Izdavaè / Published by:
HR-10000 Zagreb, Berislaviæeva 6, Tel./Fax.: (+385 1) 48 72 495, raèun: 2360000-1101433512 (Zagrebaèka banka);
E-mail: [email protected], URL: http://www.hgd1952.hr
Glavni urednik / Editor-in-chief:
Prof.dr.sc. Damir Medak
Zamjenik glavnog urednika / Associate editor:
Doc.dr.sc. Robert upan
Tehnièki urednik / Technical editor:
Doc.dr.sc. Mladen Zrinjski
Urednièki odbor / Editorial board:
Prof.Dr.Dr.h.c. mult. Helmut Moritz (Graz, Austria), Univ.Prof.Dr.-Ing. Thomas Wunderlich (München,
Germany), Univ.-Prof.Dr. Herman Seeger (Frankfurt a/M, Germany), Prof.dr.ing. Pavao Štefanoviæ
(Enschede, Netherland), Prof.Dr. Alojz Kopaèik (Bratislava, Slovakia), prof.dr.sc. Asim Bilajbegoviæ
(Dresden, Germany), prof.dr. Anton Prosen (Ljubljana, Slovenia), prof.dr.sc. eljko Baèiæ,
prof.dr.sc. Tomislav Bašiæ, prof.dr.sc. Teodor Fiedler, mr.sc. Slavko Horvat, Miroslav Pozder,
dipl.ing., prof.dr.sc. Miljenko Solariæ, prof. emeritus dr.sc. Nikola Solariæ (svi iz Zagreba)
Adresa uredništva / Editorial board:
Geodetski fakultet, HR-10000 Zagreb, Kaèiæeva 26
Tel.: +385 1 46 39 222, Fax: +385 1 48 28 081
E-mail: [email protected]; http://hrcak.srce.hr/geodetski-list
Uredništvo ne mora uvijek biti suglasno sa stavovima autora.
Lektorice / Proof readers:
Branka Makovec, prof.
Ljubica Šego, prof.
Geodetski list se tiska uz financijsku pomoæ
Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske.
Meðunarodni izvori u kojima se referiraju èlanci iz Geodetskog lista
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
Science Citation Index Expanded (Web of Science) – od broja 1/2007
SCOPUS
DOAJ – Directory of Open Access Journals
Bibliographia Cartographica, Internationale Dokumentation des kartographischen Schriftums,
K.G. Saur München, New Providence, London, Paris
Bibliography of Publications in the Field of Geodetic Computations, Geodesy Bulletin, Cracow
GEOBASE
GEOPHOKA
TRIS
Referativnyj urnal 52. Geodezija i aeros'emka, VINITI, Moskva
Referativnyj urnal 07. Geografija, 07M Kartografija, VINITI, Moskva
Übersicht über die Literatur im Vermessungswesen, Zeitschrift für Vermessungswesen, Stuttgart
Journal of Geodesy (Continuation of Bulletin Geodesique and manuscripta geodaetica),
Springer-Verlag, Berlin, Heidelberg.
Geodetski list izlazi u pravilu èetiri puta u godini. Cijena: 40 kn. Godišnja pretplata: 120 Kn; umirovljenici, ðaci,
studenti 20 Kn; inozemstvo 30 €. Za èlanove HGD-a pretplata je ukljuèena u èlanarinu.
Tisak / Printed by:
Tomagraf, Zagreb
Priprema / Copyset:
GRAPA, Zagreb
Naklada / Issue: 1800
GEOD. LIST
GOD. 67 (90) 2
S. 67–160
ZAGREB, LIPANJ 2013.
SADRAJ
Izvorni znanstveni èlanci
Loziæ, Šiljeg, A., Krklec, Jurišiæ, Šiljeg, S.: Neki osnovni pokazatelji
horizontalnih struktura krajobraza junog dijela otoka Visa, Hrvatska ...........67
Repaniæ, Grgiæ, Bašiæ: Prijedlog gravimetrijske kalibracijske baze
Republike Hrvatske..................................................................................................93
Marjanoviæ Kavanagh: Instrumenti na stanici za praæenje disanja
Zemljine kore na RGN fakultetu Zagreb.............................................................107
Prethodno priopæenje
Brankovic: Masovna procjena nekretnina u katastru nekretnina i GIS okruenju ..119
Pregledni znanstveni èlanak
Racetin: STOKIS u hrvatskoj pravnoj regulativi ........................................................135
Povijest ..............................................................................................................................145
Vijesti ................................................................................................................................147
Pregled struènog tiska i softvera ........................................................................................156
Predstojeæi dogaðaji ...........................................................................................................160
CONTENTS
Original scientific papers
Loziæ, Šiljeg, A., Krklec, Jurišiæ, Šiljeg, S.: Some Basic Indices of Horizontal
Landscape Structure of the Southern Part of Vis Island, Croatia.....................67
Repaniæ, Grgiæ, Bašiæ: Proposal of Gravity Calibration Line
of the Republic of Croatia.......................................................................................93
Marjanoviæ Kavanagh: Instrumentation of the Earth-breathing
monitoring Station at the Faculty of Mining Geology and
Petroleum Engineering, Zagreb ............................................................................107
Preliminary note
Brankovic: Real Estate Mass Appraisal in the Real Estate Cadastre
and GIS Environment ...........................................................................................119
Review
Racetin: STOKIS in Croatian Legal Regulations........................................................135
History ..............................................................................................................................145
News .................................................................................................................................147
Publications and Software review.......................................................................................156
Forthcoming events ...........................................................................................................160
Naslovna stranica: Rudarsko okno na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu,
autor: Radovan Marjanoviæ Kavanagh.
INHALT
Originalbeiträge
Loziæ, Šiljeg, A., Krklec, Jurišiæ, Šiljeg, S.: Manche Grundmerkmale
der horizontalen Landschaftsstrukturen im Südteil der Insel Vis, Kroatien ...67
Repaniæ, Grgiæ, Bašiæ: Vorschlag für eine gravimetrische
Kalibrierungsdatenbank der Republik Kroatien ...................................................93
Marjanoviæ Kavanagh: Instrumente an der Station zur Überwachung
des Atmens der Erdkruste an der Fakultät für Bergbau, Geologie
und Erdölingenieurwesen der Universität Zagreb..............................................107
Vorherige Mitteilung
Brankovic: Massenweise Bewertung von Liegenschaften
im Liegenschaftskataster und im GIS-Umfeld....................................................119
Wissenschaftliche Übersichtsartikel
Racetin: STOKIS in der kroatischen Gesetzgebung...................................................135
Geschichte .........................................................................................................................145
Nachrichten .......................................................................................................................147
Bücher- und Softwareschau ................................................................................................156
Termine .............................................................................................................................160
SOMMAIRE
Contributions scientifiques authéntiques
Loziæ, Šiljeg, A., Krklec, Jurišiæ, Šiljeg, S.: Certains indicateurs essentiels
des structures horizontales du paysage de la partie sud de l’île de Vis,
Croatie .......................................................................................................................67
Repaniæ, Grgiæ, Bašiæ: Proposition de la base de calibration gravimétrique
de la République de Croatie....................................................................................93
Marjanoviæ Kavanagh: Instruments sur la station de monitorage
de la respiration de la croûte terrestre à la Faculté des mines de géologie
et du pétrole de Zagreb .........................................................................................107
Note préliminaire
Brankovic: Estimation massive des biens immobiliers dans le cadastre
des bines immobiliers et cela dans l’environnement SIG .................................119
Contribution sciéntifique synoptique
Racetin: STOKIS dans les normes légales croates .....................................................135
Histoire .............................................................................................................................145
Actualités ...........................................................................................................................147
Revue de la littérature professionnelle et du software ........................................................156
Evénements precedents ......................................................................................................160
SODER@ANIE
Po¶linnwenau~nwestatxi
Lozi~, [ileg, A., Krklec, ri{i~, [ileg, S.: Nekotorwe osnovnwe pokazateli
gorizontalxnwh struktur Î`no ~asti ostrova Visa, Horvatij.........................67
Repani~, Grgi~, Ba{i~: Predlo`enie gravimetri~esko kalibracionno bazw
Respubliki Horvatii ...............................................................................................93
Marjnovi~ Kavanagh: Priborw na stancii po nablÎdeniÎ dwhaniem
zemno korw na RGN (Gorno-neftjnom) fakulxtete Zagreb ..............................107
Predvaritelxnoe soob|enie
Brankovi~: Massovaj ocenka nedvi`imoste v kadastre nedvi`imosteÂ
i GIS okru`enii....................................................................................................119
Obzornaj nau~naj statxj
Racetin: STOKIS v horvatskom pravovom zakonodatelxstve ....................................135
Istorij .............................................................................................................................145
Novosti..............................................................................................................................147
Obzor specialxno pe~ati i programmnogo obespe~enij ......................................................156
Predstoj|ie sobwtij .........................................................................................................160
Loziæ, S. et al.: Some Basic Indices of Horizontal Landscape Structure …, Geod. list 2013, 2, 67–92
67
UDK 551.4(497.5)(210.7Vis):504.064.2.001.18
Izvorni znanstveni èlanak
Some Basic Indices of Horizontal Landscape
Structure of the Southern Part of Vis Island,
Croatia
Sanja LOZIÆ, Ante ŠILJEG – Zadar1, Kristina KRKLEC – Zagreb2,
Mladen JURIŠIÆ – Osijek3, Silvija ŠILJEG – Zadar1
ABSTRACT. This research is based on application of landscape metrics in GIS environment for determination of the basic features of horizontal landscape structure of
the southern part of Vis island, Croatia. Landscape elements (or geocomplex types)
are determined based on their abiotic (lithological and geomorphological features)
and biotic elements (natural vegetation cover). Anthropogenic impact during historical-geographic development (agriculturally cultivated land and urbanized areas) are
also considered. By means of GIS tools, the three layers of abiotic and biotic parameters were overlayed (lithology, slope inclinations and types of vegetation cover) and
2556 basic units (geocomplexes) were obtained. Generalization of this basic units by
criterion of similarity enabled extraction of 132 types of geocomplexes. This types
represent generalised homogenous spatial units which were basis for all further
analyses. In the next phase, landscape metrics has been applied in order to determine
basic characteristics of horizontal landscape structure: total area of each geocomplex
type (including minor elements or basic geocomplexes included in each type), frequency, average areas of individual geocomplexes within types and spatial variability index. The main goals of the research are precise determination of abiotic and
biotic features of landscape elements, their spatial structure and interrelationships,
classification, typology and determination of existence of specific dominant/stable
and vulnerable/labile geocomplex types. The results should serve as methodological
framework for evaluation of the current state and future development trends of
landscape elements of the researched area. They can be applied in planning and preserving landscape of the southern part of Vis island, and other areas as well.
Keywords: southern part of Vis island, horizontal landscape structure, landscape
metrics, geocomplexes, geocomplex types, typology.
1
doc. dr. sc. Sanja Loziæ, Department of Geography, University of Zadar, Trg kneza Višeslava 9, HR-23000 Zadar,
Croatia,
Ante Šiljeg, prof., Department of Geography, University of Zadar, Franje Tuðmana 24i, HR-23000 Zadar, Croatia,
Silvija Šiljeg, prof., Department of Geography, University of Zadar, Trg kneza Višeslava 9, HR-23000 Zadar,
Croatia,
2
Kristina Krklec, B.Sc., Faculty of Agriculture, University of Zagreb, Svetošimunska 25, HR-10000 Zagreb, Croatia,
3
prof. dr. sc. Mladen Jurišiæ, Faculty of Agriculture, University J. J. Strossmayer, Kralja Petra Svaèiæa 1d,
HR-31000 Osijek, Croatia, e-mail: [email protected].
68
Loziæ, S. et al.: Some Basic Indices of Horizontal Landscape Structure …, Geod. list 2013, 2, 67–92
1. Introduction
Karst systems are difficult to recover anywhere in the world, hence they are extremely sensible and liable to various sorts of external disruptions which cause
irreversible changes (Ford and Williams 2007). Considering its abiotic and biotic
versatility and complexity, as a part of the Dinaric and Mediterranean karst, the
carst environment of the Adriatic islands is notedly specific (Woodward 2009).
The area analyzed in this research includes the southern part of Vis island (20.86 km2
of area, Fig. 1.), which was chosen due to the impressive biodiversity and
geodiversity of its natural environment as well as the distribution of the cultural
landscape formed from the historical and geographical development of the island.
Fig. 1. Geographical position of the researched area.
The border of the area was determined based on its geomorphostructural qualities (dominant faults and geomorphological structures). The reasearched area
could be divided into two morphostructurally and physically different parts: the
north part, dominated by karst fields (which contain the agricultural production
of Vis island, Croatia; Latitude: 43° 02¢ 42²; Longitude: 16° 09¢ 06²) and the south
part, which represents a limestone landscape with numerous hills, but without
Loziæ, S. et al.: Some Basic Indices of Horizontal Landscape Structure …, Geod. list 2013, 2, 67–92
69
any important agricultural areas and negligible level of population. The most notable element of this part of the island is the natural environment, with the
exception of the various tourist objects which have been developed recently near
the shore (mainly in the smaller bays). During the historical development, but
also today, the socioeconomic growth of Vis island was negatively influenced by
its geotraffical position. The most important consequences of such situation are
the process of demographic ageing and depopulation, most notably during the 20th
century (Nejasmic and Misetic 2006). Those processes have also influenced the
change in the natural and cultural environment of Vis island, meaning the intensification of succession of vegetation and degradation of dry stone walls.
A large number of works have been written on the topic of theoretical and practical application of quantitative methods in the landscape ecology, concepts of relation between biodiversity and geodiversity and natural and anthropogenous
effects on the stability/instability of the geoecological system of the landscape,
which is itself the main aim of this research. In their research, which partly deals
with the various problems in karst environment of Dinarides (including the
Adricatic coast and islands), Gams et al. (1993) have looked into the changes of
karst landscapes which have been directly connencted to anthropogenic influences. In it, is has been stated that most of the negative anthropogenic actions have
affected the natural vegetation (deforestation), soil (erosion) and water resouces,
and that statement has been largely confirmed during the research on Vis island.
There is a large number of works dealing with indexes applicable in landscape
ecology (Gustafson 1998; McGarigal and McComb 1999; Turner et al. 2001;
Botequilha Leitao and Ahern 2002; Botequilha Leitao et al. 2006; Haines-Young
and Chopping 1996; Johnson and Patil 2007), which point out the importance of
high quality determination and understanding of the spatial structure of the
landscape. Considering the universality of those indexes, their application is possible in the analysis of karst landscapes, aimed at more effective planning and
managing. Biogeographical problems are also greatly important in landscape ecology. For example, Lavorel (1999) analyzed the ecological diversity and resilience
of Mediterranean vegetation to negative external effects. The author points out a
hypothesis that ecological diversity can greatly influence various aspects of the
stability of an ecosystem. This hypothesis can also be applied in the case of Vis
island due to its exceptional biological diversity; there have been 872 species of
plants researched on the island so far (Domac 1955; Flora Croatica Database
2004). Hooper et al. (2005) explored the effects of biological diversity on the
fuctions of ecosystem and point out that an important factor can be the existence
of a larger number of species which affect the actual processes in a stabilizing
manner (especially on the disturbance and variations of abiotic conditions).
Authors also point out that there are still some ambiguities about the exact mechanisms and conditions under which the biodiversity affects characteristics of an
ecosystem. The authors consider this problem worthwhile for future researches,
especially the problem of the results of biotic factors on the changes in abiotic environment of karst systems of Vis island, as well as other karst environments of
insular and coastal areas of Adriatic.
Culotta and Barbera (2010) used a multidisciplinary approach in the charting of
the traditional cultural landscapes and also classify various types based on their
70
Loziæ, S. et al.: Some Basic Indices of Horizontal Landscape Structure …, Geod. list 2013, 2, 67–92
primary abiotic natural factors (geomorphology, lithology, climate and topology).
In their next phase, they classify elements of enviroment based on the combination of biotic factors and anthropogenic effects. In such approach various types of
landscapes are defined as specific, recognisable and consistent combinations of
numerous factors (geological features, geomorphological structures, soil, vegetation, area usage, morphology of parcels and settlements), which differ from one
type of landscape to another.
Considering the integration of information from different scientific fields in the
reasearch of landscape ecology a crucial step, the authors of this research have
also employed a similar multidisciplinary approach in their recent researches
(Lozic et al. 2009, 2010).
2. Materials and Methods
This research employs as many different scientific methods, techniques and procedures as required to achieve precise data measurements for high quality geographic analysis. Analysis of the researched area was based on the application of
various GIS methods, especially the analysis of the digital relief model (Burrough
1986). Methods also include the aquisition of primary data (topographic maps of
Vis island, scaled 1:25 000) as well as secondary (ARKOD, digital ortophoto of
areas, geological maps etc.), field research, geographical spatial anaylsis, statistical methods and production of thematic maps).
A model of research (Fig. 2.) was established after the hypothesis and aims. The
modeling process included the analysis of goals, conceptual, logical and physical
model. The second step was to determine parameters which were divided into
three main parameters (geology, slopes and vegetation) and two auxiliary (exposition and pedology) which had not been included in the model, but were used for
interpretation.
By working out DMR, via methods integrated within the actual program, raster
layers were aquired and then converted into vectors, which simplified the spatial
analysis of the reasearched area. After that, various data on specific elements
Fig. 2. Methodological scheme.
Loziæ, S. et al.: Some Basic Indices of Horizontal Landscape Structure …, Geod. list 2013, 2, 67–92
71
were inputted into atribute tables of layers. Layers containing gological information, slopes and vegetation were the basis of further analysis of landscape. Automatic overlapping of layers, their classification and arrangement allowed for the
construction of simple units of landscape (types of geocomplexes), application of
landscape metrics in spatial analysis of types of geocomplexes (Gustafson 1998;
McGarigal and McComb 1999; Kurnatowska 1999; Turner et al. 2001; Botequilha
Leitao and Ahern 2002; Botequilha Leitao et al. 2006; Haines-Young and Chopping 1996; Johnson and Patil 2007) and the classification based on “natural
breaks” method (Jenks 1963, 1967). Using this classification method, one can determine natural breaks in series of data by merging classes of similar values,
while minimizing square deviation of classes’ arithmetic median. This is an iterative process which starts with an arbitrary gap in series of data by comparing
variations within the classes, after which successive gaps are continuously compared until a minimal variance has been found.
All of the above mentioned methods have enabled a higher quality interpretation
of data, typology of landscape and the formation of adequate conclusion.
3. Results
3.1. Geological Features
Vis island is a part of the “middle Dalmatian islands” tectonic unit (Borovic et al.
1977). This tectonic unit is a part of Adriatic carbonate platform which extends
mainly under the Adriatic sea (Channel et al. 1979; Anderson and Jackson 1987;
Battaglia et al. 2004; i Korbar 2009). Regional compression has created a tectonic
frame for geomorphological processes and the development of karst terrain
(Susnjar 1967; Grandic et al. 2004).
Using hydrogeological characteristics, Terzic (2004) notes several types of rocks:
(1) Neocom dolomites with low permeability and low fracture porosity. They
include a relatively narrow zone surrounding watertight clastic rocks and
magmatites of Komiza bay, which come into contact in a fault (Borovic et al.
1977).
(2) Carbonate rocks of medium permeability and fracture-dissolutional porostiy –
calcitic dolomites, slab limestones of Cenomanian-Turonian age, limestones and
dolomitic limestones of Berriasian age with marlstone and marl inlayers, and
limestones of Barremian, Aptian and Albian (Borovic et al. 1977) and they compose the majority of the terrain. These rocks are partialy karstified and
permeabile enough to allow a relatively fast infiltration of the precipitational
water into underground.
(3) Carbonate rocks of high permeability and fracture-dissolutional porosity –
white Senonian limestone, partly Turonian rudist limestone, and karstified
Cenomanian-Turonian limestone (Borovic et al. 1977). Water containment in
these cracked and karstified rocks is very limited and primarily depends on spatial distribution.
(4) Quaternary rocks of random characteristics, with particle and fracture porosity – eolian sand, terra rosa, and conglomerates.
72
Loziæ, S. et al.: Some Basic Indices of Horizontal Landscape Structure …, Geod. list 2013, 2, 67–92
Geological mapping of the researched area was carried out by Terzic (2004), and a
GIS analysis was used for purposes of this research, calculating total surface of
each lithological element. The area included in this research has been made up of
limestone (9.51 km2) and calcitic dolomites of late Cretaceous period (6.89 km2),
while the surface contains terra rossa with karstified elements (4.28 km2), breccia
and conglomerates (0.18 km2) and sand (0.02 km2) of Quaternary age (Fig. 3.).
Quaternary sediments of karst fields, local depressions and fractures are the
youngest layers on Vis islands. Faults on the southern part of the island (often
presented as areas few meters wide) are mostly subparallel to the longer axis of
the island.
Fig. 3. Spatial distribution of lithological units.
The whole island has been dissected by smaller faults which often lie perpendicular to the direction of the main faults, which conditioned formation of numerous
bays, karst fields, dry valleys, plateaus, slopes and ravines. Sediments have settled down in morphological depressions and hill slopes, which enabled development of vegetation and soil.
3.2. Geomorphological Features
The southern part of the island prominently features heights up to 200 m. Limestone exaltation of Hum (587 m) dominates the northwestern part of the researched area, while dolomites made basis for a number of negative terrain
shapes (fields), mainly near faults. Hill slope near the shore has been dissected by
ravines and dry valleys.
Slope gradients mostly reflect morphostructural features of the south Vis terrain
(Fig. 4.). Five categories of slopes have been isolated. Most of them, 48.8%
(10.191 km2), are categorized as 12.01–32°, followed by 5.01–12° category which
makes up 27.3% (5.698 km2) and slopes of 2–5° category, which make up 13.4%
Loziæ, S. et al.: Some Basic Indices of Horizontal Landscape Structure …, Geod. list 2013, 2, 67–92
73
Fig. 4. Slope gradients of the researched area.
(2.785 km2). Slopes in the category of <2° make up 9.1% (1.9 km2) of the researched area, and the least represented categories are those >32° which make up
1.4% (0.286 km2). Considering that the slopes above 12° gradient prominently feature heavy denudational processes, this also means that activation or intensification of rock creeping and collapsing.
Denudational processes characteristic to slopes greater than 12° are more intense
on S, SE and SW expositions of the south part of Vis. The reason for that is a
modification of Sun radiation, in terms of increasing temprerature amplitudes of
air and ground, more instense mechanical degradation of rock formations, shorter
vegetational periods and more direct exposition of slopes toward the rainy winds
(scirocco).
Among external factors that influence the shape of the terrain the the most important are climatological and paleoclimatological factors. This mostly relates to pluvial-thermic features. For the most part, this area takes from 700 to 1000 mm of
precipitation a year, but the distribution of precipitation is uneven during a year.
Maximal precipitation occurs during the colder part of the year, which are usually
short lasting rainfalls that affect the shape of the terrain by soil washing and forming ravines, which is especially evident on exposed and watertight parts of terrain.
Since Vis island is characterized by lack of water, or inexistence of permanent
surface water streams, genesis of today’s terrain structure is probably the outcome of the following palogeomorphological phases: (1) the phase of instensive
karstification during the humid and warm period of late Pliocene, when the
amount of precipitation was higher than potantial evaporation or transpiration,
and (2) the phase of instensive fluvial-karstic shaping in Pleistocene, during increased sezonal thermic contrasts and changes in the hydrological regime (Van
Straaten 1970; Weawer et al. 1998).
Fluvial-karstic processes were present in areas where karst processes dominate
today, and the evidence of that is the existence of fluvial-karstic and erosional fos-
74
Loziæ, S. et al.: Some Basic Indices of Horizontal Landscape Structure …, Geod. list 2013, 2, 67–92
sil structures: gullies, ravines, dry valleys, basins and fields. Breakdown of limestone and dolomite on steeper exposed slopes of concave terrain shapes, under the
effect of notable thermic changes (freezing – defreezing), has resulted in shattered material, and, due to gravitational processes, significant amounts of colluvial and deluvial material have been sedimented at the bases. Amidst the climate
change, i.e. the period of warmer and more humid conditions in Holocene, fluvial-karstic process was slowed down, while karstic process was intensified, the
evidence of which is passivization of colluval sediments and vegetation growth on
those sediments.
Slope bases, areas with lower slope gradients (bottoms of dry valleys and basins
covered in slope correlatives and residium), areas mostly composed of dolomites,
and areas that have preserved autochton vegetation are characterized by the
existence of semicovered and covered karst. The formation of this type of karst
has been greatly influenced by lower susceptibility of the base rock toward corrosion. Valleys and basins are mostly prominent in the middle of the island, where
there is a significant amount of dolomite, while the coastal areas of dolomite are
characterized by ravines (Fig. 7.). Coastal areas of the southern part of Vis island
were shaped in late Pleistocene-Holocene sea level rise (Segota 1963).
3.3. Vegetational Features
Abiotic characteristics of its ecosystem and anthropogenic effects have presented
the most significant effect on the composition and distribution of specific
vegetational elements of south Vis during its history as much as today. The largest part of the researched area has been covered in homogenous or combined
areals of specific climate-equivalent evergreen forests, macchia, garrigue and
grass communities on rocky grounds. Once very important, the terraced agricultural areas are being overgrown with vegetation today, and, coupled with natural
vegetation, they create a mosaic structure covering the majority of the researched
area.
Forest communities of the southern part of Vis island can be classified as
steno-Mediterranean vegetational zone of evergreen forests (Querco ilicis –
Pinetum halepensis, Loisel 1971), eu-Mediterranean vegetational zone of evergreen forests (Myrto Quercetum ilicis) and hemi-Mediterranean vegetational zone
of evergreen-deciduous forest (Ostryo-Quercetum ilicis, Trinajstic 1985., Raus et
al. 1992).
Forests of Aleppo pine, in combination with holm oak (Querco ilicis – Pinetum
halepensis, Loisel 1971) in areas with xerotherm climate cover, appear in more
humid biotopes of microclimate. Forests and macchias of holm oak with myrtle
(Myrto – Quercetum ilicis, Trinajstic 1985.) is the most thermophile community,
developed in areas where ecological conditions are suitable for its growth, most
notably the temperature changes during winter (median minimum of the coldest
month being between 6 and 8°C) and adequate amount of precipitation (1000 mm
a year on average, with maximum reached during the cold season of the year).
Forests of holm oak and hornbeam (Ostryo-Quercetum ilicis) have developed in
higher elevations, which also support colder and more humid conditions.
