26/2014 2. srpnja 2014. Novi sveæenici Crkve u Hrvata Donosimo izvještaje sa slavlja sveæenièkih reðenja u Splitu, Ðakovu, Bjelovaru, Požegi, Krku, Varaždinu, Sarajevu i Mostaru U Zagrebu održan 1. hrvatski iseljenièki kongres U organizaciji Ureda HBK i BK BiH za inozemnu pastvu, Hrvatskih studija i Hrvatske matice iseljenika oko 150 struènjaka razmatralo je važne teme vezane uz hrvatsko iseljeništvo i identitet, te kulturne i gospodarske veze domovinske i iseljene Hrvatske S kongresa je upuæeno i pismo papi Franji u kojemu mu se izražava potpora za sve što radi u korist izbjeglica i prognanika, te je objavljena Rezolucija koju u cijelosti donosimo u rubrici Dokumenti Zlatni sveæenièki jubilej biskupa Mile Bogoviæa Gospiæko-senjski biskup proslavio 50. obljetnicu sveæeništva, u koju je utkano i 15 godina biskupskog služenja - Donosimo izvještaje o proslavama sveæenièkih jubileja Crkve u Hrvata 23. hrvatski folklorni festival U Heusenstammu nastupilo dvanaest odraslih folklornih skupina iz hrvatskih katolièkih misija i zajednica iz Njemaèke "Teologijom na koljenima" stiæi na put jedinstva Papa Franjo primio izaslanstvo Ekumenskoga carigradskog patrijarhata Domovinske vijesti Sveæenièki dan Rijeèke nadbiskupije i Gospiæko-senjske biskupije Blagoslov obnovljene crkve Sv. Ivana u Platu 150. obljetnica roðenja brata Ivana Bonifacija Pavletiæa Susret vjerouèitelja Rijeèke metropolije Sjednica Komisije HBK i BK BiH za hrvatski martirologij Teološki èetvrtak o problemu rastavljenih u Crkvi Kardinal Bozaniæ primio mons. Egidija Živkoviæa Slavlje u bazilici Srca Isusova Ramazanska poruka muftije Hasanoviæa Blagoslov obnovljenog samostana Sv. Franje u Kloštru Ivaniæu Trostruko slavlje uz Dan osjeèkih branitelja Obljetnica smrti nadbiskupa Antona Tamaruta Cista Provo: Proslavljena stogodišnjica župne crkve Bakar: Bogoslov Marko Šariæ zareðen za ðakona Premještaji i razrješenja u Rijeèkoj nadbiskupiji Crkva u Hrvata Vjeèni Grad za vjeronauène olimpijce Kelkheim: 20.000 eura za poplavljene Biskup Komarica pohodio Generalni konzulat RH Inozemne vijesti Susret generalnih tajnika europskih biskupskih konferencija Kaldejski katolièki patrijarhat upozorava na sve veæu politièku krizu Vatikan: Predstavljen Instrumentum laboris za predstojeæu Biskupsku sinodu o obitelji Potpisan Ugovor izmeðu Svete Stolice i Republike Srbije o suradnji u visokom obrazovanju Prilog dokumenti Pripadnost Crkvi Primjer svetih Petra i Pavla Domovinske vijesti ika Domovinske vijesti Zlatna misa dominikanca o. Vinka Šesniæa Bol na Braèu, 22.6.2014. (IKA) - U samostanskoj crkvi Sv. Marije Milosne u Bolu u nedjelju 22. lipnja dominikanac o. Vinko Šesniæ proslavio je zlatnu misu, 50 godina sveæeništva. U koncelebraciji su bili dominikanski provincijal Anto Gavriæ, generalni vikar Hvarsko-braèkoviške biskupije don Stanko Jerèiæ, prior dubrovaèkoga samostana Nikola Mioè, braæa dominikanci iz Bola, Splita, Dubrovnika i Korèule. Na sveèanoj misi bila su slavljenikova braæa i sestre i brojna rodbina iz Gornjeg Humca. Liturgijsko slavlje animirao je župni zbor iz Bola pod ravnanjem maestra Vinka Karmeliæa. Vinko Šesniæ roðen je 8. lipnja 1936. u Gornjem Humcu, a za sveæenika je zareðen 27. srpnja 1964. u Walberbergu (Njemaèka), gdje se nalazio na studiju teologije. Mladu misu slavio je 2. kolovoza 1964. u rodnoj župi, a propovijedao je dominikanac Drago Kolimbatoviæ, koji je kao 89-godišnjak propovijedao i na zlatnoj misi. Samo nakon osam godina sveæenièke službe, fr. Vinko je 1972. godine od posljedica cijepljena protiv crnih boginja ostao teško hendikepiran. I 42 godine nosio je strpljivo i uzorno svoju patnju i bolest. Svjedoèio je radost svoga poziva i uz križ, u kojem je, kako sam istièe, doživio veliko proèišæenje. Kao geslo svoga zlatnog jubileja o. Vinko je na spomen slièice stavio rijeèi: "Bože, hvala ti za sve!" Na kraju mise dominikanski provincijal Anto Gavriæ je, u ime Provincije, zahvalio o. Vinku Šesniæu na svjedoèanstvu koje je davao svojim redovnièkim životom, i uz tešku bolest i uzetost desne strane tijela. Èetiri spomen slièice, tiskane za tu prigodu, prikazuju život o. Šesniæa: slika sv. Dominika Vlahe Bukovca poveznica je sa samostanom u Dubrovniku u kojem slavljenik živi, slika bl. Augustina Kažotiæa podsjeæa na slavljenikov rad kao župnoga vikara u dijelu župe u Zagrebu koja je sada postala župa bl. Augustina Kažotiæa; slika Kraljice svete Krunice podsjeæa na važnost molitve u slavljenikovu životu, posebice krunice – svakoga je dana barem jednu krunicu molio za nova dominikanska zvanja. Èetvrta spomen slièica prikazuje sv. Ivana Pavla II. oslonjena na križ – a podsjeæa na slavljenikove duge godine bolesti u kojima se je i sam oslanjao na križ i u njemu nalazio snagu za svjedoèenje, o èemu svjedoèe svi koji su susretali o. Vinka, dolazili kod njega na ispovijed i živjeli s njim. Na kraju euharistijskoga slavlja o. Vinko je zahvalio svima, naglasivši da je u križu spasenje i da je on to duboko osobno doživio, izvijestila je stranica dominikanci.hr Sveæenièki dan Rijeèke nadbiskupije i Gospiæko-senjske biskupije Predstavljena Crkva u Slunjskome i Udbinskome dekanatu Plitvice, 23.6.2014. (IKA) - Sveæenièki dan Rijeèke nadbiskupije i Gospiæko-senjske biskupije održan je 23. lipnja na Plitvicama. Sveæenici su se okupili u pastoralnom centru Marije Majke Crkve na Mukinjama gdje su nazoèili molitvi Treæeg èasa u kapeli nakon èega je nastavljen radi dio susreta. Gospiæko-senjski biskup Mile Bogoviæ pozdravio je okupljene nakon èega je slunjski župnik i dekan mons. Mile Peciæ predstavio Slunjski dekanat. U njemu u 9 župa radi pastoralno samo èetvorica sveæenika dok dekanat ima oko 10.000 stanovnika. Proteže se u dvije županije i dvije države. Taj je dekanat opustošen, hrvatsko stanovništvo protjerano 1991. Progonstvo je trajalo èetiri godine. Povratak na 2 2. srpnja 2014. broj 26/2014 ruševine i obnova pravo su èudo. Obnovljeno je svih 25 sakralnih objekata. Više od milijun ljudi proðe tuda prema Plitvicama i obratno, promet prema jugu odvija se upravo preko toga dijela Hrvatske. Ipak, ne zaustavlja se demografski pad stanovništva. Taj je kraj dao 12 živuæih sveæenika i 25 redovnica. Ugodno je biti sveæenik u Slunjskom dekanatu, poruèio je slunjski dekan. Mons. mr. Tomislav Rogiæ ocrtao je Udbinski dekanat. Ima oko 10.000 stanovnika, 12 župa na kojima radi 6 sveæenika. Geografske udaljenosti župa jedna je od teškoæa. Taj je dekanat poznat po nacionalnom svetištu hrvatskih muèenika na Udbini. Nakon predavanja dio sveæenika je obišao Plitvièka jezera, dok je dio posjetio Titovu vilu na Poljanku. Vilu su gradili ratni zarobljenici od 1948. do 1953. godine i bila je to prilika podsjetiti se na doba totalitarizma u kojima se za vlastodršce nije štedjelo na luksuzu, istaknuo je mons. Peciæ prilikom posjeta tom zdanju. Proslava dana vojne kapelanije u Požegi Kada se natjeèemo za odreðene dužnosti i funkcije trebalo bi nam prije svega na pameti biti dobro naroda, istaknuo biskup Jezerinac Požega, 24.6.2014. (IKA) - Vojna kapelanija sv. Ivana Krstitelja u Požegi proslavila je 24. lipnja svoga nebeskog zaštitnika. Osnovana je 1998. godine, a dvije godine kasnije u krugu požeške vojarne izgraðena je i kapelica posveæena Sv. Ivanu Krstitelju. Euharistijsko slavlje predvodio je vojni biskup Juraj Jezerinac u koncelebraciji s don Josipom Staniæem, vikarom za pastoral Vojnog ordinarijata te vojnim kapelanima Željkom Volariæem, Alojzom Kovaèekom i Vladislavom Mandurom. Na poèetku slavlja sve je pozdravio domaæin vojni kapelan Željko Volariæ. Biskup je u uvodu slavlja podsjetio da se spomenemo i hrvatskih branitelja koji su dali svoje živote za našu domovinu. U homiliji biskup je predstavio život sv. Ivana Krstitelja, napomenuvši da to nije suvišno jer premda se u Hrvatskoj èak njih 86 posto izjašnjavaju katolicima to se ne vidi na našoj javnoj sceni. Objasnio je da ime Ivan znaèi "Gospodin je milostiv" te kako su svi oèekivali da je on Mesija. Meðutim, on tu èinjenicu nije zloupotrijebio nego se ponizio i navijestio dolazak pravog Mesije - Isusa Krista. "On se sav dao u službu bližnjega. To je poruka za sve nas. Kada se natjeèemo za odreðene dužnosti i funkcije trebalo bi nam prije svega na pameti biti dobro moga naroda. Biti u službi bliženja i opæeg dobroga je najveæa velièina èovjeka. Kada bi se tako ponašali situacija bi bila sasvim drugaèija", poruèio je biskup Jezerinac podsjetivši da je o Ivan pisao i židovski povjesnièar Flavije te da su arheolozi našli tvrðu koju je on opisao, a u kojoj je pogubljen Ivan. Koliko se Ivan Krstitelj štuje u hrvatskom narodu, napomenuo je biskup, govore imena mnogih župa i crkava koje su njemu posveæene kao imena mnogih gradova i naselja. Sveti Ivan Krstitelj i danas nam, kako je kazao biskup, šalje poruku da se približimo Isusu Kristu, da on bude središte našega života. Na slavlju zaštitnika Vojne kapelanije sv. Ivana Krstitelja nazoèni su bili i požeško-slavonski župan Alojz Tomaševiæ, požeški dogradonaèelnik Darko Puljašiæ, naèelnik PU požeško-slavonske Darko Dasoviæ i drugi. ika Biskup Štambuk na sjednici Gradskog vijeæa Hvar, 24.6.2014. (IKA) – U povodu Dana državnosti u utorak 24. lipnja u Gradskoj loži u Hvaru održana je sveèana sjednica Gradskog vijeæa. Sjednici je nazoèio i hvarski biskup Slobodan Štambuk, koji se uzvanicima i gostima obratio govorom. Parafrazirajuæi rijeèi francuskog kralja Luja XIV, kojemu se pripisuje izjava "Država, to sam ja", biskup Štambuk je tim autokratskim rijeèima francuskoga kralja dao potpuno drugi smisao i sadržaj, istaknuvši da država nije nešto apstraktno, veæ da smo država zapravo mi, svatko od nas osobno, te da ta èinjenica obvezuje svakoga od nas pojedinaèno i sve nas zajedno kao širu zajednicu. Mi smo država ako je volimo, ako jedni druge poštujemo, ako djelujemo za opæu dobrobit. Možemo biti razlièiti u mnogim stvarima i razlièitost ne smije biti zapreka u meðusobnom poštivanju i razumijevanju, ali u jednome moramo biti složni i jedinstveni – u ljubavi prema svojoj državi, svojoj domovini, istaknuo je hvarski biskup. U nastavku govora biskup Štambuk isprièao je zgodu iz vremena neposredno prije priznanja hrvatske države kada je hrvatske biskupe pohodio izaslanik pape Ivana Pavla II., koji je "iz prve ruke" želio saznati stajališta hrvatskih biskupa o proglašenju hrvatske samostalnosti i suverenosti. Svi hrvatski biskupi tom su prigodom Papinu izaslaniku jednoglasno potvrdili da podržavaju hrvatsku samostalnost i neovisnost. Bio je to zacijelo poticaj Ivanu Pavlu II. da Vatikan meðu prvima prizna državu Hrvatsku. Hrvatski su biskupi na svoj naèin uvelike pridonijeli priznanju hrvatske države, na što smo posebno ponosni, istaknuo je hvarski biskup. Meðutim, treba znati da odnosi Crkve i države moraju biti utemeljeni na poštivanju pravednosti, poštenju, èovjekoljublju i istinskom i iskrenom domoljublju, i to ne na rijeèima nego djelima, zakljuèio je biskup Štambuk. Blagoslov obnovljene crkve Sv. Ivana u Platu Župa dubrovaèka, 24.6.2014. (IKA) - Na blagdan sv. Ivana Krstitelja, 24. lipnja, dubrovaèki biskup Mate Uziniæ blagoslovio je obnovljenu crkvu Sv. Ivana u Platu u Župi dubrovaèkoj. Rijeè je o vjerojatno najstarijoj crkvi u Župi, koja je sagraðena u 14. stoljeæu, na ostacima prijašnje crkvice ili kapelice koja je tu postojala iz vremena nestanka Epidaura. Pretpostavlja se da se preživjelo stanovništvo Epidaura sklonilo na tom mjestu u današnjem Platu, te da su tu živjeli. Jedan dio njih prešao je u nekadašnju Dubravu, današnji Dubrovnik. Kroz povijest je crkva puno puta nadograðivana, produljivana i proširivana. Odgovarajuæi u propovijedi na pitanje što li æe biti od ove crkve u buduænosti, pitanje koje su si vjerojatno postavljali i oni koji su crkvu gradili, biskup je izrazio nadu da æe ostati saèuvana i za buduæe generacije, ali da neæe biti saèuvana samo ova crkva od kamena nego i živa Crkva u ovom kraju. Kao što je u obnovi crkve trebalo popraviti svaki kamen da bi se u njoj mogla slaviti euharistija, tako i u živoj Crkvi treba popraviti svaki kamen, svatko od vjernika treba samog sebe popraviti da bi se svi povezali u cjelinu i tako mogli biti navjestitelji one ljubavi kojom Bog ljubi ljude, poruèio je biskup Uziniæ. Zahvaljujuæi svima na sudjelovanju na slavlju obnove crkve Sv. Ivana Krstitelja, u kojoj se misa slavi jednom godišnje na blagdan zaštitnika, župnik don Grgo Tomiæ posebice je zahvalio najzaslužnijima za obnovu, a biskup Uziniæ im je podijelio zahvalnice. Zahvalnice su dobili Mišo Devèiæ, Opæina Župa dubrovaèka, naèelnik Silvio Nardelli i Društvo prijatelja dubrovaèke starine. Euharistijsko slavlje animirali su udruženi zborovi iz Plata i Mlina, a Bratstvo sv. Ivana Krstitelja iz Plata priredilo je domjenak poslije mise. Domovinske vijesti Proslava sv. Ivana Krstitelja u župi u Gornjoj Jelenskoj Prije mise biskup Košiæ na župnoj kuæi blagoslovio novopostavljenu spomen-ploèu za vlè. Franju Jagiæa Gornja Jelenska, 24.6.2014. (IKA) - Župa sv. Ivana Krstitelja u Gornjoj Jelenskoj sveèano je 24. lipnja proslavila blagdan svog zaštitnika. Misno slavlje u župnoj crkvi predvodio je sisaèki biskup Vlado Košiæ u zajedništvu s dekanom Kutinskoga dekanata vlè. Ivanom Benkoviæem, domaæim župnikom Matom Draganoviæem, duhovnim pomoænikom u župi o. Ivanom Magdiæem, Josipom Žagarom, Bernardom Plešom i sveæenicima iz Dekanata. Prije mise biskup Košiæ je na župnoj kuæi blagoslovio novopostavljenu spomen-ploèu za vlè. Franju Jagiæa, župnika te župe od 1940. do 1943. godine, kojega su komunisti ubili kod Dravograda 1945. godine, u dobi od samo 35 godina. U homiliji biskup je podsjetio na životni put vlè. Jagiæa, ali i na onaj vlè. Aleksandra Èavleka, župnika u Gornjoj Jelenskoj do 1940. godine kojeg su kao sveæenika u mirovini, u dobi od 77 godina, komunisti ubili u njegovu rodnom Klokovcu. Govoreæi o sv. Ivanu Krstitelju, biskup je istaknuo da je i on poput tih sveæenika bio muèenik, ali i da je bio izvanredna pojava u židovstvu prije i za vrijeme dolaska Isusa Krista èija je zadaæa bila pripremiti put Gospodinu. "On je otišao u pustinju i tu privlaèio silno mnoštvo ljudi koji su dolazili slušati ga i krstiti se u Jordanu, da bi zadobili oproštenje svojih grijeha. No, on je ne samo opominjao da se obrate, da se promijene i èine dobro, nego je i naviještao da poslije njega dolazi jaèi od njega, da on njemu nije dostojan ni odriješiti remenje na obuæi – što je bio posao roba. Možda je to jedna od najljepših karakteristika današnjega sveca: on je znao svoje granice. Pitali su ga: je li prorok, je li mesija ili Krist. On je jasno odgovorio: Nisam! Izgleda da je bio veoma popularan i da je postojala moguænost da njega narod proglasi Kristom, no on je govori: Ja treba da se umanjujem, a on da raste! Znao je da nije on Krist i upuæivao je sve na Krista koji ima doæi. I kad je Krist došao, on ga je prepoznao i svima pokazao", rekao je biskup. Kao drugu sveèevu znaèajku biskup je istaknuo njegovu hrabrost i beskompromisnost. "On nije mislio na sebe i svoju komociju, on se nije brinuo za svoju sudbinu, nego je hrabro opominjao sve da se moraju obratiti", rekao je biskup te dodao kako sveti Ivan Krstitelj nije umro kao Kristov muèenik poput sv. Kvirina ili tolikih drugih muèenika za svetu vjeru koje su muèitelji prisiljavali da se odreknu vjere u Krista, pa ipak i njega Crkva od davnine èasti kao svetog muèenika zato što i smrt za ideale koje je Krist tražio znaèi muèeništvo za Krista. "Njega nisu dakle silili: ili se odreci Krista ili æeš umrijeti, ali on je bio muèen jer je hrabro branio svetost braka! Tako je u povijesti našega naroda takoðer mnogo muèenika koji su umrli za svete ideale slobode svoga naroda, za ideale poštenja i prava svih na mir i tako su zadobili poštovanje jer su bili vjerni svojoj savjesti i dali primjer kršæanskog svjedoèenja za vjeru. Meðu te muèenike ubrajamo i naše sveæenike, kojih se danas sjeæamo ovdje u G. Jelenskoj. Oni nisu takoðer bili direktno pitani, odrièeš li se Krista ili života, ali svojim životom za druge, svojom vjerom i sveæenièkim pozivom smetali su krojiteljima povijesti i onima koji su željeli svijet bez Boga, komunistima. I zato su ih ubili. Muèenici nas pozivaju da i mi budemo ustrajni i vjerni. Ustrajni u svojoj vjeri i vjerni Kristu i njegovim idealima, i kad je to lako i kad je to teško", zakljuèio je biskup. Nakon poprièesne molitve biskupu na dolasku i spomenu na sveæenike-muèenike zahvalio je župnik Draganoviæ, a misno slavlje završeno je ophodom oko oltara sv. Ivana Krstitelja. 2. srpnja 2014. broj 26/2014 3 Domovinske vijesti Dan opæine Vrbnik u znaku srebrnog biskupskog jubileja kardinala Bozaniæa Vrbnik, 24.6.2014. (IKA) - Zagrebaèki nadbiskup kardinal Josip Bozaniæ proslavio je srebrni jubilej biskupske službe i u rodnoj župi Vrbnik, na Ivanje 24. lipnja, kada se obilježava Dan opæine, izvještava mrežna stranica vrbnik.org. Kardinala Bozaniæa i krèkoga biskupa Valtera Župana u prijepodnevnim satima doèekala je naèelnica Opæine Vrbnik Marija Dujmoviæ-Pavan pred brojnim mještanima župe Vrbnik, nakon èega su zajedno prošetali do Trga Škujice gdje je održan kraæi prigodni program uz pozdravne govore naèelnice Dujmoviæ-Pavan te gradonaèelnika Grada Krka Darija Vasiliæa koji je prigodom proslave srebrnog jubileja kardinalu darovao sliku krèke katedrale. Vjernicima se kratkim govorom obratio i kardinal Bozaniæ i zahvalio svima na lijepim željama, prenosi mrežna stranica vrbnik.org. Na sveèanom doèeku bili su i naèelnice i naèelnici otoènih opæina Baška, Punat, Dobrinj, Malinska-Dubašnica i Omišalj. Nakon doèeka slavljena je misa u crkvi Svete Marije od Uznesenja. Prvi put izvedena pjesma "Gospi kloštarskoj" Kloštar Ivaniæ, 24.6.2014. (IKA) - U svetištu Marije Majke Milosrða u Kloštar Ivaniæu u prigodi svetkovine Roðenja sv. Ivana Krstitelja i Dana opæine Kloštar Ivaniæ, nakon veèernje mise u utorak 24. lipnja održan je koncert ŽVS "Ive" iz Ivaniæ Grada na kojem je prvi put izvedena skladba "Gospi kloštarskoj". Skladbu je uglazbio fra Pero Kinderiæ na stihove Štefice Vanjek. Aranžman za skladbu potpisuje prof. Ivan Mežnariæ. Pjesma se može poslušati na http://www.volimivanic.info/gospi-klostarskoj. 150. obljetnica roðenja brata Ivana Bonifacija Pavletiæa Ilova, 25.6.2014. (IKA) - Na dan 150. obljetnice roðenja brata Ivana Bonifacija Pavletiæa (Zbjegovaèa 1864. – Rim 1897.) u srijedu 25. lipnja slavljena je veèernja misa u kapelici Sv. Duha na Gojlu iznad Zbjegovaèe (župa Ilova). Euharistiju je predvodio predstavnik Družbe sinova Bezgrešne u Hrvatskoj o. Mariano Passerini. U koncelebraciji pred prepunim svetištem sudjelovali su kutinski župnik Dragutin Papiæ te dekan Kutinskoga dekanata repušnièki župnik Ivan Benkoviæ. O. Passerini, ponosan na to da je Družbi u 19. stoljeæu pripadao njegov subrat, nekada mladi moslavaèki postolar, podsjetio je na rijeèi zagrebaèkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozaniæa izgovorene prije šest godina u Rimu. On je tada istaknuo da nam se "Bonifacije vratio poput izgubljenog bisera". Uz duhovne naglaske svetaèke naravi, a za koje teèe pripremni postupak za proglašenje blaženim, spomenuo je i Bonifacijevu danas aktualnu istinsku europsku sintezu. Potekao je u slavenskom kraju, za svoj redovnièki put opredijelio se u Grazu, dakle germanskom svijetu, a glas svetosti zadobio je u Italiji, ponajprije Rimu, vodeæem u latinskom i nadasve kršæanskom ozraèju. Glazbeno misu su pjevali i himan o Bonifaciju izveli èlanovi Pjevaèkog zbora mladih kutinske župe "Madonna Nives". Vjernici iz Zbjegovaèe, koji su u podruènoj školi za sudionike euharistijskog slavlja priredili domjenak, prvi su primili i pretisak knjige iz 1900. godine. Rijeè je o objedinjenih 10 nastavaka iz Glasnika sv. Josipa, zapravo prvom Bonifacijev životopisu na hrvatskom jeziku. Jubilarna obljetnica Bonifacijeva roðenja posebno æe biti proslavljena u nedjelju 29. lipnja u župnoj crkvi BDM Snježne u Kutini, u kojoj je i kršten. 4 2. srpnja 2014. broj 26/2014 ika Kardinal Bozaniæ predvodio misu za Domovinu Tko želi dobro Domovini nastojat æe uvažavati njezine temeljne vrijednosti, razgovarati, omoguæiti rasprave i susrete. Ako toga nema, slabit æe povjerenje, uvlaèiti se meðu ljude nesigurnost i strah, rast æe sebiènost i zatvorenost Zagreb, 25.6.2014. (IKA) – U povodu Dana državnosti, zagrebaèki nadbiskup kardinal Josip Bozaniæ predvodio je misu za Domovinu u srijedu 25. lipnja u crkvi Sv. Marka na zagrebaèkom Gornjem gradu. U homiliji, temeljem misnih èitanja, kardinal je istaknuo kako su "samo vjernici koji osjeæaju i suosjeæaju u trpljenjima i proturjeènostima ovoga svijeta, spremni žrtvovati se za bližnje, te donose plodove o kojima govori Isus". "Meðu tim plodovima najljepši su oni koji pokazuju ulaganje vlastitog života u djela nesebiènosti, u rad za dobro bližnjega, svakoga èovjeka. Darivanje je vlastito ljudima koji uistinu vole druge ljude. Darivanje izrasta iz drveta Kristova križa, iz stabla koje je izgledalo suho i predano umiranju, ali je preobraženo u najljepše stablo koje je raslo na zemlji", rekao je kardinal. Pojasnio je da kada Isus spominje dobra djela, oèito ne misli na onu uèinkovitost kakva vlada u èesto isticanim zakonitostima gospodarskoga svijeta, voðenoga željom za zaradom i osobnim probitkom. Plodovi evanðeoskoga prepoznavanja su poglavito: nutarnji mir, radost, dobrotvornost, suæut, opraštanje, rekao je zagrebaèki nadbiskup. "Stoga mi je ovdje danas, na Dan državnosti, osobito draga prisutnost hrvatskih branitelja. Branitelji su pokazali kakvi su to dobri plodovi, jer su najljepša djela izrasla iz dragovoljnosti, iz spremnosti na služenje, iz suæuti koju je podupirala Božja snaga. I kao što su to èinili u vrijeme kada je Hrvatska bila ugrožena oružjem, i danas svjedoèe djelima u bilo kakvoj potrebi, osobito èuvajuæi spomen koji ne smije nestati. Svojim poštivanjem hrvatske države i podnesene žrtve za nju, pokazuju korijene dobroga drveta. Njihova prisutnost govori 'Nisu rijeèi one koje istinski vrijede, nego djela'", rekao je kardinal, primijetivši: "Toliko su puta od rata bili gotovo šibani rijeèima optužbe; njima se poigravalo rijeèima politike koje nisu izrasle iz dobroga stabla; privlaèeni su rijeèima lažnih obeæanja koja se nisu oslanjala na uvjerljivost djela". Ohrabrujuæi branitelje, kardinal je rekao kako je važno da ne klonu pred onim što im se èini neuspjehom. "Vaši plodovi ostaju. I da biste sami osjetili snagu koja živi meðu vama, ostanite u zajedništvu meðusobnom i zajedništvu dobrih plodova od kojih živi Hrvatska, a koje ste vi unijeli u njenu slobodu. Raduje me što vidim da meðu vama u posljednje vrijeme postoje nastojanja da svoju darovanost Domovini živite na nov naèin i pomognete našemu društvu u novome otkrivanju potrebnih oslonaca koji su olako napuštani i zanemareni. Vi ponavljate u svoj jednostavnosti: Djela, a ne lažna obeæanja i poigravanje ljudskim životima. Te su rijeèi ispit savjesti svima nama; na svim razinama odgovornosti i služba. Zato je strašno vidjeti kada se tomu glasu u Hrvatskoj ne daje prostora, ili kada ga se pokušava ušutkati represivnim mjerama", upozorio je zagrebaèki nadbiskup. U prigodi Hrvatskog iseljenièkog kongresa, kardinal je podsjetio kako su nakon dugih desetljeæa represivnog režima, iseljeni Hrvati, koji su živjeli gorèinu odvajanja od svojih domova i krajeva, ponovno mogli u Hrvatsku useliti svoju dušu i u njoj širiti radost. "No, oèito da nevaljalo stablo nije prestajalo donositi svoje plodove i ponovno razdvajati, razgraðivati tijelo i dušu Hrvatske. Dok se pitamo kako je moguæe da su blizina i oduševljenje nacionalnoga biæa pretvoreni u otuðenost i malodušnost, istodobno znamo koliko je blago diljem svijeta imati ne samo Hrvate kojima je stalo do Domovine, nego po njima i prijatelje iz drugih naroda i država koji nastoje oko dobra naše Domovine. ika Upravo potomci nekada prognanih i iseljenih Hrvata, novi naraštaji naših iseljenika, poseban su blagoslov za Domovinu svoga podrijetla. Oni ponekad oèituju povezanost i otvorenost, tako potrebnu Hrvatskoj, osobito nakon što je postala èlanicom Europske unije. Nažalost, te se nove okolnosti i taj novi položaj i pripadnost Hrvatske zajedništvu Europske unije nedovoljno i slabo oèituju i vrednuju u našoj javnosti, jer se Hrvatsku i dalje pokušava zatvarati u okvir starih asocijacija, s peèatom vremena koje je Hrvatsku zatvaralo prema Europi i svijetu", rekao je zagrebaèki nadbiskup. U toj prigodi kardinal je pohvalio napore hrvatskih društvenih, akademskih i kulturnih institucija te Crkve, da se uspostavi stabilnija suradnja koja na plodonosniji naèin može živjeti povezanost hrvatskoga nacionalnoga biæa u Domovini i iseljeništvu. Tim više, ako se spomenemo koliko je prisutnost sveæenika, redovnika i redovnica; koliko su nesebièni ljudi u školstvu i kulturi pridonijeli èuvanju hrvatskoga identiteta, te time bili istinski hrvatski veleposlanici, koji su upoznavali druge s našim vrijednostima i teškoæama, otvarali prostore za gospodarsku suradnju i promicali razmjenu plodova s dobroga stabla, rekao je kardinal te upozorio kako se tu ne radi samo o odnosu prema svijetu i drugima. "Valja poèeti od nas u Hrvatskoj. Tko želi vidjeti dobre plodove; tko želi dobro Domovini, nastojat æe uvažavati njezine temeljne vrijednosti, razgovarati, omoguæiti rasprave i susrete. Ako toga nema, slabit æe povjerenje, uvlaèiti se meðu ljude nesigurnost i strah, rast æe sebiènost i zatvorenost. Državna zajednica u kojoj nismo mogli živjeti svoju državnost hranila je odvajanje od europskih vrijednosti i kulture; zatvarala granice svima koji se nisu slagali s njenom ideologijom i silom htjela sprijeèiti neovisnost i slobodu. Ovo vrijeme raznih kriza je i vrijeme koje traži novo hrvatsko zajedništvo, graðeno na istini koja proèišæuje, na povjerenju koje ne vara i na ljubavi koja ne kasni. Na današnji dan na našu Domovinu rado zazivamo pomoæ naših nebeskih zaštitnika, osobito blaženoga Alojzija Stepinca, èije proglašenje svetim željno èekamo i radujemo se plodovima njegove svetosti", rekao je u homiliji kardinal Bozaniæ. U koncelebraciji misnoga slavlja bili su apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Alessandro D'Errico, križevaèki vladika Nikola Kekiæ, voditelj Ureda Papinskog vijeæa za pastoral selilaca i izbjeglica mons. Edward Robinson Wijesinghe, generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije mons. Enco Rodinis, ravnatelj Ureda HBK i BK BiH za inozemnu pastvu fra Josip Bebiæ, moderator Nadbiskupskog duhovnog stola mons. Nedjeljko Pintariæ, zamjenik biskupskog vikara za grad Zagreb mons. Zvonimir Sekelj, kao i više sveæenika koji djeluju u hrvatskom iseljeništvu. Misu su nazoèili predsjednik Republike Hrvatske dr. Ivo Josipoviæ, predsjednik Hrvatskog sabora Josip Leko, zagrebaèki gradonaèelnik Milan Bandiæ, predsjednik HAZU akademik Zvonimir Kusiæ, kao i drugi predstavnici državnih, gradskih i vojnih vlasti, hrvatski branitelji, te sudionici Hrvatskog iseljenièkog kongresa. Prije poèetka mise rijeè dobrodošlice uputio je domaæi župnik mons. Franjo Prstec, èestitavši kardinalu Bozaniæu 25. obljetnicu biskupstva. Varaždin: Generacija sveæenika proslavila srebrni jubilej Varaždin, 25.6.2014. (IKA) – Jubilarnu 25. obljetnicu sveæenièkog reðenja proslavila je generacija sveæenika sveèanim euharistijskim slavljem 25. lipnja u katedrali Uznesenja BDM u Varaždinu. Srebrni jubilej proslavili su ekonom Varaždinske biskupije Josip Hadroviæ, župnik Domovinske vijesti Botinca Ivica Berdik, župnik u Taborskom Josip Firšt, župnik u Kalinovcu i Budrovcu Mladen Gorupiæ, župnik Bjelovar-Moravèe Marjan Gradinšæak, župnik Orehovice Ivica Šestak, profesor na zagrebaèkom KBF-u dr. Ivan Štengl i župnik u Soblincu Marijan Prepeljaniæ, a slavlje je predvodio varaždinski biskup Josip Mrzljak koji ove godine slavi 45. obljetnicu sveæenièkog reðenja. Na misi su sudjelovali i generalni vikar Varaždinske biskupije mons. Ivan Godina te dr. Zvonimir Kureèiæ koji 25. lipnja slave trideset i šestu godinu od svoga reðenja. U homiliji biskup Mrzljak rekao je da si sveæenici od kada su rukopoloženi od biskupa i primili sakrament svetoga reda, svakodnevno trebaju posvješæivati da su primili dar kojeg nièim nisu zaslužili, a zašto je netko pozvan, to je tajna. Naša sveæenièka služba je služenje. Isus je rekao "ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio", a tu djelotvornu ljubav je, živeæi meðu uèenicima i pokazao. Na to smo pozvani mi sveæenici, ponajprije svjedoèiti tu ljubav koju smo primili u sakramentu svetoga reda i koju onda nastojimo prenijeti prvenstveno svjedoèenjem svojega života, napose u odnosu prema ljudima", rekao je u homiliji biskup Mrzljak. S obzirom da se na taj dan slavio i Dan državnosti, biskup Mrzljak podsjetio je i na rijeèi bl. Alojzija Stepinca koje je znao reæi kandidatima za sveæeništvo: "Znaj da æeš biti od velike koristi ne samo Crkvi, nego i svome hrvatskom narodu. Da æeš svome hrvatskome narodu upravo u sveæenièkoj službi moæi najviše služiti". Spomen na poginule branitelje Primorsko-goranske županije Nakon Povorke hrvatskog ponosa i slave misu za Domovinu predvodio mons. Emil Svažiæ Rijeka, 25.6.2014. (IKA) - Unatoè pljusku stotine Rijeèana sudjelovalo je u srijedu 25. lipnja u Povorci hrvatskog ponosa i slave. Predvoðeni èlanovima udruga Domovinskog rata, Zdruga katolièkih skauta Rijeèke nadbiskupije, èlanovima Kluba navijaèa "Armada" povorka je krenula od murala "Vukovar" iz Vukovarske ulice, Korzom do Mosta branitelja gdje su zapaljene svijeæe i položeno cvijeæe. Potom su se uputili u katedralu Sv. Vida gdje je misu za Domovinu slavio generalni vikar Rijeèke nadbiskupije mons. Emil Svažiæ. Na poèetku misnoga slavlja vjerouèitelj i voditelj Zdruga katolièkih skauta Marin Miletiæ proèitao je imena 204 poginula branitelja iz Primorsko-goranske županije. Generalni vikar mons. Svažiæ izrazio je zahvalnost za sve branitelje koji su omoguæili neovisnost Republike Hrvatske, ali i zahvalnost Rijeèanima koji su unatoè pljusku sudjelovali u povorci i time pokazali da im je stalo do obilježavanja Dana državnosti. "Danas se prisjeæamo dana kada se 93% stanovništva Hrvatske oduèilo za neovisnost i njihovu želju je 1991. na današnji dan Hrvatski sabor prihvatio", rekao je. Mnoge politièke snage, ali i neke europske zemlje nisu htjele našu neovisnost, rekao je mons. Svažiæ. Dodao je da unatoè velikosrpskoj politici, agresiji JNA i srpskih paravojnih postrojbi hrvatski branitelji nisu dvojili ni trenutka i stali su u obranu svoga doma, obitelji i zemlje "kako bi nam omoguæili ovo što danas imamo". "Više od 15 tisuæa branitelja koji su poginuli brojka je koju ne smijemo zaboraviti", poruèio je. Podsjeæajuæi na Isusove rijeèi da nema veæe ljubavi od one položiti vlastiti život za svoje prijatelje, poruèio je da su hrvatski branitelji dokaz te ljubavi. Sa žaljenjem je istaknuo kako mnogi sumnjaju u domoljublje Rijeèana, te se zaboravlja da su upravo Rijeèani u najveæem broju sudjelovali u Domovinskom ratu. Mnogi su branili cijelu 2. srpnja 2014. broj 26/2014 5 Domovinske vijesti Liku, sudjelovali u obrani Vukovara, bili na dubrovaèkoj bojišnici i sudjelovali u Oluji. Rijeka je i jedini grad u Hrvatskoj koja na osobit naèin kroz program "Vukovar u Rijeci" odaje poèast Herojskom gradu. Tisuæe Rijeèana kroz taj su projekt ukljuèeni u molitvu za Vukovar i Hrvatsku, istaknuo je mons. Svažiæ. Dodao je da Crkva moli "i za one koji su nam nanijeli mnoge nepravde, da im Bog bude milostiv" te podsjetio na rijeèi bl. Miroslava Bulešiæa koji je rekao: "Moja osveta je oprost". Ne sramite se nikada voljeti svoju zemlju i to posvjedoèiti. Èuvajte i spomen na naše branitelje i naèin kako je sloboda steèena, poruèio je mons. Svažiæ. Sveèano zavjetovanje u karmelu u Mariji Bistrici Marija Bistrica, 25.6.2014. (IKA) – Zagrebaèki pomoæni biskup Valentin Pozaiæ predvodio je 25. lipnja misno slavlje i obred sveèanih, doživotnih zavjeta s. Marije Ivane od Dobrog Pastira u samostanskoj crkvi sestara karmeliæanki u Mariji Bistrici. Kao suslavitelji sudjelovali su fra Dragutin Bedenièiæ, OFM, župnik iz Našica, rodne župe s. Ivane, fra Ivan Bošnjak, OFM, fra Celzo Vlahoviæ, fra Ante Vuèkoviæ, OFM, vlè. Blaž Bartol, vlè. Stjepan Halužan, o. Stipe Tomiæ, OCD. Petorica karmeliæanskih bogoslova bili su u asistenciji. Pjevanje na misnom slavlju animirao je zbor "Snaga Duha" iz Našica. Na poèetku je slavlja vlè. Antun Motoèiæ, rektor samostanske crkve, uime zajednice sestara karmeliæanki pozdravio sve nazoène, i zaželio dobrodošlicu biskupu. Nakon uvoda u obred zavjetovanja slijedila je propovijed biskupa koji je na poèetku govorio o životu kao pozivu i odazivu. Bog poziva u ljubavi a mi smo ti koji se odazivamo. Obraæajuæi se novozavjetovanici rekao je: "U ovim svetim, ljubomorno èuvanim prostorima Karmela, posveæujete u svoj slobodi svoj život Isusu: za spas duša, i molitvi za sveæenike. Za te dvije nakane imat æete ovdje, u ovom Karmelu, dovoljno poticaja i molbi: tu su tisuæe duša hodoèasnika koji traže Put, Istinu i Život; još više: traže svjetlo i snagu za hod u Istini, tim Putem, da bi osvojili Život – Isusa. Uz hodoèasnike, bistrièke romare, tu su i brojni sveæenici – propovjednici i ispovjednici, kojima su napose potrebni darovi Duha Svetoga: dar znanja i mudrosti, da budu istiniti i milosrdni, pouzdani voðe duša na putovanju zemljom za nebo. Na sasvim birani naèin i Vi danas postajete, poput sv. Male Terezije 'sestra svima', i majka svima, dobra pastirica svima: u ovom samostanu i u svim karmelskim i drugim samostanima svijeta, sestra sveæenika i misionara, sestra oèeva i majki, sestra djece i mladih, sestra vjernika i nevjernika, sestra pobožnih i bezbožnih. Sestra i Majka." Potom je spomenuo mali put svete Male Terezije koja je taj put uèila od Marije, ponizne službenice Gospodnje. Napomenuo je takoðer da po sveèanim zavjetima s. Ivane njezino krštenje dolazi do punog rascvata: predanja Presvetom Trojstvu. Sam obred sveèanog zavjetovanja svojim je tumaèenjima popratio o. Dražen Vargaševiæ, karmeliæanin, koji je ujedno bio i ceremonijar cijelog slavlja. S. Marija Ivana od Dobrog Pastira (Ivanka Èorda) roðena je 22. listopada 1975. u Požegi. U bistrièki Karmel ušla je 21. lipnja 2008., redovnièko odijelo primila je 2009. godine a prve zavjete na godinu dana položila je 24. svibnja 2011. godine. 