Provedba nacionalne politike u cilju iskorištavanja

Razvitak održivog tržišta toplinske energije iz bioplinskih postrojenja u Europi
Projekt broj: IEE/11/025
Provedba nacionalne politike u cilju
iskorištavanja toplinske energije iz
postrojenja na bioplin u Hrvatskoj
ožujak 2013.
IEE BiogasHeat
Provedba nacionalne politike
Autori:
Robert Bošnjak
Robert Fabek
Branka Jelavić
Biljana Kulišić
Jadranka Maras Abramović
Energetski institut Hrvoje Požar, Hrvatska
Kontakt:
Biljana Kulišić
Energetski institute Hrvoje Požar
Savska 163, Zagreb
Tel: 01/6326 169
Fax: 01/6040 599
Email: [email protected]
Izvješće broj WP 2 - Task 2.4 / D 2.4
Projekt BiogasHeat (Razvitak održivog tržišta toplinske
energije iz bioplinskih postrojenja u Europi) provodi se uz
potporu Europske komisije kroz Program Inteligentne energije
u Europi. Za sadržaj ove publikacije odgovorni su isključivo
njegovi autori. Publikacija ne izražava nužno stavove
Europske zajednice. Europska komisija nije odgovorna za
uporabu podataka sadržanih u dokumentu. Trajanje projekta
BiogasHeat je od travnja 2012. do travnja 2015. (Broj ugovora
IEE/11/025).
BiogasHeat web stranica: www.biogasheat.org
veljača 2012.
2
EIHP
Sadržaj
1. Uvod _________________________________________________________ 4
2. Pregled postojećeg zakonodavstva i politike ________________________ 5
1.1.
Bioplin u energetskoj politici ________________________________________ 5
Električna energija iz bioplina ___________________________________________________________
Toplinska energija iz bioplina ___________________________________________________________
Bioplin u kogeneracijskim jedinicama _____________________________________________________
Bioplin kao biogorivo (stlačeni biometan - SBM) ____________________________________________
Proizvodnja biometana iz bioplina (utiskivanje u plinsku mrežu) ________________________________
1.2.
6
7
8
9
9
Bioplin u poljoprivrednoj politici ____________________________________ 10
Bioplin kao mjera diversifikacije i razvoja ruralnih gospodarskih aktivnosti ______________________ 10
Bioplin kao obnovljivi energent u poljoprivrednoj proizvodnji _________________________________ 10
Bioplin kao mjera za ostvarivanje dobre poljoprivredne prakse ________________________________ 11
1.3.
Bioplin u politici zaštite okoliša _____________________________________ 12
Bioplin kao mjera gospodarenjem otpada _________________________________________________ 12
Bioplin kao mjera smanjenja emisija stakleničkih plinova ____________________________________ 12
3. Zagušenja u politici i zakonodavstvu ______________________________ 13
4. Moguća rješenja za bolje iskorištavanje toplinske energije iz bioplinskih
postrojenja ______________________________________________________ 15
Prijedlozi za bolje iskorištavanje toplinske energije iz bioplinskih postrojenja _____________________ 15
5. Zaključak_____________________________________________________ 17
6. Summary_____________________________________________________ 18
7. Kratice _______________________________________________________ 21
IEE BiogasHeat
Provedba nacionalne politike
1. Uvod
Uredba o energiji iz obnovljivih izvora (2009/28/EZ) prepoznaje značajne prednosti bioplina
kod zaštite okoliša pri proizvodnji toplinske i električne energije te njegovog korištenja kao
biogoriva. Bioplinska postrojenja mogu, zbog njihovog decentraliziranog karaktera i
regionalne investicijske strukture, značajno doprinijeti održivom razvitku u ruralnim
područjima i ponuditi poljoprivrednicima nove mogućnosti prihodovanja. No, do danas još
nije detaljno opisana ukupna učinkovitost (odnosno obvezno korištenje toplinske energije iz
kogeneracije) bioplinskih postrojenja.
Svrha pregleda aktualnog zakonodavnog okvira i prijedloga za korištenje toplinske energije iz
kogeneracijskih postrojenja na bioplin je doprinijeti domaćim ciljevima korištenja toplinske
energije iz obnovljivih izvora te učinkovitom korištenju energije. Naime, mnoge zemlje
Europe su uključile energiju iz bioplina u svoje nacionalne razvojne strategije (primjerice
Nacionalni akcijski planovi za energiju iz OI) i zakonodavstvo, ali u tim dokumentima nije
dovoljno precizno opisano iskorištavanje topline iz kogeneracijskih postrojenja.
U nastavku je dan pregled glavnih uskih grla unutar nacionalnih strategija i legislative koja
sprječavaju ili otežavaju korištenje toplinske energije iz bioplina. Osim za Hrvatsku, istovjetni
se pregled izrađuje za Austriju, Dansku, Češku Republiku, Italiju, Latviju, Njemačku, Poljsku i
Rumunjsku. Svaki nacionalni dokument nastoji predložit mogućnosti za veće iskorištenje
toplinske energije primjereno specifičnim uvjetima u svakoj zemlji.
U konačnici, prijedlozi će se spojiti u zajedničko izvješće na temelju kojeg će se izraditi
strateški dokument s preporukama kako povećati iskorištavanje toplinske energije iz bioplina.
Strateški dokument će biti prezentiran Europskim povjerenicima za Poljoprivredu;
Regionalnu politiku; Energetiku; Mobilnost i promet te Okoliš pri Europskoj komisiji (DG
AGRI, REGIO, ENER, MOVE, ENV). Kako na globalnoj razini raste konkurencija za
korištenjem zemljišta (hrana vs. energija), pitanje sirovine biomase, ali i njeno učinkovito
korištenje postalo je i vrlo važno globalno pitanje.
U prvom dijelu izvješća dat će se pregled postojećeg zakonodavnog okvira koji opisuje
korištenje energije iz bioplina te strateških dokumenata u kojima se bioplin spominje kako bi
se na jednom mjestu sažeo cijeli spektar zakonodavnih dokumenata iz područja energetike,
poljoprivrede i zaštite okoliša.
U drugom dijelu izvješća kratko se identificiraju uska grla u mogućnosti korištenja energije iz
bioplina, s naglaskom na toplinsku energiju, u postojećem zakonodavnom i strateškom
okviru.
Treći dio ovog dokumenta predlaže mogućnosti za veće iskorištavanje (toplinske) energije
unutar postojećih okvira.
Konačno, zaključak na engleskom jeziku predstavlja hrvatski doprinos zajedničkom izvješću
namijenjenom Europskim povjerenicima.
Cijeli dokument je pisan u dobroj vjeri i autori pozivaju stručnjake da aktivno doprinesu kroz
primjedbe ili prijedloge kvaliteti sadržaja ovog dokumenta upućivanjem prijedloga na gore
navedeni kontakt.
veljača 2012.
4
EIHP
IEE BiogasHeat
Provedba nacionalne politike
2. Pregled postojećeg zakonodavstva i politike
Bioplin se pojavljuje u pedesetak pravnih dokumenata (od čega je desetak nevažećih) koji se
mogu grupirati u četiri područja: energetika, poljoprivreda, zaštita okoliša i razno. U nastavku
će se detaljnije opisati pozicija bioplina unutar energetske politike dok će se iz ostalih
područja navesti pravni akti koji bi mogli ili već utječu na korištenje toplinske energije iz
bioplina.
Trenutno se potiče proizvodnja električne energije iz bioplina putem povlaštene tarifne stavke
(FIT) (energetska politika) te postoji mogućnost korištenja nepovratnih sredstava za
investiciju u rekonstrukciju i/ili izgradnju bioplinskog postrojenja kroz sredstva IPARDa
(poljoprivredna politika). Navedene dvije poticajne mjere su međusobno isključive.
1.1. Bioplin u energetskoj politici
Bioplin je energent dobiven anaerobnom digestijom biomase koji se može pretvoriti u razne
oblike korisne energije: električnu, toplinsku, mehaničku (biogoriva) te se može pročistiti do
kvalitete prirodnog plina (biometan) i time postati njegov supstitut ili parnjak.
U Zakonu o energiji (NN 120/12), bioplin je prepoznat kao jedan od obnovljivih izvora
energije.
U Strategiji energetskog razvoja Republike Hrvatske (NN 130/09) korištenje energije iz
bioplina opisana je na sljedeći način:
"Bioplin je plinovito gorivo dobiveno anaerobnom razgradnjom organskih tvari. Sirovine za
proizvodnju bioplina su otpad iz stočarske proizvodnje, uzgoja životinja (gnojevka, izmet i/ili
otpad iz poljoprivredne proizvodnje (silaža, travne smjese i sl.). U manjoj mjeri bioplin se
proizvodi i od otpada iz agroindustrije i prehrambene industrije, klaoničkog otpada i
komunalnog otpada.
Tehnologije za pretvorbu sirovina u bioplin danas su u zemljama Europske unije široko
raspoložive. Raspoložive su i tehnologije za korištenje bioplina za proizvodnju električne
energije i topline odnosno posredno i rashladne energije. U zemljama Europske unije
pročišćeni se bioplin, s velikim sadržajem metana, dodaje i u postojeće mreže prirodnog
plina. Također se bioplin često koristi i u gradskom autobusnom prometu.
