nefros
Časopis Zajednice udruga dijaliziranih i transplantiranih bubrežnih bolesnika Hrvatske • Zagreb • Godina II • Broj 2 • Besplatan primjerak
Nacionalni dan darivanja i presađivanja organa i tkiva
Prehrana kroničnih bubrežnih bolesnika
Izdavač:
Zajednica udruga dijaliziranih i transplantiranih
bubrežnih bolesnika Hrvatske
Kruge 48, 10000 Zagreb,
tel./fax: 01/6157738, mob: 099/2308962
e mail: [email protected]
web: www.dijaliza.hr
MB: 3289931
Broj računa:
2390001-1100132423
kod Hrvatske poštanske banke
Uredništvo:
Sadržaj
Medicina
Glavni urednik:
Stjepan Mihalić, ing.
Melanom........................................................................... 4
Izvršna urednica:
Zrinka Mach-Medved, ing.
Prehrana kroničnih bubrežnih bolesnika................................10
Terapija dijetom kod bolesti jetara........................................ 8
Tae do.............................................................................18
Urednički savjet:
Doc. dr. sc. Radivoje Radić, dr. med.
Marija Stjepović
Josip Sokol, dipl. oecc.
Vlado Marinković
Ivan Leko, dipl. oecc.
Gordana Kalebić
Zoran Šuša
Svjetski dan hipertenzije 2008.u Hrvatskoj............................20
Osvrt na godišnjicu suradnje s Eurotransplantom....................23
Aktivnosti
Lektura:
Drago Štajduhar
Novi život na dar...............................................................24
Grafičko oblikovanje i organizacija tiska:
Studio "dizajn Kovač"
[email protected]
Nagrada Grada Zagreba.......................................................25
Aukcija slika za članove udruge Novi Marof............................26
«Život na dar» u Međimurju.................................................26
TRANSPLANTACIJE 2008. (zaključno sa 30.06.)
Bubreg
Jetra
Srce
Gušterača
Od HR donora
53
23
10
7
Od ET donora
11
7
2
0
UKUPNO
64
30
12
7
NAZIV CENTRA
BROJ DONORA ORGANA U 2008.
KB Sestre milosrdnice
9
KB Dubrava
8
OB Varaždin
4
KBC Rijeka
8
KBC Zagreb
4
KB Osijek
2
OB Sveti Duh
1
OB Zadar
1
KBC Split
2
UKUPNO
39
nefros / srpanj 2008.
Uspješno održan sajam zdravlja u Varaždinu...........................27
Svjetski dan hipertenzije u Zagrebu......................................28
Na Pjaci promovirana potreba doniranja organa......................28
Susret dijaliziranih i transplantiranih bolesnika u Delnicama....29
U Kamanju odigrana humanitarna utakmica...........................29
U Zadru organizirana akcija «Darujmo život»..........................29
U Dubrovniku obilježen Nacionalni dan.................................30
Obilježen Nacionalni dan u Slatini........................................30
Pitanja čitatelja
Na pitanja odgovara dr. sc. Mladen Knotek............................31
Uvodnik
Dragi čitatelji,
iza nas je različitim aktivnostima i u desetak hrvatskih gradova uspješno obilježen Nacionalni dan darivanja i presađivanja organa. Ostvarili smo
svoj cilj da se sva važna događanja vezana uz kronične bubrežne bolesti
obilježe ne samo u Zagrebu, nego i u drugim gradovima Lijepe naše. Uz
zahvalu svim darovateljima i njihovim obiteljima na plemenitosti, poruka
ovogodišnje akcije obilježavanja Nacionalnog dana je “Razmisli, odluči i o
svojem stavu o darivanju organa upoznaj svoje najbliže i liječnika primarne
zaštite, jer temelj ne samo humanosti, nego i svake prave ljubavi prema
bližnjem, jest darivanje!”. Predstavnici udruga su u svojem obraćanju medijima upozorili na nedostatak organa za presađivanje, ali i na neučinkovito postupanje gotovo dvije trećine bolnica koje, unatoč mogućnosti utvrđivanja smrti mozga, ne
prosljeđuju Ministarstvu obavijesti o potencijalnih donorima.
HZZO je odbio naš zahtjev za dobivanje eritropoetina putem liječnika opće prakse za one bolesnike
na predijalizi i transplantirane koji su u anemiji. Po izjavi ministra zdravstva na tiskovnoj konferenciji
održanoj povodom obilježavanja Nacionalnog dana, bolnice imaju dovoljno novca, a liječničke komisije se sastaju svakog mjeseca i nema razloga da eritropoetin ne dobije svaki bolesnik kojemu on treba.
Teoretski je tako, ali ne i u praksi. Jer, pacijenti na odobrenje eritropoetina čekaju i nekoliko mjeseci,
ali tada se već nađu na dijalizi. Sada nam preostaje jedino pratiti u kojim bolnicama i iz kojih razloga
bolesnici ne dobivaju eritropoetin, te na to upozoriti Ministarstvo. Ovo je ujedno i poziv svima kojima
je eritropoetin odbijen da se jave Zajednici udruga.
U završnoj je pripremi organizacija dječjeg kampa za djecu kronične bubrežne bolesnike. Ovakav
kamp se u Hrvatskoj organizira prvi put. Kamp organizira Zajednica, a financira Ministarstvo zdravstva
i socijalne skrbi.
U pripremi je 1. kongres dijaliziranih
i transplantiranih bubrežnih bolesnika, s
međunarodnim sudjelovanjem. Kongres
će se održavati u Delnicama od 9. do 12.
listopada ove godine. Program Kongresa
se sastoji iz stručnog dijela, interaktivnih
predavanja vezanih za dijalizu i transplantaciju, te sportskih susreta. Sve detaljnije
informacije doznat ćete iz letaka koji će
se dijeliti u vašim dijaliznim centrima i
transplantacijskim ambulantama, te na internetskoj stranici Zajednice. Želja nam je
da Kongresu prisustvuje što više kroničnih
bubrežnih bolesnika, jer će to biti prilika
za međusobno druženje, razmjenu iskustava, natjecanje u raznim sportovima i, što
je najvažnije, moći ćete na jednom mjestu
kod renomiranih liječnika potražiti savjete
o svemu što vas zanima.
Sa željom da što ljepše provedete ljetne
praznike i do skorog viđenja u Delnicama,
Stjepan Mihalić
srpanj 2008. / nefros
Medicina
Melanom
ŠTO JE MELANOM?
Melanom je jedan od najmalignijih tumora kože i
vidljivih sluznica, koji ima vrlo veliku učestalost brzoga metastatskog širenja putem limfe i krvi. Pojavljuje
se uglavnom u bijelaca, a u crnaca iznimno rijetko.
Oboljeli od melanoma imaju veći rizik od razvoja
drugog primarnog melanoma od pojedinaca iz opće populacije. Taj rizik je oko 900 puta veći od onog u općoj
populaciji. Ali, i bolesnici koji su prethodno imali neki
drugi zloćudni tumor kože imaju veću mogućnost za
razvoj melanoma.
Melanom može nastati bilo gdje na tijelu, ali je
zamijećena razlika u lokalizaciji prema spolovima. U
muškaraca češće nastaje na trupu, a u žena na nogama. Razlog tome je vjerojatno u stilu života, kulturi,
načinu odijevanja i običajima. Također, trup i noge
najčešće su izloženi akutnim intermitentnim izlaganjima UV zrakama, kada je veliki rizik za nastajanje
sunčanih opekotina i kasnije melanoma.
INCIDENCIJA MELANOMA
Melanomi najčešće nastaju iz pigmentiranih madeža, no mogu nastati i na mjestima bez ikakvih prethodnih promjena. Jedan manji dio melanoma nastaje
iz tzv. staračkih mrlja. Najrizičniji je među madežima
oblik displastičnog, atipičnog madeža. To su madeži
koji imaju nepravilan, uglavnom bizaran oblik, raznoliku ali dominantno crnu boju, zatim imaju neoštru
ograničenost od okolne zdrave kože i rastu brže nego
druge vrste madeža.
nefros / srpanj 2008.
Incidencija melanoma je u porastu. Podaci za Europu su otprilike 14 oboljelih na 100.000 stanovnika.
Obzirom na to da za našu zemlju nemamo objedinjene
podatke, može se pretpostaviti da smo u tom negativnom trendu porasta incidencije. Melanom je u posljednjih pet godina došao na listu najčešćih malignih
bolesti. U Europi žene od malignog melanoma obolijevaju dvaput češće negoli muškarci, dok u SAD muškarci
i žene obolijevaju podjednako često. Brojne studije
pokazuju da žene s malignim melanomom imaju bolju stopu preživljavanja nego muškarci. Razlog tome je
vjerojatno činjenica da žene više pozornosti poklanjaju
svome izgledu i da ranije zapažaju promjene na koži,
te se ranije javljaju liječniku. Dakle, ključan čimbenik
bolje prognoze je rano otkrivanje melanoma. Melanom
nastaje najčešće u pedesetim godinama života, osim
lentigo malignog melanoma – vrste melanoma koji se
uglavnom pojavljuje u sedmom desetljeću života, iz
tzv. “staračkih pjega” na koži lica trajno izloženoj UV
zrakama, koje se dugo godina zapažaju kao smeđaste
mrlje koje desetinama godina ne pokazuju značajne
promjene. Melanom se zadnjih godina sve češće pojavljuje i u mlađoj životnoj dobi, između 25. i 44. godine
života, ali vrlo rijetko u pubertetu, uglavnom iz velikih
prirođenih madeža na trupu ili u obiteljima koje boluju
od sindroma displastičnog madeža.
Medicina
RIZIČNE SKUPINE
ZNAKOVI MELANOMA
U svijetu i kod nas se na području melanoma proRani znakovi nastanka melanoma upravo su opisane
vode brojna znanstvena istraživanja. Pokazalo se da je promjene u madežu, kao i subjektivan osjećaj svrbeža,
nastanak melanoma povezan s:
peckanja ili bola u madežu. Kasni znakovi uznapredo-
genetskom predispozicijom za melanom,
vanog melanoma su njegov čvorast oblik, krvarenje,
-
s tipom kože koji je definiran već kod rođenja i ulceracije i bolovi. To su ujedno znakovi melanoma
-
s utjecajem ultraljubičastog zračenja.
koji ima lošu prognozu. Na žalost, kod nas još uvijek
Iznimno rizičan čimbenik za nastanak melanoma je brojni bolesnici dolaze s uznapredovalim melanomom,
već navedeni tip kože, koji se određuje prema reakciji za razliku od naprednih zemalja u svijetu. I oni i mi
kože na ultraljubičasto zračenje. Odnosno, osobe izra- bilježimo porast melanoma, samo što zbog veće prozito svijetle puti, plave, zelene ili sivkaste boje očiju i svjećenosti u naprednim zemljama bolesnici dolaze
oni svijetle kose, pri izlaganju UV zračenju uglavnom dermatologu u početnom stadiju razvoja melanoma.
brzo pocrvene i dobivaju opekotine na koži. Ljudi tih Stoga ne smijemo zanemarivati nikakvu novu izraslinu
obilježja kože skloni su nastanku svih vrsta zloćudnih ili već postojeće promjene, odnosnu bilo koju promjetumora kože, pa i melanoma.
nu madeža. Posebnu pozornost moramo obratiti svakoj
Drugi i gotovo najvažniji čimbenik je izlaganje UV promjeni veličine, boje, oblika ili debljine već postojezračenju i sunčeve opekotine u djetinjstvu, zatim uku- ćih pjega ili urođenih madeža i ostalih tvorbi. Jedino
pan dugogodišnji kumulativni učinak ultraljubičastog je to jamstvo za rano prepoznavanje melanoma.
zračenja ("koža pamti"), uz naznaku da je najopasnije
Metoda ABCDE upozorava nas o promjenama kojima
intermitetntno (povremeno) intenzivno izlaganje UV moramo obratiti pažnju. zrakama. Izniman se utjecaj pridaje
podatku o sunčevim opekotinama u
djetinjstvu.
U nastanku melanoma važna je i
obiteljska povijest melanoma, kao i
podaci o broju članova obitelji s displastičnim madežima. Melanom je biološki iznimno potentan tumor i stoga
u razmjerno kratkom razdoblju odašilje
metastaze. Mjera njegovoga naglašenoga biološkog potencijala jest i njegova neosjetljivost na radioterapiju te
skromna osjetljivost na kemoterapeutike.
Uobičajena dob za pojavu zloćudnih
bolesti kože je peto i šesto desetljeće
života, iako zadnjih godina bilježimo
sve veći broj mlađih ljudi. S obzirom da
koža “pamti”, kumulativni višegodišnji
učinak izlaganja UV zrakama pridonosi
pojavljivanju zloćudnih tumora kože u
zrelijoj životnoj dobi. No, osobe koje
imaju genetsku predispoziciju ili su
već u ranijoj životnoj dobi bile izložene intenzivnijem utjecaju UV zračenja,
ili pak imaju tzv. displastične madeže,
Redovito pregledavanje madeža na koži (2 do 3 puta godišnje)
bilježe i raniju pojavu zloćudnih tumoključno je za rano otkrivanje melanoma. Najbolja zaštita jest pora kože, već u trećem desetljeću života.
tražiti stručnu pomoć. U slučaju iznenadne promjene madeža ili
Zloćudni tumori na koži nešto češće se
ukoliko posumnjate na melanom, što prije posjetite dermatologa.
dijagnosticiraju u muškaraca.
srpanj 2008. / nefros
Medicina
NAČINI SPREČAVANJA NASTANKA
RAKA KOŽE
Osobe koje imaju netipične madeže, tzv. displastične, trebaju se kontinuirano štititi od sunca i izbjegavati umjetne izvore ultraljubičastog zračenja. Zimsko razdoblje je delikatno ako ste na snijegu, a vedar je dan. U
tim okolnostima je sunce vrlo opasno. Ljeti je poznato
da je razdoblje između 10 i 16 sati razdoblje najvećeg
UV indeksa, te se tada nije preporučljivo izlagati suncu.
Ostali dio dana je nužna fotozaštita. Osobe koje imaju
opisane madeže moraju upotrebljavati preparate s vrlo
visokim UV filterom (više od 50) te nositi odjeću da bi
se tijelo u cijelosti zaštitilo. Postojeći madeži se ne
štite pojedinačno, već je potrebno zaštititi cijelo tijelo,
kako ne bi došlo do pojave novih madeža.
Korištenje zaštitnih faktora ne isključuje osnovne
mjere opreza koje treba poduzimati pri izlaganju suncu:
Prekomjerno
izlaganje
suncu je opasno. Sklonite
se u hlad.
Izbjegavajte
izlaganje suncu u vrijeme
kad je ono
najjače.
Odaberite zaštitni faktor
primjeren svojem tipu
kože. Nanesite proizvod
neposredno prije izlaganja
suncu. Nanosite ga bogato
i često, posebice nakon kupanja, znojenja ili brisanja.
Zaštitite sebe
i djecu šeširićem, sunčanim naočalama i majicom.
nefros / srpanj 2008.
Bebe i malu
djecu ne
izlažite direktnom suncu.
Medicina
SAMOPREGLEDOVANJE MADEŽA
Sami pregledavamo kožu* ogledalom,
uvažavajući kriterije ABCDE metode.
Pregledajte lice
i uši pomoću
ogledala. Koristite sušilo za
kosu za pregled
vlasišta.
Pregledajte dlanove, ruke i nokte.
Pomoću ogledala
pregledajte laktove, pazuhe i nadlaktice.
Pregledajte i
vrat, trbuh i
prsa (žene trebaju dobro pregledati područje
ispod dojki).
Uz pomoć malog ogledala u velikom ogledalu pregledajte potiljak,
ramena, leđa, stražnjicu, stražnji dio bedara,
ruku i ušiju.
U sjedećem položaju pomoću ogledala
pregledajte unutrašnju stranu bedara, noge, tabane,
gornji dio stopala,
nokte i genitalno
područje.
ZAŠTITA DJECE
Koža vrlo dobro bilježi svaki trenutak proveden
na suncu. Većina osoba već do 18. godine doživi do 80 % cjelokupne izloženosti suncu. Prema
istraživanjima stručnjaka, redovitom uporabom
sredstava za zaštitu od sunca smanjujemo mogućnost nastanka najčešćih vrsta kožnog raka za čak
78 %.