6 2. srpnja 2014. broj 26/2014 ika Susret vjerouèitelja Rijeèke metropolije Udbina, 25.6.2014. (IKA) - Susret vjerouèitelja Rijeèke metropolije koji je okupio oko 80 vjerouèitelja èetiriju biskupija, Krèke, Poreèko-pulske, Gospiæko-senjske te Rijeèke nadbiskupije, održan je 25. lipnja na Udbini i Plitvicama. Susret je poèeo pobožnošæu križnog puta na Krbavskom polju kod crkve Sv. Marka Groba pa do Crkve hrvatskih muèenika gdje je zatim služena misa. Susret je nastavljen na Plitvicama u pastoralnom centru Marije Majke Crkve. Križni put predvodio je predstojnik KU Gospiæko-senjske biskupije vlè. Nikola Turkalj a molio se križni put u spomen žrtvama hrvatskoga križnog puta Ante Mateljana. Od prve postaje uz ostatke nekadašnje crkve na Krbavskom polju koju je podignuo pop Marko Mesiæ pa sve do Crkve hrvatskih muèenika vjerouèitelji su simbolièki prošli put od mjesta velike tragedije pa do mjesta pobjede i poštovanja svih žrtava. Misno slavlje u Crkvi hrvatskih muèenika predslavio je gospiæko-senjski biskup Mile Bogoviæ u suslavlju predstojnika KU Krèke biskupije don Antona Peraniæa, Poreèko-pulske biskupije Sergeja Jeleniæa, Gospiæko-senjske Nikole Turkalja te ostalih sveæenika metropolije. Biskup je vjerouèiteljima pojasnio koji su to bili Isusovi kriteriji, odnosno što se to sve kroz proslave ovih dana sažimlje kao bit Isusova uèenja. Savršeni odnosi leže u Presvetom Trojstvu u meðusobnom davanju i primanju, a upravo su takvi odnosi kljuèni i za ljude. Biskup je posebno podsjetio kako je Isus put za kršæane a ne kraj. Misa je završila hrvatskom himnom. Èuvar svetišta Crkve hrvatskih muèenika mons. mr. Tomislav Rogiæ upoznao je zatim vjerouèitelje s nastankom ideje o gradnji crkve kao realizacijom poruke pape Ivana Pavla II. o potrebi isticanje znaèajnih muèenika u redovima pojedinih naroda na prijelazu ka 3. tisuæljeæu, što je ostvario biskup Bogoviæ. Slijedilo je razgledavanje kripte i muzeja. Vjerouèitelji su zatim otišli na Plitvice u pastoralni centar Majke Marije Crkve gdje ih je ugostio župnik Plitvica vlè. Josip Štefanèiæ. Pleternica: Proslava èetrdesete obljetnice sveæeništva Pleternica, 25.6.2014. (IKA) - Sedmorica sveæenika meðu kojima i domaæi župnik Antun Æorkoviæ proslavila su 25. lipnja u pleternièkoj župnoj crkvi i svetištu Gospe od suza èetrdesetu obljetnicu misništva. Sveèano euharistijsko slavlje predvodio je požeški biskup Antun Škvorèeviæ u zajedništvu sa slavljenicima i sveæenicima iz požeške okolice te brojnim vjernicima meðu kojima su bili i požeško-slavonski župan Alojz Tomaševiæ te gradonaèelnica Pleternice Antonija Joziæ. Dobrodošlicu biskupu i drugima okupljenima na slavlje izrazio je župnik Æorkoviæ koji je podsjetio da je 1974. zareðeno 29 sveæenika u zagrebaèkoj katedrali te spomenuo da su šestorice od njih preminula. Ujedno je rekao da je upravo na ovaj dan prije 42 godine biskup Antun zareðen za sveæenika u zagrebaèkoj katedrali po rukama nadbiskupa Franje Kuhariæa te mu izrazio èestitku i zahvalnost za sveæenièko i biskupsko služenje. Èestitki su se pridružili mladi iz pleternièke župe te mu uruèili košaru sa 42 ruže. Uvodeæi u misno slavlje, biskup je vjernicima rekao da je s radošæu došao u Pleternicu zajedno s njima zahvaliti Bogu za sveæeništvo njihova župnika te šestorice subraæe kao i za nezasluženo vlastito dioništvo u tom daru. Zahvalio je župniku i mladima za izraze dobrodošlice i èestitku te sve nazoène podsjetio kako su sveæenici svjedoci Božjeg traga u njima koji se zove zvanje i da je ono „znak kako nas Bog ika nije napustio, dokaz da on vodi Crkvu i da naviještanje evanðelja nije prepušteno sluèaju, nego je povjereno onima koje je on pozvao". Podsjetio je na proslavu Dana državnosti i istaknuo da je neovisna Republika Hrvatska dar Božje ljubavi i onih koji su položili svoje živote za njezinu slobodu i dodao da sveæenici svojim poslanjem služe Božjoj prisutnosti u Domovini i njezinoj istinskoj slobodi. Domovina i Crkva, Domovina i sveæenici - to je danas naša molitva, ljubav i zahvalnost, zakljuèio je biskup. U homiliji biskup je spomenuo kako je minulih dana bio u prigodi prelistati album fotografija iz svojih mlaðih dana te je mogao utvrditi promjene koje su se dogodile u njegovu izgledu i životu. Dodao je kako je u susretu sa sveæenicima slavljenicima koje pamti iz studentskih dana zapazio takoðer promjene na licima te se zapitao jesu li došli u Pleternicu podsjetiti se na godine koje su prohujale i zar bi to bio razlogom slavlja. Dodao je da su navijestili Božju rijeè koja im pomaže shvatiti Božje poteze u životima ovih sveæenika u kojima ima svoj smisao njihova mladost i starost. Usredotoèio se na evanðeoski izvještaj o Isusovu oproštaju od svojih uèenika u kojem on obznanjuje da mu je dana sva vlast na nebu i na zemlji te nalaže jedanaestorici da poðu po svem svijetu i naviještaju Evanðelje svemu stvorenje uz jamstvo da æe biti s njima do kraja svijeta. Ljudski gledano, rekao je, Isusova jedanaestorica bila su gotovo beznaèajna pred ondašnjim svijetom, napose moænim rimskim imperijem. Dodao je da se njihova slabost oèitovala na razlièite naèine: Juda ga je izdao, Petar zanijekao, drugi prestrašeni pobjegli te je pod križem ostao samo Ivan. Ali, rekao je, kako su Isusova dvanaestorica na dan Pedesetnice postala dionicima njegove moæi koju ima na nebu i na zemlju te je ona pokretaèka snaga Isusova naloga "poðite po svem svijetu". To nije organizacijska ili neka druga ljudska strateška moæ, nego moæ ljubavi kojom je on pobijedio smrt i koju je darovao dvanaestorici u njihovu poslanju naviještanja Evanðelja te u toj moæi ono pobjeðuje veæ dvadeset stoljeæa, istaknuo je biskup. Izrazio je zahvalnost Bogu što je tijekom 13 stoljeæa u hrvatskom narodu uvijek bilo ljudi spremnih odgovoriti na Isusov "poðite". Rekao je kako su sedmorica sveæenika koja slave 40 godina misništva postala u svetom reðenju dionicima tog Isusova "poðite" i kako je on bio snaga njihova poslanja u ljudskoj slabosti i grešnosti. Na temelju prvog èitanja iz Poslanice Solunjanima biskup je istaknuo kako je svaki sveæenik poput svetog Pavla u neprestanoj borbi zbog ranjenosti negativnošæu, sebiènošæu i grijehom kojoj se može othrvati samo molitvom i svakodnevnim potpunim sjedinjenjem s Isusom Kristom. Spomenuo je kako je tužno kad vjernici ostave sveæenike same u toj borbi te se pokatkad bave njihovim ogovaranjem ili klevetanjem, umjesto da za njih mole i tako im pomognu u njihovu nastojanju oko svetosti. Podsjetio je da poput svetog Pavla ni sveæenici u svom poslanju ne smije podilaziti nikakvom svjetskom mentalitetu, ugaðati ljudima jer bi tako u njihovu djelovanju izgubio snagu Isusov križ. Kad sveæenik prihvati mentalitet lagodnog života kakav sugerira svijet, ugaðajuæi ljudima a ne Bogu, prestaje biti služiteljem Božjeg evanðelja. Zahvalio je sveæenicima koji su se tijekom svojih 40 godina djelovanja nastojali boriti protiv svojih slabosti. Potaknuo ih je da u molitvi i misi crpe snagu za predanje i služenje Kristu te da poput sv. Pavla budu svojim vjernicima spremni dati ne samo evanðelje, nego sebe same, svoje duše. Dodao je: "Zahvaljujem vam za sve što ste u ovih 40 godina ostvarili u suradnji s Božjom milošæu, za sve neprospavane noæi, za žrtve, za ono što ste podnijeli poèesto nepravedno osuðivani i ocrnjivani. Zahvaljujem za sve vaše slabosti koje ste prihvaæali i lijeèili Domovinske vijesti Božjim darom. Neka vas Bog koji vas je pozvao nagradi za vašu vjernost!" Na kraju je još istaknuo važnost sveæenièke odanosti Blaženoj Djevici Mariji te je završio rijeèima: "Neka Isusova Majka, Gospa od suza, bude vaša trajna pratiteljica i moliteljica za vašu sveæenièku vjernost". Nakon euharistijskog slavlja biskup je predvodio molitvu za Domovinu u kojoj je povjerio Isusovoj Majci i nazoène sveæenike slavljenike. Potom se svaki pojedini jubilarac predstavio okupljenom puku. Biskup Uziniæ predvodio misu u povodu Dana državnosti Svi oni koji nisu izišli na glasovanje – glasovali su u najgoroj moguæoj verziji. I oni su, puno više od onih koji su možda loše birali, odgovorni za loše plodove s kojim se suoèavamo, upozorio dubrovaèki biskup te podržao uvoðenje preferencijalnoga glasovanja Dubrovnik, 25.6.2014. (IKA) - Na Dan državnosti Republike Hrvatske, u srijedu 25. lipnja, dubrovaèki biskup Mate Uziniæ predvodio je u dubrovaèkoj katedrali sveèano koncelebrirano euharistijsko slavlje na kojem se molilo za Domovinu i potrebe njezinih stanovnika. Uz dvadesettreæu obljetnicu nacionalne neovisnosti, dan kojim bismo se "trebali ponositi, ali èini se kao da i to danas èinimo nekako sramežljivo", biskup Uziniæ je kroz perspektivu Isusovih rijeèi "Po plodovima æete ih njihovim prepoznati" govorio o plodovima koji se danas mogu prepoznati. "Plodove se teško prepoznaje na poèetku. Osim, ako baš znamo da je trn trn, a loza loza. A èesto to ne znamo. Plodove se najbolje vidi kasnije, kad proðe poèetni zanos. Tad smo puno realniji", rekao je dubrovaèki biskup. Meðu plodovima kojima se možemo ponositi je "plod nacionalne slobode, koju smo nažalost morali steæi uz brojne žrtve". Uz molitvu za one koji su život dali za slobodu Hrvatske, biskup je izrazio zahvalnost i živima koji su pridonijeli slobodi i zalagali se za slobodu i neovisnost Hrvatske. "I mi živi, svatko od nas koji smo izišli na referendum, glasovali na izborima, osobito oni koji su bili politièki odgovorni za stvaranje hrvatske državnosti i neovisnosti i oni koji su se stavili na raspolaganje njezinoj obrani, imamo zasluge za te dobre plodove. Ne mogu ne spomenuti i one koji su nas podržavali i pritekli nam u pomoæ na razlièite naèine, meðu kojima istièem našeg poèasnog graðanina sv. Ivana Pavla II. I to su bili dobri plodovi". Hrvatska i njezina opstojnost, ali i èinjenica da su na meðunarodnoj razini postignuti odreðeni plodovi koji su se nekad mogli samo sanjati, najbolji su dokaz da su nastojanja urodila dobrim plodovima. Biskup je spomenuo i plodove s kojima se ne možemo ponositi: "Ti plodovi su, s jedne strane, sudovi pretrpani tužbama za kriminal i zatvori ispunjeni onima od kojih smo s pravom oèekivali drugaèije i, s druge strane, ideološka podijeljenosti našega društva koja nas sve više udaljava jedne od drugih i sve više onesposobljuje da se kvalitetno nosimo s teškim izazovima koje pred nas stavlja ovo vrijeme. Uz to smo postali narod koji izumire i umjesto da se s tim suoèimo, mi taj proces, èini se, samo poveæavamo lošim zakonskim rješenjima i osobito ne rješavanjem teške ekonomske krize s kojom smo suoèeni". Ne želeæi ulaziti u pojedinosti dubrovaèki biskup dodao je da je "sve to plod grešnih struktura koje su ispreplele ovo naše mlado društvo, a kojih se nikako ne uspijevamo osloboditi". Istièuæi da za to nisu krivi samo drugi nego i svaki èlan društva u onoj mjeri u kojoj je, ne samo svojom aktivnošæu, nego još više svojom pasivnošæu, dopustio da se umjesto dobrih plodova stalno ponovno serviraju loši plodovi. Kao primjer iznio je podatak o 25% izlaznosti graðana na izbore za Europski parlament te, ne ulazeæi u rezultate tih izbora, problematizirao izlaznost na 2. srpnja 2014. broj 26/2014 7 Domovinske vijesti izbore uopæe. "Pitam se zar je svijest i odgovornost za opæe dobro Domovine i naroda Hrvata katolika, naših vjernika, naših redovitih pohaðatelja nedjeljnih misa i prigodnih sveèanih liturgijskih slavlja, tako niska?! I može li odrasla zrela osoba prepustiti nekome drugome, ma bilo tko taj bio, da mjesto njega odluèuje o njemu i njegovoj državi i narodu?! Svi oni koji nisu izišli na glasovanje – glasovali su u najgoroj moguæoj verziji. I oni su, puno više od onih koji su možda loše birali, odgovorni za loše plodove s kojim se suoèavamo. Uzalud im se izgovarati i zavaravati svoju savjest da oni uopæe nisu glasovali! Glasovali su svojim neglasovanjem – prepustivši drugima da upravljaju hrvatskom laðom u ovim olujnim vremenima". Upozoravajuæi na grijeh propusta, biskup je istaknuo kako se tu radi o temeljnim naèelima opæeg dobra, tj. o teškoj i odgovornoj dužnosti, u savjesti, svakog graðanina s pravom glasa da iziðe na izbore i da na taj naèin sudjeluje u upravljanju državom. Pri davanju svog glasa nekome plodovi bi trebali biti presudni, "ali da bi plodovi mogli biti onakvi kakve oèekujemo, najprije nekome trebamo dati svoj glas". U tom kontekstu biskup Uziniæ izrazio je podršku uvoðenju preferencijalnoga glasovanja bez cenzusa, za što se zalaže graðanska udruga "Uime obitelji", jer to jedino "može pridonijeti nužnoj demokratizaciji stranaèkog života u Hrvatskoj nedostatak koje je, svi smo tome svjedoci, bio glavni uzrok tolikim lošim plodovima s kojima smo se suoèavali kroz protekle dvadeset tri godine, a nažalost i još suoèavamo. I što je još gore uopæe ne znamo dokle æemo se morati suoèavati". Podržao je i opravdane zahtjeve Zbora graðana koji žive unutar gradskih zidina u Dubrovniku. "Želio bih tek da nas uvijek i svugdje ne motiviraju osobni egoistièni interesi, prije ili kasnije æe se to onda oèitovati u lošim plodovima, nego da nas uvijek i svugdje vodi interes za opæe dobro, što æe onda s vremenom rezultirati i dobrim plodovima", istaknuo je. Osvrnuvši se na prvo èitanje, biskup je rekao kako napuštanje Gospodina i njegovih pravila uvijek, prije ili kasnije, dovodi do loših plodova i zahtjeva povratak Gospodinu, zahtjeva obraæenje. "I danas je, kao i onda, rješenje u povratku Gospodinu i vršenju onoga što nam on zapovijeda, a on nam zapovijeda da budemo odgovorni èlanovi društva, kako bi društvo u kojem živimo i koje nam je povjereno donosilo dobre plodove", rekao je biskup i dodao: "Ne znaèi ovo, kako bi mogli pomisliti oni koji veoma burno reagiraju na svaki spomen biblijskih vrijednosti ili konzultacije s Crkvom oko nekih važnih pitanja, upletanje Crkve u ingerenciju laièke države, ali znaèi barem potrebu da nam svima nadahnuæe za djelovanje u društvu u kojem živimo budu ista ona pravila koja su plod biblijske vjere i koja su nadahnjivala naše pretke, a ostala su nam upisana nad vratima tvrðave svetoga Lovrijenca: Non bene pro toto libertas venditur auro ("Sloboda se ne prodaje ni za sve blago svijeta"), i na vratima Vijeænice u Kneževu dvoru: Obliti privatorum, publica curate ("Zaboravite vlastite probitke i skrbite se za zajednièko dobro"). Plodovi su nam poznati. Mi ih uživamo. I cijeli svijet im se divi. Hoæe li ih uživati i naši potomci? I hoæe li se diviti buduæe generacije? Budemo li se držali tih pravila, zasigurno hoæe, jer tad ni u našem sluèaju neæe uzmanjkati dobri plodovi". Liturgijsko pjevanje predvodili su katedralni zborovi pod vodstvom Margit Cetiniæ, koji su nakon mise otpjevali i hrvatsku himnu. . 8 2. srpnja 2014. broj 26/2014 ika Dan sveæenièkog posveæenja Kardinal Bozaniæ pozvao sveæenike na intenzivniju molitvu i pripreme za proglašenje svetim blaženoga Stepinca Zagreb, 26.6.2014. (IKA) - Stotinjak sveæenika Zagrebaèke nadbiskupije sudjelovalo je 26. lipnja na molitvenom susretu i euharistijskom klanjanju u zagrebaèkoj katedrali u povodu proslave Dana sveæenièkoga posveæenja. Nakon nekoliko prigodnih misli o bl. Alojziju Stepincu koje je izrekao mons. Juraj Batelja, postulator kauze za njegovo proglašenje svetim, zagrebaèki nadbiskup kardinal Josip Bozaniæ održao je kratki nagovor. U njemu je pozvao okupljene sveæenike na intenzivniju molitvu i pripreme za proglašenje svetim blaženoga Stepinca. Nakon nagovora uslijedilo je euharistijsko klanjanje, izvijestio je Tiskovni ured Zagrebaèke nadbiskupije. Deseta obljetnica djeèjeg vrtiæa u Svetom Iliji Sveti Ilija, 26.6.2014. (IKA) - Djeèji vrtiæ redovnica Kæeri Božje ljubavi u Svetom Iliji sveèanom misom zahvalnicom u èetvrtak 26. lipnja proslavio je desetu obljetnicu rada. Kako je navela ravnateljica vrtiæa s. Monika Cesar, u proteklih deset godina, kroz deset generacija kroz vrtiæ je prošlo 467 djece. Sveèano euharistijsko slavlje predvodio je varaždinski biskup Josip Mrzljak kojega je na poèetku pozdravio i zahvalio mu na odazivu domaæi župnik Izidor Ferek. Zahvalio je i odgojiteljicama koje nastoje djeci kroz odgoj usaditi vrednote života na kojima æe graditi svoju buduænost te postati veliki ljudi. U propovijedi biskup Mrzljak je promišljao što zapravo odrasli od djece trebaju nauèiti. "Isus kao uèitelj upozorava nas da moramo biti poput djece, a to znaèi bez zla. Moramo biti iskreni, bez grijeha. Oni su nevina djeca. Oni imaju, kaže Isus, svoje anðele, i oni su na neki naèin kao dionici Božjega kraljevstva sada. To mi trebamo od njih nauèiti. Mi, stariji, moramo uèiti od ovih malenih, moramo biti kao djeca i upravo tako živjeti u svojemu svagdanjem životu", rekao je biskup Mrzljak. Podsjetio je i na Isusove rijeèi: "Tko primi jedno ovakvo dijete, mene prima" te istaknuo da, kada roditelji prime dijete, kada se dijete rodi u obitelji, to je kao da sam Bog dolazi u tu obitelj u djetetu te je ta obitelj sigurno blagoslovljena. "Isus je uèitelj svima nama i malima, i velikima, i mladima, i starima. Opet, djeca su nama primjer kako i mi trebamo biti poput djece bezazleni, nevini, istinoljubivi, a sve to od njih možemo nauèiti. Zato, imati dijete u obitelji, djecu u vrtiæu, to je zaista jedno bogatstvo, jedna škola u kojoj ne samo da stariji uèe mlaðe, nego i mi stariji možemo od njih nešto nauèiti. Pa svima nama neka Isus bude onaj uèitelj kojega æemo uvijek slušati i po èijim rijeèima æemo onda i živjeti", zakljuèio je biskup Mrzljak. Na kraju euharistijskog slavlja, rijeèi zahvale biskupu i svima nazoènima uputila je i s. Monika Cesar, spomenuvši se pokojnog župnika preè. Ivana Košæaka te s. Dubravke Mohariæ koji su za života mnogo ulagali da taj vrtiæ zaživi. Tom prigodom biskup Mrzljak je odgojiteljicama vrtiæa u Sv. Iliji Nikolini Tkalèec i Danijeli Poljan Cmreèak uruèio kanonski mandat za pouèavanje katolièkog vjerskog odgoja u javnim predškolskim ustanovama. Bila je to velika radost za osamdesetero djece koji su svoju zahvalu iskazali sudjelujuæi u euharistijskom slavlju radosnom pjesmom i recitacijama. ika Sjednica Komisije HBK i BK BiH za hrvatski martirologij Zagreb, 26.6.2014. (IKA) - U prostorijama Hrvatske biskupske konferencije, pod predsjedanjem gospiækosenjskoga biskupa Mile Bogoviæa, održana je 26. lipnja 11. sjednica Komisije HBK i BK BiH za hrvatski martirologij. Predsjednik Komisije na poèetku je izvijestio prisutne èlanove o ekshumacijama na podruèju Gospiæko-senjske biskupije s posebnim naglaskom na lokalitet Brotnja te o ishodu sudskog procesa koji je protiv njega pokrenuo pukovnik Ivan Grujiæ. Tužba protiv biskupa Bogoviæa je odbaèena, premda se u nekim medijima pojavila vijest da je pukovnik Grujiæ oprostio biskupu Bogoviæu. Biskup Bogoviæ obišao je sva biskupijska središta s podruèja HBK i BK BiH, osim Požeške biskupije, i zajedno s drugim predstavljaèima predstavio zbornik "Hrvatski muèenici i žrtve iz vremena komunistièke vladavine", izdan prošle godine. Jure Krišto izvijestio je o razvoju projekta Centra za istraživanje totalitarnih sustava koji je osnovan pri Hrvatskom katolièkom sveuèilištu. Biskup Bogoviæ zatim je predstavio ideju "Svehrvatskog groba" u kojem bi se pokapali posmrtni ostaci neidentificiranih žrtava, otkopani u prikrivenim grobištima. Taj grob mogao bi se nalaziti na Krbavskom polju, podno Crkve hrvatskih muèenika na Udbini. Dopis o toj ideji bit æe poslan Vladi Republike Hrvatske, Povjerenstvu za istraživanje, ureðenje i održavanje vojnih groblja žrtava II. svjetskog rata i groblja poslijeratnog razdoblja, Hrvatskom saboru, predstavniku Europske unije i Europskog parlamenta te svim povjerenicima za hrvatski martirologij. Franjo Talan, koji je ujedno èlan spomenutog Povjerenstva za istraživanje, ureðenje i održavanje vojnih groblja, ukratko je izvijestio o izvršenim ekshumacijama u Brotnji 6. svibnja, u jami Golubinka kod Donjeg Lapca 14. svibnja, zatim u jami Pišæetak u Jezeranama te u Kršu kod Gornjeg Kosinja 29. svibnja. Održano je više komemoracija u spomen na žrtve II. svjetskog rata i poraæa. U planu su ekshumacije na više lokaliteta na podruèju Varaždinske biskupije, meðu kojima i grob dubrovaèkoga biskupa Josipa Marije Careviæa. Predsjednik je iznio mišljenje da se ove godine, na dan Krbavske bitke 9. rujna, na Udbini pozovu hrvatski intelektualci koji æe održati pogovor na temu "Udba - njezini korijeni i naèin rada od poèetaka do danas". Drugi je prijedlog bio da se sljedeæe godine, povodom 70. obljetnice završetka II. svjetskog rata, organizira i simpozij na tu temu. Planira se takoðer tiskati zbornik u kojem æe biti objavljeni radovi s ovogodišnjeg znanstvenog skupa "Muèeništvo i muèenièki tragovi kroz hrvatsku prošlost", održanog u Zagrebu 13. ožujka. Na kraju su èlanovi Komisije po zaduženjima (arhivi, praæenje literature, portal Hrvatskog martirologija …) iznijeli svoja kratka izvješæa. U poslijepodnevnim satima, takoðer u prostorijama Hrvatske biskupske konferencije i pod predsjedanjem biskupa Bogoviæa, održana je druga sjednica biskupijskih povjerenika za hrvatski martirologij. Na poèetku biskup Bogoviæ pozdravio je povjerenike, a potom su povjerenici podnijeli izvješæa o tome što je uèinjeno u njihovoj biskupiji po pitanju prikupljanja i unošenja u žrtvoslov podataka o žrtvama II. svjetskog rata i poraæa. Primjeæuje se napredak u radu sa žrtvoslovom. Nažalost, prisutni su i neki problemi, kao npr. nedostatak župnih matica, nedovoljna zainteresiranost sveæenika za projekt popisivanja žrtava, duplikati u žrtvoslovu itd. Na sjednici je zakljuèeno kako je potrebno na tome podruèju više i kontinuirano raditi. Toni Rodinis i tajnica Komisije za hrvatski martirologij Marija Žebec odgovorili su na pitanja tehnièke naravi. Domovinske vijesti U Zagrebu održan 1. hrvatski iseljenièki kongres U organizaciji Ureda HBK i BK BiH za inozemnu pastvu, Hrvatskih studija i Hrvatske matice iseljenika oko 150 struènjaka razmatralo je važne teme vezane uz hrvatsko iseljeništvo i identitet, te kulturne i gospodarske veze domovinske i iseljene Hrvatske Zagreb, 26.6.2014. (IKA) - U organizaciji Ureda HBK i BK BiH za inozemnu pastvu, Hrvatskih studija Sveuèilišta u Zagrebu i Hrvatske matice iseljenika u Zagrebu je od 23. do 26. lipnja održan 1. hrvatski iseljenièki kongres. Kongres je sveèano otvoren u Starogradskoj vijeænici blagoslovom zagrebaèkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozaniæa, koji je i na Misi za domovinu na Dan državnosti u homiliji spomenuo iseljenike. "Upravo potomci nekada prognanih i iseljenih Hrvata, novi naraštaji naših iseljenika, poseban su blagoslov za Domovinu svoga podrijetla. Oni ponekad oèituju povezanost i otvorenost, tako potrebnu Hrvatskoj, osobito nakon što je postala èlanicom Europske unije. Nažalost, te se nove okolnosti i taj novi položaj i pripadnost Hrvatske zajedništvu Europske unije nedovoljno i slabo oèituju i vrednuju u našoj javnosti, jer se Hrvatsku i dalje pokušava zatvarati u okvir starih asocijacija, s peèatom vremena koje je Hrvatsku zatvaralo prema Europi i svijetu", rekao je zagrebaèki nadbiskup. Kardinal je pohvalio napore hrvatskih društvenih, akademskih i kulturnih institucija te Crkve da se uspostavi stabilnija suradnja koja na plodonosniji naèin može živjeti povezanost hrvatskoga nacionalnoga biæa u Domovini i iseljeništvu. Tim više, ako se spomenemo koliko je prisutnost sveæenika, redovnika i redovnica; koliko su nesebièni ljudi u školstvu i kulturi pridonijeli èuvanju hrvatskoga identiteta, te time bili istinski hrvatski veleposlanici, koji su upoznavali druge s našim vrijednostima i teškoæama, otvarali prostore za gospodarsku suradnju i promicali razmjenu plodova s dobroga stabla. U pozdravnoj rijeèi predsjednik Hrvatskog sabora Josip Leko istaknuo je da je "zajedništvo iseljene i domovinske Hrvatske dobitna opcija, pa smo tako to i ugradili u strategiju i zakon, a kako bismo bili u stalnom kontaktu s iseljenom Hrvatskom osnovali smo Ured Vlade RH za odnose s Hrvatima izvan domovine. Naš nacionalni interes je stalan, a to je prosperitet hrvatske države i hrvatskog naroda bez obzira gdje se nalazi". Marin Sopta, predsjednik Organizacijskog odbora Kongresa, istaknuo je u pozdravu da su "potrebni ljudi koji su hrabri i odvažni, koji nisu optereæeni temama iz prošlosti, ljudi koji nemaju komplekse manje vrijednosti zbog toga što pripadaju malom i malobrojnom narodu, ljudi koji stavljaju opæe dobro i interese svog naroda na prvo mjesto. Nema nikakve dvojbe da meðu takve spadaju i pripadnici hrvatskog iseljeništva koji su bezbroj puta svojim primjerom to pokazali i dokazali svoju odanost prema svojoj domovini roðenja i porijekla". Ravnatelj Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta, te novoimenovani ravnatelj Ureda HBK i BK BiH za inozemnu pastvu dr. Tomislav Markiæ istaknuo je "iskustvo dijaspore, iskustvo raspršenosti sve više je opæe iskustvo ne samo onih koji su iseljeni, nego je to iskustvo koje doživljavamo na razlièite naèine u svakodnevnom životu. Isto tako i iskustvo integracije i iskustvo dijaloga, i zato ovaj susret i razmjena iskustava može biti od velike koristi". U plenarnom dijelu iz raznih aspekata oko 150 struènjaka iz Hrvatske i iseljeništva obradilo je razne teme vezane uz hrvatsko iseljeništvo, hrvatski identitet, te kulturne i gospodarske veze domovinske i iseljene Hrvatske. Doprinos Kongresu dao je i ravnatelj Ureda pri Vijeæu za pastoral selilaca i izbjeglica pri Svetoj Stolici mons. Edward Robinson Wijesinghe, koji je ohrabrio sudionike rijeèima "uvijek smo s vama u svim vašim naporima, ne samo kada je 2. srpnja 2014. broj 26/2014 9 Domovinske vijesti rijeè o hrvatskim seliocima, nego u svim aktivnostima koji vi poduzimate na dobro selilaca diljem svijeta. Hvala vam na tome". Mons. Wijesinghe predstavio je rad toga Ureda Svete Stolice. Ravnatelj Ureda HBK i BK BiH za inozemnu pastvu fra Josip Bebiæ održao je predavanje "Integralna uloga i djelovanje Hrvatske inozemne pastve u hrvatskom iseljeništvu". Istaknuo je kako je "uloga Katolièke Crkve u integrativnim procesima hrvatskog iseljeništva oduvijek bila neopisivo snažna, jer je Crkva jedina institucija u hrvatskome narodu koja je imala kontinuiranu skrb za iseljenike i izbjeglice s ovih naših prostora. Svjetovne institucije bile su podložne izazovima diskontinuiteta, kako država u èijem je sastavu bila i Hrvatska, tako i politièkih režima koji su se izmjenjivali u ovom dijelu Europe". Podsjetio je kako danas u 19 zemalja na pet kontinenata djeluje 180 hrvatskih katolièkih misija, župa i zajednica u kojima je angažirano dvjestotinjak sveæenika. No, upozorio je kako tom broju valja pridodati i pastoralno osoblje – redovnice, kao i socijalne radnike. Takoðer je naglasio, kako se uz inozemnu pastvu ne vežu samo sadržaji usko vjerski. Crkva je èuvarica hrvatskih identiteta, a uz to valja istaknuti i djelovanje na podruèju obrazovanja. Predavaè je to potkrijepio podatkom da sustav hrvatskih izvandomovinskih katolièkih škola Amerike i Kanade danas obuhvaæa 28 škola na amerièkom kontinentu. Volim istaknuti kako su hrvatske katolièke misije diljem svijeta planetarne oaze dobrote, ljubavi i pobožnosti i Božje obrambene baze od svega zla u svijetu, zakljuèio je fra Josip Bebiæ. Takoðer, o. Bebiæ je na kongresu govorio i o djelovanju Ravnateljstva kojem je na èelu. Drugi dan kongresa bio je posveæen djelovanju Katolièke Crkve meðu iseljeništvom. Predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zadarski nadbiskup Želimir Puljiæ je u pozdravu èestitao na inicijativi, te posebno izrazio radost što uz niz tema i podruèja vezanih uz iseljeništvo Kongres daje važno mjesto podruèju katolièkoga dušobrižništva. Podsjetio je na brojne iseljene Hrvate koji su pomagali domovini, te kako ulazak u EU suoèava Hrvatsku s novim izazovima. Zbog toga je potrebno izraditi novu strategiju odnosa s