Loziæ, S. et al.: Some Basic Indices of Horizontal Landscape Structure …, Geod. list 2013, 2, 67–92
75
During the historical and geographical evolution, degradation of autochtonous
forests was a result of pastures and excessive and irrational forest cutting, often
employed on hills on which the soil and vegetation could not hold on for longer
periods due to very long dry seasons and high temperatures. Another factor that
should be added is the destructive outcome of wildfires, whether natural or
caused by man, in order to gain new agricultural areas (Gams 1987, 1991). The
exact level of degradation depended on the morphology of terrain, soil characteristics and availability. The most negatively affected areas were those located near
settlements on the edges of fields, where the initial forests had almost been cut
down to non-existent level. The process of forest degradation in recent history has
been reduced to minimum, and a notable succession is evident in the whole area,
a process similar to larger areas of Mediterranean (Debussche et al. 1996; Lavorel
1999). Macchia, the result of forest degradation, is in progression today. It has
been preserved in more isolated areas, where it is also more dense and almost
completely impassable. It is often interchanged with forests of holm oak, Aleppo
pine and mosaicly intechanged with rocky pastures in areas which have been significantly degraded. Garrigue, being the next stage of degradation, is the result of
anthropogenic effects (pastures, forest cutting) or progression from previous
rocky pastures, on areas with shallow soil which are exposed to intense insolation
and drought during summer. Garrigue often combines with other types of vegetation in most areas, e.g. in abandoned agricultural areas (mostly former vineyards)
where it combines with further levels of degradation, mostly eu-Mediterranean
and steno-Mediterranean rocky pastures. Today, large areas of garrigue are found
in areas of transition into successive climate equivalents of holm oak macchia or
they are being overgrown by Aleppo pine forests. Garrigue remains on the same
degradational level in some areas due to unfavorable abiotic conditions of the
biotope (very shallow and rocky soil, pronounced terrain dynamics).
Rocky and barren terrain dominate mostly on the southern coastal slopes which
have been exposed to wind (scirocco). In such areas, sparse shrub and grass are
present. Shrub-like vegetation appears sporadically, mostly in sheltered areas
(ravines), where some of the soil managed to stay present, so those areas
occasionaly look like garrigue. Forests of aleppo pine or smaller groups of other
trees are present rarely and on individual scale.
Agricultural areas that are still in function are found mostly on fields and basins
near settlements. They are most present at Dracevo, Plisko and other smaller fields
and represent mosaics of various agricultural elements, most notably permanent
vineyards. Abandoned agricultural areas are present almost everywhere. Those
areas, which used to be vineyards and orchards, are found mostly on terraces created
on the slopes of higher grade (Gams 1987, 1991; Gams et al. 1993; Sauro 1987).
Using the analysis by orthophotography of the researched area (ARKOD 2012)
different vegetational areas have been isolated (natural, anthropogenic or combination of both). Ten different types of vegetational cover have been identified (including the category of cultivated agricultural and urbanized land), which appear
homogenous or combined in various degrees (Fig. 5.): forest, forest-macchia combination (with higher degree of forest), forest-macchia combination (with higher
degree of macchia), macchia, macchia-garrigue combination (higher degree of
macchia), macchia-garrigue combination (higher degree of garrigue), garrigue,
76
Loziæ, S. et al.: Some Basic Indices of Horizontal Landscape Structure …, Geod. list 2013, 2, 67–92
Fig. 5. Vegetational map of southern Vis.
rocky ground and grass vegetation, cultivated agricultural land on karst fields,
cultivated land on slopes and urbanized land.
3.4. Basic Indicators of the Horizontal Structure of Landscape
Parameters of size and frequency of the appearance represent some of the basic
indicators by which it is possible to define the internal structure of landscape and
the relation between some smaller internal elements that make up a landscape
(Turner 1989; Kurnatowska 1999; McGarigal and McComb 1999; Turner et al.
2001; Botequilha Leitao 2006). The researched area was analyzed based on four
indicators of landscape metrics: 1. total area of geocomplex types, 2. frequency of
geocomplex types, 3. average area of individual complexes within those types, and
4. index of spatial variabilty.
Results of the analysis are directly dependant on the scale of research, since the
scale determines whether there will be less or more details concerning the
typology of geocomplexes (Turner et al. 1993, 2001). This research aims to be as
precise as it can be when determining input and output data, considering the size
and geographical features of the researched area (of which a more detailed description is given in the “Methodology” section). By applying GIS method there
were initially 2556 isolated individual geocomplex types, which were then generalized and, based on the criteria of similarity, brought down to 132 types (which
are numerated and described in detail in the atribute table, although it is not presented in this paper due to its large size).
3.5. Total Area of Geocomplex Types
High total values of areas of geocomplex types indicate stability and domination of
geoecosystem of a specific land. They also indicate a degree of resilience of geoecosystem towards changes brought about by negative external effects (whether nat-
Loziæ, S. et al.: Some Basic Indices of Horizontal Landscape Structure …, Geod. list 2013, 2, 67–92
77
ural or anthropogenic). Some studies have shown that the stability of geoecosystem
increases with its size (Kurnatowska 1999; Armsworth and Roughgarden 2003). On
the other hand, some authors indicate that the large area presents higher exposition
of its population to changing natural and anthropogenic conditions, which results in
changes in the geoecosystem as well. This causes changes in the size and features of
populations, but also increases their vulnerability (Armsworth and Roughgarden
2003). Some authors indicate that it would be preferable if geoecosystem areas were
large enough, because it increases the complexity of mosaic of communities in various phases of natural development. Because of that, natural processes happen in a
diffusal manner (such as perturbation and recovery) and do not represent a large
effect on the ecosystem as a whole (Turner et al. 1993). Considering the importance
of these questions, one of the aims of this research was to determine what effects
does the size of geocomplex types have on the determination of stability (domination)/instability (vulnerability) of types of geocomplexes and their comparison. The
total area of all geocomplexes within the researched land is 20.8 km2. Considering
the large amount of numeric data, 132 types of geocomplexes were generalized on
the basis of “natural breaks” method (Jenks 1963, 1967) in five different categories
of various total areas (category 1 = the smallest total area; category 5 = the largest
total area; Fig. 6.). The largest total area is present in geocomplexes numbered 33,
112 and 110 (category 5). Somewhat smaller, but still significant in size, are
geocomplexes No. 1, 69, 73, 23, 18, 51 and 28 (category 4; Fig. 6.).
Fig. 6. Spatial distribution of total area of geocomplex types (expressed in m2).
The smallest total area characterizes 94 types of geocomplexes (category 1, Fig.
6.). Although they make up for 71.2% of total number of geocomplex types, they
amount to only 9.99% of total area of south Vis because of their small size. These
types of geocomplexes cover smaller areas (93,85 – 76512,86 m2), mostly the
northern, middle and northeastern part of the researched land. They are often located near roads, settlements, edges of forests or southern slopes of hills, exposed
to effects of abrasion and wind.
78
Loziæ, S. et al.: Some Basic Indices of Horizontal Landscape Structure …, Geod. list 2013, 2, 67–92
3.6. Frequency of Geocomplex Types
Frequencies of geocomplex types indicate the portion of a specific geocomplex
type within the total researched land area and, together with total area, they
represent an additional indicator of distribution, domination and stability. They
are expressed as:
FTG = TG1/A, TG2/A, TG3/A… TG132/A,
where:
TG1,2,3…132 = area of specific geocomplex types
A = total area of all geocomplexes in the researched land.
High values of frequencies, as well as total areas, are characteristics of large
and dominant types of geocomplexes. Within the researched land, out of
132 geocomplex types, three of them have the highest values (category 5;
numbers 33, 112, 110), while seven of them have somewhat lower values,
but still make up a significant share of total area (category 4; 1, 69, 73, 23,
51, 28 i 71; Fig. 12). These ten types of complexes amount to 53.57% of the
total land.
Fig. 7. Spatial distribution of frequency categories of geocomplex types (expressed in %).
Contrary, the lowest frequencies, valued closed to 0 (category 1, Fig. 7),
were assigned to 92 geocomplex types, which indicates a very large number
of spatially dispersed, unstable and delicate types of small areals (they make
up only 9.24% of the researched land), threatened by natural or anthropogenic
effects.
Loziæ, S. et al.: Some Basic Indices of Horizontal Landscape Structure …, Geod. list 2013, 2, 67–92
79
3.7. Average Areas of Individual Geocomplexes Within Their Types
Average size of a geocomplex was measured by summing up the areas of all individual geocomplexes of a specific type, after which the claculated value was divided by number of geocomplexes, according to this formula:
AG = (AG1 + AG2 + AG3… AGn)/Gn ,
where:
AG = average area of a geocomplex within its type
AG = area of an individual geocomplex
Gn = total number of geocomplexes within a specific type.
Higher values of average area of individual geocomplexes should be an additional
indicator of stability of a certain type of geocomplex. The average size, calulated
for all individual geocomplexes of the researched lad (n=2556), summs up to
8481,1 m2, although there are considerable variations between different types of
geocomplexes. Just like the parameters of total area, using “natural breaks”
method, 132 types of geocomplexes were assigned in five different categories
(1 = the lowest average value of geocomplex; 5 = the highest average value of
geocomplex; Fig. 8.). Those types of geocomplexes that contain individual units
of largest areas are numbered 33 (category 5) and 112 (category 4). As much as
93 types of geocomplexes contain the smallest elements (category 1). Considering
that there are significant differences between the number and size of individual
geocomplexes within those 132 types, an analysis of correlation between parameters of total and average (median) size was made, in order to find out how much
the size of an individual complex relates to the total size of geocomplex types.
Fig. 8. Spatial distribution of categories of average areas of individual geocomplexes
within their types (expressed in m2).
80
Loziæ, S. et al.: Some Basic Indices of Horizontal Landscape Structure …, Geod. list 2013, 2, 67–92
The reasearch showed that the correlation is 0.52% (with 95% certainty, Fig. 9.),
which means that in more than half of the cases certain types of large
geocomplexes are comprised of large individual units (geocomplexes).
Fig. 9. Relation of total area of geocomplexes and average area of individual geocomplexes within their types.
In other cases, individual geocomplexes within their types show a significant
heterogeny considering their size. It can be concluded that the present state of
stability and trends of developments of geoecosystems within geocomplex types
cannot be determined with a satisfactory level of precision at this stage, so further analyses of more precise indicators are required.
3.8. Spatial Variability Index
A more precise indicator of the internal horizontal structure of geocomplex types,
their stability and domination is the spatial variability index. It represents a standard deviation as a portion of average value of the size of geomplex types, which
eliminates the effect of median values on the standard deviation. This, in turn, allows the comparison of variability of different types of geocomplexes. In other
words, comparing the stadard deviation of every geocomplex with the average
values of geocomplexes within a specific type gives a specific numeric value which
Loziæ, S. et al.: Some Basic Indices of Horizontal Landscape Structure …, Geod. list 2013, 2, 67–92
81
allows a more precise comparison of variability features of different geocomplex
types. Similar to the average area indicator, this indicator includes all members of
a geocmplex type. Spatial variability index is calculated by this formula:
V = (s/AG1, 2, 3…n)´100%,
where:
s = standard deviation of all geocomplexes within a specific type
AG1, 2, 3…n = average area of all geocomplexes within a specific type.
High values of spatial variability index indicate a wide range of sizes (areas) of
geocomplexes within a specific type. They mostly show up in more dominant
and/or flexible types of geocomplexes, which also feature a high degree of adaptation of various species to their environment (high ecological valency). The highest
spatial variability indexes characterize geocomplex types No. 110, 30, 112, 18, 53,
75 i 78 (category 5, Fig. 10.), some of which are large areas (112, 110), but the rest
contain variable sizes. A similar case is with geocomplex types with the lowest
values. Those are 22 geocomplex types which are often, although not necessarily,
the smallest in size. Correlation coefficient is 0,42 (Fig. 11.), which means that
the size of geocomplex types is directly related to their variability (i.e. a wide
range of individual geocomplex sizes) in 42.3% of cases. It should be noted that
the largest types of geocomplexes show the most significant variability (types No.
110, 112, under category 5, and type No. 33, under category 3). These three types
of geocomplexes amount to 26.6% of total land area, which makes their effect on
the whole landscape quite significant.
Generally, low variability is an indicator of imbalance within the biotic or abiotic
part of the ecosystem and is often characteristic of smaller, scarcer and unstable
types of geocomplexes. Some authors point out low values of correlation coeffi-
Fig. 10. Spatial distribution of various categories of spatial variability index.
82
Loziæ, S. et al.: Some Basic Indices of Horizontal Landscape Structure …, Geod. list 2013, 2, 67–92
Fig. 11. Relation between total area and spatial variability index.
cient between indicators of the total area and those of spatial variability index
(Kurnatowska 1999). In the case of southern Vis, this coefficient is considerably
lower, due to the high level of anthropogenization of the landscape as a whole,
specifically of some large and dominant geocomplex types (112 and 110). In cases
of large and spacious geocomplex types, higer variability may be a result of an
increased number of present species, more diverse abiotic conditions and
anthropogenic effects. In the case of geocomplex types No. 110 and 112 high
values of indexes (category 5) were most notably affected by anthropogenization
of the landscape since they include karst fields with parcels of various cultures.
In the case of type No. 33 there is a completely different situation. Since it is
situated on the southern coastal slope of high vertical relief dissection and inclination, combined with the absence of anthropogenic effect, variability of elements
of the landscape is somewhat lower, i.e. this type shows higher internal homogeny
of individual geocomplexes.
In the researched land area, geocomplex types with low variability are mostly
located in the northwestern part or isolated in other parts (Fig. 10.). It can be
assumed that there will be an increase in their isolation level and decrease in
their size in near future, under the pressure of the nearby dominant and stable
geocomplex types. This could lead to regression or even disappearance of certain
species that have not succesfully adapted to their environment.
Loziæ, S. et al.: Some Basic Indices of Horizontal Landscape Structure …, Geod. list 2013, 2, 67–92
83
Because biomes that require specific conditions for development and growth
and/or show exposition to intesive negative natural or anthropogenic effects are
often present within geocomplex types with low variablity index values, it is of
great importance to be aware of their spatial distribution while planning the development and protection of the environment.
3.9. Synthesis and Typology of the Landscape
A typology of elements of the landscape of southern Vis is possible via synthesis of
various indicators, as well as insight into general features of its structure and the
distribution of elements within its entirety. This process offers guidelines for
choosing an area of interest for sustainable management and protection of the environment to potential users. A more precise analysis can then be employed at the
level of specific indicators, determination of the level of stability of each geocomplex type, determination of the most stable and most dominant types, as well
as those that are the most unstable and sensitive. Based on indicators of total
area, frequency, average area and spatial variability index, 132 geocomplex types
were classified into five groups (types) of different level of stability and dominance (Fig. 12.; 1 = the lowest level of stability; 5 = the highest level of stability
and dominance), according to the following formula:
(UP + FTG + SVG + IPV)/4.
Fig. 12. Typological map of indicators of horizontal structure.
4. Discussion
Through several examples of geocomplex types, this paper has showed a method
for determining elements of landscape and features of their structure on a
general level. Types of geocomplexes have been shown that were additionally
analyzed during field research: the most dominant and stable types of geocom-
84
Loziæ, S. et al.: Some Basic Indices of Horizontal Landscape Structure …, Geod. list 2013, 2, 67–92
plexes No. 33 (Fig. 13.), 112 and 110 (Fig. 14.), and the most unstable and delicate
types (No. 11, 32, 39, 94, 95 i 96; Fig. 15, 16 i 17).
At the highest level of generalization, three types are the most dominant and stable: types No. 33 and 112 (category 5) and 110 (category 4; Fig. 12.).
A more detailed analysis of type No. 33 (Fig. 13.) at the level of each individual indicator shows that this type belongs to the highest category of all indicators (category 5) except those of spatial variability (category 3). This means that, apart from
large size as a whole, its basic elements (geocomplexes) have large areas as well;
domination is present at global and local level. Another factor that points out to
this conclusion is its spatial variability index, which shows that there is no notable
difference between the smallest and the largest elements within the type. In this
type, vegetational communities of garrigue and barren land are dominant, a community well adapted to present conditions, while macchia occurs only sporadically,
at places that are sheltered by their microclimate and relatively thicker layer of soil
(e.g. bottoms of ravines). Due to relatively unfavorable physical and geographical
conditions these areas are uninhabited, which in turn means that the anthropogenic effect was very low in its past or completely absent. Considerable adaptational abilites of the existing vegetation and the absence of negative anthropogenic
effect are the main reasons for this landscape’s preservation and balance. Changes
within the ecosystem in the sense of progressive succession from barren land into
garrigue, and from garrigue into macchia cannot be expected in any considerable
measure due to its physical and geographical limitations.
Geocomplex type No. 33 (Fig. 13.) is mostly present on large land areas of southern slope of the island Vis, on which a relatively thin layer of soil developed due to
limiting factors of its landscape (lithosol and occasionally terra rossa). Vertical
dissection is relatively high, between 0 and 250 m. There are mostly convex types
of slopes exposed to south and southeast, which emphasizes the effects of wind
Fig. 13. Geocomplex type No. 33.
Loziæ, S. et al.: Some Basic Indices of Horizontal Landscape Structure …, Geod. list 2013, 2, 67–92
85
(scirocco) and sea. Anthropogenic effects in the past, as well as today, have not
been significant. Geocomplex types No. 110 and 112 feature a completely different physionomy and historical and geographical development from previous
types, but also feature a high level of stability and domination (Fig. 14.). Type 112
encompasses higher parts of Draèevo and Plisko fields which include large
anthropogenic soils with vineyards. A long-term anthropogenic effect can also be
noticed in the natural landscape, partially reflecting in today’s visual.
Agricultural elements dominate here (especially vineyards) and, due to intesive agricultural usage in the past, these areas have not been urbanized. Based on indicators
of horizontal structure, as well as field research, a possible conclusion is that there is
a blance between geocomponents and anthropogenic effects, which means that the
land usage in the past had respected the natural environment. Of great importance
is also the fact that there is a recent trend of abandoning the management of a significant portion of land, which have been left to natural processes of renewal and
succession and that, in turn, additionally enhances the stability of this geocomplex.
Geocomplex type No. 110, which also features high values in all the individual indexes (category 4), is most prominent in lowest parts of Dracevo and Plisko fields.
Vertial dissection is rather low in all of their parts, and the whole land area is located within 100 m above sea level. Anthropogenic soils are dominant here and,
due to intensive usage of agricultural land in the past and regression of
anthropogenic soils in recent times, this type of landscape resembles type 112.
Anthropogenic effects are also reflected in the indicator of average size of geocomplex within their types. Namely, due to parcelation and size degradation, the
Fig. 14. Geocomplex types No. 112 and 110 in the western part of Draèevo field. Type
112 is located on the higher peripheral parts of the field, and type No. 110 is
located on lower parts near the bottom of the field. Anthropogenic soils with
vineyards and other cultures dominate within both types.
86
Loziæ, S. et al.: Some Basic Indices of Horizontal Landscape Structure …, Geod. list 2013, 2, 67–92
median value of these elements corresponds to categories 2 (type 110, exceptional
size degradation and parcelation, Fig. 12. and 14.) and 3 (type 112, a lesser degree
of size degradation and parcelation relative to type 110).
Fig. 15. Geocomplex type No. 39, located near the shore of Stiniva bay. It was formed on
limestone basis from late Cretacious period, covered in a thin layer of lithosol.
Considering a high slope inclination (12–32°) and constant effects of wind and
sea, the existing layer of soil is constantly exposed to denudation, which inhibits
the development of any sort of denser vegetational cover.
The majority of the most stable types of geocomplexes feature strong vertical relation between geocomponents, which indicates a high level of internal cohesion
that significantly affects the resilience of an ecosystem towards negative external
effects. Determining geocomplex types with low level of stability and high level of
sensibility is of special importance, because, in doing so, a more effective way of
protection of current and future geoecosystems is provided. When those geocomplexes go through an internal change (due to negative natural or anthropogenic effects in the environment), those processes are often irreversible, and even
if regeneration occurs, it usually takes a long period of restoration to the current
state. The reason for that is usually a significant loss of pedological and/or
vegetational cover. In the researched land area there were 46 types indentified as
the most unstable and endangered geocomplexes (category 1, Fig. 12.) which
amunt to 246 910 m2 or 1.18%. With the addition of 62 types of geocomplexes in
category 2, the total land area amounts to 3 920 874,34 m2 or 18.8%, which is a
significant area. Some of the examples which were analyzed in more detail are
shown on Fig. 15, 16 and 17.
Loziæ, S. et al.: Some Basic Indices of Horizontal Landscape Structure …, Geod. list 2013, 2, 67–92
87
Fig. 16. Geocomplex types No. 11 and 32 (source: ARKOD 2012), in the areas where
anthropogenic impact is pronounced.
From the examples above it can be concluded that the main factors that influence
the endangered types of geocomplexes are negative abiotic conditions in the
biome (geomorphological and pedological as well as microclimate which affect denudation), or anthropogenic effects (forest cutting, instensive dry wall construction during the historical and geographical development, road construction, excessive agricultural usage etc.).
Fig. 17. Geocomplex types No. 94, 95 and 96 (source: ARKOD 2012), in the areas where
anthropogenic impact is pronounced, in combination with limitative influence
of geomorphological features.
88
Loziæ, S. et al.: Some Basic Indices of Horizontal Landscape Structure …, Geod. list 2013, 2, 67–92
Considering the aforementioned effects combined with the spatial dispersion and
pressure from their neighboring, more stable and dominant types, it could be expected that these types of geocomplexes will undergo a change in their current
vegetational communities. That is to say, the current species will be repressed by
others, more adaptable to their environment. As a result, these gecomplex types
could transform into more stable types, or, in worst case scenario, they could completely lose their vegetational cover and undergo a sped up process of denudation.
Some authors (Reice 1994; Marston 2010) say that results of the aforementioned
processes do not need to be strictly negative in some areas. Namely, active processes
of erosion and denudation on the slopes, in some scenarios, can create positive conditions for the recolonization of species and increase in landscape’s heterogeny. In the
case of the researched land area, this type of scenario could be possible within
geocomplexes located in the lower peripheral parts and the bottoms of ravines and
derasional valleys, where a decrease in slope inclination and an increase in thickness
of the soil layer has occured due to long-term accumulation. Another important
factor is the temporal exposition of the landscape towards external effects and/or stability/instability of the geoecosystem. When the period of exposition towards negative
effects is shorter than the period needed to regenerate, a geoecosystem can become
unstable and susceptible to changes. If there is a balance between the period of exposition to negative effects and the period of regeneration, geoecosystem remains stable. Where the period of exposition towards negative effects is similiar to the period
needed to regenerate, and when it affects a relatively large land area, a system can
remain stable, but undergoes an increase in variablity (Hooper et al. 2005). All of
these three scenarios are present in the environment of southern Vis island.
5. Conclusions
Structure of a landscape is exposed to continuous change, and interactions between
various elements of landscape often end up ignored during the spatial planning and
managing. A landscape represents an interaction between social and natural processes
in an environment, so the planning and decision making in the context of sustainable
development should consider such spatial relations of its elements (Turner 1989).
Disturbances in the natural balance have a strong effect on geoecosystems and
landscape as a whole, which makes a significant number of ecological processes
dependant on the actual dynamic of abiotic and biotic elements, including
anthropogenic effect. The nature of such relations is of prime importance, and is
often a result of periodical and episodical changes in landscape’s features, which
consequently affects biogeodiversity. Strategies of sustainable development of
environment should take these changes of landscape elements dynamics into consideration (Sprugel 1991.; Turner et al. 1993).
This is especially important for karst environments, which are significantly more
vulnerable to external effects because of their specific abiotic and biotic features.
Evaluation of negative anthropogenic effects in such environments is a difficult
task, which calls for development of multidisciplinary methods and techniques for
a more efficient determination of changes in the environment (De Waele 2009).
A better understanding of features and relations of elements of horizontal structures of a landscape in the researched land area should allow a more efficient
Loziæ, S. et al.: Some Basic Indices of Horizontal Landscape Structure …, Geod. list 2013, 2, 67–92
89
recognition of changes connected with landscape dynamic, natural or anthropogenic, which may cause geocomplex types to change from natural balance to
imbalance, resulting in their endangerment. The primary task of this research is to
set a certain methodology, aimed at the exact analysis of the horizontal structure of
landscape and typology at a general level, which should improve the understanding
of the current stage of landscape as well as allow us to predict future trends of development. Meanwhile, it is of great importance that the methodological approach
proves flexible, i.e. adaptable to various levels of complexity of needs when used in
practice. Knowing about dominant, stable and resilient types of geocomplexes and,
even more so, knowing about those unstable, delicate and unresilient can be of
great importance for the process of planning and forming decisions about sustainable management and development of the environment of southern Vis. This especially applies to the prevention of excessive usage of natural resources (devastation
of vegetational cover, mines, etc.), inadequate planning of urbanized zones, industrial or transport infrastructure, inadeqaute agricultural usage and environmental
pollution. In further reasearch, for the purpose of even more precise determination
of geoecological features and conditions, it would be possible to broaden the methodological scheme by additional indicators (indexes) of horizontal but also vertical
structure of landscape. Also, it would be useful to focus on the biogeographical
aspect, i.e. to include the problem of internal functioning of the biotic elements of
the ecosystem in future reasearch. The existence of a larger number of various species that react to disturbances in the environment in different manners can be a
stabilizing factor in an ecosystem (Hooper et al. 2005), which makes the knowledge
of vegetational and animal species and their relation towards abiotic and anthropogenic effects of great importance. By accepting the mentioned knowledge and
methods, a process of planning could be significantly focused on the preservation of
stability of larger and dominant types of geocomplexes within the landscape, and,
even more importantly, towards enhancing the stability of smaller, scarser and
more vulnerable types. One of the important factors in this process is the preservation and enhancement of biodiversity, i.e. a wide range of species of various functional features and reactions towards environmental changes, which would, together with knowledge of landscape structure, offer greater possiblities of keeping
a balanced environment in the process of sustainable management.
References
Anderson, H., Jackson, J. (1987): Active tectonics of the Adriatic region, Geophys. J. R.
Astron. Soc., 91, 937–983.
ARKOD (2012): Land Parcel identification System, Ministry of Agriculture, Fisheries
and Rural Development, Croatia, http://www.arkod.hr.
Armsworth, P. R., Roughgarden, J. E. (2003): The economic value of ecological stability,
Proceedings of the National Academy of Sciences, 100/12, 7147–7151.
Battaglia, M., Murray, M. H., Serpelloni, E., Burgmann, R. (2004): The Adriatic region:
an independent microplate within the Africa–Eurasia collision zone, Geophys. Res.
Lett, 31, 9, doi: 10.1029/2004GL019723.
Borovic, I., Marincic, S., Majcen, Z., Magas, N. (1977): Basic geological map of SFRY,
1:100.000, Geology of the Vis K 33–33, Jelsa K 33–34, Bisevo K 33–45 sheets, Geological research institute Zagreb, Fed. Geol. Inst., Beograd.
90
Loziæ, S. et al.: Some Basic Indices of Horizontal Landscape Structure …, Geod. list 2013, 2, 67–92
Botequilha Leitao, A., Ahern, J. (2002): Applying landscape ecological concepts and metrics in sustainable landscape planning, Landscape and Urban Planning, 59, 65–93.
