26/2014
2. srpnja 2014.
Novi sveæenici Crkve u Hrvata
Donosimo izvještaje sa slavlja sveæenièkih reðenja u
Splitu, Ðakovu, Bjelovaru, Požegi, Krku, Varaždinu,
Sarajevu i Mostaru
U Zagrebu održan 1. hrvatski iseljenièki kongres
U organizaciji Ureda HBK i BK BiH za inozemnu
pastvu, Hrvatskih studija i Hrvatske matice iseljenika
oko 150 struènjaka razmatralo je važne teme vezane uz
hrvatsko iseljeništvo i identitet, te kulturne i
gospodarske veze domovinske i iseljene Hrvatske S kongresa je upuæeno i pismo papi Franji u kojemu
mu se izražava potpora za sve što radi u korist
izbjeglica i prognanika, te je objavljena Rezolucija
koju u cijelosti donosimo u rubrici Dokumenti
Zlatni sveæenièki jubilej biskupa Mile Bogoviæa
Gospiæko-senjski biskup proslavio 50. obljetnicu
sveæeništva, u koju je utkano i 15 godina biskupskog
služenja - Donosimo izvještaje o proslavama
sveæenièkih jubileja Crkve u Hrvata
23. hrvatski folklorni festival
U Heusenstammu nastupilo dvanaest odraslih
folklornih skupina iz hrvatskih katolièkih misija i
zajednica iz Njemaèke
"Teologijom na koljenima" stiæi na put jedinstva
Papa Franjo primio izaslanstvo Ekumenskoga
carigradskog patrijarhata
Domovinske vijesti
Sveæenièki dan Rijeèke nadbiskupije i Gospiæko-senjske biskupije
Blagoslov obnovljene crkve Sv. Ivana u Platu
150. obljetnica roðenja brata Ivana Bonifacija Pavletiæa
Susret vjerouèitelja Rijeèke metropolije
Sjednica Komisije HBK i BK BiH za hrvatski martirologij
Teološki èetvrtak o problemu rastavljenih u Crkvi
Kardinal Bozaniæ primio mons. Egidija Živkoviæa
Slavlje u bazilici Srca Isusova
Ramazanska poruka muftije Hasanoviæa
Blagoslov obnovljenog samostana Sv. Franje u Kloštru Ivaniæu
Trostruko slavlje uz Dan osjeèkih branitelja
Obljetnica smrti nadbiskupa Antona Tamaruta
Cista Provo: Proslavljena stogodišnjica župne crkve
Bakar: Bogoslov Marko Šariæ zareðen za ðakona
Premještaji i razrješenja u Rijeèkoj nadbiskupiji
Crkva u Hrvata
Vjeèni Grad za vjeronauène olimpijce
Kelkheim: 20.000 eura za poplavljene
Biskup Komarica pohodio Generalni konzulat RH
Inozemne vijesti
Susret generalnih tajnika europskih biskupskih konferencija
Kaldejski katolièki patrijarhat upozorava na sve veæu politièku krizu
Vatikan: Predstavljen Instrumentum laboris za predstojeæu Biskupsku
sinodu o obitelji
Potpisan Ugovor izmeðu Svete Stolice i Republike Srbije o suradnji u
visokom obrazovanju
Prilog dokumenti
Pripadnost Crkvi
Primjer svetih Petra i Pavla
Domovinske vijesti
ika
Domovinske vijesti
Zlatna misa dominikanca o. Vinka Šesniæa
Bol na Braèu, 22.6.2014. (IKA) - U samostanskoj crkvi Sv.
Marije Milosne u Bolu u nedjelju 22. lipnja dominikanac o.
Vinko Šesniæ proslavio je zlatnu misu, 50 godina
sveæeništva. U koncelebraciji su bili dominikanski
provincijal Anto Gavriæ, generalni vikar Hvarsko-braèkoviške biskupije don Stanko Jerèiæ, prior dubrovaèkoga
samostana Nikola Mioè, braæa dominikanci iz Bola, Splita,
Dubrovnika i Korèule. Na sveèanoj misi bila su
slavljenikova braæa i sestre i brojna rodbina iz Gornjeg
Humca. Liturgijsko slavlje animirao je župni zbor iz Bola
pod ravnanjem maestra Vinka Karmeliæa.
Vinko Šesniæ roðen je 8. lipnja 1936. u Gornjem Humcu, a
za sveæenika je zareðen 27. srpnja 1964. u Walberbergu
(Njemaèka), gdje se nalazio na studiju teologije. Mladu misu
slavio je 2. kolovoza 1964. u rodnoj župi, a propovijedao je
dominikanac Drago Kolimbatoviæ, koji je kao 89-godišnjak
propovijedao i na zlatnoj misi.
Samo nakon osam godina sveæenièke službe, fr. Vinko je
1972. godine od posljedica cijepljena protiv crnih boginja
ostao teško hendikepiran. I 42 godine nosio je strpljivo i
uzorno svoju patnju i bolest. Svjedoèio je radost svoga
poziva i uz križ, u kojem je, kako sam istièe, doživio veliko
proèišæenje. Kao geslo svoga zlatnog jubileja o. Vinko je na
spomen slièice stavio rijeèi: "Bože, hvala ti za sve!" Na kraju
mise dominikanski provincijal Anto Gavriæ je, u ime
Provincije, zahvalio o. Vinku Šesniæu na svjedoèanstvu koje
je davao svojim redovnièkim životom, i uz tešku bolest i
uzetost desne strane tijela. Èetiri spomen slièice, tiskane za
tu prigodu, prikazuju život o. Šesniæa: slika sv. Dominika
Vlahe Bukovca poveznica je sa samostanom u Dubrovniku u
kojem slavljenik živi, slika bl. Augustina Kažotiæa podsjeæa
na slavljenikov rad kao župnoga vikara u dijelu župe u
Zagrebu koja je sada postala župa bl. Augustina Kažotiæa;
slika Kraljice svete Krunice podsjeæa na važnost molitve u
slavljenikovu životu, posebice krunice – svakoga je dana
barem jednu krunicu molio za nova dominikanska zvanja.
Èetvrta spomen slièica prikazuje sv. Ivana Pavla II.
oslonjena na križ – a podsjeæa na slavljenikove duge godine
bolesti u kojima se je i sam oslanjao na križ i u njemu
nalazio snagu za svjedoèenje, o èemu svjedoèe svi koji su
susretali o. Vinka, dolazili kod njega na ispovijed i živjeli s
njim. Na kraju euharistijskoga slavlja o. Vinko je zahvalio
svima, naglasivši da je u križu spasenje i da je on to duboko
osobno doživio, izvijestila je stranica dominikanci.hr
Sveæenièki dan Rijeèke nadbiskupije i Gospiæko-senjske
biskupije
Predstavljena Crkva u Slunjskome i Udbinskome dekanatu
Plitvice, 23.6.2014.
(IKA) - Sveæenièki dan Rijeèke
nadbiskupije i Gospiæko-senjske biskupije održan je 23.
lipnja na Plitvicama. Sveæenici su se okupili u pastoralnom
centru Marije Majke Crkve na Mukinjama gdje su nazoèili
molitvi Treæeg èasa u kapeli nakon èega je nastavljen radi
dio susreta.
Gospiæko-senjski biskup Mile Bogoviæ pozdravio je
okupljene nakon èega je slunjski župnik i dekan mons. Mile
Peciæ predstavio Slunjski dekanat. U njemu u 9 župa radi
pastoralno samo èetvorica sveæenika dok dekanat ima oko
10.000 stanovnika. Proteže se u dvije županije i dvije države.
Taj je dekanat opustošen, hrvatsko stanovništvo protjerano
1991. Progonstvo je trajalo èetiri godine. Povratak na
2
2. srpnja 2014. broj 26/2014
ruševine i obnova pravo su èudo. Obnovljeno je svih 25
sakralnih objekata. Više od milijun ljudi proðe tuda prema
Plitvicama i obratno, promet prema jugu odvija se upravo
preko toga dijela Hrvatske. Ipak, ne zaustavlja se
demografski pad stanovništva. Taj je kraj dao 12 živuæih
sveæenika i 25 redovnica. Ugodno je biti sveæenik u
Slunjskom dekanatu, poruèio je slunjski dekan.
Mons. mr. Tomislav Rogiæ ocrtao je Udbinski dekanat. Ima
oko 10.000 stanovnika, 12 župa na kojima radi 6 sveæenika.
Geografske udaljenosti župa jedna je od teškoæa. Taj je
dekanat poznat po nacionalnom svetištu hrvatskih muèenika
na Udbini. Nakon predavanja dio sveæenika je obišao
Plitvièka jezera, dok je dio posjetio Titovu vilu na Poljanku.
Vilu su gradili ratni zarobljenici od 1948. do 1953. godine i
bila je to prilika podsjetiti se na doba totalitarizma u kojima
se za vlastodršce nije štedjelo na luksuzu, istaknuo je mons.
Peciæ prilikom posjeta tom zdanju.
Proslava dana vojne kapelanije u Požegi
Kada se natjeèemo za odreðene dužnosti i funkcije trebalo bi
nam prije svega na pameti biti dobro naroda, istaknuo
biskup Jezerinac
Požega, 24.6.2014. (IKA) - Vojna kapelanija sv. Ivana
Krstitelja u Požegi proslavila je 24. lipnja svoga nebeskog
zaštitnika. Osnovana je 1998. godine, a dvije godine kasnije
u krugu požeške vojarne izgraðena je i kapelica posveæena
Sv. Ivanu Krstitelju. Euharistijsko slavlje predvodio je vojni
biskup Juraj Jezerinac u koncelebraciji s don Josipom
Staniæem, vikarom za pastoral Vojnog ordinarijata te vojnim
kapelanima Željkom Volariæem, Alojzom Kovaèekom i
Vladislavom Mandurom.
Na poèetku slavlja sve je pozdravio domaæin vojni kapelan
Željko Volariæ. Biskup je u uvodu slavlja podsjetio da se
spomenemo i hrvatskih branitelja koji su dali svoje živote za
našu domovinu.
U homiliji biskup je predstavio život sv. Ivana Krstitelja,
napomenuvši da to nije suvišno jer premda se u Hrvatskoj
èak njih 86 posto izjašnjavaju katolicima to se ne vidi na
našoj javnoj sceni. Objasnio je da ime Ivan znaèi "Gospodin
je milostiv" te kako su svi oèekivali da je on Mesija.
Meðutim, on tu èinjenicu nije zloupotrijebio nego se ponizio
i navijestio dolazak pravog Mesije - Isusa Krista.
"On se sav dao u službu bližnjega. To je poruka za sve nas.
Kada se natjeèemo za odreðene dužnosti i funkcije trebalo bi
nam prije svega na pameti biti dobro moga naroda. Biti u
službi bliženja i opæeg dobroga je najveæa velièina èovjeka.
Kada bi se tako ponašali situacija bi bila sasvim drugaèija",
poruèio je biskup Jezerinac podsjetivši da je o Ivan pisao i
židovski povjesnièar Flavije te da su arheolozi našli tvrðu
koju je on opisao, a u kojoj je pogubljen Ivan.
Koliko se Ivan Krstitelj štuje u hrvatskom narodu,
napomenuo je biskup, govore imena mnogih župa i crkava
koje su njemu posveæene kao imena mnogih gradova i
naselja.
Sveti Ivan Krstitelj i danas nam, kako je kazao biskup, šalje
poruku da se približimo Isusu Kristu, da on bude središte
našega života.
Na slavlju zaštitnika Vojne kapelanije sv. Ivana Krstitelja
nazoèni su bili i požeško-slavonski župan Alojz Tomaševiæ,
požeški dogradonaèelnik Darko Puljašiæ, naèelnik PU
požeško-slavonske Darko Dasoviæ i drugi.
ika
Biskup Štambuk na sjednici Gradskog vijeæa
Hvar, 24.6.2014. (IKA) – U povodu Dana državnosti u
utorak 24. lipnja u Gradskoj loži u Hvaru održana je sveèana
sjednica Gradskog vijeæa. Sjednici je nazoèio i hvarski
biskup Slobodan Štambuk, koji se uzvanicima i gostima
obratio govorom. Parafrazirajuæi rijeèi francuskog kralja
Luja XIV, kojemu se pripisuje izjava "Država, to sam ja",
biskup Štambuk je tim autokratskim rijeèima francuskoga
kralja dao potpuno drugi smisao i sadržaj, istaknuvši da
država nije nešto apstraktno, veæ da smo država zapravo mi,
svatko od nas osobno, te da ta èinjenica obvezuje svakoga od
nas pojedinaèno i sve nas zajedno kao širu zajednicu. Mi
smo država ako je volimo, ako jedni druge poštujemo, ako
djelujemo za opæu dobrobit. Možemo biti razlièiti u mnogim
stvarima i razlièitost ne smije biti zapreka u meðusobnom
poštivanju i razumijevanju, ali u jednome moramo biti složni
i jedinstveni – u ljubavi prema svojoj državi, svojoj
domovini, istaknuo je hvarski biskup. U nastavku govora
biskup Štambuk isprièao je zgodu iz vremena neposredno
prije priznanja hrvatske države kada je hrvatske biskupe
pohodio izaslanik pape Ivana Pavla II., koji je "iz prve ruke"
želio saznati stajališta hrvatskih biskupa o proglašenju
hrvatske samostalnosti i suverenosti. Svi hrvatski biskupi
tom su prigodom Papinu izaslaniku jednoglasno potvrdili da
podržavaju hrvatsku samostalnost i neovisnost. Bio je to
zacijelo poticaj Ivanu Pavlu II. da Vatikan meðu prvima
prizna državu Hrvatsku. Hrvatski su biskupi na svoj naèin
uvelike pridonijeli priznanju hrvatske države, na što smo
posebno ponosni, istaknuo je hvarski biskup. Meðutim, treba
znati da odnosi Crkve i države moraju biti utemeljeni na
poštivanju pravednosti, poštenju, èovjekoljublju i istinskom i
iskrenom domoljublju, i to ne na rijeèima nego djelima,
zakljuèio je biskup Štambuk.
Blagoslov obnovljene crkve Sv. Ivana u Platu
Župa dubrovaèka, 24.6.2014. (IKA) - Na blagdan sv. Ivana
Krstitelja, 24. lipnja, dubrovaèki biskup Mate Uziniæ
blagoslovio je obnovljenu crkvu Sv. Ivana u Platu u Župi
dubrovaèkoj. Rijeè je o vjerojatno najstarijoj crkvi u Župi,
koja je sagraðena u 14. stoljeæu, na ostacima prijašnje
crkvice ili kapelice koja je tu postojala iz vremena nestanka
Epidaura. Pretpostavlja se da se preživjelo stanovništvo
Epidaura sklonilo na tom mjestu u današnjem Platu, te da su
tu živjeli. Jedan dio njih prešao je u nekadašnju Dubravu,
današnji Dubrovnik. Kroz povijest je crkva puno puta
nadograðivana, produljivana i proširivana. Odgovarajuæi u
propovijedi na pitanje što li æe biti od ove crkve u
buduænosti, pitanje koje su si vjerojatno postavljali i oni koji
su crkvu gradili, biskup je izrazio nadu da æe ostati saèuvana
i za buduæe generacije, ali da neæe biti saèuvana samo ova
crkva od kamena nego i živa Crkva u ovom kraju. Kao što je
u obnovi crkve trebalo popraviti svaki kamen da bi se u njoj
mogla slaviti euharistija, tako i u živoj Crkvi treba popraviti
svaki kamen, svatko od vjernika treba samog sebe popraviti
da bi se svi povezali u cjelinu i tako mogli biti navjestitelji
one ljubavi kojom Bog ljubi ljude, poruèio je biskup Uziniæ.
Zahvaljujuæi svima na sudjelovanju na slavlju obnove crkve
Sv. Ivana Krstitelja, u kojoj se misa slavi jednom godišnje na
blagdan zaštitnika, župnik don Grgo Tomiæ posebice je
zahvalio najzaslužnijima za obnovu, a biskup Uziniæ im je
podijelio zahvalnice. Zahvalnice su dobili Mišo Devèiæ,
Opæina Župa dubrovaèka, naèelnik Silvio Nardelli i Društvo
prijatelja dubrovaèke starine. Euharistijsko slavlje animirali
su udruženi zborovi iz Plata i Mlina, a Bratstvo sv. Ivana
Krstitelja iz Plata priredilo je domjenak poslije mise.
Domovinske vijesti
Proslava sv. Ivana Krstitelja u župi u Gornjoj Jelenskoj
Prije mise biskup Košiæ na župnoj kuæi blagoslovio
novopostavljenu spomen-ploèu za vlè. Franju Jagiæa
Gornja Jelenska, 24.6.2014. (IKA) - Župa sv. Ivana
Krstitelja u Gornjoj Jelenskoj sveèano je 24. lipnja proslavila
blagdan svog zaštitnika. Misno slavlje u župnoj crkvi
predvodio je sisaèki biskup Vlado Košiæ u zajedništvu s
dekanom Kutinskoga dekanata vlè. Ivanom Benkoviæem,
domaæim župnikom Matom Draganoviæem, duhovnim
pomoænikom u župi o. Ivanom Magdiæem, Josipom
Žagarom, Bernardom Plešom i sveæenicima iz Dekanata.
Prije mise biskup Košiæ je na župnoj kuæi blagoslovio
novopostavljenu spomen-ploèu za vlè. Franju Jagiæa,
župnika te župe od 1940. do 1943. godine, kojega su
komunisti ubili kod Dravograda 1945. godine, u dobi od
samo 35 godina.
U homiliji biskup je podsjetio na životni put vlè. Jagiæa, ali i
na onaj vlè. Aleksandra Èavleka, župnika u Gornjoj
Jelenskoj do 1940. godine kojeg su kao sveæenika u
mirovini, u dobi od 77 godina, komunisti ubili u njegovu
rodnom Klokovcu. Govoreæi o sv. Ivanu Krstitelju, biskup je
istaknuo da je i on poput tih sveæenika bio muèenik, ali i da
je bio izvanredna pojava u židovstvu prije i za vrijeme
dolaska Isusa Krista èija je zadaæa bila pripremiti put
Gospodinu. "On je otišao u pustinju i tu privlaèio silno
mnoštvo ljudi koji su dolazili slušati ga i krstiti se u Jordanu,
da bi zadobili oproštenje svojih grijeha. No, on je ne samo
opominjao da se obrate, da se promijene i èine dobro, nego
je i naviještao da poslije njega dolazi jaèi od njega, da on
njemu nije dostojan ni odriješiti remenje na obuæi – što je
bio posao roba. Možda je to jedna od najljepših
karakteristika današnjega sveca: on je znao svoje granice.
Pitali su ga: je li prorok, je li mesija ili Krist. On je jasno
odgovorio: Nisam! Izgleda da je bio veoma popularan i da je
postojala moguænost da njega narod proglasi Kristom, no on
je govori: Ja treba da se umanjujem, a on da raste! Znao je
da nije on Krist i upuæivao je sve na Krista koji ima doæi. I
kad je Krist došao, on ga je prepoznao i svima pokazao",
rekao je biskup.
Kao drugu sveèevu znaèajku biskup je istaknuo njegovu
hrabrost i beskompromisnost. "On nije mislio na sebe i svoju
komociju, on se nije brinuo za svoju sudbinu, nego je hrabro
opominjao sve da se moraju obratiti", rekao je biskup te
dodao kako sveti Ivan Krstitelj nije umro kao Kristov
muèenik poput sv. Kvirina ili tolikih drugih muèenika za
svetu vjeru koje su muèitelji prisiljavali da se odreknu vjere
u Krista, pa ipak i njega Crkva od davnine èasti kao svetog
muèenika zato što i smrt za ideale koje je Krist tražio znaèi
muèeništvo za Krista. "Njega nisu dakle silili: ili se odreci
Krista ili æeš umrijeti, ali on je bio muèen jer je hrabro
branio svetost braka! Tako je u povijesti našega naroda
takoðer mnogo muèenika koji su umrli za svete ideale
slobode svoga naroda, za ideale poštenja i prava svih na mir
i tako su zadobili poštovanje jer su bili vjerni svojoj savjesti
i dali primjer kršæanskog svjedoèenja za vjeru.
Meðu te muèenike ubrajamo i naše sveæenike, kojih se danas
sjeæamo ovdje u G. Jelenskoj. Oni nisu takoðer bili direktno
pitani, odrièeš li se Krista ili života, ali svojim životom za
druge, svojom vjerom i sveæenièkim pozivom smetali su
krojiteljima povijesti i onima koji su željeli svijet bez Boga,
komunistima. I zato su ih ubili. Muèenici nas pozivaju da i
mi budemo ustrajni i vjerni. Ustrajni u svojoj vjeri i vjerni
Kristu i njegovim idealima, i kad je to lako i kad je to teško",
zakljuèio je biskup.
Nakon poprièesne molitve biskupu na dolasku i spomenu na
sveæenike-muèenike zahvalio je župnik Draganoviæ, a misno
slavlje završeno je ophodom oko oltara sv. Ivana Krstitelja.
2. srpnja 2014. broj 26/2014
3
Domovinske vijesti
Dan opæine Vrbnik u znaku srebrnog biskupskog
jubileja kardinala Bozaniæa
Vrbnik, 24.6.2014. (IKA) - Zagrebaèki nadbiskup kardinal
Josip Bozaniæ proslavio je srebrni jubilej biskupske službe i
u rodnoj župi Vrbnik, na Ivanje 24. lipnja, kada se obilježava
Dan opæine, izvještava mrežna stranica vrbnik.org.
Kardinala Bozaniæa i krèkoga biskupa Valtera Župana u
prijepodnevnim satima doèekala je naèelnica Opæine Vrbnik
Marija Dujmoviæ-Pavan pred brojnim mještanima župe
Vrbnik, nakon èega su zajedno prošetali do Trga Škujice
gdje je održan kraæi prigodni program uz pozdravne govore
naèelnice Dujmoviæ-Pavan te gradonaèelnika Grada Krka
Darija Vasiliæa koji je prigodom proslave srebrnog jubileja
kardinalu darovao sliku krèke katedrale. Vjernicima se
kratkim govorom obratio i kardinal Bozaniæ i zahvalio svima
na lijepim željama, prenosi mrežna stranica vrbnik.org. Na
sveèanom doèeku bili su i naèelnice i naèelnici otoènih
opæina Baška, Punat, Dobrinj, Malinska-Dubašnica i
Omišalj. Nakon doèeka slavljena je misa u crkvi Svete
Marije od Uznesenja.
Prvi put izvedena pjesma "Gospi kloštarskoj"
Kloštar Ivaniæ, 24.6.2014. (IKA) - U svetištu Marije Majke
Milosrða u Kloštar Ivaniæu u prigodi svetkovine Roðenja sv.
Ivana Krstitelja i Dana opæine Kloštar Ivaniæ, nakon
veèernje mise u utorak 24. lipnja održan je koncert ŽVS
"Ive" iz Ivaniæ Grada na kojem je prvi put izvedena skladba
"Gospi kloštarskoj". Skladbu je uglazbio fra Pero Kinderiæ
na stihove Štefice Vanjek. Aranžman za skladbu potpisuje
prof. Ivan Mežnariæ. Pjesma se može poslušati na
http://www.volimivanic.info/gospi-klostarskoj.
150. obljetnica roðenja brata Ivana Bonifacija Pavletiæa
Ilova, 25.6.2014. (IKA) - Na dan 150. obljetnice roðenja
brata Ivana Bonifacija Pavletiæa (Zbjegovaèa 1864. – Rim
1897.) u srijedu 25. lipnja slavljena je veèernja misa u
kapelici Sv. Duha na Gojlu iznad Zbjegovaèe (župa Ilova).
Euharistiju je predvodio predstavnik Družbe sinova
Bezgrešne u Hrvatskoj o. Mariano Passerini. U
koncelebraciji pred prepunim svetištem sudjelovali su
kutinski župnik Dragutin Papiæ te dekan Kutinskoga
dekanata repušnièki župnik Ivan Benkoviæ.
O. Passerini, ponosan na to da je Družbi u 19. stoljeæu
pripadao njegov subrat, nekada mladi moslavaèki postolar,
podsjetio je na rijeèi zagrebaèkog nadbiskupa kardinala
Josipa Bozaniæa izgovorene prije šest godina u Rimu. On je
tada istaknuo da nam se "Bonifacije vratio poput izgubljenog
bisera". Uz duhovne naglaske svetaèke naravi, a za koje teèe
pripremni postupak za proglašenje blaženim, spomenuo je i
Bonifacijevu danas aktualnu istinsku europsku sintezu.
Potekao je u slavenskom kraju, za svoj redovnièki put
opredijelio se u Grazu, dakle germanskom svijetu, a glas
svetosti zadobio je u Italiji, ponajprije Rimu, vodeæem u
latinskom i nadasve kršæanskom ozraèju.
Glazbeno misu su pjevali i himan o Bonifaciju izveli èlanovi
Pjevaèkog zbora mladih kutinske župe "Madonna Nives".
Vjernici iz Zbjegovaèe, koji su u podruènoj školi za
sudionike euharistijskog slavlja priredili domjenak, prvi su
primili i pretisak knjige iz 1900. godine. Rijeè je o
objedinjenih 10 nastavaka iz Glasnika sv. Josipa, zapravo
prvom Bonifacijev životopisu na hrvatskom jeziku. Jubilarna
obljetnica Bonifacijeva roðenja posebno æe biti proslavljena
u nedjelju 29. lipnja u župnoj crkvi BDM Snježne u Kutini,
u kojoj je i kršten.
4
2. srpnja 2014. broj 26/2014
ika
Kardinal Bozaniæ predvodio misu za Domovinu
Tko želi dobro Domovini nastojat æe uvažavati njezine
temeljne vrijednosti, razgovarati, omoguæiti rasprave i
susrete. Ako toga nema, slabit æe povjerenje, uvlaèiti se
meðu ljude nesigurnost i strah, rast æe sebiènost i zatvorenost
Zagreb, 25.6.2014. (IKA) – U povodu Dana državnosti,
zagrebaèki nadbiskup kardinal Josip Bozaniæ predvodio je
misu za Domovinu u srijedu 25. lipnja u crkvi Sv. Marka na
zagrebaèkom Gornjem gradu. U homiliji, temeljem misnih
èitanja, kardinal je istaknuo kako su "samo vjernici koji
osjeæaju i suosjeæaju u trpljenjima i proturjeènostima ovoga
svijeta, spremni žrtvovati se za bližnje, te donose plodove o
kojima govori Isus". "Meðu tim plodovima najljepši su oni
koji pokazuju ulaganje vlastitog života u djela nesebiènosti,
u rad za dobro bližnjega, svakoga èovjeka. Darivanje je
vlastito ljudima koji uistinu vole druge ljude. Darivanje
izrasta iz drveta Kristova križa, iz stabla koje je izgledalo
suho i predano umiranju, ali je preobraženo u najljepše
stablo koje je raslo na zemlji", rekao je kardinal.
Pojasnio je da kada Isus spominje dobra djela, oèito ne misli
na onu uèinkovitost kakva vlada u èesto isticanim
zakonitostima gospodarskoga svijeta, voðenoga željom za
zaradom i osobnim probitkom. Plodovi evanðeoskoga
prepoznavanja su poglavito: nutarnji mir, radost,
dobrotvornost, suæut, opraštanje, rekao je zagrebaèki
nadbiskup. "Stoga mi je ovdje danas, na Dan državnosti,
osobito draga prisutnost hrvatskih branitelja. Branitelji su
pokazali kakvi su to dobri plodovi, jer su najljepša djela
izrasla iz dragovoljnosti, iz spremnosti na služenje, iz suæuti
koju je podupirala Božja snaga. I kao što su to èinili u
vrijeme kada je Hrvatska bila ugrožena oružjem, i danas
svjedoèe djelima u bilo kakvoj potrebi, osobito èuvajuæi
spomen koji ne smije nestati. Svojim poštivanjem hrvatske
države i podnesene žrtve za nju, pokazuju korijene dobroga
drveta. Njihova prisutnost govori 'Nisu rijeèi one koje
istinski vrijede, nego djela'", rekao je kardinal, primijetivši:
"Toliko su puta od rata bili gotovo šibani rijeèima optužbe;
njima se poigravalo rijeèima politike koje nisu izrasle iz
dobroga stabla; privlaèeni su rijeèima lažnih obeæanja koja
se nisu oslanjala na uvjerljivost djela".
Ohrabrujuæi branitelje, kardinal je rekao kako je važno da ne
klonu pred onim što im se èini neuspjehom. "Vaši plodovi
ostaju. I da biste sami osjetili snagu koja živi meðu vama,
ostanite u zajedništvu meðusobnom i zajedništvu dobrih
plodova od kojih živi Hrvatska, a koje ste vi unijeli u njenu
slobodu. Raduje me što vidim da meðu vama u posljednje
vrijeme postoje nastojanja da svoju darovanost Domovini
živite na nov naèin i pomognete našemu društvu u novome
otkrivanju potrebnih oslonaca koji su olako napuštani i
zanemareni. Vi ponavljate u svoj jednostavnosti: Djela, a ne
lažna obeæanja i poigravanje ljudskim životima. Te su rijeèi
ispit savjesti svima nama; na svim razinama odgovornosti i
služba. Zato je strašno vidjeti kada se tomu glasu u
Hrvatskoj ne daje prostora, ili kada ga se pokušava ušutkati
represivnim mjerama", upozorio je zagrebaèki nadbiskup.
U prigodi Hrvatskog iseljenièkog kongresa, kardinal je
podsjetio kako su nakon dugih desetljeæa represivnog
režima, iseljeni Hrvati, koji su živjeli gorèinu odvajanja od
svojih domova i krajeva, ponovno mogli u Hrvatsku useliti
svoju dušu i u njoj širiti radost. "No, oèito da nevaljalo
stablo nije prestajalo donositi svoje plodove i ponovno
razdvajati, razgraðivati tijelo i dušu Hrvatske. Dok se pitamo
kako je moguæe da su blizina i oduševljenje nacionalnoga
biæa pretvoreni u otuðenost i malodušnost, istodobno znamo
koliko je blago diljem svijeta imati ne samo Hrvate kojima je
stalo do Domovine, nego po njima i prijatelje iz drugih
naroda i država koji nastoje oko dobra naše Domovine.
ika
Upravo potomci nekada prognanih i iseljenih Hrvata, novi
naraštaji naših iseljenika, poseban su blagoslov za
Domovinu svoga podrijetla. Oni ponekad oèituju povezanost
i otvorenost, tako potrebnu Hrvatskoj, osobito nakon što je
postala èlanicom Europske unije. Nažalost, te se nove
okolnosti i taj novi položaj i pripadnost Hrvatske zajedništvu
Europske unije nedovoljno i slabo oèituju i vrednuju u našoj
javnosti, jer se Hrvatsku i dalje pokušava zatvarati u okvir
starih asocijacija, s peèatom vremena koje je Hrvatsku
zatvaralo prema Europi i svijetu", rekao je zagrebaèki
nadbiskup.
U toj prigodi kardinal je pohvalio napore hrvatskih
društvenih, akademskih i kulturnih institucija te Crkve, da se
uspostavi stabilnija suradnja koja na plodonosniji naèin
može živjeti povezanost hrvatskoga nacionalnoga biæa u
Domovini i iseljeništvu. Tim više, ako se spomenemo koliko
je prisutnost sveæenika, redovnika i redovnica; koliko su
nesebièni ljudi u školstvu i kulturi pridonijeli èuvanju
hrvatskoga identiteta, te time bili istinski hrvatski
veleposlanici, koji su upoznavali druge s našim
vrijednostima i teškoæama, otvarali prostore za gospodarsku
suradnju i promicali razmjenu plodova s dobroga stabla,
rekao je kardinal te upozorio kako se tu ne radi samo o
odnosu prema svijetu i drugima. "Valja poèeti od nas u
Hrvatskoj. Tko želi vidjeti dobre plodove; tko želi dobro
Domovini, nastojat æe uvažavati njezine temeljne vrijednosti,
razgovarati, omoguæiti rasprave i susrete. Ako toga nema,
slabit æe povjerenje, uvlaèiti se meðu ljude nesigurnost i
strah, rast æe sebiènost i zatvorenost. Državna zajednica u
kojoj nismo mogli živjeti svoju državnost hranila je
odvajanje od europskih vrijednosti i kulture; zatvarala
granice svima koji se nisu slagali s njenom ideologijom i
silom htjela sprijeèiti neovisnost i slobodu. Ovo vrijeme
raznih kriza je i vrijeme koje traži novo hrvatsko
zajedništvo, graðeno na istini koja proèišæuje, na povjerenju
koje ne vara i na ljubavi koja ne kasni. Na današnji dan na
našu Domovinu rado zazivamo pomoæ naših nebeskih
zaštitnika, osobito blaženoga Alojzija Stepinca, èije
proglašenje svetim željno èekamo i radujemo se plodovima
njegove svetosti", rekao je u homiliji kardinal Bozaniæ.
U koncelebraciji misnoga slavlja bili su apostolski nuncij u
Republici Hrvatskoj nadbiskup Alessandro D'Errico,
križevaèki vladika Nikola Kekiæ, voditelj Ureda Papinskog
vijeæa za pastoral selilaca i izbjeglica mons. Edward
Robinson Wijesinghe, generalni tajnik Hrvatske biskupske
konferencije mons. Enco Rodinis, ravnatelj Ureda HBK i
BK BiH za inozemnu pastvu fra Josip Bebiæ, moderator
Nadbiskupskog duhovnog stola mons. Nedjeljko Pintariæ,
zamjenik biskupskog vikara za grad Zagreb mons. Zvonimir
Sekelj, kao i više sveæenika koji djeluju u hrvatskom
iseljeništvu. Misu su nazoèili predsjednik Republike
Hrvatske dr. Ivo Josipoviæ, predsjednik Hrvatskog sabora
Josip Leko, zagrebaèki gradonaèelnik Milan Bandiæ,
predsjednik HAZU akademik Zvonimir Kusiæ, kao i drugi
predstavnici državnih, gradskih i vojnih vlasti, hrvatski
branitelji, te sudionici Hrvatskog iseljenièkog kongresa.
Prije poèetka mise rijeè dobrodošlice uputio je domaæi
župnik mons. Franjo Prstec, èestitavši kardinalu Bozaniæu
25. obljetnicu biskupstva.
Varaždin: Generacija sveæenika proslavila srebrni jubilej
Varaždin, 25.6.2014. (IKA) – Jubilarnu 25. obljetnicu
sveæenièkog reðenja proslavila je generacija sveæenika
sveèanim euharistijskim slavljem 25. lipnja u katedrali
Uznesenja BDM u Varaždinu. Srebrni jubilej proslavili su
ekonom Varaždinske biskupije Josip Hadroviæ, župnik
Domovinske vijesti
Botinca Ivica Berdik, župnik u Taborskom Josip Firšt,
župnik u Kalinovcu i Budrovcu Mladen Gorupiæ, župnik
Bjelovar-Moravèe Marjan Gradinšæak, župnik Orehovice
Ivica Šestak, profesor na zagrebaèkom KBF-u dr. Ivan
Štengl i župnik u Soblincu Marijan Prepeljaniæ, a slavlje je
predvodio varaždinski biskup Josip Mrzljak koji ove godine
slavi 45. obljetnicu sveæenièkog reðenja. Na misi su
sudjelovali i generalni vikar Varaždinske biskupije mons.
Ivan Godina te dr. Zvonimir Kureèiæ koji 25. lipnja slave
trideset i šestu godinu od svoga reðenja. U homiliji biskup
Mrzljak rekao je da si sveæenici od kada su rukopoloženi od
biskupa i primili sakrament svetoga reda, svakodnevno
trebaju posvješæivati da su primili dar kojeg nièim nisu
zaslužili, a zašto je netko pozvan, to je tajna. Naša
sveæenièka služba je služenje. Isus je rekao "ljubite jedni
druge kao što sam ja vas ljubio", a tu djelotvornu ljubav je,
živeæi meðu uèenicima i pokazao. Na to smo pozvani mi
sveæenici, ponajprije svjedoèiti tu ljubav koju smo primili u
sakramentu svetoga reda i koju onda nastojimo prenijeti
prvenstveno svjedoèenjem svojega života, napose u odnosu
prema ljudima", rekao je u homiliji biskup Mrzljak.
S obzirom da se na taj dan slavio i Dan državnosti, biskup
Mrzljak podsjetio je i na rijeèi bl. Alojzija Stepinca koje je
znao reæi kandidatima za sveæeništvo: "Znaj da æeš biti od
velike koristi ne samo Crkvi, nego i svome hrvatskom
narodu. Da æeš svome hrvatskome narodu upravo u
sveæenièkoj službi moæi najviše služiti".
Spomen na poginule branitelje Primorsko-goranske
županije
Nakon Povorke hrvatskog ponosa i slave misu za Domovinu
predvodio mons. Emil Svažiæ
Rijeka, 25.6.2014. (IKA) - Unatoè pljusku stotine Rijeèana
sudjelovalo je u srijedu 25. lipnja u Povorci hrvatskog
ponosa i slave. Predvoðeni èlanovima udruga Domovinskog
rata, Zdruga katolièkih skauta Rijeèke nadbiskupije,
èlanovima Kluba navijaèa "Armada" povorka je krenula od
murala "Vukovar" iz Vukovarske ulice, Korzom do Mosta
branitelja gdje su zapaljene svijeæe i položeno cvijeæe.
Potom su se uputili u katedralu Sv. Vida gdje je misu za
Domovinu slavio generalni vikar Rijeèke nadbiskupije
mons. Emil Svažiæ.
Na poèetku misnoga slavlja vjerouèitelj i voditelj Zdruga
katolièkih skauta Marin Miletiæ proèitao je imena 204
poginula branitelja iz Primorsko-goranske županije.
Generalni vikar mons. Svažiæ izrazio je zahvalnost za sve
branitelje koji su omoguæili neovisnost Republike Hrvatske,
ali i zahvalnost Rijeèanima koji su unatoè pljusku
sudjelovali u povorci i time pokazali da im je stalo do
obilježavanja Dana državnosti. "Danas se prisjeæamo dana
kada se 93% stanovništva Hrvatske oduèilo za neovisnost i
njihovu želju je 1991. na današnji dan Hrvatski sabor
prihvatio", rekao je. Mnoge politièke snage, ali i neke
europske zemlje nisu htjele našu neovisnost, rekao je mons.
Svažiæ. Dodao je da unatoè velikosrpskoj politici, agresiji
JNA i srpskih paravojnih postrojbi hrvatski branitelji nisu
dvojili ni trenutka i stali su u obranu svoga doma, obitelji i
zemlje "kako bi nam omoguæili ovo što danas imamo". "Više
od 15 tisuæa branitelja koji su poginuli brojka je koju ne
smijemo zaboraviti", poruèio je.
