nova ZADRUGA GLASILO ZA ZADRUŽNO PODUZETNIŠTVO broj 32. godina VII. travanj − lipanj 2012. KONFERENCIJA O RADNIČKIM I SOCIJALNIM ZADRUGAMA SOCIJALNO PODUZETNIŠTVO – MODEL KOJI NUDI RJEŠENJA Razgovor s Vitomirom Tafrom Hrvatski obrazovni sustav usmjeriti prema poduzetništvu SADRŽAJ UVODNA RIJEč . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3 važno . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3 Vinarske zadruge: Čaša s vinom se prelila ... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3 RAZGOVOR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4 Razgovor s Vitomirom Tafrom, tajnikom Koordinacije E4E za obrazovanje za poduzetništvo pri HGK: Hrvatski obrazovni sustav usmjeriti prema poduzetništvu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4 U SREDIŠTU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6 Nakladnik HRVATSKI SAVEZ ZADRUGA Zagreb Za nakladnika Vedrana Stecca ZADRUŽNO PODUZETNIŠTVO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11 Uređivački odbor Zdenka Mesić, predsjednica Luka Bakić Marica Berdik Tea Bilić Tea Lencur Irena Lješević Branko Žalac Ministarstvo poduzetništva i obrta: Predstavljeni rezultati rada . . 11 Projekt eu pokreni se: Kako iskoristiti fondove eu-a . . . . . . . . . . . . . 11 Zagreb: Povoljnije kreditiranje poduzetništva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12 BZ Virovka, Virje: Kvalitetne pretpostavke za razvoj zadruge . . . . . 13 Korčula: Zadruge imaju najbolje maslinovo ulje . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15 Zadruga Roza, Križevci: Nevidljiva spona povezuje čovjeka i konja 17 Glavni i odgovorni urednik Zvonko Čokljat prikazi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18 Redakcija Zvonko Čokljat Dobrila Jerković mr. sc. Jole Bolić, izvršni urednik Europa u 12 lekcija: Eu će se izgrađivati tijekom vremena . . . . . . . 18 Adresa nakladnika 10000 Zagreb, Amruševa 8 tel.: 01/487-0053 fax: 01/487-0055 [email protected] [email protected] www.zadruge.hr Lektor i redaktor Marijan Ričković, prof. Grafičko oblikovanje studiog6h8 [email protected] www.studiog6h8.com Tisak Printera grupa, Sveta Nedelja Glasilo se tiska uz potporu Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva Hrvatski savez zadruga član je Međunarodnog saveza zadruga (ICA) Croatian Association of Cooperatives is a member of International Cooperative Alliance (ICA) ISSN 1848-3704 Temeljem članaka 12. i 38. Zakona o medijima (NN br. 59/04.) glasilo Nova zadruga upisano je u Upisnik HGK o izdavanju i distribuciji tiska pod rednim brojem 489-2 2 Konferencija o radničkim i socijalnim zadrugama: Socijalno poduzetništvo – model koji nudi rješenja . . . . . . . . . . . . . . 6 Fotografija na naslovnici: Rovinj INFO • ZANIMLJIVOSTI • DOGAĐANJA . . . . . . . . . . 19 Sv. Martin na Muri: Nacionalno savjetovanje o gospodarstvu i poduzetništvu . . . . . . . . . 19 Tribina o energetskim zadrugama: Obnovljivi izvori energije – potencijal i izazov . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19 Umag: Održan sastanak koordinacije ribarskih zadruga s ministrom Jakovinom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21 Okrugli stol: Organiziranje obrtnika u zadruge . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21 Izložba vina, Kutina: Vina izvornih sorata još nedovoljno prepoznatljiva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22 Virovitica: Resocijalizacija ovisnika o drogama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23 Rab: Jedanaesta izložba rapske ovce . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23 19. Vinistra, Poreč: Praznik za vinare i goste . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24 ČLANCI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25 2012. – Međunarodna godina zadruga: Povijesni pregled hrvatske kućne zadruge (2. dio) – O veličini, ustrojstvu i socijalno-gospodarskim obilježjima kućnih zadruga . . . . . . . . . . . . . 25 Studentska razmatranja o zadružnome načinu organiziranja (2. dio): Zadruge kao poduzeća budućnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27 iz povijesti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29 O prošlosti i sadašnjosti zadrugarstva: Vinarske zadruge – temelj gospodarstva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29 pitanja • odgovori • preporuke . . . . . . . . . . . . 31 Novi pravilnik o imeniku članova zadruge . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31 nova ZADRUGA travanj-lipanj 2012. www.zadruge.hr UVODNA RIJEČ P oštovani čitatelji, Iskreno se nadamo kako su članovi Uredništva za ovaj ljetni ili srpanjski broj našega zadružnoga glasila izdvojili najznačajnije teme ili događanja iz protekloga tromjesečnog razdoblja, i tako u desetak raznovrsnih rubrika istaknuli i posebnu pozornost obratili najbitnijim aktivnostima unutar maloga i srednjeg poduzetništva odnosno zadruga. Nastojali smo da i ovaj broj Nove zadruge, na skromnih trideset i dvije stranice, u suštini prikazuje raznovrsnost, preglednost i čitkost svih važnijih i zanimljivijih događanja unutar naše zadružne obitelji. Dakle, u ovome izdanju naglasak smo dali vrlo značajnoj Međunarodnoj konferenciji o so- cijalnim i radničkim zadrugama, koju je organizirao Hrvatski savez zadruga, s partnerima, početkom svibnja 2012. U poglavlju Razgovori obradili smo temu o obrazovanju odnosno stvaranju svježega poduzetničkog duha s ciljem jačanja zadružnoga menadžmenta. Naime, sve više se prepoznaje važnost praktičnih i primjenjivih znanja koje uspješnije pripremaju mlade za tržište rada i stoga se još više mora okrenuti usmjerenost hrvatskog obrazovnog sustava prema poduzetništvu. Posebnu temu pripremili smo o tome kako iskoristiti fondove EU-a koji su na raspolaganju hrvatskim korisnicima i na koji način prilagoditi svoje ideje natječajnim prioritetima te kako uspješno provesti takve projekte. Afirmativni prilozi o našim zadrugama uvi jek su dobrodošli, a po običaju smješteni su unutar zajedničkog okvira Zadružno poduzetništvo. I nadalje vjerujemo da će vas rubrika Pitanja i odgovori itekako zanimati iz logičnih i praktičnih razloga te kako ćete u poglavlju Info i događanja pronaći mnoge zanimljive informacije o važnim događajima i manifestacijama u okviru zadružne i opće društvene stvarnosti protekloga kvartala. Živjeli! Zvonko Čokljat glavni urednik VAŽNO VINARSKE ZADRUGE ČAŠA S VINOM SE PRELILA ... Hrvatska nema redovne kreditne linije za otkup i zalihe vina po posebnim uvjetima, iako se zna da vinarije moraju iz vlastitih sredstva kreditirati zalihe za odležavanje vina koje često traje i nekoliko godina. Vinogradari su sadili nove vinograde koji dolaze na puni rod, a oni ne mogu plasirati ni dosadašnju proizvodnju Želimir Bašić U zadružnom sustavu posebnu snagu predstavljaju zadruge kojima je osnovna djelatnost vinogradarstvo i vinarstvo. Takvih je, prije završetka usklađenja s novim zakonom, bilo čak 51 s 2543 zadrugara i 369 uposlenih. U nekim sredinama, posebno na otocima i poluotoku Pelješcu, te zadruge bile su nositeljice gospodarstva. Međutim, u posljednje vrijeme one se sve više susreću s nepremostivim problemima nastalim kao rezultat recesije, ali i posebnim teškoćama u kojima se vinogradarstvo i vinarstvo nalazi. Pojedine zadruge su u stečaju, a zbog problema u poslovanju nekima je status neizvjestan. O tome je bilo govora na susretu upravitelja zadruga s Pelješca i Korčule, Zadružnog saveza Dalmacije i Hrvatskog saveza zadruga s ministrom poduzetništva i obrta Gordanom Marasom, održanom u Korčuli. Istaknuto je kako su hrvatska vina zbog svoje izuzetne kvalitete bila dugo simbol našeg sunca i mora kao i gospodarstva te perjanica u izvozu. Danas, iako se situacija promijenila, i dalje velik broj stanovništva posebno u Dalmaciji živi od loze pa je ona i dalje najznačaj- www.zadruge.hr nija poljodjelska kultura, prostorno i financijski. Nažalost, vinogradari i vinari su zbog nebrige drugih došli na niske grane. Dok su odgovornima “puna usta" pšenice i rješavanja problema uz ovu kulturu, na lozu i vino se potpuno zaboravilo. Međutim, treba znati da što je za kontinent pšenica to je za Dalmaciju loza, “koja poji i hrani". I dok dalmatinski “težak" šuti, radi i bori se s prirodom, drugi su glasni pa ih je puna Sabornica, mediji i ceste. Sada se vino prelilo jer dalmatinski vinogradari grcaju u problemima. Teško stanje osobito označava stalni pad potrošnje vina, dok uvoz vina drastično raste (2009. g. 134.513 hl). Zalihe vina u Dalmaciji su ogromne i uz tekuću berbu u vinarijama i podrumima ima oko 95% vina iz prethodne godine (2008. bile su nešto veće od običajnih – oko 47% prethodne borbe, a 2009. ukupne zalihe su iznosile u Dalmaciji čak 284.900 hl i u međuvremenu nisu značajnije smanjene). Istodobno, izvoz vina svake godine se smanjuje. Tako se 2009. izvezlo svega 27.175 hl, a radi ilustracije ističemo da je Dalmacija između 1875. i 1882. g. samo u Francusku izvozila između 600 i 650 tisuća hl, koliko danas iznosi proizvodnja u RH. To je gotovo najmanji izvoz RH u povijesti! Glavni razlog se nalazi u prvom redu u činjenici da su vinari prepušteni sami sebi. Mnoge zemlje izvoznice vina u RH dobivaju poticaje i potpore pa im svojim cijenama naša vina ne mogu konkurirati. S druge strane, državna administracija pretjeruje u traženju “potrebnih dokumenata" za izvoz, što također je također kočnica izvozu. Hrvatska nema redovne kreditne linije za otkup i zalihe vina po posebnim uvjetima, iako se zna da vinarije moraju iz vlastitih sredstva nova ZADRUGA travanj-lipanj 2012. kreditirati zalihe za odležavanje vina koje često traje i nekoliko godina. Zbog posebnosti vinarske proizvodnje velik je vremenski razmak između otkupa grožđa i stavljanja vina u boce. Uključujući se u program podizanja višegodišnjih kultura vinogradari su sadili nove vinograde koji dolaze na puni rod, a oni ne mogu plasirati ni dosadašnju proizvodnju. Vlada je donijela odluku o sufinanciranju otkupa grožđa po kilogramu, ne vodeći računa o uvjetima uzgoja. Izjednačavajući stimulacije grožđa koji se dobiva s vinograda koji se obrađuje mehanizacijom i onih koji se rade gotovo ručno kao u Dalmaciji – nije prihvatljivo. Proizvodnja dalmatinskih vina zbog utjecaja raznih čimbenika su skuplja od vina iz drugih područja posebno uvoznih. Prevelika su i davanja državi te plaćanja poreznih obveza prije naplate od kupca, a zadruge nemaju akumuliranoga kapitala. Zbog Dalmacijavina cijelo jadransko područje izgubilo je dorađivača i distributera vinarskih viškova, a bez velike vinarske kuće ne može se ni osigurati ozbiljniji izvoz dalmatinskih vina. No vinogradari i vinari uza sve probleme ne posustaju jer obrada loze nije samo osnova jednoj gospodarskoj grani već i način življenja. Posljednjih godina učinjeni su veliki napori u povećanju površina pod vinogradima, tehnološki su se modernizirali zadružni podrumi, zapaženo se poboljšala kvaliteta vina, a veliki koraci su napravljeni na brendiranju vina i njegovoj promidžbi. To su jaki aduti i jamstvo da se problemi moraju riješiti, kako bi se proizvođači ravnopravno upustili u tržišnu utakmicu. Ali, vinogradari i vinari ne mogu to sami, zbog toga su nedavno zatražili pomoć i od resornog ministra. 3 RAZGOVOR OBRAZOVANJE ZA PODUZETNIŠTVO HRVATSKI OBRAZOVNI SUSTAV USMJERITI PREMA PODUZETNIŠTVU S Vitomirom Tafrom, tajnikom Koordinacije E4E za obrazovanje za poduzetništvo pri Hrvatskoj gospodarskoj komori i predsjednikom Uprave grupe Zrinski iz Zagreba, koja već 15-ak godina uspješno provodi i edukaciju mladih ljudi za poduzetništvo, razgovarali smo o ovoj, za zadružni sektor, iznimno važnoj temi Priredio: mr. sc. Jole Bolić Zadrugarstvo je dio ukupnoga gospodarstva Republike Hrvatske, a čiji je razvoj nezamisliv bez kvalitetnog obrazovanja kadrova koji u njemu rade. Kako Vi ocjenjujete općenito sadašnji hrvatski obrazovni sustav, odnosno pobliže, koliko je usmjeren k poduzetništvu? Hrvatski obrazovni sustav već se niz godina nalazi u tranzicijskoj fazi koja je rezultat promjena što su se zbile na društve- 4 no-političkoj sceni. Sadašnji sustav nalazi se pred izazovima koji su donekle karakteristični za tranzicijske zemlje, a karakterizirani su tromošću i inercijom samog sustava koji više primjenjuje tradicionalne metode učenja i organizaciju nastave te je usredotočen na znanje, a tek malo na kompetencije, vještine i stavove. No sve više se prepoznaje važnost praktičnih i primjenjivih znanja koje uspješnije pripremaju mlade za tržište rada. Dakle, fokus obrazovnog sustava treba biti na uče- nova ZADRUGA travanj-lipanj 2012. niku odnosno studentu, točnije valja mu pristupati individualno, imajući na umu različite potencijale, kapacitete i aspiracije kao i ograničenja i slabosti. Razvoj poduzetničke kompetencije zahtijeva takav obrazovni pristup kao i okružje koje će učeniku ili studentu dopuštati da razvije svoja znanja, vještine i stavove te mu omogućiti da razvija svoju individualnost i poduzetničku intuiciju. Stoga usmjerenost hrvatskoga obrazovnog sustava prema poduzetništvu ne može se samo evaluirati www.zadruge.hr RAZGOVOR prema razini teorijskih poduzetničkih znanja koje su implementirane u kurikulum, već se treba uzeti u obzir primjena tih istih znanja te mogućnosti razvoja poduzetničkih stavova, čiji je razvoj povezan s cjelokupnim odnosom koji određena institucija ima prema učeniku ili studentu. Iako su učinjeni koraci u ovom smjeru, a tu bih prije svega izdvojio “Strategiju učenja za poduzetništvo” u čijem sam razvoju i sam sudjelovao, još trebamo uložiti puno truda kako bi naš obrazovni sustav bio usmjereniji na poduzetništvo. Suvremeni menadžer treba biti timski igrač Uspjeh poslovanja zadruga usko je vezan na znanja i vještine upravitelja zadruga koji su uglavnom glavni menadžeri. Kakve bi kompetencije trebali imati suvremeni menadžeri za vođenje poslovanja? Upravitelj zadruge je menadžer i on mora imati, ali i kontinuirano razvijati, niz kompetencija kako bi mogao odgovoriti na zahtjeve vođenja suvremenog poslovanja. Upravljačke kompetencije su važne za valjanu raspodjelu posla kako bi opterećenost zaposlenika bila u skladu s njihovom pozicijom i kompetencijama. Tu je značajno prepoznavanje tuđih kao i vlastitih kvaliteta i mana, odnosno imati na umu individualne osobine zaposlenika. Značajna je suradnja sa svim razinama menadžmenta, za što je potrebna razrađena komunikacija unutar organizacije. Suvremeni menadžer treba biti timski igrač jer mora prepoznati snagu timskog rada te razvijati preuzimanje odgovornosti i rizika. Istodobno, kompetencija strategijskog razmišljanja važna je za svakog menadžera. Treba imati razvijenu unutarnju i vanjsku analizu organizacije i mehanizme realnih pokazatelja uspješnosti poslovanja. Menadžer je proaktivna osoba, sposobna motivirati ljude kojima je okružena. Potrebno je da “zagrije" zaposlenike oko ostvarivanja kratkoročnih i dugoročnih ciljeva organizacije odnosno vizije. Pojedinca poticati na kreativna razmišljanja Što prema Vašem mišljenju, gospodine Tafra, najviše utječe na pojavljivanje poduzetničkih ideja. U zadrugarstvu su one izuzetno važne jer je raspon mogućnosti velik: od poljoprivrednih, obrtnič- www.zadruge.hr kih, stambenih, socijalnih do financijskih i ostalih djelatnosti. Ipak, očito zaostajemo za razvijenim zemljama u pokretanju poduzetničkih inicijativa, zar ne? Kako bi pojedinac razvio poduzetničku ideju potrebno je razvijati obrazovni sustav koji će pojedinca poticati na kreativna razmišljanja “izvan okvira”. Usto potrebno je da društvo prepoznaje važnost novih poduzetničkih ideja, odnosno valja smanjiti skeptičnost stanovništva prema novim, nepoznatim proizvodima, konceptima, uslugama i slično. To se u prvom redu odnosi na one entitete kojima s kojima se poduzetnik prvo obraća pri razvoju svoje ideje, a to su banke, investitori, državna tijela, klijenti itd. Razvojem fleksibilnijeg sustava koji bi omogućio pojedincima da razviju svoje ideje te da one budu prepoznate u okružju u kojem pojedinac posluje, može povećati brojnost poduzetničkih inicijativa. One za sada nisu na zavidnoj razini upravo zato jer poduzetnici često nailaze na otpor i možemo reći nepotrebne poteškoće pri razvoju svojih zamisli. Je li obrazovni sustav dovoljno prohodan za sve u društvu i koliko su planovi i programi prilagođeni poduzetništvu, počevši i od najmlađih u društvu? Koliko se općenito afirmirala opredijeljenost za cjeloživotno učenje za poduzetništvo? Potrebu za sustavim pristupom ovom pitanju prepoznala su državna tijela tek prije nekoliko godina. Najznačajniji pomak u tom smislu jest donošenje “Strategije učenja za poduzetništvo 2012.-2014.”, koju je pokrenula i izradila Nacionalna koordinacija E4E-učenje za poduzetništvo, a prihvatila Vlada RH, čija je temeljna ideja da pruži sustavan odgovor potrebi za poduzetničkim znanjima, vještinama i stavovima na različitim obrazovnim ali i drugim društvenim razinama. U strategiji se naglašava važnost uvođenja poduzetničkog učenja i osposobljavanja u sve obrazovne kurikulume i to ne samo u srednjoškolskom i visokom obrazovanju, već i u osnovnoškolskom te predškolskom odgoju. Također, naglašava se razvijanje dodatnih sadržaja poduzetničke kompetencije u formalnim i neformalnim oblicima podučavanja. Implementacija ovih razvojnih smjernica još je u tijeku i neravnomjerno je uvedena na različite razine obrazovanja u smislu da je značajnije uključena u visoko i donekle srednjoškolsko obrazovanje. Najmanje je prepoznata u osnovnoškolskom obrazovanju i predškolskom odgoju. nova ZADRUGA travanj-lipanj 2012. Kurikulum usredotočiti na kompetencije Hrvatski savez zadruga pokreće aktivnosti na području edukacije zadružnog menadžmenta te nositelja kontrolnih i upravljačkih dužnosti. Riječ je o blizu tisuću ljudi. Što biste predložili kako bi se u početku postavili kvalitetni organizacijski i andragoški okviri i metode te edukacije? Očekuje li se da bi oni tako podigli razinu poslova kojim se bave? Preporučujem da se kurikulum fokusira na kompetencije, a ne samo na stjecanje znanja. Prijeko je potrebno je primjenjivati aktivne metode učenja, bazirane na praktičnoj primjeni stečenih znanja koje omogućuju razvoj vještina i stavova. Također, valja imati na umu različite razine predznanja polaznika te u tom smislu primjenjivati individualni pristup kako bi se svakom polazniku omogućilo da razvija kompetencije s obzirom na vlastite mogućnosti i interese. Preporučujem i da se predavači, andragozi, kontinuirano educiraju o novim znanjima i vještinama te metodama i alatima učenja, što bi omogućilo stjecanje suvremenih kompetencija koje odgovaraju tržišnim potrebama. Realno je za očekivati da ovako postavljena edukacija zadružnog menadžmenta može pozitivno utjecati na poslovanje konkretnih zadruga, ali na samu razinu korisnosti imat će utjecaj i razni drugi poslovni čimbenici, koji nisu uvijek pod kontrolom menadžera. 