Botequilha Leitao, A., Miller, J. N., McGarigal, K., Ahern, J. (2006): Measuring landscapes, A Planner’s Handbook, Island Press, Washington D.C.
Burrough, P. A. (1986): Principles of Geographical Information Systems for Land Resources Assessment, Clarendon Press, Oxford.
Channel, J. E. T., D’Argenio, B., Horvath, F. (1979): Adria, the African promontory, in
Mesozoic Mediterranean palaeogeography, Earth-Science Reviews, 15, 3, 213–292.
Culotta, S., Barbera, G. (2010): Mapping traditional cultural landscapes in the Mediterranean area using combined multidisciplinary approach: Method and application to
Mount Etna (Sicily, Italy), Landscape and Urban Planning, 100, 1–2, 98–108.
Debussche, M., Escarre, J., Lepart, J., Houssard, C., Lavorel, S. (1996): Changes in
Mediterranean plant successions: old fields revisited, J. Veg. Sci., 7, 519–526.
De Waele, J. (2009): Evaluating disturbance on Mediterranean karst areas: the example
of Sardinia, Environmental Geology, 58, 2, 239–255.
Domac, R. (1955): The flora of Vis Island, Acta Pharm. Iug, 5, 3–42.
Duplancic Leder, T., Ujevic, T., Cala, M. (2004): Coastline Lengths and Areas of Islands
in the Croatian Part of the Adriatic Sea Determined from the Topographic Maps at
the Scale 1:25 000, Geoadria, 9, 1, 5–32.
Ferreira, H., Botequilha Leitao, A. (2005): Integrating landscape and water resources
planning with focus on sustainability, In: Tress, B., Tress, G., Fry, G., Opdam, P.
(Eds.), From landscape research to landscape planning, Aspects of integration, education and application, Springer, Dordrecht, NL, 143–159.
Flora Croatica Database (2004): Department of Botany, Faculty of Science, FER-ZPR,
University of Zagreb.
Ford, D., Williams, P. (2007): Karst Hydrogeology and Geomorphology, John Wiley &
Sons, Chichester, West Sussex, England.
Gams, I. (1991): Systems of Adapting the Littoral Dinaric Karst to Agrarian Land Use,
Acta Geographica, 31, 5–106.
Gams, I., Nicod, J., Julian, M., Anthony, E., Sauro, U. (1993): Environmental Change
and Human Impacts on the Mediterranean Karsts of France, Italy and the Dinaric
Region, Catena Supplement, 25, 59–98.
Goigel Turner, M. (1989): Landscape ecology: The Effect of Pattern on Process, Annu.
Rev. Ecol. Syst., 20, 171–197.
Grandic, S., Kratkovic, I., Kolbach, S., Samarzija, J. (2004): Hydrocarbon potential of stratigraphic and structural traps of the Ravni Kotari area – Croatia, Nafta, 7–8, 311–327.
Gustafson, E. J. (1998): Quantifying Landscape Spatial Pattern: What Is the State of
the Art?, Ecosystems, 1, 143–156.
Haines-Young, R., Chopping, M. (1996): Quantifying landscape structure: a review of
landscape indices and their application to forested landscapes, Progress in Physical
Geography, 20, 4, 418–445.
Herbst, H., Forster, M., Kleinschmit, B. (2009): Contribution of landscape metrics to
the assessment of scenic quality – the example of the landscape structure plan
Havelland/Gemany, Landscape Online, 10, 1–17, doi: 10.3097/LO.200910.
Hooper, D. U., Chapin, F. S., Ewel, J. J., Hector, A., Inchausti, P., Lavorel, S., Lawton,
J. H., Lodge, D. M., Loreau, M., Naeem, S., Schmid, B., Setala, H., Symstad, A. J.,
Vandermeer, J., Wardle, D. A. (2005): Effects of biodiversity on ecosystem functioning: a consensus of current knowledge, Ecological Monographs, 75, 1, 3–35.
Jenks, G. F. (1963): Generalization in statistical mapping, Ann. Ass. Am. Geogr., 53, 15–26.
Loziæ, S. et al.: Some Basic Indices of Horizontal Landscape Structure …, Geod. list 2013, 2, 67–92
91
Jenks, G. F. (1967): The Data Model Concept in Statistical Mapping, International
Yearbook of Cartography, 7, 186–190.
Johnson, G. D., Patil, G. P. (2007): Landscape Pattern Analysis for Assessing Ecosystem Condition, Springer Verlage.
Korbar, T. (2009): Orogenic evolution of the External Dinarides in the NE Adriatic region: a model constrained by tectonostratigraphy of Upper Cretaceous to Paleogene
carbonates, Earth-Science Reviews, 96, 296–312.
Kurnatowska, A. (1999): GIS for the Analysis of Structure and Change in Mountain
Environments, In: Craglia, M., Onsrud, H., (Eds.), Geographic Information Research: Trans-Atlantic Perspectives, Taylor & Francis Ltd, London, 245–262.
Lavorel, S. (1999): Ecological diversity and resilience of Mediterranean vegetation to disturbance, Diversity and Distributions, 5, 3–13.
Lepart, J., Debussche, M. (1992): Human impact on landscape patterning: Mediterranean
examples, In: Hansen, A. J., Di Castri, F. (Eds.), Landscape boundaries, Consequences for biotic diversity and ecological flows, Springer-Verlag, New York, 76–106.
Loisel, R. (1971): Series de vegetation propres en Provence aux massifs des Maures et de
l’Esterel, Bull. Soc. Bot. Fr., 118, 203–236.
Lozic, S., Krklec, K., Loncar, N. (2009): Typology of Vis Island based on influence of geological, geomorphological and pedological characteristics on natural and cultural
landscape, Sustainability of the Karst Environment – Dinaric karst and other karst
regions, Plitvice lakes (Croatia), 23–26 September 2009, (abstract).
Lozic, S., Krklec, K., Perica, D., Siljeg, A., Siljeg, S. (2010): Geoecological features and
typology of karst landscapes of the eastern part of the Vis Island (Croatia), Paper
presented at the 18th international karsological school “Classical karst” – Dinaric
karst, Postojna, Slovenia.
Marston, R. A. (2010): Geomorphology and vegetation on hillslopes: Interactions, dependencies, and feedback loops, Geomorphology, 116, 206–217.
McGarigal, K., McComb, W. C. (1999): Forest fragmentation effects on breeding birds in
the Oregon Coast Range, In: Rochelle, J. A., Lehman, L. A., Wisniewski, J. (Eds.),
Forest fragmentation: wildlife and management implications, Koninklijke Brill NV,
Leiden, The Netherlands, 223–246.
Nejasmic, I., Misetic, R. (2006): Depopulation of Vis Island, Croatia, Geoadria, 11, 2, 283–309.
Pericic, S. (1999): The development of the economy of the island Vis in the past, Papers
of Croatian Academy of Sciences and Arts in Zadar, 41, 1–144.
Raus, Dj., Trinajstic, I., Vukelic, J., Medvedovic, J. (1992): The flora of Croatian forests,
In: Raus, Ð. (Editor.), Forests in Croatia, Faculty of Forestry, University of Zagreb,
Croatia, 33–78.
Reice, S. R. (1994): Nonequilibrium determinants of biological community structure,
American Scientist, 82, 424–435.
Sprugel, D. G. (1991): Disturbance, Equilibrium and Environmental Variability: What is
“Natural” Vegetation in a Changing Environment?, Biological Conservation, 58, 1–18.
Terzic, J. (2004): Hydrogeological Relations on Karstified Islands – the Island of Vis
Case Study, The Mining-geological-petroleum Engeneering Bulletin, 16, 47–58.
Trinajstic, I. (1985): Phytogeographical-sintaxonomic rewiew of evergreen forest vegetation of Quercetea ilicis B.-Bl. class on the Adriatic coast of Yugoslavia, Agricult.
For. Titograd, 31, 2–3, 71–96.
Turner, M. G. (1989): Landscape Ecology: The Effect of Pattern on Process, Annu. Rev.
Ecol. Syst., 20, 171–197.
92
Loziæ, S. et al.: Some Basic Indices of Horizontal Landscape Structure …, Geod. list 2013, 2, 67–92
Turner, M. G., Romme, W. H., Gardner, R. H., O’Neill, R. V., Kratz, T. K. (1993): A revised concept of landscape equilibrium: Disturbance and stability on scaled landscapes, Landscape Ecology, 8/3, 213–227.
Turner, M. G., Gardner, R. H., O’Neill, R. V. (2001): Landscape Ecology (in theory and
practice), Springer-Verlag, New York.
Segota, T. (1963): Geographical Background to Ice Ages, Radovi Geografskog instituta, 4.
Susnjar, M. (1967): Stratigraphic and structural problems of the Vis island, Geol. News
Zagreb, 20, 175–189.
Van Straaten, L. M. J. U. (1970): Holocene and Late – Pleistocene sedimentation in the
Adriatic Sea, Geol. Rundsch, 60/1, 106–131.
Weaver, A. J., Eby, M., Fanning, A. F., Wiebe, E. C. (1998): Simulated influence of
carbon dioxide, orbital forcing and ice sheets on the climate of the Last glacial
Maximun, Nature, 394, 847–853.
Woodward, J. C. (Ed.) (2009): The Physical Geography of the Mediterranean, Oxford
University Press.
Neki osnovni pokazatelji horizontalnih struktura
krajobraza junog dijela otoka Visa, Hrvatska
SAETAK. Ovo istraivanje se temelji na primjeni krajobrazne metrike u GIS okruenju za odreðivanje osnovnih obiljeja horizontalnih krajobraznih struktura junog
dijela otoka Visa, u Hrvatskoj. Pejzani elementi (ili vrste geokompleksa) odreðene
su na temelju njihovih abiotièkih (litološka i geomorfološka obiljeja) i biotièkih elemenata (prirodni biljni pokrov). U obzir je uzet i antropogeni utjecaj tijekom povijesno-geografskog razvoja (poljoprivredna zemljišta i graðevinska podruèja). Pomoæu GIS alata, preklopljena su tri sloja abiotièkih i biotièkih parametara (litologija, nagibi padina i vrste biljnog pokrova) i dobiveno je 2556 osnovnih jedinica
(geokompleksi). Generalizacijom ovih osnovnih jedinica po kriteriju sliènosti omoguæeno je izdvajanje 132 vrsta geokompleksa. Ove vrste predstavljaju uopæene homogene prostorne jedinice koje su bile temelj za sve daljnje analize. U narednoj fazi,
metrika je krajolika primijenjena kako bi se utvrdile osnovne karakteristike horizontalne strukture krajolika: ukupna površina svake vrste geokompleksa (ukljuèujuæi i
manje elemenate ili osnovne geokomplekse ukljuèene u svaku vrstu), uèestalost, prosjeène površine pojedinih geokompleksa unutar vrste i indeks prostorne varijabilnosti. Glavni ciljevi istraivanja su precizno odreðivanje abiotièkih i biotièkih obiljeja
elemenata krajolika, njihova prostorna struktura i meðusobni odnosi, klasifikacija,
tipologija i utvrðivanje postojanja specifiènih dominantnih i nedominatnih vrsta
geokompleksa. Rezultati bi trebali posluiti kao metodološki okvir za procjenu trenutnog stanja i buduæih razvojnih trendova krajobraznih elemenata istraivanog
podruèja. Oni se mogu primijeniti u planiranju i oèuvanju krajolika kako junog
dijela otoka Visa, tako i drugih podruèja takoðer.
Kljuène rijeèi: juni dio otoka Visa, horizontalne strukture krajolika, metrika pejzaa, geokompleksi, vrste geokompleksa, tipologija.
Primljeno: 2012-12-20
Prihvaæeno: 2013-03-04
Repaniæ, M. i dr.: Prijedlog gravimetrijske kalibracijske baze …, Geod. list 2013, 2, 93–106
93
UDK 528.27(497.5):528.563.08:528.089.6
Izvorni znanstveni èlanak
Prijedlog gravimetrijske kalibracijske baze
Republike Hrvatske
Marija REPANIÆ, Ilija GRGIÆ, Tomislav BAŠIÆ – Zagreb1
SAETAK. U radu je dan prijedlog slubene kalibracijske baze Republike Hrvatske
te pomoæne vertikalne kalibracijske baze. Poblie sse saeto navode postupci kalibracije te daje matematièka osnova relevantna za kalibraciju relativnih gravimetara
koji se u Republici Hrvatskoj koriste za izmjeru gravimetrijske osnove. Analizirana
je toènost kalibracije relativnih gravimetara. Nadalje, ispitano je stanje postojeæe kalibracijske baze. Naposljetku, dan je prijedlog nove slubene kalibracijske baze koja
je horizontalna, ali dijelom i vertikalna, te pomoæne vertikalne kalibracijske baze
Republike Hrvatske. Sukladno prijedlogu, slubena kalibracijska baza sastojala bi
se od dvije toèke odreðene apsolutnim, te jedne popunjavajuæe toèke odreðene relativnim gravimetrijskim mjerenjima. Za krajnje toèke predviðene su lokacije u Èakovcu
(ili alternativno Zaboku) i Gospiæu, èiji je procijenjeni raspon ubrzanja sile tee
2993 mms–2 (odnosno 2755 mms–2), uz transport gravimetara autocestom u trajanju
od 3 sata (odnosno 2 i pol sata). Nadalje, pomoæna vertikalna kalibracijska baza
sastojala bi se od dvije toèke odreðene apsolutnim gravimetrijskim mjerenjima, i to
toèke na Medvednici kraj Zagreba te toèke u Zaboku. Procijenjeni raspon ubrzanja
sile tee iznosi 1720 mms–2, uz transport gravimetara upanijskom cestom u trajanju
od 45 minuta. Predloenom slubenom i pomoænom vertikalnom kalibracijskom bazom omoguæilo bi se znatno poboljšanje toènosti kalibracije relativnih gravimetara.
Kljuène rijeèi: kalibracija relativnih gravimetara, gravimetrijska kalibracijska baza,
relativna gravimetrija, Scintrex Autograv CG 3/3M, CG-5.
1. Uvod
Kao pripremu za novi ciklus apsolutne gravimetrijske izmjere gravimetrijske
mree 0. reda, Hrvatski geodetski institut (u nastavku HGI) je 2010. godine za
potrebe Dravne geodetske uprave (u nastavku DGU) izradio studiju o stanju i
prijedlog za dopunu gravimetrijske mree 0. reda i gravimetrijske kalibracijske
1
mr. sc. Marija Repaniæ, Dravna geodetska uprava, Gruška 20, HR-10000 Zagreb, Croatia,
e-mail: [email protected],
dr. sc. Ilija Grgiæ, Dravna geodetska uprava, Gruška 20, HR-10000 Zagreb, Croatia, e-mail: [email protected],
prof. dr. sc. Tomislav Bašiæ, Geodetski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu, Kaèiæeva 26, HR-10000 Zagreb, Croatia,
e-mail: [email protected].
94
Repaniæ, M. i dr.: Prijedlog gravimetrijske kalibracijske baze …, Geod. list 2013, 2, 93–106
baze Republike Hrvatske. Studijom je utvrðeno da gravimetrijska mrea 0. reda
obuhvaæa nedovoljan broj (èetiri) pouzdano odreðenih apsolutnih toèaka koje zadovoljavaju meðunarodne kriterije za stabilizaciju apsolutnih gravimetrijskih toèaka. Takoðer, apsolutna gravimetrijska mjerenja na toèkama 0. reda obavljena
su prije 12, odnosno 16 godina (ovisno o toèki) pa je nuno što prije obaviti novu
seriju apsolutnih mjerenja. Nadalje, dan je prijedlog dopune gravimetrijske mree
0. reda èetirima (ili alternativno trima) novim toèkama i predloena je jedna lokacija za izmještanje postojeæe toèke. Prijedlogom za dopunu vodilo se raèuna da
toèke gravimetrijske mree 0. reda ujedno poslue i za uspostavu nove horizontalne i vertikalne gravimetrijske kalibracijske baze, te da omoguæe uspostavu jedne
do dvije postaje Europske kombinirane geodetske mree (engl. European Combined Geodetic Network – ECGN) na hrvatskom teritoriju. U ovom radu dan je pregled èinjenica relevantnih za uspostavu horizontalne i vertikalne gravimetrijske
kalibracijske baze utvrðenih studijom.
2. Kalibracija relativnih gravimetara
Kalibracijom relativnih gravimetara odreðuju se parametri kalibracijske funkcije
kojom se jedinice gravimetra (engl. counter units CU) pretvaraju u jedince
ubrzanja sile tee, tj. ms–2 (Torge 1989). Kalibracijska funkcija moe se odrediti
na temelju laboratorijskih mjerenja (što ne daje rezultat zadovoljavajuæe preciznosti) ili mjerenja na kalibracijskoj bazi ili sustavu. Takoðer, ako se raspolae priblinim vrijednostima parametara kalibracijske funkcije, popravke linearnog èlana kalibracijske funkcije moguæe je odrediti u okviru izjednaèenja gravimetrijske
mree. Kalibracijska funkcija mijenja se tijekom vremena zbog promjene svojstava konstrukcijskih elemenata gravimetra.
Pravilnik o naèinu izvoðenja osnovnih geodetskih radova (NN 87/2009) propisuje
da je relativne gravimetre kojima se obavljaju mjerenja pri razvoju gravimetrijske
mree I. i II. reda potrebno kalibrirati na slubenoj kalibracijskoj bazi Republike
Hrvatske neposredno prije i nakon mjerne kampanje.
2.1. Kalibracijska funkcija relativnih gravimetara
Ako se zanemari ovisnost kalibracijske funkcije o vremenu, opæi oblik kalibracijske funkcije glasi (Torge 1989):
g = F ( z ),
(1)
gdje je g ubrzanje sile tee, a z vrijednost oèitanja u mjernim jedinicama gravimetra.
Kalibracijska funkcija relativnih gravimetara koji se danas proizvode: Scintrex
Autograv CG-5 i Autograv CG-3/3M, koji se više ne proizvode, zahvaljujuæi kvarcnom senzoru i elektronièkom ugaðanju, sadri samo linearni èlan (Scintrex
1998; Seigel 1995) pa ima oblik:
F ( z ) = N 0 + Y1 z ,
gdje je N0 nivo instrumenta, a Y1 linearni èlan.
(2)
Repaniæ, M. i dr.: Prijedlog gravimetrijske kalibracijske baze …, Geod. list 2013, 2, 93–106
95
U Republici Hrvatskoj postoje tri takva gravimetra kojima se obavljaju mjerenja
za potrebe uspostave i odravanja gravimetrijske osnove: dva do studenoga 2010.
u vlasništvu HGI-a, danas u vlasništvu DGU-a (CG-3M), i jedan u vlasništvu Geodetskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu (CG-5). Iako se više ne proizvode, u svijetu se još uvijek koriste i astazirani relativni gravimetri s metalnom oprugom:
LaCoste & Romberg modeli G i D, kojih kalibracijska funkcija nije linearna, veæ se
sastoji od polinoma, najèešæe, treæeg stupnja i periodiènih èlanova (Torge 1989;
IAG, SSG 3.37 1983; LaCoste & Romberg 2004). Meðutim, takvi se gravimetri u
Republici Hrvatskoj ne koriste pri izmjeri gravimetrijske osnove.
2.2. Odreðivanje kalibracijske funkcije na kalibracijskoj bazi
Na kalibracijskim bazama toèke s poznatim vrijednostima ubrzanja sile tee mogu
se protezati u smjeru sjever–jug. U tom se sluèaju koristi promjena ubrzanja sile
tee s promjenom geodetske širine. Takve se kalibracijske baze nazivaju horizontalnima. Takoðer, za kalibracijsku bazu moe se koristiti i promjena ubrzanja sile tee
s promjenom visine. Takve kalibracijske baze nazivaju se vertikalnima, a njihove
toèke rasporeðene su po padini nekog brda ili planine, ili uzdu visokih zgrada.
Prednost je vertikalnih kalibracijskih baza u manjoj udaljenosti izmeðu toèaka, èime se smanjuje utjecaj šokova i vibracija tijekom transporta na toènost mjerenja.
Meðutim, nagle promjene temperature i atmosferskog tlaka pri mjerenju u planinskom podruèju, te gibanje zgrade i mikroseizmika ljudi pri mjerenju u visokim
zgradama, mogu narušiti toènost mjerenja (Torge 1989). Takoðer, kako s visinom
dolazi do promjena atmosferskog tlaka, mogu se pojaviti problemi pri kalibraciji
starijih instrumenata kojima je oslabila zaštita od prodora vanjskog zraka.
Ovisno o rasponu i toènosti kalibracijske baze te o unutarnjem rasponu izmeðu toèaka moguæe je odrediti linearne, nelinearne i periodiène èlanove kalibracijske funkcije.
Prema Torgeu (1989), ako se eli odrediti samo linearni èlan kalibracijske funkcije, potrebno je poznavati vrijednost ubrzanja sile tee na najmanje dvije toèke. Linearni èlan moe se tako odrediti iz poznate razlike ubrzanja sile tee (Dg) i razlike oèitanja (Dz) na temelju izraza:
Y1 =
Dg
.
Dz
(3)
Dodatne toèke koriste se kako bi se poveæala preciznost odreðenih èlanova te omoguæilo statistièko testiranje signifikantnosti èlanova viših redova.
Danas se ubrzanje sile tee na toèkama kalibracijskih baza odreðuje apsolutnim
gravimetrima. Za odreðivanje vrijednosti ubrzanja sile tee na popunjavajuæim
toèkama kalibracijske baze mogu se koristiti i relativni gravimetri.
2.3. Toènost kalibracije relativnih gravimetara
Relativna toènost linearnog èlana kalibracijske funkcije dobivenog na temelju izraza (3) moe se dobiti na temelju izraza (Torge 1989):
dY1 d( Dg) d( Dz )
=
.
Y1
Dg
Dz
(4)
96
Repaniæ, M. i dr.: Prijedlog gravimetrijske kalibracijske baze …, Geod. list 2013, 2, 93–106
Dakle, kako bi se postigla veæa relativna toènost pri odreðivanju linearnog èlana
kalibracijske funkcije, poeljno je da razlika ubrzanja sile tee na toèkama kalibracijske baze (tj. raspon kalibracijske baze) bude što veæa. Nadalje, relativna
toènost kalibracije ovisi o toènosti i stabilnosti vrijednosti ubrzanja sile tee na
poznatim toèkama odreðenim apsolutnom gravimetrijom te toènosti relativnih
mjerenja (Torge 1989; Timmen i dr. 2006; Flury i dr. 2007).
U svrhu odreðivanja toènosti apsolutnih gravimetara Meðunarodna udruga za geodeziju (International Association of Geodesy – IAG) svake èetiri godine od 1981.
organizira meðunarodnu usporedbu apsolutnih gravimetara (International Comparison of Absolute Gravimeters – ICAG). Takoðer, regionalne usporedbe apsolutnih
gravimetara provode se i mnogo èešæe (Van Camp i dr. 2003). Razlièiti izvori upuæuju na neslaganja izmeðu razlièitih gravimetara utvrðena usporedbama apsolutnih gravimetara i do 0,13 mms–2 za FG5, a za druge tipove apsolutnih gravimetara i
više (Van Camp i dr. 2003; Vitushkin i dr. 2003). Uklanjanjem razlièitih sustavnih
utjecaja, navedena neslaganja gravimetara FG5 znatno su smanjena, pa prema
aktualnim specifikacijama proizvoðaèa iznose do 0,02 mms–2 (URL 1). Osim toènosti
samih apsolutnih mjerenja, na toènost odreðivanja ubrzanja sile tee na toèkama
kalibracijske baze utjeèe i toènost redukcije na razlièite referentne visine. Ta redukcija se provodi na temelju vertikalnoga gradijenta ubrzanja sile tee odreðenim
na temelju mjerenja relativnim gravimetrima. Prema Timmen i dr. (2006) te Flury
i dr. (2007), toènost ove redukcije na temelju vertikalnoga gradijenta odreðenim relativnim gravimetrom Scintrex CG-3M iznosi 0,03 mms–2.
Toènost relativnih mjerenja ovisi ponajprije o transportnom hodu gravimetra i
elastiènoj histerezi, dakle o uvjetima transporta i vremenskoj udaljenosti izmeðu toèaka. Iako je deklarirana toènost relativnih gravimetara Scintrex CG-3M i CG-5
0,05 mms–2 (Seigel 1995), istraivanja (Flury i dr. 2007) su pokazala da, èak i uz mali
vremenski razmak izmeðu opaanja (10–20 min), trajanje opaanja od minimalno
30 minuta, te višestruko ponavljanje mjerenja kalibracijske baze u jednom danu, toènost mjerenja razlika ubrzanja sile tee na kalibracijskoj bazi iznosi 0,05 – 0,1 mms–2.
Dakle, s obzirom na toènost odreðivanja apsolutnih toèaka te toènost relativnih mjerenja na kalibracijskoj bazi, uz postignutu najvišu toènost apsolutnih i relativnih
mjerenja, raspon izmeðu toèaka kalibracijske baze trebao bi biti najmanje 1000 mms–2,
kako bi se postigla relativna toènost linearnog èlana kalibracijske funkcije od 10–4.
2.4. Kalibracijske baze u Europi
U Njemaèkoj je prije nekoliko godina uspostavljena vertikalna kalibracijska baza
specijalno za kalibraciju relativnih gravimetara Scintrex Autograv CG-3/3M i
CG-5 (Timmen i dr. 2006; Flury i dr. 2007). Baza se sastoji od 4 apsolutne toèke
raspona 5280 mms–2. Zahvaljujuæi tako velikom rasponu i vrlo kratkom vremenu
transporta izmeðu toèaka, na kalibracijskoj bazi moguæe je postiæi relativnu toènost kalibracije 1–2 · 10–5.
Maðarska je kalibracijska baza (Csapó i dr. 2003) horizontalna, a sastoji se od
5 apsolutnih i 8 relativnih toèaka s prosjeènom udaljenosti od 30 km. Raspon baze
je 2100 mms–2, a relativna toènost toèaka je 0,08 – 0,12 mms–2. Dakle, kako bi se
postigla relativna toènost kalibracije od 10–4, toènost relativnih mjerenja trebala
bi iznositi 0,1 mms–2 u najgorem sluèaju.
Repaniæ, M. i dr.: Prijedlog gravimetrijske kalibracijske baze …, Geod. list 2013, 2, 93–106
97
3. Stanje gravimetrijske kalibracijske baze RH
Iako Pravilnik o naèinu izvoðenja osnovnih geodetskih radova (NN 87/2009) propisuje da je relativne gravimetre kojima se obavljaju mjerenja pri razvoju gravimetrijske mree I. i II. reda potrebno kalibrirati na slubenoj kalibracijskoj bazi
Republike Hrvatske neposredno prije i nakon mjerne kampanje, takva kalibracijska baza još uvijek nije u potpunosti uspostavljena. Naime prema Bašiæ i dr.