Praktični naputci za zaštitu od štetnog djelovanja sunčevih zraka
1. Sredstva za zaštitu od sunca nisu primjerena za
dojenčad do 6 mjeseci. Dojenčad nemojte uopće izlagati suncu. Osigurajte im sjenu (kolicima sa sjenilom, baldahinima i suncobranima).
2. Dojenčad od 6 mjeseci nadalje:
- Nemojte ih izlagati suncu između 10.00 i
16.00 sati, kada je sunce najjače.
- Bez obzira na godišnje doba ili sat, ograničite vrijeme izlaganja suncu.
- Obucite im odjeću što gušće tkanine. Uši,
nos i usnice vašeg djeteta zaštitite šeširom
širokog oboda. Time ćete smanjiti i rizik
razvoja sive mrene u kasnijim životnim razdobljima.
- Sunčeve zrake mogu prodirati kroz nekoliko
vrsta tkanina. Stoga, odjeća ne predstavlja
potpunu zaštitu od sunca.
- Namažite cijelu površinu kože sredstvom za
zaštitu od sunca sa zaštitnim faktorom 30
ili više.
- Sredstvo za zaštitu od sunca nanosite svaka 2 sata ili češće, ako se dijete jako znoji
ili ulazi u vodu.
3. Neki lijekovi uzrokuju povećanu osjetljivost
kože na sunce. Kada liječnik propisuje lijekove, provjerite je li pritom potrebno izbjegavati
sunce.
4. Neka vas oblačni dani ne zavaravaju. Štetne zrake prodiru kroz oblake i maglu.
5. Pazite na refleksiju svjetlosti. Pijesak, snijeg,
beton i voda odbijaju sunčeve zrake, koje čak i
u sjeni mogu doprijeti do kože vašeg djeteta.
6. Osigurajte se da će osobe koje brinu o vašem
djetetu uvažavati navedene upute.
Pravilno ponašanje na suncu i zaštita od
štetnog djelovanja UV zraka neka postane svakodnevna obiteljska navika, kroz cijelu godinu.
*) Metodu preporučuje Zaklada za borbu protiv
kožnog raka (The Skin Cancer Foundation).
www. melanoma-day.com
srpanj 2008. / nefros
Medicina
Terapija dijetom
kod bolesti jetara
U pacijenata u kojih je došlo do oboljenja jetara, prvenstveno s kroničnim tijekom,
uz konvencionalno liječenje, jednu od ključnih uloga ima i terapija dijetom.
Hrana kao lijek
Hrana koja može pogoršati bolesti jetara
Alkohol, konzervirana hrana, masna i pržena jela,
hrana s roštilja.
Hrana koja može ublažiti bolesti jetara
Artičoka, maslačak, peršin, mrkva, cikla.
Terapija dijetom je već tradicionalno sastavna
odrednica u liječenju jetrenih bolesti. Ovo terapijsko
načelo poznatije je pod nazivom "jetrena dijeta". Jetrena dijeta ne znači samo nadoknadu kalorija i prehrambenih sastojaka, već ona bitno utječe na tijek bolesti. Naime, odgovarajući dijetalni režim, koji uključuje dostatan broj kalorija te pravilan odnos osnovnih
hranjivih sastojaka, s posebnim naglaskom na sadržaj
proteina, proizlazi iz razumijevanja poremećaja metaboličkih procesa u jetrima.
Dijetalni režim nije jedinstven za sve bolesti jetara.
Osnovna je razlika u količini proteina i kaloričnoj vrijednosti hrane. Međutim, za sve jetrene bolesti vrijede
sljedeće preporuke:
1. Najviše kalorija trebalo bi potjecati iz ugljikohidrata, kojima su bogate žitarice, voće, povrće te med.
Preporučeni izvor bjelančevina su: nemasno meso,
posni svježi sir, obrano mlijeko, jaja i riba. Količinu
masti potrebno je maksimalno reducirati
(na 40-60 grama dnevno), a najbolje
je koristiti biljne masnoće (maslinovo ulje).
2. Povrće i voće se može jesti sirovo ili kuhano. Salata se priprema s par kapi maslinovog ulja i
limunovim sokom.
3. Hranu solite umjereno, a u
slučaju pojave edema i nagomilavanja tekućine u trbušnoj šupljini (ascites) provodi se neslana
dijeta.
nefros / srpanj 2008.
4. Nije preporučljivo pripremanje jela sa zaprškom,
jela s roštilja, prženje i prelijevanje jela grijanom,
kuhanom ili prženom masnoćom.
5. Hranu bi trebalo uzimati u češćim, manjim obrocima.
6. Pušenje se ne preporučuje.
7. Alkohol je strogo zabranjen.
8. Ako se pojave proljev i grčeviti bolovi, držati se
uputa za akutnu upalu jetara.
Prehrana kod akutne upale jetara
Najčešći uzroci akutne upale jetara su, kao što je
već rečeno, virusi hepatitisa A, B i C, akutni alkoholni
hepatitis, neki lijekovi i toksini. Svim navedenim uzrocima zajedničko je oštećenje i nekroza hepatocita manjeg ili većeg intenziteta. U početnoj fazi akutne bolesti glavni simptomi su najčešće inapetenca (odsutnost
teka), povišenje tjelesne temperature, mukla bol ispod
desnog rebrenog luka i u žličici, mučnina i povraćanje.
U pravilu, ovakvim bolesnicima koji ne povraćaju,
barem ne intenzivno, daje se stroga dijeta, a nakon
smirivanja simptoma provodi se zaštitna dijeta. Pothranjenim bolesnicima treba osigurati potrebne količine posebno esencijalnih nutrijenata. Za teške oblike
akutne jetrene bolesti praćene intenzivnim povraćanjima odabir je potpuna parenteralna prehrana.
Čajna dijeta provodi se u početku akutne upale,
kada nemate teka i ne možete konzumirati
hranu.
Nastojte piti čaj (od kamilice, metvice, matičnjaka, šipka, komorača)
zaslađen šećerom ili medom.
Ako vam to odgovara, pokušajte konzumirati kompot od jabuke i
juhu od povrća s rižom, krupicom
ili tijestom.
Stroga dijeta za prijelazno razdoblje još uvijek je poštedna i sastoji se
od jela i pića koja ne opterećuju probavu
Medicina
i jetra. Osim čajne dijete možete, pogotovo ako vam se
vraća tek, uzimati jogurt, posni svježi sir, krupicu ili rižu
na mlijeku, sluzave juhe te juhe uz dodatak riže, zobenih
pahuljica i ječma.
Zaštitna dijeta primjenjuje se nakon stroge, prijelazne prehrane, ako se osjećate dobro i vratio vam se tek.
Tada se nastojte držati uputa za dijetoterapiju kod kronične upale, ciroze jetara i hepatitisa.
Prehrana bolesnika kod portalne
encefalopatije i jetrene kome
Glavni i najvažniji poremećaj živčanog sustava uzrokovan kroničnom bolešću jetara, osobito cirozom, jest
hepatična (portalna) encefalopatija. Ukoliko vam prijeti
nastanak portalne encefalopatije, prehranom je potrebno spriječiti nagomilavanje amonijaka u organizmu.
Nastanku encefalopatije mogu pridonijeti aminokiseline metionin, fenilalanin i tirozin. Stoga se meso,
riba i jaja u toj fazi bolesti ne preporučuju, jer sadrže
navedene aminokiseline te potiču stvaranje amonijaka.
Unosite male količine bjelančevina, pri čemu prednost dajte bjelančevinama biljnog podrijetla (mahunarke i žitarice) i bjelančevinama sirutke, jer sadrže aminokiseline (valin, leucin, izoleucin) koje se u jetrima
ne metaboliziraju. Drugim riječima, važno je konzumirati voće, povrće i žitarice, jer njihovom razgradnjom
nastaje manje amonijaka, a biljna vlakna u povrću i
voću ubrzavaju njegovo izlučivanje iz organizma.
Također je važno unositi dovoljnu količinu ugljikohidrata, kako bi se organizmu osigurala potrebna energija. Preporučuju se namirnice kao što su: riža, rezanci
i druga nemasna tjestenina, krumpir (kuhani ili pire),
pšenična i kukuruzna krupica, žitarice, nemasni keksi,
pasirano povrće i voće (bez kore i koštica), te odstajali
kruh i dvopek. Takav način prehrane ne preporučuje se
na duže vrijeme, jer je deficitaran esencijalnim aminokiselinama.
Masna jetra
Debljina i alkohol najčešći su uzroci nakupljanja
masti u jetrima. Mast potiskuje normalnu građu jetrenih stanica. Neumjerenost u hrani i piću tjera jetra
na "prekovremeni" rad, a umorna i masna jetra nisu
jednako učinkovita u detoksikaciji štetnih tvari kao
zdrava jetra. Najbolji način liječenja je izbjegavanje
alkohola, pravilna i uravnotežena prehrana. Na dobrom
ste putu uvedete li redukcijsku dijetu koja sama po
sebi podrazumijeva izbjegavanje masnog, prženog, gaziranog i previše zaslađenog.
Jelovnik kod redukcijske dijete
Doručak u 8 sati
Voćna salata (ananas, jabuka, breskva)
150 g
Užina u 10 sati
Jogurt 0,9% mliječne masti, 2 dl
Ručak u 14 sati
Riblja juha
Škarpina lešo 160 g
Zelena/radić salata 200 g
Užina u 16 sati
Naranča 100 g
Večera u 19 sati
Mediteranska salata 200 g:
- riža 60 g
- grašak 50 g
- kukuruz 15 g
- celer 2 g
- mrkva 45 g
- sok od limuna
- maslinovo ulje 5 g
Salata od cikle (ribane, kuhane) 200 g
Osvježenje potražite u soku od naranče
Bogatstvo vitamina C naranču izdvaja kao idealno
voće za djecu, mlade, a posebno za starije osobe. Osim
što jača imunitet, naranča potiče bolji rad jetara te ubrzava razgradnju masti kod masnih jetara. Naranče su
izvrsne u salati s cikorijom ili celerom, kao i uz jabuke.
Gazirana pića: dobro je znati...
Gazirana pića i kola-napitci sadrže šećer, kofein,
konzervanse i antioksidante poput benzojeve, limunske
i ortofosforne kiseline, unos kojih, zbog lošeg utjecaja
na zdravlje, treba ograničiti kada god je to moguće.
Fosforna, limunska i karbonatna kiselina u gaziranim
sokovima oštećuju zubnu caklinu, smanjuju gustoću kostiju – što dovodi do osteoporoze, a ono što je najvažnije – dovode do degenerativnih promjena na jetrima.
mr. sc. Irena Martinis, dipl. ing., nutricionist
Irena Oreč, dipl. ing., prehrambeni tehnolog
Eva Pavić, dipl. ing., prehrambeni tehnolog
dr. sc. Dušan Kardum, dr. med.,
specijalist internist-gastroenterolog-hepatolog
srpanj 2008. / nefros
Medicina
Prehrana kroničnih bubrežnih bolesnika
B
ubreg izlučuje različite tvari iz tijela, što ga
čini ključnim organom za održavanje ravnoteže elektrolita i tekućine u organizmu. Osim
egzokrine, bubreg ima i čitav niz endokrinih
i metaboličkih funkcija. U bubregu se sintetiziraju (eritropoetin, 1,25-dihidroksivitamin D3, renin),
ali i razgrađuju različiti hormoni (inzulin, glukagon,
paratiroidni hormon i različiti glikoproteini). Smanjivanjem glomerularne filtracije se nakupljaju različite
tvari kojima je to glavni način odstranjivanja iz organizma (npr. kreatinin i ureja). Propadanjem funkcije
bubrežnih kanalića nakupljaju se vodikovi ioni, fosfati,
sulfati i urična kiselina. S napredovanjem zatajenja bubrega dolazi do nakupljanja fenola, organskih kiselina,
poliamina, beta 2 mikroglobulina, različitih peptida i
elemenata u tragu (aluminij, cink i bakar) koji mogu
uzrokovati poremećaje u radu različitih organa. Smanjuje se sposobnost bubrega da odgovori na promjene
unosa tekućine i različitih tvari u organizam. Smanjena
sposobnost sinteze u bubregu pridonosi težini i složenosti bubrežne bolesti. Smanjenje proizvodnje eritropoetina je glavni uzrok anemije u bubrežnih bolesnika,
a anemija svojim djelovanjem na različita tkiva i organe značajno pridonosi pogoršanju kvalitete života, pobolijevanju i smrtnosti bubrežnih bolesnika. Smanjena
10
nefros / srpanj 2008.
sinteza aktivnog vitamina D3 (kalcitriol) rezultira smanjenjem koncentracije kalcija u serumu zbog smanjene
apsorpcije kalcija u crijevu. Smanjena koncentracija
kalcitriola pridonosi razvoju hiperparatiroidizma i poremećaja koštanog sustava u uremičara.
Energetske potrebe bolesnika s kroničnim zatajenjem bubrega odgovaraju onima zdravog čovjeka. Ipak,
smanjivanjem glomerularne filtracije ispod 25 ml/min
bolesnici obično smanjuju unos energije zbog postupnog razvoja anoreksije. Pothranjenost je čest nalaz u
bolesnika s kroničnim progresivnim bolestima bubrega,
osobito u onih koji se zbog uremijskog sindroma liječe
hemodijalizom ili peritonejskom dijalizom. Prevalencija
pothranjenosti kroničnih bubrežnih bolesnika je različita, ali većina istraživanja utvrdila je da oko 40% bolesnika koji su liječeni dijalizom ima određeni stupanj
pothranjenosti. Osim proteinsko-energetske pothranjenosti, kronični bubrežni bolesnici često imaju manjak
minerala (uključujući i minerale u tragovima, npr. željezo, kalcij, cink) i vitamina (naročito vitamina C, D,
B6 i folata). Do danas je višekratno i nedvojbeno utvrđeno da u kroničnih bubrežnih bolesnika, a posebno u
onih koji se liječe dijalizom, postoji jasna veza između
pothranjenosti i visoke stope pobolijevanja i smrti (na
prvome se mjestu nalaze srčano-žilne bolesti).
Medicina
Procjena statusa uhranjenosti
Proteinsko-energetska pothranjenost
Procjena i praćenje statusa uhranjenosti ključne su
sastavnice optimalnog liječenja bubrežnog bolesnika.
Procjena statusa uhranjenosti uključuje metode otkrivanja, dijagnosticiranja, klasificiranja i predviđanja
pothranjenosti. Prethodno smatrana sekundarnim fenomenom koji se ispravlja spontano, liječenjem osnovne bolesti, pothranjenost je odnedavno prepoznata kao
zaseban entitet koji zahtijeva dijagnostiku i liječenje.
Značenje pothranjenosti prepoznato je u povećanju pobolijevanja i smrtnosti, kao i u otežanom oporavku od
različitih infekcija, ozljeda i operativnih zahvata. Pouzdan i osjetljiv pokazatelj pothranjenosti u bubrežnih
bolesnika još nije otkriven. To je dijelom posljedica različitih metaboličkih i biokemijskih poremećaja koji su
povezani sa stanjem uremije. Procjenom statusa uhranjenosti trebalo bi prepoznati supkliničku pothranjenost, dijagnosticirati pravu pothranjenost, prepoznati
manjak određenih nutritiva i procijeniti rizik razvoja
pothranjenosti. Prepoznat je čitav niz pokazatelja koji
se u procjeni statusa uhranjenosti bubrežnih bolesnika
rabe pojedinačno ili u kombinaciji. U kliničke pokazatelje ubrajaju se obilježja dobivena fizikalnim pregledom,
anamnestički podaci, demografski pokazatelji, tjelesna
aktivnost i trenutačno zdravstveno stanje. U procjeni
unosa prehrambenih tvari uzima se anamneza prehrane,
procjena teka, kvantitativan i kvalitativan unos hrane,
prehrambene navike te unos tekućine. Biokemijski pokazatelji uključuju procjenu zaliha proteina, imunološki
status, određivanje vitamina, minerala i elemenata u
tragovima, ravnotežu tekućine i elektrolita, kao i status lipida. Određuje se trenutačna, ali i bivša tjelesna
težina, uspoređuje se sa standardnim vrijednostima,
prate se promjene težine tijekom vremena, izračunava indeks tjelesne mase prema formuli: tjelesna težina
(kg) / tjelesna visina (m)2. Iz svih navedenih težinskih
vrijednosti određuje se ciljna težina koju bi bolesnik
trebao postići. Vrlo je važna procjena zaliha masnog
tkiva i ukupne mišićne mase.
