IRRI – Projekt navodnjavanja
STUDIJSKO ISTRAŽIVANJE
O TRENUTNOM STANJU U NAVODNJAVANJU
PROVEDENO U OKVIRU AKTIVNOSTI PROJEKTA IRRI
Osigurano potporom EU
Ova publikacija nastala je uz podršku Europske unije.
Za sadržaj su odgovorne Općina Odžak i Općina Lovas i isti ne odražava
nužno stavove Europske unije.
IRRI – PROJEKT NAVODNJAVANJA
Doprinos povećanju prinosa u poljoprivrednoj proizvodnji i povećanju prihoda
poljoprivrednika u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini osnovni je cilj Projekta
navodnjavanja IRRI koji se od kraja 2012. do sredine 2104. godine provodi na
području općina Lovas i Tompojevci u Vukovarsko-srijemskoj županiji Republike
Hrvatske te na području općina Odžak i Šamac u Bosni i Hercegovini.
Projekt IRRI je financiran iz Europske unije sredstvima IPA II Prekograničnog
programa Hrvatska – Bosna i Hercegovina.
Ukupna vrijednost projekta iznosi 240,535.47 € (HR 127,191.97€, BIH
113,343.50€) od čega EU financira 85%. Nositelj projekta je Općina Lovas, a
projektni partneri su Općina Tompojevci, Vukovarsko-srijemska županija te
udruge korisnika sustava za navodnjavanje iz Opatovca i Tompojevaca dok je sa
strane Bosne i Hercegovine za provedbu zadužena Općina Odžak s partnerima
Općinom Šamac i Udruženjem Nezavisni biro za razvoj iz Gradačca.
Kroz 18 mjeseci, koliko projekt traje, u cilju povećanja prinosa i prihoda
poljoprivrednika nastojat će se podržati proizvodnja poljoprivrednih proizvođača
uvođenjem sustava za navodnjavanje, raditi će se na unaprjeđivanju znanja i
stručnosti poljoprivrednika te povećanju suradnje i svijesti javnosti o
navodnjavanju promoviranjem korištenja sustava za navodnjavanje kao i
njegovim racionalnim korištenjem.
Projektom će se na demonstracijska polja postaviti odgovarajući sustavi za
navodnjavanje gdje će tim stručnjaka, kroz jednu proizvodnu godinu, pratiti i
analizirati rezultate napretka nasada i proizvodnje na različitim kulturama i
područjima, kao i razlike u urodu s aspekta navodnjavanih i nenavodnjavanih
kultura. Također su u sklopu projekta planirane i edukacije za poljoprivrednike
kroz teorijski i praktični pristup iz područja upravljanja, postavljanja i praćenja
sustava za navodnjavanje uključujući tehnike navodnjavanja i održavanje opreme.
A. STUDIJSKO ISTRAŽIVANJE O TRENUTNOM STANJU U NAVODNJAVANJU U
BOSNI I HERCEGOVINI NA PODRUČJU OPĆINA ODŽAK I ŠAMAC
B. STUDIJSKO ISTRAŽIVANJE O TRENUTNOM STANJU U NAVODNJAVANJU U
REPUBLICI HRVATSKOJ U VUKOVARSKO-SRIJEMSKOJ ŽUPANIJI
STUDIJSKO ISTRAŽIVANJE
O TRENUTNOM STANJU U NAVODNJAVANJU
U BOSNI I HERCEGOVINI NA PODRUČJU
OPĆINA ODŽAK I ŠAMAC
Prof. dr. Mihajlo Marković
19. travanj 2013.
Općina Odžak
A. Izvještaj o postojećem političkom, zakonskom i privrednom modelu
upravljanja navodnjavanjem, barijerama, potencijalima i trenutnom
stanju navodnjavanja u općini Odžak:
SADRŽAJ
1. Opšti podaci o navodnjavanju u Bosni i Hercegovini (BiH), sa osvrtom
na Federaciju Bosne i Hercegovine (FBiH)
2. Politike i pravni okvir upravljanja vodama u Bosni i Hercegovini
2.1. Politike i vodno pravo u Federaciji BiH
2.2. Neke karakteristike novog pravno-institucionalnog okvira upravljanja
vodama u Federaciji BiH
2.2.1. Vodno pravo kantona
2.3. Zakonska regulativa
2.3.1. Zakon o poljoprivrednom zemljištu
2.3.2. Zakon o poljoprivredi
2.3.3. Zakon o vodama
2.3.4. Zakon o koncesijama
3. Potencijali i trenutno stanje navodnjavanja opštine Odžak
3.1. Potrebe i razlozi navodnjavanja
3.2. Opšte karakteristike poljoprivredne proizvodnje i navodnjavanja
3.3. Stanje pogodnosti zemljišta za navodnjavanje opštine
3.4. Potencijali za navodnjavanje u opštini
3.4.1.Poljoprivredno zemljište
3.4.2.Voda
3.4.3. Stanovništvo i njegova zainteresiranost za poljoprivrednu proizvodnju i uvođenje
navodnjavanja
4. Trenutno stanje navodnjavanja u opštini Odžak
4.1. Načini navodnjavanja općenito sa osvrtom na one u primijeni u
navodnjavanja na području opštine Odžak
4.1.1. Sistem navodnjavanja „kap po kap“ (lokalizovano navodnjavanje)
4.1.2. Sistem navodnjavanja kišenjem (rasprskivačima) - tifon-sistem
5. Barijere (ograničenja) uspostavljanju održivog navodnjavanja na
području opštine Odžak
6. Prijedlozi za uvođenje održivog navodnjavanja u opštini Odžak
(generalne preporuke)
3
1. Opšti podaci o navodnjavanju u Bosni i Hercegovini (BiH), sa osvrtom
na Federaciju Bosne i Hercegovine (FBiH)
Navodnjavanje predstavlja vještačko dovođenje vode na poljoprivredno zemljište u cilju
zadovoljenja potreba biljaka za vodom, tj. konstantno osiguravanje visokih prinosa
poljoprivrednih kultura. Problem koji u posljednje vrijeme postaje sve izraženiji je zagađenje
zemljišta i vodnih resursa zbog nestručne i neracionalne upotrebe đubriva. Nedostatak ili
manjak vode izaziva sušne efekte i smanjuje ili sasvim uništava prinose kultura. Najveći su
manjkovi na području Hercegovine, Posavine i Semberije.
U svijetu se pridaje velika važnost navodnjavanju (265 miliona ha, 18% od ukupne obradive
površine), a u BiH tradicija postoji jedino u dijelu Hercegovine (Gatačko polje, LjubuškoVitinsko polje).
U BiH su prema podacima iz Strategije upravljanja vodama Federacije BiH , do 1992.
godine, postojali sistemi za navodnjavanje na ukupno 19.570 ha, i to: (i) vodno područje
rijeke Save – 12.600 ha, (Semberija-6.800 ha, srednja Posavina-800 ha i Lijevče polje-5.000
ha) i (ii) vodno područje Jadranskog mora – 6.970 ha, (sliv Neretve-5.540 ha, sliv Trebišnjice1.130 ha i kraška polja-300 ha). Mnogi sistemi nisu ni bili u potpunoj funkciji. Nakon 1996.
godine situacija je još teža uslijed ratnih oštećenja i zapuštenosti sistema. Ako se zna da je
tada ukupna obradiva površina u BiH (bez prirodnih livada) bila oko 1.100.000 ha, znači da
su sistemi za navodnjavanje bili izgrađeni na 1,8 % obradivih površina, a da se trebalo
navodnjavati 191.620 ha ili 17,4% obradivih površina.
Na području Federacije BiH se danas ne raspolaže službenim podacima o navodnjavanim
površinama, niti o kulturama koje se navodnjavaju. Prema neslužbenim informacijama,
sadašnje stanje navodnjavanja je: (i)vodno područje rijeke Save – ukupno oko 362,5 ha i (ii)
vodno područje Jadranskog mora – ukupno oko 1.250 ha. To znači da, prema neslužbenim
podacima, na području Federacije BiH se navodnjava ukupno tek 1.612,5 ha ili 0,2 % od
obradivih površina. U Republici Srpskoj se barata podatkom da se trenutno navodnjava oko
1.700 ha ili oko 1% od potencijalno mogućih površina za navodnjavanje (158.000 ha) ili to
iznosi oko 0,36% od ukupnih obradivih površina.
2. Politike i pravni okvir upravljanja vodama u Bosni i Hercegovini
Današnje stanje vodnog prava Bosne i Hercegovine (BiH) ima izražene specifičnosti koje
proizilaze, prije svega, iz ustavnog karaktera Bosne i Hercegovine koju čine entiteti:
Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska, te Brčko Distrikt.
Saglasno Ustavu BiH i ustavima Federacije BiH i Republike Srpske, te Arbitražnoj odluci o
Brčko Distriktu, nadležnosti za upravljanje vodama (tj. za razvoj, zaštitu, korištenje, zaštitu od
štetnog dejstva) u nadležnosti su entiteta i Brčko Distrikta.
Zbog toga organi BiH nemaju nadležnost za uređivanje tih međuentitetskih odnosa. Pored
toga, ne postoji pouzdan institucionalni i procesni sistem unutar koga bi se rješavali mogući
nesporazumi i sporovi u upravljanju zajedničkim vodnim resursima.
Istovremeno, vanjska politika BiH je u nadležnosti institucija BiH. Entiteti imaju pravo da
uspostavljaju specijalne odnose sa susjednim državama, u skladu sa suverenitetom i
teritorijalnim integritetom BiH, a sa pristankom Parlamentarne skupštine BiH mogu
zaključivati sporazume sa državama i međunarodnim organizacijama.
Kad je riječ o upravljanju vodnim resursima BiH, to znači da je za zaključivanje
odgovarajućih međunarodnih sporazuma (kako multilateralnih, tako i bilateralnih) nadležna
jedino BiH, ali da su za njihovo izvršavanje nadležni entiteti i Distrikt.
4
Ovakvo ustavno rješenje omogućilo je da se uspostavi nadležnost Ministarstva spoljne
trgovine i ekonomskih odnosa BiH za obavljanje određenih poslova i zadataka. Sektor za
prirodne resurse, energetiku i zaštitu životne sredine Ministarstva, u tom smislu je nadležan za
obavljanje normativno pravnih, studijsko-analitičkih i informaciono-dokumentacionih
poslova, koji se, između ostalog, odnose na:
 izradu zakona i podzakonskih akata iz oblasti voda;
 izradu stručnih analiza, informacija i prijedloga u vezi sa stanjem u oblasti voda;
 utvrđivanje strategije i razvojne politike u oblasti voda;
 predlaganje mjera za poboljšanje stanja;
 prikupljanje, praćenje i analiziranje podataka o vodnim resursima;
 praćenje i implementiranje međunarodnih i domaćih inicijativa, konvencija, projekata
i programa u oblasti voda;
 izvještavanje institucija u zemlji i inostranstvu o stanju u oblasti voda;
 saradnju sa sličnim institucijama u inostranstvu i zemlji u raznim vidovima, ukoliko
je to uinteresu BiH;
 saradnju sa relevantnim institucijama na državnom i entitetskom nivou;
 analitičko praćenje i izradu stručnih analiza, informacija i mišljenja;
 koordinaciju mjera na planu racionalnog korištenja vodnih resursa, regionalno i
globalno;
 sve druge aktivnosti u okviru međunarodne i domaće saradnje koje se pokažu kao
neophodne za adekvatno praćenje stanja, provođenje politike i implementiranje
potrebnih mjera i projekata u svrhu održivog upravljanja vodama.
Prostor BiH, pa time i Federacije BiH, pripada slivnim područjima Crnog i Jadranskog mora,
u okviru kojih je već uspostavljena široka multilateralna saradnja u upravljanju vodama
pripadajućih država.
U tom smislu, nedvosmisleno je jasna potreba ažurnog izvršavanja obaveza BiH u skladu sa,
naprimjer, Konvencijom o zaštiti i korištenju prekograničnih vodotoka i međunarodnih jezera
(Helsinška konvencija), Konvencijom o saradnji na zaštiti i održivom korištenju rijeke Dunav,
Okvirnim sporazumom o slivu rijeke Save i Protokolom o plovidbi uz taj Sporazum. Ti
međunarodni okviri uspostavljeni su sa ciljem da se dostigne održivo upravljanje vodama,
uključujući očuvanje, poboljšanje i racionalno korištenje površinskih i podzemnih voda u
slivu Dunava.
Multilateralna saradnja u cilju realizacije ovih zahteva ostvaruje se u okviru Međunarodne
komisije za zaštitu rijeke Dunava (ICPDR) sa sjedištem u Beču, odnosno Savske komisije, sa
sjedištem u Zagrebu. Osim ovih međunarodnih sporazuma, postoje i brojni drugi
međunarodni sporazumi iz kojih proizilaze određene obaveze za BiH, a sa procesom
pridruživanja Evropskoj uniji (EU), sve više će biti zahtjeva za prilagođavanjem i
usklađivanjem domaćeg pravno institucionalnog okvira za upravljanje vodama sa zahtjevima
EU, ali isto tako i za primjenu u praksi takvih normativnih opredjeljenja.
2.1. Politike i vodno pravo u Federaciji BiH
Iz ustavno-pravnog okvira Federacije BiH i kantona mogu se formulisati određene
specifičnosti koje se odnose na mogućnost zakonskog uređivanja pitanja upravljanja vodama
u Federaciji BiH i kantonima. Naime, i organi Federacije BiH i organi kantona nadležni su za
uređivanje politike zaštite životne sredine i korištenje prirodnih bogatstava. I pojam životne
sredine i pojam prirodnog bogatstva obuhvataju vode, tako da se iz ovakvog ustavnog
5
opredjeljenja Federacije BiH, koje je doslijedno podržano odgovarajućim odredbama
kantonalnih ustava, može nedvosmisleno vidjeti da su Federacija BiH i kantoni zajednički
nadležni za ova pitanja. Ta zajednička nadležnost može se ostvarivati zajednički, odvojeno, ili
od strane kantona, ili koordinirano od federalne vlasti.
U vršenju ovih nadležnosti, organi federalne vlasti su Ustavom obavezani na takvo postupanje
da uzimaju u obzir kantonalne nadležnosti, različite situacije u različitim pojedinim
kantonima i potrebu za fleksibilnošću u provođenju. Federalna vlast je ovlaštena na
utvrđivanje politike i donošenje zakona u pogledu na nadležnosti koje su zajedničke sa
kantonalnim nadležnostima.
Propisi o vodama Federacije BiH donose se i na nivou Federacije BiH, i na nivou kantona, a u
skladu sa tako definisanim ustavnim okvirom.
2.2. Neke karakteristike novog pravno-institucionalnog okvira upravljanja
vodama u Federaciji BiH
Donošenjem novog Zakona o vodama Federacije BiH, 2006. godine, de jure je započeo
proces strukturne promjene sistema upravljanja vodama i pravac u kome se promjene
postojećeg sistema odvijaju jeste razvoj pravnog i institucionalnog okvira upravljanja vodama
na principima i u skladu sa zahtjevima politike i prava Evropske unije. Osnovni instrument
koji služi kao generalna paradigma, u odnosu na koji se domaći sistem razvija, jeste Okvirna
direktiva o vodama (ODV), uz koju u obzir treba uzeti i desetine drugih propisa EU.
Zakonom o vodama su sve površinske vode razvrstane u vode I kategorije (pri čemu je
Federacija BiH vlasnik javnog vodnog dobra ovih voda) i vode II kategorije (gde je vlasnik
javnog vodnog dobra grad ili opština, ako nije drugačije određeno kantonalnim propisom).
Zakonom su uređena brojna pitanja koja se u BiH tradicionalno uređuju propisima vodnog
prava, kao što su sloboda upotrebe voda, vodne službenosti, vodni objekti, određene zabrane i
ograničenja itd.
Teritorijalna osnova upravljanja vodama ovim Zakonom je definisana u okviru dvaju vodnih
područja. Vodno područje rijeke Save čini dio međunarodnog riječnog bazena rijeke Dunav
(koji je dio međunarodnog podbazena/podsliva Save) na teritoriji BiH, odnosno Federaciji
BiH. Vodno područje Jadranskog mora obuhvata dijelove međunarodnih riječnih bazena
Neretve sa Trebišnjicom, rijeka Cetine i Krke na teritoriji BiH, odnosno Federacije BiH.
Zakonom su osnovane agencije za upravljanje vodama za ova vodna područja, sa sjedištima
u Sarajevu i Mostaru, koje su, po svojoj pravnoj prirodi, javne ustanove i djeluju u skladu sa
propisima kojima je uređen rad javnih ustanova. One su pravni sljedbenici ranijih javnih
preduzeća koja su funkcionirala na vodnim područjima. U statusnom smislu, agencije za vode
predstavljaju značajan kvalitativni pomak u organizaciji sistema upravljanja vodama, jer nisu
profitne organizacije. Agencije imaju svoje područne urede, a njihovi zadaci su iscrpno
regulisani Zakonom, kao organi upravljanja i sva druga statusna pitanja, s obzirom na
činjenicu da ovdje Zakon ima svojstvo njihovog osnivačkog akta. Zakonom je ustanovljena
obaveza osnivanja Savjetodavnog vijeća vodnih područja, koje čine predstavnici brojnih
interesenata na vodnim područjima.
Zakonom je propisana obaveza donošenja Strategije upravljanja vodama (Strategija) kojom
se, u najširem smislu definiše politika upravljanja vodama Federacije BiH. Strategiju, na
prijedlog Vlade, usvaja Parlament Federacije BiH na period od 12 godina. Strategija
upravljanja vodama čini dio Strategije zaštite životne sredine.
Za provođenje Strategije upravljanja vodama, Zakonom je propisana obaveza donošenja
planova upravljanja vodama za svako od vodnih područja. Sadržaj ovih planova je definisan
u skladu sa odgovarajućim zahtjevima Okvirne direktive o politici voda EU. Isto se odnosi i
6
na program mjera kojim se utvrđuju osnovne mjere potrebne za postizanje ciljeva u vezi sa
zaštitom voda, uređenjem voda i zaštitom od štetnog djelovanja voda i korištenjem voda.
Zakonom su, isto tako, utvrđeni i ciljevi zaštite životne sredine čije postizanje mora biti
osigurano provođenjem vodnih planova i programa. Uloga javnosti u procesima planiranja
takođe je definisana Zakonom.
Korištenje voda, zaštita voda, uređenje vodotoka i drugih voda i zaštita od štetnog djelovanja
voda, kao tradicionalni segmenti aktivnosti upravljanja vodama, uređeni su detaljno u
posebnim poglavljima Zakona, uz nastojanje da se postojeći upravljački resursi očuvaju. U
perspektivi, naročito onaj segment koji se odnosi na zaštitu od štetnog dejstva voda, trebalo bi
da bude otvoren za daljnju transformaciju u pravcu transpozicije i primjene Direktive EU o
poplavama i razvoja koncepta upravljanja poplavama, u skladu sa širim razvojnim trendovima
na polju zaštite od elementarnih nepogoda (kao što je Hyogo Framework, naprimjer).
Zakonom su, u posebnim poglavljima, uređena pitanja koja se odnose na vodni informacioni
sistem, vodne akte, (prethodnu vodnu saglasnost, vodnu saglasnost i vodnu dozvolu), kojima
se uređuju prava korištenja i obaveze po pitanjima zaštite voda. Finansiranje sistema
upravljanja vodama Federacije BiH iscrpno je uređeno Zakonom, pri čemu jeod vitalne
važnosti činjenica da je Zakonom utvrđen i kriterij za raspodjelu vodnih naknada iprihoda
prikupljenih na osnovu zakupa javnog dobra I kategorije. Od prikupljenih sredstava,
nadležnoj agenciji za vode raspoređuje se 40%, u korist budžeta kantona raspoređuje se 45%,
a u korist Fonda za zaštitu okoliša Federacije BiH raspoređuje se 15%.
Prihodi prikupljeni od zakupa javnog vodnog dobra na površinskim vodama II kategorije
pripadaju budžetima kantona. U periodu od donošenja Zakona, obračunavanje, prikupljanje i
kontrola opće i posebnih vodnih naknada se pokazalo kao praktičan problem, jer su ti poslovi,
vodnim propisima (tj. podzakonskim aktom donijetim na osnovu Zakona o vodama) stavljeni
u nadležnost Poreske uprave Federacije BiH.
Međutim, po Zakonu o poreskoj upravi Federacije BiH, Poreska uprava nema nadležnost za
ubiranje naknada, već samo poreza, doprinosa i taksa. Zbog toga, postoje inicijative da se
napotreban način izvrše dopune Zakona o Poreskoj upravi Federacije BiH, jer se samo na taj
način, u ovom trenutku razvoja, može osigurati sigurnost finansiranja sistema upravljanja
vodama Federacije BiH, a time kontinuitet i zadovoljavajuća dinamika započete
transformacije sistema i njegovog približavanja željenom modelu koji će biti u stanju da
vodama Federacije BiH upravlja u skladu sa zahtjevima EU. Pored toga, jasnim uređenjem
ovog pitanja i otklanjanjem ove vrste prepreke za angažiranje Poreske uprave na ovom
poslovima, značajno se doprinosi redovnom funkcioniranju sistema upravljanja vodama i time
sigurnosti stanovništva i materijalnih dobara na području Federacije BiH.
2.2.1. Vodno pravo kantona
U periodu važenja Zakona o vodama Federacije BiH iz 1998. godine, kantoni su donijeli
svoje prve zakone o vodama38 i druge propise o vodama iz svoje nadležnosti.39 U skladu sa
Zakonom o vodama iz 2006. godine, kantoni imaju obavezu da odredbe kantonalnih zakona o
vodama usklade sa odredbama Zakona. Ovim zakonom je utvrđen i obim ovlaštenja kantona
za uređivanje tih pitanja svojim propisima. Naime, zakonima kantona regulišu se pitanja
organizacije i načina obavljanja poslova koji su Zakonom o vodama Federacije BiH stavljeni
u nadležnost kantonima. Kako nikakav mehanizam koordinacije i, eventualno, verifikacije i
informisanja o aktivnostima u vezi sa ovim zahtjevom za usklađivanje kantonalnih vodnih
propisa, nije predviđen Zakonom o vodama Federacije BiH, u narednom periodu bit će
neophodno i ovakvu obavezu urediti zakonom kako bi se osigurali sigurniji i efikasniji osnovi
koordinacije u donošenju vodnih propisa i njihovom izvršavanju.
7
Kad je riječ o kantonalnom pravu koji se odnosi na vode, ovdje je neophodno istaći strateški
značaj opredjeljenja da su nadležnosti u pogledu osiguranja vode za stanovništvo podijeljeni
između Federacije BiH i kantona na takav način da Federacija BiH donosi propise o kvalitetu
vode za ljudsku upotrebu i propise u vezi sa efluentima, dok je razvoj i pravno uređivanje
pitanja u vezi sa korištenjem i održavanjem infrastrukture za snabdijevanje stanovništva
vodom za piće i za eliminaciju otpadnih voda u isključivoj nadležnosti kantona.
Pitanje javno-privatnog partnerstva u upravljanju ovim infrastrukturnim objektima, jeste
pitanje koje će u narednom periodu dobivati na značaju i kojem se mora pokloniti velika
pažnja na nivou Federacije BiH kako bi se ciljevi politike u ovom pogledu ostvarivali na
takav način da osiguraju jednak položaj svih građana Federacije BiH, odnosno, u koordinaciji
sa organima Republike Srpske i Distrikta Brčko, svih građana BiH.
U ovom kontekstu, pitanje vodnih koncesije je nezaobilazno. Usaglašavanje nadležnosti i
propisa Federacije BiH i kantona koji se odnose na vodne koncesije je neophodno kako bi se
izbjeglo nastajanje negativnih posljedica po vodne resurse i javnu infrastrukturu, koje su u
proteklom periodu uočene, naročito kad je riječ o međusektorskim pitanjima, kakvo je recimo
pitanje izgradnje hidroenergetskih objekata.
U svakom slučaju, i međusektorsko (međuresorno) usaglašavanje, pored usaglašavanja
navedenih pitanja između Federacije BiH i kantona, potrebno je osigurati, između ostalog, i
kroz dosljednu i pravovremenu primjenu instrumenata upravljanja zaštitom životne sredine,
kakvi su procjena utjecaja na životnu sredinu i strateška procjena utjecaja. I nadležni organi za
zaštitu životne sredine, pored organa nadležnih za upravljanje vodama, kako na nivou
kantona, tako i na nivou Federacije BiH, u svim postupcima davanja vodnih koncesija moraju
imati mogućnost da utječu na donošenje odluke, odnosno da zaštite interes resursa za koje
imaju zakonom utvrđene nadležnosti.
2.3. Zakonska regulativa
Pregled zakona i podzakonskih akata koji se direktno i indirektno odnose na navodnjavanje i
okrupnjavanje zemljišta u Federaciji Bosne i Hercegovine:
• Zakon o poljoprivrednom zemljištu (Službene novine FBiH br. 2/09);
• Zakon o poljoprivredi (Sl.novine Federacije BiH br. 90/07)
• Zakon o komasaciji (Službeni list SR BiH br.24/85 i 26/90);
• Zakon o prostornom planiranju i korištenju zemljišta na nivou FBiH
(Službene novine br. 02/06);
• Zakon o vodama (Službeni novine FBiH br. 70/06);
• Zakon o koncesijama (Službene novine FBiH br. 40/02);
• Zakon o premjeru i katastru nekretnina (Službeni list SR BiH
22/84,12/87,26/90, 36/90);
• Zakon o zemljišnim knjigama (Službene novine FBiH br. 19/03 i 54/04);
• Zakon o šumama (Službene novine FBiH br. 20/02);
• Zakon o građevinskom zemljištu (Službeni list SRBiH br. 34/86, 1/90 i
29/90);
• Zakon o eksproprijaciji (Službeni list SRBiH br. 34/86 i 26/90);
• Zakon o zaštiti okoliša (Službene novine FBiH br. 33/03);
• Zakon o zaštiti prirode (Službene novine FBiH br. 33/03).
• Naputak o stručnim mjerilima za razvrstavanje zemljišta u kategorije
• Naputak o obaveznoj jedinstvenoj metodologiji za pripremu i izradu
prostornih i urbanističkih planova i urbanističkih redova
8
2.3.1. Zakon o poljoprivrednom zemljištu
Zakona o poljoprivrednom zemljištu je donijelo Federalno ministarstvo poljoprivrede,
vodoprivrede i šumarstva. Zakon određuje da je poljoprivredno zemljište prirodno bogatstvo i
dobro od opšteg interesa za Federaciju Bosne i Hercegovine i uživa posebnu zaštitu, koristi se
za poljoprivrednu proizvodnju i ne može se koristiti u druge svrhe, osim u slučajevima i pod
uslovima utvrđenim ovim zakonom.
Osnovni cilj donošenja zakona je očuvanje, namjensko korištenje, povećanje proizvodne
sposobnosti i unapređenje upravljanja poljoprivrednim zemljištem, kao ograničenog i
neobnovljivog prirodnog resursa, bez obzira u čijem je vlasništvu, te usklađivanje interesa
svih subjekata u korištenju poljoprivrednog zemljišta u privrednom i ekonomskom razvoju
zemlje.
Realizacija se navedenog cilja predviđa kroz Strategiju gospodarenja poljoprivrednim
zemljištem, Programom unapređenja gospodarenja poljoprivrednim zemljištem i kroz druge
programe i projekte. Poljoprivredno je zemljište, u smislu ovoga zakona, zemljište koje se
koristi za poljoprivrednu proizvodnju: oranice (njive), vrtovi, voćnjaci, vinogradi, livade,
pašnjaci, ribnjaci, trstici, močvare i drugo zemljište koje bi se po svojim prirodnim i
ekonomskim značajkama najbolje moglo koristiti za poljoprivrednu proizvodnju.
Poljoprivrednim zemljištem smatraju se i zemljišta u inundacijski područjima (zemljišta
između nasipa za obranu od voda i vodotoka rijeka), na udaljenosti većoj od 10 metara od
nožice nasipa, a služe za poljoprivrednu proizvodnju.
U ovom zakonu problematika navodnjavanja je tretirana članovima koji se odnose na
navodnjavanje, komasaciju i na nadzor nad radnjama koje se koriste u ovim postupcima.
Navodnjavanje
Član 23.
Zaštita poljoprivrednog zemljišta od gubitka raspoloživog površinskog i nenamjenskog
korištenja provodi se kroz obvezu vlasnika, zakupca ili drugih korisnika da moraju: obrađivati
poljoprivredno zemljište na propisan način, prilagoditi poljoprivrednu proizvodnju propisanim
standardima, upotrebljavati metode koje su primjerene zemljištu, sprječavati sabijanje, erozije
i zagađenja zemljišta te osigurati plodnost i produktivnost zemljišta. Poslovi zaštite, uređenja i
korištenja poljoprivrednog zemljišta, u smislu ovoga
Zakona, su:
1. izrada Strategije i Programa gospodarenja (zaštita, korištenje, uređenje, raspolaganje);
2. izrada Projekta višenamjenskog vrednovanja;
3. izrada karte uporabne vrijednosti zemljišta;
4. pedološki i drugi studijsko-istraživački radovi;
5. trajno praćenje stanja (monitoring) poljoprivrednog zemljišta;
6. uspostava i održavanje zemljišno- informacijskoga sistema;
7. kontrola plodnosti zemljišta;
8. poboljšanje kvaliteta obradivog poljoprivrednog zemljišta;
9. gradnja melioracionih sistema na poljoprivrednom zemljištu;
10. rekultivacija poljoprivrednog zemljišta koje je korišteno za eksploataciju mineralnih
tvoriva, odlaganje jalovine pepela i šljake;
11. utvrđivanje količina opasnih i štetnih tvari u poljoprivrednom zemljištu i vodi sistema
za navodnjavanje i odvodnjavanje;
12. pretvaranje neobradivog poljoprivrednog zemljišta u obradivo;
9
13. gradnja obrambenih nasipa;
14. zaštita zemljišta od erozije vodom i vjetrom;
15. zaštita od prirodnih nepogoda (poplave, vjetar, grad, oborine, suša, mraz, klizište,
masovna pojava životinjskih i biljnih bolesti);
16. program okrupnjavanja i zabrana usitnjavanja poljoprivrednih parcela;
17. edukacija i stručno osposobljavanje.
Član 53.
Naknada se ne plaća kada se izdaje poljoprivredna saglasnost za promjenu namjene
poljoprivrednog zemljišta u nepoljoprivredne svrhe za:
1. gradnju, adaptaciju i rekonstrukciju stambenih i pomoćnih objekata poljoprivrednog
gazdinstva;
2. gradnju objekata koji služe za odbranu od poplava, za odvodnjavanje i
navodnjavanje poljoprivrednog zemljišta, za uređenje bujica i zaštitu
poljoprivrednog zemljišta od erozije;
3. gradnju objekata namijenjenih isključivo za proizvodnju proizvoda biljne proizvodnje,
stočarstva i ribarstva, te proizvoda prvog stepena njihove prerade;
4. pošumljavanje poljoprivrednog zemljišta pod nagibom i zemljišta male proizvodne
sposobnosti, kada je obvezu pošumljavanja tih površina propisalo svojom odlukom
kantonalno ministarstvo ili opštiinsko tijelo, odnosno kad pošumljavanje takvih
zemljišta zatraži vlasnik;
5. proširenje pristupnih poljskih puteva u funkciji poljoprivredne proizvodnje;
6. gradnju poljozaštitnih pojaseva.
Član 72.
Za poboljšanje uslova poljoprivredne proizvodnje, za povećanje plodnosti i proizvodnih
sposobnosti poljoprivrednog zemljišta, a s ciljem racionalnije i ekonomičnije proizvodnje,
provode se mjere uređenja zemljišta: komasacija, arondacija, melioracija (gradnja i
održavanje sistema za odvodnju i navodnjavanje, poboljšanje kvalitete poljoprivrednog
zemljišta, kultivacija livada i pašnjaka, pretvaranje neobradivog poljoprivrednog zemljišta u
obradivo), protuerozijska zaštita, rekultivacija i dr.
Mjere uređenja zemljišta iz stavka 1. ovoga člana provode se radi grupisanja razbacanih
parcela s ciljem stvaranja većih parcela, pravilnih geometrijskih oblika, poboljšanja
proizvodnih sposobnosti zemljišta pomoću primjene agrotehničkih, agromelioracionih i
hidromelioracionih mjera, pristupa javnoj infrastrukturi, pošumljavanja zemljišta slabije
kvalitete ili zagađenog zemljišta, uređivanja imovinsko-pravnih odnosa, premjera i ažuriranja
katastra zemljišta. Mjere iz stavka 1. ovoga člana provode se na inicijativu vlasnika zemljišta
ili korisnika zemljišta po ovlaštenju vlasnika i po sporazumu među vlasnicima poljoprivrednih
zemljišta uz aktivno učešće mjerodavnih naučnih i
stručnih institucija.
Uputstvo o jedinstvenoj metodologiji za izradu projekata-programa uređenja zemljišta donosi
federalni ministar.
Komasacija
Član 74.
Uređenje poljoprivrednog zemljišta putem komasacije obavlja se s ciljem uređenja zemljišnih
površina i stvaranja većih i pravilnijih zemljišnih parcela, da se njihovim grupisanjem i
grupisanjem zemljišnih posjeda omogući efikasnija obrada i iskorištavanje zemljišta i
10
izvođenje drugih radova na uređenju zemljišta, na osnovi programa komasacije za koji
Federalno ministarstvo daje saglasnost.
Član 75.
Program komasacije donosi opštiinsko vijeće ili kantonalna skupština na vlastitu inicijativu,
na inicijativu vlasnika poljoprivrednog zemljišta koji imaju u vlasništvu više od 80 %
površine zemljišta.
Postupak i nadležnosti za sprovođenje komasacije uređeni su posebnim Zakonom o
komasaciji.
Član 76.
Poslovi komasacije su od opšteg interesa. Opštii interes iz stavka 1. ovoga člana utvrđuje se u
skladu sa Zakonom o komasaciji i odlukom opštiinskog vijeća ili kantonalne skupštine
donesene na temelju zakona.
Član 77.
Odluka o odobravanju komasacije se javno objavljuje, a pravosnažna odluka upisuje se u
zemljišni i katastarski registar.
Član 85.
Odvodnjavanje obuhvaća mjere, objekte i uređaje za reguliranje i očuvanje vodnog režima
zemljišta, odvodnjom površinskih i podzemnih voda. Sistem za odvodnjavanje je sastavljen
od uređaja za odvodnju (stanice, crpke, objekti i dr.), kanala za otjecanje vode, odvodne
mreže (primarna, sekundarna i tercijarna) i drenaže.
Navodnjavanje obuhvaća mjere, objekte i uređaje za osiguranje snabdijevanja vodom, njezinu
distribuciju i uporabu s namjenom da se biljkama osigura optimalna vlaga u zemljištu.
Sistem za navodnjavanje sastavljen je od kanala za dotok vode, dovodne mreže (primarna,
sekundarna i tercijarna) i opreme za navodnjavanje (crpke, bunari, objekti, hidranti i dr.).
Sistemi za odvodnjavanje i navodnjavanje dijele se na velike i male sisteme, oni koji su
namijenjeni većem broju korisnika za zajedničku uporabu po rasporedu za navodnjavanje i
koji su namijenjeni za jednog ili više korisnika koji upotrebljavaju sistem za navodnjavanje
nezavisno jedan od drugoga.
Član 87.
Održavanje sistema za odvodnjavanje i navodnjavanje osiguravaju vlasnici, odnosno korisnici
poljoprivrednog zemljišta. Ako se gradnja sistema za odvodnjavanje, odnosno navodnjavanje
ne može riješiti na bolji ili racionalniji način, može se ustanoviti pravo služnosti odvodnje,
odnosno dovođenja vode preko drugog zemljišta.
Član 88.
Vlasnici zemljišta u područjima za melioracije na zemljištu, obvezni su staviti svoje
zemljište za aktivnosti melioracije, zadržavajući pravo vlasništva na zemljištu, uz pravo na
naknadu za eventualno pričinjenu štetu.
Melioracijski sitemi i uređaji upisuju se u katastar melioracijskih objekata i uređaja,
koji vode kantonalna ministarstva i koji je povezan s bazom podataka zemljišnog katastra.
Detaljnije propise o uvođenju, izvođenju, upravljanju, funkcioniranju i održavanju
melioracijskih sistema donijet će federalni ministar.
Federalni ministar donosi propis o obračunavanju i plaćanju naknade za melioracijsko
odvodnje i navodnjavanje.
11
Član 89.
Poljoprivredno zemljište na području na kojem je sagrađen sistem za navodnjavanje koristi se
po godišnjem programu koji donosi pravna osoba koja upravlja sstemom za navodnjavanje, a
koji sadrži: površinu zemljišta koje se može navodnjavati, dinamiku navodnjavanja pojedinih
kultura, dužinu trajanja navodnjavanja i količinu vode za navodnjavanje.
Godišnji program korištenja sistema za navodnjavanje donosi se uz saglasnost kantonalnog
ministarstva.
Pravna osoba koja upravlja sistemom za navodnjavanje dužna je izvijestiti korisnika
poljoprivrednog zemljišta u sistemu za navodnjavanje o godišnjem programu korištenja
sistema.
Član 90.
Korisnik poljoprivrednog zemljišta u sistemu za navodnjavanje dužan je koristiti sistem za
navodnjavanje u skladu s programom iz članka 89. ovoga Zakona. Pravna osoba koja upravlja
sistemom za navodnjavanje dužna je redovno održavati sistem za navodnjavanje (održavanje
crpki, uništavanje korova, uklanjanje nanosa mulja, održavanje cjevovoda i dr.), kao i
osigurati redovnu kontrolu kvaliteta vode na sadržaj opasnih i štetnih materija i o tome voditi
evidenciju.
Član 91.
Međusobni odnosi pravnih osoba koje upravljaju sistemom za navodnjavanje i korisnika
sitema uređuju se ugovorom o korištenju, održavanju i osiguravanju funkcioniranja tog
sistema, kao i utvrđivanja naknade za korištenje vode iz sistema.
Član 107.
Poljoprivredno zemljište u vlasništvu države, zavisno o vrsti korištenja zemljišta, daje se u
zakup na rok do 25 godina za podizanje nasada voćnjaka, vinograda i rasadnika, odnosno do
10 godina za drugo poljoprivredno iskorištavanje.
Pri uzimanju poljoprivrednog zemljišta pod zakup utvrđuje se redoslijed prava prvenstva na
osnovi članka 103. ovoga Zakona. Pravo prvenstva imat će zakupoprimci koji su vlasnici
sistemaa za navodnju i odvodnjavanje, višegodišnjih zasada, ribnjaka, ili graniče s
poljoprivrednim zemljištem u državnom vlasništvu koje se daje u zakup, ali pod uslovom da
ponudi najvišu cijenu.
Član 132.
Kantonalni poljoprivredni inspektor ovlašten je i obvezan provoditi kontrolu nad svim
poslovima, osim onim za koje je ovim Zakonom određeno da ih neposredno obavlja
Federalna poljoprivredna inspekcija, a osobito:
- obrađuje li se obradivo poljoprivredno zemljište ne umanjujući njegovu vrijednost;
- kontroliše postupak i radnje pravnih osoba koje obavljaju sistemsku kontrolu plodnosti
zemljišta;
- zaštitu zemljišta od onečišćenja štetnim i opasnim tvarima;
- kontroliše kvalitet mineralnih i organskih đubriva i supstrata za poboljšanje plodnosti
poljoprivrednog zemljišta;
- korištenje poljoprivrednog zemljišta u nepoljoprivredne svrhe, ako takvo korištenje
nije dopušteno po ovom Zakonu ili propisu donesenom na temelju njega;
- provođenje propisanih agrotehničkih mjera;
12
-
održavanje dugogodišnjih zasada i višegodišnjih kultura podignutih radi zaštite od
erozije;
sprovođenje odredaba ovoga Zakona o promjeni namjene poljoprivrednog zemljišta;
namjensko korištenje sredstava prikupljenih na temelju ovoga Zakona, koja idu u
proračune kantona i opština;
raspolaganje i korištenje poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države;
sprovođenje mjera propisanih ovim Zakonom za ispitivanje dopuštenih količina
štetnih i opasnih tvari u zemljištu i vodi za navodnjavanje, kao i ispitivanje plodnosti
zemljišta;
način i uslove korištenja pašnjaka i pojilišta;
izdavanje urbanističkih saglasnosti u skladu s odredbama ovoga Zakona, odnosno
provjerava je li prethodno pribavljena poljoprivredna saglasnost i plaćena naknada za
promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta;
provjerava je li pribavljena saglasnost kantonalnog ministarstva za sprovođenje
edukacijskog programa;
vođenje evidencija koje u skladu s odredbama ovoga Zakona vode opštiinska tijela.
Kantonalni poljoprivredni inspektor preduzima i druge mjere, odnosno obavlja druge
radnje za koje je ovim i drugim zakonima i propisima ovlašten.
Član 134.
Ukoliko utvrdi da je prekršen ovaj Zakon ili propis donesen na temelju ovoga
Zakona, kantonalni poljoprivredni inspektor ima pravo i obvezu:
- rješenjem narediti otklanjanje utvrđenih nedostataka, odnosno nepravilnosti u
određenom roku;
- zabraniti upotrebu poljoprivrednog zemljišta za druge namjene, izuzev ako je po
zakonu ili propisu izdanom po osnovi zakona, dopuštena upotreba za druge svrhe;
- zabraniti zagađivanje poljoprivrednog zemljišta pri njegovom korištenju i narediti
povrat u prethodno stanje, o trošku onoga koji je prouzrokovao zagađenje;
- narediti sanaciju napuštenih iskopa pijeska i drugih kopova na poljoprivrednom
zemljištu i sanaciju zemljišta privremeno korištenog za druge namjene;
- narediti izvođenje hidrotehničkih radova kojima će se uspostaviti prvobitni vodni
režim u zemljštu;
- zabraniti odlaganje bilo koje vrste štetnih i opasnih tvari i vegetacijsko-proizvodnih
ostataka na poljoprivrednom zemljištu;
- zabraniti korištenje poljoprivrednog zemljišta za gradnju ribnjaka, staklenika, ili
drugih objekata, ako investitor nema poljoprivredne saglasnosti;
- zabraniti, odnosno ograničiti proizvodnju određenih vrsta poljoprivrednog bilja i
upotrebu vode za navodnjavanje, ako rezultati analize pokažu da je to prijeko
potrebno;
- zabraniti nomadsku ispašu stoke na poljoprivrednom zemljištu;
- zabraniti uporabu gnojiva i hemijskih sredstava ukoliko se analizom utvrdi da su
narušena hemijska i biološka svojstva zemljišta i kvaliteta podzemnih voda;
- podnijeti mjerodavnom tijelu zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka;
- poduzeti i druge mjere, odnosno obavljati druge radnje za koje je posebnim propisima
ovlašten.
13
2.3.2.Zakon o poljoprivredi
Ovim Zakonom (SN FBiH, br. 88/07), u Federaciji BiH uređuju se: ciljevi i mjere
poljoprivredne politike, korisnici prava, definiše se poljoprivredno gazdinstvo, određuje
pojam poljoprivrednika, institucionalna podrška, obavještavanje u poljoprivredi i vođenje
registara, upravni i inspekcijski nadzor, kaznene odredbe kao i druga pitanja od značenja za
poljoprivredu.
Podrške investicijama u poljoprivredna gazdinstva
Član 20.
Podrške investicijama u poljoprivredna gazdinstva uvode se zbog povećanja tehničko
tehnološkog nivoa i konkurentnosti proizvodnje, snižavanja proizvodnih troškova i
poboljšanja kvaliteta poljoprivredno-prehrambenih proizvoda i namijenjene su za:
1. izgradnju sistema za navodnjavanje,
2. podizanje višegodišnjih zasada u voćarstvu i vinogradarstvu,
3. uređenje zemljišta i okrupnjavanje posjeda,
4. izgradnju i opremanje u stočarskoj proizvodnji,
5. nabavku mehanizacije i opreme u poljoprivredi,
6. izgradnju novih te rekonstrukciju i opremanje postojećih ribnjaka,
7. ulaganja u proizvodnju, pripremu, čuvanje i plasman poljoprivrednih proizvoda
(oprema, građevinski objekti i drugo),
8. unapređenje organske i integralne proizvodnje,
9. druge namjene određene zakonom.
Član 27.
Mjere zemljišne politike čini skup mjera kojima se utiče na pravilno i racionalno upravljanje
poljoprivrednim zemljištem kao dobrom od interesa za Federaciju u skladu sa važećim
propisima i uz sistemsku zaštitu okoliša.
Mjere zemljišne politike su:
1. dodjela prava korištenja (koncesija i zakup) i prodaja poljoprivrednog zemljišta u
vlasništvu države poljoprivrednim gazdinstvima radi obavljanja poljoprivredne
djelatnosti,
2. unaprjeđenje upravljanja poljoprivrednim zemljištem što podrazumijeva grupisanje
zemljišta poljoprivrednih gazdinstava u veće i pravilnije čestice i izgradnju prateće
infrastrukture (prometnice, hidrotehnički, hidromelioracijski i agromelioracijski
zahvati oko uređenja zemljišta),
3. zaštita poljoprivrednog zemljišta od neracionalnog korištenja, infekcije,
kontaminacije, degradacije i destrukcije,
4. zaštita zemljišta od erozije,
5. utvrđivanje namjene i pogodnosti korištenja poljoprivrednog zemljišta (jako strme
oranice pretvoriti u pašnjake ili pošumiti), odnosno promjena načina korištenja ovih
zemljišta,
6. uspostavljanje sistemske kontrole plodnosti zemljišta,
7. donošenje programa poljoprivrednog zemljišta (odvodnjavanje, navodnjavanje,
komasacija i dr),
8. uvođenje zemljišnog monitoringa, odnosno praćenje stanja i promjena na zemljišta i u
zemljištu,
9. ostale mjere.
14
2.3.3. Zakon o vodama
Zakonom o vodama (“Službene novine FBiH” broj 70/06), a vezano za navodnjavanje
definisano je sljedeće:
Član 14.
Vrste objekata s obzirom na namjenu
(1) Vodni objekti s obzirom na njihovu namjenu su:
1. zaštitni objekti – nasipi, obaloutvrde, uređena korita vodotoka, odvodni kanali, obodni
(lateralni) kanali za zaštitu od vanjskih voda, odvodni tuneli, brane
sakumulacijama,ustave, retencije, crpne stanice za odbranu od poplava i drugi
pripadajući objekti, kao i objekti za zaštitu od erozija i bujica;
2. objekti za odvodnjavanje – osnovna i detaljna odvodna kanalska mreža, crpne stanice
za odvodnjavanje i drugi pripadajući objekti;
3. objekti za iskorištavanje voda za:
- vodosnabdijevanje (izuzev za opštu upotrebu voda) – brane i akumulacije,
vodozahvati, bunari, kaptaže s odgovarajućom opremom, postrojenja za
prečišćavanje vode za piće, rezervoari i cjevovodi i drugi pripadajući objekti,
- snabdijevanje vodom privrednih subjekata - brane i akumulacije, vodozahvati,
bunari, kaptaže s odgovarajućom opremom i cjevovodi i drugi pripadajući
objekti,
- navodnjavanje – brane i akumulacije, dovodni kanali i tuneli, vodozahvatne
građevine, crpne stanice, ustave, dovodna i razvodna mreža i drugi pripadajući
objekti,
- korištenje vodnih snaga – brane i akumulacije, vodozahvati, dovodni i odvodni
objekti i drugi pripadajući objekti i oprema,
- plovidbu – plovni putovi, prevodnice i ustave i drugi pripadajući objekti i
oprema,
- ostale namjene - objekti za uzgoj riba, rekreacijski bazeni, jezera i dr.;
4. objekti za zaštitu voda od zagađivanja (u daljnjem tekstu: vodni objekti za zaštitu voda) –
kolektori za prijem i transport otpadnih voda, postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda,
ispusti u prijamnik i drugi pripadajući objekti i oprema.
(2) Vodni objekti iz stavka 1. ovoga članka mogu imati istovremeno i više namjena
– višenamjenski vodni objekti.
Član 44.
Korištenje voda
Korištenje voda, prema ovome zakonu, obuhvata:
1. zahvaćanje, crpljenje i upotrebu površinskih i podzemnih voda za različite namjene
(snabdijevanje vodom za piće, sanitarne i tehnološke potrebe, navodnjavanje i dr.),
2. korištenje vodnih snaga za proizvodnju električne energije i druge pogonske namjene,
3. korištenje voda za uzgoj ribe,
4. korištenje voda za plovidbu,
5. korištenje voda za sport, kupanje, rekreaciju i druge slične namjene.
Član 46.
Opšta upotreba voda
(1) Svakomu je dozvoljeno koristiti se vodom običnim načinom koji ne zahtijeva posebne
naprave i ne isključuje druge od jednaka korištenja vode (opšta upotreba vode).
(2) Opšta upotreba vode obuhvata naročito:
15
1. zahvaćanje vode bez posebnih naprava iz vodotoka i jezera za osnovne potrebe
jednoga domaćinstva,
2. zahvaćanje podzemne vode (bunar na vlastitome zemljištu) ili vode s izvora na
vlastitome zemljištu, koja se koristi za osnovne potrebe jednoga domaćinstva,
3. prikupljanje i korištenje oborinskih voda za osnovne potrebe jednoga domaćinstva,
koje se skupljaju na vlastitome zemljištu,
4. rekreaciju na vodama.
(3) Osnovnim se potrebama domaćinstva iz stavka 2. ovoga članka smatra korištenje vode
za piće, održavanje čistoće i slične potrebe u domaćinstvu. Takvim se korištenjem ne
smatra korištenje vode za navodnjavanje, te korištenje vode u tehnološkome procesu pri
obavljanju privredne djelatnosti.
Član 51.
Melioracioni sistemi
1. U svrhu građenja i/ili korištenja melioracionog sistema za navodnjavanje i/ili
odvodnju od interesa za više vlasnika ili korisnika zemljišta može se osnovati posebno
pravno lice (zadruga, udruženje i sl.).
2. Pravno lice iz stava 1. ovoga člana dužno je pribaviti pravo na korištenje vode.
3. Pravno lice iz stava 1. ovoga člana dužno je osigurati financijska sredstva za
održavanje i rad melioracionog sistema.
4. Pravno lice iz stava 1. ovoga člana, kojoj je preneseno pravo na upravljanje i
korištenje vodnih objekata iz članka 14. stavak 1. tačka. 2. i 3. alinej 3. ovoga zakona,
a u svezi s člankom 16. st. 1. i 2. ovoga zakona, dužna je osigurati finansijska sredstva
za održavanje i rad melioracionog sistema.
5. Pravno lice iz stava 1. ovoga člana može poslove tehničkoga održavanja
melioracionog sistema povjeriti pravnom licu registrovanom za vršenje takve
djelatnosti.
Član 170.
Posebne vodne naknade
(1) Posebne vodne naknade su :
1. Naknada za korištenje površinskih i podzemnih voda koja obuhvata zahvaćanje:
- vode za javnu vodosnabdijevanje,
- vode i mineralne vode koja se koristi za flaširanje vode,
- vode za navodnjavanje,
- vode za uzgajanje ribe u ribnjacima,
- vode za industrijske procese, uključujući i termoelektrane,
- vode za druge namjene.
Naknada se iz tačke 1. stavka 1. ovoga članka obračunava na temelju količine zahvaćene vode
izražene u m³. Visina ove naknade može biti različita, zavisno o namjeni i kvalitetu vode.
Član 178.
Korištenje prihoda
(1) Prihodi iz člana 177. stav 1. točka 1. ovog Zakona koriste se za:
1. poslove i zadatke iz čl. 29. i 156. ovog Zakona,
2. održavanje zaštitnih objekata u vlasništvu Federacije,
3. druge poslove i aktivnosti koje su ovim Zakonom povjerene agenciji za vode i
4. financiranje rada agencije za vode.