(2006) kalibracijska baza R. Hrvatske horizontalna je baza koja obuhvaæa 10 toèaka (tablica 1, slika 1). Toèka 66 stara je toèka osnovne gravimetrijske mree bivše
Jugoslavije, èija vrijednost ubrzanja sile tee u IGSN71 sustavu nije odreðena.
Predloena kalibracijska baza ukljuèuje promjenu ubrzanja sile tee s geodetskom
širinom, ali i visinom pa je minimalna vrijednost ubrzanja sile tee upravo na
toèki GT127 na velebitskom prijevoju Mali Alan (visine 1048 m). Raspon kalibracijske baze iznosi 3780 mms–2.
Tablica 1. Toèke horizontalne gravimetrijske kalibracijske baze predloene 2006. godine.
Broj
toèke
j
(HTRS96)
l
(HTRS96)
g
H
(HVRS71) (IGSN71)
[mms–2]
[m]
Dg
(IGSN71)
[mms–2]
Ime
toèke
Red
AGT03
Zagreb –
Puntijarka
0
45°54¢26².3536 15°58¢05².0613
987.689
9 805 104.40
AGT02
Zagreb –
Maksimir
0
45°49¢38².4012 16°01¢11².7829
144.767
9 806 622.59 –1518.19
GT117
Sveta
Nedjelja
I
45°48¢03².0963 15°47¢01².5602
129.406
9 806 583.83
38.76
GT118
Karlovac
I
45°29¢34².7300 15°33¢09².8792
111.865
9 806 386.58
197.25
st. 66
Zagorje
GT125
Plitvièka
Jezera
I
44°52¢56².2139 15°37¢07².3713
578.357
9 804 638.71 1747.87*
GT127
Mali Alan
I
44°17¢24².1893 15°39¢09².2972 1047.833
9 802 842.33
GT130
Vodice
I
43°45¢53².7979 15°47¢57².2764
9 804 952.15 –2109.82
GT132
Vrsine
AGT05E Makarska
37.923
1796.38
I
43°30¢53².0827 16°09¢28².1247
8.576
9 804 649.19
302.96
0
43°17¢30².9682 17°01¢20².0872
8.101
9 804 058.59
590.60
*razlika od toèke GT188
Iako su kao krajnje toèke predloene toèke 0. reda, na jednoj od njih: AGT05E nisu provedena apsolutna gravimetrijska mjerenja. Zbog toga Bašiæ i dr. (2006)
predviða ponovnu uspostavu apsolutne gravimetrijske toèke na tom podruèju i/ili
produljenje kalibracijske baze do Dubrovnika, tj. toèke AGT06. U sluèaju uspostave apsolutne gravimetrijske toèke, nuno je odabrati novu lokaciju jer toèka
AGT05E ne zadovoljava uvjete za stabilizaciju apsolutnih gravimetrijskih toèaka
s obzirom na velièinu prostorije.
K tome, iako su krajnje toèke predloene baze u smislu protezanja sjever – jug
toèke AGT03 i AGT05E, krajnje toèke raspona ubrzanja sile tee (tj. toèke s
maksimalnom i minimalnom vrijednošæu) upravo su toèke AGT02 (Maksimir) i
98
Repaniæ, M. i dr.: Prijedlog gravimetrijske kalibracijske baze …, Geod. list 2013, 2, 93–106
Slika 1. Horizontalna kalibracijska baza RH predloena 2006. godine.
GT127 (Mali Alan). Meðutim, kako toèka AGT02 ne zadovoljava meðunarodne
kriterije za stabilizaciju apsolutnih gravimetrijskih toèaka, apsolutna gravimetrijska mjerenja obavljena su nešto slabijom preciznošæu u odnosu na ostale apsolutne toèke, dok na toèki GT127 nisu obavljena, niti ih je moguæe obaviti. Naime,
osim što u blizini toèke GT127 ne postoji nikakav objekt pogodan za stabilizaciju
apsolutne toèke, do prijevoja Mali Alan vodi neasfaltirana cesta koja nije pogodna
za prijevoz apsolutnih gravimetara, niti za izvoðenje dovoljno toènih relativnih
gravimetrijskih mjerenja. Vrijednosti ubrzanja sile tee na toèkama I. reda kalibracijske baze odreðene su samo u sklopu izjednaèenja osnovne gravimetrijske mree Republike Hrvatske (u nastavku OGM), u koje stara toèka 66 nije
ukljuèena.
Kako je raspon kalibracijske baze manji od raspona OGM-a, vrijednosti ubrzanja
sile tee na toèkama baze potrebno je odrediti toènije od same izmjere mrea I. i
99
Repaniæ, M. i dr.: Prijedlog gravimetrijske kalibracijske baze …, Geod. list 2013, 2, 93–106
II. reda. To se ponajprije odnosi na pouzdanost apsolutnih mjerenja, ali i relativnih mjerenja u svrhu odreðivanja vrijednosti na popunjavajuæim toèkama, kao i
relativnih mjerenja u svrhu odreðivanja vertikalnih gradijenata.
Moe se zakljuèiti da poznate vrijednosti ubrzanja sile tee na toèkama predloene kalibracijske baze nisu dovoljno pouzdane. Naime, apsolutna mjerenja na
toèkama AGT02 i AGT03 obavljena su prije 14 godina. K tome, vrijednost ubrzanja sile tee na toèki AGT02 odreðena je s nešto slabijom preciznošæu. Na ostalim
toèkama obavljena su samo relativna mjerenja pa je njihova vrijednost odreðena u
sklopu izjednaèenja OGM-a (dakle, nedovoljno pouzdano za toèke kalibracijske
baze), dok na toèki 66 vrijednost ubrzanja sile tee u IGSN71 sustavu uopæe nije
odreðena (Bašiæ i dr. 2006).
Pomoæu internetskog servisa ViaMichelin (URL 2) procijenjena je cestovna udaljenost izmeðu toèaka predloene kalibracijske baze, kao i trajanje putovanja osobnim automobilom (tablica 2). S obzirom na procijenjeno trajanje transporta, ali i na
uvjete transporta (pogotovo za toèku GT127 na Malom Alanu) teško je oèekivati da
æe se na predloenoj kalibracijskoj bazi moæi ostvariti primjerena kontrola hoda, a
samim time i potrebna toènost relativnih gravimetrijskih mjerenja.
Tablica 2. Udaljenosti izmeðu toèaka horizontalne kalibracijske baze predloene 2006.
godine.
Broj toèke
AGT03
g
(IGSN71)
[mms–2]
Dg
(IGSN71)
[mms–2]
Zraèna
udaljenost
[km]
Cestovna
udaljenost
[km]
Vremenska
udaljenost
[hh:mm]
9 805 104.40
AGT02
9 806 622.59
–1518.19
9.76
25
1:30
GT117
9 806 583.83
38.76
18.59
30
0:45
GT118
9 806 386.58
197.25
38.67
55
0:45
30
0:30
stara 66
GT125
9 804 638.71
1747.87*
68.07*
55
0:45
GT127
9 802 842.33
1796.38
65.86
90
1:45
GT130
9 804 952.15
–2109.82
59.52
130
1:45
GT132
9 804 649.19
302.96
40.12
60
1:00
AGT05E
9 804 058.59
590.60
74.26
ukupno
3780.26
90
1:45
565
10:30
*razlika od toèke GT188
Kako horizontalna kalibracijska baza još nije uspostavljena, kalibracija relativnih
gravimetara prije i nakon svake mjerne kampanje obavlja se na provizornoj vertikalnoj kalibracijskoj bazi koju èine gravimetrijske toèke 0. reda AGT02 (Zagreb –
Maksimir) i AGT03 (Zagreb – Puntijarka). Slika 2 i slika 3 prikazuju promjene
kalibracijskih konstanti odreðenih na provizornoj vertikalnoj kalibracijskoj bazi
dvaju relativnih gravimetara Scintrex Autograv CG-3M u vlasništvu DGU-a
100
Repaniæ, M. i dr.: Prijedlog gravimetrijske kalibracijske baze …, Geod. list 2013, 2, 93–106
Slika 2. Kalibracijska konstanta gravimetra HGI-1.
Slika 3. Kalibracijska konstanta gravimetra HGI-2.
(nekad u vlasništvu HGI-a) od poèetka njihova rada do 2010. godine. S tim da je
2002. godine gravimetar HGI-1 kalibriran na kalibracijskoj bazi Scintrexa u Kanadi. Skokovi koji se daju primijetiti iz grafièkog prikaza promjena kalibracijskih
konstanti preveliki su da bi se pripisali samo realnoj promjeni mjernog sustava
gravimetra (deklarirana promjena linearne kalibracijske konstante je 1 do 2 ppm
po danu (Scintrex 1998)). Nadalje, skokovi su najèešæe istog trenda kod oba gravimetra, ali ne i istih iznosa. Na temelju navedenog, moe se zakljuèiti da su skokovi vjerojatno uzokovani neprimjerenim naèinom kalibracije, a ne nestabilnošæu
gravimetara. Uzrok takvom ponašanju kalibracijskih konstanti gravimetara još
uvijek nije do kraja razjašnjen. Naime, struènjaci HGI-a sumnjali su u nestabilnost vrijednosti ubrzanja sile tee na toèki AGT02 (Zagreb – Maksimir) i na nedostatnu toènost relativnih mjerenja, zbog loših uvjeta transporta gravimetara.
Meðutim, za sada još neobjavljena istraivanja obavljena u HGI-u pokazuju da bi
uzrok takvom kolebanju kalibracijskih konstanti mogao biti sustavni utjecaj
atmosferskog tlaka, koji je izraen pogotovo kod gravimetra HGI-1.
Repaniæ, M. i dr.: Prijedlog gravimetrijske kalibracijske baze …, Geod. list 2013, 2, 93–106
101
Iako uzrok opisanom ponašanju kalibracijskih konstanti gravimetara još uvijek
nije potvrðen, ono neosporno upuæuje na nuno odreðivanje kalibracijskih konstanti u okviru izjednaèenja osnovne gravimetrijske mree, kako bi se one odredile na temelju što više mjerenja i na temelju što više toèaka s poznatom vrijednosti
ubrzanja sile tee. Takvo rješenje prihvatljivo je dok se ne uspostavi primjerena
kalibracijska baza i ne propišu odgovarajuæi mjerni i raèunski postupci kalibriranja relativnih gravimetara te dok se ne obave potrebna istraivanja sustavnih
utjecaja atmosferskih èimbenika na oèitanja relativnih gravimetara.
Na temelju opisanog stanja gravimetrijske kalibracijske baze RH predloene
2006. godine, mogu se donijeti sljedeæi zakljuèci:
• Vrijednosti ubrzanja sile tee na toèkama horizontalne kalibracijske baze predloene 2006. godine nisu dovoljno pouzdano odreðene.
• Horizontalna kalibracijska baza predloena 2006. godine nepovoljna je za preciznu relativnu gravimetrijsku izmjeru zbog duljine i kvalitete puta izmeðu
toèaka.
• Provizorna vertikalna kalibracijska baza na kojoj se obavlja kalibracija relativnih gravimetara od 2002. godine ne omoguæuje odreðivanje kalibracijskih konstanti s potrebnom pouzdanošæu.
4. Prijedlog nove gravimetrijske kalibracijske baze RH
Kako se u R. Hrvatskoj pri uspostavi gravimetrijske osnove koriste samo relativni
gravimetri Scintrex CG-3M, odnosno CG-5, s kvarcnim senzorom, kojih je kalibracijska funkcija linearna, dovoljno je uspostaviti kalibracijsku bazu s dvije krajnje
toèke odreðene apsolutnim gravimetrima te po potrebi meðutoèkama odreðenim
visokopreciznim relativnim gravimetrijskim mjerenjima.
Pri odabiru lokacija za gravimetrijske toèke koje æe biti sastavni dio horizontalne ili
vertikalne kalibracijske baze, treba voditi raèuna da se apsolutnim toèkama pokrije
što veæi raspon ubrzanja sile tee, a da pritom trajanje transporta gravimetara bude
što kraæe, te da uvjeti transporta budu povoljni za relativnu gravimetriju. Pritom
treba iskoristiti prednost autoceste Zagreb – Ravèa, koja prilikom prošlog prijedloga
horizontalne kalibracijske baze (Bašiæ i dr. 2006) još nije bila izgraðena.
4.1. Kalibracijska baza RH
S obzirom na raspon geodetske širine koji R. Hrvatska pokriva, OGM pokriva relativno veliki raspon ubrzanja sile tee (4334 mms–2). Uzrok je toga velika reljefna
razvijenost. Tako je npr. toèka s minimalnom vrijednošæu ubrzanja sile tee upravo
GT127, toèka na velebitskom prijevoju Mali Alan. Zbog visine toèke od 1048 m,
ubrzanje sile tee na toj toèki èak je 716 mms–2 manje od najjunije toèke OGM-a
GT136 u Popoviæima. Meðutim, lokacije s minimalnom vrijednošæu ubrzanja sile
tee nalaze se u najèešæe u nepristupaènim podruèjima u odnosu na lokacije na sjeveru, kojih je vrijednost ubrzanja sile tee maksimalna, pa kao takve nisu pogodne
za uspostavu kalibracijske baze. Lokacije su ili povezane lošim cestama (npr. Mali
Alan), ili su pak smještene relativno blizu autoceste, ali je cestovna udaljenost
102
Repaniæ, M. i dr.: Prijedlog gravimetrijske kalibracijske baze …, Geod. list 2013, 2, 93–106
tolika da onemoguæuje višestruka ponavljanja relativnih gravimetrijskih mjerenja
tijekom jednog dana (npr. Makarska, Dubrovnik). Lokacija predloena za apsolutnu gravimetrijsku toèku AGT09 u Gospiæu pokazala se kao idealan kompromis.
Vremenska udaljenost od lokacija predloenih za apsolutne toèke na sjeveru
(AGT07 u Èakovcu i AGT08 u Zaboku) relativno je mala, dok je raspon ubrzanja sile tee, zbog visine lokacije u Gospiæu od priblino 560 m dovoljno velik (tablica 4).
Sukladno navedenom i u skladu s prijedlogom dopune gravimetrijske mree 0. reda, za krajnje toèke slubene kalibracijske baze Republike Hrvatske predlau se
nove toèke gravimetrijske mree 0. reda. Poblie, predlau se apsolutna gravimetrijska toèka AGT07 u Èakovcu (ako bude uspostavljena) ili AGT08 u Zaboku (u
sluèaju da toèka u Èakovcu ne bude uspostavljena) te apsolutna gravimetrijska
toèka AGT09 u Gospiæu (slika 4, tablica 3, tablica 4). Cestovna udaljenost izmeðu
toèaka predloene kalibracijske baze i trajanje putovanja osobnim automobilom
procijenjena je pomoæu internetskog servisa ViaMichelin (URL 2). Radi kontrole
hoda relativnih gravimetara, predloena je i jedna meðutoèka GT160 u Bosiljevu,
i to crkva sv. Mavre. Njezinu vrijednost ubrzanja sile tee bit æe potrebno naknadno odrediti višestrukim relativnim gravimetrijskim mjerenjima.
Slika 4. Prijedlog slubene kalibracijske baze RH (lijevo: verzija A, desno: verzija B).
Treba imati na umu da ovakva kalibracijska baza, iako je horizontalna (jer se promjena ubrzanja sile tee postie s promjenom geodetske širine), ukljuèuje i promjenu
ubrzanja sile tee s promjenom visine. Zbog toga je, prije uspostave same kalibracijske baze, potrebno ispitati utjecaj promjene atmosferskog tlaka na oèitanja relativnih
gravimetara, na koji upuæuju istraivanja obavljena u HGI-u. Opisanu kalibracijsku
bazu moguæe je dodatno proširiti do predloene lokacije apsolutne gravimetrijske
toèke AGT10 u Splitu. Meðutim, takvim produljenjem raspon ubrzanja sile tee poveæao bi se samo za priblino 326 mms–2, dok bi se transport gravimetara produljio za
220 km, odnosno 2 sata i 15 minuta (ne raèunajuæi potrebnu dodatnu meðutoèku).
Dakle, takvo produljenje isplati se samo ako se eventualni sustavni utjecaj promjene
atmosferskog tlaka na oèitanja gravimetara ne moe ukloniti ni modelirati.
103
Repaniæ, M. i dr.: Prijedlog gravimetrijske kalibracijske baze …, Geod. list 2013, 2, 93–106
Tablica 3. Toèke predloene gravimetrijske kalibracijske baze RH.
Broj
toèke
Ime toèke
Red
H
g
Dg
(HVRS71) (IGSN71) (IGSN71)
(HTRS96) (HTRS96)
[m]
[mms–2]
[mms–2]
j
l
Verzija A: AGT07 – GT160 – AGT09
AGT07a Èakovec
0
46°23’16”
16°26’20”
165
9 807 063
GT160
I
45°24’38”
15°17’19”
201
9 805 869
1194
0
44°33’02”
15°22’22”
560
9 804 070
1799
Bosiljevo
AGT09a Gospiæ – DHMZ
ukupno
2993
Verzija B: AGT08 – GT160 – AGT09
AGT08a Zabok
GT160
0
Bosiljevo
AGT09a Gospiæ – DHMZ
46°01’49”
15°54’35”
160
9 806 825
I
45°24’38”
15°17’19”
201
9 805 869
956
0
44°33’02”
15°22’22”
560
9 804 070
1799
ukupno
2755
Tablica 4. Udaljenosti izmeðu toèaka predloene kalibracijske baze RH.
Dg
(IGSN71)
[mms–2]
Broj toèke
g
(IGSN71)
[mms–2]
AGT07a
9 807 063
GT160
9 805 869
1194
140.59
176
1:45
AGT09a
9 804 070
1799
95.80
126
1:15
302
3:00
103
1:10
Zraèna
udaljenost
[km]
Cestovna
udaljenost
[km]
Vremenska
udaljenost
[hh:mm]
Verzija A: AGT07 – GT160 – AGT09
ukupno
2993
Verzija B: AGT08 – GT160 – AGT09
AGT08a
9 806 825
GT160
9 805 869
AGT09a
9 804 070
ukupno
956
84.15
1799
95.80
2755
126
1:15
229
2:25
Sukladno predloenoj kalibracijskoj bazi, relativna gravimetrijska mjerenja za potrebe odreðivanja kalibracijske konstante bit æe vremenski zahtjevna. Ako se koristi metoda profila, koja je najmanje vremenski zahtjevna, a kojom se postie najslabija kontrola dnevnog hoda, mjerenja bi trebala trajati najmanje 12 sati. Ako se
koriste toènije metode, mjerenja æe trajati dva ili više dana. Zbog toga nije ekonomièno pri razvoju gravimetrijske mree I. i II. reda prije i nakon svake mjerne
kampanje gravimetre kalibrirati na predloenoj kalibracijskoj bazi, kao što je
propisano Pravilnikom o naèinu izvoðenja osnovnih geodetskih radova (NN
87/2009). U tu se svrhu u nastavku predlae pomoæna relativna kalibracijska baza. Ipak, na predloenoj bazi bit æe potrebno kalibrirati gravimetre periodièno,
prema uputi proizvoðaèa, ili po potrebi ako mjerenja na pomoænoj vertikalnoj kalibracijskoj bazi ukau na znatne promjene kalibracijske konstante.
104
Repaniæ, M. i dr.: Prijedlog gravimetrijske kalibracijske baze …, Geod. list 2013, 2, 93–106
4.2. Pomoæna vertikalna kalibracijska baza RH
Do sada su se relativni gravimetri prije i nakon svake mjerne kampanje kalibrirali
na provizornoj kalibracijskoj bazi koju èine toèke AGT02 (Zagreb – Maksimir) i
AGT03 (Zagreb – Puntijarka). Predlae se i nadalje za kontrolu kalibracijskih
konstanti prije i nakon mjerne kampanje korištenje vertikalne kalibracijske baze.
Meðutim, zbog neodgovarajuæe stabilizacije toèke AGT02, za novu vertikalnu kalibracijsku bazu predlae se toèka AGT03 i nova toèka AGT08 u Zaboku (tablica
5, tablica 6). Osim što je raspon ubrzanja sile tee predloene vertikalne kalibracijske baze nešto veæi od provizorne baze koja se do sada koristila, cesta je pogodnija za relativna gravimetrijska mjerenja, a transport gravimetara je vremenski
znatno kraæi. Dakle, pretpostavlja se da æe se na toj kalibracijskoj bazi moæi ostvariti bolja toènost odreðivanja kalibracijskih konstanti.
Tablica 5. Toèke predloene vertikalne gravimetrijske kalibracijske baze RH.
Broj
toèke
Ime toèke
Red
g
Dg
H
j
l
(HVRS71) (IGSN71) (IGSN71)
(HTRS96) (HTRS96)
[mms–2]
[mms–2]
[m]
AGT08a Zabok
0
46°01¢49²
15°54¢35²
160
9 806 825
AGT03
0
45°54¢26²
15°58¢05²
988
9 805 104
Zg – Puntijarka
1720
Tablica 6. Udaljenosti izmeðu toèaka predloene vertikalne kalibracijske baze RH.
Broj toèke
g
(IGSN71)
[mms–2]
AGT08a
9 806 825
AGT03
9 805 104
Dg
(IGSN71)
[mms–2]
Zraèna
udaljenost
[km]
Cestovna
udaljenost
[km]
Vremenska
udaljenost
[hh:mm]
1720
14.38
27
0:45
4.3. Nastavak radova na uspostavi kalibracijske baze RH
Prije uspostave novih toèaka gravimetrijske mree 0. reda trebalo bi za svaku lokaciju zatraiti mišljenje Hrvatskoga geološkog instituta o stabilnosti lokacija, te
provesti testna relativna gravimetrijska mjerenja. Tim mjerenjima trebala bi se
ispitati sezonska stabilnost predloenih lokacija te utvrditi s kojom je toènošæu
moguæe obaviti relativna gravimetrijska mjerenja na kalibracijskim bazama. Nadalje, kako istraivanja obavljena u HGI-u pokazuju da je uzrok kolebanja kalibracijskih konstanti gravimetara upravo sustavni utjecaj promjene atmosferskog
tlaka, trebalo bi u što kraæem roku obaviti ispitivanje istog, ali i ostalih sustavnih
utjecaja na oèitanja relativnih gravimetara. Tek na temelju ispitivanja moguæe je
utvrditi mogu li se relativni gravimetri Scintrex CG-3M/5 kalibrirati na kalibracijskim bazama koje ukljuèuju promjenu ubrzanja sile tee s visinom ili je potrebno
kalibrirati ih na horizontalnim bazama. Takoðer, na temelju rezultata ispitivanja
treba propisati odgovarajuæe mjerne i raèunske postupke kalibriranja relativnih
gravimetara.
Repaniæ, M. i dr.: Prijedlog gravimetrijske kalibracijske baze …, Geod. list 2013, 2, 93–106
105
5. Zakljuèak
Uspostava nove slubene kalibracijske baze Republike Hrvatske, sukladno opisanom prijedlogu, omoguæila bi znatno poboljšanje toènosti kalibracije u odnosu na
raniji prijedlog kalibracijske baze, uz neusporedivo manje troškove terenskih radova. To proizlazi iz znatnog smanjenja vremena transporta gravimetara i mjerenja te poboljšanja kvalitete transporta, unatoè smanjenju raspona ubrzanja sile
tee od 20%. Iako bi danim prijedlogom opseg terenskih radova bio znatno smanjen u odnosu na ranije predloenu kalibracijsku bazu, kalibracija relativnih gravimetara pri razvoju mree I. i II. reda prije i nakon svake mjerne kampanje na
takvoj kalibracijskoj bazi nije ekonomièna. U tu svrhu predloena je pomoæna kalibracijska vertikalna baza. Sukladno prijedlogu, na slubenoj bazi relativni gravimetri kalibrirali bi se periodièno prema uputi proizvoðaèa te po potrebi, ako mjerenja na pomoænoj kalibracijskoj bazi ukau na znatne promjene kalibracijske
konstante. Dakle, pomoæna vertikalna kalibracijska baza zamijenila bi provizornu
kalibracijsku bazu koja je u upotrebi. Time bi se takoðer omoguæilo poboljšanje
toènosti kalibracije, zbog smanjenja vremena transporta gravimetara i poboljšanja
kvalitete istog te nešto veæeg raspona ubrzanja sile tee, ali i zbog toga što bi se
apsolutne vrijednosti ubrzanja sile tee mogle odrediti s veæom pouzdanošæu.
NAPOMENA. Rad je nastao na temelju istraivanja obavljenog u Hrvatskom geodetskom institutu i ne predstavlja slubeni stav Dravne geodetske uprave.
Literatura
Bašiæ, T., Markovinoviæ, D., Rezo, M. (2006), Osnovna gravimetrijska mrea Republike
Hrvatske, Geodetski list, 2, 73–91.
Csapó, G., Kis, M., Völgyesi, L. (2003): Different adjustment methods for the Hungarian
part of the unified European Gravity Network, 23. IUGG-ov generalni skup, 2003,
Sapporo, Japan.
Flury, J., Peters, T., Schmeer, M., Timmen, L., Wilmes, H., Falk, R. (2007): Precision
gravimetry in the new Zugspitze gravity meter calibration system, Proceedings of
IAG Gravity Field Service Symposium Istanbul 2006.
IAG, SSG 3.37 (1983): Report on High Precision Gravimetry, Volume II, Institut für
Angewandte Geodäsie, Frankfurt a.M.
LaCoste & Romberg (2004): Instruction Manual Model G & D Gravity Meters, LaCoste
& Romberg, Austin, Texas, SAD.
Narodne novine (87/2009): Pravilnik o naèinu izvoðenja osnovnih geodetskih radova,
Dravna geodetska uprava, Zagreb.
Scintrex (1998): CG-3/3M Gravity Meter User’s Guide, Scintrex Limited, Canada.
Seigel, H. O. (1995): High Prevision Gravity Survey Guide, Scintrex Limited, Canada.
Timmen, L., Flury, J., Peters, T., Gitlein, O. (2006): A new absolute gravity base in the
German Alps, u: M. Hvodara and I. Kohúh (urednici): Contributions to Geophysics and Geodesy, Vol. 36, 2nd Workshop on International Gravity Field
Research (specialno izdanje).
106
Repaniæ, M. i dr.: Prijedlog gravimetrijske kalibracijske baze …, Geod. list 2013, 2, 93–106
Torge, W. (1989): Gravimetry, de Gruyter, Berlin – New York.
Van Camp, M., Hendrickx, M., Richard, P., Thies, S., Hinderer, J., Amalvict, M., Luck,
B., Falk, R. (2003): Comparisons of the FG5#101, #202, #206 and #209 absolute
gravimeters at four different European sites, u Proc. IMG-2002 (Instrumentation
and Metrology in Gravimetry) Cahiers du Centre Européen de Géodynamique et de
Séismologie, Luxembourg.
Vitushkin, L., Jiang, Z., Becker, M., Francis, O. (2003): Analysis of the results of the
Sixth International Comparison of Absolute Gravimeters ICAG-2001, Gravity and
Geoid 2002, ZITI.
