SVEUČILIŠTE U ZAGREBU PRIRODOSLOVNO-MATEMATIČKI FAKULTET GEOGRAFSKI ODSJEK DIPLOMSKI STUDIJ GEOGRAFIJE SMJER: BAŠTINA I TURIZAM SEMINARSKI RAD IZ KOLEGIJA: GEOGRAFIJA KULTURNE PONUDE Prostorni razvoj Trnja Ivana Aleksić Mirta Drviš U Zagrebu, 19.studeni 2014. ak. god. 2014./15. SADRŽAJ 1. Uvod .................................................................................................................................... 1 2. Prostorni obuhvat gradske četvrti Trnje .............................................................................. 2 3. Prostorni razvoj Trnja ......................................................................................................... 3 3.1. Razvoj Trnja do sredine 19. stoljeća ........................................................................... 3 3.2. Razvoj Trnja od sredine 19. stoljeća do 1918. godine ................................................ 4 3.3. Razvoj Trnja između dva svjetska rata .........................................................................6 3.4. Razvoj Trnja nakon Drugoga svjetskog rata do danas ..................................................8 4. Trnje - prostor s izraženom funkcijom obrazovanja ......................................................... 13 5. Zaključak ........................................................................................................................... 14 6. Popis literature i izvora ..................................................................................................... 15 1. UVOD Prostorni razvoj Trnja moguće je promatrati od prethistorijskog razdoblja pa sve do danas te podijeliti taj razvoj kroz četiri faze: do sredine 19. stoljeća, od sredine 19. stoljeća do 1918. godine, između dva svjetska rata i posljednja faza koja se odnosi na razdoblje nakon 1945. godine i traje do danas. Trnje je u vrlo kratkom vremenu prošlo razvojni put od radničkog predgrađa do prostora koji je danas dio širega gradskog centra. Značajniji razvoj započeo je u drugoj polovici 19. stoljeća pojavom željeznice koja je postala važna prostorna komponenta Trnja, a utjecala je i na razvoj industrije. Industrija je najviše privlačila novo stanovništvo i zato se može reći kako je Trnje dugo smatrano radničkim predgrađem i svojevrsnom periferijom. Tek je u posljednjih 50-ak godina Trnje doživjelo transformaciju sa svrhom modernizacije i to najviše zbog propadanja i zatvaranja starih industrijskih postrojenja i njihove prenamjene. Ta područja danas najčešće zamijenjuju veliki stambeni i poslovni kompleksi, ali je u nekim dijelovima još uvijek moguće uočiti ostatke starih naselja koji su bili karakteristični za Trnje. Prostorni obuhvat se uslijed prostornog razvoja mijenjao u skladu sa sve većom izgradnjom iako se sjeverna granica na željezničkoj pruzi, južna na Savi, a zapadna na Savskoj cesti nisu gotovo uopće mijenjale, a istočna granica je kroz dugo razdoblje bila na Držićevoj ulici, a danas se proteže sve do Heinzelove. 