•
Republika Hrvatska će poticati proizvodnju i uporabu bioplina, domaću proizvodnju
bioplinskih postrojenja te izgradnju distribuiranih izvora energije.
Republika Hrvatska Strategijom postavlja cilj da iz poljoprivredne proizvodnje u energetske
svrhe iskoristi u 2020. godini ekvivalent od barem 20% ukupnih uvjetnih grla i da tako
proizvede oko 2,6 PJ energije iz bioplina odnosno oko 100 milijuna m3 bioplina.
Republika Hrvatska će poticati proizvodnju i uporabu bioplina, domaću proizvodnju
bioplinskih postrojenja te izgradnju distribuiranih izvora energije (iskoristivih za potrebe samih
farmi, ali i lokalne zajednice) radi zbrinjavanja otpada iz poljoprivredne proizvodnje,
smanjenja emisije stakleničkih plinova, ali i poticanja razvoja poljoprivrednih gospodarstva.
Vlada Republike Hrvatske će svojim politikama unapređivati suradnju nadležnih ministarstva
ali će i djelovati stvaranjem edukativnih programa usmjerenih prema korisnicima i
potencijalnim poduzetnicima."
Strategija energetskog razvoja opisuje razdoblje do 2020. godine i usklađuje svoje ciljeve s
jedinstvenom dugoročnom politikom energetskog razvoja i ublažavanja klimatskih promjena.
Vezano za OIE, RH se opredijelila za njihovo maksimalno poticanje, ali uz prihvatljive
društvene troškove njihove uporabe. Nacionalni strateški ciljevi su specificirani u nacrtu
Akcijskog plana za obnovljive izvore energije (nacrt APOIE) do 2020:
•
20% ili 1940 ktoe OIE u bruto neposrednoj potrošnji energije, uključujući i velike
hidroelektrane, unutar čega:
o
veljača 2012.
10% ili 183,2 ktoe OIE u neposrednoj potrošnji energije u prijevozu
5
EIHP
IEE BiogasHeat
Provedba nacionalne politike
o
35% ili 863,7 ktoe OIE u bruto neposrednoj potrošnji električne energije,
uključujući velike hidroelektrane
o
22% ili 893 ktoe OIE u bruto neposrednoj potrošnji energije za grijanje i
hlađenje
Nacrt APOIE navodi da Republika Hrvatska planira ispuniti navedene ciljeve iz domaćih
izvora.
Nacrt Akcijskog plana za OIE do 2020. godine navodi procjenu neposredne potrošnje
energije svake tehnologije za ispunjenje obvezujućih ciljeva i indikativne trajektorije do
2020.godine. Za udjele energije iz OIE u proizvodnji energije za grijanje i hlađenje, navedeno
je da će energija iz bioplina u tu svrhu iznositi 2,6 PJ (62,33 ktoe) dok se proizvodnja
električne energije iz bioplina ne očekuje.
Nacrt APOIE također navodi mjeru: Smanjenje potrošnje fosilnih goriva kroz korištenje
biorazgradivog dijela komunalnog otpada u toplinarstvu no bez navedenog datuma početka.
Mjera bi bila financijske prirode, a ciljani korisnici su investitori, instalateri i javna uprava.
Budući akti će promovirati razvoj toplinarstva u naseljima <10.000 stanovnika isključivo
vezanih za korištenje energije iz geotermalnih izvora i velikih postrojenja za proizvodnju
toplinske energije iz biomase. Poticat će se izgradnja infrastrukture (toplinarske mreže), a
pravo na poticaje će imati projekti koji ispunjavaju sljedeće uvjete:
•
udio energije iz fosilnih goriva u ukupnoj energiji predanoj u toplinsku mrežu ne smije
prijeći 15% (odnosi se samo na rad vršnog kotla)
•
gustoća toplinskog toka u toplinarskoj mreži mora biti veća od 450 kWh/m dužine
mreže godišnje.
Električna energija iz bioplina
Od 2007. godine, u Hrvatskoj su na snazi poticajne (feed-in, FiT) tarife koje su oblik
promicanja proizvodnje električne energije iz OI. Proizvodnja električne energije iz OI je u
potpunosti opisana u Zakonu o tržištu električne energije (NN 177/04, 76/07, 152/08, 14/11,
59/12) i pet podzakonskih akata, koji su:
•
Tarifni sustav za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora energije i
kogeneracije (NN 63/12, 121/12, 144/12),
•
Uredba o naknadama za poticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora
energije i kogeneracije (NN 33/07; 133/07, 155/08, 155/09, 8/11, 144/11),
•
Pravilnik o korištenju obnovljivih izvora energije i kogeneracije (NN 88/12),
•
Uredba o minimalnom udjelu električne energije iz obnovljivih izvora energije i
kogeneracije čija se proizvodnja potiče u opskrbi električnom energijom (NN 33/07; 8/11) i
•
Pravilnik o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača električne energije (NN 88/12).
Izmjene u tarifnom sustavu od 31. svibnja 2012. donijele su nekoliko općih novina za
proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora energije:
•
trajanje ugovora o otkupu električne energije produženo je na 14 godina,
•
definirane su nove kategorije elektrana,
•
ne dopušta se gradnja nekoliko elektrana niže instalirane snage u istom objektu,
•
posebne izmjene koje se odnose na postrojenja koja koriste biomasu i bioplin:
veljača 2012.
Prethodna diferencijacija između različitih vrsta biomase se poništava i sada
uključuje sve vrste krute biomase, bez komunalnog otpada.
Uvjet za FiT je da se najmanje 50% primarne energije energenta (biomasa,
bioplin) iskoristi u obliku električne energije i korisne topline. Postrojenja na
biomasu i bioplin veličine ≤ 300 kW ne podliježu ovom uvjetu.
6
EIHP
IEE BiogasHeat
Provedba nacionalne politike
Ako operatori postrojenja ne mogu ispuniti ovaj uvjet, tarifa se umanjuje do
(niske) prosječne godišnje cijene za električnu energiju.
Tablica 1 prikazuje osnovicu (fiksnu komponentu C) za izračun tarifne stavke. Konačna FiT
se računa množenjem C varijabilnim faktorom "doprinosa lokalnom razvoju" i može dostići
najviše 15% fiksne komponente C. Izračunava se kao omjer između izdataka za robe i
usluge koji potječu iz lokalne zajednice prema ukupnom ulaganju. Kako bi se kvalificirao za
FiT, projekt mora proći postupak ishođenja dozvola i steći status "povlaštenog proizvođača".
Tablica 1 Poticajne otkupne cijene za električnu energiju iz postrojenja na bioplin
Tarifna stavka* (2012.) (C)
Instalirani kapacitet
Tarifna stavka* (2012.)
(C)
(NN 33/07)
[MWel]
[€/kWh]
[kn/kWh]
(NN 68/12)
[€/kWh**] [kn/kWh]
≤0,3
0,1932
1,4487
0,1893
1,42
>0,3 - ≤1
0,1932
1,4487
0,1600
1,20
1- ≤2
0,1674
1,2556
0,1600
1,20
>2 - ≤5
0,1674
1,2556
0,1493
1,12
Ukoliko se ne postigne kriterij od ≥η 50% za postrojenja >0,3 kW
-
Prosječna
cijena***
otkupna
* tarifna stavka se indeksira svake godine za CPI
**tečaj: HRK:€=7,5:1; ***Prosječna otkupna cijena varira ovisno o važećoj cijeni električne energije
Izvor: Hrvatska energetska regulatorna agencija
Toplinska energija iz bioplina
Početak ozbiljnijeg razvitka modernog tržišta toplinske energije iz OI započinje tek polovicom
2012. godine izmjenom Pravilnika koji opisuje tarifne stavke i stjecanje statusa povlaštenog
proizvođača za električnu energiju u dijelu korištenja toplinske energije iz kogeneracijskih
postrojenja na biomasu i bioplin.
Tarifni sustav za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije
(NN 63/12, 121/12, 144/12) u čl. 4 navodi uvjet za ostvarenje tarife i sklapanje ugovora o
otkupu električne energije s operatorom tržišta za postrojenja na bioplin >300 kWel. Taj je
uvjet da minimalna ukupna godišnja učinkovitost postrojenja ηk OIE bude 50% u pretvorbi
primarne energije goriva Q [MJ] u isporučenu električnu energiju Ei [MWh] i proizvedenu
korisnu toplinu Hk [MJ]. Ukupna godišnja energetska učinkovitost OIE, ηk OIE, definirana je
izrazom:
ηk OIE = ((3600 x Ei) + Hk)/Q.
Ostvarenje uvjeta minimalne ukupne godišnje učinkovitosti određuje HERA na temelju
Pravilnika o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača električne energije.
U pogledu sustava daljinskih grijanja, Tarifni sustav za usluge energetskih djelatnosti
proizvodnje, distribucije i opskrbe toplinskom energijom, bez visine tarifnih stavki (NN 57/06)
je prepoznavao toplinu dobivenu iz bioplina i davao posebnu formulu za izračun troškova
goriva i tehničkih gubitaka: U praksi se ta opcija nije realizirala jer niti jedan distributer
toplinske energije nije koristio OI. Novi tarifni sustav (NN 65/07, 154/08, 22/10, 50/10, 86/11)
ne tretira posebno toplinsku energiju dobivenu iz OI koju je moguće koristiti pod stavkom
"Ostali energenti" kod tablice za praćenje troškova goriva za proizvodnju toplinske energije
veljača 2012.