URL 1: FG5 Features and Specifications, http://www.microglacoste.com/fg5specs.htm,
(28.1.2010.).
URL 2: ViaMichelin – Internetski servis za planiranje cestovnih putovanja,
http://www.viamichelin.com/web/Itineraires, (4.2.2010.).
Proposal of Gravity Calibration Line
of the Republic of Croatia
ABSTRACT. The paper depicts proposal of gravity calibration line of the Republic of
Croatia and auxiliary vertical calibration line. Particularly, the paper leys down procedures of relative gravity meter calibration and gives relevant mathematical foundation, with respect to relative gravity meters used for fundamental gravity survey in
the Republic of Croatia. The accuracy of relative gravity meter calibration has been
analysed. Furthermore, present calibration line has been examined. At last, proposal
of new gravity calibration line of the Republic of Croatia, which is horizontal, but
partly vertical also, is given, as well as auxiliary vertical calibration line. In accordance, gravity calibration line should comprise two absolute and one intermediate
relative gravity station. As extreme stations, locations in Èakovec (or alternatively
Zabok) and Gospiæ are foreseen. Predicted gravity range amounts 2993 mms–2 (or
alternatively 2755 mms–2), with transport time of 3 hours on highway (or alternatively 2 and a half). Furthermore, auxiliary vertical calibration line should comprise
two absolute stations: one on mountain Medvednica near Zagreb and other in Zabok.
Predicted gravity range amounts 1720 mms–2, with transport time of 45 minutes on
district road. Proposal should provide significant increase in calibration accuracy of
relative gravity meters.
Keywords: relative gravity meter calibration, gravity calibration line, relative gravimetry, Scintrex Autograv CG 3/3M, CG-5.
Primljeno: 2013-01-22
Prihvaæeno: 2013-03-06
Marjanoviæ Kavanagh, R.: Instrumenti na stanici za praæenje …, Geod. list 2013, 2, 107–118
107
UDK 528.563:681.783:550.831:543.42:550.34.06
Izvorni znanstveni èlanak
Instrumenti na stanici za praæenje disanja
Zemljine kore na RGN fakultetu Zagreb
Radovan MARJANOVIÆ KAVANAGH – Zagreb1
SAETAK. Na RGN fakultetu u Zagrebu prvi je put u našoj zemlji uspješno puštena
u pogon stanica za praæenje disanja Zemljine kore. U pogon stanice ukljuèeni su razlièiti mjerni instrumenti: Permanentna Trimble GNSS-stanica, vertikalni ekstenzometar, dvokomponentni tiltmetar, jednokomponentni tiltmetar i stacionarni gravimetar
LaCoste & Romberg ET 16. GNSS-antena postavljena je na stup na terasi iznad rudarskog okna i antenskim kabelom spojena na prijamnik koji je uz pomoæ LAN-mree
povezan s centralnim raèunalom. Svi ostali mjerni ureðaji spojeni su na data-logger
koji je takoðer pomoæu LAN-mree povezan s centralnim raèunalom. U istom prostoru
gdje je postavljen data-logger smješteni su svi kontrolni ureðaji potrebni za rad tih instrumenata. Kod gravimetra, tiltmetra i vertikalnog ekstenzometra primijenjeni su kapacitivni senzori, a kod gravimetra je na iste ploèe kondenzatora prikljuèena i elektrostatièka povratna veza. Svi ti elektronièki ureðaji vlastite su konstrukcije. Signali s
mjernih instrumenata direktno se ili preko niskopropusnih Butterworthovih filtara
(strmine 18 dB/oktavi i vremenske konstante 100 s) dovode na data-logger. Uz signale
sa spomenutih mjernih ureðaja prikupljaju se takoðer i podaci sa senzora tlaka zraka
(digitalni barometar) te registrira temperatura u gravimetru, kuæištu elektronike kapacitivnog senzora tiltmetara, a takoðer temperatura prostora mjernih ureðaja i rudarskog okna. Na displeju raèunala moguæe je praæenje registracija, koje se uzorkuju
svake sekunde, uz Flukeov grafièki program Trend-link, a za obradu drugim standardnim statistièkim programima podaci mjerenja pohranjuju se u CSV ASCII kodu.
Predviðeno je da se mjerni podaci registrirani kao vremenski nizovi statistièki obrade
i primijeni Fourierova spektralna analiza sadraja registracije te korelacijska i krina
kovarijantna analiza. Posebno je znaèenje tih istraivanja u tome što æe se na temelju
mjerenja i registracija vremenskih nizova prvi put u našoj zemlji preciznim stacionarnim gravimetrom odrediti realni parametri elastiènosti Zemlje i njihova odstupanja
od teorijskih parametara, a ujedno i maksimalne amplitude plimnih valova za tu lokaciju. Isto je tako posebno vaan egzaktni postupak odreðivanja vlastite frekvencije
zgrade, što æe u buduæem sustavu zaštite od potresa morati postati jedan od standardnih postupaka pri zoniranju hazarda zgrada u gradovima.
Kljuène rijeèi: gravimetar, 2-komponentni tiltmetar, vertikalni ekstenzometar, kapacitivni senzor, Fourierova spektralna analiza, korelacijska analiza,
kovarijantna analiza, parametri elastiènosti Zemlje, vlastita frekvencija zgrada, registracije potresa i mikroseizmike.
1
Prof. dr. sc. Radovan Marjanoviæ Kavanagh, Rudarsko-geološko-naftni fakultet Sveuèilišta u Zagrebu, Pierottijeva 6, HR-10000 Zagreb, Croatia, e-mail: [email protected].
108
Marjanoviæ Kavanagh, R.: Instrumenti na stanici za praæenje …, Geod. list 2013, 2, 107–118
1. Uvod
Pod utjecajem privlaèenja Mjeseca, Sunca i drugih planeta, površina Zemlje se
kontinuirano ali periodièno deformira. Kako se promatraèi nalaze na površini koja mijenja svoj oblik, nije moguæe izravnim promatranjem uoèiti fenomen plime i
oseke èvrste Zemlje kao npr. promjene vodostaja velikih vodenih površina. Fenomen plime i oseke èvrste Zemlje poznat pod nazivom disanje Zemljine kore moguæe je registrirati posredno mjerenjem promjena ubrzanja sile tee ili pak iznimno
preciznim direktnim mjerenjima promjena nagiba ili mjerenjem promjena dimenzija. Plimne valove moguæe je vrlo precizno predvidjeti i modelirati pa se usporedbom s podacima dobivenim realnim mjerenjima moe zakljuèivati o mnogim fizikalnim svojstvima kao o elastiènim parametrima Zemlje, o rasporedu masa i dr.
2. Instrumenti na stanici
Na RGN fakultetu u Zagrebu prvi je put u našoj zemlji u probni pogon uspješno
puštena stanica za praæenje disanja Zemljine kore. Slièan je projekt zapoèet prije
više godina (Èoliæ 1980) u kojem je sudjelovao i autor, no projekt uspostave stanice za disanje Zemljine kore (tada u Kašini kraj Zagreba) zbog raznih objektivnih
razloga nije mogao biti ostvaren. Tek je u novije vrijeme nabavom novih i razvojem vlastitih mjernih ureðaja moguæe ostvariti takva istraivanja. Posebno je znaèenje te stanice i rezultata stvarnih mjerenja u tome što se prvi put u našoj zemlji
direktno preciznim stacionarnim gravimetrom odreðuju elastièni parametri Zemlje. Takoðer je prihvaæen vaan princip u primjeni skupe i sloene mjerne tehnike
da se isti mjerni ureðaji mogu upotrebljavati na više lokacija i time prikupiti meðusobno usporedivi podaci mjerenja.
U probni pogon na RGN fakultetu ukljuèeni su sljedeæi mjerni ureðaji: Permanentna Trimble GNSS-stanica, vertikalni ekstenzometar, dvokomponentni tiltmetar (vertikalno njihalo s dugom bazom, orijentirano u smjerove istok-zapad
odn. sjever-jug), jedno-komponentni tiltmetar (vertikalno njihalo s kratkom bazom orijentirano u smjeru istok-zapad) i stacionarni gravimetar LaCoste & Romberg, model ET 16.
Za permanentno GNSS-praæenje upotrebljava se prijamnik Trimble SPS 851 s
fiksno postavljenom Zephyr geodetskom antenom. Prijamnik je postavljen u potkrovlju tornja RGN fakulteta, a GNSS-antena postavljena je na metalnom nosaèu
na terasi iznad tornja, koji je smješten iznad rudarskog okna (slika 1, slika 2). Uz
pomoæ 10-metarskog antenskoga kabela antena je prikljuèena na prijamnik unutar zgrade koji je povezan na stalnu LAN-raèunalnu mreu RGN fakulteta. Ostali
mjerni ureðaji smješteni su u podnoju rudarskog okna, a upravljaèki ureðaji i
LaCoste & Romberg, model ET 16 gravimetar postavljeni su u prostor ispred
okna.
Senzor vertikalnog ekstenzometra vlastite je izrade, a konstruiran je kao kapacitivni s tri ploèe. Vanjske ploèe kapacitivnog senzora postavljene su na nosaè
postavljen na 8 mm debelu aluminijsku ploèu koja je pomoæu sidrenih klinova
direktno uèvršæena na betonski zid okna (slika 3). Pomoæu vijaka za podešavanje
moguæe je srednju ploèu senzora tako podesiti da pri mirovanju njihalo slobodno
Marjanoviæ Kavanagh, R.: Instrumenti na stanici za praæenje …, Geod. list 2013, 2, 107–118
Slika 1. GNSS-antena na tornju RGN fakulteta.
Slika 2. Rudarsko okno na RGN fakultetu.
109
110
Marjanoviæ Kavanagh, R.: Instrumenti na stanici za praæenje …, Geod. list 2013, 2, 107–118
Slika 3. Nosaè senzora i vijci za podešavanje.
visi, tj. da srednja ploèa nigdje ne dodiruje nosaè vanjskih ploèa. Kao pomoæ pri
podešavanju i za umjeravanje senzora slue mehanièka mikroura i dvokomponentni osciloskop.
Na srednju (pomiènu) ploèu senzora koja stoji izmeðu vanjskih ploèa elektrièki je
izolirano obješena invarna ica promjera ø 1,0 mm koja slui kao 38-metarska baza ekstenzometra. ica je obješena na vrh rudarskog tornja i visi kroz èitavo rudarsko okno. Na donji kraj nosaèa srednje ploèe takoðer je elektrièki izolirano
obješena ica na koju je obješen uteg mase oko 10 kg. Napajanje vanjskih ploèa
kapacitivnog senzora i mjerni signal sa srednje ploèe oklopljenim se kabelima
dovodi u kuæište u kojem je smještena sva upravljaèka elektronika. U kuæištu
(slika 4) je takoðer smješten ispravljaè za napajanje iz mree i aktivni Butterworthov niskopropusni filtar s moguænošæu izbora triju stupnjeva strmine, ukupno (18 dB/oktavi, T = 100 s).
Tim se vertikalnim ekstenzometrom registriraju relativni vertikalni pomaci, odnosno deformacije ili istezanje zgrade RGN fakulteta koja su veæinom uzrokovana
promjenama vanjske temperature. Tim se ekstenzometrom takoðer registriraju
pomaci uzrokovani mikroseizmikom te razlièitim vertikalnim gibanjima tla uzrokovanim lokalnim ili udaljenim potresima.
Marjanoviæ Kavanagh, R.: Instrumenti na stanici za praæenje …, Geod. list 2013, 2, 107–118
111
Slika 4. Kuæište elektronike vertikalnog ekstenzometra.
Slika 5. a) Dvokomponentni kapacitivni senzor, b) shematski prikaz kapacitivnog senzora.
112
Marjanoviæ Kavanagh, R.: Instrumenti na stanici za praæenje …, Geod. list 2013, 2, 107–118
Dvokomponentni tiltmetar izveden je kao vertikalno njihalo takoðer s invarnom
icom promjera ø 1,0 mm i duljine oko 38 metara (slika 5). ica prolazi èitavom
duljinom vertikalnog okna, a obješena je takoðer na vrhu tornja. Na donjem su kraju ice jedan iza drugoga, elektrièki izolirano, na meðusobnoj udaljenosti od 50 mm,
obješena dva polirana mjedena valjka povezana invarnom icom. Mjedeni valjci
predstavljaju srednje elektrode dvaju meðusobno neovisnih kapacitivnih senzora.
Na donjoj strani donjeg valjka uèvršæena je ica na koju je obješen uteg mase oko
10 kg. Vanjske ploèe oba kapacitivna senzora postavljene su na nosaè koji je sidrenim klinovima uèvršæen u betonski zid okna. Postavljene su u dva razlièita smjera
pod meðusobnim kutom od 90°. Orijentacija senzora je precizno izmjerena, a senzori su postavljeni u smjerove sjever-jug, odnosno istok-zapad. Poloaj senzora tiltmetra odreðen je prijenosom smjera projiciranjem u okno s površine pomoæu viskova, a orijentacija je dodatno provjerena uz pomoæ iroteodolita.
Dvokomponentni kapacitivni senzori, pripadajuæa elektronika te niskopropusni
Butterworthovi filtri strmine 18 dB/oktavi u potpunosti su vlastite konstrukcije
(Marjanoviæ Kavanagh 1999, slika 6).
Slika 6. Shematski prikaz dvokomponentnoga kapacitivnog senzora.
Oznake na slici 6 znaèe:
OSC. – oscilator stabilne frekvencije 3 MHz
DIV. – djelitelj frekvencije
ST. – izvori stabilnog napona
SV. – digitalno upravljani preklopnik napona
AM. (X,Y) – pojaèala (X,Y)
P.D. (X,Y) – fazno proporcionalni detektori (X,Y)
A.A. (X,Y) – pojaèala analognih signala
L.P.F. – niskopropusni filtri
A/D – analogno digitalni konvertor.
Jednokomponentni tiltmetar koji je postavljen na pod u prostoru ispred rudarskog okna konstruiran je kao kratko vertikalno njihalo kod kojeg je takoðer primijenjen kapacitivni senzor. Zbog kratke baze tog tiltmetra bilo je potrebno podesiti senzor tako da ima znatno veæu osjetljivost od osjetljivosti senzora dugog tiltmetra. Pritom je ureðaj postao osjetljiviji na vanjske utjecaje smetnji pa je u svrhu
Marjanoviæ Kavanagh, R.: Instrumenti na stanici za praæenje …, Geod. list 2013, 2, 107–118
113
bolje temperaturne izolacije taj mjerni ureðaj izoliran 5 cm debelom kutijom od
stiropora i umotan u mineralnu vunu. Tim se tiltmetrima registriraju promjene
nagiba uzrokovane plimnim valovima èvrste Zemljine kore (ali i mikroseizmikom)
te promjene nagiba tla uzrokovane lokalnim ili udaljenim potresima.
Obama tim tiltmetrima registriraju se pomaci, odnosno mjere se promjene nagiba
horizontalne ravnine, i to kod dvokomponentnog tiltmetra u dva meðusobno okomita smjera. Pritom se registriraju linearni pomaci DL, a iz toga se proporcionalno odreðuju promjene nagiba horizontalne ravnine, odnosno podloge instrumenta
a u odabranom azimutu (Marjanoviæ Kavanagh 2006, slika 7).
Slika 7. Princip mjerenja promjene nagiba podloge vertikalnim njihalom tiltmetrom, pri
èemu se mjeri horizontalni linearni pomak DL, a iz toga odreðuje kut nagiba a.
Oba mjerna instrumenta viska (vertikalni ekstenzometar i dvokomponentni tiltmetar) na kojima su obješeni utezi i dalje nesmetano slue za prijenos smjera s
rudarskog tornja u podzemlje (rudarsko okno).
Ispred okna u istom prostoru smješten je i stacionarni LaCoste & Romberg gravimetar, model ET 16 (Earth Tides), posebno konstruiran za registraciju plimnih
valova, s upravljaèkom konzolom, napajanjem i elektronikom (slika 8).
Slika 8. Gravimetar LaCoste & Romberg ET 16 u zaštitnom kuæištu i upravljaèka konzola.
114
Marjanoviæ Kavanagh, R.: Instrumenti na stanici za praæenje …, Geod. list 2013, 2, 107–118
Kako je taj gravimetar starije konstrukcije, zbog svoje mehanièke “zrelosti” opruge su uspješno prošle period “dozrijevanja”. Ureðaj je u više navrata potpuno preureðivan, osuvremenjen i automatiziran. U gravimetar je ugraðen novi kapacitivni senzor (CPI-karta) vlastite izrade, a originalna mehanièka LaCoste & Romberg
povratna veza (feedback) zamijenjena je elektrostatièkom povratnom vezom, koja
stalno odrava polugu s utegom u inicijalnom i optimalnom srednjem poloaju, a
registrira se napon primijenjene povratne veze koji odrava taj poloaj. Time se
znatno poboljšava stabilnost i linearnost mjernog sustava, a pritom je napon korisnog signala za registraciju bitno veæi. Ujedno se znatno smanjuje velika potrošnja struje napajanja originalnog ureðaja, što je posebno vano pri pogonu toga
gravimetra iz akumulatorskih baterija. Gravimetar je privremeno posuðen od
Instituta za fizikalnu geodeziju TU Darmstadt.
U prostoru ispred okna gdje su smješteni tiltmetar i gravimetar postavljeni su i
ureðaji za upravljanje, pripremu i pohranu podataka, a za toènije i lakše podešavanje inicijalnog poloaja kapacitivnih senzora upotrebljava se dodatno i osciloskop (slika 9).
Slika 9. Upravljaèka konzola, napajanje, data-logger, senzor tlaka zraka i elektronika.
Uz signale sa spomenutih mjernih ureðaja prikupljaju se i podaci sa senzora tlaka
zraka (digitalni barometar) te s nekoliko senzora za mjerenje temperature u samim ureðajima – gravimetru i kuæištu u kojem je smještena elektronika kapacitivnog senzora tiltmetara. Senzori temperature takoðer su postavljeni u prostoru
gdje su smješteni mjerni ureðaji te unutar rudarskog okna.
Za pripremu i pohranu podataka upotrebljava se data-logger model FLUKE
Netdaq logger 2640A, kojim je moguæe simultano uèitavanje do 20 neovisnih kanala, a takoðer je moguæe koristiti 20 izlaznih kanala za signalizaciju i upravljanje. Data-logger je prikljuèen na stalnu LAN (Ethernet) mreu RGN fakulteta, a
Marjanoviæ Kavanagh, R.: Instrumenti na stanici za praæenje …, Geod. list 2013, 2, 107–118
115
stacionarnom, upravljaèkom raèunalu na RGN fakultetu je preko interneta moguæe priæi i izvan interne raèunalne mree fakulteta. Na taj je naèin pomoæu interneta moguæa on-line kontrola rada svih mjernih ureðaja s bilo kojeg mjesta na
Zemlji.
Praæenje simultanih registracija na zaslonu raèunala omoguæeno je uz pomoæ
Flukeova grafièkog programa Trend-link, a podaci mjerenja su na datotekama
pohranjeni u Flukeovu Trend-link formatu. Za prijenos i obradu drugim standardnim statistièkim programima podaci se takoðer pohranjuju u ASCII kodu
CSV (Comma Separated Values), a istovremeno se registriraju i podaci mjerenja s
GNSS-stanice tako da su sva mjerenja pohranjena s istom vremenskom bazom.
Ciklièko ponavljanje mjerenja, tj. uzorkovanje mjernih podataka je svake sekunde,
što je za veæinu obrada i više nego dovoljno, no upravo veliki broj mjernih podataka u CSV-formatu predstavlja poteškoæu pri uèitavanju datoteka prilikom obrada.
Zbog velike duljine baze (stoga vrlo niske vlastite frekvencije) smetnje se u signalu zbog njihanja tiltmetara mogu vrlo teško ukloniti elektronièkim filtrima. Stoga
je za stabilizaciju njihala uteg za zatezanje ice smješten u posudu s uljem. Uèinak toga je, naalost, vrlo skroman. Nasuprot tomu smetnje zbog njihanja malog
tiltmetra mogu se znatno umanjiti elektronièkim filtrima, no kod malog je tiltmetra uèinak promjena temperature vrlo izraen, pa je njegova temperaturna zaštita
stiroporom bila prijeko potrebna.
Zanimljivo je da se isti potresi ne registriraju uvijek i istovremeno na svim mjernim ureðajima. Dok se npr. gravimetrom registriraju uglavnom jaki potresi pa
tako i oni s vrlo udaljenih lokacija s najrazlièitijih mjesta na Zemlji, vertikalnim
ekstenzometrom ali i tiltmetrima se ti signali ne registriraju uvijek. U relativno
vrlo “èistoj” registraciji sa slabo uoèljivom mikroseizmikom, vertikalnim ekstenzometrom preteno se registriraju potresi koji su nastali blizu mjerne stanice, dakako Hrvatska ali i Austrija, Bosna, Italija i Slovenija. Èesto meðutim izostaje
bilo kakav trag, dok se na registracijama drugih instrumenata ti potresi jasno
uoèavaju (slika 10). Najèešæe su signali sa svih tiltmetara jako ometani lokalnom
mikroseizmikom. Na slici 10, meðutim, signal potresa 2.2.2013. godine, registriran malim tiltmetrom, iznimno je jasan i intenzivan. Seizmološka sluba Geofizièkog odsjeka PMF-a registrirala ga je kao potres magnitude 4,5 po Richterovoj
ljestvici, s epicentrom 26 km jugoistoèno od Klagenfurta i 7 km sjevernije od
Eberndorfa s vremenom 14.35 (URL 1). Zanimljivo je da isti potres drugim instrumentima gotovo i nije registriran. Nasuprot tomu (oko 1,5 sati poslije) vrlo snaan signal potresa registriran gravimetrom drugi instrumenti uopæe nisu registrirali. Dakako rijeè je o razlièitim vrstama valova, a razni su instrumenti postavljeni tako da registriraju razlièite komponente vektora gibanja.
3. Predviðene obrade mjernih podataka
Predviðeno je da se mjerni podaci registrirani kao vremenski nizovi sa stanice
RGN fakulteta statistièki obrade, a predviðena je primjena Fourierove spektralne
analize sadraja te korelacijska i krina kovarijantna analiza vremenskih nizova.
Takoðer je predviðena primjena standardnih programa za analizu plimnih valova
(Wenzel 1996), (URL 2). Prilikom analize registracija ubrzanja sile tee g koje se
116
Marjanoviæ Kavanagh, R.: Instrumenti na stanici za praæenje …, Geod. list 2013, 2, 107–118
Slika 10. Registracije potresa 2.2.2013. godine, epicentar blizu Klagenfurta (amplitude
pojedinih signala nisu prikazane u istom mjerilu).
instrumentima mjere na površini, registracije æe se usporeðivati s ubrzanjem izraèunatim za teorijski model Zemlje (Lichtenegger 1983). Odstupanja od takvog
normalnog ubrzanja koja predstavljaju anomalije ubrzanja sile tee posluit æe
boljem razumijevanju i tumaèenju graðe litosfere koja ima svoje specifiène lokalne
parametre elastiènosti (Melchior 1982).
Pri analizi tih mjerenja trebat æe posvetiti posebnu pozornost mjerenjima temperature i atmosferskog tlaka (Marjanoviæ Kavanagh 2006). Naime zbog zagrijavanja
slojeva atmosfere mijenja se i volumen stupa zraka iznad podloge, a dakako time i
barometarski tlak. Dugotrajnim stacionarnim mjerenjima barometarskog tlaka
ustanovljene su njegove dnevne periodiène promjene koje su nazvane atmosferske
tide. Za razliku od plimnih valova èvrste Zemlje i plimnih valova voda, utjecaj privlaèenja Mjeseca i Sunca na atmosferu bitno je manji od utjecaja izazvanog promjenom gustoæe zraka zbog temperaturnih promjena. Atmosferske tide stoga nastaju
znatno manje pod utjecajem sila privlaèenja, a mnogo više pod indirektnim utjecajem zbog zagrijavanja slojeva atmosfere. Zbog toga je pri analizi registracije
atmosferskih tida mnogo veæi signal dnevnih Sunèevih nego Mjeseèevih tida
(Chapmann i Lindzen 1970). Indirektno ipak atmosferske tide utjeèu na plimne valove Zemlje, a posebno mora. Poveæani stupac slojeva zraka iznad površine Zemlje
ili vode više pritišæe na površinu pa time indirektno smanjuje ili pojaèava utjecaj
plime. Stoga je mjerenje temperature i zraènog pritiska potrebno uzeti u raèun prilikom izraèuna maksimalnih amplituda plimnih valova, a posebno mora.
Marjanoviæ Kavanagh, R.: Instrumenti na stanici za praæenje …, Geod. list 2013, 2, 107–118
117
Primjenom Fourierove analize vremenskih nizova mjerenja vertikalnim ekstenzometrom i tiltmetrima bit æe moguæe odrediti vlastitu frekvenciju zgrade, odnosno
lokaliteta. Osobitu pozornost trebat æe posvetiti odreðivanju vlastitih frekvencija
samih instrumenata koje æe se odrediti iz poznatih duljina njihala, odnosno ica, a
njihov utjecaj æe se tada morati paljivo iskljuèiti iz rezultata.
Posebna je vanost ovih istraivanja u tome što æe se na temelju mjerenja i registracija vremenskih nizova prvi puta u našoj zemlji preciznim stacionarnim gravimetrom odrediti realni parametri elastiènosti Zemlje i njihova odstupanja od teorijskih parametara. Takoðer æe se odrediti normalno ubrzanje sile tee g, a ujedno
i maksimalne amplitude plimnih valova za ovu lokaciju. Isto tako je od posebnog
znaèenja egzaktni postupak odreðivanja vlastite frekvencije zgrade, što æe u buduæem sustavu zaštite od potresa morati postati jedan od standardnih postupaka pri
zoniranju hazarda zgrada u gradovima. Ako se u buduænosti ostvari osnovna ideja
ovog projekta da se mjerenja takoðer obave na više lokaliteta (Marjanoviæ Kavanagh i dr. 2012), veliko znaèenje imat æe usporedba mjerenih signala s mjerenjima
na stanici na RGN fakultetu, iz èega æe biti moguæe direktno odreðivanje faznih
deformacija i “loading efekta” na jadranskoj obali i otoèju, posebno zbog specifiène konfiguracije srednjeg Jadrana.
Literatura
Chapman, S., Lindzen, R. S. (1970): Atmospheric Tides: Thermal and Gravitational, D.
Reidel Publishing Company, Dordrecht, Holland.
Èoliæ, P. K. (1980): Znanstveni projekt: Regionalno istraivanje oblika i disanja Zemlje.
Lichtenegger, H. (1983): Theoretische Untersuchungen und praktische Ergebnisse von
Erdgezeitenregistrierungen im Grazer Raum, Mitteilungen der geodätischen Institute der Technischen Universität Graz, Folge 45, Graz.