1 2. PROSTORNI OBUHVAT GRADSKE ČETVRTI TRNJE Trnje je jedno od 17. gradskih četvrti u samoupravnom ustrojstvu Zagreba. Četvrt je postala 14. prosinca 1999. godine Statuom Grada Zagreba. Po prethodnom ustrojstvu Grada postojala je općina istog imena (općina Trnje) (URL5). Obuhvaća južni dio središnjeg prostora grada Zagreba. Na sjeveru je željeznička pruga dijeli od Gradske četvrti Donji grad, a na jugu rijeka Sava od Novog Zagreba – istok. Na istoku, u Heinzelovoj ulici, graniči s Peščenicom - Žitnjakom, a na zapadu, na Savskoj cesti, s Trešnjevkom – sjever i Trešnjevkom – jug (URL6). Za razliku od novog ustrojstva gradske četvrti, bivša općina se prostirala na istok samo do Držićeve ulice (URL5). Sl.1. Područje gradske četvrti Trnje Izvor: URL1 Površina gradske četvrti Trnje iznosi 7, 365 km2. Prema posljednjem Popisu stanovništva provedenom 2011. godine, GČ Trnje ima 42 282 stanovnika te 18 216 kućanstava i 23 700 stanova. Ukupan broj stanovnika u odnosu na Popis stanovništva iz 2001. godine se smanjio, ali se broj stanova i kućanstava u tom međupopisnom razdoblju povećao. 2 Mjesni odbori gradske četvrti Trnje: 1. Mjesni odbor Cvjetnica 2. Mjesni odbor Cvjetno naselje 3. Mjesni odbor Kanal 4. Mjesni odbor "Marin Držić" 5. Mjesni odbor Martinovka 6. Mjesni odbor Miramare 7. Mjesni odbor Savski kuti 8. Mjesni odbor Sigečica 9. Mjesni odbor Staro Trnje 10. Mjesni odbor Trnjanska Savica 11. Mjesni odbor Trnje 12. Mjesni odbor Veslačko naselje Sl.2. Mjesni odbori gradske četvrti Trnje Izvor: URL6 13. Mjesni odbor Vrbik 3. PROSTORNI RAZVOJ TRNJA 3.1. Razvoj Trnja do sredine 19. stoljeća Povijesni razvoj Trnja započeo je još u prethistorijska vremena čemu svjedoči pronađena sjekirica. U antičko doba trnjanski prostor nalazio se u sredini između velikih rimskih naselja u Donjem Stenjevcu i u Ščitarjevu (Andautonia) kojoj je pripadao čitav prostor između Medvednice i Save. Na području Trnja otkriven je i grob iz doba Rimskog Carstva. U ranom srednjem vijeku važan je bio prostor oko južnog dijela toka potoka Medveščaka, oko „zemlje Kruge“ što potvrđuje značajan arheološki nalaz avarsko-slavenskog groblja koje datira s prijelaza iz 7. u 8. stoljeće, a otkriven je 1911. godine. Samo ime Trnja prvi put je zabilježeno u Zlatnoj buli 1242. Godine. Nakon što je prema „Zlatnoj buli“ veći dio Trnja pripao gradu Zagrebu, tj.Gradecu (osim Sigečice koja je postala dio zagrebačkih crkvenih posjeda), nizinsko zemljište grada protezalo se do potoka Medveščaka na istoku i Savice na jugoistoku, prema potoku Vrapču na zapadu i do Save na jugu. Na trnjanskom prostoru postojala su tri objekta: Kraljev brod na Savi – skela i pristanište „portus regis“, most preko potoka Savice i „via magna“ koja spaja Kraljev brod sa Zagrebom. U 14. stoljeću među gradskim selima spominje se Trnje, a stanovnici Trnja bili su gradski kmetovi. Početkom 17. stoljeća, Trnje je najveće među kmetskim selima na gradskom teritoriju. Tu tada živi 17 3 obitelji. Trnje se spominje još u gradskom Urbaru iz 1615. godine, a među prvim stanovnicima tog područja navode se kmetovske obitelji grofova Oršića pa zatim grofa Kulmera te gradski i crkveni kmetovi (URL9). Kasnije, početkom 18. stoljeća, Trnje ima 17 obitelji koje fukcioniraju kao svojevrsne zadruge. Trnje je početkom 19. stoljeća bilo pogranično selo jer je na Savi od 1809. do 1813. godine bila granica Ilirskih provincija pod francuskom upravom u vrijeme Napoleonove vladavine. Godine 1853. stanovništvo je živjelo na prostoru ulica Prudi i Školske ceste i istočnije na Donjem Trnju (prostor Kruga i Križne ulice), u blizini trnjanskog nasipa. Ulaz sa sjeverne gradske strane u Donje Trnje činio je nekadašnji Kulmerov majur (danas Kruge 73). U 18. stoljeću podignuti su potonski most kod Trnja i na kraju Savske ceste drveni most koji je privukao splavare i trgovce koji se spuštaju Savom od Ljubljane. Upravo zbog toga Trnje je očuvalo svoj seoski izgled i način života u 19. stoljeću (Kantor-Bukovski, 1987). 