16
(2) Prihodi iz člana 177. stav 1. točka 2. ovog Zakona koriste se za sufinansiranje izgradnje i
održavanja vodnih objekata iz člana 14. stav 1. ovog Zakona, osim objekata iz tačke 3. alineje
2., 4., 5. i 6. tog člana, kao i ostale aktivnosti vezane za poslove upravljanja vodama (izrada
tehničke dokumentacije, podloga za izdavanje koncesija i dr.), u skladu sa godišnjim planom i
programom županijskog ministarstva nadležnog za vode.
(3) Prihodi iz člana 177. stav 1. točka 3. ovog Zakona koriste se isključivo za provođenje
zadataka koji su ovim Zakonom dati u nadležnost federalnom ministarstvu nadležnom za
okolnu i za sufinanciranje infrastrukture za zaštitu voda od značaja za Federaciju.
2.3.4. Zakon o koncesijama
Cilj ovog zakona („Službeni list FBiH“ broj 40/02, 61/06) je da stvori transparentan,
nediskriminacijski i jasan pravni okvir za utvrđivanje uslova pod kojima se domaćim i stranim
pravnim licima mogu dodjeljivati koncesije u Federaciji.
Predmet koncesije
Član 3
Predmet koncesije, prema odredbama ovog zakona, jeste:
1. izgradnja/dogradnja i korištenje ili korištenje:
- autoputova, magistralnih putova, cesta i pripadajućih infrastrukturnih objekata,
- željezničkih pruga,
- plovnih kanala i luka i
- aerodroma;
2. korištenje vodotoka i drugih voda;
3. izgradnja hidroenergetskih objekata;
4. izgradnja i korištenje ili korištenje hidroakumulacija;
5. istraživanje i/ili korištenje energetskih i drugih mineralnih sirovina, uključujući sve
vrste soli i solnih voda utvrđenih posebnim zakonom;
6. istraživanje i/ili korištenje, sirove nafte i zemnog gasa;
7. korištenje građevinskog zemljišta;
8. korištenje šuma i šumskog zemljišta;
9. lovstvo i ribolov;
10. izgradnja, korištenje i upravljanje cjevovodnim transportom nafte i gasa i skladištenje
u cjevovodima i terminalima;
11. igre na sreću;
12. putnički i teretni željeznički saobraćaj;
13. javni linijski prijevoz lica;
14. korištenje ljekovitih, termalnih i mineralnih voda;
15. istraživanje i/ili korištenje nemetalnih mineralnih sirovina, uključujući sve sekundarne
mineralne sirovine utvrđene posebnim zakonom;
16. hidromelioracioni sistemi i sistemi za vađenje materijala iz vodotoka i vodnih
površina;
17. korištenje poljoprivrednog zemljišta;
18. hoteli i ostali turistički objekti i
19. prostori i objekti prirodnog i graditeljskog naslijeđa.
Predmet koncesije može biti i pravo obavljanja djelatnosti komunalnih i drugih javnih službi
što se utvrđuje propisom županije/kantona.
17
Iz ovog Zakona je vidljivo da se voda za navodnjavanje može isključivo koristiti na temelju
koncesijskog ugovora.
3. Potencijali i trenutno stanje navodnjavanja opštine Odžak
3.1. Potrebe i razlozi navodnjavanja
Navodnjavanje kao meliorativna mjera ima za cilj nadoknaditi nedostatak vode koji se javlja
kod gajenja poljoprivrednih kultura, odnosno korigovanje prirodnog režima vlaženja
vještačkim dodavanjem vode u trenutku podobnom za pravilan razvoj biljke. Navodnjavanje
omogućava podizanje dostignutog praga u proizvodnji ratarskih kultura i u godinama koje su
sušne - što je sve učestalija pojava u zadnjih 20 godina.
Tendencija smanjenja godišnjih padavina (naročito tokom ekstremno sušnih 2011. i 2012.
godine) pogotovo u vegetacionom periodu dovela je do povećanog interesa za
navodnjavanjem na području BiH.
Osiguranje vode za navodnjavanje u skladu s potrebama poljoprivredne proizvodnje, osnovni
je zadatak vodoprivrednih organizacija u rješavanju problema navodnjavanja.
Analize za šire područje (BiH i Hrvatska) pokazuju da se suše javljaju u prosjeku svake treće
do pete godine, a zavisno od intenziteta i dužine trajanja mogu smanjiti prinose raznih kultura
od 20-80%. Ove štete otvaraju pitanje koliko i kojim mjerama se one mogu izbjeći.
Izostanak navodnjavanja jedno je od glavnih ograničenja razvoja i intenziviranja
poljoprivredne proizvodnje na opštini.
Pored sprečavanja suše, kao elementarne nepogode u poljoprivrednoj proizvodnji,
navodnjavanjem se općenito povećavaju prinosi, povećava se stepen korištenja zemljišta a
otvara se mogućnost druge sjetve, sa znatnim povećanjem kvalitete plodova.
Područje opštine Odžak raspolaže sa dovoljnim količinama vode koja se može koristiti za
navodnjavanje, iz samih rijeka i velikih kanala, kao iz podzemnih voda. Podzemne vode na
ovom području se nalaze na dosta malim dubinama od 5 m do 15 m, a posebno na lokacijama
pored rijeka Save i Bosne.
Osnovni razlozi za navodnjavanje poljoprivrednih površina opštine Odžak su:
- povećanje prinosa biljnih kultura, stabilizacija proizvodnje u sušnim razdobljima
i promjena strukture sjetve;
- orijentacija tržišnoj ekonomiji i visokoprofitabilnim kulturama;
- smanjena ponuda povrća domaćih proizvođača;
- globalne klimatske promjene - nestašica vode;
- smanjenje raspoloživog prostora za proizvodnju hrane;
- pristupačni raspoloživi vodni kapaciteti;
- visok nivo podzemnih voda;
- negativni vodni bilan u vegetacijskom periodu;
3.2. Opšte karakteristike poljoprivredne proizvodnje i navodnjavanja
Ukupne obradive površine opštine Odžak su 12.367 ha čija struktura korišćenja je:
- 10.100 ha oranice
1.867 ha livade
400 ha bašte
18
Općenito se može ocijeniti da stanje poljoprivredne proizvodnje i navodnjavanja na području
opštine ima sledeće karakteristike:
- najviše obradivih površina opštine se nalazi pod ratarskom proizvodnjom;
- najčešće ratarske kulture su: kukuruz, pšenica, ječam, industrijsko i krmno bilje (soja,
suncokret, lucerka);
- neznatne obradive površine su pod voćnim zasadima, kao i pod proizvodnjom
povrtarskih kultura, najčešće za vlastite potrebe. Neznatne površine se nalaze pod
plasteničkom proizvodnjom povrća, namijenjenog za tržište;
- postoje pojedinačni primjeri tehnološki napredne i dohodovno isplative poljoprivredne
proizvodnje. U pravilu se radi o pojedinačnim proizvođačima i to na ograničenim
površinama. Njihov dalji napredak, kao i napredak potencijalnih novih proizvođača
podstaknuti uspješnim primjerima, ograničen je zbog nedostatka proizvodne
infrastrukture, u kojoj je osiguranje vode za navodnjavanje jedan od temeljnih
elemenata;
- opština Odžak raspolaže sa dovoljnim količinama vode koja se može koristiti za
navodnjavanje, kako iz samih rijeka i velikih kanala, kao iz podzemnih voda.
Podzemne vode na ovom području se nalaze na dosta malim dubinama od 5 m do 15
m, a posebno na lokacijama pored rijeka Save i Bosne;
- sistemi zahvata vode i distribucije vode za navodnjavanje izuzetno su skupi i njihova
ekonomska efikasnost u pravilu se temelji na ekonomičnosti proizvodnje;
- mali poljoprivredni proizvođači ne raspolažu niti znanjem niti sredstvima za izgradnju
ovakvih sistema, pa je potrebna pomoć države ili lokalne zajednice;
- poljoprivredni proizvođači, koji i primjenjuju savremenu tehnologiju i proizvode
dohodovno isplative kulture, uveli su navodnjavanje na svojim imanjima, ali
najjednostavnije i najjeftinije oblike;
- odsustvo znanja o stručnoj primjeni navodnjavanja kao kompleksnom problemu koji
obuhvata znanja iz oblasti zemljišta, fiziologije biljaka, kvaliteta vode i tehničkim
referencama sistema navodnjavanja;
- voda koju koriste za navodnjavanje je najčešće podzemna, i ona se pumpama za vodu
izbacuje na površinu, agregati koji se koriste za pumpe su pretežno na tečno gorivo,
što u biti doprinosi povećanju troškova proizvodnje;
- zbog nedostatka infrastrukture za navodnjavanje proizvođači se snalaze na različite
načine u osiguravanju vode za navodnjavanje. U takvoj situaciji nije iznenađujuće da
se voda za navodnjavanje manjih površina koristi iz sistema za vodosnabdijevanje;
- kvalitetno rješavanje infrastrukture za navodnjavanje omogućiti će racionalno
upravljanje vodnim resursima, što pozitivno utiče na namjensko korištenje izvorišta
pitke vode i smanjenje cijene vode za navodnjavanje, odnosno troškova proizvodnje.
3.3. Stanje pogodnosti zemljišta za navodnjavanje opštine
Procjenom pogodnosti zemljišta za navodnjavanje BiH izvršenom u studiji "Osnove uređenja
zemljišta – program navodnjavanja i program okrupnjavanja posjeda u Federaciji Bosne i
Hercegovine", iz 2011. godine područje opštine Odžak, odnosno Posavsku županiju svrstana
je u prvu i malim dijelom u drugu proizvodnu agrozonu.
Procjena pogodnosti zemljišta za navodnjavanje izvršena je prema FAO metodi (FAO 1976).
Uvažavajući dominantnu sistematsku jedinicu zemljišta unutar sastava kartiranih jedinica, te
osobine kartiranih jedinica zemljišta, utvrđena je pogodnost ili nepogodnost, stepen
pogodnosti i vrste dominantnih ograničenja za primjenu navodnjavanja.
19
Procjenom pogodnosti sistematske jedinice zemljišta su svrstane u redove, klase i potklase
pogodnosti.
Redovi predstavljaju pogodnost (P) ili nepogodnost (N), klase stepen pogodnosti odnosno P-1
pogodna, P-2 umjereno pogodna, P-3 ograničeno pogodna, te N-1 privremeno nepogodna i N2 trajno nepogodna zemljišta za navodnjavanje.
Klasa P-1: pogodna zemljišta bez značajnih ograničenja za navodnjavanje ili s ograničenjima
koja neće značajno uticati na produktivnost, dobit i primjenu navodnjavanja.
Klasa P-2: umjereno pogodna zemljišta, s ograničenjima koja umjereno ugrožavaju
produktivnost, dobit i primjenu navodnjavanja.
Klasa P-3: ograničeno pogodna zemljišta, s ograničenjima koja znatno ugrožavaju
produktivnost, dobit i primjenu navodnjavanja.
Klasa N-1: privremeno nepogodna zemljišta, s ograničenjima koja u postojećem stanju
isključuju tehnološki i/ili ekonomski opravdanu primjenu navodnjavanja.
Klasa N-2: trajno nepogodna zemljišta, s ograničenjima koja isključuju bilo kakvu mogućnost
tehnološki i/ili ekonomski opravdanu primjenu navodnjavanja.
Zemljišta Posavske županije, u koju spadaju i površine opštine Odžak svrstana su u prvu i
drugu proizviodnu agrozonu.
Površine klasa pogodnosti) zemljišta za navodnjavanje prve agrozone Posavske županije
izgledaju ovako:
- P-1 (pogodna) je
10.955,7 ha
- P-2 (umjereno pogodna) je
1.792,1 ha
- P-3 (ograničeno pogodna) je
3.608,9 7 ha
- N-1 (privremeno nepogodna) je
7. 556,7 ha
Površina pogodnih zemljišta ove agrozone iznosi 23.913,4 ha.
U P-1 klasi pogodnosti (pogodna), prve agrozone na opštini Odžak tipovi zemljišta koji
dominiraju su eutrični kambisol i humofluvisol.
U umjereno pogodna zemljišta P-2 klase pogodnosti svrstana su zemljišta osam tipova, u
kojima dominiraju eutrični kambisoli, i luvisol, koji su veće ekološke dubine, na zaravnjenim
dijelovima terena, bez stjenovitosti i kamenitosti.
Površine klasa pogodnosti zemljišta
izgledaju ovako:
- P-1 (pogodna)
- P-2 (umjereno pogodna)
- P-3 (ograničeno pogodna)
- N-1 (privremeno nepogodna)
- N-2 (trajno nepogodna)
za navodnjavanje druge agrozone Posavske županije
24,3 ha
143,7 ha
103,9 ha
42,7 ha
3.4. Potencijali za navodnjavanje u opštini
Prema gore navedenom može se zaključiti da se potencijali za razvoj održivog upravljanja
navodnjavanjem sumarno ogledaju u sledećem:
 poljoprivredno zemljište;
 voda;
 stanovništvo i njegovo zanimanje za poljoprivrednu proizvodnju i uvođenje
navodnjavanja.
3.4.1. Poljoprivredno zemljište
20
Prema podacima dobijenim iz Službe za gospodarstvo i LER opštine Odžak, na području
Opštine ima 12.367 ha obradivog zemljišta od čega su:
-10.100 ha oranice,
- 1.867 ha livade i
- 400 ha vrtovi.
Poljoprivredno zemljište opštine Odžak najvećim dijelom pripada I agrozoni sa površinom od
12.133,48 ha, dok II agrozoni pripada svega 204,66 ha, dok III agrozoni nema. Opština Odžak
prema ovom potencijalu dominira u Posavskom kantonu.
3.4.2.Voda
Vode ima u dovoljnim količinama za potrebe navodnjavanja poljoprivrednih površina u
opštini Odžak.
Voda se nalazi najviše rasprostranjena u podzemlju (resursi podzemnih voda), na dosta malim
dubinama od površine zemljišta (5-15 m), ali takođe značajan izvor vode za navodnjavanje se
nalazi u postojećim vodotocima, rijekama Savi, Bosni i postojećim kanalima.
Tijelo podzemnih voda u vodnom području rijeke Save u općtini Odžak iznosi 41,52 km2.
Voda se može zahvatati iz svih ovi potencijalnih resursa i koristiti za navodnjavanje. Posebno
je važno istaći da iz vodotokova se uz manja ulaganja vode može zahvatati i koristiti a,
posebno pored rijeka Save i Bosne kao i u samim rijekama i velikim kanalima.
3.4.3. Stanovništvo i njegova zainteresiranost za poljoprivrednu proizvodnju i uvođenje
navodnjavanja
Postoji velika zainteresiranost poljoprivrednih gospodarstava (PG) za navodnjavanje. Potrebe
su velike, a mogućnosti zbog visokih cijena i agrotehničkih mjera koje treba uraditi prije
navodnjavanju su male.
Treba spomenuti i značajan potencijal pokrivanja domaćih potreba u hrani i sirovinama, te i
izvozni potencijal za proizvedene viškove poljoprivrednih proizvoda, ostvarene primjenom
dobrih praksi u navodnjavanju poljoprivrednih zemljišta i kultura.
4. Trenutno stanje navodnjavanja u opštini Odžak
Od Službe za gospodarstvo i LER opštiine Odžak dobijen je odgovor da do sada nema
izrađenog Registra subjekata koji koriste navodnjavanje.
U sklopu ovog projekta je snimljeno postojeće stanje navodnjavanja na području opštine
Odžak i napravljena inicijalna baza (registar), koji se nalazi kao Prilog 1. ovog Izvještaja.
Navedena baza će se od strane Službe za gospodarstvo i LER opštine Odžak u narednom
periodu održavati i dopunjavati.
4.1. Načini navodnjavanja općenito sa osvrtom na one u primijeni u
navodnjavanja na području opštine Odžak
Navodnjavanje je u osnovi uzgojna mjera u biljnoj proizvodnji kojom se zemljištu dodaju
određene količine vode potrebne za optimalan rast i razvoj biljke.
Postoje četiri metode navodnjavanja:
• površinsko navodnjavanje,
21
• podzemno (subirigacija) navodnjavanje,
• navodnjavanje kišenjem (orošavanje),
• lokalizovano (mikronavodnjavanje) navodnjavanje.
Površinsko navodnjavanje. Glavna karakteristika ovog navodnjavanja je da voda u tankom
sloju stagnira ili teče po površini zemljišta, te infiltrirajući se u zemljište do dubine razvoja
korijenovog sistema osigurava vodu za njen normalan rast i razvoj. Voda se do navodnjavane
površine dovodi najčešće gravitacijom, ali je moguće i dovođenje pod pritiskom.
Podzemno navodnjavanje ili subirigacija je metoda gdje se voda dovodi otvorenim
kanalima i/ili podzemnim cijevima, te infiltrirajući se u zemljište i dizanjem uslijed kapilarnih
sila osigurava vodu u zoni rizosfere.
Navodnjavanje kišenjem je metoda koja se počela uvoditi s razvojem uređaja i crpki, te
rasprskivača, početkom prošlog vijeka. Ova naprednija tehnička oprema omogućila je
dovođenje vode na navodnjavanu površinu simulirajući prirodnu kišu. Voda je u sistemu
kišenja pod pritiskom te izlazeći kroz rasprskivač prska zemljište i/ili biljke.
Lokalizovano navodnjavanje je metoda kojom se voda pod manjim pritiskom dovodi na
poljoprivrednu površinu gdje se vlaži samo jedan dio ukupne površine. Vlaži se samo mjesto
gdje se razvija glavna masa korijena. Najviše se koristi u područjima gdje su zalihe vode za
navodnjavanje ograničene ili/i gdje to zahtijevaju uzgajane kulture kao i tehnologija
proizvodnje.
Unutar navedene četiri metode ima više načina i sistema navodnjavanja.
U poljoprivrednoj praksi razvijenih zemalja češće se primjenjuju načini i sistemi kišenja i
lokalizovanog navodnjavanja. Ove dvije metode uglavnom se primjenjuju i u našoj
poljoprivrednoj praksi danas, a očekuje se da će se i ubuduće sve više primjenjivati.
Prema saznanjima sa terena i podacima iz izvještaja Tima za implementaciju IRRI
Projekta o Odžaku, moe se zaključiti da se sada na području opštine koriste:
- sistem navodnjavanja „kap po kap“ (u voćnjacima i plastenicima) i
- sistem navodnjavanja kišenjem (rasprskivačima), u proizvodnji sjemenskog kukuruza
i to tifon sistem.
4.1.1. Sistem navodnjavanja „kap po kap“ (lokalizovano navodnjavanje)
Sistem „kap po kap“ po svom načinu navodnjavanja spada u tzv. “lokalizovano
navodnjavanje”. Njime se navodnjava samo dio proizvodne površine oko same biljke, te
zona korijena biljke.
Osnovne su prednosti ovoga sistema trošenje minimalne količine vode, strogo kontrolisano
doziranje vode i vještačkih đubriva biljci, upravo onoliko koliko ona i treba. Tim sistemom
navodnjavanja se ostvaruje višestruka ušteda energije, vode, đubriva, a zasađena biljka dobiva
vodu neposredno uz korijen, u svrhu postizaanja optimalnog uroda.
Osnovna šema razvodne mreže kapaljki je:
 primarni cjevovod - dovod vode;
 sekundarni cjevovod - plastične, vinilske ili polietilenske cijevi, i
 razvod vode s lateralnim cijevima s ugrađenim kapaljkama, smještenim između
redova.
Voda se pomoću fleksibilnih plastičnih cijevi, polivinilskih i vinilskih cijevi malog promjera
dovodi i distrivuira na parceli. Laterali su postavljeni u redu kod višegodišnjih zasada i
između redova kod okopavina. Mogu biti iznad površine zemlje, na samoj površini. Na
22
lateralnim cijevima postavljene su kapaljke, a ima i sistema gdje su laterali samo perforirani
bez kapaljki.
Prema saznanjima sa terena i podacima iz izvještaja Tima za implementaciju EU IPA IRRI
Projekta u Odžaku se može zaključiti da sistem navodnjavanje "kap po kap" se koristi u
voćnjacima i plastenicima a u proizvodnji sjemenskog kukuruzu se primjenjuje kišenje
sistemom rasprskivača tj. tifon-sistem.
4.1.2. Sistem navodnjavanja kišenjem (rasprskivačima) - tifon-sistem
Prema saznanjima iz izvještaja Tima za implementaciju EU IPA IRRI, u ratarskoj proizvodnji
sjemenskog kukuruza primjenjuje se navodnjavanje kišenjem i to tifon-sistem za
navodnjavanje (samohodna sektorska prskalica.
Tifon sistem za navodnjavanje kišenjem
Tifon se u praksi upotrebljava za navodnjavanje svih poljoprivrednih biljaka. Dobra strana mu
je u tome što je rasprskivač pokretljiv, što se skije sa rasprskivačem kreću po suvom
zemljištu, a i premještanje uređaja na sledeći radni položaj se obavlja isto po suvom zemljištu.
Potreba za radnom snagom je mala.
Nedostaci ovoga sistema za navodnjavaje su: nepovoljan uticaj vjetra na ravnomjernost
kišenja; visok radni potencijal, raspršivanje vode uglavnom u obliku krupnih kapi vode koje
mogu štetno uticati na male nježne biljke, na radnoj poziciji gazi usjeve širine sanki, a za
postavljanje uređaja potrebna je šira staza.
Tifon sistem se sastoji:
 od velikog vitla ili kalema na koji se pri radu namotava savitljivo polietilensko crijevo
velike dužine, najčešće 300-400 m. Vitlo je postavljeno na šasiji u obliku prikolice.
 rasprskivač velikog dometa i intenziteta kišenja postavljen je kraju polietilenske cijvi,
koji je postavljen na pokretno postolje u obliku skija ili na točkovima
Prilokom navodnjavanja vitlo se lagano okreće i namotava crijevo, i na taj način se vitlu
primiče i rasprskivač. Prilikom pomicanja rasprskivač zalijeva površinu polukružnog sektora.
Kada rasprskivač stigne do vitla automatski se isključi dotok vode i prestaje da radi.
Ukupna površina koja se zalije sa tifonom dužine oko 400 m u jednom položaju iznosi oko
2,5 ha, pa zbog tih kapaciteta pogodan je za zalijevanje velikih površina.
5. Barijere (ograničenja) uspostavljanju održivog navodnjavanja na
području opštine Odžak
Barijere ili ograničenja održivom upravljanju navodnjavanjem na području opštine Odžak
mogu se sumirati kako slijedi:
- nedostatak planova upravljanja vodama za ovo vodno područje (nema izrađenoga
plana, studije,...);
- neizrađen registar subjekata koji koriste sisteme za navodnjavanje;
- ograničenje u finasijskoj moći poljoprivrednih gospodarstava;
- ograničenja podrške: finansijske, spoljno-trgovinske i svake druge politike lokalne
zajednice, kantona, FBIH, države BiH pa čak i nekih segmenata i poticaja
međunarodne zajednice;
23
-
-
hidrogeološke barijere (mogu se nekad pojaviti) zbog postojanja slojeva pleistocenskih
glina i ilovača, koji nekada mogu biti moćni i više desetina metara - one mogu dovesti
do ometanja kretanja podzemnih voda, njihovog položaja, nivoa,.. kao i do otežanog
zahvatanja podzemnih voda i njihovog korištenja za navodnjavanje;
nepostojanje podzakonskih akata kojima se operacionaliziraju obaveze i zadaci u
pogledu provođenja aktivnosti i mjera vezanih za zaštitu voda;
usitnjenost posjeda i mali posjed;
neusaglašenost katastra i gruntovnice (zemljišnih knjiga);
ugroženost minama i minskim poljima, zatim i neeksplodiranim minskim sredatvima
predstavlja jedno od značajnih ograničenja u razvoju i primjeni navodnjavanja, pa se i
o tome mora voditi računa pri planiranju korištenja prostora za ovu namjenu, kako na
području općine Odžak, tako i cijele Federacije BiH i cijele BiH.
Drugih većih barijera trenutno nema, osim ako bi korisnici vode za navodnjavanje, prema
Zakonu o koncesijama, morali plaćati naknadu za vodu iskorištenu u sistemu navodnjavanja.
To bi otežalo priključivanje dodatnih članova - subjekata
6. Prijedlozi za uvođenje održivog navodnjavanja u opštini Ođžak
(generalne preporuke)
Kako bi se postigao Opšti cilj naveden u samom Prijedlogu ovog Projekta finansiranog od
strane EU kroz sredstva IPA, koji glasi da će se njegovom realizacijom "doprinijeti povećanju
proizvodnje usjeva i uvećanju prihoda poljoprivrednika u Hrvatskoj i BiH", te ostvarili i
spomenuti Konkretni ciljevi: "Podržala proizvodnja poljoprivrednih proizvođača uvođenjem
sistema navodnjavanja u poljoprivredi, unaprijedilo znanje poljoprivrednika i stručnost
tehničara, te povećala suradnja i svijest javnosti o navodnjavanju promoviranjem nove vodne
kulture, racionalnijim korišćenjem i uvođenjem sistema za upravljanje potrebama za vodom",
odnosno kako bi se tokom realizacije samog ovog Projekta, ali i nakon njega organizovala
savremena proizvodnja ratarskih, povrtaskih i voćaka, uključujući i sadni materijal, a što bi
nesumnjivo rezultirao i većim prinosima ali i većim kvalitetom dobijenih proizvoda, te
pristupačnijom i konkurentnijom na tržištu cijenom tih proizvoda, potrebno je otkolniti ili
svesti na minimum prethodno spomenute barijere (ograničenja) na svim nivoima.
To podrazumijeva da za održivo navodnjavanje u obje opštine treba težiti i ka ukrupnjavanju
zemljišnih posjeda, uređenju zemljišta, rekonstrukciji postojećih i izgradnji novih sistema za
odvodnjavanje, a poljoprivredu postepeno osavremeniti modernijom mehanizacijom, te
podizanjem savremenih skladišnih prostora sa potrebnim rashladnim kapacitetima, kao i uz
nabavku savremenijih linija za sortiranje, doradu, preradu i pakovanje dobijenih
poljoprivrednih proizvoda.
24
Opština Šamac
A. Izvještaj o postojećem političkom, zakonskom i privrednom modelu
upravljanja navodnjavanjem, barijerama, potencijalima i trenutnom
stanju navodnjavanja u opštini Šamac:
SADRŽAJ
1. Opšti podaci o navodnjavanju u Bosni i Hercegovini (BiH), sa osvrtom
na Republiku Srpsku (RS)
2. Politike i pravni okvir upravljanja vodama u Bosni i Hercegovini, sa
osvrtom na Republiku Srpsku
2.1. Zakonska regulativa (zakoni, uredbe, odluke i strateški dokumenti koji
treturaju politiku voda, upravljanja voda, uređenja zemljišta, važnih za
održivo navodnjavanje)
2.1.1. Zakon o poljoprivrednom zemljištu
2.1.2. Zakon o poljoprivredi
2.1.3. Zakon o obezbjeđivanju i usmjeravanju sredstava za podsticanje razvoja
poljoprivrede i sela
2.1.4. Zakon o vodama
3. Potencijali za navodnjavanje površina u opštini Šamac
3.1. Potrebe i razlozi navodnjavanja
3.2. Opšte stanje poljoprivredne proizvodnje i navodnjavanja na području
opštine Šamac
3.3. Stanje pogodnosti zemljišta opštine za navodnjavanje
3.4. Potencijali za navodnjavanje u opštini
3.4.1. Zemljište (poljoprivredno i obradivo)
3.4.2. Voda
3.4.3. Stanovništvo i njegova zainteresiranost za poljoprivrednu proizvodnju i uvođenje
navodnjavanja
4.Trenutno stanje navodnjavanja u opštini Šamac
4.1. Načini navodnjavanja i primijenjeni načini navodnjavanja na području
oštine Šamac sa Registrom
4.1.1 Lokalizovano navodnjavanje
4.1.2. Navodnjavanje kišenjem
5. Barijere (ograničenja) uspostavljanju održivog navodnjavanja na
području opštine Šamac
6. Prijedlozi za uvođenje održivog navodnjavanja u
opštini Šamac (generalne preporuke)
25
1. Opšti podaci o navodnjavanju u Bosni i Hercegovini (BiH), sa osvrtom
na Republiku Srpsku (RS)
Navodnjavanje predstavlja vještačko dovođenje vode na poljoprivredno zemljište u cilju
zadovoljenja potreba biljaka za vodom, tj. konstantno osiguravanje visokih prinosa
poljoprivrednih kultura. Problem koji u posljednje vrijeme postaje sve izraženiji je zagađenje
zemljišta i vodnih resursa zbog nestručne i neracionalne upotrebe đubriva. Nedostatak ili
manjak vode izaziva sušne efekte i smanjuje ili sasvim uništava prinose kultura. Najveći su
manjkovi na području Hercegovine, Posavine i Semberije.
U svijetu se pridaje velika važnost navodnjavanju (265 miliona ha, 18% od ukupne obradive
površine), a u BiH tradicija postoji jedino u dijelu Hercegovine (Gatačko polje, LjubuškoVitinsko polje).
U proteklih skoro 120 godina, tj. od 1894. godine, kada je na prostoru BiH izgrađen prvi
sistem za navodnjavanje pa do danas, u oblasti irigacija nije bilo sistematskog i
organizovanog finansiranja i izgradnje irigacionih sistema. Aktivnosti na izgradnji natapnih
sistema, uvijek su bile pokretane sa nivoa vlasti i u vremenskim periodima kada je to
odgovaralo interesima vladajućih struktura. Tako na primjer, karakterističan je period od
1949. godine do 1962. godine, kada su na području Hercegovine izgrađeni natapni sistemi na
površinama od 8550 ha i period od 1972. godine do 1991. godine, kada je u slivu rijeke Save
sistemima za irigaciju obuhvaćeno oko 11.600 ha poljoprivrednih površina.
U postratnom periodu (poslije 1995. godine) započete su prve akcije na planu sređivanja
postojećih i razvoju novih sistema. Istina, te aktivnosti na sređivanju postojećih i izgradnji
novih sistema nisu posljedica organizovane i planske akcije odgovarajućih institucija
Republike Srpske, već se radi o donatorskim sredstvima (Svjetska banka i Vlada Španije),
kojima se te mjere realizuju u slivnom području rijeke Trebišnjice.
Prioritet u svim aktivnostima u oblasti navodnjavanja je revitalizacija postojećih sistema za
navodnjavanje koji trebaju da se korjenito revitalizuju sa poboljšanjem postojećih
performansi, prije svega u domenu racionalizacije potrošnje vode.
U Republici Srpskoj se barata podatkom da se sada aktivno navodnjava svega oko 1.700 ha ili
oko 1% od potencijalno mogućih površina za navodnjavanje (158.000 ha) ili to iznosi oko
0,36% od ukupnih obradivih površina.
Vlada RS zadnjih godina je ozbiljno shvatila problem i potrebu navodnjavanja i u tom smislu
krenula u aktivnosti na realizaciji, praveći nekoliko strateških dokumenata i radnji u tom
pogledu.
2. Politike i pravni okvir upravljanja vodama u Bosni i Hercegovini, sa
osvrtom na Republiku Srpsku
Današnje stanje vodnog prava Bosne i Hercegovine (BiH) ima izražene specifičnosti koje
proizilaze, prije svega, iz ustavnog karaktera Bosne i Hercegovine koju čine entiteti:
Republika Srpska, Federacija Bosne i Hercegovine , te Brčko Distrikt.
Saglasno Ustavu BiH i ustavima Republike Srpske i Federacije BiH, te Arbitražnoj odluci o
Brčko Distriktu, nadležnosti za upravljanje vodama (tj. za razvoj, zaštitu, korišćenje, zaštitu
odštetnog dejstva) u nadležnosti su entiteta i Brčko Distrikta.
Zbog toga organi BiH nemaju nadležnost za uređivanje tih međuentitetskih odnosa. Pored
toga, ne postoji pouzdan institucionalni i procesni sistem unutar koga bi se rješavali mogući
nesporazumi i sporovi u upravljanju zajedničkim vodnim resursima.
26
Istovremeno, vanjska politika BiH je u nadležnosti institucija BiH. Entiteti imaju pravo da
uspostavljaju specijalne odnose sa susjednim državama, u skladu sa suverenitetom i
teritorijalnim integritetom BiH, a sa pristankom Parlamentarne skupštine BiH mogu
zaključivati sporazume sa državama i međunarodnim organizacijama.
Kad je riječ o upravljanju vodnim resursima BiH, to znači da je za zaključivanje
odgovarajućih međunarodnih sporazuma (kako multilateralnih, tako i bilateralnih) nadležna
jedino BiH, ali da su za njihovo izvršavanje nadležni entiteti i Distrikt.
Ovakvo ustavno rješenje omogućilo je da se uspostavi nadležnost Ministarstva vanjske
trgovine i ekonomskih odnosa BiH za obavljanje određenih poslova i zadataka. Sektor za
prirodne resurse, energetiku i zaštitu okoline Ministarstva, u tom smislu je nadležan za
obavljanje normativno pravnih, studijsko-analitičkih i informaciono-dokumentacionih
poslova, koji se, između ostalog, odnose na:
 izradu zakona i podzakonskih akata iz oblasti voda;
 izradu stručnih analiza, informacija i prijedloga u vezi sa stanjem u oblasti voda;
 utvrđivanje strategije i razvojne politike u oblasti voda;
 predlaganje mjera za poboljšanje stanja;
 prikupljanje, praćenje i analiziranje podataka o vodnim resursima;
 praćenje i implementiranje međunarodnih i domaćih inicijativa, konvencija, projekata
i programa u oblasti voda;
 izvještavanje institucija u zemlji i inostranstvu o stanju u oblasti voda;
 saradnju sa sličnim institucijama u inostranstvu i zemlji u raznim vidovima, ukoliko je
to uinteresu BiH;
 saradnju sa relevantnim institucijama na državnom i entitetskom nivou;
 analitičko praćenje i izradu stručnih analiza, informacija i mišljenja;
 koordinaciju mjera na planu racionalnog korišćenja vodnih resursa, regionalno i
globalno;
 sve druge aktivnosti u okviru međunarodne i domaće saradnje koje se pokažu kao
neophodne za adekvatno praćenje stanja, provođenje politike i implementaciju
potrebnih mjera i projekata u svrhu održivog upravljanja vodama.
Zadnjih godina naša zemlja prati evropske i svjetske tokove, uključujući se u međunarodne
projekte i kroz potpisivanje međunarodnih konvencija, koje se odnose na problematiku borbe
protiv dezertifikacije/degradacije zemljišta, kroz ublažavanje posljedica suše na
poljoprivrednu proizvodnju, zatim klimatske promjene i zaštitu i očuvanja životne sredine,
kroz zaštitu biodiverziteta.
BiH je, između ostalog, potpisala pristupanje trema RIO UN konvencijama, a to su:
- UN Konvencija o klimatskim promjenama (UNFCCC),
- UN Konvencija za borbu protiv degradacije zemljišta (UNCCD) i
- UN Konvencija o zaštiti biodiverziteta (CBD).
Sekretari ove tri UN konvencije ističu jaku vezu između njih, oblasti koje one pokrivaju i
potrebu jačanja sinergizma među njima, u svakoj zemlji, na subregionalnom, regionalnom kao
i međunarodnom planu.
UNCCD - UN konvencija za borbu protiv dezertifikacije/degradacije zemljišta u BiH
Razvijena u rezultanti Rio samita, ova UN konvencija predstavlja jedinstven instrument koji
obraća pažnju na degradaciju zemljišta, prvenstveno pod uticajem suše, ali i drugih vidova
degradacije, što ugrožava ekosistene i čovječanstvo na Zemlji. Cilj je da se jača partnerstvo za
27
borbu protiv dezertifikacije/degradacije zemljišta i ublažavanje efekata suše u ugroženim
područjima u pogledu smanjenja siromaštva i održivosti životne sredine.
Svaka zemlja, vezano s tim, treba što hitnije da napravi svoj Akcioni plan za borbu protiv
dezertifikacije/degradacije zemljišta (NAP) kao i Strategiju održivog upravljanja zemljištem
(SLM).
Drought Management Centre for Southeastern Europe - DMCSEE – Centar za
upravljanje sušom u Jugoistočnoj Evropi – osnovan pod uticajem ideje Međunarodne
Komisije za navodnjavanje i drenažu (International Commission on Irrigation and Drainage ICID) i UNCCD, sa sjedištem u Ljubljani (Slovenija), uspostavljen radi koordinacije i
olakšanja razvoja, procjene i primjene tehnika i politika upravljanja opasnostima izazvanim
sušom u jugoistočnoj Evropi, sa ciljem poboljšanja pripravnosti protiv suše i smanjenja
uticaja suše. Ovaj centar će se takođe fokusirati na praćenje i procjenu suše, te procjenu
opasnosti od suše i ranjivosti u vezi sa sušom.
UNCCD državni fokal pointi i državni stalni predstavnici u Svjetskoj meteorološkoj
organizaciji (World Meteorological Organization - WMO) su se složili sa opravdanošću
osnivanja ovog Centra i njegovim budućim aktivnostima.
Donošenjem novog Zakona o vodama u Republici Srpskoj, 2006. godine, de jure je započeo
proces strukturne promjene sistema upravljanja vodama i pravac u kome se promjene
postojećeg sistema odvijaju jeste razvoj pravnog i institucionalnog okvira upravljanja vodama
na principima i u skladu sa zahtjevima politike i prava Evropske unije. Osnovni instrument
koji služi kao generalna paradigma, u odnosu na koji se domaći sistem razvija, jeste Okvirna
direktiva o vodama (ODV), uz koju u obzir treba uzeti i desetine drugih propisa EU.
Zakonom o vodama su sve površinske vode razvrstane u vode I kategorije pri čemu je
Republika vlasnik javnog vodnog dobra ovih voda, i vode II kategorije javnog vodnog dobra
grad ili opština
Zakonom su uređena brojna pitanja koja se tradicionalno uređuju propisima vodnog prava,
kao što su sloboda upotrebe voda, vodne službenosti, vodni objekti, određene zabrane i
ograničenja itd
U Republici Srpskoj nadležno ministarstvo po pitanju voda je Ministarstvo poljoprivrede,
šumarstva i vodoprivrede, koje je na osnovu zakona i podzakonskih akata organizovalo svoje
djelovanje, kao i posebnim propisima u kojima su osnovane Agencije za vode kao
teritorijalno, samostalne upravne organizacije u sastavu ministarstva i to:
а) Agencija za vode oblasnog riječnog sliva Save-skraćeno Agencija ORS Save.
b) Agencija za vode oblasnog riječnog sliva Trebišnjice - skraćeno Agencija ORS Trebišnjice.
Sjedište agencija je Bijeljina i Trebinje.
U cilju efikasnijeg rješavanja zadataka Agencija i bržem približavanju korisniku osnovane su
područne jedinice za podsliv rijeka Vrbas u Banja Luci, za rijeku Unu u Prijedoru, za Bosnu u
Doboju i Drinu u Višegradu.
Agencije za vodu stručno i samostalno obavljaju poslove od opšteg interesa i druge poslove
koji su definisani zakonom i podzakonskim propisima i drugim aktima donesenim na osnovu
tih propisa.
Zakonom je propisana obaveza donošenja Strategije upravljanja vodama (Strategija) kojom
se, u najširem smislu definiše politika upravljanja vodama Republike Srpske. Strategiju, na
prijedlog Vlade, usvaja Narodna skupština. Strategija upravljanja vodama čini dio Strategije
zaštite životne sredine.
Za provođenje Strategije upravljanja vodama, Zakonom je propisana obaveza donošenja
planova upravljanja vodama za svako od vodnih područja. Sadržaj ovih planova je definisan u
skladu sa odgovarajućim zahtjevima Okvirne direktive o politici voda EU. Isto se odnosi i na
program mjera kojim se utvrđuju osnovne mjere potrebne za postizanje ciljeva u vezi sa
28
zaštitom voda, uređenjem voda i zaštitom od štetnog djelovanja voda i korišćenjem voda.
Zakonom su, isto tako, utvrđeni i ciljevi zaštite životne sredine čije postizanje mora biti
osigurano provođenjem vodnih planova i programa. Uloga javnosti u procesima planiranja
takođe je definisana Zakonom.
Korišćenje voda, zaštita voda, uređenje vodotoka i drugih voda i zaštita od štetnog djelovanja
voda, kao tradicionalni segmenti aktivnosti upravljanja vodama, uređeni su detaljno u
posebnim poglavljima Zakona, uz nastojanje da se postojeći upravljački resursi očuvaju. U
perspektivi, naročito onaj segment koji se odnosi na zaštitu od štetnog dejstva voda, trebalo bi
da bude otvoren za daljnju transformaciju u pravcu transpozicije i primjene Direktive EU o
poplavama i razvoja koncepta upravljanja poplavama, u skladu sa širim razvojnim trendovima
na polju zaštite od elementarnih nepogoda (kao što je Hyogo Framework, naprimjer).
Zakonom su, u posebnim poglavljima, uređena pitanja koja se odnose na vodni informacioni
sistem, vodne akte, (prethodnu vodnu saglasnost, vodnu saglasnost i vodnu dozvolu), kojima
se uređuju prava korišćenja i obaveze po pitanjima zaštite voda. Finansiranje sistema
upravljanja vodama Republike Srpske iscrpno je uređeno Zakonom, pri čemu je od vitalne
važnosti činjenica da je Zakonom utvrđen i kriterij za raspodjelu prihoda prikupljenih od
vodnih naknada tako da 70% sredstava odlazi na račun posebne namjene za vodu, (od toga
15% na račun posebne namjene za zaštitu životne sredine), a 30% sredstava na račun posebne
namjene budžetu jedinice lokalne samouprave.
Studija održivog razvoja irigacionih površina na području Republike Srpske urađena je
2007. godine, i u potpunosti je usklađena sa Strategijom razvoja poljoprivrede Republike
Srpske. U okviru ove studije obuhvaćeno je 4.432 ha sanacije i revitalizacije postojećih
sistema za navodnjavanje i oko 109.650 ha novih površina za navodnjavanje. Ministarstvo
poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske uradilo je ,,Akcioni plan za
realizaciju Studije održivog razvoja irigacionih površina na području Republike Srpske,
2008. godine“. Kroz Akcioni plan su sagledani ciljevi, način finansiranja i dinamika
realizacije Studije te njeno usklađenje sa Strategijom razvoja sektora poljoprivrede (20072016) i Okvirnim planom razvoja vodoprivrede Republike Srpske za planski period 20072016. godine.
2.1. Zakonska regulativa
(zakoni, uredbe, odluke i strateški dokumenti koja treturaju politiku voda,
upravljanja voda, uređenja zemljišta, važnih za održivo navodnjavanje)
Pregled zakona i podzakonskih akata koji se direktno i indirektno odnose na navodnjavanje i
okrupnjavanje zemljišta u Republici Srpskoj.
• Zakon o poljoprivrednom zemljištu (Službrni glasnik RS br. 93/06);
• Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Službeni
glasnik RS br.86/07);
• Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Službeni
glasnik RS br. 14/10) ;
• Zakon o poljoprivredi (Službeni glasnik RS br. 70/06) ;
• Zakon o dopuni zakona o poljoprivredi (Službeni glasnik RS 20/07) ;
• Zakon o izmjeni zakona o poljoprivredi (Službrni glasnik RS 86/07) ;
• Zakon o izmjenama i dopunama zakona o poljoprivredi (Službeni glasnik RS 71/09) ;
• Zakon o obezbjeđenju i usmjeravanju sredstava za podsticanje razvoja poljoprivrede i
sala (Službeni glasnik R S br.43/02 i 106/09) ;
• Zakon o vodama (Službeni glasnik RS br. 50/06);
• Uredba o klasifikaciji voda i ketegorizciji vodotoka (Službeni glasnik RS 42/01) ;
29
•
•
•
•
•
•
•
•
Odluka o stopama posebnih vodnih naknada ( Službeni glasnik RS br.53/11) ;
Zakon o koncesijama (Službeni glasnik RS br. 55/03);
Zakon o katastru Republike Srpske (Službeni glasnik RS SR /11);
Zakon o šumama (Službeni glasnik RS br. br. 75/08);
Zakon o eksproprijaciji (Službeni glasnik RS br. 112/06 i 37/07);
Zakon o zaštiti prirode (Službeni glasnik RS br. 50/02).
Osnova zaštite, korišćenja i uređenja poljoprivrednog zemljiša, Republike Srpske,
2011.
Studija održivog razvoja irigacionih površina na području Republike Srpske, 2007.
2.1.1. Zakon o poljoprivrednom zemljištu
Zakona o poljoprivrednom zemljištu je donijela je Skupština RS na prijedlog Ministarstva
poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Republike Srpske. Zakon određuje da je
poljoprivredno zemljište prirodno bogatstvo i dobro od opšteg interesa za Republiku Srpsku i
uživa posebnu zaštitu, koristi se za poljoprivrednu proizvodnju i ne može se koristiti u druge
svrhe, osim u slučajevima i pod uslovima utvrđenim ovim zakonom.
Osnovni cilj donošenja zakona je očuvanje, namjensko korišćenje, povećanje proizvodne
sposobnosti i unapređenje upravljanja poljoprivrednim zemljištem, kao ograničenog i
neobnovljivog prirodnog resursa, bez obzira u čijem je vlasništvu, te usklađivanje interesa
svih subjekata u korišćenju poljoprivrednog zemljišta u privrednom i ekonomskom razvoju
zemlje.
Realizacija navedenog cilja se predviđa kroz Osnovu zaštite, korišćenja i uređenja
poljoprivrednog zemljiša. Program za izradu Osnove Republike priprema Ministarstvo, a
program za izradu Osnove opštine nadležni opštinski organ uprave.
Za sprovođenje Osnove Republike donosi se srednjoročni program zaštite, korišćenja i
uređenja poljoprivrednog zemljišta.
Poljoprivredno je zemljište, u smislu ovoga zakona, zemljište koje se koristi za
poljoprivrednu proizvodnju: oranice (njive), bašte, voćnjaci, vinogradi, livade, pašnjaci,
ribnjaci, trstici, močvare i drugo zemljište koje bi se po svojim prirodnim i ekonomskim
osobinama najbolje moglo koristiti za poljoprivrednu proizvodnju. Poljoprivrednim
zemljištem smatraju se i zemljišta u inundacijski područjima (zemljišta između nasipa za
obranu od voda i vodotoka rijeka), na udaljenosti većoj od 10 metara od nožice nasipa, a služe
za poljoprivrednu proizvodnju.
U ovom zakonu problematika navodnjavanja je tretirana članovima, koji se odnose na
navodnjavanje, komasaciju i na nadzor nad radnjama koje se koriste u ovim postupcima.
Zaštita poljoprivrednog zemljišta
Uplata i korišćenje sredstava naknade
Član 35.
1. Naplaćena naknada po osnovu promjene namjene poljoprivrednog zemljišta u
nepoljoprivredne svrhe usmjerava se u odnosu 30% u budžet Republike Srpske, a 70%
u budžet opštine, na čijem se području nalazi zemljište.
2. Sredstva od naplaćene naknade mogu se koristiti samo za osposobljavanje za
poljoprivrednu proizvodnju drugog neplodnog zemljišta ili melioracije
poljoprivrednog zemljišta slabijeg kvaliteta, za izradu osnova zaštite, uređenja i
korišćenja poljoprivrednog zemljišta, ispitivanje plodnosti poljoprivrednog zemljišta
30
kod poljoprivrednih domaćinstava prema programu jedinice lokalne samouprave, kao i
za podsticanje integralne i organske proizvodnje.
Oslobađanje od plaćanje naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta
Član 36.
1. Naknada za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta pod uslovom da su
prethodno ispunjeni uslovi iz člana 27. st. 2. i 4. Zakona“. ne plaća se u slučaju:
a) izgradnje, adaptacije ili rekonstrukcije stambene zgrade porodičnog poljoprivrednog
gazdinstva „površine do 500 m²“, radi poboljšanja uslova stanovanja članova tog
gazdinstva ili u slučaju prirodnog razdvajanja porodičnog poljoprivrednog gazdinstva i
izgradnje ekonomskih objekata koji se koriste za primarnu poljoprivrednu
proizvodnju, odnosno koji su u funkciji primarne poljoprivredne proizvodnje;
b) određivanja lokacije za groblje ili proširenje groblja, kao i za izgradnju vjerskih
objekata;
c) izgradnje objekata koji služe za odbranu od poplava, za odvodnjavanje i
navodnjavanje zemljišta ili za uređenje bujica;
d) regulacije vodotoka u funkciji uređenja poljoprivrednog zemljišta;
e) izgradnje i proširenja poljskih puteva koji doprinose racionalnijem korišćenju
poljoprivrednog zemljišta;
f) pošumljavanja obradivog poljoprivrednog zemljišta VI, VII, i VIII katastarske klase,
ako je osnovama utvrđeno da će se ovo zemljište racionalnije koristiti ako se pošumi;
g) epodizanja poljozaštitnih pojaseva;
h) izgradnje putne i željezničke infrastrukture.
i) izgradnje novih proizvodnih objekata u oblasti poljoprivrede “.
j) izgradnje ili legalizacije stambenog objekta izbjeglica i raseljenih lica na zemljištu
površine do 500 m², pod uslovom da je nadležni organ utvrdio status izbjeglog i
raseljenog lica i da izbjeglo i raseljeno lice nema riješeno stambeno pitanje i
k) izgradnja ili legalizacija stambenih objekata porodicama poginulih i nestalih boraca i
ratnih vojnih invalida I i II kategorije na zemljištu površine do 500 m², poduslovom da
je nadležni organ utvrdio status porodice poginulih i nestalih boraca i ratnih vojnih
invalida I i II kategorije i da isti nemaju riješeno stambeno pitanje“.
2. Porodičnim poljoprivrednim gazdinstvom, u smislu ovog zakona, smatra se
poljoprivredno gazdinstvo na kome fizičko lice – poljoprivrednik zajedno sa
članovima svog domaćinstva obavlja poljoprivrednu proizvodnju i koje je upisano u
registar poljoprivrednih gazdinstava..
3. Objekti koji se koriste za primarnu poljoprivrednu proizvodnju, odnosno koji su u
funkciji primarne poljoprivredne proizvodnje u smislustava 1. tačka a) ovog člana su
objekti za smještaj mehanizacije, repromaterijala i gotovih proizvoda, kao i staje za
gajenje stoke i objekti za različite vidove proizvodnje u zaštićenim, odnosno
zatvorenim prostorima.
4. Rješenje o oslobađanju od plaćanja naknade donosi nadležni organ lokalne
samouprave.
Prava i obaveze vlasnika, odnosno korisnika zemljišta
Član 38.
1. Vlasnici, odnosno korisnici poljoprivrednog zemljišta na području na kome se vrši
uređenje poljoprivrednog zemljišta moraju dozvoliti pristup na svoja zemljišta
31
stručnjacima geodetskih, vodnih, poljoprivrednih i ostalih organizacija, koje obavljaju
radove u vezi sa uređenjem poljoprivrednog zemljišta.
2. Vlasnici i korisnici zemljišta imaju pravo na naknadu za štetu prouzrokovanu
radnjama iz stava 1. ovog člana.
3. Rješenje o naknadi iz stava 2. ovog člana, na zahtjev oštećenog donosi opštinski organ
uprave.
4. Žalba protiv ovog rješenja ne zadržava izvršenje rješenja.
Mjere uređenja poljoprivrednog zemljišta melioracijama
Član 39.
Mjere uređenja poljoprivrednog zemljišta melioracijama obuhvataju:
a. izgradnju i održavanje sistema za navodnjavanje i odvodnjavanje,
b. melioraciju livada i pašnjaka,
c. pretvaranje neobradivog poljoprivrednog zemljišta u obradivo,
d. poboljšanje kvaliteta poljoprivrednog zemljišta (oglinjavanje, opjeskivanje,
kalcifikacija sa huminizacijom, popravka alkalnih zemljišta gipsovanjem i
odstranjivanjem suvišnih lakorastvorljivih soli iz zemljišta, melioraciono đubrenje
podrivanje i rigolovanje, rekultivacija oštećenih i uništenih zemljišta)
e. druge mjere uređenja poljoprivrednog zemljišta.
Izvođenje mjera uređenja poljoprivrednog zemljišta melioracijama
Član 40.
