Razvitak održivog tržišta toplinske energije iz bioplinskih postrojenja u Europi Projekt broj: IEE/11/025 Provedba nacionalne politike u cilju iskorištavanja toplinske energije iz postrojenja na bioplin u Hrvatskoj ožujak 2013. IEE BiogasHeat Provedba nacionalne politike Autori: Robert Bošnjak Robert Fabek Branka Jelavić Biljana Kulišić Jadranka Maras Abramović Energetski institut Hrvoje Požar, Hrvatska Kontakt: Biljana Kulišić Energetski institute Hrvoje Požar Savska 163, Zagreb Tel: 01/6326 169 Fax: 01/6040 599 Email: [email protected] Izvješće broj WP 2 - Task 2.4 / D 2.4 Projekt BiogasHeat (Razvitak održivog tržišta toplinske energije iz bioplinskih postrojenja u Europi) provodi se uz potporu Europske komisije kroz Program Inteligentne energije u Europi. Za sadržaj ove publikacije odgovorni su isključivo njegovi autori. Publikacija ne izražava nužno stavove Europske zajednice. Europska komisija nije odgovorna za uporabu podataka sadržanih u dokumentu. Trajanje projekta BiogasHeat je od travnja 2012. do travnja 2015. (Broj ugovora IEE/11/025). BiogasHeat web stranica: www.biogasheat.org veljača 2012. 2 EIHP Sadržaj 1. Uvod _________________________________________________________ 4 2. Pregled postojećeg zakonodavstva i politike ________________________ 5 1.1. Bioplin u energetskoj politici ________________________________________ 5 Električna energija iz bioplina ___________________________________________________________ Toplinska energija iz bioplina ___________________________________________________________ Bioplin u kogeneracijskim jedinicama _____________________________________________________ Bioplin kao biogorivo (stlačeni biometan - SBM) ____________________________________________ Proizvodnja biometana iz bioplina (utiskivanje u plinsku mrežu) ________________________________ 1.2. 6 7 8 9 9 Bioplin u poljoprivrednoj politici ____________________________________ 10 Bioplin kao mjera diversifikacije i razvoja ruralnih gospodarskih aktivnosti ______________________ 10 Bioplin kao obnovljivi energent u poljoprivrednoj proizvodnji _________________________________ 10 Bioplin kao mjera za ostvarivanje dobre poljoprivredne prakse ________________________________ 11 1.3. Bioplin u politici zaštite okoliša _____________________________________ 12 Bioplin kao mjera gospodarenjem otpada _________________________________________________ 12 Bioplin kao mjera smanjenja emisija stakleničkih plinova ____________________________________ 12 3. Zagušenja u politici i zakonodavstvu ______________________________ 13 4. Moguća rješenja za bolje iskorištavanje toplinske energije iz bioplinskih postrojenja ______________________________________________________ 15 Prijedlozi za bolje iskorištavanje toplinske energije iz bioplinskih postrojenja _____________________ 15 5. Zaključak_____________________________________________________ 17 6. Summary_____________________________________________________ 18 7. Kratice _______________________________________________________ 21 IEE BiogasHeat Provedba nacionalne politike 1. Uvod Uredba o energiji iz obnovljivih izvora (2009/28/EZ) prepoznaje značajne prednosti bioplina kod zaštite okoliša pri proizvodnji toplinske i električne energije te njegovog korištenja kao biogoriva. Bioplinska postrojenja mogu, zbog njihovog decentraliziranog karaktera i regionalne investicijske strukture, značajno doprinijeti održivom razvitku u ruralnim područjima i ponuditi poljoprivrednicima nove mogućnosti prihodovanja. No, do danas još nije detaljno opisana ukupna učinkovitost (odnosno obvezno korištenje toplinske energije iz kogeneracije) bioplinskih postrojenja. Svrha pregleda aktualnog zakonodavnog okvira i prijedloga za korištenje toplinske energije iz kogeneracijskih postrojenja na bioplin je doprinijeti domaćim ciljevima korištenja toplinske energije iz obnovljivih izvora te učinkovitom korištenju energije. Naime, mnoge zemlje Europe su uključile energiju iz bioplina u svoje nacionalne razvojne strategije (primjerice Nacionalni akcijski planovi za energiju iz OI) i zakonodavstvo, ali u tim dokumentima nije dovoljno precizno opisano iskorištavanje topline iz kogeneracijskih postrojenja. U nastavku je dan pregled glavnih uskih grla unutar nacionalnih strategija i legislative koja sprječavaju ili otežavaju korištenje toplinske energije iz bioplina. Osim za Hrvatsku, istovjetni se pregled izrađuje za Austriju, Dansku, Češku Republiku, Italiju, Latviju, Njemačku, Poljsku i Rumunjsku. Svaki nacionalni dokument nastoji predložit mogućnosti za veće iskorištenje toplinske energije primjereno specifičnim uvjetima u svakoj zemlji. U konačnici, prijedlozi će se spojiti u zajedničko izvješće na temelju kojeg će se izraditi strateški dokument s preporukama kako povećati iskorištavanje toplinske energije iz bioplina. Strateški dokument će biti prezentiran Europskim povjerenicima za Poljoprivredu; Regionalnu politiku; Energetiku; Mobilnost i promet te Okoliš pri Europskoj komisiji (DG AGRI, REGIO, ENER, MOVE, ENV). Kako na globalnoj razini raste konkurencija za korištenjem zemljišta (hrana vs. energija), pitanje sirovine biomase, ali i njeno učinkovito korištenje postalo je i vrlo važno globalno pitanje. U prvom dijelu izvješća dat će se pregled postojećeg zakonodavnog okvira koji opisuje korištenje energije iz bioplina te strateških dokumenata u kojima se bioplin spominje kako bi se na jednom mjestu sažeo cijeli spektar zakonodavnih dokumenata iz područja energetike, poljoprivrede i zaštite okoliša. U drugom dijelu izvješća kratko se identificiraju uska grla u mogućnosti korištenja energije iz bioplina, s naglaskom na toplinsku energiju, u postojećem zakonodavnom i strateškom okviru. Treći dio ovog dokumenta predlaže mogućnosti za veće iskorištavanje (toplinske) energije unutar postojećih okvira. Konačno, zaključak na engleskom jeziku predstavlja hrvatski doprinos zajedničkom izvješću namijenjenom Europskim povjerenicima. Cijeli dokument je pisan u dobroj vjeri i autori pozivaju stručnjake da aktivno doprinesu kroz primjedbe ili prijedloge kvaliteti sadržaja ovog dokumenta upućivanjem prijedloga na gore navedeni kontakt. veljača 2012. 4 EIHP IEE BiogasHeat Provedba nacionalne politike 2. Pregled postojećeg zakonodavstva i politike Bioplin se pojavljuje u pedesetak pravnih dokumenata (od čega je desetak nevažećih) koji se mogu grupirati u četiri područja: energetika, poljoprivreda, zaštita okoliša i razno. U nastavku će se detaljnije opisati pozicija bioplina unutar energetske politike dok će se iz ostalih područja navesti pravni akti koji bi mogli ili već utječu na korištenje toplinske energije iz bioplina. Trenutno se potiče proizvodnja električne energije iz bioplina putem povlaštene tarifne stavke (FIT) (energetska politika) te postoji mogućnost korištenja nepovratnih sredstava za investiciju u rekonstrukciju i/ili izgradnju bioplinskog postrojenja kroz sredstva IPARDa (poljoprivredna politika). Navedene dvije poticajne mjere su međusobno isključive. 