Proteinsko-energetska pothranjenost i upala česti
su u bolesnika s kroničnim zatajenjem bubrega, a tijekom pogoršanja bubrežne funkcije i razvoja uremijskog
sindroma dolazi do paralelnog pogoršanja nutricijskog
statusa i upale. Upala i proteinsko-energetska pothranjenost važni su pretkazatelji lošeg ishoda liječenja u
bolesnika s kroničnim zatajenjem bubrega.
Razvoju proteinsko-energetske pothranjenosti
u uremičara pridonose brojni činitelji. Bolesnici ne
unose dovoljnu količinu kvalitetne hrane iz nekoliko
razloga: anoreksija uzrokovana uremijom, poremećen
osjet okusa, pridružene bolesti, emocionalni stres ili
psihička bolest, nemogućnost pripreme hrane ili financijske teškoće. Proteinsko-energetskoj pothranjenosti
značajno pridonosi katabolizam uzrokovan pridruženim
bolestima. Postupkom dijalize odstranjuju se različite
prehrambene tvari, poput aminokiselina, proteina, glukoze, vitamina topivih u vodi i ostalih bioaktivnih tvari. Kronično zatajenje bubrega može potaknuti stanje
kronične upale, koje dalje stimulira hiperkatabolizam i
anoreksiju. Značajan je i gubitak krvi zbog krvarenja iz
probavnog sustava, čestog vađenja krvi i gubitaka tijekom svakog postupka hemodijalize. Uremija uzrokuje
poremećaje u radu žlijezda s unutrašnjim izlučivanjem.
Razvijaju se inzulinska rezistencija, rezistencija na
IGF-I, hiperglukagonemija i hiperparatiroidizam. Kod
dijela bolesnika može doći do nakupljanja endogenih,
ali i unosa egzogenih toksičnih tvari.
Postoji visoki stupanj povezanosti između hipoalbuminemije i srčano-žilnih bolesti uremičara. Upala
je vjerojatna poveznica između proteinsko-energetske
pothranjenosti i srčano-žilnih bolesti. Povećano otpuštanje ili aktiviranje proupalnih citokina, poput interleukina-6 (IL-6) i tumorskog faktora nefroze alfa (TNFalfa), može smanjiti tek, uzrokovati proteolizu mišića,
hipoalbuminemiju i pridonijeti nastanku ateroskleroze.
Do povećanja koncentracije proupalnih citokina u kroničnom zatajenju bubrega dolazi zbog oštećene funkcije bubrega, hipervolemije, oksidativnog i karbonilnog
stresa, smanjene koncentracije antioksidanata, infekcije i pridruženih bolesti koje u bolesnika sa zatajenjem
bubrega mogu dovesti do upale. U hemodijaliziranih
bolesnika dodatni izvor upale predstavljaju izlaganje
nebiokompatibilnim membranama dijalizatora i sistemima za izvantjelesnu cirkulaciju, slaba kvaliteta vode
za dijalizu i/ili dijalizata i povratna filtracija. Slično se
događa u bolesnika koji su liječeni peritonejskom dijalizom, s time što su u tih bolesnika potencijalni izvori
upale latentne ili manifestne infekcije potrbušnice,
mjesta izlazišta katetera i izloženost nebiokompatibilnoj otopini za peritonejsku dijalizu. Nije poznato u
kojem je obimu proteinsko-energetska pothranjenost
srpanj 2008. / nefros
11
Medicina
dijaliziranih bolesnika posljedica upale, ali je poznato da su ta dva stanja usko povezana i da djeluju u
istom smjeru, odnosno prema nastanku sindroma pothranjenosti-upale i ateroskleroze. Sindrom pothranjenosti-upale i ateroskleroze u dijaliziranih bolesnika
najčešće se očituje niskim koncentracijama kreatinina,
proteina, kolesterola i homocisteina u serumu, koji
su povezani s lošim ishodom bolesti. S druge strane,
izgleda da dobra uhranjenost i hiperkolesterolemija
u dijaliziranih bolesnika mogu imati zaštitni učinak.
Sindrom pothranjenosti-upale i ateroskleroze važan je
u nastanku srčano-žilnih bolesti kod bolesnika s kroničnim zatajenjem bubrega, ali zasad nije posve jasno
kako ga treba liječiti i može li se uspješnim liječenjem
bitno poboljšati klinički ishod bolesti.
Osim proteinsko-energetske pothranjenosti, bolesnici s kroničnim zatajenjem bubrega mogu imati
manjak minerala (posebno minerala u tragovima) i vitamina. Kod bolesnika koji se liječe intermitentnom
hemodijalizom najčešći je manjak vitamina C, B6 i D3
(kalcitrol), a od minerala u tragovima najčešći su manjak cinka i selena. S druge strane, postoji mogućnost intoksikacije bakrom i aluminijem. U dijaliziranih
bolesnika obično postoji manjak antioksidanata (npr.
vitamina C i E), što uz proteinsko-energetsku pothranjenost može imati utjecaj na prerani nastanak ateroskleroze. Dijaliziranim bolesnicima potrebno je nadoknaditi manjak vitamina i minerala.
Poremećaji u prehrani i prehrambenom statusu najčešći su u skupini bolesnika koji su liječeni intermitentnom hemodijalizom. Zbog metaboličkih i endokrinih
poremećaja koji postoje u uremiji, neki bolesnici imaju
slab apetit i spontano unose manje od potrebne količine
hrane i energije u organizam. Stanje se može popraviti
poboljšanjem kvalitete (bikarbonatna visokoprotočna i
visokoučinkovita hemodijaliza pomoću biokompatibilih materijala za dijalizu i ultračistog dijalizata) i doze
(Kt/V > 1,4) dijalize što, osim na prehrambeni status,
može imati povoljan utjecaj i na smanjenje upale (čiji
se nepovoljan utjecaj očituje smanjenom sintezom albumina i povećanim katabolizmom bjelančevina). U
dijaliziranih bolesnika u kojih nema prepreke vezane
uz metabolizam ili bolesti koje bi ograničile unos energije u organizam energetska potreba odgovara onoj u
zdravih odraslih osoba (35 kcal/kg tjelesne težine/
dan). Energetske potrebe teže pokretnih dijaliziranih
bolesnika, ali i onih u dobi iznad 60 godina, može se
zadovoljiti s 30 kcal/kg tjelesne težine dnevno. Postupak liječenja dijalizom povećava potrebu organizma za
bjelančevinama na više od 0,6 g bjelančevina dnevno
(koliko je normalno potrebno konzervativno liječenim
odraslim bolesnicima s kroničnim zatajenjem bubrega). Hemodijaliziranim bolesnicima za održavanje neutralne ravnoteže dušika potrebno je minimalno 1,2
12
nefros / srpanj 2008.
g bjelančevina po kilogramu tjelesne težine dnevno.
Oko 50% bjelančevina unesenih hranom trebaju biti
životinjskog podrijetla (meso, riba).
Bolesnike s lošim prehrambenim statusom može se
tijekom hemodijalize liječiti intradijalitičkom parenteralnom prehranom. Postupak intradijalitičke parenteralne prehrane može se provoditi tijekom hemodijalize
tri puta tjedno, a najčešće se rabi mješavina lipida (50
g), hipertonične glukoze (125 g) i aminokiselina (40 g).
Da bi se izbjegla hiponatriemija, u otopinu je obično
potrebno dodati po 1 g natrija (Na) za svaki sat hemodijalize. Obujam prehrambene nadoknade (obično se radi
o 1 litri tekućine) potrebno je uračunati u ultrafiltraciju.
Pomoću intradijalitičke parenteralne prehrane može se
postići bitno smanjenje katabolizma bjelančevina i poboljšanje prehrambenog statusa dijaliziranih bolesnika.
Unos energije obično je ograničen na 800 do 1000 kcal
po hemodijalizi tri puta tjedno, odnosno na 3000 kcal
tjedno. Moguće negativne strane ovoga postupka mogu
biti hiperglikemija, hipertrigliceridemija i dislipidemija.
Koncentracija vitamina B6 u plazmi i eritrocitima
dijaliziranih bolesnika često je smanjena. Vitamin B6
je važan za funkciju imunološkog sustava, a dnevna potreba koju treba nadoknaditi dijaliziranim bolesnicima
je 10 mg/dan. Tijekom hemodijalize gubi se značajna
količina vitamina C. Preporuča se dnevno nadoknaditi
75 do 90 mg vitamina C, dok više doze nisu preporučljive zbog njegovog pretvaranja u oksalat i mogućnosti
nastanka hiperoksalemije.
Vitamin E je snažan antioksidant. U jednom istraživanju potvrđen je potencijalni boljitak visoke doze
vitamina E (800 mg/dan) na smanjenje srčano-žilnih
bolesti dijaliziranih bolesnika. Bolesnici koji su tijekom
2 godine primali 800 mg vitamina E dnevno, imali su u
odnosu na kontrolnu skupinu 50% manje pobolijevanje
i smrtnost od srčano-žilnih bolesti. Dijalizirani bolesnici
obično nemaju manjak vitamina B1. Povećane potrebe
za vitaminom B1 mogu postojati u dijaliziranih bolesnika tijekom kirurških zahvata, infekcije i nakon masivnih
infuzija glukoze. Uobičajena dnevna doza vitamina B1
je 0,5 do 1,5 mg/dan, a u slučaju nadomještanja daje
se 1,5 mg tiamin hidroklorida dnevno. Bolesnicima na
Medicina
dijalizi obično je dovoljno nadoknaditi 1 mg folne kiseline dnevno (na taj način moguće je za oko 70% smanjiti koncentraciju homocisteina u plazmi).
Kod liječenja bubrežne anemije, osim davanja eritropoetina, bitno je održavati normalnu rezervu željeza u
organizmu. Zbog toga se željezo dijaliziranim bolesnicima daje prije i tijekom liječenja eritropoetinom. Pomoću
preparata željeza potrebno je serumski feritin održavati
između 200 i 500 µg/l, a postotak hipokromnih eritrocita ispod 2,5, odnosno saturaciju transferina između
30% i 40%. Obično se bolesnicima daje ferosulfat na
usta, u dozi od 300 mg (do 3 puta dnevno nakon jela).
Zbog mogućih nuspojava (mučnina i želučane smetnje),
kao i slabe reapsorpcije u probavnom sustavu, željezo je
najbolje davati jednom na tjedan, intravenozno.
Utemeljen na optimalnom unosu bjelančevina,
dnevni unos fosfata u bolesnika s kroničnim zatajenjem bubrega je oko 1000 mg. Oko 40% do 80% na
usta unesenih fosfata će se apsorbirati iz probavne
cijevi. Tijekom standardne hemodijalize može se odstraniti oko 600 mg fosfata, što znači da je zbog prevencije hiperfosfatemije i poremećaja u lučenju parathormona bolesnicima potrebno davati vezače fosfata.
Najčešće se rabe vezači fosfata koji sadrže kalcij (kalcijev acetat i kalcijev karbonat). Ukupni unos kalcija u
organizam ne bi smio biti veći od 2000 mg dnevno, od
čega 1500 mg otpada na lijekove koji vežu fosfate. U
slučaju unosa veće količine kalcija može doći do ubrzanog stvaranja izvankoštanih kalcifikata i do odlaganja
kalcija u stjenku krvnih žila (kalcificirani aterosklerotski plakovi). Zbog toga je u bolesnika s tvrdokornom
hiperfosfatemijom indicirano rabiti vezač fosfata koji
ne sadrži kalcij (npr. sevelamer hidroklorid).
Potrebe za mineralima u tragovima kod dijaliziranih
bolesnika nisu točno poznate. Zbog zatajenja bubrega
moguće je nakupljanje nekih minerala u tragovima, dok
istovremeno zbog hipoproteinemije može postojati manjak minerala koji se vežu uz bjelančevine. U dijaliziranih bolesnika može doći do manjka cinka, a posljedice
su anoreksija, proljev i promjene na koži. Manjak cinka
može se nadoknaditi pomoću cink sulfata, u dnevnoj
dozi od 2,2 mg. Bolesnici s manjkom selena mogu imati
bolove i slabost mišića, a ponekad i progresivnu kardiomiopatiju. Selen je snažan antioksidant i u slučaju
manjka treba ga nadoknaditi u vidu selenata.
lančevina i esencijalnih aminokiselina u dijalizat (5-10
g bjelančevina, 2-4 g amnikiselina i 4-6 g albumina
dnevno), metaboličke acidoze, endokrinih poremećaja
u uremiji i pridruženih bolesti. Terapijski pristup bolesnicima na peritonejskoj dijalizi koji se liječe zbog proteinsko-energetske pothranjenosti sastoji se u pokušaju sprečavanja anoreksije, povećanim unosom hrane na
usta (dodatci prehrani) ili prehrambenim infuzijama,
poticanjem apetita, ispravkom metaboličke acidoze i
uporabom otopina za peritonejsku dijalizu koje sadrže
esencijalne aminokiseline. Potrebno je liječiti pridružene bolesti koje mogu utjecati na apetit i prehranu.
U liječenju se mogu rabiti anabolički steroidi, ljudski
hormon rasta, inzulinu sličan hormon rasta, L-karnitin
i, ponekad, lijekovi za suzbijanje upale.
Unos energije u organizam bolesnika liječenih s PD
jednak je unosu hrane i glukozi iz dijalizata. Potrošnja
energije u mirovanju kod bolesnika s kroničnim zatajenjem bubrega slična je kao u zdravih osoba, što znači da
unos energije u osoba mlađih od 60 godina treba biti 35
kcal/kg tjelesne težine/dan, a u starijih od 60 godina između 30 i 35 kcal/kg tjelesne težine dnevno. Preporučeni dnevni unos bjelančevina u bolesnika na peritonejskoj
dijalizi je između 1,2 i 1,3 g/kg tjelesne težine.
Gubitak bjelančevina u peritonealnu šupljinu tijekom
peritonejske dijalize može dovesti do hipoproteinemije
(posebno hipoalbuminemije), sekundarne dislipidemije
i povećanja serumske koncentracije Lp (a). Hipoproteinemija, dislipidemija i poremećaji u omjeru kalcija i
fosfata, bubrežna anemija, arterijska hipertenzija i neki
drugi činitelji imaju kod uremičara bitan utjecaj na ubrzanje procesa ateroskleroze i na nastanak srčanožilnih
Prehrana bolesnika na peritonejskoj
dijalizi
Proteinsko-energetska pothranjenost u bolesnika
koji su liječeni s peritonejskom dijalizom (PD) može
biti posljedica upale, smanjenog apetita, gubitka bje-
srpanj 2008. / nefros
13
Medicina
bolesti. Postoji sve više dokaza da se povećanjem doze
dijalize na Kt/V 1,8 do 2,0 prehrambeni status bolesnika
na peritonejskoj dijalizi može bitno popraviti.
Tijekom posljednja dva desetljeća došlo je do bitnog
napretka u tehnologiji peritonejske dijalize, što je omogućilo da se metodu može rabiti u djece svih uzrasta i težine.
Ipak, još uvijek postoje nepoznanice, poput “optimalne”
doze peritonejske dijalize u djece, liječenja zastoja u rastu
u kroničnom zatajenju bubrega, prevencije peritonitisa i
zbrinjavanja novorođenčadi sa zatajenjem bubrega.
Prehrana bolesnika s akutnim
zatajenjem bubrega
Liječenje bolesnika s akutnim zatajenjem bubrega
veliki je izazov za nefrologe. U posljednja dva desetljeća
postignut je značajan napredak u tehnologiji liječenja
bolesnika s akutnim zatajenjem bubrega (svakodnevna
dijaliza, produžena dnevna hemodijaliza, kontinuirano
nadomještanje bubrežne funkcije, profiliranje koncentracije natrija i ultrafiltracije i dr.), ali je smrtnost još
uvijek neprihvatljivo visoka (50% do 80%). Jedan od
bitnih činitelja ishoda liječenja je i prehrambeni status
bolesnika. Bolesnici s akutnim zatajenjem bubrega, a
naročito oni u kojih je zatajenje bubrega nastalo u sklopu višestrukog zatajenja organa, često su u hiperkatabolizmu i imaju proteinsko-energetsku pothranjenost.