7
EIHP
IEE BiogasHeat
Provedba nacionalne politike
i/ili nabave toplinske energije. Ostali uvjeti su temeljeni na opravdanim troškovima
poslovanja, zaštite okoliša uz razuman rok povrata sredstava u energetske sadržaje
toplinarstva gdje bioplin konkurira cijenom kao i drugi energenti. Prema dostupnim podacima
samo jedan distributer toplinske energije u RH koristi OIE i to energiju sunca za proizvodnju
toplinske energije.
Prema Zakonu o proizvodnji, distribuciji i opskrbi toplinskom energijom (NN 42/05), uredi
državne uprave u županijama, odnosno Upravno tijelo Grada Zagreba nadležno za poslove
energetike, sudjeluju u izradi dokumenata prostornog uređenja koje donose predstavnička
tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Kako bi se jedinicama lokalne
samouprave olakšalo planiranje i donošenje poslovnih odluka, Ministarstvo Gospodarstva
pokrenulo je izradu »Metodologije planiranja, izvedbe i upravljanja centraliziranim toplinskim
sustavima u RH«, odnosno izradu Strategije razvoja sektora toplinarstva u Republici
Hrvatskoj. Do danas su realizirane samo dvije od tri faze Strategije razvoja sektora
toplinarstva u RH. Treća faza, koja upravo obuhvaća konačne smjernice za unaprjeđenje
suradnje ureda državne uprave nadležnim za poslove energetike u županijama i
predstavničkih tijela JLS prilikom izrade dokumenata prostornog uređenja, nije realizirana.
Provedbeni akti koji se odnose na korištenje bioplina za energiju grijanja i hlađenja te
izgradnju infrastrukture (Nacrt APOIE), nisu doneseni.
Bioplin u kogeneracijskim jedinicama
U 2. nacionalnom akcijskom planu energetske učinkovitosti za razdoblje do kraja 2013.
godine (veljača 2013.), u dijelu koji opisuje Poticanje kogeneracijske proizvodnje električne i
toplinske energije, navodi se:
"Kao podloga za planiranje buduće izgradnje kogeneracijskih postrojenja, a u skladu s
Direktivom, izrađen je i usvojen dokument „Nacionalni potencijal kogeneracije“.
U razdoblju do kraja 2013. potrebno je unaprijediti regulatorni okvir za poticanje OIE i
kogeneracije. S aspekta kogeneracije posebnu je pozornost potrebno dati sljedećem:
1. Olakšavanju administrativne procedure za mikro i mini kogeneracije te obvezujućoj izradi
Elaborata tehničke, ekološke i ekonomske izvedivosti primjene alternativnih sustava u
zgradama u skladu sa zahtjevima EPBD1 (detalji su dani u poglavlju 3.92 jer se ovaj segment
odnosi na zadovoljavanje ESD3 i EPBD).
2. Propisivanju obveze korištenja toplinske energije u elektranama na biomasu, bioplin,
tekuća biogoriva i deponijski plin. Sadašnji tarifni sustav potiče ovakve elektrane bez
obaveze iskorištavanja topline, tako da se u praksi javljaju projekti elektrana na biomasu i od
20 MWe bez jasne namjere korištenja topline. Ovo svakako treba izmijeniti i propisati
obvezno izračunavanje ušteda primarne energije za kogeneracije na navedena goriva,
naravno fleksibilnije nego što je to određeno za kogeneracije na fosilna goriva."
Napomena je da se u "Nacionalnom potencijalu kogeneracije" bioplin ne spominje izravno,
ali navodi obrazloženje za kogeneracije na biomasu:
"Kogeneracijski potencijal za energetsko korištenje biomase nije razmatran odvojeno od
ukupnog kogeneracijskog potencijala. Postrojenja koja koriste biomasu pripadaju kategoriji
obnovljivih izvora i za njih se primjenjuje poseban sustav poticaja. Potencijal izgradnje i
pogona kogeneracijskih postrojenja koja kao gorivo koriste biomasu nije nužno povezan s
potencijalom toplinske potrošnje već je posljedica specifičnih ekonomskih uvjeta."
1
Direktiva 2002/91/EC o energetskim svojstvima zgrada (eng. Energy Performace of Buildings
Directive)
2
poglavlje 3.9 Osiguravanje dostupnosti savjeta i informacija
3
Direktiva 2006/32/EC o energetskoj učinkovitosti i energetskim uslugama (eng. Energy Service
Directive)
veljača 2012.
8
EIHP
IEE BiogasHeat
Provedba nacionalne politike
Bioplin kao biogorivo (stlačeni biometan - SBM)
U Strategiji energetskog razvitka se navodi da će RH, zbog povoljnih učinaka na smanjenje
emisija u okoliš, poticati uporabu stlačenog prirodnog plina (SPP) u prometu. Mjesto njegove
uporabe jesu kamionski koridori (tzv. plave magistrale) i gradski autobusi, ali i automobilski
promet. Primjena SPP-a u prometu otvara mogućnost i primjeni stlačenog biometana što će
se posebno poticati, jer se time olakšava ispunjavanje obveze primjene obnovljivih izvora
energije u prometu.
Danas je bioplin prepoznat u dijelu zakonodavstva koji opisuje biogoriva, ali se njegova
proizvodnja ili korištenje u prijevozu ne potiče.
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o biogorivima za prijevoz (NN 145/2010), definira
(članak 3., stavak 1., točka 1.):
"1. biogorivo je tekuće ili plinovito gorivo za pogon motornih vozila i brodova za potrebe
prijevoza, proizvedeno iz biomase,
2. biomasa je biorazgradivi dio proizvoda, otpada i ostataka biološkog podrijetla iz
poljoprivrede (uključujući tvari biljnoga i životinjskoga podrijetla), šumarstva i srodnih
proizvodnih djelatnosti uključujući ribarstvo i akvakulturu, kao i biorazgradivi dio
industrijskoga i komunalnoga otpada
(...)" , a u stavku 2. se navodi da se u smislu ovoga Zakona sljedeći proizvodi smatraju
biogorivima (...):
" 5. bioplin je plinovito gorivo koje se proizvodi od biomase i/ili od biorazgradivoga dijela
otpada, koje se može pročistiti do kvalitete prirodnoga plina, da bi se koristilo kao biogorivo
za umješavanje s prirodnim plinom ili generatorski plin."
Zakon potiče proizvodnju sljedećih biogoriva (članak 20.): (1) biodizel iz uljane repice,
otpadnog jestivog ulja i lignoceluloznih sirovina; (2) bioetanol iz kukuruza, šećerne repe i
lignoceluloznih sirovina (3) bioplin i (4) biometanol. Međutim, model poticanja je razvijen
samo za biodizel i bioetanol.
Poticanje proizvodnje bioplina za potrebe prijevoza se može odrediti izmjenama Uredbe o
poticanju proizvodnje biogoriva Vlade RH. Posebna se vrijednost bioplina kao biogoriva,
ukoliko se proizvodi iz otpada, nalazi u njegovom dvostrukom vrednovanju kod ispunjenja
nacionalnog cilja za OIE u prijevozu. Iz Nacionalnog akcijskog plana vidljivo je da će RH
teško ispuniti zadani cilj iz vlastitih sirovina, pogotovo kada se uzmu ograničenja kroz kriterije
održivosti u proizvodnji biodizela i bioetanola iz uljarica i škrobnih usjeva. Udio bioplina u
prijevozu u Nacionalnom akcijskom planu se pojavljuje u 2016. godini (0,36 PJ) da bi u 2020.
godini iznosio 0,62 PJ.
Nacrt Akcijskog plana za OIE do 2020. godine procjenjuje udio bioplina u prijevozu (zajedno
s biljnim uljima i sl.) od 0,614 PJ.
Proizvodnja biometana iz bioplina (utiskivanje u plinsku mrežu)
U RH postoji krovni zakonodavni okvir za proizvodnju biometana iz bioplina i njegovo
utiskivanje u plinsku mrežu kroz poštivanje važećih pravila koja proističu iz Zakona o tržištu
plina (NN 28/13). Zakon o tržištu plina, navodi u prvom članku:
"(2) Pravila utvrđena ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju njega primjenjuju se i
na bioplin, plin iz biomase i druge vrste plina ako se te vrste plina mogu tehnički i sigurno
transportirati kroz plinski sustav." Isti Zakon propisuje prava i dužnosti proizvođača plina u
trećem poglavlju.
Mrežna pravila plinskog distribucijskog sustava (NN 50/09) dozvoljavaju (čl.3) umješavanje
bioplina, plina iz biomase i drugih vrsta plina s prirodnim plinom, samo ako se te vrste plina
mogu tehnički i sigurno dodavati u tok prirodnog plina te ako se dobivena smjesa plina može
tehnički i sigurno distribuirati kroz distribucijski sustav. Bioplin ili smjesa plina treba
odgovarati standardnoj kvaliteti prirodnog plina iz Priloga 1. Općih uvjeta za opskrbu
prirodnim plinom. Umješavanje plina odobrava operator distribucijskog sustava. Operator
veljača 2012.