1. Mjere uređenja poljoprivrednog zemljišta iz člana 39. ovog zakona izvode se prema
posebnim projektima koje može da izrađuje preduzeće, druga organizacija ili ustanova
koja je upisana u sudski registar za obavljanje ove djelatnosti, koja ima najmanje dva
zaposlena lica sa visokom stručnom spremom poljoprivredne struke odgovarajućeg
smjera, koja raspolaže sa odgovarajućom opremom za rad i koja ima ovlašćenje za rad
koje je izdalo Ministarstvo.
2. Saglasnost za projekte uređenja poljoprivrednog zemljišta iz stava 1. ovog člana daje
Ministarstvo.
Uređenje zemljišta posredstvom komasacije
Član 41.
1. Uređenje poljoprivrednog zemljišta posredstvom komasacije vrši se radi stvaranja
većih i pravilnijih zemljišnih parcela, njihovim grupisanjem i grupisanjem zemljišnih
posjeda.
2. Komasacijom se omogućava ekonomičnija obrada i korišćenje poljoprivrednog
zemljišta, te izvođenje drugih radova na uređenju zemljišta.
3. Poslovi komasacije su poslovi od opšteg interesa.
Zabrana usitnjavanja zemljišnih parcela
Član 43.
1. Na zemljištu uređenom posredstvom komasacije ne može se vršiti usitnjavanje parcela
osim u postupku izgradnje melioracionih sistema, izgradnje javnih objekata i vraćanja
zemljišta po zakonskim propisima.
2. Na obradivom poljoprivrednom zemljištu koje nije uređeno posredstvom komasacije,
fizička dioba parcela može se vršiti samo ako se obrazuje parcela od najmanje 0,5
32
hektara, a u kraškim predjelima 0,2 hektara, osim ako to zahtijeva opšti interes utvrđen
ovim zakonom ili propisi o nasljeđivanju.
Koncesija za korišćenje poljoprivrednog zemljišta u svojini Republike
Osnovne odredbe
Član 71.
1. Koncesija za korišćenje poljoprivrednog zemljišta u svojini Republike može se dati
domaćem i stranom pravnom licu na period do 30 godina, u svrhu:
a. biljne i stočarske proizvodnje i
b. za dugogodišnje zasade.
2. Dodjela poljoprivrednog zemljišta na korišćenje po osnovu koncesije, vrši se u skladu
sa Zakonom o koncesijama Republike Srpske i Pravilima Komisije za koncesije.
3. Vlada Republike Srpske, posredstvom koncesije, donosi Odluku o dodjeli
poljoprivrednog zemljišta pravnom licu na korišćenje.
Osnovna odredba
Član 73.
1. Upravni nadzor nad sprovođenjem ovog zakona vrši Ministarstvo.
2. Inspekcijski nadzor nad izvršavanjem ovog zakona i podzakonskih propisa donesenih
na osnovu njega, obavlja poljoprivredna inspekcija u sastavu Republičke uprave za
inspekcijske poslove i poljoprivredna inspekcija u sastavu jedinica lokalne
samouprave.
2.1.2. Zakon o poljoprivredi
Ovim Zakonom (NS RS, br. 70/06), u Republici Srpskoj uređuju se: ciljevi i mjere
poljoprivredne politike, korisnici prava, porodično poljoprivredno gazdinstvo, institucionalna
podrška u poljoprivredi, vođenje registara, praćenje i izvještavanje u poljoprivredi, te upravni
i inspekcijski nadzor.
Ciljevi poljoprivredne politike
Član 3.
U svrhu sprovođenja ekonomskih, prostornih, ekoloških i socijalnih uslova poljoprivrede, kao
i njenog održivog razvoja, ciljevi poljoprivredne politike Republike Srpske su:
a. obezbjeđenje prehrambene sigurnosti stanovništva u što većoj mjeri domaćim
poljoprivrednim proizvodima,
b. povećanje poljoprivredne proizvodnje i izvoza radi jačanja konkurentnosti na
domaćem i svjetskom tržištu,
c. obezbjeđenje adekvatnog nivoa proizvodnje, snabdijevanje kvalitetnom hranom po
cijenama prihvatljivim za potrošače,
d. obezbjeđenje adekvatnog životnog standarda poljoprivrednika, korišćenjem
savremenih tehničko-tehnoloških rješenja u proizvodnji, te obezbjeđenje
stabilnogdohotka proizvođača,
e. razvoj i očuvanje ruralnih područja i ruralnih vrijednosti,
f. racionalno korišćenje i očuvanje prirodnih resursa, zaštita okoline i unapređenje
integralne i organske poljoprivrede.
33
Strategija razvoja poljoprivrede
Član 4.
a. Poljoprivredna politika se sprovodi prema Strategiji razvoja poljoprivrede Republike
Srpske (u daljem tekstu: Poljoprivredna strategija).
b. Poljoprivredna strategija predstavlja skup bazičnih principa kojom seutvrđuju
ciljevi, mjere i instrumenti svih agrarnih politika.
c. Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske (udaljem
tekstu: Ministarstvo) utvrđuje i priprema osnovne elemente za izradu
Poljoprivredne strategije.
d. Ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske (u daljem tekstu:
ministar) imenuje ekspertnu komisiju za izradu Poljoprivredne strategije,
nakon čega se Poljoprivredna strategija upućuje na javnu stručnu raspravu i dostavlja
na razmatranje Vladi Republike Srpske.
e. Poljoprivrednu strategiju usvaja Narodna Skupština Republike Srpske na period od
deset
godina, nakon čega Ministarstvo donosi Akcioni plan za realizaciju
Poljoprivredne strategije.
Mjere poljoprivredne politike
Član 5.
1. Mjere poljoprivredne politike su ekonomske mjere koje Republika Srpska (u daljem
tekstu: Republika) preduzima, a kojima se ostvaruju ciljevi poljoprivredne politike iz
člana 3. ovog zakona.
2. Mjere poljoprivredne politike s obzirom na područje djelovanja, dijele se na:
a) mjere politike tržišta i cijena,
b) mjere strukturne politike,
v) mjere zemljišne politike,
g) mjere podsticanja u poljoprivredi.
3. Mjere poljoprivredne politike moraju biti međusobno usklađene i moraju se
provoditi prema načelu ravnopravnosti i neutralnosti.
Mjere podsticanja prodaje i potrošnje
Član 12.
1. Mjere podsticanja prodaje i potrošnje donose se radi jačanja konkurentnosti domaće
poljoprivrede i podsticanja potrošnje domaćih poljoprivrednih proizvoda.
2. Vlada Republike Srpske može na prijedlog Ministarstva radi podsticanja prodaje i
potrošnje poljoprivrednih proizvoda uvesti sljedeće mjere:
a) unapređenje prodaje i poboljšanje kvaliteta,
b) podrške pripremi proizvoda za tržište,
v) podrška potrošnji.
Mjere strukturne politike
Član 13.
1. Mjere strukturne politike čini skup mjera kojima se podstiče efikasnost
poljoprivredne proizvodnje radi obezbjeđenja stabilnog dohotka i zadovoljavajućeg
standarda poljoprivrednika na seoskom području te ravnomjeran razvoj
poljoprivrednih regija i seoskih područja.
2. Mjere strukturne politike su podrška:
34
a) područjima sa težim uslovima privređivanja u poljoprivredi,
b) razvoju poljoprivrede koja ne zagađuje prirodnu okolinu i osigurava
očuvanje biodiverziteta,
v) investicijama u poljoprivredna gazdinstva,
g) stručnom osposobljavanju za rad u poljoprivredi,
d) mladim poljoprivrednim proizvođačima,
đ) regionalnom razvoju poljoprivrede,
e) dopunskim aktivnostima na poljoprivrednim gazdinstvima,
ž) podrška organizovanosti poljoprivrednika,
z) podrška sistemu protivgradne zaštite i drugim mjerama zaštite usjeva.
Podrška područjima sa težim uslovima privređivanja
Član 14.
1. Podrška područjima sa težim uslovima privređivanja u poljoprivredi podrazumijeva
pravo na podsticajna sredstva, da bi se u tim područjima održala poljoprivredna
proizvodnja i odnosi se na:
a) brdsko - planinska područja i
b) područja nepovoljnih pedoloških i hidroloških obilježja.
2. Podrškom iz stava 1. ovog člana obezbjeđuje se odgovarajući nivo dohotka i životnog
standarda poljoprivrednim gazdinstvima sa tih područja, te poboljšava njihov
ekonomski položaj i smanjuje depopulacija.
3. Propis kojim se utvrđuju područja iz stava 1. ovog člana, donosi
VladaRepublike Srpske na prijedlog Ministarstva.
Podrška investicijama u poljoprivredna gazdinstva
Član 16.
1. Podrška investicijama u poljoprivredna gazdinstva namijenjena je za:
a) izgradnju sistema za navodnjavanje,
b) podizanje višegodišnjih zasada u voćarstvu i vinogradarstvu,
v) podizanje protivgradne mreže u voćarstvu i vinogradarstvu,
g) uređenje zemljišta i ukrupnjavanje posjeda,
d) izgradnju i opremanje u stočarskoj proizvodnji,
đ) rekonstrukciju postojećih i izgradnju novih ribnjaka,
e) nabavku mehanizacije i opreme za poljoprivredu,
ž) ulaganja u poljoprivredno-prehrambenu proizvodnju (oprema,
građevinski objekti drugo),
z) unapređenje organske i integralne proizvodnje.
2. Podrška investicijama u poljoprivredna gazdinstva ima za cilj:
a) smanjenje proizvodnih troškova,
b) povećanje obima proizvodnje i poboljšanje kvaliteta poljoprivredno-prehrambenih
proizvoda.
Mjere strukturne politike jedinica lokalne samouprave
Član 22.
1. Jedinice lokalne samouprave mogu propisati dodatne mjere strukturne politike za
svoja područja u skladu sa poljoprivrednom strategijom.
2. Novčane podrške iz stava 1. ovog člana obezbjeđuju se u budžetima jedinica lokalne
35
samouprave.
Mjere zemljišne politike
Član 23.
1. Mjere zemljišne politike čini skup mjera kojima se utiče na uređenje, racionalno
korišćenje i zaštitu poljoprivrednog zemljišta kao dobra od opšteg interesa za
Republiku, a u skladu sa važećim propisima.
2. Mjere zemljišne politike su:
a) donošenje programa uređenja poljoprivrednog zemljišta,
b) uređenje zemljišnog monitoringa, odnosno praćenje stanja promjene
na zemljištu i u zemljištu,
v) zaštita poljoprivrednog zemljišta od neracionalnog korišćenja,
kontaminacije, degradacije i destrukcije,
g) zaštita zemljišta od erozije,
d) unapređenje upravljanja poljoprivrednim zemljištem,
đ) uspostavljanje sistema kontrole plodnosti zemljišta,
e) utvrđivanje prava i način korišćenja i raspolaganja zemljištem u
svojini Republike.
Mjere podsticanja u poljoprivredi
Član 25.
1. Mjere podsticanja u poljoprivredi su podsticajna sredstva iz Budžeta Republike
Srpske koja imaju za cilj podsticanje poljoprivredne proizvodnje i razvoj sela.
2. Mjere podsticanja u poljoprivredi sprovode se u skladu sa Poljoprivrednom
strategijom i ovim zakonom, do iznosa sredstava planiranih Budžetom Republike
Srpske za te namjene, za određenu fiskalnu godinu.
2.1.3. Zakon o obezbjeđivanju i usmjeravanju sredstava za podsticanje razvoja
poljoprivrede i sela
Pravilnik o uslovima i načinu ostvarivanja novčanih podsticaja za razvoj poljoprivrede i sela
Član 31
Tim Pravilnikom pravo na korišćenje podsticajnih sredstava, pod stavkom
poboljšanje konkurentnosti poljoprivredne proizvodnje imaju pravo korisnici
koji izvrše investiranje u tekućoj godini u navodnjavanje, odnosno
g) unapređenje poljoprivrednog zemljišta (navodnjavanje)
Član 41
1. Pravo na podsticajna sredstva za izgradnju sistema za navodnjavanje imaju udruženja
korisnika voda za navodnjavanje, fizička i pravna lica koja se bave poljoprivrednom
proizvodnjom i koja izvrše ulaganja za navedenu namjenu.
2. Predmet podsticaja mogu biti izvršena ulaganja u nabavljenu pokretnu opremu za
navodnjavanje (pumpe, cijevi, crijeva i slično) ili izvršeni radovi na izgradnji stalne
infrastrukture za navodnjavanje (bušenje i izgradnja bunara, bazena, betonski kanali,
objekti pumpnih stanica i tifoni za navodnjavanje).
36
3. Udruženja korisnika voda i fizička lica, korisnici sistema za navodnjavanje ostvaruju
podsticajna sredstva na osnovu zahtjeva koji podnose Agenciji za agrarna plaćanja,
uz koji prilažu sljedeću dokumentaciju:
a. vodoprivrednu saglasnost kojom je korisniku odobreno zahvatanje vodnog resursa koji
koristi za navodnjavanje,
b. račune o izvršenoj nabavci opreme i usluga kao dokaz o visini izvršenih ulaganja koja
su predmet subvencionisanja, a za tifone proizvedene u Republici Srpskoj račun prodavca mora sadržavati ovjerenu napomenu o porijeklu tifona, nazivu proizvođača i
serijski broj tifona i
c. carinsku dokumentaciju za opremu iz uvoza.
4. Pravna lica, korisnici sistema za navodnjavanje ostvaruju podsticajna sredstva na
osnovu zahtjeva koji podnose Agenciji, uz koji prilažu sljedeću dokumentaciju:
a. rješenje o registraciji,
b. kopiju projekta za izgradnju sistema za navodnjavanje izrađenog od ovlašćenog lica za
ulaganja veća od 20.000 KM,
c. v) vodoprivrednu saglasnost kojom je korisniku odobreno zahvatanje vodnog resursa
koji koristi za navodnjavanje,
d. račune o izvršenoj nabavci opreme i usluga kao dokaz o visini izvršenih ulaganja koja
su predmet subvencionisanja, a za tifone proizvedene u Republici Srpskoj račun prodavca mora sadržavati ovjerenu napomenu o porijeklu tifona, naziv proizvođača i
serijski broj tifona i
e. carinsku dokumentaciju za opremu iz uvoza.
5. Visina podsticajnih sredstva za namjenu iz ovog člana utvrđuje se u iznosu od 40% od
visine investiranih sredstava ili 50% za korisnike mlađe od 35 godina, koji su nosioci
poljoprivrednih gazdinstava i ne može biti veća od 2.000 KM/ha.
6. Za tifone proizvedene u Republici Srpskoj visina podsticajnih sredstava iz stava 5.
ovog člana uvećava se za 10%.
7. Maksimalan iznos podsticajnih sredstava koji podnosilac zahtjeva može ostvariti za
namjenu iz ovog člana u tekućoj godini iznosi 70.000 KM.
8. Zahtjev za isplatu podsticajnih sredstava za namjenu iz ovog člana podnosi se
najkasnije do 30. septembra tekuće godine.
2.1.4. Zakon o vodama
Namjena vodnih objekata
Član 15.
(1) Vodni objekti s obzirom na njihovu namjenu su:
a. zaštitni vodni objekti u koje spadaju: nasipi, obaloutvrde,uređena korita-vodotoci,
odvodni kanali, obodni (lateralni) kanali za zaštitu od vanjskih voda, odvodni tuneli,
brane sa akumulacijama, ustave, retenzije, crpne stanice za odbranu od poplava i drugi
pripadajući objekti,
b. objekti za zaštitu od erozija i bujica,
c. vodni objekti za odvodnjavanje u koje spadaju: osnovna i detaljna odvodna
kanalska mreža, crpne stanice za odvodnjavanje, i drugipripadajući objekti,
d. vodni objekti za korišćenje i iskorišćavanje voda:
1. osnovni objekti za vodosnabdjevanje stanovništva i industrije,
2. zanavodnjavanje-akumulacije, dovodni kanali i tuneli,vodozahvatne građevine,
crpne stanice, ustave, dovodna i razvodna mreža, i drugi pripadajući objekti,
37
3. za korišćenje vodnih snaga-akumulacije, dovodni i odvodni tuneli i postrojenja, i drugi
pripadajući objekti i oprema,
4. za plovidbu-plovni putevi, prevodnice i ustave, i drugi pripadajući objekti i oprema,
5. vještački ribnjaci, rekreacioni bazeni i jezera, kao i objekti za kavezni uzgoj riba.
đ. vodni objekti za zaštitu voda od zagađivanja u koje spadaju: kolektori
za prijem i transport otpadnih voda, uređaji za prečišćavanje otpadnih voda,
odlagališta za otpadne materije i ispusti u prijemnik, i drugi pripadajući objekti i
oprema.
(2) Vodni objekti iz stava 1. ovog člana mogu služiti istovremeno i za više namjenavišenamjenski vodni objekti Vlasništvo nad objektima.
Član 16.
(1) Vodni objekti iz člana 15. ovog zakona su dobra od interesa za RepublikuSrpsku i
detaljni podaci o njima, kao i radnje koje se sprovode, a odnose se nanjih, zbog
značaja samih objekata, moraju biti propraćene posebnim mjeramabezbjednosti u
skladu sa ovim zakonom i na osnovu njega donesenim podzakonskim propisima.
Ovlašteni organi upravljanja i kontrolni organi, dužni su se odnositi prema podacima
kojima raspolažu o objektima, adekvatno karakteru podataka.
(2) Zaštitni vodni objekti iz člana 15. stav 1. tačka a) ovog zakona su u vlasništvu
Republike Srpske, a ostali ukoliko se to posebnom odlukom Ministarstva utvrdi.
(3) Izuzetno od odredbe stava 2. ovog člana, vodni objekti iz člana 15. stav 1,tač. b),
v), g) i d) mogu biti i u vlasništvu jedinice lokalne samouprave,odnosno u
vlasništvu fizičkih i pravnih lica, koji imaju vlasništvo na dzemljištem na kome je
izgrađen vodni objekat, što se utvrđuje posebnim aktima jedinice lokalne
samouprave, vlasnika i Ministarstva. U zavisnosti od vrste i karaktera objekta,
mogu se propisati posebne mjere bezbjednosti ukoliko su objekti i u vlasništvu
opštine.
(4) Zaštitnim vodnim objektima iz stava 2. ovog člana upravljaju republičkeagencije
za vode i javna preduzeća u skladu sa ovim zakonom i posebnim zakonom,
podzakonskim propisima Ministarstva, kao i svojim planovima uskladu sa
kriterijima o održavanju vodnih objekata, te se brinu njihovom čuvanju,
održavanju i namjenskom korišćenju u skladu sa posebni mjerama bezbjednosti.
(5) Zaštitnim objektima iz stava 2. ovog člana, koji su u vlasništvu jedinica lokalne
samouprave, upravljaju od njih osnovana javna preduzeća u skladu sa svojim
planom i kriterijima za održavanje vodnih objekata, sprovode njihovo
održavanje, čuvanje i namjensko korišćenje u skladu sa posebnim mjerama
bezbjednosti.
(6) Ovlaštenja i obaveze jedinice lokalne samouprave prema hidrotehničkim
objektima u njihovom vlasništvu vrše javna preduzeća, na čijoj teritoriji se ti
objekti nalaze.
(7) Odredbe st. 1. do 5. ovog člana, odnose se i na vodne objekte izgrađene do
stupanja na snagu ovog zakona.
(8) Pravilnik kojim se utvrđuju elementi plana i kriteriji za održavanjevodnih
objekata, donosi Ministarstvo, u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu
ovog zakona.
Upravljanje vodnim objektima
Član 17.
38
(1) U slučajevima predviđenim u članu 15. stav 1, tač. v), g) i d), pojedinimvodnim
objektima mogu da upravljaju, pored Republičke agencije za vode, jedinice
lokalne samouprave i javnih preduzeća, odnosno fizičko lice kao vlasnik objekta
ili po posebnom zakonu osnovano i registrovano pravno lice. Ministarstvo i
jedinica lokalne samouprave mogu propisati posebne mjere bezbjednosti za
takve objekte.
(2) Održavanje vodnih objekata iz čl. 11. i 12. ovog zakona, vrši se u skladu
sapravilnikom iz stava 8. člana 16. ovog zakona, a po programu koji donosi subjekt
koji upravlja tim objektom.
(3) Na program održavanja vodnih objekata iz stava 2. ovog člana, saglasnostdaje
Ministarstvo, ukoliko program održavanja donosi Agencija za vode i Republičko
javno preduzeće; Agencija za vode, ukoliko program održavanja donosi jedinica
lokalne samouprave, i jedinica lokalne samouprave, ukoliko program održavanja
donosi javno preduzeće koje je ona osnovala, odnosno fizičko lice kao vlasnik objekta
ili po posebnom zakonu osnovano i registrovano pravno lice.
(4) Odredbe st. 1. do 3. ovog člana odnose se i na hidrotehničke objekteizgrađene do dana
stupanja na snagu ovoga zakona.
Opšta upotreba voda
Član 50.
(1) Svakome je dozvoljeno, u skladu s propisima, koristiti vode običnim načinom koji ne
zahtijeva posebne naprave i ne isključuje druge od jednakog korišćenja (opšta
upotreba voda).
(2) Opšta upotreba voda obuhvata naročito:
a. zahvatanje vode, bez posebnih naprava, iz vodotoka i jezera za lične i potrebe
domaćinstva,
b. zahvatanje podzemne vode ili vode sa izvora, koja se koristi iz bunara ili izvora na
vlastitom zemljištu, za lične i potrebe domaćinstva,
c. prikupljanje i korišćenje voda od padavina za lične i potrebe domaćinstva koje se
sakupljaju na vlastitom zemljištu,
d. korišćenje voda iz rijeka, jezera i drugih površinskih izvora za kupanje i rekreaciju.
(3) Ličnim i potrebama domaćinstva iz stava 2. ovoga člana, smatra se korišćenje vode za
piće, održavanje čistoće i slične potrebe u domaćinstvu. Takvim korišćenjem, ne
smatra se korišćenje vode za navodnjavanje i u tehnološkom procesu, ukoliko se te
radnje obavljaju kao privredna djelatnost.
Vodna saglasnost ili dozvola za korišćenje vode
Član 51.
(1) Za svako korišćenje voda koje prevazilazi obim opšte upotrebe iz člana 50. ovog
zakona, potrebna je vodna saglasnost ili dozvola u skladu sa odredbama ovog zakona.
(2) Korišćenje voda za snabdijevanje stanovništva vodom za piće, sanitarnepotrebe i
potrebe protivpožarne zaštite ima prvenstvo u odnosu na korišćenje voda za ostale
namjene.
(3) Planom upravljanja vodama može se, zbog određenih specifičnih uslova i potreba,
odrediti pravo prvenstva korišćenja voda za ostale namjene, uz obavezno davanje
prednosti za namjene navedene u stavu 2. ovog člana. Kvalitet vode namijenjen za
ljudsku upotrebu.
39
Korišćenje voda iz izvora i podzemnih voda
Član 53.
(1) Korišćenje voda iz izvora i podzemnih voda, osim opšte upotrebe voda, može se
odobriti samo ako su prethodno obavljeni vodoistražni radovi.
(2) Vodoistražnim radovima smatraju se radovi i ispitivanja hidrogeološka i druga, kojima
se utvrđuje postojanje, rasprostranjenost, količine, hemijske i druge karakteristike
propisane ovim zakonom, kao i kvalitet i pokretljivosti podzemnih voda na određenom
području.
(3) Organ koji izdaje vodopravni akt, obavezan je cijeniti elemente iz stava 2.ovog člana i
u pogledu obnovljivosti resursa.
(4) Podzakonskim propisom, Ministarstvo će, u saradnji sa ostalim ministarstvima, u roku
od dvije godine po stupanju na snagu ovog zakona, donijeti podzakonski propis o
vrstama podzemnih voda, njihovom karakterisanju, ispitivanju, evidenciji, i drugim
neophodnim podacima za normalno praćenje i upravljanje.
Melioracioni sistemi
Član 55.
(1) Za prostor jedne ili više katastarskih opština, osniva se od strane jedinica lokalne
samouprave javno preduzeće za upravljanje melioracionim sistemima i objektima.
(2) U svrhu građenja ili korišćenja melioracionog sistema za navodnjavanje ili odvodnju,
od interesa za više vlasnika ili korisnika zemljišta, mogu se osnivati i druga posebna
pravna lica (zadruge, udruženja i sl.), u skladu sa posebnim zakonima.
(3) Pravna lica iz stava 2. ovog člana mogu ostariti pravo na korišćenje voda (koncesija,
vodna dozvola).
(4) Pravna lica i osnivači iz st. 1. i 2. ovog člana, dužna su osigurati finansijska sredstva
za održavanje i rad melioracionog sistema.
(5) Pravna lica iz stava 2. ovog člana, kojima je preneseno pravo na upravljanje i
korišćenje vodnih objekata koji su u službi melioracionih sistema, i koji su definisani
ovim zakonom, dužna su osigurati finansijska sredstva za održavanje i rad
melioracionog sistema.
(6) Pravna lica iz stava 1. ovog člana mogu poslove tehničkog održavanja povjeriti
institucijama i javnim preduzeđima registrovanim za vršenje takvih djelatnosti u
oblasti zaštite od voda, što ih ne oslobađa odgovornosti po odredbama ovog zakona,
kao ni subjekta na koje je ovlaštenje preneseno.
3. Potencijali za navodnjavanje površina u opštini Šamac
3.1. Potrebe i razlozi navodnjavanja
Navodnjavanje kao meliorativna mjera ima za cilj nadoknaditi nedostatak vode koji se javlja
kod uzgoja poljoprivrednih kultura, odnosno korigovanje prirodnog režima vlaženja
vještačkim dodavanjem vode u trenutku podobnom za pravilan razvoj biljke. Navodnjavanje
omogućava podizanje dostignutog praga u proizvodnji ratarskih kultura i u godinama koje su
sušne - što je sve učestalija pojava u zadnjih 20 godina.
Tendencija smanjenja godišnjih padavina (2011, 2012) pogotovo u vegetacionom periodu
dovela je do povećanog interesa za navodnjavanjem na području BiH.
40
Osiguranje vode za navodnjavanje u skladu s potrebama poljoprivredne proizvodnje, osnovni
je zadatak vodoprivrednih organizacija u rješavanju problema navodnjavanja.
Analize za šire područje (BiH i Hrvatska) pokazuju da se suše javljaju u prosjeku svake treće
do pete godine, a zavisno od intenziteta i dužine trajanja mogu smanjiti prinose raznih kultura
od 20-80%. Ove štete otvaraju pitanje koliko i kojim mjerama se one mogu izbjeći.
Područje opštine Šamac pripada klimatskom pojasu umjerenokontinentalne klime koja je
karakteristična po dosta oštrim zimama i toplim ljetima. Suma padavina je oko 800 mm, s tim
da su minimalne srednja mjesečne padavine u martu mjesecu i iznose 43 mm, a maksimalne
srednje mjesečne padavine su u julu mjesecu i iznose oko 85 mm.
Izostanak navodnjavanja jedno je od glavnih ograničenja razvoja i intenziviranja
poljoprivredne proizvodnje na opštini, pogotovo ako se zna da je prosjek padavina na opštini
oko 800 mm, s tim da one nisu pravilno raspoređene, pa se javlja manjak vode u
vegetacionom periodu, odnosno negativan vodni bilans.
Pored sprečavanja suše, kao elementarne nepogode u poljoprivrednoj proizvodnji,
navodnjavanjem se općenito povećavaju prinosi, povećava se stepen korišćenja zemljišta a
otvara se mogućnost druge sjetve, sa znatnim povećanjem kvaliteta plodova.
Područje opštine Šamac raspolaže sa dovoljnim količinama vode koja se može koristiti za
navodnjavanje, iz samih rijeka i velikih kanala, kao iz podzemnih voda. Podzemne vode na
ovom području se nalaze na dosta malim dubinama (od 6 - 12 m i 18-24 m), a posebno na
lokacijama pored rijeka Save i Bosne. U opštini Šamac postoje i prirodne i vještačke otvorene
akumulacije za vodu, koje mogu da posluže kao vodozahvatišta za sisteme za navodnjavanje.
Osnovni razlozi za navodnjavanje poljoprivrednih površina opštine Šamac su:
- povećanje prinosa biljnih kultura, stabilizacija proizvodnje u sušnim razdobljima i
promjena strukture sjetve;
- orijentacija tržišnoj ekonomiji i visokoprofitabilnim kulturama;
- smanjena ponuda povrća domaćih proizvođača;
- globalne klimatske promjene - nestašica vode;
- smanjenje raspoloživog prostora za proizvodnju hrane;
- pristupačni raspoloživi vodni kapaciteti;
- visok nivo podzemnih voda;
- negativni vodni bilan u vegetacijskom periodu;
3.2. Opšte stanje poljoprivredne proizvodnje i navodnjavanja na području
opštine Šamac
Može se ocijeniti da stanje poljoprivredne proizvodnje i navodnjavanja na području opštine
ima sledeće karakteristike:
- Samo oranične površine opštine Šamac iznose 12.990 ha ili oko 70,2 % od ukupne
teritorije Opštine;
- najviše obradivih površina je zasijano tradicionalnim kulturama, kukuruzom,
pšenicom i drugim žitima;
- zatim dolaze industrijsko i krmno bilje, s naznakom da se duvan kao tradicionalna
kultura ovoga područja sve manje gaji zbog izostavljene podrške od strane Minitarstva
poljoprivrede šumarstva i vodoprivrede;
- neznatne obradive površine su pod voćnim zasadima, kao i pod proizvodnjom
povrtlarskih kultura, najčešće za vlastite potrebe;
- manje površine se nalaze pod plasteničkom proizvodnjom povrća, namijenjenog za
tržište;
41
-
-
-
postoje pojedinačni primjeri tehnološki napredne i dohodovno isplative poljoprivredne
proizvodnje. U pravilu se radi o pojedinačnim proizvođačima i, i to na ograničenim
površinama. Njihov daljnji napredak, kao i napredak potencijalnih novih proizvođača
podstaknuti uspješnim primjerima, ograničen je zbog nedostatka proizvodne
infrastrukture, u kojoj je osiguranje vode za navodnjavanje jedan od temeljnih
elemenata;
opština Šamac raspolaže sa dovoljnim količinama vode koja se može koristiti za
navodnjavanje, kako iz samih rijeka i velikih kanala, kao iz podzemnih voda.
Podzemne vode na ovom području se nalaze na dosta malim dubinama 18-24 m i od
6-12 m, a posebno na lokacijama pored rijeka Save i Bosne;
na opštini postoje i veće vještačke akumilacije vode pristupačne za navodnjavanje
(šljunkare);
sistemi zahvata vode i distribucije vode za navodnjavanje izuzetno su skupi i njihova
ekonomska efikasnost u pravilu se bazira na ekonomičnosti proizvodnje;
mali poljoprivredni proizvođači ne raspolažu niti znanjem niti sredstvima za izgradnju
ovakvih sistema, pa je potrebna pomoć države ili lokalne zajednice;
poljoprivredni proizvođači, koji i primjenjuju savremenu tehnologiju i proizvode
dohodovno isplative kulture, uveli su navodnjavanje na svojim imanjima, ali
najjednostavnije i najjeftinije oblike;
odsustvo znanja o stručnoj primjeni navodnjavanja kao kompleksnom problemu koji
obuhvata znanja iz oblasti zemljišta, fiziologije biljaka, kvaliteta vode i tehničkim
referencama sistema navodnjavanja;
voda koju koriste za navodnjavanje je najčešće podzemna, i ona se pumpama za vodu
izbacuje na površinu, agregati koji se koriste za pumpe su pretežno na tečno gorivo,
što u biti doprinosi povećanju troškova proizvodnje;
zbog nedostatka infrastrukture za navodnjavanje proizvođači se snalaze na različite
načine u osiguravanju vode za navodnjavanje. U takvoj situaciji nije iznenađujuće da
se voda za navodnjavanje manjih površina koristi iz sistema za vodosnabdijevanje.
kvalitetno rješavanje infrastrukture za navodnjavanje omogući će racionalno
upravljanje vodnim resursima, što pozitivno utiče na namjensko korišćenje izvorišta
pitke vode i smanjenje cijene vode za navodnjavanje, odnosno troškova poljoprivredne
proizvodnje.
3.3. Stanje pogodnosti zemljišta opštine za navodnjavanje
Procjena pogodnosti zemljišta za navodnjavanje Republike Srpske izvršena je u studiji "
Održivog razvoja irigacionih površina na području Republike Srpske-pedokoške podloge”
2007. godine u kojoj je rađeno i na zemljištima opštine Šamac.
Proizvodna vrijednost ili plodnost nekog zemljišta, u najširem smislu, se izražava visinom,
stabilnošću i kvalitetom proizvedene biljne mase, sa jedinice površine, pa kao takva, ona
predstavlja osnovnu i najvažniju funkciju zemljišta.
Sva zemljišta, pogodna za poljoprivrednu bonitiranjem se svrstavaju, prema plodnosti, u osam
bonitetnih klasa.
Svrstavanje zemljišta u bonitetne klase (i podklase) vrši se na osnovu svojstava zemljišta,
elemenata klime, elemenata reljefa, te određenih ostalih prirodnoh uslova za poljoprivrednu
proizvodnju.
Pogodnosti zemljišta, klime, reljefa i određenih ostalih prirodnoh uslova za poljoprivrednu
proizvodnju, ocjenjuje se prema njihovim najpovoljnijim odnosima za utvrđivanje opšteg
42
stepena mogućnosti svestranog načina iskorišćavanja zemljišta, te za izbor odgovarajućeg (i
najboljeg) načina tog iskorišćavanja.
Prema osnovnim principima bonitiranja zemljišta se svrstavaju u osam bonitetnih klasa. U
svakoj klasi može biti i podklasa.
Inače, bonitiranje zemljišta može služiti za razne svrhe (za razne namjene).
Prva bonitetna klasa obuhvata najbolja zemljišta, sa najpovoljnijim svojstvima samog
zemljišta, ali i klime, reljefa, kao i ostalih određenih prirodnih uslova. Dijapazon
iskorišćavanja zemljišta iz prve bonitetne klase je najveći, uz mogućnost gajenja svih biljnih
vrsta (naravno to podrazumijeva da pored povoljnosti svih svojstava zemljišta, povoljan je i
reljef i klima i ostali uslovi), koje uspijevaju u tom rejonu, uz mogućnost efikasne primjene
mehanizacije. To znači mogućnost odvijanja intenzivne poljoprivredne proizvodnje. Idući od
druge pa sve do osme bonitetne klase rastu ograničenja u pogledu svih elemenata boniteta,
tako da osma klasa predstavlja drugu krajnost, odnosno neplodno zemljište ili i zemljište pod
naseljima, industrijskim postrojenjima, goletima, itd.
Između prve, kao najbolje i osme, kao najnepovoljnije bonitetne klase zemljišta su ostale, od
druge do sedme (sa svojim podklasama) i porastom ograničenja za biljnu, poljoprivrednu
proizvodnju.
Pri određivanju klasa pogodnosti zemljišta za navodnjavanje zadržan je raniji kriterijum, da
ima pet klasa, od kojih tri klase od tih pet su označene slovom „P“ i definišu pogodnost, a
ostale dvije su označene slovom „N“ i ukazuju na nepogodnost pedosistematskih jedinica za
navodnjavanje (tj. za primjenu navodnjavanja, koje je u našem slučaju, s obzirom da su
dominantna hidromorfna zemljišta, u dolinama rijeka, a imajući u vidu svojstva tih zemljišta,
kao i klimu tih područja, odnosno odnose PET i SET i pojavu viškova i manjkova vode, u
pojedinim periodima godine, ima karakter „dopunskog navodnjavanja“).
Pet klasa su sledeće: P-1 pogodna zemljišta za primjenu navodnjavanja, P-2 umjereno
pogodna zemljišta, P-3 ograničeno pogodna, N-1 privremeno nepogodna i N-2 trajno
nepogodna za navodnjavanje.
Na teritoriji opštine Šamac zemljišta planirana za navodnjavanje u ovoj studiji pripadaju:
- klasi kambičnih zemljišta, A–(B)–C - tip: distrični kambisol (distrično smeđe
zemljište);
- klasi glejnih zemljišta A-G profila - tipovi: humoglej (ritska crnica) i euglej
(močvarno glejno zemljište);
- klasi nerazvijenih zemljišta A-C-G profila - tip: fluvijativno livadsko zemljište
(humofluvisol) i
- klasi pseudoglejnih zemljišta, A-Ig-IIg i A-Eg-Bg-C profil - tip: pseudoglej.
Ovi tipovi zemljišta pripadaju klasi P-1 pogodna zemljišta za primjenu navodnjavanja i klasi
P-2 umjereno pogodna zemljišta za primjenu navodnjavanja.
Površina zemljiša opštine Šamac koja pripadaju dvjema klasama i koja se planiraju
navodnjavati je 2.351 ha.
Osim ovih zemljišta opština Šamac raspolaze sa puno većom površinom plodnog zemljišta
pogodnog za navodnjavanje, što predstavlja veliki potencijal za razvoj poljoprivredne
proizvodnje.
Ograničavajući faktor za instalisanje velikih sistema za navodnjavanje je usitnjenost parcela,
mala površina parcela, te nepostojanje odgovarajuće infrastruture.
3.4. Potencijali za navodnjavanje u opštini Šamac
43
Potencijali za razvoj održivog upravljanja navodnjavanjem na podrčju opštine Šamac
sumarno se mogu prikazati u sledećem:
- zemljište (poljoprivredno i obradivo);
- voda;
- stanovništvo i njegovo zanimanje za poljoprivrednu proizvodnju i uvođenje
navodnjavanja.
3.4.1. Zemljište - poljoprivredno i obradivo
Prema podacima iz Prostornog plana RS do 2015. godine, na području opštine Šamac od
ukupnih površina od 18.515 ha, poljoprivredno zemljište zauzima skoro 90%, a od čega su:
- 12.990 ha oranice ili preko 70% od ukupne teritorije Opštine,
- 299 ha voćnjaci ili 1.6%,
- 960 ha livade ili 5,2%, te
- 446 ha ili 2,4% pašnjaci.
Na osnovu gornjih podataka jasno se da zaključiti da se radi o izrazito poljoprivrednoj opštini,
pri čemu je poljoprivreda jedna od glavnih grana privrednog razvoja Opštine.
Poljoprivredno zemljište Šamca najvećim dijelom pripada P1 i P2 pogodnosti zemljišta za
navodnjavanje.
3.4.2. Voda
Vode na teritoriji Šamca ima u dovoljnim količinama, i za potrebe navodnjavanja
poljoprivrednih površina.
Voda je najviše rasprostranjena u podzemlju (resursi podzemnih voda), na dosta malim
dubinama od površine zemljišta (5-15 m). Značajni izvori vode za navodnjavanje se nalaze i u
postojećim površinskim tokovima - vodotocima, rijekama Savi i Bosni, njihovim pritokama,
ali i postojećim kanalima.
Dakle i voda iz spomenutih izvora se može zahvatati i predstavlja važan potencijal za
organizovanje održivog navodnjavanja u ovoj opštini. Voda se iz korita vodotokova, uz manja
ulaganja, može zahvatati i koristiti za navodnjavanje. Voda za navodnjavanje se može
zahvatati iz iz postojećih šljunkara uz njihovo prethodno uređenje za tu namjenu.
3.4.3. Stanovništvo i njegova zainteresiranost za poljoprivrednu proizvodnju i uvođenje
navodnjavanja
I u Šamcu, kao i u Odžaku, postoji velika zainteresiranost poljoprivrednih domaćinstava za
navodnjavanje. Potrebe su velike, a mogućnosti zbog visokih cijena i agrotehničkih mjera
koje treba uraditi prije navodnjavanju su male.
Za Šamac je takođe važno napomenuti da uvođenjem navodnjavanja i ostvarenjem većih
prinosa poljoprivrednih proizvoda će se obezbijediti i značajan potencijal za pokrivanje
domaćih potreba u hrani i sirovinama, ali isto tako i izvozni potencijal za proizvedene
viškove poljoprivrednih proizvoda.
4.Trenutno stanje navodnjavanja u opštini Šamac
4.1. Načini navodnjavanja i primijenjeni načini navodnjavanja na području
opštine Šamac sa Registrom
44
Navodnjavanje je u osnovi uzgojna mjera u biljnoj proizvodnji kojom se zemljištu dodaju
određene količine vode potrebne za optimalan rast i razvoj biljke.
Postoje četiri metode navodnjavanja:
• površinsko navodnjavanje;
• podzemno (subirigacija) navodnjavanje;
• navodnjavanje kišenjem (orošavanje);
• lokalizovano (mikronavodnjavanje) navodnjavanje.
Površinsko navodnjavanje. Glavna karakteristika ovog navodnjavanja je da voda u tankom
sloju stagnira ili teče po površini zemljišta, te infiltrirajući se u zemljište do dubine razvoja
korijenovog sistema osigurava vodu za njen normalan rast i razvoj. Voda se do navodnjavane
površine dovodi najčešće gravitacijom, ali je moguće i dovođenje pod pritiskom.
Podzemno navodnjavanje ili subirigacija je metoda gdje se voda dovodi otvorenim
kanalima i/ili podzemnim cijevima, te infiltrirajući se u zemljište i dizanjem uslijed kapilarnih
sila osigurava vodu u zoni rizosfere.
Navodnjavanje kišenjem je metoda koja se počela uvoditi s razvojem uređaja i crpki, te
rasprskivača, početkom prošlog vijeka. Ova naprednija tehnička oprema omogućila je
dovođenje vode na navodnjavanu površinu simulirajući prirodnu kišu. Voda je u sistemu
kišenja pod pritiskom te izlazeći kroz rasprskivač prska zemljište i/ili biljke.
Lokalizovano navodnjavanje je metoda kojom se voda pod manjim pritiskom dovodi na
poljoprivrednu površinu gdje se vlaži samo jedan dio ukupne površine. Vlaži se samo mjesto
gdje se razvija glavna masa korijena. Najviše se koristi u područjima gdje su zalihe vode za
navodnjavanje ograničene ili/i gdje to zahtijevaju uzgajane kulture kao i tehnologija
proizvodnje.
Unutar navedene četiri metode ima više načina i sistema navodnjavanja.
U poljoprivrednoj praksi razvijenih zemalja češće se primjenjuju načini i sistemi kišenja i
lokalizovanog navodnjavanja. Ove dvije metode uglavnom se primjenjuju i u našoj
poljoprivrednoj praksi danas, a očekuje se da će se i ubuduće sve više primjenjivati.
Ukupna trenutno navodnjavana površina oštine Šamac prema podacima iz Registra korisnika
sistema za navodnjavanje od 10.04.2013. godine (dostavljenog od strane opštine Šamackabinet Načelnika, Službe za lokalno-ekonomski razvoj poljoprivrede i sela), iznosi 23,80 ha.
Navedenu površinu obrađuje devet poljoprivrednih proizvođača.
Od ukupne registrovane navodnjavane površine na povrtarsku proizvodnju otpada 8-10 ha; na
voćarsku proizvodnju 4-5 ha; na proizvodnju travnodjetelinskih smjesa i lucerke 5,7 ha; te na
kukuruz i pšenicu 1,5 ha i na ljekovito bilje 0,9 ha.
Izrađen registar subjekata koji koriste sisteme za navodnjavanje na području optine Šamac
nalazi se u Prilogu broj 2 ovog Izvještaja.
Prema saznanjima sa terena i podacima iz izvještaja Tima za implementaciju EU IPA IRRI
Projekta o Šamcu, može se zaključiti da se na području opštine koriste:
 Lokalizovano navodnjavanje:
- sistem navodnjavanja „kap po kap“ koji je dominantan i
- sistem navodnjavanja mini rasprskivačima ili tzv."mikrokišenje" (sporadičan);
 navodnjavanje kišenjem:
45
-
prenosna kišna krila (dosta čest način navodnjavanja na ovim prostorima)
tifon sistem - samohodna sektorska prskalica (novijeg datuma pojave na ovim
prostorima, ali na većoj površini).
4.1.1 Lokalizovano navodnjavanje ("kap po kap" i mikrorasprskivačima)
Sistem navodnjavanja „kap po kap“
Sistem „kap po kap“ po svom načinu navodnjavanja spada u tzv. “lokalizovano
navodnjavanje”. Njime se navodnjava samo dio proizvodne površine oko same biljke, te zona
korijena biljke.
Osnovne su prednosti ovoga sistema trošenje minimalne količine vode, strogo kontrolisano
doziranje vode i vještačkih đubriva biljci, upravo onoliko koliko ona i treba. Tim sistemom
navodnjavanja se ostvaruje višestruka ušteda energije, vode, đubriva, a zasađena biljka dobiva
vodu neposredno uz korijen, u svrhu postizaanja optimalnog uroda.
Osnovna šema razvodne mreže kapaljki je:
 primarni cjevovod - dovod vode;
 sekundarni cjevovod - plastične, vinilske ili polietilenske i aliminijske cijevi;
 razvod vode s lateralnim cijevima s ugrađenim kapaljkama, smještenim između
redova.
Voda se pomoću fleksibilnih plastičnih cijevi, polivinilskih, vinilskih ili aluminijskih malog
promjera dovodi i distribuira na parceli. Laterali su postavljeni u redu kod višegodišnjih
zasada i između redova kod okopavina. Mogu biti iznad površine zemlje, na samoj površini.
Na lateralnim cijevima postavljene su kapaljke, a ima i sistema gdje su laterali samo
perforirani bez kapaljki.
Sistem navodnjavanja mini rasprskivačima ("mikrokišnje")
Navodnjavanje mini rasprskivačima takođ spada u načine i sistem lokalizovanog
navodnjavanja, koji koriste proirvođači opštine Šamac u proizvodnji povrća i cvijeća.
Nedostaci navodnjavanja kapanjem (moguća začepljenja kapaljki, nepoboljšana mikroklima
proizvodne površine, otežana kretanja strojeva unutar proizvodne površine, kao i skupoća
opreme), uticali su na razvoj i primjenu navodnjavanja mini rasprskivačima.
Uređaji navodnjavanja rasprskivačima izrađuju se od polimernih materijala, te u stvari čine
alternativu kapanju, odnosno noviji način lokalizovanog navodnjavanja. Ovdje se na lateralne
cijevi umjesto kapaljki postavljaju mikrorasprskivači. Mikrorasprskivači su mali emiteri
izrađeni od plastike i vrlo lako se postavljaju na lateral, posebnim šilom ubušuje se otvor na
koji se postavljaju.
Općenito, rasprskivači raspršuju vodu u obliku sitnih kapi, pod pritiskom do 3,5 bara, dometa
do 5 m, a i više.
Cijeli sistem je moguće vrlo brzo montirati, a na kraju sezone navodnjavanja, također brzo
demontirati. Rasprskivači troše više vode nego sistem kapanja, ali su zbog većeg pritiska
smanjene mogućnosti začepljenja sistema. Rasprskivači svojim prskanjem utiču na povećanje
relativne vlažnosti vazduha na prostoru koji se navodnjava.
4.1.2. Navodnjavanje kišenjem
Kišenje je takav način zalivanja kod koga se voda dovodi cijevima pod pritiskom i izbacuje
pomoću prskača u atmosferu u obliku mlaza, razbija se u kapljice i kao vještačka kiša pada na
zemljište i biljke. Kod ovakve tehnike zalivanja mogu se prihvatiti mnogobrojna specifična
projektna rešenja, a koja se ne susreću kod površinskih zalivanja.
Postoji veliki broj načina i sistema kišenja, ali svima su zajednički sljedeći osnovni dijelovi:
46
Pumpa koja crpi vodu iz izvora, kao što je akumulacija, bušotina, kanal ili vodotok, te
je pod potrebnim pritiskom uvodi u sistem za navodnjavanje. Pokreće je motor s
unutrašnjim sagorijevanjem ili elektromotor. Pumpa nije potrebna ukoliko je voda u
izvorištu pod pritiskom.
- Usisni cjevovod kojim se voda dovodi od izvora do pumpe.
- Glavni cjevovod kroz koji se voda potiskuje od pumpe u razvodne cijevi. Kod
stabilnih sistema glavni cjevovod se najčešće ugrađuje pod površinu zemljišta, a
prenosni sistem omogućavaju premještanje cjevovoda s jedne površine na drugu.
Ukopani cjevovodi obično su izrađeni od čeličnih, aluminijskih, azbestno-cementnih
ili plastičnih materijala. Na velikim površinama glavni cjevovod se još grana u jedan
ili više cjevovoda koji imaju istu zadaću dovoda vode do razvodnih cijevi.
- Razvodne cijevi ili laterali dovode vodu iz glavnog cjevovoda do rasprskivača. Mogu
biti prenosni ili stabilni, a izrađeni su od materijala sličnih onima za glavni cjevovod,
samo su manjeg promjera. Kod samohodnih sistema, razvodne cijevi pokreću se
tokom navodnjavanja.
- Rasprskivači raspršuju vodu po površini zemljišta, uz osnovni uslov ujednačenog
prekrivanja. Rasprskivač je najvažniji dio sistema jer o njemu zavisi i učinak cijelog
sistema. Glavni dijelovi rasprskivača su glava i mlaznica. Rasprskivač izbacuje vodu
pod pritiskom kroz mali otvor ili mlaznicu. Promjer mlaznice i pritisak vode određuju
intenzitet navodnjavanja. Većina rasprkivača vlaži zemljište u obliku kruga, iako ima i
drugih tipova vlaženja
Navodnjavanje kišenjem može se, prema položaju rasprskivača, razvrstati u dvije skupine:
stabilni i pokretni. U prvima rasprskivači tokom navodnjavanja ostaju u stalnom položaju, a
kod pokretnih rasprskivači rade dok se laterali pomiču kružno ili pravolinijski. Stabilni
sistemi mogu biti potpuno fiksni, ali ima i onih koji se premiještaju između navodnjavanja,
dakle polustabilni ili prenosni, bilo ručno ili uz pomoć motora.
Postoje različite izvedbe rasprskivača pogodnih za navodnjavanje velikog broja kultura i
prilagodljivih većini tipova zemljišta. Kišenje se odlikuje niskim zahtjevima u pogledu
zemljišnog reljefa i lako mu se prilagođava. Nezavisnost od reljefa terena je jedna od
osnovnih dobrih strana ovog načina zalivanja, kako pri građenju, tako ipri korišćenju i
održavanju. Ono ne zahtijeva veće troškove ravnanja zemljišta, koji su kod svih ostalih
površinskih načina zalivanja znatni. Obim ravnanja zemljišta kod kišenja nije veći od onoga
koji se koristi za njegovu normalnu obradu za gajenje kultura. Nagibi, lokalne neravnine i
udubljenja su nepogodni pri površinsko-gravitacionim načinima zalivanja, a ne predstavljaju
nikakvu smetnju kišenju. Nadalje, tu dolaze u obzir strma zemljišta gdje bi primjena
površinskog zalivanja imala za rezultat suviše veliku eroziju ili suviše velike troškove. Isto
tako izolovane visoravni i brežuljci, koji se ne mogu ekonomično dostići vodama površinskogravitacionog zalivanja, mogu se jedino zalivati kišenjem.
Kišenje ne sabija zemljište, manje razara njegovu strukturu (kod malog intenziteta kiše i male
veličine kišnih kapi) nego drugi načini površinskog zalivanja. Pokorica na zemljištu nije
debela, brzo se suši i lakše uklanja.
Zalivanje kišenjem se štedi voda. Troši se mnogo manja količina vode po jedinici površine,
dok površinsko-gravitaciona zalivanja zahtevaju znatno veće količine vode.
-
Prenosna kišna krila za navodnjavanje kišenjem
Kišna krila su prenosni uređaji za kišenje, najjednostavnije konstrukcije, montažnodemontažnog tipa. Ručno se prenose sa jedne na drugu poziciju. Sastoje se od pojedinačnih
cijevi najčešće dužine 6, 9 i 12 m, spojenih među sobom ekspresnim spojnicama Zaptivanje
47
se postiže pomoću gumenog prstena, koji osigurava potpunu nepropusnost vode. Cijev može
da ima otvor za montažu vertikalnog produžetka razne visine, na kome se nalazi prskač
Visina ove vertikale zavisi od kultura koje se zalivaju. Cijevi su aluminijumske, plastične i od
pocinkovanog gvožđa i veoma su lagane za nošenje i prevoz, a jednostavne za montažu.