višemilijunskim hrvatskim iseljeništvom. Naime, suvremeni integracijski procesi golema su razvojna, demografska i sigurnosna zaliha kojoj Republika Hrvatska može graditi uspješno svoju buduænost, naglasio je nadbiskup Puljiæ. Skup su pozdravili i rektor Hrvatskoga katolièkog sveuèilišta Željko Tanjiæ i dekan KBF-a Sveuèilišta u Zagrebu prof. dr. Tonèi Matuliæ. Miroslav Akmadža u predavanju "Odnos komunistièkih vlasti u Jugoslaviji prema hrvatskom iseljenièkom katolièkom sveæenstvu" podsjetio je kako se znatan dio hrvatskoga katolièkog sveæenstva našao u iseljeništvu u vrijeme komunizma ili tako što se ondje zatekao još prije ili tijekom II. svjetskog rata ili se povukao s ostalim hrvatskim iseljenièkim pukom u strahu od komunistièkoga terora. Kad se veæ našlo u takvoj situaciji, iseljeno sveæenstvo nije se pomirilo s tim stanjem nego se organizirano, ili pojedinaèno, ukljuèilo u razne vjerske, humanitarne, ali i politièke aktivnosti da bi pomoglo subraæi u domovini ili upoznalo svjetsku politièku i ostalu javnost s prilikama u Jugoslaviji i težnjama svojega naroda da se oslobodi jugoslavenskoga komunistièkog jarma, uspostavi hrvatsku državu i pridruži je zajednici slobodnih naroda i država, istaknuto je u predavanju. Suzana Vrhovski Peran u predavanju "Hrvatska inozemna pastva u domovinskome katolièkom tisku", koje je priredila zajedno s Mirkom Mataušiæem, predstavila je analizu odjeka hrvatske inozemne pastve u hrvatskom katolièkom tisku s 10 2. srpnja 2014. broj 26/2014 ika pretpostavkom da je upravo katolièki tisak svojim redovitim izvještavanjem o životu Hrvata u dijaspori pridonio njihovoj snažnijoj povezanosti s domovinom i Crkvom u domovini. Katolièki tisak kroz cijelo vrijeme, nakon 1962. godine, kad poèinje njegov razvoj poslije gušenja i mrtvila koje se dogodilo 1945. godine, bavi se svim slojevima hrvatske dijaspore i iseljeništva, istaknula je Peran, te predstavila teme i naèin kako su Glas Koncila, Kana i Informativna katolièka agencija izvještavali o hrvatskim iseljenicima od svoga osnutka do danas. Posebno je istaknuta uloga dugogodišnjeg ravnatelja hrvatske inozemne pastve mons. Vladimira Stankoviæa u praæenju života inozemne pastve u katolièkim medijima. Aldo Sinkoviæ je u predavanju "Crkva i iseljenici prema papinskim porukama za Iseljenièki dan" sudionicima skrenuo pozornost na glavne naglaske iz stotine papinskih poruka za obilježavanje isto toliko svjetskih dana iseljenika i prognanika proizlazi u prvom redu skrb i zabrinutost Crkve za migrante, koji su zbog ovih ili onih razloga bili prisiljeni napustiti domovinu, potražiti smještaj i posao te uspostaviti vlastiti život u novim sredinama. Sinkoviæ je ustvrdio, kako se u porukama od poèetka istièe da Crkva ne poznaje granice te treba iæi ususret svim migrantima bez obzira na njihovu dob, stalež, kulturnu ili profesionalnu formaciju i èak vjeroispovijest. Adolf Polegubiæ predstavio je "Hrvatsko dušobrižništvo u Njemaèkoj – stanje i perspektive", a govorio je i o smjernicama Katolièke Crkve u Njemaèkoj u vidu pastorala zajednica drugih materinskih jezika u toj zemlji. Na tom tragu je predstavio i perspektive dušobrižništva meðu Hrvatima katolicima u Njemaèkoj u buduænosti. Mate Bižaca govoreæi o "Dušobrižništvu meðu hrvatskim iseljenicima na zapadu Sjedinjenih Amerièkih Država" uvodno je prisutne uputio u genezu i povijesni pregled iseljavanja Hrvata na zapad Amerike. Posebno je pojasnio brojèano stanje hrvatskih župa, misija i filijala, a svaku od njih je obradio s crkveno-pravnoga i pastoralnoga gledišta. Govoreæi o smjernicama za buduænost hrvatske pastve na zapadu SAD-a, posebno se osvrnuo na integracijske procese i eklezijalnu prilagodbu lokalnim crkvenim strukturama. Predavanje fra Josipa A. Kešine "Neke crte iz problematike opstanka zajednica australskih Hrvata" proèitala je s. Anðelita Šokiæ. Kešina je u izlaganju analizirao problematiku oèuvanja hrvatskoga identiteta australskih Hrvata, te dao smjernice za duhovnu i kulturološku konsolidaciju, a kao njihove glavne nositelje vidi hrvatske etnièke škole i Katolièku Crkvu hrvatskoga jezika. Domagoj Tomas i Loredana Fabijanèiæ održali su predavanje "Hrvatska iseljenièka dušobrižnièka služba 1962. – 1966. godine", Ivan Žan "Liturgijska glazba u hrvatskim katolièkim zajednicama na njemaèkom govornom podruèju", dok su Marko Zadravec i Tvrtko Beus sudionike Kongresa upoznali s pastoralom hrvatskih iseljenika u Sloveniji. Tema Crkve u iseljeništvu bila je dotaknuta i u predavanjima Domagoja Novosela i Radoslava Zaradiæa koji su govorili o Hrvatima u Belgiji, dok je o. Božidar Nagy, DI, je u predavanju naslovljenom "Doprinos Hrvata iz Francuske Domovinskom ratu" istaknuo kako je na poticaj Hrvatske katolièke misije u Parizu nakon demokratskih promjena u Hrvatskoj osnovana krovna udruga Hrvata u Francuskoj. Mijo Korade i Tamara Tvrtkoviæ ukazali su na niz Hrvata koji su od 16. do 20. stoljeæa ostavili trag u Europi i svijetu, meðu kojima je velik broj sveæenika znanstvenika i misionara. S iseljenièkoga kongresa upuæeno je i pismo papi Franji u kojemu mu se izražava potpora za sve što radi u korist izbjeglica i prognanika, te je objavljena prigodna rezolucija. ika Teološki èetvrtak o problemu rastavljenih u Crkvi Uvodnièari su bili dr. Josip Grbac i dr. Danijel Crniæ Zagreb, 26.6.2014. (IKA) - Ususret Biskupskoj sinodi o obitelji koja æe se održati u listopadu ove godine, tema lipanjske i posljednje tribine Teološki èetvrtak bila je posveæena problemu rastavljenih u Crkvi. Tribina u organizaciji Kršæanske sadašnjosti održana je 26. lipnja u Nadbiskupskome bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu. O temi su govorili dr. Josip Grbac, profesor moralne teologije na Teologiji u Rijeci, te dr. Danijel Crniæ s katedre pastoralne teologije na Katolièkome bogoslovnom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu. Na samome poèetku izlaganja dr. Grbac iznio je svoja oèekivanja o rješenju aktualnih problema rastavljenih o kojima æe se raspravljati na nadolazeæoj listopadskoj sinodi. Nerazriješivost braka i pristup razvedenih sakramentima, izlagaè smatra dvjema bitnim toèkama u sinodalnoj raspravi. Podsjetio je na neke teškoæe, osobito pri prosudbi kanonskoga suda o valjanosti braka, a kao jedno od najvažnijih pitanja u toj prosudbi dr. Grbac naveo je pitanje o težini osobne savjesti. Smatra da je moralna smrt braka bolnija od fizièke smrti supružnika te od sinode oèekuje redefiniciju pojmova ratum et consummatum. Izlagaè je mišljenja da u obzir treba uzeti i kvalitetu konsenzusa, koja bi se trebala propitivati kroz odreðeno vrijeme. Spomenuo je i neke od prijedloga njemaèkih biskupa, poput pripuštanja rastavljenih sakramentima ako je povratak prvome braku nemoguæ, ako drugi brak veæ dugo traje, a nadošla su i djeca za koju postoji nova moralna obveza. S pastoralnoga aspekta je govorio dr. Danijel Crniæ, koji temeljnim pastoralnim pitanjem u toj problematici smatra konkretnu pomoæ župnih zajednica rastavljenima i ponovno civilno vjenèanima. Naglasio je pripadnost rastavljenih osoba Crkvi, unatoè njihovom osjeæaju iskljuèenosti. Iznijevši neke teške pastoralne probleme s kojima se rastavljeni suoèavaju, predavaè je promišljao o moguænosti nove pastoralne paradigme. Dr. Crniæ kao ispravan put u postavljanju nove pastoralne paradigme vidi u spajanju Kristova nauka s pastoralnim milosrðem u životu Crkve. Voditelj tribine bio je don Anton Šuljiæ. Sljedeæa tribina Teološkoga èetvrtka æe se održati nakon tromjeseène stanke, krajem listopada. Dan posveæenja sveæenika proslavljen u Završju Završje, 27.6.2014. (IKA) - U Poreèkoj i Pulskoj biskupiji svetkovina Presvetog Srca Isusova - ove godine 27. lipnja kao Dan posveæenja sveæenika na poseban naèin obilježila se u župi Završje, nedaleko Grožnjana, u Umaško-oprtaljskom dekanatu. U jutarnjim satima sveæenici su se s biskupom Draženom Kutlešom okupili u obnovljenoj župnoj crkvi Roðenja BDM. Susret, na kojem je sudjelovalo tridesetak sveæenika i redovnika, zapoèeo je molitvom Srednjeg èasa. Biskup ordinarij, kao domaæin, pozdravio je umirovljenoga biskupa Ivana Milovana, sveæenike, gosta predavaèa dr. Richarda Pavliæa, župnika u Senju, te domaæeg župnika Antu Jukopilu. Dr. Richard Pavliæ održao je duhovni nagovor na temu "Sveæenik po Srcu Isusovu". Istaknuo je da bi svaki sveæenik, poput Isusa, trebao biti dobar pastir. Predavaè je u nagovoru spominjao blaženog Miroslava Bulešiæa, istaknuvši kako je on poticao svoje kolege "da bi svi trebali biti sveæenici po Srcu Isusovu". Taj je nagovor bio i neposredna priprava za ispovijed koja je uslijedila. Duhovni dio te kratke obnove za sveæenike završio je klanjanjem pred Presvetim. Druženje sveæenika nastavilo se za stolom na zajednièkom ruèku u Završju. Domovinske vijesti Kardinal Bozaniæ primio mons. Egidija Živkoviæa Zagreb, 27.6.2014. (IKA) - Zagrebaèki nadbiskup kardinal Josip Bozaniæ primio je u petak 27. lipnja u Nadbiskupskom dvoru u Zagrebu izaslanstvo Željezanske biskupije na èelu s biskupom mons. dr. Egidijem Živkoviæem. Zahvaljujuæi kardinalu na potpori koju daje gradišæanskim Hrvatima, biskup Živkoviæ mu je èestitao dvadeset petu obljetnicu biskupske službe, zaželjevši mu obilje Božjega blagoslova u zahtjevnoj službi. Istièuæi važnost zajedništva domovinske i iseljene Hrvatske, kardinal je zahvalio biskupu Živkoviæu na èestitkama, istaknuvši da je upravo Crkva ona koja èuva povezanost i identitet obitelji i Domovine. Blagoslov i otvorenje puèke kuhinje u Slavonskom Brodu Slavonski Brod, 27.6.2014. (IKA) - Ðakovaèko-osjeèki nadbiskup Ðuro Hraniæ blagoslovio je i sveèano otvorio u èetvrtak 26. lipnja puèku kuhinju u Slavonskom Brodu, projekt Caritasa Ðakovaèko-osjeèke nadbiskupije i Slavonskobrodskih dekanata. Uz predstavnike vlasti Grada i Županije na otvorenju su bili ravnatelji Hrvatskog Caritasa, Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije i Caritasa iz Subotice. Otvorenje je pjesmom uvelièala ženska pjevaèka skupina "AD Astra". "Puèka kuhinja u okviru Caritasa djelovala je u Slavonskom Brodu do 2006. godine kada je zbog neprikladnih uvjeta morala biti zatvorena, stoga me raduje i zahvalan sam gradu Slavonskom Brodu na suradnji da smo danas mogli otvoriti ovu drugu po redu puèka kuhinja u našoj nadbiskupiji", rekao je nadbiskup Hraniæ, zahvalivši svima koju su pomogli taj plemeniti projekt. "Željeli smo ovim ublažiti poteškoæe s kojima se susreæu toliki naši sugraðani, naša braæa i sestre. Kao Crkva mi trebamo pokazivati humano lice Isusa Krista, a to najdjelotvornije možemo preko Caritasa koji je pastoralno djelo crkvene zajednice", rekao je nadbiskup. Posvjestivši im veliku odgovornost u radu, djelatnicima Puèke kuhinje je poruèio: "Vi neæete ovdje dijeliti samo tople obroke. Od vas se oèekuje da dijelite prije svega svoj osjeæaj za svakog èovjeka, svoje poštovanje, osjeæajnost, ljudsku toplinu, vedrinu oka, lijepu rijeè, dobrotu. Vi trebate pokazati humano lice Isusa Krista i svojom susretljivošæu i poštovanjem prema baš svakoj osobi koja vam doðe osvjetlati lice Crkve i svih graðana ovoga grada. Budite svjesni da je puno lakše ovdje služiti i dijeliti, negoli biti primoran ovamo dolaziti kako bi se dobio jedan obrok. Znajte da je u svakom korisniku ove kuhinje Isus koji vam govori, 'Bijah gladan i dadoste mi jesti, bijah žedan i dadoste mi piti. Što god uèinite jednome od moje najmanje braæe, meni uèiniste". Pozdravnu rijeè uputio je slavonskobrodski gradonaèelnik Mirko Duspara s obzirom da je Grad darovao taj prostor na korištenje Caritasu, ali su Nadbiskupija i Caritas preko svojih donatora uložili znaèajna sredstva u obnovu i ureðenje i opremanje toga kompleksa èija je ukupna vrijednost oko tri milijuna kuna. Svjestan velikih potreba ljudi toga kraja ravnatelj Caritasa Slavonskobrodskih dekanata vlè. Markan Kormanjš je rekao kako æe daljnji rad puèke kuhinje ovisiti o ljudima dobre volje koji æe im pomagati kako bi svi koji su u potrebi mogli dobiti barem topli obrok. Ravnatelj Nadbiskupijskog Caritasa vlè. Ivica Rebiæ je ustvrdio kako su tom Puèkom kuhinjom zadovoljene potrebe Slavonskog Broda i okolice, a da o daljnjoj pomoæi stanovništvu slijedi dogovor s predstavnicima vlasti na lokalnoj razni. Puèka kuhinja u Slavonskom Brodu smještena je u ulici Petra Preradoviæa 1, u blizini centra. Prostire se na 480 2. srpnja 2014. broj 26/2014 11 Domovinske vijesti èetvornih metara, a osim kuhinje ima hladnjaèu, potrebne sanitarne i druge èvorove, skladište, lijepo ureðeno dvorište te suvremeno opremljenu blagovaonicu kapaciteta 36 mjesta za stolom, u kojoj je moguæe pripremiti 250 obroka. S uposlenih troje djelatnika radom zapoèinje 1. srpnja. Za poèetak obroke æe dobivati stotinu korisnika, a po potrebi æe se njihov broj poveæavati. Podjela obroka svakim je danom osim nedjelje u vremenu od 11.30 do 13 sati, ukljuèujuæi i odvoženje i razvoženje hrane. Split: 40. obljetnica posvete Družbe služavki Maloga Isusa Presvetom Srcu Isusovu Split, 27.6.2014. (IKA) - Povodom 40. obljetnice posvete Družbe sestara Služavki Maloga Isusa Presvetom Srcu Isusovu, splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišiæ predvodio je sveèano euharistijsko slavlje u crkvi Sv. križa u Splitu, na svetkovinu Presvetog Srca Isusova, u petak 27. lipnja. "Vaša posveta Presvetom Srcu Isusovu traje puno duže od 40 godina i svoj dublji korijen ima u pobožnosti Presvetom Srcu Isusovu vašeg utemeljitelja Josipa Stadlera. Srce Isusovo puno je milosrða i svaki èovjek je u njemu upisan, zato smo se danas i okupili na slavljenju, da bismo mu zahvalili na toj beskrajnoj ljubavi", kazao je nadbiskup Barišiæ u uvodu. Na misi su se okupile sestre služavke Malog Isusa splitske Provincije, èlanovi Društva prijatelja Maloga Isusa te vjernièki puk, a slavlje je pjesmom obogatio župni zbor. "Sv. Ivan je kazao da je Bog ljubav i ljudskim rijeèima se ne može izraziti bolje od toga. No da bi zaista shvatili tko je Bog i što je ljubav, moramo kleknuti pod križem. Slaveæi svetkovinu Presvetog Srca Isusova, slavimo zapravo Božju ljubav prema nama i zato nas ovaj dan poziva da padnemo nièice pred tim Otajstvom ljubavi", kazao je nadbiskup na poèetku homilije, ustvrdivši da ta ljubav u potpunosti zahvaæa ljudsku stvarnost, da je u neprestanom dijalogu sa svojim sinovima i kæerima, te da se svima oèitovala u Isusu Kristu, u njegovom Presvetom Srcu. "Ova ljubav posebno se oèitovala sv. Margareti Mariji Alacoque, po kojoj se raširilo štovanje Srcu Isusovu, a kojoj je Krist rekao da izgara od ljubavi prema svakom èovjeku. Toj ljubavi predao se i vaš utemeljitelj Josip Stadler i iz te ljubavi niknula je i vaša zajednica služavki Maloga Isusa, zajednica sestara koje nastavljaju širenje ljubavi Presvetog Srca Isusova", naglasio je nadbiskup i dodao kako je ta ljubav sposobna gledati u najdublje èovjekove provalije, duhovno i materijalno siromaštvo i u svakom èovjeku vidi Malog Isusa, dijete potrebno ljubavi, nježnosti i pažnje. Obraæajuæi se sestrama, kazao je da one znaju da se najprije treba pristupiti ljudima koji su daleko i pokazati im ljudsku i kršæansku ljubav, da bi potom oni mogli i htjeli pristupili k Isusu. "Vaša družba èini upravo taj hod do umornih ljudi. Zahvaljujuæi vašoj meðusobnoj ljubavi i sestrinstvu, te bliskom odnosu s Gospodinom, vi imate snage otiæi drugima, vratiti im dostojanstvo, uzvisiti ih njegujuæi vlastitu poniznosti i posvjedoèiti im ono najvažnije, Ljubav", zakljuèio je nadbiskup i pozvao svakog pojedinca, da dozvoli Kristu da zapali i njihovo srce te da, bez obzira na životne uloge koje žive, postanu produžena ljubav Presvetog Srca Isusova. Na kraju slavlja župnik don Ivan Suèiæ zahvalio je nadbiskupu u svoje, i uime služavki Maloga Isusa na blagoslovu i poticajnim rijeèima. Podsjetio je da sestre, kao i prijatelji Maloga Isusa koje predvodi s. Dolores Brkiæ, nakon mise kreæu na hodoèašæe u Sarajevo na grob svog utemeljitelja sluge Božjega Josipa Stadlera. 12 2. srpnja 2014. broj 26/2014 ika Biskup Jezerinac predvodio misu za sve poginule u Prvom svjetskom ratu Zagreb, 27.6.2014. (IKA) – U prigodi komemoracije koja je u organizaciji Povjerenstva Vlade RH za koordinaciju obilježavanja stogodišnjice Prvoga svjetskog rata održana u petak 27. lipnja u crkvi Sv. Marka misu za sve poginule u tom ratu predvodio je vojni ordinarij Juraj Jezerinac. U koncelebraciji su bili predstojnik Ureda za kulturna dobra Zagrebaèke nadbiskupije mons. Juraj Kolariæ i domaæi župnik mons. Franjo Prstec. Misi su nazoèili i izaslanici predsjednika Republike i Hrvatskog sabora, kao i predstavnici ministarstva i Povjerenstva Vlade RH za koordinaciju obilježavanja stogodišnjice Prvoga svjetskog rata, Ureda za branitelje Grada Zagreba, kao i veleposlanica Republike Austrije Andrea Ikiæ-Böhm. Danas smo ujedinjeni ovdje u sjeæanju i molitvama za sve poginule vojnike i civile Prvoga svjetskog rata (1914.-1918.) koji je zapoèeo pred 100 godina na ovim našim prostorima s atentatom u Sarajevu, èijeg se poèetka, njegovog krvavog tijeka i završetka s boli u srcu i sa žalošæu u duši spominjemo, rekao je predvoditelj misnog slavlja. U homiliji biskup Jezerinac podsjetio je na razmjere rata koji se na svom poèetku nazivao "europskim ratom". Dakle, rijeè je o više od 70 milijuna mobiliziranih vojnika, od toga 60 milijuna u Europi, 9 milijuna poginulih vojnika, te 7 milijuna ubijenih civila. Biskup je naglasio i kako je u ratu sudjelovalo 115 zemalja. Nažalost, povijest naroda i država odvija se u neprestanom izmjenjivanja rata i mira. Rat i mir, dvije stare rijeèi, ali su trajno aktualne. Tijekom stoljeæa u ljudima i narodima raðale su se posebne osjetljivosti i razmišljanja u odnosu na stvarnost rata i mira, a danas te osjetljivosti postaju sve dublje i bolnije, rekao je biskup, te nastavio "u kontekstu tih osjetljivost nalazi svoje mjesto i kršæanstvo sa svojim naukom o tim dvjema stvarnostima: o ratu i miru. Sa sigurnošæu možemo reæi da pojava kršæanstva oznaèava temeljni trenutak u odnosu na novi pristup i naèin razumijevanja mira i prosudbu rata". Biskup je ponovio i stav Crkve o ratu. Sv. Augustin ga sažimlje u èetiri reèenice "Rat je opravdan ako se dogodi povreda prava sa strane neprijatelja. Dopušten je ako postoji nezaobilazna nužnost da on bude. Dopušten je ako postoji èvrsta volja usmjerena prema dobrobiti mira. Dopušten je ako je proglašen od zakonite vlasti". Dakle, poštovati nam je pravo kao uljudbu odnosa; tražiti nam je sve putove da se izbjegne konflikt rata; ni u ratu ne ugasiti žudnju i vrijednost mira i na koncu autoritet koji ga proglašava je objektivna savjest graðana, upozorio je biskup. Svi pape, poèevši od Pija X. do sadašnjeg pape Franje, nauèavaju temeljno naèelo "svaki rat treba izbjeæi, pozvati ljude na vrijednost mira, u dijalogu tražiti rješenja eventualnih nesporazuma". Dakle, Crkva danas uèi da je mir najvažnija vrijednost ljudskog roda i da ga treba èuvati, ostvarivati i promicati; ona takoðer uèi da je rat zlo kojeg ni vjera ni razum ne trebaju prihvatiti, premda ostaje pravo na obranu. Crkva uèi da pojedinci i države imaju dužnost štititi dostojanstvo naroda koji su im povjereni; ona naglašava da je dužnost odgovornih osigurati postojanje oružanih snaga zemlje u sluèaju pravedne obrane; da je poželjan meðunarodni politièki autoritet sposoban rješavati konflikte meðu državama, naglasio je biskup Jezerinac. Homiliju je biskup zakljuèio rijeèima: "Ovdje smo se okupili u meðusobnoj ljubavi, bez ideoloških, vjerskih, nacionalnih ili politièkih predznaka, jer znamo da su u smrti svi jednaki. Svaka žrtva, bez obzira na kojoj je strani bila, bez obzira na ika vjeru i nacionalnost, ili bilo koju drugu pripadnost, zaslužuje naše poštovanje, jer smo svi mi djeca Oca nebeskoga. Dijeliti ih nakon smrti nije dobro. Svima treba iskazati jednako poštovanje. Zato se cijeli svijet okuplja ovih dana na zajednièkoj molitvi za pokoj njihovih duša. Spominjuæi se danas 100. obljetnice I. svjetskog rata, neka nas ti nemili dogaðaji potaknu na razmišljanje što nam je èiniti kako bi se ubuduæe izbjegli slièni nemili dogaðaji. Neka svijet, nikada više, ne vidi rat kao moguænost opstanka. Neka nas ova obljetnica potakne na dublja razmišljanja o našem životu i dovede Bogu Kristu koji je jedini i pravi izvor mira". Slavlje u bazilici Srca Isusova Misu je predvodio biskup Egidije Živkoviæ Zagreb, 27.6.2014. (IKA) – Na svetkovinu Presvetog Srca Isusova, 27. lipnja, središnje euharistijsko slavlje u bazilici Srca Isusova u Zagrebu predvodio je biskup Željeznog Egidije Živkoviæ s kojim je došao i biskupski savjetnik i dekan mr. Ivan Vertešiæ. U koncelebraciji su bili i provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove o. Ante Tustonjiæ, zamjenik biskupskoga vikara za grad Zagreb mons. Zvonimir Sekelj, sveæenici Trnjansko-maksimirskoga dekanata, te zagrebaèki isusovci. Rijeè dobrodošlice biskupu Živkoviæu izrekao je superior o. Mirko Nikoliæ. Izražavajuæi zahvalu, biskup je pozdrav zapoèeo rijeèima gradišæanske himne, te naglasio kako nije zaboravio hrvatski, "iako malo drugaèije zvuèi". Raduje me da danas mogu s vama zajedno proslaviti ovaj veliki blagdan. Zahvaljujem ocima isusovcima koji su me pratili na mome životnom putu u Beèu, Zagrebu i Rimu. Zato danas iz zahvalnosti ovdje s vama slavim ovo sveto misno slavlje i vaš veliki blagdan, rekao je biskup. U homiliji biskup je rekao: "Danas smo se okupili oko Božanskoga srca da bismo izlijeèili boli i rane svoga ljudskoga srca". Podsjetio je kako sama rijeè "srce" puno govori u meðuljudskim odnosima, a kada vjernik zazove u pomoæ Srce Isusovo, tada se Isus i kao Bog i kao èovjek potpuno otvori èovjeku i njegovim zazivima i molitvama. Da bismo mogli vjernièki i nevjernièki svijet okrenuti k Srcu Isusovu, treba u potpunosti kako kaže papa Franjo "rane ljudi lijeèiti i srce èovjeka zagrijati". To znaèi srca èovjeka zagrijati za Srce Isusovo koje je neizmjerno trpjelo i trpi za èovjeka. Probodeno Srce Isusovo krvari, ali ono i tada moli. To je vrlo znaèajno u trenucima boli i mržnje: Isus razumije i svoje neprijatelje, te baš za njih moli i njima prašta. Koje li velièine Božje ljubavi! Moramo biti zahvalni Srcu Isusovu ne samo za podnesenu bol, nego i za ljubav koju nam daje po svome Božanskome srcu, istaknuo je propovjednik. Nadalje je podsjetio kako je Kristov poziv na praštanje s drveta križa danas prisutan u cijeloj Crkvi. Papa Franjo kojega je dirnulo srce i velikih i malih ljudi, koji je susreo srce i siromašnih i bogatih, kojemu se za pomoæ obratilo srce grešnika, a posebno onih koji imaju tjelesne ili duševne slabosti, upravo ovaj Papa govori "tko sam ja da sudim, ako Bog ne sudi, zašto bih ja sudio brata èovjeka, ako Isus na drvetu križa prašta i razumije, èak i svoje neprijatelje, zašto ja ne bih praštao i razumio svoje prijatelje grešnike zbog kojih je Crkva poslana u ovaj svijet". Biskup Živkoviæ je ukazujuæi na srce u životu èovjeka, rekao da "kad srce umre sve umire", te stoga vjernike pozvao "ne dopustimo u svagdanjem životu da se naše srce ohladi i umre za druge. Rad srca moramo uvijek podgrijavati djelima ljubavi, praštanja, razumijevanja i dobrote. Naša srca moraju biti ujedinjena u dobru, živjeti, djelovati jedinstveno". Ustvrdio je da unatoè tomu što su ljudska srca razlièita, kad su ujedinjena ona stvaraju molitveni sklad, pjesmu Domovinske vijesti Božanskome srcu, a istodobno radost ljudskome srcu. Isus nije prezahtjevan, on od nas traži malo, èisto i hrabro srce, kao u ptice lastavice. Promatrajte kako to malo i hrabro srce lastavice svakoga dana iznova leti prema nebu, prema Bogu i vraæa se ponovno u stvarnost života. Lastavica se vraæa u gnijezdo savijeno s ljubavlju, vraæa se svojoj obitelji, meðu ptiæe, kako bi nahranila svoju djecu. Dobro i hrabro srce èisti zemlju i nebeske visine od štetnih insekata, a istovremeno hrani svoje ptiæe. Iz ovog jednostavnog, svagdanjeg primjera možemo puno nauèiti. I mi kao vjernici svakoga dana sa svojim srcem i molitvama moramo letjeti prema nebu, prema Bogu da bismo nahranjeni nebeskim darovima mogli u ovome hladnome svijetu preživjeti, i mi sami ali i naša djeca. Svaki let lastavice prema nebu uništi mnoštvo sitnih insekata kojoj svojim ubodom zadaju bol èovjeku, a svaka naša molitva uništava mnoštvo grijeha koji zadaju otrovni ubod èovjekovu srcu, rekao je biskup Živkoviæ, a homiliju završio rijeèima "Dragi moj puèe hrvatski, ne zaboravi u životu nikada pogledati na Srce Isusovo da ne bi u svom životnom hodu izgubio vjeru i ljubav prema Bogu i prema bližnjemu". Euharistijsko slavlje pjevanjem je uvelièao akademski zbor Palma. Nakon mise u dvorištu rezidencije Družbe Isusove održan je koncert zborova mladih koji djeluju pri bazilici, a sve u duhu proslave velikoga isusovaèkog jubileja. Ramazanska poruka muftije Hasanoviæa Zagreb, 27.6.2014. (IKA) – U povodu 1435. mjeseca ramazana koji poèinje zalaskom sunca 27. lipnja, poruku vjernicima muslimanske vjeroispovijesti u Hrvatskoj uputio je muftija dr. Aziz Hasanoviæ. U poruci se istièe kako "svi zahtjevi Božji u ovom mjesecu imaju zadaæu kod vjernika pobuditi ljubav prema èovjeku, poglavito prema onima koji nemaju, a što je rezultat ljudske pohlepe zbog koje je ravnoteža narušena. I ljubav prema ugroženima uslijed ratnih dogaðanja, prema obespravljenima zbog raznih vladajuæih sustava, prema protjeranima zbog opasnosti po vlastite živote, prema iseljenima zbog poplava i klizišta. Cilj posta sa svim prateæim propisima u mjesecu ramazanu je da odgoji èovjeka koji je bogobojazan. Najveæe jamstvo njegove osobnosti je bogobojaznost pa se èesto istièe: 'Ne boj se onog tko se Boga boji!' Ovo je mjesec pomaganja potrebitima stoga pozivam sve vjernike u Jednoga Boga, bez obzira na njihovo prakticiranje vjere da pomognu osobama u poplavljenim podruèjima kako bi ublažili štetu koja ih je zadesila. Svaka pomoæ je dobro došla". Takoðer se vjernike muslimanske vjeroispovijesti potièe da u ovim danima mole za mir u svijetu kao najveæu svetost. Budimo od onih koji æe pozivati u sveti mir, a ne u sveti rat, jer rat nikom ne donosi dobro. Osudimo sve one koji u ime vjere pozivaju na ubijanje nevinih ljudi, žena, djece, kao i one koji razaraju i pustoše gradove, sela i uništavaju sve do èega doðu. Svojim postupcima, položajima i odorama ne unosimo nemir i smutnju meðu ljude, širimo ljubav, jer je Bog izvor ljubavi, istièe muftija Hasanoviæ. Misa u zagrebaèkoj katedrali za nadvojvodu Franju Ferdinanda i vojvotkinju Sofiju Zagreb, 28.6.2014. (IKA) – Na 100. obljetnicu atentata u Sarajevu u subotu 28. lipnja u zagrebaèkoj prvostolnici je služeno euharistijsko slavlje za pokoj duša prestolonasljednika Austro-Ugarske Monarhije nadvojvodu Franju Ferdinanda i njegovu suprugu vojvotkinju. Misu kojom su se vjernici sjetili prvih žrtava Velikoga rata predvodio je zagrebaèki pomoæni biskup Mijo Gorski. 2. srpnja 2014. broj 26/2014 13 Domovinske vijesti Sveæenièko reðenje u varaždinskoj katedrali Varaždin, 28.6.2014. (IKA) - Èetvorica ðakona Varaždinske biskupije, Tihomir Ciglar iz župe Vinica, Branko Horvat iz župe Remetinec, Silvio Košæak iz župe Margeèan te Marijan Kovaèiæ iz župe Podravske Sesvete, zareðeno je za sveæenike u subotu 28. lipnja u varaždinskoj katedrali po rukama varaždinskog biskupa Josipa Mrzljaka. U koncelebraciji je bilo pedesetak sveæenika meðu kojima su bili župnici župa iz kojih mladomisnici dolaze i onih u kojima su bili na ðakonskoj službi, poglavari bogoslovnog sjemeništa, profesori s Katolièkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu i drugi. Biskup Mrzljak reðenicima je u propovjedi poruèio kako ih šalje u konkretnu zajednicu, u stvarni svijet. Podsjetio je na rijeèi blaženog Alojzija Stepinca koje je kao kardinal 1945. godine uputio tadašnjim mladomisnicima prilikom reðenja: Šaljem vas u krvavu kupelj. To je bio realni svijet onoga vremena i obistinile su se te njegove rijeèi, jer je bio prorok. Vidio je situaciju i u kojem okruženju se tada živjelo. Znao je da æe biti teško. "U kakav svijet danas šaljemo naše sveæenike? To je pitanje na koje trebamo tražiti odgovor. Šaljemo ih u sasvim konkretni svijet. Na podruèju naše biskupije, a možda i šire, šaljemo vas u naš hrvatski narod u društvo u kojemu živimo, a ono je na neki naèin obezglavljeno i ne nalazi puta. U društvo koje je u materijalnoj, gospodarskoj, društvenoj, a napose moralnoj krizi. To je èinjenica. I kada vas pošaljem kao sveæenike na župu, onda vas šaljem, ne da se zatvorite u crkvu i župni stan, nego da idete, da budete misionarski i misijski raspoloženi kao što nas na to podsjeæa papa Franjo. Treba izaæi i ovom društvu reæi istinu i neprestano èuvati ono što nam je Isus povjerio. To ne možemo mijenjati, niti se prilagoðavati ovome društvu, nego moramo biti svjedoci istine, kao što su to uostalom bili i apostoli. Treba u ovome društvu biti i svjetlo i sol, na poseban naèin biti blizu svakome èovjeku", rekao je biskup. Nadalje, uputio ih je da ne zaborave karitativno djelovati. Mnogo je siromašnih i ljudi bez posla, no siromaštvo je još veæe onda ako netko nema èovjeka u svojoj blizini, nekoga kome bi se mogao povjeriti, s kim može razgovarati. A mi kao Crkva i kao pojedinac, ne možemo prolaziti nezainteresirani pored èovjeka koji je u potrebi. "I zato nemojte ih zaboraviti, budite im blizu. I sjetite se da Onaj koji je poslao svoje uèenike i vas šalje. Imate neku svoju zadaæu i tu zadaæu trebate ispuniti. Trebate biti dionici Isusova sveæeništva i svjedoèiti to sveæeništvo. Sve one karakteristike kojima je Isus nauèavao uèenike i nas uèi i mi želimo vidjeti koje je to naše poslanje, želimo živjeti njegovo sveæeništvo u našemu životu", istaknuo je biskup Mrzljak te pozvao reðenike da budu svjedoci onoga što piše u Bibliji, unatoè èestom nailaženju na suprotstavljanja i prigovore o tome kakvi su, "kao da ne znamo što suvremenom èovjeku treba, a mi itekako znamo da mu treba ono što je Isus donio svojim uèenicima". Naposljetku, biskup Mrzljak ih je pozvao da ostanu svjedoci "onakvi kakve nas Isus želi, kakve nas je pozvao i kakve nas šalje." Poželio je svima, a na poseban naèin reðenicima da ih Blažena Djevica Marija, èije Bezgrešno Srce danas slavimo, bude zagovornica i pomoænica na našem kršæanskom životnom putu, a još više na njihovom sveæenièkom putu. Na kraju euharistijskog slavlja, biskup Mrzljak je èestitao mladomisnicima, njihovim roditeljima, rodbini, župama i župnicima. "Sveæenici ste zauvijek. Ovo je poèetak, ali to je za cijeli život, a ja kažem i onda kada odlazimo s ovoga svijeta oznaèeni smo, jer smo za vjeènost sveæenici", naglasio je biskup te sve prisutne potaknuo da Bogu zahvaljuju, ali i mole da nam podari dobrih sveæenika. 