1.1. Bioplin u energetskoj politici Bioplin je energent dobiven anaerobnom digestijom biomase koji se može pretvoriti u razne oblike korisne energije: električnu, toplinsku, mehaničku (biogoriva) te se može pročistiti do kvalitete prirodnog plina (biometan) i time postati njegov supstitut ili parnjak. U Zakonu o energiji (NN 120/12), bioplin je prepoznat kao jedan od obnovljivih izvora energije. U Strategiji energetskog razvoja Republike Hrvatske (NN 130/09) korištenje energije iz bioplina opisana je na sljedeći način: "Bioplin je plinovito gorivo dobiveno anaerobnom razgradnjom organskih tvari. Sirovine za proizvodnju bioplina su otpad iz stočarske proizvodnje, uzgoja životinja (gnojevka, izmet i/ili otpad iz poljoprivredne proizvodnje (silaža, travne smjese i sl.). U manjoj mjeri bioplin se proizvodi i od otpada iz agroindustrije i prehrambene industrije, klaoničkog otpada i komunalnog otpada. Tehnologije za pretvorbu sirovina u bioplin danas su u zemljama Europske unije široko raspoložive. Raspoložive su i tehnologije za korištenje bioplina za proizvodnju električne energije i topline odnosno posredno i rashladne energije. U zemljama Europske unije pročišćeni se bioplin, s velikim sadržajem metana, dodaje i u postojeće mreže prirodnog plina. Također se bioplin često koristi i u gradskom autobusnom prometu. • Republika Hrvatska će poticati proizvodnju i uporabu bioplina, domaću proizvodnju bioplinskih postrojenja te izgradnju distribuiranih izvora energije. Republika Hrvatska Strategijom postavlja cilj da iz poljoprivredne proizvodnje u energetske svrhe iskoristi u 2020. godini ekvivalent od barem 20% ukupnih uvjetnih grla i da tako proizvede oko 2,6 PJ energije iz bioplina odnosno oko 100 milijuna m3 bioplina. Republika Hrvatska će poticati proizvodnju i uporabu bioplina, domaću proizvodnju bioplinskih postrojenja te izgradnju distribuiranih izvora energije (iskoristivih za potrebe samih farmi, ali i lokalne zajednice) radi zbrinjavanja otpada iz poljoprivredne proizvodnje, smanjenja emisije stakleničkih plinova, ali i poticanja razvoja poljoprivrednih gospodarstva. Vlada Republike Hrvatske će svojim politikama unapređivati suradnju nadležnih ministarstva ali će i djelovati stvaranjem edukativnih programa usmjerenih prema korisnicima i potencijalnim poduzetnicima." Strategija energetskog razvoja opisuje razdoblje do 2020. godine i usklađuje svoje ciljeve s jedinstvenom dugoročnom politikom energetskog razvoja i ublažavanja klimatskih promjena. Vezano za OIE, RH se opredijelila za njihovo maksimalno poticanje, ali uz prihvatljive društvene troškove njihove uporabe. Nacionalni strateški ciljevi su specificirani u nacrtu Akcijskog plana za obnovljive izvore energije (nacrt APOIE) do 2020: • 20% ili 1940 ktoe OIE u bruto neposrednoj potrošnji energije, uključujući i velike hidroelektrane, unutar čega: o veljača 2012. 10% ili 183,2 ktoe OIE u neposrednoj potrošnji energije u prijevozu 5 EIHP IEE BiogasHeat Provedba nacionalne politike o 35% ili 863,7 ktoe OIE u bruto neposrednoj potrošnji električne energije, uključujući velike hidroelektrane o 22% ili 893 ktoe OIE u bruto neposrednoj potrošnji energije za grijanje i hlađenje Nacrt APOIE navodi da Republika Hrvatska planira ispuniti navedene ciljeve iz domaćih izvora. Nacrt Akcijskog plana za OIE do 2020. godine navodi procjenu neposredne potrošnje energije svake tehnologije za ispunjenje obvezujućih ciljeva i indikativne trajektorije do 2020.godine. Za udjele energije iz OIE u proizvodnji energije za grijanje i hlađenje, navedeno je da će energija iz bioplina u tu svrhu iznositi 2,6 PJ (62,33 ktoe) dok se proizvodnja električne energije iz bioplina ne očekuje. Nacrt APOIE također navodi mjeru: Smanjenje potrošnje fosilnih goriva kroz korištenje biorazgradivog dijela komunalnog otpada u toplinarstvu no bez navedenog datuma početka. Mjera bi bila financijske prirode, a ciljani korisnici su investitori, instalateri i javna uprava. Budući akti će promovirati razvoj toplinarstva u naseljima <10.000 stanovnika isključivo vezanih za korištenje energije iz geotermalnih izvora i velikih postrojenja za proizvodnju toplinske energije iz biomase. Poticat će se izgradnja infrastrukture (toplinarske mreže), a pravo na poticaje će imati projekti koji ispunjavaju sljedeće uvjete: • udio energije iz fosilnih goriva u ukupnoj energiji predanoj u toplinsku mrežu ne smije prijeći 15% (odnosi se samo na rad vršnog kotla) • gustoća toplinskog toka u toplinarskoj mreži mora biti veća od 450 kWh/m dužine mreže godišnje. Električna energija iz bioplina Od 2007. godine, u Hrvatskoj su na snazi poticajne (feed-in, FiT) tarife koje su oblik promicanja proizvodnje električne energije iz OI. Proizvodnja električne energije iz OI je u potpunosti opisana u Zakonu o tržištu električne energije (NN 177/04, 76/07, 152/08, 14/11, 59/12) i pet podzakonskih akata, koji su: • Tarifni sustav za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije (NN 63/12, 121/12, 144/12), • Uredba o naknadama za poticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije (NN 33/07; 133/07, 155/08, 155/09, 8/11, 144/11), • Pravilnik o korištenju obnovljivih izvora energije i kogeneracije (NN 88/12), • Uredba o minimalnom udjelu električne energije iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije čija se proizvodnja potiče u opskrbi električnom energijom (NN 33/07; 8/11) i • Pravilnik o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača električne energije (NN 88/12). Izmjene u tarifnom sustavu od 31. svibnja 2012. donijele su nekoliko općih novina za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora energije: • trajanje ugovora o otkupu električne energije produženo je na 14 godina, • definirane su nove kategorije elektrana, • ne dopušta se gradnja nekoliko elektrana niže instalirane snage u istom objektu, • posebne izmjene koje se odnose na postrojenja koja koriste biomasu i bioplin: veljača 2012. Prethodna diferencijacija između različitih vrsta biomase se poništava i sada uključuje sve vrste krute biomase, bez komunalnog otpada. Uvjet za FiT je da se najmanje 50% primarne energije energenta (biomasa, bioplin) iskoristi u obliku električne energije i korisne topline. Postrojenja na biomasu i bioplin veličine ≤ 300 kW ne podliježu ovom uvjetu. 6 EIHP IEE BiogasHeat Provedba nacionalne politike Ako operatori postrojenja ne mogu ispuniti ovaj uvjet, tarifa se umanjuje do (niske) prosječne godišnje cijene za električnu energiju. Tablica 1 prikazuje osnovicu (fiksnu komponentu C) za izračun tarifne stavke. Konačna FiT se računa množenjem C varijabilnim faktorom "doprinosa lokalnom razvoju" i može dostići najviše 15% fiksne komponente C. Izračunava se kao omjer između izdataka za robe i usluge koji potječu iz lokalne zajednice prema ukupnom ulaganju. Kako bi se kvalificirao za FiT, projekt mora proći postupak ishođenja dozvola i steći status "povlaštenog proizvođača". Tablica 1 Poticajne otkupne cijene za električnu energiju iz postrojenja na bioplin Tarifna stavka* (2012.) (C) Instalirani kapacitet Tarifna stavka* (2012.) (C) (NN 33/07) [MWel] [€/kWh] [kn/kWh] (NN 68/12) [€/kWh**] [kn/kWh] ≤0,3 0,1932 1,4487 0,1893 1,42 >0,3 - ≤1 0,1932 1,4487 0,1600 1,20 1- ≤2 0,1674 1,2556 0,1600 1,20 >2 - ≤5 0,1674 1,2556 0,1493 1,12 Ukoliko se ne postigne kriterij od ≥η 50% za postrojenja >0,3 kW - Prosječna cijena*** otkupna * tarifna stavka se indeksira svake godine za CPI **tečaj: HRK:€=7,5:1; ***Prosječna otkupna cijena varira ovisno o važećoj cijeni električne energije Izvor: Hrvatska energetska regulatorna agencija Toplinska energija iz bioplina Početak ozbiljnijeg razvitka modernog tržišta toplinske energije iz OI započinje tek polovicom 2012. godine izmjenom Pravilnika koji opisuje tarifne stavke i stjecanje statusa povlaštenog proizvođača za električnu energiju u dijelu korištenja toplinske energije iz kogeneracijskih postrojenja na biomasu i bioplin. Tarifni sustav za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije (NN 63/12, 121/12, 144/12) u čl. 4 navodi uvjet za ostvarenje tarife i sklapanje ugovora o otkupu električne energije s operatorom tržišta za postrojenja na bioplin >300 kWel. Taj je uvjet da minimalna ukupna godišnja učinkovitost postrojenja ηk OIE bude 50% u pretvorbi primarne energije goriva Q [MJ] u isporučenu električnu energiju Ei [MWh] i proizvedenu korisnu toplinu Hk [MJ]. Ukupna godišnja energetska učinkovitost OIE, ηk OIE, definirana je izrazom: ηk OIE = ((3600 x Ei) + Hk)/Q. Ostvarenje uvjeta minimalne ukupne godišnje učinkovitosti određuje HERA na temelju Pravilnika o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača električne energije. U pogledu sustava daljinskih grijanja, Tarifni sustav za usluge energetskih djelatnosti proizvodnje, distribucije i opskrbe toplinskom energijom, bez visine tarifnih stavki (NN 57/06) je prepoznavao toplinu dobivenu iz bioplina i davao posebnu formulu za izračun troškova goriva i tehničkih gubitaka: U praksi se ta opcija nije realizirala jer niti jedan distributer toplinske energije nije koristio OI. Novi tarifni sustav (NN 65/07, 154/08, 22/10, 50/10, 86/11) ne tretira posebno toplinsku energiju dobivenu iz OI koju je moguće koristiti pod stavkom "Ostali energenti" kod tablice za praćenje troškova goriva za proizvodnju toplinske energije veljača 2012. 