5 U SREDIŠTU KONFERENCIJA O RADNIČKIM I SOCIJALNIM ZADRUGAMA SOCIJALNO PODUZETNIŠTVO – MODEL KOJI NUDI RJEŠENJA Hrvatski savez zadruga, s partnerima, organizirao je početkom svibnja 2012. Međunarodnu konferenciju o radničkim i socijalnim zadrugama. Sudionici skupa potvrdili su da je socijalno poduzetništvo uspješan model kojim se mogu riješiti brojni društveni problemi. Uglednici iz Europske unije i tijela Europske komisije te domaći stručnjaci nastupom i u raspravi pridonijeli su visokoj razini ove konferencije. Izlaganja su bila sadržajna i poticajna, a to će pomoći da se bolje utvrde pravci djelovanja zadružnog sustava u socijalnom poduzetništvu Jole Bolić Č injenice govore da je radničko i socijalno zadrugarstvo kao i socijalno poduzetništvo u Hrvatskoj još nedovoljno nerazvijeno, traga se za strateškim odrednicama i mjestom ovog segmenta u društvu, nedostaje i jasnoća u definicijama socijalnog poduzetništva, a kamoli neka veća ostvarenja. Upravo je to i bio povod da se organizira ova konferencija i pozovu stručnjaci iz EU-a i domaćih institucija te državnih tijela koja mogu odgovoriti tim izazovima. Ovaj skup o radničkim i socijalnim zadrugama, uz Hrvatski savez zadruga, kreirali su i Hrvatska udruga poslodavaca u sklopu Tjedna Europske unije u Hrvatskoj, a pod geslom: “EU, pokreni se", uz medijsko pokroviteljstvo lista “24 sata" i agencije Hina. Okupilo se stotinjak sudionika. U nekim zemljama, poput Italije i Velike Britanije, razvijene su i dobro vođene radničke 6 i socijalne zadruge, najčešće okrenute ranjivim skupinama u društvu: nezbrinutim, nezaposlenim, ovisnicima, ženama, invalidnim osobama i sl. Mnoge su nastale nakon što su tvrtke posrnule ili su ih vlasnici napustili i sl. Većina zaposlenika u radničkim zadrugama imaju ugovore o radu, čvrste proizvodne i uslužne programe i nose se s konkurencijom, prije svega kvalitetom svojih proizvoda i usluga te konkurentnim cijenama. Posvemašnja društvena i gospodarska kriza jednako pritišće i u razvijenim zemljama i onima poput naše, koje su u tranziciji i preobrazbi, gdje se traže izlazi za visoku nezaposlenost i niski životni standard velikog broja ljudi. I dok se vlasnici kapitala grčevito bore da izvuku što veće profite, bez posla ostaju mnogi koji se nerijetko tretiraju kao puki trošak, dotle socijalno poduzetništvo nudi neka originalna rješenja: organiziraju se ljudi u so- nova ZADRUGA travanj-lipanj 2012. cijalne i radničke zadruge gdje nastoje vlastitim radom pridonijeti što više, a zarađeni dohodak rasporediti na sve, naravno prema pojedinačnom prinosu. Čovjek se tu potvrđuje u svojoj punini, kao osoba koja stvara u zajednici i društveno živi, demokratski odlučuje i pridonosi razvoju svoje sredine. O tome su, uz uvodno izlaganje Vedrane Stecce, predsjednice Hrvatskog saveza zadruga, govorili gosti iz EU-a: Bruno Roelants, glavni tajnik sektorske organizacije Međunarodnog saveza za industrijske, obrtničke i uslužne zadruge te njezine regionalne organizacije CECOP-CICOPA, Bob Cannell, direktor u jednoj od zadruga u Velikoj Britaniji i poznati promotor zadrugarstva u UK i Dario Parisini, predsjednik konzorcija Interland za socijalne zadruge iz Trsta. S Pravnog fakulteta u Zagrebu govorio je Zdenko Babić, ugledni stručnjak s Katedre za socijalnu politiku te Filip Miličević, www.zadruge.hr U SREDIŠTU savjetnik u Ministarstvu rada i mirovinskog sustava. Konferenciju su pozdravili Nikola Mihajlović iz Zadružnog saveza Srbije, Ana Brusić, direktorica Udruge malih i srednjih poduzetnika, Zdenka Mesić iz Ministarstva poduzetništva i obrta, zamjenik šefa Delegacije EU-a u Hrvatskoj Paolo Berizzi te potpredsjednik Hrvatskog sabora Josip Leko. U ovoj rubrici (“U središtu") objavljujemo neke naglaske iz uvodnog obraćanja i pozdravnih riječi te posebno i nekoliko misli iz izlaganja pojedinih sudionika u raspravi. Tako je Vedrana Stecca u uvodnoj riječi podsjetila na važnost zadrugarstva u svijetu i na činjenicu da su Ujedinjeni narodi 2012. godinu proglasili Međunarodnom godinom zadruga, pridajući na taj način značaj i potporu organiziranju oko milijardu ljudi u zadrugama. Ukazala je na raslojavanje u društvima diljem svijeta u procesu globalizacije tržišta, podjelu na vrlo bogate i siromašne. U cijelom svijetu traže se odgovori na te procese. Zadrugarstvo pritom može biti jedno od rješenja. Ono spada u društveno odgovoran model poduzetništva, istaknula je, jer mu je prioritet pojedinac i njegov rad, stvaranje dobara a ne raspodjela samo za vlasnika kapitala, što stvara pretpostavke za održivost i stabilnost. Model zadrugarstva tako nudi rješenja u procesima raslojavanja. Zadrugarstvo razvijati kao dio poduzetništva i gospodarstva Podatak da se u svijetu od 100 milijuna ljudi koji su u zadrugarstvu taj broj povećao na milijardu, s tendencijom rasta, ukazuje na potrebu mnogima za ulaskom u svijet zadruga. U zadružnom sustavu u svijetu je, dakle, zaposleno 20 posto više ljudi nego što ih radi u multinacionalnim kompanijama. U zemljama EU-a između 30 i 40 posto stanovništva vezano je za zadrugarstvo. U isto vrijeme u zemljama Europe u tranziciji taj postotak je od 0 do 10 posto. U Hrvatskoj je u zadrugarstvu 25.000 zadrugara i to je ispod jedan posto stanovništva. Možemo reći da u zemljama gdje je visok udjel stanovništva u zadrugama, visok je i društveni standard. Također, Stecca je naglasila kako je u vrijeme visoke stope nezaposlenosti i krize važno prepoznati model radničke i socijalne zadruge. Zajednički rad i solidarnost, pravična raspodjela u vrijeme kad je mnogo ljudi bez posla, gdje je glavno usmjerenje na proizvodnju i turizam, zadružni model temeljen na samozapošljavnju i zajedničkom radu i solidarnosti može imati značajnu ulogu za nova radna mjesta i za vrednovanje kulture rada. U socijalnim zadrugama moguće je rješavati nagomilane socijalne probleme, rasterećenje državnog proračuna i uvođenje www.zadruge.hr socijalno ugroženih skupina u svijet rada. Stoga se založila da se u Hrvatskoj snažnije razvija socijalno zadrugarstvo i samozapošljivost ljudi putem zadruga. Ana Brusić upoznala je sudionike s nastojanjima HUP-a i Udruge malih i srednjih poduzetnika u ostvarivanju stabilnog razvoja i podrške malim i srednjim poduzetnicima koji zapošljavaju više od 86 posto svih ostvarenih radnih mjesta u Hrvatskoj. A blizu 99 posto subjekata u gospodarstvu su mali i srednji poduzetnici. Velikih tvrtki svega je oko 400. Ukazala je i na činjenicu da u nas zaostaje zadrugarstvo u usporedbi s onim u EU-u gdje je više od 5 milijuna ljudi zaposleno u zadrugama. Vjeruje kako će i ova konferencija pridonijeti da se dalje razvija zadrugarstvo kao dio poduzetništva i gospodarstva, koje je u malom zaostatku s ostalim gospodarstvom i kojemu treba podrška, posebice da se više razvijaju industrijske, financijske, uslužne i stambene zadruge jer sada je najviše poljoprivrednih. Zdenka Mesić naglasila je kako je pri kraju izrada Strategije razvoja zadruga u Hrvatskoj i Platforme za razvoj socijalnog zadrugarstva od 2013. do 2020. g. te da se puno očekuje od svih partnera koji sudjeluju u praćenju sektora zadrugarstva. A posebice od “Poduzetničkog impulsa" koji je pokrenulo Ministarstvo poduzetništva i obrta i gdje je nekoliko projekta koji potiču razvoj zadruga. Tu su također osigurana financijska sredstva za koja se mogu natjecati zadruge, naročito socijalne, čime se može pomoći dio populacije kojoj je nužna pomoć. Josip Leko, potpredsjednik Hrvatskog sabora pozdravio je rad konferencije Ana Brusić iz HUP-a Za zadrugarstvo nisu iscrpljene sve mogućnosti, treba tražiti i nova rješenja Paolo Berizzi pozdravio je konferenciju kao dio projekta kojim se afirmira EU i integracija europskog prostora, a “Europski tjedan" u RH pokušava podići svijest građana o važnosti Europske unije. Hrvatska je morala proći značajne reforme pa i bolne, kako bi postala – a što i želi, članicom EU-a. Unija ima strategiju razvoja ‘Europa 2020.’ i već je odredila važne ciljeve. Jedan od njih je zapošljavanje jer je nužno stvarati sve više radnih mjesta. Zato je potrebno imati i sluha za načela solidarnosti i uzajamnosti, ali i za načelo jedan čovjek – jedan glas, kako bi se razvijali demokratski odnosi. U tu strategiju i ciljeve savršeno se uklapaju i zadruge. Nužno je postići stanje jednakih prava na tržištu kao i ostale jednakosti. Zatim, EU poboljšava pristup financijama i zadrugama kao gospodarskim subjektima. Berizzi je ukazao i na važnost mikropoduzetništva, malih i srednjih poduzeća, među koje svrstava i zadruge. Izuzetno su važni programi za one koji se žele uključiti u rad poduzeća s manje od 10 zaposlenika, gdje ljudi mogu nova ZADRUGA travanj-lipanj 2012. Paolo Berizzi, predstavnik EU u RH Zdenka Mesić 7 U SREDIŠTU Bruno Roelants: ZADRUGE SU MANJI TROŠAK I ZA DRŽAVU U sektoru koji zastupa taj ugledni promotor zadrugarstva u svijetu okupljeno je 15.000 poduzeća, s 1,5 milijuna zaposlenih. Djeluje i u 17 europskih zemalja – Zadruge koje su dio ovog velikog sustava rade i razvijaju sredine, od malih naselja do sela i naselja. No one stvaraju značajan dio DBP-a, a sve zadruge u svijetu stvore ga koliko i nekoliko industrijskih zemalja. Važnost im je u kapilarnosti u raznim dijelovima zemalja i u tome što su ljudi postali suvlasnici u tim poduzećima. Bez zadruga nema razvijenosti i ne može se razumjeti kako su se primjerice razvijale one poput Njemačke. Tu su i primjeri razvijenosti na principu određenih regija u Italiji i Španjolskoj. Sve su te regije, gdje je razvijeno zadrugarstvo, i općenito vrlo razvijene. Provedena su i neka istraživanja koja su pokazala kako, premda smo u krizi, zadruge bolje opstaju i rade u teškim vremenima. One promiču funkciju participacije svojih ljudi što je značajno za demokratski razvoj. Vlade koje žele razvijati gospodarstvo trebale bi stoga više učiniti za zadrugarstvo. Zadrugu čine obični ljudi, lokalni dionici s različitim interesima i tu se traže odgovori na temeljne potrebe kao što su posao, stanovanje i sl. Pri tome treba istaći kako su zadruge poduzeća, to nisu humanitarne ustanove, dakle posluju prema svim zakonskim i poslovnim pravilima. To su zajednička društva koja afirmiraju tržišna načela kojima upravljaju njihovi dionici, koji nisu vezani za profit, gramzljivost. Nagrađuje se ono što radnici proizvedu. Njihovo poslovanje i rad temelje se na standardima utvrđenim u 10 poznatih zadružnih načela. To je utkano i u dokument ILO-a, Međunarodne organizacije rada te u Preporuke iz 2002. Hrvatska je priznala ove preporuke. Sada je izrađena verzija dokumenta o tome što su socijalne i radničke zadruge. Radničke su zadruge osoblja tog poduzeća, zaposlenici, članovi koji kontroliraju poduzeće, a prednost im je održivost tvrtke. Socijalne zadruge su sestrinski model, primarno koje proizvode sredstva, robe i usluge za opće dobro. Prvi tip tih zadruga odnosi se na radnu integraciju skupina, onih koje tu valja uključivati iz ranjivih dijelova društva. Drugi tip socijalnih zadruga bavi se prvenstveno pružanjem socijalno– zdravstvenih i socijalnih usluga. Radna integracija tu mora biti prisutna. Članovi ovih zadruga su samo zaposlenici, kao kod radničkih zadruga. Postoji tendencija prema uključivanju i svih korisnika, iz lokalne samouprave kada je to uređeno zakonima, dakle nekada i obvezno. Socijalne zadruge nadilaze podjele i integriraju različite dionike u istu zadrugu. Postavlja se pitanje gdje je tu interes za državu, Hrvatsku ili pak EU i je li takvo zadrugarstvo neko izolirano iskustvo. Zamislite, kada je u okružju radničko zadrugarstvo osiguralo radna mjesta i time manje troškove državi, od koje je to važnosti jer svaki prinos koji daje država može se smatrati kao trošak. No nižim troškovima zadruga, trošak države se vraća. Dakle, državi treba pokazati da joj se nižim troškovima a visokom kvalitetom može bolje i više pridonijeti. Danas se radničke zadruge osnivaju s početnih 4-5 osoba, primjerice u Kini, i to iz maloga postojećeg poslovanja. To omogućuje poduzećima da prežive, primjerice kada vlasnik odlazi u mirovinu, njegovo poduzeće kao zadruga opstaje i dalje. To povezivanje omogućuje restrukturiranje poduzeća nižim troškovima. I konačno, samo mali broj takvih poduzeća je zatvoren nakon što su postali zadruga. Glavni učinci su pri tome: veća razina kooperativnosti; odgovorno zakonodavstvo kojim bi se moglo regulirati zadrugarstvo; profiliraju se zadruge a njihovo uspostavljanje je lakše; imovina koja se vraća zadrugama a ne državi; nedjeljivost rezervi svih zadrugara; porezni propisi koji se odnose na zadruge i to dobre zadruge; jačaju centri za obučavanje, praćenje a nastaju institucije koje uključuju različite članove zadruga; snaže se savezi i udruženja koji mogu razgovarati s državnim tijelima; grupiraju se zadruge kako bi se stvorili jaki kapaciteti koji mogu pozitivno utjecati na cijele regije odnosno državu. riješiti niz pa i socijalnih problema. Upozorio je kako je ulazak Hrvatske u EU vrlo blizu, no sada se ne smijemo opustiti, već je nužno prikupljati informacije i iskustva s ljudima iz zemalja Europske unije. Osiguran će biti pristup na veliko tržište od 500 milijuna ljudi, ali tu je prijeko potrebno ukla- 8 njanje raznih birokratskih prepreka da bi taj pristup bio uspješan. Sada još nema dovoljno licenciranih i tržišno verificiranih proizvoda i tu vidi priliku za zadruge da to učine, kako bi se njihovi proizvodi visoke kakvoće s boljim cijenama pojavili na europskom tržištu. nova ZADRUGA travanj-lipanj 2012. Zdenko Babić: TRENDOVI BI MOGLI BITI BOLJI – Danas je u Europi i svijetu orijentacija prema socijalnoj ekonomiji (zajedno s udrugama i zakladama), u cilju pronalaženja alternativnih ili suplementarnih rješenja sustavu tržišne ekonomije. Zadruge sa socijalnim karakterom postaju integralnim dijelom neprofitnog sektora. Mnoge zemlje u Europskoj uniji pod okriljem Vlade imaju tijelo s izravnim odgovornostima za pitanja socijalne ekonomije i zadrugarstva. Tako primjerice u Belgiji postoji državni tajnik za održivi razvoj i socijalnu ekonomiju, a u Španjolskoj u sklopu mjerodavnog ministarstva postoji Odjel za socijalnu ekonomiju, u Italiji djeluje Ured opće uprave za zadruge unutar Ministarstva gospodarskog razvoja, a u Velikoj Britaniji Uprava za socijalno poduzetništvo. Današnja aktualna strategija razvoja Europske unije ‘Europa 2020.’ donosi smjernice za pojedina područja te izričito spominje sektor socijalne ekonomije i to unutar područja koje se bavi promicanjem socijalnog uključivanja i borbom protiv siromaštva u smjernici 10. U segmentu organizacija industrijskoga i uslužnog sektora, stanovanja i financijskog sektora na načelima zadrugarstva, Hrvatska bitno zaostaje za europskim tendencijama. Prostor je velik za rast sektora zadrugarstva u Hrvatskoj na temelju usporedbe s europskim pokazateljima. Republika Hrvatska uvelike zaostaje kako po broju članova zadrugara u ukupnom broju stanovnika, također i po i udjelu zaposlenih u sektoru zadrugarstva u ukupnom aktivnom stanovništvu, a koji je za RH za 2009. g. iznosio oko 0,2% a primjerice u Italiji je isti udio 5%, u Francuskoj veći od 3%, a u najvećem broju članica Europske unije ovaj pokazatelj se kreće između 2 i 3%. Kada bi se taj pokazatelj u Hrvatskoj popeo na 2% trebao bi sektor zadrugarstva imati više od 30.000 zaposlenih, što je oko deset puta više od današnjih 3565 zaposlenika. Također, bilo bi potrebno razmisliti o uvođenju, unutar Ministarstva gospodarstva, nove uprave koja bi se bavila problemima i potencijalima sektora zadrugarstva, socijalne ekonomije i socijalwww.zadruge.hr nog poduzetništva. U SREDIŠTU Filip Miličević: NUŽNO JE UREDITI SEKTOR SOCIJALNOG PODUZETNIŠTVA Dario Parisini: SOCIJALNE ZADRUGE U ITALIJI DOBRO POSLUJU – Socijalno zadrugarstvo utjecalo je da se razvije regija Friuli. Tome pridonose i nevladine udruge kroz tzv. ‘treći sektor’ gdje se nastoje rješavati problemi u društvu. U posljednjih 30-ak godina u Italiji se razvija socijalni sektor koji se bavi različitim uslugama. I u talijanskom Ustavu su odredbe koje definiraju ovo područje, a sve radi integracije građana u zajednicu. Stvorene su i banke uzajamne pomoći u kojima članstvo nije ograničeno da mora biti u sustavu zadruga, tako da se utjecaj zadruga u socijali širi na lokalnu zajednicu. Poslovi se odvijaju putem socijalnih poduzeća, zadruga u kojima je 30 posto zaposlenih zadrugara i to iz različitih skupina ljudi. Takvih je zadruga npr. 220 u regiji Friuli. U njima je 10.500 članova zadrugara, više od 9000 stalno zaposlenih koji ostvare 208 milijuna eura prometa. Stvoren je Interland kao konzorcij socijalnih zadruga koji razvija inicijative i projekte među zadrugarima koji se tiču socijalne integracije i uključivanja u rad osoba u nepovoljnom položaju, pružaju se razne administrativne usluge i savjetovanja, zatim određena obuka i sl. U Interlandu se obavljaju usluge obrade plaća i doprinosa, računovodstva, savjetuje o pojedinim specifičnim pitanjima, razvijaju inovacije, volontira i sl. Ovaj konzorcij ima 13 socijalnih zadruga, više od 800 zaposlenika i više od 18 milijuna eura ukupnog prometa. U svim se zadrugama vodi briga da se nagrađuje rad i razvijaju prijateljski odnosi među ljudima. U ime Hrvatskog sabora konferenciju je pozdravio Josip Leko, istaknuvši kako je Sabor odgovoran za oblikovanje Zakona o zadrugama koji možda nije najbolji, no s njim ne prestaje traganje za novim i boljim rješenjima. Od zadrugarstva očekuje doprinos podizanju DBP-a i nova radna mjesta. Doduše, to je lakše reći nego ostvariti, istaknuo je Le- www.zadruge.hr – U zadnje vrijeme sve se više naglašava važnost socijalne ekonomije. Očito to je zato jer se u svijetu posljednjih desetak godina događaju značajne promjene, pri čemu primat sve više preuzima tržište. To izaziva i niz negativnih posljedica, posebno prema ranjivim skupinama, a tu su osobe bez posla, stariji ljudi, osobe s invaliditetom i sl. Tu i mi prepoznajemo potrebu da se nešto učini. S druge strane, država možda nije više toliko izdašna kao što je možda bila u prošlosti jer ima niz velikih pritisaka. Posebice kad je riječ o starenju stanovništva, velikim dugovima itd. Traže se partneri u civilnom društvu da se neki problemi zajednički rješavaju. Što je uopće socijalno poduzetništvo? Nakon razmatranja te teme i sa stručnjacima raznih profila došli smo do stajališta da nema čvrste definicije. Međutim, zna se da je socijalno poduzetništvo utemeljeno na određenim vrijednostima kao što su: socijalna pravednost, ekonomska održivost, demokratsko upravljanje, pristojne plaće zaposlenicima, organizacija u lokalnoj zajednici, suradnja unutar sektora. Konkretne tvrtke ili zadruge nastoje to implementirati u svoje poslovanje. Također, socijalno poduzetništvo ne ovisi ni o kakvom pravnom obliku. To je ideja koju mogu primijeniti i zadruge i udruge kao i pojedina trgovačka društva, dok su u nekim zemljama u zakonodavstvu predvidjeli i neke pravne oblike za takva poduzeća. U Hrvatskoj to nije slučaj i smatram da to u dogledno vrijeme i neće biti čvrsto normirano. Zašto socijalno poduzetništvo, dakle, zato što postoje konkretni razlozi, a to su: zapošljavanje, socijalna skrb, potrebe zajednice. U Hrvatskoj je vrlo loša situacija u zapošljavanju, velik je broj nezaposlenih mladih, zatim osoba starije dobi, onih s invaliditetom koji se teško zapošljavaju. Stoga smatramo da socijalno poduzetništvo može biti jedan od alata kojim se može pokušati zapošljavati upravo ljude iz tih ranjivih skupina. U malim lokalnim zajednicama postoji niz potreba gdje je nužna pomoć, a država nije u stanju zadovoljiti sve te potrebe. Jedan od načina je da poduzetni pojedinci u tim sredinama putem poduzetničkih pothvata pokušaju rješavati probleme, pružati socijalnu skrb, voditi brigu o nemoćnim osobama, djeci i sl., onima koji ne mogu brinuti za sebe. Socijalno poduzetništvo u nas nije razvijeno. Ne može se govoriti o nekom velikom sektoru, iako postoji znatan broj zadruga i udruga koje se pokušavaju baviti socijalno-poduzetničkim poslovima. Ali oni nisu prepoznati u lokalnoj sredini, nemaju dovoljno potpore, razumijevanje, primjerice od banaka i institucija države. Može se reći da je to područje još u povojima. Odlučili smo krenuti u izradu Strategije razvoja socijalnog poduzetništva u Hrvatskoj za razdoblje 2013.