Na kišnim krilima se koriste rasprskivačii niskog i srednjeg pritiska. Da bi se poboljšala
ravnomjernost raspodele kiše, koriste se ponekad i prskači sa dve dizne, na suprotnom kraju,
različitih karakteristika. Protoci rasprskivača se kreću od 0,6 m3/sat do 6,0 m3/sat, a razmak
između njih je 6-27 m sa intenzitetom kišenja 4 do 20 mm/sat. Za vrijeme zalivanja kišna
krila ostaju nepokretna na poziciji. Razmaci između rasprskivača, kao i između kišnih krila,
odgovaraju dužinama cijevi ili njihovim umnošcima i biraju se u odnosu na njihove
karakteristike i karakteristike zemljišta u cilju zadovoljenja ravnomernog vlaženja.
Kada je data potrebna norma zalivanja na jednoj poziciji, tada radnik zatvara dovod vode i ne
premešta se dok se zemljište ne prosuši.Premještanje je praktično nemoguće, dok je zemljište
raskvašeno. Da bi se cijela deonica zalila, kišna krila se sukcesivno premeštaju sa jedne
pozicije na drugu poslije određenog vremena prosušivanja.
Načini vodozahvata i pumpe
Način vodozahvata u većini slučajeva je sa cijevi koja prodire u zemlju do dubine na kojoj se
pronalazi voda, dovoljnog kapaciteta za predviđene namjene, samo u dva slučaja
vodozahvatanje je iz bunareva.
Pumpe koje se koriste za distribuciju vode od vodozahvata do parcele, odnosno biljke, kod
pomenutih proizvođača pokreću pretežno agregati, a ima i manji broj traktorskih pumpi. Ove
pumpe rade na tečna goriva, pa prema tome takav način poskupljuje proizvodnju koja je po
svom karateru skupa i rizična.
Tifon sistem (samohodna sektorska prskalica) za navodnjavanje kišenjem
Prema saznanjima sa terena i podacima iz izvještaja Tima za implementaciju IRRI, na
površini od oko 200 ha jedne farme koristi se tifon sistem za navodnjavanje.
Tifon se u praksi upotrebljava za navodnjavanje svih poljoprivrednih biljaka. Dobra strana mu
je u tome što je rasprskivač pokretljiv, što se skije sa rasprskivačem kreću po suvom
zemljištu, a i premještanje uređaja na sledeći radni položaj se obavlja isto po suvom zemljištu.
Potreba za radnom snagom je mala.
Nedostaci ovoga sistema za navodnjavaje su: nepovoljan uticaj vjetra na ravnomjernost
kišenja; visok radni potencijal, raspršivanje vode uglavnom u obliku krupnih kapi vode koje
mogu štetno uticati na male nježne biljke, na radnoj poziciji gazi usjeve širine sanki, a za
postavljanje uređaja potrebna je šira staza.
Tifon sistem se sastoji:
 od velikog vitla ili kalema na koji se pri radu namotava savitljivo polietilensko crijevo
velike dužine, najčešće 300-400 m. Vitlo je postavljeno na šasiji u obliku prikolice.
 rasprskivač velikog dometa i intenziteta kišenja postavljen je kraju polietilenske cijvi,
koji je postavljen na pokretno postolje u obliku skija ili na točkovima
Prilokom navodnjavanja vitlo se lagano okreće i namotava crijevo, i na taj način se vitlu
primiče i rasprskivač. Prilikom pomicanja rasprskivač zalijeva površinu polukružnog sektora.
Kada rasprskivač stigne do vitla automatski se isključi dotok vode i prestaje da radi.
Ukupna površina koja se zalije sa tifonom dužine oko 400 m u jednom položaju iznosi oko
2,5 ha, pa zbog tih kapaciteta pogodan je za zalijevanje velikih površina.
48
5. Barijere (ograničenja) uspostavljanju održivog navodnjavanja na
području opštine Šamac
Ograničenja održivom upravljanju navodnjavanjem na području opštine Šamac mogu se
sumirati kako slijedi:
- nedostatak planova upravljanja vodama za ovo vodno područje (nema izrađenoga
plana, studije,...);
- ograničenje u finasijskoj moći poljoprivrednih domaćinstava;
- ograničenja još uvijek nedovoljne podrške: finansijske, spoljno-trgovinske i svake
druge politike lokalne zajednice, RS i sa državnog nivoa BiH, pa čak i nekih segmenata
i podsticaja međunarodne zajednice;
- hidrogeološke barijere (mogu se nekad pojaviti) zbog postojanja slojeva pleistocenskih
glina i ilovača (naročito ispod pseudoglejnih zemljišta), koji nekada mogu biti moćni i
više desetina metara - one mogu dovesti do ometanja kretanja podzemnih voda,
njihovog položaja, nivoa,.. kao i do otežanog zahvatanja podzemnih voda i njihovog
korišćenja za navodnjavanje;
- nepostojanje podzakonskih akata kojima se operacionaliziraju obaveze i zadaci u
pogledu provođenja aktivnosti i mjera vezanih za zaštitu voda;
- usitnjenost posjeda i mali posjed;
- neusaglašenost katastra u gruntovnice (zemljišne knjige);
- ugroženost minama i minskim poljima, zatim i neeksplodiranim minskim sredatvima
predstavlja jedno od značajnih ograničenja u razvoju i primjeni navodnjavanja, pa se i
o tome mora voditi računa pri planiranju korišćenja prostora za ovu namjenu, kako na
području optine Šamac, tako i cijele Republike Srpske i cijele BiH.
Drugih većih barijera trenutno nema, osim ako bi korisnici vode za navodnjavanje, prema
Zakonu o koncesijama, morali plaćati veliku naknadu za vodu korišćenu sistemima za
navodnjavanje. To bi otežalo priključivanje dodatnih članova - subjekata koji će koristiti
navodnjavanje na teritoriji ove opštine.
6. Prijedlozi za uvođenje održivog navodnjavanja u opštini Šamac
(generalne preporuke )
Kako bi se postigao Opšti cilj naveden u samom Prijedlogu ovog Projekta finansiranog od
strane EU kroz sredstva IPA, koji glasi da će se njegovom realizacijom "doprinijeti povećanju
proizvodnje usjeva i uvećanju prihoda poljoprivrednika u Hrvatskoj i BiH", te ostvarili i
spomenuti Konkretni ciljevi: "Podržala proizvodnja poljoprivrednih proizvođača uvođenjem
sistema navodnjavanja u poljoprivredi, unaprijedilo znanje poljoprivrednika i stručnost
tehničara, te povećala suradnja i svijest javnosti o navodnjavanju promoviranjem nove vodne
kulture, racionalnijim korišćenjem i uvođenjem sistema za upravljanje potrebama za vodom",
odnosno kako bi se tokom realizacije samog ovog Projekta ali i nakon njega organizovala
savremena proizvodnja ratarskih, povrtaskih i voćaka, uključujući i sadni materijal, a što bi
nesumnjivo rezultirao i većim prinosima ali i većim kvalitetom dobijenih proizvoda, te
pristupačnijom i konkurentnijom na tržištu cijenom tih proizvoda, potrebno je otkolniti ili
svesti na minimum prethodno spomenute barijere (ograničenja) na svim nivoima. To
podrazumijeva da za održivo navodnjavanje u obje opštine treba težiti i ka ukrupnjavanju
zemljišnih posjeda, uređenju zemljišta, rekonstrukciji postojećih i izgradnji novih sistema za
49
odvodnjavanje, a poljoprivredu postepeno osavremeniti modernijom mehanizacijom, te
podizanjem savremenih skladišnih prostora sa potrebnim rashladnim kapacitetima, kao i uz
nabavku savremenijih linija za sortiranje, doradu, preradu i pakovanje dobijenih
poljoprivrednih proizvoda.
Literatura:
Prostorni plan Federacije Bosne i Hercegovine za period 2008.-2028. godine, prostorna
osnova, Sarajevo,Mostar, juli/srpanj 2010 g.
Prostorni plan Republike Srpske do 2015 godine, Banja Luka, 2008.
Prvi državni izvještaj o provođenju UN konvencije za borbu protiv dezertifikacije/
degradacije zemljišta u BiH, 2007;
Osnova zaštite, korištenja i uređenja poljoprivrednog zemljišta Republike Srpske kao
komponente procesa planiranja korištenja zemljišta, 2009);
Zakoni na nivou BiH, Zakoni FBiH, Zakoni RS koji tretitaju onlast voda, navodnjavanja i
uređenja zemljišta.
50
STUDIJSKO ISTRAŽIVANJE
O TRENUTNOM STANJU U NAVODNJAVANJU
U REPUBLICI HRVATSKOJ NA PODRUČJU
VUKOVARSKO-SRIJEMSKE ŽUPANIJE
POLJOPRIVREDNI INSTITUT OSIJEK
Dr.sc. Marko Josipović
24. kolovoz 2013.
SADRŽAJ
str.
1. Postojeće stanje o političkom, pravnom i gospodarskom modelu upravljanja,
prepreke i potencijali vezani za navodnjavanje u Republici Hrvatskoj ..............3
1.1. Opći podaci o navodnjavanju u Republici Hrvatskoj
1.2. Politički i pravni okvir upravljanja vodama u Republici Hrvatskoj
1.3. Politika i vodno pravo u Republici Hrvatskoj
1.4. Neke specifičnosti pravno-institucionalnog okvira upravljanja vodama u Republici
Hrvatskoj
1.5. Zakonska regulativa
1.5.1. Zakon o poljoprivrednom zemljištu
1.5.2. Zakon o poljoprivredi
1.5.3. Zakon o vodama
1.5.4. Zakon o izmjenama i dopunama zakona o vodama
1.5.5. Zakon o koncesijama
1.5.6. Ostali zakoni i podzakonski akti vezani za navodnjavanje i vodno gospodarstvo
1.6. Nacionalni projekt navodnjavanja i gospodarenja poljoprivrednim zemljištem i
vodama u Republici Hrvatskoj (NAPNAV)
1.7. Načini, metode i sustavi navodnjavanja - općenito
2. Potencijali i trenutno stanje navodnjavanja u županiji Vukovarsko-srijemskoj ....26
2.1. Potrebe i razlozi navodnjavanja
2.2. Specifičnosti poljoprivredne proizvodnje i navodnjavanja
2.3. Zakonska regulativa značajna za regionalnu samoupravu - županija
2.3.1. Zakon o poljoprivrednom zemljištu
2.3.2. Zakon o poljoprivredi
2.3.3. Zakon o vodama
2.3.4. Zakon o koncesijama
2.3.5. Zakon o financiranju vodnog gospodarstva
2.3.6. Ostali zakoni i podzakonski akti vezani za navodnjavanje i vodno gospodarstvo
2.4. Stanje melioracijske odvodnje
2.5. Potencijali Županije za navodnjavanje
3.5.1. Poljoprivredno zemljište
3.5.2. Voda
3.5.3. Stanovništvo - zainteresiranost za poljoprivrednu proizvodnju i navodnjavanje
3.5.4. Trenutno stanje navodnjavanja
2.6. Sustavi navodnjavanja koji se primjenjuju na području Županije
2.7. Ograničenja uspostavljanju održivog navodnjavanja na području Županije
2.8. Prijedlozi za uvođenje održivog navodnjavanja u županiji Vukovarsko-srijemskoj
3. Potencijali i trenutno stanje navodnjavanja u općini Lovas
............47
4. Potencijali i trenutno stanje navodnjavanja u općini Tompojevci
............63
3.1. Potrebe i razlozi navodnjavanja
3.2. Specifičnosti poljoprivredne proizvodnje i navodnjavanja
3.3. Stanje melioracijske odvodnje i planirani projekti iz melioracija
3.4. Potencijali za navodnjavanje
3.5. Sustavi navodnjavanja koji se primjenjuju na području općine
3.6. Ograničenja uspostavljanju održivog navodnjavanja na području općine
3.7. Prijedlozi za uvođenje održivog navodnjavanja u općini Lovas
4.1. Potrebe i razlozi navodnjavanja
4.2. Specifičnosti poljoprivredne proizvodnje i navodnjavanja
4.3. Stanje melioracijske odvodnje i planirani projekti iz melioracija
4.4. Potencijali za navodnjavanje
4.5. Sustavi navodnjavanja koji se primjenjuju na području općine
4.6. Ograničenja uspostavljanju održivog navodnjavanja na području općine
4.7. Prijedlozi za uvođenje održivog navodnjavanja u općini Lovas
2
1. Postojeće stanje o političkom, pravnom i gospodarskom modelu
upravljanja, prepreke i potencijali vezani za navodnjavanje u
Republici Hrvatskoj
1.1. Opći podaci o navodnjavanju u Republici Hrvatskoj
Opće je poznata činjenica u agronomskoj praksi da je navodnjavanje dodavanje
vode poljoprivrednim kulturama (na poljoprivredno zemljište) u cilju zadovoljenja
njihovih potreba za vodom kako bi se postigao što veći prinos. Kada je u pitanju
sjemenska proizvodnja osim visokoga prinosa vrlo je važna i stabilnost odnosno
sigurnost uroda.
Prilično izražen problem, u posljednje vrijeme, je onečišćenje zemljišta i vodnih
resursa zbog nedovoljno stručne i neracionalne upotrebe gnojiva, posebice
dušičnih, kao nedostatak znanja pri navodnjavanju poljoprivrednih kultura.
Prema dosadašnjim brojnim istraživanjima na području Hrvatske tijekom ljetnih
mjeseci, posebice srpnja i kolovoza (često puta i lipnja) gotovo redovito nedostaje
određena količina oborine za ostvarenje punog genetičkog potencijala
poljoprivrednoga bilja. Nedostatak oborine je vrlo izražen na području istočne
Hrvatske (nešto manje zapadne Hrvatske), cijelo područje Dalmacije i otoka kao i
Istre.
S agronomskog stajališta suša je pojava kada biljka tijekom vegetacijske sezone
nema na raspolaganju dostatne količine vode, što se posljedično odražava na rast i
razvoj uzgajane kulture, a u konačnici na smanjenje prinosa. U Hrvatskoj se suše
javljaju u prosjeku svake treće do pete godine, a ovisno o intenzitetu i trajanju mogu
smanjiti urode raznih kultura od 20 do 92%. Zadnjih godina posebice 2011. i 2012.
god.) je suša rezultirala i velikim štetama u poljoprivredi te je u najjače pogođenim
područjima Hrvatske proglašeno stanje elementarne nepogode.
Različite metode dostupne su za analizu sušnih razdoblja. Jedna od njih je izračun
indeksa suše koji je korišten za definiranje područja Hrvatske ugroženih sušama.
Kada se analizira indeks suše za vegetacijsko razdoblje onda je područje istočne
Hrvatske jedno od ugroženijih.
Znanstvena istraživanja koja su provedena na pokušalištu Poljoprivrednog instituta
Osijek u razdoblju od 2006. do 2012. godine temelj su za procjenu utjecaja
navodnjavanja, kao mjere borbe protiv suša na području istočne Hrvatske za soju i
kukuruz. Tako je ovim istraživanjima utvrđeno da se navodnjavanjem prosječno
urod zrna kukuruza povećao za 29,9% (od 1,9% u 2010. vrlo vlažnoj godini do
47,4% u 2012. vrlo sušnoj godini). Urod zrna soje navodnjavanjem se prosječno
povećao za 17,1% (od 1,2% u 2010. do 45,6% u 2012. godini).
U istraživanjima je analizirana i uloga gnojidbe dušikom na prinos kukuruza te je za
istraživano razdoblje utvrđeno prosječno povećanje od 33,5% (od 16,7% u 2007. do
59,6% u 2011.), dok je povećanje prinosa zrna soje iznosilo 7,5% (od 2,2% u 2010.
do 14,8% u 2011.). Na provedenim istraživanjima analizirana je i otpornost na sušu
različitih hibrida kukuruza te utvrđeno prosječno variranje od 14,8%, a sorte soje
prosječno su varirale 6,5 %.
Generalno je zaključeno da su navodnjavanje, gnojidba i genotip bitni čimbenici
kojima možemo značajno povećati i stabilizirati urode zrna kukuruza i soje i u
3
klimatski vrlo nepovoljnim godinama na području istočne Hrvatske. Navedene
činjenice su primjenjive i na druge poljoprivredne kulture.
U svijetu se također pridaje veliki značaj navodnjavanju (cca 265 milijuna ha) gdje
god ima površinske vode (rijeke, jezera i akumulacije), a brojni su primjeri
posezanja za vodom u duboke slojeve podzemlja ili čak desalinizacija morske vode
suvremenim tehnologijama.
Prema više izvora se na području Hrvatske navodnjava od 22.000 do 25.000 ha, što
je od 2,47% do 2,80% oraničnih površina (892 221 ha oranica, Statistički ljetopis
RH 2012.). Prema Nacionalnom projektu navodnjavanja NAPNAV-u bismo do 2020
godine trebali navodnjavati oko 65.000 ha, 7,28% oranica. Navedeno upućuje da
trebamo napredovati u tome pravcu bez obzira što imamo puno potencijala u smislu
navodnjavanja.
Vlada Republike Hrvatske je 2005. godine usvojila Nacionalni projekt navodnjavanja
i gospodarenja poljoprivrednim zemljištem i vodama u Republici Hrvatskoj
(NAPNAV) koji će biti detaljnije opisan u posebnome poglavlju.
1.2. Politički i pravni okvir upravljanja vodama u Republici Hrvatskoj
Ustav Republike Hrvatske ne sadrži nikakvu odredbu o pravnom statusu voda, iako
se govoreći o vodi, u literaturi obično navodi odredba čl. 52. st. 1. Ustava („Narodne
novine“, br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10 i
85/10), ona govori samo o posebnom pravnom statusu koji uživaju vode u Republici
Hrvatskoj: „More, morska obala i otoci, vode, zračni prostor, rudno blago i druga
prirodna bogatstva, ali i zemljište, šume, biljni i životinjski svijet, drugi dijelovi
prirode, nekretnine i stvari od osobitog kulturnoga, povijesnoga, gospodarskog i
ekološkog značenja, za koje je zakonom određeno da su od interesa za Republiku
Hrvatsku, te imaju njezinu osobitu zaštitu.“
1.3. Politika i vodno pravo u Republici Hrvatskoj
Područje voda pravno je uređeno Zakonom o vodama („Narodne novine“, br.
153/09, 63/11, 130/11 i 56/13, u daljnjem tekstu ZV), kojim se “uređuje pravni status
voda i vodnog dobra, način i uvjeti upravljanja vodama, organiziranja i obavljanja
poslova i zadataka kojima se ostvaruje upravljanje vodama; osnovni uvjeti za
obavljanje djelatnosti vodnoga gospodarstva; ovlasti i dužnosti tijela državne uprave
i drugih državnih subjekata, te druga pitanja značajna za upravljanje vodama”.
Financiranje pak vodnoga gospodarstva uređeno je Zakonom o financiranju vodnog
gospodarstva Narodne novine“, br. 153/09, 90/11 i 56/13).
1.4. Neke specifičnosti novog pravno-institucionalnog okvira upravljanja
vodama u Republici Hrvatskoj
Osim nabrojanih triju zakona, pojedinačne odredbe o vodama nalaze se i u
zakonima kojima uređuju druga pravna područja.
To su osobito: Zakon o zaštiti okoliša, čije se pojedine odredbe odnose na vode kao
bitni dio okoliša, Zakon o zaštiti prirode koji se bavi zaštitom vodenih i kopnenih
ekosustava i bio raznolikosti, Zakon o zaštiti od elementarnih nepogoda, koji se
4
odnosi i na poplave, erozijske nepogode i nagomilavanje leda na vodotocima,
Zakon o plovidbi unutarnjim vodama, koji propisuje ovlasti i obveze u vezi s
otvaranjem i obilježavanjem plovnih putova na unutarnjim vodama i njihovim
tehničkim održavanjem, Zakon o komunalnom gospodarstvu, koji sadrži odredbe o
komunalnim djelatnostima opskrbe pitkom vodom i odvodnje i pročišćavanja
otpadnih voda.
U procesu planiranja treba uvažavati i djelokrug nadležnosti koje su utvrđene
Zakonom o prostornom uređenju i gradnji, Zakonom o šumama, Zakonom o
poljoprivrednom zemljištu, Zakonom o izvlaštenju, Zakonom o slatkovodnom
ribarstvu, Zakonom o energiji i drugim zakonima.
Problematika mineralnih i geotermalnih voda iz kojih se mogu pridobivati mineralne
sirovine ili iskorištavati akumulirana toplina u energetske svrhe uređenja je
Zakonom o rudarstvu. Postupci utvrđivanja rezervi mineralnih sirovina toga tipa
provode se po propisima koje donosi Ministarstvo gospodarstva.
Prema Zakonu o vodama vode su opće dobro i imaju osobitu zaštitu Republike
Hrvatske. Također, vode u tijelima površinskih i podzemnih voda ne mogu biti
objektom prava vlasništva i drugih stvarnih prava (čl. 7. ZV). Pravo na zahvaćanje
vode radi iskorištavanja za različite namjene stječe se na temelju koncesije. Iznimka
od toga jest pravo opće uporabe voda.
ZV u čl. 34. određuje kako su planski dokumenti upravljanja vodama
Strategija upravljanja vodama, Plan upravljanja vodnim područjima, višegodišnji
programi gradnje, financijski plan Hrvatskih voda, Plan upravljanja vodama i detaljni
planovi uređeni tim Zakonom (v. pobliže čl. 35. do 39. ZV).
Člankom 156. Zakona o vodama iz 1995. godine određeno je kako je za
obavljanje poslova kojima se ostvaruje upravljanje državnim i lokalnim vodama
(danas imamo jedinstveni sustav voda koji čine vode I i II reda) osniva pravna
osoba čija je tvrtka: "Hrvatske vode" - pravna osoba za upravljanje vodama (v.
pobliže o djelokrugu i ustrojstvu Hrvatskih voda čl. 185. do 196. ZV).
ZV u čl. 6 navodi kako je Ministarstvo poljoprivrede nositelj vodne politike,
dok su ostali ovlašteni i odgovorni nositelji poslova upravljanja vodama Hrvatski
sabor, Vlada Republike Hrvatske, Nacionalno vijeće za vode, Hrvatske vode, te
druga tijela državne uprave, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.
1.5. Zakonska regulativa
U narednim poglavljima će se obraditi osnovni zakoni i različiti pod zakonski akti koji
se direktno ili indirektno odnose na navodnjavanje i zemljište u Republici Hrvatskoj.
1.5.1. Zakon o poljoprivrednom zemljištu
Na temelju članka 89 Ustava Republike Hrvatske Hrvatski Sabor je donio Zakon o
poljoprivrednom zemljištu.
Novi Zakon o poljoprivrednom zemljištu (NN39/2013) u okviru poglavlja Općih
odredbi uređuje: održavanje i zaštita poljoprivrednog zemljišta, korištenje
poljoprivrednog zemljišta, promjena namjene poljoprivrednog zemljišta i naknada,
raspolaganje poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske (u
daljnjem tekstu: u vlasništvu države), Zemljišni fond, Agencija za poljoprivredno
zemljište, upravni i inspekcijski nadzor te prekršajne odredbe.
5
U Zakonu je Poljoprivredno zemljište opisano kao dobro od interesa za Republiku
Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu.
Zakon o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ br. 39/13) spominje pojam
„navodnjavanje“ svega dva puta i to:
- čl. 24. st. 1.
„Investitor se oslobađa plaćanja naknade iz članka 21. (misli se na
jednokratnu naknadu za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta zbog
umanjenja vrijednosti i površine poljoprivrednog zemljišta kao dobra od interesa za
Republiku Hrvatsku) ovoga Zakona u sljedećim slučajevima:
a) pri gradnji građevina koje služe za obranu od poplava, vodnih građevina
odnosno sustava za melioracijsku odvodnju, vodnih građevina za zaštitu i korištenje
voda, pri uređenju bujica, vodnih građevina odnosno sustava za navodnjavanje i
drugih vodnih građevina prema posebnom propisu,...“
- čl. 29. st. 1.
„Sudionik poziva za zakup i zakup za ribnjake mogu biti nositelji obiteljskog
poljoprivrednog gospodarstva, zadruge koje se bave poljoprivrednom djelatnošću,
odnosno djelatnošću akvakulture, ili čiji su zadrugari poljoprivredni proizvođači i
druge fizičke ili pravne osobe, koje su do isteka roka za podnošenje ponuda platile
sve obveze s osnova korištenja poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države,
odnosno sve obveze s osnove naknade za koncesiju za gospodarsko korištenje
voda, naknade za vodu za ribnjake (u daljnjem tekstu: naknada za vodu) i naknade
za korištenje vode za navodnjavanje te protiv kojih se ne vodi postupak radi
predaje u posjed poljoprivrednog zemljišta, o čemu dostavljaju izjavu uz ponudu na
poziv.“
1.5.2. Zakon o poljoprivredi
Pročišćeni tekst Zakona o poljoprivredi (NN 149/09, 127/10, 50/12 i 120/12) je
trenutno važeći Zakon iz navedenoga područja.
Navedenim Zakonom se uređuju ciljevi i mjere poljoprivredne politike, korisnici
prava, oblici djelovanja poljoprivrednoga gospodarstva, održivi razvoj poljoprivrede,
institucijska potpora, administrativno praćenje i izvješćivanje u poljoprivredi te
upravni i inspekcijski nadzor.
Poljoprivreda je definirana kao strateška djelatnost koja svojom gospodarskom,
ekološkom i socijalnom ulogom pridonosi održivom razvoju Republike Hrvatske.
Zakon o poljoprivredi, nažalost niti jednom ne spominje pojam „navodnjavanje“.
Navedeno ukazuje da je navodnjavanje još uvijek nema dovoljno Zakonskih
uporišta u praksi i primjeni navodnjavanja, što je osnova da se određene mjere i
planovi mogu uspješno provoditi. Zapravo bi to bilo neophodno jer se
navodnjavanje obavlja na poljoprivrednoj površini, oranici, vrtu, pašnjaku voćnjaku,
vinogradu (bilo da je koje namjene pojedina poljoprivredna proizvodnja).
Od Općih odredbi do Prijelaznih i završnih Zakon ima 8 poglavlja Zakon sadrži 45
članaka i ostavlja prostor za djelovanje u poljoprivredi putem podzakonskih akata i u
području navodnjavanja, ali to treba biti direktno i nedvojbeno napisano, ukoliko se
navodnjavanje kao agrotehnička mjera želi postaviti na važnije mjesto u našoj
poljoprivredi.
6
1.5.3. Zakon o vodama
Zakon o vodama (NN 153/2009)
Ovim se Zakonom uređuju pravni status voda, vodnoga dobra i vodnih građevina,
upravljanje kakvoćom i količinom voda, zaštita od štetnog djelovanja voda, detaljna
melioracijska odvodnja i navodnjavanje, djelatnosti javne vodoopskrbe i javne
odvodnje, posebne djelatnosti za potrebe upravljanja vodama, institucionalni ustroj
obavljanja tih djelatnosti i druga pitanja vezana za vode i vodno dobro.
Kao što je napisano u uvodnome dijelu između ostaloga Zakon uređuje detaljnu
melioracijsku odvodnju i navodnjavanje. Svakako je bitno napomenuti da je uređena
odvodnja poljoprivrednih površina preduvjet navodnjavanja.
VI. KORIŠTENJE VODA
Korištenje voda za navodnjavanje regulirano je pod poglavljem 6. u okviru poglavlja
VI. Korištenje voda, člankom 96.
6. Korištenje voda za navodnjavanje
Članak 96.
Pravo na korištenje voda za potrebe navodnjavanja ostvaruje se sukladno ovom
Zakonu, a radi ostvarenja ciljeva Nacionalnoga projekta navodnjavanja i
gospodarenja poljoprivrednim zemljištem i vodama u Republici Hrvatskoj, planova i
programa navodnjavanja jedinica područne (regionalne) samouprave te za
zadovoljenje potreba za navodnjavanjem različitih korisnika za razne namjene.
U svrhu građenja, održavanja i korištenja sustava za navodnjavanje od interesa za
više vlasnika ili zakonitih posjednika zemljišta mogu se osnivati trgovačka društva,
zadruge ili udruge korisnika voda (melioracijske vodne organizacije) u skladu s
posebnim propisima.
Bliže propise o upravljanju, tehničkim i drugim uvjetima uređenja sustava za
navodnjavanje, obvezi izvještavanja o stanju i korištenju sustava, osnovama za
utvrđivanje troškova održavanja sustava i načinu rasporeda tih troškova na
korisnike donosi ministar.
Temeljem gornjega odlomka doneseni su određeni pravilnici. – Propisi o vodnome
gospodarstvu.
Do stupanja na snagu propisa iz Zakona o vodama na snazi su propisi i drugi
provedbeni akti doneseni na temelju Zakona o vodama (»Narodne novine«, br.
107/95. i 150/05.), i to:
1. Uredba o klasifikaciji voda (»Narodne novine«, br. 77/98. i 137/08.),
2. Uredba o opasnim tvarima u vodama (»Narodne novine«, br. 137/08.),
3. Uredba o uvjetima i postupku za dodjelu koncesija na vodama i javnom vodnom
dobru (»Narodne novine«, br. 99/96. i 11/98.),
4. Državni plan za zaštitu voda (»Narodne novine«, br. 8/99.),
5. Državni plan obrane od poplava (»Narodne novine«, br. 8/97., 32/97., 43/98.,
93/99., 14/03., 188/03., 2/05., 125/05. i 28/06.),
7
6. Odluka o popisu voda I. reda (»Narodne novine«, br. 97/07.),
7. Odluka o utvrđivanju granica vodnih područja (»Narodne novine«, br. 109/08.),
8. Odluka o utvrđivanju slivnih područja (»Narodne novine«, br. 20/96., 98/98. i
5/99.),
9. Odluka o načinu vođenja evidencije o izvršenim inspekcijskim pregledima u
vodoprivredi (»Narodne novine«, br. 3/89.),
10. Odluka o visini i obračunu naknade za vađenje pijeska i šljunka (»Narodne
novine«, br. 103/02.), osim u dijelu ukinutom člankom 126. točkom 1. Zakona o
izmjenama i dopunama Zakona o vodama (»Narodne novine«, br. 150/05.),
11. Pravilnik o očevidniku zahvaćenih i crpljenih količina vode (»Narodne novine«,
br. 57/96.),
12. Pravilnik o posebnim uvjetima za obavljanje vodoopskrbne djelatnosti
(»Narodne novine«, br. 82/96., 102/97. i 147/08.),
13. Pravilnik o vođenju očevidnika o količini i kakvoći izvađenih tvari (»Narodne
novine«, br. 78/97.),
14. Pravilnik o posebnim uvjetima koje moraju ispunjavati pravne osobe koje
obavljaju poslove osobito značajne za upravljanje vodama (»Narodne novine«, br.
43/08.),
15. Pravilnik o uvjetima koje moraju ispunjavati ovlašteni laboratoriji (»Narodne
novine«, br. 78/97., 92/97. i 65/05.),
16. Pravilnik o tehničkim, gospodarskim i drugim uvjetima za uređenje sustava
melioracijske odvodnje (»Narodne novine«, br. 4/98.),
17. Pravilnik o posebnim uvjetima koje moraju ispunjavati pravne osobe koje
obavljaju djelatnosti odvodnje otpadnih voda (»Narodne novine«, br. 93/96., 53/97.,
102/97., 145/08.),
18. Pravilnik o graničnim vrijednostima opasnih i drugih tvari u otpadnim vodama
(»Narodne novine«, br. 94/08.),
19. Pravilnik o službenoj iskaznici i znački vodopravnih inspektora (»Narodne
novine«, br. 17/07.),
20. Pravilnik o utvrđivanju zona sanitarne zaštite izvorišta (»Narodne novine«, br.
55/02.),
21. Pravilnik o vodnoj dokumentaciji (»Narodne novine«, br. 13/06.),
22. Pravilnik o izdavanju vodopravnih akata (»Narodne novine«, br. 28/06.),
23. Pravilnik o postupku i obavljanju obveznog informiranja javnosti i sudjelovanja
korisnika voda u izradi planskih osnova upravljanja vodama (»Narodne novine«, br.
70/08.),
24. Pravilnik o izradi vodno gospodarske osnove Hrvatske (»Narodne novine«, br.
120/03.),
25. Sporazum o utvrđivanju crte razgraničenja kopnenih voda i voda mora
(»Narodne novine«, br. 104/00.).
1.5.4. Zakon o izmjenama i dopunama zakona o vodama
Zakonom o izmjenama i dopunama zakona o vodama (NN 56/2013) su između
ostaloga prihvaćeni zakoni i direktive Europske unije kako slijedi:
8
»Usklađenje s direktivama Europske unije
Članak 1.a
Ovim se Zakonom u pravni poredak Republike Hrvatske prenose sljedeće direktive
Europske unije:
1. Direktiva 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. o
uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike (Okvirna
direktiva o vodama) (SL L 327, 22. 12. 2000.), izmijenjena i dopunjena:
– Odlukom br. 2455/2001/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga
2001. o popisu prioritetnih tvari u području vodne politike i o izmjeni Direktive
2000/60/EZ (Tekst značajan za EGP) (SL L 331, 15. 12. 2001.),
– Direktivom 2008/105/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o
standardima kvalitete okoliša u području vodne politike i o izmjeni i kasnijem
stavljanju izvan snage Direktiva Vijeća 82/176/EEZ, 83/513/EEZ, 84/156/EEZ,
84/491/EEZ, 86/280EEZ i izmjeni Direktive 2000/60/EZ Europskog parlamenta i
Vijeća (SL L 348, 24. 12. 2008.) – članak 10.,
– Direktivom 2009/31/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o
geološkom skladištenju ugljikovog dioksida i izmjenama i dopunama Direktive
Vijeća 85/337/EEZ, Direktiva Europskoga parlamenta i Vijeća 2000/60/EZ,
2001/80/EZ, 2004/35/EZ, 2006/12/EZ, 2008/1/EZ i Uredbe (EZ) br. 1013/2006 (SL L
140, 5. 6. 2009.) – članak 32.;
2. Direktiva 2006/118/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o
zaštiti podzemnih voda od onečišćenja i pogoršanja kakvoće (SL L 372, 27. 12.
2006.);
3. Direktiva 2007/60/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o
procjeni i upravljanju poplavnim rizicima (SL L 288, 6. 11. 2007.);
4. Direktiva Vijeća 91/271/EEZ od 21. svibnja 1991. o pročišćavanju komunalnih
otpadnih voda (SL L 135, 30. 5. 1991.), dopunjena:
– Direktivom Komisije 98/15/EZ od 27. veljače 1998. s obzirom na određene
zahtjeve utvrđene u Dodatku I (Tekst značajan za EGP) (SL L 67, 7. 3. 1998.);
5. Direktiva 91/676/EEZ Vijeća od 12. prosinca 1991. o zaštiti voda od onečišćenja
koje uzrokuju nitrati poljoprivrednog podrijetla (SL L 375, 31. 12. 1991.);
6. Direktiva 2006/11/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 15. veljače 2006. o
onečišćenju određenim opasnim tvarima koje se ispuštaju u vodni okoliš Zajednice
(SL L 64, 4. 3. 2006.);
7. Direktiva 2006/7/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 15. veljače 2006. o
upravljanju kakvoćom vode za kupanje i ukidanju Direktive 76/160/EEZ (SL L 64, 4.
3. 2006.);
8. Direktiva 2006/44/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 6. rujna 2006. o kakvoći
slatkih voda kojima je potrebna zaštita ili poboljšanje kako bi bile pogodne za život
riba (SL L 264, 25. 9. 2006.);
9. Direktiva 2006/113/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o
potrebnoj kakvoći vode za školjkaše (SL L 376, 27. 12. 2006.);
10. Direktiva Vijeća 80/68/EEZ od 17. prosinca 1979. o zaštiti podzemnih voda od
onečišćenja izazvanog određenim opasnim tvarima (SL L 20, 26. 1. 1980.);
11. Direktiva 2008/105/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o
standardima kakvoće okoliša na području politike voda kojom se mijenjaju i slijedom
toga ukidaju Direktive Vijeća 82/176/EEZ, 83/513/EEZ, 84/156/EEZ, 84/491/EEZ,
9
86/280/EEZ, te mijenja Direktiva 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L
348, 24. 12. 2008.);
12. Direktiva Komisije 2009/90/EZ od 31. srpnja 2009. kojom se, sukladno Direktivi
2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, utvrđuju tehničke specifikacije za
kemijsku analizu i praćenje stanja voda (SL L 201, 1. 8. 2009.);
13. Direktiva Vijeća 98/83/EZ od 3. studenoga 1998. o kakvoći vode namijenjenoj
za ljudsku potrošnju (SL L 330, 5. 12. 1998.) – članci 1., 2.1. i 4.2.«.
Osim gore navedenih promjena i prihvaćanja Zakona i direktiva EU za vodno
gospodarstvo su bitni i slijedeći sadržaji u Izmjenama i dopunama Zakona o
vodama (NN56/2013):
PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Provedbeni propisi Vlade Republike Hrvatske
Članak 135.
Vlada Republike Hrvatske donijet će uredbu iz članka 199. stavka 3. Zakona o
vodama (»Narodne novine«, br. 153/09., 63/11. i 130/11.) do 31. prosinca 2013.
U roku od 12 mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona Vlada Republike
Hrvatske uskladit će s odredbama ovoga Zakona:
1. Uredbu o standardu kakvoće voda (»Narodne novine«, br. 89/10.),
2. Uredbu o uvjetima davanja koncesija za gospodarsko korištenje voda (»Narodne
novine«, br. 89/10. i 46/12.) i
3. Uredbu o mjerilima ekonomičnog poslovanja isporučitelja vodnih usluga
(»Narodne novine«, br. 112/10.).
U roku od 12 mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, Vlada Republike
Hrvatske donijet će uredbu iz članka 113. stavka 3. ovoga Zakona.
Provedbeni propisi Ministra
Članak 136.
U roku od 12 mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, Ministar će
uskladiti s odredbama ovoga Zakona:
1. Pravilnik o sadržaju, postupku i metodologiji donošenja Strategije upravljanja
vodama i Plana upravljanja vodnim područjima, načinu konzultiranja i informiranja
javnosti i sastavu Savjeta vodnog područja (»Narodne novine«, br. 3/11.),
2. Pravilnik o graničnim vrijednostima emisija otpadnih voda (»Narodne novine«, br.
87/10.),
3. Pravilnik o očevidniku vađenja šljunka i pijeska (»Narodne novine«, br. 80/10.),
4. Pravilnik o očevidniku deponiranog šljunka i pijeska (»Narodne novine«, br.
80/10.),
5. Pravilnik o posebnim uvjetima za obavljanje djelatnosti vodoistražnih radova i
drugih hidrogeoloških radova, preventivne, redovne i izvanredne obrane od
poplava, te upravljanja detaljnim građevinama za melioracijsku odvodnju i vodnim
građevinama za navodnjavanje (»Narodne novine«, br. 83/10. i 126/12.),
6. Pravilnik o upravljanju i uređenju sustava za navodnjavanje (»Narodne novine«,
br. 83/10.),
7. Pravilnik o posebnim uvjetima za obavljanje djelatnosti javne vodoopskrbe
(»Narodne novine«, br. 28/11.),
10
8. Pravilnik o posebnim uvjetima za obavljanje javne odvodnje (»Narodne novine«,
br. 28/11.),
9. Pravilnik o posebnim uvjetima za obavljanje djelatnosti uzimanja uzoraka i
ispitivanja voda (»Narodne novine«, br. 20/11.), i
10. Pravilnik o izdavanju vodopravnih akata (»Narodne novine«, br. 78/10.).
Ministar će donijeti pravilnik iz članka 36.a koji je dodan člankom 21. ovoga Zakona
u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
Prestanak važenja provedbenog propisa
Članak 137.
Danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Pravilnik o sadržaju
Financijskog plana Hrvatskih voda (»Narodne novine«, br. 102/12.).
Djelomično stavljanje izvan snage odluka o priključenju
Članak 138.
Jedinice lokalne samouprave dužne su u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na
snagu ovoga Zakona staviti izvan snage odluke o priključenju donesene na temelju
članka 209. stavka 2. Zakona o vodama (»Narodne novine«, br. 153/09., 63/11. i
130/11.), u dijelu koji se odnosi na uvođenje, obračun i naplatu naknade za
priključenje, kao i druge opće akte donesene na temelju Zakona o komunalnom
gospodarstvu (»Narodne novine«, br. 36/95., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00.,
59/01., 26/03. – pročišćeni tekst, 82/04., 178/04., 38/09. i 79/09.) koji se odnose na
uvođenje, obračun i naplatu naknade za priključenje.
Primopredaja građevina za detaljnu melioracijsku odvodnju
Članak 139.
Iznimno od odredbe članka 24. stavka 2. Zakona o vodama (»Narodne novine«, br.
153/09., 63/11. i 130/11.), Hrvatske vode upravljaju građevinama za detaljnu
melioracijsku odvodnju u vlasništvu jedinica područne (regionalne) samouprave, na
temelju Plana upravljanja vodama, u razdoblju od 3 godine od stupanja na snagu
ovoga Zakona. Na to se upravljanje, na odgovarajući način, primjenjuju odredbe
članka 24. stavka 6. Zakona o vodama (»Narodne novine«, br. 153/09., 63/11. i
130/11.).
Unutar razdoblja iz stavka 1. ovoga članka Hrvatske vode su u obvezi osposobiti
građevine za detaljnu melioracijsku odvodnju i predati ih u posjed i na upravljanje
jedinicama područne (regionalne) samouprave, u stanju u kojoj te građevine mogu
služiti svojoj svrsi, a jedinice područne (regionalne) samouprave su ih dužne primiti.
O primopredaji iz stavka 2. ovoga članka Hrvatske vode i jedinica područne
(regionalne) samouprave sastavljaju zapisnik.
U slučaju spora rješenje o primopredaji donosi ministar. Žalba protiv rješenja nije
dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor.
Odredba stavka 2. ovoga članka počinje se primjenjivati istekom sedmoga dana od
dana obostranog potpisivanja zapisnika iz stavka 3. ovoga članka, odnosno na dan
određen rješenjem iz stavka 4. ovoga članka.
Upravljanje građevinama za navodnjavanje
Članak 140.
Iznimno od odredbe članka 24. stavka 2. Zakona o vodama (»Narodne novine«, br.
153/09., 63/11. i 130/11.), u razdoblju od 3 godine od stupanja na snagu ovoga
Zakona, građevinama za navodnjavanje u vlasništvu jedinica područne (regionalne)
11
samouprave kao i mješovitim vodnim građevinama iz članka 25. stavka 1. Zakona o
vodama (»Narodne novine«, br. 153/09., 63/11. i 130/11.), upravlja pravna osoba iz
članka 195. Zakona o vodama (»Narodne novine«, br. 153/09., 63/11. i 130/11.) na
temelju programa iz članka 26. stavka 2. Zakona o vodama (»Narodne novine«, br.
153/09., 63/11. i 130/11.) i do visine sredstava naknade za navodnjavanje
osiguranih temeljem zakona kojim se uređuje financiranje vodnog gospodarstva. Na
to se upravljanje, na odgovarajući način, primjenjuju odredbe članka 24. stavka 6.
Zakona o vodama (»Narodne novine«, br. 153/09., 63/11. i 130/11.).
Program iz članka 26. stavka 2. Zakona o vodama (»Narodne novine«, br. 153/09.,
63/11. i 130/11.) skupštini jedinice područne (regionalne) samouprave predlaže
pravna osoba iz članka 195. Zakona o vodama (»Narodne novine«, br. 153/09.,
63/11. i 130/11.).
Jedinica područne (regionalne) samouprave ovlaštena je preuzeti na upravljanje
građevine za navodnjavanje, počevši od 1. siječnja svake iduće godine unutar roka
iz stavka 1. ovoga članka, na temelju akta kojeg je u obvezi dostaviti pravnoj osobi
iz članka 195. Zakona o vodama (»Narodne novine«, br. 153/09., 63/11. i 130/11.)
najmanje 60 dana unaprijed.
U razdoblju iz stavka 1. ovoga članka, smatra se da pravna osoba iz članka 195.
Zakona o vodama (»Narodne novine«, br. 153/09., 63/11. i 130/11.) ispunjava
uvjete za obavljanje posebnih djelatnosti za potrebe upravljanja vodama iz članka
221. Zakona o vodama (»Narodne novine«, br. 153/09., 63/11. i 130/11.) u dijelu
koji se odnosi na upravljanje vodnim građevinama iz stavka 1. ovoga članka.
Od gore navedenih Izmjena za navodnjavanje je bitan Pravilnik o upravljanju i
uređenju sustava za navodnjavanje (»Narodne novine«, br. 83/10.).
1.5.5. Zakon o koncesijama
Važeći Zakon o Koncesijama uređuje postupke davanja koncesija, ugovor o
koncesiji, prestanak koncesije, pravna zaštita u postupcima davanja koncesije,
politika koncesija, te druga pitanja u vezi s koncesijama.
Zakon sadrži odredbe koje su u skladu sa slijedećim aktima Europske unije:
– Direktiva 2004/17/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. godine
kojom se usklađuju postupci nabave subjekata koji djeluju u sektoru vodnog
gospodarstva, energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga (SL
L 134, 30. 4. 2004.);
– Direktiva Europskoga parlamenta i Vijeća 2004/18/EZ od 31. ožujka 2004. godine
o koordinaciji postupaka za dodjelu ugovora o javnim radovima, ugovora o javnim
opskrbama te ugovora o pružanju javnih usluga (SL L 134, 30. 4. 2004.);
– Direktiva 2007/66/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2007.
godine o izmjenama i dopunama Direktiva Vijeća 89/665/EEZ i 92/13/EEZ s
obzirom na poboljšanje učinkovitosti revizijskih postupaka kod dodjele javnih
ugovora (SL L 335, 20. 12. 2007.).
U članku 5, Predmet koncesije su brojni, a za ovo izvješće su najbitnije 2. u
korištenju voda i 15. u području javnih vodnih usluga.
12
Predmet koncesije
Članak 5.
(1) Koncesija se daje u različitim područjima i za različite djelatnosti, a osobito:
1. za istraživanje i/ili eksploataciju mineralnih sirovina,
2. za korištenje voda,
3. za pravo lova na državnim lovištima i uzgajalištima divljači,
4. na pomorskom dobru,
5. za pojedine djelatnosti unutar zaštićenih područja prirode te za korištenje drugih
zaštićenih prirodnih vrijednosti i speleoloških objekata,
6. u području energetike,
7. za obavljanje linijskog i obalnog pomorskog i riječnog prijevoza,8. za luke,
9. za javne ceste,
10. za javni prijevoz,
11. za zračne luke,
12. u području sporta,
13. na kulturnim dobrima,
14. za komunalne djelatnosti,
15. u području javnih vodnih usluga,
16. u području željeznica,
17. u području žičara,
18. za djelatnosti gospodarenja otpadom,
19. u području turizma,
20. u području zdravstva,
21. za pružanje medijskih usluga televizije i radija te
22. za slobodne zone.
(2) Gospodarsko korištenje općeg ili drugog dobra, izvođenje javnih radova i
pružanje javnih usluga u područjima i djelatnostima iz stavka 1. ovoga članka može
se ostvariti samo na temelju sklopljenog ugovora o koncesiji. Ako tijela, odnosno
pravne osobe iz članka 4. stavka 1. ovoga Zakona sklope pravni posao s
gospodarskim subjektom, u područjima i za djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka, a
koji ima bitne sastojke ugovora o koncesiji iz članka 1. stavaka 4. do 6. ovoga
Zakona, smatrat će se da je sklopljen ugovor o koncesiji. (3) Koncesija se ne može
dati na šumama i šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske i na drugim
dobrima utvrđenim posebnim propisima. (4) Posebna pitanja vezana za davanje
koncesija u područjima, odnosno za djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka uređuju se
i posebnim zakonom.(5) Hrvatski sabor može na prijedlog Vlade Republike
Hrvatske proglasiti određenu koncesiju strateškim interesom Republike Hrvatske.
(6) U slučaju iz stavka 5. ovoga članka postupak davanja takve koncesije i druga
13
pitanja u vezi s tom koncesijom uređuju se posebnim zakonom u skladu s
odredbama ovoga Zakona.
1.5.6. Ostali zakoni i podzakonski akti vezani za navodnjavanje i vodno
gospodarstvo
1.5.6.1. Uredba o klasifikaciji voda („Narodne novine“, br. 77/98 i 137/08)
- ovom Uredbom određuju se vrste voda za sve površinske vode, osim
prijelaznih i priobalnih voda (čl. 1.)
- niti jednom se ne navodi pojam “navodnjavanje”
1.5.6.2. Pravilnik o izdavanju vodopravnih akata (“Narodne novine”, br. 78/10
i 79/13)
- ovim se Pravilnikom uređuju sadržaj, oblik, način izdavanja i prijenos
vodopravnih akata, osnove za odbijanje izdavanja vodopravnih akata, izdavanje
izvoda, sadržaj i način vođenja očevidnika, posebni troškovi u vezi s izdavanjem
vodopravnih akata i način njihova snošenja te pohranu i čuvanje vodopravnih akata
(čl. 1.)
Člankom 2. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o izdavanju
vodoporavnih akata uvedena je u Pravilnik novina u čl. 13.a pod nazivom:
„Dokumentacija uz zahtjev za izdavanje vodopravne dozvole za korištenje
podzemnih voda za navodnjavanje
Članak 13.a
Uz zahtjev za izdavanje vodopravne dozvole za korištenje podzemnih voda za
navodnjavanje poljoprivrednih površina do 5 ha prilažu se:
– podaci o nazivu i sjedištu korisnika vodopravne dozvole,
– osnovni podaci o djelatnosti korisnika i lokaciji za koju se vodopravna dozvola
izdaje,
– dokaz da je podnositelj zahtjeva vlasnik ili zakoniti posjednik nekretnine na kojoj
se nalazi zdenac,
– zemljopisna duljina i širina lokacije bunara,
– dubina bušenja bunara u metrima,
– način bušenja zdenca (kopani, bušeni),
– promjer ugradnje u mm,
– statička razina podzemne vode (m.n.m),
– podaci o ugrađenoj pumpi koji obuhvaćaju tip, snagu (kW) i kapacitet (l/s),
– maksimalna količina crpljenja u eksploataciji (l/s) i
– dokaz o uplaćenoj upravnoj pristojbi.“
1.5.6.3. Uputstvo o načinu vođenja evidencije o izvršenim inspekcijskim
pregledima u oblasti vodoprivrede (NN 3/89) – prestalo važiti!
- ovim se Pravilnikom propisivao sadržaj, oblik i način vođenja očevidnika o
obavljenim inspekcijskim nadzorima kojeg vodi državni vodopravni inspektor
14
- čl. 228. st. 4. Zakona o vodama (“Narodne novine”, br. 153/09, 63/11,
130/11 i 56/13), naziva „Zapisnik o obavljenom nadzoru“, propisuje da je nadležni
ministar u roku od 6 mjeseci od stupanja na snagu gore navedenog Zakona dužan
donijeti akt kojim će se pobliže urediti sadržaj i način gore navedenog zapisnika, što
je i učinjeno donošenjem „Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja očevidnika o
obavljenim nadzorima državnog vodopravnog inspektora“, koji je objavljen u
Narodnim novinama, br. 73/10, te čijim je stupanjem na snagu prestala važiti
Odluka (pod 3.).
- pravilnik ne spominje niti jednom pojam „navodnjavanje“, al eto, barem imaš
ispravan naziv i broj Narodnih novina u kojima je objavljen ☺
1.5.6.4. Pravilnik o očevidniku zahvaćenih i crpljenih količina vode (“Narodne
novine”, br. 57/96) – prestalo važiti!