7 EIHP IEE BiogasHeat Provedba nacionalne politike i/ili nabave toplinske energije. Ostali uvjeti su temeljeni na opravdanim troškovima poslovanja, zaštite okoliša uz razuman rok povrata sredstava u energetske sadržaje toplinarstva gdje bioplin konkurira cijenom kao i drugi energenti. Prema dostupnim podacima samo jedan distributer toplinske energije u RH koristi OIE i to energiju sunca za proizvodnju toplinske energije. Prema Zakonu o proizvodnji, distribuciji i opskrbi toplinskom energijom (NN 42/05), uredi državne uprave u županijama, odnosno Upravno tijelo Grada Zagreba nadležno za poslove energetike, sudjeluju u izradi dokumenata prostornog uređenja koje donose predstavnička tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Kako bi se jedinicama lokalne samouprave olakšalo planiranje i donošenje poslovnih odluka, Ministarstvo Gospodarstva pokrenulo je izradu »Metodologije planiranja, izvedbe i upravljanja centraliziranim toplinskim sustavima u RH«, odnosno izradu Strategije razvoja sektora toplinarstva u Republici Hrvatskoj. Do danas su realizirane samo dvije od tri faze Strategije razvoja sektora toplinarstva u RH. Treća faza, koja upravo obuhvaća konačne smjernice za unaprjeđenje suradnje ureda državne uprave nadležnim za poslove energetike u županijama i predstavničkih tijela JLS prilikom izrade dokumenata prostornog uređenja, nije realizirana. Provedbeni akti koji se odnose na korištenje bioplina za energiju grijanja i hlađenja te izgradnju infrastrukture (Nacrt APOIE), nisu doneseni. Bioplin u kogeneracijskim jedinicama U 2. nacionalnom akcijskom planu energetske učinkovitosti za razdoblje do kraja 2013. godine (veljača 2013.), u dijelu koji opisuje Poticanje kogeneracijske proizvodnje električne i toplinske energije, navodi se: "Kao podloga za planiranje buduće izgradnje kogeneracijskih postrojenja, a u skladu s Direktivom, izrađen je i usvojen dokument „Nacionalni potencijal kogeneracije“. U razdoblju do kraja 2013. potrebno je unaprijediti regulatorni okvir za poticanje OIE i kogeneracije. S aspekta kogeneracije posebnu je pozornost potrebno dati sljedećem: 1. Olakšavanju administrativne procedure za mikro i mini kogeneracije te obvezujućoj izradi Elaborata tehničke, ekološke i ekonomske izvedivosti primjene alternativnih sustava u zgradama u skladu sa zahtjevima EPBD1 (detalji su dani u poglavlju 3.92 jer se ovaj segment odnosi na zadovoljavanje ESD3 i EPBD). 2. Propisivanju obveze korištenja toplinske energije u elektranama na biomasu, bioplin, tekuća biogoriva i deponijski plin. Sadašnji tarifni sustav potiče ovakve elektrane bez obaveze iskorištavanja topline, tako da se u praksi javljaju projekti elektrana na biomasu i od 20 MWe bez jasne namjere korištenja topline. Ovo svakako treba izmijeniti i propisati obvezno izračunavanje ušteda primarne energije za kogeneracije na navedena goriva, naravno fleksibilnije nego što je to određeno za kogeneracije na fosilna goriva." Napomena je da se u "Nacionalnom potencijalu kogeneracije" bioplin ne spominje izravno, ali navodi obrazloženje za kogeneracije na biomasu: "Kogeneracijski potencijal za energetsko korištenje biomase nije razmatran odvojeno od ukupnog kogeneracijskog potencijala. Postrojenja koja koriste biomasu pripadaju kategoriji obnovljivih izvora i za njih se primjenjuje poseban sustav poticaja. Potencijal izgradnje i pogona kogeneracijskih postrojenja koja kao gorivo koriste biomasu nije nužno povezan s potencijalom toplinske potrošnje već je posljedica specifičnih ekonomskih uvjeta." 1 Direktiva 2002/91/EC o energetskim svojstvima zgrada (eng. Energy Performace of Buildings Directive) 2 poglavlje 3.9 Osiguravanje dostupnosti savjeta i informacija 3 Direktiva 2006/32/EC o energetskoj učinkovitosti i energetskim uslugama (eng. Energy Service Directive) veljača 2012. 8 EIHP IEE BiogasHeat Provedba nacionalne politike Bioplin kao biogorivo (stlačeni biometan - SBM) U Strategiji energetskog razvitka se navodi da će RH, zbog povoljnih učinaka na smanjenje emisija u okoliš, poticati uporabu stlačenog prirodnog plina (SPP) u prometu. Mjesto njegove uporabe jesu kamionski koridori (tzv. plave magistrale) i gradski autobusi, ali i automobilski promet. Primjena SPP-a u prometu otvara mogućnost i primjeni stlačenog biometana što će se posebno poticati, jer se time olakšava ispunjavanje obveze primjene obnovljivih izvora energije u prometu. Danas je bioplin prepoznat u dijelu zakonodavstva koji opisuje biogoriva, ali se njegova proizvodnja ili korištenje u prijevozu ne potiče. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o biogorivima za prijevoz (NN 145/2010), definira (članak 3., stavak 1., točka 1.): "1. biogorivo je tekuće ili plinovito gorivo za pogon motornih vozila i brodova za potrebe prijevoza, proizvedeno iz biomase, 2. biomasa je biorazgradivi dio proizvoda, otpada i ostataka biološkog podrijetla iz poljoprivrede (uključujući tvari biljnoga i životinjskoga podrijetla), šumarstva i srodnih proizvodnih djelatnosti uključujući ribarstvo i akvakulturu, kao i biorazgradivi dio industrijskoga i komunalnoga otpada (...)" , a u stavku 2. se navodi da se u smislu ovoga Zakona sljedeći proizvodi smatraju biogorivima (...): " 5. bioplin je plinovito gorivo koje se proizvodi od biomase i/ili od biorazgradivoga dijela otpada, koje se može pročistiti do kvalitete prirodnoga plina, da bi se koristilo kao biogorivo za umješavanje s prirodnim plinom ili generatorski plin." Zakon potiče proizvodnju sljedećih biogoriva (članak 20.): (1) biodizel iz uljane repice, otpadnog jestivog ulja i lignoceluloznih sirovina; (2) bioetanol iz kukuruza, šećerne repe i lignoceluloznih sirovina (3) bioplin i (4) biometanol. Međutim, model poticanja je razvijen samo za biodizel i bioetanol. Poticanje proizvodnje bioplina za potrebe prijevoza se može odrediti izmjenama Uredbe o poticanju proizvodnje biogoriva Vlade RH. Posebna se vrijednost bioplina kao biogoriva, ukoliko se proizvodi iz otpada, nalazi u njegovom dvostrukom vrednovanju kod ispunjenja nacionalnog cilja za OIE u prijevozu. Iz Nacionalnog akcijskog plana vidljivo je da će RH teško ispuniti zadani cilj iz vlastitih sirovina, pogotovo kada se uzmu ograničenja kroz kriterije održivosti u proizvodnji biodizela i bioetanola iz uljarica i škrobnih usjeva. Udio bioplina u prijevozu u Nacionalnom akcijskom planu se pojavljuje u 2016. godini (0,36 PJ) da bi u 2020. godini iznosio 0,62 PJ. Nacrt Akcijskog plana za OIE do 2020. godine procjenjuje udio bioplina u prijevozu (zajedno s biljnim uljima i sl.) od 0,614 PJ. Proizvodnja biometana iz bioplina (utiskivanje u plinsku mrežu) U RH postoji krovni zakonodavni okvir za proizvodnju biometana iz bioplina i njegovo utiskivanje u plinsku mrežu kroz poštivanje važećih pravila koja proističu iz Zakona o tržištu plina (NN 28/13). Zakon o tržištu plina, navodi u prvom članku: "(2) Pravila utvrđena ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju njega primjenjuju se i na bioplin, plin iz biomase i druge vrste plina ako se te vrste plina mogu tehnički i sigurno transportirati kroz plinski sustav." Isti Zakon propisuje prava i dužnosti proizvođača plina u trećem poglavlju. Mrežna pravila plinskog distribucijskog sustava (NN 50/09) dozvoljavaju (čl.3) umješavanje bioplina, plina iz biomase i drugih vrsta plina s prirodnim plinom, samo ako se te vrste plina mogu tehnički i sigurno dodavati u tok prirodnog plina te ako se dobivena smjesa plina može tehnički i sigurno distribuirati kroz distribucijski sustav. Bioplin ili smjesa plina treba odgovarati standardnoj kvaliteti prirodnog plina iz Priloga 1. Općih uvjeta za opskrbu prirodnim plinom. Umješavanje plina odobrava operator distribucijskog sustava. Operator veljača 2012. 