Marjanoviæ Kavanagh, R. (1999): Some Experiences with a new digitally Tiltmeter, Proceedings of the second international Symposium Geodynamics of the Alps-Adria
Area by means of Terrestrial and satellite Methods, Dubrovnik, Zagreb and Graz.
Marjanoviæ Kavanagh, R. (2006): Instrumentation for Terrestrial Measurements of
Geodynamycs and the main Sources of Disturbance, The Adria Microplate GPS
Geodesy, Tectonics and Hazards, NATO Science Series, Springer.
Marjanoviæ Kavanagh, R., Becker, M., Medak, D. (2012): Geodynamics Observing
Techniques at the Observatory Hvar (Croatia), Proceedings of the 15th World
Conference on Earthquake Engineering, Portugal, Lisboa.
Melchior, P. (1982): Physics of the earth’s interior, In “Geodesy and Global Geodynamics”, Mitteilungen der geodätischen Institute der Technischen Universität Graz,
Folge 41, Graz.
Wenzel, H. G. (1996): The nanogal software: Earth tide data processing package
ETERNA 3.30, Bull. Inf. Marées Terrestres, 124, 9425–9439.
URL 1: Seizmološka sluba Geofizièkog odsjeka PMF-a, http://free-zg.t-com.hr/potresi/,
(3.3.2013.).
URL 2: Dierks, O., Neumeyer, J.: Comparison of Earth Tides Analysis Programs,
http://www.upf.pf/ICET/bim/text/dierks.htm, (19.4.2013.).
118
Marjanoviæ Kavanagh, R.: Instrumenti na stanici za praæenje …, Geod. list 2013, 2, 107–118
Instrumentation of the Earth-breathing
monitoring Station at the Faculty of Mining
Geology and Petroleum Engineering, Zagreb
ABSTRACT. At the Faculty of Mining Geology and Petroleum engineering of the
University Zagreb for the first time in our country a station for Earth-breathing monitoring was successfully established. Different instruments are included in the station operation such as a permanent Trimble GNSS station, a vertical extensometer, a
two-component tilt-meter, an one-component tilt-meter and a LaCoste & Romberg
Earth-tide gravity-meter (model ET 16). The GNSS antenna is fixed on the terrace
over the mining shaft and with a cable connected to the receiver which is via LAN
connected to the host computer. All other measuring instruments are connected to a
data logger which is also connected to the host computer. In the same room with the
data logger all control equipments for the installed instruments are placed. The gravity-meter, tilt-meter and the vertical extensometer are equipped with a capacitive
sensor and the same condenser plates of the gravity-meter are used for the electrostatic feedback. All these electronics was developed by the author. Signals from the measuring instruments are directly or over a Butterworth low-pass filter (18 dB/octave
and T=100 s) connected to the data logger. Besides signals from the mentioned instruments several other sensors for barometric pressure and temperature inside the
instruments and the surrounding space are registered. The registration could be followed on the computer display by means of the FLUKE graphic program Trend-link.
For calculation purposes with other standard statistic programs the Data are saved
in ASCII format as CSV (Comma Separated Values). It is foreseen that the registered
time series will be processed with Fourier spectral analyses programs so as correlation and covariance analyses. A special meaning of this research is that for the first
time in our country using a precise gravity-meter elastic parameters of the Earth and
a comparison to the theoretically parameters will be determined so as maximally
Earth-tide amplitudes for this location. Also the exact determination of building resonance frequencies is of big importance especially for the future earthquake risk
system which must become a standard process in building hazard zoning in cities.
Keywords: gravity-meter, 2-component-tilt-meter, vertically extensometer, capacitive
sensor, Fourier spectral analysis, correlation analysis, covariant
analysis, Earth’s elastic parameters, resonant frequency of buildings,
earthquake and micro seismic registrations.
Primljeno: 2013-03-19
Prihvaæeno: 2013-04-22
Brankovic, S.: Real Estate Mass Appraisal in the Real Estate …, Geod. list 2013, 2, 119–134
119
UDK 528.44:347.214.2:519.23:061.68:004.4
Prethodno priopæenje
Real Estate Mass Appraisal in the Real Estate
Cadastre and GIS Environment
Stojanka BRANKOVIC – Belgrade1
ABSTRACT. The present paper reviews the results of real estate market analysis and
influence of market and institutional background towards the real estate value.
Experimental research had been founded on the statistical analysis of transaction
data, linearization of qualitative variables and determination of multi-collinear
links of variables by multiple regression analysis. Determination of appraisal model
for apartments using procedures and methods of mass appraisal had been implemented using GIS tools within the procedure of transaction geolocation and by integrating spatial databases and the real estate cadastre database. Analysis of legal,
operative and institutional component determines the structure for the real estate
mass appraisal system establishing with implementation on the national level,
which is to provide support for fiscal policy, management of land administration
and real estate market development.
Keywords: real estate cadastre, statistical analysis, appraisal models, databases, GIS.
1. Introducton
Real estate appraisal in the Republic of Serbia holds characteristics of all countries undergoing transition, where real estate appraisal is projection of prices and
values, based on the current market conditions and information available to the
appraisers. Market transparency is an important condition for market economy
development, and information from the real estate market available to the public
shall contribute to a more secure operation of this market, increased number of
transactions and greater security of the market participants. Establishing of the
Real Estate Cadastre as property register under the provisions of legality, constitutive power, public availability, reliability and mandatory registration provides
quality and quantitative infrastructural base for acceleration and implementation
of numerous transitional processes.
1
Mr. sc. Stojanka Brankovic, Republic Geodetic Authority, Republic of Serbia, Bulevar vojvode Misica 39,
RS-11000 Belgrade, Serbia, e-mail: [email protected].
120
Brankovic, S.: Real Estate Mass Appraisal in the Real Estate …, Geod. list 2013, 2, 119–134
State cadastral organs hold modern databases on real estate and latest data, which is
the basic prerequisite for the market value of the real estate to be objectively determined by those organs. Modern techniques and technologies of spatial and other
property-related data acquisition and georeferencing will provide for development of
new appraisal systems against individual appraisals, for the works to be performed
in an efficient, current and complete manner for all real estate in the country, which
always leads to objectively appraised values, i.e. there are always appropriate values
for all the purposes required (property taxation, real estate market, spatial and urban
planning, insurance, mortgages, conversion of real estate status to other forms).
Implementation of the Real Estate Cadastre and Registration Project had created
possibilities for a more efficient system for managing land, real estate, property
rights and encumbrances to provide support for real estate market development and
fiscal mobilization of funds, through a more efficient and fair application of property
tax, based on the reliable real estate records. First researches in the field of new real
estate appraisal systems against the existing, traditional ones had been implemented
within the pilot projects implemented in the Republic Geodetic Authority.
2. Real Estate Cadastre
Real Estate Cadastre is modern, quality, reliable and public register of real estate,
containing data on: land, buildings and building separate parts (apartments and
offices, other constructions), property rights and encumbrances and limitations.
Basic needs of the users are related to providing property security services, business processes covering transactions processing, registration and information
provision function, so the assumption can be made that the user requirements
will rise regarding data content and quality (Evenett and Vines 2012).
Having in mind restrains of local economic environment, together with the fact
that the country is undergoing transition, currently being in the phase of economic,
property and political reforms, which should lead to capital market development, as
an important segment of market economy, results of the “Real Estate Cadastre and
Registration” project will contribute to achievement of defined development goal of
land administration, formulated as: “Contribute to the sustainable economic development and poverty alleviation, better environmental management, security of property rights and active real estate market through an efficient land management”.
Defined development goal of land transformation obligates the Republic Geodetic
Authority to strengthen its institutional capacities, making them sustainable for
the future; to realize competences and responsibilities towards developmental goal,
and to make results achieved in the Real Estate Cadastre establishing sustainable.
3. Real Estate Market Analysis
Real estate market in the Republic of Serbia has properties and specific traits usual
for underdeveloped markets: high level of non-liquidity, heterogeneity of real estate
as an investment instrument, high level of transaction costs, duration of transaction
process itself and lack of data on real estate transaction prices. That is also the major
obstacle and greatest methodological difficulty in efforts to objectively analyze status
Brankovic, S.: Real Estate Mass Appraisal in the Real Estate …, Geod. list 2013, 2, 119–134
121
of this market. Real estate market in the transitional society, without a doubt, is one
of the important indicators of true liberalization of inherited economy.
Organized real estate market turns assets into capital, and real estate value may
be directly determined only when buyers and sellers can acquire property in institutionally and legally regulated manner, which is procedurally simple and publicly available (Hallin and Liska 2007).
Research had been focused on institutional mechanisms and methods for acquisition of real estate market data, for the purpose of establishing a unique database
of market prices and linking all relevant information and attributes on real
estate. Real estate appraisal is being performed in the Republic of Serbia within
real estate taxation procedure, which is under competence of the Ministry of
Finance, i.e. Tax administration. Baseline for property tax imposed on agricultural and forest land (for which no accounting is kept) is five-fold amount of
annual cadastral revenue from that land, according to data of the Republic Geodetic Authority, and baseline for absolute rights transfer tax is contracted price,
i.e. market value determined by the competent tax organ (if said organ believes
that contracted price is lower than market price).
Real estate appraisal approach should be in line with the economic theory and
should generate appraisals which are reliable assumptions of transaction prices.
Realization of this assumption in establishing system for registration of market/transaction data integrated with the Real Estate Cadastre a spatial database.
3.1. Institutional Cooperation
Republic Geodetic Authority and Ministry of Finance – Tax administration had
established successful and continuous cooperation in the first phase of real estate
mass appraisal, which covers takeover of real estate transaction data from contracts on sale validated by the Tax administration. Within the process of establishing real estate market price register, which should, according to the Article
152 of the Law, contain data from real estate sales and lease contracts, validated
by Tax administration, the Republic Geodetic Authority had implemented the
Fig. 1. Real estate market value stakeholders.
122
Brankovic, S.: Real Estate Mass Appraisal in the Real Estate …, Geod. list 2013, 2, 119–134
first phase of real estate mass appraisal procedure. Said institutions had defined
structure and model of necessary data, together with the takeover method.
Institutional cooperation has the objective for the decision of tax administration
on tax baselines for all types of real estate to be based on sales price data, guidelines for real estate mass appraisal and technical tools for real estate value calculation and graphical presentation. Reaching transparent, reliable and fair taxation will be provided through public available information on sales price and
value of real estate for interested parties and stakeholders (Malme 2012).
3.2. Housing Real Estate Market
According to the analysis performed, it could be said that the real estate market
in the Republic of Serbia is clearly subject to the laws of supply and demand and,
in spite of numerous inherited and institutional problems, operates as theory envisions. The greatest influence on prices and transactions trend in real estate
market during the period 2007–2011 was expressed by: autonomous supply and
demand processes and effects of Government regulatory measures in that sector.
Structure of supply to demand ration is a consequence of ownership and legislative transformation of housing real estate. By 1989, apartments were in 95% of
cases in social (state) ownership. After promulgating the Law on housing relationships that year, which provided for buy-off of those apartments, ratio between
number and status of private and socially owned apartments had begun to
change, thus establishing the first real estate market.
For the period 2007–2011, total number of real estate transactions collected from
the Tax Administration was 1033173.
Table 1. Number of real estate transactions 2007–2011.
Transaction year
Number of transactions
2007
2008
2009
2010
2011
Summary
236904
283724
249462
130735
132348
1 033 173
Fig. 2. Chart of the number of real estate transactions 2007–2011.
123
Brankovic, S.: Real Estate Mass Appraisal in the Real Estate …, Geod. list 2013, 2, 119–134
Table 2. Real estate types.
Real estate type
Number of transactions
1
Land
554749
2
Housing real estate
410824
3
Office real estate
4
Constructions
26935
5
Special-purpose real estate
12547
6
Industrial real estate
27668
450
S
1033173
Fig. 3. Chart of transactions per real estate types.
The fastest market was covering apartments and single family dwellings. The majority of transactions were made in Belgrade market, having in mind the number
of citizens and significant investments. Analysis had been performed for 54367
transactions for the City of Belgrade, covering 50% of all apartment transactions
in the Republic of Serbia.
Transaction data were integrated with the Real Estate Cadastre data, for the
purpose of controlling reliability of data on real estate and their quality. The
number of quality transactions after analysis was 17901, making 33% of the total
number.
Table 3. Number of housing real estate transactions.
Real estate
Number of transactions per year
Summary
2007
2008
2009
Apartments
41240
49197
36890
127327
Houses
38802
46303
38931
124036
Garages
4609
6072
4328
15009
124
Brankovic, S.: Real Estate Mass Appraisal in the Real Estate …, Geod. list 2013, 2, 119–134
Table 4. Number of apartment transactions per cities.
City
Number of transactions per year
Summary
2007
2008
2009
Belgrade
18974
20920
14473
54367
Novi Sad
5377
6289
4509
16175
Nis
1620
2230
1987
5837
Subotica
616
1570
1176
3362
Pancevo
964
1125
945
3034
Kragujevac
712
949
775
2436
Krusevac
544
1037
643
2224
Sabac
449
504
455
1408
Cacak
353
526
366
1245
Uzice
447
368
305
1120
Vrnjacka Banja
227
344
297
868
Fig. 4. Apartment transactions – the City of Belgrade.
Based on the completed data, a link was established with graphical presentation
and all transactions had gotten geolocation (centroid). Databases of transactions
had been created per years and data on real estate had been prepared for each
municipality of the City of Belgrade.
125
Brankovic, S.: Real Estate Mass Appraisal in the Real Estate …, Geod. list 2013, 2, 119–134
The following actions had been performed:
1. DCM data conversion from MapSoft to ArcGIS
2. Linking database of sales register, DCM database and REC database had been
achieved using parcel number
3. Housing real estate geolocations had been appended with the address register data
4. The following polygons had been converted:
– Cadastral municipalities
– Map scales
– Parcels
– Parcel parts
5. DBM database tables had been created per
– Contract
– Seller
– Buyer
– Real estate.
Criteria for establishing market zones were:
– Price per square meter of the apartment
– Number of transactions
– Distance from the city center
– Characteristics of the area.
Price trend index had been determined:
– Per market zones
– Using the principle of Normal distribution of transactions over the market
(Amengual and Watson 2007)
– Coefficient of variation.
CV =
SD
´ 100
X SR
CV – Coefficient of variation
SD – Standard deviation
XSR – Mean value
Table 5. Market zones – the City of Belgrade.
Market zone 1 Market zone 1 Market zone 1 Market zone 1
Min
90000
70000
60000
25000
Max
170000
130000
100000
60000
Mean
127576
95061
76026
41126
17%
17%
14%
21%
Median
126371
92924
74930
40806
Mod
120000
80000
80000
40000
4276
6636
843
571
Coefficient of variation
Number of data
126
Brankovic, S.: Real Estate Mass Appraisal in the Real Estate …, Geod. list 2013, 2, 119–134
Table 6. Indexes of market zones.
Market zones Number of transactions Number of quality transactions Price index
1
6509
4269
66%
2
9343
6629
71%
3
1313
842
64%
4
736
858
89%
Brankovic, S.: Real Estate Mass Appraisal in the Real Estate …, Geod. list 2013, 2, 119–134
127
Fig. 5. Transactions and price indexes chart.
Value of the Coefficient of variation CV < 30%, indicates homogeneity of transaction dataset.
Real estate mass appraisal involves general estimation of real estate value and
valuation of a particular real estate, based on the data from general appraisal.
General real estate appraisal involves determination of appraisal model for various types of real estate (Stock and Watson 2002).
Within the general appraisal of apartments, top and bottom threshold of apartment prices in Belgrade had been examined by analyzing data from transactions
128
Brankovic, S.: Real Estate Mass Appraisal in the Real Estate …, Geod. list 2013, 2, 119–134
and alternative data (sales offers advertized over the internet), and the following
facts had been accepted:
– lower threshold approximately 50 000 RSD/m2
– upper threshold approximately 400 000 RSD/m2.
Within the procedure of general real estate appraisal, it is necessary to determine
a representative or typical real estate, to be the reference for the model (Bai
2003). The following had been analyzed to determine a typical apartment on the
territory of the City of Belgrade:
– Transaction data (sales contracts)
– Real Estate Cadastre data
– Market data (sales offers advertized over the internet).
Analysis of data from the Real Estate Cadastre and transactions had established
that the typical apartment has the area of 45–60 m2.
Analysis of data from the Real Estate Cadastre and data from alternative data
source – sales offers advertized over the internet had established that a typical
apartment is on 1st – 3th floor (URL 1, URL 2, URL 3).
Based on the building age data for the CM Zvezdara, it had been established that
a typical apartment is of medium age.
To establish value level, the following transactions were used:
– groups of apartments with living area of 45–60 m2 – a total of 4500 transactions
for Belgrade.
It was defined that the price difference between two value levels is:
– » 20% for high-priced apartments
– » 30% for low-priced apartments.
Table 7. Value levels – the City of Belgrade.
Level No
Summarized price
RSD/m2
Number of transactions
45–60m2
Difference between
neighboring levels in %
1
50 000 – 65 000
191
30
2
65 000 – 85 000
640
31
3
85 000 – 110 000
1294
29
4
110 000 – 135 000
1170
23
5
135 000 – 160 000
709
18
6
160 000 – 190 000
314
19
7
190 000 – 230 000
134
21
8
230 000 – 280 000
37
22
9
280 000 – 340 000
8
21
10
340 000 – 400 000
3
18
Summary:
4500
129
Brankovic, S.: Real Estate Mass Appraisal in the Real Estate …, Geod. list 2013, 2, 119–134
4. Mathematical Model for Apartments
To determine mathematical model for the apartments using real estate mass
appraisal procedure, we need to define: market zones, value levels, value zones,
typical real estate, relational tables and diagrams.
To analyze transactions, the following Real Estate Cadastre databases had been utilized: alphanumerical database of the Real Estate Cadastre, digital cadastral maps database, address register database and orthophoto of the City of Belgrade; to define
geolocation for each transaction for the chosen central city municipality CM Zvezdara.
The value zones had been defined based upon:
– Prices (value levels) for typical apartment
– Location
– Characteristics of the environment (natural and constructed)
– Market information (sales offers advertized over the internet).
Having in mind limited number of transactions for a typical apartment, decision
on value zones definition had been significantly influenced by other criteria listed
(Hallin and Liska 2007). Three zones had emerged with different location, average prices, trading level, and natural and constructed environment properties.
During the mass appraisal, formulas are used to establish relational table for
value calculation. They are used over formulas to calculate value due to a very
easy understanding and calculation of the real estate value. Clearness provides
comparability of a real estate with another real estate with different age or quality. Likewise, adjustment, i.e. calibration of model for the general market gets
much simpler and facilitated for the model creators.
Relational table is a table containing influence of area and age, expressed in mutual relation. One relational table is being formed for each value level.
Rows in table show groups of areas, and columns show age groups. By intersecting rows and columns, the coefficients are determined, expressing joint influence of the two factors. Average value of the price reduced to date is being calculated for each group of transactions belonging to the intersection of certain
groups, as divided per area and age (Greon and Kapetanios 2012). For a typical
group per area and age, we accept the coefficient 1, and other coefficients in the
table are being calculated against the average value of prices within this group.
For the group that has none or insufficient transaction, we had performed simulation,
by reading the average value from the chart (price per m2 charts had been produced for
each age group). If value could not have been read from the chart, an appropriate average of prices from neighboring level had been adopted (Breitung and Pigorsch 2012).
Table 8. Value of area factor.
Area interval /m2
Mean
Number of transactions
Factor value
15–29
125214
2,570
1.10
30–44
116536
5,520
1.02
45–59
113942
4,707
1.00
60–89
120669
4,089
1.06
90–150
137970
970
1.21
130
Brankovic, S.: Real Estate Mass Appraisal in the Real Estate …, Geod. list 2013, 2, 119–134
Table 9. Value of building construction year factor.
Age code
Mean
Number of transactions
Factor value
1
122859
590
0.99
2
120609
687
0.98
3
122597
71
1.00
1 Old buildings
2 Medium-age buildings
3 New buildings
Table 10. Value of floor factor.
Area interval /m2
Lower than 1st floor
1st – 3rd floor
Above 4th floor
15–29
0.91
1.00
1.03
30–44
0.86
1.00
1.03
45–59
1.00
1.00
1.01
60–89
0.90
1.00
0.98
90–150
0.77
1.00
1.03
Using descriptive statistics, transactions dataset had been analyzed to define
range, distribution and quality of transactions for further analysis. Determination of mean apartment prices per market zones, which were under normal distribution (variation coefficient of 14–21%) of total number of quality transactions,
had been performed for a typical apartment.
Fig. 6. Transactions on orthophoto – CM Zvezdara.
Brankovic, S.: Real Estate Mass Appraisal in the Real Estate …, Geod. list 2013, 2, 119–134
VZ = { c1 , c2 , c3 , ¼ , cn }
VZ – Polygon (graphical presentation)
n
C srz =
åC it
i=1
n
C srz – Mean for typical apartment (price /m2) in the value zone
Cit – Individual prices at time moment t
n
– Number of transactions
C srz = Vz
V = VZ × FGI × FS × Fp
Model variables
V
– Apartment value
VZ – Zone value
FGI – Construction year factor
FS – Floor factor
Fp – Area factor
Fig. 7. Geolocated apartment transactions.
131
132
Brankovic, S.: Real Estate Mass Appraisal in the Real Estate …, Geod. list 2013, 2, 119–134
5. Conclusions
In the legal system of the Republic of Serbia, real estate appraisal is being regulated by legal and normative procedures and, depending on appraisal purpose;
market value of real estate has different “rulebook” definitions. Development of
real estate mass appraisal system should provide professional description of mass
appraisal system on the national level and to additionally affirm appraisal as part
of integrated system of Real Estate Cadastre, with application in the Republic of
Serbia. Further research should provide for establishing national database of
market values, development and reform of legal framework, supporting efficient
real estate mass appraisal, based on the market information.
References
Amengual, D., Watson, M. (2007): Consistent estimation of the number of dynamic
factors in a large N and T panel, Journal Business and Economic Statistics, 25,
91–96.
Bai, J. (2003): Inferential theory for factors models of large dimensions, Ekonometrica,
71, 135–172.
Bai, J., Ng, S. (2007): Determining the number of primitive shocks in factors models,
Journal of Business and Economic Statistics, 25, 52–60.
Brankovic, S. (2011): Research and analysis of real estate market in the Republic
Serbia, First Serbian Geodetic Congress, Belgrade.
Breitung, J., Tenhofen, T. (2011): GLS estimation of dynamic factors models, Journal of
the American Statistical Association, 106, 150–166.
Breitung, J., Pigorsch, U. (2012): Canonical Correlation Approach for selecting the
Number of Dynamic Factors, Oxford Bulletin of Economics and Statistics, 75,
23–36.
Eckert, J. (1990): Property Appraisal and Assessment Administration, The International Association of Assessing Officers.
Evenett, S., Vines, D. (2012): Crisis era protectionism and the multilateral governance
of trade: on assessment, Oxford Review of Economic policy, 28, 195–210.
Greon, J., Kapetanios, G. (2012): Model selection criteria for factor-augmented
regressions, Oxford Bulletin of Economics and Statistics, 75, 37–63.
Hallin, M., Liska, R. (2007): Determining the number or factors in the generalized
dynamic factors model, Journal of American Statistical Association, 97, 167–179.
Hepp, R., Hagen, J. (2012): Interstate risk sharing in Germany 1970–2006, Oxford
Economic Papers, 65, 1–24.
Kuburic, M., Cirovic, G. (2012): The application of intelligent techniques for mass real
estate appraisal, Geodetski list, 66, 39–58.
Malme, J. (2012): Legal Framework for an Effective Value-Based Tax System, Ljubljana.
Mansberger, R., Aleksic, I., Navratali, G. (2011): Land administration systems in
Austria and Serbia: current tasks and potentials, First Serbian Geodetic Congress,
Belgrade.
Brankovic, S.: Real Estate Mass Appraisal in the Real Estate …, Geod. list 2013, 2, 119–134
133
Mattson, H. (2011): Property and bank sectors, First Serbian Geodetic Congress,
Belgrade.
McCluskey, W. (2012): Market Analysis and Valuation Methods, Ljubljana.
Miladinovic, M. (2009): Real estate appraisal, Faculty of Civil Engineering, Belgrade.
Miladinovic, M., Brankovic, S. (2011): Development of real estate mass valuation concept in the Republic of Serbia, International conference, Kladovo.
Official Gazette (2009): Law on Cadastre in the Republic of Serbia.
Official Gazette (2009): Law on Construction in the Republic of Serbia.
Official Gazette (2010): Forest Law in the Republic of Serbia.
Osterberg, T. (2011): Recent trends and experiences of development of integrated cadastral information system, First Serbian Geodetic Congress, Belgrade.
Plimmer, F., McCluskey, W. (2012): When Is a Land Market Not a Land Market,
FIG conferences, Roma.
Schuster, O. (2011): Real estate evaluation in Germany, First Serbian Geodetic
Congress, Belgrade.
Stock, J., Watson, M. (2012a): Macroeconomic forecasting using diffusion indexes,
Journal of Business and Economic Statistics, 20, 147–162.
Sundquist, A. (2008): Different approaches to mass valuation – some reflections, Regional IT Conferences, Belgrade.
Tomic, H., Roic, M., Ivic, S. (2010): Land classification for valuation purposes, Fourth
Croatian Congress on Cadastre, Zagreb.
Wetter, K. (2012): Strengthening of local land management in, International Conference, Tara.
URL 1: Agencija Pragma, http://www.agencijapragma.com/, (25.2.2013).
URL 2: Buduænost nekretnine, http://www.buducnostnekretnine.com/, (25.2.2013).
URL 3: Menader nekretnine, http://www.menadzer.biz/, (25.2.2013).
134
Brankovic, S.: Real Estate Mass Appraisal in the Real Estate …, Geod. list 2013, 2, 119–134
Masovna procjena nekretnina u katastru
nekretnina i GIS okruenju
SAETAK. U radu je prikazan pregled rezultata analize trišta nekretnina i utjecaja
trišne i institucionalne pozadine na vrijednost nekretnina. Pokrenuta su eksperimentalna istraivanja statistièke analize podataka o transakcijama, linearizaciji
kvalitativnih varijabli i odreðivanja višestrukih kolinearnih veza varijabli uz pomoæ
višestruke regresijske analize. Odreðivanje modela procjene za stanove, koristeæi postupke i metode masovne procjene, provedeno je upotrebom GIS alata unutar postupka geolokacije transakcije i postupkom integracije prostornih baza podataka i katastarske baze podataka o nekretninama. Analiza zakonskih, operativnih i institucionalnih komponenata odreðuje strukturu za sustav masovne procjene nekretnina kojom se ustanovljava provedba na nacionalnoj razini, a koja bi trebala osigurati
podršku fiskalnoj politici, upravljanju zemljištem i razvoju trišta nekretnina.
Kljuène rijeèi: katastar nekretnina, statistièka analiza, modeli procjene, baze podataka, GIS.