- ovim se Pravilnikom propisuje sadržaj i način vođenja očevidnika količina
voda koje zahvaćaju pravne i fizičke osobe iz članka 80. stavka 1. Zakona o
vodama, uključivo i mjerenje zahvaćenih ili korištenih količina voda, te dostavljanje
tih podataka Hrvatskim vodama. Također, propisuje se i način registriranja ostalih
podataka za pravne i fizičke osobe koji vodu koriste prema odredbama članka 74.
stavka 1. točaka 2., 3., 5. i 7. Zakona o vodama, te način dostavljanja podataka
Hrvatskim vodama
1.5.6.5. “Pravilnik o očevidniku zahvaćenih i korištenih količina voda”
(“Narodne novine, br. 81/10),
- u samom tekstu pravilnika ne spominje se niti jednom pojam
“navodnjavanje”, međutim u PRILOGU 3, OBRAZAC 3b pravilnika pod nazivom
“Prijava podataka o zahvaćenim i korištenim količinama voda” navodi se u jednom
retku kao jedan od mogućih oblika zahvaćanja i “Zahvaćanje voda za
navodnjavanje za različite namjene“(tablica u prilozima pravilnika).
1.5.6.6. Pravilnik o službenoj iskaznici i znački vodopravnih inspektora
(“Narodne novine” br. 17/07) – prestalo važiti!
- ovim se Pravilnikom propisuje oblik i sadržaj obrasca službene iskaznice,
oblik i sadržaj značke i vođenje očevidnika o izdanim službenim iskaznicama i
značkama državnih vodopravnih inspektora u Ministarstvu poljoprivrede
- kao i u prethodnoj točki, trenutno je na snazi istoimeni pravilnik objavljen u
Narodnim novinama, br. 114/10 i 142/12
- pravilnik ne spominje niti jednom pojam „navodnjavanje“
1.5.6.7. Uredba o uvjetima i postupku za dodjelu koncesija na vodama i
javnom vodnom dobru (“Narodne novine, br. 99/96 i 11/98) – prestala važiti!
- ovom Uredbom propisuju se uvjeti davanja koncesija, rok na koji se daje
koncesija, najniži iznos naknade za koncesiju, način određivanja iznosa naknade za
koncesiju te rokovi izdavanja mišljenja
- dakle, trenutno je na snazi
15
1.5.6.8. “Uredba o uvjetima davanja koncesija za gospodarsko korištenje
voda” (“Narodne novine”, br. 89/10, 46/12 i 51/13)
- u ovoj se uredbi pojam “navodnjavanje” pojavljuje nekoliko kako slijedi:
a) čl. 2. pod nazivom naslova “1. Rok na koji se daje koncesija” koji, samo u
dijelu koji se odnosi na navodnjavanje, glasi:
“Koncesija za gospodarsko korištenje voda može se dati na sljedeća razdoblja, po
sljedećim namjenama:
... 5. za zahvaćanje voda za navodnjavanje, za različite namjene:
– za građevine za melioracije koje zahvaćaju vodu iz površinskih voda – do 30
godina,
– za manje građevine za melioracije koje zahvaćaju vodu iz podzemnih
vodonosnika – do 30 godina;...“
b) čl. 5. pod nazivom, također samo dio koji se odnosi na navodnjavanje i
glasi: „Godišnja naknada:
... 5. za zahvaćanje voda za navodnjavanje za različite namjene obračunava se na
količinu zahvaćene vode i iznosi 10% naknade za korištenje voda, što se plaća
prema Zakonu o financiranju vodnoga gospodarstva, odnosno 10% od naknade za
korištenje voda, što se plaća prema Zakonu o financiranju vodnoga gospodarstva
za korištenje voda ako se količina vode za navodnjavanje iz bilo kojih razloga ne
mjeri;...“
c) čl. 6. koji propisuje, između ostalog, slijedeće:
„Iznos jednokratne naknade određuje se prema najpovoljnijoj ponudi u postupku
davanja koncesije, pod sljedećim uvjetima:
... 5. za zahvaćanje vode za navodnjavanje za različite namjene, jednokratna
naknada ne može biti manja od iznosa godišnje naknade, utvrđenoga prema količini
vode za koju se koncesija daje; ...“
1.6. Nacionalni projekt navodnjavanja i gospodarenja poljoprivrednim
zemljištem i vodama u Republici Hrvatskoj (NAPNAV, u daljnjem tekstu)
Odlukom Vlade Republike Hrvatske (12.03.2004.), pokrenut je projekt
navodnjavanja i gospodarenja poljoprivrednim zemljištem i vodama u Republici
Hrvatskoj. Sukladno navedenoj odluci osnovano je i nacionalno Povjerenstvo kojime
predsjedava premijer, a zamjenik je obično ministar poljoprivrede.
Tadašnji ministar Poljoprivrede, Petar Čobanković, imenovao je Stručni tim (koji se
sve do danas sastaje i funkcionira, samo je aktualna Vlada malo promijenila
članstvo) koji je zadužen za koordinaciju izrade i usvajanje strategije sadašnjeg i
budućeg razvoja navodnjavanja u RH s ciljem gospodarenja prirodnim resursima,
organizacije poljoprivredne infrastrukture i tržišne ekonomije poljoprivrednim
proizvodima.
Strategija je izrađena i recenzirana od Stručnog tima u srpnju 2005. godine pod
nazivom Nacionalni projekt navodnjavanja i gospodarenja poljoprivrednim
zemljištem i vodama u Republici Hrvatskoj – NAPNAV, Nositelj projekta:
16
Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu). Nakon više javnih prezentacija, te
prihvaćanja od strane Nacionalnog povjerenstva za navodnjavanje, Vlada
Republike Hrvatske je na svojoj sjednici od 17. 11. 2005. usvojila NAPNAV.
Usvojenim nacionalnim projektom navodnjavanja (NAPNAV) sagledano je i
definirano:
- postojeće stanje poljoprivrede, poljoprivrednog zemljišta i zemljišne politike,
odnosno postojeći zakonski okviri,
- dana je ocjena i uočena postojeća ograničenja u razvoju navodnjavanja,
- razlozi i potrebe, mogućnosti i ciljevi razvoja navodnjavanja u Republici Hrvatskoj,
s time da je posebna pozornost posvećena mogućnostima,
- u tom smislu izvršena je kategorizacija tala u odnosno njihova podobnost za
navodnjavanje te je određen vodni potencijal za navodnjavanje.
NAPNAVOM je uz navodnjavanje posebna pozornost posvećena i zaštiti okoliša, a
u okviru čega su posebno razmotrena poglavlja:
- definiranje ranjivih i zaštićenih područja gdje se navodnjavanje ne može razvijati,
- utjecaj navodnjavanja na onečišćenje okoliša,
- utjecaj na vodu (hidrosferu),
- monitoring okoliša u navodnjavanim područjima,
- definirani su kriteriji za određivanje prioriteta u rangiranju područja na nacionalnoj
razini i za potrebe određivanje prioriteta u postupku nominacije projekata za
izvođenje,
- definiran je opseg i način edukacije kadrova za zahvaćanje i distribuciju vode kao i
vlasnika i korisnika poljoprivrednog zemljišta,
Tablično je prikazana Pogodnost tla za navodnjavanje u kojoj je u Republici
Hrvatskoj izdvojeno 244.151 ha tala pogodnih za navodnjavanje (klasa pogodnosti
P1), 588.164 ha tala umjereno pogodnih za navodnjavanje (klasa P2, imaju
odgovarajuća ograničenja), 291.401 ha ograničeno pogodnih (klasa P3), 881.678
ha privremeno nepogodna (klasa N1) i 585.324 ha trajno nepogodnih tala (klasa
N2) od ukupno (stjenovitih površina 365.010 ha) 2.955.728 ha. Također je na karti
prikazan i prostorni raspored pogodnosti tala za navodnjavanje.
Prikazani su vodni potencijali Republike Hrvatske, a izdvojeno je 6 kategorija vodnih
potencijala kako slijedi: vrlo visok vodni potencijal (uži pojas,10-15 km, uz velike
rijeke (Drava, Sava, Dunav) + Međimurje + Baranja); visok vodni potencijal (slivovi:
Kupe, Gline, Korane, Mrežnice, Dobre i Lokvarsko jezero); srednji potencijal;
umjereni potencijal; nizak potencijal i vrlo nizak potencijal.
Na karti i tablično su prikazane kategorije (8 kategorija) i površine zaštićenih
područja u Republici Hrvatskoj na ukupno 564.480 ha: strogi rezervat, nacionalni
park, posebni rezervat, park prirode, spomenik prirode, značajni krajobraz, park
šuma i hortikulturni spomenik.
17
Na posebnoj karti su prikazana i legendom pojašnjena proglašena i predložena
zaštićena područja vode za piće u Republici Hrvatskoj.
Na karti su također prikazana i legendom pojašnjena i područja I i II zone sanitarne
zaštite na kojima se neće provoditi navodnjavanje.
Na karti su prikazane i označene po županijama minski sumnjive površine.
Skicom je prikazana metodologija izrade karte prioriteta navodnjavanja u Republici
Hrvatskoj kako slijedi: Karta pogodnosti za navodnjavanje i karta potencijala vodnih
resursa, koje su objedinjene u kartu prirodnih potencijala, uz koju je iz karte deficita
vode izrađena karta prioriteta za navodnjavanje.
Tablično je prikazana karta potencijala zemljišta za navodnjavanje po županijama u
Republici Hrvatskoj, u okviru koje je u Vukovarsko-srijemskoj županiji izdvojeno
60.099 ha visokoga potencijala za navodnjavanje i 29.215 ha umjerenoga
potencijala za navodnjavanje.
Definirana su tijela i subjekti koji sudjeluju u realizaciji projekata navodnjavanja;
definirane su radnje potrebne kod gradnje novih sustava za navodnjavanje;
definirane su vrste sustava za navodnjavanje prema veličini i potencijalnim
korisnicima kao i prava, obveze i nadležnosti korisnika.
Pregledno je prikazana veličina sustava i potencijalni korisnici, kao i način
financiranja i sufinanciranja navedenih projekata: vrlo mali korisnici (do 5 ha,
potrebno vode do 20 000 m3, bušenje zdenca i vodozahvata sufinancira država
30%); mali korisnici (5-10 ha, potrebno vode od 20 000 do 50 000 m3, bušenje
zdenca i vodozahvata sufinancira država 50%), srednji korisnici (10 do 200 ha,
potrebno vode od 50 000 do 1 000 000 m3, bušenje zdenca i vodozahvata
sufinancira država 70%) i veliki korisnici (veći od 200 ha, potrebno vode više od 1
000 000 m3, bušenje zdenca i vodozahvata sufinancira država 80%). Opremu na
parceli financira krajnji korisnik.
Ustrojbene pretpostavke prema planu NAPNAV-a:
- Uredbom Vlade RH o unutarnjem ustrojstvu MPŠVG-a osnovan je Odjel
melioracijskog navodnjavanja unutar Uprave gospodarenja vodama-Sektora
gospodarenja vodama.
- U okviru Hrvatskih voda, Odlukom Generalnog direktora formirana je Radna
skupina za provedbu nacionalnog programa navodnjavanja koju čine 4 člana
u Direkciji Hrvatskih voda te po 1-2 člana u 4 VGO-a (VGO Sava, VGO
Osijek i VGO Rijeka i VGO Split).
- Pri županijama se osnivaju radni timovi za koordinaciju i praćenje izrade
Županijskih Planova navodnjavanja (sudjeluju predstavnici Ministarstva,
Hrvatskih voda te nadležni stručnjaci iz županijskih službi –agronomi,
građevinari-hidrotehničari).
- Kroz ove radne timove krajnji korisnici naznačuju svoje potrebe i interes za
uvođenje navodnjavanja na svojim poljoprivrednim površinama.
NAPNAV se provodi kroz tri faze:
- Planovi navodnjavanja županija (PNŽ),
- Pilot – projekti navodnjavanja (PPN)
18
-
A. Projektna dokumentacija za pojedinačne sustave navodnjavanja (SN)
te
B. Sanacije/Rekonstrukcija postojećih i izgradnja novih sustava
navodnjavanja.
Planovi navodnjavanja po županijama (PNŽ). Svaka županija je na svojim tijelima
donijela odluku o izradi plana navodnjavanja na njezinom teritoriju. Po izradi plana
je usvojen od strane županijske skupštine. Navedeni planovi su:
- ključni planski dokument kojim se definiraju mogućnosti i potrebe za
navodnjavanjem poljoprivredne proizvodnje na području neke županije,
- u proteklom razdoblju u Republici Hrvatskoj izrađeno je 19 od 21 županije,
- sredstva su se osigurala po principu 50% MPŠVG i 50% Županije
- u periodu 2004-2007. uložilo se cca 150.000.000 kn
Pilot-projekti navodnjavanja (PPN)
Temeljem NAPNAV-a određena su četiri nacionalna pilot projekta:
- Višenamjenski kanal Dunav-Sava (Vukovar – Šamac)
- Sustav navodnjavanja Opatovac (Vukovarsko-srijemska županija – završe
no)
- Sustav navodnjavanja Kaštela-Trogir-Seget (Splitsko-dalmatinska županija)
- Sustav navodnjavanja donje Neretve (Dubrovačko-neretvanska županija)
Sredstva za projektnu dokumentaciju i izvođenje osigurava MPŠVG, uz potporu
lokalne uprave.
Izrada projektne dokumentacije za pojedine sustave navodnjavanja ima
kontinuiranu dinamiku:
- za brojne poznate korisnike i lokacije navodnjavanja pokrenuta je izrada
projektne dokumentacije razine idejnih i glavnih projekata, te ishodovanje
odgovarajućih lokacijskih i građevinskih dozvola.
- obuhvaćeno je 12 županija sa 32 projekta
- projekte financira MPŠVG u iznosu 50% vrijednosti dok se preostali dio
osigurava od lokalne uprave ili krajnjeg korisnika,
Sanacija i rekonstrukcija postojećih i izgradnja novih sustava navodnjavanja.
U periodu do dovršenja potrebne tehničke dokumentacije i ishodovanja potrebnih
dozvola za izgradnju novih sustava, započelo se sa sanacijom postojećih sustava
navodnjavanja. U periodu 2004.-2006.g. sanirana su i puštena u pogon dva
sustava: Sustav navodnjavanja Vransko polje (Zadarska županija, 484 ha, korisnik
Vrana d.o.o Biograd n/m) i Sustav navodnjavanja Grabovo (Vukovarsko-srijemska
županija, I faza 500 ha, korisnik je Vupik Vukovar, proizvodnja povrtlarske i ratarske
kulture, korisnik je sudjelovao sa 2.000.000 Kn u sanaciji I faze sustava.
U navedene projekte je ukupno uloženo oko 12.000.000 mil Kn.
U istom razdoblju izvedena je i djelomična sanacija pojedinih hidrotehničkih
građevina koje služe za navodnjavanje (akumulacija, crpnih stanica, i kanala za
navodnjavanje) na području Dalmacije i to: Akumulacija Vlačine, crpna stanica i
19
kanal na Donjoj Neretvi; kanali za navodnjavanje unutar Sinjskog, Imotskog i
Vrgoračkog polja; crpna stanica Puškaš i kanal Bazjaš. Ukupno je uloženo cca
8.000.000 Kn za potrebe navodnjavanja poznatih poljoprivrednih proizvođača,
uglavnom obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava.
Prema izvješću Jedinice za provedbu nacionaloga projekta navodnjavanja i
gospodarenja poljoprivrednim zemljištem i vodama (NAPNAV), za razdoblje 2004.2012. godina ukupno je investirano:
- planovi navodnjavanja 13,93 mil. Kn
- Nacionalni pilot projekti 362,26 mil Kn
- Izrada projektne dokumentacije 75,21 mil Kn
- Sanacija i izgradnja 191,17 mil Kn.
U navedenim sredstvima su sudjelovali kako slijedi: državni proračun 488,37 mil Kn
(76%), Hrvatske vode 93,49 mil Kn (15%), Fond za regionalni razvoj 5,18 mil Kn
(1%), JR(L)S 51,33 mil Kn (8%) i krajnji korisnici 4,19 mil Kn (1%).
Prema gore navedenom je ukupno prema programu NAPNAV-a investirano
tijekom razdoblja 2004.-2012. g. 642,57 mil Kn.
1.7. Načini, metode i sustavi navodnjavanja – općenito
Navodnjavanje je u osnovi agrotehnička mjera u biljnoj proizvodnji kojom se
zemljištu dodaju određene količine vode potrebne za optimalan rast i razvoj biljke
kako bi ostvarila najveći prinos.
U struci su opće poznate četiri metode navodnjavanja:
• površinsko navodnjavanje,
• podzemno navodnjavanje (subirigacija),
• navodnjavanje kišenjem (orošavanje),
• lokalizirano navodnjavanje (mikro navodnjavanje).
Površinsko navodnjavanje. Glavne karakteristike ovog navodnjavanja su:
kontinuirano dodavanje vode u tankom sloju koji stagnira ili teče po površini tla,
infiltrirajući se postepeno u njega do dubine razvoja korijenovog sustava i tako
osigurava vodu za njen normalan rast i razvoj. Voda se do navodnjavane površine
dovodi najčešće gravitacijom, ali je moguće i dovođenje pod tlakom.
Podzemno navodnjavanje ili subirigacija je metoda kojom se voda dovodi
otvorenim kanalima i/ili podzemnim cijevima, te se infiltrira u zemljište i diže uslijed
djelovanja kapilarnih sila i tako osigurava vodu za biljku do zone korijenova sustava.
Navodnjavanje kišenjem je metoda koja se počela intenzivnije primjenjivati
uvođenjem i razvojem crpki i ostalih potrebnih dijelova sustava, pogotovo
rasprskivača, početkom 20 stoljeća. Ova još uvijek suvremena tehnika je omogućila
dovođenje vode na površinu za navodnjavanje i njezino tlačenje kroz cjevovod,
rasprskivač te padanje na tlo u obliku kiše, što je zapravo na neki način imitacija
prirodne kiše (po čemu je i dobila naziv).
Lokalizirano navodnjavanje je metoda kojom se voda pod manjim tlakom dovodi
na poljoprivrednu površinu gdje se vlaži samo jedan dio ukupne površine.
Navodnjava se samo mjesto gdje se razvija glavna masa korijena. Najviše se koristi
20
u područjima gdje su zalihe vode za navodnjavanje male ili/i gdje to zahtijevaju
uzgajane kulture kao i tehnologija proizvodnje.
Obzirom da su danas najviše u primjeni metoda navodnjavanja kišenjem i
lokalizirano navodnjavanje, detaljnije će se opisati.
Primjenjujući navedene četiri osnovne metode postoji više načina i sustava
navodnjavanja.
Kada je u pitanju navodnjavanje kišenjem mogu se izdvojiti tri načina kišenja:
Klasičan način kišenja, u okviru kojega razlikujemo tri sustava: prenosivi sustavi,
polustabilni sustavi i stabilni sustav.
Kišenje samohodnim uređajima u okviru kojih razlikujemo četiri sustava:
samohodno bočno kišno krilo, samohodna kružna prskalica “Boom”, samohodna
sektorska prskalica (Tifon ) i samohodna sektorska prskalica sa kišnim krilom (kišno
krilo u sklopu tifona).
Kišenje hidromaticima, u okviru kojih razlikujemo dva sustava: samohodni
automatski uređaj za kružno kišenje (centar pivot) i samohodni automatski uređaj za
linijsko kišenje (linear)
U okviru metode lokaliziranoga navodnjavanja mogu se izdvojiti načini
„kapanje“ i „mikrorasprskivači“.
U okviru kapanja imamo različite načine postavljanja, rasporeda, intenziteta kapanja
(kapaciteta) i različite izvedbe kapaljki.
Također u okviru načina navodnjavanja mikrorasprskivačima, raspodjela, dizajn i
intenzitet omogućuju puno mogućih kombinacija prema brojnim potrebama,
kriterijima, veličini i obliku parcele, kulture kao i varijantama izvedbe u smislu
dometa i intenziteta.
Lokalizirano navodnjavanje
Sustav navodnjavanja „kapanjem“
Navodnjavanje kapanjem prikladno je za proizvodno intenzivne kulture koje mogu
„pokriti“ visoka ulaganja u sustav. Glede potrebne učinkovitosti proizvodnje,
preporučene kulture bile bi, prije svega, razno voće, povrćarske (rajčica, paprika,
dinja i lubenica, krastavac, salata) i cvjećarske kulture, a u okviru organizirane
proizvodnje na otvorenom polju i/ili u zaštićenom prostoru plastenika ili staklenika.
Prednosti navodnjavanja kapanjem: povoljniji rast i razvoj biljke te viši prinosi,
štednja energije i vode, manja potreba za radnom snagom, te mogućnost primjene
na različitim tipovima tala i reljefa. Nedostaci natapanja kapanjem možemo
sagledati iz: visoke cijene opreme i izgradnje sustava, začepljenja kapaljki,
ograničenog razvoja korijena, kao i činjenice da kapaljke i instalirani uređaj kapanja
otežavaju rad strojeva na parceli u izvršenju drugih agrotehničkih zahvata, a u
mnogim područjima je prisutno i oštećenje cijevi od strane razne divljači i ptica.
Navodnjavanje minirasprskivačima ostvarilo je veliku primjenu kod većine
poljoprivrednih kultura. Rasprskivači se postavljaju u različitim shemama postava, te
različitog intenziteta prskanja. Njihov rad može biti također kontinuiran tijekom 24 h,
zahtijeva malo radne snage, kao i mogućnost doziranja malih količina vode.
Minirasprskivačima se preporučuju navodnjavati povrćarske kulture poput
21
kupusnjača, lukova, lisnatog i korjenastog povrća. Za sustave automatiziranog
kišenja (široko zahvatni uređaji linijskog ili kružnog kretanja) i lokaliziranog
navodnjavanja (sustavi kapanja i minirasprskivači), može se kazati da su sustavi
moderne tehnologije i da su izazvali veliki napredak u navodnjavanju poljoprivrednih
kultura. Navedeni uređaji predstavljaju novu naprednu tehničko-tehnološku
dimenziju u navodnjavanju. Na učinkovitost sustava navodnjavanja utječe veći broj
parametara poput načina zahvata i dovođenja vode do polja, veličine i oblika
navodnjavane površine, osposobljenosti radnika i ispravnog upravljanja opremom,
kao i pogodnost tla za navodnjavanje. U praksi navodnjavanja pokazalo se da je
učinkovitost u radu sustava problematična veličina kojoj se treba težiti i naglasiti je u
svakoj prilici.
Sustavi navodnjavanja kišenjem
Klasičan način kišenja
- Samohodno bočno kišno krilo („BK-sustav“) moguće je primijeniti u
navodnjavanju raznog povrća, šećerne repe, soje i krmnih kultura (lucerka, livade i
pašnjaci). Prilikom kretanja uređaja po natapanoj površini, neznatno se oštećuju
biljke, a posebno ako se radi o biljkama koje se siju / sade u redove kada se putanja
kotača podesi između redova. Nadalje, u tijeku navodnjavanja po vjetrovitu
vremenu potrebno je obratiti pažnju na ravnomjernost okišene površine
Samohodne sektorske prskalice
- Samohodna sektorska prskalica („Tifon-sustav“) s rasprskivačem, preporuča se
u navodnjavanju slijedećih kultura: kukuruz sjemenski, šećerna repa, soja i lucerna
sjemenska. Također i povrćarske kulture (grašak, kupusnjače) moguće je
navodnjavati ovom opremom, posebice onih, koje su manje osjetljivije na udarenergiju vodenih kapi, prilikom kišenja.
- Samohodna sektorska prskalica s kišnim krilom preporučuje se za
navodnjavanje lukova (luk, češnjak, poriluk), lisnatog (salata, endivija, radič, špinat)
i korjenastog povrća (mrkva, peršin, pastrnjak, celer, kopar), odnosno širokog
asortimana predviđenih kultura, zbog manjeg udara vodenih kapi na biljku i finog
doziranja predviđenog obroka navodnjavanja.
Kišenje hidromaticima
- samohodni automatizirani uređaji za kružno kišenje - „Centar pivot-sustav“.
Prednosti: automatizacija posla navodnjavanja, visok stupanj točnosti doziranja
vode, kontinuirani rad i danju i noću, minimalan utjecaj vjetra, mogućnost
navodnjavanja većih površina. Nedostaci: potrebna veća financijska sredstva za
razliku navedenih samohodnih uređaja, nemogućnost rada na neravnom terenu, te
nepokrivenost cijele površine,
- samohodni automatizirani uređaji za linijsko kišenje - „Linear-sustav“.
Prednosti: automatizacija posla navodnjavanja, visok stupanj točnosti doziranja
vode, kontinuirani rad i danju i noću, minimalan utjecaj vjetra, mogućnost
navodnjavanja većih površina. Nedostatci: potrebna veća financijska sredstva za
razliku navedenih samohodnih uređaja, opskrba vodom iz dovodnog kanala,
22
SLIKE UREĐEJA ZA NAVODNJAVANJE LOKALIZIRNAO NAVODNJAVANJE I
KIŠENJE
Navodnjavanje kapanjem, haploidi kukuruz
Navodnjavanje povrća minirasprskivačima
Navodnjavanje
kišenjem,
samohodni
Navodnjavanje bočnim kišnim krilom
sektorski uređaj sa kišnim krilom (tifon)
Samohodni automatiziranim
linijsko kišenje (Linear sustav)
uređaji
za Samohodni automatizirani uređaji za kružno
kišenje – (Centar pivot)
Materijal i metode rada pri izradi pedološko-hidropedološke osnove
U okviru izrade pedološko-hidropedološke osnove studije navodnjavanja
poljoprivrednog zemljišta na istraživanom području provedeno je rekognosciranje
23
terena i obavljeno prikupljanje postojećih podataka o tlima, i stanju uređenosti
poljoprivrednih površina.
Podaci o tlima (pedofizikalna, pedokemijska i hidropedološka svojstva) prikupljeni
su iz postojeće dokumentacije: Plan navodnjavanja Vukovarsko-srijemske županije i
Osnovna pedološka karta mjerila 1:50.000 s pripadajućim tumačima. Za
interpretaciju postojećih podataka o tlima korištene su sljedeće granične vrijednosti
(Tablica 1).
Tablica 1. Granične vrijednosti analitičkih podataka tla
Reakcija tla (pH) u M KCl-u
Sadržaj karbonata u tlu
Opskrbljenost
tla
fiziološki
aktivnim fosforom i kalijem,
mg/100 g tla P2O5 i K2O
Sadržaj humusa u tlu
Stabilnost mikroagregata
Poroznost tla
Retencijski kapacitet tla za vodu
Retencijski kapacitet tla za zrak
Vertikalna
vodu ( k )
propusnost
tla
za
jako kisela
Kisela
slabo kisela
neutralna
Alkalna
slabo karbonatna
Srednje karbonatna
jako karbonatna
izrazito siromašna
siromašna
umjereno siromašna
umjerena
Dobra
Bogata
vrlo slabo humozno
slabo humozno
dosta humozno
jako humozno
vrlo jako humozno
Potpuno nestabilni
nestabilni
vrlo malo stabilni
malo stabilni
dosta stabilni
Stabilni
vrlo stabilni
vrlo porozno
porozno
malo porozno
vrlo malo porozno
vrlo mali
Mali
Osrednji
Velik
vrlo velik
vrlo mali
Mali
osrednji
Velik
vrlo velik
vrlo mala
Mala
umjereno mala
umjerena
umjereno brza
Brza
vrlo brza
< 4,5
4,5 – 5,5
5,5 – 6,5
6,5 – 7,2
> 7,2
<8%
8 – 25 %
> 25 %
<5
5 – 10
10 – 15
15 – 20
20 – 25
> 25
<1%
1–3%
3–5%
5 – 10 %
> 10 %
< 10
10 – 20
20 – 30
30 – 50
50 – 70
70 – 90
> 90
> 60 % pora
45 – 60 % pora
30 – 45 % pora
<30 % pora
< 25 % vol
25 – 35 % vol
35 – 45 % vol
45 – 60 % vol
>60 % vol
< 4 % vol
4 – 8 % vol
8 – 12 % vol
12 -16 % vol
> 16 % vol
-5
10 cm/sek
m/dan
<3
< 0,026
3 - 15
0,03 - 0,13
15 - 60
0,13 - 0,52
60 - 170
0,52 - 1,42
170 - 350
1,42 - 3,0
350 - 700
3,0 - 6,0
> 700
> 6,0
24
Za interpretaciju mehaničkog sastava tla korišteni su kriteriji i granične vrijednosti
prema Soil Survey Mannual, 1951 (Slika 1)
Slika 1. Mehanički sastav tla - kriteriji i granične vrijednosti
25
2. Potencijali i trenutno stanje navodnjavanja u županiji
Vukovarsko-srijemskoj
Potencijali i trenutno stanje navodnjavanja u Vukovarsko-srijemskoj županiji
obrađeni su u slijedećim poglavljima: Potrebe i razlozi navodnjavanja, specifičnosti
poljoprivredne proizvodnje i navodnjavanja, zakonska regulativa značajna za razinu
županije, stanje melioracijske odvodnje i planirani projekti na području županije,
potencijali za navodnjavanje, sustavi navodnjavanja koji se primjenjuju na području
županije, ograničenja uspostavljanju održivog navodnjavanja na području županije i
prijedlozi za uvođenje održivog navodnjavanja u županiji Vukovarsko-srijemskoj.
Vukovarsko-srijemska županija je najistočnija županija Republike Hrvatske. Prostire
se na površini od 2.445 km2 dijelom u Istočnoj Slavoniji, dijelom u Zapadnom
Srijemu, između rijeke Dunava i Save. Na sjeveru graniči sa Osječko-baranjskom
županijom, a na zapadu sa Brodsko-posavskom. Istočna granica sa Srbijom i južna
granica s BiH ujedno su i državne granice Republike Hrvatske. Položaj Vukovarskosrijemske županije ima novo geopolitičko značenje, budući da je to pogranično
područje prema spomenutim susjednim državama. To je ravnica iz koje se
središnjim prostorom dižu uzvišenja diluvijalnog prapora. Reljefno se ističu dva
odvojena uzvišenja: vinkovačko-đakovački ravnjak i vukovarski ravnjak, koji
istovremeno predstavljaju razvodnicu Dunava, tj. Vuke i Save. Đakovački ravnjak je
nastavak slavonskog gorja i dopire sve do Vinkovaca. Vukovarski ravnjak se širi
prema istoku do crte Šarengrad-Bapska-Šid, odakle počinje Fruška Gora. Sjeverno
i južno od ravnjaka prostiru se doline s razgranatom riječnom mrežom. Nadmorska
visina prostora Županije se kreće od 78-204 m, pa je visinska razlika 126 m.
Vododjelnica kod Vinkovaca je najniža točka od 92 mnm.
Izradom Plana navodnjavanja područja Vukovarsko-srijemske županije
(HIDROTEHNIKA I GEODEZIJA d.o.o., IX. 2006.), ostvaren je temelj za izradu
projektne dokumentacije sustava za navodnjavanje onih krajnjih korisnika koji su
iskazali interes za navodnjavanje. Županijski plan je u skladu s usvojenim
Nacionalnim projektom navodnjavanja i gospodarenja zemljištem i vodama u
Republici Hrvatskoj – NAPNAV (Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i
Građevinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, srpanj 2005). Ciljevi plana su ocjena
uvjeta u postojećem stanju poljoprivrednog prostora i hidrotehničkih objekata, i
planiranje navodnjavanja u budućem stanju uređenosti poljoprivrednog zemljišta i
hidrotehničkih objekata.
Plan navodnjavanja Vukovarsko-srijemske županije napisan je u dvije knjige, koje
sadrže slijedeća poglavlja:
Knjiga I: 1. Uvod sa općim elementima plana s društvenom i ekonomskom
osnovom, kao i definiranje područja Vukovarsko-srijemske županije sa opisom
glavnih prirodnih obilježja, 2. Postojeće stanje u kojem su obrađena slijedeća
poglavlja:
- Postojeće stanje poljoprivrede, poljoprivrednog zemljišta i zemljišne politike
- Postojeće stanje vodnog gospodarstva
- Pedološki podaci
- Klima područja
- Hidrografija
26
Knjiga II: 3. Potrebe poljoprivrednih kultura za vodom, 4. Ocjena zemljišnih resursa
za navodnjavanje, 5. Struktura sjetve u sadašnjim uvjetima i u budućim uvjetima
navodnjavanja, 6. Navodnjavanje: Potrebe navodnjavanja; Mogućnosti
navodnjavanja; Ciljevi navodnjavanja; 7. Plan navodnjavanja i uvjeti provođenja,
prirodni okoliš; 8. Praćenje provedbe Plana navodnjavanja; 9. Izvori podataka:
Osnovni podaci o studijskoj i projektnoj dokumentaciji; 10. Prilozi (kartografski
materijali).
2.1. Potrebe i razlozi navodnjavanja
Navodnjavanje je agrotehnička (ili melioracijska mjera) kojom se dodaje voda
poljoprivrednome zemljištu sa ciljem postizanja povoljnoga vodnoga režima
povoljnoga za rast i razvoj određene kulture sa ciljem postizanja što većega
prinosa. Navodnjavanje osigurava poljoprivrednim proizvođačima visoke prinose
poljoprivrednih kultura i kada prirodni uvjeti nisu pogodni za to, dakle kada
nedostaje oborine, odnosno kada je narušen vodozračni režim tla. Povećanim
brojem sušnih razdoblja svjedoci smo sve većih potreba poljoprivrednih kultura za
navodnjavanjem.
Analiza klime ukazuje da količina oborina i nije značajno smanjena, no raspored i
oscilacija količine oborine su vrlo veliki. Tendenciju povišenih temperatura zraka i
zasušenja smo „osjetili“ u suhoj 2011. i vrlo suhoj i toploj 2012.g. Ova, 2013. godina
je bila vrlo specifična i za dio kultura na području Županije nije bilo potrebe za
navodnjavanjem (višnja, trešnja, breskva, rani krumpir, rano povrće).
Osiguranje dovoljno vode za navodnjavanje u skladu sa potrebama pojedine
poljoprivredne proizvodnje, osnovni je zadatak Hrvatskih voda ili pojedinih
koncesionara, lokalne ili regionalne samouprave, ovisno kako je to već zakonom
regulirano. Temeljem provedenih stručnih analiza klime sušne godine se javljaju
svakih tri do pet godina, a njihov intenzitet je različit. Ovisno o intenzitetu i dužini
trajanja suša može smanjiti prinose pojedinih poljoprivrednih kultura, u prosjeku od
20% do 80%. Na području istočne Hrvatske, kojoj pripada i županija Vukovarskosrijemska nedostaje u „širem“ prosjeku od 50 do 250 mm kiše (najviše ovisi o
količini oborina u vegetaciji, o potrebama kulture, dužini vegetacije, temperaturama
zraka tijekom vegetacije, svojstvima tla, tehnici navodnjavanja dubini korijena).
Temeljem podataka iz plana navodnjavanja Vukovarsko-srijemske županije na
osnovi godišnjih vrijednosti evapotranspiracije najveća prosječna godišnja
evapotranspiracija (ETo, na temelju višegodišnjih podataka, niz 1070.-2000.g.)
iznosila je za pojedina područja: Iloka 977,3 mm, 973,2 Županja, 954,3 VukovarBorovo, 854,6 Gradište i 833 mm Vinkovci.
Jedno od temeljnih polazišta za planiranje navodnjavanja je utvrđivanje potreba
poljoprivrednih kultura za vodom. Za proračun potreba kultura za vodom korištena
je preporučena metodologija FAO eksperata (Summary key Fao – 1990). Za
proračun referentne evapotranspiracije (ETo) korištena je preporučena metodologija
Penman-Monteith, za čega su bili potrebni slijedeći klimatski podaci:
- srednje mjesečne vrijednosti temperature zraka (oC); - brzine vjetra (m/s); vlažnost zraka (izražena u %); - insolacija (h) i - količine oborina (mm).
Kada se uračunaju efektivne oborine koje padnu na spomenuti lokalitet godšnje na
temelju 70-tne vjerojatnosti palih oborina (dakle, to je potreba u tako zv. „sušnim
godinama“) nedostaje vode za područje: Iloka 385,1 mm, 373,6 Vukovara 283,3
27
Županje, 239,0 Gradišta i Vinkovaca 231,3 mm. Izračunate vrijednosti se odnose na
cjelogodišnje razdoblje.
Kada izdvojimo samo vegetacijsko razdoblje (podrazmjevamo razdoblje
travanj- rujan) za pojedine kulture na prosječnom tipu tla u sušnoj godini,
tada dobijemo stvarne potrebe pojedine kulture za vodom koju treba dodati
navodnjavanjem, a još je poznata i pod nazivom norma navodnjavanja. Na
području Vukovarsko-srijemske županije norma navodnjavanja za pojedine
kulture bi iznosile: sjemenski kukuruz 199 mm, kukuruz šećerac 234 mm, soja
215 mm, suncokret 175 mm, lucerna 215 mm, krumpir 276 mm, luk 242 mm,
paprika 245 mm, lubenica 285 mm, kupus 202 mm, rajčica 210 mm, vinova
loza 230 mm, jabuka i kruška (srednje kasne sorte) 350 mm, breskva 250 mm,
rajčica i paprika u zatvorenome prostoru 853 mm.
Neosporno je da navedeno ukazuje na potrebe navodnjavanja poljoprivrednih
kultura na području županije Vukovarsko-srijemske.
Navodnjavanjem se u poljoprivrednoj proizvodnji povećavaju prinosi, iskoristivost
tla, mogućnost postrne sjetve, veća dohodovnost, povećava se sigurnost
proizvodnje, može se postići ujednačena kvaliteta proizvoda. Veći nedostatak vode
se može nadoknaditi samo navodnjavanjem.
Područje županije Vukovarsko-srijemske raspolaže sa prilično velikim količinama
vode jer se nalazi između rijeka Dunava i Save, a tu su i manje riječice Biđ, Bosut (i
druge) koje će se planiranim projektima obogaćivati vodom iz Dunava i Save i tako
stvoriti uvjete za navodnjavanje velikih površina. Podzemne vode na području
županije su različite dubine i izdašnosti vodonosnika, no obzirom na nabrojane
potencijale, bilo bi šteta koristiti vodu iz podzemlja jer ju treba čuvati za
vodoopskrbu (piće).
Temeljni razlozi za navodnjavanje poljoprivrednih kultura na županiji
Vukovarsko-srijemskoj uglavnom su slijedeći:
- negativna bilanca voda tijekom vegetacije, pogotovo u srpnju i kolovozu
- povećanje prinosa poljoprivrednih kultura navodnjavanjem (voća i povrća)
- stabiliziranje proizvodnje u sušnim godinama i veća sigurnost prinosa
- osiguranje prilično ujednačene kakvoće poljoprivrednih proizvoda te
mogućnost ugovaranja proizvoda i sigurnost investiranja u preradu
- nedovoljna ponuda voća i povrća ujednačenoga kvaliteta
- globalne klimatske promjene koje su primjetne i u Hrvatskoj
- kontinuirano smanjenje poljoprivrednih površina
- pristupačni i raspoloživi kapaciteti (dovoljno) vode
- bolje iskorištenje potencijala vode
2.2. Specifičnosti poljoprivredne proizvodnje i navodnjavanja
Poljoprivreda predstavlja drugu po značaju gospodarsku granu Županije. Od
ratarskih kultura su najviše zastupljene žitarice - kukuruz i pšenica koje zauzimaju
do 70% sjetvenih površina što je tipično za područje cijele istočne Hrvatske (svih
pet županija). Ostale ratarske kulture su soja, suncokret i šećerna repa.
Postojeća struktura poljoprivrednih gospodarstava se tijekom zadnjih godina
promjenila u pravcu okrupnjivanja poljoprivrednih površina, no nedostatak
skladišnih i preradbenih kapaciteta za voće i povrće, konkurentnim proizvodima, za
28
sada ne osigurava razvoj poljoprivrede. Do sada je bilo vrlo teško osigurati
konkurentnost poljoprivredne proizvodnje zbog određenoga diskontinuiteta cijena u
poljoprivredi i prilično visokih ulaznih stavki pojedine poljoprivredne proizvodnje
obzirom na konkurentno i otvoreno tržište EU (više cijene gnojiva, goriva, zaštitnih
sredstava i cijena kapitala).
Promjena strukture sjetve i veće površine pod navodnjavanjem su jedno od rješenja
za sigurniju i dohodovniju poljoprivrednu proizvodnju. No za to je svakako potrebno
zadovoljiti određene pretpostavke. Te pretpostavke su povećana sigurnost otkupa
poljoprivrednih proizvoda i izgradnja skladišnih i preradbenih kapaciteta. Svakako
da su navedene promjene određeni proces koji se treba odvijati etapno, no za taj
proces treba država odvojiti određena financijska sredstva kako bi se on ubrzao i
kako bismo što prije postigli određenu konkurentnost. Dobar primjer za poteškoće je
ova, 2013. godina kada se javi hiperprodukcija poljoprivrednih proizvoda, primjerice
šljive. Proteklih godina je njezina cijena bila i nekoliko puta veća i plasman nije
predstavljao problem. No, nešto veći rod i nedovoljna potražnja na tržištu, kao i
nedovoljni preradbeni kapaciteti su doveli do hiperprodukcije i vrlo niske cijene
(ispod praga rentabilnosti, odnosno pokrivanja troškova proizvodnje).
Vrlo vjerojatno rješenje navedenih problema je stvaranje udruga određenih
zainteresiranih proizvođača i na taj način samoorganiziranje određenih tipova (ili
vrsta) proizvodnje. Udruge određenih interesnih proizvodnji će sigurno na najbolji
način probleme rješavati zajednički od nastupa na tržištu, do stvaranja određenih
standarda proizvodnje, izgradnju skladišnih i preradbenih kapaciteta, kao i
kvalitetnu marketinšku aktivnost i naplatu proizvoda.
U Planu navodnjavanja Vukovarsko-srijemske županije su korišteni podatci iz
popisa poljoprivrede iz 2003. godine koji danas nisu mjerodavni, ali osnovni podatci
se nisu značajnije mijenjali. Na području Županije prema Popisu poljoprivrede
2003.g., ima 26.316 poljoprivrednih kućanstava, koristi se 86.820,65 ha, na 68.742
parcele, što bi značilo prosječno po kućanstvu 3,2 ha, prosječan broj parcela po
kućanstvu bi iznosio 4,6, što znači da bi prosječna veličina korištene parcele bila
1,23 ha. Navedena vrijednost je promjenjena u pravcu smanjivanja broja
poljoprivrednih kućanstava, što je direktno utjecalo na okrupnjivanje preostalih.
Nova struktura sjetve u uvjetima navodnjavanja će postepeno rezultirati
promjenom plodoreda u korist dohodovnijih kultura: povrća, voća,
sjemenskih usjeva i vinove loze, no to svakako treba shvatiti kao proces koji
će imati svoju dinamiku. Projekt IRRI bi trebao biti jedan od inicijalnih
sastavnica koji će rezultirati dinamičnijim razvojem navodnjavanja.
Nakon usvajanja novih znanja i tehnologija o navodnjavanju treba intenzivno
raditi na pripremi preradbenih kapaciteta i razvoju prehrambeno-tehnoloških
postrojenja. Neophodno je, dakle, nakon što se proizvede nov i kvalitetan
proizvod, u uvjetima navodnjavanja, osigurati uvjete pripreme za tržište,
pakiranje ili čuvanje i/ili prerada u finalne proizvode različitih novih
vrijednosti. Sve navedeno treba rezultirati sigurnim plasmanom i naplatom
proizvoda te zadovoljnim poljoprivrednim proizvođačem.
2.3. Zakonska regulativa značajna za regionalnu samoupravu - županija
Obzirom da je uspješnost određenoga područja, pa tako i navodnjavanja, vrlo
vezana uz zakonsku osnovu, stoga ćemo komentirati važnije Zakone i podzakonske
akte koji spominju navodnjavanje ili koji bi trebali regulirati navodnjavanje, a odnose
se na Županijsku razinu (razinu regionalne i lokalne samouprave).
29
2.3.1. Zakon o poljoprivrednom zemljištu
2.3.2. Zakon o poljoprivredi
U Zakonu o poljoprivrednom zemljištu i Zakon o poljoprivredi direktno ne spominju
članke koji govore o navodnjavanju, pravima i obvezama jedinice regionalne
samouprave (županije) vezano za njega.
2.3.3. Zakon o vodama (NN 153/09, 63/11, 130/11, 56/13)
a) čl. 3. Značenje pojmova: točka 32. „»Javno navodnjavanje« je djelatnost
zahvaćanja podzemnih i površinskih voda i njihova isporuka radi natapanja
poljoprivrednog zemljišta putem građevina za navodnjavanje u vlasništvu jedinica
područne (regionalne) samouprave ili mješovitih melioracijskih građevina u
vlasništvu Republike Hrvatske“.
b) čl. 14. st. 2. „Građevinama za detaljnu melioracijsku odvodnju i građevinama za
navodnjavanje u vlasništvu jedinica područne (regionalne) samouprave upravljaju te
jedinice.“
c) čl. 26. st. 2. „Gradnja i održavanje građevina za detaljnu melioracijsku odvodnju i
građevina za navodnjavanje u vlasništvu jedinica područne (regionalne)
samouprave provodi se prema programu koji donosi njezino predstavničko tijelo.“
d) čl. 26. st. 4. „Ulaganja sredstava državnog proračuna, vodnih naknada I
sredstava iz međunarodnih izvora u gradnju komunalnih vodnih građevina te
građevina za detaljnu melioracijsku odvodnju i građevina za navodnjavanje u
vlasništvu jedinica područne (regionalne) samouprave provode se prema Planu
upravljanja vodama.“
e) čl. 96. st. 1. „Pravo na korištenje voda za potrebe navodnjavanja ostvaruje se
sukladno ovom Zakonu, a radi ostvarenja ciljeva Nacionalnoga projekta
navodnjavanja i gospodarenja poljoprivrednim zemljištem i vodama u Republici
Hrvatskoj, planova i programa navodnjavanja jedinica područne (regionalne)
samouprave te za zadovoljenje potreba za navodnjavanjem različitih korisnika za
razne namjene.“
f) čl. 164. „Koncesije iz članka 163. stavka 1. ovoga Zakona nisu potrebne Republici
Hrvatskoj, jedinicama lokalne I područne (regionalne) samouprave, niti pravnim
osobama kojima su Republika Hrvatska, jedinice lokalne i područne (regionalne)
samouprave jedini udjeličar, dioničar ili osnivač s isključivim pravom odlučivanja, za
korištenje voda po ovom Zakonu ili posebnom zakonu ili radi zahvaćanja voda iz
članka 89. ovoga Zakona.“ (članak 163. st. 1. navodi za kakvo korištenje voda je
potrebna koncesija, pa tako između ostalog u točki 5. navodi i „zahvaćanje voda za
navodnjavanje za različite namjene“)
g) čl. 171. st. 4. „Pravna ili fizička osoba može koncesijom steći pravo pružanja
usluge javnoga navodnjavanja i/ili pravo izvođenja ili projektiranja i izvođenja radova
u djelatnosti javnoga navodnjavanja.“, te u svezi s tim čl. 175. t. 5. „Odluku o
davanju koncesije donosi davatelj koncesije i to: ... 5. za koncesiju iz čl. 171. stavka
4. ovoga Zakona – predstavničko tijelo jedinice područne (regionalne samouprave).“
i
čl. 176. st. 3.„Ugovor o koncesiji iz čl. 171. st. 4. ovoga Zakona sklapa jedinica
područne (regionalne) samouprave zastupana po županu i koncesionaru.“
2.3.4. Zakon o koncesijama (143/12)
a) čl. 4. st. 1. t. 2. navodi da davatelji koncesije mogu (uz Vladu RH, Sabor RH,
tijela državne uprave i pravne osobe posebnim propisima ovlaštene za davanje
30
koncesija) biti nadležna tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave,
u ime jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, no ne navodi konkretno
u kojim slučajevima, ali zato Zakon o vodama uređuje to pitanje (v. točka g).
2.3.5. Zakon o financiranju vodnog gospodarstva („Narodne novine“ br.
153/09, 90/11 i 53/13)
čl. 5. st. 4. „Obračun i naplata naknade za melioracijsku odvodnju i naknade za
navodnjavanje, u interesu je jedinice područne (regionalne) samouprave.“ čl. 5, st.
8. „Naknada za melioracijsku odvodnju i naknada za navodnjavanje prihod su
proračuna jedinice (regionalne) samouprave.“
čl. 45. „Naknada za navodnjavanje plaća se na poljoprivredno zemljište koje se
navodnjava iz građevina za navodnjavanje u vlasništvu jedinice područne
(regionalne) samouprave i na poljoprivredno zemljište kojem je dostupno
navodnjavanje iz te građevine.“
čl. 49. st. 1. „Jedinica područne (regionalne) samouprave vodi očevidnik naknade
za navodnjavanje.“ čl. 49. st. 4. i 5. „U svrhu uspostave i izmjene podataka u
očevidniku naknade za navodnjavanje tijela, odnosno osobe koje vode katastar, kao
i tijela ili pravne osobe koje po javnoj ovlasti vode evidenciju poljoprivrednog
zemljišta dužne su, dostaviti jedinici područne (regionalne) samouprave sve
podatke koji su nužni za vođenje očevidnika, do 15. ožujka svake godine. Na
zahtjev jedinice područne (regionalne) samouprave, tijela, odnosno osobe koje
vode katastar, kao i tijela ili pravne osobe koje po javnoj ovlasti vode podatke o
poljoprivrednom zemljištu dužne su jedinici područne (regionalne) samouprave
dostaviti sve podatke nužne za vođenje očevidnika.“
čl. 50. st. 1. „Predstavničko tijelo jedinice područne (regionalne) samouprave u
čijem su vlasništvu izgrađene građevine za navodnjavanje ovlašteno je, svojom
odlukom, propisati visinu i obvezu plaćanja naknade za navodnjavanje.“ čl. 51. st. 1.
„Prihod od naknade za navodnjavanje koristi se za održavanje građevina za
navodnjavanje u vlasništvu jedinica područne (regionalne) samouprave.“
čl. 65. st. 1. „Sredstvima državnoga proračuna,
kojima zakonom nije utvrđena druga namjena, može se sufinancirati gradnja vodnih
građevina u vlasništvu Republike Hrvatske i jedinica područne (regionalne)
samouprave, komunalnih vodnih građevina, kao i sufinanciranje gradnje građevina
za navodnjavanje u vlasništvu fizičkih i pravnih osoba.“
čl. 66. st. 1. i 2.„Sredstvima proračuna jedinica područne (regionalne) samouprave
može se financirati gradnja i održavanje vodnih građevina u njihovom vlasništvu,
sufinancirati gradnja komunalnih vodnih građevina i gradnja vodnih građevina u
vlasništvu Republike Hrvatske, kao i gradnja građevina za navodnjavanje u
vlasništvu fizičkih i pravnih osoba.
Propis o uvjetima i mjerilima za sufinanciranje gradnje građevina za navodnjavanje
u vlasništvu fizičkih i pravnih osoba iz sredstava proračuna jedinica lokalne i
područne (regionalne) samouprave donosi njezino predstavničko tijelo.“
čl. 77. st. 1. „Jedinica područne (regionalne) samouprave je ovlaštena ugovorom
povjeriti poslove obračuna i naplate naknade za melioracijsku odvodnju i naknade
za navodnjavanje te vođenje očevidnika naknade za melioracijsku odvodnju i
naknade za navodnjavanje pravnim osobama s javnim ovlastima ili drugim pravnim
osobama (ugovorni inkasatori).“
31
2.3.6. Ostali zakoni i podzakonski akti vezani za navodnjavanje i vodno
gospodarstvo
2.3.6.1. Uredba o uvjetima davanja koncesija za gospodarsko korištenje voda”
(“Narodne novine”, br. 89/10, 46/12 i 51/13)
U navedenoj Uredbi se direktno ne spominju članci koji govore o navodnjavanju,
pravima i obvezama jedinice regionalne samouprave (županije).
2.3.6.2. Pravilnik o službenoj iskaznici i znački vodopravnih inspektora (“Narodne
novine” br. 114/10 i 142/12)
U navedenom Pravilniku se direktno ne spominju članci koji govore o
navodnjavanju, pravima i obvezama jedinice regionalne samouprave (županije).