9 EIHP IEE BiogasHeat Provedba nacionalne politike distribucijskog sustava dužan je preuzeti u distribucijski sustav plin koji kvalitetom odgovara standardnoj kvaliteti plina iz Priloga 1. Općih uvjeta za opskrbu prirodnim plinom (čl.13). Opći uvjeti za opskrbu prirodnim plinom (NN 43/09) svoje odredbe primjenjuju i na bioplin. NKD 2007 (NN 58/2007) prepoznaje tri djelatnosti vezane za Proizvodnju plina; distribuciju plinovitih goriva distribucijskom mrežom (NKD 35.2) čime bi se proizvodnja biometana mogla registrirati kao zasebna djelatnost ili NKD 35.21 Proizvodnja plina. Nedostaje dio provedbenih propisa koji bi omogućili jednostavan i transparentan put biometana do potrošača poput tehničkih uvjeta za utiskivanje biometana, pozitivna diskriminacija prema korištenju i/ili utiskivanju biometana u plinsku mrežu, plaćanje priključka i slično. Projekt IEE GreenGasGrids4 pokušava dati sugestije za integraciju tržišta biometana u tržište prirodnog plina. 1.2. Bioplin u poljoprivrednoj politici Bioplin kao mjera diversifikacije i razvoja ruralnih gospodarskih aktivnosti Pravilnik o provedbi mjere 101 "Ulaganja u poljoprivredna gospodarstva u svrhu restrukturiranja i dostizanja standarda zajednice" unutar IPARD programa (NN 54/12) definira kao prihvatljive sektore ulaganja: mljekarstvo, govedarstvo, svinjogojstvo, peradarstvo, jaja, voće i povrće te žitarice i uljarice. U sektoru mljekarstva, govedarstva, svinjogojstva, peradarstva te u sektoru jaja prihvatljiva su, između ostalog, ulaganja u izgradnju i/ili opremanje bioplinskih postrojenja za proizvodnju energije iz OI (gnojiva i drugih organskih ostataka) na farmi. Kako bi bioplinsko postrojenje bilo prihvatljivo za ulaganje, potrebno je zadovoljiti EU standarde na kraju ulaganja koja se odnose na zbrinjavanje stajskog gnoja ili digestata primjerice kod proizvodnje bioplina potrebno je osigurati potreban kapacitet spremnika za šestomjesečno skladištenje digestata na osnovu proizvedene količine digestata, jer se u procesu proizvodnje bioplina stajskom gnoju dodaje i druga sirovina koja povećava volumen digestata (čl.9). Pravilnik o provedbi Mjere 302 "Diversifikacija i razvoj ruralnih gospodarskih aktivnosti" unutar IPARD programa (NN 102/11) navodi "Ulaganje u izgradnju i/ili rekonstrukciju i/ili opremanje elektrana i kogeneracijskih postrojenja na bioplin na poljoprivrednom gospodarstvu" kao jedino dozvoljeno ulaganje u sektoru OIE za korisnike upisane u Upisnik poljoprivrednih gospodarstva. Maksimalna ukupna vrijednost prihvatljivih ulaganja po projektu je 675.000 EUR, od čega iznos potpore čini 50%. U Ex-post kontroli5 potrebno je ishodovati dokument Rješenje o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača el. energije izdan od Hrvatske energetske regulatorne agencije. Bioplin kao obnovljivi energent u poljoprivrednoj proizvodnji Pravilnik o ekološkoj proizvodnji u akvakulturi (NN 153/11) u članku 4, preporuča koristiti energiju iz OIE pri uzgoju morskih algi gdje se ističe da ukoliko je moguće, uporaba rezidualne topline se ograničava na energiju iz OI. Prema Pravilniku o nusproizvodima životinjskog podrijetla koje nisu za prehranu ljudi (NN 87/09) sve metode prerade koje se odnose na pripremu materijala Kategorije I. i II. za obradu u bioplinskom postrojenju obuhvaćaju usitnjavanje i termalnu obradu (uključujući i pasterizaciju/higijenizaciju) u rasponu temperatura 80-133 ºC kroz propisano vrijeme i tlak. 4 Više o projektu IEE GreenGasGrids može se naći http://www.greengasgrids.eu/ ili na navedeni kontakt u EIHP-u. 5 Korisnik sredstava IPARDa je dužan ispuniti određene uvjete (opisano ugovorom), a potvrde o ispunjenju tih uvjeta se prilažu pri kontrolama Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (APPRRR). Kontrola na terenu provodi se najmanje tri puta za svako ulaganje: prije ugovaranja, prije isplate i tijekom petogodišnjeg razdoblja nakon izvršenog konačnog plaćanja (kako je navedeno u Potvrdi o završenom ulaganju) ili ex-post. veljača 2012. 10 EIHP IEE BiogasHeat Provedba nacionalne politike Nadalje, mogući izvori sredstava za povezivanje toplinske energije proizvedene u kogeneraciji na bioplin su Mjera 101 i Mjera 302 IPARD-a. Iako Mjera 101 kroz selektiranje prihvatljivih u sektoru korisnika za ulaganje u bioplinska postrojenja (sektori svinjogojstva, peradarstva i jaja) već omogućuje potrošnju toplinske energije na samom gospodarstvu za grijanje objekata za držanje životinja, postoje i dodane mogućnosti. Mjera 101 IPARD-a omogućuje: • ulaganje u izgradnju i/ili rekonstrukciju i/ili opremanje staklenika i plastenika (samo polietilenska folija min 200 mikrona) za proizvodnju voća i povrća za ulaganje u sektor voća i povrća na poljoprivrednom gospodarstvu. Minimalna veličina na kraju ulaganja 500-10.000 m2. • ulaganje u izgradnju i/ili rekonstrukciju i/ili opremanje objekata za skladištenje i sušenje žitarica i uljarica u sektor žitarica i uljarica na poljoprivrednom gospodarstvu. Specifični kriterij je skladišni kapacitet 100 -1.500 t na kraju ulaganja. Mjera 302 IPARD-a omogućuje: • ulaganja u sektor slatkovodnog ribarstva i to ulaganje u izgradnju i/ili rekonstrukciju i/ili opremanje kapaciteta za uzgoj slatkovodne ribe. • ulaganja u sektoru prerade na poljoprivrednim gospodarstvima i to ulaganje u izgradnju i/ili rekonstrukciju i/ili opremanje objekata za preradu, skladištenje i pakiranje proizvoda (od mlijeka, mesa, voća i povrća) na poljoprivrednom gospodarstvu. Potrošnja toplinske energije se posebno očekuje u preradi mlijeka, mesa, sušenju i konzerviranju voća i povrća. Bioplin kao mjera za ostvarivanje dobre poljoprivredne prakse Pravilnik o uvjetima višestruke sukladnosti u poljoprivrednoj proizvodnji (NN 10/10) propisuje uvjete višestruke sukladnosti u poljoprivredi i uvjete za ostvarivanje prava na izravna plaćanja. Pravilnik o dobroj poljoprivrednoj praksi u korištenju gnoja (NN 56/08) i I. Akcijski program zaštite voda od onečišćenja uzrokovanog nitratima poljoprivrednog podrijetla (NN 15/13) definiraju primjenu i skladištenje životinjskog gnoja kroz određivanje godišnje granice i perioda primjene dušičnih gnojiva na poljoprivrednim površinama. U četverogodišnjem periodu nakon ulaska RH u EU primjena će biti ograničena na 210 kg dušika po hektaru, nakon čega će dozvoljena količina pasti na redovnih 170 kg dušika po hektaru. Ako poljoprivredno gospodarstvo ne bude u stanju ispuniti ove uvjete, zbog, primjerice, nedovoljnih površina na koje se gnoj nanosi, višak gnoja će se morati uporabiti za gnojidbu površina drugih uzgajivača ili biti prerađeno u bioplin, kompost ili supstrat, ili će morati biti zbrinut na neki drugi način. Ako se gnojidba stajskim gnojem ne može provesti kako je to propisno u I. Akcijskom programu zbog nedovoljnih poljoprivrednih površina ili se skladištenje stajskog gnoja ne može provesti na propisan način, poljoprivredno gospodarstvo mora zbrinuti višak stajskog gnoja. Jedan od tri ponuđena načina zbrinjavanja viška gnoja je i prerada stajskog gnoja u bioplin, kompost, supstrat i drugo na gospodarstvu ili na temelju višegodišnjeg ugovora. Za svaki od načina zbrinjavanja gnoja moraju se posjedovati pismeni dokazi. Pravilnik o nusproizvodima životinjskog podrijetla koje nisu za prehranu ljudi (NN 87/09) propisuje pravila o načinu skupljanja, transporta, skladištenja, rukovanja, prerade i korištenja ili odlaganja životinjskih nusproizvoda, kako bi se spriječilo ugrožavanje zdravlja životinja ili zdravlja ljudi. Dodatak VI sadrži posebne zahtjeve za preradu materijala I. i II. kategorije za bioplin i kompostiranje, a Dodatak V propisuje Opće higijenske zahtjeve za preradu materijala kategorije I., II. i III. unutar kojih su opisane Metode prerade koje bioplinsko postrojenje mora odabrati. Provedbu IPPC6Direktive (2008/1/EC) omogućuje proizvodnja 6 Integrated Prevention Pollution Control / Objedinjeni nadzor sprječavanja onečišćenja veljača 2012. 11 EIHP IEE BiogasHeat Provedba nacionalne politike bioplina kao jedna od najbolje dostupnih tehnika za obradu ostataka od primarne stočarske proizvodnje. 