-2020. Dosadašnje potpore nisu bile dovoljno jake i ako su uslijedile (IPA) to se uglavnom odnosilo na zapošljavanje, nešto za socijalnu skrb. Vlada je donijela “Poduzetnički impuls" za ovu godinu pa se očekuje, što je i prvi put da se navode socijalni poduzetnici koji se mogu natjecati za potpore. Znači, i Vlada je prepoznala socijalno poduzetništvo kao kategoriju i odlučila je izdvajati sredstva za potpore. Iako je svota mala (oko 3 milijuna kuna), ona se uglavnom odnosi na socijalno zapošljavanje, a to je samo jedan od elemenata poticanja poduzetništva. Ubuduće (od 2013.) vidimo velik potencijal za socijalno poduzetništvo u Europskom socijalnom fondu. Taj fond financirat će socijalno zapošljavanje, socijalnu skrb, za socijalnu koheziju i za obrazovanje u tom sektoru s oko 150 milijuna eura na godinu za Republiku Hrvatsku. Pomoći se pojedincima i organizacijama koje nastoje u zajednicama rješavati socijalne probleme. Sektor je zanemaren, ali vrlo obećavajući i s velikim potencijalima i zato je bilo potrebno osmisliti sustavnu politiku koja se upravo kroz Strategiju i navodi. Kao osjetljivo područje, financiranje, bit će posebno važno definirati i tu navedeni fond EU-a i naš “Impuls" koji moraju odigrati važnu ulogu. Međutim, tu je još dosta i drugih prostora (porezne olakšice, davanje prioriteta socijalnim poduzetnicima u javnoj nabavi, da se osiguraju oblici kapitala, za početak i za rast poslovanja i sl.) koji se trebaju urediti. ko, no imamo vjeru u vas. Za zadrugarstvo nisu iscrpljene sve mogućnosti, treba tražiti nova rješenja. Nužno je sve učiniti da sustav pomogne sam sebi, a onda će mu pomoći i drugi, društvo u traganju za novim vrijednostima i novim radnim mjestima. Konferenciju o radničkim i socijalnim zadrugama zaključila je Vedrana Stecca, predsjed- nova ZADRUGA travanj-lipanj 2012. nica Hrvatskog saveza zadruga, s napomenom da će zaključke s ovog skupa dobiti svi sudionici kad se prirede. Uglavnom, na konferenciji je potvrđeno da se model radničkih zadruga može primijeniti i na hrvatske prilike. Isto tako, rečeno je, može se učiniti više na kontinuitetu proizvodnje određenih proizvoda koji su nestali, kao brendovi, 9 U SREDIŠTU Bob Canell: U VELIKOJ BRITANIJI DOBRO POSLUJU RADNIČKE ZADRUGE – Zadruga u Ujedinjenom Kraljevstvu nema puno, no velik je broj malih tvrtki u kojima se odvija živa i vrlo tržišno orijentirana aktivnost. SUMA je jedna od takvih radničkih zadruga. No prije nego što se više kaže o radničkom zadrugarstvu u UK, važno je istaći da zadruge djeluju više na sjeveru zemlje koji je siromašniji za razliku od bogatog juga. Stoga su i tu plaće niske, ima puno fizičkog rada i teško je dolaziti do posla. Iskustvo SUMA-e je poticajno, tu radi 125 članova te zadruge, 100 posto je na samofinanciranju, kolektivno je upravljanje, dakle cijeli menadžment obavljaju svi zaposlenici koji proizvode i prodaju putem trgovačke mreže uglavnom prehrambene proizvode. Uvoze se sirovine, prerađuju, pakiraju, uskladište. Posjeduju i veliko distribucijski skladište. Privlačnost za radom u tim skladištima je i u tome što su plaće za 16 posto veće od konkurencije. Ponekad se događa da se uvezu određeni sastojci iz Kine, zatim se po britanskim standardima proizvodnja odvija u Italiji, a potom se kao gotovi proizvodi ponovo prodaju u Kinu. Ne želimo da nam ljudi govore što trebamo raditi, već radimo sami, sve u kolektivu. Posjedujemo 20 kamiona koji obilaze trgovine i razvoze naše proizvode. Ljudi koji tu rade ostaju cijeli radni vijek. Članovi donose strateške odluke, dok upravljački odbor provodi te odluke. Demokratski način upravljanja i poslovni uspjeh se koriste uzajamno, tako se ostaje konkurentnim. Na tržištu se vodi nesmiljena borba za preuzimanje posla ako si konkurentniji. Kad zadruga surađuje s drugim zadrugama, kada su povezane, onda je to velika snaga. One pak koje nisu demokratski vođene i upravljane i kada je šef sve, takve i propadaju. U zadruzi se koriste sva zadružna načela. Treba još ozakoniti takve statuse što u UK još nije moguće, jer se po zakonima preferiraju poslodavac, zaposlenik, posao. U radničkim zadrugama zaposlenici unose kapital za poslovanje i tu se s ljudima mora surađivati, jer ljudi nisu strojevi. Imamo niz primjera dobre prakse u V. Britaniji kada je riječ o radničkim zadrugama. Primjerice, skupina mladih ljudi nije bila zadovoljna s hranom u jednom supermarketu i odlučili su osnovati vlastitu trgovinu. Ljudi kojima su nudili svoju hranu su im vjerovali i čak im davali novac. Skupili su tako oko 400.000 eura, kupili prostor za rad i sada su svi zadovoljni – i oni i kupci. Vedrana Stecca zaključila je konferenciju a u modelu radničkih zadruga može se osigurati njihov “život". Podržan je model samofinanciranja u zadrugarstvu. To znači da zadrugari odvajaju dio dobiti i tako stvaraju osnovicu za samofinanciranje. Na taj način će se moći ostvarivati i samozapošljavanje. Samopomoć je vrijednost koja krasi zadrugarstvo i na tome treba ustrajati Zadruge su po svom habitusu sigurno i dio socijalnog poduzetništva te one u budućnosti mogu imati veliku ulogu i to kao subjekti koji stvaraju novu vrijednost. Stvaranje i rad su glavno obilježje, zatim održivost, dugoročnost, a ne samo profit. Usto je važno razvijati svijest o tim vrijednostima u društvu, raditi na razvoju zadrugarstva, ali i tražiti bolja normativna rješenja o socijalnom poduzetništvu u državi, temeljem interdisciplinarnog pristupa i zajedničkog rada svih struka. Pitanja iz rasprave: OD SPOROSTI DO KONZORCIJA ZADRUGA Sudionici konferencije su gostima i organizatorima postavili desetak pitanja, pri čemu je bilo obostranih komentara. Iz te dinamične rasprave prikazujemo samo temeljne naglaske: • sporost u opredijeljenosti za socijalno poduzetništvo; • mala briga o ekonomskim pitanjima poslovanja socijalnih zadruga, javljaju se tvrtke u socijalnom poduzetništvu koje su zainteresirane uglavnom samo za profit; • velika nedorečenost i nedostatak propisa u vezi sa socijalnim zadrugarstvom, normativno treba urediti taj sektor; • očekivanje da se u Strategiji razvoja socijalnog poduzetništva precizno utvrdi što je socijalnopoduzetništvo, koja sredstva se predviđaju i kome će ona ići; • zakonodavstvo i rješenja iz EU-a, kao primjere dobre prakse, treba koristiti za uređenje sektora hrvatskoga socijalnog poduzetništva; • u socijalnom poduzetništvu nužno je poticati one koji su spremni dugoročno pružati usluge; • država je pozvana da u ovom sektoru daje veću podršku i veća sredstva; • nužno je poduzeti aktivnost za usklađivanje, koordinaciju svih relevantnih subjekata u RH na pitanjima socijalnog poduzetništva; • postoji stanje u kome nema kolektivnog upravljanja u zadrugama jer je zakonom tu funkciju preuzeo upravitelj zadruge. Takvog rješenja nema u razvijenim zadrugama EU-a; • umjesto poticaja traži se da se sufinanciraju stvarni kvalitetni projekti; • istaknut je zahtjev da se na teren šalju mentori koji su spremni pomoći kod pokretanja socijalnog poduzetništva; • traži se poticanje aktivnosti za veći broj zadrugara u zadrugama, zadruge su sada dosta nezastupljene u strukturama brojnih općina i gradova; • potencirano je pitanje kako to radnici mogu ‘preuzeti’ tvornice koje su posrnule i s kim torazrješavati, što je riješeno primjerice u zemljama kao što je Francuska, Argentina i dr. Tamo se najprije utvrdi dijagnoza stanja, najčešće sa sindikatima, a potom se traže rješenja; • traži se da se posebna pozornost obrati edukaciji (izobrazbi) u zadružnom sustavu kako bi što bolje funkcionirale zadruge; nova ZADRUGA travanj-lipanj 2012.to rješavaju snažne, velike zadruge, a pojedine 10 • upozoreno je da se pri traženju sredstva iz EU-a www.zadruge.hr mogu ostvariti samo onda kada bez partnera i sl. to ne mogu ostvariti. U Škotskoj se stvaraju konzorciji zadruga, od kojih neki već i funkcioniraju ... ZADRUŽNO PODUZETNIŠTVO Ministar G. Maras govori na konferenciji za tisak PROJEKT EU POKRENI SE KAKO ISKORISTITI FONDOVE EU-a U tijeku je održavanje radionica o programima Europske unije koji su na raspolaganju hrvatskim korisnicima i o tome kako prilagoditi svoje ideje natječajnim prioritetima i kako uspješno provesti takve projekte H MINISTARSTVO PODUZETNIŠTVA I OBRTA PREDSTAVLJENI REZULTATI RADA N a konferenciji za tisak, održanoj krajem lipnja, uoči zatvaranja ovoga broja Nove zadruge, ministar Gordan Maras predstavio je rezultate rada Ministarstva poduzetništva i obrta u posljednjih 6 mjeseci. Između ostalog istaknuo je da je uspješno startao program Poduzetnički impuls kojim se nudi 376 milijuna kuna malim i srednjim poduzetnicima koji se mogu natjecati za ta nepovratna sredstva. Do sada se prijavilo oko 11.000 subjekata (među kojima su i zadruge), od kojih je obrađeno njih nešto više od polovine i ovih dana počinju prve isplate. Ministar je govorio o mogućnostima kreditiranja maloga i srednjeg poduzetništva putem HAMAG-a i HABOR-a koji nude i dobra jamstva te više od 8 milijardi kuna, kredite s 3-4 postotnom kamatom. Najavio je izgradnju novog Centra za poduzetništvo u Zagrebu te promjene u Zakonu u obrtu kao i novi Zakon o poticanju investicija. Na marginama moglo se doznati da ovo Ministarstvo najesen priređuje poseban okrugli stol o zadrugarstvu, čime se želi potaknuti daljnji razvoj ovoga važnog sektora gospodarstva. (J.B.) www.zadruge.hr rvatska udruga poslodavaca u suradnji s Hrvatskim savezom zadruga i Udrugom gradova organizira u 2012. godini niz radionica na području Republike Hrvatske u okviru projekta EU pokreni se. Inače, radionice su do sada održane u nekoliko gradova (Rijeka, Osijek). O tome smo razgovarali s Arianom Velom, direktoricom konzultantske tvrtke “EU projekti". – Dosad je u sklopu projekta održano 9 radionica, uskoro nas očekuju radionice u Šibeniku i Zadru, a nakon kratke ljetne stanke u Puli, Osijeku, Slavonskom Brodu i Vinkovcima, naglasila je gospođa Vela. Kriza je pojačala zanimanje za dodatnim izvorima financiranja Cilj ovoga projekta je pomoći Vladi RH i Delegaciji EU-a u RH u povećanju opće razine razumijevanja i informiranosti hrvatskih građana i poslovne zajednice o pitanjima povezanim uz pristupanje Hrvatske Europskoj uniji te EU fondovima. Na pitanje o tome kakav je ukupan interes dosadašnjih polaznika radionica kao i koja su očekivanja, A. Vela je rekla da je zanimanje vrlo veliko i to na području cijele države. Naime, zbog ekonomske krize i recesije koja je pogodila Hrvatsku, organizacije iz svih sektora pokušavaju pronaći dodatne izvore financiranja svojih projekata i aktivnosti. Tako na radionice dolaze mali i srednji poduzetnici, zadrugari, obrtnici, ali i predstavnici tijela državne uprave, jedinica lokalne i područne samouprave, medija i udruga. Očekivanja su različita, ali većina želi saznati koji su im fondovi na raspolaganju, kako ih mogu iskoristiti i što će se dogoditi kada Hrvatska postane punopravnom članicom Europske unije. S obzirom da su evaluacije koje smo zaprimili vrlo pozitivne, možemo reći da smo ispunili očekivanja polaznika. Radionica je tematski podijeljena u dva dijela. U prvom dijelu govori se o programima koji su trenutačno na raspolaganju hrvatskim korisnicima, kako prilagoditi svoje ideje natječajnim prioritetima i kako uspješno provesti takve projekte. U tom dijelu su koncentrirani na program IPA i programe Unije kao što su CIP, FP, Marco Polo2, Program za cjeloživotno učenje i drugi. nova ZADRUGA travanj-lipanj 2012. U drugom dijelu riječ je o onome što korisnike očekuje poslije ulaska u Europsku uniju, ali i u sljedećoj financijskoj perspektivi (2014.-2020.). Znači, usredotočeni su na strukturne fondove i nova pravila koja dolaze, ali i novu generaciju Programa Unije. Svaki program popraćen je i primjerima iz prakse kako bi polaznicima približili konkretne ideje i projekte koji su financirani iz pojedinog programa te na skupovima odgovaraju na konkretne upite polaznika. U drugom dijelu 2013. na raspolaganju je Kohezijski fond i strukturni fondovi – Ulaskom u Europsku uniju Hrvatskoj će se otvoriti značajne financijske mogućnosti na području europskih fondova i financiranja projekata instrumentima kohezijske politike. S financijskom alokacijom od gotovo 350 milijardi eura u razdoblju 2007.-2013. godine ona predstavlja jednu od najvažnijih politika Unije. Metodologija projekata koji će se financirati strukturnim fondovima i Kohezijskim fondom, uz određene se prilagodbe, nastavlja se na metodologiju korištenu u Instrumentu pretpristupne pomoći (IPA), pri čemu sudjeluje slična operativna struktura hrvatskih nacionalnih institucija. One će nacionalna sredstva, namijenjena sufinanciranju projekata, usmjeriti na ekonomski povoljna ulaganja koja će drugi dio sufinanciranja ostvariti upravo uz pomoć specifičnih fondova kao što su Europski socijalni fond i Europski fond za regionalni razvoj, koji pripadaju kategoriji strukturnih fondova i Kohezijski fond. Očekuje se da će ih Hrvatska koristiti u drugoj polovini 2013. godine, s time da se novi prioriteti i ciljevi očekuju u sljedećem financijskom razdoblju (2014.2020.), naglasila je A. Vela govoreći ukratko o strukturnim fondovima i drugim izvorima. Za razumijevanje modaliteta financiranja iz strukturnih fondova važno je poznavati ciljeve koji se njima žele postići, a to su konvergencija, regionalna konkurentnost i zapošljavanje te europska međunarodna suradnja. Kao glavni fond, odnosno financijski instrument za ostvarivanje politike zapošljavanja, ističe se Europski socijalni fond (ESF) koji pruža podršku regijama koje su pogođene visokom stopom nezaposlenosti. Ne manje važan je i Europski fond za regionalni razvoj (ERDF) koji je namijenjen smanjivanju razlika u razvoju pojedinih zemljopisnih područja ili između određenih socijalnih skupina. Uglavnom je usmjeren na infrastrukturne investicije, proizvodne investicije u cilju otvaranja radnih mjesta te na lokalni razvoj i razvoj maloga i srednjeg poduzetništva. Kohezijski fond (KF) financira velike infrastrukturne projekte kojima se unapređuje okoliš i razvija prometna infrastruktura, određena kao sastavni dio transeuropske prometne mreže, s naznakom da postoji mogućnost ulaganja izvan tih mreža. U sklopu zajedničke poljoprivredne politike provode se brojna ulaganja u ribarstvo i poljoprivredu kroz Europski fond za ribarstvo (EFR) i Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj (EPFRR). 11 ZADRUŽNO PODUZETNIŠTVO ZAGREB POVOLJNIJE KREDITIRANJE PODUZETNIŠTVA Nova uloga HAMAG-a u privlačenju investicija u malo i srednje gospodarstvo i novi jamstveni programi HAMAG-a – bile su teme koje su početkom svibnja predstavili Gordan Maras, ministar poduzetništva i obrta te Darko Liović, predsjednik uprave Hrvatske agencije za malo gospodarstvo Gorana Holub-Veršić T om prigodom ministar Gordan Maras naglasio je kako će uloga HAMAG INVEST-a, (Hamag Invest novi je naziv hrvatske Agencije za malo gospodarstvo) biti potpora investicijama u malo i srednje poduzetništvo u visini do 50 milijuna eura, a novi jamstveni fond Agencije (prihvaćen krajem travnja na sjednici Vlade RH) povećan je s jedne na dvije milijarde kuna. Proširena i ojačana Agencija ove i sljedeće godine davat će potporu investicijskom ciklusu u Hrvatskoj. U usporedbi s prethodnom Agencijom, koja je u zadnje 4 godine odobrila nešto više od 400 jamstava, nova Agencija u godinu dana planira izdati 500 jamstava za programe u vrijednosti od 4 milijarde kuna. Nakon što se investicije od 4 milijarde kuna realiziraju, bit će to doprinos BDP-u od 1,3%, pa iako je plan ambiciozan, nužan je za pokretanje gospodarskog rasta, istaknuo je G. Maras. Hrvatska agencija za malo gospodarstvo (HAMAG INVEST) postaje tako referentna točka za sve investicije u poduzetništvu u našoj zemlji do vrijednosti programa 50 milijuna eura, ponovio je ministar Maras i istaknuo kako će na taj način pomagati poduzetnicima da budu više kapitalizirani svojim prvoklasnim jamstvima koje će uzimati hrvatske banke. Naime, HAMAGova jamstva neće, kao do sada, biti posljednje rješenje, nego prvoklasna jamstva koja idu na prvi poziv što će umanjiti i ukloniti dosadašnju sumnjičavost banaka prema tim jamstvima. Također je naglasio kako će se u svim županijskim centrima osnovati one-stop-shop servisi, koji će pored savjetodavne imati i ulogu poticanja i pomoći kod investicija. Dakle, cilj je Hamag Investa da bude potpora zakonodavcu za predlaganje mjera u uklanjanju birokratskih i ostalih prepreka za investiranje. 12 Novi jamstveni program usklađuje se s kreditnim linijama poslovnih banaka i HBOR-a, prilagođavajući se potrebama poduzetnika i projekata. Od novosti Hamag Investa G. Maras je izdvojio uvođenje jamstava za “Leasing" i “Činidbena jamstva". Značajno se povećavaju uvjeti financiranja inovacija, a maksimalno iznosi jamstava po programima. Povećan jamstveni potencijal, proširen krug korisnika i projekata, pojednostavljeni uvjeti za izdavanje jamstava ... Nove programe i promjene u odnosu na dosadašnje predstavio je Darko Liović, predsjednik Uprave HAMAG-a, podsjetivši da je Vlada RH krajem travnja donijela odluke o proširenju nadležnosti ove agencije. One se odnose na usvajanje novih jamstvenih programa te povećanju jamstvenih potencijala. Tako se novim jamstvenim programima oni pojednostavljuju, usklađuju se s linijama poslovnih banaka i HBOR-a, prilagođavaju se potrebama poduzetnika i projekata, postaju sažetiji i razumljiviji poduzetnicima, objedinjuju se slični programi , uvode se jamstva za “Leasing" i “Činidbena jamstva", te značajno poboljšavaju uvjeti financiranja inovacija. I što je najvažnije, povećavaju se maksimalni iznosi jamstava po programima. Uspoređujući stare i nove jamstvene programe, D. Liović je kazao kako se promjene odnose na povećanje jamstvenog potencijala s jedne na dvije milijarde kuna. Jamstvo Hamag Investa postaje prvoklasno, što nova ZADRUGA travanj-lipanj 2012. znači jamstvo na prvi poziv prema većini poslovnih banaka i HBOR-a. Uz sistematizaciju, liberalizaciju i inovacije, umjesto 11 gotovo sličnih, došlo se do 8 jamstvenih programa od kojih su 2 potpuno nova – to su “Rast" i “Financijski Leasing". Unatoč smanjenju broja programa proširen je krug korisnika i projekata, pojednostavljeni su uvjeti za izdavanje jamstava, a proširena je i definicija poslovnih banaka. Ti programi trebali bi biti značajna potpora poduzetnicima i obrtnicima u smislu lakšeg pristupa financiranjima, a poslovnim bankama , odnosno HAMAG-u lakši za provedbu. Promjene jamstvenog programa “Novi poduzetnik" odnose se na povećanje kruga potencijalnih korisnika kao i na vrijednost potencijalnih projekata s 1,8 na 15 milijuna kuna. Umjesto fiksnog iznosa uveden je minimalni postotak jamstava od 10% . Taj program namijenjen je onim tvrtkama koje tek kreću s poslom i ne odnosi se više samo na fizičke osobe koje nemaju poslovno iskustvo do 24 mjeseca, nego se proširuje na fizičke i pravne osobe s poslovnom povijesti do 24 mjeseca. Također, umjesto klasične obrade (najprije poslovna banka pa potom HAMAG), promjena se odnosi na prepoznavanje kvalitetnih projekata i ubrzavanje procedure tako da novi način obrade sadrži “Pismo namjere o jamstvu HAMAG INVEST-a" s kojim poduzetnik izravno može ići u banku i tražiti povoljnije uvjete financiranja. U jamstvenom programu “Likvidnost" promjene se odnose na potpore start-up tvrtkama koje trebaju likvidna sredstva, a koje prema sadašnjem jamstvenom modelu mogu koristiti i poduzetnici s poslovnom povijesti do 2 godine (za razliku od prije, kada su se jamstva za likvidna sredstva odobravala poduzetnicima s više od 2 godine poslovne povijesti). Povećava se i iznos jamstva za jedan milijun kuna, tj. do visine 2,5 milijuna kuna poduzetnicima s više od 2 godine poslovne povijesti. Instrument za prevladavanje privremenih poteškoća u likvidnosti, odnosi se sada na jamstvo do 4 milijuna kuna, s ciljem reprogramiranja postojećih kredita kod poslovnih banaka. Uvođenjem jamstva za “Leasing", promjena se odnosi na proširenje kruga potencijalnih izvora financiranja poduzetničke aktivnosti, na poboljšanje uvjeta kreditiranja putem leasinga nižom kamatnom stopom te poticanje stvaranja novih vrijednosti. U odnosu na prijašnji jamstveni program u kojem HAMAG nije podupirao takav oblik izdavanja jamstva poduzetnicima, sadašnji jamstveni model, osim izdavanja jamstava u odnosu “poduzetnik – poslovna banka", proširuje mogućnost i na odnose s leasing kućama. Jamstva su www.zadruge.hr ZADRUŽNO PODUZETNIŠTVO do maksimalnog iznosa od 1,5 milijuna kuna, a svrha je i poticanje ulaganja u nabavku opreme za proizvodne djelatnosti. HAMAG postaje važan partner HBOR-u i poslovnim bankama Usporedba starih i novih jamstvenih programa, “Činidbena jamstva", odnosi se na proširenje kruga potencijalnih izvora financiranja poduzetničke aktivnosti. Dok prijašnji jamstveni model HAMAG nije podupirao, sada se osim izdavanja jamstava u odnosu “poduzetnik – poslovna banka", proširuje mogućnost i na odnose “poduzetnik – poduzetnik". Promjena se odnosi i na poticanje djelovanja na potražnju za proizvodima odnosno uslugama maloga i srednjeg poduzetništva. Tako će novim programom jamstva za ozbiljnost ponude iznositi do 3,5 milijuna kuna, a za kvalitetu izvedbenih radova, povrat avansa i dobro izvršenje posla do 7,5 milijuna kuna. Ciljna skupina su subjekti MSPa koji djeluju kao konzorcij na većim, zajedničkim projektima. Dok se prijašnji jamstveni program “Rast" sastojao od 6 modela sličnog karaktera (“Rast i razvoj", “PPDI", “Nove tehnologije", “Poduzetnik u zoni", “Mikrokrediti" i “Žene poduzetnice"), sada se pojednostavljuju opći i posebni uvjeti – za sve poduzetnike s poslovanjem dužim od 24 mjeseca. Naime, uvode se jedinstveni uvjeti za sve uspješne poduzetnike koji traže izvore financiranja za razvojne projekte. Maksimalni iznos jamstva povećava se za 5 milijuna kuna, tj. sa sadašnjih 2,5 na 7,5 milijuna kuna. Promjena novih jamstvenih programa “Inovacije" uvode jamstva za razvoj materijalne imovine do 4 milijuna kuna te jamstva za razvoj nematerijalne imovine u vrijednosti 2,5 milijuna kuna, odnosno za kreditiranje razvoja softvera. Bitna promjena je i u odnosu između obrtnih i fiksnih sredstava, koji su proširenjem namjene kredita povećali udio obrtnih sredstava s 15 na 30 posto. Tako namjena kredita za obrtna sredstva (koja su udvostručena) i fiksnu imovinu sada iznose 30:70 posto. – Hamag tako postaje važan partner HBOR-u i poslovnim bankama koje su pokazale zanimanje i s kojima se intenzivno razgovara. Najdalje se u pregovorima došlo s Erste bankom i Zagrebačkom bankom te bi uskoro mogli biti potpisani novi okvirni sporazumi o poslovnoj suradnji, a do početka ljeta i s manjim bankama u Hrvatskoj, zaključio je D. Liović. www.zadruge.hr Ovaj objekt su izradili zadrugari BZ Virovke BZ VIROVKA, VIRJE KVALITETNE PRETPOSTAVKE ZA RAZVOJ ZADRUGE Zadruga branitelja Virovka posluje s jasnim planom, demokratskim načinom upravljanja i ostvarenim pretpostavkama za budućnost. S 9 zadrugara i jednim zaposlenikom te velikim zalaganjem upravitelja i njegovih suradnika (uskoro očekuju proširenje s još dvojicom zadrugara) godišnje ostvare oko 3 milijuna kuna prihoda Jole Bolić K ada sam u mirnom i slikovitom Virju potražio upravitelja zadruge Petra Vinkovića i uskoro se našao u njegovoj obiteljskoj kući, nisam bio siguran što se krije iza donekle skromnih uvjeta u kojima radi jedan upravitelj i njegova