Podsjeæajuæi na Isusove rijeèi da nema veæe ljubavi od one
položiti vlastiti život za svoje prijatelje, poruèio je da su
hrvatski branitelji dokaz te ljubavi. Sa žaljenjem je istaknuo
kako mnogi sumnjaju u domoljublje Rijeèana, te se
zaboravlja da su upravo Rijeèani u najveæem broju
sudjelovali u Domovinskom ratu. Mnogi su branili cijelu
2. srpnja 2014. broj 26/2014
5
Domovinske vijesti
Liku, sudjelovali u obrani Vukovara, bili na dubrovaèkoj
bojišnici i sudjelovali u Oluji. Rijeka je i jedini grad u
Hrvatskoj koja na osobit naèin kroz program "Vukovar u
Rijeci" odaje poèast Herojskom gradu. Tisuæe Rijeèana kroz
taj su projekt ukljuèeni u molitvu za Vukovar i Hrvatsku,
istaknuo je mons. Svažiæ. Dodao je da Crkva moli "i za one
koji su nam nanijeli mnoge nepravde, da im Bog bude
milostiv" te podsjetio na rijeèi bl. Miroslava Bulešiæa koji je
rekao: "Moja osveta je oprost". Ne sramite se nikada voljeti
svoju zemlju i to posvjedoèiti. Èuvajte i spomen na naše
branitelje i naèin kako je sloboda steèena, poruèio je mons.
Svažiæ.
Sveèano zavjetovanje u karmelu u Mariji Bistrici
Marija Bistrica, 25.6.2014. (IKA) – Zagrebaèki pomoæni
biskup Valentin Pozaiæ predvodio je 25. lipnja misno slavlje
i obred sveèanih, doživotnih zavjeta s. Marije Ivane od
Dobrog Pastira u samostanskoj crkvi sestara karmeliæanki u
Mariji Bistrici.
Kao suslavitelji sudjelovali su fra Dragutin Bedenièiæ, OFM,
župnik iz Našica, rodne župe s. Ivane, fra Ivan Bošnjak,
OFM, fra Celzo Vlahoviæ, fra Ante Vuèkoviæ, OFM, vlè.
Blaž Bartol, vlè. Stjepan Halužan, o. Stipe Tomiæ, OCD.
Petorica karmeliæanskih bogoslova bili su u asistenciji.
Pjevanje na misnom slavlju animirao je zbor "Snaga Duha"
iz Našica.
Na poèetku je slavlja vlè. Antun Motoèiæ, rektor
samostanske crkve, uime zajednice sestara karmeliæanki
pozdravio sve nazoène, i zaželio dobrodošlicu biskupu.
Nakon uvoda u obred zavjetovanja slijedila je propovijed
biskupa koji je na poèetku govorio o životu kao pozivu i
odazivu. Bog poziva u ljubavi a mi smo ti koji se
odazivamo. Obraæajuæi se novozavjetovanici rekao je: "U
ovim svetim, ljubomorno èuvanim prostorima Karmela,
posveæujete u svoj slobodi svoj život Isusu: za spas duša, i
molitvi za sveæenike. Za te dvije nakane imat æete ovdje, u
ovom Karmelu, dovoljno poticaja i molbi: tu su tisuæe duša hodoèasnika koji traže Put, Istinu i Život; još više: traže
svjetlo i snagu za hod u Istini, tim Putem, da bi osvojili Život
– Isusa. Uz hodoèasnike, bistrièke romare, tu su i brojni
sveæenici – propovjednici i ispovjednici, kojima su napose
potrebni darovi Duha Svetoga: dar znanja i mudrosti, da
budu istiniti i milosrdni, pouzdani voðe duša na putovanju
zemljom za nebo. Na sasvim birani naèin i Vi danas
postajete, poput sv. Male Terezije 'sestra svima', i majka
svima, dobra pastirica svima: u ovom samostanu i u svim
karmelskim i drugim samostanima svijeta, sestra sveæenika i
misionara, sestra oèeva i majki, sestra djece i mladih, sestra
vjernika i nevjernika, sestra pobožnih i bezbožnih. Sestra i
Majka."
Potom je spomenuo mali put svete Male Terezije koja je taj
put uèila od Marije, ponizne službenice Gospodnje.
Napomenuo je takoðer da po sveèanim zavjetima s. Ivane
njezino krštenje dolazi do punog rascvata: predanja
Presvetom Trojstvu.
Sam obred sveèanog zavjetovanja svojim je tumaèenjima
popratio o. Dražen Vargaševiæ, karmeliæanin, koji je ujedno
bio i ceremonijar cijelog slavlja.
S. Marija Ivana od Dobrog Pastira (Ivanka Èorda) roðena je
22. listopada 1975. u Požegi. U bistrièki Karmel ušla je 21.
lipnja 2008., redovnièko odijelo primila je 2009. godine a
prve zavjete na godinu dana položila je 24. svibnja 2011.
godine.
6
2. srpnja 2014. broj 26/2014
ika
Susret vjerouèitelja Rijeèke metropolije
Udbina, 25.6.2014. (IKA) - Susret vjerouèitelja Rijeèke
metropolije koji je okupio oko 80 vjerouèitelja èetiriju
biskupija, Krèke, Poreèko-pulske, Gospiæko-senjske te
Rijeèke nadbiskupije, održan je 25. lipnja na Udbini i
Plitvicama. Susret je poèeo pobožnošæu križnog puta na
Krbavskom polju kod crkve Sv. Marka Groba pa do Crkve
hrvatskih muèenika gdje je zatim služena misa. Susret je
nastavljen na Plitvicama u pastoralnom centru Marije Majke
Crkve.
Križni put predvodio je predstojnik KU Gospiæko-senjske
biskupije vlè. Nikola Turkalj a molio se križni put u spomen
žrtvama hrvatskoga križnog puta Ante Mateljana. Od prve
postaje uz ostatke nekadašnje crkve na Krbavskom polju
koju je podignuo pop Marko Mesiæ pa sve do Crkve
hrvatskih muèenika vjerouèitelji su simbolièki prošli put od
mjesta velike tragedije pa do mjesta pobjede i poštovanja
svih žrtava.
Misno slavlje u Crkvi hrvatskih muèenika predslavio je
gospiæko-senjski biskup Mile Bogoviæ u suslavlju
predstojnika KU Krèke biskupije don Antona Peraniæa,
Poreèko-pulske biskupije Sergeja Jeleniæa, Gospiæko-senjske
Nikole Turkalja te ostalih sveæenika metropolije.
Biskup je vjerouèiteljima pojasnio koji su to bili Isusovi
kriteriji, odnosno što se to sve kroz proslave ovih dana
sažimlje kao bit Isusova uèenja. Savršeni odnosi leže u
Presvetom Trojstvu u meðusobnom davanju i primanju, a
upravo su takvi odnosi kljuèni i za ljude. Biskup je posebno
podsjetio kako je Isus put za kršæane a ne kraj. Misa je
završila hrvatskom himnom.
Èuvar svetišta Crkve hrvatskih muèenika mons. mr.
Tomislav Rogiæ upoznao je zatim vjerouèitelje s nastankom
ideje o gradnji crkve kao realizacijom poruke pape Ivana
Pavla II. o potrebi isticanje znaèajnih muèenika u redovima
pojedinih naroda na prijelazu ka 3. tisuæljeæu, što je ostvario
biskup Bogoviæ. Slijedilo je razgledavanje kripte i muzeja.
Vjerouèitelji su zatim otišli na Plitvice u pastoralni centar
Majke Marije Crkve gdje ih je ugostio župnik Plitvica vlè.
Josip Štefanèiæ.
Pleternica: Proslava èetrdesete obljetnice sveæeništva
Pleternica, 25.6.2014. (IKA) - Sedmorica sveæenika meðu
kojima i domaæi župnik Antun Æorkoviæ proslavila su 25.
lipnja u pleternièkoj župnoj crkvi i svetištu Gospe od suza
èetrdesetu obljetnicu misništva. Sveèano euharistijsko slavlje
predvodio je požeški biskup Antun Škvorèeviæ u zajedništvu
sa slavljenicima i sveæenicima iz požeške okolice te brojnim
vjernicima meðu kojima su bili i požeško-slavonski župan
Alojz Tomaševiæ te gradonaèelnica Pleternice Antonija
Joziæ. Dobrodošlicu biskupu i drugima okupljenima na
slavlje izrazio je župnik Æorkoviæ koji je podsjetio da je
1974. zareðeno 29 sveæenika u zagrebaèkoj katedrali te
spomenuo da su šestorice od njih preminula. Ujedno je rekao
da je upravo na ovaj dan prije 42 godine biskup Antun
zareðen za sveæenika u zagrebaèkoj katedrali po rukama
nadbiskupa Franje Kuhariæa te mu izrazio èestitku i
zahvalnost za sveæenièko i biskupsko služenje. Èestitki su se
pridružili mladi iz pleternièke župe te mu uruèili košaru sa
42 ruže.
Uvodeæi u misno slavlje, biskup je vjernicima rekao da je s
radošæu došao u Pleternicu zajedno s njima zahvaliti Bogu
za sveæeništvo njihova župnika te šestorice subraæe kao i za
nezasluženo vlastito dioništvo u tom daru. Zahvalio je
župniku i mladima za izraze dobrodošlice i èestitku te sve
nazoène podsjetio kako su sveæenici svjedoci Božjeg traga u
njima koji se zove zvanje i da je ono „znak kako nas Bog
ika
nije napustio, dokaz da on vodi Crkvu i da naviještanje
evanðelja nije prepušteno sluèaju, nego je povjereno onima
koje je on pozvao". Podsjetio je na proslavu Dana državnosti
i istaknuo da je neovisna Republika Hrvatska dar Božje
ljubavi i onih koji su položili svoje živote za njezinu slobodu
i dodao da sveæenici svojim poslanjem služe Božjoj
prisutnosti u Domovini i njezinoj istinskoj slobodi.
Domovina i Crkva, Domovina i sveæenici - to je danas naša
molitva, ljubav i zahvalnost, zakljuèio je biskup.
U homiliji biskup je spomenuo kako je minulih dana bio u
prigodi prelistati album fotografija iz svojih mlaðih dana te
je mogao utvrditi promjene koje su se dogodile u njegovu
izgledu i životu. Dodao je kako je u susretu sa sveæenicima
slavljenicima koje pamti iz studentskih dana zapazio takoðer
promjene na licima te se zapitao jesu li došli u Pleternicu
podsjetiti se na godine koje su prohujale i zar bi to bio
razlogom slavlja. Dodao je da su navijestili Božju rijeè koja
im pomaže shvatiti Božje poteze u životima ovih sveæenika
u kojima ima svoj smisao njihova mladost i starost.
Usredotoèio se na evanðeoski izvještaj o Isusovu oproštaju
od svojih uèenika u kojem on obznanjuje da mu je dana sva
vlast na nebu i na zemlji te nalaže jedanaestorici da poðu po
svem svijetu i naviještaju Evanðelje svemu stvorenje uz
jamstvo da æe biti s njima do kraja svijeta. Ljudski gledano,
rekao je, Isusova jedanaestorica bila su gotovo beznaèajna
pred ondašnjim svijetom, napose moænim rimskim
imperijem. Dodao je da se njihova slabost oèitovala na
razlièite naèine: Juda ga je izdao, Petar zanijekao, drugi
prestrašeni pobjegli te je pod križem ostao samo Ivan. Ali,
rekao je, kako su Isusova dvanaestorica na dan Pedesetnice
postala dionicima njegove moæi koju ima na nebu i na
zemlju te je ona pokretaèka snaga Isusova naloga "poðite po
svem svijetu". To nije organizacijska ili neka druga ljudska
strateška moæ, nego moæ ljubavi kojom je on pobijedio smrt
i koju je darovao dvanaestorici u njihovu poslanju
naviještanja Evanðelja te u toj moæi ono pobjeðuje veæ
dvadeset stoljeæa, istaknuo je biskup. Izrazio je zahvalnost
Bogu što je tijekom 13 stoljeæa u hrvatskom narodu uvijek
bilo ljudi spremnih odgovoriti na Isusov "poðite". Rekao je
kako su sedmorica sveæenika koja slave 40 godina misništva
postala u svetom reðenju dionicima tog Isusova "poðite" i
kako je on bio snaga njihova poslanja u ljudskoj slabosti i
grešnosti.
Na temelju prvog èitanja iz Poslanice Solunjanima biskup je
istaknuo kako je svaki sveæenik poput svetog Pavla u
neprestanoj borbi zbog ranjenosti negativnošæu, sebiènošæu i
grijehom kojoj se može othrvati samo molitvom i
svakodnevnim potpunim sjedinjenjem s Isusom Kristom.
Spomenuo je kako je tužno kad vjernici ostave sveæenike
same u toj borbi te se pokatkad bave njihovim ogovaranjem
ili klevetanjem, umjesto da za njih mole i tako im pomognu
u njihovu nastojanju oko svetosti. Podsjetio je da poput
svetog Pavla ni sveæenici u svom poslanju ne smije
podilaziti nikakvom svjetskom mentalitetu, ugaðati ljudima
jer bi tako u njihovu djelovanju izgubio snagu Isusov križ.
Kad sveæenik prihvati mentalitet lagodnog života kakav
sugerira svijet, ugaðajuæi ljudima a ne Bogu, prestaje biti
služiteljem Božjeg evanðelja. Zahvalio je sveæenicima koji
su se tijekom svojih 40 godina djelovanja nastojali boriti
protiv svojih slabosti. Potaknuo ih je da u molitvi i misi crpe
snagu za predanje i služenje Kristu te da poput sv. Pavla
budu svojim vjernicima spremni dati ne samo evanðelje,
nego sebe same, svoje duše. Dodao je: "Zahvaljujem vam za
sve što ste u ovih 40 godina ostvarili u suradnji s Božjom
milošæu, za sve neprospavane noæi, za žrtve, za ono što ste
podnijeli poèesto nepravedno osuðivani i ocrnjivani.
Zahvaljujem za sve vaše slabosti koje ste prihvaæali i lijeèili
Domovinske vijesti
Božjim darom. Neka vas Bog koji vas je pozvao nagradi za
vašu vjernost!" Na kraju je još istaknuo važnost sveæenièke
odanosti Blaženoj Djevici Mariji te je završio rijeèima:
"Neka Isusova Majka, Gospa od suza, bude vaša trajna
pratiteljica i moliteljica za vašu sveæenièku vjernost".
Nakon euharistijskog slavlja biskup je predvodio molitvu za
Domovinu u kojoj je povjerio Isusovoj Majci i nazoène
sveæenike slavljenike. Potom se svaki pojedini jubilarac
predstavio okupljenom puku.
Biskup Uziniæ predvodio misu u povodu Dana državnosti
Svi oni koji nisu izišli na glasovanje – glasovali su u
najgoroj moguæoj verziji. I oni su, puno više od onih koji su
možda loše birali, odgovorni za loše plodove s kojim se
suoèavamo, upozorio dubrovaèki biskup te podržao
uvoðenje preferencijalnoga glasovanja
Dubrovnik, 25.6.2014.
(IKA) - Na Dan državnosti
Republike Hrvatske, u srijedu 25. lipnja, dubrovaèki biskup
Mate Uziniæ predvodio je u dubrovaèkoj katedrali sveèano
koncelebrirano euharistijsko slavlje na kojem se molilo za
Domovinu i potrebe njezinih stanovnika. Uz dvadesettreæu
obljetnicu nacionalne neovisnosti, dan kojim bismo se
"trebali ponositi, ali èini se kao da i to danas èinimo nekako
sramežljivo", biskup Uziniæ je kroz perspektivu Isusovih
rijeèi "Po plodovima æete ih njihovim prepoznati" govorio o
plodovima koji se danas mogu prepoznati. "Plodove se teško
prepoznaje na poèetku. Osim, ako baš znamo da je trn trn, a
loza loza. A èesto to ne znamo. Plodove se najbolje vidi
kasnije, kad proðe poèetni zanos. Tad smo puno realniji",
rekao je dubrovaèki biskup. Meðu plodovima kojima se
možemo ponositi je "plod nacionalne slobode, koju smo
nažalost morali steæi uz brojne žrtve". Uz molitvu za one
koji su život dali za slobodu Hrvatske, biskup je izrazio
zahvalnost i živima koji su pridonijeli slobodi i zalagali se za
slobodu i neovisnost Hrvatske. "I mi živi, svatko od nas koji
smo izišli na referendum, glasovali na izborima, osobito oni
koji su bili politièki odgovorni za stvaranje hrvatske
državnosti i neovisnosti i oni koji su se stavili na
raspolaganje njezinoj obrani, imamo zasluge za te dobre
plodove. Ne mogu ne spomenuti i one koji su nas podržavali
i pritekli nam u pomoæ na razlièite naèine, meðu kojima
istièem našeg poèasnog graðanina sv. Ivana Pavla II. I to su
bili dobri plodovi". Hrvatska i njezina opstojnost, ali i
èinjenica da su na meðunarodnoj razini postignuti odreðeni
plodovi koji su se nekad mogli samo sanjati, najbolji su
dokaz da su nastojanja urodila dobrim plodovima.
Biskup je spomenuo i plodove s kojima se ne možemo
ponositi: "Ti plodovi su, s jedne strane, sudovi pretrpani
tužbama za kriminal i zatvori ispunjeni onima od kojih smo s
pravom oèekivali drugaèije i, s druge strane, ideološka
podijeljenosti našega društva koja nas sve više udaljava
jedne od drugih i sve više onesposobljuje da se kvalitetno
nosimo s teškim izazovima koje pred nas stavlja ovo
vrijeme. Uz to smo postali narod koji izumire i umjesto da se
s tim suoèimo, mi taj proces, èini se, samo poveæavamo
lošim zakonskim rješenjima i osobito ne rješavanjem teške
ekonomske krize s kojom smo suoèeni". Ne želeæi ulaziti u
pojedinosti dubrovaèki biskup dodao je da je "sve to plod
grešnih struktura koje su ispreplele ovo naše mlado društvo,
a kojih se nikako ne uspijevamo osloboditi". Istièuæi da za to
nisu krivi samo drugi nego i svaki èlan društva u onoj mjeri
u kojoj je, ne samo svojom aktivnošæu, nego još više svojom
pasivnošæu, dopustio da se umjesto dobrih plodova stalno
ponovno serviraju loši plodovi. Kao primjer iznio je podatak
o 25% izlaznosti graðana na izbore za Europski parlament te,
ne ulazeæi u rezultate tih izbora, problematizirao izlaznost na
2. srpnja 2014. broj 26/2014
7
Domovinske vijesti
izbore uopæe. "Pitam se zar je svijest i odgovornost za opæe
dobro Domovine i naroda Hrvata katolika, naših vjernika,
naših redovitih pohaðatelja nedjeljnih misa i prigodnih
sveèanih liturgijskih slavlja, tako niska?! I može li odrasla
zrela osoba prepustiti nekome drugome, ma bilo tko taj bio,
da mjesto njega odluèuje o njemu i njegovoj državi i
narodu?! Svi oni koji nisu izišli na glasovanje – glasovali su
u najgoroj moguæoj verziji. I oni su, puno više od onih koji
su možda loše birali, odgovorni za loše plodove s kojim se
suoèavamo. Uzalud im se izgovarati i zavaravati svoju
savjest da oni uopæe nisu glasovali! Glasovali su svojim
neglasovanjem – prepustivši drugima da upravljaju
hrvatskom laðom u ovim olujnim vremenima".
Upozoravajuæi na grijeh propusta, biskup je istaknuo kako se
tu radi o temeljnim naèelima opæeg dobra, tj. o teškoj i
odgovornoj dužnosti, u savjesti, svakog graðanina s pravom
glasa da iziðe na izbore i da na taj naèin sudjeluje u
upravljanju državom. Pri davanju svog glasa nekome
plodovi bi trebali biti presudni, "ali da bi plodovi mogli biti
onakvi kakve oèekujemo, najprije nekome trebamo dati svoj
glas".
U tom kontekstu biskup Uziniæ izrazio je podršku uvoðenju
preferencijalnoga glasovanja bez cenzusa, za što se zalaže
graðanska udruga "Uime obitelji", jer to jedino "može
pridonijeti nužnoj demokratizaciji stranaèkog života u
Hrvatskoj nedostatak koje je, svi smo tome svjedoci, bio
glavni uzrok tolikim lošim plodovima s kojima smo se
suoèavali kroz protekle dvadeset tri godine, a nažalost i još
suoèavamo. I što je još gore uopæe ne znamo dokle æemo se
morati suoèavati". Podržao je i opravdane zahtjeve Zbora
graðana koji žive unutar gradskih zidina u Dubrovniku.
"Želio bih tek da nas uvijek i svugdje ne motiviraju osobni
egoistièni interesi, prije ili kasnije æe se to onda oèitovati u
lošim plodovima, nego da nas uvijek i svugdje vodi interes
za opæe dobro, što æe onda s vremenom rezultirati i dobrim
plodovima", istaknuo je.
Osvrnuvši se na prvo èitanje, biskup je rekao kako
napuštanje Gospodina i njegovih pravila uvijek, prije ili
kasnije, dovodi do loših plodova i zahtjeva povratak
Gospodinu, zahtjeva obraæenje. "I danas je, kao i onda,
rješenje u povratku Gospodinu i vršenju onoga što nam on
zapovijeda, a on nam zapovijeda da budemo odgovorni
èlanovi društva, kako bi društvo u kojem živimo i koje nam
je povjereno donosilo dobre plodove", rekao je biskup i
dodao: "Ne znaèi ovo, kako bi mogli pomisliti oni koji
veoma burno reagiraju na svaki spomen biblijskih
vrijednosti ili konzultacije s Crkvom oko nekih važnih
pitanja, upletanje Crkve u ingerenciju laièke države, ali znaèi
barem potrebu da nam svima nadahnuæe za djelovanje u
društvu u kojem živimo budu ista ona pravila koja su plod
biblijske vjere i koja su nadahnjivala naše pretke, a ostala su
nam upisana nad vratima tvrðave svetoga Lovrijenca: Non
bene pro toto libertas venditur auro ("Sloboda se ne prodaje
ni za sve blago svijeta"), i na vratima Vijeænice u Kneževu
dvoru: Obliti privatorum, publica curate ("Zaboravite vlastite
probitke i skrbite se za zajednièko dobro"). Plodovi su nam
poznati. Mi ih uživamo. I cijeli svijet im se divi. Hoæe li ih
uživati i naši potomci? I hoæe li se diviti buduæe generacije?
Budemo li se držali tih pravila, zasigurno hoæe, jer tad ni u
našem sluèaju neæe uzmanjkati dobri plodovi".
Liturgijsko pjevanje predvodili su katedralni zborovi pod
vodstvom Margit Cetiniæ, koji su nakon mise otpjevali i
hrvatsku himnu.
.
8
2. srpnja 2014. broj 26/2014
ika
Dan sveæenièkog posveæenja
Kardinal Bozaniæ pozvao sveæenike na intenzivniju molitvu i
pripreme za proglašenje svetim blaženoga Stepinca
Zagreb, 26.6.2014. (IKA) - Stotinjak sveæenika Zagrebaèke
nadbiskupije sudjelovalo je 26. lipnja na molitvenom susretu
i euharistijskom klanjanju u zagrebaèkoj katedrali u povodu
proslave Dana sveæenièkoga posveæenja.
Nakon nekoliko prigodnih misli o bl. Alojziju Stepincu koje
je izrekao mons. Juraj Batelja, postulator kauze za njegovo
proglašenje svetim, zagrebaèki nadbiskup kardinal Josip
Bozaniæ održao je kratki nagovor. U njemu je pozvao
okupljene sveæenike na intenzivniju molitvu i pripreme za
proglašenje svetim blaženoga Stepinca. Nakon nagovora
uslijedilo je euharistijsko klanjanje, izvijestio je Tiskovni
ured Zagrebaèke nadbiskupije.
Deseta obljetnica djeèjeg vrtiæa u Svetom Iliji
Sveti Ilija, 26.6.2014. (IKA) - Djeèji vrtiæ redovnica Kæeri
Božje ljubavi u Svetom Iliji sveèanom misom zahvalnicom u
èetvrtak 26. lipnja proslavio je desetu obljetnicu rada. Kako
je navela ravnateljica vrtiæa s. Monika Cesar, u proteklih
deset godina, kroz deset generacija kroz vrtiæ je prošlo 467
djece.
Sveèano euharistijsko slavlje predvodio je varaždinski
biskup Josip Mrzljak kojega je na poèetku pozdravio i
zahvalio mu na odazivu domaæi župnik Izidor Ferek.
Zahvalio je i odgojiteljicama koje nastoje djeci kroz odgoj
usaditi vrednote života na kojima æe graditi svoju buduænost
te postati veliki ljudi.
U propovijedi biskup Mrzljak je promišljao što zapravo
odrasli od djece trebaju nauèiti. "Isus kao uèitelj upozorava
nas da moramo biti poput djece, a to znaèi bez zla. Moramo
biti iskreni, bez grijeha. Oni su nevina djeca. Oni imaju, kaže
Isus, svoje anðele, i oni su na neki naèin kao dionici Božjega
kraljevstva sada. To mi trebamo od njih nauèiti. Mi, stariji,
moramo uèiti od ovih malenih, moramo biti kao djeca i
upravo tako živjeti u svojemu svagdanjem životu", rekao je
biskup Mrzljak.
Podsjetio je i na Isusove rijeèi: "Tko primi jedno ovakvo
dijete, mene prima" te istaknuo da, kada roditelji prime
dijete, kada se dijete rodi u obitelji, to je kao da sam Bog
dolazi u tu obitelj u djetetu te je ta obitelj sigurno
blagoslovljena.
"Isus je uèitelj svima nama i malima, i velikima, i mladima, i
starima. Opet, djeca su nama primjer kako i mi trebamo biti
poput djece bezazleni, nevini, istinoljubivi, a sve to od njih
možemo nauèiti. Zato, imati dijete u obitelji, djecu u vrtiæu,
to je zaista jedno bogatstvo, jedna škola u kojoj ne samo da
stariji uèe mlaðe, nego i mi stariji možemo od njih nešto
nauèiti. Pa svima nama neka Isus bude onaj uèitelj kojega
æemo uvijek slušati i po èijim rijeèima æemo onda i živjeti",
zakljuèio je biskup Mrzljak.
Na kraju euharistijskog slavlja, rijeèi zahvale biskupu i
svima nazoènima uputila je i s. Monika Cesar, spomenuvši
se pokojnog župnika preè. Ivana Košæaka te s. Dubravke
Mohariæ koji su za života mnogo ulagali da taj vrtiæ zaživi.
Tom prigodom biskup Mrzljak je odgojiteljicama vrtiæa u
Sv. Iliji Nikolini Tkalèec i Danijeli Poljan Cmreèak uruèio
kanonski mandat za pouèavanje katolièkog vjerskog odgoja
u javnim predškolskim ustanovama. Bila je to velika radost
za osamdesetero djece koji su svoju zahvalu iskazali
sudjelujuæi u euharistijskom slavlju radosnom pjesmom i
recitacijama.
ika
Sjednica Komisije HBK i BK BiH za hrvatski
martirologij
Zagreb, 26.6.2014.
(IKA) - U prostorijama Hrvatske
biskupske konferencije, pod predsjedanjem gospiækosenjskoga biskupa Mile Bogoviæa, održana je 26. lipnja 11.
sjednica Komisije HBK i BK BiH za hrvatski martirologij.
Predsjednik Komisije na poèetku je izvijestio prisutne
èlanove o ekshumacijama na podruèju Gospiæko-senjske
biskupije s posebnim naglaskom na lokalitet Brotnja te o
ishodu sudskog procesa koji je protiv njega pokrenuo
pukovnik Ivan Grujiæ. Tužba protiv biskupa Bogoviæa je
odbaèena, premda se u nekim medijima pojavila vijest da je
pukovnik Grujiæ oprostio biskupu Bogoviæu. Biskup
Bogoviæ obišao je sva biskupijska središta s podruèja HBK i
BK BiH, osim Požeške biskupije, i zajedno s drugim
predstavljaèima predstavio zbornik "Hrvatski muèenici i
žrtve iz vremena komunistièke vladavine", izdan prošle
godine.
Jure Krišto izvijestio je o razvoju projekta Centra za
istraživanje totalitarnih sustava koji je osnovan pri
Hrvatskom katolièkom sveuèilištu. Biskup Bogoviæ zatim je
predstavio ideju "Svehrvatskog groba" u kojem bi se
pokapali posmrtni ostaci neidentificiranih žrtava, otkopani u
prikrivenim grobištima. Taj grob mogao bi se nalaziti na
Krbavskom polju, podno Crkve hrvatskih muèenika na
Udbini. Dopis o toj ideji bit æe poslan Vladi Republike
Hrvatske, Povjerenstvu za istraživanje, ureðenje i održavanje
vojnih groblja žrtava II. svjetskog rata i groblja poslijeratnog
razdoblja, Hrvatskom saboru, predstavniku Europske unije i
Europskog parlamenta te svim povjerenicima za hrvatski
martirologij.
Franjo Talan, koji je ujedno èlan spomenutog Povjerenstva
za istraživanje, ureðenje i održavanje vojnih groblja, ukratko
je izvijestio o izvršenim ekshumacijama u Brotnji 6. svibnja,
u jami Golubinka kod Donjeg Lapca 14. svibnja, zatim u
jami Pišæetak u Jezeranama te u Kršu kod Gornjeg Kosinja
29. svibnja. Održano je više komemoracija u spomen na
žrtve II. svjetskog rata i poraæa. U planu su ekshumacije na
više lokaliteta na podruèju Varaždinske biskupije, meðu
kojima i grob dubrovaèkoga biskupa Josipa Marije Careviæa.
Predsjednik je iznio mišljenje da se ove godine, na dan
Krbavske bitke 9. rujna, na Udbini pozovu hrvatski
intelektualci koji æe održati pogovor na temu "Udba - njezini
korijeni i naèin rada od poèetaka do danas". Drugi je
prijedlog bio da se sljedeæe godine, povodom 70. obljetnice
završetka II. svjetskog rata, organizira i simpozij na tu temu.
Planira se takoðer tiskati zbornik u kojem æe biti objavljeni
radovi s ovogodišnjeg znanstvenog skupa "Muèeništvo i
muèenièki tragovi kroz hrvatsku prošlost", održanog u
Zagrebu 13. ožujka. Na kraju su èlanovi Komisije po
zaduženjima (arhivi, praæenje literature, portal Hrvatskog
martirologija …) iznijeli svoja kratka izvješæa.
U poslijepodnevnim satima, takoðer u prostorijama Hrvatske
biskupske konferencije i pod predsjedanjem biskupa
Bogoviæa, održana je druga sjednica biskupijskih
povjerenika za hrvatski martirologij. Na poèetku biskup
Bogoviæ pozdravio je povjerenike, a potom su povjerenici
podnijeli izvješæa o tome što je uèinjeno u njihovoj biskupiji
po pitanju prikupljanja i unošenja u žrtvoslov podataka o
žrtvama II. svjetskog rata i poraæa. Primjeæuje se napredak u
radu sa žrtvoslovom. Nažalost, prisutni su i neki problemi,
kao npr. nedostatak župnih matica, nedovoljna
zainteresiranost sveæenika za projekt popisivanja žrtava,
duplikati u žrtvoslovu itd. Na sjednici je zakljuèeno kako je
potrebno na tome podruèju više i kontinuirano raditi. Toni
Rodinis i tajnica Komisije za hrvatski martirologij Marija
Žebec odgovorili su na pitanja tehnièke naravi.
Domovinske vijesti
U Zagrebu održan 1. hrvatski iseljenièki kongres
U organizaciji Ureda HBK i BK BiH za inozemnu pastvu,
Hrvatskih studija i Hrvatske matice iseljenika oko 150
struènjaka razmatralo je važne teme vezane uz hrvatsko
iseljeništvo i identitet, te kulturne i gospodarske veze
domovinske i iseljene Hrvatske
Zagreb, 26.6.2014. (IKA) - U organizaciji Ureda HBK i BK
BiH za inozemnu pastvu, Hrvatskih studija Sveuèilišta u
Zagrebu i Hrvatske matice iseljenika u Zagrebu je od 23. do
26. lipnja održan 1. hrvatski iseljenièki kongres.
Kongres je sveèano otvoren u Starogradskoj vijeænici
blagoslovom zagrebaèkog nadbiskupa kardinala Josipa
Bozaniæa, koji je i na Misi za domovinu na Dan državnosti u
homiliji spomenuo iseljenike. "Upravo potomci nekada
prognanih i iseljenih Hrvata, novi naraštaji naših iseljenika,
poseban su blagoslov za Domovinu svoga podrijetla. Oni
ponekad oèituju povezanost i otvorenost, tako potrebnu
Hrvatskoj, osobito nakon što je postala èlanicom Europske
unije. Nažalost, te se nove okolnosti i taj novi položaj i
pripadnost Hrvatske zajedništvu Europske unije nedovoljno i
slabo oèituju i vrednuju u našoj javnosti, jer se Hrvatsku i
dalje pokušava zatvarati u okvir starih asocijacija, s peèatom
vremena koje je Hrvatsku zatvaralo prema Europi i svijetu",
rekao je zagrebaèki nadbiskup. Kardinal je pohvalio napore
hrvatskih društvenih, akademskih i kulturnih institucija te
Crkve da se uspostavi stabilnija suradnja koja na
plodonosniji naèin može živjeti povezanost hrvatskoga
nacionalnoga biæa u Domovini i iseljeništvu. Tim više, ako
se spomenemo koliko je prisutnost sveæenika, redovnika i
redovnica; koliko su nesebièni ljudi u školstvu i kulturi
pridonijeli èuvanju hrvatskoga identiteta, te time bili istinski
hrvatski veleposlanici, koji su upoznavali druge s našim
vrijednostima i teškoæama, otvarali prostore za gospodarsku
suradnju i promicali razmjenu plodova s dobroga stabla.
U pozdravnoj rijeèi predsjednik Hrvatskog sabora Josip
Leko istaknuo je da je "zajedništvo iseljene i domovinske
Hrvatske dobitna opcija, pa smo tako to i ugradili u
strategiju i zakon, a kako bismo bili u stalnom kontaktu s
iseljenom Hrvatskom osnovali smo Ured Vlade RH za
odnose s Hrvatima izvan domovine. Naš nacionalni interes
je stalan, a to je prosperitet hrvatske države i hrvatskog
naroda bez obzira gdje se nalazi".
Marin Sopta, predsjednik Organizacijskog odbora Kongresa,
istaknuo je u pozdravu da su "potrebni ljudi koji su hrabri i
odvažni, koji nisu optereæeni temama iz prošlosti, ljudi koji
nemaju komplekse manje vrijednosti zbog toga što pripadaju
malom i malobrojnom narodu, ljudi koji stavljaju opæe dobro
i interese svog naroda na prvo mjesto. Nema nikakve dvojbe
da meðu takve spadaju i pripadnici hrvatskog iseljeništva
koji su bezbroj puta svojim primjerom to pokazali i dokazali
svoju odanost prema svojoj domovini roðenja i porijekla".
Ravnatelj Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta, te
novoimenovani ravnatelj Ureda HBK i BK BiH za inozemnu
pastvu dr. Tomislav Markiæ istaknuo je "iskustvo dijaspore,
iskustvo raspršenosti sve više je opæe iskustvo ne samo onih
koji su iseljeni, nego je to iskustvo koje doživljavamo na
razlièite naèine u svakodnevnom životu. Isto tako i iskustvo
integracije i iskustvo dijaloga, i zato ovaj susret i razmjena
iskustava može biti od velike koristi".
U plenarnom dijelu iz raznih aspekata oko 150 struènjaka iz
Hrvatske i iseljeništva obradilo je razne teme vezane uz
hrvatsko iseljeništvo, hrvatski identitet, te kulturne i
gospodarske veze domovinske i iseljene Hrvatske.
Doprinos Kongresu dao je i ravnatelj Ureda pri Vijeæu za
pastoral selilaca i izbjeglica pri Svetoj Stolici mons. Edward
Robinson Wijesinghe, koji je ohrabrio sudionike rijeèima
"uvijek smo s vama u svim vašim naporima, ne samo kada je
2. srpnja 2014. broj 26/2014
9
Domovinske vijesti
rijeè o hrvatskim seliocima, nego u svim aktivnostima koji vi
poduzimate na dobro selilaca diljem svijeta. Hvala vam na
tome". Mons. Wijesinghe predstavio je rad toga Ureda Svete
Stolice.
Ravnatelj Ureda HBK i BK BiH za inozemnu pastvu fra
Josip Bebiæ održao je predavanje "Integralna uloga i
djelovanje Hrvatske inozemne pastve u hrvatskom
iseljeništvu". Istaknuo je kako je "uloga Katolièke Crkve u
integrativnim procesima hrvatskog iseljeništva oduvijek bila
neopisivo snažna, jer je Crkva jedina institucija u
hrvatskome narodu koja je imala kontinuiranu skrb za
iseljenike i izbjeglice s ovih naših prostora. Svjetovne
institucije bile su podložne izazovima diskontinuiteta, kako
država u èijem je sastavu bila i Hrvatska, tako i politièkih
režima koji su se izmjenjivali u ovom dijelu Europe".
Podsjetio je kako danas u 19 zemalja na pet kontinenata
djeluje 180 hrvatskih katolièkih misija, župa i zajednica u
kojima je angažirano dvjestotinjak sveæenika. No, upozorio
je kako tom broju valja pridodati i pastoralno osoblje –
redovnice, kao i socijalne radnike. Takoðer je naglasio, kako
se uz inozemnu pastvu ne vežu samo sadržaji usko vjerski.
Crkva je èuvarica hrvatskih identiteta, a uz to valja istaknuti
i djelovanje na podruèju obrazovanja. Predavaè je to
potkrijepio podatkom da sustav hrvatskih izvandomovinskih
katolièkih škola Amerike i Kanade danas obuhvaæa 28 škola
na amerièkom kontinentu. Volim istaknuti kako su hrvatske
katolièke misije diljem svijeta planetarne oaze dobrote,
ljubavi i pobožnosti i Božje obrambene baze od svega zla u
svijetu, zakljuèio je fra Josip Bebiæ. Takoðer, o. Bebiæ je na
kongresu govorio i o djelovanju Ravnateljstva kojem je na
èelu.
Drugi dan kongresa bio je posveæen djelovanju Katolièke
Crkve meðu iseljeništvom. Predsjednik Hrvatske biskupske
konferencije zadarski nadbiskup Želimir Puljiæ je u pozdravu
èestitao na inicijativi, te posebno izrazio radost što uz niz
tema i podruèja vezanih uz iseljeništvo Kongres daje važno
mjesto podruèju katolièkoga dušobrižništva. Podsjetio je na
brojne iseljene Hrvate koji su pomagali domovini, te kako
ulazak u EU suoèava Hrvatsku s novim izazovima. Zbog
toga je potrebno izraditi novu strategiju odnosa s
višemilijunskim hrvatskim iseljeništvom. Naime, suvremeni
integracijski procesi golema su razvojna, demografska i
sigurnosna zaliha kojoj Republika Hrvatska može graditi
uspješno svoju buduænost, naglasio je nadbiskup Puljiæ.