1.3. Bioplin u politici zaštite okoliša Bioplin kao mjera gospodarenjem otpada RH je prihvatila tzv. Direktivu o odlagalištima 1999/31/EZ čime se obvezala smanjiti odlaganje biorazgradive komponente komunalnog otpada na odlagališta. Od kraja 2008. godine, na snazi je revidirana Okvirna direktiva o otpadu WFD (2008/98/EC). Zemlje članice EU su bile dužne implementirati WFD Direktivu u nacionalna zakonodavstva do kraja 2010. godine, a Hrvatska se obvezala na postupno smanjenje količine biorazgradivog komunalnog otpada koji se odlaže na odlagališta i to: • do 31. prosinca 2013., na 75% ukupne količine (težinski) u odnosu na 1997. • do 31. prosinca 2016., na 50% ukupne količine (težinski) u odnosu na 1997. • do 31. prosinca 2020., na 35% ukupne količine (težinski) u odnosu na 1997. Ta obveza omogućuje proizvodnju energije iz otpada gdje se, umjesto deponijskog plina oscilirajuće kvalitete, dobiva vrijedna sirovina za anaerobnu digestiju. Projekt IEE UrbanBiogas7 razmatra koncept pretvorbe tog otpada u energiju (biometan za utiskivanje u plinsku mrežu ili stlačeni biometan za potrebe prijevoza) za Grad Zagreb. Važeća Strategija (NN 130/05) i Plan gospodarenja otpadom u Republici Hrvatskoj za razdoblje 2007. - 2015. godine (NN 85/07), smatraju mehaničko biološku obradu i proizvodnju bioplina način energetske oporabe biorazgradivog otpada. U dijelu koji opisuje bioplin i poljoprivrednu politiku opisana je uloga bioplina u sprječavanju onečišćenja u poljoprivredi koja se odnose na vode i tlo. Bioplin kao mjera smanjenja emisija stakleničkih plinova Sektori energetike, poljoprivrede i otpada čine 88% ukupnih stakleničkih plinova u 2010. godini (NIR, 2012.), a proizvodnja i korištenje bioplina mogu doprinijeti uštedama u sva tri sektora i to u poljoprivredi i sektoru otpada sa sirovinskog stajališta, a u energetskom sektoru supstitucijom energije iz fosilnih goriva. Pri proizvodnji bioplina iz gnoja, gnojovke i gnojnice te biološkog otpada te njegovom korištenju kao OIE ostvaruju se uštede stakleničkih plinova: • upravljanja gnojem: potencijalne uštede emisija zbog korištenja metana iz stajskog gnoja • zamjene umjetnih gnojiva: emisije ušteđene zbog zamjene mineralnih gnojiva s digestatom • gospodarenje otpadom: "hvatanjem" emisija metana korištenjem biorazgradivog komunalnog otpada u toplanama ili iskorištenje bioplina s odlagališta • zamjene energije iz fosilnih izvora: ušteđene emisije zbog električne i toplinske energije (kogeneracije) proizvedene iz bioplina 7 Više o projektu IEE UrbanBiogas može se naći http://www.urbanbiogas.eu/ ili na navedeni kontakt u EIHP-u. veljača 2012. 12 EIHP IEE BiogasHeat Provedba nacionalne politike 3. Zagušenja u politici i zakonodavstvu Bioplin je najsvestraniji energent među OIE, kako u pogledu sirovinske osnove tako i u pogledu dobivanja korisne energije. Bioplin je jedini energent OIE koji je prisutan na svim energetskim tržištima: električne energije, plina, prijevoza i toplinske energije. Ta svestranost traži sinkronizirane mjere u cilju maksimalnog (što bolja učinkovitost energetske pretvorbe) ili optimalnog (prema potrebama energetskog planiranja). Primjerice, kod pretvorbe bioplina u električnu energiju, iskoristi se oko 30 % primarne energije dok se preradom bioplina u biometan sačuva i 95 % primarne energije koja dalje, pretvorbom u toplinsku energiju kod krajnjih potrošača postiže redovito učinkovitost veću od 50% (kod modernih kondenzacijskih trošila preko 100% računajući donju ogrjevnu vrijednost). Sa stajališta maksimalne iskoristivosti energije bioplina, sva manja bioplinska postrojenja bi trebala koristiti toplinsku i električnu energiju iz kogeneracije na bioplin, a veća bi bioplinska postrojenja trebala biti okrenuta proizvodnji biometana bilo za potrebe utiskivanja u plinsku mrežu bilo za potrebe prijevoza. Donošenjem paketa za proizvodnju i korištenje električne energije iz OIE zajedno s tarifnim sustavom (FIT) 2007. godine, započinje razvoj tržišta bioplina. Kako je izostao jednakovrijedan paket za proizvodnju i korištenje toplinske energije iz OIE i bilo koji drugi dokument koji bi podržao proizvodnju i korištenje bioplina u neke druge svrhe, razvoj tržišta bioplina je usmjeren na proizvodnju električne energije. Tadašnji pravilnici su u potpunosti zanemarili činjenicu da se proizvodnja električne energije iz bioplina događa u pravilu u kogeneracijskim postrojenjima pri čemu je korištenje toplinske energije najčešće svedeno na grijanje digestora. Do izmjena Pravilnika i tarifnog sustava sredinom 2012. godine, izgrađeno je 11 postrojenja na bioplin ukupne instalirane snage od 10,135 MWel. Od njih, tri su primjera gdje se toplinska energija koristi u poljoprivrednoj proizvodnji (grijanje peradarnika i grijanje staklenika, sušare i proizvodnja humusa). Novi tarifni sustav zahtjeva i korištenje dijela toplinske energije kako bi se ispunio uvjet minimalne ukupne učinkovitosti postrojenja od 50% godišnje. Posljedica ovih izmjena u dijelu zakonodavstva koji definira tržište električne energije iz OIE uvod je u stvaranje tržišta toplinske energije iz istih budući da se temeljni zakonodavni dokumenti koji bi trebali poticati korištenje toplinske energije iz OI očekuju od 2008. godine. Nastavno na opis postojećeg stanja tržišta bioplina u ovom dokumentu, u nastavku se navode postojeća zagušenja u hrvatskoj politici i zakonodavstvu za bolje iskorištavanje energije bioplina, s naglaskom na toplinsku energiju: 1. ne poznavanje raznolikih mogućnosti korištenja energije iz bioplina od strane donosioca odluka, politika, strategija, zakonodavstva 2. nedostatak komunikacije i nekoordiniranost zakonodavnih tijela i resornih ministarstava u pogledu maksimalnog korištenja sporednih vrijednosti bioplina (osim energije, bioplin je mjera ruralnog razvitka, zaštite tla, voda i zraka te sprječavanja emisija stakleničkih plinova iz energetike i poljoprivrede) 3. tromost domaćih energetskih tvrtki u prihvaćanju resursa koji izlaze iz klasičnih energetskih okvira u potrazi za povoljnijim i ekološki prihvatljivijim izvorima 4. nedostatak poticajnog okvira za korištenje toplinske energije iz bioplina 5. nedostatak znanja investitora/vlasnika projekata o mogućnostima korištenja toplinske energije iz kogeneracijskih postrojenja na bioplin 6. investicija u bioplinsko postrojenje visokog je intenziteta i teško dostupna hrvatskim poljoprivrednicima, te većina investitora dolazi iz ne-poljoprivrednog sektora 7. korištenje toplinske energije iz kogeneracije na bioplin zahtjeva dodatnu investiciju 8. nedorečenost postojećeg zakonodavstva, odnosno definicije iz Tarifnog sustava za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije (NN 63/12) ne omogućuju transparentnu primjenu u praksi kod ostvarivanja minimalne ukupne veljača 2012. 13 EIHP IEE BiogasHeat Provedba nacionalne politike godišnje učinkovitosti postrojenja od 50% u pretvorbi primarne energije goriva u isporučenu električnu energiju i proizvedenu korisnu toplinu. 9. nedorečenost dijela zakonodavstva koji opisuje toplinarstvo: kroz dovršetak III faze Strategije razvoja sektora toplinarstva u Republici Hrvatskoj omogućiti jedinicama lokalne samouprave, posebno onima odgovornim za energetski sektor i toplinske sustave, učinkovitije planiranje i donošenje poslovnih odluka vezanih za razvoj toplinarstva u svojim područjima, kao i definiranje tehničke, ekonomske i pravne osnove za poboljšanje energetske učinkovitosti i optimizacije razvoja sustava daljinskog grijanja u urbanim područjima. 10. neiskorištena snaga poslovne zajednice u komuniciranju svojih iskustava prilikom implementacije postrojenja na bioplin nadležnim tijelima. veljača 2012. 