14 2. srpnja 2014. broj 26/2014 ika Sveæenièko reðenje u splitskoj prvostolnici Split, 28.6.2014. (IKA) - Splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišiæ predvodio je na blagdan Bezgrešnog Srca Marijina, u subotu 28. lipnja, u splitskoj katedrali Sv. Dujma euharistijsko slavlje za vrijeme kojega je za prezbitere zaredio šestoricu ðakona. Na naslov Splitskomakarske nadbiskupije zareðeni su don Ivo Bezina iz župe sv. Ante Padovanskoga – Prugovo, don Ante Bitunjac iz župe sv. Martina – Ruda, don Ivan Ðonliæ iz župe sv. Lovre – Stobreè i don Nikola Mikaèiæ iz župe sv. Jeronima - Kaštel Gomilica, na naslov Franjevaèke provincije Presvetog Otkupitelja fra Ivan Šimunac iz župe sv. Mihovil - Lišane Ostrovièke, a na naslov Hrvatske pavlinske provincije fr. Ivan Šariæ iz župe sv. Marko evanðelist, Neslanovac – Split. "Okupili smo se da bismo s posebnom pažnjom i ljubavlju zahvalili Bogu na njegovu djelu. Dragi mladomisnici, vi ste Božji dar Crkvi i vjernicima i razlog našeg današnjeg slavlja i radosti", kazao je nadbiskup u uvodu te pozdravio sve okupljene, provincijala Franjevaèke provincije Presvetog Otkupitelja fra Joška Kodžomana, viceprovincijala Hrvatske pavlinske provincije patera Marka Kornelija Glogoviæa, generalnog vikara Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Miroslava Vidoviæa, odgojitelje mr. don Borisa Vidoviæa i dr. fra Stipu Nimca, profesore, brojne sveæenike, redovnike i redovnice, bogoslove te posebno obitelj, rodbinu i prijatelje reðenika. "Juèer smo slavili svetkovinu Presvetog Srca Isusova, a danas slavimo Bezgrešno Srce Marijino. Nema povezanija dva srca, od Isusova i Marijna, no vjerujem da je, iza Marijina, srce sveæenika najbliže Isusovu", kazao je nadbiskup na poèetku svoje homilije, pojasnivši da sveæenik živi napajajuæi se s tog izvora božanske ljubavi jer je Isus je tako htio, nazvao ih je prijateljima, povjerio im je cijeloga sebe te ostavio testamenat ljubavi. Naglasio je da je Kristova ljubav milosrdna i bezgranièna, da uvijek ostaje vjerna i doslijedna te da upravo tu snagu svoje ljubavi Gospodin želi darovati reðenicima jer ima povjerenja u njih. "Snagom te ljubavi i snagom Duha Svetoga, Bog želi da i vaše srce bude produžena dimenzija njegove božanske ljubavi. Svjesni smo i znamo da je naše srce malo, sebièno i grešno i zato molimo Gospodina da snagom svoga Duha uèini èudo i osposobi nas, da bi mogli biti znak njegove ljubavi u ovom vremenu i prostoru", poruèio je nadbiskup mladomisnicima, upozoravajuæi na opasnost da se kao sveæenici posvete samo gradnji odnosa izmeðu njih i Gospodina, a zanemare odnos s bližnjima zaboravljajuæi da su poslani širiti njegovu ljubav braæi i sestrama. Podsjetio je da o tome govori i poslanica Hebrejima, da je svaki sveæenik od naroda uzet i narodu poslan, te da æe to svjedoèiti svojim sveæenièkim životom, ne samo liturgjski nego i pastoralno, a to znaèi da moraju biti otvoreni, imati vremena, pažnje, suosjeæanja i milosrða za brata èovjeka. Osvræuæi se na sva pitanja koja æe im se postaviti prilikom reðenja, a koja obuhvaæaju obje relacije, nadbiskup je istaknuo kako je èovjeku teško održavati sva ta obeæanja te da upravo zbog toga njihov odgovor glasi "Hoæu, s Božjom pomoæu", svjesni da je to njegovo djelo. Pred kraj homilije, nadbiskup se obratio roditeljima reðenika i spomenuo pitanje koje je Marija postavila Isusu kada su ga pronašli u hramu nakon tri dana: "Sinko, zašto si nam to uèinio?" Kazao im je kako je moguæe da je netko od njih postavio to isto pitanje kada im je sin obznanio da želi postati sveæenik, no kako zna da im je danas žao te da osjeæaju radost i ponos. "Vjerujem da znate da ovaj put nije samo njihov odabir veæ da ih je Bog poslao. Oni nisu samo vaši sinovi nego i Božji", zakljuèio je nadbiskup. Mladomisnicima je zaželio: "Neka vas Majka Marija, koja je primila sve nas sveæenike kao svoju duhovnu djecu, prati na ika vašem putu da možete biti sveæenici Srca Isusova, vidljiv znak njegove ljubavi, te da iz zajedništva s njime rastete u mudrosti i milosti pred Bogom i ljudima". Uslijedio je središnji èin reðenja, polaganje ruku i posvetna molitva, koje je tumaèio mr. don Mario Buljeviæ, vicerektor Centralnoga bogoslovnog sjemeništa u Splitu. U nastavku euharistijskog slavlja mladomisnici su se pridružili nadbiskupu za stolom Gospodnjim. Nakon poprièesne molitve i himna "Tebe, Boga hvalimo" okupljenima se, uime Hrvatske pavlinske provincije i Franjevaèke provincije Presvetog Otkupitelja obratio provincijal Kodžoman koji je sveèani dan reðenja usporedio s kišom koja, posebno u ljetnim mjesecima, dolazi kao milost i blagoslov. "Bog nam je danas poslao kišu, u liku ovih zareðenih mladiæa, a s njima i nadu da æe urod na njivi Gospodnjoj biti obilat i što je još važnije, da njiva Gospodnja neæe ostati bez vrijednih radnika", naglasio je provincijal te èestitavši obiteljima, reðenicima poželio dobro zdravlje, dug i plodonosan sveæenièki život, puno snage i strpljivosti u služenju te dar pastoralne i ljudske razboritosti. "Sve što budete èinili, èinite, mudro, s ljubavlju i u duhu Kristovu. Želim vam da u sebi otkrijete oslobaðajuæu snagu vjere i da iz nje hrabro i odvažno živite svoje sveæeništvo koje æe biti obilježeno snažnim i jedinstvenim peèatom vaših osobnosti", zakljuèio je provincijal. Misno slavlje pjesmom je uvelièao Mješoviti pjevaèki prvostolni zbor sv. Dujma pod ravnanjem maestra don Šime Maroviæa. Obiteljsko i prijateljsko druženje nastavilo se zajednièkim blagovanjem. Sveæenièko reðenje u Bjelovaru Bjelovar, 28.6.2014. (IKA) - Bjelovarsko-križevaèki biskup Vjekoslav Huzjak predvodio je u subotu 28. lipnja euharistijsko slavlje u bjelovarskoj katedrali tijekom kojeg je zaredio za sveæenike Vjekoslava Holika iz župe sv. Ane u Bjelovaru i Branka Fresla iz župe sv. Barbare djevice i muèenice u Rudama kraj Samobora. Na misi su koncelebrirali generalni vikar biskupije mons. Stjepan Ptièek, rektor Biskupskog sjemeništa Ivana XXIII. u Bergamu mons. Pasquale Pezzoli, vicerektor don Loran Tomasoni te profesori mons. Goffredo Zanchi i don Doriano Locatelli. Sudjelovalo je i tridesetak sveæenika Bjelovarskokriževaèke biskupije, te sveæenici, mladomisnici, ðakon i bogoslovi iz Bergama. Mnoštvo vjernika iz rodnih župa reðenika na èelu sa župnicima te župljani župa gdje su obavljali praktikum bilo je na euharistijskom slavlju. U homiliji biskup je rekao kako sveæeništvo izvire iz Presvetog Srca Isusova. U njemu sveæenik nalazi svoju utjehu, hrabrost i snagu za djelovanje. Reðenike je potaknuo da uvijek nastoje da se na njihovim licima oèituje radost služenja. "Neka ljudi uvijek prepoznaju da ste Kristovi sveæenici i da ste svoje pouzdanje stavili u Njegove ruke. Crkva se raduje s vama i zbog vas. Poslani ste ljudima naviještati Božju rijeè i slaviti sakramente. Neka se u tom služenju oèituje svetost vašeg života, usmjerenost na Krista Gospodina i spremnost sav svoj život predati za Boga i ljude. U vašem služenju u Crkvi neka vam uzor bude otvoreno Srce Isusovo, zagovor Majke Marije, Kraljice sveæenika, i sv. Marka Križevèanina", rekao je biskup reðenicima. Nakon poprièesne molitve biskup je èestitao novim sveæenicima i obeæao im da æe ih pratiti molitva svih sudionika slavlja njihova reðenja. Rektor mons. Pezzoli uputio je svoje èestitke novim sveæenicima te zahvalio na svemu što su dvije biskupije Bjelovarsko-križevaèka i Bergamo zajednièki postigle prethodnih godina. Domovinske vijesti Sveæenièko reðenje u požeškoj katedrali Požega, 28.6.2014. (IKA) - Biskup Antun Škvorèeviæ predvodio je 28. lipnja euharistijsko slavlje u požeškoj latedrali i zaredio za sveæenika Juricu Gašparoviæa iz župe sv. Nikole Biskupa u Pleternici i Ivana Popiæa iz župe Roðenja BDM u Podravskoj Moslavini. Uz biskupa je bilo šezdesetak sveæenika Požeške biskupije, ðakoni i bogoslovi te njihovi poglavari iz zagrebaèkoga i ðakovaèkoga Bogoslovnog sjemeništa, roditelji reðenika i vjernici iz njihovih rodnih župa na èelu sa župnicima. U homiliji biskup je kazao kako je velika radost što na slavlju u požeškoj katedrali sudjeluju roditelji, prijatelji reðenika, napose obitelji s djecom, požeško-slavonski župan Alojz Tomaševiæ, pleternièka gradonaèelnica Antonija Joziæ i drugi, ali da je najveæa radost što je meðu nama prisutan živi, uskrsli Isus Krist koji zahvatom svoga Duha ostvaruje svoje djelo u onima koji mu vjeruju i žele primiti sakrament svetoga Reda. Potom je podsjetio da postoje ljudi posebne osjetljivosti za razlièite razine života – sportsku, glazbenu, politièku, gospodarsku - ali da je od najveæe važnosti ona osjetljivost koju netko ima za Boga. Usredotoèio se na Abrahamov lik iz prvoga liturgijskog èitanja te kazao kako je on svojom otvorenošæu i gostoprimstvom za trojicu neznanaca koji mu dolaze ususret postao dionikom Božje inicijative i dara. Upozorio je na njegovu spremnost žrtvovati ugojeno tele i druga svoja dobra kako bi i tim putem ušao u zajedništvo osoba koje susreæe. Još je dodao kako se Sara smijala na neznanèevo obeæanje da æe Abraham u svojoj starosti dobiti porod, ali da je to bio odgovor na ljudsku nemoæ koja u starosti ne može raðati a ne na ono što dolazi iz Božjih moguænosti. Biskup je podsjetio kandidate za prezbiterat da su i oni poput Abrahama postali dionicima Božjeg djelovanja te da su mladenaèkom sabranošæu otkrili u svom srcu Božji trag, duhovno zvanje, nisu ismijali poziv koji dolazi iz Božjih moguænosti, nego ga spremnošæu vjere prihvatili, oèitujuæi danas svoj "evo me" za sveæenièki život i poslanje. Kazao je da smo danas u nekim dijelovima hrvatskog društva svjedoci ismijavanja Božjih moguænosti i svoðenja našeg postojanja na ljudske nemoæne domete te da je odaziv kandidata za sveæeništvo Božjem pozivu snažan izazov. Poželio im je abrahamovsku hrabrost vjere i uspješan put kojim su krenuli. Dodao je da im je pri tom satnik iz Evanðelja - koji moli Isusa da mu ozdravi slugu - snažan primjer vjere te je na njih primijenio Isusovu rijeè "Idi, neka ti bude kako si vjerovao". Podsjetio je da Isus ne uslišava satnika kako je želio, nego kako je i koliko vjerovao te je pozvao reðenike da dubokom vjerom pristupe svetom reðenju kako bi u njemu postali suoblièeni Isusu Kristu te i sami lijeèili svaku vrstu bolesti u hrvatskom društvu. Upozorio je na primjedbu evanðelista Mateja pri da je Isus lijeèio tako što je uzeo na sebe naše slabosti i ponio naše boli te zakljuèio da je ljubav najbolji lijek za ljudsku nemoæ. Kazao je da je Isusova ljubav jaèa od smrti te poželio da ona uðe u reðenièka mladenaèka biæa, izlijeèi ih od bolesti grijeha, osposobi tom istom moæi u njihovu pristupe ljudima na rubu života kako ih poziva papa Franjo. Zahvalio je Bogu što u sveæenièkom reðenju odijeva mlade ljude u svoju moæ Duha te nam po njihovu služenju daruje svoje cjelovito zdravlje, spasenje. Nakon poprièesne molitve biskup je èestitao novim sveæenicima i obeæao im da æe ih pratiti molitva svih sudionika slavlja njihova reðenja. Potom je skupina mladih iz Pleternice odjevena u narodne nošnje zahvalila biskupu što je podijelio sakrament svetoga Reda te èestitali zareðenima. Mješoviti katedralni zbor pod ravnanjem Alena Kopunoviæa Legetina uzvelièao je slavlje, napose pjevanjem dijelova Mozartove Spaurmesse. 2. srpnja 2014. broj 26/2014 15 Domovinske vijesti Sveæenièko reðenje u Krku Krk, 28.6.2014. (IKA) - Polaganjem ruku i posvetnom molitvom krèki biskup Valter Župan podijelio je 28. lipnja red prezbiterata ðakonima fra Bojanu Rizvanu i Denisu Žuškinu. Na slavlju u katedrali Uznesenja Marijina u Krku okupilo se mnoštvo sveæenika Krèke biskupije kojoj pripada Denis Žuškin te provincijal fra Andrija Bilokapiæ i redovnici iz franjevaèke provincije sv. Jeronima èiji je èlan fra Bojan Rizvan. Pridružili su im se i hodoèasnici iz reðenikovih rodnih župa Mali Lošinj i Linardiæi, kolege bogoslovi, rodbina i prijatelji. Nakon što je generalni vikar mons. dr. Slavko Zec odgovorio potvrdno na biskupova pitanja o dostojnosti kandidata da budu zareðeni za sveæenike, biskup Župan u homiliji govorio je o Isusovu pozivu Petru koji se ponavlja i reðenicima: "I vi ste imali i imate neku sitnu ili veæu barku, neka maštanja i snove. A onaj tko vam je uputio tu rijeè 'doði' ne tumaèi zašto biste pustili te svoje snove. Istina, rekao je da æete dobiti sto puta više od te neke svoje ubave barke. Petru nije ni to odmah rekao, nego tek dosta kasnije. Ali ono što je odmah Isus poèeo s Petrom i ostalim apostolima bio je rad na usvajanju jednoga novog mentaliteta, Božjeg pogleda na sve". Reðenike je upozorio: "Budite svjesni da bez nekoliko temeljnih stupova tijekom dana, kao što su èasoslov, euharistija, adoracija, duhovno štivo i marijanske molitve neæete moæi slijediti primjer Krista Gospodina, kojemu je hrana bila vršiti volju onoga koji ga je poslao da dovrši djelo spasenja. Samo tako æete moæi svoje darove i karizme živjeti u tijesnoj povezanosti s vlastitim biskupom i u zajedništvu sa sveæenicima mjesne Crkve". "Znajte da je Isus Krist koji vas je pozvao i u èiju službu danas definitivno stupate, svojim utjelovljenjem zauvijek uzeo na sebe pravo ljudsko tijelo sa svim njegovim konsekvencama, osim grijehom. Nema nekoga duhovnoga Krista bez tijela i bez križa. Zato se djelo spasenja i evangelizacije ostvaruje u konkretnosti zemaljske egzistencije, to znaèi ogranièenosti i tjelesnosti. Znao je Isus zašto je upozorio: Blago onome koji se ne sablazni nada mnom. Za nas ohole i umišljene ljude Bog je postao previše malen i obièan, ali nije svoj plan promijenio. Mnogima je Božja malenost velika sablazan. Htjeli bi nekoga velikog Boga, Boga gromovnika i osvetnika, a on se raða i pojavljuje u neljudskim uvjetima štale i slame. Pripazite dragi reðenici, da si i vi ne poènete umišljati nekoga Boga iznad oblaka, bestjelesnoga. Ovo nije vrijeme slave i velièanstva. Doæi æe to vrijeme: i to s velikom moæi i slavom na oblacima, ali ne još, ne sada. Zato æe se od vas tražiti poniznost i zrelost da prihvaæate ogranièenosti i grijehe svojih kolega sveæenika, pa i onih koji vam budu pretpostavljeni, da prihvaæate ogranièenosti vjernika laika, onih koji æe vam biti povjereni. Uvijek je u duhovnom životu bilo osnovno naèelo raspoznavanja poniznost i poslušnost. Imajte snage suoèiti se s time, upustite se u rizik susreta licem u lice s drugima, s njihovim bolima i zahtjevima; nemojte se utjecati se odnosima putem sofisticiranih ekrana i ureðaja", kazao je biskup reðenicima. Nakon homilije uslijedio je sam èin sveæenièkog reðenja – reðenici su iskazali svoju spremnost i obeæali poslušnost svom biskupu i njegovim nasljednicima, te je biskup Župan položio je na njih ruke i izmolio posvetnu molitvu. Uslijedilo je oblaèenje sveæenièkog ruha, pomazanje ruku sv. uljem krizme, predaja kruha i vina te biskupov cjelov mira. Cjelovom mira subraæe sveæenika koji su se okupili na slavlju završio je obred reðenja te se misa nastavila po uobièajenom redu, a u njoj su reðenici prvi put sudjelovali kao sveæenici. Na kraju euharistijskog slavlja novim su prezbiterima uime svih župljana, èestitali ovogodišnji krizmanici i zbor djece župe Krk "Kapljice". 16 2. srpnja 2014. broj 26/2014 ika Blagoslov obnovljenog samostana Sv. Franje u Kloštru Ivaniæu Kloštar Ivaniæ, 28.6.2014. (IKA) – U povodu svetkovine Preèistog Srca Marijina, u subotu 28. lipnja u samostanu školskih sestara franjevki Sv. Franje Asiškoga u Kloštru Ivaniæu proslavljen je patron Provincije. Sveèano euharistijsko slavlje predvodio je apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Alessandro D'Errico, u koncelebraciji s definitorom Hrvatske franjevaèke provincije svetih Æirila i Metoda fra Ratkom Radišiæem. Zamjenica provincijske predstojnice s. Kata Karadža pozdravila je apostolskog nuncija uime provincijske predstojnice s. Ivanke Mihaljeviæ te uime svih redovnica. Predstavila je redovnièku zajednicu u Kloštru Ivaniæu. "Uz proslavu svetkovine okupili smo se u zahvalnosti Bogu i dobroèiniteljima koji su pomogli obnovu našega samostana u Kloštru Ivaniæu. Želja nam je da u ovom lijepo obnovljenom samostanu, koji je ujedno kuæa novicijata naše Provincije, bude mjesto u kojem æe sestre i novakinje svakodnevno ostvarivati svoj kršæanski i franjevaèki poziv 'u novosti života'", rekla je s. Kata. Posebno je zahvalila apostolskom nunciju na svekolikoj podršci, pastirskoj brizi i zanimanju koje iskazuje Bosansko-hrvatskoj provinciji. Nuncij se takoðer obratio pozdravnom rijeèi redovnièkoj zajednici te izrazio radost zajedništva s njima u povodu svetkovine Srca Marijina. Uoèio je takoðer nazoènost veæeg broja mladih èlanica Zajednice što ga je osobito obradovalo te je èestitao patron Provincije. Propovijed je zapoèeo pitanjem: "Što nam u našoj svakodnevici govori Srce Marijino?" Rijeè Božju i znaèenje same svetkovine Srca Marijina, protumaèio je kroz dva vida od kojih je prvi Ljubav! Èija ljubav? "Ljubav Boga koji nas je uèinio darom da budemo kao Marija, majka Isusova". "Bog je ljubav koja nas nikad ne ostavlja. Bog je onaj koji nam pokazuje ljubav preko Majke koja nam daje Sina", rekao je nuncij i potaknuo redovnice da pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji bude predanje koje æe biti usmjereno na Marijino Srce koje æe nas uvijek iznova podsjeæati da "nas Bog nikada ne ostavlja". Razmatrajuæi Srce Marijino pronaæi æemo unutarnji mir i radost, rekao je nuncij, istièuæi kako na radost poziva i papa Franjo. Pozvao je redovnice da budu svjedoci radosti, jer bez radosnog svjedoèenja nema niti plodova svjedoèenja. Drugi vid svetkovine jest Marija "koja nam govori o ljubavi Božjoj". Ona daje konkretan primjer svoje ljubavi, daje život i sebe iz ljubavi prema Bogu i èovjeku. Marija nam daje program ljubavi i služenja Bogu i bližnjemu, rekao je nuncij i istaknuo poticaje pape Franje redovnicima da ne misle na svoje službe kao na nešto veliko jer bi to bio svjetovni duh. Upozorio je na Isusove rijeèi i Marijin primjer da "naš život treba biti život ljubavi i služenja". Na kraju je apostolski nuncij potaknuo sve neka svatko èini ono što može, tko je bolestan neka moli, ali neka svatko daruje koliko može s oduševljenjem i ljubavlju, a plodovi æe doæi kao kod Marije. Uputio je poticaj redovnicama neka idu, poput svetog Franje, radosno naviještati rijeè Božju. Na kraju im je istaknuo kako na cijelu franjevaèku obitelj gleda s velikom nadom da æe svojom duhovnošæu, karizmom i radošæu pridonijeti novoj evangelizaciji. Na misi je pjevao zbor redovnica pod vodstvom s. Ivane Džambas. Nakon mise bio je blagoslov obnovljenog samostana. Kuæna predstojnica s. Martina Dragièeviæ je uime cijele zajednice redovnica u Kloštru Ivaniæu, zahvalila nunciju te Upravi Provincije, napose provincijskoj ekonomi s. Mladenki Æuriæ, za uloženi trud i nesebièno zalaganje u velikim i zahtjevnim radovima tijekom èetverogodišnje obnove samostana. Slavlje je nastavljeno uz zajednièki objed, pjesmu i druženje u sestarskoj blagovaonici. ika Trostruko slavlje uz Dan osjeèkih branitelja Osijek, 28.6.2014. (IKA) - Dan osjeèkih branitelja, 28. lipnja, obilježen je sveèanim programima koji su otvoreni 27. lipnja maratonom od Karadžiæeva (u Vukovarskosrijemskoj županiji) do instalacije "crvenog fiæe", simbola otpora graðana godine 1991. i obrane "Nepokorenoga grada", postavljenog na raskrižju Trpimirove i Vukovarske ulice u Osijeku. Sveèarski dan, 28. lipnja, poèeo je mimohodom graðana i branitelja Osijeka od Doma Hrvatske vojske do konkatedrale Sv. Petra i Pavla gdje je zadušnicu za poginule i preminule branitelje te stradale civile predvodio Ante Mihaljeviæ, dekan i kapelan Vojne kapelanije "Sv. Leopolda Bogdana Mandiæa" u Osijeku, a suslavili su Drago Majiæ i Drago Markoviæ, policijski kapelan i župni vikar. Na misi, uz pjevanje HOPGD Zrinski i poèasnu stražu "Hrvatskog sokola", pribivao je i poèasni graðanin Osijeka general Ante Gotovina. U molitvi za domovinu, branitelje pokojne i žive, Osijek i obitelji po zagovoru BDM sudjelovali su vjernici, branitelji, invalidi i stradalnici Domovinskoga rata, gradonaèelnik Ivan Vrkiæ, župan i dožupan Osjeèkobaranjske županije Vladimir Šišljagiæ i Željko Kraljièak, vojni i policijski dužnosnici te predstavnici Ministarstva branitelja. "Kada se spomene ustrojstvo braniteljskih postrojba, nadam se da ste ponosni, radosni i Bogu zahvalni. Ne znam kako gledate na našu domovinu, obitelji, Crkvu i stanje u stvarnosti. Svatko može imati razlog biti razoèaran, prepustiti se žalosti ili oèekivati ono što nije uèinjeno, no sigurno ima puno više razloga za ponos na temelju velikih žrtava podnesenih i prinesenih za život dostojan èovjeka. Zahvalni smo Bogu za stvoreno te æemo u zajedništvu, strpljenju i povjerenju izgraditi domovinu da svaki graðanin i oni koji dolaze mogu osjetiti ovu Lijepu Našu", kazao je u propovijedi Mihaljeviæ, istièuæi kako se na spomendan Bezgrešnog Srca Marijina valja prisjetiti žive vjere i zajedništva godine 1991. uz utjecanje BDM da nas spasi od ugroze, a danas nam je iskati obnovu živoga zajedništva u vjeri. Poslije zadušnice položeni su vijenci i zapaljene svijeæe pred spomen-bistom prvoga hrvatskog predsjednika Franje Tuðmana na Trgu slobode te uz Spomenik poginulim braniteljima i civilnim žrtvama Domovinskog rata, gdje je uz molitvu održan komemoracijski program. Sudionici su na Trgu slobode obišli Sajam braniteljskih zadruga na kojemu je sudjelovalo pedesetak izlagaèa. Proslava je završena domoljubnom veèeri u Tvrði (Old Bridge Pub) "Osijek Nepokoreni grad - simbol pobjede u Domovinskog ratu" gdje je program izvelo osjeèko Društvo pjesnika "Antun Ivanošiæ" uz vodstvo ratne reporterke Nevenke Špoljariæ i branitelja Miroslava Kablareviæa te uz glazbenu pratnju Branka Živka, Tomislava Jambrošiæa i Veljka Tenèiæa. Uz partnerstvo braniteljskih udruga organizator manifestacije je Odbor za branitelje Domovinskog rata Grada Osijeka èiji je predsjednik Darko Nað èestitao graðanima trostruko obilježavanje: "Dan osjeèkih branitelja organiziran je petu godinu za redom, jedanaestu godinu slavi se Dan hrvatskoga dragovoljaca Osjeèko-baranjske županije, a obilježavamo i 23 godine od osnutka legendarne 106. brigade HV-a, ustrojene 28. lipnja 1991. godine. Cilj obilježavanja je ne zaboraviti što nam se dogodilo u ratnim godinama i educirati sve one koji tada nisu roðeni i o tome ne mogu nauèiti u školama o tome da je Domovinski rat ispravan rat, obrambeni rat, a mi smo ratovali braneæi svoj domovinu i narod i èasno obranili svoj Nepokoreni grad Osijek" Osim 106. brigade, 28. lipnja ustrojene su i slavonske: 107.,108. i 109. brigada Hrvatske vojske. Domovinske vijesti Kardinal Bozaniæ s trajnim ðakonima Zagreb, 28.6.2014. (IKA) - Zagrebaèki nadbiskup kardinal Josip Bozaniæ susreo se 28. lipnja u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu u Zagrebu s trajnim ðakonima Zagrebaèke nadbiskupije. Na susretu je sudjelovalo svih petnaest trajnih ðakona koji su u dvije generacije prošli formaciju u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu te su 8. prosinca 2008. i 26. prosinca 2011. zareðeni za Zagrebaèku nadbiskupiju. Susret je zapoèeo molitvom Veèernje, a nakon toga je dr. Tomislav Markiæ, biskupski vikar za trajne ðakone, iznio kratki osvrt na temeljnu formaciju, kao i dosadašnji tijek trajne formacije trajnih ðakona. Zatim su ðakoni imali prigodu iznijeti kardinalu Bozaniæu pojedinosti o svom radu u župi i suradnji sa župnicima, kao i primjedbe i prijedloge vezane uz službu trajnih ðakona. Kardinal je istaknuo kako je služba trajnog ðakona relativno nova služba u Nadbiskupiji te je zamišljena kao služba koja bi u župama i drugdje otkrivala i pokrivala nova podruèja pastoralne skrbi, osobito karitativne naravi, što je u biti ðakonske službe. Uslijedila je zajednièka veèera na kojoj su ðakoni uz prigodni dar èestitali kardinalu 25. obljetnicu biskupskog reðenja. Kardinal je ðakonima uz zahvalu darovao svoju knjigu "Ivan Pavao II. Papa hrvatske nade". Hodoèašæe branitelja Sisaèke biskupije u Kloštar Ivaniæ Kloštar Ivaniæ, 28.6.2014. (IKA) – Drugo hodoèašæe branitelja Sisaèke biskupije Majci Milosrða u Kloštar Ivaniæ održano je 28. lipnja. U Parku hrvatskih branitelja u Kloštar Ivaniæu okupili su se hrvatski branitelji, èlanovi obitelji branitelja, obitelji poginulih, zatoèenih i nestalih branitelja, udovice, majke i oèevi branitelja, predstavnici Udruga iz Domovinskog rata, djelatnici policijskih postaja i redarstva, predstavnici županijskih i opæinskih vlasti i vjernici. Izaslanici Sisaèke biskupije, Zagrebaèke i Sisaèkomoslavaèke županije, grada Ivaniæ-Grada i opæine Kloštar Ivaniæ, general Mladen Markaè i predstavnici brojnih braniteljskih postrojbi iz Domovinskog rata te braniteljskih udruga proizašlih iz Domovinskog rata s podruèja Sisaèke biskupije položili su vijence i zapalili svijeæe pred spomenobilježjem poginulim braniteljima. Protokol polaganja vijenaca i komemoraciju predvodio je tajnik generalnog vikara vojnog ordinarija Vladimir Krpan, dok je molitvu za branitelje predvodio fra Tomislav Božièek, rektor svetišta Majke Milosrða u Kloštar Ivaniæu i povjerenik za pastoral branitelja Sisaèke biskupije. Potom je krenula sveèana procesija do svetišta Majke Milosrða ulicama Kloštra u kojoj su branitelji u poèasnim i službenim odorama nosili godišnju zavjetnu svijeæu i zastave raznih braniteljskih udruga, a procesiju su animirale franjevke s. Dragana Tomiæ i s. Fabiola Bobaš sa župnim zborom i èlanovima KUD-a Kloštar. Misno slavlje u svetištu Majke Milosrða predvodio je sisaèki biskup Vlado Košiæ, u propovijedi je sve okupljene, a posebno branitelje, pozvao na zajedništvo i hrabrost u zastupanju ideala i ispravnih ciljeva da budu prepoznatljiva svjetlost i glas savjesti. Na kraju mise biskup Košiæ blagoslovio je kamen za Zid sjeæanja u Udbini koji æe odnijeti èlanovi Moto-kluba Veterani Croatia u kolovozu za blagdan hrvatskih muèenika u sklopu hodoèašæa "Jaši do Zida". Na kamenu je uklesan natpis "Kl. Ivaniæ. Franjevaèki samostan. 1945.", što je spomen na èetrdesetak vojnika i civila koji su strijeljani u noæi s 6. na 7. svibnja 1945. na istoènim padinama vrta Franjevaèkog samostana i crkve Sv. Ivana, a èije kosti i danas tamo poèivaju. Uslijedilo je druženje i prigodni domjenak u župnom dvorištu. 2. srpnja 2014. broj 26/2014 17 Domovinske vijesti Blagoslov nove kapele u Haðeru Haðer, 28.6.2014. (IKA) - Sisaèki biskup Vlado Košiæ predvodio je 28. lipnja sveèano misno slavlje u kapeli Majke Božje Lurdske u Haðeru, u župi Glini, tijekom kojeg je i blagoslovio tu novoizgraðenu kapelu, a nakon mise i spomen obilježje za poginule mještane Haðera u II. svjetskom i Domovinskom ratu. U koncelebraciji bili su upravitelj Sveæenièkog doma sv. Josipa u Zagrebu mons. Juraj Jerneiæ, dekan Glinskoga dekanta fra Goran Rukavina, bivši glinski župnik Alfred Koliæ, domaæi župnik Ivica Maðer, župnik iz Viduševca fra Juro Stipiæ, župnik iz Gora Paško Glasnoviæ i vikar katedralne župe Ivan Faletar. To mjesto na Banovini tijekom posljednjih stotinu godina pokazalo je snažnu vjeru te posebnu ljubav prema Gospi. Tako su vlastitu kapelu, koju su posvetili svojoj zaštitnici Majci Božjoj Lurdskoj, mještani Haðera poèeli graditi još 1913. godine, ali zbog velikog siromaštva nije dovršena sve do 1928. godine, kada ju je i tadašnji župnik Paunoviæ blagoslovio. U tijeku II. svjetskog rata kapela je opustošena, a mještani su sami, uz pomoæ svog tadašnjeg župnika Pere Bulata, unatoè protivljenju i prijetnjama tadašnjih jugokomunistièkih vlasti, obnovili 1958. godine. Kapela je ponovno stradala u Domovinskom ratu kada su je pripadnici jugo-srpske paravojske poèetkom listopada 1991. godine u potpunosti srušili i uništili. U Domovinskom ratu stradalo je 15-ero stanovnika Haðera, 14-ero hrvatskih civila, od kojih petero još nije pronaðeno, niti ekshumirano, te jedan hrvatski branitelj, dok je u II. svjetskom ratu stradalo 28-ero stanovnika. U travnju 2012. godine stanovnici Haðera na vlastitu inicijativu ponovno kreæu u obnovu, a kapela i podignuto spomen obilježje žrtvama èine jedinstveni religiozno-spomenièki kompleks podignut u vjeri da niti jedna žrtva ne smije biti zaboravljena, prešuæena ili marginalizirana, te da je svaku žrtvu potrebno dostojno zabilježiti. U homiliji biskup je rekao kako slave pobjedu i uspjeh zajedništva, sloge i jedinstva. "Kada se ljudi okupe i ujedine u jednom cilju i u tome uspiju, to je pravi razlog za slavlje. Zahvaljujem svima koji su se ugradili svojom žrtvom, radom i prilozima da se obnovi ova kapela koja je tu bila prije veæ gotovo 100 godina, a koja je pretrpjela i doživjela razaranje u II. svjetskom ratu, a u Domovinskom ratu bila je potpuno uništena i do kraja srušena te ju je trebalo ponovo podiæi. Moram reæi da ta inicijativa nije došla ni od koje institucije odozgo, ni od Biskupije ni države, nego od ljudi koji su sami željeli sagraditi ovu kapelu. Lijepo je to kada se jedno selo samo organizira i kada osjeæa vrijednost prisutnosti crkvenog objekta koji svojom prisutnošæu šalje veliku poruku", rekao je biskup. Mnoge su majke nažalost izgubile svoje sinove u Domovinskom ratu i znaju kakva je to bol kada majka i otac pokapaju svoje dijete. Tako je i Marija, koja nam je rodila Spasitelja stajala pod njegovim križem. Takoðer, sama ta rijeè da je stajala puno znaèi. Ona nije kleknula, nije pala na koljena ili od tuge se slomila, ona je stajala i izdržala je tu patnju junaèki. Sada je trpjela ono što je starac Šimun prorekao kada je Maloga Isusa s 40 dana nakon roðenja donijela u hram, naime da æe joj maè probosti dušu. Ali ipak je ona ostala stajati, jer je vjerovala u Isusovu pobjedu i Uskrsnuæe i to da je Sin Božji, da ne može biti uništen i uklonjen s ovoga svijeta. Ona je vjerovala da je on taj koji po svojoj ljubavi, koju je najviše pokazao na križu, spašava èitav svijet, poruèio je, izmeðu ostaloga, biskup. "Zato i mi poput Marije trebamo i u teškoæama i u trpljenju vjerovati u pobjedu dobra, o èemu svjedoci i današnje slavlje blagoslova ove, nekad srušene a sad obnovljene, kapele", zakljuèio je biskup. Misno slavlje animirao je Mješoviti zbor župe Glina. 