desna ruka, supruga Dragica. No prvi dojam zna prevariti, u što sam se uskoro mogao i uvjeriti. Kako su postali zadrugari i zašto su 2006. osnovali braniteljsku zadrugu za proizvodnju, posredovanje i poslovne usluge gotovo da je uobičajena priča, ali bez neke kuknjave i vraćanja u prošlost. Oboje su nekada ostali bez posla, Petar je dobrovoljac hrvatske policije, Dragica bivša tekstilna radnica, mirni su Podravci koji ne fraziraju, konkretno i bez velikih riječi govore o životu i svojoj zadruzi, njezinim zadrugarima. – Bilo je nekoliko nas, rekao nam je Petar nakon što smo dogovorili radni tijek našeg susreta, koji smo 2006. pokrenuli osnivanje zadruge. Odmah nas se skupilo devetero i koristili smo poticaj tadašnjeg ministarstva Upravitelj (lijevo) i voditelj građevinarstva (desno) pred nova ZADRUGA travanj-lipanj 2012. uređenom fasadom osnovne škole u Šemovcima branitelja. Danas nismo veći po broju, ali već su dvojica branitelja iskazali želju da uđu u zadrugu i mi ih očekujemo. Zadruga ima jasan poslovni plan, imamo skupštinu, pravila zadruge i prije svega volju da razvijemo zadrugu na temeljima koje smo postavili. A poslovni plan ove zadruge očito daje rezultat jer godišnji promet približno se kreće oko 3 milijuna kuna. No na čemu se on zasniva? Temelj toga plana su 4 djelatnosti zadruge u koje su svrstani zadrugari i u kojima se dnevno obavljaju poslovi i izvršavaju zadaci kojima upravlja Petar kao upravitelj zadruge. Sve se dogovara i usklađuje prema obvezama koje određuje ritam poslovanja. Djelatnosti su: građevinarstvo, promet i trgovanje stokom i, istina još u začetku, rekreacijsko-turistička djelatnost. Rad se odvija na način da građevinska skupina, koju vodi iskusni i stalno uposleni građevinski tehničar Boško Sočec, preuzima ugovorene poslove i obavlja ih s još četvoricom zadrugara. Ugodno sam 13 ZADRUŽNO PODUZETNIŠTVO U Zadružno jezero kod Drave se iznenadio kada su mi u obližnjem mjestu pokazali neke od rezultata rada ove skupine, ostvarene tipičnim građevinskim radovima: izgradnja objekata, obnavljanje, uređenje fasada kuća, razne građevinske intervencije za potrebe kupaca, unutrašnja uređenja kuća i sl. Počeli razvijati i rekreacijsko-turističku djelatnost Zadrugari su za potrebe trgovanja stokom, otkupa i potom prodaje raznim tvrtkama, među kojima su i one iz Dalmacije (Šibenika), a stoka se prodaje i Podravki, Ivanečkoj mesnoj industriji i Vajdi iz Čakovca, nabavili kamion koji udovoljava svim zahtjevima transporta, a osigurava se i cijela administrativna prateća dokumentacije i veterinarski nazor. Kupci su zadovoljni kvalitetom isporučenih grla kao i cijenama te urednom dostavom gotovo svakog tjedna. Naravno, neki od zadrugara i sami imaju posao kod kuće sa stokom i posluju putem zadruge znatno lakše nego da sami traže kupce, posebice tako velike kao što su navedene tvrtke. Pravo izenenađenje uslijedilo je kada je Petar pokazo dva vrlo zanimljiva programa za rekreacijsko-turističku djelatnost koju su otpočeli razvijati ovi vrijedni Podravci. Jedan od programa je malo dobro, poribljeno raznovrsnim ribama, jezerce s okolišem od 2 ha, tik uz rijeku Dravu, spojeno podvodnim vodama i u kome raste ili opada voda ovisno od vodostaja ove prelijepe i moćne rijeke. Drugi se program razvija u brdovitom dijelu Virja, među vinogradima i voćnjacima, gdje zadrugari na hektaru zemljišta zasnivaju uzgoj lavande i u staroj naslijeđenoj klijeti počinju uređivati prostor za druženje i relaksaciju. Trebat će još mnogo radnih sati i zalaganja zadrugara da se ostvare ovi programi. No temelj je uspostavljen: dobivena je koncesija za jezero od lokalne samouprave (općina Novo Virje) na 20 godina i u suradnji s Agronomskim fa- 14 kultetom iz Osijeka priređuje se izrada ribarske gospodarske osnove, pod stručnim nadzorom prof. dr. sc. Anđelka Opačka. Koncesija je ostvarena putem javnog natječaja. U dobivanju raznih dozvola bilo je i kompliciranja od strane administracije, no sada su utvrđeni svi temelji ovoj djelatnosti. Zadrugari će izgraditi i prateće nužne objekte na jezercu, osigurati obiteljima branitelja besplatan pristup za sportski ribolov, a mnogi namjernici ovdje će moći zakupljivati dnevne ribičke dozvole i uživati u ovom sportu, druženju i razonodi. Dobit ulažu u daljnji razvoj Ipak ono što krasi ove vrijedne ljude je zanos i odlučnost da razvijaju svoju zadrugu, što potvrđuje i njihova odluka da svu ostvarenu dobit, od samog početka rada, zadruga investira i time ostvaruje čvrsti temelj njezine budućnosti. Zadruga se prilagodila i novom Zakonu o zadrugama, registirala se kod nadležnoga trgovačkog suda, a početni kapital od tisuću kuna uplatili su zadrugari još 2006. godine. Vjerujemo da će uskoro ostvariti i bolji poslovni prostor za rad zadruge, sada su u najmu jednog objekta za tu svrhu. Zadrugari su uglavnom u mirovini, no to ih ne priječi da osiguraju dodatni izvor prihoda i korisno provedu umirovljeničke dane. Neki od njih uzgajaju stoku, simentalna mliječna grla, drugi uzgajaju svinje, a zadrugar Mladen Lukavec uživa radeći na jezeru. Za sada je samo jedan zaposleni, no to će se uskoro mijenjati kada se još više razviju poslovi koje sada obavljaju i povremeni radnici, njih četvoro u građevinskoj skupini. Skromni uvjeti uz entuzijazam zadrugara stvorit će nove vrijednosti i sigurno povećati samozapošljivost ovih marljivih ljudi iz okolice Virja, gdje su potencijali veliki, posebice u poljoprivredi. Također, obilni izvori prirodnog plina u tome kraju uvećavaju bogatstvo male općine (Novo Virje), gdje zadrugari pronalaze mjesto za ostvarenje svojih projekata, uz realnu podršku lokalne samouprave. nova ZADRUGA travanj-lipanj 2012. sklopu programa rada koji uključuje stalno poticanje poslovanja zadruga, Zadružni savez Dalmacije je prije četrnaest godina započeo s organizacijom Noćnjaka, međunarodne manifestacije maslinara i uljara. Odabrana je najobuhvatnija kemijska analiza od čak 6 parametara i povezano tridesetak certificiranih stručnjaka za senzorsko ocjenjivanje maslinova ulja, a za natjecanje se mogu prijaviti samo proizvođači s većim količinama ulja. Ovaj standard je održan usprkos činjenici da bi se privuklo znatno više sudionika kada bi se snizili standardi natjecanja i program bio s manje znanstveno-stručnih elemenata. Ipak, organizator je odlučio inzistirati na postizanju dugoročne kvalitete. Sve je započelo još 1999. s 30 prijavljenih uzoraka koji su osvojili svega nekoliko zlatnih medalja. Danas, 14 godina poslije, proizvođači maslinova ulja iz Hrvatske, uz prijatelje iz gotovo svih mediteranskih zemalja u pravilu na natjecanje prijave oko 300 uzoraka. Više od pola osvaja zlatne medalje. Ovogodišnji Noćnjak poseban je po tome što je pokazao kako zadruge, kada im se obraća pozornost i pruži podrška u poslovanju, daju šampionske rezultate. Naime, sva tri šampiona Noćnjaka među jakom konkurencijom osvojile su zadruge. Zadruge šampioni Šampion pakovine ekstra djevičanskih maslinovih ulja: PZ MASLINE I VINO, Polača, a prvak otvorenih ekstra djevičanskih maslinovih ulja: PZ KANTARAČA, Rava, dok je prvak izgleda pakovine maslinovih ulja: VELO UJE – PZ BRNJAL i ZLOKIĆ d.o.o., Vela Luka. Iako su uvijek bile u samom vrhu po rezultatima koje su postizale, ovo je kuriozitet. Zato posebno raduje da je edukacija, povezivanje sa stručnjacima i promidžba u medijima koja se zadrugama osigurava na Noćnjaku opravdala povjerenje i napore zadruga te ekipe Zadružnog saveza Dalmacije. Na pitanje kako je biti šampion Noćnjaka, odgovorili su: Radoslav Bobanović (PZ Masline i vino): Odlično. Iznenađeni smo i ponosni uspjehom koji smo postigli; Mladen Varenina (PZ Kantarača): Lijepo je biti šampion Noćnjaka. Naslov je vrhunac mukotrpnog rada oko maslina tijekom cijele godine, tako da je lijepo nakon svih muka i truda vidjeti da se nešto lijepo učinilo, da je iz tog znoja i truda rođeno maslinovo ulje, čija su kvalitetu prepoznali ugledni poznavatelji ulja; Slobodan Žanetić (PZ Brnjal): Oduševljeni smo. Nagrada je potvrdila da smo izradili dobar proizvod i po kvaliteti i po izgledu i da on dostojno prezentira stoljetno maslinarstvo Vela Luke i naš trud. PZ Masline i vino Zadruga je osnovana u veljači 2006. godine s ciljem razvoja ruralnog www.zadruge.hr ZADRUŽNO PODUZETNIŠTVO ZADRUGE IMAJU NAJBOLJE MASLINOVO ULJE “Zajedno, ne samo da smo jači, nego tako jedino i možemo ozbiljnije poslovati i ostvariti veće količine i kontinuitet proizvoda..." Kada je netko dovoljno uporan i hrabar da unatoč raznim iskušenjima održi vrijednosti u koje vjeruje onda to kad-tad mora donijeti dobre rezultate. Ovdje donosimo primjer koji potvrđuje da je to zaista tako prostora Ravnih Kotara. Njezino sjedište je u Polači, a broji sedam zadrugara. Pokrenula je projekt ‘MasVin’ kao plod vizije nekolicine ljudi koji su krš, kamenjar i odlagalište otpada pretvorili u plodno tlo. Cilj zadruge je proizvodnja vrhunskih proizvoda kroz maslinarstvo i vinogradarstvo te proizvoda i ostalih prerađevina od smokava. Zadruga će omogućiti i otkup proizvodnje maslina i maslinova ulja od drugih obiteljsko-poljoprivrednih gospodarstava, te plasman istih proizvoda pod zajedničkim imenom. Inače, PZ Kantarača osnovana je 30.1.2007. Razlog osnivanja primarno je bio strah od potpunog zamiranja života na škoju. Željelo se postaviti temelje za ponovno vraćanje života na otok, kojem kao i većini otoka na Jadranu prijeti potpuno odumiranje, ukoliko se hitno ne poduzmu koraci koji će rezultirati promjenom demografske slike. Logično je bilo “nasloniti” im se na poljoprivredu i ribarstvo, jer su to vjekovne primarne djelatnosti stanovništva Rave (ime same zadruge “Kantarača" je vrša za izlov ribe kantar). Tijekom proteklih godina stvarali su bazu za kvalitetno poslovanje na tržištu RH, a u budućnosti i EU. Usprkos žestokoj ekonomskoj krizi i recesiji koja je sve pogodila, uspjeli su preživjeti i posluju stabilno, premda vrlo otežano i oprezno te s ponosom ističu da nemaju nepodmirenih obveza. Ova zadruga ima sedam zadrugara i niz kooperanata na otoku. Četiri zadrugara mlađi su od 25 godina, što im daje za pravo nadati se da ima budućnost. PZ Brnjal utemeljena je 2009. godine od strane 20 članova vezanih za Velu Luku. Članovi zadruge najbolje ulje iz svojih maslinika, ali i svih ostalih maslinika Vele Luke, ujedinjuju pod jednim brendom “Velo uje" koje se potom plasira na tržište. Zadruga ih povezuje i pokazuje privrženost Veloj Luci. – Općina Polača je smještena u ravnokotarskom zaobalnom prostoru, što upućuje na gospodarsku orijentiranost poljoprivrednoj proizvodnji i turizmu. Naseljena je s oko 2000 stanovnika. Godine 1991. srbočetničke bande mjesto su porušili i spalili, pa su tako spaljeni i maslinici i vinogradi. Mjesto je obnovljeno od 1995. do 2001. Posljednjih desetak godina intenzivno se razvijamo. Klimatski uvjeti www.zadruge.hr lokacije idealni su za sadnju maslina. Uvjeti osobito pogoduju uzgoju sorti srednje krupnoga i krupnog ploda, odnosno maslinika uljnih i stolnih sorti koje se odlikuju velikom otpornošću na niske temperature. Sama lokacija Polače i njezina blizina većim turističkim destinacijama povoljna je za razvoj turizma, te su dobri preduvijeti za sinergiju plave i zelene Hrvatske, naglašava R. Bobanović. Maslina ponovno postaje hraniteljica – Otok Rava dugačak je 3700 m, ima 80-ak stanovnika i dva naselja, Velu i Malu Ravu. Udaljen je 16 km od kopna, od Zadra. S kopnom smo povezani trajektom koji do nas plovi 3,30 h jednom tjedno (a u turističkoj sezoni dvaput). Povezanost s kopnom nije nam jača strana, kao ni starost stanovništva, ali su na našoj strani mir, čistoća i beskrajna ljepota nova ZADRUGA travanj-lipanj 2012. našeg otoka. Otok je zaštićen od bure i juga (sa sjevera Iž, a s juga Dugi otok) i prirodno je da vegetacija buja i stvori vrlo dobre preduvjete za rast primarne poljoprivredne kulture, masline, kaže M. Varenina. Tu masline rastu od pamtivjeka, pa je normalna činjenica da su sorte maslina isključivo hrvatske autohtone sorte. Nažalost, puno je stabala maslina zapušteno i obraslo, ali je s dolaskom ekonomske krize došla i jedna dobra strana – ljudi se vraćaju maslinama i obnavljaju maslinike, pa maslina, kao što je uvijek i bila, ponovno postaje hraniteljica našeg napaćenog puka. Zadruga Masline i vino temeljem Odluke Vlade RH od 2006. godine dobila je na služnost 50 ha krša. Opožarene, minirane i kamene površine pretvorili su u plodno tlo te posadili 12 tisuća stabala maslina i 50 tisuća trsova vinove loze te 600 smokava. Osnovni proizvodi i usluge za tržište su ekstra djevičansko maslinovo ulje iz vlastite proizvodnje (kojeg 15 ZADRUŽNO PODUZETNIŠTVO se očekuje oko 60 tisuća litara), vrhunsko vino (oko 70.000 butelja), svježe i suhe smokve (oko 4 do 5 tona) i ruralni turizam. Osim maslinarstvom stanovnici Rave od davnina se bave i ribarstvom pa se zadruga nastoji baviti i tim segmentom poslovanja. Oni tržištu sezonski nude sušene glavonošce i ribe. Treba naglasiti i da je zadruga načinila kvalitativni pomak u poslovanju 2009. godine nabavkom novog centrifugalnog stroja za preradu maslina od 50 kg/h, čime su se stekli svi preduvjeti za preradu maslina u maslinovo ulje vrhunske kvalitete. Ovim strojem postigli su da masline neposredno po branju prerađuju monosortno ili miješano u razmjerima kakvim žele. Treba napomenuti da su uz pomoć UNDP Hrvatska, Grada Zadra i Zadarske županije i u suradnji sa Studijom “Podhraški” iz Huma na Sutli, za specifično tržište na kojem se pojavljuju, manufakturno napravili bočice od 1 i 2 dl koje su unikatne i svaka ponaosob je priča za sebe. Nadaju se da su u tome uspjeli te da će tržište EU u budućnosti to znati prepoznati, kao što je Noćnjak prepoznao kvalitetu zadružnog maslinovog ulja. – Zadružno je gospodarstvo, po mom mišljenju, gospodarstvo budućnosti. Suvlasnici zadrugari imaju zajednički interes i cilj poslovati što kvalitetnije, a razlika između zadrugarstva i ostalih formi gospodarskih subjekata je u tome što u zadrugarstvu nema bezočnog uzimanja profita od strane pojedinca. Zadrugari zajedno posluju i zajedno dijele dobit. Formula uspjeha u zadrugarstvu je povjerenje. U našoj zemlji prema zadrugarstvu je izražena skepsa kod starijih ljudi koji se s razlogom nerado sjećaju prisilnog “zadrugarstva” i trpaju tu vrstu poslovanja u isti koš s modernim zadrugarstvom, koje je prepoznato kao jedna od najkvalitetnijih formi poslovanja u cijeloj EU. Najsvježiji primjer LAG-ova najbolji je pokazatelj da je zadrugarstvo poslovni oblik budućnosti. Važno je spomenuti da je naša zadruga jedan od osnivača LAG-a zadarskih otoka i priobalja, pod nazivom Mareta. Također je važno spomenuti da mladi ljudi nisu opterećeni “baucima prošlosti” i puno su otvoreniji apliciranju poslovanja u zadruzi od starijih, što je u konačnici više nego pozitivno, rekao je M. Varenina. Sadite masline gdje god one uspijevaju Na pitanje o tome s kojim poteškoćama se susreću u poslovanju, R. Bobanović kaže da im najveće poteškoće u poslovanju zadaje nedosljedna hrvatska politika koja je kao usmjerena poticanju zadrugarstva i uopće poljoprivredne proizvodnje. Nadalje, neusklađena Zakonska regulativa vezana za poreznu i poticajnu politiku, kao i neprincipijelnost lokalne samouprave, dok M. Varenina dodaje da se poteškoće u poslovanju zadruge vide iz razloga opće ekonomske krize. Ona za sobom povlači ogromnu nelikvidnost svih slo- 16 jeva društva. To rezultira velikim oprezom pri plasmanu gotovih proizvoda na tržište. Trenutno se posluje isključivo po principu isporuke robe nakon plaćanja iste. – Svi problemi koji pogađaju i druge gospodarske subjekte, posebno sada u kriznim vremenima, tište i našu zadrugu. Spoj turizma i poljoprivrede je prigoda koju je teško iskoristiti bez jasne i učinkovite strategije na nacionalnoj razini. Strategija treba biti konkretnim mjerama provođena u mjestima kao što je Vela Luka. To nam nedostaje. Okupljanja kao što je Noćnjak pomažu nam da sagledamo realnije svoju poziciju, koje su mogućnosti, povežemo se i lakše prevladamo poteškoće. Zajedno, ne samo da smo jači, nego tako jedino i možemo ozbiljnije poslovati i ostvariti veće količine i kontinuitet proizvoda. To se vidi jasnije kada se radi o poslovanju na otoku. Zadrugarstvo je kroz povijest otoka Korčule pokazalo da je praktično jedini dobitan poslovni put, kaže Slobodan Žanetić. Naši sugovornici smatraju da bi ujedinjenje i brendiranje utjecalo na lakše poslovanje zadruga. Za lakše poslovanje zadrugarstva nužno je udruživanje, a s ciljem traženja naše “niše” na tržištu od strane visokoprofesionalnih kadrova menadžerske i marketinške struke, kadrova koji bi bili materijalno visoko stimulirani, ali koji bi morali producirati i rezultate proporcionalne stimulaciji. Klasteri, danas osnovani u RH, nefunkcionalni su i na žalost svrha su sami sebi, bar koliko oni uspijevaju sagledati iz njihova kuta poslovanja. Misle da će se to sve posložiti našim ulaskom u EU. Tržište EU će zasigurno prepoznati kvalitetu naših proizvoda, a ne bude li naših menadžera bit će stranih. Iako je danas lakše doći do sredstava za investicijske programe putem europskih fondova, misle da bi bilo korisno da postoji više povoljnih kreditnih linija prilagođenih financiranju poljoprivrede, konkretno maslinarstva od strane države. Za dobiti sredstva EU fondova potrebna je dobra priprema i pomoć stručnjaka, jer su zadruge proizvođačke organizacije koje imaju mogućnost ostvariti ta sredstva u raznim projektima. Zato trebaju stručnjaci koji će ih povesti k iskorištavanju resursa koje imamo. Poručuju zadrugarima da se osvrnu oko sebe i u zadrugu prigrle mlade ljude željne uspjeha i dokazivanja, da prigrle one malo starije koji vole svoj kraj i bezrezervno su spremni aplicirati u radu za dobrobit svoje zadruge, a time i vlastitu dobrobit. Temelj svake iskrene zadruge je POVJERENJE. Bez njega nema ni zadruge. Kažu: Sadite masline gdje god one uspijevaju! I udružujte se u zadruge jer pružaju mogućnosti za razvoj vašeg poslovanja, cijelog mjesta u kojem se posluje, kao ni jedan drugi poslovni oblik. Boljim poslovnim povezivanjem možemo postići značajnije rezultate kao što to pokazuje i primjer našeg brenda “Velo uje". nova ZADRUGA travanj-lipanj 2012. Prosječna cijena jednoga konja za rekreaciju iznosi 2500-5000 eura, dok onaj za sportska natjecanja vrijedi od 5000 eura naviše. Samo u prošloj godini u konje, ali i proširenje ponude, zadruga je uložila oko milijun kuna Sanja Plješa B ogata tradicija uzgoja konja vezana je uz povijest poljoprivrednog školstva u Križevcima. Brojni konjički klubovi u tome gradu i danas nude škole jahanja, terapijsko i rekreacijsko jahanje na jahalištu kao i u prirodi. No zadruga Roza, osnovana 2006. godine, ima vlastito uređeno jahalište i nudi rekreativno jahanje, školu jahanja i trail. Usto postoji mogućnost terenskog jahanja. Mladi bračni par Aleksandar i Morana Torre vode ovu zadrugu, registriranu za uzgoj konja, poljoprivrednu proizvodnju i usluge. Osim konjogojstvom bave se i ujahivanjem konja, a posebice im je značajna djelatnost treniranje konja za sportske turnire. A zanimljiva je i priča o tome kako je zadruga dobila naziv. Upravitelj zadruge Aleksandar, već kao mali dječak bavio se jahanjem, a kasnije je, među ostalim konjima, jahao i na kobili Rozalindi, koju su od milja nazivali Roza. Upravo je s njom ostvario svoje najznačajnije rezultate na brojnim sportskim natjecanjima u preponskom jahanju. Kada je Roza otišla u “sportsku mirovinu", obitelj Torre registrirala je zadrugu koju je nazvala po toj kobili. Objekti na kojima se nalaze staje za konje i jahalište nalaze se na 15 ha površine, dok je još toliko hektara namijenjeno za proizvodnju sijena, zobi i krme konjima za ishranu. U zadruzi je trenutačno, uz upravitelja, još jedan zaposleni djelatnik koji se brine o 22 konja koji se trenutno nalaze na imanju Torreovih. S obzirom da je zadruga osnovana prema načelima novog Zakona o zadrugama tj. osnovalo ju je sedam članova obitelji Torre, svi oni na neki način pomažu u njezinu radu i djelovanju. Konji za rekreaciju, ali i sportska natjecanja – Zemljište nismo naslijedili nego je kupljeno uglavnom iz vlastitih sredstava. No za naš objekt na hipodromu u Mladinama lani smo dobili bespovratna sredstva Ministarstva turizma i to na temelju jednog od četiriju njihova programa Baština u turizmu, Zelena brazda, Turizam bez zapreka ili Izvorni suvenir, kazuje nam Morana Torre. U konjušnici se nalaze konji čiji su vlasnici u www.zadruge.hr ZADRUŽNO PODUZETNIŠTVO ZADRUGA ROZA, KRIŽEVCI NEVIDLJIVA SPONA POVEZUJE ČOVJEKA I KONJA Zagrebu, Karlovcu, Bjelovaru i Križevcima, a obitelj Torre se brine o njima i priprema ih za natjecanje. Aleksandar je 1989. godinu upisao školu jahanja kada su Križevci bili središte jahačkoga preponskog sporta. Tada je jahao na konjima poljoprivrednog instituta, a nakon toga je nabavio svoga konja i