14 EIHP IEE BiogasHeat Provedba nacionalne politike 4. Moguća rješenja za bolje iskorištavanje toplinske energije iz bioplinskih postrojenja Iako je domaće tržište bioplina još uvijek maleno, sa svega sedam proizvođača (11,135 MWel sklopljenih ugovora s HROTE-om, od čega je 7,135 MWel pušteno u pogon8) i 45 projekta na listi Registra OIE i kogeneracije (ukupne snage 80 MWel, uključujući postojeće kogeneracije na bioplin) treba imati na umu da su potencijali za proizvodnju bioplina ograničeni te da hrvatsko tržište bioplina nikada neće poprimiti razmjere njemačkog ili češkog tržišta gdje se postrojenja broje u tisućama ili stotinama. S druge strane, hrvatski energetski sustav treba obnovljivu energiju koju bioplin, za razliku od drugih OIE, može dati za ispunjenje ciljeva do 2020. godine (zamjena za prirodni plin i tržište biogoriva). Trenutno većina (66%) kogeneracija na bioplin koristi i proizvedenu toplinsku energiju u sklopu proizvodnog ciklusa na gospodarstvu (grijanje staklenika, peradarnika, svinjaca, sušenje digestata, sušare...). Postojeće je stanje korištenja toplinske energije iz kogeneracijskih postrojenja na bioplin vrlo pozitivno, ali ostaje i činjenica da je samo nekolicina planiranih postrojenja razradila potrošnju toplinske energije. Iz intervjua glavnih dionika9, ali i implementacijskih agencija (HROTE, HERA, APPRRR) te vlastitog iskustva EIHP-a u suradnji s financijskim kućama na valorizaciji investicija u projekte bioplina, može se zaključiti da planirana postrojenja nastoje ostvariti uvjet od 50% ukupne učinkovitosti grijanjem fermentora i, eventualno, sušenjem digestata. Prijedlozi za bolje iskorištavanje toplinske energije iz bioplinskih postrojenja U nastavku su navedena moguća rješenja za bolje iskorištavanje toplinske energije iz bioplina zajedno s očekivanim doprinosom razvitku tržišta toplinske energije iz bioplina. Prijedlozi su grupirani u tri skupine i organizirani po prioritetima: a. Izrada i razvoj strategija, zakonodavnih akata i pripadajućih institucija • Donijeti Zakon o poticanju toplinske energije iz OIE s pratećim pravilnicima i mjerama poticanja ili jednakovrijedne pravne dokumente (Nacionalni akcijski plan za OIE, Zakon o OIE...) koji će definirati ulogu i mjere razvoja tržišta toplinske energije iz OIE pa tako i toplinske energije iz bioplina. • Procijeniti potencijal energije iz bioplina uvažavajući sve supstrate, a ne samo gnoj. • Dovršiti III fazu Strategije razvoja toplinarstva u RH koja obuhvaća konačne smjernice za unaprjeđenje suradnje ureda državne uprave nadležnim za poslove energetike u županijama i predstavničkih tijela JLS prilikom izrade dokumenata prostornog uređenja. • Obvezna periodična revizija Pravilnika od strane implementacijskih tijela (HROTE, HERA, poslovna zajednica) u pravilnim razmacima, primjerice šest mjeseci, kako bi se otkrila i eliminirala praktična uska grla u provedbi. • Prilagodba poticajnih mjera korisnicima: o nadogradnja različitih mjera poput: 8 9 iskorištavanje toplinske energije iz kogeneracije na bioplin u poljoprivrednoj proizvodnji (primjerice, zbog izbjegavanja dvostrukog poticanja, korištenje sredstava IPARD-a kod ulaganja u izgradnju i/ili opremanje bioplinskih postrojenja onemogućuje stjecanje statusa povlaštenog proizvođača za proizvodnju električne energije iz bioplina. Prilagodba tih mjera za ulaganja u izgradnju i/ili opremanje iskorištavanja toplinske energije iz bioplinskih postrojenja stanje na dan 14.1.2013. http://oie.mingo.hr/default.aspx?id=24 intervjui su dio projekta IEE BiogasHeat i mogu se naći na www.BiogasHeat.org veljača 2012. 15 EIHP IEE BiogasHeat Provedba nacionalne politike (kogeneracije) bi nadopunila prazninu u poticanju iskorištavanja toplinske energije iz bioplina.) o usmjeravanje manjih bioplinskih postrojenja proizvodnju, a veća na proizvodnju biometana na kogeneracijsku napuštanje pristupa "jedna mjera za sve" kod izrade poticajnih mjera te prilagodba uvjeta poticaja karakteristika ciljane skupine korisnika. Primjerice, i poljoprivrednici i prehrambeno-prerađivačka industrija su poželjni potencijalni dionici tržišta bioplina, ali različite financijske moći i veličina postrojenja. b. Jačanje suradnje na razini ministarstava, uključenih institucija i poslovne zajednice • • Osnovati zajedničko tijelo (Odbor za bioplin) Ministarstva gospodarstva, Ministarstva poljoprivrede i Ministarstva zaštite okoliša i prirode kako bi se uskladili popratni pozitivni učinci (ruralni razvitak, uštede emisija stakleničkih plinova...) korištenja obnovljive energije iz bioplina: Prema potrebama, Odbor za bioplin bi uključivao i provedbena tijela (npr. HERA, HROTE, Grupacija za bioplin pri HGK, APPRRR, AZO, ARR, Poljoprivredna savjetodavna služba...). Time bi se ostvarila: o uspostava komunikacije i usklađenost politika o ciljane i usklađene mjere za poticanje ne samo tržišta iskorištavanja toplinske energije iz bioplina već i ostalih korisnih oblika bioplina o maksimizacija prelijevanja pozitivnih popratnih pojava iz sektora energetike na ostale sektore Jača uloga Grupacije za bioplin pri Zajednici za OIE kod HGK s ciljem prenošenja dragocjenog iskustva u provedbi projekata poslovne zajednice (investitora, developera, industrije, poljoprivrednika) nadležnim tijelima. c. Edukacija • Edukacija zaposlenika energetskih tvrtki o mogućnostima korištenja bioplina (s posebnim naglaskom na iskorištavanje toplinske energije) u postojećim i novim energetskim objektima. Poseban se naglasak daje na "stare energetske tvrtke koje imaju postojeću infrastrukturu za korištenje toplinske energije. Primjerice: o korištenje energije bioplina iz otpada u područjima gdje već postoji toplinarstvo može umanjiti troškove proizvodnje toplinske energije, o smanjenje ovisnosti o fosilnim izvorima energije, o korištenje biorazgradivog otpada kao energenta i "hvatanje" metana koji bi se inače ispustio u atmosferu. • Edukacija investitora o mogućnostima korištenja toplinske energije iz bioplina prvenstveno za investitore koji ne dolaze iz poljoprivrednog sektora kako bi im se dale ideje u pogledu korištenja toplinske energije • Edukacija zaposlenika u nadležnim Ministarstvima i pripadajućim implementacijskim tijelima o mogućnostima korištenja bioplina (s posebnim naglaskom na iskorištavanje toplinske energije) i što boljeg iskorištavanja pozitivnih popratnih pojava koje nastaju proizvodnjom bioplina iz otpada i nus-proizvoda iz poljoprivrede. veljača 2012. 16 EIHP IEE BiogasHeat Provedba nacionalne politike 5. Zaključak Hrvatski zakonodavni okvir za korištenje energije iz bioplina nije dovoljno razrađen i ne omogućuje maksimalno iskorištavanje primarne energije sadržane u tom energentu OI. Bioplin se spominje u četrdesetak važećih zakonodavnih akata koji se mogu grupirati u tri osnovna područja: energetika, poljoprivreda i zaštita okoliša. U području energetike, bioplin se opisuje kao jedan od OIE dok se na području poljoprivrede i zaštite okoliša bioplin stavlja u poziciju metode za ostvarivanje specifičnog cilja poljoprivredne politike (primjerice, mjera ruralnog razvitka) ili zaštite okoliša (primjerice, mjera smanjenja emisija stakleničkih plinova, mjera sprječavanja onečišćenja u poljoprivredi). Jedno od ključnih uskih grla za razvitak tržišta bioplina u Hrvatskoj, pa tako i korištenje toplinske energije iz bioplina je pomanjkanje znanja u nadležnim tijelima o svojstvima bioplina. Bioplin je najsvestraniji energent među OIE, kako u pogledu sirovinske osnove tako i u pogledu dobivanja korisne energije. Bioplin je jedini energent OIE koji je prisutan na svim energetskim tržištima: električne energije, plina, prijevoza i toplinske energije. Ta svestranost traži sinkronizirane mjere u cilju maksimalnog (što bolja učinkovitost energetske pretvorbe) ili optimalnog (prema potrebama energetskog planiranja). U strateškim dokumentima, potencijal bioplina je podcijenjen jer se temelji na monodigestiji gnoja 20% uvjetnih grla, izuzimajući cijeli spektar ostalih supstrata iz otpada i sporednih proizvoda prehrambeno-prerađivačke industrije, organskog dijela komunalnog otpada, "bivše" hrane, otpadnog mulja pri pročišćavanju otpadnih voda te energetskih usjeva. Nedostaje konačna verzija APOIE gdje bi se precizno definirali poželjni oblici korisne energije iz bioplina pa tako i toplinske energije. Trenutno se potiče proizvodnja električne energije iz bioplina putem povlaštene tarifne stavke (FIT) (energetska politika) te postoji mogućnost korištenja nepovratnih sredstava za investiciju u rekonstrukciju i/ili izgradnju bioplinskog postrojenja kroz sredstva IPARDa (poljoprivredna politika). Navedene dvije poticajne mjere su međusobno isključive. Postoji mogućnost poticanja proizvodnje bioplina za potrebe prijevoza, ali poticajna stavka nije definirana. Do izmjena Pravilnika i tarifnog sustava sredinom 2012. godine, izgrađeno je 11 postrojenja na bioplin ukupne instalirane snage od 10,135 MWel. Od njih, 66% kogeneracija na bioplin koristi i proizvedenu toplinsku energiju u sklopu proizvodnog ciklusa na gospodarstvu. Novi tarifni sustav zahtjeva i korištenje dijela toplinske energije kako bi se ispunio