9
EIHP
IEE BiogasHeat
Provedba nacionalne politike
distribucijskog sustava dužan je preuzeti u distribucijski sustav plin koji kvalitetom odgovara
standardnoj kvaliteti plina iz Priloga 1. Općih uvjeta za opskrbu prirodnim plinom (čl.13).
Opći uvjeti za opskrbu prirodnim plinom (NN 43/09) svoje odredbe primjenjuju i na bioplin.
NKD 2007 (NN 58/2007) prepoznaje tri djelatnosti vezane za Proizvodnju plina; distribuciju
plinovitih goriva distribucijskom mrežom (NKD 35.2) čime bi se proizvodnja biometana mogla
registrirati kao zasebna djelatnost ili NKD 35.21 Proizvodnja plina.
Nedostaje dio provedbenih propisa koji bi omogućili jednostavan i transparentan put
biometana do potrošača poput tehničkih uvjeta za utiskivanje biometana, pozitivna
diskriminacija prema korištenju i/ili utiskivanju biometana u plinsku mrežu, plaćanje priključka
i slično. Projekt IEE GreenGasGrids4 pokušava dati sugestije za integraciju tržišta biometana
u tržište prirodnog plina.
1.2. Bioplin u poljoprivrednoj politici
Bioplin kao mjera diversifikacije i razvoja ruralnih gospodarskih aktivnosti
Pravilnik o provedbi mjere 101 "Ulaganja u poljoprivredna gospodarstva u svrhu
restrukturiranja i dostizanja standarda zajednice" unutar IPARD programa (NN 54/12)
definira kao prihvatljive sektore ulaganja: mljekarstvo, govedarstvo, svinjogojstvo,
peradarstvo, jaja, voće i povrće te žitarice i uljarice.
U sektoru mljekarstva, govedarstva, svinjogojstva, peradarstva te u sektoru jaja prihvatljiva
su, između ostalog, ulaganja u izgradnju i/ili opremanje bioplinskih postrojenja za proizvodnju
energije iz OI (gnojiva i drugih organskih ostataka) na farmi. Kako bi bioplinsko postrojenje
bilo prihvatljivo za ulaganje, potrebno je zadovoljiti EU standarde na kraju ulaganja koja se
odnose na zbrinjavanje stajskog gnoja ili digestata primjerice kod proizvodnje bioplina
potrebno je osigurati potreban kapacitet spremnika za šestomjesečno skladištenje digestata
na osnovu proizvedene količine digestata, jer se u procesu proizvodnje bioplina stajskom
gnoju dodaje i druga sirovina koja povećava volumen digestata (čl.9).
Pravilnik o provedbi Mjere 302 "Diversifikacija i razvoj ruralnih gospodarskih aktivnosti"
unutar IPARD programa (NN 102/11) navodi "Ulaganje u izgradnju i/ili rekonstrukciju i/ili
opremanje elektrana i kogeneracijskih postrojenja na bioplin na poljoprivrednom
gospodarstvu" kao jedino dozvoljeno ulaganje u sektoru OIE za korisnike upisane u Upisnik
poljoprivrednih gospodarstva. Maksimalna ukupna vrijednost prihvatljivih ulaganja po
projektu je 675.000 EUR, od čega iznos potpore čini 50%. U Ex-post kontroli5 potrebno je
ishodovati dokument Rješenje o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača el. energije izdan
od Hrvatske energetske regulatorne agencije.
Bioplin kao obnovljivi energent u poljoprivrednoj proizvodnji
Pravilnik o ekološkoj proizvodnji u akvakulturi (NN 153/11) u članku 4, preporuča koristiti
energiju iz OIE pri uzgoju morskih algi gdje se ističe da ukoliko je moguće, uporaba
rezidualne topline se ograničava na energiju iz OI.
Prema Pravilniku o nusproizvodima životinjskog podrijetla koje nisu za prehranu ljudi (NN
87/09) sve metode prerade koje se odnose na pripremu materijala Kategorije I. i II. za obradu
u bioplinskom postrojenju obuhvaćaju usitnjavanje i termalnu obradu (uključujući i
pasterizaciju/higijenizaciju) u rasponu temperatura 80-133 ºC kroz propisano vrijeme i tlak.
4
Više o projektu IEE GreenGasGrids može se naći http://www.greengasgrids.eu/ ili na navedeni
kontakt u EIHP-u.
5
Korisnik sredstava IPARDa je dužan ispuniti određene uvjete (opisano ugovorom), a potvrde o
ispunjenju tih uvjeta se prilažu pri kontrolama Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom
razvoju (APPRRR). Kontrola na terenu provodi se najmanje tri puta za svako ulaganje: prije
ugovaranja, prije isplate i tijekom petogodišnjeg razdoblja nakon izvršenog konačnog plaćanja (kako je
navedeno u Potvrdi o završenom ulaganju) ili ex-post.
veljača 2012.
10
EIHP
IEE BiogasHeat
Provedba nacionalne politike
Nadalje, mogući izvori sredstava za povezivanje toplinske energije proizvedene u
kogeneraciji na bioplin su Mjera 101 i Mjera 302 IPARD-a. Iako Mjera 101 kroz selektiranje
prihvatljivih u sektoru korisnika za ulaganje u bioplinska postrojenja (sektori svinjogojstva,
peradarstva i jaja) već omogućuje potrošnju toplinske energije na samom gospodarstvu za
grijanje objekata za držanje životinja, postoje i dodane mogućnosti.
Mjera 101 IPARD-a omogućuje:
•
ulaganje u izgradnju i/ili rekonstrukciju i/ili opremanje staklenika i plastenika (samo
polietilenska folija min 200 mikrona) za proizvodnju voća i povrća za ulaganje u
sektor voća i povrća na poljoprivrednom gospodarstvu. Minimalna veličina na kraju
ulaganja 500-10.000 m2.
•
ulaganje u izgradnju i/ili rekonstrukciju i/ili opremanje objekata za skladištenje i
sušenje žitarica i uljarica u sektor žitarica i uljarica na poljoprivrednom gospodarstvu.
Specifični kriterij je skladišni kapacitet 100 -1.500 t na kraju ulaganja.
Mjera 302 IPARD-a omogućuje:
•
ulaganja u sektor slatkovodnog ribarstva i to ulaganje u izgradnju i/ili rekonstrukciju
i/ili opremanje kapaciteta za uzgoj slatkovodne ribe.
•
ulaganja u sektoru prerade na poljoprivrednim gospodarstvima i to ulaganje u
izgradnju i/ili rekonstrukciju i/ili opremanje objekata za preradu, skladištenje i
pakiranje proizvoda (od mlijeka, mesa, voća i povrća) na poljoprivrednom
gospodarstvu. Potrošnja toplinske energije se posebno očekuje u preradi mlijeka,
mesa, sušenju i konzerviranju voća i povrća.
Bioplin kao mjera za ostvarivanje dobre poljoprivredne prakse
Pravilnik o uvjetima višestruke sukladnosti u poljoprivrednoj proizvodnji (NN 10/10) propisuje
uvjete višestruke sukladnosti u poljoprivredi i uvjete za ostvarivanje prava na izravna
plaćanja.
Pravilnik o dobroj poljoprivrednoj praksi u korištenju gnoja (NN 56/08) i I. Akcijski program
zaštite voda od onečišćenja uzrokovanog nitratima poljoprivrednog podrijetla (NN 15/13)
definiraju primjenu i skladištenje životinjskog gnoja kroz određivanje godišnje granice i
perioda primjene dušičnih gnojiva na poljoprivrednim površinama. U četverogodišnjem
periodu nakon ulaska RH u EU primjena će biti ograničena na 210 kg dušika po hektaru,
nakon čega će dozvoljena količina pasti na redovnih 170 kg dušika po hektaru. Ako
poljoprivredno gospodarstvo ne bude u stanju ispuniti ove uvjete, zbog, primjerice,
nedovoljnih površina na koje se gnoj nanosi, višak gnoja će se morati uporabiti za gnojidbu
površina drugih uzgajivača ili biti prerađeno u bioplin, kompost ili supstrat, ili će morati biti
zbrinut na neki drugi način.
Ako se gnojidba stajskim gnojem ne može provesti kako je to propisno u I. Akcijskom
programu zbog nedovoljnih poljoprivrednih površina ili se skladištenje stajskog gnoja ne
može provesti na propisan način, poljoprivredno gospodarstvo mora zbrinuti višak stajskog
gnoja. Jedan od tri ponuđena načina zbrinjavanja viška gnoja je i prerada stajskog gnoja u
bioplin, kompost, supstrat i drugo na gospodarstvu ili na temelju višegodišnjeg ugovora. Za
svaki od načina zbrinjavanja gnoja moraju se posjedovati pismeni dokazi.