3.2.Razvoj Trnja od sredine 19. stoljeća do 1918. godine U tom razdoblju Trnje je još uvijek smatrano periferijskim i prigradskim dijelom grada. Za povezivanje s gradom bile su neophodne ceste što je za Trnje predstavljalo problem jer na trnjanskom području nisu postojale ceste gradskog značaja. Jedina veza u tom razdoblju je Savska cesta koja je povezivala današnju Frankopansku ulicu sa savskim prijelazom gdje se nalazilo naselje Predgrad Sava. Posebno se ističu dva faktora koja su važna za daljnji razvoj Trnja: promet i industrija. U prometnom smislu najvažniji je željeznički promet, tj. gradnja pruga koje u početku omeđuju Trnje, a kasnije se željeznička mreža širi i unutar samog Trnja. Godine 1862. pruga Južnih željeznica (Zidani Most-Zagreb-Sisak) prelazila je sa zapadne na istočnu stranu Savske ceste vrlo blizu Savskog mosta i izlazila vlastitim mostom na Savu malo nizvodno. Godine 1870. državna željeznica Budimpešta-Zakany-Koprivnica-Dugo Selo-Zagreb omeđuje Trnje na sjevernoj strani (Kantor-Bukovski, 1987). Ta je pruga u to vrijeme prošla kroz izvangradski, nenaseljeni i poljoprivredno kultivirani krajolik u kojem je Paromlin, izgrađen 1862. godine, bio osamljeni objekt (Janjatović i dr., 1981). 4 Sl.3. Paromlin u 19. stoljeću Izvor: URL2 Za razvoj trnjanskog prostora iznimno je važna unutrašnja dopuna željezničke mreže, tj. neposredni spoj Glavnog kolodvora s prugom Južni kolodvor – savski željeznički most što je izvedeno za vrijeme gradnje Glavnog kolodvora, 1890. godine. Na taj način je oblikovan željeznički trokut oko sjevernog dijela Savske ceste čime Trnje dobiva sjeverozapadnu granicu. Upravo će uz taj kolosjek 90-ih godina 19. stoljeća nastati Koturaška cesta. Izgradnja pruge imala je važnu ulogu u urbanizaciji sjevernog dijela Trnja. Tu činjenicu dokazuje širenje željeznice, izgradnja industrijske zone s južne strane željeznice te izgradnja stambenih naselja namijenjenih željezničkim, plinarskim i ostalim industrijskim radnicima. Glavni kolodvor završen je 1892. godine, a godinu dana kasnije podignuta je željeznička strojarska radionica. Prostor koji se proteže južno i istočno od tek izgrađenog kolodvora bio je jezgra razvoja industrijske zone. Nekoliko važnih tvornica izgrađeno je u kratkom vremenskom periodu: 1894. godine izgrađena je Tvornica papira (pored Paromlina), 1905. godine Tekstilna tvornica na Zavrtnici, gradska živodernica u ulici Na kanalu (danas Radnička cesta ), ciglana na Krugama, ženska kaznionica na Savskoj cesti te 1910. godine nova Gradska plinara. Sjeverno od pruge nalazila se zona stambenih objekata, javnih zgrada i parkova što je bila potpuna suprotnost industrijskoj zoni južno i istočno od pruge. Takav način izgradnje doveo je do međusobne nepovezanosti između dvaju dijelova grada, a ustrojstvo grada nije poticalo povezivanje Trnja sa Zagrebom što se očituje u činjenici da grad nije sudjelovao u izgradnji prijelaza. Podvožnjak ispod kolodvora nikad nije sagrađen, a preko pruge izgrađen je samo pješački most (srušen 1979. godine). 5 Veliki problem u razvoju i širenju Trnja predstavljao je još neuređen tok Save koja je pomicala svoje korito i Trnje je bilo izloženo čestim poplavama. 