Primljeno: 2013-03-01
Prihvaæeno: 2013-04-23
Racetin, I.: STOKIS u hrvatskoj pravnoj regulativi, Geod. list 2013, 2, 135–144
135
UDK 528.93:004.6](497.5):528.4
Pregledni znanstveni èlanak
STOKIS u hrvatskoj pravnoj regulativi
Ivana RACETIN – Split1
SAETAK. U uvodnom je dijelu iznesen pregled osnovnih pojmova rabljenih u
tekstu. Temeljem slubenih publikacija STOKIS-a dan je pregled razvoja STOKIS-a
od 1992. godine do danas, te stanje izraðenosti njegove baze podataka za mjerilo
1:25 000. Nabrojene su i opisane sve do danas objavljene specifikacije STOKIS-a.
Analizirano je kako njegov model podataka tretira hrvatska zakonska regulativa, posebice Pravilnik o topografskoj izmjeri i izradbi dravnih karata. Prema tom pravilniku konstruiran je aktualni model podataka STOKIS-a sa svim njegovim komponentama. Istraivanje se oslanja na iskustva iz njemaèkog ATKIS-a (Amtliches
topographisch-kartographisches Informationssystem), na strukturi kojega su nastali
temelji STOKIS-a. Model podataka STOKIS-a usporeðen je s modelom podataka
ATKIS-a. Utvrðena je potreba mijenjanja modela STOKIS-a, te su iznesena moguæa
rješenja za poboljšanje i daljnji razvoj modela. Takoðer je predloeno proširivanje
ponude izlaznih proizvoda baze podataka. Time bi se proširio krug krajnjih korisnika STOKIS-a, a on bi dobio na veæoj uporabnoj vrijednosti. Izbjeglo bi se i višestruko
prikupljanje prostornih podataka, koje je sada na snazi u Republici Hrvatskoj zbog
nedostupnosti temeljne topografske baze na trištu. Sugerirano je poboljšanje pravne
regulative, tj. izrada novog Pravilnika o topografskoj izmjeri i izradbi dravnih karata, kojim bi model podataka STOKIS-a bio bolje i preciznije definiran.
Kljuène rijeèi: model podataka, STOKIS, ATKIS, topografska baza podataka, kartografska baza podataka.
1. Uvod
Poèetkom 1970-ih godina intenzivirao se razvoj raèunalne tehnologije. Usporedno
se razvijala i suvremena digitalna kartografija. Izradom slubenih informacijskih
sustava pojedinih drava postiglo se to da su danas prostorni podaci pohranjeni u
raèunalu i lako dostupni korisniku za daljnju uporabu. Proces izrade i auriranja
slubenih karata osjetno je ubrzan i poboljšan.
Prije više od dva desetljeæa u Republici Hrvatskoj se pristupilo izradi slubenog
informacijskog sustava pod nazivom STOKIS. STOKIS je kratica za Slubeni topografsko-kartografski informacijski sustav Republike Hrvatske.
1
Doc. dr. sc. Ivana Racetin, Fakultet graðevinarstva, arhitekture i geodezije Sveuèilišta u Splitu, Matice hrvatske
15, HR-21000 Split, Croatia, e-mail: [email protected]
136
Racetin, I.: STOKIS u hrvatskoj pravnoj regulativi, Geod. list 2013, 2, 135–144
U Geodetsko-geoinformatièkom rjeèniku (DGU 2008c) dana je sljedeæa definicija
STOKIS-a:
Idejni projekt STOKIS-a izraðen je 1995. godine za Dravnu geodetsku upravu
(DGU). Prema tom projektu STOKIS se sastoji od primarnih i sekundarnih digitalnih modela krajolika. Primarni model krajolika stvara se strukturiranjem, tj.
logièkim razlaganjem trodimenzionalne zemljišne površine na topografske objekte
i njihove dijelove. Objekti se prema svojem obliku, poloaju i topološkim odnosima
svrstavaju u objektne vrste. Objektima se pridruuju atributi, kataloški se ureðuju i tako ureðeni spremaju. Na taj naèin nastaje digitalni topografski model krajolika, kao primarni model STOKIS-a. U skladu s geometrijskom i poloajnom toènošæu digitalnih podataka, stupnjem generalizacije i logikom strukturiranja krajolika mogu se ostvariti digitalni topografski modeli razlièite gustoæe informacija. Sekundarni kartografski modeli krajolika nastaju na temelju primarnih topografskih modela. Topografskim objektima pridruuje se kartografsko znakovlje
(signature). Pritom se primjenjuju postupci kartografske generalizacije. Takvim
kartografskim modeliranjem nastaje digitalni kartografski model, kao sekundarni
model STOKIS-a. Kako bi se olakšala modeliranja izraðuju se katalog objektnih
vrsta i katalog signatura.
Uz pojam STOKIS-a usko je vezan pojam modela podataka.
Model podataka apstrakcija je stvarnog svijeta koja sadri samo one vrijednosti
koje se smatraju vanima za razmatranu primjenu (DGU 2008c).
U tekstu se nadalje pojavljuju pojmovi kao što su topografska baza podataka i kartografska baza podataka, pa treba objasniti poblie i te pojmove.
Topografska baza podataka je baza podataka koja sadri podatke o topografskim
objektima (DGU 2008c).
Kartografska baza podataka je baza podataka nastala na osnovi odgovarajuæe topografske baze podataka metodama kartografske generalizacije (Narodne novine
2008).
2. Povijesni pregled i stanje izraðenosti STOKIS-a
Prema Racetin (2007) projekt ustrojavanja STOKIS-a zapoèeo je 1992. godine
Studijom o ustrojstvu Slubenog topografsko-kartografskog informacijskog sustava Republike Hrvatske. Studija je nastala u okviru projekta DGU-a (1992) Rekonstruiranje i reprogramiranje geodetskog prostornog sustava Republike Hrvatske s tehnološkom dogradnjom njegova informacijskog sustava (u novim
uvjetima samostalne, suverene drave koja se ukljuèuje u europske sustave) –
GEOPS.
Tri godine poslije objavljeni su radovi pod nazivima Slubeni topografsko-kartografski informacijski sustav – Idejni projekt (Paj 1995) i Studija o nadomještanju reprodukcijskih izvornika i obnavljanju sadraja topografskih zemljovida (Biljecki i dr. 1995).
Godine 2000. izraðena je osnovica za prikupljanje podataka unutar STOKIS-a
u obliku publikacije Topografsko informacijski sustav Republike Hrvatske –
Racetin, I.: STOKIS u hrvatskoj pravnoj regulativi, Geod. list 2013, 2, 135–144
137
CROTIS, Temeljna naèela – Katalog objekata, verzija 1.0. (Biljecki 2000). Godinu
dana poslije objavljen je Topografsko informacijski sustav Republike Hrvatske –
CROTIS, Katalog objekata, verzija 1.1. (Biljecki 2001).
Godine 2003. DGU je objavio publikaciju pod nazivom Specifikacija proizvoda –
Topografski podaci, verzija 1.0 i ona se direktno oslanja na publikaciju Topografski informacijski sustav Republike Hrvatske – CROTIS, Katalog objekata, verzija
1.1.
Publikacija DGU-a iz 2006. godine objavljena je pod nazivom Izradba objektno-orijentiranog konceptualnog modela podataka te izradba GML aplikacijske
sheme CROTIS-a (DGU 2006). To je bio projekt izraðen radi poboljšanja i usklaðivanja Topografskog informacijskog sustava Republike Hrvatske CROTIS-a s
aktualnim ISO i OpenGIS normama u domeni modela podataka, kataloga i razmjene podataka. Krajnji je cilj bio omoguæiti bru i jednostavniju distribuciju i
razmjenu podataka preko web suèelja.
Godine 2008. DGU je objavio još šest publikacija izraðenih za potrebe daljnjeg
razvoja STOKIS-a. To su:
• Struktura kartografskih podataka (DGU 2008f)
• TBP25 i uspostava kartografske baze za mjerilo 1:25 000 (DGU 2008b)
• Katalog DGN datoteke (DGU 2008d)
• Model TBP25 (DGU 2008e)
• CROTIS 25K (Postupak generalizacije)
• Pravila mapiranja (TTB – TBP25) (DGU 2008a).
Buduæi da je 2010. godine dovršena izrada sva 594 lista topografske karte
1:25 000 (TK25) koji su nastali iz baze podataka STOKIS-a, bilo je potrebno pripremiti specifikaciju koja bi se pozabavila pitanjem auriranja baze podataka i listova TK25. To je pitanje obraðeno u publikaciji DGU-a objavljenoj 2010. godine
pod nazivom Specifikacija auriranja TTB-a i izrada auriranih listova TK25.
Navedena specifikacija sadri tri priloga:
• Prilog A – Auriranje površinskih objekata
• Prilog B – Auriranje linijskih objekata i
• Prilog C – Auriranje toèkastih objekata (DGU 2010).
Temeljem te specifikacije obavlja se auriranje prostornih podataka STOKIS-a.
Prošle godine aurirana su 134 lista TK25 i usporedno s njima baza podataka
STOKIS-a. Do danas je tiskan 21 list aurirane TK25 (drugo izdanje). Odabrano
je podruèje Istarske upanije (Landek 2013), koje je zahtijevalo veæe zahvate u
auriranju, buduæi da su od cijele serije te karte bile prve izraðene. Auriranje æe
se unutar STOKIS-a nastaviti, buduæi da su osigurani najnoviji izvornici potrebni
za prikupljanje novih podataka.
Valja napomenuti da se nove TK25, osim po auriranim podacima, razlikuju od
starih po formatu prikaza, jednoj jedinstvenoj mrei (popreèna Merkatorova projekcija, GRS80 elipsoid) i prikazu magnetske deklinacije (Landek 2013).
138
Racetin, I.: STOKIS u hrvatskoj pravnoj regulativi, Geod. list 2013, 2, 135–144
3. Model podataka STOKIS-a i ATKIS-a
Model podataka STOKIS-a definiran je 2008. godine Pravilnikom o topografskoj
izmjeri i izradbi dravnih karata (Narodne novine 2008) (u daljnjem tekstu Pravilnik). Prethodio mu je Pravilnik o naèinu topografske izmjere i o izradbi dravnih zemljovida (Narodne novine 2001), ali u njemu ni na koji naèin nije bio definiran model podataka STOKIS-a.
Dakle, prvi model podataka STOKIS-a slubeno je objavljen u Pravilniku, koji je
trenutaèno na snazi. Definiran je èlancima 23., 24., 25. i 26. tog pravilnika u treæem poglavlju Topografske i kartografske baze podataka.
Rijeè STOKIS pojavljuje se u Pravilniku u èlanku 4. kao objašnjenje kratice. U
èlanku 23. piše:
Temeljna naèela uspostave topografskih i kartografskih baza sukladna su
STOKIS-u.
Èlanak 25. pojašnjava model nastajanja topografske baze podataka (TB):
Topografske baze podataka za odreðeno mjerilo uspostavljaju se iz TTB po sistemu iz krupnijeg u sitnije mjerilo metodama modelne generalizacije koje su definirane u odgovarajuæim specifikacijama proizvoda za topografske i kartografske baze podataka, i to kako slijedi:
•
•
•
•
iz TTB uspostavlja se topografska baza podataka za mjerilo 1:25 000 (TB25),
iz TB25 uspostavlja se topografska baza podataka za mjerilo 1:50 000 (TB50),
iz TB50 uspostavlja se topografska baza podataka za mjerilo 1:100 000 (TB100),
iz TB100 uspostavlja se topografska baza podataka za mjerilo 1:250 000
(TB250).
Èlanak 26. pojašnjava model nastajanja kartografske baze podataka (KB):
Slubene kartografske baze podataka uspostavljaju se iz topografskih baza podataka za odreðeno mjerilo metodama kartografske generalizacije koje su definirane u
odgovarajuæim specifikacijama proizvoda za topografske i kartografske baze podataka, i to kako slijedi:
• iz TB25 uspostavlja se kartografska baza podataka za mjerilo 1:25 000 (KB25),
• iz TB50 uspostavlja se kartografska baza podataka za mjerilo 1:50 000 (KB50),
• iz TB100 uspostavlja se kartografska baza podataka za mjerilo 1:100 000
(KB100),
• iz TB250 uspostavlja se kartografska baza podataka za mjerilo 1:250 000
(KB250).
Zanimljivo je da do danas u Republici Hrvatskoj nije izraðen shematski prikaz
modela podataka STOKIS-a. Temeljem Pravilnika, specifikacija STOKIS-a i internetskih stranica DGU-a izraðena je za ovu priliku shema STOKIS-ova modela podataka (slika 1).
Racetin, I.: STOKIS u hrvatskoj pravnoj regulativi, Geod. list 2013, 2, 135–144
139
Slika 1. Aktualni model podataka STOKIS-a.
Legenda:
TTB – temeljna topografska baza podataka
KB – kartografska baza podataka
TB – topografska baza podataka
Pritom Pravilnik definira naèin uspostave topografskih i kartografskih odnosa i njihove meðusobne povezanosti. Specifikacije definiraju izvore podataka
TTB-a, a internetska stranica DGU-a pokazuje koji su izlazni proizvodi koje
krajnji korisnik moe pribaviti. Ono što nedostaje u modelu jesu izlazni proizvodi STOKIS-a u sitnijim mjerilima, te izvornici podataka za izradu topografskih
baza podataka sitnijih mjerila. Prikazano je iskljuèivo ono što je slubeno definirano. Bez obzira na slubene zapise nerealno je oèekivati da æe shema zadrati
postojeæi oblik, buduæi da nije vjerojatno da æe se npr. TB250 izraðivati posredno
iz TTB-a.
Model podataka STOKIS-a se u svojem idejnom zaèetku oslanjao na model podataka ATKIS-a.
ATKIS je kratica za Slubeni topografsko-kartografski informacijski sustav
Republike Njemaèke. To je projekt slube za izmjeru zemljišta zemalja Savezne Republike Njemaèke i IfAG-a (danas Bundesamt für Kartographie
und Geodäsie – BKG) za izgradnju topografsko-kartografskog informacijskog
sustava i predstavlja nadgradnju klasiène analogne tiskane topografske karte
(DGU 2008c).
Shematski prikaz ATKIS-a iz poèetka 1990-ih dan je na slici 2.
140
Racetin, I.: STOKIS u hrvatskoj pravnoj regulativi, Geod. list 2013, 2, 135–144
Slika 2. Model podataka ATKIS-a iz 1990-ih godina.
Legenda:
KO – katalog objekata
KS – katalog signatura
DTM – digitalni topografski model
DKM – digitalni kartografski model
TK – topografska karta
S razvojem ATKIS-a shema se mijenjala. Dileme iz 1990-ih godina, ponajprije u
kojem obliku plasirati proizvode ATKIS-a na trište, riješene su, kao i one je li
modelom potrebno razdvajati digitalni kartografski model (DKM) i topografsku
kartu (TK). Današnji shematski prikaz ATKIS-a dan je na slici 3. Iz njega je vidljivo da su Nijemci odustali od koncepta razdvojenog DKM-a i TK-a i priklonili se
modelu objedinjene digitalne topografske karte (DTK). Takoðer je iskustveno
utvrðeno da je korisnicima vektorskih podataka zanimljiviji proizvod geometrijski
ispravan DTM, negoli generaliziran DTK.
Ako bismo shemu sa slike 3 prikazali detaljnije uzimajuæi u obzir razlièita mjerila
DTM-a i DTK-a, dobili bismo prikaz kao na slici 4. Njega moemo usporediti sa
shemom STOKIS-a na slici 1. Pritom je pojmovno TTB ekvivalent Temeljnom
DTM-u, a TB DTM-u.
Jedna od vanih razlika izmeðu STOKIS-a i ATKIS-a jesu izvornici podataka koji
se upotrebljavaju za izradu TTB-a, odnosno Temeljnog DTM-a. DGK (Deutsche
Grundkarte) je kratica za Njemaèku osnovnu kartu. Ona i stara njemaèka TK10
bile su izvornici podataka u ATKIS-u dok se nisu poèele proizvoditi ortofoto karte
(Franèula 2012). Zbog toga, kao i zbog razlike u minimalnim velièinama prikupljanja podataka TTB i Temeljni DTM ne sadre istovrsne podatke.
Racetin, I.: STOKIS u hrvatskoj pravnoj regulativi, Geod. list 2013, 2, 135–144
141
Slika 3. Aktualni model podataka ATKIS-a.
Legenda:
KO – katalog objekata
KS – katalog signatura
DTM – digitalni topografski model
DTK – digitalna topografska karta
Nadalje je vidljivo da STOKIS u svojem modelu podataka ima TB25, a ATKIS nema DTM25. Razlog je toga što ATKIS tretira Temeljni DLM kao topografsku bazu mjerila izmeðu 1:10 000 i 1:25 000 (Shi i Meng 2006) (odatle i proizvod TK10)
i iz nje direktno izraðuje DTK25, a STOKIS prema Specifikaciji proizvoda (DGU
2003) TTB tretira kao bazu mjerila 1:10 000 što je vrlo upitno, zbog npr. upotrijebljenog izvornika stare TK25, koja nema potrebnu poloajnu toènost za to
mjerilo.
Zanimljivo je da je iz TTB-a izravno izraðena nova hrvatska TK25 (kako i
model podataka nalae), a onda su 2008. godine izraðene publikacije CROTIS
25K (Izrada objektno-orijentiranog konceptualnog modela topografske baze
TBP25 i uspostava kartografske baze za mjerilo 1:25 000), Model TBP25,
CROTIS 25K (Postupak generalizacije) i Pravila mapiranja (TTB – TBP25),
kojima se definira izgradnja TB25. Povlaèeæi paralelu s ATKIS-om, nameæe
se pitanje èemu izgradnja te baze kad je veæ izraðen STOKIS-ov TK25 u digitalnom vektorskom obliku, odnosno zašto se nije odmah išlo na izradu TB50
iz TTB-a.
142
Racetin, I.: STOKIS u hrvatskoj pravnoj regulativi, Geod. list 2013, 2, 135–144
Slika 4. Komponente ATKIS-a (Franèula 2012).
4. Zakljuèak
Vano je izraditi novi Pravilnik u kojem æe model podataka STOKIS-a biti preciznije definiran u svim njegovim segmentima.
Treba utvrditi jesu li izvornici za TTB primjereni sadašnjem modelu podataka.
Ako se postojeæi izvornici ne budu mijenjali, treba razmisliti o drugaèijem modelu
podataka STOKIS-a.
Osnovna kartografska logika nalae da bi se temeljem postojeæih izvornika iz
TTB-a izradio KB25, odnosno iz njega TK25, što postojeæi model i definira. Isto
tako bi se iz TTB-a izravno trebala izraditi TB50 i iz nje KB50, odnosno TK50,
buduæi da bi na taj naèin postupci generalizacije bili najjednostavniji.
Zbog istog bi se razloga iz TB100 trebala proizvesti KB100, odnosno TK100, te iz
TB250 KB250. Pritom bi se za izradu TB100 i TB250 trebali pronaæi odgovarajuæi
izvornici, buduæi da bi to olakšalo postupak generalizacije.
Takoðer bi se prema modelu podataka ATKIS-a trebalo razmotriti ukidanje KB-a
kao pojma i uvesti jedinstveni pojam digitalne topografske karte, što KB u biti jest.
Buduæi da za sada ne postoji moguænost da korisnici kupuju bilo koji proizvod
STOKIS-a osim rasterske i papirnate TK25, treba razmotriti moguænost da DGU
plasira na trište i TTB u vektorskom obliku (kao u modelu podatka ATKIS-a).
To bi za izravnu posljedicu imalo umanjivanje sadašnjeg višestrukog prikupljanja
podataka u Republici Hrvatskoj. Poveæalo bi i osviještenost unutar drugih struka
(npr. graðevinarske ili arhitektonske) o postojanju baze podataka STOKIS-a. Pritom bi podatke zakonskom regulativom trebalo zaštititi od nelegalnoga kopiranja.
Racetin, I.: STOKIS u hrvatskoj pravnoj regulativi, Geod. list 2013, 2, 135–144
143
Literatura
Biljecki, Z. (voditelj projekta, 2000): Topografsko informacijski sustav Republike Hrvatske – CROTIS, Temeljna naèela – Katalog objekata, verzija 1.0, Dravna geodetska
uprava, Zagreb.
Biljecki, Z. (voditelj projekta, 2001): Topografsko informacijski sustav Republike Hrvatske – CROTIS, Katalog objekata, verzija 1.1, Dravna geodetska uprava, Zagreb.
Biljecki, Z., Tonkoviæ, T., Franjiæ, S. (1995): Studija o nadomještanju izvornika i obnavljanju sadraja topografskih zemljovida, Dravna geodetska uprava i Geofoto d.o.o.,
Zagreb.
DGU (1992): Rekonstruiranje i reprogramiranje geodetskog prostornog sustava Republike Hrvatske s tehnološkom dogradnjom njegova informacijskog sustava (u novim
uvjetima samostalne, suverene drave koja se ukljuèuje u europske sustave) –
GEOPS, Zagreb.
DGU (2003): Specifikacija proizvoda – Topografski podaci, verzija 1.0, Zagreb.
DGU (2006): Izradba objektno-orijentiranog konceptualnog modela podataka te izradba
GML aplikacijske sheme CROTIS-a, Zagreb.
DGU (2008a): CROTIS 25K (Postupak generalizacije), Zagreb.
DGU (2008b): CROTIS 25K (Izrada objektno-orijentiranog konceptualnog modela
topografske baze TBP25 i uspostava kartografske baze za mjerilo 1:25 000),
Zagreb.
DGU (2008c): Geodetsko-geoinformatièki rjeènik, Zagreb.
DGU (2008d): Katalog DGN datoteke, Zagreb.
DGU (2008e): Model TBP25, Zagreb.
DGU (2008f): Struktura kartografskih podataka, Zagreb.
DGU (2010): Specifikacija auriranja TTB-a i izrada auriranih listova TK25, Zagreb.
Franèula, N. (2012): Naèini osuvremenjivanja ATKIS-a, Kartografija i geoinformacije,
Vol. 11, br. 17, 135–137.
Landek, I. (2013): Nove topografske karte u mjerilu 1:25 000, Vizura 68, 1.
Narodne novine (2001): Pravilnik o naèinu topografske izmjere i o izradbi dravnih
zemljovida, 55.
Narodne novine (2008): Pravilnik o topografskoj izmjeri i izradbi dravnih karata, 109.
Paj, R. (voditelj projekta, 1995): Slubeni topografsko-kartografski informacijski sustav – Idejni projekt, Dravna geodetska uprava, Zavod za fotogrametriju d.d.,
Zagreb.
Racetin, I. (2007): Dinamizacija STOKIS-a, doktorska disertacija, Geodetski fakultet
Sveuèilišta u Zagrebu, Zagreb.
Shi, W., Meng, L. (2006): Some Ideas for Integrating Multidisciplinary Spatial Data,
in ISPRS WG II/3, II/6 Workshop, Multiple representation and interoperability of
spatial data, 22–24. 02. 2006., Hanover, Njemaèka, 30–35,
http://www.ikg.uni-hannover.de/isprs/workshop2006/Paper/6020/1-SHI_MENG2006.pdf,
(25.3.2013.).
144
Racetin, I.: STOKIS u hrvatskoj pravnoj regulativi, Geod. list 2013, 2, 135–144
STOKIS in Croatian Legal Regulations
ABSTRACT. The introductory part gives a review of the basic concepts used in the
text. Based on the official STOKIS publications an overview of the STOKIS development since the year 1992 to date is given, and also the state of its database for scale
1:25 000. All to this day published STOKIS specifications are listed and described.
It has been analyzed how its data model is treated by the Croatian legislation, in
particular by the Regulation on topographical surveys and state maps making.
According to Regulation on topographical surveys and state maps making the
STOKIS current data model and all its components are constructed. The research
draws on the experiences of the German ATKIS (Amtliches topographisch-kartographisches Informationssystem), on whose structure STOKIS was created. The
STOKIS data model has been compared with the ATKIS data model. The need to
change the STOKIS model was established and possible solutions for improvement
and further development of the model was presented. It is also proposed broadening
of the output database products. That would increase the number of STOKIS’s
end-users, and STOKIS would have achieved greater practical value. The now
ongoing multiple spatial data collection in the Republic of Croatia, due to the unavailability of the Basic topographic database on the market, would be avoid. It has
been suggested an improvement of legislation and the creation of a new Regulation
on topographical surveys and state maps making, due to STOKIS data model better
and more precisely defining.
Keywords: data model, STOKIS, ATKIS, topographic database, cartographic database.
Primljeno: 2013-04-11
Prihvaæeno: 2013-05-17
Geod. list 2013, 2
POVIJEST
145
ODRE\IVANJE STRMINA KORAKOM
Uvrijeene su tvrdnje kako su sve stare karte netoène i neprecizne. Da su po svom obliku
deformirane, da loše prikazuju pravo stanje terena i drugo. Kod toga mnogi zaboravljaju na
koji su se naèin tada “prikupljali podaci o terenu”. Od davnine sve je mjereno nekim pomagalima (napravama, spravama), a tek zadnjih 100–150 godina geodetskim instrumentima.
Je li to malo ili puno godina, teško je reæi. Postavimo si praktièno pitanje: treba li nam karta Medvednice? Koliko ekipa inenjera, tehnièara, figuranata te terenskih radnih dana treba da karta ugleda svjetlo dana? Upotrijebimo li fotogrametriju uèinili bi to nešto bre, ali
opet èekajuæi sunèano vrijeme u proljeæe ili jesen. Trebale bi nam nakon snimanja, nekoliko
sljedeæih tjedana i ekipe za reambulaciju. Tvrdim na temelju raznih kota Sljemena da su
djelomièno ti konfiguracijski podaci preuzeti sa starih karata (kote i njima pripadajuæe
slojnice).
Sve do 1894. godine bilo je odreðivano od “oka” (Schweizerische Beuzeitung). Zatim je
nastupila nova era. Odabralo bi se samo nekoliko vrhova kojima su odreðene kote trigonometrijskim putem (gledaèom). Ostalo je odreðeno priruènim barometrom. Duljine
su izmjerene brojanjem koraka. Tako su nastale vojno-topografske karte mjerila 1:75 000,
gdje 1000 koraka (njem. Schritte) = 750 metara, što odgovara 1 cm na karti (ili 12,5 mm
na karti = 1 km u prirodi, tj. 3 km = 4000 koraka). Duljine izmjerene koraèanjem, bilo
uzbrdo ili nizbrdo, reduciraju se na horizont na osnovi razlike barometrijskog stanja u
podnoju uzvisine i mjesta odabrane toèke. Reducirana duina izmjerena korakom uzbrdo
je: x1 = s(1–sin a), a iduæi nizbrdo: x2 = s(1–sin a/2). Kod razlike barometrijskog èitanja
za 100 koraka odgovara ta duljina horizontalnoj duini, iskazano u metrima:
Slika 1. Sprava za interpoliranje slojnica.