prešao u profesionalne “vode". Od tada do danas, obitelj Torre mnogo je ulagala u svoju zadrugu. Najprije su izgradili veliku staju za konje, a nakon toga uspostavili jahališta. Početkom ove godine napravili su šator pod kojim će boraviti konji u slučaju lošeg vremena. Iz godine u godinu broj konja se neprekidno povećavao. Osim konja koji se pripremaju za natjecanje, i ostali poklonici konja drže ih tamo na tzv. pansionu u što je uračunata briga i njega konja, a neki se treniraju i za turnire te sportska natjecanja. Konji koji se prestanu natjecati kasnije će se prodati. Obitelj Torre ove je godine kupila tri mlada konja koja će na njihovo imanje doći potkraj godine, a bit će namijenjeni natjecanju. “Kada konj ima tri godine počinjemo raditi s njim i pripremati ga za natjecanje. S četiri godine već je spreman za turnire, a sa sedam i osam godina ide na velika preponska natjecanja", istaknuo je A. Torre. On se najviše i najčešće natječe na turnirima u Hrvatskoj jer su odlasci u inozemstvo vrlo skupi. Neki od njegovih najznačajnijih rezultata su treće mjesto na seniorskom prvenstvu Hrvatske 2006. godine te treće mjesto na Croatia Cupu prošle godine. Aleksandar sada jaše za zagrebački konjički klub Karoca. Ne postoji dobna granica za jahača Na naš upit o tome postoji li dobna granica za jahača, Aleksandar kaže kako to ne postoji jer neki jahač što je stariji iskusniji, samim time još je i bolji. “Kod mladih konja je iskustvo vrlo bitno, a konj i čovjek povezani su nevidljivom sponom. Uobičajeno je da se povezuju mladi konj i stariji jahač te stariji konj i mladi jahač", rekao je A. Torre. Ako je pak konj zdrav i nema nekih većih tegoba, može se natjecati i sa 17 ili 18 godina. No zanimalo nas je kako izgleda radni dan te mlade obitelji, koji zasigurno nije uobičajen za naše prilike. Njihov posao počinje u 6.30 sati kada dolaze na imanje nahraniti konje, a većinu ih puste na ispust. Nakon toga slijedi čišćenje boksova i rad s konjima. S nekima rade jednom, a s drugima Unutrašnjost staje za konje dvaput dnevno. Oko 19 sati spremaju ih u staju. Mladi konji su 24 sata vani, što znači da su na otvorenom u svim godišnjim dobima i po svim vremenskim prilikama. Morana Torre naglašava kako je to zbog toga jer se moraju “očeličiti" i pripremiti za natjecanja. Vikendom ova obitelj s nekim od konja odlazi na jahačke turnire koji se uglavnom održavaju u Zagrebu. A potrebno je naglasiti kako najveći broj konjičkih natjecanja u Hrvatskoj organizira klub Karoca. Na naše pitanje o tome može li se u doba gospodarske krize živjeti od ovakvog posla s konjima, dobili smo odgovor da može. Prosječna cijena jednoga konja za rekreaciju iznosi od 2500 do 5000 eura, dok onaj za sportska natjecanja vrijedi od 5000 eura naviše. Samo u prošloj godini uložili su u konje i proširenje ponude oko milijun kuna. Obitelj Torre planira i dalje proširivati ponudu, a isplativost prodaje konja vidljiva je u roku od pet godina. Važno je istaknuti kako je toj mladoj obitelj hobi postao posao tj. način života. Konji su njihova ljubav i sreća koju ne žele mijenjati ni za što na svijetu. U razgovoru s domaćinima Supružnici Torre uvijek uz ljepotane Rekreakcijsko jahanje www.zadruge.hr nova ZADRUGA travanj-lipanj 2012. 17 PRIKAZI EUROPA U 12 LEKCIJA EU ĆE SE IZGRAĐIVATI TIJEKOM VREMENA Čemu služi EU? Zašto i kako je osnovana? Kako radi? Što je do sada postigla za svoje građane i s kojim se novim izazovima suočava? U doba globalizacije, može li se EU uspješno natjecati s drugim velikim ekonomijama i pritom zadržati svoje socijalne standarde? Kakvu će ulogu imati Europa na svjetskoj sceni u godinama koje dolaze? Gdje će biti povučene granice Unije? I kakva je budućnost eura? Priredio: Marijan Ričković O vo su samo neka od pitanja koja Pascal Fontaine, stručnjak za EU, istražuje u ovom izdanju svoje popularne knjižice pod naslovom “Europa u 12 lekcija" iz 2010. godine. Iako o Europskoj uniji, njezinim tijelima, programima i projektima, posebno o fondovima, standardima i mjerilima stvarnog funkcioniranja ove zajednice kao i odnosa sa zemljama članicama – ima napretek, ovo je može se reći jedinstveno izdanje samo jednog autora. Podaci i stavovi kojima knjiga obiluje tim su vredniji jer su objavljena promišljanja i činjenice koje se odnose na EU od samih njezinih početaka, ili točnije od zamisli pa do današnjih dana. Stoga je ovo zanimljiva i korisna literatura svima koji žele znati nešto više, a nemaju puno vremena iščitavati stotine stranica, često i vrlo složenih te suhoparnih izlaganja o karakteru i ciljevima ove velike europske asocijacije. Podsjetimo se stoga ukratko što nam autor želi približiti. U Zapadnoj Europi trebao je nastati novi poredak, utemeljen na zajedničkim interesima i na temelju ugovora koji bi jamčili vladavinu prava i jednakost među svim državama. Tako je R. Schuman (francuski ministar vanjskih poslova) preuzeo ideju koju je izvorno začeo Jean Monnet i 9. svibnja 1950. i predložio osnivanje Europske zajednice za ugljen i čelik. U državama koje su nekada međusobno ratovale, proizvodnju ugljena i čelika trebalo je staviti pod nadležnost zajedničkog “visokog tijela”. Na praktičan način, ujedno bogat simbolikom, sirovine ratne industrije pretvorene su u instrumente pomirenja i mira. Tako je 1951. šest država osnova- 18 lo Zajednicu za ugljen i čelik, da bi već 1957. isti osnivači utemeljili EEZ, a 1973. dolazi do proširenja na 9 država i više zajedničkih politika. Već 1993. Ugovorom iz Maastrichta utemeljena je Europska unija, a 2002. u optjecaj ulazi euro. Godine 2007. EU ima 27 članica. Nešto prije toga, u listopadu 2005. pretpristupni pregovori počeli su s Turskom i Hrvatskom koja će sredinom 2013., kako je planirano, postati 28. članicom Unije. Gospodarska i društvena solidarnost Europske države predstavljaju sve manji postotak svjetske populacije, naglašava autor u knjizi, i moraju se držati zajedno žele li osigurati gospodarski rast i natjecati se s drugim velikim gospodarstvima. Nijedna pojedinačna država EU-a nije dovoljno jaka da samostalno sudjeluje u svjetskoj trgovini. Kako bi ostvarile ekonomiju većih razmjera i pronašle nove kupce, europske tvrtke trebaju širu bazu od svoga domaćeg tržišta, a to im europsko jedinstveno tržište i pruža. Da bi što je moguće više ljudi imalo koristi od tako širokoga tržišta (500 milijuna potrošača), EU nastoji ukloniti prepreke u trgovini i radi na tome da oslobodi tvrtke od nepotrebne birokracije. Međutim, slobodna tržišna utakmica mora biti i u ravnoteži sa solidarnošću širom Europe. To ima jasne opipljive koristi za europske građane. Globalna financijska kriza prouzročila je najoštriji gospodarski pad u povijesti Eu- nova ZADRUGA travanj-lipanj 2012. ropske unije. Vlade i institucije EU-a morale su brzo reagirati kako bi spasile banke, a Unija nastoji pružiti financijsku pomoć najteže pogođenim zemljama. Najveći izazov za europske države u godinama koje dolaze, prema autoru, bit će zajednički otpor svjetskoj krizi i konačni pronalazak izlaza iz recesije te put k održivom razvoju. EU – više od konfederacije, no nije federalna država Može se reći da je Europska unija više od konfederacije zemalja, no nije ni federalna država. Njezina se struktura u stvari ne uklapa ni u jednu tradicionalnu pravnu kategoriju. Ona je povijesno jedinstvena, a njezin se sustav odlučivanja tijekom proteklih 60-ak godina stalno razvijao. Na kraju autor ovu temu zaključuje riječima R. Schumana iz doba kad je pokrenut projekt europske integracije: “Europa neće biti izgrađena odjednom ili prema jedinstvenom planu. Bit će izgrađena putem konkretnih ostvarenja kojima će se prvo stvoriti de facto solidarnost.” I danas njegove su riječi još uvijek aktualne. Solidarnost među europskim narodima i nacijama mora se neprekidno prilagođavati kako bi mogla odgovoriti na nove izazove što ih nameće svijet koji se stalno mijenja. www.zadruge.hr INFO • ZANIMLJIVOSTI • DOGAĐANJA Sv. Martin na Muri NACIONALNO SAVJETOVANJE O GOSPODARSTVU I PODUZETNIŠTVU V iše od 500 sudionika okupilo se na 16. nacionalnom savjetovanju o gospodarstvu i poduzetništvu da bi raspravljali o potpornim programima za poduzetnike te njihovoj pripremi za ulazak RH u EU, zatim o mogućnostima financiranja projekata i drugim temama. Prvog dana rada uspješno je prezentiran i zadružni sustav. Organizator savjetovanja bilo je Ministarstvo poduzetništva i obrta, a po prvi put održano je na kontinentu (u Spa & Golf Resortu Sv. Martin), u lipnju ove godine. U sklopu primjera dobre prakse, kao uspješan poduzetnik iz jadranske regije, prezentaciju je među ostalim održao Jozo Rabušić, upravitelj PZ Putniković. To je zadruga koja se može pohvaliti stogodišnjom tradicijom i paletom vrhunskih i kvalitetnih vina koja se proizvode u vlastitim pogonima najsuvremenijom opremom. Zadruga je pokrenula i projekt osnivanja Prvoga hrvatskog muzeja vinogradarstva i vinarstva koji će se nalaziti u Putnikovićima, gdje bi se prezentirala sva hrvatska vina. U okviru bogate panel-rasprave o institucionalnoj podršci razvoju maloga i srednjeg poduzetništva i obrtništva, Hrvatski savez zadruga i ulogu zadrugarstva u hrvatskom gospodarstvu predstavila je Vedrana Stecca, predsjednica HSZ-a. Najuspješniji poduzetnici na ovome skupu primili su nagrade, tako je plaketu najbolje zadruge ponijela zadruga Lepoglavske čipke. Visoki standard kvalitete zadružne čipke potvrđen je certifikatom “Izvorno hrvatsko", a uz pašku te hvarsku čipku i lepoglavska je na popisu UNESCO-ve nematerijalne baštine. Na prvome međunarodnom čipkarskom festivalu u Vologdi, održanom u proljeće 2011. godine, lepoglavska je čipka u konkurenciji 10 zemalja i 36 ruskih oblasti proglašena najljepšom te je upraviteljici Karmen Šoštarić dodijeljeno posebno priznanje. www.zadruge.hr TRIBINA O ENERGETSKIM ZADRUGAMA OBNOVLJIVI IZVORI ENERGIJE – POTENCIJAL I IZAZOV Nalazimo se pred osnivanjem prvih energetskih zadruga čije su poslovanje i interes vezani za energetiku, bolje rečeno za korištenje obnovljivih izvora energije Jole Bolić U sklopu Zagrebačkoga energetskog tjedna (sredinom svibnja), održana je tribina s temom: Energetske zadruge – partnerstva za održivi razvoj zajednica. Tribinu su organizirali Društvo za oblikovanje održivog razvoja i Program UN-a za razvoj (UNDP) tj. predstavnici ove agencije sa sjedištem u Hrvatskoj. Na tribini su sudjelovali i predstavnici Hrvatskog saveza zadruga. U prezentacijama o temi sudjelovali su: Robert Pašičko – UNDP, Ilda Stanojević – Hrvatski savez zadruga, Dirk Knapen – Energetska federacija grupa i zadruga građana za obnovljive izvore energije – Belgija, Toni Vidan – Zelena akcija i Zdenko Kirinčić – otok Krk. Ovaj skup i vrlo iscrpna i zanimljiva rasprava dali su odgovor na pitanje o tome zašto osnivati upravo zadruge u tom području i što će se događati u ovom sektoru. Novi energetski izvori postaju i ekonomski opravdani Iako smo u Hrvatskoj na samome početku osnivanja energetskih zadruga, one su se u državama EU-a i svijetu pokazale kao vrlo koristan model u lokalnim zajednicama, kojim su građani ostvarili upravljačka i kon- nova ZADRUGA travanj-lipanj 2012. trolna prava u korištenju prirodnih resursa i u proizvodnji energije. Sve smo bliže vremenu kada su klasični energenti iscrpljeni, odnosno kad se povećava energetska ovisnost i uvoz energije pa se obnovljivi izvori sve više primjenjuju, otvaraju se u tom sektoru nova radna mjesta, smanjuju javni troškovi, ulaže se u razvoj lokalnih zajednica ... Sudjelujući u raspravi Robert Pašičko je istaknuo kako je perspektiva u novim izvorima energije i u Hrvatskoj koja ima niz prednosti i potencijala. To su male hidroelektrane, korištenje vjetra i solarne energije. U primjeni te energije očekuje se pravi skok, za što je moguće pronaći novac. Ustvari, sve je jasnije da obnovljivi izvori energije postaju i ekonomski opravdani jer podižu razinu zaposlenosti, smanjuju troškove i podižu standard. Zemlje kao što su Njemačka, Francuska, Španjolska, Švedska, Finska sve više ljudi zapošljavaju u ovom sektoru i osjetan je porast korištenja obnovljivih izvora. Postoje i sredine gdje ima otpora jer su pojedinci, vlasnici kapitala nastojali iskoristiti blagodati sunca, vjetra i vode i zaobići građane koji se protive rasprodaji tih potencijala. Građani su za kontrolirani razvoj u svojim zajednicama i da od toga svi imaju neku 19 INFO • ZANIMLJIVOSTI • DOGAĐANJA korist, a ne samo pojedinci. Zato su i stvarane energetske zadruge koje su primjerice u Danskoj brojne i okupljaju više od 150.000 građana koji su vlasnici ili suvlasnici energetskih zadruga. Čak 86 posto građana podržava vjetro-elektrane. Hrvatska zaostaje prvenstveno u tehnologiji za primjenu ovih bogom danih izvora energije, a ponekad ima i otpora tome gdje postaviti uređaje i sl. No sve je više onih koji razumiju da su izvori tu, samo se treba organizirati, zašto ne u zadruge gdje građani mogu imati najviše koristi. Više bi trebalo učiniti da se uključi javnost putem veće promidžbe obnovljivih izvora energije jer tu ima niz nepoznanica. A korist može biti velika, počevši od zamjene goriva u javnim zgradama do nove energije, npr. iz biomase i sl. Istaknuto je također kako energetske zadruge imaju perspektivu u Hrvatskoj, ali da se njihovo osnivanje treba obaviti na brz i pravilan način. Primjerice, istaknuto je da tu valja otpočeti s pilot-programom i pokazati te prednosti, s jedne strane koja je isplativost i s druge kakva je moguća zarada. Projekt prve energetske zadruge na Krku Na tribini je Ilda Stanojević prisutne upoznala s funkcioniranjem zadruga u svijetu, EU-u kao i u Hrvatskoj te naglasila njihovu ulogu u zajednicama gdje one mogu djelovati vrlo uspješno. U pitanjima koja su postavljena pokazan je interes za način upravljanja zadrugama i ulogom upravitelja, diobom dobiti, zakonskim okvirima i sl. Na tribini je, također, upozoreno da nemamo državnu energetsku strategiju, sve je podređeno centralizmu u ovom području, favoriziranju velikih, često monopolističkih javnih tvrtki i sl. Pozornost je izazvala prezentacija Dirka Knapena koji je iznio Ilda Stanojević prezentira podatke o zadrugarstvu 20 ENERGETSKE ZADRUGE – POKRETAČ EKONOMSKOGA I SOCIJALNOG RAZVOJA U Hrvatskoj su za proizvodnju električne energije do sada registrirane tri zadruge: Kapela (braniteljska zadruga), OIE BIOEEK i Eko-Cirkvena. U tijeku je osnivanje i energetske zadruge otoka Kvarnera Članovi BZ Kapela iz Josipdola najvećim su dijelom, dakako, razvojačeni branitelji, ali u projekt su se uključile i općine Josipdol, Rakovica, Saborsko te NP Plitvička jezera. Osnovna djelatnost je prikupljanje šumske biomase koja velikim dijelom propada, a može se iskoristiti kao energent. Do sada je izrađena studija izvodljivosti i idejni projekt te je dobivena lokacijska dozvola za pogon. Općine uključene u zadrugu podržale su razvoj primjerice darovnicom zemljišta u poslovnoj zoni Josipdol od 15.000 m2. Inače, ukupna vrijednost projekta je 1,8 milijuna eura, a u planu je zapošljavanje 28 ljudi. Trenutno je pokrenut pilot-projekt ukupne vrijednosti 1,5 mil. kn, od čega je dio sufinancirao Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (FZOEU) putem beskamatnog zajma, dok će ostatak sredstava osigurati banka. Zadruga Oie Bioeek iz Božjakovine osnovana je 2008. godine. Bavi se konzaltingom i izgradnjom postrojenja za obnovljive izvore u Hrvatskoj te u zemljama regije. Područje djelatnosti su projektni i financijski menadžment, marketing, promidžbe i usluge, konzalting, istraživanje i razvoj, projektiranje, financiranje, izgradnja i upravljanjem projektima i postrojenjima obnovljivih izvora energije. Njihov projekt izgradnje bioplinskog postrojenja u općini Semeljci Vlada RH uvrstila je u e-Book of investment. Zadruga Eko-Cirkvena djeluje u općini Križevci, u mjestu Cirkvena, gdje se trenutno nalazi pet novih farmi. S obzirom na nitratnu direktivu, potrebno je na primjeren način zbrinuti gnoj (načiniti lagunu ili ugovor za bioplin). U skladu s tim potrebama, zadruga planira izgraditi postrojenje za bioplin. Toplinska energija dobivena tijekom tog procesa koristit će se za zagrijavanje plastenika. Također je planirana sušara za žitarice i uljarice kapaciteta te silosi. Ukupna vrijednost projekta je oko 21 mil. kn. Energetska zadruga otoka Kvarnera Otok Krk od 2004. godine vrlo uspješno selektira otpad te je svojim gospodarenjem ovom vrijednom sirovinom dao primjer cijeloj Hrvatskoj. Usmjereni ka konačnom cilju – da postanu otok s nultom emisijom CO2, stanovnici Krka odlučili su osnovati Energetsku zadrugu otoka Kvarnera. Samom osnivanju prethodile su pripremne analize te je izrađena strategija za proizvodnju biomase i katastar krovova za cijeli otok. Zdenko Kirinčić, upravitelj zadruge o tome kaže: “Htjeli smo i u energetici biti među prvima. Ne želimo da nam dođu dva tajkuna i tri strane tvrtke i pokupe kvote za obnovljive izvore energije za otoke. Zato smo pokrenuli osnivanje energetske zadruge za koju želimo da bude najmanje 2/3 u vlasništvu lokalnog stanovništva kako bi ljudi samo odlučivali o svojoj sudbini." Spomenimo još jednu najavljenu inicijativu: “Zelena akcija nastoji pokrenuti zajednički primjer unutar kojeg bi se potaknulo osnivanje zadruge na otoku Šolti. Na taj način, umjesto da svatko pokušava instalirati solar na vlastitom krovu, udružile bi se snage da se izgradi zajednička elektrana, što bi energetski i ekonomski bilo puno učinkovitije," naglašava Toni Vidan. Moguće i sudjelovanje Općine koja bi sudjelovanjem u projektu osigurala sredstva za podmirivanje računa za javnu rasvjetu na otoku. Uključivanjem lokalnih sudionika u vlasništvo energetskih zadruga obnovljivim izvorima energije osigurao bi se cjelokupan održivi razvoj lokalnih zajednica, uključujući vrlo bitan ekonomski i socijalni aspekt. “Građani trebaju uvidjeti sve dobrobiti i potencijale obnovljivih izvora kako bismo stvorili platformu koja će onemogućiti skupu električnu energiju," smatra Robert Pašičko, stručnjak za razvoj projekata pri UNDP-ovu Programu za gospodarenje okolišem. “Primjerice 75% svih vjetroelektrana u Danskoj je u suvlasništvu običnih građana. To znači da kapital ostaje u lokalnim zajednicama, da one onda imaju koristi i dobrobiti od toga i te zajednice postaju samoodržive i neovisne o uvozu energije. Kada to ljudi shvate, vidjet će kako NIMBY (not in my back yard) stav oko gradnje vjetroelektrana u njihovu dvorištu prelazi u PIMBY stajalište (please, in my back yard)! Tek onda priče o održivom i nisko-ugljičnom razvoju imaju smisla,” zaključuje Pašičko. UNDP i udruga DOOR otvoreni su za sve zainteresirane pojedince kako bi im pružili stručnu savjetodavnu pomoć u razradi poslovne ideje, osnivanju zadruga i pitanjima oko samog poslovanja. Za sve informacije zainteresirani se mogu obratiti na ove adrese e-pošte: [email protected] ili [email protected]. nova ZADRUGA travanj-lipanj 2012. www.zadruge.hr INFO • ZANIMLJIVOSTI • DOGAĐANJA Zadružni primjeri dobre prakse Dirk Knapen, predsjednik Europske federacije grupa i zadruga građana za obnovljive izvore energije dao je pregled europskih iskustava te predstavio nekoliko primjera dobre prakse kao što su: • Ecopower kao belgijski proizvođač i dobavljač, ali i poticatelj osnivanja drugih zadruga (http://www.ecopower.be/) • Energy4all osnovan u Velikoj Britaniji kako bi se potaklo daljnje osnivanje energetskih zadruga (http://www.energy4all.co.uk/) • Middelgrunden iz Danske koji utječe na zakone kako bi se lokalnim ljudima omogućilo investiranje u vjetroelektrane (http://www.middelgrunden.dk/ middelgrunden/?q=en) • ElektrizitätsWerke Schönau iz Berlina koje opskrbljuje energijom dobivenom isključivo iz obnovljivih izvora (http://www.ewsschoenau.de/mitmachen/mitstreiter.html) iskustva iz Energetske federacije koja djeluje u 10-ak europskih zemalja, gdje je više od 37.000 zadrugara koji ostvaruju više od 40 milijuna eura u korištenju obnovljivih izvora energije. Toni Vidan iz Zelene akcije založio se pak da se utvrde akteri razvoja ovog sektora u kojem su nužne tehnološke, organizacijske i vlasničke promjene, jer do sada su subjekti bili samo HEP, INA, Vlada. Založio se za utvrđivanje i formalnih uvjeta kako bi se moglo aplicirati na sredstva iz fondova EU-a te za mobilnost lokalnih prirodnih resursa, zgrada škola i sl., pustopoljana, gdje se mogu razvijati i postavljati sustavi za dobivanje energije, primjerice za zajedničke solarne elektrane. Zdenko Kirinčić predstavio je projekt osnivanja prve energetske zadruge na otoku Krku i aktivnosti koje se pokreću kako bi se emisija CO2 na tom otoku svela na ‘0’. Spomenuo je uključivanje građana u aktivnosti pri pokretanju projekata obnovljive energije. Upozorio je da lokalna samouprava malo zna o tom sektoru i što ih čeka u pokretanju ozbiljnoga korištenja prirodnih resursa u dobivanju novih izvora energije. Na tribini je zaključeno kako će se pokrenuti akcija za šire informiranje građana o obnovljivim izvorima energije kao i o načinima i uvjetima osnivanja energetskih zadruga. www.zadruge.hr OKRUGLI STOL UMAG ODRŽAN SASTANAK KOORDINACIJE RIBARSKIH ZADRUGA S MINISTROM JAKOVINOM U okviru sajma Crofish, koji je održan početkom svibnja ove godine u Umagu, održan je sastanak koordinacije ribarskih zadruga. Sastanku su osim predstavnika ribarskih zadruga nazočili i ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina, njegov pomoćnik za ribarstvo mr. sc. Ljubomir Kučić te predsjednica Hrvatskog saveza zadruga Vedrana Stecca sa suradnicama. Ministru Jakovini tom je prigodom predstavljen rad ribarskih zadruga kao i njihova zamisao o udruživanju u ribarski zadružni savez. To bi bio strukovni savez putem kojeg bi ribarske zadruge promicale svoje zajedničke interese i zajedno s krovnim savezom – Hrvatskim savezom zadruga, zastupale interese ribarskih zadruga pred tijelima državne uprave. Ministar Jakovina i njegov pomoćnik Kučić podržali su udruživanje u zadruge, istaknuvši da jedino udruženi možemo biti konkurentni na tržištu. Ministar je dao podršku i inicijativi koordinacije ribarskih zadruga o udruživanju ribarskih zadruga u ribarski zadružni savez. (D.J.) nova ZADRUGA travanj-lipanj 2012. ORGANIZIRANJE OBRTNIKA U ZADRUGE Dobrila Jerković H rvatski savez zadruga i Hrvatski savez obrtničkih zadruga u suradnji s Hrvatskom obrtničkom komorom predstavili su se na 54. po redu Međunarodnom obrtničkom sajmu koji je održan u mjesecu travnju 2012. godine na Zagrebačkom velesajmu. U okviru sajma održan je niz stručnih skupova, među kojima i okrugli stol o temi “Organiziranje obrtnika u zadruge". Na okruglom stolu sudjelovale su i predstavnice Hrvatskog saveza zadruga – predsjednica Vedrana Stecca i Dobrila Jerković kao i predstavnik Hrvatskog saveza obrtničkih zadruga Esad Agić. Predsjednica Vedrana Stecca održala je prezentaciju o značaju zadruga i zadružnog sustava, istaknuvši kako je u ovom sustavu u svijetu zaposleno 100 milijuna ljudi, što je 20 posto više nego što ih je zaposleno u multinacionalnim kompanijama. O načinu osnivanja obrtničkih zadruga kao i o važnosti udruživanja obrtnika govorila je Dobrila Jerković. Nakon održanih prezentacija uslijedila je rasprava sa zaključkom da je udruživanje obrtnika prijeko potrebno zbog više razloga. Naime, obrtnici udruživanjem u zadrugu zajednički posluju pod jednim imenom, zajednički nastupaju na tržištu, racionaliziraju troškove (zajednički menadžment, prostor, oprema, nabava, prodaja, marketing ...), stvaraju zajednički prepoznatljiv proizvod te tako postaju snažniji i konkurentniji na tržištu. 