18 2. srpnja 2014. broj 26/2014 ika Obljetnica smrti nadbiskupa Antona Tamaruta Rijeka, 28.6.2014. (IKA) - U subotu 28. lipnja navršilo se èetrnaest godina od smrti nadbiskupa i metropolite rijeèkosenjskog Antona Tamaruta. Misu zadužnicu u katedrali Sv. Vida predvodio je rijeèki nadbiskup Ivan Devèiæ kojega je na isti dan prije 39 godina za sveæenika zaredio nadbiskup Josip Pavlišiæ. Osvræuæi se na tekstove iz Svetog pisma i Djela apostolskih o Petru i Ivanu koji su putem u hram siromahu darovali Isusa Krista, istaknuo je da oni koji primaju i drugima donose Isusa, vraæaju nadu. "Èovjek može biti fizièki hrom, ali gore je ako je hrom duhovno. Kada nam netko Krista navijesti, postajemo slobodni. Nama tada gospodari samo sila Božje ljubavi." Velièina èovjeka je u njegovom duhu, slobodi koju Krist daje, opredjeljenju za istinito i opredjeljenju za ljubav, poruèio je propovjednik. Upozorio je kako je i danas puno "hromih" oko nas kojima je potrebno osloboðenje koje Isus daje. "Crkva i danas èini ono što je Isus èinio", istaknuo je nadbiskup Devèiæ. Govoreæi o životu svog prethodnika istaknuo je kako je nadbiskup Tamarut živio u siromaštvu i u vremenu koje nije bilo naklonjeno Crkvi. "Bilo je to vrijeme razaranja Nadbiskupije, vrijeme velikog broja ožalošæenih, protjeranih, vrijeme rušenja crkava i ubijanja. Pokojni nadbiskup Tamarut je poput Petra i Ivana 'donosio' Isusa onima koji su sve izgubili i tako im pomagao da 'stanu na noge'. Geslo mu je bilo "Da, Oèe!" èime je htio izraziti svoju želju za suoblièenje Kristu u poslušnosti Ocu. U nastavku je rekao kako mnogi od Crkve traže samo materijalno bogatstvo, zaboravljajuæi da je njezino pravo bogatstvo druge vrste. "Crkva jest bogata, ali Isusom Kristom. Ona tu svoju snagu daje vjernicima kada je najteže u što smo se uvjerili u mnogim situacijama. Zbog toga moramo biti zahvalni svima koji danas ljudima darivaju Krista." Osvræuæi se na tekst Ivanova evanðelja u kojemu Isus tri puta Petra pita "Ljubiš li me?" nadbiskup Devèiæ istaknuo je kako je to pitanje postavljeno i nama. Tu ljubav pokazujemo kada praštamo, vršimo Božje zapovijedi, ali i kada smo zbog bolesti prikovani za krevet. "Veliko je otajstvo prihvaæanje patnje. Vjeru u Božju ljubav imao je i nadbiskup Tamarut u svojoj bolesti koju je prihvatio u vjeri i nadi u Gospodina." Nakon misnoga slavlja nadbiskup Devèiæ pomolio se na grobu mons. dr. Antona Tamaruta. Tugare: Smotra poljièkih crkvenih zborova i puèkh pivaèa Tugare, IKA – Uz sudjelovanje 14 zborova s 350 izvoðaèa programa, u Tugarima, ispred župne crkve je u subotu naveèer 28. lipnja u organizaciji župe Poroðenja Blažene Djevice Marije - Tugare i suorganizatora Društva Poljièana "Sveti Jure" – Priko (Omiš) održana tradicionalna smotra poljièkih crkvenih zborova i puèkih pivaèa koja se veæ dvadeset i prvu godinu održava u Tugarima. Na ovogodišnjoj smotri nastupilo je 10 crkvenih zborova i 4 puèka pivaèa iz poljièkih župa Srijana-Dolac Gornji, Podgraða, Kostanja, Dubrave, Sitna Gornjeg, Sitna Donjeg, Tugara, Prika (Omiš), Dugog rata, Jesenica, te kao gosti crkveni zbor župe Marije Pomoænice kršæana – Kman iz Splita. Svim izvoðaèima su na kraju dodijeljene zahvalnice za sudjelovanje na smotri te audio zapisi prošlogodišnje jubilarne Smotre. Po završetku programa za sve izvoðaèe i posjetitelje poljièki domaæini su organizirali druženje uz pjesmu i domjenak ispred stare župne kuæe. ika Petrovo proslavljeno u Zagrebu Zagreb, 29.6.2014. (IKA) – Središnje euharistijsko slavlje o svetkovini sv. Petra i Pavla, 29. lipnja, u zagrebaèkoj župi sv. Petra predvodio je zagrebaèki pomoæni biskup Mijo Gorski. U koncelebraciji su bili domaæi župnik Josip Golubiæ, sveæenici Maksimarsko-trnjanskoga dekanata, kao i sveæenici koji sudjeluju u župnom pastoralu. U homiliji biskup Gorski podsjetio je na životne putove dvojice apostolskih prvaka: Petra, buntovnog ribara, nagle naravi, koji je unatoè mnogim poteškoæama i slabostima na kraju prepun ljubavi prema Kristu dao svoj život i Pavla uèenog Židova, gorljivog za Božjim zakonom, uvjerenog farizeja, ali i progonitelja kršæana koji je sudjelovao u muèeništvu sv. Stjepana, da bi na kraju dopustio da Isus dotakne njegovo srce i promijeni ne samo njegove misli, nego da potpuno promijeni njegov život. No, ono što združuje njih dvojicu je osobita ljubav prema Isusu Kristu, to je vjera koju su obojica posvjedoèila muèenièkom krvlju, a ta ljubav proizlazi iz èinjenice da su ga osobno susreli, te su od slabih i grešnih ljudi postali stupovi Crkve, navjestitelji Evanðelja, misionari Božje rijeèi. Doista, samo susret s osobom Isusa Krista može promijeniti èovjeka, ništa drugo, nikakav zakon, nikakve norme, nego susret s osobom koja dotièe ne samo naš um, nego i srce, istaknuo je biskup te podsjetio kako Krist briše podjele, a ipak svakoga ostavlja onakvim kakav jest. To je širina Crkve: i danas svatko sa svojim karakterom, sa svojim naravima, sa svojim slabostima i sa svojom grešnom prošlošæu može doæi pred Isusa Krista. Bog ne otpisuje niti jedno ljudsko biæe, stoga mi kršæani po tom èinu nosimo u sebi jednu širinu prihvaæanja, rekao je propovjednik, te ukazao na èinjenicu, da se ni prvi vjernici nisu se stidjeli ni Petra i Pavla premda su znali kakvi su bili. No, vidjevši njihove iskrene namjere oni su ih prihvatili i postavili ih u sredinu. U tom kontekstu je upitao "kako bismo danas reagirali da nas netko poput Petra bezoèno zataji, a onda doðe i kaže 'oprosti, nisam tako mislio', ili da nas netko krvoloèno progoni kao Pavao, a onda doðe i kaže 'oprosti, bio sam u krivu'. Bismo li im dali mjesto u svojoj sredini s punim povjerenjem, bismo li mu dali mjesto u Crkvi da bude voða, bismo li mu dali mjesto u narodu da ga vodi. A upravo se to dogodilo s Petrom i Pavlom koji su od ljudi sa svih slabosti uz Božju milost stali na èelo Crkve. Tu se postavlja pitanje, ako propovijedajuæi obraæenje sami u njega ne vjerujemo, što onda radimo?" Nadalje, biskup je istaknuo kako smo danas posebno pozvani promišljati o našoj aktivnoj prisutnosti i odgovornosti u Crkvi, kako bi ona uistinu mogla biti sve više jedno u sebi, a misija u svijetu. Pozvani smo osobito primjerom i rijeèi Petra naših dana, pape Franje suraðivati s Bogom u izgradnji zdravoga ljudskog društva, u ljubavi prema siromašnima na zemlji, kojima trebamo prenijeti konkretan znak Božje ljubavi i providnost u naviještanju Krista i osloboðenja onima koji ga ne poznaju te zaslijepljeni uživanjem lažne slobode postaju zarobljenici svojih prohtjeva. Tražiti nove putove i metode, hrabro poput Pavla iskoraèiti meðu pogane, èuvajuæi apostolsku baštinu, naglasio je biskup, te podsjetio kako i Petar i Pavao nisu tražili izmjenu zakona, èak ni onih zbog kojih su ubijeni. Naprotiv, oni su odgajali vjernike da žive po savjesti. Nikakav zakon te ne može sprijeèiti da živiš po savjesti, rekao je biskup, te upozorio, kako to dakako imaju i svoju cijenu, te uputio na lik bl. Alojzija Stepinca koji je na sudu rekao "moja je savjest èista". U tom kontekstu je pred vjernike postavio pitanje "koju smo cijenu spremni platiti za svoju èistu savjest?" Ostati vjerni Kristu trajni je zahtjev svih vremena, istaknuo Domovinske vijesti je biskup, te podsjetio kako su i danas tisuæe i tisuæe izložene progonu i smrti zbog Isusa Krista. Posvješæujuæi važnost svakodnevnog svjedoèenja vjernosti Kristu, istaknuo je kako se ona ne oèituje samo u muèeništvu, veæ je i svaki trenutak kojeg bismo najradije izbjegli uvijek žrtvovanje sebe samoga radi veæih i boljih vrijednosti. Nema kršæanstva bez križa – to je zabluda u koju upadaju oni kršæani koji traže instant zdravlje i instant utjehu – nema vjere bez svjedoèanstva, nema kršæanina bez spremnosti na žrtvu, ustvrdio je biskup Gorski. Nakon poprièesne molitve rijeè zahvale izrekao je župnik Golubiæ, a kao sjeæanje na tu proslavu biskupu Gorskom darovana je slika zagrebaèke katedrale, rad župljanke ak. slikarice Željke Bašlin. Euharistijsko slavlje pjevanjem je uvelièao zbor pod ravnanjem don Ivana Urliæa uz orguljsku pratnju Ivana Bosnara. Cista Provo: Proslavljena stogodišnjica župne crkve Cista Provo, 29.6.2014. (IKA) - Župa sv. Petra u Cisti Provo kraj Imotskoga imala je u nedjelju 29. lipnja trostruki razlog za radost: proslavila je nebeskoga zaštitnika svetoga Petra apostola, stotu obljetnicu posvete župne crkve te je dvanaestero djevojaka i momaka primilo sakrament potvrde. Sveèano euharistijsko slavlje u perivoju Bl. Alojzija Stepinca nadomak župne crkve predvodio je splitskomakarski nadbiskup Marin Barišiæ, a koncelebrirali su brojni sveæenici, meðu njima župnik don Sreæko Franiæ i njegov prethodnik don Bogoslav Bartuloviæ, imotski dekan fra Kristian Stipanoviæ, domaæi sinovi don Stipe Mustapiæ te don Nediljko Ribièiæ koji je upravo na svetkovinu svetoga Petra prije èetrdeset godina u Cisti Provo zareðen za sveæenika. Nadbiskup Barišiæ osvrnuo se u homiliji na kljuèni dogaðaj kod Cezareje Filipove kada Isus apostolima postavlja pitanje o svome identitetu: "Najprije ih pita: 'Što se govori, što se misli, tko sam ja?' Ono anonimno, bezlièno 'se' – ono je mišljenje drugih koje se nameæe, kako nekoæ apostolima tako i nama danas. Nismo li i mi zarobljeni onim 'se'? Gospodin nas želi izvesti iz podruèja mišljenja. On želi doæi do osobnog odgovora: 'A vi, što vi kažete, tko sam ja?' Isus želi da imamo – ne mišljenje, nego svoje uvjerenje. Mišljenja se mijenjaju, uvjerenje ostaje. Mišljenja su kao pržina, a uvjerenje je kao stijena. Na stijeni se gradi, ne na pržini. Uvjerenje zahvaæa osobu u cijeloj njezinoj egzistenciji. Za uvjerenje je èovjek spreman trpjeti. Petar i Pavao dali su život ne za mišljenja, nego iz uvjerenja". Obraæajuæi se krizmanicima, nadbiskup Barišiæ posvijestio im je da i oni primanjem sakramenta potvrde izlaze iz podruèja mišljenja i ulaze u prostor uvjerenja, te dodao: "Tek kada pustimo Krista u svoj život, onda nam On otkriva naš identitet kao i Petru. Isus je dao Petru kljuèeve, a kljuèevi se ne daju strancu, nego prijatelju. Isus želi i s nama uspostaviti prijateljstvo, prisni odnos. To èini darovima Duha Svetoga". Zatim je nadbiskup protumaèio znaèenje sedam darova Duha Svetoga, usporedivši ih sa samoglasnicima koji rijeèi daju smisao, red i zvuènost. Na kraju je pozvao sve župljane da vjeru koju su im predali njihovi preci, graditelji te crkve, prihvate kao svoje osobno uvjerenje te zajedno sa svetim Petrom svjedoèe za Krista. Pri završetku euharistijskoga slavlja udijeljena su priznanja najzaslužnijim župljanima te je mr. Ivanka Maduniæ Kuzmanoviæ krasnoslovila dvije svoje pjesme, jednu posveæenu hrvatskim braniteljima a drugu rodnoj joj Cisti Provo. Prigodom stote obljetnice posvete crkve don Stipe Perkov sastavio je recital "Ti si stijena", a objavljena je i monografija o župi. 2. srpnja 2014. broj 26/2014 19 Domovinske vijesti Caritas Požeške biskupije ureðuje i oprema kuæe u poplavljenim podruèjima Požega, 29.6.2014. (IKA) - Nakon prve pomoæi koju je Caritas Požeške biskupije pružio u hrani i higijenskim potrepštinama poplavljenima u Lipiku i pleternièkom Gradcu na podruèju Požeške biskupije, pristupio je daljnjem planskom pomaganju obitelji po prioritetima koje su utvrdili caritasovi volonteri: samci, starci, bolesni, obitelji s brojnom djecom, obitelji u kojima nitko nije zaposlen. U suradnji i dobrotom požeške tvrtke "Alles" dostavljeno je u pleternièki Gradac 200 litara dezinfekcijskog sredstva a u Lipik 50 litara kojim je saniran oneèišæeni teren i kuæe. Potom se pristupilo isušivanju zidova i podova poplavljenih kuæa. Grad Pleternica je priskrbio 25 aparata a Caritas dodao još 29 aparata te su za desetak dana dovoljno isušene kuæe da se može pristupiti daljnjim radovima. Poplavljenima u Gradcu i Lipiku Caritas i požeška tvrtka "Alles" darovali su 154 kante po 15 l jupol boje te se pristupilo lièenju zidova nakon njihova isušivanja. Minulih dana Caritas je kupio keramièke ploèice i laminat te zapoèeo s njihovom raspodjelom kako bi se moglo što brže nastaviti s ureðenjem poplavljenih kuæa. Po dogovorenim prioritetima Caritas je u Gradac proslijedio kreamièke ploèice i laminat za 55 obitelji a u Lipik za 10 obitelji. Nastradalim obiteljima dostavljeno je 1700 metara èetvornih laminata, 1700 folije za laminat, 1300 metara èetvornih keramièkih podnih ploèica, 50 metara èetvornih keramièkih zidnih ploèica, 300 kilograma ljepila za ploèice, 400 metara kutnih lajsni za laminat. Caritas trenutaèno ugovara narudžbu kuæanskih aparata za spomenute obitelji po dogovorenim prioritetima kako bi se po završetka sanacije podova mogli darovati potrebnima te im omoguæiti redovit život. Spomenuti materijal za ureðenje kuæa Caritas je nabavio sredstvima dobivenim od donacija hrvatskih biskupija, župa, tvrtki i pojedinaca. Ako preostane sredstava, Caritas æe nastojati pomoæi i u nabavljanju namještaja te pružiti pomoæ i drugima obiteljima koje nisu obuhvaæene prioritetima. Replika lurdske špilje na Srdoèima Rijeka, 29.6.2014. (IKA) - "Postavili smo Gospu Lurdsku i repliku lurdske špilje pored naše crkve, kako bi Gospa svakome putniku namjerniku, osobito onima koji su u potrebi, ojaðeni i turobni, bila utjeha i nada. Ona je naša majka, naša odvjetnica i zaštitnica", rekao je župnik Božo Miæanoviæ u župi sv. Križa na Srdoèima 29. lipnja, na blagdan sv. Petra i Pavla, uoèi blagoslova tri nova kipa: kipa Srca Isusova, kipa Gospe Lurdske i kipa sv. Bernardice. Kip Srca Isusova èuvat æe se u crkvi, a Gospu Lurdsku i sv. Bernardicu župnik je s vjernicima, nakon mise i blagoslova kipova, postavio u špilju, repliku lurdske špilje ukazanja, s boène strane župne crkve. Špilju su izgradili župni starješine, župljani na èelu s Ivanom Brajnoviæem, uredili ju i osvijetlili. Župnik je posebno zahvalio kumovima, obiteljima Pendiæ, Krapiæ i Gariæ, koje su pomogle da se kipovi postave. Župnik se u propovijedi osvrnuo na poruku dvojice apostola koju su svojim životnim svjedoèenjem ugradili u temelje Crkve i vjere u Krista. Živeæi vjeru pokazali su i sve ljudske slabosti, ali one ih nisu odvojile od Krista i želje za svjedoèenjem njegove radosne vijesti. "I oni su, kao i mi, bili ljudi sa svim svojim vrlinama i manama. Prolazili su kušnje, zatajenja, sv. Pavao je èak progonio kršæane. Ali oni nam svjedoèe da je u svim našim slabostima potrebno obraæenje i molitva, vjera i otvorenost za odnos s Kristom", poruèio je župnik izrazivši nadu da æe i novi kipovi u župnoj crkvi biti poticaj na pobožnost i susret s Kristom. 20 2. srpnja 2014. broj 26/2014 ika Bakar: Bogoslov Marko Šariæ zareðen za ðakona Bakar, 29.6.2014. (IKA) - Rijeèki nadbiskup Ivan Devèiæ za ðakona je u nedjelju 29. lipnja na svetkovinu sv. Petra i Pavla u župnoj crkvi Sv. Andrije apostola u Bakru zaredio bogoslova Marka Šariæa. U propovijedi je nadbiskup govorio o svjedoèenju za Krista koje su dali apostolski prvaci Petar i Pavao. U povodu ðakonskoga reðenja, nadbiskup je objasnio znaèenje tog èina za Crkvu i narod. Ðakonat je najniži ili prvi stupanj svetog reda, no to ne znaèi i manje važan ili manje potreban, rekao je nadbiskup Devèiæ. "Ðakonat izražava najdublju istinu o Isusu koji je radi nas i našeg spasenja postao slugom sviju. Sam je Isus u tom smislu o sebi rekao da nije došao biti služen, nego služiti." Zato se slièan stav oèekuje i od svih koji ga slijede, poruèio je nadbiskup. "To znaèi da niti biskup niti prezbiteri niti itko drugi tko vrši neku službu u ime Kristovo ne može to èiniti na dostojan naèin bez spremnosti i raspoloživosti za služenje. Ðakonat, tj. služenje, u tom je smislu sama srž svake crkvene službe, poèevši od pape i biskupa na niže." Služiti znaèi biti za druge i to je bila i Kristova egzistencija, a takva treba biti i Crkva, poruèio je nadbiskup Devèiæ. Dodao je da su apostoli uspostavili ðakonat ustanovili kako bi ranokršæanskoj zajednici u Jeruzalemu sprijeèili nepravde i razdor, a Gospodin se njima poslužio kako bi sprijeèio još veæu opasnost koja u svakom trenutku prijeti Crkvi. "A to je opasnost da se Crkva zatvori u sebe, da zaboravi tko ju je i radi èega ustanovio. Potièuæi apostole da osnuju red ðakona, Gospodin je želio po toj službi trajno podsjeæati svoju Crkvu da je poslanje služiti, a ne vladati, biti za druge, a ne biti svrha samoj sebi." U tom smislu, svaki nam je ðakon trajni Gospodinov poziv i poticaj da budemo oni koji slijedeæi Isusa, služe, a ne gospodare, žive za druge, a ne samo za svoju sebiènost, poruèio je nadbiskup Devèiæ. Marko Šariæ roðen je u Rijeci 13. rujna 1988. godine, od oca Marka i majke Ankice roð. Grginèiæ. U listopadu 2007. ulazi u Bogoslovno sjemenište "Ivan Pavao II." u Rijeci i upisuje Teologiju u Rijeci. Kandidaturu za svete redove primio je u katedrali Sv. Vida 21. ožujka 2010. Metkoviæ: Srebrni jubilej sveæeništva don Senka Antunoviæa Metkoviæ, 29.6.2014. (IKA) - U crkvi Sv. Nikole biskupa u Metkoviæu na svetkovinu sv. Petra i Pavla, 29. lipnja, župnik don Senko Antunoviæ proslavio je srebreni jubilej sveæeništva. Na misi je propovijedao sužupnik don Ante Antunoviæ, a koncelebrirao je i sveæenik iz Koreje. "Bila mi je izuzetna èast što sam propovijedao i na tvojoj mladoj misi, i danas sam ponosan. Na tvojoj mladoj misi istaknuo sam da uvijek moraš imati uza se Krista na koga se možeš osloniti i to æe ti biti jamstvo uspjeha u sveæeništvu. Upravo si tako i èinio svih ovih godina u sedam razlièitih župa i kao duhovnik u sjemeništu", rekao je don Ante, èestitajuæi don Senku njegov jubilej. Nakon mise održana je kratka akademija na kojoj je Branko Medak vjernike upoznao sa životnim putem don Senka, uz prikladni glazbeni program koji je s djecom animirala s. Marijana Cvitanoviæ. Potom je don Ante don Senku uruèio darove. Zahvalivši svima don Senko je rekao: "Ono što je moj zavjet bio i ostao je da molim Gospodina svaki dan: Istinom me svojom vodi i pouèi, jer ti si Bog, moj Spasitelj. Zahvalan sam Bogu što me je dao u ovu domovinu Hrvatsku i ni za što je ne bih mijenjao. I ne zaboravite - Bog je uvijek pobjednik nad svakim zlom". ika Sveæenièko reðenje u Ðakovu Nadbiskup Ðuro Hraniæ podijelio red prezbiterata šestorici ðakona Ðakovo, 29.6.2014. (IKA) – U tijeku sveèanoga euharistijskog slavlja na svetkovinu apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla, 29. lipnja, ðakovaèko-osjeèki nadbiskup Ðuro Hraniæ u ðakovaèkoj je katedrali podijelio red prezbiterata šestorici ðakona: Ivanu Benakoviæu (župa Muèeništva sv. Ivana Krstitelja, Županja), Dejanu Èaplaru i Dejanu Henèiæu (župa sv. Martina, Beli Manastir), Dariju Hrgi (župa Svih svetih, Ðakovo), Pavlu Mikulèiæu (župa sv. Antuna, Podvinje - filijala Bukovlje) te Davoru Senjanu (župa sv. Vendelina, Jarmina). Na poèetku slavlja nadbiskup je pozdravio sve nazoène, napose umirovljenoga nadbiskupa Marina Srakiæa, generalnog vikara mons. Ivana Æuriæa, zamjenika generalnog tajnika HBK-a i ravnatelja Hrvatskoga Caritasa mons. Fabijana Svalinu, zajednicu Bogoslovnog sjemeništa na èelu s rektorom mo Ivanom Andriæem, akademsku zajednicu KBF-a na èelu s dekanom prof. dr. Perom Araèiæem, èlanove Stolnog kaptola, župnike župa krštenja i pastoralne prakse reðenika, te sve nazoène. U homiliji nadbiskup je spomenuo dva sakramenta po kojima Krist izgraðuje svoju Crkvu: sveti red i ženidbu. Istaknuo je kako je braèna ljubav uzeta u Božju ljubav te je stoga obitelj, utemeljena na sakramentalnom braènom zajedništvu, slika Presvetoga Trojstva. "Ministerijalna sveæenièka i redovnièka zvanja najèešæe se raðaju u obiteljima u kojima se diše Duhom Kristove ljubavi, u obiteljima u kojima se supružništvo, oèinstvo i majèinstvo žive kao crkveno, kao duhovno poslanje povjereno od Krista", rekao je nadbiskup, dodavši kao Duh Sveti treba nas ljude i naše ljudske strukture, od kojih je prva i temeljna obitelj, ali on puše gdje hoæe. Pritom koristi i treba župne zajednice u kojima podiže svjedoke vjere koji žive svoje krsno sveæeništvo i poslanje, povjereno im od Krista, te su u stanju prihvatiti, osmisliti i odnjegovati klicu zvanja posijanu u vlastitoj sredini. Nadbiskup se obratio i reðenicima, rekavši: "Po sveæenièkom reðenju bit æete suoblièeni Kristu, Glavi Crkve. Po polaganju biskupovih ruku i pomazanju dobit æete udio u njegovoj službi uèitelja, sveæenika i pastira. Na taj æete naèin po sveæenièkom reðenju biti uzeti iz Božjega naroda kojemu pripadamo i njemu biti poslani, u njemu postavljeni, da naviještate Rijeè Božju, da posveæujete sakramentima, da za taj Božji narod, i u njegovo ime, molite te da mu èitavim svojim biæem služite u ljubavi." Temeljni preduvjet za sveæenièko reðenje i podijeljivanje službe prezbitera jest osobna pogoðenost osobom Isusa Krista, tijesno životno zajedništvo s njime te egzistencijalna zahvaæenost kraljevstvom Božjim, rekao je nadbiskup, stavivši pred mladomisnike likove apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla, koji su èitav svoj život uložili u svoj osobni odnos s Kristom i u svoju apostolsku službu, u Isusa. Nakon propovijedi uslijedio je èin reðenja. Sveèanost je završila mladomisnièkim blagoslovom, kada se mladomisnicima Ðakovaèko-osjeèke nadbiskupije pridružio i vlè. Ivan Popiæ, mladomisnik Požeške biskupije, koji je svoju sveæenièku formaciju proveo u Sjemeništu i KBF-u u Ðakovu. Ljepoti obreda pjevanjem je pridonio Mješoviti katedralni zbor, pod dirigentskom palicom mo Ivana Andriæa i orguljsku pratnju mo Vinka Sitariæa. . Domovinske vijesti Srebrni misnièki jubilej trojice salezijanaca Zagreb, 29.6.2014. (IKA) – Sveèanim veèernjim misnim slavljem u župnoj crkvi Marije Pomoænice na zagrebaèkoj Knežiji, trojica salezijanaca, don Dragutin Detiæ, don Josip Krpiæ i don Ivan Stojanoviæ, proslavili su u nedjelju 29. lipnja na svetkovinu apostolskih prvaka svetih Petra i Pavla, svoje srebrne sveæenièke jubileje, 25. obljetnicu misništva. Misno slavlje predslavio je don Josip Krpiæ, ravnatelj salezijanskog Školskog centra "Don Bosco" u Žepèu, a propovijedao je don Damir Stojiæ, kapelan zagrebaèkih sveuèilištaraca. Petrovo u osjeèkoj konkatedrali Osijek, 29.6.2014. (IKA/TU) - Na svetkovinu apostolskih prvaka svetih Petra i Pavla, 29. lipnja, u istoimenoj osjeèkoj konkatedrali nadbiskup i metropolit ðakovaèko-osjeèki Ðuro Hraniæ predvodio je misno slavlje u zajedništvu s umirovljenim nadbiskupom Marinom Srakiæem, požeškim biskupom Antunom Škvorèeviæem, župnikom domaæinom Adamom Bernatoviæem te sveæenicima iz nadbiskupije i grada Osijeka. Buduæi da su sveti Petar i Pavao i zaštitnici grada Osijeka, tom su misnom slavlju, uz brojne vjernike, nazoèili i gradonaèelnik Ivan Vrkiæ i osjeèko-baranjski župan Vladimir Šišljagiæ sa suradnicima. Nadbiskup Hraniæ u homiliji je istaknuo kako je Crkva od Boga te, kao takva, nije plod udruživanja niti ljudske volje. Ona je posijana odozgo, od Boga, a raste odozdo, u zemaljskim uvjetima. "Današnji nam evanðeoski odlomak svjedoèi kako svoj položaj Petar ne duguje ostalim uèenicima, niti se on na to mjesto postavio sam, nego je to uèinio Isus. Tim èinom Isus potvrðuje kako onaj koji ga želi nasljedovati to ne može uèiniti na bilo kakav naèin. Ne postoji neko individualistièko nasljedovanje Isusa, ono se ostvaruje samo u zajednici uèenika, tj. u Crkvi, u kojoj, meðu ostalima, postoji i služba primata za koju je izabran Petar. Apostoli, s Petrom na èelu, jezgra su Crkve kao zajedništva, koje sabire Duh Sveti na temelju vjere u Krista. Drugu dimenziju života Crkve oèituje slika Isusova slanja apostola i predaja kljuèeva Petru: Petre, evo ti kljuèevi. Sada vi dalje ureðujte i organizirajte Crkvu. Time je Crkvi dana i institucionalna dimenzija. Zato je Petar simbol one dimenzije u Crkvi koja uvijek èuva i bdije nad onim što je od Gospodina primila, a Pavao simbol onog nastojanja Crkve da uvijek prerièe rijeè Božju na razumljiv jezik u razlièitim kulturama, jezicima i naèinima života ljudi", rekao je nadbiskup Hraniæ. Kada je u pitanju dinamika Crkve u današnje vrijeme, nadbiskup Hraniæ primijetio je kako smo svjedoci èeste pojave da netko ne ide u Crkvu, a kaže da vjeruje u Boga, ali na svoj naèin. To je, smatra nadbiskup, individualizacija vjere, nasuprot crkvenosti koja daje sigurnost i koja povezuje svaki povijesni trenutak s poèetkom u Isusu Kristu. "Neka nas današnji blagdan potakne da u ovom promjenjivom vremenu ostanemo vjerni i tradiciji i onom što posebnim darovima Duha dolazi od Gospodina. Crkva u ovo vrijeme, na svakom mjestu, u svim okolnostima, mora znati ispovjediti pravu vjeru u Krista kao što su to znali apostolski prvaci – Petar i Pavao", istaknuo je nadbiskup Hraniæ. Na kraju misnoga slavlja mons. Bernatoviæ pozdravio je nadbiskupa Hraniæa, koji je prvi put na ovoj svetkovini u osjeèkoj konkatedrali otkada je primio nadbiskupsku službu, te mu uime svih župljana darovao crvenu reverendu. Po samom svršetku gradonaèelnik Vrkiæ pozvao je biskupe i sve nazoène na kratak kulturno-umjetnièki program ispred konkatedrale. 2. srpnja 2014. broj 26/2014 21 Domovinske vijesti Zlatni sveæenièki jubilej biskupa Mile Bogoviæa Gospiæ, 29.6.2014. (IKA) - Gospiæko-senjski biskup Mile Bogoviæ proslavio je svoj zlatni jubilej - 50. obljetnicu sveæeništva u koju je utkano i 15 godina biskupskog služenja - na svetkovinu sv. Petra i Pavla, 29. lipnja u gospiækoj katedrali. Uz biskupa u sveèanom je misnom slavlju koncelebrirao župnik i dekan mons. Mile Èanèar, a župni vikar Josip Šimatoviæ ravnao je katedralnim zborom. Sve je uime sveæenika i dekanata pozdravio mons. Èanèar, èestitavši biskupu jubilej. Uime vjernika èestitku je izrekla Maja Serdar, rekavši: "Ljubav prema Bogu i braæi ljudima bila je Vaša snaga i poticaj za velika djela, stoga ste uvijek našli pravu rijeè da biste bili Pastir po Srcu Isusovu, pastir slabih, siromašnih, obespravljenih, zakinutih. Ljubav Vas je vodila do žrtava rata i poraæa koje su u svom nevinom stradanju zaslužile ljudsku poèast i križem obilježen grob. Vaš život ugraðen je u Crkvu hrvatskih muèenika, ali i u mnoge crkve i kapele koje su gaðane neprijateljskim granatama u Domovinskom ratu". U propovijedi se biskup Bogoviæ osvrnuo na svetkovinu apostolskih prvaka. Evanðelje nam govori o promociji Petra i odreðivanju posla kojim æe se baviti. Poslanica nam predstavlja drugoga apostola, Pavla, koji je takoðer poslan na isti posao, ali njega gledamo na kraju tog posla: Prispjelo je vrijeme moga odlaska – poruèuje on. Jedno i drugo uklapa se skladno u slavlje moje zlatne mise. Ili bolje reæi: to su dva ogledala u koja se na dan svoje zlatne mise trebam pogledati: što je važno za vodstvenu ulogu u Crkvi, kako danas trebam gledati na prijeðen put? Ljubav je prvo ogledalo onima koji u Crkvi imaju vodstvenu ulogu. Petar je oèito, ljubio Isusa: skoèio je iz laðe i potrèao k njemu kad ga je ugledao; ali ga je i zatajio… Petar je ljubio Isusa, ali su dolazile do izražaja i njegove ljudske slabosti. Tek kada je primio dar odozgo, dar Duha Svetoga, mogao je krenuti svijetom… Tu poruku daje nam Crkva u sažetom obliku nakon proslava Duhova, Presvetog Trojstva, Tijelova, Srca Isusova, rekao je biskup Bogoviæ, podsjeæajuæi da je za geslo svoga dolaska kao biskupa u Liku uzeo: "U ime Oca i Sina i Duha Svetoga!" Drugo ogledalo u koje se svaki sveæenik treba ugledati na kraju svoga sveæenièkog puta, su rijeèi apostola Pavla: "Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru saèuvao. Stoga, pripravljen mi je vijenac pravednosti kojim æe mi u onaj Dan uzvratiti Gospodin, pravedan sudac". I sada, kada je prispjelo vrijeme moga odlaska, pitam se: Jesam li dobar boj vojevao? Pavao kaže da je on to uèinio i da ga èeka vijenac pravednosti. Kako to, Pavle, da si dobar boj vojevao a progonio si Kristove uèenike, hvatao ih i zatvarao? - Odgovor je ponovno u Kristovim kriterijima. I Petar i Pavao su više puta griješili, ali su i tražili put prema svjetlu. U Isusu su i Petar i Pavao prepoznali da je on Put, Istina i Život… Nije sramota priznati da sam i ja griješio u životu. Tražio sam Božje svjetlo i prepoznavao ga u Isusu i njegovim svjedocima. Nije to bilo uvijek, niti je sada savršeno. Imam svaki dan razloga za kajanje, rekao je biskup Bogoviæ. Sjeæam se mnogih koji su me svojim primjerom upuæivali na taj put. Zahvaljujem Bogu što sam ih našao u krugu svoje obitelji, meðu rodbinom, meðu sveæenicima i èasnim sestrama, meðu obiènim vjernicima. Zahvaljujem Bogu što danas mogu slaviti 50. obljetnicu sveæeništva i 15 godina biskupstva, rekao je biskup Bogoviæ i zahvalio svima koji su se trudili oko proslave jubileja. Na kraju je otpjevana "Tebe Boga hvalimo" koju je uz orgulje popratila na trubi vjerouèiteljica Snježana, a èlanica zbora Ankica Rudeliæ recitirala je na kraju svoju pjesmu posveæenu biskupu i njegovu zlatnom jubileju. 22 2. srpnja 2014. broj 26/2014 ika Zlatna misa mons. Alojzija Petroviæa U godini umirovljenja objavio je i monografiju "33 godine u dijaspori - HKM Koblenz 1970.