3.3.Razvoj Trnja između dva svjetska rata Nakon završetka Prvoga svjetskog rata, Zagreb se ubrzano širi i urbanizira pri čemu je kvantiteta širenja na višoj razini od kvalitete zato što je razvoj u tom razdoblju neujednačen. Trnje u tom razdoblju postaje značajni dio gradske strukture te dobiva određeniji oblik i granice. Na zapadanoj granici podignuti su novi značajni objekti, npr. škola na uglu Cvjetne i Koturaške ceste te zgrada za obrtničku školu na uglu Savske i Varaždinske ceste. Prije Drugoga svjetskog rata Ulica grada Vukovara nosila je dva imena: zapadno od Trnjanske Varaždinska, a istočno Dubrovačka. Sl.4: Karta iz 1934., istočni dio: Držićeve još nema prema jugu, a Dubrovačka seže do Radničke ceste Izvor: URL4 1939. godine izgrađen je novi željeznički most na Savi koji će ujedno biti i početna točka trnjanskog nasipa. Na južnoj strani Trnja u tom razdoblju je došlo do regulacije Save te je nastao karakterističan pravilni luk njenog toka koji predstavlja južnu granicu Trnja. Do 6 sredine tridesetih godina trnjanski nasip je produžen od Trnjanske ceste na istok te je nadograđen tzv. obrambeni nasip u velikom luku na sjeveroistok do Radničke ceste kod raskršća s Rapskom i Folnegovićevom ulicom (Kantor-Bukovski, 1987). Izvan te zaštite ostao je prostor oko Savice. Iako je Sava na području Zagreba i nakon 1945. i dalje povremeno plavila svoje zaobalje, regulacija njenog toka i izgradnja nasipa omogućila je revalorizaciju dijela grada između Save i željezničke pruge te njegovu afirmaciju kao jedne od ključnih stambenih zona grada koja je u prvim desetljećima 20. stoljeća doživjela eksplozivnu urbanizaciju (Slukan Altić, 2010.). Granica trnjanskog prostora formira se i na istočnoj strani gdje je došlo do produženja Držićeve ulice. Na kraju Držićeve ulice je 40-ih podignut Jakuševečki ili „Crveni most“. Na sjeveroistočnoj strani Trnja podignuta su industrijska postrojenja te manja dijelovi s radničkim kućama i kućicama reguliranog, ali i „divljeg“ tipa izgradnje. Godine 1930. na prostoru današnje Gradske četvrti Trnje, odnosno tadašnjih gradskih kotareva Zavrtnice, Sigečice, Trnja i Vrbika zabilježeno je 2017 legalno građenih kuća i čak 4000 objekata “divlje” gradnje (URL6). U ovom razdoblju sjeverna granica nije doživjela značajnije promjene. Problem malog broja prijelaza između Trnja i Donjeg grada još uvijek je bio izražen. U produžetku Runjaninove ulice ostao je uski dvostruki pješački pothodnik te se zapadni dio Martinovke nije mogao razviti. Kvalitetnija izgradnja istočnog dijela Donjeg grada omogućila je bolje povezivanje centra grada s istočnim dijelom Trnja. Dalje na istok razvija se područje Zavrtnice koje obilježava podizanje stambeno – industrijske zone. Prolaz preko pruge povezivao je industrijsku zonu s obje strane pruge što je dovelo do smanjenja odvojenosti Trnja i Donjeg grada na području Zavrtnice dok je na zapadnom dijelu prema Savskoj cesti ta odvojenost još uvijek ostala izražena u većoj mjeri. Unutar granica Trnja podižu se nove tvornice, radionice i skladišta te je moguće izdvojiti dva kompleksa industrijskih i prometnih objekata duž željezničke pruge: uz Koturašku, Miramarsku, Paromlinsku i Trnjansku cestu i sporedne ulice, zapadno od Glavnog kolodvora i Željezničke radionice, a istočnije uz Strojarsku i Radničku cestu sa Supilovom ulicom uz Zavrtnicu i Sajmišnu ulicu. Trnje je u ovom razdoblju još uvijek smatrano manje vrijednim građevnim područjem te se razvija kao degradirana, sirotinjska periferija. Započinje se i s jeftinom stambenom gradnjom u kojoj prevladavaju prizemnice i jednokatnice. Najveći dio obiteljske stambene izgradnje činile su kućice radnika koji su doselili u grad. Važnu ulogu imali su trnjanski seljaci