Pravilnik o nusproizvodima životinjskog podrijetla koje nisu za prehranu ljudi (NN 87/09)
propisuje pravila o načinu skupljanja, transporta, skladištenja, rukovanja, prerade i korištenja
ili odlaganja životinjskih nusproizvoda, kako bi se spriječilo ugrožavanje zdravlja životinja ili
zdravlja ljudi. Dodatak VI sadrži posebne zahtjeve za preradu materijala I. i II. kategorije za
bioplin i kompostiranje, a Dodatak V propisuje Opće higijenske zahtjeve za preradu
materijala kategorije I., II. i III. unutar kojih su opisane Metode prerade koje bioplinsko
postrojenje mora odabrati. Provedbu IPPC6Direktive (2008/1/EC) omogućuje proizvodnja
6
Integrated Prevention Pollution Control / Objedinjeni nadzor sprječavanja onečišćenja
veljača 2012.
11
EIHP
IEE BiogasHeat
Provedba nacionalne politike
bioplina kao jedna od najbolje dostupnih tehnika za obradu ostataka od primarne stočarske
proizvodnje.
1.3. Bioplin u politici zaštite okoliša
Bioplin kao mjera gospodarenjem otpada
RH je prihvatila tzv. Direktivu o odlagalištima 1999/31/EZ čime se obvezala smanjiti
odlaganje biorazgradive komponente komunalnog otpada na odlagališta. Od kraja 2008.
godine, na snazi je revidirana Okvirna direktiva o otpadu WFD (2008/98/EC). Zemlje članice
EU su bile dužne implementirati WFD Direktivu u nacionalna zakonodavstva do kraja 2010.
godine, a Hrvatska se obvezala na postupno smanjenje količine biorazgradivog komunalnog
otpada koji se odlaže na odlagališta i to:
•
do 31. prosinca 2013., na 75% ukupne količine (težinski) u odnosu na 1997.
•
do 31. prosinca 2016., na 50% ukupne količine (težinski) u odnosu na 1997.
•
do 31. prosinca 2020., na 35% ukupne količine (težinski) u odnosu na 1997.
Ta obveza omogućuje proizvodnju energije iz otpada gdje se, umjesto deponijskog plina
oscilirajuće kvalitete, dobiva vrijedna sirovina za anaerobnu digestiju. Projekt IEE
UrbanBiogas7 razmatra koncept pretvorbe tog otpada u energiju (biometan za utiskivanje u
plinsku mrežu ili stlačeni biometan za potrebe prijevoza) za Grad Zagreb. Važeća Strategija
(NN 130/05) i Plan gospodarenja otpadom u Republici Hrvatskoj za razdoblje 2007. - 2015.
godine (NN 85/07), smatraju mehaničko biološku obradu i proizvodnju bioplina način
energetske oporabe biorazgradivog otpada.
U dijelu koji opisuje bioplin i poljoprivrednu politiku opisana je uloga bioplina u sprječavanju
onečišćenja u poljoprivredi koja se odnose na vode i tlo.
Bioplin kao mjera smanjenja emisija stakleničkih plinova
Sektori energetike, poljoprivrede i otpada čine 88% ukupnih stakleničkih plinova u 2010.
godini (NIR, 2012.), a proizvodnja i korištenje bioplina mogu doprinijeti uštedama u sva tri
sektora i to u poljoprivredi i sektoru otpada sa sirovinskog stajališta, a u energetskom sektoru
supstitucijom energije iz fosilnih goriva. Pri proizvodnji bioplina iz gnoja, gnojovke i gnojnice
te biološkog otpada te njegovom korištenju kao OIE ostvaruju se uštede stakleničkih plinova:
•
upravljanja gnojem: potencijalne uštede emisija zbog korištenja metana iz stajskog
gnoja
•
zamjene umjetnih gnojiva: emisije ušteđene zbog zamjene mineralnih gnojiva s
digestatom
•
gospodarenje otpadom: "hvatanjem" emisija metana korištenjem biorazgradivog
komunalnog otpada u toplanama ili iskorištenje bioplina s odlagališta
•
zamjene energije iz fosilnih izvora: ušteđene emisije zbog električne i toplinske
energije (kogeneracije) proizvedene iz bioplina
7
Više o projektu IEE UrbanBiogas može se naći http://www.urbanbiogas.eu/ ili na navedeni kontakt u
EIHP-u.
veljača 2012.
12
EIHP
IEE BiogasHeat
Provedba nacionalne politike
3. Zagušenja u politici i zakonodavstvu
Bioplin je najsvestraniji energent među OIE, kako u pogledu sirovinske osnove tako i u
pogledu dobivanja korisne energije. Bioplin je jedini energent OIE koji je prisutan na svim
energetskim tržištima: električne energije, plina, prijevoza i toplinske energije. Ta svestranost
traži sinkronizirane mjere u cilju maksimalnog (što bolja učinkovitost energetske pretvorbe) ili
optimalnog (prema potrebama energetskog planiranja). Primjerice, kod pretvorbe bioplina u
električnu energiju, iskoristi se oko 30 % primarne energije dok se preradom bioplina u
biometan sačuva i 95 % primarne energije koja dalje, pretvorbom u toplinsku energiju kod
krajnjih potrošača postiže redovito učinkovitost veću od 50% (kod modernih kondenzacijskih
trošila preko 100% računajući donju ogrjevnu vrijednost). Sa stajališta maksimalne
iskoristivosti energije bioplina, sva manja bioplinska postrojenja bi trebala koristiti toplinsku i
električnu energiju iz kogeneracije na bioplin, a veća bi bioplinska postrojenja trebala biti
okrenuta proizvodnji biometana bilo za potrebe utiskivanja u plinsku mrežu bilo za potrebe
prijevoza.
Donošenjem paketa za proizvodnju i korištenje električne energije iz OIE zajedno s tarifnim
sustavom (FIT) 2007. godine, započinje razvoj tržišta bioplina. Kako je izostao
jednakovrijedan paket za proizvodnju i korištenje toplinske energije iz OIE i bilo koji drugi
dokument koji bi podržao proizvodnju i korištenje bioplina u neke druge svrhe, razvoj tržišta
bioplina je usmjeren na proizvodnju električne energije. Tadašnji pravilnici su u potpunosti
zanemarili činjenicu da se proizvodnja električne energije iz bioplina događa u pravilu u
kogeneracijskim postrojenjima pri čemu je korištenje toplinske energije najčešće svedeno na
grijanje digestora.
Do izmjena Pravilnika i tarifnog sustava sredinom 2012. godine, izgrađeno je 11 postrojenja
na bioplin ukupne instalirane snage od 10,135 MWel. Od njih, tri su primjera gdje se toplinska
energija koristi u poljoprivrednoj proizvodnji (grijanje peradarnika i grijanje staklenika, sušare
i proizvodnja humusa). Novi tarifni sustav zahtjeva i korištenje dijela toplinske energije kako
bi se ispunio uvjet minimalne ukupne učinkovitosti postrojenja od 50% godišnje. Posljedica
ovih izmjena u dijelu zakonodavstva koji definira tržište električne energije iz OIE uvod je u
stvaranje tržišta toplinske energije iz istih budući da se temeljni zakonodavni dokumenti koji
bi trebali poticati korištenje toplinske energije iz OI očekuju od 2008. godine.
Nastavno na opis postojećeg stanja tržišta bioplina u ovom dokumentu, u nastavku se
navode postojeća zagušenja u hrvatskoj politici i zakonodavstvu za bolje iskorištavanje
energije bioplina, s naglaskom na toplinsku energiju:
1. ne poznavanje raznolikih mogućnosti korištenja energije iz bioplina od strane
donosioca odluka, politika, strategija, zakonodavstva
2. nedostatak komunikacije i nekoordiniranost zakonodavnih tijela i resornih
ministarstava u pogledu maksimalnog korištenja sporednih vrijednosti bioplina (osim
energije, bioplin je mjera ruralnog razvitka, zaštite tla, voda i zraka te sprječavanja
emisija stakleničkih plinova iz energetike i poljoprivrede)
3. tromost domaćih energetskih tvrtki u prihvaćanju resursa koji izlaze iz klasičnih
energetskih okvira u potrazi za povoljnijim i ekološki prihvatljivijim izvorima
4. nedostatak poticajnog okvira za korištenje toplinske energije iz bioplina
5. nedostatak znanja investitora/vlasnika projekata o mogućnostima korištenja toplinske
energije iz kogeneracijskih postrojenja na bioplin
6. investicija u bioplinsko postrojenje visokog je intenziteta i teško dostupna hrvatskim
poljoprivrednicima, te većina investitora dolazi iz ne-poljoprivrednog sektora
7. korištenje toplinske energije iz kogeneracije na bioplin zahtjeva dodatnu investiciju
8. nedorečenost postojećeg zakonodavstva, odnosno definicije iz Tarifnog sustava za
proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije (NN 63/12)
ne omogućuju transparentnu primjenu u praksi kod ostvarivanja minimalne ukupne
veljača 2012.
13
EIHP
IEE BiogasHeat
Provedba nacionalne politike
godišnje učinkovitosti postrojenja od 50% u pretvorbi primarne energije goriva u
isporučenu električnu energiju i proizvedenu korisnu toplinu.