uvjet minimalne ukupne učinkovitosti postrojenja od 50% godišnje. Posljedica ovih izmjena u dijelu zakonodavstva koji definira tržište električne energije iz OIE uvod je u stvaranje tržišta toplinske energije iz istih budući da se temeljni zakonodavni dokumenti koji bi trebali poticati korištenje toplinske energije iz OI očekuju od 2008. godine. Postojeće stanje korištenja toplinske energije iz kogeneracijskih postrojenja na bioplin je vrlo pozitivno, ali ostaje i činjenica da je samo nekolicina planiranih postrojenja razradila potrošnju toplinske energije. Sugestije za moguća rješenja za brži i kvalitetniji razvitak nacionalnog tržišta bioplina pa tako i boljeg korištenja toplinske energije iz bioplina su grupirane u tri skupine prioriteta: a. Izrada i razvoj strategija, zakonodavnih akata i pripadajućih institucija b. Jačanje suradnje na razini ministarstava, uključenih institucija i poslovne zajednice c. Edukacija gdje se čini da je prvi i osnovni korak u uklanjanju uskog grla koje ne zahtjeva velika sredstva za njegovo otklanjanje, a to je poboljšanje komunikacije unutar samog Ministarstva gospodarstva pa tako i između svih resornih ministarstava (Ministarstvo poljoprivrede i Ministarstvo zaštite okoliša i prirode) kako bi se već postojeći napori uskladili i nadogradili. veljača 2012. 17 EIHP IEE BiogasHeat Provedba nacionalne politike 6. Summary Croatian legal framework that describes utilisation of energy from biogas is not sufficiently elaborated to allow maximal utilisation of biogas primary energy. Biogas is described in some 40 legal documents that could be arranged in three main categories: energy, agriculture and environmental protection. Within energy policy, biogas is described as one of RES while in other policies, biogas is positioned as a tool for achieving some specific goal of agriculture policy (say, a rural development measure) and environmental policy (say, a GHG emissions saving tool, agriculture pollution prevention measure). One of the most important bottlenecks for Croatian biogas market development in general is lack of knowledge within responsible bodies on biogas properties. Biogas is the most versatile of all RES both in terms of potentials (substrates) and useful energy forms). It is only RES that participates in all energy markets: electricity, heat, natural gas, transport. This versatility calls for synchronised measures in order to either maximise (the best energy conversion efficiency) or optimise (according to energy planning demand) utilisation of biogas potential. In strategic documents, biogas potential is under-estimated as it is based on manure monodigestion of 20% total livestock units. The vast spectrum of available substrates has been completely disregarded: waste and by-products of agro-food industry, organic part of municipal waste, "ex-food", waste sludge from waste water treatment plants as well as energy crops. Final version of NREAP is missing which should precise what desirable forms of biogas useful energy are, including biogas heat. Currently, biogas production has two, mutually exclusive, incentives: FiT for RES-E from biogas (set of laws from energy) and 50% grant in investment for building and/or reconstruction of a biogas plant (set of laws from agriculture). Law on RES-H is pending since 2008. Croatian biogas market is an emerging market with nine operating plants (8.135 MWe) and 45 pending projects (~70 MWe). All biogas produced is aimed at CHP engines as, since 2007, RES-E FiT is the only incentive for energy from biogas. Most of the existing plants (66%) utilise heat as those biogas plants are included in the on-farm production process (heating the greenhouses, poultry houses, pig stales...). This fact is leading to the wrong impression that biogas heat utilisation is well developed in Croatia. The reality could be not further from the truth as very few of 45 pending projects have investigated heat utilisation. Since mid 2012, the new FiT mandates minimal overall efficiency of 50% for a biogas plant to be eligible for incentive purchasing price of electricity. So far, only one biogas plant has met the condition. Given the Croatian biogas market state-of-the-art and biogas features in general, the indentified bottlenecks (with the emphasis on heat energy) in the legal framework are: 1. lack of knowledge in different useful energy forms that biogas could provide among decision-, policy-, strategy- and legal framework-makers 2. lack of communication among legal bodies and authorities which ends up with lack of coordination in benefiting from side-effects of biogas production (GHG savings emission tool; rural development measure; soil, water and air pollution prevention tool...) 3. inertia among national energy companies in accepting more convenient and environmentally friendlier fuels beyond conventional (fossil) sources 4. lack of incentives for utilisation of RES-H in general, including biogas 5. lack of knowledge among investors/developers of biogas projects on possibilities of heat energy from biogas CHPs 6. investment in biogas plant is high intensity and not feasible to most of Croatian farmers and most of investors in biogas plants originate from non-agriculture sector veljača 2012. 18 EIHP IEE BiogasHeat Provedba nacionalne politike 7. heat utilisation asks for an additional investment 8. lack of transparency in the existing legislation related to the RES-E FIT regulations where it is not clearly specified how to implement mandated >50% of overall CHP efficiency 9. missing implementation parts in legal framework that describes DH that would facilitate local governments to decide upon development of local heating grids (3rd phase of District Heating Development Strategy of Republic of Croatia) 10. underutilized power of business community in communicating practical experiences gained while implementing a biogas projects to the responsible bodies. Suggestions for better utilisation of heat energy from biogas and corresponding effects are listed below: a. Creation and development of strategies, legal documents and related institutions • Deliver the Law on RES-H incentives together with corresponding implementation acts and measures or other equivalent legal document that will define RES-H utilisation (Renewable Energy Action Plan, Law on RES...) • Finalise 3rd phase of District Heating Development Strategy of Republic of Croatia which will enable development of district heating sector • Mandatory periodical revision of Ordinances by implementation bodies (Croatian Energy Market Operator, Croatian Energy Regulatory Agency, business community...) in set terms (say, every six months) in order to identify and eliminate legal bottlenecks in implementation • Tailoring incentive measures to the beneficiaries: o o upgrading (combining) different measures such as: investment in heat utilisation from biogas CHPs in agricultural production could be incentivised by rural development funds providing incentive scheme that will guide small biogas plants towards CHP and large biogas plants towards biomethane production in order to maximise energy yield from biogas abandon one-size-fits-all approach and start tailoring the incentive measures according to the features of targeted beneficiaries. Namely, both farmers and agro-food industries are desirable potential biogas market players but with different financial capability and plant sizes. b. Cooperation creation and its maintenance among ministries, involved institutions and business community • Formation of joint body (Biogas Committee) by the Ministry of Economy, Ministry of Agriculture and Ministry of Environmental Protection in order to synchronise possible positive side-effects of biogas production and utilisation (rural development, GHG emission savings...). When necessary, this Body would include implementation bodies as well (such as Croatian Energy Market Operator, Croatian Energy Regulatory Agency, business community association, Agency for Rural Development, Extention service...). This would lead to: veljača 2012. o better communication and coordination of policies o targeted and