2.3.6.3. Pravilnik o izdavanju vodopravnih akata (“Narodne novine”, br. 78/10 i
79/13)
U navedenom Pravilniku se direktno ne spominju članci koji govore o
navodnjavanju, pravima i obvezama jedinice regionalne samouprave (županije).
2.3.6.4. Pravilnik o posebnim uvjetima za obavljanje djelatnosti vodoistražnih
radova i drugih hidrogeoloških radova, preventivne, redovne i izvanredne obrane od
poplava, te upravljanje detaljnim građevinama za melioracijsku odvodnju I vodnim
građevinama za navodnjavanje („Narodne novine“ br. 83/10 i 126/12).
U navedenom Pravilniku se direktno ne spominju članci koji govore o
navodnjavanju, pravima i obvezama jedinice regionalne samouprave (županije).
2.3.6.5. Pravilnik o uvjetima i mjerilima za sufinanciranje gradnje građevina za
navodnjavanje u vlasništvu fizičkih I pravnih osoba (“Narodne
novine”, br. 83/10)
U navedenom Pravilniku se direktno ne spominju članci koji govore o
navodnjavanju, pravima i obvezama jedinice regionalne samouprave (županije).
2.3.6.6. Pravilnik o upravljanju i uređenju sustava za navodnjavanje (“Narodne
novine”, br. 83/10)
čl. 1. t. 4. značenje pojmova “…– »poljoprivredno zemljište koje se navodnjava iz
građevina za navodnjavanje u vlasništvu jedinice područne (regionalne)
samouprave« predstavlja ono zemljište koje se nalazi u obuhvatu zahvata sustava
javnog navodnjavanja sukladno lokacijskim uvjetima,...“
čl. 3. „Program gradnje sustava javnog navodnjavanja, koji donosi jedinica
područne (regionalne) samouprave temeljem županijskog plana navodnjavanja,
sadrži sljedeća poglavlja: – interes krajnjih korisnika za projektiranje i gradnju
sustava javnog navodnjavanja, – način financiranja izrade projektne dokumentacije i
gradnje sustava javnog navodnjavanja, – opseg i dinamiku izrade projektne
dokumentacije (studija izvodljivosti, studija utjecaja na okoliš, idejni projekt, glavnoizvedbeni projekt), – dinamika ishođenja potrebnih dozvola i suglasnosti, –
planirana vrijednost projektiranja i izgradnje sustava javnog navodnjavanja, –
dinamika početka i dovršetka projektiranja i izgradnje sustava javnog
navodnjavanja.“
čl. 5. „Za pristupanje gradnji sustava javnog navodnjavanja potrebno je: –
ugovornim odnosom definirati prava i obveze krajnjih korisnika i jedinica područne
(regionalne) samouprave, a prvenstveno obvezu trajnog korištenja sustava za
potrebe poljoprivredne proizvodnje, – ekonomsko-financijskim analizama potvrditi
32
opravdanost ulaganja. Ugovornim odnosom krajnjih korisnika i jedinica područne
(regionalne) samouprave mora se obuhvatiti minimalno 30% poljoprivrednih
površina unutar obuhvata svakog pojedinog sustava javnog navodnjavanja.“
čl. 6. st. 1. „Program održavanja sustava javnog navodnjavanja donose jedinice
područne (regionalne) samouprave za svaku godinu.“
čl. 6. st. 2. „U postupku izrade i donošenja godišnjeg programa održavanja sustava
javnog navodnjavanja, jedinice područne (regionalne) samouprave dužne su
uključiti krajnje korisnike.“
čl. 7. „Jedinice područne (regionalne) samouprave donose opće tehničke uvjete za
uređenje sustava javnog navodnjavanja, a isti moraju sadržavati minimalne
podatke: – popis tehničkih cjelina sustava javnog navodnjavanja, – popis materijala
i opreme unutar sustava javnog navodnjavanja, – popis standarda koji se moraju
koristiti kod projektiranja sustava javnog navodnjavanja, – popis kriterija za
provedbu održavanja sustava javnog navodnjavanja, – način priključenja krajnjih
korisnika na tlačnu distributivnu mrežu, – način mjerenja i obračuna utrošenih
količina vode.“
čl. 8. st. 8. „U postupku izračuna i obračuna godišnjih troškova rada i održavanja
sustava javnog navodnjavanja, jedinice područne (regionalne) samouprave dužne
su uključiti krajnje korisnike.“
čl. 9.„Temeljem godišnjeg programa održavanja sustava javnog navodnjavanja,
predstavničko tijelo jedinice područne (regionalne) samouprave donosi odluku o
godišnjoj visini naknade za navodnjavanje iz članka 50. stavka 1. Zakona o
financiranju vodnoga gospodarstva (»Narodne novine« broj 153/09). U odluci o
godišnjoj visini naknade za navodnjavanje posebno se iskazuje naknada za fiksne,
a posebno za varijabilne troškove.“
čl. 10.„Temeljem prihvaćenog izvješća o realizaciji godišnjeg programa održavanja,
te godišnjeg obračuna prihoda i rashoda javnih sustava navodnjavanja, izvršno
tijelo jedinica područne (regionalne) samouprave može odobriti podmirivanje dijela
troškova javnih sustava navodnjavanja iz sredstava proračuna jedinica područne
(regionalne) samouprave.
Izvješće iz stavka 1. ovog članka jedinice područne (regionalne) samouprave dužne
su dostaviti ministarstvu nadležnom za vodno gospodarstvo i Hrvatskim vodama
jednom godišnje, a najkasnije do donošenja programa održavanja sustava javnog
navodnjavanja za naredno razdoblje.“
2.4. Stanje melioracijske odvodnje
Odvodnja poljoprivrednih površina i dinamika održavanja sustava površinske
odvodnje na području Vukovarsko-srijemske županije bila je zadovoljavajuće
riješena u periodu do 1991. godine. Izostanak održavanja hidromelioracijskih
sustava u poslijeratnim godinama bitno utjecao na smanjenje njihove učinkovitosti.
Dio melioracijskog područja Vuke čini Vuka i Bobotski kanal, kao glavni recipijent.
Osnovna kanalska mreža na slivnom području "Biđ-Bosut", duga je 1000 km, a
detaljna kanalska mreža 6600 km. Melioracijsko područje Biđa i Bosuta obuhvaća
mrežu kanala i Bosut kao glavni recipijent. Sliv Biđ-Bosut je južno od sliva Vuke. Na
dijelu Županije u slivu Biđa i Bosuta, koji obuhvaća 73% površine Županije,
izgrađeno je 772 km osnovnih kanala, 4,263 km melioracijskih kanala, osam crpnih
stanica ukupnih kapaciteta 17 m3/s, približno 2.980 kom cijevnih propusta, 320
pločastih propusta. Drenirano je 20.430 ha poljoprivrednog zemljišta. Na području
bivše općine Vinkovci provedena je komasacija i hidrotehničke melioracije. Na
33
području bivše općine Vukovar, kanalska mreža je izvedena na područjima na
kojima je bila potrebna (K.O. Tovarnik), a na ostalom dijelu prostora, iskopani su
kanali po depresijama. Stupanj uređenosti sustava je različit. Potrebno je postupno i
u cijelosti obnavljati sustav, osigurati njegovo redovito održavanje. Odvodnja
navedenih slivova je gravitacijska.
Za stanje navodnjavanja korišteno je Izvješće o provedbi programa obnove i
čišćenja detaljnih melioracijskih građevina za odvodnju od 22. 05. 2012. godine.
Izvješće je podnijela, ispred Ministarstva poljoprivrede, uprava vodnoga
gospodarstva i Hrvatskih voda, Jedinica za provedbu NAPNAV-a i Sektor zaštite od
štetnog djelovanja voda.
Iz uže struke je opće poznato da se vodne građevine dijele na: građevine za
melioracijsku odvodnju, građevine za navodnjavanje i mješovite melioracijske
građevine.
Ukratko će se opisati temeljni pojmovi kako bi se pojasnilo funkcioniranje odvodnje
u poljoprivredi.
1. Građevine za osnovnu melioracijsku odvodnju:
1.1. melioracijske građevine I reda – glavni odvodni kanali za prihvat svih voda iz
melioracijskog sustava ili dijela tog sustava, a koji se dovode putem detaljne
kanalske mreže i odvode u melioracijske građevine.
1.2. melioracijske građevine II reda - glavni odvodni kanali za prihvat svih voda iz
melioracijskog sustava ili dijela tog sustava, a koji se dovode putem detaljne
kanalske mreže i odvode u melioracijske građevine I reda.
2. Građevine za detaljnu melioracijsku odvodnju:
2.1. melioracijske građevine III reda – sabirni te parcelni kanali za prikupljanje
voda s poljoprivrednih površina i njihovo odvođenje u građevine za osnovnu
melioracijsku odvodnju (melioracijske građevine II reda).
2.2. melioracijske građevine IV reda – parcelni ili detaljni kanali za neposredno
prikupljanje voda s poljoprivrednih, odnosno drugih čestica i njihovo odvođenje u
melioracijske građevine III reda.
Redovno održavanje i obnavljanje građevina za osnovnu melioracijsku odvodnju
(kanali I i II reda) kao i građevina za detaljnu melioracijsku odvodnju (kanali III i IV
reda) redovne su djelatnosti koje se provode sukladno Planu upravljanja vodama
Hrvatskih voda, a financiraju se sredstvima iz naknade za uređenje voda.
Međutim, građevine za melioracijsku odvodnju dugi niz godina nisu održavane,
dijelom zbog ratnih zbivanja, a dijelom zbog nedostatnih financijskih sredstava.
Uslijed neodržavanja došlo je do devastacije sustava, te istim dijelom zapušten i ne
funkcionalna zbog čega dolazi do plavljenja poljoprivrednih površina. Stoga je
nužno sustav što prije dovesti u funkcionalno stanje, a po tome ga redovito
održavati i dograđivati. Funkcionalan sustav detaljne melioracijske odvodnje
preduvjet za razvoj sustava navodnjavanja, a ujedno i produžetak obrane od
poplava. Obnova i čišćenje detaljne kanalske mreže stoga su neophodni kako bi se
štete od poplava, kojima smo svjedočili posljednjih godina, svele na minimum. Isto
se provodi kroz Program čišćenja i obnove detaljnih melioracijskih građevina za
odvodnju i navodnjavanje Republike Hrvatske Hrvatskih voda.
U Republici Hrvatskoj ima ukupno 23.036,731 km detaljnih melioracijskih građevina
za odvodnju (kanala III i IV reda) od kojih je 11.956,786 km obnovljeno, zaključno
sa 2011.g., a u 2012.g. je planirano malo sredstava. Iz navedenog proizlazi da će
34
zaključno sa 2012.g. preostati još 11.079,945 km kanala III i IV reda za obnovu.
Navedeni podatci razrađeni su po županijama te je prikaz istog dan tablicom.
Iz pregledne tablice je razvidno da je na području Vukovarsko-srijemske županije
ukupno 4.428,943 km kanala III i IV reda. Od toga je do 2011. g. uređeno 2.139,290
km, a za uređenje je ostalo još 2.289,653 km. Obzirom da se tijekom 2012 g. za
navedenu namjenu za Vukovarsko-srijemsku županiju planiralo izdvojiti samo 8.990
Kn, nije se do danas u odnosu na 2011. napravio veliki pomak.
Zakonom o vodama (NN 153/09, 130/11) je određeno da u razdoblju od tri godine
od stupanja na snagu Zakona tj. do 01.01. 2013. g. Hrvatske vode upravljaju
građevinama za detaljnu melioracijsku odvodnju na temelju Plana upravljanja
vodama unutar toga razdoblja u obvezi su osposobiti te građevine i predati ih u
posjed i na upravljanje jedinicama područne (regionalne) samouprave, u stanju u
kojem te građevine mogu služiti svojoj svrsi, a jedinice područne (regionalne)
samouprave su ih dužne primiti.
Procienjuje se da bi se, ukoliko se izdvoje sredstva za potpuno uređenje kanala III i
IV reda moglo završiti za dvije godine, ukoliko se izdvoje potrebna sredstva (od 1,2
do 1,3 milijarde kuna).
Na proizvodnim površinama na kojima je uređenost zadovoljavajuća i na kojima je
organizirano primjereno navodnjavanje - prinosi ratarskih, povrćarskih i krmnih
kultura dostižu visoke razine. Uređenje poljoprivrednih površina izvođenjem
potrebnih zahvata hidrotehničkih melioracija, a u cilju otklanjanja negativnih utjecaja
vode na biljnu proizvodnju, podrazumijeva izvođenje retencijskih i protiverozijksih
mjera, zaštite od vanjskih voda (poplava), odvodnjavanje suvišne vode i na kraju
navodnjavanje i dovođenje potrebne vode.
2.5. Potencijali Županije za navodnjavanje
Programi navodnjavanja u okviru NAPNAV-a u razdoblju od 2004. do 2011. godine
na razini Republike Hrvatske obuhvaćali su aktivnosti na cca 95 000 ha u različitim
fazama realizacije – od izrade planske i projektne dokumentacije preko radova na
sanaciji i rekonstrukciji postojećih sustava do izgradnje novih sustava za
navodnjavanje.
Analizom klimatskih podataka u Planu navodnjavanja Vukovarsko-srijemske
županije je utvrđeno da gotovo svake godine, a posebice u sušnim godinama
nedostaju određene količine vode za navodnjavanje. Najvažniji potencijali za
navodnjavanje, poljoprivredno zemljište i voda za navodnjavanje biti će analizirani u
slijedećim poglavljima. Realizacijom dosadašnjih projekata odvodnje, a posebno
navedenih projekata navodnjavanja, stvorene su, i stvaraju se određene
pretpostavke za njegov razvoj.
2.5.1. Poljoprivredno zemljište
Poljoprivreda predstavlja značajnu gospodarsku granu Županije obzirom da u
strukturi ukupnog gospodarstva čini oko 28% društvenog proizvoda. Primjenom
Zakona o poljoprivrednom zemljištu omogućen je obiteljskim gospodarstvima
kupovina, zakup, koncesija značajnih površina državnog zemljišta, te su time
stvoreni uvjeti za stvaranje većih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava.
Ograničenja razvitka poljoprivrede u Vukovarsko-srijemskoj županiji su: složena
gospodarska situacija, gubici proizvodnih kapaciteta tijekom rata (zemljišta, stoke,
skladišnih kapaciteta), obnova ruralnih područja pogođenih ratom, vrlo velike štete
35
od elementarnih nepogoda (suša, tuča, oborinske vode itd.), redukcije tržišta
poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, izvoz je otežan djelomično zbog teške
poslijeratne situacije i zbog ograničenja izvoza stoke i mesa u zemlje EU,
usitnjenost poljoprivrednih gospodarstava, otežani uvjeti za njihovo povećanje.
Sistematika i rasprostranjenost tala na području Vukovarsko-srijemske županije
Poljoprivredno tlo i tlo šuma na području Vukovarsko-srijemske županije je osnovni
činilac egzistencije najvećeg postotka stanovništva koji ga nastanjuje. Matični
supstrat je eolski les, pleistocenske ilovine, pijesci i razne gline. Na području
Županije ukupno je pri proučavanju pedologije izdvojeno 14 tipova tala, od čega: - 6
pripada automorfnom - 8 pripada hidromorfnom odjelu. Od ukupno 163.711,9 ha
poljoprivrednih površina, automorfna tla zauzimaju 74.288,8 ha ili 45,38 %, a
hidromorfna 89.423,1 ha ili 54,62 %. Pod šumama se nalazi 12.364,1 ha
automorfnih i 54.336,2 ha hidromorfnih tala.
Automorfna tla
Odjel automorfnih tala predstavljaju sva tla čiji postanak određuje vlaženje samo
oborinama, tj. bez dopunskog vlaženja, a cijeđenje oborinske vode kroz masu tla je
slobodno i nema dužeg zadržavanja prekomjerne vode u profilu, koje bi uzrokovalo
proces redukcije (gleizacije). Kao rezultat raznovrsnih kombinacija razvila su se i
održala na području Vukovarsko-srijemske županije slijedeći tipovi automorfnih tala:
- koluvijalna tla, - sirozem na rastresitom supstratu, - černozem, - eutrično smeđe, lesivirano, - rigolano.
Hidromorfna tla
U odjel hidromorfnih tala pripadaju tla koja karakterizira prekomjerno vlaženje u
dijelu profila ili u čitavom tlu. Grubo uzevši, to su tereni ispod 100 m nadmorske
visine. Kod hidromorfnih tala dolazi do stalnog ili povremenog vlaženja profila tla
stagnirajućom oborinskom i podzemnom vodom. Na području Vukovarskosrijemske županije razvili su se slijedeći tipovi hidromorfnih tala: - pseudoglej, aluvijalno, - fluvijalno livadno, - močvarno glejno, - ritska crnica, - pseudoglej-glej, niski treset, - hidromeliorirano.
Procjena pogodnosti tala za navodnjavanje
Kriteriji procjene pogodnosti tala za navodnjavanje na području Županije
Pogodna tla za navodnjavanje P-1
Umjereno pogodna tla za navodnjavanje P-2
Ograničeno pogodna tla P-3
Trajno nepogodna tla N-2
Temeljem gore naborojanih kriterija pogodnosti tala za navodnjavanje izdvojena su
tla kako slijedi:
Pogodna tla za uzgoj ratarskih kultura:
Tla P1 klase predstavljaju tla bez ili sa malo ograničenja u ratarskoj proizvodnji.
Ukupna površina navedene P1 klase samo poljoprivrednih površina iznosi 68.330
ha,
U P2 klasu pogodnosti tla za obradu u ratarstvu izdvojena su tla ograničena slabijim
intenzitetom suvišnog vlaženja, kiselošću, dreniranošću i razinom hraniva. Ukupna
površina tala koja pripadaju P2 klasi pogodnosti za navodnjavanje iznose 27.284
ha.
36
U P3 klasu, sa značajnim ograničenjima za proizvodnju u ratarstvu pripada 41.630
U N1 klasu pripadaju privremeno nepogodna tla za obradu u ratarstvu (prekomjerni
utjecaj vlaženja tla podzemnom, poplavnom i slivnom vodom). Ukupna površina
privremeno nepogodnih tala je 25.427 ha.
U N2 klasu trajno nepogodnih tala pripadaju tla koja se ne isplati meliorirati, a
njihova ukupna površina iznosi 1.042 ha.
Veliko bogatstvo i potencijal za navodnjavanje Vukovarsko-srijemske
županije su tla P1 i P2 klase u koje ukupno pripada oko 95.614 ha.
2.5.2. Voda
Hidrografiju područja Vukovarsko-srijemske županije u najvećoj mjeri određuju
morfološke karakteristike slivova Save i Dunava. U Dunav Sava ima unos vode od
55.880 x 106 m3 godišnje i sa srednjim protokom od 1772 m3/s, vodom je bogatija od
mnogih europskih rijeka. Dunav je u Hrvatskoj u duljini od 138 km. U Hrvatskom
dijelu Dunav teče Panonskom nizinom s neznatnim padom i malim brzinama, pa su
zbog toga nastale mnogobrojne krivine i riječni otoci. Najviše vode Dunav nosi kroz
našu zemlju u travnju i svibnju, jer je tada topljenje snijega u slivu Drave, a u
podunavlju pada kiša.
Obzirom da nije samo voda pretpostavka za navodnjavanje, već i osnovna
infrastruktura sustava kanala koji osim za odvodnju mogu poslužiti i za
navodnjavanje, ta će se tematika detaljnije obraditi.
Potencijal površinskih voda
Sliv rijeke Vuke
Ukupna površina slivnoga područja rijeke Vuke je 175.565 ha. Sliv Vuke se može
podijeliti u tri podsliva: Sliv Vuke 58% 112.352 ha; Sliv Dunava 22% 32.870 ha; Sliv
Drava 20% 30.343 ha, 175.565 ha.
Osnovna slivna orijentacija je Dunav, a glavni vodotoci su rijeka Vuka i Bobotski
kanal.
Ukupna površina Dunavskog sliva je F = 145.222 ha ili 80%. Sjeveroistočni dio
područja sa glavnim vodotokom Poganovačko – kravičkim kanalom gravitira u
Dravu. Ukupna površina Dravskog sliva je F = 30.343 ha ili 20%. Zbog ovih
hidrografskih odnosa u slivu, u projektima se često upotrebljava naziv sliv VukeDrave-Dunava. Na 1600 ha je izvedena cijevna drenaža. Odvodnja ukupnog sliva
rijeke Vuke vezana je uglavnom na samo tri recipijenta:
- najvažniji je rijeka Vuka (uglavnom je glavni odvodni recipijent desnog zaobalja),
- Bobotski kanal ( uglavnom je glavni odvodni recipijent lijevog zaobalja),
- Poganovačko-Kravički kanal (glavni odvodni recipijent dijela Dravskog sliva).
Na uređenju korita Vuke izvedena je kineta korita. Antinski prekop je izgrađen radi
skraćenja toka rijeke Vuke.
Ukupna dužina kanala na području županije je 3264 km. Glavni kanali 539 km 3. i 4.
red 2725 km. Županija Vukovarsko-srijemska u slivu rijeke Vuke je sa površinama:
u bivšoj općini Vinkovci 15.281 ha i u bivšoj općini Vukovar 23.420 ha, ukupno :
38.701 ha. Izgradnja objekata na vodotocima (pregrade, crpne stanice, sifoni,
akumulacije), izgradnja vodnih stepenica biti će poticaj za izgradnju sistema za
navodnjavanje.
37
Sliv Biđ-Bosuta
Biđ-Bosutsko polje je najveća hidrotehničko-melioracijska cjelina u Hrvatskoj sa
površinom 343.200 ha. Po poljoprivrednim potencijalima je također među vodećim.
U Hrvatskoj je 307.600 ha, dok je u Vojvodini 35.600 ha. Područje je sa stoljetnom
tradicijom gospodarenja i uređenja zemljišta. Ulaganja u hidrotehničke melioracije
dala su velike efekte u poljoprivrednoj proizvodnji. Razlike velikih voda Save i
Dunava imaju denivelaciju od ≈ 4,0 m, pa se može zaključiti, da postoji dobar
gradijent pada, koji se korisno može iskoristiti za odvodnju savskog sliva u Dunav.
Glavni recipijent Bosut ukupne je dužine 118,2 km, Biđ je dužine 57,1 km, što
ukupno iznosi 175,3 km. Ukupni uzdužni pad je cca 11,50 m, pa imamo pad
nivelete od 0,065‰, što se smatra malim padom. Iz topografskih razloga sva
odvodnja je usmjerena od rijeke Save prema Biđu i Bosutu, jer ne postoje nikakve
mogućnosti permanentne gravitacijske odvodnje kraćim tokovima u rijeku Savu.
Bosut ima vrlo veliko korito dubine 5-8 m i širine u razini terena 50—60 m, sa
dubinom vode 2-4 m.
Duljina rijeka, vodotoka i kanala na području Vukovarsko-srijemske županije
Naziv
Duljina, km
187,83
Rijeke
Vodotoci
94,34
Kanali I reda
214,18
Kanali II reda
134,90
Kanali III reda
294,07
Kanali IV reda
3.818,11
__________________________
Ukupno:
4.743,43
Vodu za navodnjavanje na ovom području može se planirati:
Trenutno
- iz rijeka Save, Dunava, Vuke, Bosuta
- iz akumulacija na vodotocima i jezerima, Opatovac, Tompojevački ritovi, Grabovo
- iz podzemne vode
U Planu
- iz budućeg višenamjenskog kanala Dunav – Sava,
- iz planiranih i izgrađenih akumulacija,
- iz buduće vodne stepenice HE Osijek i budućeg Kanala Osijek.
Prema izrađenome planu navodnjavanja Županije prioriteti za navodnjavanje bi bili
slijedeći:
U prvoj fazi moguće je natapati cca 8.000 ha, a to je površina koja je već sada
spremna za natapanje. To su područja neposredno uz kanal Dunav-Sava ili
gravitiraju slivnom području kanala, kao i uz postojeće mikroakumulacije na
navedenom području. Za 3000 ha već postoje studije ili projekti natapanja i to su
površine i lokacije na području ranijih poljoprivrednih poduzeća ≪Sopot≫,
≪Retkovci≫, ≪Andrijaševci≫, ≪Jankovci≫, ≪Blato≫. Ostale površine koje se
mogu natapati u I fazi su direktno iz Višenamjenskog kanala Dunav-Sava (2.300
ha), direktno iz Bosuta (1.500 ha), iz Biđa (300 ha), iz Berave (200 ha), iz
mikroakumulacija (700 ha).
U drugoj fazi predviđa se dodatnih 14.000 ha na osnovnih 8.000 ha. To je površina
koju prije natapanja treba nužno agrotehnički urediti.
38
U trećoj fazi se predviđa dodatnih 12.900 ha poljoprivrednog zemljišta, koje prije
natapanja zahtjeva znatnije hidrotehničke i agrotehničke melioracije.
U konačnoj fazi izgrađenosti sustava za natapanje 34.900 ha poljoprivrednih
površina na području Vukovarsko-srijemske županije, što je i konačno rješenje
natapanja područja uz višenamjenski kanal Dunav-Sava potrebne su slijedeće
količine vode po izvorima vode:
- iz područja pod utjecajem kanala Dunav-Sava 132,2 x 106 m3 /god.
- iz mikroakumulacija i direktno iz Dunava 7,4 x 106 m3 /god.
____________________________________________________
ukupno : 139,6 x 106 m3 /god.
Radni nivo vode u kanalu za plovidbu na koti 80,00 mnm osigurava direktno
(zapadni dio) ili putem sustava ustava i kontroliranih preljeva (istočni dio)
mogućnost natapanja oko 33.000 ha poljoprivrednih površina, i kontrolirano
osiguranje režima voda na oko 36.000 ha šumskih površina.
Korištenje voda iz podzemlja trebalo bi na području Županije svesti na namanju
moguću razinu jer ju treba čuvati za piće, a gore navedene količine zaista
predstavljaju obilje vode koje značajno premašuje potrebe Županije.
2.5.3. Stanovništvo - zainteresiranost za poljoprivrednu proizvodnju i
navodnjavanje
Temeljne pretpostavke za navodnjavanje, kako je naprijed napisano su
poljoprivredno zemljište i dovoljna količina vode na raspolaganju, no za uspješnost
navodnjavanja je presudno osposobljeno stanovništvo, dakle čovjek, odnosno
struka.
Prema popisu stanovništva 1991. godine Vukovarsko-srijemska županija je imala
231.187 stanovnika, 2001. g. je imala 204.768 stanovnika, a 2011. samo 179.521,
što ukazuje na značajno smanjenje stanovništva u dvadeset godina. Broj
stanovnika se uglavnom smanjivao na selima, a dio stanovništva osim prirodnim
odumiranjem je i rezultat preseljenja u predgrađa i prigradska naselja gradova u
županiji (Vinkovci, Županja, Vukovar, Ilok).
Realizacijom zacrtanih planova NAPNAV-a na području Vukovarsko-srijemske
županije će se stvoriti pretpostavke za navodnjavanje za novih cca 5000 ha uz
postojećih 1718,22 ha.
Poljoprivrednici i stanovništvo općenito će biti zainteresirani za
navodnjavanje onoliko, koliko će biti ispunjeni temeljni preduvjeti za
uvođenje, zadržavanje i razvoj navodnjavanja. Navodnjavanje, dakle, osim što
stabilizira i povećava urode gotovo svih poljoprivrednih kultura, treba
rezultirati i većom dohodovnošću u poljoprivredi. Ti preduvjeti biti će
ispunjeni, ukoliko se uspješno uspije na razini Republike Hrvatske, županije i
lokalne samouprave osigurati siguran plasman i naplata poljoprivrednih
proizvoda po realnim proizvodnim cijenama.
2.5.4. Trenutno stanje navodnjavanja
Od zanimljivijih većih površina bitno je spomenuti navodnjavanje na R.J. Grabovo
koje je u sastavu koncerna Agrokor. Preuzimanjem VUPIK-a od strane koncerna
39
„Agrokor“ od 2010.godine instaliraju se dodatno još tri automatizirana kružna stroja
(centar pivot) tako da je danas trenutno u funkciji ukupno 10 strojeva, površina
koja se danas navodnjava iznosi preko 540 ha. Dolazi do značajnih promjena i u
proizvodnoj strukturi i težište zanimanja postaje razno povrće: luk, grašak, kukuruz
šećerac i kukuruz kokičar, mrkva, krumpir i peršin. U postrnoj sjetvi uzgajaju se
kulture (sirak, sudanska trava, silažni kukuruz) uglavnom za potrebe stočarstva.
Ustaljena je praksa da je radna površina ispod većih kružnih strojeva zasijana s
dvije kulture, obično pola – pola (na primjer luk i grašak, grašak i mrkva, krumpir i
mrkva ili krumpir i grašak) u cilju olakšanja posla navodnjavanja. Naime, kod
strojeva većeg radnog zahvata u pitanju su površine i preko 100 ha gdje kružnom
krilu treba i do 7 dana da obiđe puni krug.
Uklapajući se u izgled navodnjavane površine i nastojeći da se ista što bolje pokrije
postavljena su automatizirana kišna krila kružnog kretanja različitih dužina (320 do
450 m) sa osiguranim podzemnih dovodom vode i električne energije. Na dijelovima
površine gdje je bilo neopravdano instalirati kružna krila navodnjavalo se
samohodnim sektorskim rasprskivačem – Tifon-sustav. Puni pogon instalirane
crpne stanice (CS) od 360 l/s vode do sada nije korišten. Do sada je rađeno sa 200
l/s, a od 2013.godine počelo se raditi sa 250 l/s. Iz CS izlazi voda pod tlakom od 6
bara. U prošloj 2012. proizvodnoj godini na vodozahvatu akumulacije „Grabovo“ nije
nedostajalo vode, a dodatno se 350.000 m3 vode osiguralo crpljenjem iz Dunava.
Tijekom trajanja IRRI projekta izrađen je Registar navodnjavanja Vukovarskosrijemske županije (Prilog 1) u kojemu su evidentirani osnovni podatci o korisnicima
sustava za navodnjavanje. Registar sadrži slijedeće podatke: redni broj; naziv i
adresa korisnika; način navodnjavanja i sustav navodnjavanja; izvor vode; kultura,
površina (ha); godina postavljanja sustava navodnjavanja i kontakt osoba.
Na području županije je evidentirano ukupno 50 korisnika sustava za
navodnjavanje, a navodnjavana površina iznosi ukupno 1723,80 ha (stanje
kolovoz, 2013.g.). Od načina navodnjavanja su prisutni navodnjavanje umjetnom
kišom – kišenje i lokalizirano navodnjavanje. Od sustava kišenja se koriste, lineari i
centar pivoti (na velikim površinama), kišna krila na tifonu, tifoni sa rasprskivačem i
rasprskivači različitih izvedbi. Lokalizirano navodnjavanje je najčešće u obliku
kapanja, a vrlo malo mikrorasprskivači. Izvor vode za navodnjavanje su rijeke
Bosut, Biđ, i Spačva, akumulacija Grabovo sa dopunjavanjem vode iz Dunava;
akumulacije „Tompojevačkih ritova“, različiti bunari dublji i plići - podzemno.
Zastupljenost kultura koje se navodnjavaju su: povrće razno, ratarske kulture, batat,
sjemenski krumpir, krumpir konzumni, lubenice, breskve, jabuke, kruške. Dakle,
prisutna je prilično velika raznovrsnost poljoprivrednih kultura. Površine pod
navodnjavanjem su veličine od 200 m2 u plastenicima do 2100 m2, te od 0,5 ha do
800 ha navodnjavanja na „otvorenoj“ površini. Što se tiče početaka navodnjavanja
na značajnijim površinama na području Županije oni datiraju od 1980. godine, na
tadašnjem VUPIKU, kada su postavljeni centar pivot sustavi (umjetna kiša) na
površini oko 350 ha. Tada su se uglavnom navodnjavali sjemenski usjevi
(sjemenska soja i kukuruz). Također se povremeno dio poduzetnika bavio
povrćarstvom, ali je intenzivniji razvoj navodnjavanja nakon Domovinskoga rata
nastavljen poslije 2004. godine, a iniciran je NAPNAV-om, kao pozitivnim primjerom
kako se sustavno i ustrajno potiče određena djelatnost u poljoprivredi.
Navedeni podatci iz registra navodnjavanja će poslužiti kao temeljni dokument koji
će se povremeno (svake godine jednom) nadopunjavati, a postojeće podatke
također provjeravati i evidentirati eventualni prestanak bavljenjem navodnjavanjem.
Vjerojatno u ovome registru nije naveden svaki pojedinac i točna površina, jer je dio
40
ljudi vjerojatno i svjesno netočno prikazao površinu, brineći se da će biti
eventualnoga novoga poreza, što je „usađeno“ u podsvijest naših poljoprivrednika.
No, s vremenom će se dobiti točni i pouzdani podatci koji će struci biti od velike
koristi. Podatci će poslužiti kao osnova za, ocjenu postojećega stanja, davanje
smjernica, donošenje odgovarajućih mjera pomoći i poticanja navodnjavanja na
razini županije ili općine.
Rezultati realizacije NAPNAV-a koji se odnose na navodnjavanje u županiji
Vukovarsko-srijemskoj
NAPNAV se provodi kroz tri faze:
- Planovi navodnjavanja županija (PNŽ),
- Pilot – projekti navodnjavanja (PPN)
- A. Projektna dokumentacija za pojedinačne sustave navodnjavanja (SN) te
- B. Sanacije/Rekonstrukcija postojećih i izgradnja novih sustava
navodnjavanja.
Planovi navodnjavanja po županijama (PNŽ). Svaka županija, a tako i Vukovarskosrijemska je na svojim tijelima donijela odluku o izradi plana navodnjavanja na
njezinom teritoriju. Po izradi plana je plan usvojen od strane županijske skupštine.
Navedeni plan navodnjavanja je ključni planski dokument kojim se definiraju
mogućnosti i potrebe za navodnjavanjem poljoprivredne proizvodnje na području
županije.
Pilot-projekti navodnjavanja (PPN)
Temeljem NAPNAV-a određena su četiri nacionalna pilot projekta, a od toga su dva
u županiji Vukovarsko-srijemskoj:
Biđ-bosutsko polje (4057 + ha) u sklopu Višenamjenskog kanala Dunav-Sava
(Vukovar – Šamac) koji ujedno predstavlja i prvu fazu Kanala
- Sustav navodnjavanja u veličini od 4057+ ha u I. fazi (idejni projekt za
poljoprivredne površine smještene obostrano u pojasu melioracijskog kanala,
krajnji korisnici još nisu detaljnije identificirani).
- Dovodni melioracijski kanal za navodnjavanje će, osim direktnog izvora vode
za navodnjavanje pilot projekta, imati i ulogu dohranjivanja dominantnih
vodotoka Bosut i Biđ (preko kanala Konjsko i vodotoka Istočna Berava) te
manjih prirodnih i/ili umjetnih vodotoka (Jošava, Bitulja, Beravica, Moštanik,
Moravnik, Dobrovo, Konjsko, Kaluđer, Kladavac, Jasinje, Istočna i Zapadna
Berava) u malovodnim mjesecima čime se stvaraju uvjeti za navodnjavanje
poljoprivrednih površina na širem području.
-
-
Dovodni melioracijski kanal za navodnjavanje od rijeke Save (st. 312+150)
do kanala Konjsko, ukupne duljine od 14 772 m i prosječne širine pojasa
zahvata 120 m, predviđen je za izgradnju u II etape tj. šest dionica. Glavni
hidrotehnički objekti na trasi su: propust na AC Zagreb – Lipovac, propust na
ŽP Vrpolje – Slavonski Šamac te ustava i crpna stanica (početni kapacitet je
3
3
2,5 m /s, a konačni 10 m /s).
Ukupna vrijednost investicije kanala procjenjuje se na 417 mil. kn, a sustava
navodnjavanja I. faze na cca 276 mil. kn.
41
- projektna dokumentacija i ishođenje dozvola (ishođeno pet od ukupno šest
građevinskih dozvola),
- studija izvodljivosti,
- otkup zemljišta,
- pripremni radovi za gradnju kanala radi prihvata voda iz kanala
(rekonstrukcija vodotoka Konjsko u duljini 1,8 km, sanacija vodotoka Biđ i
Istočna Berava),
- pripremni radovi za gradnju kanala - probna arheološka istraživanja u
pojasu kanala s manjim djelomičnim dovršenjem zaštitnih arheoloških
istraživanja određenih lokaliteta,
- izgradnja I. dionice kanala ukupne duljine 6,1 km,
- izgradnja cca 30% II. dionice kanala ukupne duljine 5,9 km,
- izgradnja cca 90% III. dionice kanala (propust ispod autoceste tehnologijom
mikrotuneliranja) ukupne duljine 0,2 km,
- izgradnja cca 5% IV. dionice (cestovni prijelazi) kanala ukupne duljine 1,6
km,
- izgradnja cca 58% V. dionice kanala (propust ispod željezničke pruge
tehnologijom mikrotuneliranja) ukupne duljine 0,5 km,
- stručni nadzor (projektantski, arheološki, građevinski, geotehnički,
geodetski, elektrotehnički),
- monitoring poljoprivrednih zemljišta i voda.
S obzirom na veličinu, višenamjenski karakter i važnost, ovo je najveći
projekt NAPNAV-a u koji je ukupno uloženo cca 260 mil. kn u ovom
razdoblju.
Sustav navodnjavanja Opatovac (Vukovarsko-srijemska županija - završeno)
– rekonstrukcija – sanacija zbog oštećenja
- NPPN Opatovac smješten je na samom krajnjem istoku RH (Vukovarskosrijemska županija). Krajnji korisnici na području pilot projekta su većinom
poslovni subjekti (Vupik d.d. Vukovar, Agro-Tovarnik d.o.o. Tovarnik, AgroLovas d.o.o. Lovas) i poljoprivredne zadruge (PZ Lovas, PZ Nova Zadruga).
3
Obuhvaća višenamjensku akumulaciju korisnog volumena 904 350 m na
potoku Čopinac (Mlinski potok) iz koje će se zahvaćati voda za
navodnjavanje 705 ha kvalitetnog poljoprivrednog zemljišta
- putem crpne stanice instaliranog kapaciteta 320 l/s i pripadajućeg tlačnog
distribucijskog cjevovoda ukupne duljine 16,3 km. Ukupna vrijednost
investicije iznosi cca 46 mil. kn.
- U ovom razdoblju u potpunosti je dovršena izgradnja akumulacije i sustava
navodnjavanja u što je uloženo cca 46 mil. kn. S obzirom da su se pojavili
određeni problemi u funkcioniranju akumulacije Opatovac, priprema je
potrebna dokumentacije i sanacija iste je u tijeku.
Projektna dokumentacija za sustave navodnjavanja
Za poznate lokacije intenzivne poljoprivredne proizvodnje i zainteresirane krajnje
korisnike, u skladu s planovima navodnjavanja županija, pokrenuta je izrada
projektne dokumentacije praćena ishođenjem svih potrebnih dozvola za gradnju
pojedinačnih sustava javnog navodnjavanja prema važećim zakonskim propisima.
Osim navedenog, ova pozicija sadržava i podpozicije kojima su Hrvatske vode
42
nositelji aktivnosti što se uglavnom odnosi na izradu studijske dokumentacije
potrebne za učinkovitiju organizaciju i realizaciju NAPNAV-a na razini Republike
Hrvatske (Studije izvodljivosti u sklopu pripreme Projekta razvoja navodnjavanja
Svjetske banke, Studija optimalizacije tehničkih rješenja zahvata vode i uspostava
informacijskog sustava navodnjavanja za potrebe upravljanja i planiranja sustavima
za navodnjavanje).
U razdoblju 2004.-2011.g., potpuno ili djelomično je nastavljena, izrađena ili
započeta izrada različite razine projektne dokumentacije (od idejnog rješenja do
izvedbenog projekta) i ishođenja dozvola za ukupno 71 sustav navodnjavanja (cca
83 000 ha uključujući i novoizgrađene sustave) širom RH.
Sanacija i rekonstrukcija postojećih i izgradnja novih sustava za
navodnjavanje
Do dovršenja izrade projektne dokumentacije i ishođenja potrebnih dozvola za
gradnju novih sustava navodnjavanja, otpočela je sanacija i rekonstrukcija
postojećih građevina sustava navodnjavanja koje su, zbog stagnacije ove
djelatnosti posljednjih godina, uništena ili zapuštena.
U ovom razdoblju, u potpunosti su sanirana i u funkciji četiri sustava: SN Vrana (cca
530 ha) u Zadarskoj županiji, SN Grabovo (cca 677 ha) i SN Borinci (cca 700 ha)
u Vukovarsko srijemskoj županiji te SN Valtura (cca 80 ha) u Istarskoj županiji.
Djelomična sanacija provodila se na pet sustava u ukupnom obuhvatu cca 2 000 ha
državnog zemljišta (SN Sinjsko polje, SN Imotsko polje, SN Rastok, SN
Neretvansko polje, SN Puškaš/Osijek). Kroz program djelomične i potpune sanacije
ukupno je osposobljeno cca 3 987 ha.
Uvažavajući činjenicu postojeće agrarne strukture, potrebe za okrupnjavanjem i
boljoj organizaciji proizvođača, financiranje izgradnje novih sustava navodnjavanja
predviđeno je NAPNAV-om s obzirom na veličinu površine, količinu zahvaćene
vode i potencijalne krajnje korisnike. Država prema preporukama NAPNAV-a,
putem udjela sufinanciranja, ovisno o veličini sustava stimulira okrupnjavanje
zemljišta i udruživanje poljoprivrednih proizvođača, što konačno vodi racionalnijem
gospodarenju izgrađenim sustavima.
U potpunosti je dovršena izgradnja 5 novih sustava javnog navodnjavanja ukupnog
obuhvata 1 222 ha i ukupne vrijednosti 93,1 mil. kuna, a jedan je u Vukovarskosrijemskoj županiji:
- SN Poljoprivredno šumarske škole Vinkovci (52 ha, zahvat vode iz rijeke
Bosut, CS 50 l/s, TDM 1,9 km, cijevna drenaža 15 km) u vrijednosti investicije
4,9 mil. kuna.
Paralelno sa sanacijom postojećih i izgradnjom novih sustava za navodnjavanje,
Hrvatske vode – Sektor zaštite od štetnog djelovanja voda i Jedinica za provedbu
NAPNAV-a - intenzivno rade i na osnovnim preduvjetima za razvoj navodnjavanja
na nekom području tj. osiguranju dovoljnih količina vode u vidu izrade projektne
dokumentacije i izgradnje planiranih višenamjenskih akumulacija (akumulacija
Londža-I. etapa, Lipovac) te održavanju i sanaciji postojećih (npr. Koljak, Bistra,
Vlačine, Grabovac i dr.).
Na području Vukovarsko-srijemske županije planirana je izgradnja slijedećih
sustava navodnjavanja (dokumentacija je u različitim fazama izrade):
43
1. SN Kajiševac; SN Sopot; SN Penave; SN Ervenica; SN Lipovac; SN Blata Cerna; SN Borinci; SN Grabovo veći dio završen.
U okviru programa u periodu do dovršenja potrebne tehničke dokumentacije i
ishođenja potrebnih dozvola za izgradnju novih sustava, započelo se sa sanacijom
postojećih sustava navodnjavanja. Za Vukovarsko-srijemsku županiju, su bitni
Sustav navodnjavanja Grabovo, I faza 500 ha, korisnik je Vupik Vukovar i sustav
navodnjavanja Borinci, cca 700 ha.
U 2011. godini pokrenut je značajan broj novih investicija s jednogodišnjom ili
višegodišnjom realizacijom od čega je za Vukovarsko-srijemsku županiju najbitnija
izgradnja dovodnog melioracijskog kanala za navodnjavanje Biđ-bosutskog polja
(II.-V. dionica).
Po osiguranim sredstvima, osim nastavka poslova po ugovornim obvezama, se
nastavlja s izradom projektne dokumentacije, a na području Vukovarsko-srijemske
županije: sustav navodnjavanja (SN) Lovas – Tompojevci – Tovarnik (cca 5 000
ha).
S obzirom na veliki obuhvat navedenih sustava za koje se počinje ili nastavlja
izrađivati projektna dokumentacija, stručni tim je predlažio financiranje u omjerima
80% državni proračun, a 20% JP(R)S.
2.6. Sustavi navodnjavanja koji se primjenjuju na području Županije
Kao što je napisano u poglavlju 2.5. u okviru načina umjetnoga kišenja, od sustava
za navodnjavanje se koriste hidromati – lineari i centar pivoti. Lineari se uglavnom
koriste za navodnjavanje povrća (PIK Vinkovci d.d. i Vupik d.d.) u kombinaciji sa
kišnim krilima.
Centar pivot sustavi povremeno (ovisno o prioritetima) se koriste i za navodnjavanje
sjemenskoga kukuruza. Navedeni sustavi čine glavninu sustava i zauzimaju
najveće površine.
Kišna krila na tifonu i tifoni sa rasprskivačem se uglavnom koriste na OPG-ima za
navodnjavanje povrća kao i rasprskivači različitih izvedbi.
Lokalizirano navodnjavanje se primjenjuje najčešće u obliku kapanja i najčešće se
koristi za navodnjavanje povrća i voća.
Mikrorasprskivači kao sustavi koji pripadaju lokaliziranome navodnjavanju su za
sada manje u primjeni, a za očekivati je njihovo širenje obzirom na njihovu
učinkovitost i prednosti.
2.7. Ograničenja uspostavljanju održivog navodnjavanja na području Županije
Ograničenja uspostavljanju održivog navodnjavanja na području Vukovarskosrijemske županije mogu se sumirati:
- nema dovoljno kontinuiteta u zacrtanim planovima navodnjavanja na razini države
i županija (ne razumijevanje za potrebu nastavka započetih programa);
- ograničenje u financijskoj moći poljoprivrednih gospodarstava jer ne postoje (ili
nisu dovoljne) „kreditne linije“ sa stimulativnim kamatama (ili sufinanciranim
kamatama) od strane države i županije za poticanje navodnjavanja, iako je
NAPNAV velika podrška navodnjavanju;
- veće angažiranje samih poduzetnika i udruga na korištenju sredstava
međunarodne zajednice – Europske unije (projekti slični IRRI-u);
44
- hidrogeološke barijere na određenim područjima Županije gdje voda nije dostupna
iz velikih rijeka ili nekim drugim projektima (zbog postojanja ne vodonosnih slojeva
tla koji su negdje i više desetina metara) što poskupljuje i otežava navodnjavanje;
- neizrađen registar subjekata koji koriste sustave za navodnjavanje – riješeno IRRI
projektom;
- nepostojanje podzakonskih akata kojima se operacionaliziraju obaveze i zadaci u
pogledu provođenja aktivnosti i mjera vezanih za zaštitu voda i provođenje
održivoga navodnjavanja;
- usitnjenost posjeda i mali posjedi za srednje i veće projekte navodnjavanja koji su
često puta i racionalniji u investicijama, ali u današnje vrijeme nestabilna tržišta još
uvijek nose priličan rizik;
- usitnjenost i nedovoljna organiziranost proizvođača kako bi na tržištu nastupili
jedinstveni i izborili veće i stabilne cijene;
- organizirani otkup proizvoda i sigurna naplata istih;
- organiziran sustav hladnjača za čuvanje proizvoda i kontinuitet prodaje i cijene.
Drugih većih prepreka trenutno nema, ali sve nabrojane su prilično velike. Također
je moguće očekivati povećanje naknade i cijene vode za navodnjavanje, promjenom
zakona i podzakonskih akata. To financijsko opterećenje bi trebalo „prebaciti“ na
druge subjekte u sustavu proizvodnje i prodaje hrane. Navedeno svakako ne bi
stimulativno i ohrabrujuće djelovalo na aktualne i buduće korisnike sustava za
navodnjavanje.
2.8. Prijedlozi za uvođenje održivog navodnjavanja u županiji Vukovarskosrijemskoj
Kako bi se postigao primarni cilj naveden u samom Prijedlogu ovog Projekta
financiranog od strane EU kroz sredstva IPA, koji glasi:
„Projektom se želi doprinijeti povećanju proizvodnje usjeva i povećanju
prihoda poljoprivrednika u općinama Lovas i Tompojevci kroz poticanje
proizvodnje
poljoprivrednih
proizvođača
uvođenjem
sustava
za
navodnjavanje u poljoprivredi, unaprjeđivanje znanja poljoprivrednika i
stručnosti tehničara i povećanjem suradnje i svijesti javnosti o
navodnjavanju.
U cilju poboljšanja kompetencija ciljnih skupina predviđeno je:
a) provođenje istraživanja vezano za trenutno stanje u upravljanju
navodnjavanjem unutar ciljnog područja uz stvaranje registra subjekata
koji koriste sustave za navodnjavanje,
b) postavljanje i praćenje demonstracijskih polja uz unaprjeđenje prakse
upravljanja vodnim resursima/bavljenja poljoprivredom u području
provedbe projekta i provođenje istraživanja na eksperimentalnom
području tijekom jedne proizvodne sezone,
c) obučavanje tehničara za savjetovanje poljoprivrednika o metodama
navodnjavanja uz stvaranje priručnika o tehnikama navodnjavanja,
d) prezentiranje rezultata i studijska putovanja postojećim sustavima za
navodnjavanje“.
Realiziranje navedenih ciljeva će nesumnjivo rezultirati većim prinosima, ali i većom
kvalitetom proizvedenih proizvoda, te pristupačnijom i konkurentnijom cijenom.
45
Također je potrebno ukloniti ili svesti na minimum prethodno spomenuta
ograničenja razvoju navodnjavanja na svim razinama.
To za održivo navodnjavanje na području Županije podrazumijeva slijedeće:
- okrupnjavanje zemljišnih posjeda;
- uređenju zemljišta u smislu poboljšanja plodnosti;
- gnojidbu poljoprivrednih kultura planirati prema iznošenju hraniva prinosom kako
ne bismo osiromašivali oranice;
- kontinuirano održavanje postojećih i prema potrebi izgradnji novih sustava za
odvodnju kao preduvjet navodnjavanja;
- poljoprivredu postepeno osuvremenjivati poljoprivrednom tehnikom prateći
suvremene trendove obrade tla;
- izgradnjom suvremenih skladišnih kapaciteta sa potrebnim rashladnim
kapacitetima;
- nabavu suvremenih linija za sortiranje, kalibriranje, doradu, preradu i pakiranje
poljoprivrednih proizvoda;
- dodavati količinu vode pri navodnjavanju prema potrebama poljoprivrednih kultura,
ne previše, niti premalo;
- sadržaj vode u tlu određivati dovoljno pouzdanim mjernim uređajima kako bismo
dodali vode samo koliko je potrebno;
- kontinuiranom edukacijom i učenjem primati nova znanja o uzgajanim kulturama i
povećanju ekološke svijesti;
- osigurati kontinuirano prisustvo regionalne i lokalne samouprave kod
poljoprivrednih proizvođača, kako bi novim projektima osigurala održavanje trenda
korištenja EU fondova i projekata, kao jednim od bitnih preduvjeta za
osuvremenjivanje proizvodnje i održavanje aktualnima i ravnopravnim članovima
EU zajednice.
U Planu navodnjavanja Vukovarsko-srijemske županije su pojedinačno nabrojane
brojne akumulacije i retencije koje bi nakon izgradnje omogućile navodnjavanje
značajnijeg dijela površina. Izgradnjom planiranih akumulacija bi brojne površine
imale vodu za navodnjavanje.
46
3. Potencijali i trenutno stanje navodnjavanja u općini Lovas
Općina Lovas je pogranična općina, obuhvaća dio uskog pojasa uz rijeku Dunav,
koji na sjeveru rijekom, a na jugu kopnom graniči sa susjednom državom Srbijom.
Ukupna dužina graničnog pojasa iznosi 12 km - 6 km rijekom Dunav i isto toliko
kopnene granice. Na istoku Općina Lovas graniči s gradom Ilokom, na zapadu s
Gradom Vukovarom i Općinom Tompojevci te na jugu s Općinom Tovarnik. Općina
Lovas formirana je u svibnju 1993. godine temeljem Zakona o područjima županija,
gradova i općina u Republici Hrvatskoj i sastavni je dio Vukovarsko srijemske
županije. Općinu Lovas čine dva naselja: Opatovac i Lovas. Ukupna površina
općine iznosi 4.252 ha ili 42,52 km2. Prosječna nadmorska visina prostora općine je
120 m.n.m.