koji su prodavali i parcelirali svoja zemljišta te su na taj način nastale zone skromne stambene izgradnje i minimalnog ili nikakvog komunalnog standarda. Trnje je postalo izrazito radničko naselje bez nekadašnjih seoskih karakteristika, prometno izolirano od grada gdje 7 ulice nisu obilježene imenima već samo rimskim brojevima (URL6). Međutim, nije se sve gradilo stihijski. Svojevrsno planiranje u iskorištavanju gradskog zemljišta vidljivo je kroz prodaju gradskog zemljišta za izgradnju tvornica i to Na kanalu, na Zavrtnici i duž Sajmišne ulice. Počinje proširivanje cesta i ulica, ali je to još bilo nedovoljno s obzirom na potrebe Trnja. Tek je 1925. godine prvi put postavljen asfalt u podvožnjaku od Mihanovićeve ulice na Miramarsku cestu. 3.4. Razvoj Trnja nakon Drugoga svjetskog rata do danas Razdoblje intenzivnog razvoja Trnja počinje 50-ih godina 20. stoljeća. Tek nakon Drugoga svjetskog rata znatno je ubrzan proces urbanizacije i Zagreb prerasta u velegrad. Trnje se naglo razvija, na nekadašnjim oranicama i ledinama niču nove tvornice i stambene zgrade. Razvija se cestovna mreža i grade komunalne instalacije, gradska četvrt Trnje prostornim planovima postaje dio novog središta grada, a u zapadnim, istočnim i konačno južnim rubnim područjima grade se nove velike stambene četvrti. U kratkom je vremenu Trnje od radničkog predgrađa postalo gradsko središte s izraženim gospodarskim, kulturnim i obrazovno-odgojnim sadržajima (Benaković, 2012.). Prema Regulatornoj osnovi 1947. godine Trnje je predodređeno kao stambeno naselje za razliku od početnih planova kada je na području Trnja bila planirana gradska riječna luka koja bi bila sagrađena na umjetnom kanalu povezanom sa rijekom Savom (URL4). Dominantan smjer pružanja Zagreba istok - zapad pokušava se umanjiti planskim preusmjeravanjem prema jugu i upravo se u tom razdoblju mijenja uloga Trnja koje postaje dio gradskog središta, a ne periferijsko naselje kao dotad. Razvoj usporava nekoliko važnih čimbenika među kojima se ističe visok udio stanova niskoga komunalnog standarda. Primjeri svojevrsnog promašaja planiranja i nove izgradnje su Gradska vijećnica, Koncertna dvorana „Vatroslav Lisinski“, zgrada banke i dva velika stambena objekta zato što između njih ostaje nekoliko stotina metara neiskorištenih ploha. U tom razdoblju moguće je izdvojiti nekoliko ključnih problema u daljnjem razvoju Trnja: slaba povezanost Trnja s centrom, nedovoljno razvijena komunalna i prometna infrastruktura, problem preseljenja industrije izvan grada, uređenje zelenih površina savskog nasipa te rušenje dotrajalih kuća. Komunalna mreža još uvijek je nedovoljno razvijena zbog ubrzane stambene izgradnje koju nije moguće dovoljno brzo pratiti. Problem stvaraju i „divlja naselja“ izgrađena u razdoblju između dva svjetska rata jer je potrebno obavljati dvostruki posao: rušiti i ponovno graditi. Planiralo se povezivanje s Donjim gradom i „produženje“ Zrinjevca prema Ulici hrvatske bratske zajednice. Dva 8 proboja nisu ostvarila pravi spoj stare i nove središnje zone. Stari podvožnjak namijenjen je isključivo automobilima, a pothodnik kod Glavnog kolodvora isključivo pješacima. Glavnu ulogu u povezivanju i daljnjem planiraju imaju važne i velike prometnice: Držićeva na istoku, a Savska na zapadu uz još tri ulice koje presijecaju prostor Trnja: Ulica hrvatske bratske zajednice, Ulica proleterskih brigada (danas Ulica grada Vukovara) i Avenija bratstva i jedinstva (danas Slavonska