Skup su pozdravili i rektor Hrvatskoga katolièkog sveuèilišta
Željko Tanjiæ i dekan KBF-a Sveuèilišta u Zagrebu prof. dr.
Tonèi Matuliæ.
Miroslav Akmadža u predavanju "Odnos komunistièkih
vlasti u Jugoslaviji prema hrvatskom iseljenièkom
katolièkom sveæenstvu" podsjetio je kako se znatan dio
hrvatskoga katolièkog sveæenstva našao u iseljeništvu u
vrijeme komunizma ili tako što se ondje zatekao još prije ili
tijekom II. svjetskog rata ili se povukao s ostalim hrvatskim
iseljenièkim pukom u strahu od komunistièkoga terora. Kad
se veæ našlo u takvoj situaciji, iseljeno sveæenstvo nije se
pomirilo s tim stanjem nego se organizirano, ili pojedinaèno,
ukljuèilo u razne vjerske, humanitarne, ali i politièke
aktivnosti da bi pomoglo subraæi u domovini ili upoznalo
svjetsku politièku i ostalu javnost s prilikama u Jugoslaviji i
težnjama svojega naroda da se oslobodi jugoslavenskoga
komunistièkog jarma, uspostavi hrvatsku državu i pridruži je
zajednici slobodnih naroda i država, istaknuto je u
predavanju.
Suzana Vrhovski Peran u predavanju "Hrvatska inozemna
pastva u domovinskome katolièkom tisku", koje je priredila
zajedno s Mirkom Mataušiæem, predstavila je analizu odjeka
hrvatske inozemne pastve u hrvatskom katolièkom tisku s
10
2. srpnja 2014. broj 26/2014
ika
pretpostavkom da je upravo katolièki tisak svojim redovitim
izvještavanjem o životu Hrvata u dijaspori pridonio njihovoj
snažnijoj povezanosti s domovinom i Crkvom u domovini.
Katolièki tisak kroz cijelo vrijeme, nakon 1962. godine, kad
poèinje njegov razvoj poslije gušenja i mrtvila koje se
dogodilo 1945. godine, bavi se svim slojevima hrvatske
dijaspore i iseljeništva, istaknula je Peran, te predstavila
teme i naèin kako su Glas Koncila, Kana i Informativna
katolièka agencija izvještavali o hrvatskim iseljenicima od
svoga osnutka do danas. Posebno je istaknuta uloga
dugogodišnjeg ravnatelja hrvatske inozemne pastve mons.
Vladimira Stankoviæa u praæenju života inozemne pastve u
katolièkim medijima.
Aldo Sinkoviæ je u predavanju "Crkva i iseljenici prema
papinskim porukama za Iseljenièki dan" sudionicima
skrenuo pozornost na glavne naglaske iz stotine papinskih
poruka za obilježavanje isto toliko svjetskih dana iseljenika i
prognanika proizlazi u prvom redu skrb i zabrinutost Crkve
za migrante, koji su zbog ovih ili onih razloga bili prisiljeni
napustiti domovinu, potražiti smještaj i posao te uspostaviti
vlastiti život u novim sredinama. Sinkoviæ je ustvrdio, kako
se u porukama od poèetka istièe da Crkva ne poznaje granice
te treba iæi ususret svim migrantima bez obzira na njihovu
dob, stalež, kulturnu ili profesionalnu formaciju i èak
vjeroispovijest.
Adolf Polegubiæ predstavio je "Hrvatsko dušobrižništvo u
Njemaèkoj – stanje i perspektive", a govorio je i o
smjernicama Katolièke Crkve u Njemaèkoj u vidu pastorala
zajednica drugih materinskih jezika u toj zemlji. Na tom
tragu je predstavio i perspektive dušobrižništva meðu
Hrvatima katolicima u Njemaèkoj u buduænosti.
Mate Bižaca govoreæi o "Dušobrižništvu meðu hrvatskim
iseljenicima na zapadu Sjedinjenih Amerièkih Država"
uvodno je prisutne uputio u genezu i povijesni pregled
iseljavanja Hrvata na zapad Amerike. Posebno je pojasnio
brojèano stanje hrvatskih župa, misija i filijala, a svaku od
njih je obradio s crkveno-pravnoga i pastoralnoga gledišta.
Govoreæi o smjernicama za buduænost hrvatske pastve na
zapadu SAD-a, posebno se osvrnuo na integracijske procese
i eklezijalnu prilagodbu lokalnim crkvenim strukturama.
Predavanje fra Josipa A. Kešine "Neke crte iz problematike
opstanka zajednica australskih Hrvata" proèitala je s.
Anðelita Šokiæ. Kešina je u izlaganju analizirao
problematiku oèuvanja hrvatskoga identiteta australskih
Hrvata, te dao smjernice za duhovnu i kulturološku
konsolidaciju, a kao njihove glavne nositelje vidi hrvatske
etnièke škole i Katolièku Crkvu hrvatskoga jezika. Domagoj
Tomas i Loredana Fabijanèiæ održali su predavanje
"Hrvatska iseljenièka dušobrižnièka služba 1962. – 1966.
godine", Ivan Žan "Liturgijska glazba u hrvatskim
katolièkim zajednicama na njemaèkom govornom podruèju",
dok su Marko Zadravec i Tvrtko Beus sudionike Kongresa
upoznali s pastoralom hrvatskih iseljenika u Sloveniji. Tema
Crkve u iseljeništvu bila je dotaknuta i u predavanjima
Domagoja Novosela i Radoslava Zaradiæa koji su govorili o
Hrvatima u Belgiji, dok je o. Božidar Nagy, DI, je u
predavanju naslovljenom "Doprinos Hrvata iz Francuske
Domovinskom ratu" istaknuo kako je na poticaj Hrvatske
katolièke misije u Parizu nakon demokratskih promjena u
Hrvatskoj osnovana krovna udruga Hrvata u Francuskoj.
Mijo Korade i Tamara Tvrtkoviæ ukazali su na niz Hrvata
koji su od 16. do 20. stoljeæa ostavili trag u Europi i svijetu,
meðu kojima je velik broj sveæenika znanstvenika i
misionara.
S iseljenièkoga kongresa upuæeno je i pismo papi Franji u
kojemu mu se izražava potpora za sve što radi u korist
izbjeglica i prognanika, te je objavljena prigodna rezolucija.
ika
Teološki èetvrtak o problemu rastavljenih u Crkvi
Uvodnièari su bili dr. Josip Grbac i dr. Danijel Crniæ
Zagreb, 26.6.2014. (IKA) - Ususret Biskupskoj sinodi o
obitelji koja æe se održati u listopadu ove godine, tema
lipanjske i posljednje tribine Teološki èetvrtak bila je
posveæena problemu rastavljenih u Crkvi. Tribina u
organizaciji Kršæanske sadašnjosti održana je 26. lipnja u
Nadbiskupskome bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu. O
temi su govorili dr. Josip Grbac, profesor moralne teologije
na Teologiji u Rijeci, te dr. Danijel Crniæ s katedre
pastoralne teologije na Katolièkome bogoslovnom fakultetu
Sveuèilišta u Zagrebu.
Na samome poèetku izlaganja dr. Grbac iznio je svoja
oèekivanja o rješenju aktualnih problema rastavljenih o
kojima æe se raspravljati na nadolazeæoj listopadskoj sinodi.
Nerazriješivost braka i pristup razvedenih sakramentima,
izlagaè smatra dvjema bitnim toèkama u sinodalnoj raspravi.
Podsjetio je na neke teškoæe, osobito pri prosudbi
kanonskoga suda o valjanosti braka, a kao jedno od
najvažnijih pitanja u toj prosudbi dr. Grbac naveo je pitanje
o težini osobne savjesti. Smatra da je moralna smrt braka
bolnija od fizièke smrti supružnika te od sinode oèekuje
redefiniciju pojmova ratum et consummatum. Izlagaè je
mišljenja da u obzir treba uzeti i kvalitetu konsenzusa, koja
bi se trebala propitivati kroz odreðeno vrijeme. Spomenuo je
i neke od prijedloga njemaèkih biskupa, poput pripuštanja
rastavljenih sakramentima ako je povratak prvome braku
nemoguæ, ako drugi brak veæ dugo traje, a nadošla su i djeca
za koju postoji nova moralna obveza.
S pastoralnoga aspekta je govorio dr. Danijel Crniæ, koji
temeljnim pastoralnim pitanjem u toj problematici smatra
konkretnu pomoæ župnih zajednica rastavljenima i ponovno
civilno vjenèanima. Naglasio je pripadnost rastavljenih
osoba Crkvi, unatoè njihovom osjeæaju iskljuèenosti.
Iznijevši neke teške pastoralne probleme s kojima se
rastavljeni suoèavaju, predavaè je promišljao o moguænosti
nove pastoralne paradigme. Dr. Crniæ kao ispravan put u
postavljanju nove pastoralne paradigme vidi u spajanju
Kristova nauka s pastoralnim milosrðem u životu Crkve.
Voditelj tribine bio je don Anton Šuljiæ. Sljedeæa tribina
Teološkoga èetvrtka æe se održati nakon tromjeseène stanke,
krajem listopada.
Dan posveæenja sveæenika proslavljen u Završju
Završje, 27.6.2014. (IKA) - U Poreèkoj i Pulskoj biskupiji
svetkovina Presvetog Srca Isusova - ove godine 27. lipnja kao Dan posveæenja sveæenika na poseban naèin obilježila se
u župi Završje, nedaleko Grožnjana, u Umaško-oprtaljskom
dekanatu. U jutarnjim satima sveæenici su se s biskupom
Draženom Kutlešom okupili u obnovljenoj župnoj crkvi
Roðenja BDM. Susret, na kojem je sudjelovalo tridesetak
sveæenika i redovnika, zapoèeo je molitvom Srednjeg èasa.
Biskup ordinarij, kao domaæin, pozdravio je umirovljenoga
biskupa Ivana Milovana, sveæenike, gosta predavaèa dr.
Richarda Pavliæa, župnika u Senju, te domaæeg župnika Antu
Jukopilu.
Dr. Richard Pavliæ održao je duhovni nagovor na temu
"Sveæenik po Srcu Isusovu". Istaknuo je da bi svaki
sveæenik, poput Isusa, trebao biti dobar pastir.
Predavaè je u nagovoru spominjao blaženog Miroslava
Bulešiæa, istaknuvši kako je on poticao svoje kolege "da bi
svi trebali biti sveæenici po Srcu Isusovu". Taj je nagovor bio
i neposredna priprava za ispovijed koja je uslijedila.
Duhovni dio te kratke obnove za sveæenike završio je
klanjanjem pred Presvetim. Druženje sveæenika nastavilo se
za stolom na zajednièkom ruèku u Završju.
Domovinske vijesti
Kardinal Bozaniæ primio mons. Egidija Živkoviæa
Zagreb, 27.6.2014. (IKA) - Zagrebaèki nadbiskup kardinal
Josip Bozaniæ primio je u petak 27. lipnja u Nadbiskupskom
dvoru u Zagrebu izaslanstvo Željezanske biskupije na èelu s
biskupom mons. dr. Egidijem Živkoviæem.
Zahvaljujuæi kardinalu na potpori koju daje gradišæanskim
Hrvatima, biskup Živkoviæ mu je èestitao dvadeset petu
obljetnicu biskupske službe, zaželjevši mu obilje Božjega
blagoslova u zahtjevnoj službi.
Istièuæi važnost zajedništva domovinske i iseljene Hrvatske,
kardinal je zahvalio biskupu Živkoviæu na èestitkama,
istaknuvši da je upravo Crkva ona koja èuva povezanost i
identitet obitelji i Domovine.
Blagoslov i otvorenje puèke kuhinje u Slavonskom Brodu
Slavonski Brod, 27.6.2014. (IKA) - Ðakovaèko-osjeèki
nadbiskup Ðuro Hraniæ blagoslovio je i sveèano otvorio u
èetvrtak 26. lipnja puèku kuhinju u Slavonskom Brodu,
projekt Caritasa Ðakovaèko-osjeèke nadbiskupije i
Slavonskobrodskih dekanata. Uz predstavnike vlasti Grada i
Županije na otvorenju su bili ravnatelji Hrvatskog Caritasa,
Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije i Caritasa iz Subotice.
Otvorenje je pjesmom uvelièala ženska pjevaèka skupina
"AD Astra".
"Puèka kuhinja u okviru Caritasa djelovala je u Slavonskom
Brodu do 2006. godine kada je zbog neprikladnih uvjeta
morala biti zatvorena, stoga me raduje i zahvalan sam gradu
Slavonskom Brodu na suradnji da smo danas mogli otvoriti
ovu drugu po redu puèka kuhinja u našoj nadbiskupiji",
rekao je nadbiskup Hraniæ, zahvalivši svima koju su pomogli
taj plemeniti projekt. "Željeli smo ovim ublažiti poteškoæe s
kojima se susreæu toliki naši sugraðani, naša braæa i sestre.
Kao Crkva mi trebamo pokazivati humano lice Isusa Krista,
a to najdjelotvornije možemo preko Caritasa koji je
pastoralno djelo crkvene zajednice", rekao je nadbiskup.
Posvjestivši im veliku odgovornost u radu, djelatnicima
Puèke kuhinje je poruèio: "Vi neæete ovdje dijeliti samo
tople obroke. Od vas se oèekuje da dijelite prije svega svoj
osjeæaj za svakog èovjeka, svoje poštovanje, osjeæajnost,
ljudsku toplinu, vedrinu oka, lijepu rijeè, dobrotu. Vi trebate
pokazati humano lice Isusa Krista i svojom susretljivošæu i
poštovanjem prema baš svakoj osobi koja vam doðe
osvjetlati lice Crkve i svih graðana ovoga grada. Budite
svjesni da je puno lakše ovdje služiti i dijeliti, negoli biti
primoran ovamo dolaziti kako bi se dobio jedan obrok.
Znajte da je u svakom korisniku ove kuhinje Isus koji vam
govori, 'Bijah gladan i dadoste mi jesti, bijah žedan i dadoste
mi piti. Što god uèinite jednome od moje najmanje braæe,
meni uèiniste".
Pozdravnu rijeè uputio je slavonskobrodski gradonaèelnik
Mirko Duspara s obzirom da je Grad darovao taj prostor na
korištenje Caritasu, ali su Nadbiskupija i Caritas preko
svojih donatora uložili znaèajna sredstva u obnovu i ureðenje
i opremanje toga kompleksa èija je ukupna vrijednost oko tri
milijuna kuna.
Svjestan velikih potreba ljudi toga kraja ravnatelj Caritasa
Slavonskobrodskih dekanata vlè. Markan Kormanjš je rekao
kako æe daljnji rad puèke kuhinje ovisiti o ljudima dobre
volje koji æe im pomagati kako bi svi koji su u potrebi mogli
dobiti barem topli obrok. Ravnatelj Nadbiskupijskog
Caritasa vlè. Ivica Rebiæ je ustvrdio kako su tom Puèkom
kuhinjom zadovoljene potrebe Slavonskog Broda i okolice, a
da o daljnjoj pomoæi stanovništvu slijedi dogovor s
predstavnicima vlasti na lokalnoj razni.
Puèka kuhinja u Slavonskom Brodu smještena je u ulici
Petra Preradoviæa 1, u blizini centra. Prostire se na 480
2. srpnja 2014. broj 26/2014
11
Domovinske vijesti
èetvornih metara, a osim kuhinje ima hladnjaèu, potrebne
sanitarne i druge èvorove, skladište, lijepo ureðeno dvorište
te suvremeno opremljenu blagovaonicu kapaciteta 36 mjesta
za stolom, u kojoj je moguæe pripremiti 250 obroka. S
uposlenih troje djelatnika radom zapoèinje 1. srpnja. Za
poèetak obroke æe dobivati stotinu korisnika, a po potrebi æe
se njihov broj poveæavati. Podjela obroka svakim je danom
osim nedjelje u vremenu od 11.30 do 13 sati, ukljuèujuæi i
odvoženje i razvoženje hrane.
Split: 40. obljetnica posvete Družbe služavki Maloga
Isusa Presvetom Srcu Isusovu
Split, 27.6.2014. (IKA) - Povodom 40. obljetnice posvete
Družbe sestara Služavki Maloga Isusa Presvetom Srcu
Isusovu, splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišiæ
predvodio je sveèano euharistijsko slavlje u crkvi Sv. križa u
Splitu, na svetkovinu Presvetog Srca Isusova, u petak 27.
lipnja. "Vaša posveta Presvetom Srcu Isusovu traje puno
duže od 40 godina i svoj dublji korijen ima u pobožnosti
Presvetom Srcu Isusovu vašeg utemeljitelja Josipa Stadlera.
Srce Isusovo puno je milosrða i svaki èovjek je u njemu
upisan, zato smo se danas i okupili na slavljenju, da bismo
mu zahvalili na toj beskrajnoj ljubavi", kazao je nadbiskup
Barišiæ u uvodu. Na misi su se okupile sestre služavke
Malog Isusa splitske Provincije, èlanovi Društva prijatelja
Maloga Isusa te vjernièki puk, a slavlje je pjesmom obogatio
župni zbor.
"Sv. Ivan je kazao da je Bog ljubav i ljudskim rijeèima se ne
može izraziti bolje od toga. No da bi zaista shvatili tko je
Bog i što je ljubav, moramo kleknuti pod križem. Slaveæi
svetkovinu Presvetog Srca Isusova, slavimo zapravo Božju
ljubav prema nama i zato nas ovaj dan poziva da padnemo
nièice pred tim Otajstvom ljubavi", kazao je nadbiskup na
poèetku homilije, ustvrdivši da ta ljubav u potpunosti
zahvaæa ljudsku stvarnost, da je u neprestanom dijalogu sa
svojim sinovima i kæerima, te da se svima oèitovala u Isusu
Kristu, u njegovom Presvetom Srcu. "Ova ljubav posebno se
oèitovala sv. Margareti Mariji Alacoque, po kojoj se raširilo
štovanje Srcu Isusovu, a kojoj je Krist rekao da izgara od
ljubavi prema svakom èovjeku. Toj ljubavi predao se i vaš
utemeljitelj Josip Stadler i iz te ljubavi niknula je i vaša
zajednica služavki Maloga Isusa, zajednica sestara koje
nastavljaju širenje ljubavi Presvetog Srca Isusova", naglasio
je nadbiskup i dodao kako je ta ljubav sposobna gledati u
najdublje èovjekove provalije, duhovno i materijalno
siromaštvo i u svakom èovjeku vidi Malog Isusa, dijete
potrebno ljubavi, nježnosti i pažnje. Obraæajuæi se sestrama,
kazao je da one znaju da se najprije treba pristupiti ljudima
koji su daleko i pokazati im ljudsku i kršæansku ljubav, da bi
potom oni mogli i htjeli pristupili k Isusu. "Vaša družba èini
upravo taj hod do umornih ljudi. Zahvaljujuæi vašoj
meðusobnoj ljubavi i sestrinstvu, te bliskom odnosu s
Gospodinom, vi imate snage otiæi drugima, vratiti im
dostojanstvo, uzvisiti ih njegujuæi vlastitu poniznosti i
posvjedoèiti im ono najvažnije, Ljubav", zakljuèio je
nadbiskup i pozvao svakog pojedinca, da dozvoli Kristu da
zapali i njihovo srce te da, bez obzira na životne uloge koje
žive, postanu produžena ljubav Presvetog Srca Isusova.
Na kraju slavlja župnik don Ivan Suèiæ zahvalio je
nadbiskupu u svoje, i uime služavki Maloga Isusa na
blagoslovu i poticajnim rijeèima. Podsjetio je da sestre, kao i
prijatelji Maloga Isusa koje predvodi s. Dolores Brkiæ, nakon
mise kreæu na hodoèašæe u Sarajevo na grob svog
utemeljitelja sluge Božjega Josipa Stadlera.
12
2. srpnja 2014. broj 26/2014
ika
Biskup Jezerinac predvodio misu za sve poginule u
Prvom svjetskom ratu
Zagreb, 27.6.2014. (IKA) – U prigodi komemoracije koja je
u organizaciji Povjerenstva Vlade RH za koordinaciju
obilježavanja stogodišnjice Prvoga svjetskog rata održana u
petak 27. lipnja u crkvi Sv. Marka misu za sve poginule u
tom ratu predvodio je vojni ordinarij Juraj Jezerinac. U
koncelebraciji su bili predstojnik Ureda za kulturna dobra
Zagrebaèke nadbiskupije mons. Juraj Kolariæ i domaæi
župnik mons. Franjo Prstec.
Misi su nazoèili i izaslanici predsjednika Republike i
Hrvatskog sabora, kao i predstavnici ministarstva i
Povjerenstva Vlade RH za koordinaciju obilježavanja
stogodišnjice Prvoga svjetskog rata, Ureda za branitelje
Grada Zagreba, kao i veleposlanica Republike Austrije
Andrea Ikiæ-Böhm.
Danas smo ujedinjeni ovdje u sjeæanju i molitvama za sve
poginule vojnike i civile Prvoga svjetskog rata (1914.-1918.)
koji je zapoèeo pred 100 godina na ovim našim prostorima s
atentatom u Sarajevu, èijeg se poèetka, njegovog krvavog
tijeka i završetka s boli u srcu i sa žalošæu u duši
spominjemo, rekao je predvoditelj misnog slavlja.
U homiliji biskup Jezerinac podsjetio je na razmjere rata koji
se na svom poèetku nazivao "europskim ratom". Dakle, rijeè
je o više od 70 milijuna mobiliziranih vojnika, od toga 60
milijuna u Europi, 9 milijuna poginulih vojnika, te 7
milijuna ubijenih civila. Biskup je naglasio i kako je u ratu
sudjelovalo 115 zemalja.
Nažalost, povijest naroda i država odvija se u neprestanom
izmjenjivanja rata i mira. Rat i mir, dvije stare rijeèi, ali su
trajno aktualne. Tijekom stoljeæa u ljudima i narodima raðale
su se posebne osjetljivosti i razmišljanja u odnosu na
stvarnost rata i mira, a danas te osjetljivosti postaju sve
dublje i bolnije, rekao je biskup, te nastavio "u kontekstu tih
osjetljivost nalazi svoje mjesto i kršæanstvo sa svojim
naukom o tim dvjema stvarnostima: o ratu i miru. Sa
sigurnošæu možemo reæi da pojava kršæanstva oznaèava
temeljni trenutak u odnosu na novi pristup i naèin
razumijevanja mira i prosudbu rata".
Biskup je ponovio i stav Crkve o ratu. Sv. Augustin ga
sažimlje u èetiri reèenice "Rat je opravdan ako se dogodi
povreda prava sa strane neprijatelja. Dopušten je ako postoji
nezaobilazna nužnost da on bude. Dopušten je ako postoji
èvrsta volja usmjerena prema dobrobiti mira. Dopušten je
ako je proglašen od zakonite vlasti".
Dakle, poštovati nam je pravo kao uljudbu odnosa; tražiti
nam je sve putove da se izbjegne konflikt rata; ni u ratu ne
ugasiti žudnju i vrijednost mira i na koncu autoritet koji ga
proglašava je objektivna savjest graðana, upozorio je biskup.
Svi pape, poèevši od Pija X. do sadašnjeg pape Franje,
nauèavaju temeljno naèelo "svaki rat treba izbjeæi, pozvati
ljude na vrijednost mira, u dijalogu tražiti rješenja
eventualnih nesporazuma".
Dakle, Crkva danas uèi da je mir najvažnija vrijednost
ljudskog roda i da ga treba èuvati, ostvarivati i promicati;
ona takoðer uèi da je rat zlo kojeg ni vjera ni razum ne
trebaju prihvatiti, premda ostaje pravo na obranu. Crkva uèi
da pojedinci i države imaju dužnost štititi dostojanstvo
naroda koji su im povjereni; ona naglašava da je dužnost
odgovornih osigurati postojanje oružanih snaga zemlje u
sluèaju pravedne obrane; da je poželjan meðunarodni
politièki autoritet sposoban rješavati konflikte meðu
državama, naglasio je biskup Jezerinac.
Homiliju je biskup zakljuèio rijeèima: "Ovdje smo se okupili
u meðusobnoj ljubavi, bez ideoloških, vjerskih, nacionalnih
ili politièkih predznaka, jer znamo da su u smrti svi jednaki.
Svaka žrtva, bez obzira na kojoj je strani bila, bez obzira na
ika
vjeru i nacionalnost, ili bilo koju drugu pripadnost, zaslužuje
naše poštovanje, jer smo svi mi djeca Oca nebeskoga.
Dijeliti ih nakon smrti nije dobro. Svima treba iskazati
jednako poštovanje. Zato se cijeli svijet okuplja ovih dana na
zajednièkoj molitvi za pokoj njihovih duša. Spominjuæi se
danas 100. obljetnice I. svjetskog rata, neka nas ti nemili
dogaðaji potaknu na razmišljanje što nam je èiniti kako bi se
ubuduæe izbjegli slièni nemili dogaðaji. Neka svijet, nikada
više, ne vidi rat kao moguænost opstanka. Neka nas ova
obljetnica potakne na dublja razmišljanja o našem životu i
dovede Bogu Kristu koji je jedini i pravi izvor mira".
Slavlje u bazilici Srca Isusova
Misu je predvodio biskup Egidije Živkoviæ
Zagreb, 27.6.2014. (IKA) – Na svetkovinu Presvetog Srca
Isusova, 27. lipnja, središnje euharistijsko slavlje u bazilici
Srca Isusova u Zagrebu predvodio je biskup Željeznog
Egidije Živkoviæ s kojim je došao i biskupski savjetnik i
dekan mr. Ivan Vertešiæ. U koncelebraciji su bili i
provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove o. Ante
Tustonjiæ, zamjenik biskupskoga vikara za grad Zagreb
mons. Zvonimir Sekelj, sveæenici Trnjansko-maksimirskoga
dekanata, te zagrebaèki isusovci.
Rijeè dobrodošlice biskupu Živkoviæu izrekao je superior o.
Mirko Nikoliæ. Izražavajuæi zahvalu, biskup je pozdrav
zapoèeo rijeèima gradišæanske himne, te naglasio kako nije
zaboravio hrvatski, "iako malo drugaèije zvuèi". Raduje me
da danas mogu s vama zajedno proslaviti ovaj veliki
blagdan. Zahvaljujem ocima isusovcima koji su me pratili na
mome životnom putu u Beèu, Zagrebu i Rimu. Zato danas iz
zahvalnosti ovdje s vama slavim ovo sveto misno slavlje i
vaš veliki blagdan, rekao je biskup.
U homiliji biskup je rekao: "Danas smo se okupili oko
Božanskoga srca da bismo izlijeèili boli i rane svoga
ljudskoga srca". Podsjetio je kako sama rijeè "srce" puno
govori u meðuljudskim odnosima, a kada vjernik zazove u
pomoæ Srce Isusovo, tada se Isus i kao Bog i kao èovjek
potpuno otvori èovjeku i njegovim zazivima i molitvama.
Da bismo mogli vjernièki i nevjernièki svijet okrenuti k Srcu
Isusovu, treba u potpunosti kako kaže papa Franjo "rane
ljudi lijeèiti i srce èovjeka zagrijati". To znaèi srca èovjeka
zagrijati za Srce Isusovo koje je neizmjerno trpjelo i trpi za
èovjeka. Probodeno Srce Isusovo krvari, ali ono i tada moli.
To je vrlo znaèajno u trenucima boli i mržnje: Isus razumije
i svoje neprijatelje, te baš za njih moli i njima prašta. Koje li
velièine Božje ljubavi! Moramo biti zahvalni Srcu Isusovu
ne samo za podnesenu bol, nego i za ljubav koju nam daje
po svome Božanskome srcu, istaknuo je propovjednik.
Nadalje je podsjetio kako je Kristov poziv na praštanje s
drveta križa danas prisutan u cijeloj Crkvi.
Papa Franjo kojega je dirnulo srce i velikih i malih ljudi, koji
je susreo srce i siromašnih i bogatih, kojemu se za pomoæ
obratilo srce grešnika, a posebno onih koji imaju tjelesne ili
duševne slabosti, upravo ovaj Papa govori "tko sam ja da
sudim, ako Bog ne sudi, zašto bih ja sudio brata èovjeka, ako
Isus na drvetu križa prašta i razumije, èak i svoje
neprijatelje, zašto ja ne bih praštao i razumio svoje prijatelje
grešnike zbog kojih je Crkva poslana u ovaj svijet".
Biskup Živkoviæ je ukazujuæi na srce u životu èovjeka, rekao
da "kad srce umre sve umire", te stoga vjernike pozvao "ne
dopustimo u svagdanjem životu da se naše srce ohladi i umre
za druge. Rad srca moramo uvijek podgrijavati djelima
ljubavi, praštanja, razumijevanja i dobrote. Naša srca moraju
biti ujedinjena u dobru, živjeti, djelovati jedinstveno".
Ustvrdio je da unatoè tomu što su ljudska srca razlièita, kad
su ujedinjena ona stvaraju molitveni sklad, pjesmu
Domovinske vijesti
Božanskome srcu, a istodobno radost ljudskome srcu.
Isus nije prezahtjevan, on od nas traži malo, èisto i hrabro
srce, kao u ptice lastavice. Promatrajte kako to malo i hrabro
srce lastavice svakoga dana iznova leti prema nebu, prema
Bogu i vraæa se ponovno u stvarnost života. Lastavica se
vraæa u gnijezdo savijeno s ljubavlju, vraæa se svojoj obitelji,
meðu ptiæe, kako bi nahranila svoju djecu. Dobro i hrabro
srce èisti zemlju i nebeske visine od štetnih insekata, a
istovremeno hrani svoje ptiæe. Iz ovog jednostavnog,
svagdanjeg primjera možemo puno nauèiti. I mi kao vjernici
svakoga dana sa svojim srcem i molitvama moramo letjeti
prema nebu, prema Bogu da bismo nahranjeni nebeskim
darovima mogli u ovome hladnome svijetu preživjeti, i mi
sami ali i naša djeca. Svaki let lastavice prema nebu uništi
mnoštvo sitnih insekata kojoj svojim ubodom zadaju bol
èovjeku, a svaka naša molitva uništava mnoštvo grijeha koji
zadaju otrovni ubod èovjekovu srcu, rekao je biskup
Živkoviæ, a homiliju završio rijeèima "Dragi moj puèe
hrvatski, ne zaboravi u životu nikada pogledati na Srce
Isusovo da ne bi u svom životnom hodu izgubio vjeru i
ljubav prema Bogu i prema bližnjemu".
Euharistijsko slavlje pjevanjem je uvelièao akademski zbor
Palma. Nakon mise u dvorištu rezidencije Družbe Isusove
održan je koncert zborova mladih koji djeluju pri bazilici, a
sve u duhu proslave velikoga isusovaèkog jubileja.
Ramazanska poruka muftije Hasanoviæa
Zagreb, 27.6.2014. (IKA) – U povodu 1435. mjeseca
ramazana koji poèinje zalaskom sunca 27. lipnja, poruku
vjernicima muslimanske vjeroispovijesti u Hrvatskoj uputio
je muftija dr. Aziz Hasanoviæ. U poruci se istièe kako "svi
zahtjevi Božji u ovom mjesecu imaju zadaæu kod vjernika
pobuditi ljubav prema èovjeku, poglavito prema onima koji
nemaju, a što je rezultat ljudske pohlepe zbog koje je
ravnoteža narušena. I ljubav prema ugroženima uslijed ratnih
dogaðanja, prema obespravljenima zbog raznih vladajuæih
sustava, prema protjeranima zbog opasnosti po vlastite
živote, prema iseljenima zbog poplava i klizišta. Cilj posta
sa svim prateæim propisima u mjesecu ramazanu je da odgoji
èovjeka koji je bogobojazan. Najveæe jamstvo njegove
osobnosti je bogobojaznost pa se èesto istièe: 'Ne boj se
onog tko se Boga boji!' Ovo je mjesec pomaganja
potrebitima stoga pozivam sve vjernike u Jednoga Boga, bez
obzira na njihovo prakticiranje vjere da pomognu osobama u
poplavljenim podruèjima kako bi ublažili štetu koja ih je
zadesila. Svaka pomoæ je dobro došla". Takoðer se vjernike
muslimanske vjeroispovijesti potièe da u ovim danima mole
za mir u svijetu kao najveæu svetost. Budimo od onih koji æe
pozivati u sveti mir, a ne u sveti rat, jer rat nikom ne donosi
dobro. Osudimo sve one koji u ime vjere pozivaju na
ubijanje nevinih ljudi, žena, djece, kao i one koji razaraju i
pustoše gradove, sela i uništavaju sve do èega doðu. Svojim
postupcima, položajima i odorama ne unosimo nemir i
smutnju meðu ljude, širimo ljubav, jer je Bog izvor ljubavi,
istièe muftija Hasanoviæ.
Misa u zagrebaèkoj katedrali za nadvojvodu Franju
Ferdinanda i vojvotkinju Sofiju
Zagreb, 28.6.2014. (IKA) – Na 100. obljetnicu atentata u
Sarajevu u subotu 28. lipnja u zagrebaèkoj prvostolnici je
služeno
euharistijsko
slavlje
za
pokoj
duša
prestolonasljednika Austro-Ugarske Monarhije nadvojvodu
Franju Ferdinanda i njegovu suprugu vojvotkinju. Misu
kojom su se vjernici sjetili prvih žrtava Velikoga rata
predvodio je zagrebaèki pomoæni biskup Mijo Gorski.
2. srpnja 2014. broj 26/2014
13
Domovinske vijesti
Sveæenièko reðenje u varaždinskoj katedrali
Varaždin, 28.6.2014. (IKA) - Èetvorica ðakona Varaždinske
biskupije, Tihomir Ciglar iz župe Vinica, Branko Horvat iz
župe Remetinec, Silvio Košæak iz župe Margeèan te Marijan
Kovaèiæ iz župe Podravske Sesvete, zareðeno je za
sveæenike u subotu 28. lipnja u varaždinskoj katedrali po
rukama varaždinskog biskupa Josipa Mrzljaka. U
koncelebraciji je bilo pedesetak sveæenika meðu kojima su
bili župnici župa iz kojih mladomisnici dolaze i onih u
kojima su bili na ðakonskoj službi, poglavari bogoslovnog
sjemeništa, profesori s Katolièkoga bogoslovnog fakulteta u
Zagrebu i drugi.
Biskup Mrzljak reðenicima je u propovjedi poruèio kako ih
šalje u konkretnu zajednicu, u stvarni svijet. Podsjetio je na
rijeèi blaženog Alojzija Stepinca koje je kao kardinal 1945.
godine uputio tadašnjim mladomisnicima prilikom reðenja:
Šaljem vas u krvavu kupelj. To je bio realni svijet onoga
vremena i obistinile su se te njegove rijeèi, jer je bio prorok.
Vidio je situaciju i u kojem okruženju se tada živjelo. Znao
je da æe biti teško.
"U kakav svijet danas šaljemo naše sveæenike? To je pitanje
na koje trebamo tražiti odgovor. Šaljemo ih u sasvim
konkretni svijet. Na podruèju naše biskupije, a možda i šire,
šaljemo vas u naš hrvatski narod u društvo u kojemu živimo,
a ono je na neki naèin obezglavljeno i ne nalazi puta. U
društvo koje je u materijalnoj, gospodarskoj, društvenoj, a
napose moralnoj krizi. To je èinjenica. I kada vas pošaljem
kao sveæenike na župu, onda vas šaljem, ne da se zatvorite u
crkvu i župni stan, nego da idete, da budete misionarski i
misijski raspoloženi kao što nas na to podsjeæa papa Franjo.
Treba izaæi i ovom društvu reæi istinu i neprestano èuvati
ono što nam je Isus povjerio. To ne možemo mijenjati, niti
se prilagoðavati ovome društvu, nego moramo biti svjedoci
istine, kao što su to uostalom bili i apostoli. Treba u ovome
društvu biti i svjetlo i sol, na poseban naèin biti blizu
svakome èovjeku", rekao je biskup.
Nadalje, uputio ih je da ne zaborave karitativno djelovati.
Mnogo je siromašnih i ljudi bez posla, no siromaštvo je još
veæe onda ako netko nema èovjeka u svojoj blizini, nekoga
kome bi se mogao povjeriti, s kim može razgovarati. A mi
kao Crkva i kao pojedinac, ne možemo prolaziti
nezainteresirani pored èovjeka koji je u potrebi.
"I zato nemojte ih zaboraviti, budite im blizu. I sjetite se da
Onaj koji je poslao svoje uèenike i vas šalje. Imate neku
svoju zadaæu i tu zadaæu trebate ispuniti. Trebate biti dionici
Isusova sveæeništva i svjedoèiti to sveæeništvo. Sve one
karakteristike kojima je Isus nauèavao uèenike i nas uèi i mi
želimo vidjeti koje je to naše poslanje, želimo živjeti
njegovo sveæeništvo u našemu životu", istaknuo je biskup
Mrzljak te pozvao reðenike da budu svjedoci onoga što piše
u Bibliji, unatoè èestom nailaženju na suprotstavljanja i
prigovore o tome kakvi su, "kao da ne znamo što
suvremenom èovjeku treba, a mi itekako znamo da mu treba
ono što je Isus donio svojim uèenicima".
Naposljetku, biskup Mrzljak ih je pozvao da ostanu svjedoci
"onakvi kakve nas Isus želi, kakve nas je pozvao i kakve nas
šalje." Poželio je svima, a na poseban naèin reðenicima da ih
Blažena Djevica Marija, èije Bezgrešno Srce danas slavimo,
bude zagovornica i pomoænica na našem kršæanskom
životnom putu, a još više na njihovom sveæenièkom putu.
Na kraju euharistijskog slavlja, biskup Mrzljak je èestitao
mladomisnicima, njihovim roditeljima, rodbini, župama i
župnicima. "Sveæenici ste zauvijek. Ovo je poèetak, ali to je
za cijeli život, a ja kažem i onda kada odlazimo s ovoga
svijeta oznaèeni smo, jer smo za vjeènost sveæenici",
naglasio je biskup te sve prisutne potaknuo da Bogu
zahvaljuju, ali i mole da nam podari dobrih sveæenika.
14
2. srpnja 2014. broj 26/2014
ika
Sveæenièko reðenje u splitskoj prvostolnici
Split, 28.6.2014. (IKA) - Splitsko-makarski nadbiskup i
metropolit Marin Barišiæ predvodio je na blagdan
Bezgrešnog Srca Marijina, u subotu 28. lipnja, u splitskoj
katedrali Sv. Dujma euharistijsko slavlje za vrijeme kojega
je za prezbitere zaredio šestoricu ðakona. Na naslov Splitskomakarske nadbiskupije zareðeni su don Ivo Bezina iz župe
sv. Ante Padovanskoga – Prugovo, don Ante Bitunjac iz
župe sv. Martina – Ruda, don Ivan Ðonliæ iz župe sv. Lovre
– Stobreè i don Nikola Mikaèiæ iz župe sv. Jeronima - Kaštel
Gomilica, na naslov Franjevaèke provincije Presvetog
Otkupitelja fra Ivan Šimunac iz župe sv. Mihovil - Lišane
Ostrovièke, a na naslov Hrvatske pavlinske provincije fr.