9. nedorečenost dijela zakonodavstva koji opisuje toplinarstvo: kroz dovršetak III faze
Strategije razvoja sektora toplinarstva u Republici Hrvatskoj omogućiti jedinicama
lokalne samouprave, posebno onima odgovornim za energetski sektor i toplinske
sustave, učinkovitije planiranje i donošenje poslovnih odluka vezanih za razvoj
toplinarstva u svojim područjima, kao i definiranje tehničke, ekonomske i pravne
osnove za poboljšanje energetske učinkovitosti i optimizacije razvoja sustava
daljinskog grijanja u urbanim područjima.
10. neiskorištena snaga poslovne zajednice u komuniciranju svojih iskustava prilikom
implementacije postrojenja na bioplin nadležnim tijelima.
veljača 2012.
14
EIHP
IEE BiogasHeat
Provedba nacionalne politike
4. Moguća rješenja za bolje iskorištavanje toplinske energije iz
bioplinskih postrojenja
Iako je domaće tržište bioplina još uvijek maleno, sa svega sedam proizvođača (11,135 MWel
sklopljenih ugovora s HROTE-om, od čega je 7,135 MWel pušteno u pogon8) i 45 projekta na
listi Registra OIE i kogeneracije (ukupne snage 80 MWel, uključujući postojeće kogeneracije
na bioplin) treba imati na umu da su potencijali za proizvodnju bioplina ograničeni te da
hrvatsko tržište bioplina nikada neće poprimiti razmjere njemačkog ili češkog tržišta gdje se
postrojenja broje u tisućama ili stotinama. S druge strane, hrvatski energetski sustav treba
obnovljivu energiju koju bioplin, za razliku od drugih OIE, može dati za ispunjenje ciljeva do
2020. godine (zamjena za prirodni plin i tržište biogoriva).
Trenutno većina (66%) kogeneracija na bioplin koristi i proizvedenu toplinsku energiju u
sklopu proizvodnog ciklusa na gospodarstvu (grijanje staklenika, peradarnika, svinjaca,
sušenje digestata, sušare...). Postojeće je stanje korištenja toplinske energije iz
kogeneracijskih postrojenja na bioplin vrlo pozitivno, ali ostaje i činjenica da je samo
nekolicina planiranih postrojenja razradila potrošnju toplinske energije. Iz intervjua glavnih
dionika9, ali i implementacijskih agencija (HROTE, HERA, APPRRR) te vlastitog iskustva
EIHP-a u suradnji s financijskim kućama na valorizaciji investicija u projekte bioplina, može
se zaključiti da planirana postrojenja nastoje ostvariti uvjet od 50% ukupne učinkovitosti
grijanjem fermentora i, eventualno, sušenjem digestata.
Prijedlozi za bolje iskorištavanje toplinske energije iz bioplinskih postrojenja
U nastavku su navedena moguća rješenja za bolje iskorištavanje toplinske energije iz
bioplina zajedno s očekivanim doprinosom razvitku tržišta toplinske energije iz bioplina.
Prijedlozi su grupirani u tri skupine i organizirani po prioritetima:
a. Izrada i razvoj strategija, zakonodavnih akata i pripadajućih institucija
•
Donijeti Zakon o poticanju toplinske energije iz OIE s pratećim pravilnicima i mjerama
poticanja ili jednakovrijedne pravne dokumente (Nacionalni akcijski plan za OIE,
Zakon o OIE...) koji će definirati ulogu i mjere razvoja tržišta toplinske energije iz OIE
pa tako i toplinske energije iz bioplina.
•
Procijeniti potencijal energije iz bioplina uvažavajući sve supstrate, a ne samo gnoj.
•
Dovršiti III fazu Strategije razvoja toplinarstva u RH koja obuhvaća konačne smjernice
za unaprjeđenje suradnje ureda državne uprave nadležnim za poslove energetike u
županijama i predstavničkih tijela JLS prilikom izrade dokumenata prostornog
uređenja.
•
Obvezna periodična revizija Pravilnika od strane implementacijskih tijela (HROTE,
HERA, poslovna zajednica) u pravilnim razmacima, primjerice šest mjeseci, kako bi
se otkrila i eliminirala praktična uska grla u provedbi.
•
Prilagodba poticajnih mjera korisnicima:
o
nadogradnja različitih mjera poput:
8
9
iskorištavanje toplinske energije iz kogeneracije na bioplin u
poljoprivrednoj proizvodnji (primjerice, zbog izbjegavanja dvostrukog
poticanja, korištenje sredstava IPARD-a kod ulaganja u izgradnju i/ili
opremanje bioplinskih postrojenja onemogućuje stjecanje statusa
povlaštenog proizvođača za proizvodnju električne energije iz bioplina.
Prilagodba tih mjera za ulaganja u izgradnju i/ili opremanje
iskorištavanja
toplinske
energije
iz
bioplinskih
postrojenja
stanje na dan 14.1.2013. http://oie.mingo.hr/default.aspx?id=24
intervjui su dio projekta IEE BiogasHeat i mogu se naći na www.BiogasHeat.org
veljača 2012.
15
EIHP
IEE BiogasHeat
Provedba nacionalne politike
(kogeneracije) bi nadopunila prazninu u poticanju iskorištavanja
toplinske energije iz bioplina.)
o
usmjeravanje manjih bioplinskih postrojenja
proizvodnju, a veća na proizvodnju biometana
na
kogeneracijsku
napuštanje pristupa "jedna mjera za sve" kod izrade poticajnih mjera te
prilagodba uvjeta poticaja karakteristika ciljane skupine korisnika. Primjerice, i
poljoprivrednici i prehrambeno-prerađivačka industrija su poželjni potencijalni
dionici tržišta bioplina, ali različite financijske moći i veličina postrojenja.
b. Jačanje suradnje na razini ministarstava, uključenih institucija i poslovne
zajednice
•
•
Osnovati zajedničko tijelo (Odbor za bioplin) Ministarstva gospodarstva, Ministarstva
poljoprivrede i Ministarstva zaštite okoliša i prirode kako bi se uskladili popratni
pozitivni učinci (ruralni razvitak, uštede emisija stakleničkih plinova...) korištenja
obnovljive energije iz bioplina: Prema potrebama, Odbor za bioplin bi uključivao i
provedbena tijela (npr. HERA, HROTE, Grupacija za bioplin pri HGK, APPRRR, AZO,
ARR, Poljoprivredna savjetodavna služba...). Time bi se ostvarila:
o
uspostava komunikacije i usklađenost politika
o
ciljane i usklađene mjere za poticanje ne samo tržišta iskorištavanja toplinske
energije iz bioplina već i ostalih korisnih oblika bioplina
o
maksimizacija prelijevanja pozitivnih popratnih pojava iz sektora energetike na
ostale sektore
Jača uloga Grupacije za bioplin pri Zajednici za OIE kod HGK s ciljem prenošenja
dragocjenog iskustva u provedbi projekata poslovne zajednice (investitora,
developera, industrije, poljoprivrednika) nadležnim tijelima.
c. Edukacija
•
Edukacija zaposlenika energetskih tvrtki o mogućnostima korištenja bioplina (s
posebnim naglaskom na iskorištavanje toplinske energije) u postojećim i novim
energetskim objektima. Poseban se naglasak daje na "stare energetske tvrtke koje
imaju postojeću infrastrukturu za korištenje toplinske energije. Primjerice:
o
korištenje energije bioplina iz otpada u područjima gdje već postoji
toplinarstvo može umanjiti troškove proizvodnje toplinske energije,
o
smanjenje ovisnosti o fosilnim izvorima energije,
o
korištenje biorazgradivog otpada kao energenta i "hvatanje" metana koji bi se
inače ispustio u atmosferu.
•
Edukacija investitora o mogućnostima korištenja toplinske energije iz bioplina
prvenstveno za investitore koji ne dolaze iz poljoprivrednog sektora kako bi im se
dale ideje u pogledu korištenja toplinske energije
•
Edukacija zaposlenika u nadležnim Ministarstvima i pripadajućim implementacijskim
tijelima o mogućnostima korištenja bioplina (s posebnim naglaskom na iskorištavanje
toplinske energije) i što boljeg iskorištavanja pozitivnih popratnih pojava koje nastaju
proizvodnjom bioplina iz otpada i nus-proizvoda iz poljoprivrede.
veljača 2012.
16
EIHP
IEE BiogasHeat
Provedba nacionalne politike
5. Zaključak
Hrvatski zakonodavni okvir za korištenje energije iz bioplina nije dovoljno razrađen i ne
omogućuje maksimalno iskorištavanje primarne energije sadržane u tom energentu OI.
Bioplin se spominje u četrdesetak važećih zakonodavnih akata koji se mogu grupirati u tri
osnovna područja: energetika, poljoprivreda i zaštita okoliša. U području energetike, bioplin
se opisuje kao jedan od OIE dok se na području poljoprivrede i zaštite okoliša bioplin stavlja
u poziciju metode za ostvarivanje specifičnog cilja poljoprivredne politike (primjerice, mjera
ruralnog razvitka) ili zaštite okoliša (primjerice, mjera smanjenja emisija stakleničkih plinova,
mjera sprječavanja onečišćenja u poljoprivredi).