avenija). Ulice koje presijecaju taj prostor ne omogućuju dobivanje rješenja u problemu povezivanja Trnja s Donjim gradom (Kantor-Bukovski, 1987). Poslijeratna izgradnja nije bila u skladu s konceptom izgradnje koji je prolongirao lagano spuštanje grada prema Savi i njezinim otvorenim obalama. Stari centar Trnja, Trnjanska cesta smatrano je vrlo živopisnom područjem koje je nudilo brojne sadržaje, ali je izgradnjom nebodera izgubio upravo tu živopisnu komponentu. Trnje je predodređeno za prostor koji bi trebao prihvatiti važne centralne funkcije grada čiji je administrativno-upravni teritorij prvi put postao znatno širi od stvarnog građevinsko-urbanističkog prostiranja grada jer je u njegov sastav bio uključen čitav niz okolnih sela (Benaković, 2012.). Prevelike zelene površine i nemogućnost uklanjanja postojeće izgradnje bivšega predgrađa prve su neprilike što ih je nametnulo vrijeme i zahtjev za brzinom izgradnje (Ivanković, 2006.). U razdoblju od 1945. do 1952. godine najveće dostignuće zagrebačke arhitekture bila je izgradnja u današnjoj Ulici grada Vukovara. Tada započinje gradnja prvih „socijalističkih“ zgrada na području Vukovarske (tada Varaždinske ceste), tj. na zapadnom dijelu južno od Vukovarske, u kojoj se grade četiri četverokatnice, svaka ima po 80 stanova, a kasnije njih još četiri. Također je isplanirana izgradnja Varaždinske ceste u duljini od 3 km koja će povezivati Savsku i Strojarsku cestu. Započela je i izgradnja pet višestambenih zgrada Milana Žerjavića na istočnom dijelu Vukovarske. Višestambena zgrada s pročeljem uz samu Vukovarsku arhitekta Nevena Šegvića prva je koja je zauzimajući uzdužnu poziciju u dužini od više od 100 metara ocrtala obris nove ulice (Ivanković i Obad Šćitaroci, 2011 ). 9 Sl.5.Pogled na zgradu Katastra Izvor: URL4 U toj se zgradi danas nalazi područni ured gradske četvrti Trnje te ured za katastar i geodetske poslove. Dvije stambene zgrade Ive Grešića u Ulici grada Vukovara na južnom uglu s Držićevom iz 1952. godine uspješna su arhitektonska djela koja odgovaraju tada novim programima izgradnje velikih stambenih blokova. Kasnije se također projektiraju građevine u duljini od oko 100 metara, postavljene paralelno s Ulicom grada Vukovara koje vode računa o konceptu Vukovarske kao dominantne prometnice-boulevarda i njene reprezentativne uloge u tom vremenu. Preseljenjem centra trgovine južno od Save, tj. izgradnjom Zagrebačkog Velesajma 1956. godine i gradnjom novih zagrebačkih naselja počelo se sustavno napuštati gradnju u Ulici grada Vukovara. Ulica u kojoj je u prvih deset godina izgrađeno dvadesetak građevina (dakle trećina sveukupne realizacije) sljedećih će trideset godina upotpunjavati prazne parcele, a zadnjih deset godina pokušava realizirati svoj završetak. U šezdesetim godinama izgradnja Ulice grada Vukovara pomakla se istočnije od Držićeve ulice i počela se kretati prema Heinzelovoj ulici. Grade se dva stambena nebodera (Knežević) i neboder današnjeg FER-a, a grade se i ostale obrazovne ustanove duž Sveučilišne aleje (URL4). 10 Sl.6.Sveučilišna aleja kasnih 70-ih godina Izvor: URL4 Ono što je Ulica grada Vukovara trebala predstavljati, a to je avenija/boulevard koja širinom i brzinom spaja dva kraja grada, moralo je biti naglašeno monumentalnom zgradom na samom početku. To se ostvarilo tek sedamdesetih godina sa zgradom koja je postala novim simbolom Zagreba kada je, prema projektu arhitekata Slavka Jelineka i Berislava Vinkovića, izgrađena Zagrepčanka, simbol grada i Ulice (URL4). 