Ivan Šariæ iz župe sv. Marko evanðelist, Neslanovac – Split.
"Okupili smo se da bismo s posebnom pažnjom i ljubavlju
zahvalili Bogu na njegovu djelu. Dragi mladomisnici, vi ste
Božji dar Crkvi i vjernicima i razlog našeg današnjeg slavlja
i radosti", kazao je nadbiskup u uvodu te pozdravio sve
okupljene, provincijala Franjevaèke provincije Presvetog
Otkupitelja fra Joška Kodžomana, viceprovincijala Hrvatske
pavlinske provincije patera Marka Kornelija Glogoviæa,
generalnog vikara Splitsko-makarske nadbiskupije mons.
Miroslava Vidoviæa, odgojitelje mr. don Borisa Vidoviæa i
dr. fra Stipu Nimca, profesore, brojne sveæenike, redovnike i
redovnice, bogoslove te posebno obitelj, rodbinu i prijatelje
reðenika.
"Juèer smo slavili svetkovinu Presvetog Srca Isusova, a
danas slavimo Bezgrešno Srce Marijino. Nema povezanija
dva srca, od Isusova i Marijna, no vjerujem da je, iza
Marijina, srce sveæenika najbliže Isusovu", kazao je
nadbiskup na poèetku svoje homilije, pojasnivši da sveæenik
živi napajajuæi se s tog izvora božanske ljubavi jer je Isus je
tako htio, nazvao ih je prijateljima, povjerio im je cijeloga
sebe te ostavio testamenat ljubavi. Naglasio je da je Kristova
ljubav milosrdna i bezgranièna, da uvijek ostaje vjerna i
doslijedna te da upravo tu snagu svoje ljubavi Gospodin želi
darovati reðenicima jer ima povjerenja u njih. "Snagom te
ljubavi i snagom Duha Svetoga, Bog želi da i vaše srce bude
produžena dimenzija njegove božanske ljubavi. Svjesni smo
i znamo da je naše srce malo, sebièno i grešno i zato molimo
Gospodina da snagom svoga Duha uèini èudo i osposobi nas,
da bi mogli biti znak njegove ljubavi u ovom vremenu i
prostoru", poruèio je nadbiskup mladomisnicima,
upozoravajuæi na opasnost da se kao sveæenici posvete samo
gradnji odnosa izmeðu njih i Gospodina, a zanemare odnos s
bližnjima zaboravljajuæi da su poslani širiti njegovu ljubav
braæi i sestrama. Podsjetio je da o tome govori i poslanica
Hebrejima, da je svaki sveæenik od naroda uzet i narodu
poslan, te da æe to svjedoèiti svojim sveæenièkim životom,
ne samo liturgjski nego i pastoralno, a to znaèi da moraju biti
otvoreni, imati vremena, pažnje, suosjeæanja i milosrða za
brata èovjeka. Osvræuæi se na sva pitanja koja æe im se
postaviti prilikom reðenja, a koja obuhvaæaju obje relacije,
nadbiskup je istaknuo kako je èovjeku teško održavati sva ta
obeæanja te da upravo zbog toga njihov odgovor glasi
"Hoæu, s Božjom pomoæu", svjesni da je to njegovo djelo.
Pred kraj homilije, nadbiskup se obratio roditeljima reðenika
i spomenuo pitanje koje je Marija postavila Isusu kada su ga
pronašli u hramu nakon tri dana: "Sinko, zašto si nam to
uèinio?" Kazao im je kako je moguæe da je netko od njih
postavio to isto pitanje kada im je sin obznanio da želi
postati sveæenik, no kako zna da im je danas žao te da
osjeæaju radost i ponos. "Vjerujem da znate da ovaj put nije
samo njihov odabir veæ da ih je Bog poslao. Oni nisu samo
vaši sinovi nego i Božji", zakljuèio je nadbiskup.
Mladomisnicima je zaželio: "Neka vas Majka Marija, koja je
primila sve nas sveæenike kao svoju duhovnu djecu, prati na
ika
vašem putu da možete biti sveæenici Srca Isusova, vidljiv
znak njegove ljubavi, te da iz zajedništva s njime rastete u
mudrosti i milosti pred Bogom i ljudima".
Uslijedio je središnji èin reðenja, polaganje ruku i posvetna
molitva, koje je tumaèio mr. don Mario Buljeviæ, vicerektor
Centralnoga bogoslovnog sjemeništa u Splitu. U nastavku
euharistijskog slavlja mladomisnici su se pridružili
nadbiskupu za stolom Gospodnjim. Nakon poprièesne
molitve i himna "Tebe, Boga hvalimo" okupljenima se, uime
Hrvatske pavlinske provincije i Franjevaèke provincije
Presvetog Otkupitelja obratio provincijal Kodžoman koji je
sveèani dan reðenja usporedio s kišom koja, posebno u
ljetnim mjesecima, dolazi kao milost i blagoslov. "Bog nam
je danas poslao kišu, u liku ovih zareðenih mladiæa, a s
njima i nadu da æe urod na njivi Gospodnjoj biti obilat i što
je još važnije, da njiva Gospodnja neæe ostati bez vrijednih
radnika", naglasio je provincijal te èestitavši obiteljima,
reðenicima poželio dobro zdravlje, dug i plodonosan
sveæenièki život, puno snage i strpljivosti u služenju te dar
pastoralne i ljudske razboritosti. "Sve što budete èinili,
èinite, mudro, s ljubavlju i u duhu Kristovu. Želim vam da u
sebi otkrijete oslobaðajuæu snagu vjere i da iz nje hrabro i
odvažno živite svoje sveæeništvo koje æe biti obilježeno
snažnim i jedinstvenim peèatom vaših osobnosti", zakljuèio
je provincijal.
Misno slavlje pjesmom je uvelièao Mješoviti pjevaèki
prvostolni zbor sv. Dujma pod ravnanjem maestra don Šime
Maroviæa. Obiteljsko i prijateljsko druženje nastavilo se
zajednièkim blagovanjem.
Sveæenièko reðenje u Bjelovaru
Bjelovar, 28.6.2014. (IKA) - Bjelovarsko-križevaèki biskup
Vjekoslav Huzjak predvodio je u subotu 28. lipnja
euharistijsko slavlje u bjelovarskoj katedrali tijekom kojeg je
zaredio za sveæenike Vjekoslava Holika iz župe sv. Ane u
Bjelovaru i Branka Fresla iz župe sv. Barbare djevice i
muèenice u Rudama kraj Samobora.
Na misi su koncelebrirali generalni vikar biskupije mons.
Stjepan Ptièek, rektor Biskupskog sjemeništa Ivana XXIII. u
Bergamu mons. Pasquale Pezzoli, vicerektor don Loran
Tomasoni te profesori mons. Goffredo Zanchi i don Doriano
Locatelli. Sudjelovalo je i tridesetak sveæenika Bjelovarskokriževaèke biskupije, te sveæenici, mladomisnici, ðakon i
bogoslovi iz Bergama. Mnoštvo vjernika iz rodnih župa
reðenika na èelu sa župnicima te župljani župa gdje su
obavljali praktikum bilo je na euharistijskom slavlju.
U homiliji biskup je rekao kako sveæeništvo izvire iz
Presvetog Srca Isusova. U njemu sveæenik nalazi svoju
utjehu, hrabrost i snagu za djelovanje. Reðenike je potaknuo
da uvijek nastoje da se na njihovim licima oèituje radost
služenja. "Neka ljudi uvijek prepoznaju da ste Kristovi
sveæenici i da ste svoje pouzdanje stavili u Njegove ruke.
Crkva se raduje s vama i zbog vas. Poslani ste ljudima
naviještati Božju rijeè i slaviti sakramente. Neka se u tom
služenju oèituje svetost vašeg života, usmjerenost na Krista
Gospodina i spremnost sav svoj život predati za Boga i
ljude. U vašem služenju u Crkvi neka vam uzor bude
otvoreno Srce Isusovo, zagovor Majke Marije, Kraljice
sveæenika, i sv. Marka Križevèanina", rekao je biskup
reðenicima.
Nakon poprièesne molitve biskup je èestitao novim
sveæenicima i obeæao im da æe ih pratiti molitva svih
sudionika slavlja njihova reðenja. Rektor mons. Pezzoli
uputio je svoje èestitke novim sveæenicima te zahvalio na
svemu što su dvije biskupije Bjelovarsko-križevaèka i
Bergamo zajednièki postigle prethodnih godina.
Domovinske vijesti
Sveæenièko reðenje u požeškoj katedrali
Požega, 28.6.2014. (IKA) - Biskup Antun Škvorèeviæ
predvodio je 28. lipnja euharistijsko slavlje u požeškoj
latedrali i zaredio za sveæenika Juricu Gašparoviæa iz župe
sv. Nikole Biskupa u Pleternici i Ivana Popiæa iz župe
Roðenja BDM u Podravskoj Moslavini. Uz biskupa je bilo
šezdesetak sveæenika Požeške biskupije, ðakoni i bogoslovi
te njihovi poglavari iz zagrebaèkoga i ðakovaèkoga
Bogoslovnog sjemeništa, roditelji reðenika i vjernici iz
njihovih rodnih župa na èelu sa župnicima.
U homiliji biskup je kazao kako je velika radost što na
slavlju u požeškoj katedrali sudjeluju roditelji, prijatelji
reðenika, napose obitelji s djecom, požeško-slavonski župan
Alojz Tomaševiæ, pleternièka gradonaèelnica Antonija Joziæ
i drugi, ali da je najveæa radost što je meðu nama prisutan
živi, uskrsli Isus Krist koji zahvatom svoga Duha ostvaruje
svoje djelo u onima koji mu vjeruju i žele primiti sakrament
svetoga Reda. Potom je podsjetio da postoje ljudi posebne
osjetljivosti za razlièite razine života – sportsku, glazbenu,
politièku, gospodarsku - ali da je od najveæe važnosti ona
osjetljivost koju netko ima za Boga. Usredotoèio se na
Abrahamov lik iz prvoga liturgijskog èitanja te kazao kako
je on svojom otvorenošæu i gostoprimstvom za trojicu
neznanaca koji mu dolaze ususret postao dionikom Božje
inicijative i dara. Upozorio je na njegovu spremnost
žrtvovati ugojeno tele i druga svoja dobra kako bi i tim
putem ušao u zajedništvo osoba koje susreæe. Još je dodao
kako se Sara smijala na neznanèevo obeæanje da æe Abraham
u svojoj starosti dobiti porod, ali da je to bio odgovor na
ljudsku nemoæ koja u starosti ne može raðati a ne na ono što
dolazi iz Božjih moguænosti.
Biskup je podsjetio kandidate za prezbiterat da su i oni poput
Abrahama postali dionicima Božjeg djelovanja te da su
mladenaèkom sabranošæu otkrili u svom srcu Božji trag,
duhovno zvanje, nisu ismijali poziv koji dolazi iz Božjih
moguænosti, nego ga spremnošæu vjere prihvatili, oèitujuæi
danas svoj "evo me" za sveæenièki život i poslanje. Kazao je
da smo danas u nekim dijelovima hrvatskog društva svjedoci
ismijavanja Božjih moguænosti i svoðenja našeg postojanja
na ljudske nemoæne domete te da je odaziv kandidata za
sveæeništvo Božjem pozivu snažan izazov. Poželio im je
abrahamovsku hrabrost vjere i uspješan put kojim su krenuli.
Dodao je da im je pri tom satnik iz Evanðelja - koji moli
Isusa da mu ozdravi slugu - snažan primjer vjere te je na njih
primijenio Isusovu rijeè "Idi, neka ti bude kako si vjerovao".
Podsjetio je da Isus ne uslišava satnika kako je želio, nego
kako je i koliko vjerovao te je pozvao reðenike da dubokom
vjerom pristupe svetom reðenju kako bi u njemu postali
suoblièeni Isusu Kristu te i sami lijeèili svaku vrstu bolesti u
hrvatskom društvu. Upozorio je na primjedbu evanðelista
Mateja pri da je Isus lijeèio tako što je uzeo na sebe naše
slabosti i ponio naše boli te zakljuèio da je ljubav najbolji
lijek za ljudsku nemoæ. Kazao je da je Isusova ljubav jaèa od
smrti te poželio da ona uðe u reðenièka mladenaèka biæa,
izlijeèi ih od bolesti grijeha, osposobi tom istom moæi u
njihovu pristupe ljudima na rubu života kako ih poziva papa
Franjo. Zahvalio je Bogu što u sveæenièkom reðenju odijeva
mlade ljude u svoju moæ Duha te nam po njihovu služenju
daruje svoje cjelovito zdravlje, spasenje.
Nakon poprièesne molitve biskup je èestitao novim
sveæenicima i obeæao im da æe ih pratiti molitva svih
sudionika slavlja njihova reðenja. Potom je skupina mladih
iz Pleternice odjevena u narodne nošnje zahvalila biskupu
što je podijelio sakrament svetoga Reda te èestitali
zareðenima. Mješoviti katedralni zbor pod ravnanjem Alena
Kopunoviæa Legetina uzvelièao je slavlje, napose pjevanjem
dijelova Mozartove Spaurmesse.
2. srpnja 2014. broj 26/2014
15
Domovinske vijesti
Sveæenièko reðenje u Krku
Krk, 28.6.2014. (IKA) - Polaganjem ruku i posvetnom
molitvom krèki biskup Valter Župan podijelio je 28. lipnja
red prezbiterata ðakonima fra Bojanu Rizvanu i Denisu
Žuškinu. Na slavlju u katedrali Uznesenja Marijina u Krku
okupilo se mnoštvo sveæenika Krèke biskupije kojoj pripada
Denis Žuškin te provincijal fra Andrija Bilokapiæ i redovnici
iz franjevaèke provincije sv. Jeronima èiji je èlan fra Bojan
Rizvan. Pridružili su im se i hodoèasnici iz reðenikovih
rodnih župa Mali Lošinj i Linardiæi, kolege bogoslovi,
rodbina i prijatelji. Nakon što je generalni vikar mons. dr.
Slavko Zec odgovorio potvrdno na biskupova pitanja o
dostojnosti kandidata da budu zareðeni za sveæenike, biskup
Župan u homiliji govorio je o Isusovu pozivu Petru koji se
ponavlja i reðenicima: "I vi ste imali i imate neku sitnu ili
veæu barku, neka maštanja i snove. A onaj tko vam je uputio
tu rijeè 'doði' ne tumaèi zašto biste pustili te svoje snove.
Istina, rekao je da æete dobiti sto puta više od te neke svoje
ubave barke. Petru nije ni to odmah rekao, nego tek dosta
kasnije. Ali ono što je odmah Isus poèeo s Petrom i ostalim
apostolima bio je rad na usvajanju jednoga novog
mentaliteta, Božjeg pogleda na sve". Reðenike je upozorio:
"Budite svjesni da bez nekoliko temeljnih stupova tijekom
dana, kao što su èasoslov, euharistija, adoracija, duhovno
štivo i marijanske molitve neæete moæi slijediti primjer
Krista Gospodina, kojemu je hrana bila vršiti volju onoga
koji ga je poslao da dovrši djelo spasenja. Samo tako æete
moæi svoje darove i karizme živjeti u tijesnoj povezanosti s
vlastitim biskupom i u zajedništvu sa sveæenicima mjesne
Crkve". "Znajte da je Isus Krist koji vas je pozvao i u èiju
službu danas definitivno stupate, svojim utjelovljenjem
zauvijek uzeo na sebe pravo ljudsko tijelo sa svim njegovim
konsekvencama, osim grijehom. Nema nekoga duhovnoga
Krista bez tijela i bez križa. Zato se djelo spasenja i
evangelizacije ostvaruje u konkretnosti zemaljske
egzistencije, to znaèi ogranièenosti i tjelesnosti. Znao je Isus
zašto je upozorio: Blago onome koji se ne sablazni nada
mnom. Za nas ohole i umišljene ljude Bog je postao previše
malen i obièan, ali nije svoj plan promijenio. Mnogima je
Božja malenost velika sablazan. Htjeli bi nekoga velikog
Boga, Boga gromovnika i osvetnika, a on se raða i pojavljuje
u neljudskim uvjetima štale i slame. Pripazite dragi reðenici,
da si i vi ne poènete umišljati nekoga Boga iznad oblaka,
bestjelesnoga. Ovo nije vrijeme slave i velièanstva. Doæi æe
to vrijeme: i to s velikom moæi i slavom na oblacima, ali ne
još, ne sada. Zato æe se od vas tražiti poniznost i zrelost da
prihvaæate ogranièenosti i grijehe svojih kolega sveæenika,
pa i onih koji vam budu pretpostavljeni, da prihvaæate
ogranièenosti vjernika laika, onih koji æe vam biti povjereni.
Uvijek je u duhovnom životu bilo osnovno naèelo
raspoznavanja poniznost i poslušnost. Imajte snage suoèiti se
s time, upustite se u rizik susreta licem u lice s drugima, s
njihovim bolima i zahtjevima; nemojte se utjecati se
odnosima putem sofisticiranih ekrana i ureðaja", kazao je
biskup reðenicima.
Nakon homilije uslijedio je sam èin sveæenièkog reðenja –
reðenici su iskazali svoju spremnost i obeæali poslušnost
svom biskupu i njegovim nasljednicima, te je biskup Župan
položio je na njih ruke i izmolio posvetnu molitvu. Uslijedilo
je oblaèenje sveæenièkog ruha, pomazanje ruku sv. uljem
krizme, predaja kruha i vina te biskupov cjelov mira.
Cjelovom mira subraæe sveæenika koji su se okupili na
slavlju završio je obred reðenja te se misa nastavila po
uobièajenom redu, a u njoj su reðenici prvi put sudjelovali
kao sveæenici. Na kraju euharistijskog slavlja novim su
prezbiterima uime svih župljana, èestitali ovogodišnji
krizmanici i zbor djece župe Krk "Kapljice".
16
2. srpnja 2014. broj 26/2014
ika
Blagoslov obnovljenog samostana Sv. Franje u Kloštru
Ivaniæu
Kloštar Ivaniæ, 28.6.2014. (IKA) – U povodu svetkovine
Preèistog Srca Marijina, u subotu 28. lipnja u samostanu
školskih sestara franjevki Sv. Franje Asiškoga u Kloštru
Ivaniæu proslavljen je patron Provincije. Sveèano
euharistijsko slavlje predvodio je apostolski nuncij u
Republici Hrvatskoj nadbiskup Alessandro D'Errico, u
koncelebraciji s definitorom Hrvatske franjevaèke provincije
svetih Æirila i Metoda fra Ratkom Radišiæem.
Zamjenica provincijske predstojnice s. Kata Karadža
pozdravila je apostolskog nuncija uime provincijske
predstojnice s. Ivanke Mihaljeviæ te uime svih redovnica.
Predstavila je redovnièku zajednicu u Kloštru Ivaniæu. "Uz
proslavu svetkovine okupili smo se u zahvalnosti Bogu i
dobroèiniteljima koji su pomogli obnovu našega samostana
u Kloštru Ivaniæu. Želja nam je da u ovom lijepo
obnovljenom samostanu, koji je ujedno kuæa novicijata naše
Provincije, bude mjesto u kojem æe sestre i novakinje
svakodnevno ostvarivati svoj kršæanski i franjevaèki poziv 'u
novosti života'", rekla je s. Kata. Posebno je zahvalila
apostolskom nunciju na svekolikoj podršci, pastirskoj brizi i
zanimanju koje iskazuje Bosansko-hrvatskoj provinciji.
Nuncij se takoðer obratio pozdravnom rijeèi redovnièkoj
zajednici te izrazio radost zajedništva s njima u povodu
svetkovine Srca Marijina. Uoèio je takoðer nazoènost veæeg
broja mladih èlanica Zajednice što ga je osobito obradovalo
te je èestitao patron Provincije. Propovijed je zapoèeo
pitanjem: "Što nam u našoj svakodnevici govori Srce
Marijino?" Rijeè Božju i znaèenje same svetkovine Srca
Marijina, protumaèio je kroz dva vida od kojih je prvi
Ljubav! Èija ljubav? "Ljubav Boga koji nas je uèinio darom
da budemo kao Marija, majka Isusova". "Bog je ljubav koja
nas nikad ne ostavlja. Bog je onaj koji nam pokazuje ljubav
preko Majke koja nam daje Sina", rekao je nuncij i potaknuo
redovnice da pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji bude
predanje koje æe biti usmjereno na Marijino Srce koje æe nas
uvijek iznova podsjeæati da "nas Bog nikada ne ostavlja".
Razmatrajuæi Srce Marijino pronaæi æemo unutarnji mir i
radost, rekao je nuncij, istièuæi kako na radost poziva i papa
Franjo. Pozvao je redovnice da budu svjedoci radosti, jer bez
radosnog svjedoèenja nema niti plodova svjedoèenja.
Drugi vid svetkovine jest Marija "koja nam govori o ljubavi
Božjoj". Ona daje konkretan primjer svoje ljubavi, daje život
i sebe iz ljubavi prema Bogu i èovjeku. Marija nam daje
program ljubavi i služenja Bogu i bližnjemu, rekao je nuncij
i istaknuo poticaje pape Franje redovnicima da ne misle na
svoje službe kao na nešto veliko jer bi to bio svjetovni duh.
Upozorio je na Isusove rijeèi i Marijin primjer da "naš život
treba biti život ljubavi i služenja". Na kraju je apostolski
nuncij potaknuo sve neka svatko èini ono što može, tko je
bolestan neka moli, ali neka svatko daruje koliko može s
oduševljenjem i ljubavlju, a plodovi æe doæi kao kod Marije.
Uputio je poticaj redovnicama neka idu, poput svetog Franje,
radosno naviještati rijeè Božju. Na kraju im je istaknuo kako
na cijelu franjevaèku obitelj gleda s velikom nadom da æe
svojom duhovnošæu, karizmom i radošæu pridonijeti novoj
evangelizaciji.
Na misi je pjevao zbor redovnica pod vodstvom s. Ivane
Džambas. Nakon mise bio je blagoslov obnovljenog
samostana. Kuæna predstojnica s. Martina Dragièeviæ je
uime cijele zajednice redovnica u Kloštru Ivaniæu, zahvalila
nunciju te Upravi Provincije, napose provincijskoj ekonomi
s. Mladenki Æuriæ, za uloženi trud i nesebièno zalaganje u
velikim i zahtjevnim radovima tijekom èetverogodišnje
obnove samostana. Slavlje je nastavljeno uz zajednièki
objed, pjesmu i druženje u sestarskoj blagovaonici.
ika
Trostruko slavlje uz Dan osjeèkih branitelja
Osijek, 28.6.2014. (IKA) - Dan osjeèkih branitelja, 28.
lipnja, obilježen je sveèanim programima koji su otvoreni
27. lipnja maratonom od Karadžiæeva (u Vukovarskosrijemskoj županiji) do instalacije "crvenog fiæe", simbola
otpora graðana godine 1991. i obrane "Nepokorenoga
grada", postavljenog na raskrižju Trpimirove i Vukovarske
ulice u Osijeku.
Sveèarski dan, 28. lipnja, poèeo je mimohodom graðana i
branitelja Osijeka od Doma Hrvatske vojske do konkatedrale
Sv. Petra i Pavla gdje je zadušnicu za poginule i preminule
branitelje te stradale civile predvodio Ante Mihaljeviæ,
dekan i kapelan Vojne kapelanije "Sv. Leopolda Bogdana
Mandiæa" u Osijeku, a suslavili su Drago Majiæ i Drago
Markoviæ, policijski kapelan i župni vikar. Na misi, uz
pjevanje HOPGD Zrinski i poèasnu stražu "Hrvatskog
sokola", pribivao je i poèasni graðanin Osijeka general Ante
Gotovina. U molitvi za domovinu, branitelje pokojne i žive,
Osijek i obitelji po zagovoru BDM sudjelovali su vjernici,
branitelji, invalidi i stradalnici Domovinskoga rata,
gradonaèelnik Ivan Vrkiæ, župan i dožupan Osjeèkobaranjske županije Vladimir Šišljagiæ i Željko Kraljièak,
vojni i policijski dužnosnici te predstavnici Ministarstva
branitelja.
"Kada se spomene ustrojstvo braniteljskih postrojba, nadam
se da ste ponosni, radosni i Bogu zahvalni. Ne znam kako
gledate na našu domovinu, obitelji, Crkvu i stanje u
stvarnosti. Svatko može imati razlog biti razoèaran,
prepustiti se žalosti ili oèekivati ono što nije uèinjeno, no
sigurno ima puno više razloga za ponos na temelju velikih
žrtava podnesenih i prinesenih za život dostojan èovjeka.
Zahvalni smo Bogu za stvoreno te æemo u zajedništvu,
strpljenju i povjerenju izgraditi domovinu da svaki graðanin
i oni koji dolaze mogu osjetiti ovu Lijepu Našu", kazao je u
propovijedi Mihaljeviæ, istièuæi kako se na spomendan
Bezgrešnog Srca Marijina valja prisjetiti žive vjere i
zajedništva godine 1991. uz utjecanje BDM da nas spasi od
ugroze, a danas nam je iskati obnovu živoga zajedništva u
vjeri.
Poslije zadušnice položeni su vijenci i zapaljene svijeæe pred
spomen-bistom prvoga hrvatskog predsjednika Franje
Tuðmana na Trgu slobode te uz Spomenik poginulim
braniteljima i civilnim žrtvama Domovinskog rata, gdje je uz
molitvu održan komemoracijski program. Sudionici su na
Trgu slobode obišli Sajam braniteljskih zadruga na kojemu
je sudjelovalo pedesetak izlagaèa. Proslava je završena
domoljubnom veèeri u Tvrði (Old Bridge Pub) "Osijek Nepokoreni grad - simbol pobjede u Domovinskog ratu"
gdje je program izvelo osjeèko Društvo pjesnika "Antun
Ivanošiæ" uz vodstvo ratne reporterke Nevenke Špoljariæ i
branitelja Miroslava Kablareviæa te uz glazbenu pratnju
Branka Živka, Tomislava Jambrošiæa i Veljka Tenèiæa.
Uz
partnerstvo
braniteljskih
udruga
organizator
manifestacije je Odbor za branitelje Domovinskog rata
Grada Osijeka èiji je predsjednik Darko Nað èestitao
graðanima trostruko obilježavanje: "Dan osjeèkih branitelja
organiziran je petu godinu za redom, jedanaestu godinu slavi
se Dan hrvatskoga dragovoljaca Osjeèko-baranjske županije,
a obilježavamo i 23 godine od osnutka legendarne 106.
brigade HV-a, ustrojene 28. lipnja 1991. godine. Cilj
obilježavanja je ne zaboraviti što nam se dogodilo u ratnim
godinama i educirati sve one koji tada nisu roðeni i o tome
ne mogu nauèiti u školama o tome da je Domovinski rat
ispravan rat, obrambeni rat, a mi smo ratovali braneæi svoj
domovinu i narod i èasno obranili svoj Nepokoreni grad
Osijek" Osim 106. brigade, 28. lipnja ustrojene su i
slavonske: 107.,108. i 109. brigada Hrvatske vojske.
Domovinske vijesti
Kardinal Bozaniæ s trajnim ðakonima
Zagreb, 28.6.2014. (IKA) - Zagrebaèki nadbiskup kardinal
Josip Bozaniæ susreo se 28. lipnja u Nadbiskupijskom
pastoralnom institutu u Zagrebu s trajnim ðakonima
Zagrebaèke nadbiskupije. Na susretu je sudjelovalo svih
petnaest trajnih ðakona koji su u dvije generacije prošli
formaciju u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu te su 8.
prosinca 2008. i 26. prosinca 2011. zareðeni za Zagrebaèku
nadbiskupiju.
Susret je zapoèeo molitvom Veèernje, a nakon toga je dr.
Tomislav Markiæ, biskupski vikar za trajne ðakone, iznio
kratki osvrt na temeljnu formaciju, kao i dosadašnji tijek
trajne formacije trajnih ðakona. Zatim su ðakoni imali
prigodu iznijeti kardinalu Bozaniæu pojedinosti o svom radu
u župi i suradnji sa župnicima, kao i primjedbe i prijedloge
vezane uz službu trajnih ðakona. Kardinal je istaknuo kako
je služba trajnog ðakona relativno nova služba u
Nadbiskupiji te je zamišljena kao služba koja bi u župama i
drugdje otkrivala i pokrivala nova podruèja pastoralne skrbi,
osobito karitativne naravi, što je u biti ðakonske službe.
Uslijedila je zajednièka veèera na kojoj su ðakoni uz
prigodni dar èestitali kardinalu 25. obljetnicu biskupskog
reðenja. Kardinal je ðakonima uz zahvalu darovao svoju
knjigu "Ivan Pavao II. Papa hrvatske nade".
Hodoèašæe branitelja Sisaèke biskupije u Kloštar Ivaniæ
Kloštar Ivaniæ, 28.6.2014. (IKA) – Drugo hodoèašæe
branitelja Sisaèke biskupije Majci Milosrða u Kloštar Ivaniæ
održano je 28. lipnja. U Parku hrvatskih branitelja u Kloštar
Ivaniæu okupili su se hrvatski branitelji, èlanovi obitelji
branitelja, obitelji poginulih, zatoèenih i nestalih branitelja,
udovice, majke i oèevi branitelja, predstavnici Udruga iz
Domovinskog rata, djelatnici policijskih postaja i redarstva,
predstavnici županijskih i opæinskih vlasti i vjernici.
Izaslanici Sisaèke biskupije, Zagrebaèke i Sisaèkomoslavaèke županije, grada Ivaniæ-Grada i opæine Kloštar
Ivaniæ, general Mladen Markaè i predstavnici brojnih
braniteljskih postrojbi iz Domovinskog rata te braniteljskih
udruga proizašlih iz Domovinskog rata s podruèja Sisaèke
biskupije položili su vijence i zapalili svijeæe pred spomenobilježjem poginulim braniteljima. Protokol polaganja
vijenaca i komemoraciju predvodio je tajnik generalnog
vikara vojnog ordinarija Vladimir Krpan, dok je molitvu za
branitelje predvodio fra Tomislav Božièek, rektor svetišta
Majke Milosrða u Kloštar Ivaniæu i povjerenik za pastoral
branitelja Sisaèke biskupije.
Potom je krenula sveèana procesija do svetišta Majke
Milosrða ulicama Kloštra u kojoj su branitelji u poèasnim i
službenim odorama nosili godišnju zavjetnu svijeæu i zastave
raznih braniteljskih udruga, a procesiju su animirale
franjevke s. Dragana Tomiæ i s. Fabiola Bobaš sa župnim
zborom i èlanovima KUD-a Kloštar.
Misno slavlje u svetištu Majke Milosrða predvodio je sisaèki
biskup Vlado Košiæ, u propovijedi je sve okupljene, a
posebno branitelje, pozvao na zajedništvo i hrabrost u
zastupanju ideala i ispravnih ciljeva da budu prepoznatljiva
svjetlost i glas savjesti. Na kraju mise biskup Košiæ
blagoslovio je kamen za Zid sjeæanja u Udbini koji æe
odnijeti èlanovi Moto-kluba Veterani Croatia u kolovozu za
blagdan hrvatskih muèenika u sklopu hodoèašæa "Jaši do
Zida". Na kamenu je uklesan natpis "Kl. Ivaniæ. Franjevaèki
samostan. 1945.", što je spomen na èetrdesetak vojnika i
civila koji su strijeljani u noæi s 6. na 7. svibnja 1945. na
istoènim padinama vrta Franjevaèkog samostana i crkve Sv.
Ivana, a èije kosti i danas tamo poèivaju. Uslijedilo je
druženje i prigodni domjenak u župnom dvorištu.
2. srpnja 2014. broj 26/2014
17
Domovinske vijesti
Blagoslov nove kapele u Haðeru
Haðer, 28.6.2014. (IKA) - Sisaèki biskup Vlado Košiæ
predvodio je 28. lipnja sveèano misno slavlje u kapeli Majke
Božje Lurdske u Haðeru, u župi Glini, tijekom kojeg je i
blagoslovio tu novoizgraðenu kapelu, a nakon mise i spomen
obilježje za poginule mještane Haðera u II. svjetskom i
Domovinskom ratu. U koncelebraciji bili su upravitelj
Sveæenièkog doma sv. Josipa u Zagrebu mons. Juraj Jerneiæ,
dekan Glinskoga dekanta fra Goran Rukavina, bivši glinski
župnik Alfred Koliæ, domaæi župnik Ivica Maðer, župnik iz
Viduševca fra Juro Stipiæ, župnik iz Gora Paško Glasnoviæ i
vikar katedralne župe Ivan Faletar.
To mjesto na Banovini tijekom posljednjih stotinu godina
pokazalo je snažnu vjeru te posebnu ljubav prema Gospi.
Tako su vlastitu kapelu, koju su posvetili svojoj zaštitnici
Majci Božjoj Lurdskoj, mještani Haðera poèeli graditi još
1913. godine, ali zbog velikog siromaštva nije dovršena sve
do 1928. godine, kada ju je i tadašnji župnik Paunoviæ
blagoslovio. U tijeku II. svjetskog rata kapela je opustošena,
a mještani su sami, uz pomoæ svog tadašnjeg župnika Pere
Bulata, unatoè protivljenju i prijetnjama tadašnjih jugokomunistièkih vlasti, obnovili 1958. godine. Kapela je
ponovno stradala u Domovinskom ratu kada su je pripadnici
jugo-srpske paravojske poèetkom listopada 1991. godine u
potpunosti srušili i uništili. U Domovinskom ratu stradalo je
15-ero stanovnika Haðera, 14-ero hrvatskih civila, od kojih
petero još nije pronaðeno, niti ekshumirano, te jedan hrvatski
branitelj, dok je u II. svjetskom ratu stradalo 28-ero
stanovnika. U travnju 2012. godine stanovnici Haðera na
vlastitu inicijativu ponovno kreæu u obnovu, a kapela i
podignuto spomen obilježje žrtvama èine jedinstveni
religiozno-spomenièki kompleks podignut u vjeri da niti
jedna žrtva ne smije biti zaboravljena, prešuæena ili
marginalizirana, te da je svaku žrtvu potrebno dostojno
zabilježiti.
U homiliji biskup je rekao kako slave pobjedu i uspjeh
zajedništva, sloge i jedinstva. "Kada se ljudi okupe i ujedine
u jednom cilju i u tome uspiju, to je pravi razlog za slavlje.
Zahvaljujem svima koji su se ugradili svojom žrtvom, radom
i prilozima da se obnovi ova kapela koja je tu bila prije veæ
gotovo 100 godina, a koja je pretrpjela i doživjela razaranje
u II. svjetskom ratu, a u Domovinskom ratu bila je potpuno
uništena i do kraja srušena te ju je trebalo ponovo podiæi.
Moram reæi da ta inicijativa nije došla ni od koje institucije
odozgo, ni od Biskupije ni države, nego od ljudi koji su sami
željeli sagraditi ovu kapelu. Lijepo je to kada se jedno selo
samo organizira i kada osjeæa vrijednost prisutnosti
crkvenog objekta koji svojom prisutnošæu šalje veliku
poruku", rekao je biskup.
Mnoge su majke nažalost izgubile svoje sinove u
Domovinskom ratu i znaju kakva je to bol kada majka i otac
pokapaju svoje dijete. Tako je i Marija, koja nam je rodila
Spasitelja stajala pod njegovim križem. Takoðer, sama ta
rijeè da je stajala puno znaèi. Ona nije kleknula, nije pala na
koljena ili od tuge se slomila, ona je stajala i izdržala je tu
patnju junaèki. Sada je trpjela ono što je starac Šimun
prorekao kada je Maloga Isusa s 40 dana nakon roðenja
donijela u hram, naime da æe joj maè probosti dušu. Ali ipak
je ona ostala stajati, jer je vjerovala u Isusovu pobjedu i
Uskrsnuæe i to da je Sin Božji, da ne može biti uništen i
uklonjen s ovoga svijeta. Ona je vjerovala da je on taj koji
po svojoj ljubavi, koju je najviše pokazao na križu, spašava
èitav svijet, poruèio je, izmeðu ostaloga, biskup. "Zato i mi
poput Marije trebamo i u teškoæama i u trpljenju vjerovati u
pobjedu dobra, o èemu svjedoci i današnje slavlje blagoslova
ove, nekad srušene a sad obnovljene, kapele", zakljuèio je
biskup. Misno slavlje animirao je Mješoviti zbor župe Glina.
18
2. srpnja 2014. broj 26/2014
ika
Obljetnica smrti nadbiskupa Antona Tamaruta
Rijeka, 28.6.2014. (IKA) - U subotu 28. lipnja navršilo se
èetrnaest godina od smrti nadbiskupa i metropolite rijeèkosenjskog Antona Tamaruta. Misu zadužnicu u katedrali Sv.
Vida predvodio je rijeèki nadbiskup Ivan Devèiæ kojega je
na isti dan prije 39 godina za sveæenika zaredio nadbiskup
Josip Pavlišiæ.
Osvræuæi se na tekstove iz Svetog pisma i Djela apostolskih
o Petru i Ivanu koji su putem u hram siromahu darovali Isusa
Krista, istaknuo je da oni koji primaju i drugima donose
Isusa, vraæaju nadu. "Èovjek može biti fizièki hrom, ali gore
je ako je hrom duhovno. Kada nam netko Krista navijesti,
postajemo slobodni. Nama tada gospodari samo sila Božje
ljubavi."
Velièina èovjeka je u njegovom duhu, slobodi koju Krist
daje, opredjeljenju za istinito i opredjeljenju za ljubav,
poruèio je propovjednik. Upozorio je kako je i danas puno
"hromih" oko nas kojima je potrebno osloboðenje koje Isus
daje. "Crkva i danas èini ono što je Isus èinio", istaknuo je
nadbiskup Devèiæ.
Govoreæi o životu svog prethodnika istaknuo je kako je
nadbiskup Tamarut živio u siromaštvu i u vremenu koje nije
bilo naklonjeno Crkvi. "Bilo je to vrijeme razaranja
Nadbiskupije,
vrijeme
velikog
broja
ožalošæenih,
protjeranih, vrijeme rušenja crkava i ubijanja. Pokojni
nadbiskup Tamarut je poput Petra i Ivana 'donosio' Isusa
onima koji su sve izgubili i tako im pomagao da 'stanu na
noge'. Geslo mu je bilo "Da, Oèe!" èime je htio izraziti svoju
želju za suoblièenje Kristu u poslušnosti Ocu.
U nastavku je rekao kako mnogi od Crkve traže samo
materijalno bogatstvo, zaboravljajuæi da je njezino pravo
bogatstvo druge vrste. "Crkva jest bogata, ali Isusom
Kristom. Ona tu svoju snagu daje vjernicima kada je najteže
u što smo se uvjerili u mnogim situacijama. Zbog toga
moramo biti zahvalni svima koji danas ljudima darivaju
Krista."