Hiperkatabolizam može biti posljedica temeljne bolesti
i njezinih komplikacija, dijalize i lošeg prehrambenog
statusa. Brojna istraživanja pokazala su da agresivno
nadomještanje hranjivih supstancija i energije može
popraviti prehrambeni status i poboljšati ishod liječenja bolesnika s akutnim zatajenjem bubrega.
Prehrana djece s kroničnim
zatajenjem bubrega
Postizanje odgovarajućeg prehrambenog statusa
je značajan problem u populaciji djece s kroničnim
zatajenjem bubrega. Pristup prehrani djece treba biti
multidisciplinaran, uključiti roditelje, te zadovoljiti tri
osnovna uvjeta: 1. propisivanje odgovarajuće prehrane
od strane liječnika, 2. praćenje prehrane od strane roditelja i 3. hranjenje djeteta.
1. Propisivanje odgovarajuće prehrane
Zdravo dojenče treba oko 100 kcal po kilogramu
tjelesne težine, dok je petogodišnjem djetetu dovoljno
70 kcal/kg. Kalorijska potreba se s dobi smanjuje, tako
da u adolescenata iznosi oko 40 kcal/kg. Uremičnom
14
nefros / srpanj 2008.
djetetu nije dovoljno propisati punu kalorijsku dozu
zdravog djeteta odgovarajuće dobi. Puno bolji pokazatelj je visinska dob, odnosno dob procijenjena na
osnovi visine, a određena iz grafikona rasta određene
populacije. Osobito je važno osigurati odgovarajuće
količine proteina. Zdrava dojenčad treba oko 2,2 g/kg
tijekom prvih 6 mjeseci, nakon čega se potreba smanjuje na 1,6 g/kg. Istu količinu proteina treba dati
djetetu s umjerenim do srednje teškim zatajenjem
bubrega, dok u preterminalnom stadiju treba smanjiti
unos na 1,2 do 1,6 g/kg, radi prevencije azotemije.
Kada se započne liječenje peritonejskom dijalizom,
unos proteina treba povećati na čak 3-4 g/kg, često
uz nadomještanje proteinskim pripravcima. Proteinski
pripravci su neophodni i dojenčadi i maloj djeci s nefrotskim sindromom. Dojenčad mlijekom uglavnom dobije dovoljnu količinu natrija. U preterminalnom stadiju kroničnog zatajenja bubrega treba smanjiti unos
fosfora, a u završnom stadiju zatajenja bubrega rijetko
se može izbjeći uporaba vezača fosfora. Unos kalija
treba ograničiti, a većina djece rutinski treba neki od
vezača kalija. Nadomještanje kalcija je neophodno radi
ispravljanja hipokalcemije i osteopenije. Preporučuje
se nadoknada vitamina topivih u vodi, dok se vitamini
topivi u mastima ne nadoknađuju. Metabolička se acidoza ispravlja bikarbonatima koji se dodaju u topivom
obliku u prehrambene pripravke.
2. Praćenje prehrane od strane roditelja
Odgovarajuću primjenu propisane prehrane treba
trajno nadzirati. Osim težine i visine, treba pratiti i
ostale antropometrijske pokazatelje. Najvažniji pokazatelj u praćenju predškolske djece je opseg glave, koji
upućuje na veličinu mozga i intelektualne sposobnosti.
Medicina
3. Hranjenje djeteta
Veliki dio dojenčadi ne uspijeva unijeti dovoljnu
količinu prehrambenih tvari na usta. Roditelji često
imaju problema s hranjenjem i učestalim povraćanjem.
Praćenjem malog bolesnika, liječnik treba utvrditi prati li dijete predviđenu krivulju rasta te, ukoliko dođe
do odstupanja, pravovremeno intervenirati da se izbjegnu trajne posljedice. Ukoliko teškoće s hranjenjem
traju, treba uvesti sondu u želudac ili tanko crijevo, ili
je potrebno napraviti gastrostomu. Roditelji se obično
protive takvom pristupu, ali nakon nekog vremena uviđaju koliko njihovo dijete napreduje nakon rješavanja
problema hranjenja.
Prehrana starijih osoba s kroničnim
zatajenjem bubrega
Starenjem dolazi do atrofije crijevnih resica i crijevne sluznice, što uzrokuje poremećaje u apsorpciji
prehrambenih tvari. Starije osobe su nerijetko prepuštene same sebi, premda nesposobne za samostalnu
skrb o prehrani, bilo zbog mentalne ili fizičke nemoći.
Dio starijih bolesnika ima financijske probleme zbog
kojih im je prehrana izrazito jednolična, s pretežnim
unosom ugljikohidrata. Svi navedeni razlozi pridonose poremećajima prehrane u starijih osoba, a kada se
tome doda i zatajenje bubrega, jasna je sklonost pothranjenosti koja se često susreće u starijih uremičara.
Nerijetko se susreće i prava kaheksija, osobito uz zloćudne bolesti ili difuzne bolesti krvnih žila. Činiteljima
rizika za razvoj kaheksije smatraju se teška hipertenzija, zloćudne bolesti, difuzna krvožilna bolest, teška
kardiomiopatija, aktivna tuberkuloza, teške infekcije
mokraćnog sustava, ciroza jetara, kolagenoze, amiloidoza, šećerna bolest, psihoza, epilepsija i kronične
bolesti pluća. Nije jednostavno prepoznati rane stadije
pothranjenosti, ali sumnju treba pobuditi gubitak na
suhoj težini u odsutnosti pridruženih bolesti. Od rutinskih laboratorijskih parametara, najbolji je pokazatelj serumski albumin. Mogu se mjeriti i ostali proteini
(npr. transferin).
Za prevenciju pothranjenosti, prehrana starijih
osoba koje se liječe hemodijalizom treba sadržavati 1
g proteina po kilogramu tjelesne težine, s barem 6,3
g esencijalnih aminokiselina. Kalorijski unos treba biti
barem 30-35 kcal/kg tijekom 24 sata. Preporučuje se
nadomještanje vitamina topivih u vodi i vitamina D3,
prema preporuci liječnika. Ukoliko se, unatoč pravilno
provedenim mjerama, ne uspije izbjeći pothranjenost,
treba tijekom hemodijalize započeti liječenje intravenskim prehrambenim pripravcima.
Prehrana dijabetičara koji se liječe
dijalizom
Dijabetes je u razvijenim zemljama najčešći uzročnik kroničnog zatajenja bubrega, a kombinacija dijabetesa i kroničnog zatajenja bubrega dovodi do čitavog
niza poremećaja intermedijarnog metabolizma. Glavna
prehrambena promjena u dijabetičara koji započinju
liječenje dijalizom je povećanje unosa proteina. To je
neophodno zbog negativne ravnoteže dušika uzrokovane hemodijalizom. Preporučuje se unijeti barem 1,2 g
proteina po kilogramu tjelesne težine dnevno. Potreba
za proteinima se povećava tijekom povećanog katabolizma prisutnog kod infekcija, dijabetičke acidoze i
krvarenja iz probavnog sustava. Preporučuje se da 50
do 60% ukupnog energetskog unosa čine ugljikohidrati
bogati vlaknima. U dijabetičara je ključno održavati
dobru kontrolu glikemije, radi izbjegavanja povećanog
unosa tekućine između dijaliza (zbog hiperglikemije raste potreba za tekućinom). Hipertonicitet plazme, koji
je posljedica hiperglikemije, potiče osjećaj žeđi, čime
se povećava unos tekućine i razvija volumno-uzrokovana hipertenzija sa svim svojim negativnim posljedicama. Kontrolom hiperglikemije izbjegava se i rizik
srpanj 2008. / nefros
15
Medicina
hiperkalijemije zbog pomaka kalija iz unutarstaničnog
u izvanstanični prostor. Potreba za inzulinom se nakon
započinjanja liječenja dijalizom mijenja, tako da je neophodna individualizacija terapije. Potreba za inzulinom se može smanjiti zbog poboljšane osjetljivosti na
inzulin uslijed djelomičnog ispravljanja uremije.
Važna prehrambena smjernica u dijabetičara mora
biti i izbjegavanje hipoglikemije. Zabilježeni su slučajevi pogoršanja autonomne disfunkcije u dijabetičara
nakon započinjanja liječenja dijalizom, zbog čega se
može poremetiti odgovor na hipoglikemiju. Izostanak
potpune svijesti o hipoglikemiji može u dijabetičara
dovesti do konvulzija i moždanog udara. Oslabljenom
odgovoru dijabetičara na hipoglikemiju može pridonositi i sam postupak dijalize. Zbog toga pojedini dijabetičari koji imaju sklonost hipoglikemijama na dane
dijalize trebaju smanjiti dozu inzulina, unijeti ugljikohidrate prije dijalize i/ili je potrebno raditi hemodijalizu s dijalizatom koji sadrži glukozu.
Dijabetičari koji se liječe postupkom peritonejske
dijalize trebaju unositi 1,2 do 1,4 g proteina po kilogramu tjelesne težine dnevno, kako ne bi došlo do
razvoja negativne ravnoteže dušikovih tvari. Dio dnevnog unosa ugljikohidrata u bolesnika na peritonejskoj
dijalizi dobiva se apsorpcijom glukoze iz peritonejske
šupljine, što varira ovisno o koncentraciji glukoze u
otopini i učestalosti izmjena, a procjenjuje se da iznosi
oko 100 do 200 g dnevno. Dodavanje inzulina u peritonejsku šupljinu omogućuje učinkovitu uporabu apsorbirane glukoze, a smatra se važnim mehanizmom kojim
je u uremičara koji se liječe peritonejskom dijalizom
smanjena periferna rezistencija na inzulin. Apsorbirana glukoza predstavlja oko 15% ukupnih dnevnih kalorijskih potreba, zbog čega u dijela bolesnika koji taj
“dodatak” ne računaju u dnevni kalorijski unos i ne
adekvatno tome ne mijenjaju režim prehrane uskoro
dolazi do porasta tjelesne težine. Hiperglikemija se
najčešće razvija unutar prvih šest mjeseci liječenja peritonejskom dijalizom, da bi se postupno poboljšavala,
prilagodbom doza inzulina.
Prehrana nakon transplantacije
bubrega
Uspješnom transplantacijom bubrega uspostavlja se
normalna bubrežna funkcija i pretpostavlja se da dolazi do ispravljanja poremećaja uhranjenosti povezanih s
uremijom. Prestaju stroge prehrambene preporuke koje
predstavljaju jedan od najtežih izazova za bubrežne
bolesnike. Bolesnici se nakon transplantacije sve bolje osjećaju, a u većine dolazi do oporavka teka. Ipak,
upravo ova skupina bolesnika zahtijeva posebnu pažnju,
16
nefros / srpanj 2008.
kako bi što dulje zadržali funkciju transplantiranog bubrega i izbjegli brojne komplikacije koje su posljedica
prethodne uremije te uporabe imunosupresivnih lijekova. Većina imunosupresiva ima snažan učinak na različite metaboličke procese, uključujući katabolizam proteina, hiperlipidemiju, nepodnošenje glukoze, hiperkalijemiju, hipertenziju i debljinu. Većina navedenih činitelja
pridonosi razvoju srčano-žilnih bolesti koje su glavni
razlog pobolijevanja i smrtnosti u bolesnika s presatkom
bubrega. Prehrambena izobrazba treba započeti odmah
nakon transplantacije, uz stalno naglašavanje njezinog
značenja. Prehranu treba individualizirati ovisno o stanju i pridruženim bolestima svakog bolesnika.
Veliki problem transplantiranih bolesnika je debljina. Više od 60% bolesnika unutar prvih godinu dana po
transplantaciji dobije više od 10 % na tjelesnoj težini.
Iako debljina nije činitelj rizika za razvoj ranih poslijetransplantacijskih komplikacija, jasno je da pridonosi
kroničnom zatajivanju presatka, te smrtnosti od srčano-žilnih bolesti.
Dislipidemija je najčešće posljedica imunosupresijske terapije, ali joj u značajnoj mjeri pridonosi i
debljina. Treba je započeti liječiti prehrambenim promjenama, a nakon 6 mjeseci od transplantacije, kada
se smanji doza imunosupresivnih lijekova, ukoliko dijetetske mjere ne djeluju, u terapiju treba uvesti neki
od lijekova za snižavanje masnoća u krvi.
Šećerna bolest je česta u transplantiranih bolesnika, jednim dijelom jer se radi o bolesnicima kod kojih
je šećerna bolest dovela do zatajenja bubrega, a drugim dijelom zbog razvoja tzv. poslijetransplantacijske
šećerne bolesti. Ova poslijetransplantacijska komplikacija razvija se u 15% bolesnika s presatkom bubrega,
od čega trećina dobije šećernu bolest unutar prva 3
tjedna po transplantaciji. Kao i u ostalih bolesnika sa
šećernom bolesti, potrebna je prehrana kojom će se
održati optimalna glikemija.
Bolesnicima je radi prevencije gubitka kosti potrebno nadoknađivati vitamin D3, a također se preporučuje
nadomještanje ostalih vitamina, ovisno o općem prehrambenom statusu. Dio bolesnika zahtijeva nadoknadu pojedinih elektrolita, osobito uz uporabu diuretika.
Medicina
Najčešće prehrambene preporuke
Unos tekućine
Oštećeni bubreg gubi sposobnost izlučivanja tekućine,
tako da dolazi do nakupljanja
tekućine u organizmu. Bolesnik se tijekom postupnog
pogoršanja bubrežne funkcije
treba prilagođavati sposobnosti bubrega da izluči određeni volumen tekućine i prema
tome odrediti unos. Tekućina
se, osim bubregom, gubi i kožom, disanjem i crijevom,
što uz prosječnu temperaturu okoline oko 20°C iznosi
oko 500 ml dnevno.
U unos vode treba uračunati sve tekućine, ali i sadržaj vode u namirnicama. Bolesnik koji se liječi hemodijalizom između dva postupka ne bi smio donijeti više
od 2-3 kg, jer u protivnom teško narušava hemodinamiku organizma, što oštećuje srce i pluća. Svaka dijaliza
na koju bolesnik donese više od navedenog predstavlja
rizik za bolesnika, za koji sam snosi odgovornost, zbog
nemarnog odnosa prema vlastitom zdravlju. Potreba
odstranjenja velikog volumena tekućine dovodi do
pada tlaka tijekom hemodijalize, što dijalizu čini manje učinkovitom, a nerijetko se postupak mora skratiti
zbog grčeva i žestokog pada tlaka, s općim lošim osjećanjem. Bolesnici na peritonejskoj dijalizi imaju manja
ograničenja prilikom unosa tekućine, ali treba voditi
računa o tome da dnevne ultrafiltracije ne bi trebale
biti veće od 1500 ml i s tim uskladiti unos tekućine.
Unos elektrolita
Oštećeni bubrezi ne mogu gospodariti solima u organizmu, zbog čega dolazi do njihovog nakupljanja. Povišenje natrija se očituje žeđanjem, povećanim unosom
tekućine i gomilanjem vode u tijelu. Razvijaju se edemi,
a tekućina se može nakupljati i u plućima, što bolesnika
životno ugrožava. Javlja se povišen krvni tlak.
Da bi se smanjio unos tekućine u organizam, treba
smanjiti unos soli. To se osobito preporučuje bolesnicima koji imaju visok tlak, veliki prirast težine između
dijaliza, te onima koji izrazito žeđaju. Ne smije se zaboraviti da suhomesnati proizvodi sadrže velike količine soli, kao i ostala hrana koja se konzervira soljenjem
(kiseli kupus, sir). Veliku količinu soli sadrži i soda
bikarbona (1 g natrija po žličici sode bikarbone).