Jedno od ključnih uskih grla za razvitak tržišta bioplina u Hrvatskoj, pa tako i korištenje
toplinske energije iz bioplina je pomanjkanje znanja u nadležnim tijelima o svojstvima
bioplina. Bioplin je najsvestraniji energent među OIE, kako u pogledu sirovinske osnove tako
i u pogledu dobivanja korisne energije. Bioplin je jedini energent OIE koji je prisutan na svim
energetskim tržištima: električne energije, plina, prijevoza i toplinske energije. Ta svestranost
traži sinkronizirane mjere u cilju maksimalnog (što bolja učinkovitost energetske pretvorbe) ili
optimalnog (prema potrebama energetskog planiranja).
U strateškim dokumentima, potencijal bioplina je podcijenjen jer se temelji na monodigestiji
gnoja 20% uvjetnih grla, izuzimajući cijeli spektar ostalih supstrata iz otpada i sporednih
proizvoda prehrambeno-prerađivačke industrije, organskog dijela komunalnog otpada,
"bivše" hrane, otpadnog mulja pri pročišćavanju otpadnih voda te energetskih usjeva.
Nedostaje konačna verzija APOIE gdje bi se precizno definirali poželjni oblici korisne
energije iz bioplina pa tako i toplinske energije.
Trenutno se potiče proizvodnja električne energije iz bioplina putem povlaštene tarifne stavke
(FIT) (energetska politika) te postoji mogućnost korištenja nepovratnih sredstava za
investiciju u rekonstrukciju i/ili izgradnju bioplinskog postrojenja kroz sredstva IPARDa
(poljoprivredna politika). Navedene dvije poticajne mjere su međusobno isključive. Postoji
mogućnost poticanja proizvodnje bioplina za potrebe prijevoza, ali poticajna stavka nije
definirana.
Do izmjena Pravilnika i tarifnog sustava sredinom 2012. godine, izgrađeno je 11 postrojenja
na bioplin ukupne instalirane snage od 10,135 MWel. Od njih, 66% kogeneracija na bioplin
koristi i proizvedenu toplinsku energiju u sklopu proizvodnog ciklusa na gospodarstvu. Novi
tarifni sustav zahtjeva i korištenje dijela toplinske energije kako bi se ispunio uvjet minimalne
ukupne učinkovitosti postrojenja od 50% godišnje. Posljedica ovih izmjena u dijelu
zakonodavstva koji definira tržište električne energije iz OIE uvod je u stvaranje tržišta
toplinske energije iz istih budući da se temeljni zakonodavni dokumenti koji bi trebali poticati
korištenje toplinske energije iz OI očekuju od 2008. godine.
Postojeće stanje korištenja toplinske energije iz kogeneracijskih postrojenja na bioplin je vrlo
pozitivno, ali ostaje i činjenica da je samo nekolicina planiranih postrojenja razradila
potrošnju toplinske energije.
Sugestije za moguća rješenja za brži i kvalitetniji razvitak nacionalnog tržišta bioplina pa tako
i boljeg korištenja toplinske energije iz bioplina su grupirane u tri skupine prioriteta:
a. Izrada i razvoj strategija, zakonodavnih akata i pripadajućih institucija
b. Jačanje suradnje na razini ministarstava, uključenih institucija i poslovne zajednice
c. Edukacija
gdje se čini da je prvi i osnovni korak u uklanjanju uskog grla koje ne zahtjeva velika sredstva
za njegovo otklanjanje, a to je poboljšanje komunikacije unutar samog Ministarstva
gospodarstva pa tako i između svih resornih ministarstava (Ministarstvo poljoprivrede i
Ministarstvo zaštite okoliša i prirode) kako bi se već postojeći napori uskladili i nadogradili.
veljača 2012.
17
EIHP
IEE BiogasHeat
Provedba nacionalne politike
6. Summary
Croatian legal framework that describes utilisation of energy from biogas is not sufficiently
elaborated to allow maximal utilisation of biogas primary energy. Biogas is described in some
40 legal documents that could be arranged in three main categories: energy, agriculture and
environmental protection. Within energy policy, biogas is described as one of RES while in
other policies, biogas is positioned as a tool for achieving some specific goal of agriculture
policy (say, a rural development measure) and environmental policy (say, a GHG emissions
saving tool, agriculture pollution prevention measure).
One of the most important bottlenecks for Croatian biogas market development in general is
lack of knowledge within responsible bodies on biogas properties. Biogas is the most
versatile of all RES both in terms of potentials (substrates) and useful energy forms). It is
only RES that participates in all energy markets: electricity, heat, natural gas, transport. This
versatility calls for synchronised measures in order to either maximise (the best energy
conversion efficiency) or optimise (according to energy planning demand) utilisation of
biogas potential.
In strategic documents, biogas potential is under-estimated as it is based on manure
monodigestion of 20% total livestock units. The vast spectrum of available substrates has
been completely disregarded: waste and by-products of agro-food industry, organic part of
municipal waste, "ex-food", waste sludge from waste water treatment plants as well as
energy crops. Final version of NREAP is missing which should precise what desirable forms
of biogas useful energy are, including biogas heat.
Currently, biogas production has two, mutually exclusive, incentives: FiT for RES-E from
biogas (set of laws from energy) and 50% grant in investment for building and/or
reconstruction of a biogas plant (set of laws from agriculture). Law on RES-H is pending
since 2008.
Croatian biogas market is an emerging market with nine operating plants (8.135 MWe) and
45 pending projects (~70 MWe). All biogas produced is aimed at CHP engines as, since
2007, RES-E FiT is the only incentive for energy from biogas. Most of the existing plants
(66%) utilise heat as those biogas plants are included in the on-farm production process
(heating the greenhouses, poultry houses, pig stales...). This fact is leading to the wrong
impression that biogas heat utilisation is well developed in Croatia. The reality could be not
further from the truth as very few of 45 pending projects have investigated heat utilisation.
Since mid 2012, the new FiT mandates minimal overall efficiency of 50% for a biogas plant to
be eligible for incentive purchasing price of electricity. So far, only one biogas plant has met
the condition.
Given the Croatian biogas market state-of-the-art and biogas features in general, the
indentified bottlenecks (with the emphasis on heat energy) in the legal framework are:
1. lack of knowledge in different useful energy forms that biogas could provide among
decision-, policy-, strategy- and legal framework-makers
2. lack of communication among legal bodies and authorities which ends up with lack of
coordination in benefiting from side-effects of biogas production (GHG savings
emission tool; rural development measure; soil, water and air pollution prevention
tool...)
3. inertia among national energy companies in accepting more convenient and
environmentally friendlier fuels beyond conventional (fossil) sources
4. lack of incentives for utilisation of RES-H in general, including biogas
5. lack of knowledge among investors/developers of biogas projects on possibilities of
heat energy from biogas CHPs
6. investment in biogas plant is high intensity and not feasible to most of Croatian
farmers and most of investors in biogas plants originate from non-agriculture sector
veljača 2012.
18
EIHP
IEE BiogasHeat
Provedba nacionalne politike
7. heat utilisation asks for an additional investment
8. lack of transparency in the existing legislation related to the RES-E FIT regulations
where it is not clearly specified how to implement mandated >50% of overall CHP
efficiency
9. missing implementation parts in legal framework that describes DH that would
facilitate local governments to decide upon development of local heating grids (3rd
phase of District Heating Development Strategy of Republic of Croatia)
10. underutilized power of business community in communicating practical experiences
gained while implementing a biogas projects to the responsible bodies.
Suggestions for better utilisation of heat energy from biogas and corresponding effects are
listed below:
a. Creation and development of strategies, legal documents and related
institutions
•
Deliver the Law on RES-H incentives together with corresponding implementation
acts and measures or other equivalent legal document that will define RES-H
utilisation (Renewable Energy Action Plan, Law on RES...)
•
Finalise 3rd phase of District Heating Development Strategy of Republic of Croatia
which will enable development of district heating sector
•
Mandatory periodical revision of Ordinances by implementation bodies (Croatian
Energy Market Operator, Croatian Energy Regulatory Agency, business
community...) in set terms (say, every six months) in order to identify and eliminate
legal bottlenecks in implementation
•
Tailoring incentive measures to the beneficiaries:
o
o
upgrading (combining) different measures such as:
investment in heat utilisation from biogas CHPs in agricultural
production could be incentivised by rural development funds
providing incentive scheme that will guide small biogas plants towards
CHP and large biogas plants towards biomethane production in order
to maximise energy yield from biogas
abandon one-size-fits-all approach and start tailoring the incentive measures
according to the features of targeted beneficiaries. Namely, both farmers and
agro-food industries are desirable potential biogas market players but with
different financial capability and plant sizes.
b. Cooperation creation and its maintenance among ministries, involved
institutions and business community
•
Formation of joint body (Biogas Committee) by the Ministry of Economy, Ministry of
Agriculture and Ministry of Environmental Protection in order to synchronise possible
positive side-effects of biogas production and utilisation (rural development, GHG
emission savings...). When necessary, this Body would include implementation
bodies as well (such as Croatian Energy Market Operator, Croatian Energy
Regulatory Agency, business community association, Agency for Rural Development,
Extention service...). This would lead to:
veljača 2012.
o
better communication and coordination of policies
o
targeted and synchronised incentive measures for not only biogas heat
utilisation but also of other useful energy forms that biogas could provide
o
maximisation of positive side-effects that arise from biogas as an renewable
energy fuel to other sectors
19
EIHP
IEE BiogasHeat
•
Provedba nacionalne politike
Stronger role of Biogas Business Community at the Croatian Chamber of Economy in
communicating valuable experiences in implementation of biogas projects to the
responsible bodies.
c. Education
•
Education of employees of different energy companies on biogas utilisation
possibilities (with an emphasis on heat utilisation) in their existing and planned energy
facilities. Special emphasis should be placed on "old" energy companies that have
infrastructure to utilise biogas heat with topics informing them on:
o
producing biogas from waste and utilisation of heat in already existing DH
networks
o
reducing fossil fuel sources utilisation
o
utilisation of biodegradable municipal waste as a fuel and "capturing" methane
that would be otherwise emitted to the atmosphere
•
Education of investors on possibilities for biogas heat utilisation with special focus on
investors that do not have agricultural background
•
Education of officers in responsible ministries and respective implementation bodies
on possibilities of yielding different useful energy forms from biogas (with emphasis
on heat) and maximisation of positive side-effects that originate from biogas
production from waste and by-products.
veljača 2012.