-2003." Gotalovo, 29.6.2014. (IKA) – Jubilarnu pedesetu obljetnicu misništva proslavio je u nedjelju 29. lipnja mons. Alojzije Petroviæ. Bilo je to zahvalno misno slavlje na svetkovinu svetih Petra i Pavla te u sklopu mjesnog proštenja Ivanja u Gotalovu, rodnom mjestu mons. Petroviæa u župi Gola. Na poèetku misnog slavlja preè. Josip Grošiæ proèitao je èestitku varaždinskog biskupa Josipa Mrzljaka. "Bez apostola i sveæenika nezamisliva je Isusova Crkva i njezina spasonosna uloga u povijesti ljudi i naroda. I ja sam prije pedeset godina ubrojen meðu Isusove apostole i zapoèeo svoje sveæenièko služenje, propovijedanje Isusovog Evanðelja, dijeljenje Božjih svetinja i dušobrižnièke službe za Božji narod", rekao je u homiliji zlatomisnik Petroviæ. Podsjetio je kako je njegova mlada misa bila prva mlada misa u dvjesto godina postojanja Gotalova te je zahvalio što njegovih pedeset godina misništva nije teklo uzalud. "Najveæi dio svojeg sveæenièkog služenja proveo sam u dušobrižnièkoj službi za Hrvate katolike izvan domovine. Sve te godine bile su na svoj naèin vrijeme radosti i kušnje, uspjeha i neuspjeha. Božjom milošæu mogao sam pobjeðivati sve zapreke i pomagati mnogima da uznapreduju u èestitosti i kao ljudi, kao vjerni katolici i pravi domoljubi. To mi je uvijek davalo utjehu i snagu. Danas sam zbog toga radostan, zbog spoznaje da sam bio predmet Božje ljubavi i Božje dobrote. Sada nakon više od tri desetljeæa pastoralnog rada u tuðini, uz pedesetu obljetnicu svoga sveæeništva, moja duša doista pjeva iz velike zahvalnosti Bogu, jer mi je udijeljena milost da smijem ponoviti rijeèi svetoga Pavla "Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru saèuvao". Gospodin je stajao uza me, On me krijepio i izbavljao od svakoga zla, stoga Njemu slava u vijeke vjekova", rekao je mons. Petroviæ. Na kraju misnog slavlja zahvalio je svima koji su to slavlje uvelièali, a napose nazoènim sveæenicima. Mons. Petroviæu su, uz prigodne darove, èestitali i naèelnik opæine Gola dr. Stjepan Milinkoviæ, predstavnici gostiju iz Maðarske te Dobrovoljnoga vatrogasnog društva Gotalova èiji je mons. Petroviæ i poèasni èlan. Mons. Alojzije Petroviæ roðen je 20. svibnja 1938. godine u malom prekodravskom mjestu Gotalovu uz maðarsku granicu. Godine 1957. upisuje Bogoslovni fakultet u Zagrebu, koji prekida zbog dvogodišnjeg služenja vojnog roka. Za diplomski rad s temom "Ekumenizam naših dana" dobio je 1963. godine posebnu pohvalu fakulteta. Za sveæenika je zareðen na Petrovo 1964. godine po rukama kardinala Franje Šepera. Kao mladi sveæenik prvo je službovao dvije godine kao upravitelj župe Stari Farkašiæ i župe Šišinec uz rijeku Kupu, da bi nakon toga obnašao službu kapelana kroz godinu dana u župi Bednja i tri godine u župi Pitomaèa. U jesen 1971. godine preuzima službu dušobrižnika hrvatskih katolika na privremenom radu u Njemaèkoj te je imenovan župnikom Hrvatske katolièke misije sa sjedištem u Koblenzu u biskupiji Trier gdje je na toj dužnosti dušobrižnika svih katolika hrvatskog jezika u pokrajini Rheinland-Pfalz bio pune 33 godine sve do mirovine 1. prosinca 2004. godine. Kao dugogodišnji i angažirani župnik inozemne pastve imenovan je 11. travnja 2001. godine monsinjorom – kapelanom Svetog Oca, a godinu ranije primio je i Zlatnu medalju Varaždinske biskupije uz proslavu 30. obljetnice HKM u Koblenzu. U godini svog umirovljenja objavio je i monografiju "33 godine u dijaspori - HKM Koblenz 1970.2003.". ika Petrovo u Zaprešiæu Bogoslov Luka Brešiæ uveden u službu lektora Zaprešiæ, 29.6.2014. (IKA) - Ovogodišnja proslava glavnog zaštitnika sv. Petra apostola u župi Zaprešiæ I, u nedjelju 29. lipnja obilježena je primanjem u službu lektora bogoslova Luke Brešiæa. Euharistijsko slavlje u novoj crkvi Sv. Ivana Krstitelja predvodio je zagrebaèki pomoæni biskup Valentin Pozaiæ. Uz upravitelja župe, zaprešiækoga dekana Ivana Frkonju u koncelebraciji su sudjelovali župni vikar Darko Bruèiæ Pavuk, prof. Ilija Èabraja i vicerektor Nadbiskupskoga bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu dr. Mislav Kutleša. U asistenciji su bili trajni ðakoni Ilija Nikoliæ te bogoslovi Marko Èolak, Mario Dukiæ i Robert Kupèak. U propovijedi biskup Pozaiæ istaknuo je važnost apostolskih prvaka: "Unatoè ljudskim slabostima oni su svoje živote promijenili i predali Isusu Kristu. Tu je tajna njihova uspjeha, velièine i slave kroz stoljeæa sve do danas". Biskup je pozvao vjernike da poput sv. Petra i sv. Pavla svjedoèe i brane Božju ljubav unatoè protivnim strujama zla i grijeha u današnjem svijetu. Nakon propovijedi bogoslov Luka pristupio je biskupu koji mu je predao lekcionar – knjigu Svetoga pisma, istaknuvši u obrednom èinu kako treba uvijek biti donositelj Radosne vijesti svim ljudima. Na kraju euharistijskog slavlja uz èestitke i rijeèi zahvale župnika Frkonje biskup Pozaiæ kao izaslanik kardinala Josipa Bozaniæa posebno je zahvalio roditeljima bogoslova Luke Brešiæa podsjeæajuæi na rijeèi Benedikta XVI. "Sveæeništvo je dar Isusova Srca, a za svaki duhovni poziv posebno mole i kucaju srca roditelja". Bogoslov Luka Brešiæ nedavno je završio studij filozofije i teologije na Papinskom sveuèilištu Gregoriana u Rimu gdje ostaje i na postdiplomskom studiju fundamentalne teologije. Proslava apostolskih prvaka Petra i Pavla u Supetru na Braèu Supetar, 29.6.2014. (IKA) – Sveèanim misnim slavljem i ophodom s kipovima sv. Petra i Pavla župa Supetar na Braèu sveèano je proslavila u nedjelju 29. lipnja svetkovinu apostolskih prvaka Petra i Pavla koja se u toj župi slavi kao naslovnik župe i Dan grada. Središnje misno slavlje uz sudjelovanje vjernièkoga mnoštva u crkvi Navještenja Marijina predvodio je povjerenik za pastoral mladih Hrvatske salezijanske provincije Ivan Šibaliæ u koncelebraciji s dekanom Braèkoga dekanata supetarskim župnikom Tonijem Plenkoviæem, biskupijskim sveæenikom na specijalistièkome studiju u Rimu Pavom Gospodnetiæem i umirovljenim sveæenikom Ivicom Eteroviæem. Predvoditelj slavlja u homiliji je potaknuo vjernike na razmišljanje o tome koliko u životu, na poslu i u obitelji, svjedoèe Isusa Krista. "Nama nedostaje ljubavi prema Isusu Kristu. Petar je uzor u ispovijedanju svoje ljubavi prema Isusu. Pozvani smo poput Petra rijeèima i djelima svjedoèiti svoju vjeru u Isusa. Molimo ga da nas zagovara pred Bogom u svim našim potrebama", zakljuèio je propovjednik. U sveèanome ophodu ulicama grada i po obali bratimi bratovštine Sv. Roka koji su asistirali u liturgiji, nosili su sveèeve kipove uz sudjelovanje brojnih vjernika koji su pjevali predvoðeni župnim zborom Sv. Cecilije kojim je ravnala s. Robertina Šašo. . Domovinske vijesti Imotski: Proslava 40. obljetnice sveæeništva jedanaestorice franjevaca Imotski, 29.6.2014. (IKA) - Na svetkovinu sv. Petra i Pavla u Franjevaèkom samostanu sv. Franje u Imotskom sveèano je proslavljena 40. obljetnica sveæenièkog reðenja jedanaestorice sveæenika, èlanova Provincije Presvetog Otkupitelja. Od njih jedanaestorice na proslavi su bila devetorica, koji su koncelebrirali s o. provincijalom fra Joškom Kodžomanom na veèernjem euharistijskom slavlju u crkvi Sv. Franje. U koncelebraciji su, uz slavljenike, bili imotski gvardijan fra Kristian Stipanoviæ i još sedmorica sveæenika. Svoj su sveæenièki jubilej proslavili: fra Josip Bebiæ, fra Duško Botica, fra Ivan Jukiæ, fra Josip Klariæ, fra Nedjeljko Norac Kevo, fra Bruno Pezo, Nedjeljko Šabiæ, fra Jakov Udovièiæ i fra Marijan Vugdelija (fra Ivan Križanoviæ i fra Mirko Mariæ nisu mogli prisustvovati slavlju). Fra Marijan je za sveæenika zareðen u Nazaretu 28. lipnja 1974., a ostali su 29. lipnja 1974. u Imotskom primili sakrament svetog reda prezbiterata od tadašnjeg splitsko-makarskog nadbiskupa Frane Franiæa. Znajuæi da su neki meðu vama od poèetka svoga sveæeništva bili, na poseban naèin posveæeni radu na humanitarnom polju, bilo da su svoju službu vršili u Domovini ili u inozemstvu, ne mogu a da vam s ovog mjesta i u ovoj prigodi ne zahvalim u ime svih onih koji su na taj naèin osjetili Božju dobrotu preko vas. Koliko god je važno i materijalno pomagati potrebnima u njihovoj neimaštini, još mi se èini važnijim, vaš rad na poticanju i razvijanju osjeæaja solidarnosti meðu kršæanskim vjernicima. Svatko može zapasti u nekakvu životnu nevolju, ali je jako važno da u takvim trenutcima oko sebe imamo ljude koji su spremni priskoèiti i pomoæi, pa i zapostavljajuæi neke svoje životne potrebe i ciljeve. Na svemu vam tome od srca zahvaljujem, vjerujuæi sa sv. Pavlom, da je Bog zapisao sva vaša dobra djela i da æe vas zbog njih, kao pravedni sudac, primjereno nagraditi vijencem pravednosti, rekao je provincijal Kodžoman u propovijedi. Na poèetku slavlja sve je prisutne pozdravio gvardijan, èestitavši jubilarcima u ime prisutnih vjernika. Na kraju misnog slavlja uime slavljenika prigodnu je rijeè uputio fra Josip Klariæ. Zahvalio je Bogu uime svih kolega na daru sveæeništva, a takoðer je zahvalio provincijalu i svoj braæi koja su se potrudila da slavlje ovoga velikog jubileja bude lijepo i sveèano, izvijestila je mrežna stranica splitskih franjevaca. Svetkovina sv. Petra i Pavla u Puli Pula, 29.6.2014. (IKA) - Sveèanom koncelebracijom proslavljena je svetkovina prvaka Crkve apostola sv. Petra i Pavla u župi sv. Pavla u Puli. Župa se za svoj blagdan pripremala trodnevnom duhovnom obnovom koju je predvodio fra Petar Ljubièiæ, redovnik Hercegovaèke franjevaèke provincije Uznesenja BDM. Geslo trodnevnice bilo je "Doðite k meni svi vi koji ste umorni i optereæeni i ja æu vas okrijepiti i odmoriti". Tijekom trodnevnice organizirani su razlièiti molitvenoduhovni sadržaji, pa je osim svakodnevnog misnog slavlja i pobožnosti krunice održano i klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom te predavanja: "Što znaèi obratiti se?" i "Što znaèi vjerovati?" Na samu svetkovinu u nedjelju 29. lipnja sveèano euharistijsko slavlje predvodio je umirovljeni biskup Ivan Milovan, a propovijedao fra Petar. "Slaveæi blagdan sv. Petra i Pavla apostola danas slavimo, zajedno sa Crkvom grada Rima, zajednièku pripadnost 2. srpnja 2014. broj 26/2014 23 Domovinske vijesti velikoj zajednici Crkve, kroz koju je Isus želio da se kroz stoljeæa saèuva i pronese Istina", istaknuo je mons. Milovan u pozdravu. Fra Petar je u homiliji govorio o žaru vjere Prvaka apostola. Unatoè tome što je èak i zatajio Isusa, Petar je nakon Isusovog uskrsnuæa, više od trideset godina vodio Crkvu, do muèenièke smrti za vjeru, istaknuo je propovjednik, te nastavio govoreæi o Pavlu i njegovom gorljivom propovijedanju vjere, te njegovu obraæenju. "Uzori tih velikana vjere i nas danas pozivaju da se stavimo u službu Božje Rijeèi kako bi i preko nas, rijeèima i primjerom, mogla dospjeti do svih ljudi i da se svi spase", istaknuo je propovjednik. Na kraju misnog slavlja okupljenima se obratio župnik domaæin preè. Milan Mužina, zahvalivši predvoditelju misnog slavlja, propovjedniku, koncelebrantima, svima koji su na razne naèine pridonijeli uspjehu slavlja patrona župe, a na poseban naèin zboru koji je uvelièao sve dane proslave zaštitnika župe, pod ravnanjem dr. Andreja Angelinija. Svetkovina apostolskih prvaka Petra i Pavla u požeškoj katedrali Požega, 29.6.2014. (IKA) - Na svetkovinu sv. Petra i Pavla, 29. lipnja, središnje euharistijsko slavlje u požeškoj katedrali predvodio je biskup Antun Škvorèeviæ sa sveæenicima iz biskupijskih središnjih ustanova i iz župe sv. Terezije Avilske. U pozdravu je kazao vjernicima da je ova svetkovina dan kada slavimo muèeništvo apostolskih prvaka, zahvaljujemo za dar Crkve utemeljene na Petru-Stijeni, molimo za njegova nasljednika papu Franju te dajemo svoj novèani prilog za potrebe njegove službe. Potaknuo ih je da na navedeni naèin oèituju zajedništvo svoje mjesne Crkve s rimskom Crkvom i njezinim biskupom u služenju opæoj Crkvi. Na temelju èitanja biskup je u homiliji ocrtao velièinu dvojice apostola i znaèenje koje im je Isus dodijelio. Protumaèio je njihovu povezanost s poèecima Crkve, istaknuvši da ona nije organizacija, udruga ili religija èiji je utemeljitelj umro, nego organizam koji sada uskrsli Krist oživljava svojim Duhom te nas poput živog kamenja ugraðuje u nju kao svoje Tijelo. Posebno se osvrnuo na službu sv. Petra kao stijene na kojoj Isus gradi svoju Crkvu te je kazao da njegova uloga, bitna za jedinstvo Crkve ne može imati znaèenje samo za njega osobno nego i za njegove nasljednike sve do kraja svijeta. Potaknuo je nazoène da izgraðuju i uèvršæuju svoj odnos poštovanja i vjernièke poslušnosti prema nasljedniku sv. Petra te trajno s njime budu povezani u molitvi. Pozvao ih je da u svom životu nastoje odgovoriti na poticaje koje nam upuæuje papa Franjo. Tijekom slavlja vjernici su dali svoj doprinos za "Petrov novèiæ" koji se istoga dana skuplja u svim župama Požeške biskupije. Nakon poprièesne molitve biskup je spomenuo kako je Božjom Providnošæu jedan od Petrovih nasljednika, papa Ivan Pavao II. utemeljitelj Požeške biskupije proglašen svetim te je pozvao nazoène da upute Bogu zahvalnu molitvu za taj dar. Èestitao je imendan svima koji nose Petrovo ili Pavlovo ime te Stolnom kaptolu koji djeluje pod povijesnim srednjovjekovnim nazivom Požeškoga zbornog kaptola sv. Petra. . 24 2. srpnja 2014. broj 26/2014 ika Pula: Zapoèela trodnevnica povodom svetkovine sv. Tome apostola Prvi dan trodnevnice za sv. Tomu bio je u znaku sluge Božjega Egidija Bulešiæa Pula, 30.6.2014. (IKA) - U pulskoj katedrali Uznesenja BDM zapoèela je 30. lipnja trodnevna priprava za svetkovinu sv. Tome apostola, zaštitnika grada Pule i Pulske biskupije. Misno slavlje prvoga dana predvodio je tajnik pulskoga katedralnog kaptola sv. Tome apostola, vodnjanski župnik preè. Marijan Jeleniæ, a koncelebrirali su kanonik pokornièar preè. Željko Staver, župnik katedralne župe mons. Vilim Grbac, župni vikar vlè. Roko Smokroviæ i vlè. Luka Beroviæ. Ganut sam èinjenicom da predvodim misno slavlje u ovoj katedrali u èijem su oltaru relikvije svetaca koji su za života postigli ono èemu svi mi težimo, rekao je propovjednik na poèetku prigodne homilije. Ova crkva, ali i zajednica vjernika ovoga Grada može biti ponosna na svoje duhovne plodove, naglasio je. Ova je mjesna Crkva bila "rasadnik svetaca" rekao je preè. Jeleniæ, te kratko spomenuo više kandidata za oltar koji su živjeli i djelovali na podruèju grada Pule: redovnica Presvetog Srca Isusova Tarsilla Osti, lijeènik, kasnije sveæenik Marcello Labor, franjevac opservant Kornelije Hrelja te mladi laik Egidije Bulešiæ za èiju beatifikaciju kauzu vodi Tršæanska nadbiskupija. Propovjednik je u nastavku govorio o izvanredno kreposnom, svetaèkom životu tog mladog zauzetog vjernika laika. On je u teškim godinama izmeðu dva rata živio i djelovao u Puli, te jedinstvenim osobnim zalaganjem i duhovnim darom, rijeèju i primjerom poticao obraæenje napose "problematiènih kategorija" ljudi, u specifiènim životnim sredinama: radnika u brodogradilištu Uljanik, mladih prepuštenih "odgoju" ulice, mornara, za trajanja 25mjeseènoga vojnog roka… Veæ za života, a napose prigodom njegove smrti, od upale pluæa, u Puli, u dobi od 23 godine, 25. travnja 1929. godine, njegovi su ga suvremenici nazivali svecem, rekao je preè. Jeleniæ, citirajuæi prvi Egidijev životopis koji je neposredno nakon njegove smrti napisao jedan talijanski isusovac. Knjige o sluzi Božjem Egidiju Bulešiæu dosada su prevedene na više svjetskih jezika, naglasio je propovjednik te istaknuo potrebu populariziranja lika i primjera tog moguæeg buduæeg blaženika, koji je, kako je rekao, "svetac za naše vrijeme". Misno slavlje prigodnim su pjesmama pratili èlanovi Kulturno-umjetnièkog društva "Lino Mariani" iz Pule. Nakon mise uslijedio je koncert tijekom kojeg su nastupili zasebno ženski i muški zbor, i naposljetku u mješovitoj postavi, a uz sudjelovanje gošæe mezzosopranistice Sofije Cingula. Koncert je otvorio ženski zbor, zajedno sa mezzosporanisticom Cingula,a pod ravnanjem Oriete Šverko, dvjema skladbama pulskog kompozitora Antonia Smareglie, "Salve Regina" te "Per le strae solazae", dijalektalnog izrièaja. Muški zbor izveo je, pod ravnanjem maestra Edija Svicha, Verdijevoj godini u èast, "La vergine degli angeli" iz opere Moæ sudbine ("La forza del destino"). Zajednièkim snagama, u mješovitoj postavi, zbor je pokazao svu svoju glazbenu bravuru Mozartovom "Ave verum" i Franckovom "Panis Angelicus". Posebni hommage nedavno preminulom pulskom kompozitoru Nellu Milottiu iskazali su pjesmom Salve mysterium za koju je tekst napisao književnik Daniel Naèinoviæ, a koncert je zakljuèen velièanstvenom izvedbom Milottieve "San Tommaso", pjesme posveæene upravo sv. Tomi, patronu grada Pule i Pulske biskupije. Zakljuène zahvale predvoditelju misnog slavlja, koncelebrantima i glazbenicima izrekao je župnik domaæin, mons. Grbac. ika Premještaji i razrješenja u Rijeèkoj nadbiskupiji Rijeka, 30.6.2014. (IKA) - Kako je uobièajeno na kraju pastoralne godine rijeèki nadbiskup Ivan Devèiæ dekretirao je promjene pojedinih službi u Rijeèkoj nadbiskupiji. Najviše je promjena u župama, a mijenja se i vodstvo Metropolitanskog instituta u Rijeci te Pastoralne godine za ðakone. Promjene su obuhvatile 23 sveæenika i 20 župa. Trojica sveæenika odlaze u mirovinu, a prve službe dobivaju trojica mladomisnika. Promjene su se dogodile i na razini Rijeèke metropolije koja je dobila novog voditelja Pastoralne godine za ðakone, te ravnatelja Metropolitanskog instituta. Umirovljena su trojica župnika: Ante Cindriæ, Mate Vukoviæ i Milan Cvitkoviæ. Vlè. Cindriæa zamijenit æe u župi sv. Petra i Pavla u Bribiru kao župni upravitelj vlè. Nikola Gajiæ, dosadašnji upravitelj župa sv. Antuna Padovanskog u Èabru i Presvetog Trojstva u Plešcima. Na mjesto vlè. M. Vukoviæa, župnika u župama sv. Nikole biskupa u Brod Moravicama, sv. Petra i Pavla u Podstenama i Našašæu sv. Križa u Završju imenovan je vlè. Tomislav Ravnjak koji je razriješen službe u župama sv. Andrije apostola u Tršæu i sv. Vida u Prezidu. Umirovljenog vlè. M. Cvitkoviæa u župi sv. Josipa u Praputnjaku zamijenit æe vlè. Nixon Gonzales koji je razriješen službe župnog upravitelja u župama sv. Jurja muèenika u Hreljinu, a osim Praputnjaka povjerava mu se i župa Blažene Djevice Marije od Karmela na Krasici, kojom je dosad s Kukuljanova upravljao vlè. Marijan Benkoviæ. Vlè. Giuseppeu Vosilli, župniku župe sv. Andrije apostola u Bakru, koji je navršio sedamdeset i pet godina života, odobreno je produljenje župnièke službe na godinu dana. Vlè. Matija Žugaj razriješen je pastoralne brige za župe Majke Božje od Karmela u Ledenicama, sv. Antuna Padovanskog u Zagonu i sv. Jakova u Krmpotama te je stavljen na raspolaganje Vojnom ordinarijatu RH. Upraviteljem tih župa imenovan je vlè. Jaroslaw Wilczynski koji je razriješen službe župnog vikara u župi sv. Romualda i Svih svetih u Rijeci. Vlè. Marko Kopiæ, upravitelj župa sv. Antuna Padovanskog u Fužinama, sv. Jurja muèenika u Lièu i sv. Ivana Krstitelja na Zlobinu razriješen je pastoralne skrbi za ovu potonju župu koja je, zajedno sa župom sv. Jurja muèenika na Hreljinu, povjerena vlè. Miroslav Perglu, dosadašnjem upravitelju župe sv. Æirila i Metoda u Rijeci. Novim župnim upraviteljem župe sv. Æirila i Metoda imenovan je vlè. Siniša Vujèiæ, povratnik sa studija kanonskog prava u Rimu. Njemu æe pomagati kao župni vikar mr. Tomislav Zeèeviæ, doktorand i asistent za biblijske znanosti na Teologiji u Rijeci. Vlè. Mate Berišiæ, dosadašnji župni vikar u župi sv. Križa na Srdoèima u Rijeci imenovan je upraviteljem župa sv. Andrije u Tršæu, sv. Vida u Prezidu, sv. Antuna Padovanskog u Èabru i Presvetog Trojstva u Plešcima. Njemu æe kao župni vikar pomagati mladomisnik Marijan Žderiæ. Vlè. Zlatko Èibariæ imenovan je župnim vikarom u župi sv. Križa na Srdoèima. Promjene su zahvatile i župu Uznesenja Blažene Djevice Marije u Rijeci. Vlè. mr. Mario Geriæ razriješen je službe župnog upravitelja kako bi završio doktorski studij iz liturgike. Istovremeno æe kao župni vikar pomagati u župi sv. Jurja muèenika u Lovranu gdje æe stanovati. Novim upraviteljem imenovan je vlè. dr. Mario Tomljanoviæ koji je razriješen službe župnog vikara u župi sv. Jurja u Lovranu. Njemu æe kao župni vikar pomagati vlè. Tomislav Miletiæ. Mladomisnik vlè. Pero Marijanoviæ imenovan je župnim vikarom u župi sv. Ivana Krstitelja u Rijeci, a vlè. Lovro Periæ župnim vikarom sv. Mihovila na Jelenju. Mladomisnik Domovinske vijesti vlè. Ðuliano Trdiæ upuæen je na studij psihologije na Papinsko sveuèilište Gregoriana u Rimu. Mons. Nikola Uraviæ razriješen je službe voditelja Pastoralne godine za ðakone Rijeèke metropolije. Novim upraviteljem imenovan je vlè. dr. Mario Tomljanoviæ. Mr. Mario Geriæ razriješen je službe ravnatelja Metropolitanskog instituta u Rijeci (MPI), a novi ravnatelj postao je vlè. Marijan Benkoviæ. U promjene u obnašanju pastoralnih službi u Rijeèkoj nadbiskupiji nisu ukljuèene možebitne izmjene u župama kojima upravljaju sveæenici redovnici, jer njihove redovnièke uprave nisu Ordinarijatu o tome poslale još nikakvu obavijest. Poèela devetnica za blagdan bl. Marije Propetog Isusa Petkoviæ Blato, 30.6.2014. (IKA) - U svetištu blažene Marije Propetog Isusa Petkoviæ u Blatu na Korèuli 30. lipnja zapoèela je devetnica pred njezin blagdan. Voditelj veèernjeg euharistijskog slavlja bio je gvardijan franjevaèkog samostana na Kaptolu u Zagrebu fra Zdravko Laziæ, OFM. U propovijedi je istaknuo blagoslov i potrebu šutnje. "Mi u današnje vrijeme jako puno govorimo. Toliko se govori da veæ ne možemo slušati. Svi smo iskusili toliko puta kad sjednemo u crkvu, kad se smirimo ili kod kuæe ujutro kad zapoèinjemu jutarnju molitvu ili uveèer u smiraj dana jednostavno pred Boga stanemo i osjetimo duboki mir Božje prisutnosti, duboki mir Božje blizine. Blaženica je cijeli život sama svjedoèila svojim duhovnim kæerima u mnogim pismima, u mnogim poukama govorila kako je šutnja blagoslov, jer samo onaj koji zna zastati, zašutjeti pred Bogom, tada može doživjeti ljepotu, kako svjedoèi psalmist: 'Iz srca mi naviru rijeèi divne, pjesmu svoju ja Kralju pjevam'. Toliko puta je isticala kako "šutnja lijeèi i èuva, usporava naš govor, naš jezik zauzdava da ne bismo povrijedili drugoga, da ne bismo tu ubojitu strijelicu usmjerili prema drugome i da drugi zbog nas trpi i bude žalostan". Zato je najviše citirala rijeèi psalmiste, i èesto èinila znak križa na svojim usnama. Gospodine stražu postavi na usta moja. Èesto se pozivala na rijeèi svetoga Jakova apostola koji u svojoj poslanici možda na najjednostavniji, najpraktiènijii naèin govori da je blažen onaj èovjek koji zna obuzdati svoj jezik, obuzdati svoj govor. I zato bih volio da i mi u svome duhovnome životu po njezinom primjeru, njezinom zagovoru, pokušamo vježbati šutnju, rekao je, poruèivši vjernicima da treba shvatiti vrijednost šutnje, povuèenosti, "da bismo se susreli s Bogom". "U današnje vrijeme zaboravljamo ono što nas Božja rijeè uèi, kako nas Isus potièe, kako je bl. Marija svojim duhovnim kæerima u poticajima pisala, preko usta treba uvijek iæi rijeè blagoslova. Bog se služi našim ustima da blagoslivljamo njegovo sveto Ime, ali i da govorimo lijepe rijeèi, rijeèi koje ohrabruju, rijeèi koje pridižu, rijeèi koje ulijevaju mir i sigurnost, rekao je, pozvavši vjernike da svi pokušaju pripaziti na svoj govor i na potrebu šutnje kako bi u svima bio nastanjen Bog, Božja milost i da paze što unoseo u sebe, u svoje srce, kakve rijeèi i kakve misli. Za vrijeme euharistijskog slavlja pjevao je djeèji zbor "Stope" pod vodstvom s.M. Danijele Lisica. 2. srpnja 2014. broj 26/2014 25 Crkva u Hrvata ika Crkva u Hrvata Vjeèni Grad za vjeronauène olimpijce Nacionalni katehetski ured HBK nagradio po tri najbolje ekipe osnovnih i srednjih škola koje su pobijedile na državnom natjecanju iz vjeronauka Rim, 21.6.2014. (IKA) - Nacionalni katehetski ured Hrvatske biskupske konferencije nagradio je po tri najbolje ekipe osnovnih i srednjih škola koje su pobijedile na Vjeronauènoj olimpijadi, državnom natjecanju iz vjeronauka, ove godine sa završnicom u Šibeniku, putovanjem u Rim od 17. do 21. lipnja, objavljeno je na portalu Glasa Koncila. Na putu prema Vjeènome Gradu posjetili su u Padovi svetište sv. Leopolda Bogdana Mandiæa te baziliku Sv. Antuna Padovanskoga, kojima su se preporuèili u zagovor. Put se nastavio prema Rimu, do hrvatske hodoèasnièke kuæe Domus Croata gdje su sudionici putovanja bili smješteni i gdje ih je doèekala njihova voditeljica po Rimu, Anðela Jelièiæ. Prvoga dana boravka u Rimu olimpijci su sudjelovali na opæoj audijenciji pape Franje. na Trgu Sv. Petra, prošetali do Anðeoske tvrðave, poznatim trgovima do Konstantinova slavoluka i Rimskoga foruma i zatim posjetili Koloseum. Dojmljiv je bio i posjet najveæem Papinskom sveuèilištu u Rimu, slavnoj Gregorijani, gdje su saznali da su se u tom meðunarodnom uèilištu obrazovali i naši blaženici Alojzije Stepinac i Miroslav Bulešiæ. Olimpijci su imali èast posjetiti i tamošnju, najvažniju biblioteku svijeta Biblicum, u koju dolaze najveæi struènjaci Svetoga pisma iz cijeloga svijeta. Slijedio je posjet crkvi Svete Marije od Nebeskoga Oltara (Santa Maria di Araceli) u kojoj se nalazi grob Katarine Kosaèe (Kotromaniæ); crkvi Sv. Petra u Okovima te posjet bazilici Sv. Marije Velike. Treæi dan nagradnoga putovanja, uz posjet bazilici Sv. Ivana Lateranskoga, crkvi Sv. križa, Konstantinovoj krstionici i crkvi u kojoj se nalazi tzv. Scala santa, posebno je bio obogaæen posjetom katakombama sv. Kalista. Tu, na mjestu poèetaka kršæanstva, osim razgledavanja, mladi su sudionici nagradnoga putovanja slavili misu, koju je za njih predvodio don Mili Plenkoviæ, župnik s Hvara, u suslavlju s don Tomislavom Bašiæem, prefektom u Nadbiskupijskome sjemeništu u Splitu, takoðer pratiteljem jedne od pobjednièkih ekipa. Prisjetivši se važnosti mjesta na kojemu se slavila misa i svetkovine Tijelova koje se toga dana slavilo, Plenkoviæ je istaknuo da bez euharistije nije moguæ onakav autentièan i svet život o kakvom svjedoèe katakombe. Drugi nezaboravni trenuci bili su posjet bazilici Sv. Pavla izvan zidina i Vatikanu: Vatikanskim muzejima, Sikstinskoj kapeli, kupoli bazilike Sv. Petra i samoj bazilici, u kojoj su se olimpijci pomolili na grobovima svetih papa Ivana Pavla II. i Ivana XXIII. Dan je završio posjetom Hrvatskome zavodu sv. Jeronima, u kojemu ih je primio vicerektor zavoda o. Marko Ðurin. Nakon predstavljanja povijesti zavoda, olimpijci su se upisali u knjigu posjetitelja. Na povratku u domovinu olimpijci su posjetili Asiz, grad sv. Franje i "oazu mira". Kao i uvijek na putovanjima takve vrste, bogata i duhovnim sadržajima, mladima je pozitivan i vrlo dirljiv trenutak tijekom povratka bila i podjela dojmova, doživljaja s putovanja, zadovoljstvo, radost i zahvalnost za predivno iskustvo znanja, kulture, ljepote, druženja i zajedništva. Vjeronauèna olimpijada još jednom je dokazala da je puno više od pukog natjecanja iz jednoga nastavnoga predmeta. Banja Luka: Uruèene diplome šestoj generaciji maturanata Opæe gimnazije KŠC Banja Luka, 23.6.2014. (IKA/TABB) - Prigodnom sveèanošæu u holu Katolièkoga školskog centra "Bl. Ivan Merz" u Banjoj Luci u ponedjeljak 23. lipnja uruèene su diplome pedeset i trima maturanticama i maturantima Opæe gimnazije. Osim maturanata sveèanosti su nazoèili i njihovi roditelji, razrednice i profesori na èelu s direktoricom prof. Anðom Tomiæ, ravnateljem KŠC mr. Ivicom Božinoviæem te utemeljiteljem KŠC i gimnazije banjoluèkim biskupom Franjom Komaricom. Prigodne govore održali su ravnatelj Božinoviæ, direktorica Tomiæ, dvije razrednice, predstavnik roditelja i na kraju – nakon podjele diploma i pohvala veæem broju maturanata – biskup Komarica. Direktorica Tomiæ je izmeðu ostalog navela da je prosjek ocjena maturanata 4,43, da znatan broj maturanata ima sve najbolje ocjene, a da su velika veæina pohvaljeni zbog uèenja i vladanja. Za najbolju maturanticu proglašena je Milica Ðokiæ. Biskup je èestitao maturantima na uspješno prijeðenoj važnoj etapi života. Zahvalio je profesorskom i odgojiteljskom zboru na njihovoj velikoj ljubavi i požrtvovnosti, a zahvalio je i roditeljima maturanata na povjerenju u ovu odgojno obrazovnu instituciju i na konstruktivnoj suradnji. Potaknuo je maturante na hrabri novi iskorak u vlastitu buduænost pouzdavajuæi se u vlastite snage, a još više u Božju pomoæ koju Bog pruža svima jer sve ljude voli. Biskup je pred svima izrazio nadu da æe drugi uèenici nižih razreda Opæe gimnazije KŠC moæi - slièno kao sadašnji maturanti - uspješno maturirati, te da æe "entitetske i gradske vlasti konaèno uvažiti želje roditelja i financijski dostatno podržati prava roditelja na slobodan izbor u obrazovanju i odgoju vlastite djece". U protekloj školskoj godini 2013/14 u Opæoj gimnaziji KŠC u Banjoj Luci bilo je upisano 249 uèenika, a zahtjeva za upis bilo je daleko više. Kelkheim: 20.000 eura za poplavljene Kelkheim, 23.6.2014. (IKA) - Hrvatska katolièka župa Main-Taunus/Hochtaunus s voditeljem fra Marinkom Vukmanom prikupljala je novèana sredstva kako bi pomogli Hrvatima i drugim stanovnicima u nevolji s poplavljenih podruèja. Zajednica je prikupila 12.500 eura koje je uputila Hrvatskom Caritasu, zatim Caritasu Bosne i Hercegovine te karitativnoj organizaciji Kruh sv. Ante u Sarajevu. Kroz izraz solidarnosti, slanja drugih oblika materijalne pomoæi osobito onima koji s podruèja Hrvatske katolièke zajednice imaju rodbinu ili su sami s tih ugroženih podruèja, Hrvatskom Caritasu poslano je 4000 eura, Caritasu BiH 5000 eura, a u Kruh sv. Ante iz Sarajeva upuæeno je 3500 eura. Prije toga, poèetka katastrofalnih posljedica izazvanim poplavama, u Hrvatskoj i BiH bile su poplave s manjim razmjerima za što je takoðer Hrvatska katolièka župa MainTaunus/Hochtaunus prije nekoliko tjedana poslala Caritasima Crkvi u domovini 7500 eura pomoæi. . 26 2. srpnja 2014. broj 26/2014 ika Biskup Komarica pohodio Generalni konzulat RH Banja Luka, 23.6.2014. (IKA/TABB) - Banjoluèki biskup Franjo Komarica zajedno s èetvoricom domaæina, predstavnicima povratnika iz župe Liskovica kod Mrkonjiæ Grada, pohodio je 23. lipnja Generalni konzulat Republike Hrvatske u Banjoj Luci. Dan prije, biskup je pored porušene župne crkve u Liskovici predvodio misu uz sudjelovanje velikog broja domaæih župljana, mahom prognanih u Hrvatsku i druge zemlje. U konzulatu su razgovarali s generalnom konzulicom Dunjom Jevak o aktualnim problemima s kojima se susreæu povratnici u Donju i Gornju Liskovicu. Glavni problemi su vezani uz zapušteni put kroz ta sela, za koji se ne brine ni opæinska ni entitetska vlast, te nerazvedenost elektriène struje do svih onih kuæa koje su povratnici sami uspjeli obnoviti, a i do nekih kuæa koje je pomogla obnoviti Vlada RH. Povratnici iz Liskovice su zamolili generalnu konzulicu Jevak da intervenira kod entitetskih vlasti u RS i državnih vlasti BiH kako bi konaèno i oni dali materijalnu pomoæ povratnicima Hrvatima za njihov održivi povratak. Niti 22 godine nakon nasilnog protjerivanja svih žitelja župe Liskovica i uništavanja njihovih crkvenih objekata, katolici ta dva hrvatska sela kao i iz drugih pet sela u mrkonjiægradskoj opæini nisu odustali od povratka u svoj rodni kraj. Pozvali su konzulicu da ih doðe posjetiti i uvjeriti se u njihovu odluènost da se vrate na svoja ognjišta. Generalna konzulica Jevak je obeæala Liskovèanima i biskupu Komarici da æe razgovarati s nadležnim institucijama koje bi mogle i trebale pružiti pomoæ i hrvatskim povratnicima na podruèje RS te da æe gledati posjetiti Liskovèane uz proslavu blagdana sv. Ilije, nebeskog zaštitnika te drevne župe. Duhovna obnova i pohod sveæenika Srijemske biskupije poplavljenim mjestima U Jameni uruèena humanitarna pomoæ prikupljana u srijemskim župama Moroviæ/Jamena/Batrovci, 23.6.2014. (IKA/TU) – Srijemski biskup Ðuro Gašparoviæ i sveæenici Srijemske biskupije posjetili su u ponedjeljak 23. lipnja Moroviæ, Batrovce i Jamenu, mjesta koja je najviše stradala u poplavama. U Jameni je uruèena humanitarna pomoæ Štabu za izvanredne situacije u tome mjestu u vidu odjeæe, sredstava za higijenu i živežnih namirnica, dok je novèana pomoæ uruèena sedam najugroženijih obitelji. Inicijativa za prikupljanje humanitarne pomoæi potekla je od biskupa Gašparoviæa i direktora Caritasa preè. Joze Duspare, koji su veæ poèetkom poplava pozvali sve vjernike srijemskih župa da prikupljaju pomoæ za ugroženo stanovništvo. Po preporuci župnika u Šidu Nikice Bošnjakoviæa veæi dio pomoæi podijeljen je mještanima Jamene koja je najviše pogoðena poplavama, dok je dio pomoæi uruèen i Crvenom križu u Srijemskoj Mitrovici. Ovogodišnja lipanjska duhovna obnova sveæenika Srijemske biskupije organizirana je kao karitativno-humanitarni dogaðaj izazvan ovim nemilim dogaðajima. Prije posjeta Jameni, biskup Gašparoviæ u zajedništvu sa sveæenicama iz cijele biskupije, predvodio je misu u hodoèasnièkom svetištu u Moroviæu "Marije Pomoænice kršæana i duša u èistilištu". Duhovni nagovor prigodom duhovne obnove izložio je povjerenik za duhovnu formaciju sveæenika Srijemske biskupije i župnik u Novom Slankamenu preè. Berislav Petroviæ. Istaknuo je znaèaj svetkovine Presvetog Srca Isusova: "Èovjek se uvijek treba truditi sve više suoblièavati svoje srce Isusovom Srcu, jer je Crkva u Hrvata krotko i ponizno i èovjeku daje mir i spašava ga. Pobožnost prema Srcu Isusovu govori nam da Bog ima srce i da ono kuca za nas. U njemu ima mjesta za svakoga od nas i samo od njegova Srca možemo uèiti kako trebamo odgajati svoja srca", rekao je preè. Petroviæ. Nakon misnog slavlja, sveæenici su se uputili u Jamenu. Sveæenike Srijemske biskupije, na èelu s biskupom Gašparoviæem, doèekali su predstavnici Mjesne zajednice kao i koordinator Štaba za izvanredne situacije opæine Šid Cvjetko Rakiæ. Tijekom posjeta i razgovora s predsjednikom Mjesne zajednice Jamene Miodragom Starèeviæem, direktor Srijemskog Caritasa preè. Duspara predstavio je rad Caritasa i akciju za pomoæ postradalima kao i smjernice za buduænost. Nakon toga vodeæi predstavnici mjesta su iznijeli potrebe za još nekim neophodnim materijalnim stvarima stanovnicima tog mjesta. "Najveæi problem je nedostatak kreveta i ležaja za spavanje i bijele tehnike koja je uništena u poplavama, a nedostaju nam i isušivaèi prostorija kojih za sada imamo 30, ali su nedovoljni za isušivanje svih kuæa. Svaka pomoæ nam mnogo znaèi kao i ova danas i ja vam od srca zahvaljujem", rekao je predsjednik Mjesne zajednice Jamena. Srijemski Caritas pokazao je volju da i u iduæem razdoblju pomogne stanovništvu ovoga sela. "U ovu našu humanitarnu akciju ukljuèene su sve župe od Novog Beograda, Zemuna pa sve do Šida. Sve župe su se odazvale u prikupljanju pomoæi za ugroženo stanovništvo tako da je sakupljena velika kolièina hrane, odjeæe, sredstava za higijenu, vode. Srijemski Caritas je veæ nekoliko puta do sada organizirao ovakve akcije i to kada su bile poplave u Banatu, zemljotres u Kraljevu i Italiji, za djecu Filipina i drugo. Nisu to nešto velika sredstva, ali su svakako dobro došla", rekao je preè. Duspara. U crkvi Svete Marije Magdalene u Jameni, okupili su se vjernici te filijale gdje ih je pozdravio vlè. Bošnjakoviæ. Tom prigodom uruèena je novèana pomoæ nekoliko vjernièkih obitelji koja je rasporeðena prema broju èlanova domaæinstva, a s kojom æe moæi pomoæi i druge. Biskup Gašparoviæ rekao je da su humanitarnu pomoæ donijeli za cijelo mjesto jer zajednicu èine svi, i katolici i pravoslavni i èlanovi drugih vjeroispovjesti te je rekao da se treba pomagati svima koji su u nevolji. Zahvalio je svim župama na pomoæi te župnicima Srijemske biskupije koji su došli da vjernicima poplavljenih župa pokažu da nisu sami. Okupljene vjernike u Jameni biskup je potaknuo da budu pravi vjernici, kršæani i stanovnici ovog mjesta i da nastave složno živjeti jedni pored drugih i sa èlanovima drugih vjeroispovjesti. Nakon posjeta Jameni biskup i sveæenici uputili su se u obilazak mjesta Batrovci, gdje su se pomolili u crkvi Uzvišenja svetog Križa. 