Zadržavanje prekomjerne količine kalija u organizmu je opasno po život, zbog mogućnosti razvoja poremećaja rada srca i mišića, što može završiti smrtnim
ishodom. Po život je opasna i snižena koncentracija
kalija u serumu, također zbog izazivanja aritmija. Zbog
toga je koncentraciju kalija potrebno održavati unutar
prihvatljivih vrijednosti, što predstavlja značajan problem nakon što se količina 24-satne mokraće smanji
ispod 500 ml. Kalij je prisutan
u svim namirnicama, ali pojedine ga sadrže u vrlo visokim
količinama. Najviše ga ima u
voću i povrću, a ne uništava se
postupcima prerade. U prehrani uremičara treba iskoristiti
topivost kalija u vodi, tako da
se namirnice tijekom noći natapaju u hladnoj vodi koja se
potom baci. Time se količina
kalija u hrani može smanjiti za gotovo 1/3.
Kalcij je prilikom započinjanja dijalize obično snižen, zbog poremećenog izlučivanja fosfora iz organizma i manjka vitamina D3. Organizam manjak kalcija
pokušava nadoknaditi njegovim povlačenjem iz kosti,
što uzrokuje slabljenje kostiju. Uslijed hipokalcijemije
može doći do pojave grčeva i trnaca u mišićima. U pojedinih bolesnika se, nakon dužeg trajanja bubrežnog
zatajenja, razvija hiperkalcijemija, koja također ima
negativne posljedice na različita tkiva i organe. Kako
je kalcij izuzetno važan za pravilnu funkciju svih stanica u tijelu, osobito stanica srčanog mišića, poremećaji
njegove koncentracije mogu dovesti do pojave aritmija.
Kalcij se po potrebi nadoknađuje lijekovima, jer je hrana bogata kalcijem (mliječni proizvodi) bogata i fosforom, pa je unos takvih tvari zabranjen zbog opasnog
taloženja kalcija i fosfora u mekim tkivima organizma.
Osnovu liječenja predstavljaju vezači fosfora i vitamin
D, prema preporuci liječnika. U pojedinim je slučajevima indicirana dijaliza uz uporabu otopina sa sniženom
koncentracijom kalcija. Povišena koncentracija fosfora
u organizmu potiče rad paratiroidnih žlijezda. Pojačano
izlučivanje parathoromona uzrokuje slabljenje kostiju,
uz povećanu mogućnost prijeloma. Uporaba vezača fosfora omogućuje unos namirnica koje sadrže dovoljne
količine proteina, ali na žalost sadrže i mnogo fosfata.
Unos vitamina
Bolesnicima s kroničnim zatajenjem bubrega koji
se liječe nekom od metoda dijalize treba nadoknađivati
vitamine topive u vodi. Preporučuje se 10 mg vitamina
B6, do 90 mg vitamina C i 1 mg folne kiseline dnevno.
Vitamine topive u mastima nije potrebno nadoknađivati (vitamini A, E i K), dok se vitamini D i B12 nadoknađuju prema preporuci liječnika.
Preuzeto iz:
S. Čala i suradnici: Prehrana bolesnika sa zatajenjem bubrega; Hrvatsko društvo za nefrologiju, dijalizu i transplantaciju, Hrvatskog liječničkog zbora, Zagreb 2007.
www.hdndt.org
srpanj 2008. / nefros
17
Medicina
TAE
DO
tjelovježbom do kvalitetnijih kostiju i bolje
kakvoće života bolesnika na kroničnoj dijalizi
Pripremio:
prof. dr. sc. DALIBOR KRPAN,
ravnatelj Poliklinike K-centar i voditelj Centra za mineralni metabolizam i bolesti kalcificiranih
tkiva Interne klinike Opće bolnice “Sveti Duh” iz Zagreba
Uvod
Promjene u koštanoj strukturi i unutarnjoj arhitekturi koje dovode do slabljenja kakvoće kosti, te time do
brojnih teških posljedica u vidu bolova, prijeloma i deformiteta, jedna su od najtežih komplikacija kroničnog
zatajenja bubrega. Poznate su pod imenom renalna osteodistrofija, a podrazumijevaju različite oblike patoloških
promjena u kostima koje su uzrokovane poremećajem
metabolizma, te hormonalne i biokemijske ravnoteže
kao posljedice zatajenja bubrega. Na kakvoću kosti negativno utječe i sam postupak dijalize, kao i slabljenje
mišićne aktivnosti te lijekovi čija je primjena ponekad
neizbježna, kao što su na primjer glukokortikosteroidi,
citostatici i heparin. Obzirom na činjenicu da su patološke promjene u kostima posljedica istovremenog djelovanja više različitih čimbenika, liječenje ovih promjena je
kompleksno, pa nije čudo da je to i dalje jedan od najvećih problema u liječenju bolesnika na kroničnoj dijalizi,
kao i bolesnika nakon transplantacije bubrega.
Brojna istraživanja provedena posljednjih godina
pokazala su da je za očuvanje zdrave kosti izuzetno
važan utjecaj vanjske sile, koja se na kost prenosi kontrakcijama mišića. Naime, kontrakcije mišića izazivaju
vibracije tekućine unutar kosti, što je svojevrstan signal kostima koji pokreće koštanu pregradnju, tako da
dovodi do jačanja kosti. Time se može objasniti pozitivan utjecaj tjelovježbe na kost, što su potvrdila brojna
istraživanja. To objašnjava i poznati slučaj s astronautima koji su, iako posve zdravi ljudi, nakon duljeg
boravka u bestežinskom prostoru zbog nedostatka
gravitacije i mišićnih kontrakcija dobili osteoporozu.
Prema tome, adekvatna tjelovježba je kamen temeljac
održavanja zdravih kosti. No, tjelovježba nije korisna
samo za zdravlje kostiju. Ozbiljne kliničke studije su
potvrdile da je redovita tjelovježba najbolji način prevencije krvožilnih bolesti, infarkta i inzulta, karcinoma, a povoljno utječe i na efikasnost dijalize.
18
nefros / srpanj 2008.
Međutim, nije svaka vrsta tjelovježbe jednako korisna. Da bi neka tjelovježba bila djelotvorna u prevenciji i liječenju koštanih bolesti, ona mora zadovoljiti
nekoliko uvjeta:
1. Vježbe moraju izazivati intermitentne kontrakcije
mišića, čime se postiže naizmjenično djelovanje
sile na kost, što predstavlja važan poticaj koštanoj pregradnji. Naime, budući da mišići imaju svoja
hvatišta na kostima, sile vlaka i tlaka koje se svakom kontrakcijom mišića prenose na kosti potiču
koštanu izgradnju, prenoseći “informaciju kostima”
da ih na tom mjestu treba “pojačati”.
2. Što više mišića angažiramo izazivajući njihove kontrakcije, više kostiju će biti na “pravi način” podraženo.
3. Pokreti vježbi moraju biti strogo kontrolirani, budući da su vježbe primarno namijenjene bolesnicima
čije su kosti slabije biomehaničke vrijednosti (renalna osteodistrofija, osteoporoza, odnosno neka
druga metabolička koštana bolest), uz vrlo često
prisutne degenerativno-deformantne promijenjene
zglobove (spondiloartroza, koksartroza i sl.), pa
postoji opasnost da kod naglih, nekontroliranih
pokreta dođe do oštećenja skeleta, pa čak i fraktura
ili pogoršanja bolnih sindroma.
4. Vježbe moraju biti povezane u logičan sustav koji
će se lako pamtiti, koji će biti motivirajući, zanimljiv i jednostavan, tako da ga svatko može brzo
naučiti i sa zadovoljstvom raditi.
Medicina
Kada početi vježbati “Tae do”?
Najbolji sustav tjelovježbe za održavanje i unaprjeđenje kvalitete kostiju, te liječenje metaboličkih koštanih bolesti je “Tae do”.
Što je “Tae do”?
“Tae do” je poseban program tjelovježbe namijenjen
prevenciji i liječenju metaboličkih koštanih bolesti, kao
što su renalna osteodistrofoija i osteoporoza, utemeljen
na načelima korejske borilačke vještine Taekwondo i
najnovijim znanstvenim spoznajama o metabolizmu kosti. To je svojevrsna kombinacija klasične gimnastike za
osteoporozu i elemenata taekwondo vježbi, koje se temelje na izvođenju kontroliranih pokreta uz energetski
usmjerenu kontrakciju mišića pri određenom pokretu.
Koje su prednosti “Tae do-a”
pred ostalim vrstama tjelovježbe?
Osnovno načelo na kojem se temelje borilačke vještine nastale kao dio kulturnog nasljeđa Dalekog Istoka
je kako na najracionalniji način iskoristiti energiju uma
i tijela u izvođenju pokreta. Iako je konačan cilj takvih
vještina pripremiti se za borbu s potencijalnim protivnikom, tehnike vježbanja temeljene na ovom načelu imaju
puno šire i dublje značenje, jer u osnovi predstavljaju
način uspostavljanja optimalne ravnoteže “duha i tijela”, osposobljavajući vježbača da iskoristi maksimalne
mogućnosti svoga tijela vježbajući ne samo mišiće, već i
neuromuskularne putove, tj. putove prijenosa podražaja
od središnjeg živčanog sustava na periferiju, odnosno
na sustav za kretanje u cjelini. U kulturama u kojima
su nastale, one su bile puno više od pripreme za borbu,
pa tako ni u izvornim nazivima tih vještina nema riječi
borilački, a i u engleskom jeziku se one nazivaju “Marshal art”, što bi u slobodnom prijevodu značilo “umijeće
pravilnog redoslijeda ili organizacije nekog procesa” ili,
u konkretnom slučaju, “umijeće uporabe duhovnih i tjelesnih mogućnosti na optimalan način”.
Koristeći neke tehnike i principe taekwondoa, tradicionalne korejske vještine, “Tae do” utječe ne samo na
muskulaturu i, preko mišićnih kontrakcija, na kosti već,
više od standardne tjelovježbe, i na ravnotežu i brzinu
reakcije lokomotornog sustava, što je važna prevencija
mogućih padova koji su kod bolesnika s metaboličkim
bolestima kostiju posebno opasni, jer i naizgled bezazleni padovi mogu dovesti do teških fraktura.
“Tae do” kao sustav tjelovježbe nije samo prikladan
za bolesnike s renalnom osteodistrofijom, osteoporozom ili nekom drugom metaboličkom koštanom bolesti, već i za svaku životnu dob. Prema tome, ne postoji
granica kada početi niti do kada ga provoditi.
Obzirom na ulogu Tae do-a u prevenciji i liječenju
renalne ostoodistrofije, optimalno je započeti s vježbanjem prije nego se jave teže posljedice bolesti, što
znači prije nego dođe do potpunog zatajenja bubrežne
funkcije, jer je dobro poznato da se koštane promjene
javljaju već u ranoj fazi bubrežnog zatajenja. No, nikada nije prekasno početi vježbati, pa se Tae do preporuča svim bolesnicima sa zatajenjem bubrega kao i
transplantiranim pacijentima.
Cilj, organizacija i provođenje
“Tae do” programa
Cilj pokretanja “Tae do” programa je omogućiti što
širem krugu rizične populacije adekvatnu, redovitu,
kontroliranu tjelovježbu, koja će se provoditi pod medicinskim nadzorom te time smanjiti broj komplikacija i povećati kvalitetu života. U Poliklinici K-centar u
Zagrebu, Vrbik 8 a, provode se redoviti tečajevi “Tae
do” vježbi koji imaju za cilj polaznike tečaja naučiti
osnovni program vježbi, tako da ga mogu sami raditi
kod kuće. Osnovni program “Tae do” vježbi sastoji se
od trinaest jednostavnih pokreta koji se izvode u sjedećem položaju, koje se mogu izvoditi samostalno te
za koje nema kontraindikacija. Svatko sam određuje
intenzitet i ritam vježbi, no ono što je bitno jest redovitost i točan način izvođenja. Svaka se vježba mora
izvoditi polagano, sa snažnim kontrakcijama mišića i
koncentracijom na pokret. Idealno je da se uz svakodnevni rad kod kuće najmanje pola sata dnevno, redovito, dva do tri puta tjedno, vježba i u grupi, jer se na
taj način povećava pozitivan utjecaj vježbi. Budući se
u Poliklinici K-centar vježbe “Tae do” održavaju svakodnevno u više termina, svi zainteresirani mogu se
javiti u K-centar (tel. 01 639 1561), te se uključiti u
postojeće termine, a moguće je dogovoriti i posebne
grupe za pacijente na dijalizi, ukoliko bude više zainteresiranih. “Tae do” tečajeve je moguće organizirati
i izvan Zagreba, u suradnji s Centrima za dijalizu ili
udrugama pacijenata. Kao pomoć u učenju može poslužiti i priručnik koji se može nabaviti u K-centru, po
cijeni od 50,00 kn. Obzirom na sve pozitivne učinke
koje redovito provođenje “Tae do” ima na kvalitetu kostiju, efikasnost dijalize, te kvalitetu života općenito,
vrijedilo bi uložiti malo truda i energije u organizaciju
ovih tečajeva, jer je to najbolje i ujedno najjeftinije
ulaganje u naše zdravlje.
srpanj 2008. / nefros
19
Medicina
Svjetski dan hipertenzije 2008. u Hrvatskoj
Mjerenje kućnog arterijskoga tlaka samomjeračima (MATS)
Dr. Tajana Željković-Vrkić,
Zavod za nefrologiju i arterijsku hipertenziju
KBC Zagreb i Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Povodom obilježavanja Svjetskog dana hipertenzije, 17. svibnja, Svjetska hipertenzivna liga (World
Hypertension League), međunarodno društvo za hipertenziju, kao i brojna nacionalna društva, i ove su
godine organizirala brojne aktivnosti kojima se željelo
ukazati na rastući problem hipertenzije u svijetu. Naime, premda je opće poznato, dobro je uvijek ponoviti
kako je arterijska hipertenzija (AH) glavni nezavisni
čimbenik za infarkt miokarda, moždani udar, ali i razvoj bubrežne bolesti. Prema rezultatima EHUH studije
(Epidemiologija hipertenzije u Hrvatskoj), u našoj državi 37% odrasle populacije boluje od AH, a još je veći
broj onih koji su na gornjoj granici normalnog tlaka,
odnosno na pragu hipertenzije, tako da u budućnosti
možemo očekivati još veći udio hipertoničara. Prevalencija hipertenzije visoka je i u većini drugih država
u svijetu, a pretpostavlja se da će 2025. godine od nje
bolovati oko 1,56 milijardi ljudi. Premda se velik broj
hipertoničara liječi, danas u Hrvatskoj tek u svakog petog liječenog hipertoničara liječenjem postižemo ciljne
vrijednosti, a osobito ih je teško postići kod bubrežnih
bolesnika i hipertoničara. Postavljanje dijagnoze arterijske hipertenzije (AH), te sve odluke u liječenju, temelje se na izmjerenim vrijednostima AT. Ordinacijsko
mjerenje AT baždarenim živinim tlakomjerom i dalje
je glavna metoda mjerenja u svakodnevnom kliničkom
radu. Međutim, ono nam daje uvid u vrijednosti AT
izmjerene u određenom vremenskom trenutku. AT je
karakteriziran velikim spontanim varijacijama tijekom
dana, od dana do dana, tijekom mjeseci i godišnjih
doba, pa stoga potpuniju sliku o kretanjima AT možemo dobiti pomoću 24-satnog kontinuiranog mjerenja
AT (KMAT), a tom metodom izmjerene srednje vrijednosti najviše odgovaraju stvarnima. Kućno mjerenja AT
samomjeračima (MATS) ne može u potpunosti zamijeniti KMAT, ali može biti korisno kao dodatni izvor
informacija u dijagnostičkom postupku i odlučivanju o
liječenju. Obje metode, KMAT i MATS, pokazale su se
boljima u predviđanju ukupnog kardiovaskularnog (KV)
rizika u odnosu na ordinacijsko mjerenje.
Vezano uz obilježavanje Svjetskog dana hipertenzije, Hrvatsko društvo za hipertenziju organiziralo je
u nekoliko gradova Hrvatske javne akcije na kojima je
građanima bio mjeren AT provjerenim samomjeračima
20
nefros / srpanj 2008.
tlaka, te određivana tjelesna masa i opseg struka. Dijeljeni su i edukativni materijali o važnosti AH, te o
ispravnom mjerenju AT kućnim samomjeračima. Akcija
je provedena u Zagrebu, Koprivnici, Rijeci, Bjelovaru,
Novigradu i Šibeniku, a u njezinoj realizaciji imali smo
pomoć i podršku nekoliko tvrtaka: Solvay, Sanofi-Aventis, Medikor, Abbott-Laboratories, Glaxo-Smith Kline.