Potencijali i trenutno stanje navodnjavanja u općini Lovas obrađeni su u slijedećim
poglavljima: Potrebe i razlozi navodnjavanja, specifičnosti poljoprivredne
proizvodnje i navodnjavanja, stanje melioracija i planirani projekti na području
općine, tla i njihova pogodnost za navodnjavanje na području općine Lovas,
potencijali za navodnjavanje u općini, ograničenja uspostavljanju održivog
navodnjavanja na području općine Lovas i prijedlozi za uvođenje održivog
navodnjavanja u općini Lovas.
„Po povratku u Lovas, lokalna vlast susrela se s velikim problemom uništene,
devastirane ili neodržavane infrastrukture, čije je stanje, jednom riječju, bilo
katastrofalno. Tako je zatečena elektroenergetska mreža bila u vrlo lošem stanju s
čestim prekidima u opskrbi električne energije, a javna rasvjeta gotovo nije niti
postojala. Ceste su bile uništene, neodržavane i oštećene ratnim događanjima.
Stanje vodoopskrbnog sustava, nastalo uslijed neodržavanja i oštećivanja, bilo je
katastrofalno, a gotovo svakodnevni kvarovi uzrokovali su česte prekide u
vodoopskrbi. Kanalska mreža bila je zapuštena, a na području oba naselja
zatečeno je više od 60 „divljih” nelegalnih odlagališta otpada. Groblja, nogostupi i
parkirališna mjesta bila su zarasla korovom te vrlo teško prepoznatljiva.“ (Izvornik,
web stranica općine Lovas).
Požrtvovnim radom poslije Domovinskoga rata, uz veliko zalaganje vodećih ljudi
općine Lovas, Vlade Republike Hrvatske i nadležnih ministarstava, Vukovarskosrijemske županije, državnih fondova i međunarodnih donatora općina Lovas danas
raspolaže dobrom infrastrukturom kao bitnom pretpostavkom za razvoj.
3.1. Potrebe i razlozi navodnjavanja
Navodnjavanje je agrotehnička (ili melioracijska mjera) kojom se dodaje voda
poljoprivrednome zemljištu sa ciljem postizanja povoljnoga vodnoga režima
povoljnoga za rast i razvoj određene kulture sa ciljem postizanja što većega
prinosa. Navodnjavanje osigurava poljoprivrednim proizvođačima visoke prinose
poljoprivrednih kultura i kada prirodni uvjeti nisu pogodni za to, dakle kada
nedostaje oborine, odnosno kada je narušen vodozračni režim tla. Povećanim
brojem sušnih razdoblja svjedoci smo sve većih potreba poljoprivrednih kultura za
navodnjavanjem.
47
Analiza klime ukazuje da količina oborina i nije značajno smanjena, no raspored i
oscilacija količine oborine su vrlo veliki. Tendenciju zasušenja smo „osjetili“ u suhoj
2011. i vrlo suhoj i toploj 2012.g. Ova, 2013. godina je bila vrlo specifična i za dio
kultura na području Lovasa nije bilo potrebe za navodnjavanjem.
Osiguranje dovoljno vode za navodnjavanje u skladu sa potrebama pojedine
poljoprivredne proizvodnje, osnovni je zadatak Hrvatskih voda ili pojedinih
koncesionara, lokalne ili regionalne samouprave, ovisno kako je to već zakonom
raulirano. Temeljem provedenih stručnih analiza klime sušne godine se javljaju
svakih tri do pet godina, a njihov intenzitet je različit. Ovisno o intenzitetu i dužini
trajanja suša može smanjiti prinose pojedinih poljoprivrednih kultura, u prosjeku od
20% do 80%. Na području istočne Hrvatske, kojoj pripada i županija Vukovarskosrijemska nedostaje u prosjeku od 50 do 250 mm kiše (najčešće ovisi o kulturi,
dužini vegetacije, temperaturama zraka tijekom vegetacije, svojstvima tla, tehnici
navodnjavanja dubini korijena, sklopu i dr.).
Ublažavanje smanjenja prinosa je moguće kvalitetnom i stručnom provedbom
agrotehničkih mjera (pravovremena i dobra gnojidba i obrada tla, kvalitetno i
pravovremeno izvedena sjetva, odabir kvalitetnih sorti i hibrida, zaštita usjeva od
bolesti i štetnika), no to ima svoju granicu.
Neosporno je da navedeno ukazuje na potrebe navodnjavanja poljoprivrednih
kultura na području općine Lovas.
Navodnjavanjem se u poljoprivrednoj proizvodnji povećavaju prinosi, iskoristivost
tla, mogućnost postrne sjetve, veća dohodovnost, povećava se sigurnost
proizvodnje, može se postići ujednačena kvaliteta proizvoda. Veći nedostatak vode
se može nadoknaditi samo navodnjavanjem.
Područje županije Vukovarsko-srijemske raspolaže sa prilično velikim količinama
vode jer se nalazi između rijeka Dunava i Save, a tu su i manje riječice Biđ, Bosut (i
druge) koje će se planiranim projektima obogaćivati vodom iz Dunava i Save i tako
stvoriti uvjete za navodnjavanje velikih površina. Podzemne vode na području
županije su različite dubine i izdašnosti vodonosnika, no obzirom na nabrojane
potencijale, bili bi šteta koristiti vodu iz podzemlja jer ju treba čuvati za piće.
Temeljni razlozi za navodnjavanje poljoprivrednih kultura na općini Lovas su
uglavnom slijedeći:
- povećanje prinosa poljoprivrednih kultura (voća i povrća)
- stabiliziranje proizvodnje u sušnim godinama i veća sigurnost prinosa
- prilično ujednačena kakvoća poljoprivrednih proizvoda te mogućnost
ugovaranja proizvoda i sigurnost investiranja u preradu
- nedovoljna ponuda voća i povrća ujednačenoga kvaliteta
- globalne klimatske promjene koje su primjetne i u Hrvatskoj
- kontinuirano smanjenje poljoprivrednih površina
- pristupačni i raspoloživi kapaciteti vode
- negativna bilanca voda tijekom vegetacije, pogotovo u srpnju i kolovozu
- bolje iskorištenje potencijala vode
48
3.2. Specifičnosti poljoprivredne proizvodnje i navodnjavanja
Općina Lovas sastoji se iz sela Lovas i Opatovac, a zauzimaju ukupno 42,52 km 2.
Od navedenih površina 35,38 km2 (83,21%) su poljoprivredne površine, 2,40 km 2
(5,64%) šume, 2,39 km2 (5,62%) vode, 1,98 km2 (4,66%) građevinske površine i
0,37 km2 (0.87%) ostale površine. Poljoprivreda predstavlja najznačajniju privrednu
granu.
U općini poljoprivredna proizvodnja dominira i predstavlja najznačajniju djelatnost.
Kako je poljoprivreda najznačajnija djelatnost to je i razvitak navedenih naselja i
standard stanovništva direktno vezan uz poboljšanje poljoprivredne proizvodnje i
pokretanja na njoj baziranih prerađivačkih pogona.
Za analizu korištenoga poljoprivrednoga zemljišta su korišteni podatci iz popisa
poljoprivrede 2003.g. koje je do danas predstavlja detaljnu analizu stanja u
poljoprivredi. Iz Tablice 2. je primjetno da u općini Lovas ima 376 kućanstava, 944
ha ukupno raspoloživoga zemljišta, a od toga 887 ha poljoprivrednoga zemljišta u
ukupno čak 1013 parcela. Prosječna veličina parcele u općini Lovas iznosi 0,88 ha,
a kućanstva 2,36 ha. Od 2003.g. do danas se stanje vjerojatno promijenilo u pravcu
okrupnjivanja površina kao i smanjenja broja stanovnika.
Tablica 2. Korišteno zemljište poljoprivrednih kućanstava istraživanog prostora (Izvor: Popis
poljoprivrede 2003., DSZ RH)
Područje
Općine
Broj
kućanstava
Tompojevci
Lovas
488
376
Ukupno
raspoloživa
površina
zemljišta
Korišteno poljoprivredno zemljište
Ostalo
zemljište
Ukupno
U
vlasništvu
Uzeto u
zakup
Dano u
zakup
(ha)
(ha)
(ha)
(ha)
(ha)
(ha)
2797,63
943,69
2696,89
886,67
2283,7
903,15
1051,2
337,48
638,01
353,96
100,74
57,02
Broj parcela
korištenoga
polj.
zemljišta
2272
1013
Tablica 3. Prosječna veličina poljoprivrednih gospodarstava i korištenih parcela u Lovasu i
Tompojevci
Područje
općine
Tompojevci
Lovas
Prosječna veličina
parcele
(ha/parceli)
1,19
0,88
kućanstva
(ha/kućanstvu)
5,53
2,36
Analizom postojećega stanja poljoprivredne proizvodnje i navodnjavanja na
području općine Lovas može za zaključiti:
- najviše obradivih površina zauzima ratarska proizvodnja;
- najzastupljenije ratarske kulture su: kukuruz, pšenica, ječam, industrijsko i
krmno bilje (soja, suncokret, lucerna);
- kulture pod višegodišnjim nasadima, voćnjaci i vinogradi su tradicija općine
Lovas sa tendencijom porasta, dok je proizvodnja povrća uz nekoliko izuzetaka,
najčešće za vlastite potrebe. Neznatne površine se nalaze pod plasteničkom
proizvodnjom povrća, namijenjenog za tržište;
49
- postoje pojedinačni primjeri tehnološki napredne i dohodovno isplative
poljoprivredne proizvodnje, no zbog vrlo varijabilnih cijena poljoprivrednih
proizvoda njihova stabilnost je sve neizvjesnija. U pravilu se radi o nekoliko
dobrih stabilnih tvrtki koje se bave poljoprivrednom i otkupom polj. proizvoda.
Također ima i pojedinačnih primjernih većih proizvođača, no na ograničenim
površinama. Njihov dalji napredak, kao i napredak potencijalnih novih
proizvođača treba potaknuti uspješnim primjerom. Često je napredak ograničen
zbog nestabilnoga tržišta, a posebno cijena polj. proizvoda, ali također i zbog
nedostatka vode za navodnjavanje kao jednoga od temeljnih elemenata;
- općina Lovas trenutno ne raspolaže sa dovoljnim količinama vode koja se može
koristiti za navodnjavanje, iako iz rijeke Dunav može koristiti koliko je potrebno
vode. Podzemne vode su prilično duboko i prilično su skupe za navodnjavanje;
- Mjesto Opatovac je trenutno u boljoj pozicji od Lovasa jer je novoizgrađena
akumulacija Opatovac stvorila pretposatvake za navodnjavnaje oko 700 ha;
- sustavi zahvata vode i distribucije vode za navodnjavanje izuzetno su skupi i
njihova ekonomska efikasnost u pravilu se temelji na ekonomičnosti proizvodnje,
no kada pomogne zajednica, kao u slučaju akumulacije Opatovac, to je velika
pomoć;
- mali poljoprivredni proizvođači ne raspolažu sa dovoljno znanja niti sredstava
za izgradnju ovakvih sustava, pa je potrebna pomoć države ili lokalne zajednice;
- manji broj poljoprivrednih proizvođača, koji i primjenjuju suvremeniju tehnologiju
i proizvode dohodovno isplative kulture, uveli su navodnjavanje na manjim
površinama, ali primjenjuju najjednostavnije i najjeftinije oblike;
- odsustvo znanja o stručnoj primjeni navodnjavanja kao kompleksnom problemu
koji obuhvaća znanja iz oblasti tla, fiziologije biljaka, kvaliteta vode i tehničkim
referencama sustava navodnjavanja;
- voda koja se koristi za navodnjavanje je najčešće iz vodovoda, zbog velike
dubine, agregati i dubinske crpke se nisu koristile;
- kvalitetno rješavanje infrastrukture za navodnjavanje omogućiti će sustav u
okviru akumulacije Opatovac, te dodatno širenje mreže odnosno dovoda vode do
svih zainteresiranih korisnika u općini kao i Projekt „Višenamjensko korištenje
ritova na području općina Lovas i Tompojevci“, koji je u tijeku.
3.3. Stanje melioracijske odvodnje i planirani projekti iz melioracija
Obzirom da je kvalitetna odvodnja suvišne vode sa poljoprivrednih površina,
temeljna pretpostavka navodnjavanja, analizirana ja navedena problematika.
Na području općine Lovas je dovoljno gusta kanalska mreža i odvodnja uglavnom
dobro funkcionira i zbog prirode reljefa. Pretežito blago brežuljkast teren rezultira
ubrzanim otjecanjem vode kada se jave kiše većega intenziteta. Voda se tada
slijeva u ritove i obogaćuje rezerve vode u podzemlju, ali i uzrokujući eroziju tla
pogotovo gdje je obrada tla u pravcu nagiba terena i dok usjevi nisu dovoljno
razvijeni.
Jedna od značajnijih aktivnosti na području općine je revitalizacija vodenih površina
u slivu Dunava i projekt „Višenamjensko korištenje ritova na području općina Lovas i
Tompojevci“ (Izvor: Hrvatske vode, 2009.). Projektom je obuhvaćeno područje
desnog zaobalja rijeke Dunav i to istočno od grada Vukovara do naselja Opatovac.
50
Cilj projekta je obnova i revitalizacija ritova te višenamjensko korištenje raspoloživih
vodnih izvora za potrebe razvoja navodnjavanja i ostale namjene na vodnim
sustavima Savak, Boris, Bosut i Opatovac. Za razliku trenutne zapunjenosti
retencijskog područja sa oko 3 milijuna m 3 vode, u okviru naznačenog područja
(površine od oko 600 ha) procjenjuje se moguće povećanje retencijskog kapaciteta
područja na oko 10 milijuna m3 vode.
Akumuliranje vode u ritovima moguće je iz prirodnih izvora i oborina, kao i
dovođenjem vode crpljenjem iz Dunava koji je izdašan vodom tijekom cijele godine.
U okviru navedenog, obnoviti će se i dograditi postojeće i izgradit nove pregrade
(ustave) vode u cilju uređenja cjelokupnog vodnog sustava i reguliranog tečenja
vode.
Program obnove ritova i osiguranja vode vodnih sustava Savak, Boris, Bosut i
Opatovac za navodnjavanje temelji se na smjernicama plana navodnjavanja
Vukovarsko-srijemske županije, potrebi i mogućnostima osiguranja vode za
navodnjavanje uz uvažavanje prostorno-planske namjene naznačenog prostora.
Nadalje, projektima revitalizacije vodenih površina na području Drave i Dunava
(Hrvatske vode, 2011.) predviđeno je, između ostalog, „Projektima u pripremi za
potrebe natječaja u okviru IPA CBC programa Mađarska-Hrvatska i Hrvatska –
Srbija“ – revitalizacija ribnjaka Bečka na području Lovasa (IPA CBC HR-RS).
Revitalizacija obuhvaća: obnovu 6 ribnjačarskih tabli ukupne površine oko 6 ha,
obnovu izvorišta (zdenaca) podzemne vode, uređenje obala i pristupnih putova za
potrebe sporta i rekreacije, izmuljivanje zapuštenih ribnjačarskih tabli te
revitalizaciju postojećih i uspostavu novih vodenih površina, te obnovu
hidrotehničkih građevina za upravljanje vodama.
Izgrađena akumulacija Opatovac, kao potencijal vode za navodnjavanje u općini
Lovas analizirana je u prethodnom poglavlju.
3.4. Potencijali za navodnjavanje
Potencijali za navodnjavanje u općini su analizirani kroz tri bitne sastavnice:
poljoprivredno zemljište, voda i stanovništvo.
3.4.1. Poljoprivredno zemljište
Kako je navedeno u poglavlju 3.2. u Općini Lovas od ukupne površine, čak 35,38
km2 (83,21%) su poljoprivredne površine. Na širem području (općine Lovas,
Tompjevci i Tovarnik) je također situacija vrlo povoljna i prosječne površine
korištenog zemljišta poljoprivrednih kućanstava čine uglavnom:
- oranice i vrtovi više od 95%,
- na površinama korištenih oranica i vrtova u okviru naznačenog
istraživanog prostora najviše se uzgajaju žitarice više od 65%, uljano
sjemenje i plodovi 23%, šećerna repa 6% i td.
- izrađen je registar navodnjavanih površina
- na području općine Lovas registriran je 1 korisnik koji posjeduje
uređaje za navodnjavanje, a IRRI projektom su stvoreni preduvjeti za
još 4,5 ha.
51
-
-
navodnjavanih površina ima svega 1 ha, proizvodnja svježega povrća
(kupus, rajčica i paprika),
gotovo su zanemarive aktivnosti na provođenju agrotehničkih mjera
na oranicama na zasnivanju međuusjeva, podusjeva i naknadnih
usjeva,
zaštićeni prostori registrirani su na području općine Tompojevci 800
m2 , Lovas 100 m2,
u okviru korištenih oranica i vrtova udio pod povrćem iznosi od 0,38 do
0,65% ukupno korištene površine
prema vrstama voćnih stabala, poljoprivredna kućanstva najviše
uzgajaju jabuku i šljivu, te kruške i breskve. Ukupna je rodna površina
vinograda 11,12 ha (plantažnih 6,14 ha) i najveća je na području
općine Lovas 5,04 ha (plantažnih 2,7 ha),
u okviru naznačenog područja ima malo dopunskih djelatnosti na
posjedu kućanstava (turizam, uzgoj ribe, proizvodnja obnovljive
energije), s preradom poljoprivrednih proizvoda,
prema prodaji poljoprivrednih proizvoda u 2002. godini najveći broj
kućanstava bavi se prodajom žitarica, prodajom svinja, prodajom
ind.bilja, 3,7 % prodajom goveda i kravljeg mlijeka, te, manji dio
prodajom povrća
Tla i njihova pogodnost za navodnjavanje na širem području i području
općine Lovas
U sklopu poljoprivredne problematike navodnjavanja poljoprivrednog zemljišta na
području općina Lovas i Tompojevci, temeljem postojećih podataka utvrđene su
značajke tla s procjenom sadašnje i potencijalne pogodnosti tla za navodnjavanje.
Planirano područje navodnjavanja proteže se duž postojećih ritova i akumulacija, iz
akumulacije Opatovac, te dovođenjem vode iz Dunava u akumulaciju Opatovac.
Općina Lovas je sastavni dio projekta koji obuhvaća projektno područje
predstavljeno je u okviru 9 postojećih i potencijalnih sustava navodnjavanja: SN
Opatovac (705 ha), SN Sokolovac (182 ha), SN Pavlovac (171 ha), SN Grabovo
(2116 ha), SN Kajiševac (501 ha), SN Berak (497 ha), SN Negoslavci (411), SN
Đeletovci (179) i SN Tovarnik (1747 ha). Od navedenih općini Lovas pripada
Opatovac. Veliki dio projektnog područja na sjevernom dijelu je okrupnjeno
poljoprivredno zemljište s formiranim proizvodnim tablama koje se koriste u
intenzivnoj poljoprivrednoj proizvodnji u okviru postojećih poljoprivrednih poduzeća
„Vupik d.d.“, Agrotovarnik“ „PZ Lovas“ i dr., dok su ostale proizvodne površine dosta
manje. Na području SN Opatovac organizirana je voćarska proizvodnja i
navodnjavanje kapanjem.
U okviru obrade podataka izrađena je pedološka karta (u prilogu 1) te namjenska
karta pogodnosti tla za navodnjavanje (u prilogu 2) šireg područja. Obje karte u
tiskanom obliku u mjerilu 1:50.000 su sastavni dio pedološko-hidropedološke
osnove.
Na istraživanom području determinirana su tla iz odjela automorfnih i hidromorfnih
tala. Uglavnom dominiraju tla iz odijela automorfnih tala od kojih su najzastupljenija
černozemna i eutrično smeđa tla, te antropogena tla na lesu nastala iz eutrično
smeđeg tla i černozema. Tla cijeloga područja istraživanja (Lovasa i Tompojevaca) i
52
malo šire su prikazana u okviru 13 kartiranih jedinica na pedološkoj karti mjerila
1:50.000 (u Prilogu 1), a zastupljenost tala na cjelokupnom području istraživanja
prikazana je u Tablici 4 dok je zastupljenost na susatvu navodnjavanja Opatovac
prikazana u Tablici 5.
Tablica 4. Zastupljenost tala na širem području istraživanja (Tompojevci, Lovas,
Tovarnik)
Sistematska jedinica
Površina
ha
Aluvijalno-koluvijalno, oglejeno
%
19
0.29
4
0.06
1568
24,09
72
1.11
224
3.45
1429
21.95
Černozem posmedjeni na lesu
37
0.57
Černozem karbonatni na lesu
812
12.47
Černozem izluzeni, srednje duboki
274
4.20
Rigosoli na lesu
151
2.32
8
0.12
Lesivirano-pseudoglejno
71
1.09
Amfiglej mineralni i humozni
93
1,43
1345
20.67
402
6.17
6509
100,00
Hipoglej mineralni
Antropogena tla na lesu
Silikatno karbonatni sirozem
Eutrično smedja lesivirana
Eutrično smedje tipično tlo na lesu
Lesivirano
Hidromeliorirano iz ritske crnice
Hidromeliorirano iz hipogleja
UKUPNO
Tablica 5. Zastupljenost tala na području SN Opatovac
Sistematska jedinica
Aluvijalno – koluvijalno, oglejeno
Površina
ha
%
2,2
0,3
198,0
28,1
Silikatno karbonatni sirozem
1,9
0,3
Eutrično smeđe tlo na lesu
1,9
0,3
Černozem posmeđeni na lesu
37,3
5,3
Černozem karbonatni na lesu
319,5
45,3
Černozem izluženi, srednje duboki
144,2
20,5
UKUPNO
705,0
100,0
Antropogena tla na lesu
53
Na području istraživanja su vrlo zastupljena tla: antropogeno tlo na lesu, černozem
karbonatni na lesu i černozem izluženi srednje duboki (Tablica 5., ukupno 93,9%),
stoga će biti i detaljnije opisana njihova svojstva.
Antropogena tla na lesu
Antropogena tla njiva i drvenastih kultura–voćnjaka i vinograda na lesu na
projektnom području prvenstveno su izvedena iz černozema i iz eutrično smeđeg
tla. Rasprostranjena su na 198,0 ha odnosno 28,1% površina. To su uglavnom tla
praškasto ilovaste teksture, malo porozna (42,5-51,3%vol.), osrednjeg kapaciteta tla
za vodu (35,1-31,9%vol.), a zraka imaju od 4,9 do 16,2%vol. Reakcija kod
antropogenih tala iz černozema je alkalična, vrlo slabo do slabo su humozna,
fiziološki aktivnim fosforom, ovisno o gnojidbi su slaba do bogato opskrbljena.
Černozem
Černozem je tlo koje se razvija u semiaridnom do aridnom klimatu. To je tip tla koji
karakterizira automorfni način vlaženja, odnosno vlaženje isključivo oborinama,
dobre prirodne dreniranosti, koja omogućava nesmetanu perkolaciju oborinske vode
kroz profil tla. Ima dobro razvijen humusno akumulativni horizont debljine veće 40
cm, ispod kojega se nalazi prijelazni AC horizont prosječne debljine oko 30 cm.
Javlja se kao dominantna jedinica ili sporedni član zemljišne kombinacije (Prilog
201.). Rasprostranjen je na 463,7 ha odnosno 65,8% površina sustava
navodnjavanja Opatovac.
Na istraživanom području izdvojeno je 3 niže sistematske jedinice:
- na lesu karbonatni, srednje duboki i duboki
- na lesu izluženi, srednje duboki i duboki
- na lesu posmeđeni, srednje duboki i duboki
Obzirom na mehanički sastav, černozemi su uglavnom praškasto ilovaste, do
praškasto glinasto ilovaste teksture. Ukupna poroznost je velika, a vodo-zračni
odnosi izrazito povoljni, dok je mrvičasta struktura povoljne stabilnosti.
Reakcija karbonatnog černozema je alkalna, a podpovršinski horizont sadrži 5-13%
karbonata. S dubinom sadržaj ukupnih karbonata raste do 36%. U površinskom
oraničnom sloju sadržaj humusa se na širem području kreće od 1,2 do 3,8%.
Opskrbljenost biljci pristupačnim fosforom isto tako varira u širokim granicama od
slabe do bogate opskrbljenosti, dok je kalijem ovo tlo uglavnom umjereno do bogato
opskrbljeno, a sve ovisi o gnojidbi. Reakcija izluženog černozema je u površinskom
i podpovršinskom horizontu slabo kisela, ima do 3% humusa, a opskrbljenost
fiziološko aktivnim fosforom i kalijem također ovisi o gnojidbi, pogotovo tijekom
dužega razdoblja.
Rigolana tla vinograda
Ova antropogena tla izvedena su iz černozema i nalaze se na području sustava
navodnjavanja Sokolovac na površini od 151 ha i u Opatovcu na imanju Citrus
d.o.o. Dubokom obradom te meliorativnom gnojidbom stvoren je antropogeni P
horizont s povećanim sadržajem fiziološki aktivnih hraniva uslijed meliorativne
54
gnojidbe. Ova tla su uglavnom praškasto ilovaste, do praškasto glinasto ilovaste
teksture, velike poroznosti, mrvičaste strukture, stabilnih strukturnih agregata i vrlo
povoljnih vodno zračnih odnosa.
Procjena pogodnosti tala za navodnjavanje i mjere uređenja
U prethodnom dijelu prikazane su osnovne značajke tla na istraživanom području,
dok se u ovome dijelu prikazuju rezultati procjene pogodnosti sistematskih/kartiranih
jedinica tla za navodnjavanje.
Koncepcija i kriterij procjene
Temeljni kriteriji vrednovanja su prema FAO, 1976., a modifikacija prema Vidačeku
(1981.). Redovi određuju pogodnost (P) ili nepogodnost (N) tla za navodnjavanje,
klase stupanj pogodnosti odnosno P-1 pogodna tla, P-2 umjereno pogodna ili
umjereno ograničeno pogodna tla, P-3 ograničeno pogodna tla za navodnjavanje, te
klase N-1 privremenu i klase N-2 trajnu nepogodnost tla odnosno zemljišta za
navodnjavanje.
Potklase pogodnosti i nepogodnosti određuju vrstu i intenzitet ograničenja tla za
navodnjavanje, uvažavajući kriterije i zahtjeve intenzivne poljoprivredne proizvodnje
u uvjetima navodnjavanja. Osim u užem smislu pedoloških i hidropedoloških
značajki, uvažavaju se ograničenja – značajke terena odnosno poljoprivrednog
zemljišta i za vrednovanje potencijalne pogodnosti mogući troškovi održavanja
sustava navodnjavanja.
Vrste ograničenja koje određuju potklase pogodnosti i nepogodnosti tla za
navodnjavanje u konkretnom slučaju uključuju: ed – efektivna dubina ili plitko tlo, h
– slaba opskrbljenost biljnim hranivima, dr – dreniranost ili ocjeditost tla, kv –
kapacitet tla za vodu, z – zbijenost, vt – sadržaj gline, V –povremeno visoka razina
podzemne vode u profilu tla, v – sporo procjedne i/ili stagnirajuće površinske vode, t
– troškovi održavanja plodnosti tla u uvjetima navodnjavanja.
Rezultat procjene pogodnosti tala za navodnjavanje
Na temelju spomenutih kriterija, te detaljnih značajki i svojstava pojedinih
sistematskih jedinica tla, izvršena je procjena njihove sadašnje i potencijalne
pogodnosti za navodnjavanje. Naime, sadašnja pogodnost utvrđena je na temelju
dominantnih ograničenja, sukladno kojima su preporučene mjere popravke tla u
vidu agro ili/ i hidromelioracija. Uz pretpostavku otklanjanja navedenih ograničenja
utvrđena je i potencijalna pogodnost tla za navodnjavanje. Na istraživanom
području utvrđene su klase pogodnih tala P-1, umjereno pogodnih P-2, ograničeno
pogodnih P-3 i trajno nepogodnih N-2 tala.
Pogodnost tala šireg područja istraživanja prikazana je na Slici 1. Pogodnost tala za
navodnjavanje na karti mjerila 1:50 000 prikazana je na osnovu dominantne
sistematske jedinice u okviru kartirane jedinice. Pogodnost tala na cjelokupnom
području istraživanja prikazana je u tablici 6., dok je pogodnost tala na sustavu
navodnjavanja Opatovac prikazana u Tablici 7.
Tablica 6. Sadašnja i potencijalna pogodnost, te mjere uređenja tla
55
Površina
Sistematska jedinica
Antropogena tla na lesu
Eutrično smedje tipicno
tlo na lesu
Černozem posmeđeni
na lesu
Černozem karbonatni
na lesu
Černozem izluzeni,
srednje duboki
Potencijalna
pogodnost
%
P-1,h
Agromelioracije
P-1
1429
P-1,h
Agromelioracije
P-1
37
P-1,h
Agromelioracije
P-1
812
P-1,h
Agromelioracije
P-1
274
P-1,h
Agromelioracije
P-1
151
P-1,h
Agromelioracije
P-1
4271
65,6%
224
P-2, h, dr
Agromelioracije
P-1
Agromelioracije
P-1
Agromelioracije
P-2
Agromelioracije
P-2
Agromelioracije
P-2
Agromelioracije+
hidromelioracije
P-2
Agromelioracije
P-3
Agromelioracije
P-2
Agromelioracije+
hidromelioracije
P-3
Eutrično smeđa
lesivirana
Lesivirano
8
P-2, h, dr,
k
P-2, h dr,
V
P-2, h, dr,
vt
Aluvijalno-koluvijalno,
oglejeno
Hidromeliorirano iz
ritske crnice
Hidromeliorirano iz
hipogleja
1345
402
P-2, h, dr
UKUPNO P-2
1998
30,7%
4
P-3, h, V
19
Hipoglej mineralni
Silikatno karbonatni
sirozem
Lesiviranopseudoglejno
72
71
UKUPNO P-3
P-3, h, n,
a
P-3, h, dr,
k
145
2,2
Amfiglejna mineralna i
humozna
93
N-2, dr, v,
V
UKUPNO N-1
93
1,4%
UKUPNO
Mjere uređenja
1568
Rigosoli na lesu
UKUPNO P-1
Sadašnja
pogodnost
ha
6510
100
Tablica 7. Klase i potklase pogodnosti tala za navodnjavanje na području SN Opatovac
Sadašnja
pogodnost
Mjere uređenja
Potencijalna
pogodnost
P-2, h dr, V
Agromelioracije
P-2
2,2
P-1,h
Agromelioracije
P-1
198,0
P-3, h, n, a
Agromelioracije
P-3
1,9
Eutrično smeđe tlo na lesu
P-1,h
Agromelioracije
P-1
1,9
Černozem posmeđeni na lesu
P-1,h
Agromelioracije
P-1
37,3
Černozem karbonatni na lesu
P-1,h
Agromelioracije
P-1
319,5
Černozem izluženi, srednje duboki
P-1,h
Agromelioracije
P-1
144,2
Sistematska jedinica
Aluvijalno – koluvijalno, oglejeno
Antropogena tla na lesu
Silikatno karbonatni sirozem
Površina
(ha)
56
Kriteriji procjene pogodnosti tala za navodnjavanje na širem području
istraživanja
Pogodna tla za navodnjavanje P-1
Klasi pogodnih tala za navodnjavanje pripadaju tla bez značajnih ograničenja za
navodnjavanje ili s ograničenjima koja neće značajno utjecati na produktivnost,
dobit i primjenu navodnjavanja. Na istraživanom području ovoj klasi pripadaju
slijedeće pedosistematske jedinice:
Černozem na lesu izluženi
Černozem na lesu karbonatni
Černozem na lesu posmeđeni
Rigosoli na lesu
Antropogena tla na lesu
Eutrično smeđe tipično na lesu
Navedena tla nemaju značajnijih ograničenja, ali svakako u uvjetima navodnjavanja
treba voditi brigu o vertikalnoj vodopropusnosti i zbijenosti tla u zoni černozemnih,
eutrično smeđih i antropogenih tala, te redovito provoditi dubinsko rahljenje.
Umjereno pogodna tla za navodnjavanje P-2
U umjereno pogodna tla P-2 klase pogodnosti svrstane su sljedeće kartirane
odnosno sistematske jedinice tla:
Eutrično smeđe lesivirano
Lesivirano tipično
Aluvijalno koluvijalno oglejeno
Hidromeliorirano tlo iz hipogleja
Hidromeliorirano tlo iz ritske crnice
Postojeća ograničenja kod lesiviranih tala uglavnom se odnose na jaku kiselost i
slabu humoznost u oraničnom horizontu, te zbijenost podoraničnog horizonta.
Uslijed povećanog sadržaja krupnijih čestica ova tla imaju mali kationski
izmjenjivački kapacitet, te im je zasićenost adsorpcijskog kompleksa tla bazama
mala. U takvim uvjetima dolazi do nepristupačnosti pojedinih hraniva koja se u
kiseloj sredini nalaze u oblicima nedostupnim za biljke. Ovoj klasi pogodnosti
pripada i eutrično smeđe lesivirano tlo. Osnovna ograničenja ovih tala su zbijenost
podoraničnih horizonata lesiviranih varijanti zbog povećanog sadržaja čestica gline
u odnosu na oranični horizont. Na osnovu kasnije predloženih mjera uređenja
poljoprivrednog zemljišta dio ovih tala prešao bi u klasu pogodnih tala za
navodnjavanje.
Ograničeno pogodna tla P-3
U ograničeno pogodna tla P-3 klase pogodnosti svrstane su sljedeće kartirane
odnosno sistematske jedinice tla:
Lesivirano pseudoglejno tlo
Silikatno-karbonatni sirozem
Hipoglej mineralni
Nabrojana tla s ograničenjima koja znatno ugrožavaju produktivnost, dobit i
primjenu navodnjavanja. Lesivirana pseudoglejna tla imaju smanjenu
57
vodopropusnost u podoraničnim tj. iluvijalnim horizontima i kiselu reakciju tla.
Glavna ograničenja silikatno karbonatnog sirozema je nagib terena i podložnost
eroziji, alkalna reakcija tla, te nizak sadržaj organske tvari.
Trajno nepogodna tla N-2
U trajno nepogodna tla N-2 klase pogodnosti svrstano je tlo koje se nalazi na
najnižim pozicijama istraživanog područja uz same vodene površine na području
ritova. Ova klasa tala rasprostranjena je na malim površinama, a pripada joj
močvarnog glejno amfiglejno i hipoglejno tlo. Zbog visokih troškova održavanja
plodnosti ova tla bi trebalo isključiti iz navodnjavanja.
S obzirom na najniže pozicije terena u zoni hipoglejnih tala te povećanog sadržaja
čestica gline, visoke razine podzemne vode te stagnirajućih površinskih voda ova
tla su dosta problematična za obradu. Tijekom zime i proljeća na ovim površinama
dolazi do propadanja usjeva zbog „ležanja“ površinske vode i jako je otežana, a u
pojedinim godinama čak i nemoguća, njihova obrada za sjetvu jarih kultura.
58
Slika 1. Pogodnost tala za navodnjavanje šireg područja istraživanja
Zastupljenost tala na području SN Opatovac pokazuje da je oko 94% tala na
području SN Opatovac pogodno za navodnjavanje i da pripada u pogodna i
umjereno pogodna tla za navodnjavanje, a na području općine Lovas prelazi
90%. Navedeno je odlična pretpostavka za navodnjavanje.
3.4.2. Voda
Općina Lovas potencijalno raspolaže sa prilično velikim količinama vode jer se
nalazi relativno blizu rijeke Dunav. Izgradnjom akumulacije Opatovac tijekom
zadnjih nekoliko godina stvoreni su preduvjeti za navodnjavanje oko 700 ha
poljoprivrednih površina na području mjesta Opatovac. Nažalost, nakon izgradnje je
bilo problema sa kontrolnim ispustom, pa je ovoga ljeta u tijeku sanacija koja će
vjerojatno biti završena ove jeseni. Već na godinu (vegetacija 2014.) može se
računati na određene količine vode za navodnjavanje. Izgrađene su ustava, crpna
stanica i temeljni ispust, dakle, kompletna akumulacija na potoku Čopinac koji je
bujničnoga karatera tijekom zimskih i proljetnih mjeseci, a ukupnoga kapaciteta oko
jedan milijun m3. Navedena količina vode nije dovoljna jer se ne bi trebala za
navodnjavanje isprazniti cijela akumulacija, dio vode bi trebao ostati za život flore i
faune, kao i za rekreativne sadržaje. Nadokandu vode je lako ostvariti dovođenjem
potrebne količine vode iz Dunava koji je vrlo izdašan. Temeljem navedenoga vidimo
da su mogućnosti navodnjavanja u općini Lovas vrlo realne i velike.
Što se tiče podzemnih voda na području općine Lovas, vodonosnici su upitne
izdašnosti, nalaze se na dubinama većim od 100 m, a to je preskupo i neizvjesno za
navodnjavanje poljoprivrednih kultura jer je danas dohodovnost u poljoprivredi
prilično mala i neizvjesna.
3.4.3. Stanovništvo – zainteresiranost za poljoprivrednu proizvodnju i
navodnjavanje
Okosnicu gospodarskog razvoja u Općini Lovas činila je i čini poljoprivredna
proizvodnja. Budućnost poljoprivredne proizvodnje su vjerojatno obiteljska
gospodarstva i poljoprivredna poduzeća, koja s vremenom trebaju formirati
zaokružene cjeline što većoj mjeri finalizirati svoju proizvodnju. Težište je na
podizanju višegodišnjih nasada, što značajno bilo financijski podupirano od Vlade
Republike Hrvatske, Vukovarsko-srijemska županije i Općine Lovas. Slijedom toga,
općina Lovas prodala je individualnim poljoprivrednim proizvođačima 156 ha
državnog poljoprivrednog zemljišta. Vrlo bitno je i usvajanje te provođenje
Programa raspolaganja državnim poljoprivrednim zemljištem na području općine
(povrat, zakup, prodaja i koncesija poljoprivrednih površina), što je u najvećem
dijelu i realizirano.
Vrlo veliki napori su učinjeni i da bi se realizirao projekt navodnjavanja, uz
mogućnost korištenja voda za intenzivnu poljoprivrednu proizvodnju od strane
poduzeća i obiteljskih gospodarstava. Također, izvršena je i izmjera državnog
poljoprivrednog zemljišta, u svrhu povrata i prodaje zemljišta. Aktivni su i programi
poticajnih mjera u poljoprivredi, koje zajednički financiraju Vukovarsko-srijemska
59
županija i Općina Lovas. Značajan napredak postignut je i u projektu podizanja
višegodišnjih nasada, u okviru kojeg je podignuto novih 70 ha voćnjaka i vinograda.
Na području općine direktno ili indirektno djeluju pravni subjekti kojima je djelatnost
uglavnom poljoprivreda te se smatraju bitnim nositeljima razvoja. Najznačajniji
privredni subjekti u općini Lovas su: P.Z.”Lovas”; “Arator“ d.o.o.; AGRO-LOVAS
d.o.o.; Vupik d.d.; PZ “NOVA ZADRUGA“; Agrotovarnik d.o.o.; Citrus d.o.o.; PZ
“DUNAV”; Triko d.o.o. Ilok, pogon u Lovasu.
Osnivanjem udruge za navodnjavanje i iskazivanjem interesa u IRRI projektu stvoriti
će se pretpostavka za navodnjavanje novih 3,5 ha voćanjaka (jabuka, kruška i
šljiva). Vjerujemo da će to biti osnova i poticaj za intenzivniji razvoj navodnjavanja i
njegovu stručnu primjenu. Znanje koje će pojedinci i tvrtke steći tijekom trajanja
IRRI projekta bi se moglo višestruko isplatiti i doprinijeti širenju navodnjavanja i
općem razvoju mjesta. Navodnjavanjem se može stvoriti osnova za kontinuiranu i
sigurnu proizvodnju poljoprivrednih proizvoda za prodaju na području općine i šire,
a pogotovo za stvaranje mogućnosti skladišnih i preradbenih kapaciteta.
3.4.4. Trenutno stanje navodnjavanja u općini Lovas
Tijekom trajanja IRRI projekta od voditeljice projekta smo dobili spoznaju da je
Registar ustrojen od strane županije, po općinama i da će se povremeno
dopunjavati. U sklopu ovoga projekta je u općini snimljeno postojeće stanje
navodnjavanja i izrađen obrazac za evidenciju navodnjavanja u općini. Temeljem
redovitoga popunjavanja i upisa novih podataka, stvoriti će se baza korisnika
navodnjavanja. On ubuduće može poslužiti za različite analize i donošenje različitih
smjernica i poticaja u navodnjavanju. Nažalost, trenutno u Lovasu ima samo jedan
korisnik, 1 ha, a ostalo su sporadična navodnjavanja po vrtovima i okućnicam ai
vrtovima iz vodovodnoga sustava, što je zapravo navodnjavanje u tragovima. U
sastavu ovoga projekta je u tijeku postavljanje sustava na 3,5 ha (kod ukupno 4
korisnika). Navodnjavati će se sustavom kapanja, na kulturama jabuka, kruška i
šljiva, te povrće koje se do sada jedino i navodnjavalo.
3.5. Sustavi navodnjavanja koji se primjenjuju na području općine
Na području općine Lovas ima samo jedan korisnik koji je koristio sustav
navodnjavanja kapanjem i to je prilično uspješno primjenjivao na povrću. Vodu
koristi iz vodovoda direktno i nije koristio posebne uređaje za mjerenje količine
vode, filtere za pročišćavanje, uređaje za gnojidbu istovremeno sa navodnjavanjem
(fertirigaciju), a niti uređaje za sadržaj vode u tlu. Dakle, kontrola količine vode i
trenutka početka navodnjavanja je primjenjivana iskustveno i prilično uspješno.
Tijekom realizacije IRRI projekta još je napravljeno 4 pet novih sustava
navodnjavanja.
Svi ugrađeni sustavi pripadaju lokaliziranom navodnjavanju i imaju ugrađeno
kapanje, samo je na jednom mjestu za pokusne potrebe ugrađeno navodnjavanje
mikrorasprskivačima (višegodišnji nasad – kruška).
3.6. Ograničenja uspostavljanju održivog navodnjavanja na području općine
Lovas
60
Ograničenja uspostavljanju održivog navodnjavanja na području općine Lovas
mogu se sumirati kako slijedi:
- nedostatak planova upravljanja vodama za ovo vodno područje (nema izrađenoga
plana, studije, elaborata...);
- neizrađen registar subjekata koji koriste sustave za navodnjavanje – rješeno IRRI
projektom;
- ograničenje u financijskoj moći poljoprivrednih gospodarstava jer ne postoje (ili
nisu dovoljne) „kreditne linije“ sa stimulativnim kamatama (ili sufinanciranim
kamatama) od strane države i županije za poticanje navodnjavanja;
- veće angažiranje na korištenju sredstava međunarodne zajednice – Europske
unije (projekti slični IRRI-ju);
- hidrogeološke barijere na određenim područjima općine Lovas (i županije) gdje
voda nije dostupna iz velikih rijeka ili nekim drugim projektima (zbog postojanja ne
vodonosnih slojeva tla koji nekada mogu biti i više desetina metara) što poskupljuje
i otežava navodnjavanje;
- nepostojanje podzakonskih akata kojima se operacionaliziraju obaveze i zadaci u
pogledu provođenja aktivnosti i mjera vezanih za zaštitu voda i provođenje
održivoga navodnjavanja;
- usitnjenost posjeda i mali posjedi;
- usitnjenost i nedovoljna organiziranost proizvođača kako bi na tržištu nastupili
jedinstveni i izborili veće i stabilne cijene;
- organizirani otkup proizvoda i sigurna naplata istih;
- organiziran sustav hladnjača za čuvanje proizvoda i kontinuitet prodaje i cijene.
Drugih većih prepreka trenutno nema, ali sve nabrojane su prilično velike. Također
je moguće očekivati povećanje naknade i cijene vode za navodnjavanje, promjenom
zakona i podzakonskih akata. To financijsko opterećenje bi trebalo „prebaciti“ na
druge subjekte u sustavu proizvodnje i prodaje hrane. Navedeno svakako ne bi
stimulativno i ohrabrujeuće djelovalo na aktualne i buduće korisnike sustava za
navodnjavanje.
3.7. Prijedlozi za uvođenje održivog navodnjavanja u općini Lovas
Kako bi se postigao primarni cilj naveden u samom Prijedlogu ovog Projekta
financiranog od strane EU kroz sredstva IPA, koji glasi:
Projektom se želi doprinijeti povećanju proizvodnje usjeva i povećanju
prihoda poljoprivrednika u općinama Lovas i Tompojevci kroz poticanje
proizvodnje
poljoprivrednih
proizvođača
uvođenjem
sustava
za
navodnjavanje u poljoprivredi, unaprjeđivanje znanja poljoprivrednika i
stručnosti tehničara i povećanjem suradnje i svijesti javnosti o
navodnjavanju.
U cilju poboljšanja kompetencija ciljnih skupina predviđeno je:
e) provođenje istraživanja vezano za trenutno stanje u upravljanju
navodnjavanjem unutar ciljnog područja uz stvaranje registra subjekata
koji koriste sustave za navodnjavanje,
f) postavljanje i praćenje demonstracijskih polja uz unaprjeđenje prakse
upravljanja vodnim resursima/bavljenja poljoprivredom u području
61
provedbe projekta i provođenje istraživanja na eksperimentalnom
području tijekom jedne proizvodne sezone,
g) obučavanje tehničara za savjetovanje poljoprivrednika o metodama
navodnjavanja uz stvaranje priručnika o tehnikama navodnjavanja,
h) prezentiranje rezultata i studijska putovanja postojećim sustavima za
navodnjavanje.
Realiziranje navedenih ciljeva će nesumnjivo rezultirati većim prinosima, ali i većim
kvalitetom proizvedenih proizvoda, te pristupačnijom i konkurentnijom cijenom.
Također je potrebno ukolniti ili svesti na minimum prethodno spomenuta
ograničenja na svim razinama.
To podrazumijeva da za održivo navodnjavanje u općini Lovas i općini Tompojevci
treba težiti i ka okrupnjavanju zemljišnih posjeda, uređenju zemljišta u smislu
poboljšanja plodnosti, rekonstrukciji postojećih i prema potrebi izgradnji novih
sustava za odvodnjavanje, a poljoprivredu postepeno osuvremeniti poljoprivrednom
tehnikom prateći suvremene trendove obrade tla, te podizanjem suvremenih
skladišnih kapaciteta sa potrebnim rashladnim kapacitetima, kao i uz nabavku
savremenijih linija za sortiranje, doradu, preradu i pakiranje poljoprivrednih
proizvoda.
Osigurati kontinuirano prisustvo lokalne samouprave, dakle općine Lovas kod
poljoprivrednih proizvođača, kako bi novim projektima osigurala održavanje trenda
korištenja EU fondova i projekata. To bi bio kao jedan od temeljnih preduvjeta za
osuvremenjavanje proizvodnje i održavanje aktualnima i ravnopravnim članovima
EU zajednice.
62
4. Potencijali i trenutno stanje navodnjavanja u općini Tompojevci
Općina Tompojevci prostire se na 73,84 četvorna kilometra, dakle, da ima gotovo
7,5 tisuća hektara, od čega 5.700 ha obradivog zemljišta, 1.200 ha šuma, a ostalo
su ritovi i trstici. Nalazi se u istočnom djelu Vukovarsko-srijemske županije i
obuhvaća naselja Berak, Bokšić, Čakovci, Mikluševci i Tompojevci. Na sjeveru
graniči gradom Vukovarom, na istoku s općinom Lovas, na jugu s općinama
Tovarnik i Nijemci i na zapadu s općinom Bogdanovci.
Potencijali i trenutno stanje navodnjavanja u općini Tompojevci obrađeni su u
slijedećim poglavljima: Potrebe i razlozi navodnjavanja, specifičnosti poljoprivredne
proizvodnje i navodnjavanja, stanje melioracija i planirani projekti na području
općine, tla i njihova pogodnost za navodnjavanje na području općine Tompojevci,
potencijali za navodnjavanje u općini, ograničenja uspostavljanju održivog
navodnjavanja na području općine Tompojevci i prijedlozi za uvođenje održivog
navodnjavanja u općini Tompojevci.
Tijekom Domovinskoga rata sva su mjesta u općini teško stradala. Za vrijeme
šestogodišnje privremene okupacije sva su sela sustavno razorena, devastirana,
mnogi su stambeni i gospodarski objekti stradali, škole opustošene, crkve srušene i
zapaljene, infrastruktura uništena, zemljište zapušteno.
Od povratka su učinjeni veliki napori da se uništeno i devastirano dovede u red. Uz
pomoć Vlade RH, uz pomoć ljudi dobre volje, velike pomoći Vlada prijateljskih
zemalja Norveške, Nizozemske i Japana obnovljeni su i napravljeni brojni objekti.
Najprije su obnovljeni stambeni objekti, te su se ljudi mogli vratiti kućama, a onda se
odmah obnavljala infrastruktura, električna mreža i rasvjeta, dovedena je pitka voda
u sva naselja, osposobljene su lokalne prometnice, izgrađena je plinska mreža na
području cijele Općine.
Stvorena je kvalitetna infrastruktura općine Tompojevci, što je pretpostavka
sveopćega razvoja, a pogotovo navodnjavanja.
4.1. Potrebe i razlozi navodnjavanja
Navodnjavanje je agrotehnička (ili melioracijska mjera) kojom se dodaje voda
poljoprivrednome zemljištu sa ciljem postizanja povoljnoga vodnoga režima
povoljnoga za rast i razvoj određene kulture sa ciljem postizanja što većega
prinosa. Navodnjavanje osigurava poljoprivrednim proizvođačima visoke prinose
poljoprivrednih kultura i kada prirodni uvjeti nisu pogodni za to, dakle kada
nedostaje oborine, odnosno kada je narušen vodozračni režim tla. Povećanim
brojem sušnih razdoblja svjedoci smo sve većih potreba poljoprivrednih kultura za
navodnjavanjem.
Analiza klime ukazuje da količina oborina i nije značajno smanjena, no raspored i
oscilacija količine oborine su vrlo veliki. Tendenciju zasušenja smo „osjetili“ u suhoj
2011. i vrlo suhoj i toploj 2012.g. Ova, 2013. godina je bila vrlo specifična i za dio
kultura na području Tompojevaca nije bilo potrebe za navodnjavanjem.
Osiguranje dovoljno vode za navodnjavanje u skladu sa potrebama pojedine
poljoprivredne proizvodnje, osnovni je zadatak Hrvatskih voda ili pojedinih
koncesionara, lokalne ili regionalne samouprave, ovisno kako je to već zakonom
raulirano. Temeljem provedenih stručnih analiza klime sušne godine se javljaju
63
svakih tri do pet godina, a njihov intenzitet je različit. Ovisno o intenzitetu i dužini
trajanja suša može smanjiti prinose pojedinih poljoprivrednih kultura, u prosjeku od
20% do 80%. Na području istočne Hrvatske, kojoj pripada i županija Vukovarskosrijemska nedostaje u prosjeku od 50 do 250 mm kiše (najčešće ovisi o kulturi,
dužini vegetacije, temperaturama zraka tijekom vegetacije, svojstvima tla, tehnici
navodnjavanja dubini korijena, sklopu i dr.).
Ublažavanje smanjenja prinosa je moguće kvalitetnom i stručnom provedbom
agrotehničkih mjera (pravovremena i dobra gnojidba i obrada tla, kvalitetno i
pravovremeno izvedena sjetva, odabir kvalitetnih sorti i hibrida, zaštita usjeva od
bolesti i štetnika), no to ima svoju granicu.
Neosporno je da navedeno ukazuje na potrebe navodnjavanja poljoprivrednih
kultura na području općine Tompojevci.
Navodnjavanjem se u poljoprivrednoj proizvodnji povećavaju prinosi, iskoristivost
tla, mogućnost postrne sjetve, veća dohodovnost, povećava se sigurnost
proizvodnje, može se postići ujednačena kvaliteta proizvoda. Veći nedostatak vode
se može nadoknaditi samo navodnjavanjem.