synchronised incentive measures for not only biogas heat utilisation but also of other useful energy forms that biogas could provide o maximisation of positive side-effects that arise from biogas as an renewable energy fuel to other sectors 19 EIHP IEE BiogasHeat • Provedba nacionalne politike Stronger role of Biogas Business Community at the Croatian Chamber of Economy in communicating valuable experiences in implementation of biogas projects to the responsible bodies. c. Education • Education of employees of different energy companies on biogas utilisation possibilities (with an emphasis on heat utilisation) in their existing and planned energy facilities. Special emphasis should be placed on "old" energy companies that have infrastructure to utilise biogas heat with topics informing them on: o producing biogas from waste and utilisation of heat in already existing DH networks o reducing fossil fuel sources utilisation o utilisation of biodegradable municipal waste as a fuel and "capturing" methane that would be otherwise emitted to the atmosphere • Education of investors on possibilities for biogas heat utilisation with special focus on investors that do not have agricultural background • Education of officers in responsible ministries and respective implementation bodies on possibilities of yielding different useful energy forms from biogas (with emphasis on heat) and maximisation of positive side-effects that originate from biogas production from waste and by-products. veljača 2012. 20 EIHP IEE BiogasHeat Provedba nacionalne politike 7. Kratice APPRRR - Agencija za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju ARR - Agencija za ruralni razvitak AZO - Agencija za zaštitu okoliša EU - Europska Unija EIHP - Energetski institut Hrvoje Požar EPBD - Direktiva 2002/91/EC o energetskim svojstvima zgrada (eng. Energy Performace of Buildings Directive) ESD - Direktiva 2006/32/EC o energetskoj učinkovitosti i energetskim uslugama (eng. Energy Service Directive) FiT - Feed-in tarifa HERA - Hrvatska energetska regulatorna agencija HROTE - Hrvatski operator tržišta energije IPARD - Instruments of Pre-assession Assistance for Rural Development nacrt APOIE - nacrt Akcijskog plana za obnovljivi izvori energije OI - obnovljivi izvor(i) OIE - obnovljivi izvori energije RH - Republika Hrvatska veljača 2012. 21 EIHP IEE BiogasHeat Provedba nacionalne politike Literatura IEE BiogasIN (2010): Znate li da bioplin...? http://www.biogasin.org/files/pdf/WP2/D.2.7.2_EIHP_HR.pdf Zakon o energiji (NN 120/12) Zakon o energiji (NN 68/01, NN 76/07, 177/04) - nije važeći Akcijskom planu za obnovljive izvore energije (APOIE) - nacrt prihvaćen u lipnju 2010. Strategija energetskog razvoja RH (NN 130/2009) Pravilnik o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača električne energije (NN 67/07) - nije važeći Pravilnik o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača električne energije (NN 88/12) Pravilnik o korištenju obnovljivih izvora energije i kogeneracije (NN67/07) - nije važeći Pravilnik o korištenju obnovljivih izvora energije i kogeneracije (NN 88/12) Tarifni sustav za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije (NN 33/07) - nije važeći Tarifni sustav za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije (NN 63/12) Odluka o visini nadoknade za prostore koje koriste objekti za proizvodnju električne energije (NN 24/95) Ministarstvo gospodarstva RH (veljača 2013.) 2. nacionalni akcijski plani energetske učinkovitosti za razdoblje do kraja 2013. godine; http://www.mingo.hr/userdocsimages/2.%20Nacionalni%20akcijski%20plan%20ener getske%20ucinkovitosti%20za%20razdoblje%20do%20kraja%202013.pdf Ministarstvo gospodarstva, RH (studeni 2009. ) Nacionalni potencijal kogeneracije RH, http://www.mingo.hr/userdocsimages/energetika/Nacionalni%20potencijal%20kogen eracije%20u%20Republici%20Hrvatskoj.pdf Zakon o biogorivima za prijevoz (NN 65/09) Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o biogorivima za prijevoz (NN 145/10) Uredba o izmjenama Uredbe o kakvoći biogoriva (NN 33/11) Pravilnik o utvrđivanju prosječnih energijskih vrijednosti goriva (NN 36/11) Pravilnik o mjerama za poticanje korištenja biogoriva u prijevozu (NN 42/10) Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o postajama za opskrbu prijevoznih sredstava gorivom (NN 141/08) Uredba o kakvoći biogoriva (NN 141/05) - nije važeći Zakon o tržištu plina (NN 28/13) Mrežna pravila plinskog distribucijskog sustava (NN 50/09) Opći uvjeti za opskrbu prirodnim plinom (NN43/09) Pravilnik o zahtjevima za stupnjeve djelovanja novih toplovodnih kotlova na tekuće i plinovito gorivo (NN 135/05) Tarifni sustav za usluge energetskih djelatnosti proizvodnje, distribucije i opskrbe toplinskom energijom, bez visine tarifnih stavki (NN57/06) - nije važeći veljača 2012. 22 EIHP IEE BiogasHeat Provedba nacionalne politike Tarifni sustav za usluge energetskih djelatnosti proizvodnje, distribucije i opskrbe toplinskom energijom, bez visine tarifnih stavki (NN 65/07, 154/08, 22/10, 50/10, 86/11) Pravilnik o podacima koje su energetski subjekti dužni dostavljati Ministarstvu (NN 87/07) Pravilnik o ekološkoj proizvodnji bilja i životinja (NN 01/13) Pravilnik o provedbi mjere 101 "Ulaganja u poljoprivredna gospodarstva u svrhu restrukturiranja i dostizanja standarda zajednice" unutar IPARD programa (NN 54/12) Pravilnik o provedbi Mjere 302 "Diversifikacija i razvoj ruralnih gospodarskih aktivnosti" unutar IPARD programa (NN 102/11) Pravilnik o provedbi Mjere 101 i Mjere 103 unutar IPARD programa (NN10/11) - nije važeći Pravilnik o provedbi mjere 302 "Diversifikacija i razvoj ruralnih gospodarskih aktivnosti" unutar IPARD programa (NN 127/10) - nije važeći Pravilnik o ekološkoj proizvodnji u akvakulturi (153/11) Pravilnik o registraciji subjekata i odobravanju objekata u kojima posluju subjekti u poslovanju s nusproizvodima životinjskog podrijetla koji nisu za prehranu ljudi (NN 20/10) Pravilnik o nusproizvodima životinjskog podrijetla koji nisu za prehranu ljudi (NN 87/09) Pravilnik o načinu postupanja s nusproizvodima životinjskog podrijetla koji nisu za prehranu ljudi (NN 56/06) - nije važeći Pravilnik za sprječavanje pojave, kontrolu i iskorjenjivanje određenih transmisivnih spongiformnih encefalopatija (NN 85/09) I. Akcijski program zaštite voda od onečišćenja uzrokovanog nitratima poljoprivrednog podrijetla (NN 15/13) Metodologija za Popis poljoprivrede 2003. (NN 90/03) Uredba o procjeni utjecaja zahvata na okoliš (NN 64/08) Pravilnik o zahvatima u prostoru u postupcima donošenja procjene utjecaja zahvata na okoliš i utvrđivanja objedinjenih uvjeta zaštite okoliša u kojima ministarstvo unutarnjih poslova, odnosno nadležna policijska uprava ne sudjeluje u dijelu koji se odnosi na zaštitu od požara (NN 88/11) Pravilnik o registru onečišćavanja okoliša (NN 35/08) Pravilnik o dopuni i izmjeni Pravilnika o procjeni utjecaja na okoliš (NN 85/05) - nije važeći Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o procjeni utjecaja na okoliš (NN 136/04) - nije važeći Odluka o prihvaćanju Petog nacionalnog izvješća Republike Hrvatske prema Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o promjeni klime (NN 24/10) Plan raspodjele emisijskih kvota stakleničkih plinova u Republici Hrvatskoj (NN 76/09) Plan zaštite i poboljšanja kakvoće zraka u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2008. do 2011. godine (NN 61/08) Plan gospodarenja otpadom u Republici Hrvatskoj za razdoblje 2007. - 2015. godine (NN 85/07) Strategija gospodarenja otpadom Republike Hrvatske (NN 130/05) Pravilnik o deterdžentima (NN 01/11) Pravilnik o zdravstvenoj ispravnosti i sigurnosti deterdženata (NN 77/07) veljača 2012. 23 EIHP IEE BiogasHeat Provedba nacionalne politike Odluka o objavljivanju općih pravila o skupnim izuzećima u području državnih potpora (NN 37/09) Nomenklatura industrijskih proizvoda i usluga NIPU 97 za Godišnji izvještaj industrije (IND21) (NN 82/97) - nije važeći Agencija za zaštitu okoliša (2012.): National Inventory Report 2012 -Croatian Greenhouse Gas Inventory for the Period 1990-2010 veljača 2012. 24 EIHP
© Copyright 2024 Paperzz