1970-ih i 1980-ih godina veći građevinski zahvati odnosili su se na izgradnju središnjeg dijela naselja Savica. Ranije se to područje nazivalo Kruge, ali izgradnjom središnjeg dijela naselja javlja se naziv Savica (prema savskom rukavcu koji se povukao nakon izgradnje nasipa). Devedesetih godina javlja se novi tip manje gradske stambene kuće s desetak, dvadesetak stanova. U posljednjih desetak godina, stambena novogradnja na području Trnja ističe se na istočnom dijelu Sigečice između Rapske i Heinzelove ulice, na južnom dijelu Savice, na Krugama te manjim dijelom na području Starog Trnja. Planirana gradnja poslovnog prostora pretežno je usmjerena proširenju središnje poslovne zone koja se proteže južno od Glavnog kolodvora do Save. To je područje Ulice grada Vukovara, tj. Trnja gdje dominiraju financijsko poslovanje (bankarstvo i osiguranje), osobne i poslovne usluge i upravni poslovi. U Ulici grada Vukovara broj poslovnih centara 11 porastao je do te mjere da je onda sada druga najvažnija poslovna ulica (nakon Ilice) u Zagrebu, a na njenom istočnom dijelu, Vukovarska ulica zajedno s Radničkom cestom, Zavrtnicom i Heinzelovom ulicom čini novu poslovnu zonu, tzv. novi gradski City (CBD). (Benaković) U poslovnim zgradama (Chromosov toranj, Zagreb Tower), kompleksima poslovnih zgrada (Centar 2000, Zavrtnica), poslovno-trgovačkom kompleksu Green Gold te brojnim drugim poslovnim zgradama smjestile su se uprave neke od najvećih tvrtki koje djeluju u Hrvatskoj (Benaković, 2012.). Sl.7. Zagreb Tower na Radničkoj cesti Izvor: URL3 Osim kao novo poslovno središte metropole, zona Radnička ceste postala je vrlo popularna kao mjesto za zabavu, trgovinu i ugostiteljstvo. Osim poslovnih prostora, u ovoj zoni su smješteni novi luksuzni hoteli. Međutim, takav razvoj i izgradnju novih prostora (kako poslovnih tako i stambenih) nije pratio razvoj prometne infrastrukture tako da taj dio Trnja, kao i Zagreb, ima problema s prometnim zagušenjima. Nema osiguranog javnog prijevoza, uređenih parkova ni izloga koji bi privukli pješake, nema biciklističkih staza, a nisu dovršeni ni nogostupi. Suvremena arhitektura, koja nastaje u toj zoni, bezlična je i nezanimljiva pa nastaju hibridni kompleksi koji se ne osvrću na postojeći ambijent i negiraju identitet grada. Ono što možemo zaključiti je da nedostatak planske izgradnje rezultira lošijom arhitekturom koja se gotovo i ne uvrštava u recentnu publicistiku (URL4). 12 4. TRNJE - PROSTOR S IZRAŽENOM FUNKCIJOM OBRAZOVANJA Na vrlo malom prostoru unutar gradske četvrti Trnje nalazi se nekoliko značajnih fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. U neposrednoj blizini Ulice grada Vukovara (Unska 3) nalazi se Fakultet elektrotehnike i računarstva (FER). Sl.8.Fakultet elektrotehnike i računarstva Sl.9. Nacionalna i sveučilišna knjižnica Izvor: URL8 Izvor: URL7 Nasuprot FER-a smješten je Fakultet strojarstva i brodogradnje, a pokraj njega Filozofski fakultet (Ulica Ivana Lučića). Na Savskoj cesti smješten je Učiteljski fakultet, a značajni su još Visoka škola za sigurnost na radu i Pučko otvoreno učilište u Zagrebu. Ulica Ivana Lučića u kojoj se nalaze neki od ovih fakulteta preimenovana je u Sveučilišnu aleju upravo radi velikog broja obrazovnih ustanova. Plan gradskih vlasti je produljiti ulicu na jug do Slavonske avenije, a na sjever do željezničke pruge. Time bi se Sveučilišna aleja nastavila na vertikalu Zelene potkove koja se proteže od Rektorata sveučilišta u Donjem gradu. Osim obrazovnih ustanova, na području Trnja nalazi se i Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu koja je neizbježna institucija za obrazovanje svakog studenta u Zagrebu. Također je značajna i Koncertna dvorana Vatroslav Lisinski koja je zamišljena kao multifunkcionalan prostor uz primarnu djelatnost priređivanja vrhunski koncertnih priredbi. Osim toga, često je domaćin međunarodnih skupova i kongresa (Benaković, 2012.). 