U organizaciju su bili uključeni liječnici (doc. dr. Sanjin Rački, dr. Branko Heinrich, dr. Mario Ivanuša, dr.
Mario Laganović, dr. Živka Dika, dr. Margareta Fištrek,
dr. Ivan Pećin, dr. Jelena Kos, dr. Ivan Durlen, dr.
Vedran Premužić, dr. Božidar Vujičić, dr. Ivan Bubić,
dr. Martina Pavletić Peršić i dr. Bezjak), medicinske
sestre (vms. Mirjana Mihalić, vms. Marijana Baričević,
ms. Maja Ivanišević, vms. Suzana Vidrih, ms. Đenifer
Babić i ms. Mara Barišić). Ove su nam se godine po
prvi put priključili i bolesnici iz Zajednice udruga transplantiranih bolesnika, u koordinaciji gospođe Zrinke
Mach-Medved. Osim toga, organizirana su dva stručna
simpozija za liječnike, na kojima su održana predavanja o hipertenzivnoj krizi (doc. dr. Sanjin Rački, dr.
Nediljko Pivac), te o MATS-u (dr. Tajana Željković-Vrkić, dr. Ivica Horvatić). Također su održana predavanja
o važnosti smanjenja prekomjernog unosa soli, obzirom da je Hrvatsko društvo za hipertenziju, zajedno s
Hrvatskim društvom za aterosklerozu, Hrvatskim kardiološkim društvom i pod pokroviteljstvom Akademije
medicinskih znanosti Hrvatske, pokrenulo Nacionalni
program za smanjenje prekomjernog unosa kuhinjske
soli. Predavanja o ovoj vrlo važnoj temi i vrlo učinkovitom a jeftinom načinu poboljšanja kontrole i liječenja
hipertenzije održale su dr. Ljiljana Fodor i dr. Romana
Samovojska. Simpozij održan u Šibeniku bio je posvećen metaboličkom sindromu i cerebrovaskularnoj bolesti. Predavači su bili prof. dr. Vida Demarin, prof. dr.
Mirjana Sabljar-Matovinović, doc. dr. Bojan Jelaković,
dr. Vedrana Vizjak i doc. Lea Smirčić-Duvnjak. Sastanak
u Novigradu je bio usredotočen na nove smjernice za
liječenje hipertenzije, a predavači su bili doc. dr. Sanjin Rački, dr. Darko Počanić i dr. Marinko Bilušić. Dr.
Tajana Željković-Vrkić i dr. Branko Heinrich sudjelovali
su u emisijama lokalnih radio stanica.
Ove je godine Svjetski dan hipertenzije bio posvećen kućnom mjerenju arterijskoga tlaka samomjerači-
Medicina
ma (MATS), jer su brojna istraživanja pokazala njegovu
veliku korist u dijagnostičkom postupku i liječenju hipertoničara. Važno je naglasiti kako je za primjenu te
metode mjerenja arterijskoga tlaka (AT) osnovni preduvjet korištenje uređaja koji imaju potvrde nezavisnih
stručnih društava, a glavni je nedostatak mogućnost
uplitanja bolesnika u terapiju. Podaci o preporučenim
uređajima za izvanordinacijsko mjerenje AT, tj. MATS
(tablica 1) dostupni su na web stranici www.dableducational.com, kao i na stranici Hrvatskog društva za
hipertenziju (www.hdh.hr). Na žalost, u stvarnom životu većina uređaja nije prošla nezavisno vrednova-
Tablica 1. Uređaji za kućno samomjerenje (MATS) koji imaju potvrdu za korištenje (tamnije otisnuti uređaji
dostupni su na našem tržištu)
UREĐAJ
SAMOMJERAČI S ORUKVICOM
NA NADLAKTICI
SAMOMJERAČI NA ZAPEŠĆU
PEPORUČEN
PREPORUKA UPITNA
A&D UA-631 (UA-779 Life Source)
A&D UA-704
A&D UA-705
A&D UA-767
A&D UA-787
Artsana CSI 610
Artsana CS410
Health & Life HL-888HA
Colson MAM BP3AA1-2
Microlife BP 3AC1-1
Microlife BP 3AC1-1 PC
Microlife BP 3AC1-2
Microlife BP 3AG1
Microlife BP 3BTO-1
Microlife BP 3BTO-A
Microlife BP 3BTO-A(2)
Microlife BP 3BTO-AP
Microlife BP A 100
Microlife BP A 100 Plus
Microlife RM 100
Microlife WatchBP
Omron 705IT
Omron HEM-705CP-II (HEM-759-E2)
Omron IA2 (HEM-7001-C1)
Omron M1 Classic (HEM-442-E)
Omron M1 Compact (HEM-4022-E)
Omron M1 Plus
Omron M5-I
Omron M6
Omron M6 Comfort
Omron M7
Omron M10-IT
Rossmax ME 701 series
Seinex SE-9400
Sensacare SAA-102
Spengler KP7500D
Spengler Pro M
Braun BP 3550
Braun PrecisionSensor BP2550 (UG)
Braun VitalScan Plus 1650
Omron R5-I
Omron R7
Omron 637IT
Citizen CH-656C
A&D UA-774 (UA-767 Plus)
IEM Stabil-O-Graph
Omron M3 intellisense (HEM-7051-E)
Omron HEM-780REL
Citizen CH-432B
Omron MX3 Plus
Oregon Scientific BPW810
Welch-Allyn transtelephonic home monitor
A&D UB-511
Braun BP 3000
Braun PrecisionSensor BP2000
Braun PrecisionSensor BP2550
Braun VitalScan
Omron RX3
Sensacare SAW-102
srpanj 2008. / nefros
21
Medicina
nje. Velik broj naših bolesnika, zanesen nekim zvučnim
imenom proizvođača te uvjeravanjima nabavljača i zastupnika, nerijetko kupi ne baš jeftin uređaj u koji se
zapravo ne može pouzdati. Na našem tržištu potrebno
je izdvojiti Omronove tlakomjerače za mjerenje tlaka
na nadlaktici. Od uređaja za mjerenje AT na zapešću
svega ih je 7 preporučenih (jedan je prisutan na našem
tržištu – Braun VitalScan Plus 1650), a za mjerenje na
prstu niti jedan (tablica 1).
Bolesnik treba AT mjeriti u sjedećem položaju, nakon 5 minuta odmora, na onoj ruci gdje mu je ranije
izmjeren viši AT. Poželjno je da je prošlo barem 30 minuta od posljednjeg obroka, te da se u tom vremenu ne
puši i ne pije crna kava. Sjediti treba naslonjeno i opušteno, dodirujući stopalima tlo, rukom položenom na
podlogu tako da orukvica bude u istoj ravnini sa srcem
(orukvicu treba obaviti 1-2 cm iznad lakta). Prije mjerenja također je potrebno skinuti tijesnu odjeću s nadlaktice, ne postavljati orukvicu preko debele odjeće i
ne podizati rukav gore ukoliko je preuzak. Kod mjerenja
nadlaktičnim uređajima potrebno je svakako koristiti
orukvice odgovarajuće veličine (premala orukvica može
rezultirati lažno visokim vrijednostima i obratno), dok
je kod mjerenja na zapešću potrebno pripaziti da orukvica uređaja ne prekriva izbočeni dio kosti s vanjske
strane zapešća te da je dobro pričvršćena (tablica 2).
Tablica 2. Odabir orukvice (manžete) ovisno o obujmu ruke
Orukvica
Dimenzija
(cm)
Bolesnik
Standardna
12-13x35
prosječna odrasla osoba
Velika
12x40
pretila osoba
Mala
12x18
mršava osoba, djeca
Savjetuje se mjeriti AT ujutro (između 6,00 i 9,00
sati) i navečer (između 18,00 i 21,00 sat), te za svaku priliku imati dva mjerenja (nakon 1 minute ponoviti mjerenje, te izračunati prosječnu
vrijednost i nju zapisati u dnevnik
mjerenja). Savjetuje se da bolesnik
prema takvom rasporedu prati i zapisuje vrijednosti 7 dana prije posjeta
svojem liječniku, s time da zanemari
vrijednosti izmjerene prvoga dana, jer
su one obično precijenjene. Kod bolesnika s kontroliranom, stabilnom AH
dovoljno je AT mjeriti jedanput tjedno
u određeno vrijeme (a ne stihijski).
Broj mjerenja se prema prosudbi liječnika eventualno može povećati. Kada
se želi vidjeti učinak uvedene terapije,
potrebno je mjeriti prije uzimanja lije-
22
nefros / srpanj 2008.
Tablica 3. Granične vrijednosti AT obzirom na različit
način mjerenja
Sistolički AT
(mmHg)
Dijastolički AT
(mmHg)
Ordinacija ili klinika
140
90
24-sata
(prosječni, srednji)
125-130
80
Dan
130-135
85
Noć
120
70
130-135
85
Kućni AT
AT = arterijski tlak
ka. Bolesnika je potrebno informirati o fiziološkoj varijabilnosti AT i o različitim graničnim vrijednostima,
ovisno o tehnici mjerenja (tablica 3), a također je vrlo
važno upozoriti ga da samostalno i bez savjeta liječnika ne mijenja terapijski plan. Prilikom posjeta liječniku
potrebno je donijeti svoj uređaj za MATS, zbog provjere
njegove točnosti usporedbom s vrijednostima izmjerenim živinim tlakomjerom, a odstupanja ne smiju biti
veća od 5 mm Hg. Nakon pet godina, ili ranije, ako se
pokaže da su netočni, uređaje bi trebalo zamijeniti.
MATS ne bi trebalo poticati ako uzrokuje potištenost,
strah i zabrinutost kod bolesnika, a osobito ako on sam
nije odlučio koristiti ovu tehniku. Također bi trebalo
prekinuti s tim načinom mjerenja ako procijenimo da
ono bolesnika potiče u samostalnom mijenjanju u terapijskoga plana.
Na kraju, treba reći da je, unatoč svim ograničenjima te najavljenom povlačenju zbog toksičnosti žive,
ordinacijsko mjerenje AT živinim tlakomjerom i dalje
glavna metoda mjerenja, a pravilno kombiniranje provjerenih KMAT i MATS uređaja put je prema točnijoj dijagnozi i sigurnijoj odluci o odabiru načina liječenja.
Medicina
Osvrt na godišnjicu suradnje
s Eurotransplantom
Š
to nam je donijelo članstvo u ovoj uglednoj europskoj
organizaciji koja povezuje i koordinira dodjelu i razmjenu organa između 7 europskih zemalja: Njemačke,
Nizozemske, Belgije, Luxemburga, Austrije, Slovenije
i Hrvatske? Što povezuje zemlje članice, a što i dalje razlikuje transplantacijske sustave članica Eurotransplanta?
Povezuju ih:
- jedinstvena lista čekanja,
- jedinstvena mreža donora,
- jedinstveni kriteriji dodjele organa (s mogućnošću
manjih nacionalnih odstupanja),
- jedinstveni kriteriji dodjele “visoko urgentnog” statusa,
- jedinstveni standardi tipizacije,
- sustav utemeljen na načelu solidarnosti.
Prednosti članstva u Eurotransplantu odnose se prvenstveno na postupak dodjele organa, zasnovan na transparentnom, dokumentiranom, nadziranom i softverski
utemeljenom procesu koji se koordinira izravno iz središnjeg Eurotransplantovog ureda, smještenog u Leidenu,
Nizozemska.
Postupak dodjele organa, koji se zbog općeprisutnog
nedostatka organa smatra etički najosjetljivijim dijelom
transplantacijskog procesa i kao takav je podložan mogućim zlouporabama, na taj je način postao potpuno neovisan od mogućih utjecaja “ljudskog faktora”, utjecaja
transplantacijskih centara ili drugih subjekata. Naprotiv,
računalni odabir primatelja temeljen na šifriranoj bodovnoj listi koju iščitava ET ured u Nizozemskoj osigurava
pravednu raspodjelu i jednak pristup svim pacijentima.
Kao još jedan mogući kritični moment, i postupak dodjele HU statusa jasno je definiran i nadziran kroz nekoliko stupnjeva donošenja odluke; prijedlog HU statusa daje
Povjerenstvo tx centra, temeljem točno utvrđenih kriterija
i medicinske dokumentacije koju prilaže u zahtjevu. Nakon
toga zahtjev razmatra i o njemu odlučuje međunarodno ET
povjerenstvo, u dokumentiranom postupku koji je izvan
utjecaja transplantacijskih centara koji zahtjeve podnose.
Nadalje, postupak prijave pacijenta na listu čekanja ET
nalaže povećanu odgovornost liječnika transplantacijskih
ambulanti u pripremi i procjeni pacijenta. To se posebno
odnosi na adekvatnu i pravovremenu obradu i unos svih
potrebnih, točnih i ažuriranih podataka o pacijentovu
statusu, na čuvanje medicinske dokumentacije
te potpuno informiranje pacijenta i pribavljanje pacijentovog pisanog pristanka za
transplantaciju.
Osim navedenih prednosti, najveću
dobrobit ET članstva osjetili su primatelji bubrega koji su dugo vremena
na listi čekanja, te visoko urgentni primatelji koje ovaj sustav
uspješno rješava u pravilu u roku
od 24- 48 sati od podnošenja zahtjeva Eurotransplantu.
26. svibnja, upravo na Nacionalni dan darivanja
i presađivanja organa i tkiva, obilježena je
i prva godišnjica članstva u Eurotransplantu.
Po čemu se zemlje članice ET razlikuju?
Zemlje članice Eurotransplanta ipak se razlikuju po
nizu segmenata transplantacijskog sustava; nacionalnoj
legislativi (pretpostavljeni ili informirani pristanak), broju donora, načinu organizacije prikupljanja organa, standardima i dostupnosti transplantacijskih usluga, načinu
financiranja transplantacijskih usluga, načinu postransplantacijskog praćenja i izvještavanja...).
Naime, značajno je naglasiti činjenicu da uspješnost
donorskog programa (broj donora na milijun stanovnika)
ovisi isključivo o nacionalnoj organizaciji, odnosno o modelu prikupljanja organa unutar neke zemlje članice, te
nije u nadležnosti Eurotransplant organizacije.
Organizacijski modeli od kojih treba učiti su belgijski
i austrijski, jer se u skupini ET zemalja ističu brojem donora od 20-25 na milijun stanovnika, dok se broj donora
u ostalim ET članicama kreće od 10-15 na jedan milijun
stanovnika.
Mogući nedostaci primijećeni na početku
suradnje s Eurotransplantom bili su:
– dolazak većeg broja eksplantacijskih timova zahtijeva bolju koordinaciju i međutimsku suradnju (više timova = dodatni zahtjevi, početak eksplantacije često
prolongiran...),
– često nedostatni resursi bolničkih pomoćnih službi za
logistiku eksplantacijskim timovima,
– postavljeni dodatni standardi obrade donora, koji
nalažu veću odgovornost u procjeni kvalitete i prihvatljivosti organa od strane donorskog centra (od
izuzetnog značaja posebno kod kardiološke procjene
prihvatljivosti srca ili procjene pluća...),
– rad koordinatora opterećen dodatnim zahtjevima
(elektronska dojava podataka o donoru),
– nestandardizirana i neujednačena kvaliteta eksplantacijskog postupka te perfuzije i pakiranja organa.
Danas, nakon godinu dana suradnje u okviru Eurotransplanta, ti su nedostaci u većini donorskih bolnica uspješno riješeni, a iskustvo nas je naučilo da se s navedenim
rizicima i nedostacima moguće uspješno nositi uz dobru
organizaciju donorskog sustava i edukaciju zdravstvenih
djelatnika.
Bolnice koje su u nas i dalje ogledni primjer uspješnog
donorskog programa su KB Dubrava, KB Sestara milosrdnica i OB Varaždin, a ove godine pomak u kvaliteti donorskog programa učinjen je i u KBC Rijeka. Puno očekujemo
od KBC Zagreb, no zabrinjavajuće je što su ovaj put zakazale opće bolnice, pa i one koje su dosad bile primjer
uspješnosti, poput OB Pula.