Osvræuæi se na tekst Ivanova evanðelja u kojemu Isus tri
puta Petra pita "Ljubiš li me?" nadbiskup Devèiæ istaknuo je
kako je to pitanje postavljeno i nama. Tu ljubav pokazujemo
kada praštamo, vršimo Božje zapovijedi, ali i kada smo zbog
bolesti prikovani za krevet. "Veliko je otajstvo prihvaæanje
patnje. Vjeru u Božju ljubav imao je i nadbiskup Tamarut u
svojoj bolesti koju je prihvatio u vjeri i nadi u Gospodina."
Nakon misnoga slavlja nadbiskup Devèiæ pomolio se na
grobu mons. dr. Antona Tamaruta.
Tugare: Smotra poljièkih crkvenih zborova i puèkh
pivaèa
Tugare, IKA – Uz sudjelovanje 14 zborova s 350 izvoðaèa
programa, u Tugarima, ispred župne crkve je u subotu
naveèer 28. lipnja u organizaciji župe Poroðenja Blažene
Djevice Marije - Tugare i suorganizatora Društva Poljièana
"Sveti Jure" – Priko (Omiš) održana tradicionalna smotra
poljièkih crkvenih zborova i puèkih pivaèa koja se veæ
dvadeset i prvu godinu održava u Tugarima.
Na ovogodišnjoj smotri nastupilo je 10 crkvenih zborova i 4
puèka pivaèa iz poljièkih župa Srijana-Dolac Gornji,
Podgraða, Kostanja, Dubrave, Sitna Gornjeg, Sitna Donjeg,
Tugara, Prika (Omiš), Dugog rata, Jesenica, te kao gosti
crkveni zbor župe Marije Pomoænice kršæana – Kman iz
Splita. Svim izvoðaèima su na kraju dodijeljene zahvalnice
za sudjelovanje na smotri te audio zapisi prošlogodišnje
jubilarne Smotre.
Po završetku programa za sve izvoðaèe i posjetitelje poljièki
domaæini su organizirali druženje uz pjesmu i domjenak
ispred stare župne kuæe.
ika
Petrovo proslavljeno u Zagrebu
Zagreb, 29.6.2014. (IKA) – Središnje euharistijsko slavlje o
svetkovini sv. Petra i Pavla, 29. lipnja, u zagrebaèkoj župi
sv. Petra predvodio je zagrebaèki pomoæni biskup Mijo
Gorski. U koncelebraciji su bili domaæi župnik Josip
Golubiæ, sveæenici Maksimarsko-trnjanskoga dekanata, kao i
sveæenici koji sudjeluju u župnom pastoralu. U homiliji
biskup Gorski podsjetio je na životne putove dvojice
apostolskih prvaka: Petra, buntovnog ribara, nagle naravi,
koji je unatoè mnogim poteškoæama i slabostima na kraju
prepun ljubavi prema Kristu dao svoj život i Pavla uèenog
Židova, gorljivog za Božjim zakonom, uvjerenog farizeja, ali
i progonitelja kršæana koji je sudjelovao u muèeništvu sv.
Stjepana, da bi na kraju dopustio da Isus dotakne njegovo
srce i promijeni ne samo njegove misli, nego da potpuno
promijeni njegov život.
No, ono što združuje njih dvojicu je osobita ljubav prema
Isusu Kristu, to je vjera koju su obojica posvjedoèila
muèenièkom krvlju, a ta ljubav proizlazi iz èinjenice da su
ga osobno susreli, te su od slabih i grešnih ljudi postali
stupovi Crkve, navjestitelji Evanðelja, misionari Božje rijeèi.
Doista, samo susret s osobom Isusa Krista može promijeniti
èovjeka, ništa drugo, nikakav zakon, nikakve norme, nego
susret s osobom koja dotièe ne samo naš um, nego i srce,
istaknuo je biskup te podsjetio kako Krist briše podjele, a
ipak svakoga ostavlja onakvim kakav jest.
To je širina Crkve: i danas svatko sa svojim karakterom, sa
svojim naravima, sa svojim slabostima i sa svojom grešnom
prošlošæu može doæi pred Isusa Krista. Bog ne otpisuje niti
jedno ljudsko biæe, stoga mi kršæani po tom èinu nosimo u
sebi jednu širinu prihvaæanja, rekao je propovjednik, te
ukazao na èinjenicu, da se ni prvi vjernici nisu se stidjeli ni
Petra i Pavla premda su znali kakvi su bili. No, vidjevši
njihove iskrene namjere oni su ih prihvatili i postavili ih u
sredinu. U tom kontekstu je upitao "kako bismo danas
reagirali da nas netko poput Petra bezoèno zataji, a onda
doðe i kaže 'oprosti, nisam tako mislio', ili da nas netko
krvoloèno progoni kao Pavao, a onda doðe i kaže 'oprosti,
bio sam u krivu'. Bismo li im dali mjesto u svojoj sredini s
punim povjerenjem, bismo li mu dali mjesto u Crkvi da bude
voða, bismo li mu dali mjesto u narodu da ga vodi. A upravo
se to dogodilo s Petrom i Pavlom koji su od ljudi sa svih
slabosti uz Božju milost stali na èelo Crkve. Tu se postavlja
pitanje, ako propovijedajuæi obraæenje sami u njega ne
vjerujemo, što onda radimo?"
Nadalje, biskup je istaknuo kako smo danas posebno
pozvani promišljati o našoj aktivnoj prisutnosti i
odgovornosti u Crkvi, kako bi ona uistinu mogla biti sve
više jedno u sebi, a misija u svijetu. Pozvani smo osobito
primjerom i rijeèi Petra naših dana, pape Franje suraðivati s
Bogom u izgradnji zdravoga ljudskog društva, u ljubavi
prema siromašnima na zemlji, kojima trebamo prenijeti
konkretan znak Božje ljubavi i providnost u naviještanju
Krista i osloboðenja onima koji ga ne poznaju te zaslijepljeni
uživanjem lažne slobode postaju zarobljenici svojih
prohtjeva. Tražiti nove putove i metode, hrabro poput Pavla
iskoraèiti meðu pogane, èuvajuæi apostolsku baštinu,
naglasio je biskup, te podsjetio kako i Petar i Pavao nisu
tražili izmjenu zakona, èak ni onih zbog kojih su ubijeni.
Naprotiv, oni su odgajali vjernike da žive po savjesti.
Nikakav zakon te ne može sprijeèiti da živiš po savjesti,
rekao je biskup, te upozorio, kako to dakako imaju i svoju
cijenu, te uputio na lik bl. Alojzija Stepinca koji je na sudu
rekao "moja je savjest èista". U tom kontekstu je pred
vjernike postavio pitanje "koju smo cijenu spremni platiti za
svoju èistu savjest?"
Ostati vjerni Kristu trajni je zahtjev svih vremena, istaknuo
Domovinske vijesti
je biskup, te podsjetio kako su i danas tisuæe i tisuæe izložene
progonu i smrti zbog Isusa Krista. Posvješæujuæi važnost
svakodnevnog svjedoèenja vjernosti Kristu, istaknuo je kako
se ona ne oèituje samo u muèeništvu, veæ je i svaki trenutak
kojeg bismo najradije izbjegli uvijek žrtvovanje sebe samoga
radi veæih i boljih vrijednosti. Nema kršæanstva bez križa –
to je zabluda u koju upadaju oni kršæani koji traže instant
zdravlje i instant utjehu – nema vjere bez svjedoèanstva,
nema kršæanina bez spremnosti na žrtvu, ustvrdio je biskup
Gorski.
Nakon poprièesne molitve rijeè zahvale izrekao je župnik
Golubiæ, a kao sjeæanje na tu proslavu biskupu Gorskom
darovana je slika zagrebaèke katedrale, rad župljanke ak.
slikarice Željke Bašlin. Euharistijsko slavlje pjevanjem je
uvelièao zbor pod ravnanjem don Ivana Urliæa uz orguljsku
pratnju Ivana Bosnara.
Cista Provo: Proslavljena stogodišnjica župne crkve
Cista Provo, 29.6.2014. (IKA) - Župa sv. Petra u Cisti Provo
kraj Imotskoga imala je u nedjelju 29. lipnja trostruki razlog
za radost: proslavila je nebeskoga zaštitnika svetoga Petra
apostola, stotu obljetnicu posvete župne crkve te je
dvanaestero djevojaka i momaka primilo sakrament potvrde.
Sveèano euharistijsko slavlje u perivoju Bl. Alojzija
Stepinca nadomak župne crkve predvodio je splitskomakarski nadbiskup Marin Barišiæ, a koncelebrirali su brojni
sveæenici, meðu njima župnik don Sreæko Franiæ i njegov
prethodnik don Bogoslav Bartuloviæ, imotski dekan fra
Kristian Stipanoviæ, domaæi sinovi don Stipe Mustapiæ te
don Nediljko Ribièiæ koji je upravo na svetkovinu svetoga
Petra prije èetrdeset godina u Cisti Provo zareðen za
sveæenika.
Nadbiskup Barišiæ osvrnuo se u homiliji na kljuèni dogaðaj
kod Cezareje Filipove kada Isus apostolima postavlja pitanje
o svome identitetu: "Najprije ih pita: 'Što se govori, što se
misli, tko sam ja?' Ono anonimno, bezlièno 'se' – ono je
mišljenje drugih koje se nameæe, kako nekoæ apostolima
tako i nama danas. Nismo li i mi zarobljeni onim 'se'?
Gospodin nas želi izvesti iz podruèja mišljenja. On želi doæi
do osobnog odgovora: 'A vi, što vi kažete, tko sam ja?' Isus
želi da imamo – ne mišljenje, nego svoje uvjerenje.
Mišljenja se mijenjaju, uvjerenje ostaje. Mišljenja su kao
pržina, a uvjerenje je kao stijena. Na stijeni se gradi, ne na
pržini. Uvjerenje zahvaæa osobu u cijeloj njezinoj
egzistenciji. Za uvjerenje je èovjek spreman trpjeti. Petar i
Pavao dali su život ne za mišljenja, nego iz uvjerenja".
Obraæajuæi se krizmanicima, nadbiskup Barišiæ posvijestio
im je da i oni primanjem sakramenta potvrde izlaze iz
podruèja mišljenja i ulaze u prostor uvjerenja, te dodao:
"Tek kada pustimo Krista u svoj život, onda nam On otkriva
naš identitet kao i Petru. Isus je dao Petru kljuèeve, a
kljuèevi se ne daju strancu, nego prijatelju. Isus želi i s nama
uspostaviti prijateljstvo, prisni odnos. To èini darovima
Duha Svetoga". Zatim je nadbiskup protumaèio znaèenje
sedam darova Duha Svetoga, usporedivši ih sa
samoglasnicima koji rijeèi daju smisao, red i zvuènost. Na
kraju je pozvao sve župljane da vjeru koju su im predali
njihovi preci, graditelji te crkve, prihvate kao svoje osobno
uvjerenje te zajedno sa svetim Petrom svjedoèe za Krista.
Pri završetku euharistijskoga slavlja udijeljena su priznanja
najzaslužnijim župljanima te je mr. Ivanka Maduniæ
Kuzmanoviæ krasnoslovila dvije svoje pjesme, jednu
posveæenu hrvatskim braniteljima a drugu rodnoj joj Cisti
Provo. Prigodom stote obljetnice posvete crkve don Stipe
Perkov sastavio je recital "Ti si stijena", a objavljena je i
monografija o župi.
2. srpnja 2014. broj 26/2014
19
Domovinske vijesti
Caritas Požeške biskupije ureðuje i oprema kuæe u
poplavljenim podruèjima
Požega, 29.6.2014. (IKA) - Nakon prve pomoæi koju je
Caritas Požeške biskupije pružio u hrani i higijenskim
potrepštinama poplavljenima u Lipiku i pleternièkom
Gradcu na podruèju Požeške biskupije, pristupio je daljnjem
planskom pomaganju obitelji po prioritetima koje su utvrdili
caritasovi volonteri: samci, starci, bolesni, obitelji s brojnom
djecom, obitelji u kojima nitko nije zaposlen. U suradnji i
dobrotom požeške tvrtke "Alles" dostavljeno je u pleternièki
Gradac 200 litara dezinfekcijskog sredstva a u Lipik 50 litara
kojim je saniran oneèišæeni teren i kuæe. Potom se pristupilo
isušivanju zidova i podova poplavljenih kuæa. Grad
Pleternica je priskrbio 25 aparata a Caritas dodao još 29
aparata te su za desetak dana dovoljno isušene kuæe da se
može pristupiti daljnjim radovima. Poplavljenima u Gradcu i
Lipiku Caritas i požeška tvrtka "Alles" darovali su 154 kante
po 15 l jupol boje te se pristupilo lièenju zidova nakon
njihova isušivanja. Minulih dana Caritas je kupio keramièke
ploèice i laminat te zapoèeo s njihovom raspodjelom kako bi
se moglo što brže nastaviti s ureðenjem poplavljenih kuæa.
Po dogovorenim prioritetima Caritas je u Gradac proslijedio
kreamièke ploèice i laminat za 55 obitelji a u Lipik za 10
obitelji. Nastradalim obiteljima dostavljeno je 1700 metara
èetvornih laminata, 1700 folije za laminat, 1300 metara
èetvornih keramièkih podnih ploèica, 50 metara èetvornih
keramièkih zidnih ploèica, 300 kilograma ljepila za ploèice,
400 metara kutnih lajsni za laminat. Caritas trenutaèno
ugovara narudžbu kuæanskih aparata za spomenute obitelji
po dogovorenim prioritetima kako bi se po završetka
sanacije podova mogli darovati potrebnima te im omoguæiti
redovit život. Spomenuti materijal za ureðenje kuæa Caritas
je nabavio sredstvima dobivenim od donacija hrvatskih
biskupija, župa, tvrtki i pojedinaca. Ako preostane sredstava,
Caritas æe nastojati pomoæi i u nabavljanju namještaja te
pružiti pomoæ i drugima obiteljima koje nisu obuhvaæene
prioritetima.
Replika lurdske špilje na Srdoèima
Rijeka, 29.6.2014. (IKA) - "Postavili smo Gospu Lurdsku i
repliku lurdske špilje pored naše crkve, kako bi Gospa
svakome putniku namjerniku, osobito onima koji su u
potrebi, ojaðeni i turobni, bila utjeha i nada. Ona je naša
majka, naša odvjetnica i zaštitnica", rekao je župnik Božo
Miæanoviæ u župi sv. Križa na Srdoèima 29. lipnja, na
blagdan sv. Petra i Pavla, uoèi blagoslova tri nova kipa: kipa
Srca Isusova, kipa Gospe Lurdske i kipa sv. Bernardice.
Kip Srca Isusova èuvat æe se u crkvi, a Gospu Lurdsku i sv.
Bernardicu župnik je s vjernicima, nakon mise i blagoslova
kipova, postavio u špilju, repliku lurdske špilje ukazanja, s
boène strane župne crkve. Špilju su izgradili župni starješine,
župljani na èelu s Ivanom Brajnoviæem, uredili ju i
osvijetlili. Župnik je posebno zahvalio kumovima, obiteljima
Pendiæ, Krapiæ i Gariæ, koje su pomogle da se kipovi
postave. Župnik se u propovijedi osvrnuo na poruku dvojice
apostola koju su svojim životnim svjedoèenjem ugradili u
temelje Crkve i vjere u Krista. Živeæi vjeru pokazali su i sve
ljudske slabosti, ali one ih nisu odvojile od Krista i želje za
svjedoèenjem njegove radosne vijesti. "I oni su, kao i mi, bili
ljudi sa svim svojim vrlinama i manama. Prolazili su kušnje,
zatajenja, sv. Pavao je èak progonio kršæane. Ali oni nam
svjedoèe da je u svim našim slabostima potrebno obraæenje i
molitva, vjera i otvorenost za odnos s Kristom", poruèio je
župnik izrazivši nadu da æe i novi kipovi u župnoj crkvi biti
poticaj na pobožnost i susret s Kristom.
20
2. srpnja 2014. broj 26/2014
ika
Bakar: Bogoslov Marko Šariæ zareðen za ðakona
Bakar, 29.6.2014. (IKA) - Rijeèki nadbiskup Ivan Devèiæ za
ðakona je u nedjelju 29. lipnja na svetkovinu sv. Petra i
Pavla u župnoj crkvi Sv. Andrije apostola u Bakru zaredio
bogoslova Marka Šariæa.
U propovijedi je nadbiskup govorio o svjedoèenju za Krista
koje su dali apostolski prvaci Petar i Pavao. U povodu
ðakonskoga reðenja, nadbiskup je objasnio znaèenje tog èina
za Crkvu i narod. Ðakonat je najniži ili prvi stupanj svetog
reda, no to ne znaèi i manje važan ili manje potreban, rekao
je nadbiskup Devèiæ. "Ðakonat izražava najdublju istinu o
Isusu koji je radi nas i našeg spasenja postao slugom sviju.
Sam je Isus u tom smislu o sebi rekao da nije došao biti
služen, nego služiti." Zato se slièan stav oèekuje i od svih
koji ga slijede, poruèio je nadbiskup. "To znaèi da niti
biskup niti prezbiteri niti itko drugi tko vrši neku službu u
ime Kristovo ne može to èiniti na dostojan naèin bez
spremnosti i raspoloživosti za služenje. Ðakonat, tj. služenje,
u tom je smislu sama srž svake crkvene službe, poèevši od
pape i biskupa na niže."
Služiti znaèi biti za druge i to je bila i Kristova egzistencija,
a takva treba biti i Crkva, poruèio je nadbiskup Devèiæ.
Dodao je da su apostoli uspostavili ðakonat ustanovili kako
bi ranokršæanskoj zajednici u Jeruzalemu sprijeèili nepravde
i razdor, a Gospodin se njima poslužio kako bi sprijeèio još
veæu opasnost koja u svakom trenutku prijeti Crkvi. "A to je
opasnost da se Crkva zatvori u sebe, da zaboravi tko ju je i
radi èega ustanovio. Potièuæi apostole da osnuju red ðakona,
Gospodin je želio po toj službi trajno podsjeæati svoju Crkvu
da je poslanje služiti, a ne vladati, biti za druge, a ne biti
svrha samoj sebi." U tom smislu, svaki nam je ðakon trajni
Gospodinov poziv i poticaj da budemo oni koji slijedeæi
Isusa, služe, a ne gospodare, žive za druge, a ne samo za
svoju sebiènost, poruèio je nadbiskup Devèiæ.
Marko Šariæ roðen je u Rijeci 13. rujna 1988. godine, od oca
Marka i majke Ankice roð. Grginèiæ. U listopadu 2007. ulazi
u Bogoslovno sjemenište "Ivan Pavao II." u Rijeci i upisuje
Teologiju u Rijeci. Kandidaturu za svete redove primio je u
katedrali Sv. Vida 21. ožujka 2010.
Metkoviæ: Srebrni jubilej sveæeništva don Senka
Antunoviæa
Metkoviæ, 29.6.2014. (IKA) - U crkvi Sv. Nikole biskupa u
Metkoviæu na svetkovinu sv. Petra i Pavla, 29. lipnja, župnik
don Senko Antunoviæ proslavio je srebreni jubilej
sveæeništva. Na misi je propovijedao sužupnik don Ante
Antunoviæ, a koncelebrirao je i sveæenik iz Koreje. "Bila mi
je izuzetna èast što sam propovijedao i na tvojoj mladoj misi,
i danas sam ponosan. Na tvojoj mladoj misi istaknuo sam da
uvijek moraš imati uza se Krista na koga se možeš osloniti i
to æe ti biti jamstvo uspjeha u sveæeništvu. Upravo si tako i
èinio svih ovih godina u sedam razlièitih župa i kao
duhovnik u sjemeništu", rekao je don Ante, èestitajuæi don
Senku njegov jubilej.
Nakon mise održana je kratka akademija na kojoj je Branko
Medak vjernike upoznao sa životnim putem don Senka, uz
prikladni glazbeni program koji je s djecom animirala s.
Marijana Cvitanoviæ. Potom je don Ante don Senku uruèio
darove. Zahvalivši svima don Senko je rekao: "Ono što je
moj zavjet bio i ostao je da molim Gospodina svaki dan: Istinom me svojom vodi i pouèi, jer ti si Bog, moj Spasitelj.
Zahvalan sam Bogu što me je dao u ovu domovinu Hrvatsku
i ni za što je ne bih mijenjao. I ne zaboravite - Bog je uvijek
pobjednik nad svakim zlom".
ika
Sveæenièko reðenje u Ðakovu
Nadbiskup Ðuro Hraniæ podijelio red prezbiterata šestorici
ðakona
Ðakovo, 29.6.2014.
(IKA) – U tijeku sveèanoga
euharistijskog slavlja na svetkovinu apostolskih prvaka sv.
Petra i Pavla, 29. lipnja, ðakovaèko-osjeèki nadbiskup Ðuro
Hraniæ u ðakovaèkoj je katedrali podijelio red prezbiterata
šestorici ðakona: Ivanu Benakoviæu (župa Muèeništva sv.
Ivana Krstitelja, Županja), Dejanu Èaplaru i Dejanu Henèiæu
(župa sv. Martina, Beli Manastir), Dariju Hrgi (župa Svih
svetih, Ðakovo), Pavlu Mikulèiæu (župa sv. Antuna,
Podvinje - filijala Bukovlje) te Davoru Senjanu (župa sv.
Vendelina, Jarmina).
Na poèetku slavlja nadbiskup je pozdravio sve nazoène,
napose umirovljenoga nadbiskupa Marina Srakiæa,
generalnog vikara mons. Ivana Æuriæa, zamjenika
generalnog tajnika HBK-a i ravnatelja Hrvatskoga Caritasa
mons. Fabijana Svalinu, zajednicu Bogoslovnog sjemeništa
na èelu s rektorom mo Ivanom Andriæem, akademsku
zajednicu KBF-a na èelu s dekanom prof. dr. Perom
Araèiæem, èlanove Stolnog kaptola, župnike župa krštenja i
pastoralne prakse reðenika, te sve nazoène.
U homiliji nadbiskup je spomenuo dva sakramenta po
kojima Krist izgraðuje svoju Crkvu: sveti red i ženidbu.
Istaknuo je kako je braèna ljubav uzeta u Božju ljubav te je
stoga obitelj, utemeljena na sakramentalnom braènom
zajedništvu, slika Presvetoga Trojstva. "Ministerijalna
sveæenièka i redovnièka zvanja najèešæe se raðaju u
obiteljima u kojima se diše Duhom Kristove ljubavi, u
obiteljima u kojima se supružništvo, oèinstvo i majèinstvo
žive kao crkveno, kao duhovno poslanje povjereno od
Krista", rekao je nadbiskup, dodavši kao Duh Sveti treba nas
ljude i naše ljudske strukture, od kojih je prva i temeljna
obitelj, ali on puše gdje hoæe. Pritom koristi i treba župne
zajednice u kojima podiže svjedoke vjere koji žive svoje
krsno sveæeništvo i poslanje, povjereno im od Krista, te su u
stanju prihvatiti, osmisliti i odnjegovati klicu zvanja posijanu
u vlastitoj sredini.
Nadbiskup se obratio i reðenicima, rekavši: "Po
sveæenièkom reðenju bit æete suoblièeni Kristu, Glavi Crkve.
Po polaganju biskupovih ruku i pomazanju dobit æete udio u
njegovoj službi uèitelja, sveæenika i pastira. Na taj æete naèin
po sveæenièkom reðenju biti uzeti iz Božjega naroda kojemu
pripadamo i njemu biti poslani, u njemu postavljeni, da
naviještate Rijeè Božju, da posveæujete sakramentima, da za
taj Božji narod, i u njegovo ime, molite te da mu èitavim
svojim biæem služite u ljubavi."
Temeljni preduvjet za sveæenièko reðenje i podijeljivanje
službe prezbitera jest osobna pogoðenost osobom Isusa
Krista, tijesno životno zajedništvo s njime te egzistencijalna
zahvaæenost kraljevstvom Božjim, rekao je nadbiskup,
stavivši pred mladomisnike likove apostolskih prvaka sv.
Petra i Pavla, koji su èitav svoj život uložili u svoj osobni
odnos s Kristom i u svoju apostolsku službu, u Isusa.
Nakon propovijedi uslijedio je èin reðenja. Sveèanost je
završila
mladomisnièkim
blagoslovom,
kada
se
mladomisnicima Ðakovaèko-osjeèke nadbiskupije pridružio
i vlè. Ivan Popiæ, mladomisnik Požeške biskupije, koji je
svoju sveæenièku formaciju proveo u Sjemeništu i KBF-u u
Ðakovu.
Ljepoti obreda pjevanjem je pridonio Mješoviti katedralni
zbor, pod dirigentskom palicom mo Ivana Andriæa i
orguljsku pratnju mo Vinka Sitariæa.
.
Domovinske vijesti
Srebrni misnièki jubilej trojice salezijanaca
Zagreb, 29.6.2014. (IKA) – Sveèanim veèernjim misnim
slavljem u župnoj crkvi Marije Pomoænice na zagrebaèkoj
Knežiji, trojica salezijanaca, don Dragutin Detiæ, don Josip
Krpiæ i don Ivan Stojanoviæ, proslavili su u nedjelju 29.
lipnja na svetkovinu apostolskih prvaka svetih Petra i Pavla,
svoje srebrne sveæenièke jubileje, 25. obljetnicu misništva.
Misno slavlje predslavio je don Josip Krpiæ, ravnatelj
salezijanskog Školskog centra "Don Bosco" u Žepèu, a
propovijedao je don Damir Stojiæ, kapelan zagrebaèkih
sveuèilištaraca.
Petrovo u osjeèkoj konkatedrali
Osijek, 29.6.2014. (IKA/TU) - Na svetkovinu apostolskih
prvaka svetih Petra i Pavla, 29. lipnja, u istoimenoj osjeèkoj
konkatedrali nadbiskup i metropolit ðakovaèko-osjeèki Ðuro
Hraniæ predvodio je misno slavlje u zajedništvu s
umirovljenim nadbiskupom Marinom Srakiæem, požeškim
biskupom Antunom Škvorèeviæem, župnikom domaæinom
Adamom Bernatoviæem te sveæenicima iz nadbiskupije i
grada Osijeka. Buduæi da su sveti Petar i Pavao i zaštitnici
grada Osijeka, tom su misnom slavlju, uz brojne vjernike,
nazoèili i gradonaèelnik Ivan Vrkiæ i osjeèko-baranjski
župan Vladimir Šišljagiæ sa suradnicima.
Nadbiskup Hraniæ u homiliji je istaknuo kako je Crkva od
Boga te, kao takva, nije plod udruživanja niti ljudske volje.
Ona je posijana odozgo, od Boga, a raste odozdo, u
zemaljskim uvjetima. "Današnji nam evanðeoski odlomak
svjedoèi kako svoj položaj Petar ne duguje ostalim
uèenicima, niti se on na to mjesto postavio sam, nego je to
uèinio Isus. Tim èinom Isus potvrðuje kako onaj koji ga želi
nasljedovati to ne može uèiniti na bilo kakav naèin. Ne
postoji neko individualistièko nasljedovanje Isusa, ono se
ostvaruje samo u zajednici uèenika, tj. u Crkvi, u kojoj,
meðu ostalima, postoji i služba primata za koju je izabran
Petar. Apostoli, s Petrom na èelu, jezgra su Crkve kao
zajedništva, koje sabire Duh Sveti na temelju vjere u Krista.
Drugu dimenziju života Crkve oèituje slika Isusova slanja
apostola i predaja kljuèeva Petru: Petre, evo ti kljuèevi. Sada
vi dalje ureðujte i organizirajte Crkvu. Time je Crkvi dana i
institucionalna dimenzija. Zato je Petar simbol one
dimenzije u Crkvi koja uvijek èuva i bdije nad onim što je od
Gospodina primila, a Pavao simbol onog nastojanja Crkve
da uvijek prerièe rijeè Božju na razumljiv jezik u razlièitim
kulturama, jezicima i naèinima života ljudi", rekao je
nadbiskup Hraniæ.
Kada je u pitanju dinamika Crkve u današnje vrijeme,
nadbiskup Hraniæ primijetio je kako smo svjedoci èeste
pojave da netko ne ide u Crkvu, a kaže da vjeruje u Boga, ali
na svoj naèin. To je, smatra nadbiskup, individualizacija
vjere, nasuprot crkvenosti koja daje sigurnost i koja
povezuje svaki povijesni trenutak s poèetkom u Isusu Kristu.
"Neka nas današnji blagdan potakne da u ovom
promjenjivom vremenu ostanemo vjerni i tradiciji i onom što
posebnim darovima Duha dolazi od Gospodina. Crkva u ovo
vrijeme, na svakom mjestu, u svim okolnostima, mora znati
ispovjediti pravu vjeru u Krista kao što su to znali apostolski
prvaci – Petar i Pavao", istaknuo je nadbiskup Hraniæ.
Na kraju misnoga slavlja mons. Bernatoviæ pozdravio je
nadbiskupa Hraniæa, koji je prvi put na ovoj svetkovini u
osjeèkoj konkatedrali otkada je primio nadbiskupsku službu,
te mu uime svih župljana darovao crvenu reverendu. Po
samom svršetku gradonaèelnik Vrkiæ pozvao je biskupe i sve
nazoène na kratak kulturno-umjetnièki program ispred
konkatedrale.
2. srpnja 2014. broj 26/2014
21
Domovinske vijesti
Zlatni sveæenièki jubilej biskupa Mile Bogoviæa
Gospiæ, 29.6.2014. (IKA) - Gospiæko-senjski biskup Mile
Bogoviæ proslavio je svoj zlatni jubilej - 50. obljetnicu
sveæeništva u koju je utkano i 15 godina biskupskog služenja
- na svetkovinu sv. Petra i Pavla, 29. lipnja u gospiækoj
katedrali. Uz biskupa u sveèanom je misnom slavlju
koncelebrirao župnik i dekan mons. Mile Èanèar, a župni
vikar Josip Šimatoviæ ravnao je katedralnim zborom. Sve je
uime sveæenika i dekanata pozdravio mons. Èanèar,
èestitavši biskupu jubilej. Uime vjernika èestitku je izrekla
Maja Serdar, rekavši: "Ljubav prema Bogu i braæi ljudima
bila je Vaša snaga i poticaj za velika djela, stoga ste uvijek
našli pravu rijeè da biste bili Pastir po Srcu Isusovu, pastir
slabih, siromašnih, obespravljenih, zakinutih. Ljubav Vas je
vodila do žrtava rata i poraæa koje su u svom nevinom
stradanju zaslužile ljudsku poèast i križem obilježen grob.
Vaš život ugraðen je u Crkvu hrvatskih muèenika, ali i u
mnoge crkve i kapele koje su gaðane neprijateljskim
granatama u Domovinskom ratu".
U propovijedi se biskup Bogoviæ osvrnuo na svetkovinu
apostolskih prvaka. Evanðelje nam govori o promociji Petra
i odreðivanju posla kojim æe se baviti. Poslanica nam
predstavlja drugoga apostola, Pavla, koji je takoðer poslan
na isti posao, ali njega gledamo na kraju tog posla: Prispjelo
je vrijeme moga odlaska – poruèuje on. Jedno i drugo uklapa
se skladno u slavlje moje zlatne mise. Ili bolje reæi: to su dva
ogledala u koja se na dan svoje zlatne mise trebam pogledati:
što je važno za vodstvenu ulogu u Crkvi, kako danas trebam
gledati na prijeðen put?
Ljubav je prvo ogledalo onima koji u Crkvi imaju vodstvenu
ulogu. Petar je oèito, ljubio Isusa: skoèio je iz laðe i potrèao
k njemu kad ga je ugledao; ali ga je i zatajio… Petar je
ljubio Isusa, ali su dolazile do izražaja i njegove ljudske
slabosti. Tek kada je primio dar odozgo, dar Duha Svetoga,
mogao je krenuti svijetom… Tu poruku daje nam Crkva u
sažetom obliku nakon proslava Duhova, Presvetog Trojstva,
Tijelova, Srca Isusova, rekao je biskup Bogoviæ,
podsjeæajuæi da je za geslo svoga dolaska kao biskupa u Liku
uzeo: "U ime Oca i Sina i Duha Svetoga!"
Drugo ogledalo u koje se svaki sveæenik treba ugledati na
kraju svoga sveæenièkog puta, su rijeèi apostola Pavla:
"Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru saèuvao. Stoga,
pripravljen mi je vijenac pravednosti kojim æe mi u onaj Dan
uzvratiti Gospodin, pravedan sudac".
I sada, kada je prispjelo vrijeme moga odlaska, pitam se:
Jesam li dobar boj vojevao? Pavao kaže da je on to uèinio i
da ga èeka vijenac pravednosti. Kako to, Pavle, da si dobar
boj vojevao a progonio si Kristove uèenike, hvatao ih i
zatvarao? - Odgovor je ponovno u Kristovim kriterijima. I
Petar i Pavao su više puta griješili, ali su i tražili put prema
svjetlu. U Isusu su i Petar i Pavao prepoznali da je on Put,
Istina i Život… Nije sramota priznati da sam i ja griješio u
životu. Tražio sam Božje svjetlo i prepoznavao ga u Isusu i
njegovim svjedocima. Nije to bilo uvijek, niti je sada
savršeno. Imam svaki dan razloga za kajanje, rekao je biskup
Bogoviæ.
Sjeæam se mnogih koji su me svojim primjerom upuæivali na
taj put. Zahvaljujem Bogu što sam ih našao u krugu svoje
obitelji, meðu rodbinom, meðu sveæenicima i èasnim
sestrama, meðu obiènim vjernicima. Zahvaljujem Bogu što
danas mogu slaviti 50. obljetnicu sveæeništva i 15 godina
biskupstva, rekao je biskup Bogoviæ i zahvalio svima koji su
se trudili oko proslave jubileja.
Na kraju je otpjevana "Tebe Boga hvalimo" koju je uz
orgulje popratila na trubi vjerouèiteljica Snježana, a èlanica
zbora Ankica Rudeliæ recitirala je na kraju svoju pjesmu
posveæenu biskupu i njegovu zlatnom jubileju.
22
2. srpnja 2014. broj 26/2014
ika
Zlatna misa mons. Alojzija Petroviæa
U godini umirovljenja objavio je i monografiju "33 godine u
dijaspori - HKM Koblenz 1970.-2003."
Gotalovo, 29.6.2014. (IKA) – Jubilarnu pedesetu obljetnicu
misništva proslavio je u nedjelju 29. lipnja mons. Alojzije
Petroviæ. Bilo je to zahvalno misno slavlje na svetkovinu
svetih Petra i Pavla te u sklopu mjesnog proštenja Ivanja u
Gotalovu, rodnom mjestu mons. Petroviæa u župi Gola. Na
poèetku misnog slavlja preè. Josip Grošiæ proèitao je
èestitku varaždinskog biskupa Josipa Mrzljaka.
"Bez apostola i sveæenika nezamisliva je Isusova Crkva i
njezina spasonosna uloga u povijesti ljudi i naroda. I ja sam
prije pedeset godina ubrojen meðu Isusove apostole i
zapoèeo svoje sveæenièko služenje, propovijedanje Isusovog
Evanðelja, dijeljenje Božjih svetinja i dušobrižnièke službe
za Božji narod", rekao je u homiliji zlatomisnik Petroviæ.
Podsjetio je kako je njegova mlada misa bila prva mlada
misa u dvjesto godina postojanja Gotalova te je zahvalio što
njegovih pedeset godina misništva nije teklo uzalud.
"Najveæi dio svojeg sveæenièkog služenja proveo sam u
dušobrižnièkoj službi za Hrvate katolike izvan domovine.
Sve te godine bile su na svoj naèin vrijeme radosti i kušnje,
uspjeha i neuspjeha. Božjom milošæu mogao sam pobjeðivati
sve zapreke i pomagati mnogima da uznapreduju u èestitosti
i kao ljudi, kao vjerni katolici i pravi domoljubi. To mi je
uvijek davalo utjehu i snagu. Danas sam zbog toga radostan,
zbog spoznaje da sam bio predmet Božje ljubavi i Božje
dobrote. Sada nakon više od tri desetljeæa pastoralnog rada u
tuðini, uz pedesetu obljetnicu svoga sveæeništva, moja duša
doista pjeva iz velike zahvalnosti Bogu, jer mi je udijeljena
milost da smijem ponoviti rijeèi svetoga Pavla "Dobar sam
boj bio, trku završio, vjeru saèuvao". Gospodin je stajao uza
me, On me krijepio i izbavljao od svakoga zla, stoga Njemu
slava u vijeke vjekova", rekao je mons. Petroviæ.
Na kraju misnog slavlja zahvalio je svima koji su to slavlje
uvelièali, a napose nazoènim sveæenicima. Mons. Petroviæu
su, uz prigodne darove, èestitali i naèelnik opæine Gola dr.
Stjepan Milinkoviæ, predstavnici gostiju iz Maðarske te
Dobrovoljnoga vatrogasnog društva Gotalova èiji je mons.
Petroviæ i poèasni èlan.
Mons. Alojzije Petroviæ roðen je 20. svibnja 1938. godine u
malom prekodravskom mjestu Gotalovu uz maðarsku
granicu. Godine 1957. upisuje Bogoslovni fakultet u
Zagrebu, koji prekida zbog dvogodišnjeg služenja vojnog
roka. Za diplomski rad s temom "Ekumenizam naših dana"
dobio je 1963. godine posebnu pohvalu fakulteta. Za
sveæenika je zareðen na Petrovo 1964. godine po rukama
kardinala Franje Šepera. Kao mladi sveæenik prvo je
službovao dvije godine kao upravitelj župe Stari Farkašiæ i
župe Šišinec uz rijeku Kupu, da bi nakon toga obnašao
službu kapelana kroz godinu dana u župi Bednja i tri godine
u župi Pitomaèa. U jesen 1971. godine preuzima službu
dušobrižnika hrvatskih katolika na privremenom radu u
Njemaèkoj te je imenovan župnikom Hrvatske katolièke
misije sa sjedištem u Koblenzu u biskupiji Trier gdje je na
toj dužnosti dušobrižnika svih katolika hrvatskog jezika u
pokrajini Rheinland-Pfalz bio pune 33 godine sve do
mirovine 1. prosinca 2004. godine.
Kao dugogodišnji i angažirani župnik inozemne pastve
imenovan je 11. travnja 2001. godine monsinjorom –
kapelanom Svetog Oca, a godinu ranije primio je i Zlatnu
medalju Varaždinske biskupije uz proslavu 30. obljetnice
HKM u Koblenzu. U godini svog umirovljenja objavio je i
monografiju "33 godine u dijaspori - HKM Koblenz 1970.2003.".
ika
Petrovo u Zaprešiæu
Bogoslov Luka Brešiæ uveden u službu lektora
Zaprešiæ, 29.6.2014. (IKA) - Ovogodišnja proslava glavnog
zaštitnika sv. Petra apostola u župi Zaprešiæ I, u nedjelju 29.
lipnja obilježena je primanjem u službu lektora bogoslova
Luke Brešiæa. Euharistijsko slavlje u novoj crkvi Sv. Ivana
Krstitelja predvodio je zagrebaèki pomoæni biskup Valentin
Pozaiæ. Uz upravitelja župe, zaprešiækoga dekana Ivana
Frkonju u koncelebraciji su sudjelovali župni vikar Darko
Bruèiæ Pavuk, prof. Ilija Èabraja i vicerektor
Nadbiskupskoga bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu dr.