100. obljetnica roðenja sveæenika Ante Dujloviæa Banja Luka, 28.6.2014. (IKA/TABB) - Stota obljetnica roðenja sveæenika Ante Dujloviæa, svjedoka vjere, jednog od veæeg broja sveæenika Banjoluèke biskupije ubijenih tijekom II. svjetskog rata, proslavljena je 28. lipnja u župi Ivanjska na podruèju Banjoluèkog dekanata koncelebriranim misnim slavljem na kojem su se okupili domaæi vjernici kao i više stotina prognanih župljana, onih koji su došli iz Hrvatske te vjernici iz susjednih župa. Prije mise mons. dr. Anto Orlovac, autor knjige "Vjeran do smrti" o ubijenom župniku Dujloviæu upoznao je prisutne s likom vlè. Dujloviæa. Župnik Anto Dujloviæ roðen je 26. lipnja 1914 u selu Ružiæi u župi Ivanjska. Zareðen je za sveæenika 30. travnja 1939. Kao župnika župe Gumjera na desnoj obali donjeg toka rijeke Vrbas, èetnici su ga 11. srpnja 1943., nakon zlostavljanja ubili nedaleko od župne 2. srpnja 2014. broj 26/2014 27 Crkva u Hrvata crkve. Misno slavlje predvodio je banjoluèki biskup Franjo Komarica u koncelebraciji s pomoænim banjoluèkim biskupom Markom Semrenom i 14 dijecezanskih i redovnièkih sveæenika uz asistenciju dvojice ðakona. U propovijedi biskup Komarica izmeðu ostalog je rekao kako kreposni sveæenièki život Ante Dujloviæa i osobito njegova svjedoèka smrt, nisu izblijedjeli u zahvalnom sjeæanju tadašnjih njegovih župljana – Poljaka, koji su se nakon rata svi morali iseliti u Poljsku. On je dosita ljubio Boga. To svjedoèe i njegovi suvremenici ali i generacije potomaka mnogih od njegovih suvremenika. Svojim kršæanskim životom baštinjenim od njegovih pobožnih roditelja a uèvršæenima od njegovih odgojitelja i profesora u sjemeništima u Travniku i Sarajevu a onda konaèno i svojom muèenièkom smræu doista je pokazao da je zreo za nebo. On apsolutno zaslužuje da ga i mi – makar tek sada više od 70 godina nakon što je prešao u vjeènost, konaèno poènemo temeljitije upoznavati, a onda i nasljedovati, kao što to èine njegovi nekadašnji župljani i potomci tih župljana u Poljskoj, koji žele za njega pokrenuti postupak za beatifikaciju. Pred kraj mise biskup je blagoslovio spomen ploèu koju su domaæi župljani predvoðeni župnikom fra Markom Kovaèiæem postavili u èast i spomen domaæem sinu Anti Dujloviæu. Poslije mise, zajedništvo vjernika i njihovih pastira je nastavljeno za zajednièkim objedom koji su pripremili domaæi župljani predvoðeni rodbinom ubijenog župnika Dujloviæa. 23. hrvatski folklorni festival U Heusenstammu nastupilo dvanaest odraslih folklornih skupina iz hrvatskih katolièkih misija i zajednica iz Njemaèke Heusenstamm, 28.6.2014. (IKA) - Tradicionalni 23. hrvatski folklorni festival u Njemaèkoj, na kojem je nastupilo dvanaest odraslih folklornih skupina iz hrvatskih katolièkih misija (HKM) i zajednica (HKZ) iz Njemaèke, održan je u subotu 28. lipnja u Kulturnom i sportskom centru "Martinsee" u Heusenstammu kod Offenbacha na Majni, u organizaciji Hrvatskoga dušobrižnièkog ureda iz Frankfurta na Majni. Prije festivala održana je Služba rijeèi u kojoj je sudjelovala skupina mladih iz HKM Offenbach. Službu rijeèi uz prigodnu duhovnu rijeè predvodio je predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zadarski nadbiskup Želimir Puljiæ, koji je kazao kako smo na ovom svijetu da rod donosimo i to uz pomoæ Božjeg blagoslova, njegova nadzora i uputa. "Ne možemo sami, On nam je potreban. U tom kontekstu, dok vas gledam odjevene u narodne nošnje razmišljam o stoljeæima koja su iza nas. Ove lijepe nošnje su bile nekada misno ruho. U njima se išlo u crkvu. Ta lijepa odijela su vezana uz svetu liturgiju. Što se radilo kod crkve? Najprije se slavila misa, rijeè se Božja slušala, pjevalo se, oduševljeno slavilo otajstvo, a iza toga oko crkve se družilo. Sa sobom se nosilo nešto za pregristi pa se sjelo negdje u kut, pojelo, a nakon toga se zaigralo, zapjevalo, bacilo kamena s ramena, poigralo se boæama ili na karte. Crkva je bila mjesto gdje su se ljudi okupljali i uz crkvu raspravljali o zajednièkim planovima. Najlakše je bilo donijeti zakljuèak tu u blizini crkve, tu gdje Isus stanuje, koji nas sluša. Tu se nalazilo najbolje rješenje. U tom kontekstu zahvaljujemo Bogu što su naši preci imali taj osjeæaj za Božju prisutnost, osjeæaj važnosti Božje rijeèi i osjeæaj za sakramente koji su ih hranili i bez kojih nisu mogli. Od 28 2. srpnja 2014. broj 26/2014 ika poèetka je bila svijest kršæana da ne mogu bez mise. I naši su ljudi stoljeæima isto tako držali do mise. Bez mise nisu mogli. Misa je bila vrhunac, nedjelja je bila vrhunac njihovoga tjednog slavlja i okupljali su se, ali ne samo da bi proslavili misu, nego i da bi se družili, da bi misa urodila plodom zajednièkog života, zajednièkih planova, zajednièke pjesme veselja i igre. Sve je to išlo zajedno. Zato u ovoj prigodi zahvaljujem voditeljima naših misija i pastoralnim djelatnicima koji se trude i u tuðini njegovati takav osjeæaj – prenositi i pomagati da se ta svijest nedjelje zadrži i u jednom i u drugom obliku, osobito u ovom liturgijskom sakramentalnom upravo s onom sviješæu kako su to prvi kršæani govorili: Mi bez nedjelje ne možemo! Dok danas ovdje pribivate na ovom festivalu, imajte u vidu da je ovo jeka stoljeæa. U ovim pjesmama, kolima progovara naša prošlost, naš identitet, tu se otkrivamo i po tome se prepoznajemo i danas kad smo u Europi. Stoga vam zahvaljujem da se trudite saèuvati to što nam je dragocjeno i da ovim susretima podržavate taj žar i to vjerom. Pravi je uspjeh kad smo zajedno, povezani, umreženi s istim idealima, idejama, željama da ostvarimo zajednièki program", kazao je mons. Puljiæ, posebno istaknuvši važnost vjere koja raða kulturu, o èemu je govorio sv. Ivan Pavao II. Festival je zapoèeo hrvatskom himnom. Dobrodošlicu sudionicima i okupljenima uputio je uime organizatora delegat za hrvatsku pastvu u Njemaèkoj vlè. Ivica Komadina. Posebno je zahvalio mons. Puljiæu na predvoðenju Službe rijeèi. Potom je otvorio festival. Prigodnu pozdravnu rijeè uputio je i gradonaèelnik Heusenstamma Peter Jakoby. Okupljene su pozdravili i konzulica Generalnog konzulata R. Hrvatske iz Frankfurta na Majni Lidija Pansegrau-Hadroviæ i vicekonzul Generalnog konzulata Bosne i Hercegovine Dragan Bagariæ. Na festivalu je bilo više sveæenika koji su došli u pratnji svojih skupina, kao i pastoralnih suradnica i suradnika – redovnica i laika, voditeljica i voditelja skupina, te roditelja i drugih ljubitelja hrvatske folklorne baštine. U prosudbenoj komisiji bio je ugledni istraživaè hrvatskog folklora prof. Vidoslav Bagur. Èlanovi folklornih skupina pjesmom i plesom povele su okupljene hrvatskim krajevima u kojima se njeguje bogatstvo hrvatske tradicijske kulture. Nastupile su folklorne skupine iz hrvatskih katolièkih misija i zajednica u Njemaèkoj Main-Taunus/Hochtaunusa, Wupperala, Mainza, Offenbach am Main, Darmstadta, Mülheim/Oberhausena, Stuttgart-Bad Cannstatta, Duisburga, Mannheim-Mosbacha, Essena, Münchena i Düsseldorfa. Na kraju je uime prosudbene komisije prof. Vidoslav Bagur kazao kako je bilo lijepo vidjeti toliko dobrih mladih pjevaèa i plesaèa. "Nekad se tradicijska kultura prenosila usmenom predajom, a danas to rade voditelji skupina i njima zapravo treba uputiti veliku zahvalu, jer da njih nema ne bi bilo ni ovoga svega lijepoga što smo veèeras ovdje doživjeli." Prof. Bagur je nakon smotre svakoj skupini pojedinaèno uputio struènu rijeè. Delegat Komadina zahvalio je svima na odazivu te obitelji Vuko koja je pomogla ostvarenju smotre nastupom u toj dvorani. Predstavnicima skupina uruèene su zlatne medalje. Program je vodila dr. med. dent. Betina Mamiæ-Salvia. Prireðen je i zabavni program u kojem je nastupilo više izvoðaèa. . ika Kardinal Puljiæ u sarajevskoj katedrali zaredio devetoricu ðakona za sveæenike Sarajevo, 29.6.2014. (IKA/KTA) - Tijekom sveèanog misnog slavlja u nedjelju 29. lipnja, na svetkovinu sv. Petra i Pavla i na vanjsku proslavu Srca Isusova, zaštitnika katedrale i Vrhbosanske nadbiskupije, vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljiæ zaredio je u sarajevskoj katedrali devetoricu ðakona za sveæenike: šestoricu za Vrhbosansku nadbiskupiju i trojicu za Franjevaèku provinciju Bosnu Srebrenu. U propovijedi kardinal se prisjetio molitvenog zaziva koji su u vrijeme njegova djetinjstva molile brojne obitelji: Bože, daj nam sveæenika po svome Srcu! Dodao je kako je vremenom sve više shvaæao da ostvaren sveæenik može biti samo onaj koji zna uèiti od božanskog Srca. Podsjetio je na Isusove rijeèi: "Uèite se od mene, jer sam krotka i ponizna srca". "Uspješan je sveæenik je onaj sveæenik koji nauèi blagu vijest blago i radosno naviještati. Radostan je sveæenik onaj koji je poput Krista imati probodene ruke i bok kako bi vodio svoje stado. Takav sveæenik je uvjerljiv", kazao je kardinal Puljiæ istièuæi kako je potrebno da sveæenik bude spreman na žrtvu i na posveæivanje svijeta. "Sretan sveæenik je onaj koji trajno uèi od Isusa", istaknuo je kardinal Puljiæ, naglasivši potrebu da Isus bude u središtu sveæenikova života. "Bez prave poniznosti nema vjernosti. Bez unutarnje slobode nam odanosti. Nijedan sveæenik, koji je bilo èime zarobljen, ne može biti sretan sveæenik", kazao je kardinal Puljiæ, ukazujuæi na važnost osobne molitve, otvorenost Božjoj rijeèi i trajno ispovijedanje da je Isus Krist, Sin Boga živoga. Rekao je da sveæenik govori iz onoga što mu je u srcu istièuæi važnost da u sveæenikovu srcu stanuje Krist Govorio je o životima svetih apostola Petra i Pavla koji su uzori u svjedoèenju i ljubavi prema Isusa Krista. "Bit æete opeèaæeni svetim redom prezbiterata. Za to vam je živjeti i to iz vjere na naèin da trajno uèite od Isusova Srca", kazao je kardinal Puljiæ, napomenuvši da æe morati proæi kroz kušnje te da æe trebati dokazati za što žive i što je njihov svetinja. "Hrabrim vas: ne bojte se!" poruèio je kardinal Puljiæ. Gailbach: Èetrdeset godina misništva vlè. Levaka Obljetnicu æe proslaviti i 3. kolovoza u Gornjoj Stubici Gailbach, 29.6.2014. (IKA) - Voditelj Hrvatske katolièke misije Aschafenburg i župnik njemaèke župe sv. Mateja u Gailbachu kod Aschafenburga, sveæenik Zagrebaèke nadbiskupije Ivan Levak proslavio je 40. obljetnicu misništva misnim slavljem u nedjelju 29. lipnja u crkvi Sv. Mateja u Gailbachu. Koncelebrirali su delegat za hrvatsku pastvu u Njemaèkoj Ivica Komadina, koji je takoðer toga dana slavio 40. obljetnicu sveæeništva, te njemaèki sveæenik u mirovini Karl Reichert koji je slavio 65. obljetnicu misništva. Na misi koju je predvodio je vlè. Levak propovijedao je Gerd Goldhammer. U asistenciji su bili dvojica njemaèkih stalnih ðakona. Na sveèanoj i zahvalnoj misi, na kojoj su proslavljeni sv. Petar i Pavao, sudjelovali su i njemaèki i hrvatski vjernici. Èestitke slavljenicima vlè. Ivanu, vlè. Komadini i vlè. Reichertu uputio je i gradonaèelnik Aschafenburga Klaus Herzog. Na kraju je, na iznenaðenje vlè. Levaka, njemaèki župni zbor otpjevao pjesmu "Fala" Dragutina Domjaniæa. Slavlje je nastavljeno u župnoj dvorani tijekom kojega su prigodni program izveli Nijemci i Hrvati. Vlè. Ivan Levak sveèano æe proslavit 40. obljetnicu misništva i u domovini. Bit æe to 3. kolovoza u župi Gornja Stubica iz koje potjeèe. Slavlje æe se održati ispred kapele Sv. Katarine muèenice u selu Jakšinec u župi sv. Jurja u Crkva u Hrvata Gornjoj Stubici. Vlè. Levak kupio je zemljište na kojem je sagradio tu kapelu. Uz to kupio je još jedno zemljište koje je darovao društvu "Rudolf Perešin", na kojem bi se trebao graditi spomen-dom toga hrvatskog velikana iz Domovinskog rata. Vlè. Levak vjeruje kako bi se sljedeæe godine poèeo graditi spomen-dom "Spomen hiža" Rudolfa kojeg je vlè. Ivan osobno poznavao i koji je roðen nekoliko stotina metara udaljenosti od kapelice Sv. Katarine i graðevinske parcele. Projekt koji je veæ gotov izradio je i darovao ing. Juraj Juras i njegov ured "Zrcalo projekt". Vlè. Ivan Levak roðen je 8. prosinca 1948. u selu Jakšinec, župa sv. Jurja u Gornjoj Stubici. Nadbiskupijsku klasiènu gimnaziju završio je na Šalati u Zagrebu s ispitom zrelosti 1967. Nakon odsluženja vojnog roka 1969. upisao je filozofsko-teološki studij na Katolièkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Za sveæenika je zareðen 29. lipnja 1974., a 4. kolovoza te godine slavio je mladu misu u crkvi Sv. Juraja u Gornjoj Stubici. Pastoralno je djelovao u Zagrebu, kao kapelan u župi sv. Anðela u Savskom Gaju – Novi Zagreb, te kao osnivatelj župe i župnik župe Roðenja Marijina, Savica-Šanci u Zagrebu i sv. Vida u Petruševcu. Dvadeset pet godina je u Njemaèkoj gdje vodi Hrvatsku katolièku misiju u Aschaffenburgu i malu njemaèku župu sv. Mateja evanðeliste. Sveæenièko reðenje u Mostaru Mostar, 29.6.2014. (IKA/KTA) - Biskup mostarskoduvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski Ratko Periæ zaredio je na svetkovinu sv. Petra i Pavla, 29. lipnja, u mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve za sveæenike fra Gorana Azinoviæa iz Meðugorja, fra Darija Galiæa iz D. Blatnice (Èerin), fra Hrvoja Miletiæa iz Sesveta, fra Antonija Šakotu iz Èitluka, don Antu Èarapinu iz Drežnice i don Tomislava Zupca iz Služnja (Èitluk). U sveèanoj misi koncelebrirali su provincijal Hercegovaèke franjevaèke provincije fra Miljenko Šteko, župnici rodnih župa novoreðenika i šezdesetak sveæenika. Biskup Periæ u propovijedi je, oslanjajuæi se na poziv proroka Izaije i Jeremije pa i sv. Pavla, istaknuo da je Bog onaj koji "od majèina krila" poziva, a èovjekovo je da se u vjeri odazove. To su uèinila ova šestorica mladih ljudi. Vjera i vjernost temeljne su kreposti na kojima poèiva sveæenièki poziv, odaziv i ustrajnost. Istinska vjera ukljuèuje vjernost do groba. Traži se vjera kao povjerenje u Boga, kao predanje u nevidljivu i sigurnu ruku Oèevu, vjera u vlastito sakramentalno sveæeništvo, u smisao prezbiterske službe, propovjednièke, ispovjednièke, euharistijske, pa onda još dublje, vjera u smisao sveæenièke egzistencije, u smisao u život i ovaj i onaj. Svaèija, a poglavito sveæenièka vjera i vjernost hrane se iz razgovora s Bogom kroz molitvu. Kroz molitvu treba s Bogom razgovarati o svom zvanju i poslanju, suradnicima, o svome radu i kušnjama, istaknuo je reðenicima biskup Periæ, a zatim protumaèio tri važne sveæenièke službe: pouèavanje, posveæivanje i upravljanje. Nakon obreda reðenja provincijal Šteko zahvalio je Bogu, biskupu Periæu, a posebno i roditeljima za dragocjeni dar svojih sinova Bogu i Crkvi kao i za njihovu molitvu za ustrajnost na putu prema sveæeništvu njihove djece te ih zamolio da nastave s molitvom. Èestitao je novoreðenicima i ohrabrio ih na putu sveæeništva. Slavlje je uvelièao katedralni zbor pod ravnanjem don Nike Luburiæa. Nakon mise slavlje je nastavljeno èestitanjem novim sveæenicima uz agape u katedralnoj dvorani, a onda se produžilo u noæ u klaustru mostarskog samostana. 2. srpnja 2014. broj 26/2014 29 Inozemne vijesti ika Inozemne vijesti Susret generalnih tajnika europskih biskupskih konferencija U Strasbourgu podijelili zajednièku brigu za istinsko duhovno, politièko i društveno dobro ljudi na Starome kontinentu Strasbourg, 22.6.2014. (IKA) - Generalni tajnici dvadeset i pet europskih biskupskih konferencija okupili su se od 19. do 22. lipnja u Strasbourgu na svom godišnjem susretu. Skup, održan pod pokroviteljstvom Vijeæa europskih biskupskih konferencija (CCEE) u suradnji sa Stalnom misijom Svete Stolice pri Vijeæu Europe i uz potporu mons. Oliviera Ribadeau-Dumasa, tajnika Francuske biskupske konferencije, pozdravio je strasburški nadbiskup Jean-Pierre Grallet. Glavni dio susreta sastojao se u upoznavanju s institucijama u Strasbourgu (Vijeæe Europe, Europski sud za ljudska prava, Venecijanska komisija). Sudionici su se susreli sa zamjenicom glavnog tajnika Vijeæa Europe Gabriellom Battaini Dragoni; zatim s predsjednicom i glavnim tajnikom PACE-a (Plenarne skupštine Vijeæa Europe) Annom Brasseur iz Luksemburga i Wojciechom Sawickim iz Poljske; malteškim sucem Vincentom de Gaetanom, te s glavnim tajnikom Venecijanske komisije Thomasom Marketom. Na susretu je sudjelovao takoðer predstavnik ComECE-a, kao i generalni tajnici kontinentalnih biskupskih konferencija Afrike (Secam-Sceam), Azije (FABC) i Oceanije (FCBCO). Susret je generalnim tajnicima biskupskih konferencija pružio moguænost da se bolje upoznaju s Vijeæem Europe i njegovim glavnim pridruženim tijelima s èijim su ih radom izravno upoznali njihovi voditelji. Bila je to ujedno prilika da se podastru neka pitanja koja posebno zaokupljaju Crkvu a na poseban naèin stanje u nekim zemljama gdje su mir i socijalna kohezija još uvijek u opasnosti. Sudionici su se u više navrata osvrnuli na teško stanje u Ukrajini i Bosni i Hercegovini. Tajnici biskupskih konferencija i Vijeæa Europe jasno uviðaju kako te zemlje žive situacije koje zahtijevaju pomno praæenje i èvrste odluke u pogledu rješavanje njihovih stvarnih i dramatiènih problema. Spomenulo se takoðer inicijative koje Vijeæe Europe veæ godinama promièe a tièe se vjerske dimenzije interkulturalnog dijaloga. Na taj je naèin priznata ne samo važnost religije veæ takoðer njezina javna dimenzija. Sudionici su ipak izrazili stanovite dvojbe i brige u želji da se na tim susretima uvijek poštuje identitet religija, koje se ne smije promatrati iskljuèivo kao povijesne èinjenice, veæ prije svega kao iskustvo koje odreðuje èitav èovjekov život, od njegove savjesti pa do njegova društvenog života. Èinjenicu da religija zadobiva na sve veæoj važnosti u javnosti i svijesti europskih graðana i da je to danas kljuèni element za socijalnu koheziju, snažno potvrðuje znaèajan porast predstavki upuæenih Europskom sudu za ljudska prava o pitanjima vezanim uz vjerski aspekt. U tome smislu sudionici prepoznaju važnost praæenja rada europskih dužnosnika, posveæujuæi napose pozornost tome da njihov zakonodavni rad bude uvijek nadahnut vrijednostima koje su zajednièke i priznate od svih. Razlièite situacije koje su spomenute tijekom susreta pokazuju kako je pomirenje u Europi izuzetno aktualna i urgentna tema. U središtu pozornosti ne bi smjelo biti samo prevladavanje podjela i sukoba iz prošlosti i oproštenje, veæ pozornost mora biti usmjerena na suradnju meðu narodima i nacijama. To æe se moæi ostvariti jedino u ljubavi i 30 2. srpnja 2014. broj 26/2014 pravednosti. Tijekom rasprava predstavnicima Vijeæa postavljena su razna druga pitanja kako bi ona mogla postati stalne teme razmišljanja u europskim institucijama kao što su: oblici nesnošljivosti i diskriminacije koji ugrožavaju pravo na vjersku slobodu; važnost da se jasno oèuva pravo na prigovor savjesti lijeènika ili drugih osoba koje rade u zdravstvu kada su posrijedi pitanja vezana uz bioetiku i ljudski život; pravo na obranu i promicanje shvaæanja obitelji utemeljene na braku izmeðu muškarca i žene; neuspjelo pridavanje pravne osobnosti Katolièkoj Crkvi u Turskoj; rješavanje migracijskog pitanja polazeæi od potrebe da se tome problemu prestane pristupati iz perspektive izvanrednog stanja, kao i zaštita i položaj brojnih emigranata koji su radna snaga u domaæinstvu; pitanje izbjeglica… Crkva je uvijek zainteresirana za dijalog i suradnju kada je rijeè o obrani ljudskog dostojanstva i ljudskih prava, èime daje svoj specifièan doprinos. Njezino je ne samo pravo veæ i dužnost govoriti uime najranjivijih u cilju promicanja opæeg dobra i pravde. U sklopu susreta sudionici su se susreli takoðer s nekim veleposlanicima, sucima i dužnosnicima Vijeæa Europe. Posebni je dio susreta bio posveæen dijalogu s tajnicima tijela s drugih kontinenata (Afrike, Azije, Oceanije) koji su govorili o izazovima s kojima se suoèavaju društva i Crkve na njihovim kontinentima te kako se na Europu gleda izvana. Istina je da se Europa èesto predstavlja kao duhovno umoran kontinent, no ne smije se, meðutim, nikada gubiti nadu, buduæi da se ona temelji na sigurnosti da Bog nikada ne napušta svoj narod. Sudionici su takoðer posvetili dio vremena razmišljanju o posljednjim europskim izborima i izazovima s kojima se danas suoèava Europa. Ponovno su potvrdili da je Crkva – ne ulazeæi u polje politike u strogom smislu rijeèi i nikada ne zaboravljajuæi da je njezino poslanje nositi Kristovo svjetlo i spasenje svim ljudima – uvjerena da æe jedino politika utemeljena na naèelima ljudske osobe, opæeg dobra, solidarnosti i supsidijarnosti moæi biti graditeljicom pravednog, miroljubivog i plodnog društva. Sudionici su, naposljetku, upoznati s radom CCEE-a i na poseban naèin s II. europskim socijalnim danima koji æe se održati u Madridu od 18. do 21. rujna ove godine. Razmijenili su takoðer mišljenja o najžurnijim izazovima s kojima se Crkva suoèava u nekim zemljama. Susret je zakljuèen 22. lipnja Misom za Europu, koju je organizirala Stalna misija Svete Stolice u suradnji sa Strasburškom nadbiskupijom. Misa, kojom je predsjedao mjesni nadbiskup Jean-Pierre Grallet, održana je u katedrali u Strasbourgu prepunoj vjernika, meðu kojima su bile brojne osobe zaposlene u europskim institucijama: zastupnici u Europskom parlamentu, veleposlanici i službenici Vijeæa Europe kao i èlanovi crkvenih zajednica i tijela koje izbliza prate Europu na njezinu razvojnom putu. Papina poruka putem Twittera Koliko bih samo želio da svi imaju pristojan posao! Vatikan, 24.6.2014. (IKA) - Koliko bih samo želio da svi imaju pristojan posao! To je od temeljnoga znaèenja za ljudsko dostojanstvo – stoji u poruci Svetog Oca na njegovu Twitter raèunu @Pontifex, objavljenoj 24. lipnja na devet svjetskih jezika, za više od 14 milijuna osoba koje preko te društvene mreže prate Papine poruke. ika Kaldejski katolièki patrijarhat upozorava na sve veæu politièku krizu Bagdad, 24.6.2014. (IKA) - Kaldejski katolièki patrijarhat uputio je apel svim ljudima dobre volje istièuæi važnost postizanja politièkoga rješenja iraèkoga sukoba. U priopæenju upuæenom agenciji Asia News, katolièki lokalni poglavari potièu sukobljene strane da upotrijebe razum kako bi se uspostavila vlast nacionalnoga jedinstva koja æe predstavljati sve graðane. Potrebno je politièko rješenje za aktualnu krizu koja je velika opasnost za jedinstvo nacije, i zbog koje je sve veæa i sve više moguæa konkretna opasnost od graðanskoga rata, istaknuto je u priopæenju koje prenosi Radio Vatikan. Kada bi sadašnje stanje potrajalo, ne bi bilo ni pobijeðenih, ni pobjednika, jer bi izgubili svi; prije svega iraèko nacionalno jedinstvo, a razlièite bi etnièke skupine zauvijek nestale. Premda se Katolièka Crkva u Iraku uvijek protivila eventualnoj podjeli zemlje na tri dijela (na šijitsku, sunitsku i kurdsku državu), koju je prošlih dana najavio kurdski premijer, to je moguænost koja postaje sve konkretnija. Kaldejski patrijarhat u apelu potom upozorava da inozemne snage nastoje zadovoljiti samo vlastite interese, a ne interese naše zemlje. U ovom kritiènom razdoblju svi imaju biti potaknuti slušati glas razuma – napominju katolièki voðe – ako nastavimo težiti samo vlastitim interesima, ostat æemo podijeljeni, a ako politika pogriješi, bit æe izgubljena i prava naroda. Kaldejski katolièki poglavari stoga pozivaju na veæe pouzdanje u politièare koji pak imaju slušati glas razuma i promicati dijalog, kako bi se u kratkom roku uspostavila pouzdana vlada nacionalnoga jedinstva, koju æe poštovati svi Iraèani. Vatikan: Predstavljen Instrumentum laboris za predstojeæu Biskupsku sinodu o obitelji Vatikan, 26.6.2014. (IKA) – U Tiskovnom uredu Svete Stolice 26. lipnja predstavljen je dokument Instrumentum laboris III. izvanredne sinode Biskupske sinode koja æe se održati u Vatikanu od 5. do 19. listopada ove godine na temu "Pastoralni izazovi o obitelji u kontekstu evangelizacije". Na konferenciji za tisak govorili su generalni tajnik Biskupske sinode kardinal Lorenzo Baldisseri, kardinal Peter Erdo, nadbiskup Ostrogon-Budimpešte (Maðarska), glavni relator III. izvanredne sinode Biskupske sinode; kardinal Andre Vingt-Trois, pariški nadbiskup, predsjednik delegat; mons. Bruno Forte, nadbiskup Chieti-Vasta (Italija), posebni tajnik te braèni drugovi prof. Francesco Miano i prof. Pina De Simone, koji su iznijeli svoje osobno svjedoèanstvo iz obiteljskog života. Instrumentum laboris plod je istraživanja provedenog na temelju pripremnoga dokumenta a koje je obuhvaæalo 39 pitanja. To je istraživanje naišlo na pozitivan odjek u Božjem narodu i opæenito u javnosti, reèeno je na tiskovnoj konferenciji. Instrumentum laboris je dakle rezultat odgovora i opažanja vezanih uz osam skupina pitanja iz upitnika. Dokument pruža jednu viziju obiteljskog života u sadašnjem kontekstu, koji predstavlja poèetak dubljeg razmišljanja koje æe se odvijati u dvije etape predviðene Izvanrednom Biskupskom sinodom 2014. i Redovnom biskupskom sinodom koja je planirana za iduæu godinu a koje su usko vezane uz temu obitelji u svjetlu Kristova evanðelja. Tekst je podijeljen na tri dijela. Prvi dio je posveæen Evanðelju obitelji i govori o Božjem naumu, biblijskom i crkvenom uèenju i njegovu prihvaæanju, prirodnom zakonu i èovjekovu pozivu u Kristu. Slabo poznavanje crkvenog Inozemne vijesti uèenja, primjeæuje se u dokumentu, zahtijeva od pastoralnih djelatnika bolju izobrazbu i nastojanje da pomognu vjernicima, koji žive u razlièitim kulturnim i društvenim sredinama, razumjeti to uèenje. Ljepota obiteljskog života, dok se s jedne strane naslanja na trinitarni život, kao na vlastiti izvor, s druge se odražava u poniznom i radišnom životu Svete Nazaretske obitelji. U razlièitosti i uzajamnosti gradi se jedan stil zajednièkog života, kako u uzajamnom odnosu braènih drugova tako i s djecom. Danas je urgentno osluhnuti i znati pravilno odgovoriti na želju za zasnivanjem obitelji koja se budi u mlaðim naraštajima. U drugom dijelu govori se o pastoralnim izazovima vezanim uz obitelj, kao što su kriza vjere, kritiène situacije, vanjski pritisci i druge problematike. U zadaæe pastira ubraja se priprava za ženidbu, koja je danas sve nužnija, kako bi zaruènici svoje opredjeljenje doživjeli kao osobni pristanak vjerom uz Gospodina te svoju obitelj gradili na èvrstim temeljima. U nekim obiteljskim situacijama osjeæa se utjecaj poteškoæa u odnosima meðu braènim drugovima i drugih vanjskih uvjetovanosti prouzroèenih ekonomskim, društvenim i kulturnim faktorima koji utjeèu na obitelj (ratovi, siromaštvo, zloupotrebe, nasilja, odvajanja, migracije, poligamija i drugo). Zatim se govori na osobit naèin o teškim pastoralnim situacijama, koje se tièu raznih oblika suživota i èinjeniènih zajednica, rastavljenih braènih drugova, rastavljenih i ponovno oženjenih osoba i njihove djece, djevojèica majki, onih koji žive u crkveno neregularnom stanju kao i onih koji traže ženidbu a nisu vjernici ili ne prakticiraju svoju vjeru. Fenomen suživota i èinjeniènih zajednica, koji bilježi sve veæi rast, uzrokovan je razlièitim razlozima, meðu kojima su i oni društvene, ekonomske i kulturne naravi. Crkva osjeæa dužnost pratiti te parove u nadi da æe time moæi poduprijeti jednu odgovornost, poput one ženidbene, koja za njih neæe biti prevelika. Kada je rijeè o rastavljenim i ponovno oženjenim vjernicima Crkva se osjeæa pozvanom naæi rješenja koja su spojiva s njezinim uèenjem, koja æe dovesti do vedrog i pomirenog života. U tome smislu se èini važnim zahtjev za pojednostavljivanjem i ubrzavanjem postupaka za proglašenje ženidbe ništavnom pred crkvenim sudovima. Èesta je i situacija da osobe traže ženidbu premda svoju vjeru, iz razlièitih razloga, ne žive na izrièit naèin. Tome se u pastoralu mora posvetiti veæa pozornost, kroz poboljšavanje teèajeva priprave za brak i praæenjem mladih braènih parova i nakon sklapanja ženidbe. Kada je rijeè o istospolnim zajednicama ustanovljeno se kako u vezi s tim postoje razlièiti pristupi u civilnim zakonodavstvima; istièe se pastoralna briga krajevnih Crkvi za te situacije, ukljuèujuæi pitanja vezana uz eventualnu djecu koja žive u takvim zajednicama. U treæem dijelu dokumenta predstavljene su tematike vezane uz otvorenost život, kao što su poznavanje i teškoæa u prihvaæanju uèiteljstva, pastoralne smjernice, sakramentalna praksa i promicanje mentaliteta otvorenog životu. Istièe se važnost poznavanja enciklike Humanae vitae i uèenja o odgovornom oèinstvu i majèinstvu, koje služi kao putokaz u izboru najprikladnije metode za reguliranje raðanja. Što se tièe odgojne odgovornosti roditelja na vidjelo izlazi teškoæa u prenošenju vjere djeci, koje se konkretizira u kršæanskoj inicijaciji. Radi se o kršæanskom odgoju u teškim obiteljskim situacijama, èiji se odrazi na djecu proširuju takoðer na podruèje vjere i naèine slavljenja sakramenata. Teme koje nisu ukljuèene u dokument, reèeno je na predstavljanju, obraðivat æe se na Redovnoj biskupskoj sinodi koja æe se održati od 4. do 25. listopada 2015. na temu "Isus Krist objavljuje misterij i poziv obitelji". 