BOOLEOVA ALGEBRA I PREKIDAČKE FUNKCIJE OSNOVI BOOLEOVE ALGEBRE Booleova (Bulova) algebra se oslanja na: postulate, pravila, zakone, teoreme i identitete, koje ćemo ovdje izložiti. Promjenljiva u Booleovoj (prekidačkoj) algebri može imati vrijednosti 0 i 1. Komplement neke promjenljive ima značenje suprotno od A. Postulati i pravila Booleove algebre Osnovni postulati i pravila Booleove algebre prikazani su u sljedećim tabelama. ILI (OR) 0+ 0+ 1+ 1+ 0 1 0 1 = = = = 0 1 1 1 A+0 =A A+1 = 1 A+A=A A+A= 1 I (AND) 0. 0. 1. 1. 0 1 0 1 = = = = 0 0 0 1 A .0 = 0 A . 1 =A A . A=A A . A= 0 NE (NOT) 0 = 1 1 = 0 A = A Zakoni Booleove algebre Neki od osnovnih zakona Booleove algebre, vezani za operacije nad promjenljivom A, prikazani su u donjoj tabeli . zakon komutacije zakon asocijacije A + B = B + A A . B = B . A + ( B + C) = ( A + B ) + C A . A (B . zakon apsorpcije A + (A A . . . C) = ( A . B) C zakon distribucije . B) = A A (A + B) = A A + (B ( B + C) = ( A . . B) + (A C) = ( A + B ) . . C) ( A + C) U tabeli, promjenljive B i C imaju ista svojstva kao promjenljiva A. De Morganove teoreme Na bazi Booleove algebre, De Morgan je formulisao dvije važne teoreme, koje, u generalizaciji Shanona (Šenona), imaju jedinstven iskaz Za dobijanje komplementa neke Booleove funkcije treba sve promjenljive zamijeniti njihovim komplementima pa zatim operacije "ILI" zamijeniti sa "I", a operacije "I" sa "ILI“. ∑ N i =1 Xi = Π N i =1 Xi i A + B = A⋅B i Πi = 1X = ∑ N i N i =1 Xi A ⋅B = A + B A B A+B A B AB 0 1 0 0 1 0 0 1 0 0 1 0 0 1 0 0 1 0 1 1 0 1 1 0 Identiteti Booleove algebre Pri radu sa funkcijama promjenljivih A, B i C u Booleovoj algebri, najčešće se javlja potreba korišćenja identiteta, kao što su: 1) A . B + A . B = A ; 2) A . ( A + B ) = A . B ; 3) ( A + B ) . ( A + B ) = A . Dokažimo ove identitete: 1) A ⋅ B + A ⋅ B = A ⋅ (B + B ) = A 2) A ⋅ ( A + B ) = A ⋅ A + A ⋅ B = A ⋅ B 3) ( A + B ) ⋅ ( A + B ) = A ⋅ A + A ⋅ B + A ⋅ B + B ⋅ B = A + A ⋅ (B + B ) = A + A = A PREKIDAČKE FUNKCIJE I NJIHOVA MINIMIZACIJA Koristeći osnovne operacije Booleove algebre, kao i prekidačke promjenljive, mogu se formirati proizvoljne funkcije koje se, zbog karaktera promjenljivih, nazivaju prekidačke funkcije. Tipičan način formiranja prekidačke funkcije: Kombinacije logičkih proizvoda povezuju u logički zbir, vodeći računa da sve kombinacije budu formirane tako da daju logičku jedinicu. Još jedan način predstavljanja logičkih funkcija je kao proizvod logičkih zbirova. . Zbirovi promjenljivih treba da budu formirani na način kojim će biti obezbijeđena logička nula. f = A ⋅B ⋅ C + A ⋅B ⋅ C + A ⋅B ⋅ C f = (A + B + C) ⋅(A + B + C) ⋅(A + B + C) Postoji i način tzv. tabelarnog zadavanja. A B C f A B C f 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 1 1 0 0 1 1 0 1 0 0 0 1 0 0 0 1 1 1 0 1 1 1 1 0 0 0 1 0 0 1 1 0 1 0 1 0 1 0 1 1 0 1 1 1 0 1 1 1 1 0 1 1 1 1 f = A ⋅B ⋅C + A ⋅B ⋅C + A ⋅B ⋅C f = (A + B + C) ⋅(A + B + C) ⋅(A + B + C) Zbir