21 INFO • ZANIMLJIVOSTI • DOGAĐANJA Izvorna hrvatska vina IZLOŽBA VINA, KUTINA VINA IZVORNIH SORATA JOŠ NEDOVOLJNO PREPOZNATLJIVA Na okruglom stolu, koji je održan uz ovu izložbu, bilo je riječi o teškom stanju na tržištu vina, na kojem se valja izboriti za svoje mjesto prvenstveno kakvoćom, zatim o poticanju proizvođača te o tome da se znatno više mora učiniti na promociji naših vina L ijepi kutinski kraj u svibnju je bio obogaćen izvrsno organiziranom 19. izložbom vina – MoslaVINA. Manifestaciju je podržalo i tamošnje gospodarstvo s Petrokemijom te Gradom Kutinom na čelu kao i turistički djelatnici, vinogradari-vinari i građani. Posebnu pozornost pritom privlačila je činjenica da se tu nastavlja tradicija promocije vrlo vrijednih i još nedovoljno prepoznatljivih i afirmiranih autohtonih hrvatskih vina. U okviru izložbe organiziran je okrugli stol s temom “Vina izvornih sorti, značenje za RH", što je bio pravi pogodak. Potvrđeno je to nizom zanimljivih podataka, stručnih ekspertiza i prijedloga o hrvatskim izvor- S okruglog stola 22 nova ZADRUGA travanj-lipanj 2012. nim sortama vinove loze, ali i raspravom o tome kuda ide hrvatsko vinarstvo. Među uvodničarima bili su i predstavnici dviju zadruga: iz Kaštela, koju je predstavljao njezin upravitelj Ante Vuletin i iz Vrbnika s Krka, koju je zastupao enolog Dominik Gršković. Ugodno je bilo poslušati i izlaganja uglednih profesora s Agronomskog fakulteta u Zagrebu, koji godinama istražuju hrvatske izvorne sorte vinove loze – dr. sc. Edija Maletića i dr. sc. Ivana Peića. Bila je tu i savjetnica ministra poljoprivrede Zvjezdana Blažević, zatim predsjednik Gospodarske komore Sisačko-moslavačke županije Boris Mesarić, koji je i sam vinar te mlada magistrica s Agronomskog fakulteta i uskoro doktorica znanosti Ivana Puhelek-Purek kao i naš poznati vinogradar i vinar Vlado Krauthaker. U uvodnoj je riječi I. Peić istaknuo kako je jedan od osnovnih problema revitalizacije naših izvornih sorata vinove loze dostupnost kvalitetnoga sadnog materijala. Određena komercijalizacija uspostavom rasadničarstva donekle je suzila ponudu sorata, posebice onih koje nisu zahvaćene virusima. Uglavnom, nudi se sadni materijal poznatih svjetskih sorata. No ono što je istraženo i selekcionirano, kao što je sorta škrlet, danas se certificira nakon upornog rada od 12 godina, što udovoljava www.zadruge.hr INFO • ZANIMLJIVOSTI • DOGAĐANJA svim standardima. U klonskoj selekciji je daljnjih 13 sorata i bez takvog materijala nema usporedbe s drugim naprednim svijetom. Svaka druga sorta koja nije prošla tu selekciju ima šansu, ali nužno je daljnje istraživanje. E. Maletić je upozorio na stanje na tržištu vinima gdje dolaze tisuće novih butelja i etiketa iz inozemstva pa mali proizvođači moraju dobro pripaziti s kakvom ponudom izlaze. Smatra da su upravo izvorne, autohtone sorte pravi zgoditak i njih ne treba napuštati jer su vina izvrsna, posebna i vrlo visokih organoleptičkih sadržaja koje cijene stranci, turisti. Svijet je, naime, zasićen ‘šardonizacijom’, traže se novi izazovi i tu je prilika autohtonim hrvatskim kultivarima tj. vinima od takva grožđa. A imamo oko 130 sačuvanih izvornih sorata vinove loze, od kojih je 20-ak postiglo velik potencijal i dalo tržištu vrlo dobra vina. No usto ide i sve drugo: podrumarstvo, marketing i sl., da bi se s malim količinama a velikom kakvoćom tih vina moglo preživjeti. Time se čuva prirodna i kulturna baština i radi budućih generacija. Maletić je opisao kako je teško pronaći i potom istražiti te klonski selekcionirati pojedine sorte (npr., crljenak kaštelanski ili malvasiju dubrovačku, kojih je pronađeno samo nekoliko trsova. Danas je zinfandel u Americi (crljenak) glavna sorta, dok malvasija osvaja dubrovačke turiste ...). Na okruglom stolu je posebno naglašena teška situacija vinskom tržištu, na kojem se valja izboriti za svoje mjesto prvenstveno kakvoćom, zatim je bilo riječi o poticanju proizvođača te o tome da znatno više treba učiniti na promociji naših vina. Hrvatska se mora predstaviti svijetu kao vinska zemlja kvalitetom, dobro osmišljenim vinskim brendovima, a ne količinama. Neka vina su to već postigla, primjerice istarska malvazija ili pak naši najbolji plavci. Potrebno se moraju naći metode nastupa na segmentiranom tržištu i nametati se izvornim vinima, vrsne kakvoće. Država angažira za tu svrhu oko 50 milijuna kuna i to treba koristiti. Kritički se osvrtalo na ugostiteljstvo koje prvenstveno treba imati domaća vina upravo kvalitetna i posebna, jer sada se nude često vrlo slaba vina. Zato bi dobro došla veća edukacija konobara i sl. Bilo je govora o sorti žlahtina koja daje odlične rezultate, potom o kraljevini, slatkom zelencu, dišećoj ranini te važnosti naglašavanja priče o pojedinom vinu koja može svojom porukom zainteresirati potrošače, turiste, namjernike. Primjerice, priča koju je o kraljevini iz zelinskoga kraja iznijela Ivana Puhelek. Naime, rekla je kako je Bethoven rado konzumirao kraljevinu, kad je bio u Zelini i ljubovao s tamošnjom mladom Prigorkom. I kad se vratio u Beč ona mu je često slala vino od zelinske sorte kraljevina ... (J.B.) www.zadruge.hr RAB JEDANAESTA IZLOŽBA RAPSKE OVCE Tatjana Sinković VIROVITICA RESOCIJALIZACIJA OVISNIKA O DROGAMA Klaudia Habek P redstavnice Hrvatskog saveza zadruga sudjelovale su na 7. Regionalnoj edukaciji o Projektu resocijalizacije ovisnika o drogama, koji su završili neki od programa rehabilitacije i odvikavanja od ovisnosti u terapijskoj zajednici ili zatvorskom sustavu te ovisnika koji u izvanbolničkom tretmanu i duže vrijeme stabilno održavaju apstinenciju i pridržavaju se propisanog načina liječenja. Edukacija je organizirana u suradnji Ureda za suzbijanje zlouporabe droga Vlade RH i Virovitičko-podravske županije. Cilj edukacije bio je uspostavljanje partnerske suradnje među nositeljima na nacionalnoj i lokalnoj razini u provedbi tog Projekta, kako bi se pridonijelo učinkovitoj provedbi projektnih aktivnosti i boljoj društvenoj reintegraciji liječenih ovisnika. U prvom dijelu edukacije podnesena su izvješća o dosadašnjim rezultatima projekta, a u drugom su prezentirani primjeri dobre prakse. Dobrila Jerković iz Hrvatskog saveza zadruga prikazala je način na koji se bivši ovisnici mogu okupiti i poslovati putem socijalne zadruge, a Tomislav Mišetić, predsjednik udruge Ne-ovisnost iz Osijeka, predstavio je rad udruge i s njom povezane, vrlo aktivne i uspješne socijalne zadruge NEOS. U edukaciji su sudjelovali nositelji mjera iz Projekta i to: predstavnici nadležnih ministarstava i drugih tijela državne uprave, centara za socijalnu skrb, područnih službi Zavoda za zapošljavanje, službi za mentalno zdravlje, prevenciju i izvanbolničko liječenje, kao i predstavnici zatvorskih ustanova, OCD-a, terapijskih zajednica, zatim predstavnici udruga poslodavaca te predstavnici županijskih povjerenstava za suzbijanje zlouporabe droga. nova ZADRUGA travanj-lipanj 2012. U zgajivači ovaca, članovi udruge ovčara “Škraparica", Hrvatska poljoprivredna agencija i Hrvatski savez uzgajivača ovaca i koza organizirali su na otoku Rabu 11. izložbu rapske ovce. Pokrovitelji te smotre bili su Ministarstvo poljoprivrede, Primorsko-goranska županija i Grad Rab. Tom prilikom stručno povjerenstvo za ocjenu grla, koje su činili:, prof. dr. sc. Boro Mioč (predsjednik povjerenstva) te članovi prof. dr. sc. Vesna Pavić, Danijel Mulc i Dolores Barać, izabralo je najbolje uzgojenovaljane ovce i ovnove unutar izvorne i zaštićene pasmine i tako nagradilo uzgajivače: • prvonagrađena kolekcija ovaca uzgajivača Anđelka Beg-Valovičića, Mundanije; • drugonagrađena kolekcija ovaca uzgajivača Slavka Perkića, Barbat; • trećenagrađena kolekcija ovaca uzgajivačice Marije Krstinić, Barbat. U konkurenciji rasplodnih ovnova nagrađena su sljedeća grla: • prvonagrađeni ovan ž.b. 410899557 uzgajivača Željka Javorana, Banjol; • drugonagrađeni ovan ž.b. 811336539 uzgajivača Petra Debelića, Banjol; • trećenagrađeni ovan ž.b. 320335213 uzgajivača Janka Bega, Mundanije. Za šampionsko grlo 11. izložbe rapske ovce proglašen je ovan ž.b. 411309722 uzgajivača Šime Plješe iz Supetarske Drage. Za sva nagrađena grla dobitnicima je diplome Hrvatske poljoprivredne agencije uručio njezin ravnatelj dr. sc. Zdravko Barać, a šampionsko zvono za ovna pobjednika zajedno su uručili dr. sc. Zdravko Barać i gradonačelnica Raba Rosanda Krstinić-Guščić. Unatoč tome što se mali broj uzgajivača ovaca na otoku Rabu bavi proizvodnjom mlijeka i preradom u glasoviti rapski sir, održana je izložba i degustacija sira, skute i drugih mliječnih ovčjih proizvoda, na kojoj je četiri proizvođača prikazalo kvalitetne proizvode spravljene na tradicijski način. Svoje radove od vune rapske ovce izložila je i sekcija koja djeluje unutar udruge ovčara “Škraparica", a bavi se izradom izvornih vunenih predmeta. Inače, 70 ovčara udruženih u rapsku “Škraparicu" uzgaja više od 3500 grla autohtone pasmine. Na ovoj izložbi predstavili su se s dostignućima u uzgojno-selekcijskom radu na matičnim stadima izvorne rapske ovce s 30-ak izdvojenih ovaca i desetak dobro uzgojenih ovnova. 23 INFO • ZANIMLJIVOSTI • DOGAĐANJA 19. VINISTRA, POREČ PRAZNIK ZA VINARE I GOSTE Ovogodišnja izložba bila je u znaku rasprava o brendingu Hrvatske kao vinske zemlje i vinskom turizmu kao poluzi gospodarstva. Okupila je više od 130 vinara, uljara i proizvođača hrane U organizaciji Udruge vinara i vinogradara Istre, Vinistre, u Poreču se od 11. do 13. svibnja 2012. održala 19. po redu vinska izložba, jedna od vodećih u Hrvatskoj i regiji. U Sportskoj dvorani Žatika okupila je više od 130 izlagača i gotovo jednako toliko stručnjaka iz svijeta eno-gastronomije. Na ovoj smotri bilo je ukupno 430 uzoraka vina, od čega 190 malvazija i 240 drugih vina te 46 uzoraka ulja i 13 rakija. Svečanom otvaranju pribivali su i: Tihomir Jakovina, ministar poljoprivrede; Veljko Ostojić, ministar turizma; Ivan Jakovčić, župan Istarske županije; Jasna Jaklin Majetić, predsjednica Županijske komore Istra HGK; Edi Štifanić, gradonačelnik Poreča; Stjepan Mesić te Ivica Matošević, predsjednik Vinistre. Pozdravivši sudionike u ime Ministarstva poljoprivrede, ministar Jakovina je istaknuo kako napori vinara dokazuju da se poljoprivreda može pokrenuti putem hrvatskog proizvoda, što je i cilj rada njegova tima. “Samo je ove godine u izmjeni, dopuni ili pripremi 37 zakona. Govorimo o krucijalnim dokumentima kao što su Zakon o šumama, Zakon o vodama kao i izmjene i dopune Zakona o poljoprivredi. Riječ je o cijelom paketu reformskih zakona koji će hrvatski agrar odrediti u pravom smjeru”, izjavio je ministar Jakovina te naglasio nužnost boljeg iskorištavanja fondova Europske unije. Župan Jakovčić istaknuo je kako Vinistra više nije samo vinska priča Istre, već čitave zemlje te prijatelja izložbe iz inozemstva. Jasna Jaklin Majetić nazvala je Vinistru praznikom za vinare i njihove goste, dok je gradonačelnik Štifanić zaključio kako izložba piše vinsku kartu Hrvatske. “Ispričati priču i privući nove kupce postaje sve važnije. 24 Svjesni smo da je taj put dug, a mi kao Vinistra, nudimo se kao partneri u tom procesu. Znamo što rade naši susjedi i u tom kontekstu želimo biti konkurentni našom ponudom”, istaknuo je Matošević. Vinistra se održava u trenutku u kojem hrvatski vinari intenzivno traže prisutnost na međunarodnom tržištu. Dio njih u proteklim je godinama uspio ostvariti kontakte, uvoz i izvoz na tržišta poput Njemačke, Austrije, Velike Britanije i SAD-a, dok drugom dijelu ti koraci tek predstoje. Uz izložbeni dio u kojem su posjetitelji, među ostalim, mogli kušati malvazije iz vrlo zahvalnoga godišta 2011., Vinistru je obilježila tema međunarodnog brendinga vinske Hrvatske i vinskog turizma kao jedne od poluga tog procesa. Tony Hodges, član tima stručnjaka koji posljednjih godina radi na izgradnji strategije brendinga Hrvatske, predstavio je viziju vinske Hrvatske četirima regijama: Dalmacijom, Istrom, Zagorjem i Slavonijom. “Najvažnija stvar u komuniciranju vina je njegovo mjesto. Na ovaj način možete ‘kušati’ mjesto kroz tlo, kulturu i duh vinarstva. To je ono što priča o vinu u Hrvatskoj mora ispripovijedati. Cilj je okusiti podneblje, stoga smo stvorili jedan središnji simbol. Taj je simbol mozaik koji smo nazvali Vina Croatia”, poručio je s predstavljanja Hodges. O vinskom turizmu radionicu je održao tim Taste of Croatia, tijekom koje je organizator međunarodnih sajmova o turizmu, Anthony Swift, pojasnio zašto i kako vinski turizam može biti održiv i profitabilan. Događanja Vinistra Gourmet već je tradicionalno okupio domaće i međunarodne chefove te kuhinje njihovih restorana. U Radin R Gourmetu nastupili su Priska Thuring (Hotel Lone, Rovinj), Jody Ness i Tom Gretić (Wine Portfolio, Kanada), Braco Sanjin (Restoran Kadena, Split), Janez Bratovž (Restoran JB, Ljubljana) te Çhristopher Naylor (Restoran Vermeer, Amsterdam). U sklopu prostora AZZRI-okusi i mirisi Istre, kuhali su: Robert Perić (LF Catering), tim Konobe Nono, tim Hotela Amfiteatar, Ivan Jušta (Restaurant Grand Hotel Palazzo), tim restorana Les Ponts (Zagreb) te zajednički timovi Turističke zajednice Istre i Hrvatskog sommelier kluba. Događanja pod egidom Habanos Moments 2012. ove su godine bila najopširnija dosad. Posjetitelji su mogli uživati u spajanju cigara, vina i rakija od četvrtka do nedje- nova ZADRUGA travanj-lipanj 2012. UDRUGA VINISTRA Vinistra, udruga vinogradara i vinara Istre, osnovana je 1994. radi pružanja stručne pomoći članovima, boljeg povezivanja proizvođača, zastupanja njihovih interesa, njegovanju i održavanju tradicionalnih običaja vezanih uz vinarstvo, boljoj prezentaciji vina te stvaranju imidža istarskih vina kao kvalitetnih i prirodnih proizvoda. Udruga broji 121 člana. IZLOŽBA VINISTRA Vinistra, međunarodna je izložba istarskih vina i opreme za vinogradarstvo i vinarstvo. Izložba se od 1994. godine tradicionalno održava u Poreču. Cilj je Vinistre povećanje kvalitete istarskih vina, promocija vinske kulture i afirmacija vina u Istri i šire. Izložba se sastoji od izlagačkoga i ocjenjivačkog dijela. lje na susretima u Batani, hotelima Kempinski i Monte Mulini, Villi Polesini te u sklopu priredbe The Show Must Go On! na samoj Vinistri. Nagrade U petak je održana ceremonija dodjele nagrade najboljim vinima autohtonih sorata Istre. Nagrade su uručene vinariji P.T.O. Tomaz za mladu malvaziju (2011.), vinariji Kozlović za zrelu malvaziju (Santa Lucia 2009.), vinariji Brune Ferenca za mladi teran (2011.), vinariji Vina Dešković za zreli teran (2009.), slovenskoj vinariji Slavec s Kocine za mladi refošk (2011.) te vinariji Vina Radovan za zreli refošk (2009.) Vinistru su dodatno obogatila događanja iz kojih se izdvajaju dodjela nagrada Dobri restorani restoranima Istre i Kvarnera, predstavljanje foto-monografije Istarski vinski čarobnjaci Stjepana LupenaLupina, premijerno kušanje plavaca malih berbe 2009., radionica o teranu kao budućnosti istarskog vinarstva, Taste of Croatia kušanje u ekstremnim i nekontroliranim uvjetima te ogledni sat somelijerstva Hrvatskog sommelier kluba. Ususret Vinistri, 25. travnja održan je 4. Svijet malvazija, neslužbeno svjetsko prvenstvo vina ove sorte. Ocjenjivači iz pet zemalja ocijenili su 190 vina, od šest različitih sorti malvazije, iz pet zemalja svijeta. www.zadruge.hr ČLANCI 2012. – MEĐUNARODNA GODINA ZADRUGA POVIJESNI PREGLED HRVATSKE KUĆNE ZADRUGE O VELIČINI, USTROJSTVU I SOCIJALNO-GOSPODARSKIM OBILJEŽJIMA KUĆNIH ZADRUGA Međunarodna godina zadrugarstva, 2012., prigoda je da se u nekoliko nastavaka “osvijesti i osvijetli” šira javnost o postojanju temelja zadružne filozofije u organizaciji življenja i privređivanja, kroz hrvatske kućne zadruge i prije stvaranja “moderne" zadruge u Rochdaleu (1844.) Prof. dr. sc. Miroslav Tratnik (Drugi dio) ije nam cilj u ovom serijalu veličati i stvarati mit o hrvatskim kućnim zadrugama kao predloška za slijepu presliku današnje zadružne organizacije, već kroz njih povijesno ukazati na socio-psihološke konstante, slabosti i kušnje koje i danas mogu biti itekako korisna spoznaja pri ozbiljnom pristupu osnivanju i organizaciji zadružnog funkcioniranja. Također, valja ukazati kako i današnji “slab pojedinac", razvojno nedovoljno snažan, može poslovno opstati i funkcionirati u zajedništvu kao obliku gospodarskog organiziranja, ali i da svaka pa i zadružna organizacija nosi specifične izazove, koju kao zajednica gospodarski organiziranih pojedinaca-članova sa sobom nosi. Povijest jest učiteljica života i mi danas tu tradiciju življenja trebamo poznavati ne samo kao povijesno bogatstvo, već iz nje čitati gospodarske i kulturološke sklonosti za zadružni način organiziranja i modernoga poslovno-gospodarskoga i poduzetničkog funkcioniranja. Kada se istraživanjima Pillera i Mitterpachera u drugoj polovini 18. st. doznalo kako u Slavoniji postoji rijetkih i dotad nepoznatih oblika skupnoga, gospodarsko-obiteljskog življenja te kada je ta informacija postala predmetom interesa ostalih znanstvenika, postavilo se i pitanje: postoji li sličnih zajednica i u drugih slavenskih i neslavenskih naroda te ako je tome tako, kada i kako su nastale. August Meitzen, Nijemac, bavio se istraživanjem agrarnih odnosa u različitim europskim zemljama i usporednom analizom pokušao dokazati kako su zadruge isključivo slavenska specifičnost življenja i organiziranja, premda je već tada imao spoznaju o postojanju zajednica i u drugih naroda i narodnih skupina. U toj svojoj komparativnoj analizi ostalih sličnih zajednica zadružnog organiziranja posebice plijeni pozornost usporedba N www.zadruge.hr keltskih i slavenskih plemena. On tvrdi da se u prvih “življenje i privređivanja u zajednici1" kao tradicionalna organizacijska forma negdje “proširila na cijeli klan, a u drugih samo na pojedinu obitelj, odnosno zadrugu". To je “ohrabrilo" neke slavensko-filske povjesničare i znanstvenike koji su nekritički veličali dobra obilježja narodnog življenja i južnoslavenskih zadruga te ruskih općina-mira, a posebice u tome je prednjačio svojim radovima Vaclava Hanke2. To je poljuljalo “originalnost" i vjerodostojnost južnoslavenske zadruge kao svojevrsne posebnosti. U to se doba objavljuje Vinodolski zakonik (1843.), a posebno mjesto zauzimaju statuti Dubrovački i Poljički koji se bave zadrugama. Njihova je posebnost, s gledišta povijesno– pravne prakse, u tome što su temeljeni na običajnom, a ne očekivanom, rimskom pravu, što im daje dodatnu znanstvenu zanimljivost. Temeljem njih moglo se zaključiti kako je na tim prostorima postojala određena srednjevjekovna kućna zadruga i kako su upravo kućne zadruge 19. stoljeća matrica sličnih, iz srednjevjekovne povijesti. Podjela kućnih zadruga i mjerila podjele S obzirom na način organiziranja života, podjelu rada, unutarnji ustroj, hijerarhiju, vrstu vlasništva i vlasničke autonomnosti članova kućne zadruge, u hrvatskoj povijesnoj i ekonomskoj znanosti ne postoji znan1 2 On je definira kao život u komuni, što je u kasnijim razdobljima razvitka zadrugarstva zadrugu, najčešće, definiralo i vezivalo za komunističku filozofiju, organiziranja i življenja, što kao istinu negiraju povijesne i ine činjenice (op. aut.). Čije su se krivotvorine održale u povijesnoj znanosti sve do pojave Tomaša Masaryka, potkraj 19. st., a Hanke je izmislio tobožnji stari rukopis koji pokazuje da su i Česi u srednjem vijeku živjeli u zadrugama. nova ZADRUGA travanj-lipanj 2012. stvena tipizacija te prema mojim spoznajama, niti neki značajniji pokušaj. No ipak, na materijalnoj osnovici kao mjerilu, to heterogeno područje organizacije i funkcioniranja kućnih zdruga, prema prijedlogu autora knjige, tipizirano je u tri skupine kućnih zadruga i to: (a) cjelovite, (b) odvojene ili razdvojene (c) mješovite. Cjelovite kućne zadruge ili kako ih još nazivaju kompaktne ili “normalne", najčešći su tip zadruge. Svi se članovi bave poljoprivredom, sukladno tada glavnoj gospodarskoj aktivnosti, primarno ratarstvom i stočarskom proizvodnjom kao pratećom ili dopunskom djelatnošću. Svi članovi kućne zadruge obitavali su na jednome mjestu u zajedničkoj kući s “kućarima"– kiljerima, za mlađe obitelji. Ravničarske kućne zadruge, za čuvare stada i šume, imale su i stanove uz šume i pašnjake, a veći su stanovi bili slični salašima3 tek pola sata hoda od kućnoga zadružnog dvorišta. U vinorodnim krajevima za potrebe vincilira i pudara bile su građene klijeti i kolibe, namijenjene članovima zadruge koji su se, podjelom rada u zadruzi, empirijski specijalizirali u vinogradarskoj i vinarskoj proizvodnji. Stočarske, nomadske kućne zadruge sa svojim članovima kretali su se za svojim stadima prema moru ili planini sukladno godišnjem dobu, a svi su se članovi bavili istim ili sličnim poslom oko stoke. U nomadske kućne zadruge ubrajamo još i poznate pod imenima krajiške, kmetske, stočarske (vlaške) i kolonatske (zakupničke) te plemićke. Odvojene (predvojene) zadruge bile su puno rjeđi tip kućnih zadruga. Obično su se javljale u gorštačkim krajevima. Iako postoji 3 Neki autori tvrde kako je na logici salaša, njegovoj lokaciji u prostoru i organizaciji života utemeljena američka farma koja se razvijala jer nije imala ograničenja u širenju na tada vlasnički ničiju obradivu površinu, tzv. “prodorom na Divlji Zapad". 