2. srpnja 2014. broj 26/2014 31 Inozemne vijesti Papa primio mlade astronome Vatikan, 27.6.2014. (IKA) - Ljetni teèaj Vatikanske zvjezdarnice pokazuje da se mladi mogu u traženju istine uzajamno pomagati i svjedoèiti skladan suživot, rekao je Papa polaznicima ljetnoga teèaja koji se u organizaciji Vatikanske zvjezdarnice održava u Castel Gandolfu, a koje je primio u Vatikanu 26. lipnja. Govoreæi o 14. ljetnom teèaju Vatikanske zvjezdarnice, koji je zapoèet 1. lipnja i traje èetiri tjedna, a naslovljen je "Bliske, daleke, nove i stare galaksije", Papa je rekao da polaznici nisu samo prouèavali galaksije, nego su dijelili svoje vjerske i kulturne tradicije svjedoèeæi "suživot u skladu". Gledajuæi vaša lica, èini mi se da gledam mozaik koji sadržava narode iz svih krajeva svijeta, primijetio je Papa dodajuæi: Pravedno je da svi narodi imaju pristup znanstvenom istraživanju i obrazovanju. Želja da svi narodi uživaju blagodati znanosti izazov je za sve, a posebice za znanstvenike, ustvrdio je papa Franjo. Teèaj Vatikanske zvjezdarnice potvrðuje da su znanosti prikladno i uèinkovito oruðe za promicanje mira i pravednosti. Osvrnuvši se na dijalog izmeðu znanosti i vjere, Sveti Otac rekao je da se Crkva raduje napretku znanosti, jer je to potvrda velikih moguænosti koje je Bog dao ljudskom umu, isto kao što se majka raduje i s pravom ponosi kada njezina djeca rastu u "mudrosti, dobi i milosti", ustvrdio je Papa te potaknuo mlade astronome da svoja znanstvena postignuæa dijele sa svojim narodima. Potpisan Ugovor izmeðu Svete Stolice i Republike Srbije o suradnji u visokom obrazovanju Beograd, 27.6.2014. (IKA) – U Beogradu je 27. lipnja potpisan Ugovor izmeðu Svete Stolice i Republike Srbije o suradnji u visokom obrazovanju, kojim su potvrðena naèela i definirani propisi o suradnji dviju strana na polju visokog obrazovanja, priopæio je Tiskovni ured Svete Stolice. Ugovor su potpisali uime Svete Stolice vatikanski državni tajnik za odnose s državama mons. Dominique Mamberti i uime Republike Srbije prvi potpredsjednik Vlade i ministar vanjskih poslova Ivica Daèiæ. Sveèanom su èinu nazoèili, s crkvene strane apostolski nuncij u Srbiji mons. Orlando Antonini; mons. Stanislav Hoèevar, beogradski nadbiskup i potpredsjednik Meðunarodne biskupske konferencije svetih Æirila i Metoda; mons. Ladislav Nemet, zrenjaninski biskup i generalni tajnik MBK; te mons. Janusz Blachowiak i mons. Henryk M. Jagodzinski; a sa državne strane generalni tajnik Ministarstva vanjskih poslova Republike Srbije Veljko Odaloviæ; Zoran Vlatkoviæ, veleposlanik, voditelj Kabineta prvog potpredsjednika Vlade i ministra vanjskih poslova; Mirko Jeliæ, veleposlanik Srbije pri Svetoj Stolici; Slobodan Vukèeviæ, veleposlanik, voditelj Ureda za susjedne zemlje i zemlje jugoistoène Europe; Dejan Zlatanoviæ, zamjenik voditelja Kabineta prvog potpredsjednika Vlade i ministra vanjskih poslova te Mirjana Kotlajiæ, savjetnica u Uredu za susjedne i zemlje jugoistoène Europe. Ugovor predviða da se dvije strane zauzimaju u jaèanju suradnje na podruèju visokog obrazovanja i promicanju izravnih kontakata meðu visokoškolskim ustanovama. Njime se ureðuju takoðer pitanja vezana uz uzajamno priznavanje akademskih naslova i javnih dokumenata koji potvrðuju postignutu visoku naobrazbu. Radi primjene toga Ugovora, dvije strane æe naknadno potpisati odgovarajuæe dodatne protokole, kojima æe biti definirane konkretne aktivnosti, kao i organizacijske i financijske uvjete primjene. Ugovorom se takoðer Katolièkoj Crkvi u Srbiji priznaje pravo da osniva i vodi visokoškolske ustanove bilo za crkvene discipline bilo za druge materije visokih studija. 32 2. srpnja 2014. broj 26/2014 ika Priopæenje Tiskovnog ureda Svete Stolice o mons. Jozefu Wesolowskom Vatikan, 27.6.2014. (IKA) – Pri Kongregaciji za nauk vjere ovih je dana zakljuèen prvi stupanj kanonskog postupka protiv bivšeg apostolskog nuncija u Dominikanskoj Republici Jozefa Wesolowskog odlukom o njegovu otpuštanju iz klerièkog staleža, navodi se 27. lipnja u priopæenju Tiskovnog ureda Svete Stolice. Optuženi sada ima dva mjeseca vremena da podnese eventualnu žalbu. Kazneni postupak pri vatikanskim sudskim organima nastavit æe se èim kanonska presuda postane konaèna. Osvræuæi se na neke informacije koje su objavljene u medijima u priopæenju se precizira kako je mons. Wesolowski uživao relativnu slobodu kretanja u išèekivanju da Kongregacija za nauk vjere provjeri utemeljenost optužbi koje mu se stavljaju na teret. Obzirom na sada donesenu odluku spomenutog dikasterija, na bivšeg nuncija æe biti primijenjeni svi prikladni propisi sukladno težini sluèaja. Papa primio izaslanstvo Ekumenskoga carigradskog patrijarhata Vatikan, 28.6.2014. (IKA) – Potrebno je prepustiti se vodstvu Duha Svetoga da možemo napredovati prema jedinstvu kršæana, rekao je papa Franjo èlanovima izaslanstva Ekumenskoga carigradskog patrijarhata koje je primio u Vatikanu 28. lipnja, na uoènicu svetkovine nebeskih zaštitnika Vjeènoga Grada, svetih Petra i Pavla. Papa je istaknuo da se "teologijom na koljenima" može stiæi na put jedinstva. Treba dijeliti bratsku radost, rekao je Papa èlanovima izaslanstva, "sestrinske Crkve iz Carigrada", spominjuæi se u prvom redu ekumenskog patrijarha Bartolomeja I., "ljubljenom bratu", s kojim je dijelio radost hodoèašæa u Svetu zemlju, a potom i molitvu za mir u Vatikanskim vrtovima. Papa je podsjetio na zagrljaj izmeðu pape Pavla VI. i Atenagore. Ta je proroèka gesta potaknula hod koji se nije zaustavio. Gospodin nam je dao ove prigode bratskoga susreta da možemo jedan drugomu oèitovati ljubav u Kristu, koja nas povezuje, i obnoviti zajednièku želju da idemo prema punom jedinstvu, dodao je Sveti Otac. Dobro znamo, nastavio je Papa, da je jedinstvo dar Božji, rekavši da jedni druge možemo gledati oèima vjere, zahvaljujuæi snazi Duha Svetoga, priznati se onim što smo u Božjem planu, a ne onim što su povijesne posljedice naših grijeha uèinile od nas. Ako, voðeni Duhom Svetim, nauèimo jedni druge gledati u Bogu, naš æe hod biti još brži, a suradnja na brojnim podruèjima svakodnevnoga života lakša, primijetio je Sveti Otac. Ovo se teološko shvaæanje "hrani vjerom, nadom i ljubavlju." Ono je "kadro iznjedriti istinsko teološko promišljanje, koje je zapravo sudjelovanje u viðenju koje Bog ima o sebi i o nama". Premda polazimo s razlièitih stajališta, ovo promišljanje na putu jedinstva može nas jedne drugima približiti, kazao je Papa dodajuæi: Stoga se ufam i molim da rad Meðunarodnoga mješovitoga povjerenstva bude izraz ovoga dubokog razumijevanja; ove teologije "na koljenima". Promišljanja o primatu i kolegijalitetu, o zajedništvu u opæoj Crkvi, o službi Rimskoga biskupa, tada više neæe biti ni akademska, a niti puka razmjena nepomirljivih stajališta. Svi se trebamo odvažno otvoriti djelovanju Duha Svetoga, biti zaokupljeni Kristovim viðenjem Crkve na putu "duhovnog ekumenizma, ojaèana muèeništvom mnogih kršæana koji su ekumenizam ostvarili krvlju, zakljuèio je Sveti Otac. Prilog dokumenti ika Prilog dokumenti Rezolucija 1. hrvatskoga iseljenièkog kongresa Zagreb, od 23. do 26. lipnja 2014. Sudionici 1. hrvatskoga iseljenièkog kongresa okupljeni u Zagrebu, od 23. do 26. lipnja 2014. godine, svojim radovima predoèenima na Kongresu omoguæili su ovu Rezoluciju. 1. Hrvatske iseljenièke zajednice, kao i druge iseljenièke zajednice u svijetu, izložene su u suvremenosti istodobnu djelovanju dviju, po svrsi i uèincima opreènih, težnja i promjena. Na jednoj su strani globalistièke težnje i programi. One iseljenièkim zajednicama ne jamèe ni valjanu perspektivu ni opstanak. Na drugoj su strani težnje samih zajednica k oblikovanju i uèvršæivanju navlastitih identiteta: socio-kulturnih i nacionalnih. Takvi identiteti nisu samo rezultat otpora globalistièkim težnjama. Oni su ponajprije izvrsna uporišta valjana legitimiranja iseljenièkih zajednica u odnosima s drugima. Oni su, takoðer, i nužna pomagala u odnosima zajednica spram navlastite buduænosti. Skrb o identitetu osnažuje, ponajprije, potrebe za radom u samoj zajednici, i na lokalnim razinama društava u kojima iseljenièke zajednice svakodnevno žive. Ali, na drugoj strani, nameæe potrebe za povezivanjem i koordinacijom rada u širim mrežama suradnje, koje, po opsegu, premašuju državne i kontinentalne granice. Takve su potrebe osobito jake i važne u iseljenièkim populacijama koje su rasute po više država i kontinenata. Meðu ostalim, takav je položaj i hrvatskog iseljeništva. Polazeæi od spomenutih opæih uporišta 1. hrvatski iseljenièki kongres afirmirao je dvije osnovne razine rada. Na prvoj razini, sudionici Kongresa analizirali su i predoèili brojne, iznimno vrijedne uvide u unutrašnja zbivanja i promjene pojedinih hrvatskih iseljenièkih zajednica: iz Australije, Kanade, Sjedinjenih Amerièkih Država i pojedinih europskih zemalja. Uvidi su predstavljeni sudionicima Kongresa – èlanovima drugih hrvatskih iseljenièkih zajednica te opæoj hrvatskoj javnosti. Na drugoj razini, Kongres je afirmirao potrebu za dugoroènom i postojanom suradnjom i koordinacijom brojnih hrvatskih iseljenièkih zajednica rasutih po svijetu, izmeðu sebe, "vodoravno", te s matiènom Republikom Hrvatskom. Potrebu za èvršæom meðusobnom suradnjom i koordinacijom osnažuje i èlanstvo Republike Hrvatske u Europskoj uniji, kao jedinstvenu geopolitièkom prostoru razvojne koordinacije 28 europskih država. Pri tome se Kongres naslanja na nezanemarivu baštinu onih hrvatskih iseljenièkih udruga koje su u svoje vrijeme bile sposobne za krovne uloge i uspješnu koordinaciju rada množine hrvatskih iseljenièkih zajednica. Iduæi tim tragom, sudionici 1. hrvatskoga iseljenièkog kongresa smatraju kako bi se ovakav kongres, no dakako, sadržajno i organizacijski bolji, trebao održavati svake druge godine. Morao bi postati krovnim zrcalom autonomne evolucije i napretka hrvatskih iseljenièkih zajednica te autoritativnim mjestom definiranja najboljih naèina njihove meðusobne suradnje, kao i suradnje s matiènom Republikom Hrvatskom. 2. Prvi hrvatski iseljenièki kongres organiziran je svesrdnom pomoæi Ureda za hrvatsku inozemnu pastvu u hrvatskoj dijaspori. Svi mjerodavni uvidi i odgovornih istraživaèa i pouzdanih svjedoka pokazuju kako je socio-kulturno održavanje hrvatskih iseljenièkih zajednica u brojnim sluèajevima ovisilo, a i sad ovisi, o valjanu radu hrvatskih katolièkih župa. Nije taj rad ogranièen samo na pastoralni dio. Posrijedi su, najèešæe, opsežni programi pomoæi èlanovima hrvatskih iseljenièkih zajednica, u rasponu od valjana odgojnog djelovanja do bolnièke i socijalne skrbi, od prijenosa hrvatskoga kulturnoga naslijeða s predaka na potomke do sustavna rada na istraživanju tragova Hrvata u zemljama doselidbe. Nezanemarivu pomoæ hrvatske katolièke župe i misije pružale su u razdoblju totalitarnih progona brojnim prognanicima i ugroženima, kao i brojnim izbjeglima u ratnim godinama. Sve te èinjenice podsjeæaju da je Katolièka Crkva u Hrvatskoj nezaobilazna ustanova u životnoj svakodnevici hrvatskih iseljenièkih zajednica. Posrijedi je dublja odluènost tih zajednica na èuvanju i njegovanju navlastita socio-kulturnog naslijeða i kljuènih obilježja identiteta. Ta je odluènost na djelu i u nekim drugim iseljenièkim skupinama. Sažeta je u programski stav: vjera naših djedova vjera je naše djece. Premda je ta odluènost, poznato je, u hrvatskom sluèaju bila izložena nemalim kušnjama i osporavanjima, danas je izvan prijepora uvid kako je baš ona bila odluèujuæim èimbenikom u unutrašnjoj razgradnji totalitarnih poredaka devedesetih godina 20. stoljeæa i otvaranju vrata demokratskoj preobrazbi hrvatskoga društva. Sudionici 1. hrvatskoga iseljenièkog kongresa odluèni su ovu nezaobilaznu baštinu ugraditi i u iduæe hrvatske iseljenièke kongrese koji æe se, (nadamo se: i s Božjom pomoæi), održati u buduænosti. 3. Republika Hrvatska pogoðena je krizom. Proèeljem te krize dominira gospodarska recesija, prisutna veæ nekoliko godina. Mjerodavni uvidi upozoravaju, meðutim, kako iza toga proèelja djeluje i dublja, moralna i politièka kriza, s korijenom u neprevladanom totalitarnom naslijeðu, prisutnom oštrije na politièkom sektoru, ali i na drugim podruèjima društvene zbilje. Sudionici 1. hrvatskoga iseljenièkog kongresa razložno zakljuèuju kako Hrvatska treba pomoæ za izlazak iz krize. Hrvatsko iseljeništvo želi, kao i prije u hrvatskoj modernoj povijesti, pružiti svaku pomoæ. Podsjeæamo, ukratko, na iseljenièke zalihe iz kojih se crpe moguænosti i sposobnosti potrebne za djelotvornu pomoæ. (a) U hrvatskom iseljeništvu trajno se njeguje i održava zamisao i ljubav spram neovisne hrvatske države. Poznato je da je ta zamisao u Hrvatskoj, tijekom najveæeg dijela modernog razdoblja, bila – kažnjiva. Hrvatsko iseljeništvo je, dakle, najtoèniji tumaè hrvatske državne suverenosti. O tome i više nego uvjerljivo svjedoèi razdoblje Domovinskoga rata 1991. – 1998. Bez valjana razumijevanja državne i nacionalne suverenosti, kao i moderne politièke kulture što se sabire u odgovornu patriotizmu, nije moguæe prevladati ni društvenu ni gospodarsku krizu u Hrvatskoj. U tom je poslu pomoæ hrvatskog iseljeništva nezaobilazna. (b) Hrvatske iseljenièke zajednice žive ponajprije u društvima s dugom i postojanom demokratskom tradicijom. Takve tradicije u Hrvatskoj, tijekom 20. stoljeæa, nema. U izgraðivanju i oblikovanju nove, demokratske politièke zbilje u Hrvatskoj, demokratska iskustva hrvatskog iseljeništva, kao i njegov politièki kapital, veæ su po naravi stvari – hrvatskom društvu najbliži i trajno na raspolaganju. (c) Hrvatske iseljenièke zajednice djeluju uglavnom u modernim gospodarstvima s izgraðenim tržišnim normama, postupcima, poslovnim moralom i poduzetnièkim stilovima. U Hrvatskoj, tijekom prošlog stoljeæa, moderno je tržišno gospodarstvo prisutno uglavnom fragmentarno i uglavnom u državnom sektoru. Takvo naslijeðe je i više nego oskudno za 2. srpnja 2014. broj 26/2014 33 Prilog dokumenti razvijanje modernog i konkurentnoga gospodarstva kakvo zahtijevaju suvremeni procesi. U tom pogledu valjani transfer znanja i umijeæa iz hrvatskih iseljenièkih zajednica u hrvatsko društvo bio bi i više nego dragocjen. (d) Financijska korist od hrvatskog iseljeništva najèešæe se svodi na korist od poznatih "deviznih doznaka". One su tijekom cijeloga hrvatskog modernog razdoblja važan izvor financija u hrvatskim kuæanstvima. Nije pretjerano reæi kako bi bez njih hrvatsko društvo i u prošlosti i u sadašnjosti bilo u socijalnom pogledu – neodrživo. No redukcija financijske pomoæi hrvatskog iseljeništva na "devizne doznake" nepravedno svodi tu pomoæ na – sirotinjske potpore. U sadašnjoj hrvatskoj krizi one su svakako važne. Ali je jednako tako važno znati kako u hrvatskom iseljeništvu djeluju brojni moæni investitori koji bi, pod valjanim uvjetima, bili sposobni uložiti u brojne gospodarske i socijalne poslove i izravno mijenjati na bolje i više nego skuèenu sadašnju hrvatsku gospodarsku perspektivu. (e) Brojni struènjaci, znanstvenici, menadžeri u zapadnim gospodarstvima hrvatskoga su podrijetla. Obrazovani su na vrsnim sveuèilištima i visokim školama. Profesionalno su oblikovani u tvrtkama i institucijama s provjerenom efikasnošæu i kakvoæom. Njihova pripravnost na pomoæ hrvatskom društvu nije nikada dovedena u pitanje. I sada je Hrvatskoj na raspolaganju. (f) Poznato je da su habitusi i djelovanje èlanova hrvatskih iseljenièkih zajednica u društvima odselidbe na popisu najmoænijih izvora oblikovanja tamošnjih predodžaba o Hrvatskoj i hrvatskom društvu ("brendiranja"). Predodžaba o svojstvima koje privlaèe druge i uèvršæuju dugoroèno povjerenje (osobito važno u poslovanju, ali i na posebnim gospodarskim podruèjima kakvo je turizam). K tomu, èlanovi hrvatskih iseljenièkih zajednica, ukljuèeni u razlièite profesionalne, politièke ili gospodarske mreže, raspolažu s nemalim socijalnim kapitalom i lobistièkim moguænostima. Potrebno je "samo", s pomoæu odgovarajuæih kulturnih politika, pozvati ga u pomoæ. I staviti u izgled moguænosti povratka primjerene suvremenim vrijednostima i aspiracijama. Navlastito pripadnicima drugog, treæeg, èetvrtog naraštaja. (g) Hrvatska je tijekom cijelog modernog razdoblja emigracijska zemlja. No mjerodavna upozorenja podsjeæaju kako postupno staro stanovništvo postaje veæinom u hrvatskom društvu. Ili: nije daleko vrijeme kad u Hrvatskoj neæe imati tko raditi. Pa, stoga, ni sretan dovršetak gospodarske i društvene krize nije izgledan. Mehanièki uvoz stanovništva iz drugih zemalja kao valjani lijek preporuèuju mnogi. No njihov optimizam narušavaju brojni podaci koji pokazuju kako su transferni troškovi i rizici od takvih rješenja iznimno veliki. Stoga Hrvatskoj nema druge nego pokušati u hrvatskoj dijaspori potražiti pomoæ za dugoroènu demografsku obnovu. Hrvatsko je iseljeništvo pripravno pomoæi. Ali u uvjetima koji jamèe da æe takva pomoæ biti uspješna. Sudionici 1. hrvatskoga iseljenièkog kongresa podsjeæaju kako sve ovdje spomenuto hrvatsko iseljeništvo nudi Republici Hrvatskoj. Koliko æe ponuðeno biti valjano prihvaæeno, ne ovisi o hrvatskom iseljeništvu. Ovisi, ponajprije, o politièkoj volji te o socijalnoj i nacionalnoj pomirbi u Republici Hrvatskoj. 4. Hrvatska javnost treba znati da se valjana pomoæ Hrvatskoj ne može pružiti u politièkim okvirima danas poznatim pod "zaštitnim" znacima: Zapadni Balkan ili Regija. Ne može jer je rijeè o starim/novim oblicima jugoslavenskog nasilja nad hrvatskom državnom samostalnošæu i hrvatskim interesima. 34 2. srpnja 2014. broj 26/2014 ika Isto tako, hrvatska javnost treba znati da se valjana pomoæ ne može pružiti, kao ni valjana suradnja, dok su hrvatske institucije iznutra, pretežno zarobljene razlièitim pljaèkaškim družbama, najèešæe staroga totalitarnog podrijetla iz razdoblja komunizma, ali i novonastalim družbama koje pod plaštem oblikovanja modernoga gospodarstva djeluju kao gospodari novoga hrvatskog dužnièkog ropstva. Valjanu pomoæ Republici Hrvatskoj hrvatsko iseljeništvo može pružiti samo ako njezine javne politike prožima privrženost nacionalnom identitetu, suverenosti, demokraciji i meðunarodnim dužnostima definiranim pripadnošæu krugu zapadnih država, gdje su i hrvatski iseljenici pretežno potražili prilike za bolji život. 5. Odnos politièkog sektora u Republici Hrvatskoj spram iseljeništva, nakon uspostave hrvatske državne samostalnosti (nakon 1990. godine) nije postojan i dosljedan. Tijekom Domovinskog rata (1991 – 1998) jasna je politièka volja da se hrvatsko iseljeništvo primjereno i odgovorno ukljuèi u razvitak Republike Hrvatske. No potom nastaje razdoblje viševrsnog "vrludanja". Politièko se zastupanje hrvatskog iseljeništva reducira na simbolièan trag. Nestaju institucije koje su mogle odigrati stožernu ulogu u razvitku buduæe suradnje, kao što je Ministarstvo iseljeništva. Stvaraju se brojne zapreke u zakonima koje izravno otežavaju ili obeshrabruju suradnju ili povratak (primjerice, Zakon o oporezivanju iseljenièkih mirovina). Osnažuju se u hrvatskoj javnosti negativne stigme hrvatskog iseljeništva, koje gotovo kopiraju politièke predodžbe o hrvatskom iseljeništvu nastale u totalitarnom razdoblju. Sve te negativne promjene u odnosima spram hrvatskog iseljeništva tijesno su svezane s padom hrvatskoga gospodarstva u recesiju te s rastuæom nesposobnošæu strategijskog mišljenja na politièkom sektoru, napose u definiranju nacionalnih prioriteta. 6. Hrvatskoj je potreban razvojni okret. Dio tog okreta treba obuhvatiti i promjene odnosa Republike Hrvatske spram hrvatskog iseljeništva. Utemeljenje Ureda za Hrvate izvan Hrvatske, pokušaj izrade posebne strategije te imenovanje Savjeta za njezinu provedbu, samo su poèetne, naèelno dobrodošle, ali nedovoljne, promjene. Potrebno je kritièki vrednovati dosadašnje politièke redukcije hrvatskog iseljeništva na prièuvne odjele politièkih stranaka, izbjegavanje ustavnih obveza Republike Hrvatske spram hrvatskog iseljeništva, manjak institucija specijaliziranih za rad s hrvatskim iseljeništvom, medijske prakse negativne stigmatizacije. Posebno treba kritièki rasvijetliti korijene blokade poduzetnièkih i inovacijskih programa iseljenièkoga podrijetla. 7. Za poèetak, sudionici 1. hrvatskog iseljenièkog kongresa predlažu nekoliko jednostavnih prijedloga: 7.1. Treba obnoviti Ministarstvo iseljeništva. 7.2. Treba revidirati skupine zakona protivne ustavnim obvezama Republike Hrvatske u odnosu spram iseljeništva, i protivne razvojnim interesima Hrvata u cijelosti. 7.3. Treba formirati posebne oblike potpore iseljenièkim poduzetnicima. Dosadašnja, nažalost rijetka, valjana iskustva na poticanju investicija i konkurentnosti u tom su pogledu dobrim putokazom. 7.4. U hrvatskim diplomatskim službama trebaju raditi struèni ljudi, sposobni i pripravni suraðivati s hrvatskim iseljenicima. 7.5. Treba razviti mrežu centara u hrvatskim iseljenièkim zajednicama za uèenje hrvatskog jezika i kulture. Takvi centri veæ djeluju u nekim hrvatskim zajednicama (Australija, Kanada) i dragocjen su putokaz u daljnjem poslu. ika 7.6. Osloncem na spomenute centre treba razviti kulturne politike usmjerene na drugi, treæi, èetvrti, naraštaj hrvatskih iseljenika. 7.7. Treba ukljuèiti hrvatsko iseljeništvo u hrvatski medijski okvir kao redovitu temu i sadržaj, izvan azilantskih, "specijalistièkih", programa. 7.8. U Hrvatskoj treba utemeljiti Muzej hrvatskog iseljeništva kao kljuènu ustanovu za sabiranje i èuvanje nacionalnog sjeæanja na iseljene Hrvate. 7.9. Treba omoguæiti kulturnim, znanstvenim i sveuèilišnim ustanovama u Hrvatskoj, kakve su Hrvatski studiji, Hrvatska matica iseljenika, koje su veæ na programskoj razini obvezatne razvijati suradnju s hrvatskim iseljeništvom, raditi na svojoj misiji bez kampanjskih i sustavnih ugroza. I s odgovarajuæom potporom. 8. Sve mjerodavne, tuzemne i inozemne ocjene potvrðuju da je radi valjana razvojnog odnosa Republike Hrvatske spram hrvatskog iseljeništva, kao nulti uvjet, potrebno raspolagati toènim i istinitim podacima o iseljeništvu, iseljenièkim zajednicama i prilikama u kojima žive. Zato su nužna metodološki kontrolirana znanstvena istraživanja razlièita domašaja i zamršenosti. Poznato je da je hrvatsko društvo nedostatno istraženo, nerijetko sebi nepoznato. Isto se može reæi i za hrvatsko iseljeništvo. Stoga, kao prvi korak prema poboljšanju stanja, treba ustrojiti stalno istraživanje hrvatskog iseljeništva pod radnim nazivom: CRO-barometar iseljene Hrvatske. Njega treba povjeriti kompetentnim znanstvenim ustanovama koje su se veæ pokazale sposobnima za takve poslove (primjerice Institut društvenih znanosti "Dr. Ivo Pilar"). 9. Svima je poznato kako hrvatske katolièke misije u hrvatskom iseljeništvu ne djeluju u optimalnim uvjetima. Ogranièenja su razlièite naravi: financijska, organizacijska, tehnièka, a uoèava se i nedostatak sposobna osoblja. Buduæi da je uloga hrvatskih katolièkih misija u oblikovanju valjanih uvjeta života hrvatskog iseljeništva nezaobilazna, potrebno je izraditi poseban program pomoæi tim misijama. 10. Sudionici kongresa ocjenjuju da je postignuta osnovna svrha kongresa: okupljanje, meðusobno druženje, prijateljska komunikacija, razmjena mišljenja, evidencija postojeæeg stanja te projekcije za buduæe djelovanje. Stoga je, radi uspješna rada u buduænosti, potrebno osigurati Kongresu valjanu osnovnu infrastrukturu (cjelovito tajništvo). 11. Sudionici 1. hrvatskoga iseljenièkog kongresa poruèuju hrvatskoj javnosti: Hrvatska je iseljenièka majka, a o majci se uvijek lijepo govori. U Zagrebu, 27. lipnja 2014. . Prilog dokumenti Pripadnost Crkvi Papina kateheza na opæoj audijenciji u srijedu 25. lipnja 2014. Draga braæo i sestre, dobar dan! Danas se u dvorani Pavla VI. nalazi skupina hodoèasnika koja je povezana s nama ovdje, to su bolesni hodoèasnici. Zbog ovog vremena, izmeðu toplog i moguænosti kiše, bilo je mudrije da ostanu tamo. Ali oni su povezani s nama velikim video zidom. I tako smo svi zajedno na ovoj audijenciji. I svi mi æemo moliti posebno za njih, za njihove bolesti. Hvala! U prvoj katehezi o Crkvi, održanoj prošle srijede, krenuli smo od inicijative Boga koji želi stvoriti jedan narod koji æe nositi njegov blagoslov svim narodima na zemlji. Zapoèinje s Abrahamom a zatim, s velikom strpljivošæu – a Bog je ima, ima je mnogo –, priprema taj narod u Starome savezu sve te, u Isusu Kristu, od njega èini znak i sredstvo sjedinjenja ljudi s Bogom i ljudi meðusobno (usp. Drugi vatikanski koncil, konst. Lumen gentium, 1). Danas æemo govoriti o važnosti koju za kršæanina ima pripadnost tome narodu. Govorit æemo o pripadnosti Crkvi. 1. Mi nismo izolirani i nismo kršæani na pojedinaènoj osnovi, svaki za sebe: naš je identitet pripadnost! Mi smo kršæani zato jer pripadamo Crkvi. To je kao neko prezime: ako je ime "ja sam kršæanin", prezime je "pripadam Crkvi". Veoma je lijepo primijetiti kako je ta pripadnost izražena takoðer u imenu koje Bog pridaje samome sebi. Odgovarajuæi Mojsiju, u èudesnom dogaðaju "goruæeg grma" (usp. Izl 3, 15), on sebe naziva Bogom otaca, Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim, Bogom Jakovljevim. Ne kaže: ja sam Svemoæni..., ne: Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov, Bog Jakovljev. Na taj se naèin on oèituje kao Bog koji je sklopio savez s ocima i ostaje uvijek vjeran svome savezu i poziva nas da uðemo u taj savez koji je prije svih nas, koji je iz onoga vremena. 2. U tome smislu, sjeæamo se sa zahvalnošæu prije svega onih koji su nam prethodili i koji su nas primili u Crkvu. Nitko ne postaje kršæanin sam od sebe! Je li to jasno? Nitko ne postaje kršæanin sam od sebe. Kršæani ne nastaju u laboratoriju. Kršæanin je dio naroda koji postoji od davnine. Kršæanin pripada narodu koji se zove Crkva i ta Crkva ga èini kršæaninom, na dan krštenja, a zatim kroz katehezu i tako redom. Ali nitko, nitko, ne postaje kršæanin sam od sebe. Ako vjerujemo, ako znamo moliti, ako poznajemo Gospodina i možemo prihvatiti njegovu rijeè, ako ga osjeæamo bliskim i prepoznajemo ga u braæi to je zato jer su drugi, prije nas, tu vjeru živjeli i zatim je prenijeli nama, njoj nas pouèavali. Vjeru smo primili od naših otaca, od naših predaka, i oni su nas vjeri uèili. Ako razmislimo dobro tko zna koliko dragih lica u ovome trenutku prolazi pred našim oèima: to mogu biti lica naših roditelja koji su tražili krštenje za nas; lice naših djedova i baka ili nekog od rodbine tko nas je uèio prekrižiti se i moliti prve molitve. U živom mi je sjeæanju ostalo lice jedne redovnice koja mi je predavala vjeronauk, uvijek je se sjetim – sigurno je u nebu, jer je sveta žena – ali ja je se uvijek sjetim i zahvaljujem Bogu za tu èasnu sestru. Može to biti i lice župnika, nekog drugog sveæenika, redovnice, vjerouèitelja, koji su nam prenosili sadržaj vjere i pomagali nam rasti kao kršæani... Eto, to je Crkva: velika obitelj, u koju pojedinac biva primljen i uèi živjeti kao vjernik i uèenik Gospodina Isusa. 3. Taj hod u vjeri moguæ je ne samo zahvaljujuæi drugim osobama, veæ zajedno s drugim osobama. U Crkvi ne postoji "uèini sam", ne postoje "slobodnjaci". Koliko je samo puta 2. srpnja 2014. broj 26/2014 35 Prilog dokumenti papa Benedikt opisao Crkvu kao "mi" Crkva! Ponekad èujemo neke kako govore: "Ja vjerujem u Boga, vjerujem u Isusa, ali Crkva me ne zanima...". Koliko smo samo to puta imali priliku èuti? Ali to ne ide. Ima onih koji smatraju da mogu imati osobni, izravni, neposredni odnos s Isusom Kristom izvan zajedništva i posredovanja Crkve. To su opasne i štetne napasti. To su, kao što je govorio veliki Pavao VI., apsurdne proturjeènosti. Istina je da je kroèiti zajedno s drugima zahtjevno, a koji put se može pokazati i napornim: može se dogoditi da nam neki brat ili sestra prave probleme, ili nas sablažnjavaju... Ali Gospodin je povjerio svoju poruku spasenja ljudima, svima nama, svjedocima; on nam dolazi ususret i daje se prepoznati u našoj braæi i našim sestrama, s njihovim darovima i njihovim ogranièenostima. A to znaèi pripadati Crkvi. Ime je "kršæanin" a prezime "pripadnost Crkvi". Dragi prijatelji, molimo od Gospodina, po zagovoru Djevice Marije, Majke Crkve, milost da ne padnemo nikada u napast da mislimo da možemo bez drugih, da možemo bez Crkve, da se možemo sami spasiti, da smo kršæani iz laboratorija. Naprotiv, ne može se ljubiti Boga ako se ne ljubi braæu; ne može se biti u zajedništvu s Bogom ako nismo u zajedništvu s Crkvom i ne možemo biti dobri kršæani drukèije nego zajedno s onima koji nastoje slijediti Gospodina Isusa, kao jedan narod, kao jedno tijelo, i to je Crkva. Hvala! Primjer svetih Petra i Pavla Papin nagovor uz molitvu Anðeo Gospodnji u nedjelju 29. lipnja 2014. Draga braæo i sestre, dobar dan! Od davnina, Crkva u Rimu slavi svetkovinu apostola Petra i Pavla na isti dan, 29. lipnja. Vjera u Isusa Krista uèinila ih je braæom a muèeništvom su postali jedno. Sveti Petar i Pavao, toliko razlièiti jedan od drugog na ljudskom planu, osobno su bili izabrani od Gospodina Isusa i odgovorili su na poziv prinijevši èitav svoj život. Kod obojice Kristova milost je uèinila velike stvari, preobrazila ih je. A kako ih je samo preobrazila! Šimun je zanijekao Isusa u dramatiènom trenutku muke; Savao je teško progonio kršæane. No, obojica su prihvatili Božju ljubav i pustili da ih preobrazi njegova milost; tako su postali prijatelji i apostoli Kristovi. Zato oni i dalje govore Crkvi i dan-danas nam pokazuju put spasenja. I nas, ako sluèajno upadnemo u najteže grijehe i u najveæu tamu, Bog je uvijek kadar preobraziti, kao što je preobrazio Petra i Pavla; može nam preobraziti srce i oprosti nam sve, preobražavajuæi tako našu tamu grijeha u zoru svjetla. Bog je takav: preobražava nas, uvijek nam oprašta, kao što je uèinio s Petrom i kao što je uèinio s Pavlom. Djela apostolska pokazuju brojne crte njihova svjedoèenja. Petar, primjerice, uèi nas da gledamo siromašne oèima vjere i dajemo im ono što nam je najdragocjenije: moæ Isusova imena. To je èinio s uzetim: dao mu sve što je imao, to jest Isusa (Dj 3, 4-6). Kod Pavla, kao što se govori tri puta u epizodi poziva na putu za Damask, koja oznaèava prekretnicu u njegovom životu, jasno se razgranièuje ono što je bilo prije i ono što je bilo poslije. Prije, Pavao je bio najljuæi neprijatelj Crkve. Poslije, stavio je cijeli svoj život u službu Evanðelja. I u našem sluèaju susret s Kristovom rijeèi može u potpunosti promijeniti naše živote. Nije moguæe èuti tu rijeè i dalje ostati na svojem mjestu, ostati ukorijenjenima u svoje navike. Ona nas potièe prevladati sebiènost u našim srcima i slijediti odluèno Gospodina koji je dao svoj život za svoje prijatelje. No, on je onaj koji nas svojom rijeèju mijenja; on je onaj koji nas preobražava; on je taj koji nam sve oprašta, ako otvorimo svoja srca i tražimo oprost. 36 2. srpnja 2014. broj 26/2014 ika Draga braæo i sestre, ova svetkovina pobuðuje u nama veliku radost, jer nam stavlja pred oèi djelovanje Božjeg milosrða u srcima dvojice muškaraca. To je djelovanje Božjeg milosrða u ta dva muškarca, koji su bili veliki grešnici. Bog i nas želi ispuniti svojom milošæu, kao što je uèinio s Petrom i Pavlom. Neka nam Djevica Marija pomogne prihvatiti je poput njih otvorena srca, ne primiti je uzalud! I neka nas podrži u èasu kušnju, da bismo svjedoèili Isusa Krista i njegovo evanðelje. Molimo to danas posebno za nadbiskupe metropolite imenovane tijekom protekle godine, koji su jutros slavili euharistiju sa mnom u Svetom Petru. Sve ih pozdravimo s ljubavlju zajedno s njihovim vjernicima i èlanovima obitelji, i molimo za njih! Nakon Angelusa Draga braæo i sestre, vijesti koje dolaze iz Iraka su, nažalost, vrlo bolne. Pridružujem se biskupima te zemlje apelirajuæi na vlasti da se kroz dijalog saèuva nacionalno jedinstvo i izbjegne rat. Izražavam blizinu tisuæama obitelji, posebice kršæanskih, koje su morale napustiti svoje domove te su u smrtnoj opasnosti. Nasilje raða nasilje; dijalog je jedini put do mira. Pomolimo se Djevici Mariji, da èuva Irak. Zdravo Marijo...
© Copyright 2024 Paperzz