13 5. ZAKLJUČAK Prostorni razvoj Trnja odvijao se kroz nekoliko faza u kojima je Trnje prešlo put od perifernog, prigradskog, radničkog predgrađa pa sve do prostora koji je danas dio širega gradskog centra. Transformacija prostora potaknuta izgradnjom željeznice krajem 19. stoljeća uzrokovala je nagli razvoj industrije u njenoj neposrednoj blizini i privukla novu radnu snagu ponajviše iz agrarne okolice koja je i trajno naselila ovaj prostor. Nakon razvoja industrije, započela je i stambena izgradnja, najprije stihijskog (što uključuje „divlja naselja“ koja su osnivali doseljeni radnici), a u posljednjih 50ak godina izrazito planskog i modernističkog karaktera. Jedno od najvećih arhitektonskih postignuća na prostoru Trnja je izgradnja oko Ulice grada Vukovara. Na prostoru Trnja izgrađene su neke vrlo važne obrazovne institucije Sveučilišta u Zagrebu, a poticao se i nastanak Sveučilišne aleje koja bi povezala upravo te zgrade važžnih fakulteta. Današnji trendovi idu u prilog izgradnji luksuznih stambenoposlovnih kompleksa koji nastaju uslijed prenamjene napuštenih i propalih industrijskih postrojenja. 14 POPIS LITERATURE I IZVORA 1. Benaković, S., 2012: Promjene u prostornoj strukturi gradske četvrti Trnje, Diplomski rad, PMF Zagreb 2. Ivanković, V., 2006: Moskovski boulevard-Ulica grada Vukovara u Zagrebu 1945.-1956. godine, Prostor, 14 (2), 179-195 3. Ivanković, V., Obad Šćitaroci, M., 2011: Planiranje i izgradnja Zagreba 1945.1952.godine, Prostor, 19 (2), 362-375 4. Janjatović, B., Kolar-Dimitrijević, M., Koprivica-Oštrić, S., Oštrić, V., Rajčević V., Šimunčić-Bobetko, Z., Tarić, S., 1981: Zagrebačka općina Trnje u radničkom i komunističkom pokretu i socijalističkoj revoluciji, Zagreb 5. Kantor-Bukovski, S., 1987: Trnje-primjer promjene prostorne strukture gradske općine Zagreb, Diplomski rad, PMF Zagreb 6. Slukan Altić, M., 2010: Povijest regulacije rijeke Save kod Zagreba i njezine posljedice na izgradnju grada, Hrvatske vode, 18, 205-212 URL1. Open Street Map, http://www.openstreetmap.org/#map=14/45.7960/15.9824, 12.11.2014. URL2. Pogledaj.to, http://pogledaj.to/drugestvari/nova-scena-hnk-u-gredelju-umjetnicki- ateljei-u-klaonici-antimuzej-u-paromlinu/,12.11.2014. URL3. Dalje.com, http://dalje.com/hr-hrvatska/lazna-dojava-evakuirali-zagreb-tower-zbogbombe-psi-pretrazili-zgradu/499556, 12.11.2014. URL4. Nepoznati Zagreb, blog.dnevnik.hr/nepoznatizagreb/2012/06/1630850133/font- colorcc0000ulica-grada-vukovara-80-godina-zivota-65-godina-burnog-razvojafont.html, 12.11.2014. URL5. ZGportal, http://www.zgportal.com/o-zagrebu/povijest-zagrebackih-naselja/trnje/, 12.11.2014. URL6. Zagreb.hr, http://www.zagreb.hr/default.aspx?id=14165, 12.11.2014. URL7. Aling, http://www.aling.hr/clanak/85, 12.11.2014. URL8. EC-VIP-MC 2003, http://www.vcl.fer.hr/ec2003/venue.html, 12.11.2014. URL9. Večernji.hr, http://www.vecernji.hr/moj-kvart/pogledajte-kako-je-izgledalo-trnje- snimljeno-1934-godine-901087, 12.11.2014. 15
© Copyright 2024 Paperzz