Mislav Kutleša. U asistenciji su bili trajni ðakoni Ilija
Nikoliæ te bogoslovi Marko Èolak, Mario Dukiæ i Robert
Kupèak.
U propovijedi biskup Pozaiæ istaknuo je važnost apostolskih
prvaka: "Unatoè ljudskim slabostima oni su svoje živote
promijenili i predali Isusu Kristu. Tu je tajna njihova
uspjeha, velièine i slave kroz stoljeæa sve do danas". Biskup
je pozvao vjernike da poput sv. Petra i sv. Pavla svjedoèe i
brane Božju ljubav unatoè protivnim strujama zla i grijeha u
današnjem svijetu.
Nakon propovijedi bogoslov Luka pristupio je biskupu koji
mu je predao lekcionar – knjigu Svetoga pisma, istaknuvši u
obrednom èinu kako treba uvijek biti donositelj Radosne
vijesti svim ljudima. Na kraju euharistijskog slavlja uz
èestitke i rijeèi zahvale župnika Frkonje biskup Pozaiæ kao
izaslanik kardinala Josipa Bozaniæa posebno je zahvalio
roditeljima bogoslova Luke Brešiæa podsjeæajuæi na rijeèi
Benedikta XVI. "Sveæeništvo je dar Isusova Srca, a za svaki
duhovni poziv posebno mole i kucaju srca roditelja".
Bogoslov Luka Brešiæ nedavno je završio studij filozofije i
teologije na Papinskom sveuèilištu Gregoriana u Rimu gdje
ostaje i na postdiplomskom studiju fundamentalne teologije.
Proslava apostolskih prvaka Petra i Pavla u Supetru na
Braèu
Supetar, 29.6.2014. (IKA) – Sveèanim misnim slavljem i
ophodom s kipovima sv. Petra i Pavla župa Supetar na Braèu
sveèano je proslavila u nedjelju 29. lipnja svetkovinu
apostolskih prvaka Petra i Pavla koja se u toj župi slavi kao
naslovnik župe i Dan grada. Središnje misno slavlje uz
sudjelovanje vjernièkoga mnoštva u crkvi Navještenja
Marijina predvodio je povjerenik za pastoral mladih
Hrvatske salezijanske provincije Ivan Šibaliæ u
koncelebraciji s dekanom Braèkoga dekanata supetarskim
župnikom Tonijem Plenkoviæem, biskupijskim sveæenikom
na specijalistièkome studiju u Rimu Pavom Gospodnetiæem i
umirovljenim sveæenikom Ivicom Eteroviæem.
Predvoditelj slavlja u homiliji je potaknuo vjernike na
razmišljanje o tome koliko u životu, na poslu i u obitelji,
svjedoèe Isusa Krista. "Nama nedostaje ljubavi prema Isusu
Kristu. Petar je uzor u ispovijedanju svoje ljubavi prema
Isusu. Pozvani smo poput Petra rijeèima i djelima svjedoèiti
svoju vjeru u Isusa. Molimo ga da nas zagovara pred Bogom
u svim našim potrebama", zakljuèio je propovjednik.
U sveèanome ophodu ulicama grada i po obali bratimi
bratovštine Sv. Roka koji su asistirali u liturgiji, nosili su
sveèeve kipove uz sudjelovanje brojnih vjernika koji su
pjevali predvoðeni župnim zborom Sv. Cecilije kojim je
ravnala s. Robertina Šašo.
.
Domovinske vijesti
Imotski: Proslava 40. obljetnice sveæeništva
jedanaestorice franjevaca
Imotski, 29.6.2014. (IKA) - Na svetkovinu sv. Petra i Pavla
u Franjevaèkom samostanu sv. Franje u Imotskom sveèano
je proslavljena 40. obljetnica sveæenièkog reðenja
jedanaestorice sveæenika, èlanova Provincije Presvetog
Otkupitelja. Od njih jedanaestorice na proslavi su bila
devetorica, koji su koncelebrirali s o. provincijalom fra
Joškom Kodžomanom na veèernjem euharistijskom slavlju u
crkvi Sv. Franje. U koncelebraciji su, uz slavljenike, bili
imotski gvardijan fra Kristian Stipanoviæ i još sedmorica
sveæenika.
Svoj su sveæenièki jubilej proslavili: fra Josip Bebiæ, fra
Duško Botica, fra Ivan Jukiæ, fra Josip Klariæ, fra Nedjeljko
Norac Kevo, fra Bruno Pezo, Nedjeljko Šabiæ, fra Jakov
Udovièiæ i fra Marijan Vugdelija (fra Ivan Križanoviæ i fra
Mirko Mariæ nisu mogli prisustvovati slavlju). Fra Marijan
je za sveæenika zareðen u Nazaretu 28. lipnja 1974., a ostali
su 29. lipnja 1974. u Imotskom primili sakrament svetog
reda prezbiterata od tadašnjeg splitsko-makarskog
nadbiskupa Frane Franiæa.
Znajuæi da su neki meðu vama od poèetka svoga sveæeništva
bili, na poseban naèin posveæeni radu na humanitarnom
polju, bilo da su svoju službu vršili u Domovini ili u
inozemstvu, ne mogu a da vam s ovog mjesta i u ovoj
prigodi ne zahvalim u ime svih onih koji su na taj naèin
osjetili Božju dobrotu preko vas. Koliko god je važno i
materijalno pomagati potrebnima u njihovoj neimaštini, još
mi se èini važnijim, vaš rad na poticanju i razvijanju osjeæaja
solidarnosti meðu kršæanskim vjernicima. Svatko može
zapasti u nekakvu životnu nevolju, ali je jako važno da u
takvim trenutcima oko sebe imamo ljude koji su spremni
priskoèiti i pomoæi, pa i zapostavljajuæi neke svoje životne
potrebe i ciljeve. Na svemu vam tome od srca zahvaljujem,
vjerujuæi sa sv. Pavlom, da je Bog zapisao sva vaša dobra
djela i da æe vas zbog njih, kao pravedni sudac, primjereno
nagraditi vijencem pravednosti, rekao je provincijal
Kodžoman u propovijedi.
Na poèetku slavlja sve je prisutne pozdravio gvardijan,
èestitavši jubilarcima u ime prisutnih vjernika. Na kraju
misnog slavlja uime slavljenika prigodnu je rijeè uputio fra
Josip Klariæ. Zahvalio je Bogu uime svih kolega na daru
sveæeništva, a takoðer je zahvalio provincijalu i svoj braæi
koja su se potrudila da slavlje ovoga velikog jubileja bude
lijepo i sveèano, izvijestila je mrežna stranica splitskih
franjevaca.
Svetkovina sv. Petra i Pavla u Puli
Pula, 29.6.2014.
(IKA) - Sveèanom koncelebracijom
proslavljena je svetkovina prvaka Crkve apostola sv. Petra i
Pavla u župi sv. Pavla u Puli.
Župa se za svoj blagdan pripremala trodnevnom duhovnom
obnovom koju je predvodio fra Petar Ljubièiæ, redovnik
Hercegovaèke franjevaèke provincije Uznesenja BDM.
Geslo trodnevnice bilo je "Doðite k meni svi vi koji ste
umorni i optereæeni i ja æu vas okrijepiti i odmoriti".
Tijekom trodnevnice organizirani su razlièiti molitvenoduhovni sadržaji, pa je osim svakodnevnog misnog slavlja i
pobožnosti krunice održano i klanjanje pred Presvetim
Oltarskim Sakramentom te predavanja: "Što znaèi obratiti
se?" i "Što znaèi vjerovati?"
Na samu svetkovinu u nedjelju 29. lipnja sveèano
euharistijsko slavlje predvodio je umirovljeni biskup Ivan
Milovan, a propovijedao fra Petar.
"Slaveæi blagdan sv. Petra i Pavla apostola danas slavimo,
zajedno sa Crkvom grada Rima, zajednièku pripadnost
2. srpnja 2014. broj 26/2014
23
Domovinske vijesti
velikoj zajednici Crkve, kroz koju je Isus želio da se kroz
stoljeæa saèuva i pronese Istina", istaknuo je mons. Milovan
u pozdravu.
Fra Petar je u homiliji govorio o žaru vjere Prvaka apostola.
Unatoè tome što je èak i zatajio Isusa, Petar je nakon
Isusovog uskrsnuæa, više od trideset godina vodio Crkvu, do
muèenièke smrti za vjeru, istaknuo je propovjednik, te
nastavio govoreæi o Pavlu i njegovom gorljivom
propovijedanju vjere, te njegovu obraæenju. "Uzori tih
velikana vjere i nas danas pozivaju da se stavimo u službu
Božje Rijeèi kako bi i preko nas, rijeèima i primjerom,
mogla dospjeti do svih ljudi i da se svi spase", istaknuo je
propovjednik.
Na kraju misnog slavlja okupljenima se obratio župnik
domaæin preè. Milan Mužina, zahvalivši predvoditelju
misnog slavlja, propovjedniku, koncelebrantima, svima koji
su na razne naèine pridonijeli uspjehu slavlja patrona župe, a
na poseban naèin zboru koji je uvelièao sve dane proslave
zaštitnika župe, pod ravnanjem dr. Andreja Angelinija.
Svetkovina apostolskih prvaka Petra i Pavla u požeškoj
katedrali
Požega, 29.6.2014. (IKA) - Na svetkovinu sv. Petra i Pavla,
29. lipnja, središnje euharistijsko slavlje u požeškoj katedrali
predvodio je biskup Antun Škvorèeviæ sa sveæenicima iz
biskupijskih središnjih ustanova i iz župe sv. Terezije
Avilske.
U pozdravu je kazao vjernicima da je ova svetkovina dan
kada slavimo muèeništvo apostolskih prvaka, zahvaljujemo
za dar Crkve utemeljene na Petru-Stijeni, molimo za njegova
nasljednika papu Franju te dajemo svoj novèani prilog za
potrebe njegove službe. Potaknuo ih je da na navedeni naèin
oèituju zajedništvo svoje mjesne Crkve s rimskom Crkvom i
njezinim biskupom u služenju opæoj Crkvi.
Na temelju èitanja biskup je u homiliji ocrtao velièinu
dvojice apostola i znaèenje koje im je Isus dodijelio.
Protumaèio je njihovu povezanost s poèecima Crkve,
istaknuvši da ona nije organizacija, udruga ili religija èiji je
utemeljitelj umro, nego organizam koji sada uskrsli Krist
oživljava svojim Duhom te nas poput živog kamenja
ugraðuje u nju kao svoje Tijelo.
Posebno se osvrnuo na službu sv. Petra kao stijene na kojoj
Isus gradi svoju Crkvu te je kazao da njegova uloga, bitna za
jedinstvo Crkve ne može imati znaèenje samo za njega
osobno nego i za njegove nasljednike sve do kraja svijeta.
Potaknuo je nazoène da izgraðuju i uèvršæuju svoj odnos
poštovanja i vjernièke poslušnosti prema nasljedniku sv.
Petra te trajno s njime budu povezani u molitvi. Pozvao ih je
da u svom životu nastoje odgovoriti na poticaje koje nam
upuæuje papa Franjo.
Tijekom slavlja vjernici su dali svoj doprinos za "Petrov
novèiæ" koji se istoga dana skuplja u svim župama Požeške
biskupije.
Nakon poprièesne molitve biskup je spomenuo kako je
Božjom Providnošæu jedan od Petrovih nasljednika, papa
Ivan Pavao II. utemeljitelj Požeške biskupije proglašen
svetim te je pozvao nazoène da upute Bogu zahvalnu
molitvu za taj dar. Èestitao je imendan svima koji nose
Petrovo ili Pavlovo ime te Stolnom kaptolu koji djeluje pod
povijesnim srednjovjekovnim nazivom Požeškoga zbornog
kaptola sv. Petra.
.
24
2. srpnja 2014. broj 26/2014
ika
Pula: Zapoèela trodnevnica povodom svetkovine sv.
Tome apostola
Prvi dan trodnevnice za sv. Tomu bio je u znaku sluge
Božjega Egidija Bulešiæa
Pula, 30.6.2014. (IKA) - U pulskoj katedrali Uznesenja
BDM zapoèela je 30. lipnja trodnevna priprava za
svetkovinu sv. Tome apostola, zaštitnika grada Pule i Pulske
biskupije.
Misno slavlje prvoga dana predvodio je tajnik pulskoga
katedralnog kaptola sv. Tome apostola, vodnjanski župnik
preè. Marijan Jeleniæ, a koncelebrirali su kanonik pokornièar
preè. Željko Staver, župnik katedralne župe mons. Vilim
Grbac, župni vikar vlè. Roko Smokroviæ i vlè. Luka Beroviæ.
Ganut sam èinjenicom da predvodim misno slavlje u ovoj
katedrali u èijem su oltaru relikvije svetaca koji su za života
postigli ono èemu svi mi težimo, rekao je propovjednik na
poèetku prigodne homilije. Ova crkva, ali i zajednica
vjernika ovoga Grada može biti ponosna na svoje duhovne
plodove, naglasio je. Ova je mjesna Crkva bila "rasadnik
svetaca" rekao je preè. Jeleniæ, te kratko spomenuo više
kandidata za oltar koji su živjeli i djelovali na podruèju
grada Pule: redovnica Presvetog Srca Isusova Tarsilla Osti,
lijeènik, kasnije sveæenik Marcello Labor, franjevac
opservant Kornelije Hrelja te mladi laik Egidije Bulešiæ za
èiju beatifikaciju kauzu vodi Tršæanska nadbiskupija.
Propovjednik je u nastavku govorio o izvanredno
kreposnom, svetaèkom životu tog mladog zauzetog vjernika
laika. On je u teškim godinama izmeðu dva rata živio i
djelovao u Puli, te jedinstvenim osobnim zalaganjem i
duhovnim darom, rijeèju i primjerom poticao obraæenje
napose "problematiènih kategorija" ljudi, u specifiènim
životnim sredinama: radnika u brodogradilištu Uljanik,
mladih prepuštenih "odgoju" ulice, mornara, za trajanja 25mjeseènoga vojnog roka…
Veæ za života, a napose
prigodom njegove smrti, od upale pluæa, u Puli, u dobi od 23
godine, 25. travnja 1929. godine, njegovi su ga suvremenici
nazivali svecem, rekao je preè. Jeleniæ, citirajuæi prvi
Egidijev životopis koji je neposredno nakon njegove smrti
napisao jedan talijanski isusovac. Knjige o sluzi Božjem
Egidiju Bulešiæu dosada su prevedene na više svjetskih
jezika, naglasio je propovjednik te istaknuo potrebu
populariziranja lika i primjera tog moguæeg buduæeg
blaženika, koji je, kako je rekao, "svetac za naše vrijeme".
Misno slavlje prigodnim su pjesmama pratili èlanovi
Kulturno-umjetnièkog društva "Lino Mariani" iz Pule.
Nakon mise uslijedio je koncert tijekom kojeg su nastupili
zasebno ženski i muški zbor, i naposljetku u mješovitoj
postavi, a uz sudjelovanje gošæe mezzosopranistice Sofije
Cingula. Koncert je otvorio ženski zbor, zajedno sa
mezzosporanisticom Cingula,a pod ravnanjem Oriete
Šverko, dvjema skladbama pulskog kompozitora Antonia
Smareglie, "Salve Regina" te "Per le strae solazae",
dijalektalnog izrièaja. Muški zbor izveo je, pod ravnanjem
maestra Edija Svicha, Verdijevoj godini u èast, "La vergine
degli angeli" iz opere Moæ sudbine ("La forza del destino").
Zajednièkim snagama, u mješovitoj postavi, zbor je pokazao
svu svoju glazbenu bravuru Mozartovom "Ave verum" i
Franckovom "Panis Angelicus". Posebni hommage nedavno
preminulom pulskom kompozitoru Nellu Milottiu iskazali su
pjesmom Salve mysterium za koju je tekst napisao
književnik Daniel Naèinoviæ, a koncert je zakljuèen
velièanstvenom izvedbom Milottieve "San Tommaso",
pjesme posveæene upravo sv. Tomi, patronu grada Pule i
Pulske biskupije.
Zakljuène
zahvale
predvoditelju
misnog
slavlja,
koncelebrantima i glazbenicima izrekao je župnik domaæin,
mons. Grbac.
ika
Premještaji i razrješenja u Rijeèkoj nadbiskupiji
Rijeka, 30.6.2014. (IKA) - Kako je uobièajeno na kraju
pastoralne godine rijeèki nadbiskup Ivan Devèiæ dekretirao
je promjene pojedinih službi u Rijeèkoj nadbiskupiji.
Najviše je promjena u župama, a mijenja se i vodstvo
Metropolitanskog instituta u Rijeci te Pastoralne godine za
ðakone.
Promjene su obuhvatile 23 sveæenika i 20 župa. Trojica
sveæenika odlaze u mirovinu, a prve službe dobivaju trojica
mladomisnika. Promjene su se dogodile i na razini Rijeèke
metropolije koja je dobila novog voditelja Pastoralne godine
za ðakone, te ravnatelja Metropolitanskog instituta.
Umirovljena su trojica župnika: Ante Cindriæ, Mate Vukoviæ
i Milan Cvitkoviæ. Vlè. Cindriæa zamijenit æe u župi sv.
Petra i Pavla u Bribiru kao župni upravitelj vlè. Nikola
Gajiæ, dosadašnji upravitelj župa sv. Antuna Padovanskog u
Èabru i Presvetog Trojstva u Plešcima. Na mjesto vlè. M.
Vukoviæa, župnika u župama sv. Nikole biskupa u Brod
Moravicama, sv. Petra i Pavla u Podstenama i Našašæu sv.
Križa u Završju imenovan je vlè. Tomislav Ravnjak koji je
razriješen službe u župama sv. Andrije apostola u Tršæu i sv.
Vida u Prezidu. Umirovljenog vlè. M. Cvitkoviæa u župi sv.
Josipa u Praputnjaku zamijenit æe vlè. Nixon Gonzales koji
je razriješen službe župnog upravitelja u župama sv. Jurja
muèenika u Hreljinu, a osim Praputnjaka povjerava mu se i
župa Blažene Djevice Marije od Karmela na Krasici, kojom
je dosad s Kukuljanova upravljao vlè. Marijan Benkoviæ.
Vlè. Giuseppeu Vosilli, župniku župe sv. Andrije apostola u
Bakru, koji je navršio sedamdeset i pet godina života,
odobreno je produljenje župnièke službe na godinu dana.
Vlè. Matija Žugaj razriješen je pastoralne brige za župe
Majke Božje od Karmela u Ledenicama, sv. Antuna
Padovanskog u Zagonu i sv. Jakova u Krmpotama te je
stavljen na raspolaganje Vojnom ordinarijatu RH.
Upraviteljem tih župa imenovan je vlè. Jaroslaw Wilczynski
koji je razriješen službe župnog vikara u župi sv. Romualda i
Svih svetih u Rijeci.
Vlè. Marko Kopiæ, upravitelj župa sv. Antuna Padovanskog
u Fužinama, sv. Jurja muèenika u Lièu i sv. Ivana Krstitelja
na Zlobinu razriješen je pastoralne skrbi za ovu potonju župu
koja je, zajedno sa župom sv. Jurja muèenika na Hreljinu,
povjerena vlè. Miroslav Perglu, dosadašnjem upravitelju
župe sv. Æirila i Metoda u Rijeci. Novim župnim
upraviteljem župe sv. Æirila i Metoda imenovan je vlè.
Siniša Vujèiæ, povratnik sa studija kanonskog prava u Rimu.
Njemu æe pomagati kao župni vikar mr. Tomislav Zeèeviæ,
doktorand i asistent za biblijske znanosti na Teologiji u
Rijeci.
Vlè. Mate Berišiæ, dosadašnji župni vikar u župi sv. Križa na
Srdoèima u Rijeci imenovan je upraviteljem župa sv.
Andrije u Tršæu, sv. Vida u Prezidu, sv. Antuna
Padovanskog u Èabru i Presvetog Trojstva u Plešcima.
Njemu æe kao župni vikar pomagati mladomisnik Marijan
Žderiæ.
Vlè. Zlatko Èibariæ imenovan je župnim vikarom u župi sv.
Križa na Srdoèima.
Promjene su zahvatile i župu Uznesenja Blažene Djevice
Marije u Rijeci. Vlè. mr. Mario Geriæ razriješen je službe
župnog upravitelja kako bi završio doktorski studij iz
liturgike. Istovremeno æe kao župni vikar pomagati u župi
sv. Jurja muèenika u Lovranu gdje æe stanovati. Novim
upraviteljem imenovan je vlè. dr. Mario Tomljanoviæ koji je
razriješen službe župnog vikara u župi sv. Jurja u Lovranu.
Njemu æe kao župni vikar pomagati vlè. Tomislav Miletiæ.
Mladomisnik vlè. Pero Marijanoviæ imenovan je župnim
vikarom u župi sv. Ivana Krstitelja u Rijeci, a vlè. Lovro
Periæ župnim vikarom sv. Mihovila na Jelenju. Mladomisnik
Domovinske vijesti
vlè. Ðuliano Trdiæ upuæen je na studij psihologije na
Papinsko sveuèilište Gregoriana u Rimu.
Mons. Nikola Uraviæ razriješen je službe voditelja
Pastoralne godine za ðakone Rijeèke metropolije. Novim
upraviteljem imenovan je vlè. dr. Mario Tomljanoviæ.
Mr. Mario Geriæ razriješen je službe ravnatelja
Metropolitanskog instituta u Rijeci (MPI), a novi ravnatelj
postao je vlè. Marijan Benkoviæ.
U promjene u obnašanju pastoralnih službi u Rijeèkoj
nadbiskupiji nisu ukljuèene možebitne izmjene u župama
kojima upravljaju sveæenici redovnici, jer njihove
redovnièke uprave nisu Ordinarijatu o tome poslale još
nikakvu obavijest.
Poèela devetnica za blagdan bl. Marije Propetog Isusa
Petkoviæ
Blato, 30.6.2014. (IKA) - U svetištu blažene Marije
Propetog Isusa Petkoviæ u Blatu na Korèuli 30. lipnja
zapoèela je devetnica pred njezin blagdan. Voditelj
veèernjeg euharistijskog slavlja bio je gvardijan
franjevaèkog samostana na Kaptolu u Zagrebu fra Zdravko
Laziæ, OFM. U propovijedi je istaknuo blagoslov i potrebu
šutnje. "Mi u današnje vrijeme jako puno govorimo. Toliko
se govori da veæ ne možemo slušati. Svi smo iskusili toliko
puta kad sjednemo u crkvu, kad se smirimo ili kod kuæe
ujutro kad zapoèinjemu jutarnju molitvu ili uveèer u smiraj
dana jednostavno pred Boga stanemo i osjetimo duboki mir
Božje prisutnosti, duboki mir Božje blizine. Blaženica je
cijeli život sama svjedoèila svojim duhovnim kæerima u
mnogim pismima, u mnogim poukama govorila kako je
šutnja blagoslov, jer samo onaj koji zna zastati, zašutjeti
pred Bogom, tada može doživjeti ljepotu, kako svjedoèi
psalmist: 'Iz srca mi naviru rijeèi divne, pjesmu svoju ja
Kralju pjevam'. Toliko puta je isticala kako "šutnja lijeèi i
èuva, usporava naš govor, naš jezik zauzdava da ne bismo
povrijedili drugoga, da ne bismo tu ubojitu strijelicu
usmjerili prema drugome i da drugi zbog nas trpi i bude
žalostan". Zato je najviše citirala rijeèi psalmiste, i èesto
èinila znak križa na svojim usnama. Gospodine stražu
postavi na usta moja. Èesto se pozivala na rijeèi svetoga
Jakova apostola koji u svojoj poslanici možda na
najjednostavniji, najpraktiènijii naèin govori da je blažen
onaj èovjek koji zna obuzdati svoj jezik, obuzdati svoj
govor. I zato bih volio da i mi u svome duhovnome životu
po njezinom primjeru, njezinom zagovoru, pokušamo
vježbati šutnju, rekao je, poruèivši vjernicima da treba
shvatiti vrijednost šutnje, povuèenosti, "da bismo se susreli s
Bogom". "U današnje vrijeme zaboravljamo ono što nas
Božja rijeè uèi, kako nas Isus potièe, kako je bl. Marija
svojim duhovnim kæerima u poticajima pisala, preko usta
treba uvijek iæi rijeè blagoslova. Bog se služi našim ustima
da blagoslivljamo njegovo sveto Ime, ali i da govorimo
lijepe rijeèi, rijeèi koje ohrabruju, rijeèi koje pridižu, rijeèi
koje ulijevaju mir i sigurnost, rekao je, pozvavši vjernike da
svi pokušaju pripaziti na svoj govor i na potrebu šutnje kako
bi u svima bio nastanjen Bog, Božja milost i da paze što
unoseo u sebe, u svoje srce, kakve rijeèi i kakve misli.
Za vrijeme euharistijskog slavlja pjevao je djeèji zbor
"Stope" pod vodstvom s.M. Danijele Lisica.
2. srpnja 2014. broj 26/2014
25
Crkva u Hrvata
ika
Crkva u Hrvata
Vjeèni Grad za vjeronauène olimpijce
Nacionalni katehetski ured HBK nagradio po tri najbolje
ekipe osnovnih i srednjih škola koje su pobijedile na
državnom natjecanju iz vjeronauka
Rim, 21.6.2014.
(IKA) - Nacionalni katehetski ured
Hrvatske biskupske konferencije nagradio je po tri najbolje
ekipe osnovnih i srednjih škola koje su pobijedile na
Vjeronauènoj
olimpijadi,
državnom
natjecanju
iz
vjeronauka, ove godine sa završnicom u Šibeniku,
putovanjem u Rim od 17. do 21. lipnja, objavljeno je na
portalu Glasa Koncila.
Na putu prema Vjeènome Gradu posjetili su u Padovi
svetište sv. Leopolda Bogdana Mandiæa te baziliku Sv.
Antuna Padovanskoga, kojima su se preporuèili u zagovor.
Put se nastavio prema Rimu, do hrvatske hodoèasnièke kuæe
Domus Croata gdje su sudionici putovanja bili smješteni i
gdje ih je doèekala njihova voditeljica po Rimu, Anðela
Jelièiæ.
Prvoga dana boravka u Rimu olimpijci su sudjelovali na
opæoj audijenciji pape Franje. na Trgu Sv. Petra, prošetali do
Anðeoske tvrðave, poznatim trgovima do Konstantinova
slavoluka i Rimskoga foruma i zatim posjetili Koloseum.
Dojmljiv je bio i posjet najveæem Papinskom sveuèilištu u
Rimu, slavnoj Gregorijani, gdje su saznali da su se u tom
meðunarodnom uèilištu obrazovali i naši blaženici Alojzije
Stepinac i Miroslav Bulešiæ. Olimpijci su imali èast posjetiti
i tamošnju, najvažniju biblioteku svijeta Biblicum, u koju
dolaze najveæi struènjaci Svetoga pisma iz cijeloga svijeta.
Slijedio je posjet crkvi Svete Marije od Nebeskoga Oltara
(Santa Maria di Araceli) u kojoj se nalazi grob Katarine
Kosaèe (Kotromaniæ); crkvi Sv. Petra u Okovima te posjet
bazilici Sv. Marije Velike.
Treæi dan nagradnoga putovanja, uz posjet bazilici Sv. Ivana
Lateranskoga, crkvi Sv. križa, Konstantinovoj krstionici i
crkvi u kojoj se nalazi tzv. Scala santa, posebno je bio
obogaæen posjetom katakombama sv. Kalista. Tu, na mjestu
poèetaka kršæanstva, osim razgledavanja, mladi su sudionici
nagradnoga putovanja slavili misu, koju je za njih predvodio
don Mili Plenkoviæ, župnik s Hvara, u suslavlju s don
Tomislavom Bašiæem, prefektom u Nadbiskupijskome
sjemeništu u Splitu, takoðer pratiteljem jedne od
pobjednièkih ekipa. Prisjetivši se važnosti mjesta na kojemu
se slavila misa i svetkovine Tijelova koje se toga dana
slavilo, Plenkoviæ je istaknuo da bez euharistije nije moguæ
onakav autentièan i svet život o kakvom svjedoèe
katakombe. Drugi nezaboravni trenuci bili su posjet bazilici
Sv. Pavla izvan zidina i Vatikanu: Vatikanskim muzejima,
Sikstinskoj kapeli, kupoli bazilike Sv. Petra i samoj bazilici,
u kojoj su se olimpijci pomolili na grobovima svetih papa
Ivana Pavla II. i Ivana XXIII. Dan je završio posjetom
Hrvatskome zavodu sv. Jeronima, u kojemu ih je primio
vicerektor zavoda o. Marko Ðurin. Nakon predstavljanja
povijesti zavoda, olimpijci su se upisali u knjigu posjetitelja.
Na povratku u domovinu olimpijci su posjetili Asiz, grad sv.
Franje i "oazu mira". Kao i uvijek na putovanjima takve
vrste, bogata i duhovnim sadržajima, mladima je pozitivan i
vrlo dirljiv trenutak tijekom povratka bila i podjela dojmova,
doživljaja s putovanja, zadovoljstvo, radost i zahvalnost za
predivno iskustvo znanja, kulture, ljepote, druženja i
zajedništva. Vjeronauèna olimpijada još jednom je dokazala
da je puno više od pukog natjecanja iz jednoga nastavnoga
predmeta.
Banja Luka: Uruèene diplome šestoj generaciji
maturanata Opæe gimnazije KŠC
Banja Luka, 23.6.2014.
(IKA/TABB) - Prigodnom
sveèanošæu u holu Katolièkoga školskog centra "Bl. Ivan
Merz" u Banjoj Luci u ponedjeljak 23. lipnja uruèene su
diplome pedeset i trima maturanticama i maturantima Opæe
gimnazije.
Osim maturanata sveèanosti su nazoèili i njihovi roditelji,
razrednice i profesori na èelu s direktoricom prof. Anðom
Tomiæ, ravnateljem KŠC mr. Ivicom Božinoviæem te
utemeljiteljem KŠC i gimnazije banjoluèkim biskupom
Franjom Komaricom.
Prigodne govore održali su ravnatelj Božinoviæ, direktorica
Tomiæ, dvije razrednice, predstavnik roditelja i na kraju –
nakon podjele diploma i pohvala veæem broju maturanata –
biskup Komarica. Direktorica Tomiæ je izmeðu ostalog
navela da je prosjek ocjena maturanata 4,43, da znatan broj
maturanata ima sve najbolje ocjene, a da su velika veæina
pohvaljeni zbog uèenja i vladanja. Za najbolju maturanticu
proglašena je Milica Ðokiæ.
Biskup je èestitao maturantima na uspješno prijeðenoj
važnoj etapi života. Zahvalio je profesorskom i
odgojiteljskom zboru na njihovoj velikoj ljubavi i
požrtvovnosti, a zahvalio je i roditeljima maturanata na
povjerenju u ovu odgojno obrazovnu instituciju i na
konstruktivnoj suradnji. Potaknuo je maturante na hrabri
novi iskorak u vlastitu buduænost pouzdavajuæi se u vlastite
snage, a još više u Božju pomoæ koju Bog pruža svima jer
sve ljude voli.
Biskup je pred svima izrazio nadu da æe drugi uèenici nižih
razreda Opæe gimnazije KŠC moæi - slièno kao sadašnji
maturanti - uspješno maturirati, te da æe "entitetske i gradske
vlasti konaèno uvažiti želje roditelja i financijski dostatno
podržati prava roditelja na slobodan izbor u obrazovanju i
odgoju vlastite djece".
U protekloj školskoj godini 2013/14 u Opæoj gimnaziji KŠC
u Banjoj Luci bilo je upisano 249 uèenika, a zahtjeva za upis
bilo je daleko više.
Kelkheim: 20.000 eura za poplavljene
Kelkheim, 23.6.2014. (IKA) - Hrvatska katolièka župa
Main-Taunus/Hochtaunus s voditeljem fra Marinkom
Vukmanom prikupljala je novèana sredstva kako bi pomogli
Hrvatima i drugim stanovnicima u nevolji s poplavljenih
podruèja. Zajednica je prikupila 12.500 eura koje je uputila
Hrvatskom Caritasu, zatim Caritasu Bosne i Hercegovine te
karitativnoj organizaciji Kruh sv. Ante u Sarajevu.
Kroz izraz solidarnosti, slanja drugih oblika materijalne
pomoæi osobito onima koji s podruèja Hrvatske katolièke
zajednice imaju rodbinu ili su sami s tih ugroženih podruèja,
Hrvatskom Caritasu poslano je 4000 eura, Caritasu BiH
5000 eura, a u Kruh sv. Ante iz Sarajeva upuæeno je 3500
eura. Prije toga, poèetka katastrofalnih posljedica izazvanim
poplavama, u Hrvatskoj i BiH bile su poplave s manjim
razmjerima za što je takoðer Hrvatska katolièka župa MainTaunus/Hochtaunus prije nekoliko tjedana poslala
Caritasima Crkvi u domovini 7500 eura pomoæi.
.
26
2. srpnja 2014. broj 26/2014
ika
Biskup Komarica pohodio Generalni konzulat RH
Banja Luka, 23.6.2014. (IKA/TABB) - Banjoluèki biskup
Franjo Komarica zajedno s èetvoricom domaæina,
predstavnicima povratnika iz župe Liskovica kod Mrkonjiæ
Grada, pohodio je 23. lipnja Generalni konzulat Republike
Hrvatske u Banjoj Luci. Dan prije, biskup je pored porušene
župne crkve u Liskovici predvodio misu uz sudjelovanje
velikog broja domaæih župljana, mahom prognanih u
Hrvatsku i druge zemlje.
U konzulatu su razgovarali s generalnom konzulicom
Dunjom Jevak o aktualnim problemima s kojima se susreæu
povratnici u Donju i Gornju Liskovicu. Glavni problemi su
vezani uz zapušteni put kroz ta sela, za koji se ne brine ni
opæinska ni entitetska vlast, te nerazvedenost elektriène
struje do svih onih kuæa koje su povratnici sami uspjeli
obnoviti, a i do nekih kuæa koje je pomogla obnoviti Vlada
RH.
Povratnici iz Liskovice su zamolili generalnu konzulicu
Jevak da intervenira kod entitetskih vlasti u RS i državnih
vlasti BiH kako bi konaèno i oni dali materijalnu pomoæ
povratnicima Hrvatima za njihov održivi povratak.
Niti 22 godine nakon nasilnog protjerivanja svih žitelja župe
Liskovica i uništavanja njihovih crkvenih objekata, katolici
ta dva hrvatska sela kao i iz drugih pet sela u mrkonjiægradskoj opæini nisu odustali od povratka u svoj rodni kraj.
Pozvali su konzulicu da ih doðe posjetiti i uvjeriti se u
njihovu odluènost da se vrate na svoja ognjišta.
Generalna konzulica Jevak je obeæala Liskovèanima i
biskupu Komarici da æe razgovarati s nadležnim
institucijama koje bi mogle i trebale pružiti pomoæ i
hrvatskim povratnicima na podruèje RS te da æe gledati
posjetiti Liskovèane uz proslavu blagdana sv. Ilije, nebeskog
zaštitnika te drevne župe.
Duhovna obnova i pohod sveæenika Srijemske biskupije
poplavljenim mjestima
U Jameni uruèena humanitarna pomoæ prikupljana u
srijemskim župama
Moroviæ/Jamena/Batrovci, 23.6.2014.
(IKA/TU) –
Srijemski biskup Ðuro Gašparoviæ i sveæenici Srijemske
biskupije posjetili su u ponedjeljak 23. lipnja Moroviæ,
Batrovce i Jamenu, mjesta koja je najviše stradala u
poplavama. U Jameni je uruèena humanitarna pomoæ Štabu
za izvanredne situacije u tome mjestu u vidu odjeæe,
sredstava za higijenu i živežnih namirnica, dok je novèana
pomoæ uruèena sedam najugroženijih obitelji. Inicijativa za
prikupljanje humanitarne pomoæi potekla je od biskupa
Gašparoviæa i direktora Caritasa preè. Joze Duspare, koji su
veæ poèetkom poplava pozvali sve vjernike srijemskih župa
da prikupljaju pomoæ za ugroženo stanovništvo. Po
preporuci župnika u Šidu Nikice Bošnjakoviæa veæi dio
pomoæi podijeljen je mještanima Jamene koja je najviše
pogoðena poplavama, dok je dio pomoæi uruèen i Crvenom
križu u Srijemskoj Mitrovici. Ovogodišnja lipanjska
duhovna obnova sveæenika Srijemske biskupije organizirana
je kao karitativno-humanitarni dogaðaj izazvan ovim
nemilim dogaðajima.
Prije posjeta Jameni, biskup Gašparoviæ u zajedništvu sa
sveæenicama iz cijele biskupije, predvodio je misu u
hodoèasnièkom svetištu u Moroviæu "Marije Pomoænice
kršæana i duša u èistilištu". Duhovni nagovor prigodom
duhovne obnove izložio je povjerenik za duhovnu formaciju
sveæenika Srijemske biskupije i župnik u Novom
Slankamenu preè. Berislav Petroviæ. Istaknuo je znaèaj
svetkovine Presvetog Srca Isusova: "Èovjek se uvijek treba
truditi sve više suoblièavati svoje srce Isusovom Srcu, jer je
Crkva u Hrvata
krotko i ponizno i èovjeku daje mir i spašava ga. Pobožnost
prema Srcu Isusovu govori nam da Bog ima srce i da ono
kuca za nas. U njemu ima mjesta za svakoga od nas i samo
od njegova Srca možemo uèiti kako trebamo odgajati svoja
srca", rekao je preè. Petroviæ. Nakon misnog slavlja,
sveæenici su se uputili u Jamenu.
Sveæenike Srijemske biskupije, na èelu s biskupom
Gašparoviæem, doèekali su predstavnici Mjesne zajednice
kao i koordinator Štaba za izvanredne situacije opæine Šid
Cvjetko Rakiæ. Tijekom posjeta i razgovora s predsjednikom
Mjesne zajednice Jamene Miodragom Starèeviæem, direktor
Srijemskog Caritasa preè. Duspara predstavio je rad Caritasa
i akciju za pomoæ postradalima kao i smjernice za
buduænost. Nakon toga vodeæi predstavnici mjesta su iznijeli
potrebe za još nekim neophodnim materijalnim stvarima
stanovnicima tog mjesta. "Najveæi problem je nedostatak
kreveta i ležaja za spavanje i bijele tehnike koja je uništena u
poplavama, a nedostaju nam i isušivaèi prostorija kojih za
sada imamo 30, ali su nedovoljni za isušivanje svih kuæa.