25 ČLANCI gospodarska zajednica članova šire obitelji, dio muških članova zadruge s pokojom ženom borave veći dio mjeseci u godini (od Jurjeva do Miholja) u gori sa zadružnim stadom. Većina članova takve predvojene kućne zadruge ostajala bi na zadružnom kućnom ognjištu. Pavličević navodi primjere dviju takvih podvojenih kućnih zadruga, jednu seljaka Trifunovića na Kosovu polju kraj Knina, a drugu kao tipski predložak i danas zanimljiv za promišljanje, kućnu otočnu zadrugu pomoraca Vidolića. Ona je poslovanje vodila na Bliskom istoku, a kućna zadruga s većinom članova, zajedničkom blagajnom i ognjištem bila na Malom Lošinju. Mješovite kućne zadruge su zadruge prijelaznog razdoblja s druge polovine 19. st., čiji članovi obitelji privređuju kao radnici, pomoćnici, obrtnici i službenici. Obično su postojale uz veće gradove, tvornice, luke, prometne cestovne i željezničke čvorove. Pojavljuju se u vremenu pred raspadanje kućnih zadruga, gubi se porodična stabilnost među članovima i zato ih često neki autori nazivaju i heterogenim zadrugama. Takve su zadruge postojale i u selima, a pojedini članovi zadruge bavili su se specifičnim vrstama obrta, postojali bi mali trgovci, preprodavači ili gostioničari. Prema staleškoj pripadnosti, kao mjerila, hrvatske su se kućne zadruge dijelile na tri tipa i to: (i) seljačko-krajiške, (ii) plemićke, (iii) gradske. Prvu skupinu, seljačko-krajiške zadruge, činele su zadruge kmetova (do 1848.), zadruge slobodnih seljaka u banskoj Hrvatskoj te kolona, zakupnika i ribara u Istri i Dalmaciji. Sjedinjenjem Vojne krajine s Hrvatskom (1881.) u ovaj tip zadruge ulazile su i zadruge bosansko-hercegovačke kršćanske raje. Staleški tipizirane zadruge bile su plemićke zadruge krupnoga, srednjega i sitnog plemstva i plemića-seljaka (jednoselci), koje su kao preduvjet za takav život imali zajednički posjed. Zajednički posjed su obrađivale sluge, radili u mlinovima, čuvali šume, stada i vinograde te koristili se zajedničkim oruđima. Velik broj takvih plemićkih zadruga bilo je u Turopolju, oko Jastrebarskog (sela Desinić, Draganić, Cvetković) i Zeline (Moravče) te potomci bivših šljivara oko Kalnika. Gradske kućne zadruge postojale su u mjestima urbanog stila življenja. Po djelatnosti kojima su se bavile to pokazuju tako da su to bile zadruge proizvodno-uslužnoga, obrtničkog (stolara, bravara, soboslikara, kolara i sl.) karaktera. U takvim zadrugama živjeli su trgovci, gostioničari, lađari, ribari i prenosili svoja znanja i iskustva na nove članove obitelji (braću, zetove i dr.), a živjeli su pod vodstvom zadružnog starješine koji je u ime članova raspolagao zadružnom blagajnom. Obično je tu ulogu obnašao najstariji član zadruge ili najsposobniji među braćom, a poslovno organizirane bile su prave male 26 tvrtke te bi nosili ime svojeg osnivača. Povijesno zabilježena takva je bila zadruga Vidolići na Lošinju. Podjela zadruga prema mjerilu vlasništva, plemićke i gradske bile su netipične, dok su se seoske kućne zadruge bile: (i) nevlasničke i (ii) vlasničke. Nevlasničke zadruge imale su djelomično svoju zemlju i koristile tuđu (crkvenu, vlastelinsku ili onih zadruga gašenju) pod određenim uvjetima jer su kao osnovicu svoga razvoja imale dovoljan broj radno sposobnih “ruku". Nakon ukidanja kmetstva u Hrvatskoj i Slavoniji (1848.) dotadašnji kmetovi, bivši koloni, zakupnici i kontraktualci imaju pravo otkupa zemlje koju su stoljećima obrađivali pa nevlasnički status zemljišta i kućne zadruge postaje vlasnička kućna zadruga. Plemićka zadružna kuća u Turopolju, crtež Weingartner (1887.) Kako su bile velike i organizirane i kako se živjelo u kućnim zadrugama Oslanjajući se na već prije spominjanu knjigu Og. M. Utješinovića “Kućne zadruge u Južnih Slavena", koja je bila prevedena na njemački jezik, teoretičari, socijalisti, uglavnom su svoja stajališta i kasnije deskripcije4, iznosili prema tome pisanom predlošku. Ustvrdili su kako u kućnim zadrugama ne postoji pojedinačno vlasništvo. Zbog toga se smrću člana zadruge vlasništvo nad imovinom ne mijenja, nego se samo bira novi starješina zadruge. Dakle, nasljedstvo, nakon smrti člana (dragovoljnog odlaska iz zadruge) ne postoji nego i dalje ostaje u funkciji opstanka i daljnjega zadružnog poslovanja ostalih članova. To bi se slobodno moglo interpretirati kao očuvanje i uvažavanje zadružne poslovno-reproduktivne sposobnosti i njezine poslovne održivosti. Zemljište kao konkretum kućne zadruge nerazdjeljiv je kompleks, čime se na tadašnjem prostoru Hrvatske i Slavonije kroz kućne zadruge očuvala relativno krupnija zemljišna i agrarna struktura obiteljskih gospodarstava usprkos kasnijem raspadu. Sve osobe koje pripadaju obitelji imaju jednaka prava na imovinu koja se dijeli samo radi osnivanja nove zadruge među živim članovima, ali je se nikada ne dijeli nasljeđivanjem. Podjela nasljeđivanjem bila je moguća samo u iznimnim slučajevima, izumiranjem obitelji, ili ako su se pojedini članovi odselili iz zadruge i nasljeđem bili zbrinuti te se odrekli kućne imovine. 4 Prema slobodnoj interpretaciji autora knjige Dragu tina Pavličevića, pri prijepisu i(li) prijevodu te vre menu (1876. g.), kada je knjiga čitana nastale su manje omaške. Zanimljivo, ističe autor D. Pavličević, kako je to određeni presedan te jedan od “rijetkih" neobjavljenih zapisa K. Marxa koji je prvo objav ljen na hrvatskom ili srpskom jeziku a ne njemač kom, čime se može postaviti i pitanje njegove vjero dostojnosti u interpretaciji teksta od strane urednika i izdavača. nova ZADRUGA travanj-lipanj 2012. Skica gospodarskog dvorišta kućne zadruge (preuzeto iz knjige D. Pavličevića. Skicu je izradio engleski putopisac A. J. Evans 1875. U gornjem dijelu je prikazana jednokatna zadružna kuća, a do nje kuća za ljetni boravak članova zadruge. Od lijeva na desno su žitnice i krušna peć, peradarnik, pecara za rakiju, kokošinjac i guščinjak, štala za krave, koze i ovce, sjenik i sušara s kolima te kukuruzište i voćnjak) iz sela Bukovlja kraj Slavonskog Broda, crtež engleskog putopisca A.J. Evansa, 1875. g. Na tim osnovama se danas temelji i funkcionira zadružna opstojnost odnosno zadruga kao gospodarska organizacijska forma. Ovo načelo “ne-nasljeđivanja zadružne imovine" nije bilo ideološko dokidanja privatnog vlasništva u zadruzi, nego “životno-u praksi" www.zadruge.hr ČLANCI potvrđeno povijesno iskustvo kućnih zadruga, kako je jedino moguć opstanak radi kojeg ljudi postoje i organiziraju se, i dalje žive u zadruzi. To je i danas temeljno načelo i preduvjet opstanka i poslovnoga kontinuiteta zadruge. Sve dok zadruga obavlja svoju funkciju radi koje su je članovi i osnovali, poslovna imovina zadruge ne bi trebala biti “nasljediva" jer ugrožava poslovnost i kontinuitet, ali bi dokidanjem zadruge trebala biti evidentirana i naplativa za sve bivše članove koji su pridonosili njezinom razvoju i poslovanju. Pojašnjavanjem te činjenice, u današnje vrijeme, držimo kako to razbija “famu" o zadruzi kao ideološkoj tvorevini. Zadruge su se prema broju članova (družine) dijelile na male, srednje i velike. Sicard, francuski znanstvenik, istražujući brojnost životnih i radnih zajednica u nas i u svijetu, isticao je kako “nije važan broj članova zadruge nego njezina unutarnja struktura". Zadruge su se uvijek dijelile kao prirodni proces i kao živi organizam prilagođavale u vremenu i prostoru (geopolitički). Nužnost većeg oslanjanja na zajednicu, zadrugu, naglašena je u teškim i nesigurnim vremenima, kako bi se putem nje održali, dok bi se u doba gospodarskog procvata brojnost članova smanjivala, a zadruge raspadale i nestajale. U ravničarskim predjelima gdje je natalitet bio niži, male su se kućne zadruge smatrale s 10 članova, srednje do 20 članova a velike više od 20. U planinskim, gorštačkim krajevima vladao je drugi kriterij veličine kućne zadruge tako da je malu zadrugu činilo do 20 članova, srednju do 50, a veliku više od 50 članova kućne zajednice. Iz te dvojnosti V. Popović, zadružni kroničar, zaključuje kako su male zadruge one do 20 članova, srednje 20-30, a velike 30-60, a najveće više od 60 članova kuće zadruge. Obitelj živi u vlastitoj kući na gospodarstvu s gospodarskim objektima. Kuća je bila građena s trijemom iz kojega se ulazilo u kuhinju i(ili) ognjište, a iz nje u lijevu i desnu stranu kuće bile su veće zajedničke prostorije dnevnog boravka svih članova zadruge, blagovaonice i društvene odaje. U tom glavnom prostoru stanovao je kućedomaćin – najstariji član zadruge sa suprugom, dok su ostali mlađi članovi kućne zadruge s djecom imali svoje zasebne prostore ili čak odvojene zgrade, obično smještene uokrug glavne zgrade, kao privatno vlasništvo. U gospodarskim zgradama za raznu stoku bilo je obično nekoliko pari volova za vuču ili konja, zatim 10-20 grla goveda; 15-20 komada svinja i(li) ovaca, velik broj peradi te zasebni prostor za čuvanje hrane za stoku i prehranu članova kućne zadruge. Selište je imalo od 20 do 40 jutara zemlje, razdijeljene i razbacane u manje parcele. Na čelu zadruge bio je obično domaćin www.zadruge.hr ili kućedomaćin zadruge, tada obično starosti 40-50 godina sa ženom, dvoje do troje djece i starijim roditeljima 60-70 godina. Otac u životnoj dobi sadašnjega kućedomaćina obavljao je tu dužnost, a nakon 50. ili 60. godine oslobađa se dragovoljno obveze kućedomaćina i prepušta obično “najvrednijem", ako ne najstarijem sinu. U radnom smislu, ujedno i snagu za širenje i jačanje kućne zadruge činili su mlađa braća kućedomaćina sa ženama i djecom, očeva braća sa ženama i djecom, a najmlađi brat obično je bio vojnik. Uobičajeno je, u složnim zadrugama, da se objeduje za jednim stolom, žene naizmjenično (reduše) obavljaju ženske poslove, a muškarci ljeti rade na polju dok zimi izrađuju i popravljaju pojedina oruđa. Tako stečeni prihod predstavlja njihovo zasebno vlasništvo. Bračni parovi dobivaju i zasebne dijelove zemljišta za sijanje lana i konoplje za izradu odjeće, osobito u zimskim mjesecima, dok je o prodaji i nabavi za potrebe zadruge skrbio kućedomaćin, obično nabavljajući godišnju potrebu za obućom, a muškarcima i šešire. Raspolaganje prihodom od poslova u zadruzi i putem zadruge preuzima kućedomaćin sa suprugom i podmiruje zajedničke troškove zadruge, iako je postojao i običaj preraspodjele prihoda na članove zadruge u slučajevima obilnije ljetine. Prosječan broj članova svojte bio je 10-12 osoba i zavisio je od raspoloživog zemljišta kraja u kojem je takva kućna zdruga egzistirala. “Višak" radnika iz takvih zadruga odlazio bi na rad ili zaslužbu i po nekoliko godina, cijele godine ili dio godine, a tako ostvarena zarada postaje njihova ili dijelom njihovo vlasništvo. S obzirom na zajedničku, proizvodnju, preradu i potrošnju članova unutar kućne zadruge, socijalisti ih uspoređuju s njemačkim kućnim komunama i komunističkim idejama, dok sam Marks negira tu tvrdnju podvlačeći kako je “kućna zdruga otjelovljenje suprotnosti zapadnog komunizma i socijalizma". Time jasno negira zdrugu kao ideološku tvorevinu te joj daje epitet gospodarskog subjekta, što zadruga uistinu i jest. Na kraju ovog dijela prikaza o povijesti kućnih zadruga u nas valja ponovno istaknuti kako zadružno organiziranje u nas ima dugu tradiciju koju treba šire poznavati i iz nje učiti. Kućna zadruga i zadružno organiziranje ima svoje plime i oseke. No kako se iz ovih i prijašnjih prikaza vidi zadružna je uloga nezamjenjiva u kriznim vremenima opstanka onih “slabih", a poslovno i tržišno neorganiziranih ili nedovoljno dobro organiziranih odnosno prepuštenih samih sebi. Kućna zadruga nije model suvremenog organiziranja, ali je “zbirka pravnih, društvenih, političkih i gospodarskih prilika" iz koje valja promišljati hrvatski zadružni novum. nova ZADRUGA travanj-lipanj 2012. Studentska razmatranja o zadružnome načinu organiziranja ZADRUGE KAO PODUZEĆA BUDUĆNOSTI U ovome prilogu objavljujemo viđenja poljoprivrednika s područja Vodnjana i Medulina o različitim oblicima povezivanja u sektoru proizvodnje masline i maslinova ulja, s posebnim naglaskom na udruge i zadružni način organiziranja Tina Šugar, mag. ing. agr.,1 Aleksandar Nedanov, dipl. ing.2 (Drugi dio) ubrika o studentskim razmatranjima zamišljena je da u više navrata daje kratke prikaze radova budućih nada i njihovih promišljanja koje će u budućnosti svojim znanjem, iskustvom i stručnošću pridonijeti razvoju kao i promociji ovoga ne tako popularnog pokreta i filozofije. Stoga će i ovi redci s jedne strane dati novu dimenziju i vjeru sadašnjim zadružnim stručnjacima, dok će mlađim uzrastima predstavljati neku vrstu napretka u njihovoj zadružnoj predaji. Zanimljivi sami po sebi, radovi prikazuju samostalna istraživanja studenata na konkretnim primjerima (zadrugama) o povijesnim i aktualnim stanjima na prostorima RH, iznoseći pri tome zanimljiva promišljanja, samostalno uočavajući probleme, slabosti kao i mogućnosti te prednosti, pozivajući se na svjetski poznate zadružne stručnjake. U broju Nove zadruge 31/2011. dan je kratak pregled poslovanja i percepcije članova jedne od najstarijih zadruga (PZ Sveti Križ Začretje) na našim prostorima, čiji početak poslovanja seže daleko u 1906. godinu. Na tome tragu, u ovom broju, ispitana su viđenja poljoprivrednika s područja grada Vodnjana i Medulina o različitim oblicima povezivanja u sektoru proizvodnje masline i maslinova ulja, s posebnim naglaskom na udruge i zadružni način organiziranja. R Veća sigurnost od poslovnih rizika jedna je od prednosti udruživanja u zadruge Maslina (Olea europea) biljka je poznata čovjeku od davnina. U kršćanstvu simbol providnosti i brige za ljude, našla je svoje 1 2 Studentica na diplomskom MS studiju Agrobiznis i ruralni razvitak, Sveučilište u Zagrebu, Agronomski fak. Sveučilište u Zagrebu, Agronomski fakultet, Zavod za ekonomiku poljoprivrede i ruralni razvoj, Svetošimunska cesta 25, 10000 Zagreb 27 ČLANCI utočište i na hrvatskim prostorima. Iako uzgoj maslina na obalnom i otočnom području ima tisućljetnu tradiciju, revitalizacija hrvatskog maslinarstva dostigla je svoj vrhunac tek posljednjih desetak godina, prolazeći pritom pravu renesansu. Istarsku županiju, kao jednu od pionirskih područja hrvatskog zadrugarstva3 u 19. stoljeću, oduvijek su krasile najpovoljnije mikroklimatske prilike za uzgoj maslina u svijetu. Navodeći posebno jug Istre, čije masline dozrijevaju i 10-15 dana ranije nego u ostalim dijelovima istarskog poluotoka. Dodatna i velika prednost hrvatskog maslinarstva je i njezin autohtoni sortiment, koji pojedina područja obilježava prepoznatljivošću i posebnošću mirisa i okusa ulja. Danas ulje i plod masline s geografskim porijeklom postižu i dvostruko veću cijenu od onih bez podrijetla, dajući našim maslinarima komparativnu prednost i prepoznatljivo mjesto kako na europskom tako i na svjetskom tržištu. Stoga se u posljednje vrijeme, a posebice u razdoblju neovisnosti RH, počinje shvaćati njezina gospodarska važnost te raste njezina potražnja. Takav splet okolnosti koji prati vrijeme pristupa Hrvatske EU-u potaknuo je postojeće ali i nove proizvođače na obnovu proizvodnje starih i zapuštenih maslinika kao i na podizanje novih nasada4. Stoga je bitno ovaj sektor proizvodnje organizirati i postaviti na noge, kako bi domaći maslinari mogli imati održiv, dostatan i konkurentan nastup na zajedničkom europskom tržištu. Upravo takva, zbog svojih kreativnih rješenja, zadruga kao neka vrsta poduzetničkog servisa za svoje članove trebala bi u budućnosti odigrati važnu ulogu u sigurnijoj i bržoj realizaciji operativnog programa unapređenja maslinarstva i uljarstva prije ulaska u EU. Unija u sustavu Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) zemljama članicama nameće proizvodne kvote, čime gube velike potencijale u proizvodnji vina, maslinova ulja i srodnih kultura u Hrvatskoj. U osvajanju zapadnoeuropskog tržišta potrebna je marka ulja i odgovarajuća količina svake godine, za što je potrebna poslovna suradnja između svih sudionika u lancu: proizvodnje, prerade, dorade, plasmana i potrošnje. Unatoč pozitivnim mjerama agrarne politike, ograničenja jačem razvoju maslinarstva predstavlja i zemljišna politika. U rješavanju ovoga problema Upravni odjel za poljoprivredu Istarske župa3 4 28 Povijest zadrugarstva na području Istre seže u 1885. godinu kada Matko Laginja osniva prvu zadrugu posvećenu gospodarskom prosvjećivanju svojih članova, prateći pri tome svjetske trendove. Zadruge ovoga prostora imale su višestruku ulogu. Osnivajući zadružne domove s čitaonicama, knjižnicama, dvoranama za sastanke i priredbe značajno su pridonijele i kulturnom životu sela, prvenstveno djelujući na unapređivanju poljoprivredne proizvodnje na seljačkim gospodarstvima. Zbog pojave viškova na tržištu EU-a, Europa je propisala zabranu podizanja novih nasada u državama članicama do 31. prosinca 2015. Po završetku tog razdoblja ovo će ograničenje biti ukinuto kako za sadašnje članice EU-a, tako i za buduću članicu Republiku Hrvatsku te će ponovo biti moguća sadnja novih višegodišnjih nasada. nije potiče osnivanje poljoprivrednih udruga i drugih oblika poslovnoga povezivanja u svakoj jedinici lokalne samouprave. Uvidjevši potencijale zadruge u konsolidiranju ovoga sektora provedeno je istraživanje radi definiranja prednosti i nedostataka udruga i zadruga te njihovih mogućnosti i uloga u globalu maslinarske proizvodnje. Na kraju rezultata istraživanja iznesena je SWOT analiza5 hrvatskog zadrugarstva. Kako bi se objasnile prednosti i nedostaci udruživanja u udruge ili zadruge u proizvodnji maslina, ispitana su viđenja i mišljenja članova, koristeći u istraživanju vlastito kreirane anketne upitnike. Dosadašnja istraživanja i iskustva s terena pokazuju da se zadruge često osnivaju samo radi iskorištavanja financijskih sredstava osiguranih na lokalnoj i državnoj razini, nakon čega njihova poslovna aktivnost prestaje. Drugi veliki problem dosadašnjih iskustava je nepoznavanje zadružnoga identiteta. Iako je pojam zadruge i udruge pravno definiran još 1995., odnosno 1997. godine, njihovo (ne)razumijevanje i (ne)razlikovanje od drugih oblika poslovnih subjekata prisutan je i danas. Sva ova nerazumijevanja i neprepoznavanja zadruge stavlja na margine alternativnoga ekonomskog života, predstavljajući ih kao “sociološko neprihvatljivom oprekom" kapitalističko-ekonomski nastrojenim društvima. Na temelju rezultata provedenoga istraživanja doneseni su korisni zaključci i saznanja. Rezultati pokazuju da istarski maslinari ipak ne spadaju u spomenutu skupinu neznalica, naglašavajući njihove ekonomske odnosno neekonomske mogućnosti, definirajući ih sigurnim čimbenikom u uklanjanju sive ekonomije i nelojalne konkurencije te u povećanju prihoda na lokalnoj i državnoj razini. Iako su ovi rezultati ohrabrujući, treba ostati realan u očekivanjima i naglasiti da su ispitani srednje do visoko obrazovani poljoprivrednici koji pokazuju inicijativu za daljnjim širenjem proizvodnje i usvajanjem zadružne ideologije. Ovo potvrđuje važnost edukacije u poljoprivredi, ali i imperativ daljnje zadružne edukacije koja značajno olakšava prihvaćanja i usvajanja novih spoznaja i ideja. Kao glavne prednosti udruživanja u zadruge navode veću sigurnost od poslovnih rizika i sigurnost plasmana, kada pojedinačan nastup ne dolazi do izražaja. Visoku poziciju zauzimaju i tvrdnje da zadruga obavlja onaj posao koji oni sami ne znaju ili nemaju vremena za provesti, ne sputavajući slobodu poduzetništva obiteljskoga gospodarstva, istodobno nudeći suradnju gdje su oni sami “pojedinačno-poslovno" najslabiji. Rezultati pokazuju da zadruga uistinu olakšava distribuciju proizvoda na svjetska tržišta, bez ograničavanja poduzetničke slobode maslinara kao svojih poslovnih članova. 