Mirela Bušić, dr.med., Nacionalni transplantacijski
koordinator pri Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi
srpanj 2008. / nefros
23
Aktivnosti
NOVI ŽIVOT
NA DAR
“Prošle godine je u Hrvatskoj presađeno 250 organa, čime je toliko oboljelih dobilo šansu za novi život”, izjavio je to Darko Milinović, ministar zdravstva
i socijalne skrbi, na tiskovnoj konferenciji održanoj u
ponedjeljak 26. svibnja povodom Nacionalnog dana
darivanja i presađivanja organa i tkiva. Tom prigodom
zahvalio je obiteljima koje su u trenucima osobne tragedije smogle snage učiniti najveću stvar dostojnu čovjeka – darovati organe svojih najmilijih i novi život
drugome. Zahvalio je i svim medicinskim djelatnicima
koji sudjeluju u tom procesu, od detektiranja donora,
tj. osoba koje su zbog bolesti ili nesreće dospjele u
stanje moždane smrti, preko eksplantacije i prijevoza
organa, do njegove transplantacije.
Milinović je čestitao prošlogodišnjim trima najuspješnijim bolnicama u dojavama o potencijalnim donorima i eksplantacijama, kliničkim bolnicama Dubrava
i Sestre milosrdnice iz Zagreba i općoj bolnici Varaždin, te uručio priznanje
najuspješnijem bolničkom
koordinatoru, dr. Ljiljani
Lovrić-Kosić iz KB-a Dubrava, koja je zaslužna za
90 eksplantacija.
Svoju novu šansu za
život u Hrvatskoj trenutačno čeka oko 500 pacijenata, a financiranje
transplantacijskog programa, kako je istakao
Milinović, pritom ne smije biti čimbenik koji će
spriječiti ili usporiti ovakve hvale vrijedne akcije.
Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje financira sve postupke vezane
uz transplantaciju, rad
timova za ekplantaciju
organa, prijevoz, same
operacije presađivanja,
imunosupresivnu terapiju, itd.
24
nefros / srpanj 2008.
Hrvatska je u posljednjih osam godina učinila veliki
pomak u programu transplantacije, pa sada imamo 13
donora na milijun stanovnika. Puno je pomoglo članstvo u Eurotransplantu, u kojem smo od prošle godine.
Počeci transplantacijske medicine u Hrvatskoj sežu
u 70-te godine prošlog stoljeća. Tako je 1971. godine
u KBC-u Rijeka presađen prvi bubreg, a 1988. u KBC-u
Zagreb prva jetra. Prva multiorganska transplantacija
bubrega i gušterače obavljena je 1993. u KBC-u Rijeka,
a bubrega i jetre u KB-u Merkur 2005 godine.
Darovateljima i njihovim obiteljima na plemenitosti je zahvalila i nacionalna koordinatorica Mirela Bušić, koja je podsjetila na delikatnost razgovora s obiteljima donora, te na poruke povodom Dana darivanja
i presađivanja, pri čemu je najvažnija ona da donora
nedostaje.
Predsjednik Povjerenstva za transplantaciju organa
dr. Branislav Kocman istaknuo je da je transplantacija jedinstven događaj, u kojem život pobjeđuje smrt,
zdravlje pobjeđuje bolest. Nažalost, u osnovi je svakog takvog događaja tragedija jedne osobe, ali se iz te
tragedije rađa nešto veličanstveno, povratak zdravlja i
života drugim ljudima.
Svoja iskustva i dirljive riječi zahvalnosti obiteljima
donora i javnosti na konferenciji su prenijeli i Hanibal Augustinović s presađenom jetrom, Natalija Fiket
koja ima presađen bubreg i gušteraču, Mirela Pandžić
s presađenim srcem i Zrinka Mach-Medved, koja ima
presađen bubreg.
Zrinka Mach-Medved
Aktivnosti
Povodom Dana grada Zagreba
Nagradu Grada Zagreba dobio tim za
transplantaciju bubrega KBC Zagreb
stavu: doc. dr. sc. Željko Kaštelan, predstojnik Klinike
za urologiju KBC Zagreb, prof. dr. sc. Petar Kes, predstojnik Zavoda za dijalizu KBC Zagreb, prof. dr. sc. Vesna Kerhin-Brkljačić, predstojnica Zavoda za tipizaciju
tkiva KBC Zagreb, dr. Jasna Stoić-Brezak, transplantacijska koordinatorica KBC Zagreb i vms. Sonja Pasini,
pomoćnica koordinatora, nagrađen je za izvanredne
rezultate u kliničkoj transplantaciji bubrega. Prošle
je godine u KBC Zagreb obavljeno dosad najviše transplantacija bubrega. Ukupno ih je učinjeno 95 (91 s
umrlog donora, a četiri sa živog).
Zrinka Mach-Medved
N
a svečanoj sjednici Skupštine i Poglavarstva Grada Zagreba, održanoj kao i svake godine povodom Dana grada Zagreba,
31. svibnja, dodijeljena su najprestižnija
gradska odličja – Nagrade Grada Zagreba
– zaslužnim pojedincima i ustanovama. Brojnim visokim uzvanicima obratili su se zagrebački gradonačelnik
Milan Bandić, predsjednica Skupštine Tatjana Holjevac, te uvaženi gost, gradonačelnik Budimpešte Gabor
Demszky.
Ovogodišnji dobitnici Nagrade Grada Zagreba su:
Davor Bruketa i Nikola Žinić, dr. Neven Budak, Perica
Bukić, Slavko Goldstein, dr. Vlado Jukić, Ana Karić, dr.
Marija Kaštelan-Macan, Anđelko Leko, akademik Ante
Stamać, Ivan Šime Šimatović, Zvonko Špišić, Klinika
za traumatologiju, Dječji vrtić "Izvor" i Elka kabeli
d.o.o., te transplantacijski tim KBC Zagreb. Tom je prigodom gradonačelnik Milan Bandić zahvalio gradskim
zastupnicima, kolegama iz Gradskoga poglavarstva i
medijima na dosadašnjem konstruktivnom angažmanu.
Posebno je odao priznanje i čestitao svim dobitnicima
Nagrade Grada Zagreba, koji su svojim djelovanjem postali dio identiteta Zagreba.
“Želim da postanemo svjesniji činjenice da ćemo
zbog svega onoga što činimo, ali i zbog onoga što
ne činimo, ili se ne usuđujemo činiti, odgovarati pred
budućnošću”, rekao je gradonačelnik.
Tim za transplantaciju bubrega KBC Zagreb, u sa-
Ukupan broj učinjenih
transplantacija u KBC-u
Zagreb do 30. 06. 2008. kao
i broj darivatelja organa.
Sveukupno ove godine transplantiran je
bubreg u 44 bolesnika. Tijekom lipnja transplantirano je 9 bubrega.
Sveukupno ove godine transplantirano je
srce u 8 bolesnika, od toga u lipnju 4 srca.
Svi transplantirani srčani bolesnici su živi i
dobrog općeg stanja, niti jedan nije u Jedinici
intenzivnog liječenja ili u teškom općem stanju.
Ove godine transplantirane su dvije jetre.
Sveukupno ove godine transplantacija je
učinjena kod 54 bolesnika, 53 bolesnika su
živa, a jedan je, nažalost, preminuo.
Ove godine u KBC-u Zagreb realizirano je
4 darivatelja organa, te je od njih sveukupno
transplantirano 24 bolesnika (srce, pluća, jetra, gušterača, bubrezi, očna tkiva, kosti)
Dr. Jasna Stoić-Brezak,
transplantacijski koordinator KBC Zagreb
srpanj 2008. / nefros
25
Aktivnosti
Aukcija slika za članove udruge Novi Marof
Dana 17. svibnja je u Novom Marofu održana
likovna kolonija, čiji su organizatori bili Udruga
dijaliziranih i transplantiranih bubrežnih bolesnika i Likovna udruga “Lunom” iz Novog Marofa. Na
koloniji je sudjelovalo 12 umjetnika, a oni koji su
bili spriječeni slike su poslali naknadno, te im se
Udruga ovim putem najsrdačnije zahvaljuje. Članovi
Udruge se također najsrdačnije zahvaljuju sponzorima koji su pomogli u organiziranju likovne kolonije,
a to su: Ljekarna Zubović, Plastika “Hajduk”, Grad
Novi Marof, Trgonom, te Bolnica Novi Marof.
Aukcijska prodaja tako prikupljenih djela
upriličena je 18. lipnja u restoranu “Ključice” u
Novom Marofu, opet u suorganizaciji Udruge dijaliziranih i transplantiranih bubrežnih bolesnika
i likovne Udruge “Lunom”.
Cijela ova humanitarna akcija pokrenuta je u
korist članova Udruge slabijeg imovinskog stanja
i ostalih članova koji moraju kupovati lijekove
koji nisu na listi Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje ili ih HZZO djelomično pokriva, a
svakodnevno su im potrebni.
Na aukciji je izloženo 26 djela različitih umjetnika. Zahvaljujući ljudima dobrog srca, aukcija
je u potpunosti uspjela. Naime, prodana su sva
umjetničkih djela, na čemu se Udruga od srca
zahvaljuje svima onima koji su za to zaslužni.
Članovi Udruge se također najsrdačnije zahvaljuju Udruzi “Lunom”, posebice Zvjezdani Bukovčan i Brankici Šegović, gospodinu Meštriću na
ustupanju prostora u kojem je aukcija održana, te
svim ljudima koji su kupnjom djela pokazali veliko
srce i olakšali svakodnevnicu našim bolesnicima.
Udruga dijaliziranih i transplantiranih bubrežnih bolesnika
Međimurske županije podsjetila na darivanje života
U Čakovcu i okolici odluke o darivanju organa
još uvijek su rijetkost. Kampanja “Život na dar” daje
rezultate, ali još treba poraditi na senzibilizaciji
naše javnosti. Stoga su članovi Udruge dijaliziranih i transplantiranih bubrežnih bolesnika Čakovca
i ove godine, povodom obilježavanja Nacionalnog
dana darivanja i presađivanja organa, organizirali
podjelu edukativnih letaka i donorskih kartica na
području Međimurske županije. Polijepili smo i promotivne plakate Zajednice udruga, s jasnom porukom: Doniranje organa – život na dar. Za naše
članove i članove naših obitelji organizirali smo
svetu misu u župnoj crkvi u Čakovcu, a nakon mise
nastavili smo s druženjem u restoranu “K Jeleni”.
Naša članica Tea Mikac navršila je 18 godina,
a njezina je obitelj tim povodom i u čast obilje-
26
nefros / srpanj 2008.
žavanja Nacionalnog dana darivanja i presađivanja
organa odlučila dati novčanu donaciju za unaprjeđenje rada čakovečke hemodijalize, te im se ovim
putem zahvaljujemo.
Marija Lesinger
Aktivnosti
UDRUGA BUBREŽNIH BOLESNIKA VARAŽDINSKE ŽUPANIJE “DIJALIZA”
USPJEŠNO ODRŽAN SAJAM
ZDRAVLJA U VARAŽDINU
Osamdesetak udruga s područja zdravstva i drugi
izlagači sudjelovali su na Sajmu zdravlja koji je održan
9. i 10. svibnja u dvorani Graberje u Varaždinu.
Na sajmu je na bogato opremljenom štandu sudjelovala i naša Udruga. Tom je prilikom obilježen i
Nacionalni dan darivanja i presađivanja organa i podijeljeno je mnogo donorskih kartica i drugog promidžbenog materijala, poput kemijskih olovaka i privjesaka
sa sloganima “Darivanje je život” i “Život na dar”, te
letaka “Presađivanje organa spašava živote” i “Čudesni
bubrezi”. Primijećeno je veliko zanimanje pojedinih
institucija za donorskim karticama za svoje uposlenike. Dijalizirani i transplantirani članovi naše Udruge
razgovarali su s posjetiteljima sajma i tom prilikom
naglašavali važnost darivanja organa kao humanog i
plemenitog čina kojim se spašavaju ljudski životi. Pritom su članovi Udruge iznosili svoja bogata iskustva
na putu od dijalize do transplantacije.
Na sajmu su na svečanosti otvorenja govorili varaždinski župan Radimir Čačić i gradonačelnik dr. sc.
Ivan Čehok.
Na našem su se štandu zadržali župan Radimir Čačić
i pročelnica Upravnog odjela za zdravstvo i socijalnu
skrb Grada Varaždina prof. Ružica Radelić i tom prilikom razgovarali o aktivnostima i problemima naše
Udruge.
Nismo zaboravili vrlo uspješan rad eksplantacijskog
tima naše bolnice, na čelu s koordinatoricom dr. Zvjezdanom Kotorac-Kreček, koji je nekoliko posljednjih
godina u samom vrhu po broju eksplantacija organa u
Hrvatskoj.
Pridodajmo tome da su kontinuiranom uspješnom radu na tako
važnom poslu kao što je eksplantacija organa uvelike pridonijeli pioniri toga posla dr. Ivica Kudelić i
dr. Ivan Bogadi, koji su već 1994.
godine započeli s radom na eksplantacijama.
Tim i takvim ljudima mora se
odati posebno priznanje i zahvalnost, jer su svojim predanim radom
na području eksplantacija omogućili
da mnogi bolesnici koji su čekali na
transplantaciju ostvare svoj san.
Inače glavna tema ovogodišnjeg
Sajma zdravlja bila je borba protiv
pretilosti. Nizom predavanja htjelo
se građanima prezentirati kako se
zdravo hraniti i zdravo živjeti. Među
najznačajnijim su bila predavanja:
“Prava pacijenata”, “Zdrava prehrana”, “Edukacija samopregleda dojke” i “Regulacija šećerne bolesti”.
Građani su veliko zanimanje iskazali za provjeru razine šećera u krvi, ukupnog kolesterola, krvnog tlaka i
indeksa tjelesne mase.
Posjetitelji su se također mogli upoznati s vježbama
za osobe s invalidnošću, a priređene su i demonstracije
vježbi relaksacije, istezanja i jačanja, kao i onih za
osteoporozu.
Na kraju spomenimo da se na sajmu mogao degustirati obrok zdrave hrane.
Josip Sokol
srpanj 2008. / nefros
27
Aktivnosti
Svjetski dan hipertenzije u
Zagrebu
Hrvatsko društvo za hipertenziju (HDH), u suradnji
sa Zajednicom udruga dijaliziranih i transplantiranih
bubrežnih bolesnika Hrvatske, i ove je godine raznim
aktivnostima obilježilo Svjetski dan hipertenzije.
Svjetski dan hipertenzije ove je godine posvećen kućnom mjerenju tlaka.
Na Trgu kralja Tomislava u Zagrebu, pod pokroviteljstvom Gradskog ureda za zdravstvo, rad, socijalnu
zaštitu i branitelje, u subotu 17. svibnja od 10 do 15
sati građani su mogli, osim mjerenja tlaka, provjeriti
svoju tjelesnu težinu te izmjeriti opseg struka, čime
se željelo skrenuti pozornost na povezanost pretilosti i hipertenzije. Članovi HDH-a i Zajednice udruga
dijelili su edukativne materijale i informirali zainteresirane građane o hipertenziji, važnosti kontrole i
prevenciji. Akciji se odazvao veliki broj građana.
Ove godine obilježavanju Svjetskog dana hipertenzije pridružila se i Zajednica udruga, jer je hipertenzija jedan od najčešćih uzroka zatajenja bubrega
koje bolesnika dovode na dijalizu.
Obilježavanjem Svjetskog dana hipertenzije želi
se podići svijest javnosti o hipertenziji i važnosti
prevencije komplikacija s kojima se visokotlakaši
susreću. Posebna pozornost se usmjerava na važnost kućnog samomjerenja tlaka.
U Hrvatskoj 37% odrasle populacije boluje od
arterijske hipertenzije, a još je veći broj onih koji su
na gornjoj granici normalnog tlaka i hipertenzije,
tako da se u budućnosti može očekivati porast broja
hipertoničara.
Osim ove javno zdravstvene akcije, organizirana
su i dva stručna simpozija za liječnike, s recentnim
temama o liječenju hipertenzije.