Područje županije Vukovarsko-srijemske raspolaže sa prilično velikim količinama
vode jer se nalazi između rijeka Dunava i Save, a tu su i manje riječice Biđ, Bosut (i
druge) koje će se planiranim projektima obogaćivati vodom iz Dunava i Save i tako
stvoriti uvjete za navodnjavanje velikih površina. Podzemne vode na području
županije su različite dubine i izdašnosti vodonosnika, no obzirom na nabrojane
potencijale, bil bi šteta koristiti vodu iz podzemlja jer ju treba čuvati za vodoopskrbu
(piće).
Svakako da je za općinu Tompojevce najbitniji projekt što se tiče navodnjavanja
„Višenamjensko korištenje Tompojevačkih ritova“ čime bi se vodom iz Dunava
Tompojevački ritovi obogaćivali. Time bi se ponovno „doveo život“ i u kritičnim
razdobljima za vodu kada dio plićih kanala u ritovima ostaje bez vode.
Temeljni razlozi za navodnjavanje poljoprivrednih kultura na općini
Tompojevci su uglavnom slijedeći:
- povećanje prinosa poljoprivrednih kultura (voća i povrća)
- stabiliziranje proizvodnje u sušnim godinama i veća sigurnost prinosa
- prilično ujednačena kakvoća poljoprivrednih proizvoda te mogućnost
ugovaranja proizvoda i sigurnost investiranja u preradu
- nedovoljna ponuda voća i povrća ujednačenoga kvaliteta
- globalne klimatske promjene koje su primjetne i u Hrvatskoj
- kontinuirano smanjenje poljoprivrednih površina
- pristupačni i raspoloživi kapaciteti vode
- negativna bilanca voda tijekom vegetacije, pogotovo u srpnju i kolovozu
- bolje iskorištenje potencijala tla i vode
- povećan broj radnih sati odnosno zaposlenost u poljoprivredi
4.2. Specifičnosti poljoprivredne proizvodnje i navodnjavanja
Općina Tompojevci prostire se na 73,84 četvorna kilometra, dakle, da ima gotovo
7,4 tisuća hektara, od čega oko 5.041 ha obradivog zemljišta, 1.230 ha šuma, a
64
ostalo su ritovi i trstici. Od navedene površine obradivoga zemljišta 2831 ha
kategoriziran je kao osobito vrijedno tlo, a 2211 ha kao vrijedno obradivo tlo
(Prostorni plan općine Tompojevci, 2011.g.).
Poljoprivreda predstavlja najznačajniju privrednu granu, a u općini je registrirano
oko 15 gospodarskih subjekata, te 25 obrta i OPG-a.
U općini poljoprivredna proizvodnja dominira i predstavlja najznačajniju djelatnost.
Kako je poljoprivreda najznačajnija djelatnost to je i razvitak navedenih naselja i
standard stanovništva direktno vezan uz poboljšanje poljoprivredne proizvodnje i
pokretanja na njoj baziranih prerađivačkih pogona.
Važno je napomenuti da prema podatcima iz Popisa poljoprivrede (2003.g.) u općini
Tompojevci (u ukupno 488 kućanstava) ima samo 2797 ha ukupno raspoloživoga
zemljišta, a od toga 2697 ha poljoprivrednoga zemljišta, u ukupno čak 2272 parcele.
Prosječna veličina parcele u općini Tompojevci iznosi 1,19 ha sa 5,53 ha po
kućanstvu. Od 2003.g. do danas se stanje vjerojatno promijenilo u pravcu
okrupnjivanja površina.
Analizom postojećega stanja poljoprivredne proizvodnje i navodnjavanja na
području općine Tompojevci može za zaključiti:
- najviše obradivih površina zauzima ratarska proizvodnja;
- najzastupljenije su ratarske kulture: žitarice, zrnate mahunarke i krmno bilje;
- kulture pod višegodišnjim nasadima, voćnjaci su rasprostranjeni u mjestu
Bokšić i to uglavnom zasađeni breskvom;
- proizvodnja povrća vezana je za plasteničku proizvodnju, tržišno orijentirana, pa
nije učestala hiperprodukcija, malo zastupljena, ostalo je najčešće za vlastite
potrebe stanovništva;
- postoje pojedinačni primjeri tehnološki napredne i dohodovno isplative
poljoprivredne proizvodnje, uzorna obiteljska gospodarstva, no zbog vrlo
varijabilnih cijena poljoprivrednih proizvoda njihova stabilnost je sve neizvjesnija.
U pravilu se radi o nekoliko dobrih stabilnih tvrtki koje se bave poljoprivrednom i
otkupom poljoprivrednih proizvoda i trgovinom;
- također ima i pojedinačnih primjernih većih proizvođača, no na ograničenim
površinama. Njihov dalji napredak, kao i napredak potencijalnih novih
proizvođača treba potaknuti povoljnim poticajnim agranim projektima i mjerama.
Često je napredak ograničen zbog nestabilnoga tržišta, a posebno cijena
poljoprivrednih proizvoda, kao i zbog nedostatka vode za navodnjavanje, kada je
ona najpotrebnija (ograničena izdašnost Tompojevačkih ritova);
- općina Tompojevci trenutno ne raspolaže sa dovoljnim količinama vode koja se
može koristiti za navodnjavanje, a da je dostupna i blizu poljoprivrednih površina.
Posebice stoga što je oslonjena na izdašnost vode iz Tompojevačkih ritova. Iako
je rijeka Dunav relativno blizu, još uvijek se čeka njihova realizacija putem
Višenamjenskoga projekta. Svakako da je tu pri izradi potrebno dati naglasak i na
zadržavanje određanih prirodnih staništa za različitu floru i faunu.
Izgradnja crpne stanice uz rijeku Dunav će sigurno osigurati potrebnu količinu
vode. Podzemne vode su prilično duboko i skupe su za navodnjavanje, a treba ih
čuvati za vodoopskrbu;
- projektiranje i izgradnja zahvata dovoljne količine vode, njene distribucije često
su skupi i njihova ekonomska efikasnost u pravilu se ne temelji na ekonomičnosti
65
proizvodnje, no kada pomogne zajednica, kao u slučaju akumulacije Opatovac,
to je velika i prava pomoć;
- mali poljoprivredni proizvođači često ne raspolažu sa dovoljno znanja niti
sredstava za izgradnju ovakvih sustava, pa je potrebna pomoć države ili lokalne
zajednice;
- određeni broj poljoprivrednih proizvođača, koji i primjenjuju suvremeniju
tehnologiju i proizvode dohodovno isplative kulture (uglavnom breskva), uveli su
navodnjavanje na manjim površinama, ali primjenjuju jednostavnije i jeftinije
sustave, a nije kod svih ni struka dovoljno uključena;
- nedostaje i znanja u stručnoj primjeni navodnjavanja kao kompleksnom
problemu koji obuhvaća znanja iz oblasti tla (pedologija), fiziologije biljaka,
kvaliteta vode i tehničkim referencama sustava navodnjavanja;
- voda koja se koristi za navodnjavanje je najčešće nedovoljno izdašnih
površinskih bunara ili iz Tompojevačkih ritova, ili njihovih rukavaca koji nisu cijele
godine dovoljno izdašni vodom;
Rješavanje infrastrukture za navodnjavanje na području općine Tompojevaci
omogućiti će projekt “Sustav navodnjavanja na području općina Tompojevci,
Lovas, Tovarnik“, u tijeku je izrada predinvesticijske studije. Projekt IRRI je
podrška aktualnim proizvođačima koji primjenjuju navodnjavanje i koji su stekli
određena iskustva, ali i onima koji se tek žele baviti kada se ostvare određene
pretpostavke.
4.3. Stanje melioracijske odvodnje i planirani projekti iz melioracija
Obzirom da je kvalitetna odvodnja suvišne vode sa poljoprivrednih površina,
temeljna pretpostavka navodnjavanja, analizirana ja navedena problematika.
„Prostor Općine Tompojevci nije ugrožen od poplava vanjskih voda. Pojedini dijelovi
su ugroženi od unutrašnjih voda i to u prostorima gdje nema iskopanih kanala
koji bi oborinu koja je pala primili i odveli do glavnih recipijenata. Postoje i
prostori na kojima je teren uz odvodne kanale viši od terena na poljoprivrednim i
ostalim površinama pa voda ne može gravitacijom oteći što uz glinovit materijal
podloge uvjetuje duže zadržavanje vode.
Glavni odvodni recipijent područja općine Tompojevci je kanal Savak koji sakuplja
vodu iz brojnih prirodnih udolina. Ovaj vodotok je iskopan od rijeke Bosut do
županijske ceste ŽC 4196 koja vodi od državne ceste D 57 prema naselju Berak,
Čakovci, Tompojevci do km 7+670.
Na području općine Tompojevci dužina reguliranog dijela vodotoka je 0,69 km, a od
ŽC 4196 do brane akumulacije ''Grabovo'' u km 13+700 dužine 6,03 km, odvodnja
se vrši prirodnom udolinom kojom se odvodi voda iz postojeće akumulacije
''Grabovo''. Dužina vodotoka i udoline u kojoj je vodotok Savak je cca 22 km.
Promatrano područje nije ugroženo negativnim djelovanjem erozijskih procesa
budući konfiguracija terena s malim poprečnim padom ne pogoduje njihovom
stvaranju.
Erozijski procesi manjeg značaja mogu se eventualno pojaviti na mjestima utoka
vode u prirodne depresije ili u depresiju u kojoj je iskopan kanal Savak.
Procesi bujičarskog djelovanja nisu prisutni budući nema površina s većim padom i
bez vegetacije.
66
Općina Tompojevci prostire se na području katastarskih općina Berak, Bokšić,
Čakovci, Mikluševci, Grabovo i Tompojevci. Sastav poljoprivrednog zemljišta
(općine Tompojevci) omogućuje optimalnu proizvodnju u suhom ratarenju.
Glavni odvodni recipijent područja je kanal Savak (kanal I reda), koji je od granice
k.o. Berak (km 6+980) iskopan do ceste prema naselju Berak (km 7+670), u
dužini 0,690 km. Od ceste do brane akumulacije ''Grabovo'' (km 13+700), dužine
6,030 km, kanala je prirodna udolina. Njome se odvodi voda iz akumulacije
''Grabovo'', a koja akumulira vodu uzvodno od napuštene željezničke pruge.
Osim ovog kanala na području općine Tompojevci nema melioracijskih kanala
ostalih redova kojima upravljaju Hrvatske vode. Odvodnja ostalog dijela
poljoprivrednog zemljišta u općini Tompojevci odvija se kroz široke
udoline koje su pretežno neobrađene, zamočvarene i zarasle u šašu.
Nekada su se dijelovi udolina koristili za ribnjake, što je sada napušteno.
Površine pod ritovima u općini Tompojevci su znatne (ukupne površine cca 684 ha).
U prošlosti ritovi su bili bogatiji vodom, a time i florom i faunom. Na dijelu površina
ritova prokopavanjem i isušivanjem tla su privođena poljoprivrednoj proizvodnji
koja nakon Domovinskog rata nije obnovljena. U prirodnim depresijama i na
obodima ostao je dio izvora u funkciji, a on vodom opskrbljuje akumulaciju i ritove.
Putna mreža koja presijeca depresije i ritove omogućuje kao pregrade, zadržavanje
vode na dijelovima depresija.
Prednost sa stanovišta melioracija područja općine Tompojevci je oblik reljefa.
Jedna od značajnijih aktivnosti na području općine je revitalizacija vodenih površina
u slivu Dunava i projekt „Višenamjensko korištenje ritova na području općina Lovas i
Tompojevci“ (Izvor: Hrvatske vode, 2009.). Projektom je obuhvaćeno područje
desnog zaobalja rijeke Dunav i to istočno od grada Vukovara do naselja Opatovac.
Tijekom 2012. je projekt ponovno aktiviran i realizacija je u tijeku.
Cilj projekta je obnova i revitalizacija ritova te višenamjensko korištenje raspoloživih
vodnih izvora za potrebe razvoja navodnjavanja i ostale namjene na vodnim
sustavima Savak, Boris, Bosut i Opatovac. Za razliku trenutne zapunjenosti
retencijskog područja sa oko 3 milijuna m 3 vode, u okviru naznačenog područja
(površine od oko 600 ha) procjenjuje se moguće povećanje retencijskog kapaciteta
područja na oko 10 milijuna m3 vode.
Akumuliranje vode u ritovima moguće je iz prirodnih izvora i oborina, kao i
dovođenjem vode crpljenjem iz Dunava koji je izdašan vodom tijekom cijele godine.
U okviru navedenog, obnoviti će se i dograditi postojeće i izgradit nove pregrade
(ustave) vode u cilju uređenja cjelokupnog vodnog sustava i reguliranog tečenja
vode.
Program obnove ritova i osiguranja vode vodnih sustava Savak, Boris, Bosut i
Opatovac za navodnjavanje temelji se na smjernicama plana navodnjavanja
Vukovarsko-srijemske županije, potrebi i mogućnostima osiguranja vode za
navodnjavanje uz uvažavanje prostorno-planske namjene naznačenog prostora.
Poboljšanje melioracijske odvodnje će se realizirati aktualnim projektom
„Višenamjenskoga korištenja ritova na području općina Lovas i Tompojevci“.
Uređivanje mreže detaljne odvodnje do stupnja koji će omogućiti pravodobnu
odvodnju suvišnih voda s melioracijskih površina je bitan i treba biti važan cilj
općine Tompojevci. Svakako da i održavanje postignutog stupnja uređenosti ne
treba zanemariti.
67
4.4. Potencijali za navodnjavanje
Potencijali za navodnjavanje u općini Tompojevci su analizirani kroz tri bitne
sastavnice: poljoprivredno zemljište, voda i stanovništvo.
5.4.1. Poljoprivredno zemljište
Gospodarstvo općine Tompojevci je tradicionalno i izrazito poljoprivredno jer je to
područje, koje je gospodarski orijentirano na primarnu poljoprivrednu proizvodnju.
Poljoprivreda se razvija putem obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, ali za to su
potrebna znatna financijska sredstva, jer su tijekom rata oštećene mnoge
gospodarske zgrade i uništena mehanizacija.
Pregled strukture korištenja zemljišta poljoprivrednih kućanstava na području općine
Tompojevci prikazan je na Slici 2, a struktura korištenja oranica i vrtova na Slici 3.
- na površinama korištenih oranica i vrtova u okviru naznačenog istraživanog
prostora, općina Tompojevci, najviše se uzgajaju žitarice 69,0%, uljano
sjemenje i plodovi 24,4%, krmno bilje 5,2%, mahunasto povrće za suho zrno
0,2%, te ostalo povrće na oranicama 0,3%
registrirano je pet kućanstva koja navodnjavaju poljoprivredne površine
navodnjavane površine su 7,90 ha, registrirane su na području općine i
uvedene u novoosnovani registar navodnjavanja
gotovo zanemarive su aktivnosti na provođenju agrotehničkih aktivnosti
na oranicama na zasnivanju međuusjeva, podusjeva i naknadnih usjeva,
u okviru korištenih oranica i vrtova udio pod povrćem je vrlo mali
prema vrstama voćnih stabala, poljoprivredna kućanstva najviše uzgajaju
breskvu
u okviru naznačenog područja za sada nema dopunskih djelatnosti na
posjedu kućanstava (turizam, uzgoj ribe, proizvodnja obnovljive energije i sl.)
Prema podatcima iz popisa poljoprivrede 2003. g. situacija je značajno izmijenjena
pa se nećemo zadržavati na detaljima. Postojeće stanje ukazuje da bi se trebao
napraviti novi popis i povremeno ga osvježavati.
Struktura korištenog zemljišta poljoprivrednih kućanstava
na području općine Tompojevci
(naselja: Grabovo, Mikluševci, Čačinci, Berak, Bokšić i Tompojevci)
Struktura korištenja oranica i vrtova poljoprivrednih
kućanstava na području općine Tompojevci
(naselja: Grabovo, Mikluševci, Čačinci, Berak, Bokšić i Tompojevci)
mahun.povrće za
suho zrno; 0,2%
povrtnjaci; 0,50%
Oranice i vrtovi;
98,5%
krumpir; 0,3%
ulj.sjemenje i plodovi;
24,4%
livade; 0,0037%
ostalo povrćeoranica; 0,3%
pašnjaci; 0,4%
krmbo bilje; 5,2%
uk.voćnjaci; 0,5%
ostalo povrće u
zaštićenom; 0,0%
uk.vinogradi; 0,10%
rasadnici i
koš.vrba; 0,0004%
žitarice; 69,0%
cvijeće-ukrasno bilje;
0,0004%
ugari; 0,5%
Slika 2. Struktura korištenja zemljišta u
općini Tompojevci
Slika 3. Struktura korištenja oranica i vrtova u
općini Tompojevci
68
Tablica 8. Udio povrća u ukupno korištenim oranicama i vrtovima (Izvor:
Popis poljoprivrede 2003., DSZ RH)
Općina
Tompojevci
Lovas
Površina pod
povrćem
(ha)
15,47
5,45
Udio u ukupno korištenim
oranicama i vrtovima
(%)
0,58
0,64
Tla i njihova pogodnost za navodnjavanje na širem području i području
općine Tompojevci
U sklopu poljoprivredne problematike navodnjavanja poljoprivrednog zemljišta na
području općina Tompojevci i Lovas, a temeljem postojećih podataka utvrđene su
značajke tla s procjenom sadašnje i potencijalne pogodnosti tla za navodnjavanje.
Planirano područje navodnjavanja proteže se duž postojećih ritova i akumulacija, i
iz akumulacije Opatovac, te dovođenjem vode iz Dunava u akumulaciju Opatovac.
Općina Tompojevci je sastavni dio projekta koji obuhvaća projektno područje
predstavljeno je u okviru 9 postojećih i potencijalnih sustava navodnjavanja: SN
Opatovac (705 ha), SN Sokolovac (182 ha), SN Pavlovac (171 ha), SN Grabovo
(2116 ha), SN Kajiševac (501 ha), SN Berak (497 ha), SN Negoslavci (411), SN
Đeletovci (179) i SN Tovarnik (1747 ha).
Od navedenih sustava navodnjavaja (SN) općini Tompojevci pripadaju SN Pavlovac
(171 ha), SN Grabovo (2116 ha) – dio, SN Kajiševac (501 ha), SN Berak (497 ha).
Veliki dio projektnog područja na sjevernom i sjeverozapadnom dijelu je okrupnjeno
poljoprivredno zemljište s formiranim proizvodnim tablama koje se koriste u
intenzivnoj poljoprivrednoj proizvodnji u okviru postojećeg poljoprivrednog poduzeća
„Vupik d.d.“, dok su ostale proizvodne površine manje i pripadaju privatnome
sektoru.
Kako je pedologija bitna podloga za navodnjavanje, navedeno područje će biti
detaljnije opisano.
U okviru obrade podataka izrađena je pedološka karta (u prilogu 1) te namjenska
karta pogodnosti tla za navodnjavanje (u prilogu 2) šireg područja. Obje karte u
tiskanom obliku u mjerilu 1:50.000 su sastavni dio pedološko-hidropedološke
osnove.
Na istraživanom području determinirana su tla iz odjela automorfnih i hidromorfnih
tala. Uglavnom dominiraju tla iz odijela automorfnih tala od kojih su najzastupljenija
černozemna i eutrično smeđa tla, te antropogena tla na lesu nastala iz eutrično
smeđeg tla i černozema. Tla cijeloga područja istraživanja (Tompojevaca, Lovasa i
Tovarnika) su prikazana u okviru 13 kartiranih jedinica na pedološkoj karti mjerila
1:50.000 (u Prilogu 1), a zastupljenost tala na cjelokupnom području istraživanja
prikazana je u Tablici 4 (Poglavlje 3.2.) dok je zastupljenost na sustavima
navodnjavanja Pavlovac, Grabovo, Kajiševac i Berak, prikazana u Tablicama 9.,
10., 11. i 12.
Na području istraživanja su vrlo zastupljena tla: antropogeno tlo na lesu, černozem
karbonatni na lesu, černozem izluženi srednje duboki, eutrično smeđe tlo na lesu i
eutično smeđe lesivirano tlo, stoga će biti i detaljnije opisana njihova svojstva.
69
Tablica 9. Zastupljenost tala na području SN Pavlovac
Sistematska jedinica
Površina
Ha
%
93,4
54,6
Silikatno karbonatni sirozem
8,9
5,2
Eutrično smeđe tlo na lesu
8,9
5,2
Černozem karbonatni
37,4
21,9
Černozem izluženi, srednje duboki
15,0
8,7
7,5
4,4
171,0
100,0
Antropogena tla na lesu
Amfiglej mineralni i humozni
UKUPNO
Tablica 10. Zastupljenost tala na području SN Grabovo
Sistematska jedinica
Aluvijalno – koluvijalno, oglejeno
Hipoglej mineralni
Antropogena tla na lesu iz černozema i
eutrično smeđeg tla
Silikatno karbonatni sirozem
Eutrično smeđe lesivirano
Eutrično smeđe tlo na lesu
Černozem izluženi, srednje duboki
Černozem na lesu
Amfiglej mineralni i humozni
UKUPNO
Površina
Ha
%
16,9
0,8
4,2
0,2
707,1
33,4
15,9
0,8
53,6
2,5
1027,8
48,6
26,9
1,3
233,1
11,0
30,0
1,4
2116,1
100,0
Tablica 11. Zastupljenost tala na području SN Kajiševac
Sistematska jedinica
Antropogena tla na lesu iz černozema i
eutrično smeđeg tla
Silikatno karbonatni sirozem
Površina
Ha
%
215,5
43,0
14,0
2,8
14,0
2,8
173,1
34,6
Černozem izluženi, srednje duboki
69,2
13,8
Močvarno glejno amfiglejno
15,3
3,0
501,0
100,0
Eutrično smeđe tlo na lesu
Černozem karbonatni
UKUPNO
70
Tablica 12. Zastupljenost tala na području SN Berak
Sistematska jedinica
Antropogena tla na lesu iz černozema i
eutrično smeđeg tla
Silikatno karbonatni sirozem
Eutrično smeđe lesivirano
Eutrično smeđe tlo na lesu
Rigosoli na lesu
Amfiglej mineralnii humozni
UKUPNO
Površina
Ha
%
84,9
17,1
8,0
148,0
214,8
32,3
9,0
497,0
1,6
29,8
43,2
6,5
1,8
100,0
Antropogena tla na lesu
Antropogena tla njiva i drvenastih kultura–voćnjaka i vinograda na lesu na
projektnom području prvenstveno su izvedena iz černozema i iz eutrično smeđeg
tla. Rasprostranjena su na 198,0 ha odnosno 28,1% površina. To su uglavnom tla
praškasto ilovaste teksture, malo porozna (42,5-51,3%vol.), osrednjeg kapaciteta tla
za vodu (35,1-31,9%vol.), a zraka imaju od 4,9 do 16,2%vol. Reakcija kod
antropogenih tala iz černozema je alkalična, vrlo slabo do slabo su humozna,
fiziološki aktivnim fosforom, ovisno o gnojidbi su slaba do bogato opskrbljena.
Černozem
Černozem je tlo koje se razvija u semiaridnom do aridnom klimatu. To je tip tla koji
karakterizira automorfni način vlaženja, odnosno vlaženje isključivo oborinama,
dobre prirodne dreniranosti, koja omogućava nesmetanu perkolaciju oborinske vode
kroz profil tla. Ima dobro razvijen humusno akumulativni horizont debljine veće 40
cm, ispod kojega se nalazi prijelazni AC horizont prosječne debljine oko 30 cm.
Javlja se kao dominantna jedinica ili sporedni član zemljišne kombinacije (Prilog
201.). Rasprostranjen je na 463,7 ha odnosno 65,8% površina sustava
navodnjavanja Opatovac.
Na istraživanom području izdvojeno je 3 niže sistematske jedinice:
- na lesu karbonatni, srednje duboki i duboki
- na lesu izluženi, srednje duboki i duboki
- na lesu posmeđeni, srednje duboki i duboki
Obzirom na mehanički sastav, černozemi su uglavnom praškasto ilovaste, do
praškasto glinasto ilovaste teksture. Ukupna poroznost je velika, a vodo-zračni
odnosi izrazito povoljni, dok je mrvičasta struktura povoljne stabilnosti.
Reakcija karbonatnog černozema je alkalna, a podpovršinski horizont sadrži 5-13%
karbonata. S dubinom sadržaj ukupnih karbonata raste do 36%. U površinskom
oraničnom sloju sadržaj humusa se na širem području kreće od 1,2 do 3,8%.
Opskrbljenost biljci pristupačnim fosforom isto tako varira u širokim granicama od
slabe do bogate opskrbljenosti, dok je kalijem ovo tlo uglavnom umjereno do bogato
opskrbljeno, a sve ovisi o gnojidbi. Reakcija izluženog černozema je u površinskom
71
i podpovršinskom horizontu slabo kisela, ima do 3% humusa, a opskrbljenost
fiziološko aktivnim fosforom i kalijem također ovisi o gnojidbi, pogotovo tijekom
dužega razdoblja.
Eutrično smeđe tlo
Eutrično smeđe tlo predstavlja razvijeniji pedogenetski stadij od černozema, tako da
se kod njega ispod humusnoakumulativnog horizonta javlja kambični horizon s
nešto većim sadržajem glinastih čestica koji postupno prelazi u karbonatni matični
supstrat praškaste do praškasto ilovaste teksture. Osnovna građa profila je A-(B)-C.
Ovo je najrasprostranjeniji tip tla istraživanog područja i javlja se na svim
potencijalnim sustavima navodnjavanja gdje su se tla razvijala u terestričkim
uvjetima tj. sjeverno od ceste Vinkovci-Šid. Kao dominantna jedinica javlja se u
kartiranim jedinicama broj 5, 6, 7, 8 i 9, dok se u kartiranoj jedinici broj 2 javlja kao
sporedni član zemljišne kombinacije.
Ukupna površina ovih tala je 1653,2 ha odnosno 25,4% i javljaju se kao 2 niže
sistematske jedinice:
- na lesu tipično
- na lesu lesivirano
Tekstura ovih tala uglavnom je ilovasta, praškasto-ilovasta do praškasto-glinastoilovasta. To su dosta porozna i propusna tla, osrednjeg retencijskog kapaciteta za
vodu i stabilne mrvičaste strukture.
Kemijske značajke ovih tala su također povoljne. Reakcija tla tipičnih eutrično
smeđih tala je slabo kisela, dok eutrično smeđa lesivirana tla imaju nešto kiseliju
reakciju tla u oraničnim horizontima. Sadržaj organske tvari kreće se uglavnom od
1,5 do 2,5 kod tala koja se koriste u poljoprivredi. Zasićenost adsorpcijskog
kompleksa tla bazama je 60-80%. Opskrbljenost tla fiziološki aktivnim hranivima
varira ovisno o gnojidbi i uglavnom je osrednja do bogata.
Procjena pogodnosti tala za navodnjavanje i mjere uređenja
U prethodnom dijelu prikazane su osnovne značajke tla na istraživanom području,
dok se u ovome dijelu prikazuju rezultati procjene pogodnosti sistematskih/kartiranih
jedinica tla za navodnjavanje.
Koncepcija i kriterij procjene
Temeljni kriteriji vrednovanja su objašnjeni u prethodnim poglavljima ovoga
Izvješća.
Rezultat procjene pogodnosti tala za navodnjavanje
Na temelju spomenutih kriterija, te detaljnih značajki i svojstava pojedinih
sistematskih jedinica tla, izvršena je procjena njihove sadašnje i potencijalne
pogodnosti za navodnjavanje. Naime, sadašnja pogodnost utvrđena je na temelju
dominantnih ograničenja, sukladno kojima su preporučene mjere popravke tla u
vidu agro ili/ i hidromelioracija. Uz pretpostavku otklanjanja navedenih ograničenja
utvrđena je i potencijalna pogodnost tla za navodnjavanje. Na istraživanom
području utvrđene su klase pogodnih tala P-1, umjereno pogodnih P-2, ograničeno
pogodnih P-3 i trajno nepogodnih N-2 tala.
72
Pogodnost tala šireg područja istraživanja prikazana je na Slici 1. Pogodnost tala za
navodnjavanje na karti mjerila 1:50 000 prikazana je na osnovu dominantne
sistematske jedinice u okviru kartirane jedinice. Pogodnost tala na cjelokupnom
području istraživanja prikazana je u Tablici 14., dok je pogodnost tala na sustavima
navodnjavanja Pavlovac, Grabovo, Kjiševac i Berak prikazana u Tablicama 15., 16.,
17. i 18.
Tablica 14. Sadašnja i potencijalna pogodnost, te mjere uređenja tla (na širem
području istraživanja (obuhvaća općine Tompojevci, Lovas i Tovarnik)
Površina
Sadašnja
Potencijalna
Mjere uređenja
pogodnost
pogodnost
Sistematska jedinica
ha
%
Antropogena tla na lesu
Eutrično smedje tipicno
tlo na lesu
Černozem posmeđeni
na lesu
Černozem karbonatni
na lesu
Černozem izluzeni,
srednje duboki
Rigosoli na lesu
UKUPNO P-1
Eutrično smeđa
lesivirana
Lesivirano
Aluvijalno-koluvijalno,
oglejeno
Hidromeliorirano iz
ritske crnice
Hidromeliorirano iz
hipogleja
UKUPNO P-2
1568
P-1,h
Agromelioracije
P-1
1429
P-1,h
Agromelioracije
P-1
37
P-1,h
Agromelioracije
P-1
812
P-1,h
Agromelioracije
P-1
274
P-1,h
Agromelioracije
P-1
151
4271
P-1,h
65,6%
Agromelioracije
P-1
224
P-2, h, dr
Agromelioracije
P-1
8
P-2, h, dr, k
Agromelioracije
P-1
19
P-2, h dr, V
Agromelioracije
P-2
1345
P-2, h, dr, vt
Agromelioracije
P-2
402
P-2, h, dr
Agromelioracije
P-2
1998
30,7%
4
P-3, h, V
Agromelioracije+
hidromelioracije
P-2
72
P-3, h, n, a
Agromelioracije
P-3
71
P-3, h, dr, k
Agromelioracije
P-2
145
2,2
93
N-2, dr, v, V
P-3
93
6510
1,4%
Agromelioracije+
hidromelioracije
Hipoglej mineralni
Silikatno karbonatni
sirozem
Lesiviranopseudoglejno
UKUPNO P-3
Amfiglejna mineralna i
humozna
UKUPNO N-1
UKUPNO
100
Tablica 15. Klase i potklase pogodnosti tala za navodnjavanje na području SN Pavlovac
Mjere uređenja
Potencijalna
pogodnost
Površina
(ha)
P-1,h
Agromelioracije
P-1
93,4
P-3, h, n, a
Agromelioracije
P-3
8,9
Eutrično smeđe tlo na lesu
P-1,h
Agromelioracije
P-1
8,9
Černozem karbonatni
P-1,h
Agromelioracije
P-1
37,4
Černozem izluženi, srednje duboki
P-1,h
Agromelioracije
P-1
15,0
N-2, dr, v, V
Agro+hidromelior
P-3
7,5
Sistematska jedinica
Antropogena tla na lesu
Silikatno karbonatni sirozem
Amfiglej mineralni i humozni
Sadašnja
pogodnost
Klasa
73
Tablica 16. Klase i potklase pogodnosti tala za navodnjavanje na području SN Grabovo
Sistematska jedinica
Sadašnja
pogodnost
Aluvijalno – koluvijalno, oglejeno
P-2, h dr, V
Mjere uređenja
Potencijalna
pogodnost
Površina
(ha)
Agromelioracije
Agromelioracije
+hidromelioracije
P-2
16,9
P-2
4,2
P-1,h
Agromelioracije
P-1
665,3
P-3, h, n, a
Agromelioracije
P-3
15,9
Eutrično smeđe lesivirano
P-2, h, dr
Agromelioracije
P-1
53,6
Eutrično smeđe tlo na lesu
P-1,h
Agromelioracije
P-1
P-1,h
Agromelioracije
P-1
26,9
P-1,h
Agromelioracije
Agromelioracije
+hidromelioracije
P-1
233,1
P-3
70,9
Hipoglej mineralni
Antropogena tla na lesu iz
černozema i eutrično smeđeg tla
Silikatno karbonatni sirozem
Černozem izluženi, srednje
duboki
Černozem na lesu
Amfiglej mineralni i humozni
P-3
N-2, dr, v, V
1027,8
Tablica 17. Klase i potklase pogodnosti tala za navodnjavanje na području SN Kajiševac
Sadašnja
pogodnost
Mjere uređenja
Potencijalna
pogodnost
P-1,h
Agromelioracije
P-1
215,5
P-3, h, n, a
Agromelioracije
P-3
14,0
Eutrično smeđe tlo na lesu
P-1,h
Agromelioracije
P-1
14,0
Černozem karbonatni
Černozem izluženi, srednje
duboki
P-1,h
Agromelioracije
P-1
173,1
P-1,h
Agromelioracije
P-1
69,2
N-2, dr, v,
V
Agromelioracije
+hidromelioracije
P-3
15,3
Sistematska jedinica
Antropogena tla na lesu iz
černozema i eutrično smeđeg tla
Silikatno karbonatni sirozem
Močvarno glejno amfiglejno
Površina
(ha)
Tablica 18. Klase i potklase pogodnosti tala za navodnjavanje na području SN Berak
Sadašnja
pogodnost
Mjere uređenja
Potencijalna
pogodnost
Površina
(ha)
P-1,h
Agromelioracije
P-1
64,1
P-3, h, n, a
Agromelioracije
P-3
8,0
Eutrično smeđe lesivirano
P-2, h, dr
Agromelioracije
P-1
148,0
Eutrično smeđe tlo na lesu
P-1,h
Agromelioracije
P-1
214,8
P-1,h
N-2, dr, v,
V
Agromelioracije
Agromelioracije
+hidromelioracije
P-1
32,3
P-3
29,8
Sistematska jedinica
Antropogena tla na lesu iz
černozema i eutrično smeđeg tla
Silikatno karbonatni sirozem
Rigosoli na lesu
Amfiglej mineralni
Kriteriji procjene pogodnosti tala za navodnjavanje na području istraživanja su
detaljno opisana u prethodnim poglavljima.
74
Pogodna tla za navodnjavanje P-1
Klasi pogodnih tala za navodnjavanje pripadaju tla bez značajnih ograničenja za
navodnjavanje ili s ograničenjima koja neće značajno utjecati na produktivnost,
dobit i primjenu navodnjavanja. Na istraživanom području ovoj klasi pripadaju
slijedeće pedosistematske jedinice:
Černozem na lesu izluženi
Černozem na lesu karbonatni
Černozem na lesu posmeđeni
Rigosoli na lesu
Antropogena tla na lesu
Eutrično smeđe tipično na lesu
Navedena tla nemaju značajnijih ograničenja, ali svakako u uvjetima navodnjavanja
treba voditi brigu o vertikalnoj vodopropusnosti i zbijenosti tla u zoni černozemnih,
eutrično smeđih i antropogenih tala, te redovito provoditi dubinsko rahljenje i dobro
gospodarenje tlom.
Umjereno pogodna tla za navodnjavanje P-2
U umjereno pogodna tla P-2 klase pogodnosti svrstane su sljedeće kartirane
odnosno sistematske jedinice tla:
Eutrično smeđe lesivirano
Lesivirano tipično
Aluvijalno koluvijalno oglejeno
Hidromeliorirano tlo iz hipogleja
Hidromeliorirano tlo iz ritske crnice
Postojeća ograničenja kod lesiviranih tala uglavnom se odnose na jaku kiselost i
slabu humoznost u oraničnom horizontu, te zbijenost podoraničnog horizonta.
Uslijed povećanog sadržaja krupnijih čestica ova tla imaju mali kationski
izmjenjivački kapacitet, te im je zasićenost adsorpcijskog kompleksa tla bazama
mala. U takvim uvjetima dolazi do nepristupačnosti pojedinih hraniva koja se u
kiseloj sredini nalaze u oblicima nedostupnim za biljke. Ovoj klasi pogodnosti
pripada i eutrično smeđe lesivirano tlo. Osnovna ograničenja ovih tala su zbijenost
podoraničnih horizonata lesiviranih varijanti zbog povećanog sadržaja čestica gline
u odnosu na oranični horizont. Na osnovu kasnije predloženih mjera uređenja
poljoprivrednog zemljišta dio ovih tala prešao bi u klasu pogodnih tala za
navodnjavanje.
Ograničeno pogodna tla P-3
U ograničeno pogodna tla P-3 klase pogodnosti svrstane su sljedeće kartirane
odnosno sistematske jedinice tla:
Lesivirano pseudoglejno tlo
Silikatno-karbonatni sirozem
Hipoglej mineralni
Nabrojana tla s ograničenjima koja znatno ugrožavaju produktivnost, dobit i
primjenu navodnjavanja. Lesivirana pseudoglejna tla imaju smanjenu
vodopropusnost u podoraničnim tj. iluvijalnim horizontima i kiselu reakciju tla.
Glavna ograničenja silikatno karbonatnog sirozema je nagib terena i podložnost
eroziji, alkalna reakcija tla, te nizak sadržaj organske tvari.
75
Trajno nepogodna tla N-2
U trajno nepogodna tla N-2 klase pogodnosti svrstano je tlo koje se nalazi na
najnižim pozicijama istraživanog područja uz same vodene površine na području
ritova. Ova klasa tala rasprostranjena je na malim površinama, a pripada joj
močvarnog glejno amfiglejno i hipoglejno tlo. Zbog visokih troškova održavanja
plodnosti ova tla bi trebalo isključiti iz navodnjavanja.
S obzirom na najniže pozicije terena u zoni hipoglejnih tala te povećanog sadržaja
čestica gline, visoke razine podzemne vode te stagnirajućih površinskih voda ova
tla su dosta problematična za obradu. Tijekom zime i proljeća na ovim površinama
dolazi do propadanja usjeva zbog „ležanja“ površinske vode i jako je otežana, a u
pojedinim godinama čak i nemoguća, njihova obrada za sjetvu jarih kultura.
Zastupljenost tala na području istraživanoga dijela općine Tompojevci, SN
Pavlovac, SN Grabovo, SN Kajiševac i SN Berak pokazuje da je više od 90%
tala pogodno za navodnjavanje i da pripada u pogodna i umjereno pogodna
tla za navodnjavanje (P1 i P2 klasa). Navedeno je odlična pretpostavka za
navodnjavanje područja općine Tompojevci.
4.4.2. Voda
Općina Tompojevci potencijalno raspolaže sa prilično velikim količinama vode jer se
nalazi relativno blizu rijeke Dunav, ali blizu poljoprivrednih površina nema dovoda
vode. Realizacijom projekta izgradnje sustava navodnjavanja na područu općine
Tompojevci, koji su obrađeni u prethodnom poglavlju (obogćivanjem Tompojevačkih
ritova vodom iz Dunava) osigurati će se određena količina vode navodnjavanje će
se značajno proširiti. Temeljem navedenoga vidimo da su potencijali tla i vode
veliki, a time i mogućnosti navodnjavanja u općini Tompojevci, vrlo realne i velike.
Kada je u pitanju korištenje vode iz Tompojevačkih ritova za navodnjavanje, nju bi
bilo dobro čuvati i koristiti za potrebe očuvanja okoliša i razvoj ruralnoga turizma,
razne rekreativne sadržaje, u znanstvene i istraživačke svrhe navodnjavanja, a
glavninu vode koja je planirana za navodnjavanje poljoprivrednih kultura dovoditi iz
Dunava.
Što se tiče podzemnih voda na području općine Tompojevci, vodonosnici su upitne
izdašnosti, nalaze se na dubinama većim od 100 m, a to je preskupo za
navodnjavanje poljoprivrednih kultura jer je danas dohodovnost u poljoprivredi
prilično mala i neizvjesna. Vjerojatno je izdašnost vodonosnika ispod
Tompojevačkih ritova nešto veća, no treba protežirati korištenje vode iz Dunava jer
je značajno jeftinija. Svakako treba naglasiti da je voda iz podzemlja prioriteno
planirana za vodoopskrbu.
4.4.3. Stanovništvo – zainteresiranost za poljoprivrednu proizvodnju i
navodnjavanje
Okosnicu gospodarskog razvoja u Općini Tompojevci činila je i čini poljoprivredna
proizvodnja. Budućnost poljoprivredne proizvodnje su vjerojatno u značajnoj mjeri
obiteljska gospodarstva i poljoprivredna poduzeća, koja s vremenom trebaju
formirati zaokružene cjeline.
76
Broj stanovnika u općini Tompojevci je 2011. godine iznosio 1565, od čega j e 829
žena i 736 muškaraca. Broj stanovnika se prema 2001. godini značajno smanjio.
Sličan trend smanjenja stanovnika je i u Vukovarsko-srijemskoj županiji.
Područje
Općina Tompojevci
Vukovarsko-srij.
županija
Broj stanovnika po popisanim godinama
Indeks
2001
2011
2011/2001
1.999
1.565
78,3
204.768
179.521
87,7
Što se tiče aktualnoga gospodarstva, u općini Tompojevci dominantno, odnosno
gotovo isključivo je zastupljena poljoprivreda. Nekad je nositelj razvoja bio VUPIK, a
u budućnosti to trebaju biti obiteljska poljoprivredna gospodarstva.
Na području općine direktno ili indirektno djeluju pravni subjekti kojima je djelatnost
uglavnom poljoprivreda te se smatraju bitnim nositeljima razvoja.
Proizvodnih djelatnosti u smislu prerađivačke industrije nema na području Općine,
budući nikada do sada nisu stvoreni prostorni uvjeti za lociranje prerađivačkih
kapaciteta.
Treba također uložiti dodatne napore i zahtjevati intenziviranje izrade projektne
dokumentacije i izgradnje „Sustava navodnjavanja općina Tompojevci, Lovas i
Tovarnik“.
Osnivanjem udruge za navodnjavanje i iskazivanjem interesa za usvajanje m
znanja bi mogli bi se učiniti značajniji pomaci. Vjerujemo da će to biti osnova i
poticaj za intenzivniji razvoj navodnjavanja i njegovu stručnu primjenu. Znanje koje
će pojedinci i tvrtke steći tijekom trajanja IRRI projekta bi se moglo višestruko
isplatiti i doprinijeti širenju navodnjavanja i općem razvoju mjesta. Navodnjavanjem
se može stvoriti osnova za kontinuiranu i sigurnu proizvodnju poljoprivrednih
proizvoda za prodaju na području općine i šire, a pogotovo za stvaranje mogućnosti
skladišnih i preradbenih kapaciteta.
4.4.4. Trenutno stanje navodnjavanja
Registar korisnika navodnjavanja izrađen je na razini županije, po općinama.
Povremeno će se dopunjavati novim korisnicima. U sklopu IRRI projekta je u Općini
snimljeno postojeće stanje navodnjavanja i izrađen obrazac za evidenciju
navodnjavanja. Temeljem redovitoga popunjavanja i upisa novih podataka, stvoriti
će se baza korisnika navodnjavanja.
Registar ubuduće može poslužiti za različite analize i donošenje smjernica i poticaja
u navodnjavanju.
U općini Tompojevci je bilo 7 korisnika sustava za navodnjavanje, a IRRI projektom
je šest postojećih sustava obnovljeno i osuvremenjena oprema za kontrolu i
praćenje sadržaja vode u tlu kako bi se pouzdanije odredio početak navodnjavanja.
Također je osposobljen jedan novi sustav navodnjavanja.
Navodnajvana površina prema Registru korisnika u općini Tompojevci iznosi
8,12 ha. Vjerojatno ima još nekoliko manjih korisnika navodnjavanja koje se
77
primjenjuje u vrtovima i okućnicama iz vodovodnoga sustava ili površinskih bunara,
što je zapravo navodnjavanje u tragovima.
U sastavu ovoga projekta je postavljen jedan novi sustav, a ostali su dopunjeni
(kompletirani). Evidentirani sustavi u registru imaju navodnjavanje kapanjem, na
povrću (rajčica, paprika i kupus) u zatvorenom prostoru; proizvodnja rasada i
začinske paprike na otvorenom, a sustav za navodnjavanje su rasprskivači srednje
veličine i promjera kišnih kapi (promjer 14 m); sjemenski krumpir, a sustav
navodnjavanja je samohodni vučeni rasprskivač (tifon) i navodnjavanje breskve
(različite starosti nasada), a sustav za navodnjavanje je kapanje.
4.5. Sustavi navodnjavanja koji se primjenjuju na području općine
Na području općine Tompojevci ima ukupno sedam korisnika sustava
navodnjavanja.
Navodnjavanje kapanjem u zatvorenome prostoru (plastenik) na ukupnoj površini
2100 m2, izvor vode površinski bunar, u okviru projekta je izbušen novi dubinski
bunar 70 m dubine, 125 mm promjera; crpljenje vode i pogon sustava kapanja je
električna dubinska crpka, cca 1 l s. Na nasadu breskve je izvor vode površinski
bunar (u Bokšiću kod tri korisnika), a sustav navodnjavanja je kapanje, razvodni
cjevovod sa kapaljkama je postavljen na tlo. U Čakovcima na proizvodnji
sjemenskoga krumpira sustav navodnjavanja je samohodni vučeni rasprskivač,
manjega kapaciteta, a izvor vode je cisterna kojom se doprema voda iz
površinaskoga bunara ili jezera, Tompojevački ritovi. U Čakovcima na proizvodnji
začinkse paprike način navodnjavanja je umjetna kiša, sustav navodnjavanja su
rasprskivači postavljeni na nosače i spojeni na lateralnu PE cijev, a izvor vode
površinska akumulacija slabije izdašnosti.
Na svim sustavima je postavljen fertirigator za dodavanje umjetnih gnojiva,
prečistač vode i mjerač protoke, kako bi se kontrolirala količina dodane vode.
Također je su na svakome sustavu postavljene sonde za kontrolu količine vode u tlu
kako bi se brzo i pouzdano odredio početak navodnjavanja.
4.6. Ograničenja uspostavljanju održivog navodnjavanja na području općine
Tompojevci
Ograničenja uspostavljanju održivog navodnjavanja na području općine Tompojevci
mogu se sumirati kako slijedi:
- nedostatak planova upravljanja vodama za ovo vodno područje (nema izrađenoga
plana, studije, elaborata...);
- neizrađen registar subjekata koji koriste sustave za navodnjavanje – rješeno IRRI
projektom;
- ograničenje u financijskoj moći poljoprivrednih gospodarstava jer ne postoje (ili
nisu dovoljne) „kreditne linije“ sa stimulativnim kamatama (ili sufinanciranim
kamatama) od strane države i županije za poticanje navodnjavanja;
- veće angažiranje na korištenju sredstava međunarodne zajednice – Europske
unije (projekti slični IRRI-ju);
- hidrogeološke barijere na određenim područjima općine Tompojevci (i županije)
gdje voda nije dostupna iz velikih rijeka ili nekim drugim projektima (zbog postojanja
78
ne vodonosnih slojeva tla koji nekada mogu biti i više desetina metara) što
poskupljuje i otežava navodnjavanje;
- nepostojanje podzakonskih akata kojima se operacionaliziraju obaveze i zadaci u
pogledu provođenja aktivnosti i mjera vezanih za zaštitu voda i provođenje
održivoga navodnjavanja;
- usitnjenost posjeda i mali posjedi;
- usitnjenost i nedovoljna organiziranost proizvođača kako bi na tržištu nastupili
jedinstveni i izborili veće i stabilne cijene;
- organizirani otkup proizvoda i sigurna naplata istih;
- organiziran sustav hladnjača za čuvanje proizvoda i kontinuitet prodaje i cijene.
Drugih većih prepreka trenutno nema, ali sve nabrojane su prilično velike. Također
je moguće očekivati povećanje naknade i cijene vode za navodnjavanje, promjenom
zakona i podzakonskih akata. To financijsko opterećenje bi trebalo „prebaciti“ na
druge subjekte u sustavu proizvodnje i prodaje hrane. Navedeno svakako ne bi
stimulativno i ohrabrujuće djelovalo na aktualne i buduće korisnike sustava za
navodnjavanje.
4.7. Prijedlozi za uvođenje održivog navodnjavanja u općini Tompojevci
Kako bi se postigao primarni cilj naveden u samom Prijedlogu ovog Projekta
financiranog od strane EU kroz sredstva IPA, koji glasi:
Projektom se želi doprinijeti povećanju proizvodnje usjeva i povećanju
prihoda poljoprivrednika u općinama Lovas i Tompojevci kroz poticanje
proizvodnje
poljoprivrednih
proizvođača
uvođenjem
sustava
za
navodnjavanje u poljoprivredi, unaprjeđivanje znanja poljoprivrednika i
stručnosti tehničara i povećanjem suradnje i svijesti javnosti o
navodnjavanju.
U cilju poboljšanja kompetencija ciljnih skupina predviđeno je:
i) provođenje istraživanja vezano za trenutno stanje u upravljanju
navodnjavanjem unutar ciljnog područja uz stvaranje registra subjekata
koji koriste sustave za navodnjavanje,
j) postavljanje i praćenje demonstracijskih polja uz unaprjeđenje prakse
upravljanja vodnim resursima/bavljenja poljoprivredom u području
provedbe projekta i provođenje istraživanja na eksperimentalnom
području tijekom jedne proizvodne sezone,
k) obučavanje tehničara za savjetovanje poljoprivrednika o metodama
navodnjavanja uz stvaranje priručnika o tehnikama navodnjavanja,
l) prezentiranje rezultata i studijska putovanja postojećim sustavima za
navodnjavanje.
Realiziranje navedenih ciljeva će nesumnjivo rezultirati većim prinosima, ali i većim
kvalitetom proizvedenih proizvoda, te pristupačnijom i konkurentnijom cijenom.
Također je potrebno ukolniti ili svesti na minimum prethodno spomenuta
ograničenja na svim razinama.
To podrazumijeva da za održivo navodnjavanje u općini Tompojevci treba težiti i ka
okrupnjavanju zemljišnih posjeda, uređenju zemljišta u smislu poboljšanja plodnosti,
rekonstrukciji postojećih i prema potrebi izgradnji novih sustava za odvodnjavanje, a
poljoprivredu postepeno osuvremeniti poljoprivrednom tehnikom prateći suvremene
79
trendove obrade tla, te podizanjem suvremenih skladišnih kapaciteta sa potrebnim
rashladnim kapacitetima, kao i uz nabavku suvremenijih linija za sortiranje, doradu,
preradu i pakiranje poljoprivrednih proizvoda.
Osigurati kontinuirano prisustvo lokalne samouprave, dakle općine Tompojevci kod
poljoprivrednih proizvođača, kako bi novim projektima osigurala održavanje trenda
korištenja EU fondova i projekata. To bi bio kao jedan od temeljnih preduvjeta za
osuvremenjavanje proizvodnje i održavanje aktualnima i ravnopravnim članovima
EU zajednice.
80
„IRRI – Projekt navodnjavanja“ PROVODE
OPĆINA LOVAS
Ante Starčevića 5,
32237 Lovas
Tel./fax: 00385 (0)32 525 096
OPĆINA ODŽAK
Trg bb,
76290 Odžak
Tel/fax: 00387 (0)31 761 061
irri.srijem.info
PROJEKT FINANCIRA EU
Europska komisija je izvršno tijelo Europske Unije.
«Europsku uniju čini 28 zemalja članica koje su odlučile postupno
povezivati svoja znanja, resurse i sudbine. Zajednički su, tijekom
razdoblja proširenja u trajanju od 50 godina, izgradile zonu
stabilnosti, demokracije i održivog razvoja, zadržavajući pritom
kulturalnu raznolikost, toleranciju i osobne slobode. Europska
unija posvećena je dijeljenju svojih postignuća i svojih
vrijednosti sa zemljama i narodima izvan svojih granica.«

IRRI – PROJEKT NAVODNJAVANJA

NAVODNJAVANJE VINOGRADA Zašto navodnjavati vinograde

(.pdf).

l""`-:tff::(Jr oi-i-4

URADI SAM

PROGRAMATORI

ESP-RZX Programator

Mikoriza – u skladu s prirodom - Bio

MASLINARSTVO agrot. mj. u masl.