5 SWOT analiza jedan je od instrumenata kojim se upravitelj (menadžer) zadruge može poslužiti u kreiranju strategije. Ovo je kvalitativna analitička metoda koja kroz četiri čimbenika nastoji prikazati snage, slabosti, prilike i prijetnje određene pojave ili situacije. Međutim, treba uzeti u obzir da se radi o subjektivnoj metodi. nova ZADRUGA travanj-lipanj 2012. I u zadružnim asocijacijama potrebne su promjene U stvaranju realne slike sektora idealno svjedoči izjava koju je dao jedan ispitanik: “Ušao sam u zadrugu s kravom, izašao sam s rogovima!". Određeni ispitanici smatraju da hrvatski poljoprivrednici ne posjeduju dovoljno društvenoga kapitala, socijalne kohezije, netolerantni su i nespremni za osnivanje ozbiljnije zadružne prakse te sveprisutno nepovjerenje i strah prema poslovnim rizicima. Ipak, rezultati anketa daju vjeru i nadu u ovakav način poslovnoga organiziranja, sugerirajući potrebe za promjenama u zadružnim asocijacijama. Ipak, smatraju da zadružne organizacije imaju budućnost, uz određene promjene kao što su bolja međusobna suradnja i tolerantnost samih zadrugara te potreba za boljom organizacijom poslova i većim profesionalnim pristupom u pronalasku tržišta. Ocjenjuju zadrugu “pozitivnim uslužnim aparatom", pružajući im saznanja o najnovijim tehnologijama i informacijama putem organiziranih predavanja. U zadnjih nekoliko godina naglo je povećan broj maslinara. Broj maslina zahvaljujući lokalnim udrugama također raste iz godine u godinu. Svi ovi pokazatelji otvaraju pitanje uljare o kojoj se u udruzi u posljednje vrijeme intenzivno raspravlja. Jednom godišnje organizirani su izleti i terenske nastave koje praktičnim savjetima uvelike olakšavaju rad članovima udruge. Rezultati ankete pokazuju zainteresiranost maslinara za daljnjim razvojem zadruga u Istri koje bi im omogućile kontinuirani pristup tržištu, stvaranje zadružnoga brenda i prepoznatljivosti maslinova ulja na domaćem i inozemnom tržištu, uvod novih tehnologija koje prate svjetske trendove, bolju mogućnost prerade te državne potpore koje bi omogućile nagli porast proizvodnje ulja kao visokokvalitetnog proizvoda. Naglašava se važnost postojanja zadružnoga proizvoda ili usluge koja će svojom kakvoćom, količinom i kontinuitetom primjereno promovirati zadruge te pronaći kupce na neoliberalno probirljivom tržištu. Zato je bitno slijediti bogatu zadružnu praksu zapadnih zemalja Europe, u kojima zadruge svojim udruživanjima stvaraju krupne zadružne korporacije s prepoznatljivim robnim markama. U radu o ovom istraživanja iskazana su zanimljiva promišljanja i ideje, primjerice prepoznavanje zadruge kao mogućeg poduzetničkog oblika na globalnoj razini definirajući ga poduzećem budućnosti. Zadruga ima snage pokrenuti primarnu proizvodnju i preradu što bi ublažilo sezonski pritisak na tržište, ujednačilo cijene tijekom godine i stabiliziralo ponudu i potražnju. Zadruge povećavaju pregovaračku moć, stvaraju povoljniju cijenu, brži obrt kapitala, potporu države te povoljnije porezne stope koje su ionako preveliko preopterećenje za hrvatskog poljoprivrednika. Poljoprivredne zadruge na primorsko-istarskom području oduvijek su imale višestruku ekonomsku ulogu u sektoru maslinarstva, istodobno pridonoseći gospodarskom i kulturnom životu sela te jačanju njihova međusobnog povjerenja koje podmazuje ionako nedostatnu socijalnu koheziju (Putnam R.D., 1993.)! www.zadruge.hr IZ POVIJESTI O PROŠLOSTI I SADAŠNJOSTI ZADRUGARSTVA VINARSKE ZADRUGE – TEMELJ GOSPODARSTVA Mali proizvođači postizali su slabe rezultate pa su počeli osnivati zadruge. Zasigurno i u budućnosti zadrugarstvo će biti najdjelotvorniji oblik za udruživanje vinogradara i vinara, koje će vjerojatno ostati temelj zadružnog pokreta u RH, posebno u Dalmaciji Želimir Bašić U Dalmaciji je grožđe u pravilu od davnine bilo odlične kakvoće, s potencijalom da se od njega proizvede dobro vino. No često je znatan dio tog vina već u početku stvaranja pokazivao klice bolesti koje su se kasnije znale razviti pa se ono kvarilo i postajalo neprihvatljivo za promet. Nije nedostajalo samo znanja da se vino dobro priredi i odnjeguje, već nije bilo ni valjanih konoba, a posebno je težacima manjkalo dobrih i zdravih bačava. Kad bi neupućeni težak i proizveo dobro i zdravo vino, često je to bio napitak užitan samo južnjaku, a neukusno nepcu sjevernjaka, koji je bio glavni potencijalni kupac. Dobroj proizvodnji vina za tržište smetala je i mala pojedinačna proizvodnja koja se kretala između 10-50 hl, a rijetke su bile one od 100 hl pa naviše. zvodnju i postupajući kao veleproizvodnja moći će upotrebom stečevina suvremene znanosti i prakse stvarati vina stalnog tipa, što je u pojedinim maloproi- zvodnjama u većini slučajeva nemoguće, pa imamo toliko tipova koliko bačava,”, naglašavao je tada ugledni poljoprivredni stručnjak Stanko Ožanić. “Prva dalmatinska vinarska zadruga" u Bolu Zadrugare su krasili zajedništvo i entuzijazam Međutim, vinogradari su uvidjeli kako sa svojom malim proizvodnjama ne mogu ništa. Očito, prerada vina trebala je doći u vještije i stručnije ruke, kako je pisao još S. Ožanić, a to težaci pojedinačno nisu mogli osigurati. Stoga je došlo do udruživanja u zadruge koje su već uspješno poslovale u drugim djelatnostima. Jasno je bilo da zadruge kao zajednica više vinogradara mogu imati zajedničke konobe koja će moći osigurati suvremenu opremu te da će zajednički lakše doći do kupca. “Prerada grožđa i prodaja vina treba doći u vještije ruke, koje pojedinac ne može nabaviti, ali svi zajedno mogu. Tako je došlo do udruživanja vinogradara u zadruge, koje će imati zajedničke konobe te u njima raspolažući s potrebnim inventarom i spremom moći od njihovih stotinu maloproizvodnja stvoriti jednu veleproi- www.zadruge.hr “Prva vinarska zadruga" u Komiži (oko 1950. godine) nova ZADRUGA travanj-lipanj 2012. 29 IZ POVIJESTI VINARSKE ZADRUGE KOJE SU DJELOVALE DO GODINE 1938. 1. Vinogradarsko-vinarska zadruga Novalja-Pag, osnovana 1931. 2. Vinogradarsko-vinarska zadruga, Danilo-Kraljica (pošta Perković), osnovana 1933. 3. Središnji zadružni podrum u Šibeniku, osnovan 1937. 4. Vinarska zadruga u Šibeniku, osnovana 1936. 5. Vinarska zadruga u Dubravi – Šibenik, osnovana 1935. 6. Vinarska zadruga, Tisno kod Šibenika, osnovana je 1929. 7. Vinarska zadruga u Vodicama kod Šibenika, osnovana 1934. 8. Hrvatska donjokaštelanska vinarska zadruga u Kašel Novome, osnovana 1936. 9. Kaštelanska vinarska zadruga u Kaštel Starome, osnovana 1929. 10.Vinarska zadruga Kaštel Sučurac, osnovan 1931. 11.Vinogradarsko-voćarska zadruga Krilo-Jesenice (Poljica), osnovana 1930. 12.Vinarska zadruga Tvrčići (Srinjine), (pošta Žrnovnica), osnovana 1930. 13.Vinarska zadruga Srinjine (pošta Žrnovnica), osnovana je 1933. 14.Vinarska zadruga u Sinju osnovana je 1929. 15.Zadruga vinogradara, voćara i povrtlara Postire (na Braču), osnovana 1935. 16.Prva dalmatinska vinarska zadruga, utemeljena 1900. u Bolu na Braču. 17.Vinogradarska vinarska zadruga Jelsa, osnovana 1922. 18.Vinogradarsko-vinarska zadruga Vrbovska (na Hvaru), osnovana 1924. 19.Vinarska zadruga Vrisnik (pošta Jelsa na Hvaru) 20.Vinarska zadruga Pitovska Plaža (pošta Jelsa na Hvaru), osnovana 1935. 21.Vinogradarsko-vinarska zadruga Svirče (pošta Vrbanj), osnovana 1929. 22.Vinogradarsko-vinarska zadruga Vrbanj (o. Hvar) 23.Vinarska zadruga Sv. Nedjela (pošta Starigrad), osnovana 1935. 24.Vinogradarska zadruga Brusje (o. Hvar), osnovana 1927. 25.Vinogradarsko-vinarska zadruga Stari Grad (o. Hvar), osnovana 1937. 26.Vinarska zadruga Poljica (pošta Gdinj, o. Hvar), osnovana 1936. 27.Vinogradarska vinarska zadruga Vis, osnovana 1930. 28.Hrvatska vinarska zadruga Vis, osnovana 1935. 29.Vinogradarska vinarska zadruga Pošpilje (o. Vis), osnovana 1926. 30.Vinarska zadruga Velo Selo (pošta Vis), osnovana 1932. 31.Vinogradsko-voćarska zadruga Vela Luka (o. Korčula), osnovana 1925. 32.Vinarska zadruga Blato (o. Korčula) 33.Centralni zadružni podrum u Blatu (o. Korčula), osnovan 1933. 34.Vinogradarsko-vinarska zadruga Janjina (poluotok Pelješac), osnovana 1926. 35.Vinarska zadruga Kuna s ograničenim jamstvom, osnovana 1908. 36.Potomska-pijavska vinogradarska vinarska zadruga “Dingač" Potomje (pošta Kuna, poluotok Pelješac), osnovana 1936. 37.Konovoska vinarska zadruga Gruda (Konavle), osnovana 1928. 38.Vinogradarska zadruga Smoković kod Zemunika, članica Saveza srp. zemljor. zadruga Iako je u Dalmaciji prva vinarska zadruga osnovana još godine 1900. u Bolu na Braču, dugo je bilo vrlo malo vinarskih zadruga. Međutim, zadrugari mnogih zadruga “Seoskih blagajna" bili su težaci koji su uglavnom živjeli od vina. Zbog pritiska mnogih problema dolazi do preokreta u njihovim razmišljanjima pa se počinje osnivati velik broj posebnih vino gradarsko-vinarskih zadruga. Tako ih je već 1938. godine u Dalmaciji bio zavidan 30 broj – 38 vinarskih zadruga različitih kapaciteta i opremljenosti. Nakon Drugoga svjetskog rata a zbog ogromne važnosti vinskih podruma za vinogradarstvo, pristupilo se u skladu s tadašnjim razvojem zemlje izgradnji velikih podruma. Do 1952. podignute su četiri vinarije, od kojih tri u Dalmaciji i to u Benkovcu, Imotskom i Starom Gradu, a osposobljeno je nekoliko vinarskih zadruga. Iako se obnavljaju stare tradicionalne vi- nova ZADRUGA travanj-lipanj 2012. narske zadruge, koje se reorganiziraju u duhu vremena, formiraju se i nove kojima je osnovna djelatnost bila vinogradarstvo i vinarstvo (PZ Stoviš, PZ Putnikovići, PZ Dol, PZ, Kostanje, PZ Mimice – 1945. godine; PZ Gdinj, PZ Jelsa, PZ Primošten Južni, Široke, PZ Čista Mala, PZ Oklaj – 1946., PZ Lastovo, PZ Blizna, PZ Grohote, Šolta – 1947. g.; PZ Jedinstvo -1948.; Gradac (?) itd.). U prvim godinama nakon rata nije bilo gotovo nikakve mehanizacije, puno se radilo ručno. Mnoge poljoprivredne zadruge, kojima je osnovna djelatnost bila vinogradarstvo i vinarstvo, jedva su uspijevale sastavljati kraj s krajem, podmiriti sve troškove i preživljavati. Posuđivali su se međusobno strojevi. Zadrugare su krasili zajedništvo i entuzijazam koji su omogućavali prevladavanje mnogih problema, ali svejedno bilo je teško. Iako je u zadružnim pravilnicima bilo pomno razrađeno što i kako s viškom i kako ga podijeliti, prvih se godina najčešće ništa nije dijelilo. Vinarske zadruge stup su zadrugarstva u Dalmaciji Kasnije, pod naletom novih gospodarskih vjetrova, mnoge su vinarske zadruge pretvorene u tvrtke ili su integrirane s drugim pravnim subjektima pa su izgubile zadružnu organizaciju (u Blatu, Jelsi, Starom Gradu i dr.). Međutim, osnivaju se u međuvremenu nove vinarske zadruge. Treba navesti, osim časnih izuzetaka (PZ Čara i sl.) od novijih zadružnih vinarskih subjekata rijetko se koja gospodarski uzdigla. Danas vinarske zadruge ne samo da su stup zadrugarstva u Dalmaciji nego su i temelj gospodarstva mnogih područja, posebno na otocima. Zadruge su ostale najsvrsishodniji oblik udruživanja vinogradara i vinara. Danas u Hrvatskoj ima oko 50 zadruga koje kao svoju osnovnu djelatnost imaju vinogradarstvo i vinarstvo, iako se većina deklariraju kao poljoprivredne zadruge. Takvih zadruga najviše je u Dubrovačko-neretvanskoj županiji – 14, u Splitskoj 6, u Zagrebačkoj 6, u Primorsko-goranskoj 4, a ima ih još dvadesetak u ostalim županijama. Najviše je podrumskih kapaciteta u Dubrovačko-neretvanskoj županiji – 1828 vagona, Splitsko-dalmatinskoj – 327, Primorsko-goranskoj – 140, Zagrebačkoj – 52 i u ostalim županijama oko 20 vagona. Zasigurno i u budućnosti zadrugarstvo će biti najdjelotvorniji oblik za udruživanje vinogradara i vinara, koje će vjerojatno ostati temelj zadružnog pokreta u RH, posebno u Dalmaciji. www.zadruge.hr PITANJA, ODGOVORI, PREPORUKE NOVI PRAVILNIK O IMENIKU ČLANOVa ZADRUGE U Narodnim novinama, br. 56/12., objavljen je novi Pravilnik o imeniku članova zadruge koji je stupio na snagu 25. svibnja 2012. Prema tom Pravilniku sve zadruge dužne su ustrojiti imenike svojih članova u roku od tri mjeseca, računajući od dana njegova stupanja na snagu, dakle najkasnije do 25. kolovoza 2012. Dobrila Jerković Zakonom o zadrugama regulirana je obveza vođenja imenika članova zadruge. Sve zadruge dužne su ga voditi i čuvati trajno. Imenik članova zadruge vodi se kao javna knjiga. Za vjerodostojnost upisa u imenik članova zadruge odgovoran je upravitelj zadruge. Pravilnikom o imeniku članova zadruge propisan je ustroj i način vođenja imenika članova zadruge. Imenik članova zadruge sastoji se od odgovarajućih registarskih uložaka, na način da se za svakog člana zadruge stavlja po jedan registarski uložak. Za svakog člana zadruge uspostavlja se evidencijski list člana zadruge (obrazac ELČZ) i zbirka isprava koji se stavljaju se u registarski uložak člana zadruge. Podaci koje trebaju sadržavati evidencijski list člana zadruge i zbirka isprava propisani su u članku 4. i 5. Pravilnika, a sadržaj i oblik evidencijskog lista člana zadruge propisan je obrascem ELČZ koji je tiskan uz Pravilnik i čini njegov sastavni dio. Još jednom obavještavamo sve zadruge na obvezu ustrojavanja imenika zadruge sukladno tom Pravilniku i to najkasnije do 25. kolovoza 2012. Pravilnik o imeniku članova zadruge s propisanim obrascem evidencijskog lista člana zadruge ELČZ može se pronaći na službenim stranicama Hrvatskog saveza zadruga www.zadruge.hr Što predstavljaju zadružna načela? U svom radu zadruge su se obvezne pridržavati zadružnih načela i na njima temeljiti odnose među svojim članovima. To ih na određeni način i razlikuje od ostalih pravnih subjekata. Zadružna načela implementirana su u cijelom Zakonu o zadrugama, a ona su: • dragovoljno i otvoreno članstvo, • nadzor poslovanja od strane članova, • gospodarsko sudjelovanje članova zadruge i raspodjela, • samostalnost i neovisnost, www.zadruge.hr www.zadruge.hr • obrazovanje, stručno usavršavanje i informiranje članova zadruge, • suradnja među zadrugama, • briga za zajednicu. Članstvo u zadruzi je dragovoljno i otvoreno prema svim osobama koje koriste njezine proizvode, usluge i koje su spremne prihvatiti odgovornost članstva, bez ikakve spolne, rasne, socijalne, političke, vjerske ili bilo koje druge diskriminacije. Zadruga je jača što ima više članova i stoga treba poticati brojnost članova u zadruzi, a što će zasigurno pozitivno utjecati i na njezinu kvalitetu. Zadružno načelo otvorenosti očituje se i u zakonskoj odredbi u kojoj se određuje da je zadruga dužna treće osobe, koje trajnije (duže od tri godine) posluju putem zadruge ili koriste njezine usluge, najmanje jednom u tri godine pisanim putem obavijestiti o uvjetima za stjecanje članstva u zadruzi. Zadruga je demokratsko društvo čiji rad nadziru njezini članovi koji aktivno sudjeluju u stvaranju poslovne politike i donošenju odluka. Bitno je napomenuti da članovi imaju jednaka glasačka prava što znači da jedan član zadruge ima pravo na samo jedan glas. To je jedna od razlika između zadruge i trgovačkog društva. Kada govorimo o gospodarskom sudjelovanju članova zadruge i raspodjeli treba istaknuti da je dužnost članova zadruge sudjelovati u radu i pridonijeti razvoju zadruge. Još jedna posebnost zadruge, što je razlikuje od trgovačkih društava, raspodjela je dobiti zadruge. Dobit se nakon obveznih zakonskih izdvajanja može dijeliti članovima zadruge, ali razmjerno njihovom osobnom sudjelovanju u stvaranju dobiti, dakle razmjerno poslovanju sa zadrugom. Zadruga je samostalna i neovisna pravna osoba koja se oslanja na rad svojih članova i zadružne resurse te je pod neposrednim nadzorom svojih članova. Zadružno načelo obrazovanje, stručno usavršavanje i informiranje članova zadruge znači da zadruga provodi obrazovanje nova ZADRUGA travanj-lipanj 2012. i stručno usavršavanje svojih članova, izabranih predstavnika, upravitelja i zaposlenika a sve radi doprinosa razvoju zadruge. Zadruga se mora povezivati s drugim zadrugama i zadružnim sustavom te surađivati na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini, kao i poslovati na način koji pridonosi održivom razvoju okružja i lokalne zajednice. Na koji način i kada zadruga može dijeliti dobit? Prema odredbama članka 37. Zakona o zadrugama (Narodne novine, br. 34/11.), iz ostvarene dobiti koju utvrdi godišnjim obračunom, zadruga najprije mora pokriti gubitke iz prethodnih razdoblja. Nakon toga, iz dobiti utvrđene godišnjim obračunom zadruga izdvaja i posebno evidentira: • najmanje 30% za razvoj zadruge, • najmanje 5% u obvezne pričuve sve dok te pričuve ne dosegnu ukupan iznos uloga članova. Obvezne pričuve zadruga može upotrijebiti za pokriće gubitaka odnosno manjkova, za povrat uloga članovima koji izlaze iz zadruge te za druge slične namjene. Nakon tih zakonskih izdvajanja, preostali dio dobiti može se upisati kao dodatni ulog članova, za isplatu članovima, naravno vodeći računa o osobnom sudjelovanju članova u stvaranju dobiti. Može se koristiti i za isplatu ulagačima, radnicima zadruge ili za druge namjene, a sve prema odluci skupštine zadruge. Može li se zadruga pripojiti trgovačkom društvu? Zadruga je pravna osoba sui generis koja je regulirana Zakonom o zadrugama, dok je trgovačko društvo regulirano Zakonom o trgovačkim društvima. Dakle, zadruga i trgovačko društvo su dva raznorodna društva, regulirana različitim propisima, pa nije moguće pripajati zadrugu i trgovačko društvo. 31 Poljoprivredna zadruga “Putniković” Početak zadrugarstva na području poluotoka Pelješca datira još iz 1911. godine kada je osnovana prva zadruga. Poljoprivredna zadruga “Putniković” osniva se 1945. godine i od tada neprekidno djeluje, a broji 140 zadrugara. Djelatnost zadruge u prvom redu je vinarstvo, prerada grožđa i opskrba proizvođača reprodukcijskim materijalom. Posjeduje vlastiti podrum, kojeg prema mogućnostima stalno nadopunjuje suvremenom opremom. Prije nekoliko godina zadruga je osposobila automatsku punionicu vina što joj je omogućilo finaliziranje svojih proizvoda odnosno punjenje vina u boce pod vlastitim etiketama i kontrolnim podrijetlom svog kraja. Vinarija je izgrađena 1965. godine. Posljednjih godina obnovljena je i suvremeno opremljena. Kapacitet vinarije iznosi 220 vagona. Crno grožđe fermentira u vinimaticima – roto tankovi francuske proizvodnje. Vinarija je opremljena i rashladnim sustavom za kontrolu temperature, čime se postiže bolja kvaliteta vina. Rashladnim sustavom ostvaruje se hladna stabilizacija vina prije punjenja. Čepljenje se obavlja krunskim, navojnim i plutenim čepom. Kapacitet je 1500 boca/sat. Godišnje se puni oko 500 000 boca, a ostalo se proda u rinfuzi. Sve to ukazuje na važnost vinogradarstva i vinarstva u gospodarskom razvoju Pelješca. Loza ima značajno mjesto u prošlosti toga kraja, a imala je i važnu ulogu u opstanku Pelješčana na ovim područjima. Zbog toga je nužno očuvati bogatu vinogradarsku povijesnu baštinu osnivanjem prvoga hrvatskog muzeja vinogradarstva i vinarstva. Libertas Sveta Ana Lirica Vina Pelješac crni Pelješac bijeli Plavac mali
© Copyright 2024 Paperzz