Zrinka Mach-Medved
udruga dijaliziranih i transplantiranih na pjaci
promovirala potrebu doniranja organa
Povodom obilježavanja Nacionalnog dana darivanja organa, Udruga dijaliziranih i transplantiranih bolesnika Splitsko-dalmatinske županije je u
subotu 24. svibnja od 10 do 13 sati organizirala
prigodnu akciju na središnjem splitskom trgu Pjaci,
ispred Gradske vijećnice.
Članovi udruge Marina Bogdanović, Gordana
Filipović, Miroslav Režić i medicinska sestra Vjera
Balić bili su jako zadovoljni reakcijama Splićana,
koji su sa zanimanjem slušali o doniranju organa te
odnosili letke.
Informiranje o doniranju organa prvi je korak
da do doniranja zaista i dođe, istaknuli su članovi udruge, napominjući da donorske kartice puno
spremnije potpisuju mlađe i bolje educirane osobe. Marina Bogdanović je ovom prigodom izrazila
28
nefros / srpanj 2008.
sućut, ali i duboku zahvalnost obiteljima donora
koji su odlukom o doniranju organa svojih najmilijih spasili mnoge živote. Zahvalila je i eksplantacijskom timu KBC-a Split, koji je nakon dugog
vremena ponovo započeo s eksplantacijama. Takav
trend treba nastaviti, jer transplantacijski program
u velikoj mjeri ovisi o angažiranosti liječnika.
Marina Bogdanović
Aktivnosti
Susret dijaliziranih i transplantiranih
bolesnika u Delnicama
Povodom Nacionalnog dana darivanja i presađivanja organa, Zajednica udruga dijaliziranih i transplantiranih bubrežnih bolesnika Hrvatske je u Delnicama, u
suradnji s Poliklinikom za dijalizu “Nephromed”, organizirala susret dijaliziranih i transplantiranih bolesnika iz Karlovca, Ogulina, Delnica i Rijeke, te info-dan o
doniranju i presađivanju organa.
Nakon dolaska u Delnice, pristigli gosti su u pratnji medicinskog osoblja obišli Polikliniku za dijalizu
“Nephromed”, a nakon toga su zajednički otišli na
Trg 138. brigade, gdje je bio postavljen informacijski
štand Zajednice udruga s promotivnim materijalima.
Prisutnima su se na Trgu obratili gradonačelnik
Delnica Marijan Pleše, umirovljeni kirurg i dugogodišnji voditelj Programa transplantacije organa u KBC-u
Rijeka prim. sc. dr. Miomir Zelić, predsjednik Zajednice
udruga Stjepan Mihalić, te u ime Poliklinike za dijalizu
“Nephromed” Ante Rajkovača i u ime Zajednice Zrinka
Mach-Medved.
O svom životu nakon transplantacije govorio je Goran Mikuličić iz Delnica.
Nakon kraćeg zadržavanja na Trgu, članovi udruga
nastavili su druženje u hotelu Risnjak.
Predstavnici Zajednice i medicinske sestre Poliklinike zainteresiranim su građanima Delnica dijelili promotivne letke akcije “Doniranje organa – život na dar”,
te davali informacije o doniranju i presađivanju organa,
transplantacijskom zakonu i značenju donorske kartice.
Susret je bio prigoda i za međusobno upoznavanje
kroničnih bubrežnih bolesnika, razmjenu iskustava s dijalize ili transplantacije, i za ugodno druženje. Na odlasku,
želja je sviju prisutnih bilo što skorije ponovno viđenje
i susret jer, unatoč potpori obitelji i prijatelja, bubrežni
bolesnici se ipak međusobno najbolje razumiju.
Zrinka Mach-Medved
U Kamanju odigrana humanitarna utakmica
Povodom obilježavanja Nacionalnog dana darivanja i presađivanja organa, Udruga dijaliziranih i tran-
splantiranih bubrežnih bolesnika u Kamanju je 28.
svibnja, u suradnji s Nogometnim klubom NK Vrlovka,
organizirala humanitarnu utakmicu. Utakmica je odigrana između NK Karlovac i NK Vrlovka. Nogometaši
su na teren istrčali u prigodnim majicama Udruge, sa
sloganom “Doniranje organa – život na dar”. Svim zainteresiranima volonteri udruge su dijelili promotivne
materijale udruge i donorske kartice Hrvatske donorske mreže, te govorili o značenju doniranja organa
nakon smrti.
Zrinka Mach-Medved
U Zadru organizirana akcija “Darujmo život”
Povodom Nacionalnog dana darivanja i presađivanja organa, Udruga dijaliziranih i transplantiranih
bubrežnih bolesnika Zadar je 26. svibnja na Narodnom
trgu organizirala akciju “Darujmo život”. Tim povodom
zainteresiranim su Zadranima, kojih je bilo dvjestotinjak, učenici Medicinske škole “Ante Kuzmanić” mjerili šećer u krvi i krvni tlak, a volonteri udruge dijelili
edukativne letke o doniranju organa nakon smrti i
pružali informacije o donorskim karticama.
O svojim iskustvima vezanim za dijalizu i transplantaciju govorili su Katica Sikirić, Velimir Šormaz
i Dragan Raspović.
Pokrovitelj akcije bio je Upravni odjel za socijalnu
skrb i zdravstvo Grada Zadra s prof. Mariom Pešutom na
čelu, a promotivne materijale je tiskao “Turisthotel” d.d.
Istoga je dan u 19 sati u katedrali Sv. Stošije služena misa zahvalnica za sve darivatelje i njihove obitelji.
Agata Verbič, predsjednica udruge
srpanj 2008. / nefros
29
Aktivnosti
U DUBROVNIKU OBILJEŽEN NACIONALNI
DAN DARIVANJA I PRESAĐIVANJA ORGANA
U ponedjeljak 26. svibnja je u vremenu od 11 do
14 sati u Prodajnom centru “TOMMY” održana akcija
podjele promotivnih materijala Udruge dijaliziranih
Dubrovnik i Zajednice udruga dijaliziranih i transplantiranih bubrežnih bolesnika Hrvatske. Najveće zanimanje Dubrovčana izazvalo je životno iskustvo osoba
na dijalizi i transplantiranih. Posebno su zanimljiva
bila svjedočenja o životu s dijabetesom, te nakon
multiorganske transplantacije (gušterača i bubreg).
Vlasnik i zaposlenice kafića “Giro” su povodom Nacionalnog dana darivanja i presađivanja organa nosili
promotivne majice s logom udruge i s ispisanom po-
znatom izjavom pokojnog pape Ivana Pavla II.: “Sve
što može spasiti nečiji život šteta je sahraniti”. Kod
ljudi koji su navraćali majice su izazvale zanimanje,
privlačile pažnju i pozivale na doniranje organa nakon smrti, što je i najvažnije u ovakvim akcijama.
Možemo samo reći da im ovo neće biti posljednji put
što su ovoga ljeta na poslu odjenuli te majice.
Članovi udruge često su se pitali kako privući pažnju što većeg broja žitelja Dubrovačko-neretvanske
županije na temu darivanja organa? Tada su došli
na zamisao koju su i realizirali. Tako autobusi županijskog prijevoza u gradu i u cijeloj županiji od 24.
svibnja do daljnjega imaju na staklima nalijepljene
promotivne plakate udruge povodom Nacionalnog
dana darivanja i presađivanja organa.
Marija Stjepović
OBILJEŽAVANJE NACIONALNOG DANA DARIVANJA
I PRESAĐIVANJA ORGANA I TKIVA U SLATINI
Članovi udruge su Nacionalni dan darivanja i
presađivanja organa i tkiva obilježili promocijom
i podjelom promidžbenog materijala vezanog uz
doniranje organa. Promocija je održana 24. svibnja,
na Trgu sv. Josipa u Slatini. Akcija je trajala od
10 do 12 sati. Uz podjelu promotivnog materijala,
članovi udruge prisutnima su odgovarali na sva
pitanja o važnosti doniranja organa, jer je to njima
život na dar. To je bila prilika i za podjelu donorskih
kartica i objašnjenje njihove važnosti. Medicinske
sestre s Odjela hemodijalize mjerile su građanima
šećer u krvi i krvni tlak. Akciju smo oglašavali u
lokalnim medijima.
Nakon ove akcije održane u Slatini, sljedeće
akcije planiramo organizirati u ostalim većim
30
nefros / srpanj 2008.
gradovima naše županije, kako bi što više građana
upoznali o važnosti doniranja i presađivanja organa
i tkiva.
Pitanja čitatelja
U ovom broju na vaša pitanja odgovara dr. sc. Mladen Knotek,
voditelj odsjeka za nadomjesno bubrežno liječenje Odjela za
nefrologiju Klinika za unutarnje bolesti KB Merkur iz Zagreba.
1. Bina: Što ako je vrijednost krvnog tlaka u trudnoći manja od normalne?
Arterijski tlak se u trudnoći normalno smanjuje.
Kod zdravih ljudi nema donje granice normalnog tlaka.
Prema tome, nemate razloga za zabrinutost, iako niži
tlak može biti povezan s tegobama (omaglice, ubrzani
rad srca...).
2. Stevan: Idem na dijalizu od 1997. godine. Sada
imam 74 godine. Liječnici su mi prije par godina
rekli da imam hepatitis B.
Prije mjesec dana sam odjednom prestao hodati.
Nemam snage u nogama. Bio sam u bolnici 10ak dana i otpušten sam s odgovorom da idem
već 10 godina na dijalizu i da to tako mora biti.
Rekli su mi da je to kod mene depresija. Dobio
sam gomilu lijekova: kalcij karbonat, essentiale,
folan, oligovit, bensedin, nifelat, beviplex, i još
par njih. Sada više uopće ne mogu stajati i strahovito sam nervozan. Zanima me ima li to moje
otkazivanje nogu veze s dijalizom ili s hepatitisom B, ili je u pitanju nešto treće? Ima li nade
za moje noge, pošto sam se do prije mjesec dana
odlično osjećao?
Stanje kroničnog zatajenja bubrega (uremija) može
biti povezano s oštećenjem živaca (neuropatija), uz
koju se može razviti slabost nogu i otežano hodanje.
Međutim, obzirom da su Vaše tegobe nastale naglo,
potrebno je isključiti i druga stanja koja oštećuju funkciju mišića ili živaca koji pokreću mišiće nogu. S obzirom da ste bili hospitalizirani, vjerojatno je učinjena
detaljna dijagnostička obrada, uključujući i neurološku. Bez uvida u pojedinosti Vašeg kliničkog stanja i
nalaze učinjenih pretraga nije moguće pružiti precizniji odgovor.
3. Maja: Po kojem kriteriju se određuje kojem bolesniku dati koji filtar? Smiju li se jednom pacijentu filtri učestalo izmjenjivati?
U principu se filtri za dijalizu razlikuju obzirom na materijal od kojega su načinjeni, na propusnost tvari različite
veličine i prema površini. Za praktičnu primjenu je važno
znati kolika je sposobnost filtra za odstranjivanje ureje,
jer se tako može izračunati doza dijalize (Kt/V) koju bi
primjenom određenog filtra pacijent primio. Pacijentima
na dijalizi se jednom mjesečno, prema nalazu ureje prije
i nakon dijalize, određuje adekvatnost dijalize (“doza”
dijalize) – prema Kt/V ili postotku smanjenja ureje, i na
temelju tog nalaza obavljaju se prilagodbe propisivanja
dijalize. U sklopu tih prilagodbi moguće je mijenjati i vrstu filtra. Vrstu filtra određuje i odabir načina na koji se
pacijenta dijalizira (niskoprotočna dijaliza, visokoprotočna dijaliza, hemodijafiltracija). Kod učestalosti promjena
filtra jednom pacijentu nema ograničenja.
4. Zoran: Po kojem se kriteriju određuje dužina
trajanja hemodijalize?
Cilj dijalize je da se bolesniku adekvatno nadomjesti izgubljena bubrežna funkcija. Standardno trajanje
dijalize je 4 sata. Iznimno, pacijentima koji imaju značajnu preostalu vlastitu bubrežnu funkciju (obično u
kraćem razdoblju nakon započinjanja liječenja dijalizom) moguće je skratiti trajanje pojedinog postupka
(obično na 3 sata) i/ili broj tjednih postupaka (npr., 2
postupka). Nasuprot tome, onim pacijentima u kojih se
standardnim trajanjem i brojem postupaka ne uspijeva
osigurati dovoljna doza dijalize, dijaliza se produžuje
(npr., na 3 i po ili 4 sata).
5. Boris: Smiju li se bolesnici na dijalizi i transplantirani kupati na bazenima?
Za pacijente na hemodijalizi koji se dijaliziraju preko fistule nema zapreke za kupanje u moru, ili u bazenu
s kloriranom vodom. Kupanje u rijekama i jezerima je
manje prihvatljivo, zbog manje mikrobiološke čistoće
takvih voda. Pacijenti koji se dijaliziraju preko trajnog
dijaliznog katetera i pacijenti na peritonejskoj dijalizi
mogu se kupati u dobro održavanim bazenima s kloriranom vodom i/ili u čistom moru. Dijalizni kateter
(peritonejski ili venski) mora se prekriti nepromočivom samoljepljivom oblogom (odn. vrećicom). Nakon
kupanja bi pacijent trebao očistiti izlazište katetera i
po mogućnosti izmijeniti tekućinu. U svakom slučaju,
pacijent bi se u vezi kupanja u javnim bazenima trebao
dodatno posavjetovati sa svojim nefrologom.
srpanj 2008. / nefros
31
NOVO!
➠
PRAKTIČNIJE PAKIRANJE
•
•
•
•
•
TETRAPAK 200 ml
praktičnije za upotrebu
jednostavnije za bolesnika
bolesnici ga prihvaćaju
okus vanilije
➠ 40% bolesnika na dijalizi pati od kronične malnutricije2,3
➠ malnutricija je jedan od glavnih faktora koji utječu na morbiditet
i mortalitet bolesnika na hemodijalizi3-6
UPOTREBA:
➠ kao nadopuna prehrani ili potpuna prehrana za bolesnike
NA DIJALIZI
➠ per os ili pomoću sonde
OSOBITOSTI:
➠ umjerena količina bjelančevina (16,6 g/pakiranje)
➠ siromašan ugljikohidratima - pomaže održavanju glikemije kod
dijabetičara
➠ sadrži FOS* (3,7 g/pak.) - pomaže održavanju crijevne funkcije
➠ Ca/P omjer = 2:1
➠ bogat folnom kiselinom, vitaminom B6 i kalcijem
➠ bez dodanog kroma i molidbena
➠ siromašan vitaminima A, D i fosforom
➠ ne sadrži gluten
DOZIRANJE:
➠ 1 do 3 pakiranja na dan kao nadopuna prehrani
➠ kao potpuna prehrana ovisno o kalorijskim potrebama;
5 pakiranja na dan (950 ml = 1900 kca) sadrži hranjive sastojke u preporučenoj
dnevnoj količini za bubrežne bolesnike)
*FOS - fruktooligosaharidi
Literatura:
1. Odluka o utvrđivanju Osnovne liste lijekova HZZO-a: NN 132/07
2. Ciglar K et al. Kidney International 2002;62:1054-1059.
3. Kopple JD J Nutr 1999;129(1S Suppl):247S-251S. Review
4. McCleallan WM et al. Ann Inter Med 1992;117(4):332-336.
5. Herselman M et al. J Ren Nutr 2000;10(1):7-15.
6. Acchiardo SR et al. Kidney Int Supple 1983;16:199s-203S.
Visokokaloričan pripravak koji zadovoljava energetske potrebe bolesnika s restrikcijom unosa
tekućine i elektrolita.

Neuroznanstveni aspekti komunikacije u medicini

KARCINOM PLUCA.pdf

Program - HRVATSKO NEUROLOŠKO DRUŠTVO

INFORMIRANI ANESTEZIOLOŠKI PRISTANAK 1-4

Indikatori kvaliteta

10 zlatnih pravila—zaštita bolesnika od zračenja u dijaskopiji

PALIJATIVNA SKRB U KUĆNIM UVJETIMA Teško

Punkcija ciste nefrostoma biopsija bubrega

Župne Obavijesti - Župa Marija Kraljica apostola, Zaprešić II

Lambert Eaton sindroma (LEMS)