logičkih proizvoda formira se kao zbir kombinacija koje daju logičku jedinicu, dok se proizvod logičkih zbirova formira kao proizvod kombinacija koje daju logičku nulu. Zapazimo da se, pri formiranju sume logičkih proizvoda, vrijednost logičke nule neke promjenljive tretira kao njen komplement, dok se, za slučaj proizvoda logičkih suma, vrijednost logičke jedinice tretira kao komplement. Minimizacija prekidačkih funkcija Veoma često su prekidačke funkcije definisane tako da, ukoliko se upotrijebe osnovna pravila i teoreme Booleove algebre, broj njihovih članova može biti znatno smanjen. Procedura svođenja prekidačkih funkcija na reduciranu formu naziva se minimizacija prekidačkih funkcija. Pokažimo ovo na jednom jednostavnom primjeru: f = A ⋅ B ⋅ C ⋅ D + ( A + B ) ⋅ C ⋅ D + A ⋅ (B + C ) Primjenom De Morganove teoreme slijedi B + C = B⋅C A + B = A ⋅B f = A ⋅ B ⋅ C ⋅ D + A ⋅ B ⋅ C ⋅ D + A ⋅ B ⋅ C = A ⋅ B ⋅ C ⋅ (D + D ) + A ⋅ B ⋅ C = A ⋅ B ⋅ ( C + C ) = A ⋅ B Karnaughove (Karnoove) tablice Radi jednostavnosti minimizacije logičkih funkcija, uvedene su tzv. Karnaughove (Karnoove) tablice. Karnaughove tablice u sebi sadrže polja čiji je broj jednak broju kombinacija promjenljivih od kojih zavisi neka funkcija. Kombinacije promjenljivih za svaka dva susjedna polja tabele razlikuju se samo za jednu promjenljivu. Izdvajajući one dvije koje su iste, može se dobiti minimizirana forma za dva člana koja odgovaraju tim poljima. BC A 0 1 00 01 11 10 0 1 3 2 4 5 7 6 Karnaughova tablica za tri promjenljive. PRIMJER: f = ABC + ABC + ABC + ABC + ABC BC A 00 01 0 0 1 1 10 3 1 4 1 11 2 1 7 5 1 f = AB + C 6 1 Potpuno analogna analiza može se provesti za funkcije sa četiri promjenljive. U tom slučaju, Karnaughova tablica ima oblik kao na slici. CD AB 00 01 11 10 00 01 11 10 0 1 3 2 4 5 7 6 12 13 15 14 8 9 11 10 Karnaughova tablica za četiri promjenljive. PRIMJER: Minimizirajmo funkciju od sedam članova na osnovu Karnaughove tablice. CD AB 00 00 1 01 1 11 0 1 4 5 12 11 10 01 8 10 3 1 2 7 6 13 15 14 9 11 1 1 1 10 1 f = B ⋅D + A ⋅B ⋅D + B ⋅ C ⋅D Postavlja se pitanje kako bi izgledala funkcija u zadnjoj tabeli ako bi bila predstavljena u obliku proizvoda logičkih zbirova. U tom slučaju, posmatraju kombinacije koje daju nulu (to su u našem slučaju sva polja koja nemaju jedinicu), onda se ta polja mogu minimizirati na isti način, s tim da se vrijednosti promjenljive 0 pišu kao neinvertovane, a vrijednosti promjenljive 1 kao invertovane. Za slučajeve kad se radi o funkcijama sa više od četiri promjenljive (npr. pet), jednu promjenljivu treba izdvojiti i sačiniti jednu tablicu za sve članove iz kojih je izdvojena njena neinvertovana vrijednost, i drugu tablicu, za članove ispred kojih je izdvojena invertovana vrijednost odabrane promjenljive. Znači, u ovom slučaju, vrši se minimizacija članova koji ostaju u zagradi poslije izdvajanja neinvertovane i invertovane vrijednosti odabrane promjenljive.
© Copyright 2024 Paperzz