Svaka pomoæ nam mnogo znaèi kao i ova danas i ja vam od
srca zahvaljujem", rekao je predsjednik Mjesne zajednice
Jamena. Srijemski Caritas pokazao je volju da i u iduæem
razdoblju pomogne stanovništvu ovoga sela. "U ovu našu
humanitarnu akciju ukljuèene su sve župe od Novog
Beograda, Zemuna pa sve do Šida. Sve župe su se odazvale
u prikupljanju pomoæi za ugroženo stanovništvo tako da je
sakupljena velika kolièina hrane, odjeæe, sredstava za
higijenu, vode. Srijemski Caritas je veæ nekoliko puta do
sada organizirao ovakve akcije i to kada su bile poplave u
Banatu, zemljotres u Kraljevu i Italiji, za djecu Filipina i
drugo. Nisu to nešto velika sredstva, ali su svakako dobro
došla", rekao je preè. Duspara.
U crkvi Svete Marije Magdalene u Jameni, okupili su se
vjernici te filijale gdje ih je pozdravio vlè. Bošnjakoviæ. Tom
prigodom uruèena je novèana pomoæ nekoliko vjernièkih
obitelji koja je rasporeðena prema broju èlanova
domaæinstva, a s kojom æe moæi pomoæi i druge. Biskup
Gašparoviæ rekao je da su humanitarnu pomoæ donijeli za
cijelo mjesto jer zajednicu èine svi, i katolici i pravoslavni i
èlanovi drugih vjeroispovjesti te je rekao da se treba
pomagati svima koji su u nevolji. Zahvalio je svim župama
na pomoæi te župnicima Srijemske biskupije koji su došli da
vjernicima poplavljenih župa pokažu da nisu sami.
Okupljene vjernike u Jameni biskup je potaknuo da budu
pravi vjernici, kršæani i stanovnici ovog mjesta i da nastave
složno živjeti jedni pored drugih i sa èlanovima drugih
vjeroispovjesti. Nakon posjeta Jameni biskup i sveæenici
uputili su se u obilazak mjesta Batrovci, gdje su se pomolili
u crkvi Uzvišenja svetog Križa.
100. obljetnica roðenja sveæenika Ante Dujloviæa
Banja Luka, 28.6.2014. (IKA/TABB) - Stota obljetnica
roðenja sveæenika Ante Dujloviæa, svjedoka vjere, jednog od
veæeg broja sveæenika Banjoluèke biskupije ubijenih tijekom
II. svjetskog rata, proslavljena je 28. lipnja u župi Ivanjska
na podruèju Banjoluèkog dekanata koncelebriranim misnim
slavljem na kojem su se okupili domaæi vjernici kao i više
stotina prognanih župljana, onih koji su došli iz Hrvatske te
vjernici iz susjednih župa.
Prije mise mons. dr. Anto Orlovac, autor knjige "Vjeran do
smrti" o ubijenom župniku Dujloviæu upoznao je prisutne s
likom vlè. Dujloviæa. Župnik Anto Dujloviæ roðen je 26.
lipnja 1914 u selu Ružiæi u župi Ivanjska. Zareðen je za
sveæenika 30. travnja 1939. Kao župnika župe Gumjera na
desnoj obali donjeg toka rijeke Vrbas, èetnici su ga 11.
srpnja 1943., nakon zlostavljanja ubili nedaleko od župne
2. srpnja 2014. broj 26/2014
27
Crkva u Hrvata
crkve.
Misno slavlje predvodio je banjoluèki biskup Franjo
Komarica u koncelebraciji s pomoænim banjoluèkim
biskupom Markom Semrenom i 14 dijecezanskih i
redovnièkih sveæenika uz asistenciju dvojice ðakona.
U propovijedi biskup Komarica izmeðu ostalog je rekao
kako kreposni sveæenièki život Ante Dujloviæa i osobito
njegova svjedoèka smrt, nisu izblijedjeli u zahvalnom
sjeæanju tadašnjih njegovih župljana – Poljaka, koji su se
nakon rata svi morali iseliti u Poljsku. On je dosita ljubio
Boga. To svjedoèe i njegovi suvremenici ali i generacije
potomaka mnogih od njegovih suvremenika. Svojim
kršæanskim životom baštinjenim od njegovih pobožnih
roditelja a uèvršæenima od njegovih odgojitelja i profesora u
sjemeništima u Travniku i Sarajevu a onda konaèno i svojom
muèenièkom smræu doista je pokazao da je zreo za nebo. On
apsolutno zaslužuje da ga i mi – makar tek sada više od 70
godina nakon što je prešao u vjeènost, konaèno poènemo
temeljitije upoznavati, a onda i nasljedovati, kao što to èine
njegovi nekadašnji župljani i potomci tih župljana u
Poljskoj, koji žele za njega pokrenuti postupak za
beatifikaciju.
Pred kraj mise biskup je blagoslovio spomen ploèu koju su
domaæi župljani predvoðeni župnikom fra Markom
Kovaèiæem postavili u èast i spomen domaæem sinu Anti
Dujloviæu.
Poslije mise, zajedništvo vjernika i njihovih pastira je
nastavljeno za zajednièkim objedom koji su pripremili
domaæi župljani predvoðeni rodbinom ubijenog župnika
Dujloviæa.
23. hrvatski folklorni festival
U Heusenstammu nastupilo dvanaest odraslih folklornih
skupina iz hrvatskih katolièkih misija i zajednica iz Njemaèke
Heusenstamm, 28.6.2014.
(IKA) - Tradicionalni 23.
hrvatski folklorni festival u Njemaèkoj, na kojem je
nastupilo dvanaest odraslih folklornih skupina iz hrvatskih
katolièkih misija (HKM) i zajednica (HKZ) iz Njemaèke,
održan je u subotu 28. lipnja u Kulturnom i sportskom centru
"Martinsee" u Heusenstammu kod Offenbacha na Majni, u
organizaciji Hrvatskoga dušobrižnièkog ureda iz Frankfurta
na Majni. Prije festivala održana je Služba rijeèi u kojoj je
sudjelovala skupina mladih iz HKM Offenbach.
Službu rijeèi uz prigodnu duhovnu rijeè predvodio je
predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zadarski
nadbiskup Želimir Puljiæ, koji je kazao kako smo na ovom
svijetu da rod donosimo i to uz pomoæ Božjeg blagoslova,
njegova nadzora i uputa.
"Ne možemo sami, On nam je potreban. U tom kontekstu,
dok vas gledam odjevene u narodne nošnje razmišljam o
stoljeæima koja su iza nas. Ove lijepe nošnje su bile nekada
misno ruho. U njima se išlo u crkvu. Ta lijepa odijela su
vezana uz svetu liturgiju.
Što se radilo kod crkve? Najprije se slavila misa, rijeè se
Božja slušala, pjevalo se, oduševljeno slavilo otajstvo, a iza
toga oko crkve se družilo. Sa sobom se nosilo nešto za
pregristi pa se sjelo negdje u kut, pojelo, a nakon toga se
zaigralo, zapjevalo, bacilo kamena s ramena, poigralo se
boæama ili na karte.
Crkva je bila mjesto gdje su se ljudi okupljali i uz crkvu
raspravljali o zajednièkim planovima. Najlakše je bilo
donijeti zakljuèak tu u blizini crkve, tu gdje Isus stanuje, koji
nas sluša. Tu se nalazilo najbolje rješenje. U tom kontekstu
zahvaljujemo Bogu što su naši preci imali taj osjeæaj za
Božju prisutnost, osjeæaj važnosti Božje rijeèi i osjeæaj za
sakramente koji su ih hranili i bez kojih nisu mogli. Od
28
2. srpnja 2014. broj 26/2014
ika
poèetka je bila svijest kršæana da ne mogu bez mise. I naši su
ljudi stoljeæima isto tako držali do mise. Bez mise nisu
mogli.
Misa je bila vrhunac, nedjelja je bila vrhunac njihovoga
tjednog slavlja i okupljali su se, ali ne samo da bi proslavili
misu, nego i da bi se družili, da bi misa urodila plodom
zajednièkog života, zajednièkih planova, zajednièke pjesme
veselja i igre. Sve je to išlo zajedno. Zato u ovoj prigodi
zahvaljujem voditeljima naših misija i pastoralnim
djelatnicima koji se trude i u tuðini njegovati takav osjeæaj –
prenositi i pomagati da se ta svijest nedjelje zadrži i u
jednom i u drugom obliku, osobito u ovom liturgijskom
sakramentalnom upravo s onom sviješæu kako su to prvi
kršæani govorili: Mi bez nedjelje ne možemo!
Dok danas ovdje pribivate na ovom festivalu, imajte u vidu
da je ovo jeka stoljeæa. U ovim pjesmama, kolima progovara
naša prošlost, naš identitet, tu se otkrivamo i po tome se
prepoznajemo i danas kad smo u Europi. Stoga vam
zahvaljujem da se trudite saèuvati to što nam je dragocjeno i
da ovim susretima podržavate taj žar i to vjerom. Pravi je
uspjeh kad smo zajedno, povezani, umreženi s istim
idealima, idejama, željama da ostvarimo zajednièki
program", kazao je mons. Puljiæ, posebno istaknuvši važnost
vjere koja raða kulturu, o èemu je govorio sv. Ivan Pavao II.
Festival je zapoèeo hrvatskom himnom. Dobrodošlicu
sudionicima i okupljenima uputio je uime organizatora
delegat za hrvatsku pastvu u Njemaèkoj vlè. Ivica
Komadina. Posebno je zahvalio mons. Puljiæu na
predvoðenju Službe rijeèi. Potom je otvorio festival.
Prigodnu pozdravnu rijeè uputio je i gradonaèelnik
Heusenstamma Peter Jakoby. Okupljene su pozdravili i
konzulica Generalnog konzulata R. Hrvatske iz Frankfurta
na Majni Lidija Pansegrau-Hadroviæ i vicekonzul
Generalnog konzulata Bosne i Hercegovine Dragan Bagariæ.
Na festivalu je bilo više sveæenika koji su došli u pratnji
svojih skupina, kao i pastoralnih suradnica i suradnika –
redovnica i laika, voditeljica i voditelja skupina, te roditelja i
drugih ljubitelja hrvatske folklorne baštine.
U prosudbenoj komisiji bio je ugledni istraživaè hrvatskog
folklora prof. Vidoslav Bagur. Èlanovi folklornih skupina
pjesmom i plesom povele su okupljene hrvatskim krajevima
u kojima se njeguje bogatstvo hrvatske tradicijske kulture.
Nastupile su folklorne skupine iz hrvatskih katolièkih misija
i zajednica u Njemaèkoj Main-Taunus/Hochtaunusa,
Wupperala, Mainza, Offenbach am Main, Darmstadta,
Mülheim/Oberhausena, Stuttgart-Bad Cannstatta, Duisburga,
Mannheim-Mosbacha, Essena, Münchena i Düsseldorfa.
Na kraju je uime prosudbene komisije prof. Vidoslav Bagur
kazao kako je bilo lijepo vidjeti toliko dobrih mladih pjevaèa
i plesaèa. "Nekad se tradicijska kultura prenosila usmenom
predajom, a danas to rade voditelji skupina i njima zapravo
treba uputiti veliku zahvalu, jer da njih nema ne bi bilo ni
ovoga svega lijepoga što smo veèeras ovdje doživjeli."
Prof. Bagur je nakon smotre svakoj skupini pojedinaèno
uputio struènu rijeè. Delegat Komadina zahvalio je svima na
odazivu te obitelji Vuko koja je pomogla ostvarenju smotre
nastupom u toj dvorani. Predstavnicima skupina uruèene su
zlatne medalje. Program je vodila dr. med. dent. Betina
Mamiæ-Salvia. Prireðen je i zabavni program u kojem je
nastupilo više izvoðaèa.
.
ika
Kardinal Puljiæ u sarajevskoj katedrali zaredio
devetoricu ðakona za sveæenike
Sarajevo, 29.6.2014.
(IKA/KTA) - Tijekom sveèanog
misnog slavlja u nedjelju 29. lipnja, na svetkovinu sv. Petra i
Pavla i na vanjsku proslavu Srca Isusova, zaštitnika
katedrale i Vrhbosanske nadbiskupije, vrhbosanski
nadbiskup kardinal Vinko Puljiæ zaredio je u sarajevskoj
katedrali devetoricu ðakona za sveæenike: šestoricu za
Vrhbosansku nadbiskupiju i trojicu za Franjevaèku
provinciju Bosnu Srebrenu.
U propovijedi kardinal se prisjetio molitvenog zaziva koji su
u vrijeme njegova djetinjstva molile brojne obitelji: Bože,
daj nam sveæenika po svome Srcu! Dodao je kako je
vremenom sve više shvaæao da ostvaren sveæenik može biti
samo onaj koji zna uèiti od božanskog Srca. Podsjetio je na
Isusove rijeèi: "Uèite se od mene, jer sam krotka i ponizna
srca". "Uspješan je sveæenik je onaj sveæenik koji nauèi
blagu vijest blago i radosno naviještati. Radostan je sveæenik
onaj koji je poput Krista imati probodene ruke i bok kako bi
vodio svoje stado. Takav sveæenik je uvjerljiv", kazao je
kardinal Puljiæ istièuæi kako je potrebno da sveæenik bude
spreman na žrtvu i na posveæivanje svijeta. "Sretan sveæenik
je onaj koji trajno uèi od Isusa", istaknuo je kardinal Puljiæ,
naglasivši potrebu da Isus bude u središtu sveæenikova
života.
"Bez prave poniznosti nema vjernosti. Bez unutarnje slobode
nam odanosti. Nijedan sveæenik, koji je bilo èime zarobljen,
ne može biti sretan sveæenik", kazao je kardinal Puljiæ,
ukazujuæi na važnost osobne molitve, otvorenost Božjoj
rijeèi i trajno ispovijedanje da je Isus Krist, Sin Boga živoga.
Rekao je da sveæenik govori iz onoga što mu je u srcu
istièuæi važnost da u sveæenikovu srcu stanuje Krist Govorio
je o životima svetih apostola Petra i Pavla koji su uzori u
svjedoèenju i ljubavi prema Isusa Krista. "Bit æete opeèaæeni
svetim redom prezbiterata. Za to vam je živjeti i to iz vjere
na naèin da trajno uèite od Isusova Srca", kazao je kardinal
Puljiæ, napomenuvši da æe morati proæi kroz kušnje te da æe
trebati dokazati za što žive i što je njihov svetinja. "Hrabrim
vas: ne bojte se!" poruèio je kardinal Puljiæ.
Gailbach: Èetrdeset godina misništva vlè. Levaka
Obljetnicu æe proslaviti i 3. kolovoza u Gornjoj Stubici
Gailbach, 29.6.2014. (IKA) - Voditelj Hrvatske katolièke
misije Aschafenburg i župnik njemaèke župe sv. Mateja u
Gailbachu kod Aschafenburga, sveæenik Zagrebaèke
nadbiskupije Ivan Levak proslavio je 40. obljetnicu
misništva misnim slavljem u nedjelju 29. lipnja u crkvi Sv.
Mateja u Gailbachu. Koncelebrirali su delegat za hrvatsku
pastvu u Njemaèkoj Ivica Komadina, koji je takoðer toga
dana slavio 40. obljetnicu sveæeništva, te njemaèki sveæenik
u mirovini Karl Reichert koji je slavio 65. obljetnicu
misništva. Na misi koju je predvodio je vlè. Levak
propovijedao je Gerd Goldhammer. U asistenciji su bili
dvojica njemaèkih stalnih ðakona. Na sveèanoj i zahvalnoj
misi, na kojoj su proslavljeni sv. Petar i Pavao, sudjelovali
su i njemaèki i hrvatski vjernici. Èestitke slavljenicima vlè.
Ivanu, vlè. Komadini i vlè. Reichertu uputio je i
gradonaèelnik Aschafenburga Klaus Herzog. Na kraju je, na
iznenaðenje vlè. Levaka, njemaèki župni zbor otpjevao
pjesmu "Fala" Dragutina Domjaniæa.
Slavlje je nastavljeno u župnoj dvorani tijekom kojega su
prigodni program izveli Nijemci i Hrvati.
Vlè. Ivan Levak sveèano æe proslavit 40. obljetnicu
misništva i u domovini. Bit æe to 3. kolovoza u župi Gornja
Stubica iz koje potjeèe. Slavlje æe se održati ispred kapele
Sv. Katarine muèenice u selu Jakšinec u župi sv. Jurja u
Crkva u Hrvata
Gornjoj Stubici. Vlè. Levak kupio je zemljište na kojem je
sagradio tu kapelu. Uz to kupio je još jedno zemljište koje je
darovao društvu "Rudolf Perešin", na kojem bi se trebao
graditi spomen-dom toga hrvatskog velikana iz
Domovinskog rata. Vlè. Levak vjeruje kako bi se sljedeæe
godine poèeo graditi spomen-dom "Spomen hiža" Rudolfa
kojeg je vlè. Ivan osobno poznavao i koji je roðen nekoliko
stotina metara udaljenosti od kapelice Sv. Katarine i
graðevinske parcele. Projekt koji je veæ gotov izradio je i
darovao ing. Juraj Juras i njegov ured "Zrcalo projekt".
Vlè. Ivan Levak roðen je 8. prosinca 1948. u selu Jakšinec,
župa sv. Jurja u Gornjoj Stubici. Nadbiskupijsku klasiènu
gimnaziju završio je na Šalati u Zagrebu s ispitom zrelosti
1967. Nakon odsluženja vojnog roka 1969. upisao je
filozofsko-teološki studij na Katolièkom bogoslovnom
fakultetu u Zagrebu. Za sveæenika je zareðen 29. lipnja
1974., a 4. kolovoza te godine slavio je mladu misu u crkvi
Sv. Juraja u Gornjoj Stubici. Pastoralno je djelovao u
Zagrebu, kao kapelan u župi sv. Anðela u Savskom Gaju –
Novi Zagreb, te kao osnivatelj župe i župnik župe Roðenja
Marijina, Savica-Šanci u Zagrebu i sv. Vida u Petruševcu.
Dvadeset pet godina je u Njemaèkoj gdje vodi Hrvatsku
katolièku misiju u Aschaffenburgu i malu njemaèku župu sv.
Mateja evanðeliste.
Sveæenièko reðenje u Mostaru
Mostar, 29.6.2014.
(IKA/KTA) - Biskup mostarskoduvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski Ratko
Periæ zaredio je na svetkovinu sv. Petra i Pavla, 29. lipnja, u
mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve za sveæenike fra
Gorana Azinoviæa iz Meðugorja, fra Darija Galiæa iz D.
Blatnice (Èerin), fra Hrvoja Miletiæa iz Sesveta, fra Antonija
Šakotu iz Èitluka, don Antu Èarapinu iz Drežnice i don
Tomislava Zupca iz Služnja (Èitluk). U sveèanoj misi
koncelebrirali su provincijal Hercegovaèke franjevaèke
provincije fra Miljenko Šteko, župnici rodnih župa
novoreðenika i šezdesetak sveæenika.
Biskup Periæ u propovijedi je, oslanjajuæi se na poziv
proroka Izaije i Jeremije pa i sv. Pavla, istaknuo da je Bog
onaj koji "od majèina krila" poziva, a èovjekovo je da se u
vjeri odazove. To su uèinila ova šestorica mladih ljudi. Vjera
i vjernost temeljne su kreposti na kojima poèiva sveæenièki
poziv, odaziv i ustrajnost. Istinska vjera ukljuèuje vjernost
do groba. Traži se vjera kao povjerenje u Boga, kao predanje
u nevidljivu i sigurnu ruku Oèevu, vjera u vlastito
sakramentalno sveæeništvo, u smisao prezbiterske službe,
propovjednièke, ispovjednièke, euharistijske, pa onda još
dublje, vjera u smisao sveæenièke egzistencije, u smisao u
život i ovaj i onaj. Svaèija, a poglavito sveæenièka vjera i
vjernost hrane se iz razgovora s Bogom kroz molitvu. Kroz
molitvu treba s Bogom razgovarati o svom zvanju i poslanju,
suradnicima, o svome radu i kušnjama, istaknuo je
reðenicima biskup Periæ, a zatim protumaèio tri važne
sveæenièke službe: pouèavanje, posveæivanje i upravljanje.
Nakon obreda reðenja provincijal Šteko zahvalio je Bogu,
biskupu Periæu, a posebno i roditeljima za dragocjeni dar
svojih sinova Bogu i Crkvi kao i za njihovu molitvu za
ustrajnost na putu prema sveæeništvu njihove djece te ih
zamolio da nastave s molitvom. Èestitao je novoreðenicima i
ohrabrio ih na putu sveæeništva.
Slavlje je uvelièao katedralni zbor pod ravnanjem don Nike
Luburiæa. Nakon mise slavlje je nastavljeno èestitanjem
novim sveæenicima uz agape u katedralnoj dvorani, a onda
se produžilo u noæ u klaustru mostarskog samostana.
2. srpnja 2014. broj 26/2014
29
Inozemne vijesti
ika
Inozemne vijesti
Susret generalnih tajnika europskih biskupskih
konferencija
U Strasbourgu podijelili zajednièku brigu za istinsko
duhovno, politièko i društveno dobro ljudi na Starome
kontinentu
Strasbourg, 22.6.2014. (IKA) - Generalni tajnici dvadeset i
pet europskih biskupskih konferencija okupili su se od 19.
do 22. lipnja u Strasbourgu na svom godišnjem susretu.
Skup, održan pod pokroviteljstvom Vijeæa europskih
biskupskih konferencija (CCEE) u suradnji sa Stalnom
misijom Svete Stolice pri Vijeæu Europe i uz potporu mons.
Oliviera Ribadeau-Dumasa, tajnika Francuske biskupske
konferencije, pozdravio je strasburški nadbiskup Jean-Pierre
Grallet. Glavni dio susreta sastojao se u upoznavanju s
institucijama u Strasbourgu (Vijeæe Europe, Europski sud za
ljudska prava, Venecijanska komisija). Sudionici su se
susreli sa zamjenicom glavnog tajnika Vijeæa Europe
Gabriellom Battaini Dragoni; zatim s predsjednicom i
glavnim tajnikom PACE-a (Plenarne skupštine Vijeæa
Europe) Annom Brasseur iz Luksemburga i Wojciechom
Sawickim iz Poljske; malteškim sucem Vincentom de
Gaetanom, te s glavnim tajnikom Venecijanske komisije
Thomasom Marketom.
Na susretu je sudjelovao takoðer predstavnik ComECE-a,
kao i generalni tajnici kontinentalnih biskupskih
konferencija Afrike (Secam-Sceam), Azije (FABC) i
Oceanije (FCBCO).
Susret je generalnim tajnicima biskupskih konferencija
pružio moguænost da se bolje upoznaju s Vijeæem Europe i
njegovim glavnim pridruženim tijelima s èijim su ih radom
izravno upoznali njihovi voditelji. Bila je to ujedno prilika
da se podastru neka pitanja koja posebno zaokupljaju Crkvu
a na poseban naèin stanje u nekim zemljama gdje su mir i
socijalna kohezija još uvijek u opasnosti. Sudionici su se u
više navrata osvrnuli na teško stanje u Ukrajini i Bosni i
Hercegovini. Tajnici biskupskih konferencija i Vijeæa
Europe jasno uviðaju kako te zemlje žive situacije koje
zahtijevaju pomno praæenje i èvrste odluke u pogledu
rješavanje njihovih stvarnih i dramatiènih problema.
Spomenulo se takoðer inicijative koje Vijeæe Europe veæ
godinama promièe a tièe se vjerske dimenzije
interkulturalnog dijaloga. Na taj je naèin priznata ne samo
važnost religije veæ takoðer njezina javna dimenzija.
Sudionici su ipak izrazili stanovite dvojbe i brige u želji da
se na tim susretima uvijek poštuje identitet religija, koje se
ne smije promatrati iskljuèivo kao povijesne èinjenice, veæ
prije svega kao iskustvo koje odreðuje èitav èovjekov život,
od njegove savjesti pa do njegova društvenog života.
Èinjenicu da religija zadobiva na sve veæoj važnosti u
javnosti i svijesti europskih graðana i da je to danas kljuèni
element za socijalnu koheziju, snažno potvrðuje znaèajan
porast predstavki upuæenih Europskom sudu za ljudska
prava o pitanjima vezanim uz vjerski aspekt. U tome smislu
sudionici prepoznaju važnost praæenja rada europskih
dužnosnika, posveæujuæi napose pozornost tome da njihov
zakonodavni rad bude uvijek nadahnut vrijednostima koje su
zajednièke i priznate od svih.
Razlièite situacije koje su spomenute tijekom susreta
pokazuju kako je pomirenje u Europi izuzetno aktualna i
urgentna tema. U središtu pozornosti ne bi smjelo biti samo
prevladavanje podjela i sukoba iz prošlosti i oproštenje, veæ
pozornost mora biti usmjerena na suradnju meðu narodima i
nacijama. To æe se moæi ostvariti jedino u ljubavi i
30
2. srpnja 2014. broj 26/2014
pravednosti.
Tijekom rasprava predstavnicima Vijeæa postavljena su
razna druga pitanja kako bi ona mogla postati stalne teme
razmišljanja u europskim institucijama kao što su: oblici
nesnošljivosti i diskriminacije koji ugrožavaju pravo na
vjersku slobodu; važnost da se jasno oèuva pravo na
prigovor savjesti lijeènika ili drugih osoba koje rade u
zdravstvu kada su posrijedi pitanja vezana uz bioetiku i
ljudski život; pravo na obranu i promicanje shvaæanja
obitelji utemeljene na braku izmeðu muškarca i žene;
neuspjelo pridavanje pravne osobnosti Katolièkoj Crkvi u
Turskoj; rješavanje migracijskog pitanja polazeæi od potrebe
da se tome problemu prestane pristupati iz perspektive
izvanrednog stanja, kao i zaštita i položaj brojnih emigranata
koji su radna snaga u domaæinstvu; pitanje izbjeglica…
Crkva je uvijek zainteresirana za dijalog i suradnju kada je
rijeè o obrani ljudskog dostojanstva i ljudskih prava, èime
daje svoj specifièan doprinos. Njezino je ne samo pravo veæ
i dužnost govoriti uime najranjivijih u cilju promicanja
opæeg dobra i pravde.
U sklopu susreta sudionici su se susreli takoðer s nekim
veleposlanicima, sucima i dužnosnicima Vijeæa Europe.
Posebni je dio susreta bio posveæen dijalogu s tajnicima
tijela s drugih kontinenata (Afrike, Azije, Oceanije) koji su
govorili o izazovima s kojima se suoèavaju društva i Crkve
na njihovim kontinentima te kako se na Europu gleda izvana.
Istina je da se Europa èesto predstavlja kao duhovno umoran
kontinent, no ne smije se, meðutim, nikada gubiti nadu,
buduæi da se ona temelji na sigurnosti da Bog nikada ne
napušta svoj narod.
Sudionici su takoðer posvetili dio vremena razmišljanju o
posljednjim europskim izborima i izazovima s kojima se
danas suoèava Europa. Ponovno su potvrdili da je Crkva –
ne ulazeæi u polje politike u strogom smislu rijeèi i nikada ne
zaboravljajuæi da je njezino poslanje nositi Kristovo svjetlo i
spasenje svim ljudima – uvjerena da æe jedino politika
utemeljena na naèelima ljudske osobe, opæeg dobra,
solidarnosti i supsidijarnosti moæi biti graditeljicom
pravednog, miroljubivog i plodnog društva.
Sudionici su, naposljetku, upoznati s radom CCEE-a i na
poseban naèin s II. europskim socijalnim danima koji æe se
održati u Madridu od 18. do 21. rujna ove godine.
Razmijenili su takoðer mišljenja o najžurnijim izazovima s
kojima se Crkva suoèava u nekim zemljama.
Susret je zakljuèen 22. lipnja Misom za Europu, koju je
organizirala Stalna misija Svete Stolice u suradnji sa
Strasburškom nadbiskupijom. Misa, kojom je predsjedao
mjesni nadbiskup Jean-Pierre Grallet, održana je u katedrali
u Strasbourgu prepunoj vjernika, meðu kojima su bile brojne
osobe zaposlene u europskim institucijama: zastupnici u
Europskom parlamentu, veleposlanici i službenici Vijeæa
Europe kao i èlanovi crkvenih zajednica i tijela koje izbliza
prate Europu na njezinu razvojnom putu.
Papina poruka putem Twittera
Koliko bih samo želio da svi imaju pristojan posao!
Vatikan, 24.6.2014. (IKA) - Koliko bih samo želio da svi
imaju pristojan posao! To je od temeljnoga znaèenja za
ljudsko dostojanstvo – stoji u poruci Svetog Oca na njegovu
Twitter raèunu @Pontifex, objavljenoj 24. lipnja na devet
svjetskih jezika, za više od 14 milijuna osoba koje preko te
društvene mreže prate Papine poruke.
ika
Kaldejski katolièki patrijarhat upozorava na sve veæu
politièku krizu
Bagdad, 24.6.2014. (IKA) - Kaldejski katolièki patrijarhat
uputio je apel svim ljudima dobre volje istièuæi važnost
postizanja politièkoga rješenja iraèkoga sukoba. U
priopæenju upuæenom agenciji Asia News, katolièki lokalni
poglavari potièu sukobljene strane da upotrijebe razum kako
bi se uspostavila vlast nacionalnoga jedinstva koja æe
predstavljati sve graðane. Potrebno je politièko rješenje za
aktualnu krizu koja je velika opasnost za jedinstvo nacije, i
zbog koje je sve veæa i sve više moguæa konkretna opasnost
od graðanskoga rata, istaknuto je u priopæenju koje prenosi
Radio Vatikan.
Kada bi sadašnje stanje potrajalo, ne bi bilo ni pobijeðenih,
ni pobjednika, jer bi izgubili svi; prije svega iraèko
nacionalno jedinstvo, a razlièite bi etnièke skupine zauvijek
nestale. Premda se Katolièka Crkva u Iraku uvijek protivila
eventualnoj podjeli zemlje na tri dijela (na šijitsku, sunitsku i
kurdsku državu), koju je prošlih dana najavio kurdski
premijer, to je moguænost koja postaje sve konkretnija.
Kaldejski patrijarhat u apelu potom upozorava da inozemne
snage nastoje zadovoljiti samo vlastite interese, a ne interese
naše zemlje. U ovom kritiènom razdoblju svi imaju biti
potaknuti slušati glas razuma – napominju katolièki voðe –
ako nastavimo težiti samo vlastitim interesima, ostat æemo
podijeljeni, a ako politika pogriješi, bit æe izgubljena i prava
naroda. Kaldejski katolièki poglavari stoga pozivaju na veæe
pouzdanje u politièare koji pak imaju slušati glas razuma i
promicati dijalog, kako bi se u kratkom roku uspostavila
pouzdana vlada nacionalnoga jedinstva, koju æe poštovati svi
Iraèani.
Vatikan: Predstavljen Instrumentum laboris za
predstojeæu Biskupsku sinodu o obitelji
Vatikan, 26.6.2014. (IKA) – U Tiskovnom uredu Svete
Stolice 26. lipnja predstavljen je dokument Instrumentum
laboris III. izvanredne sinode Biskupske sinode koja æe se
održati u Vatikanu od 5. do 19. listopada ove godine na temu
"Pastoralni izazovi o obitelji u kontekstu evangelizacije". Na
konferenciji za tisak govorili su generalni tajnik Biskupske
sinode kardinal Lorenzo Baldisseri, kardinal Peter Erdo,
nadbiskup Ostrogon-Budimpešte (Maðarska), glavni relator
III. izvanredne sinode Biskupske sinode; kardinal Andre
Vingt-Trois, pariški nadbiskup, predsjednik delegat; mons.
Bruno Forte, nadbiskup Chieti-Vasta (Italija), posebni tajnik
te braèni drugovi prof. Francesco Miano i prof. Pina De
Simone, koji su iznijeli svoje osobno svjedoèanstvo iz
obiteljskog života.
Instrumentum laboris plod je istraživanja provedenog na
temelju pripremnoga dokumenta a koje je obuhvaæalo 39
pitanja. To je istraživanje naišlo na pozitivan odjek u
Božjem narodu i opæenito u javnosti, reèeno je na tiskovnoj
konferenciji. Instrumentum laboris je dakle rezultat
odgovora i opažanja vezanih uz osam skupina pitanja iz
upitnika. Dokument pruža jednu viziju obiteljskog života u
sadašnjem kontekstu, koji predstavlja poèetak dubljeg
razmišljanja koje æe se odvijati u dvije etape predviðene
Izvanrednom Biskupskom sinodom 2014. i Redovnom
biskupskom sinodom koja je planirana za iduæu godinu a
koje su usko vezane uz temu obitelji u svjetlu Kristova
evanðelja.
Tekst je podijeljen na tri dijela. Prvi dio je posveæen
Evanðelju obitelji i govori o Božjem naumu, biblijskom i
crkvenom uèenju i njegovu prihvaæanju, prirodnom zakonu i
èovjekovu pozivu u Kristu. Slabo poznavanje crkvenog
Inozemne vijesti
uèenja, primjeæuje se u dokumentu, zahtijeva od pastoralnih
djelatnika bolju izobrazbu i nastojanje da pomognu
vjernicima, koji žive u razlièitim kulturnim i društvenim
sredinama, razumjeti to uèenje. Ljepota obiteljskog života,
dok se s jedne strane naslanja na trinitarni život, kao na
vlastiti izvor, s druge se odražava u poniznom i radišnom
životu Svete Nazaretske obitelji. U razlièitosti i uzajamnosti
gradi se jedan stil zajednièkog života, kako u uzajamnom
odnosu braènih drugova tako i s djecom. Danas je urgentno
osluhnuti i znati pravilno odgovoriti na želju za zasnivanjem
obitelji koja se budi u mlaðim naraštajima.
U drugom dijelu govori se o pastoralnim izazovima vezanim
uz obitelj, kao što su kriza vjere, kritiène situacije, vanjski
pritisci i druge problematike. U zadaæe pastira ubraja se
priprava za ženidbu, koja je danas sve nužnija, kako bi
zaruènici svoje opredjeljenje doživjeli kao osobni pristanak
vjerom uz Gospodina te svoju obitelj gradili na èvrstim
temeljima. U nekim obiteljskim situacijama osjeæa se utjecaj
poteškoæa u odnosima meðu braènim drugovima i drugih
vanjskih
uvjetovanosti
prouzroèenih
ekonomskim,
društvenim i kulturnim faktorima koji utjeèu na obitelj
(ratovi, siromaštvo, zloupotrebe, nasilja, odvajanja,
migracije, poligamija i drugo).
Zatim se govori na osobit naèin o teškim pastoralnim
situacijama, koje se tièu raznih oblika suživota i èinjeniènih
zajednica, rastavljenih braènih drugova, rastavljenih i
ponovno oženjenih osoba i njihove djece, djevojèica majki,
onih koji žive u crkveno neregularnom stanju kao i onih koji
traže ženidbu a nisu vjernici ili ne prakticiraju svoju vjeru.
Fenomen suživota i èinjeniènih zajednica, koji bilježi sve
veæi rast, uzrokovan je razlièitim razlozima, meðu kojima su
i oni društvene, ekonomske i kulturne naravi. Crkva osjeæa
dužnost pratiti te parove u nadi da æe time moæi poduprijeti
jednu odgovornost, poput one ženidbene, koja za njih neæe
biti prevelika. Kada je rijeè o rastavljenim i ponovno
oženjenim vjernicima Crkva se osjeæa pozvanom naæi
rješenja koja su spojiva s njezinim uèenjem, koja æe dovesti
do vedrog i pomirenog života. U tome smislu se èini važnim
zahtjev za pojednostavljivanjem i ubrzavanjem postupaka za
proglašenje ženidbe ništavnom pred crkvenim sudovima.
Èesta je i situacija da osobe traže ženidbu premda svoju
vjeru, iz razlièitih razloga, ne žive na izrièit naèin. Tome se u
pastoralu mora posvetiti veæa pozornost, kroz poboljšavanje
teèajeva priprave za brak i praæenjem mladih braènih parova
i nakon sklapanja ženidbe. Kada je rijeè o istospolnim
zajednicama ustanovljeno se kako u vezi s tim postoje
razlièiti pristupi u civilnim zakonodavstvima; istièe se
pastoralna briga krajevnih Crkvi za te situacije, ukljuèujuæi
pitanja vezana uz eventualnu djecu koja žive u takvim
zajednicama.
U treæem dijelu dokumenta predstavljene su tematike vezane
uz otvorenost život, kao što su poznavanje i teškoæa u
prihvaæanju uèiteljstva, pastoralne smjernice, sakramentalna
praksa i promicanje mentaliteta otvorenog životu. Istièe se
važnost poznavanja enciklike Humanae vitae i uèenja o
odgovornom oèinstvu i majèinstvu, koje služi kao putokaz u
izboru najprikladnije metode za reguliranje raðanja. Što se
tièe odgojne odgovornosti roditelja na vidjelo izlazi teškoæa
u prenošenju vjere djeci, koje se konkretizira u kršæanskoj
inicijaciji. Radi se o kršæanskom odgoju u teškim obiteljskim
situacijama, èiji se odrazi na djecu proširuju takoðer na
podruèje vjere i naèine slavljenja sakramenata.
Teme koje nisu ukljuèene u dokument, reèeno je na
predstavljanju, obraðivat æe se na Redovnoj biskupskoj
sinodi koja æe se održati od 4. do 25. listopada 2015. na temu
"Isus Krist objavljuje misterij i poziv obitelji".
2. srpnja 2014. broj 26/2014
31
Inozemne vijesti
Papa primio mlade astronome
Vatikan, 27.6.2014.
(IKA) - Ljetni teèaj Vatikanske
zvjezdarnice pokazuje da se mladi mogu u traženju istine
uzajamno pomagati i svjedoèiti skladan suživot, rekao je
Papa polaznicima ljetnoga teèaja koji se u organizaciji
Vatikanske zvjezdarnice održava u Castel Gandolfu, a koje
je primio u Vatikanu 26. lipnja.
Govoreæi o 14. ljetnom teèaju Vatikanske zvjezdarnice, koji
je zapoèet 1. lipnja i traje èetiri tjedna, a naslovljen je
"Bliske, daleke, nove i stare galaksije", Papa je rekao da
polaznici nisu samo prouèavali galaksije, nego su dijelili
svoje vjerske i kulturne tradicije svjedoèeæi "suživot u
skladu". Gledajuæi vaša lica, èini mi se da gledam mozaik
koji sadržava narode iz svih krajeva svijeta, primijetio je
Papa dodajuæi: Pravedno je da svi narodi imaju pristup
znanstvenom istraživanju i obrazovanju. Želja da svi narodi
uživaju blagodati znanosti izazov je za sve, a posebice za
znanstvenike, ustvrdio je papa Franjo.