20
EIHP
IEE BiogasHeat
Provedba nacionalne politike
7. Kratice
APPRRR - Agencija za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju
ARR - Agencija za ruralni razvitak
AZO - Agencija za zaštitu okoliša
EU - Europska Unija
EIHP - Energetski institut Hrvoje Požar
EPBD - Direktiva 2002/91/EC o energetskim svojstvima zgrada (eng. Energy Performace of
Buildings Directive)
ESD - Direktiva 2006/32/EC o energetskoj učinkovitosti i energetskim uslugama (eng.
Energy Service Directive)
FiT - Feed-in tarifa
HERA - Hrvatska energetska regulatorna agencija
HROTE - Hrvatski operator tržišta energije
IPARD - Instruments of Pre-assession Assistance for Rural Development
nacrt APOIE - nacrt Akcijskog plana za obnovljivi izvori energije
OI - obnovljivi izvor(i)
OIE - obnovljivi izvori energije
RH - Republika Hrvatska
veljača 2012.
21
EIHP
IEE BiogasHeat
Provedba nacionalne politike
Literatura
IEE BiogasIN (2010): Znate li da bioplin...? http://www.biogasin.org/files/pdf/WP2/D.2.7.2_EIHP_HR.pdf
Zakon o energiji (NN 120/12)
Zakon o energiji (NN 68/01, NN 76/07, 177/04) - nije važeći
Akcijskom planu za obnovljive izvore energije (APOIE) - nacrt prihvaćen u lipnju 2010.
Strategija energetskog razvoja RH (NN 130/2009)
Pravilnik o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača električne energije (NN 67/07) - nije
važeći
Pravilnik o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača električne energije (NN 88/12)
Pravilnik o korištenju obnovljivih izvora energije i kogeneracije (NN67/07) - nije važeći
Pravilnik o korištenju obnovljivih izvora energije i kogeneracije (NN 88/12)
Tarifni sustav za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije
(NN 33/07) - nije važeći
Tarifni sustav za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije
(NN 63/12)
Odluka o visini nadoknade za prostore koje koriste objekti za proizvodnju električne energije
(NN 24/95)
Ministarstvo gospodarstva RH (veljača 2013.) 2. nacionalni akcijski plani energetske
učinkovitosti
za
razdoblje
do
kraja
2013.
godine;
http://www.mingo.hr/userdocsimages/2.%20Nacionalni%20akcijski%20plan%20ener
getske%20ucinkovitosti%20za%20razdoblje%20do%20kraja%202013.pdf
Ministarstvo gospodarstva, RH (studeni 2009. ) Nacionalni potencijal kogeneracije RH,
http://www.mingo.hr/userdocsimages/energetika/Nacionalni%20potencijal%20kogen
eracije%20u%20Republici%20Hrvatskoj.pdf
Zakon o biogorivima za prijevoz (NN 65/09)
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o biogorivima za prijevoz (NN 145/10)
Uredba o izmjenama Uredbe o kakvoći biogoriva (NN 33/11)
Pravilnik o utvrđivanju prosječnih energijskih vrijednosti goriva (NN 36/11)
Pravilnik o mjerama za poticanje korištenja biogoriva u prijevozu (NN 42/10)
Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o postajama za opskrbu prijevoznih sredstava
gorivom (NN 141/08)
Uredba o kakvoći biogoriva (NN 141/05) - nije važeći
Zakon o tržištu plina (NN 28/13)
Mrežna pravila plinskog distribucijskog sustava (NN 50/09)
Opći uvjeti za opskrbu prirodnim plinom (NN43/09)
Pravilnik o zahtjevima za stupnjeve djelovanja novih toplovodnih kotlova na tekuće i plinovito
gorivo (NN 135/05)
Tarifni sustav za usluge energetskih djelatnosti proizvodnje, distribucije i opskrbe toplinskom
energijom, bez visine tarifnih stavki (NN57/06) - nije važeći
veljača 2012.
22
EIHP
IEE BiogasHeat
Provedba nacionalne politike
Tarifni sustav za usluge energetskih djelatnosti proizvodnje, distribucije i opskrbe toplinskom
energijom, bez visine tarifnih stavki (NN 65/07, 154/08, 22/10, 50/10, 86/11)
Pravilnik o podacima koje su energetski subjekti dužni dostavljati Ministarstvu (NN 87/07)
Pravilnik o ekološkoj proizvodnji bilja i životinja (NN 01/13)
Pravilnik o provedbi mjere 101 "Ulaganja u poljoprivredna gospodarstva u svrhu
restrukturiranja i dostizanja standarda zajednice" unutar IPARD programa (NN 54/12)
Pravilnik o provedbi Mjere 302 "Diversifikacija i razvoj ruralnih gospodarskih aktivnosti"
unutar IPARD programa (NN 102/11)
Pravilnik o provedbi Mjere 101 i Mjere 103 unutar IPARD programa (NN10/11) - nije važeći
Pravilnik o provedbi mjere 302 "Diversifikacija i razvoj ruralnih gospodarskih aktivnosti"
unutar IPARD programa (NN 127/10) - nije važeći
Pravilnik o ekološkoj proizvodnji u akvakulturi (153/11)
Pravilnik o registraciji subjekata i odobravanju objekata u kojima posluju subjekti u
poslovanju s nusproizvodima životinjskog podrijetla koji nisu za prehranu ljudi (NN 20/10)
Pravilnik o nusproizvodima životinjskog podrijetla koji nisu za prehranu ljudi (NN 87/09)
Pravilnik o načinu postupanja s nusproizvodima životinjskog podrijetla koji nisu za prehranu
ljudi (NN 56/06) - nije važeći
Pravilnik za sprječavanje pojave, kontrolu i iskorjenjivanje određenih transmisivnih
spongiformnih encefalopatija (NN 85/09)
I. Akcijski program zaštite voda od onečišćenja uzrokovanog nitratima poljoprivrednog
podrijetla (NN 15/13)
Metodologija za Popis poljoprivrede 2003. (NN 90/03)
Uredba o procjeni utjecaja zahvata na okoliš (NN 64/08)
Pravilnik o zahvatima u prostoru u postupcima donošenja procjene utjecaja zahvata na okoliš
i utvrđivanja objedinjenih uvjeta zaštite okoliša u kojima ministarstvo unutarnjih poslova,
odnosno nadležna policijska uprava ne sudjeluje u dijelu koji se odnosi na zaštitu od požara
(NN 88/11)
Pravilnik o registru onečišćavanja okoliša (NN 35/08)
Pravilnik o dopuni i izmjeni Pravilnika o procjeni utjecaja na okoliš (NN 85/05) - nije važeći
Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o procjeni utjecaja na okoliš (NN 136/04) - nije
važeći
Odluka o prihvaćanju Petog nacionalnog izvješća Republike Hrvatske prema Okvirnoj
konvenciji Ujedinjenih naroda o promjeni klime (NN 24/10)
Plan raspodjele emisijskih kvota stakleničkih plinova u Republici Hrvatskoj (NN 76/09)
Plan zaštite i poboljšanja kakvoće zraka u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2008. do
2011. godine (NN 61/08)
Plan gospodarenja otpadom u Republici Hrvatskoj za razdoblje 2007. - 2015. godine (NN
85/07)
Strategija gospodarenja otpadom Republike Hrvatske (NN 130/05)
Pravilnik o deterdžentima (NN 01/11)
Pravilnik o zdravstvenoj ispravnosti i sigurnosti deterdženata (NN 77/07)
veljača 2012.
23
EIHP
IEE BiogasHeat
Provedba nacionalne politike
Odluka o objavljivanju općih pravila o skupnim izuzećima u području državnih potpora (NN
37/09)
Nomenklatura industrijskih proizvoda i usluga NIPU 97 za Godišnji izvještaj industrije (IND21) (NN 82/97) - nije važeći
Agencija za zaštitu okoliša (2012.): National Inventory Report 2012 -Croatian Greenhouse
Gas Inventory for the Period 1990-2010
veljača 2012.
24
EIHP

Download Report