Teèaj Vatikanske zvjezdarnice potvrðuje da su znanosti
prikladno i uèinkovito oruðe za promicanje mira i
pravednosti. Osvrnuvši se na dijalog izmeðu znanosti i vjere,
Sveti Otac rekao je da se Crkva raduje napretku znanosti, jer
je to potvrda velikih moguænosti koje je Bog dao ljudskom
umu, isto kao što se majka raduje i s pravom ponosi kada
njezina djeca rastu u "mudrosti, dobi i milosti", ustvrdio je
Papa te potaknuo mlade astronome da svoja znanstvena
postignuæa dijele sa svojim narodima.
Potpisan Ugovor izmeðu Svete Stolice i Republike Srbije
o suradnji u visokom obrazovanju
Beograd, 27.6.2014. (IKA) – U Beogradu je 27. lipnja
potpisan Ugovor izmeðu Svete Stolice i Republike Srbije o
suradnji u visokom obrazovanju, kojim su potvrðena naèela i
definirani propisi o suradnji dviju strana na polju visokog
obrazovanja, priopæio je Tiskovni ured Svete Stolice.
Ugovor su potpisali uime Svete Stolice vatikanski državni
tajnik za odnose s državama mons. Dominique Mamberti i
uime Republike Srbije prvi potpredsjednik Vlade i ministar
vanjskih poslova Ivica Daèiæ. Sveèanom su èinu nazoèili, s
crkvene strane apostolski nuncij u Srbiji mons. Orlando
Antonini; mons. Stanislav Hoèevar, beogradski nadbiskup i
potpredsjednik Meðunarodne biskupske konferencije svetih
Æirila i Metoda; mons. Ladislav Nemet, zrenjaninski biskup i
generalni tajnik MBK; te mons. Janusz Blachowiak i mons.
Henryk M. Jagodzinski; a sa državne strane generalni tajnik
Ministarstva vanjskih poslova Republike Srbije Veljko
Odaloviæ; Zoran Vlatkoviæ, veleposlanik, voditelj Kabineta
prvog potpredsjednika Vlade i ministra vanjskih poslova;
Mirko Jeliæ, veleposlanik Srbije pri Svetoj Stolici; Slobodan
Vukèeviæ, veleposlanik, voditelj Ureda za susjedne zemlje i
zemlje jugoistoène Europe; Dejan Zlatanoviæ, zamjenik
voditelja Kabineta prvog potpredsjednika Vlade i ministra
vanjskih poslova te Mirjana Kotlajiæ, savjetnica u Uredu za
susjedne i zemlje jugoistoène Europe. Ugovor predviða da se
dvije strane zauzimaju u jaèanju suradnje na podruèju
visokog obrazovanja i promicanju izravnih kontakata meðu
visokoškolskim ustanovama. Njime se ureðuju takoðer
pitanja vezana uz uzajamno priznavanje akademskih naslova
i javnih dokumenata koji potvrðuju postignutu visoku
naobrazbu. Radi primjene toga Ugovora, dvije strane æe
naknadno potpisati odgovarajuæe dodatne protokole, kojima
æe biti definirane konkretne aktivnosti, kao i organizacijske i
financijske uvjete primjene. Ugovorom se takoðer
Katolièkoj Crkvi u Srbiji priznaje pravo da osniva i vodi
visokoškolske ustanove bilo za crkvene discipline bilo za
druge materije visokih studija.
32
2. srpnja 2014. broj 26/2014
ika
Priopæenje Tiskovnog ureda Svete Stolice o mons. Jozefu
Wesolowskom
Vatikan, 27.6.2014. (IKA) – Pri Kongregaciji za nauk vjere
ovih je dana zakljuèen prvi stupanj kanonskog postupka
protiv bivšeg apostolskog nuncija u Dominikanskoj
Republici Jozefa Wesolowskog odlukom o njegovu
otpuštanju iz klerièkog staleža, navodi se 27. lipnja u
priopæenju Tiskovnog ureda Svete Stolice. Optuženi sada
ima dva mjeseca vremena da podnese eventualnu žalbu.
Kazneni postupak pri vatikanskim sudskim organima
nastavit æe se èim kanonska presuda postane konaèna.
Osvræuæi se na neke informacije koje su objavljene u
medijima u priopæenju se precizira kako je mons.
Wesolowski uživao relativnu slobodu kretanja u išèekivanju
da Kongregacija za nauk vjere provjeri utemeljenost optužbi
koje mu se stavljaju na teret.
Obzirom na sada donesenu odluku spomenutog dikasterija,
na bivšeg nuncija æe biti primijenjeni svi prikladni propisi
sukladno težini sluèaja.
Papa primio izaslanstvo Ekumenskoga carigradskog
patrijarhata
Vatikan, 28.6.2014. (IKA) – Potrebno je prepustiti se
vodstvu Duha Svetoga da možemo napredovati prema
jedinstvu kršæana, rekao je papa Franjo èlanovima
izaslanstva Ekumenskoga carigradskog patrijarhata koje je
primio u Vatikanu 28. lipnja, na uoènicu svetkovine
nebeskih zaštitnika Vjeènoga Grada, svetih Petra i Pavla.
Papa je istaknuo da se "teologijom na koljenima" može stiæi
na put jedinstva.
Treba dijeliti bratsku radost, rekao je Papa èlanovima
izaslanstva, "sestrinske Crkve iz Carigrada", spominjuæi se u
prvom redu ekumenskog patrijarha Bartolomeja I.,
"ljubljenom bratu", s kojim je dijelio radost hodoèašæa u
Svetu zemlju, a potom i molitvu za mir u Vatikanskim
vrtovima. Papa je podsjetio na zagrljaj izmeðu pape Pavla
VI. i Atenagore. Ta je proroèka gesta potaknula hod koji se
nije zaustavio. Gospodin nam je dao ove prigode bratskoga
susreta da možemo jedan drugomu oèitovati ljubav u Kristu,
koja nas povezuje, i obnoviti zajednièku želju da idemo
prema punom jedinstvu, dodao je Sveti Otac.
Dobro znamo, nastavio je Papa, da je jedinstvo dar Božji,
rekavši da jedni druge možemo gledati oèima vjere,
zahvaljujuæi snazi Duha Svetoga, priznati se onim što smo u
Božjem planu, a ne onim što su povijesne posljedice naših
grijeha uèinile od nas. Ako, voðeni Duhom Svetim, nauèimo
jedni druge gledati u Bogu, naš æe hod biti još brži, a
suradnja na brojnim podruèjima svakodnevnoga života
lakša, primijetio je Sveti Otac.
Ovo se teološko shvaæanje "hrani vjerom, nadom i
ljubavlju." Ono je "kadro iznjedriti istinsko teološko
promišljanje, koje je zapravo sudjelovanje u viðenju koje
Bog ima o sebi i o nama". Premda polazimo s razlièitih
stajališta, ovo promišljanje na putu jedinstva može nas jedne
drugima približiti, kazao je Papa dodajuæi: Stoga se ufam i
molim da rad Meðunarodnoga mješovitoga povjerenstva
bude izraz ovoga dubokog razumijevanja; ove teologije "na
koljenima". Promišljanja o primatu i kolegijalitetu, o
zajedništvu u opæoj Crkvi, o službi Rimskoga biskupa, tada
više neæe biti ni akademska, a niti puka razmjena
nepomirljivih stajališta. Svi se trebamo odvažno otvoriti
djelovanju Duha Svetoga, biti zaokupljeni Kristovim
viðenjem Crkve na putu "duhovnog ekumenizma, ojaèana
muèeništvom mnogih kršæana koji su ekumenizam ostvarili
krvlju, zakljuèio je Sveti Otac.
Prilog dokumenti
ika
Prilog dokumenti
Rezolucija 1. hrvatskoga iseljenièkog kongresa
Zagreb, od 23. do 26. lipnja 2014.
Sudionici 1. hrvatskoga iseljenièkog kongresa okupljeni u
Zagrebu, od 23. do 26. lipnja 2014. godine, svojim radovima
predoèenima na Kongresu omoguæili su ovu Rezoluciju.
1. Hrvatske iseljenièke zajednice, kao i druge iseljenièke
zajednice u svijetu, izložene su u suvremenosti istodobnu
djelovanju dviju, po svrsi i uèincima opreènih, težnja i
promjena. Na jednoj su strani globalistièke težnje i programi.
One iseljenièkim zajednicama ne jamèe ni valjanu
perspektivu ni opstanak. Na drugoj su strani težnje samih
zajednica k oblikovanju i uèvršæivanju navlastitih identiteta:
socio-kulturnih i nacionalnih. Takvi identiteti nisu samo
rezultat otpora globalistièkim težnjama. Oni su ponajprije
izvrsna uporišta valjana legitimiranja iseljenièkih zajednica u
odnosima s drugima. Oni su, takoðer, i nužna pomagala u
odnosima zajednica spram navlastite buduænosti.
Skrb o identitetu osnažuje, ponajprije, potrebe za radom u
samoj zajednici, i na lokalnim razinama društava u kojima
iseljenièke zajednice svakodnevno žive. Ali, na drugoj
strani, nameæe potrebe za povezivanjem i koordinacijom
rada u širim mrežama suradnje, koje, po opsegu, premašuju
državne i kontinentalne granice. Takve su potrebe osobito
jake i važne u iseljenièkim populacijama koje su rasute po
više država i kontinenata. Meðu ostalim, takav je položaj i
hrvatskog iseljeništva.
Polazeæi od spomenutih opæih uporišta 1. hrvatski iseljenièki
kongres afirmirao je dvije osnovne razine rada. Na prvoj
razini, sudionici Kongresa analizirali su i predoèili brojne,
iznimno vrijedne uvide u unutrašnja zbivanja i promjene
pojedinih hrvatskih iseljenièkih zajednica: iz Australije,
Kanade, Sjedinjenih Amerièkih Država i pojedinih
europskih zemalja. Uvidi su predstavljeni sudionicima
Kongresa – èlanovima drugih hrvatskih iseljenièkih
zajednica te opæoj hrvatskoj javnosti. Na drugoj razini,
Kongres je afirmirao potrebu za dugoroènom i postojanom
suradnjom i koordinacijom brojnih hrvatskih iseljenièkih
zajednica rasutih po svijetu, izmeðu sebe, "vodoravno", te s
matiènom Republikom Hrvatskom. Potrebu za èvršæom
meðusobnom suradnjom i koordinacijom osnažuje i èlanstvo
Republike Hrvatske u Europskoj uniji, kao jedinstvenu
geopolitièkom prostoru razvojne koordinacije 28 europskih
država. Pri tome se Kongres naslanja na nezanemarivu
baštinu onih hrvatskih iseljenièkih udruga koje su u svoje
vrijeme bile sposobne za krovne uloge i uspješnu
koordinaciju rada množine hrvatskih iseljenièkih zajednica.
Iduæi tim tragom, sudionici 1. hrvatskoga iseljenièkog
kongresa smatraju kako bi se ovakav kongres, no dakako,
sadržajno i organizacijski bolji, trebao održavati svake druge
godine. Morao bi postati krovnim zrcalom autonomne
evolucije i napretka hrvatskih iseljenièkih zajednica te
autoritativnim mjestom definiranja najboljih naèina njihove
meðusobne suradnje, kao i suradnje s matiènom Republikom
Hrvatskom.
2. Prvi hrvatski iseljenièki kongres organiziran je svesrdnom
pomoæi Ureda za hrvatsku inozemnu pastvu u hrvatskoj
dijaspori. Svi mjerodavni uvidi i odgovornih istraživaèa i
pouzdanih svjedoka pokazuju kako je socio-kulturno
održavanje hrvatskih iseljenièkih zajednica u brojnim
sluèajevima ovisilo, a i sad ovisi, o valjanu radu hrvatskih
katolièkih župa. Nije taj rad ogranièen samo na pastoralni
dio. Posrijedi su, najèešæe, opsežni programi pomoæi
èlanovima hrvatskih iseljenièkih zajednica, u rasponu od
valjana odgojnog djelovanja do bolnièke i socijalne skrbi, od
prijenosa hrvatskoga kulturnoga naslijeða s predaka na
potomke do sustavna rada na istraživanju tragova Hrvata u
zemljama doselidbe. Nezanemarivu pomoæ hrvatske
katolièke župe i misije pružale su u razdoblju totalitarnih
progona brojnim prognanicima i ugroženima, kao i brojnim
izbjeglima u ratnim godinama. Sve te èinjenice podsjeæaju
da je Katolièka Crkva u Hrvatskoj nezaobilazna ustanova u
životnoj svakodnevici hrvatskih iseljenièkih zajednica.
Posrijedi je dublja odluènost tih zajednica na èuvanju i
njegovanju navlastita socio-kulturnog naslijeða i kljuènih
obilježja identiteta. Ta je odluènost na djelu i u nekim
drugim iseljenièkim skupinama. Sažeta je u programski stav:
vjera naših djedova vjera je naše djece. Premda je ta
odluènost, poznato je, u hrvatskom sluèaju bila izložena
nemalim kušnjama i osporavanjima, danas je izvan prijepora
uvid kako je baš ona bila odluèujuæim èimbenikom u
unutrašnjoj razgradnji totalitarnih poredaka devedesetih
godina 20. stoljeæa i otvaranju vrata demokratskoj
preobrazbi hrvatskoga društva. Sudionici 1. hrvatskoga
iseljenièkog kongresa odluèni su ovu nezaobilaznu baštinu
ugraditi i u iduæe hrvatske iseljenièke kongrese koji æe se,
(nadamo se: i s Božjom pomoæi), održati u buduænosti.
3. Republika Hrvatska pogoðena je krizom. Proèeljem te
krize dominira gospodarska recesija, prisutna veæ nekoliko
godina. Mjerodavni uvidi upozoravaju, meðutim, kako iza
toga proèelja djeluje i dublja, moralna i politièka kriza, s
korijenom u neprevladanom totalitarnom naslijeðu,
prisutnom oštrije na politièkom sektoru, ali i na drugim
podruèjima društvene zbilje. Sudionici 1. hrvatskoga
iseljenièkog kongresa razložno zakljuèuju kako Hrvatska
treba pomoæ za izlazak iz krize. Hrvatsko iseljeništvo želi,
kao i prije u hrvatskoj modernoj povijesti, pružiti svaku
pomoæ. Podsjeæamo, ukratko, na iseljenièke zalihe iz kojih
se crpe moguænosti i sposobnosti potrebne za djelotvornu
pomoæ.
(a) U hrvatskom iseljeništvu trajno se njeguje i održava
zamisao i ljubav spram neovisne hrvatske države. Poznato je
da je ta zamisao u Hrvatskoj, tijekom najveæeg dijela
modernog razdoblja, bila – kažnjiva. Hrvatsko iseljeništvo
je, dakle, najtoèniji tumaè hrvatske državne suverenosti. O
tome i više nego uvjerljivo svjedoèi razdoblje
Domovinskoga rata 1991. – 1998. Bez valjana razumijevanja
državne i nacionalne suverenosti, kao i moderne politièke
kulture što se sabire u odgovornu patriotizmu, nije moguæe
prevladati ni društvenu ni gospodarsku krizu u Hrvatskoj. U
tom je poslu pomoæ hrvatskog iseljeništva nezaobilazna.
(b) Hrvatske iseljenièke zajednice žive ponajprije u
društvima s dugom i postojanom demokratskom tradicijom.
Takve tradicije u Hrvatskoj, tijekom 20. stoljeæa, nema. U
izgraðivanju i oblikovanju nove, demokratske politièke
zbilje u Hrvatskoj, demokratska iskustva hrvatskog
iseljeništva, kao i njegov politièki kapital, veæ su po naravi
stvari – hrvatskom društvu najbliži i trajno na raspolaganju.
(c) Hrvatske iseljenièke zajednice djeluju uglavnom u
modernim gospodarstvima s izgraðenim tržišnim normama,
postupcima, poslovnim moralom i poduzetnièkim stilovima.
U Hrvatskoj, tijekom prošlog stoljeæa, moderno je tržišno
gospodarstvo prisutno uglavnom fragmentarno i uglavnom u
državnom sektoru. Takvo naslijeðe je i više nego oskudno za
2. srpnja 2014. broj 26/2014
33
Prilog dokumenti
razvijanje modernog i konkurentnoga gospodarstva kakvo
zahtijevaju suvremeni procesi. U tom pogledu valjani
transfer znanja i umijeæa iz hrvatskih iseljenièkih zajednica u
hrvatsko društvo bio bi i više nego dragocjen.
(d) Financijska korist od hrvatskog iseljeništva najèešæe se
svodi na korist od poznatih "deviznih doznaka". One su
tijekom cijeloga hrvatskog modernog razdoblja važan izvor
financija u hrvatskim kuæanstvima. Nije pretjerano reæi kako
bi bez njih hrvatsko društvo i u prošlosti i u sadašnjosti bilo
u socijalnom pogledu – neodrživo. No redukcija financijske
pomoæi hrvatskog iseljeništva na "devizne doznake"
nepravedno svodi tu pomoæ na – sirotinjske potpore. U
sadašnjoj hrvatskoj krizi one su svakako važne. Ali je
jednako tako važno znati kako u hrvatskom iseljeništvu
djeluju brojni moæni investitori koji bi, pod valjanim
uvjetima, bili sposobni uložiti u brojne gospodarske i
socijalne poslove i izravno mijenjati na bolje i više nego
skuèenu sadašnju hrvatsku gospodarsku perspektivu.
(e) Brojni struènjaci, znanstvenici, menadžeri u zapadnim
gospodarstvima hrvatskoga su podrijetla. Obrazovani su na
vrsnim sveuèilištima i visokim školama. Profesionalno su
oblikovani u tvrtkama i institucijama s provjerenom
efikasnošæu i kakvoæom. Njihova pripravnost na pomoæ
hrvatskom društvu nije nikada dovedena u pitanje. I sada je
Hrvatskoj na raspolaganju.
(f) Poznato je da su habitusi i djelovanje èlanova hrvatskih
iseljenièkih zajednica u društvima odselidbe na popisu
najmoænijih izvora oblikovanja tamošnjih predodžaba o
Hrvatskoj i hrvatskom društvu ("brendiranja"). Predodžaba o
svojstvima koje privlaèe druge i uèvršæuju dugoroèno
povjerenje (osobito važno u poslovanju, ali i na posebnim
gospodarskim podruèjima kakvo je turizam). K tomu,
èlanovi hrvatskih iseljenièkih zajednica, ukljuèeni u razlièite
profesionalne, politièke ili gospodarske mreže, raspolažu s
nemalim socijalnim kapitalom i lobistièkim moguænostima.
Potrebno je "samo", s pomoæu odgovarajuæih kulturnih
politika, pozvati ga u pomoæ. I staviti u izgled moguænosti
povratka
primjerene
suvremenim
vrijednostima
i
aspiracijama. Navlastito pripadnicima drugog, treæeg,
èetvrtog naraštaja.
(g) Hrvatska je tijekom cijelog modernog razdoblja
emigracijska zemlja. No mjerodavna upozorenja podsjeæaju
kako postupno staro stanovništvo postaje veæinom u
hrvatskom društvu. Ili: nije daleko vrijeme kad u Hrvatskoj
neæe imati tko raditi. Pa, stoga, ni sretan dovršetak
gospodarske i društvene krize nije izgledan. Mehanièki uvoz
stanovništva iz drugih zemalja kao valjani lijek preporuèuju
mnogi. No njihov optimizam narušavaju brojni podaci koji
pokazuju kako su transferni troškovi i rizici od takvih
rješenja iznimno veliki. Stoga Hrvatskoj nema druge nego
pokušati u hrvatskoj dijaspori potražiti pomoæ za dugoroènu
demografsku obnovu. Hrvatsko je iseljeništvo pripravno
pomoæi. Ali u uvjetima koji jamèe da æe takva pomoæ biti
uspješna.
Sudionici 1. hrvatskoga iseljenièkog kongresa podsjeæaju
kako sve ovdje spomenuto hrvatsko iseljeništvo nudi
Republici Hrvatskoj. Koliko æe ponuðeno biti valjano
prihvaæeno, ne ovisi o hrvatskom iseljeništvu. Ovisi,
ponajprije, o politièkoj volji te o socijalnoj i nacionalnoj
pomirbi u Republici Hrvatskoj.
4. Hrvatska javnost treba znati da se valjana pomoæ
Hrvatskoj ne može pružiti u politièkim okvirima danas
poznatim pod "zaštitnim" znacima: Zapadni Balkan ili
Regija. Ne može jer je rijeè o starim/novim oblicima
jugoslavenskog
nasilja
nad
hrvatskom
državnom
samostalnošæu i hrvatskim interesima.
34
2. srpnja 2014. broj 26/2014
ika
Isto tako, hrvatska javnost treba znati da se valjana pomoæ
ne može pružiti, kao ni valjana suradnja, dok su hrvatske
institucije iznutra, pretežno zarobljene razlièitim pljaèkaškim
družbama, najèešæe staroga totalitarnog podrijetla iz
razdoblja komunizma, ali i novonastalim družbama koje pod
plaštem oblikovanja modernoga gospodarstva djeluju kao
gospodari novoga hrvatskog dužnièkog ropstva.
Valjanu pomoæ Republici Hrvatskoj hrvatsko iseljeništvo
može pružiti samo ako njezine javne politike prožima
privrženost nacionalnom identitetu, suverenosti, demokraciji
i meðunarodnim dužnostima definiranim pripadnošæu krugu
zapadnih država, gdje su i hrvatski iseljenici pretežno
potražili prilike za bolji život.
5. Odnos politièkog sektora u Republici Hrvatskoj spram
iseljeništva, nakon uspostave hrvatske državne samostalnosti
(nakon 1990. godine) nije postojan i dosljedan. Tijekom
Domovinskog rata (1991 – 1998) jasna je politièka volja da
se hrvatsko iseljeništvo primjereno i odgovorno ukljuèi u
razvitak Republike Hrvatske. No potom nastaje razdoblje
viševrsnog "vrludanja". Politièko se zastupanje hrvatskog
iseljeništva reducira na simbolièan trag. Nestaju institucije
koje su mogle odigrati stožernu ulogu u razvitku buduæe
suradnje, kao što je Ministarstvo iseljeništva. Stvaraju se
brojne zapreke u zakonima koje izravno otežavaju ili
obeshrabruju suradnju ili povratak (primjerice, Zakon o
oporezivanju iseljenièkih mirovina). Osnažuju se u hrvatskoj
javnosti negativne stigme hrvatskog iseljeništva, koje gotovo
kopiraju politièke predodžbe o hrvatskom iseljeništvu
nastale u totalitarnom razdoblju. Sve te negativne promjene
u odnosima spram hrvatskog iseljeništva tijesno su svezane s
padom hrvatskoga gospodarstva u recesiju te s rastuæom
nesposobnošæu strategijskog mišljenja na politièkom
sektoru, napose u definiranju nacionalnih prioriteta.
6. Hrvatskoj je potreban razvojni okret. Dio tog okreta treba
obuhvatiti i promjene odnosa Republike Hrvatske spram
hrvatskog iseljeništva. Utemeljenje Ureda za Hrvate izvan
Hrvatske, pokušaj izrade posebne strategije te imenovanje
Savjeta za njezinu provedbu, samo su poèetne, naèelno
dobrodošle, ali nedovoljne, promjene. Potrebno je kritièki
vrednovati dosadašnje politièke redukcije hrvatskog
iseljeništva na prièuvne odjele politièkih stranaka,
izbjegavanje ustavnih obveza Republike Hrvatske spram
hrvatskog iseljeništva, manjak institucija specijaliziranih za
rad s hrvatskim iseljeništvom, medijske prakse negativne
stigmatizacije. Posebno treba kritièki rasvijetliti korijene
blokade poduzetnièkih i inovacijskih programa iseljenièkoga
podrijetla.
7. Za poèetak, sudionici 1. hrvatskog iseljenièkog kongresa
predlažu nekoliko jednostavnih prijedloga:
7.1. Treba obnoviti Ministarstvo iseljeništva.
7.2. Treba revidirati skupine zakona protivne ustavnim
obvezama Republike Hrvatske u odnosu spram iseljeništva, i
protivne razvojnim interesima Hrvata u cijelosti.
7.3. Treba formirati posebne oblike potpore iseljenièkim
poduzetnicima. Dosadašnja, nažalost rijetka, valjana iskustva
na poticanju investicija i konkurentnosti u tom su pogledu
dobrim putokazom.
7.4. U hrvatskim diplomatskim službama trebaju raditi
struèni ljudi, sposobni i pripravni suraðivati s hrvatskim
iseljenicima.
7.5. Treba razviti mrežu centara u hrvatskim iseljenièkim
zajednicama za uèenje hrvatskog jezika i kulture. Takvi
centri veæ djeluju u nekim hrvatskim zajednicama
(Australija, Kanada) i dragocjen su putokaz u daljnjem poslu.
ika
7.6. Osloncem na spomenute centre treba razviti kulturne
politike usmjerene na drugi, treæi, èetvrti, naraštaj hrvatskih
iseljenika.
7.7. Treba ukljuèiti hrvatsko iseljeništvo u hrvatski medijski
okvir kao redovitu temu i sadržaj, izvan azilantskih,
"specijalistièkih", programa.
7.8. U Hrvatskoj treba utemeljiti Muzej hrvatskog
iseljeništva kao kljuènu ustanovu za sabiranje i èuvanje
nacionalnog sjeæanja na iseljene Hrvate.
7.9. Treba omoguæiti kulturnim, znanstvenim i sveuèilišnim
ustanovama u Hrvatskoj, kakve su Hrvatski studiji, Hrvatska
matica iseljenika, koje su veæ na programskoj razini
obvezatne razvijati suradnju s hrvatskim iseljeništvom, raditi
na svojoj misiji bez kampanjskih i sustavnih ugroza. I s
odgovarajuæom potporom.
8. Sve mjerodavne, tuzemne i inozemne ocjene potvrðuju da
je radi valjana razvojnog odnosa Republike Hrvatske spram
hrvatskog iseljeništva, kao nulti uvjet, potrebno raspolagati
toènim i istinitim podacima o iseljeništvu, iseljenièkim
zajednicama i prilikama u kojima žive. Zato su nužna
metodološki kontrolirana znanstvena istraživanja razlièita
domašaja i zamršenosti. Poznato je da je hrvatsko društvo
nedostatno istraženo, nerijetko sebi nepoznato. Isto se može
reæi i za hrvatsko iseljeništvo. Stoga, kao prvi korak prema
poboljšanju stanja, treba ustrojiti stalno istraživanje
hrvatskog iseljeništva pod radnim nazivom: CRO-barometar
iseljene Hrvatske. Njega treba povjeriti kompetentnim
znanstvenim ustanovama koje su se veæ pokazale
sposobnima za takve poslove (primjerice Institut društvenih
znanosti "Dr. Ivo Pilar").
9. Svima je poznato kako hrvatske katolièke misije u
hrvatskom iseljeništvu ne djeluju u optimalnim uvjetima.
Ogranièenja su razlièite naravi: financijska, organizacijska,
tehnièka, a uoèava se i nedostatak sposobna osoblja. Buduæi
da je uloga hrvatskih katolièkih misija u oblikovanju
valjanih uvjeta života hrvatskog iseljeništva nezaobilazna,
potrebno je izraditi poseban program pomoæi tim misijama.
10. Sudionici kongresa ocjenjuju da je postignuta osnovna
svrha kongresa: okupljanje, meðusobno druženje,
prijateljska komunikacija, razmjena mišljenja, evidencija
postojeæeg stanja te projekcije za buduæe djelovanje. Stoga
je, radi uspješna rada u buduænosti, potrebno osigurati
Kongresu valjanu osnovnu infrastrukturu (cjelovito
tajništvo).
11. Sudionici 1. hrvatskoga iseljenièkog kongresa poruèuju
hrvatskoj javnosti: Hrvatska je iseljenièka majka, a o majci
se uvijek lijepo govori.
U Zagrebu, 27. lipnja 2014.
.
Prilog dokumenti
Pripadnost Crkvi
Papina kateheza na opæoj audijenciji u srijedu 25. lipnja
2014.
Draga braæo i sestre, dobar dan!
Danas se u dvorani Pavla VI. nalazi skupina hodoèasnika
koja je povezana s nama ovdje, to su bolesni hodoèasnici.
Zbog ovog vremena, izmeðu toplog i moguænosti kiše, bilo
je mudrije da ostanu tamo. Ali oni su povezani s nama
velikim video zidom. I tako smo svi zajedno na ovoj
audijenciji. I svi mi æemo moliti posebno za njih, za njihove
bolesti. Hvala!
U prvoj katehezi o Crkvi, održanoj prošle srijede, krenuli
smo od inicijative Boga koji želi stvoriti jedan narod koji æe
nositi njegov blagoslov svim narodima na zemlji. Zapoèinje
s Abrahamom a zatim, s velikom strpljivošæu – a Bog je ima,
ima je mnogo –, priprema taj narod u Starome savezu sve te,
u Isusu Kristu, od njega èini znak i sredstvo sjedinjenja ljudi
s Bogom i ljudi meðusobno (usp. Drugi vatikanski koncil,
konst. Lumen gentium, 1). Danas æemo govoriti o važnosti
koju za kršæanina ima pripadnost tome narodu. Govorit
æemo o pripadnosti Crkvi.
1. Mi nismo izolirani i nismo kršæani na pojedinaènoj
osnovi, svaki za sebe: naš je identitet pripadnost! Mi smo
kršæani zato jer pripadamo Crkvi. To je kao neko prezime:
ako je ime "ja sam kršæanin", prezime je "pripadam Crkvi".
Veoma je lijepo primijetiti kako je ta pripadnost izražena
takoðer u imenu koje Bog pridaje samome sebi.
Odgovarajuæi Mojsiju, u èudesnom dogaðaju "goruæeg
grma" (usp. Izl 3, 15), on sebe naziva Bogom otaca, Bogom
Abrahamovim, Bogom Izakovim, Bogom Jakovljevim. Ne
kaže: ja sam Svemoæni..., ne: Ja sam Bog Abrahamov, Bog
Izakov, Bog Jakovljev. Na taj se naèin on oèituje kao Bog
koji je sklopio savez s ocima i ostaje uvijek vjeran svome
savezu i poziva nas da uðemo u taj savez koji je prije svih
nas, koji je iz onoga vremena.
2. U tome smislu, sjeæamo se sa zahvalnošæu prije svega
onih koji su nam prethodili i koji su nas primili u Crkvu.
Nitko ne postaje kršæanin sam od sebe! Je li to jasno? Nitko
ne postaje kršæanin sam od sebe. Kršæani ne nastaju u
laboratoriju. Kršæanin je dio naroda koji postoji od davnine.
Kršæanin pripada narodu koji se zove Crkva i ta Crkva ga
èini kršæaninom, na dan krštenja, a zatim kroz katehezu i
tako redom. Ali nitko, nitko, ne postaje kršæanin sam od
sebe. Ako vjerujemo, ako znamo moliti, ako poznajemo
Gospodina i možemo prihvatiti njegovu rijeè, ako ga
osjeæamo bliskim i prepoznajemo ga u braæi to je zato jer su
drugi, prije nas, tu vjeru živjeli i zatim je prenijeli nama, njoj
nas pouèavali. Vjeru smo primili od naših otaca, od naših
predaka, i oni su nas vjeri uèili. Ako razmislimo dobro tko
zna koliko dragih lica u ovome trenutku prolazi pred našim
oèima: to mogu biti lica naših roditelja koji su tražili krštenje
za nas; lice naših djedova i baka ili nekog od rodbine tko nas
je uèio prekrižiti se i moliti prve molitve. U živom mi je
sjeæanju ostalo lice jedne redovnice koja mi je predavala
vjeronauk, uvijek je se sjetim – sigurno je u nebu, jer je sveta
žena – ali ja je se uvijek sjetim i zahvaljujem Bogu za tu
èasnu sestru. Može to biti i lice župnika, nekog drugog
sveæenika, redovnice, vjerouèitelja, koji su nam prenosili
sadržaj vjere i pomagali nam rasti kao kršæani... Eto, to je
Crkva: velika obitelj, u koju pojedinac biva primljen i uèi
živjeti kao vjernik i uèenik Gospodina Isusa.
3. Taj hod u vjeri moguæ je ne samo zahvaljujuæi drugim
osobama, veæ zajedno s drugim osobama. U Crkvi ne postoji
"uèini sam", ne postoje "slobodnjaci". Koliko je samo puta
2. srpnja 2014. broj 26/2014
35
Prilog dokumenti
papa Benedikt opisao Crkvu kao "mi" Crkva! Ponekad
èujemo neke kako govore: "Ja vjerujem u Boga, vjerujem u
Isusa, ali Crkva me ne zanima...". Koliko smo samo to puta
imali priliku èuti? Ali to ne ide. Ima onih koji smatraju da
mogu imati osobni, izravni, neposredni odnos s Isusom
Kristom izvan zajedništva i posredovanja Crkve. To su
opasne i štetne napasti. To su, kao što je govorio veliki
Pavao VI., apsurdne proturjeènosti. Istina je da je kroèiti
zajedno s drugima zahtjevno, a koji put se može pokazati i
napornim: može se dogoditi da nam neki brat ili sestra prave
probleme, ili nas sablažnjavaju... Ali Gospodin je povjerio
svoju poruku spasenja ljudima, svima nama, svjedocima; on
nam dolazi ususret i daje se prepoznati u našoj braæi i našim
sestrama, s njihovim darovima i njihovim ogranièenostima.
A to znaèi pripadati Crkvi. Ime je "kršæanin" a prezime
"pripadnost Crkvi".
Dragi prijatelji, molimo od Gospodina, po zagovoru Djevice
Marije, Majke Crkve, milost da ne padnemo nikada u napast
da mislimo da možemo bez drugih, da možemo bez Crkve,
da se možemo sami spasiti, da smo kršæani iz laboratorija.
Naprotiv, ne može se ljubiti Boga ako se ne ljubi braæu; ne
može se biti u zajedništvu s Bogom ako nismo u zajedništvu
s Crkvom i ne možemo biti dobri kršæani drukèije nego
zajedno s onima koji nastoje slijediti Gospodina Isusa, kao
jedan narod, kao jedno tijelo, i to je Crkva. Hvala!
Primjer svetih Petra i Pavla
Papin nagovor uz molitvu Anðeo Gospodnji u nedjelju 29.
lipnja 2014.
Draga braæo i sestre, dobar dan!
Od davnina, Crkva u Rimu slavi svetkovinu apostola Petra i
Pavla na isti dan, 29. lipnja. Vjera u Isusa Krista uèinila ih je
braæom a muèeništvom su postali jedno. Sveti Petar i Pavao,
toliko razlièiti jedan od drugog na ljudskom planu, osobno
su bili izabrani od Gospodina Isusa i odgovorili su na poziv
prinijevši èitav svoj život. Kod obojice Kristova milost je
uèinila velike stvari, preobrazila ih je. A kako ih je samo
preobrazila! Šimun je zanijekao Isusa u dramatiènom
trenutku muke; Savao je teško progonio kršæane. No, obojica
su prihvatili Božju ljubav i pustili da ih preobrazi njegova
milost; tako su postali prijatelji i apostoli Kristovi. Zato oni i
dalje govore Crkvi i dan-danas nam pokazuju put spasenja. I
nas, ako sluèajno upadnemo u najteže grijehe i u najveæu
tamu, Bog je uvijek kadar preobraziti, kao što je preobrazio
Petra i Pavla; može nam preobraziti srce i oprosti nam sve,
preobražavajuæi tako našu tamu grijeha u zoru svjetla. Bog je
takav: preobražava nas, uvijek nam oprašta, kao što je uèinio
s Petrom i kao što je uèinio s Pavlom.
Djela apostolska pokazuju brojne crte njihova svjedoèenja.
Petar, primjerice, uèi nas da gledamo siromašne oèima vjere
i dajemo im ono što nam je najdragocjenije: moæ Isusova
imena. To je èinio s uzetim: dao mu sve što je imao, to jest
Isusa (Dj 3, 4-6).
Kod Pavla, kao što se govori tri puta u epizodi poziva na
putu za Damask, koja oznaèava prekretnicu u njegovom
životu, jasno se razgranièuje ono što je bilo prije i ono što je
bilo poslije. Prije, Pavao je bio najljuæi neprijatelj Crkve.
Poslije, stavio je cijeli svoj život u službu Evanðelja. I u
našem sluèaju susret s Kristovom rijeèi može u potpunosti
promijeniti naše živote. Nije moguæe èuti tu rijeè i dalje
ostati na svojem mjestu, ostati ukorijenjenima u svoje
navike. Ona nas potièe prevladati sebiènost u našim srcima i
slijediti odluèno Gospodina koji je dao svoj život za svoje
prijatelje. No, on je onaj koji nas svojom rijeèju mijenja; on
je onaj koji nas preobražava; on je taj koji nam sve oprašta,
ako otvorimo svoja srca i tražimo oprost.
36
2. srpnja 2014. broj 26/2014
ika
Draga braæo i sestre, ova svetkovina pobuðuje u nama veliku
radost, jer nam stavlja pred oèi djelovanje Božjeg milosrða u
srcima dvojice muškaraca. To je djelovanje Božjeg milosrða
u ta dva muškarca, koji su bili veliki grešnici. Bog i nas želi
ispuniti svojom milošæu, kao što je uèinio s Petrom i
Pavlom. Neka nam Djevica Marija pomogne prihvatiti je
poput njih otvorena srca, ne primiti je uzalud! I neka nas
podrži u èasu kušnju, da bismo svjedoèili Isusa Krista i
njegovo evanðelje. Molimo to danas posebno za nadbiskupe
metropolite imenovane tijekom protekle godine, koji su
jutros slavili euharistiju sa mnom u Svetom Petru. Sve ih
pozdravimo s ljubavlju zajedno s njihovim vjernicima i
èlanovima obitelji, i molimo za njih!
Nakon Angelusa
Draga braæo i sestre, vijesti koje dolaze iz Iraka su, nažalost,
vrlo bolne. Pridružujem se biskupima te zemlje apelirajuæi
na vlasti da se kroz dijalog saèuva nacionalno jedinstvo i
izbjegne rat. Izražavam blizinu tisuæama obitelji, posebice
kršæanskih, koje su morale napustiti svoje domove te su u
smrtnoj opasnosti. Nasilje raða nasilje; dijalog je jedini put
do mira. Pomolimo se Djevici Mariji, da èuva Irak.
Zdravo Marijo...

24. lipnja 2014. Slavlje u zagrebačkoj katedrali Zagrebački

Legende o svetom Nikoli

3. srpnja 2013. Novi svećenici Crkve u Hrvata Donosimo

6. kolovoza 2014. Slavlje u Kninu Danas postoji neka opasna

MISNE NAKANE TIJEKOM TJEDNA

19. lipnja 2013. Svećeničko ređenje u zagrebačkoj prvostolnici

Cijela Zvona pogledajte u PDF obliku.

5. lipnja 2013. Proročki poziv sveučilišta Dan Hrvatskoga

8. siječnja 2014. Papa hodočasti u Svetu zemlju Papa će od 24. do

8 - 25.02.2015