146
Povijest, Geod. list 2013, 2
kod 5 mm razlike uzbrdo 41,3 m, a nizbrdo 69,1 m
kod 4 mm
49,8 m
74,0 m
kod 3 mm
60,0 m
79,0 m
kod 2 mm
72,0 m
85,9 m
kod 1 mm
85,5 m
92,8 m.
Po tome je bilo lako sloiti dijagram za hodanje uzbrdo i nizbrdo i rabiti ga kod terenskog
kartiranja. Razlike barometrijskog stanja od 5, 4, 3, 2, 1 mm odgovaraju prema iznosima
72,5%, 58%, 43,5%, 29% i 15% u metrima hodajuæi uzbrdo ili nizbrdo.
Pogledamo li sliku sprave za interpoliranje slojnica (slika 1), bit æe nam jasno što znaèi
netoèno, pogrešno ili neprecizno. Stare su karte takoðer bile pouzdane, naravno za ono
doba.
Boidar Kanajet
Geod. list 2013, 2
VIJESTI
147
USGS SURA\UJE S DOBROVOLJCIMA
Topografska karta mjerila 1:24 000 je karta najkrupnijeg mjerila koja pokriva cijelo podruèje Sjedinjenih Amerièkih Drava. Izraðena je u razdoblju 1945–1992. i sastoji se od oko
55 000 listova. Cijena izrade karte bila je oko 3 milijarde amerièkih dolara prema vrijednosti dolara u 2007. godini, što iznosi oko 50 000 dolara po listu. Potrebno vrijeme za izradu
jednog lista – od projekta do tiska – bilo je oko pet godina, a za izradu svih listova više od 45
godina.
Teško je vjerovati da bi Kongres SAD-a odobrio danas tolika sredstva za izradu topografskih karata ni da bi korisnici mogli toliko èekati da se karte osuvremene. Stoga je United
States Geological Survey (USGS) – ustanova nadlena za izradu topografskih karata u
SAD-u – odluèio poèetkom 2000-tih fokusirati se na izradu digitalnih podataka za potrebe
GIS-a. Krajem 2008. projektirana je nova serija topografskih karata pod nazivom US Topo
koje su trebale zamijeniti postojeæe karte mjerila 1:24 000. Karte su raðene automatskim i
poluautomatskim metodama. Kartografski sadraj preuzet je iz nacionalne GIS-baze podataka. Od lipnja 2009. do svibnja 2011. USGS je izradio oko 40 000 listova, tj. oko 80 listova
na dan. Za svaki list trebalo je samo oko dva sata interaktivnog rada, najviše na smještaju
naziva i završnoj kontroli. Do listopada 2012. izraðeni su svi listovi za 48 saveznih drava.
Za preostale tri drave (Aljaska, Havaji i Portoriko) karte æe se izraditi u 2013. Procjenjuje
se da je cijena izrade ovih novih karata oko 100 puta jeftinija od starih karata.
Pod nazivom The National Map (http://nationalmap.gov/index.html) USGS je na jednom mjestu na internetu ponudio nove karte (US Topo), stare topografske karte (Historical Topographic Map Collection) i raznovrsne tematske karte (National Atlas of the United States).
Svi podaci u digitalnom obliku slobodno su dostupni. Tiskani primjerci karata se naplaæuju.
Kako bi ubrzao i poboljšao prikupljanje podataka za svoje topografske karte, USGS je odluèio ukljuèiti u taj proces i dobrovoljce. Taj program poznat pod nazivom The National Map
Corps usredotoèen je na poticanje graðana na prikupljanje novih podataka ili ispravljanje
postojeæih u sklopu nacionalne kartografske baze podataka. Rijeè je o školama, bolnicama,
poštama, policijskim stanicama i drugim vanim javnim ustanovama.
Da bi se testirao takav naèin prikupljanja podataka, nedavno je u dravi Colorado zapoèet
probni projekt. Iako je projekt još u tijeku, prvi rezultati pokazuju da se uz pomoæ dobrovoljaca mogu poboljšati postojeæi skupovi podataka. U prvih deset mjeseci rada na tom projektu 143 dobrovoljca prikupilo je, poboljšalo ili izbrisalo više od 6400 objekata. Njihove su intervencije premašile standarde kvalitete USGS-a u poloajnoj toènosti i u toènosti atributa.
Zbog tako dobrih rezultata probnog projekta, odluèeno je da se projekt dobrovoljnog prikupljanja podataka proširi na 18 saveznih drava. Nakon ocjenjivanja kvalitete dobivenih
rezultata u tih 18 drava, odredit æe se drugi skup saveznih drava, a do kraja 2013. i treæi
skup drava.
Iz USGS-a poruèuju da su broj dobrovoljaca i kvaliteta podataka koje su prikupili nadmašili
njihova oèekivanja. Zajednica dobrovoljnih geoinformacija (The Volunteered Geographic
Information – VGI) je izvanredan neiskorišteni resurs u odravanju podataka USGS-a, a
koji su dio The National Map. Bez mree dobrovoljaca eljeni podaci ne bi se mogli prikupiti ove godine, a postojeæe podatke ne bi se moglo obnoviti.
Izvori:
Moore, L. (2011): US Topo – A New National Map Series,
http://www.directionsmag.com/articles/us-topo-a-new-national-map-series/178707.
USGS (2013): Crowd-Sourcing the Nation: Using Volunteers for Enhanced Data Collection,
http://www.sensorsandsystems.com/news/top-stories/corporate-news/29922-crowd-sourcing-the-nation-using-volunteers-for-enhanced-data-collection.html.
Nedjeljko Franèula
148
Vijesti, Geod. list 2013, 2
JACK DANGERMOND PRIMIO POÈASNI DOKTORAT SVEUÈILIŠTA
MASSACHUSETTS
Jacku Dangermondu, osnivaèu i predsjedniku tvrtke Esri
dodijeljen je 31. svibnja 2013. poèasni doktorat Sveuèilišta
Massachussets u Bostonu. Dangermond je jedan od svjetskih pionira u kreiranju i primjeni tehnologije geoinformacijskih sustava (GIS) u upravljanju, analizi i dijeljenju
poloajno utemeljenih informacija, a sve radi boljeg donošenja odluka.
J. Dangermond osnovao je Esri 1969. u Redlandsu, Kalifornija. Ta je tvrtka danas tehnièki i trišni lider u GIS-u
jer razvija inovativna rješenja u radu s prostornim podacima na stolnim raèunalima, u poduzeæima, na terenu, na
webu i u raèunalnom oblaku. On je priznat ne samo kao
pionir u metodama prostornih analiza, veæ i kao jedan od
najutjecajnijih ljudi u GIS-u.
Diplomu BSc iz pejzane arhitekture stekao je na Politehnièkom sveuèilištu Pomona u Kaliforniji. Magistar
arhitekture s naglaskom na pejzanoj arhitekturi i urbanizmu postao je na Sveuèilištu
Minnesota, a zvanje magistra znanosti iz pejzane arhitekture stekao je na Sveuèilištu
Harvard.
J. Dangermond primio je poèasne doktorate još deset sveuèilišta, a primio je i mnoga druga
priznanja za svoj rad, meðu njima 2008. i medalju Carl Mannerfelt Meðunarodnog kartografskog društva (ICA).
Izvor:
Esri President Receives Honourary Doctor of Science Degree, GIM International 03/06/2013.
Nedjeljko Franèula
FESTIVAL ZNANOSTI 2013
Najveæi hrvatski projekt popularizacije znanosti, Festival znanosti 2013, odran je od 22. do
27. travnja 2013., a organizirali su ga Sveuèilište u Zagrebu, British Council i Tehnièki muzej, pod pokroviteljstvom Ministarstva znanosti, obrazovanje i sporta. Središnja tema ove
šestodnevne manifestacije, bila je Buduænost, ali kao i prijašnjih godina, Festival se bavio i
drugim znanstvenim temama koje su zanimljive i pouène širokoj javnosti.
149
Vijesti, Geod. list 2013, 2
Ovogodišnji Festival znanosti odvijao se u 10 hrvatskih gradova, na više od 100 lokacija i s
više od 900 sudionika koji su sudjelovali u kreiranju više od 550 razlièitih dogaðanja. Centralno mjesto svih dogaðanja i ove je godine bio Tehnièki muzej u Zagrebu, u kojem je èak
210 sudionika odralo 81 radionicu, 52 prezentacije, 49 predavanja, 2 sci-cafea. Osim aktivnosti u Tehnièkom muzeju, postavljeno je i 5 izlobi, odrano 5 projekcija filmova i prezentiran jedan interaktivni kiosk.
Geodetski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu predstavljen je sa sljedeæim aktivnostima:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
Izrada slubenih topografskih karata u Republici Hrvatskoj, Ivan Landek; DGU
Mobilnost u kartografiji – juèer, danas i sutra, doc. dr. sc. Robert upan
Slobodno dostupni programi za 3D modeliranje, Ana Mihaljeviæ i Maja Kapustiæ
Suvremeni trendovi u kartografskoj vizualizaciji, dr. sc. Vesna Poslonèec-Petriæ
3D modeliranje – primjena u geovizualizaciji, Ruica Kardum i Veronika Keviæ
Integracija i primjene mobilnih ureðaja podranih GNSS-om, Ivan Racetin
Buduænost kartografskih projekcija (Nove projekcije i sustavi za podršku izbora
kartografskih projekcija), prof. dr. sc. Miljenko Lapaine
8. 40 godina Opservatorija Hvar, Jaša Èalogoviæ i Mateja Dumboviæ
9. Buduænost svemira, dr. sc. Roman Brajša
10. kARTe mARTek – Izloba na Geodetskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu u
organizaciji Hrvatskoga kartografskog društva, prof. dr. sc. Miljenko Lapaine.
Festivalska zbivanja posjetilo je nekoliko tisuæa korisnika svih dobnih skupina (38 školskih
i vrtiækih grupa), a foto-galerija dostupna je na facebook stranici Tehnièkog muzeja:
https://www.facebook.com/pages/Tehni%C4%8Dki-muzej/335802459827986?ref=tn_tnmn.
Vesna Poslonèec-Petriæ i Miljenko Lapaine
150
Vijesti, Geod. list 2013, 2
18. DRAVNO NATJECANJE UÈENIKA GRADITELJSKIH I GEODETSKIH ŠKOLA
REPUBLIKE HRVATSKE
U Školi za dizajn, grafiku i odrivu gradnju u Splitu odrano je, od 5. do 7. travnja 2013. godine, 18. Dravno natjecanje uèenika i uèenica graditeljskih i geodetskih škola Republike
Hrvatske u znanjima i vještinama graðenja. Na tom natjecanju sudjelovali su uèenici sa
svojim mentorima iz ukupno 26 škola.
Natjecanje je odrano u 10 strukovnih disciplina:
• geodetski tehnièar
• arhitektonske konstrukcije
• nosive konstrukcije – graðevna mehanika
• crtanje
• zidar
• tesar
• monter suhe gradnje
• soboslikar – lièilac
• keramièar oblagaè
• rukovatelj samohodnim graðevinskim strojevima.
Èlanovi Dravnog povjerenstva za provedbu natjecanja bili su:
• Ivan Kovaèeviæ, dipl. ing. grað., Škola za dizajn, grafiku i odrivu gradnju, Split, predsjednik
• Gordana Paškvan Budiseliæ, dipl. ing. arh., Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih, Zagreb, tajnica
• Jasminka Šimièeviæ, dipl. ing. grað., Tehnièka škola, Zadar
• Zvezdana Veršiæ-uniæ, dipl. ing. grað., Graðevinska tehnièka škola, Rijeka
• Radojka Klariæ, dipl. ing. arh., Graditeljsko-geodetska tehnièka škola, Split
• dr. sc. Mladen Zrinjski, dipl. ing. geod., Geodetski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu
• Vida Treusiæ, dipl. ing. grað., Škola za dizajn, grafiku i odrivu gradnju, Split
• Zoran Èuliæ, dipl. ing. grað., Škola za dizajn, grafiku i odrivu gradnju, Split
• Meri Roguljiæ, dipl. ing. grað., Škola za dizajn, grafiku i odrivu gradnju, Split
• Kornelija Sekelez, dipl. ing. grað., Škola za dizajn, grafiku i odrivu gradnju, Split
• Vjeran Tecilaziæ, dipl. ing. arh., Škola za dizajn, grafiku i odrivu gradnju, Split
• Ines Topiæ Vuko, dipl. ing. stroj., Škola za dizajn, grafiku i odrivu gradnju, Split.
Èlanovi Prosudbenog povjerenstva za ocjenjivanje za zanimanje geodetski tehnièar bili su:
• Snjeana Vouèko, dipl. ing. geod., predsjednica
• Ivana Fredotoviæ, dipl. ing. geod., èlanica
• Alen Junaševiæ, dipl. ing. geod., èlan
• Ivana Deniæ, dipl. ing. geod., prièuva.
Autor zadataka za natjecanje bio je dr. sc. Mladen Zrinjski, dipl. ing. geod.
Natjecanju za zanimanje geodetski tehnièar pristupilo je sedam uèenika, a provjera znanja
sastojala se od:
• zadataka iz podruèja geodetskog raèunanja i
• testa znanja.
Vijesti, Geod. list 2013, 2
151
Slika 1. a) b) c) Uèenici tijekom natjecanja za zanimanje geodetski tehnièar.
U tablici 1 dan je konaèni poredak uèenika za zanimanje geodetski tehnièar prema ukupnom broju ostvarenih bodova.
Èestitamo svim uèenicima i njihovim mentorima.
152
Vijesti, Geod. list 2013, 2
Tablica 1. Konaèni poredak uèenika za zanimanje geodetski tehnièar.
Poredak
Ime i prezime
natjecatelja
1.
Antonio Njegovan
Graðevinska tehnièka škola
Rijeka
Saša Tièiæ, dipl. ing. geod.
2.
Frane Giliæ
Graditeljsko-geodetska
tehnièka škola Split
Ivana Deniæ, dipl. ing. geod.
3.
Filip Tulumoviæ
Geodetska tehnièka škola
Zagreb
Tomislav Debeljak, dipl. ing.
geod.
4.
Perica Mihaljeviæ
Graditeljsko-geodetska škola
Osijek
Alen Junaševiæ, dipl. ing.
geod.
5.
Ivana Mohoroviæ
Tehnièka škola Pula
Jadranka Vreš Rebernjak,
dipl. ing. geod.
6.
Miha Mašiæ
Geodetska tehnièka škola
Zagreb
Tomislav Debeljak, dipl. ing.
geod.
7.
Martin Lijiæ
Graditeljsko-geodetska škola
Osijek
Alen Junaševiæ, dipl. ing.
geod.
Naziv škole
Ime i prezime mentora
Troje prvoplasiranih uèenika: Antonio Njegovan, Frane Giliæ i Filip Tulumoviæ svojim su
rezultatom ostvarili direktan upis na Geodetski fakultet Sveuèilišta u Zagrebu ili na Fakultet graðevinarstva, arhitekture i geodezije Sveuèilišta u Splitu (na sveuèilišni preddiplomski studij geodezije i geoinformatike).
Zahvaljujemo domaæinu Školi za dizajn, grafiku i odrivu gradnju u Splitu na lijepom gostoprimstvu i druenju.
Mladen Zrinjski
MAGISTRI INENJERI GEODEZIJE I GEOINFORMATIKE
Na Geodetskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu, dana 14. lipnja 2013. godine, na sveuèilišnome diplomskom studiju geodezije i geoinformatike diplomiralo je ukupno 11 pristupnika i
time stekli akademski naziv magistar inenjer geodezije i geoinformatike, odnosno magistra inenjerka geodezije i geoinformatike.
Pregled magistara inenjera geodezije i geoinformatike:
Pristupnik
Naslov diplomskog rada
Matija Cindriæ
“Procjena diurnalne varijacije geomagnetskog polja
na teritoriju Hrvatske”
Luka Dolanjski
“Fotogrametrijska izmjera utvrde Naviglio”
Ruica Kardum
“Morfometrijske analize digitalnog modela terena”
Ines Meštroviæ
“Odreðivanje naslaga mulja rijeke Bosut primjenom
geološkog dubinomjera”
Matija Milec
“GIS optimalnih lokacija odlagališta komunalnog
otpada”
Datum obrane, mentor
14. 06. 2013., prof. dr. sc. Mario Brkiæ
14. 06. 2013., doc. dr. sc. Dubravko Gajski
14. 06. 2013., doc. dr. sc. Dubravko Gajski
14. 06. 2013., prof. dr. sc. Boško Pribièeviæ
14. 06. 2013., doc. dr. sc. Dubravko Gajski
153
Vijesti, Geod. list 2013, 2
Matija Nekiæ
“Usporedba površina parcela dobivenih klasiènim i
satelitskim metodama izmjere”
Gabrijela Stepiæ
“Izrada razlièitih geodetskih elaborata”
Ivan Racetin
“Raèunalno podrana interpretacija digitalnih
višesenzorskih snimki za potrebe humanitarnog
razminiranja”
Matija Razum
“Izolari Antonija Milla s kartama hrvatskih otoka”
Katarina Roiæ
“Legalizacija objekata u Karlovaèkoj upaniji”
Lucija Vuèiæ
“Analiza pomaka i deformacija – deformacijski model”
14. 06. 2013., prof. dr. sc. Zdravko Kapoviæ
14. 06. 2013., prof. dr. sc. Mira Ivkoviæ
14. 06. 2013., doc. dr. sc. Dubravko Gajski
14. 06. 2013., doc. dr. sc. Ivka Kljajiæ
14. 06. 2013., dr. sc. Mladen Zrinjski,
prof. dr. sc. Ðuro Barkoviæ
14. 06. 2013., prof. dr. sc. Zdravko Kapoviæ
Kratica za ovaj akademski naziv je: mag. ing. geod. et geoinf.
Èestitamo novim magistrima inenjerima geodezije i geoinformatike.
Mladen Zrinjski
DIPLOMIRALI NA GEODETSKOM FAKULTETU
Na Geodetskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu, od 23. veljaèe do 24. svibnja 2013. godine,
na sveuèilišnome dodiplomskom studiju geodezije diplomirao je jedan pristupnik.
Pregled podataka o diplomiranom inenjeru geodezije:
Pristupnik
Naslov diplomskog rada
Marko Bezjak
“Izrada geodetske snimke postojeæeg stanja za potrebe
rekonstrukcije crpne hidroelektrane Fuine”
Datum obrane, mentor
24. 05. 2013., prof. dr. sc. Boško Pribièeviæ
Èestitamo diplomiranom inenjeru geodezije.
Mladen Zrinjski
154
Vijesti, Geod. list 2013, 2
IZBOR PREDSJEDNIKA, ZAMJENIKA PREDSJEDNIKA I ÈLANOVA TIJELA
HRVATSKOGA GEODETSKOG DRUŠTVA
Poštovani èlanovi i prijatelji HGD-a i èitatelji Geodetskog lista,
obavještavamo Vas da je na 13. Saboru Hrvatskoga geodetskog društva, odranom 14. studenog 2012. godine u Zagrebu, izabrano novo vodstvo HGD-a te novi èlanovi Upravnog odbora, Nadzornog odbora i Suda èasti.
Za novog zamjenika predsjednika Hrvatskoga geodetskog društva izabran je Goran Lipovšèak, dipl. ing. geod.
Izabrani su novi èlanovi Upravnog odbora:
• mr. sc. Marija Brajkoviæ, dipl. ing. geod.
• mr. sc. Damir Šantek, dipl. ing. geod.
• mr. sc. Franjo Ambroš, dipl. ing. geod.
• Boen Rumeniæ, dipl. ing. geod.
• Vesna Kovaè, dipl. ing. geod.
• Dragutin Bajilo.
U Nadzorni odbor izabrani su:
• doc. dr. sc. Mladen Zrinjski, dipl. ing. geod.
• Emil Bljajiæ, dipl. ing. geod.
• Ali Bakija, dipl. ing. geod.
• Sonja Horak Abramoviæ, dipl. ing. geod.
• Marija Tomiæ, dipl. ing. geod.
U Sud èasti izabrani su:
• Darko Skraèiæ, dipl. ing. geod.
• Mirko ivkoviæ, dipl. ing. geod.
• Denis Fable, dipl. ing. geod.
• Dinka Æaleta, dipl. ing. geod.
• Damir Movre, dipl. ing. geod.
Gradski ured za opæu upravu Grada Zagreba je Rješenjem od 7. prosinca 2012. godine
(Klasa: UP/I-230-02/2012-02/1553, URBROJ: 251-07-02/1-12-2) prihvatio izbor zamjenika predsjednika HGD-a, èlanova Upravnog odbora, èlanova Nadzornog odbora i Suda
èasti.
Na 14. izvanrednom Saboru Hrvatskoga geodetskog društva, odranom 7. oujka 2013.
godine u Zagrebu, za predsjednika HGD-a izabran je doc. dr. sc. Milan Rezo, dipl. ing. geodezije.
Na osnovi rezultata izbora za predsjednika HGD-a, Gradski ured za opæu upravu Grada
Zagreba je Rješenjem od 25. oujka 2013. godine (Klasa: UP/I-230-02/2013-02/541,
URBROJ: 251-07-11-13-2), odobrio upis promjene osobe ovlaštene za zastupanje Hrvatsko-
Vijesti, Geod. list 2013, 2
155
ga geodetskog društva sa sjedištem u Zagrebu, Berislaviæeva 6, u Registar udruga Republike Hrvatske te je ista izvršena 25. oujka 2013. godine.
Postupak primopredaje dunosti i ovlasti predsjednika HGD-a obavljen je 8. travnja 2013.
godine u prostorijama HGD-a, Berislaviæeva 6, 10000 Zagreb.
Na 50. sjednici Predsjedništva Hrvatskoga geodetskog društva, odranoj 15. travnja 2013.
godine u Berislaviæevoj 6, Zagreb, s poèetkom u 17:00 sati, a na temelju javnog poziva i
odluke donesene na XIII. Saboru HGD-a o dodatnom izboru tri èlana Upravnog odbora iz
redova znanstveno-istraivaèkog, upravnog i izvoditeljskog podruèja, predsjedništvo HGD-a
je prihvatilo imenovanja prof. dr. sc. Zdravka Kapoviæa, dipl. ing. geod., mr. sc. Blaenke
Mièeviæ, dipl. ing. geod. i Zdravka Zoriæa, dipl. ing. geod., u Upravni odbor Hrvatskoga geodetskog društva.
Na svojoj prvoj sjednici, odranoj 15. travnja 2013. godine, èlanovi Nadzornog odbora izabrali su za predsjednika Nadzornog odbora doc. dr. sc. Mladena Zrinjskog.
Novo vodstvo i novi èlanovi tijela Hrvatskoga geodetskog društva izabrani su na èetverogodišnji mandat, tj. za razdoblje od 2012. do 2016. godine.
S poštovanjem,
Predsjednik HGD-a:
doc. dr. sc. Milan Rezo
156
PREGLED STRUÈNOG TISKA I SOFTVERA
Geod. list 2013, 2
OBJAVLJIVANJE U ÈASOPISIMA I KIBERNETIÈKI KRIMINAL
Kibernetièki kriminalci ukrali su identitet dvama uglednim europskim znanstvenim èasopisima postavljajuæi na internet njihove krivotvorene mrene stranice. Rijeè je o multidisciplinarnom švicarskom èasopisu Archives des Sciences utemeljenom još 1791. godine i austrijskom
botanièkom èasopisu Wulfenia. Varalice su na krivotvorenim mrenim stranicama tih èasopisa naveli ne samo njihove autentiène nazive veæ i njihov faktor odjeka (Impact Factor),
poštansku adresu i ISSN. Buduæi da ni jedan od navedena dva èasopisa nije imao vlastite
mrene stranice, postali su lak plijen varalicama. Npr. upiše li se u neku internetsku trailicu
Archives des Sciences ili Wulfenia Journal, na prvom mjestu pojavit æe se poveznica na lane
mrene stranice tih èasopisa. Na lanim stranicama èasopisa Wulfenia piše da te stranice nisu slubene stranice botanièkog èasopisa Wulfenia, veæ multidisciplinarnog èasopisa
Wulfenia. Klikne li se, meðutim, na tim stranicama na poveznicu Thomson Reuters, dobije se
podatak o uvrštenosti botanièkog èasopisa Wulfenia u Science Citation Index Expanded.
Krivotvorenim mrenim stranicama varalice su privukli stotine znanstvenika koji su platili traene pristojbe za objavljivanje svojih radova u tim èasopisima. Za objavljivanje u oba èasopisa
plaæa se više od 500 amerièkih dolara, a novac treba platiti na raèune dviju banaka u Armeniji.
Na mrenim stranicama Landes Museum Kärnten, izdavaèa botanièkog èasopisa Wulfenia,
dano je upozorenje o èak trima krivotvorenim mrenim stranicama tog èasopisa. Najavljeno je i uskoro objavljivanje sadraja i saetaka objavljenih brojeva od 2002. do 2011.
Spomenimo da originalni èasopis izlazi jednom godišnje, a prema informaciji na krivotvorenim mrenim stranicama jednom mjeseèno. Švicarski èasopis Archives des Sciences izlazi dva
puta godišnje, a prema informaciji na lanim mrenim stranicama jednom mjeseèno.
Krivotvorene mrene stranice oba èasopisa izgledaju tako uvjerljivo da su prevarile i struènjake Thomson Reutersa, proizvoðaèa bibliografske baze podataka Web of Science i Journal
Citation Reports u kojem se svake godine objavljuju faktori odjeka èasopisa ukljuèenih u
Web of Science. Ipak u svibnju 2012. postali su sumnjièavi i od izdavaèa švicarskog èasopisa
traili objašnjenja o razlikama izmeðu sadraja tiskanog izdanja i onog na mrenim stranicama te razlici o uèestalosti izlaenja.
Urednici navedenih èasopisa saznali su za krivotvorine još 2012. godine, ali do danas (oujak
2013) se nije ušlo u trag varalicama niti su lane mrene stranice skinute s interneta. Jedinica švicarske policije zaduena za kibernetièki kriminal ustanovila je da su lane mrene stranice èasopisa Archives des Sciences smještene na neki od posluitelja u Sjedinjenim Amerièkim Dravama pa su njihove moguænosti djelovanja ogranièene. Austrijska policija uspjela je
zatvoriti lane mrene stranice èasopisa Wulfenia u Austriji, ali ne i u drugim dravama.
Izvor:
D. Butler: Sham journals scam authors, Nature, Vol. 495, Issue 7442, 27 March 2013,
http://www.nature.com/news/specials/scipublishing/index.html.
Nedjeljko Franèula i Draen Tutiæ
JE LI MOGUÆA INTEGRACIJA SLUBENIH I DOBROVOLJNO PRIKUPLJENIH
GEOINFORMACIJA?
Brzi razvoj tehnika prikupljanja geoprostornih podataka i razvoj weba rezultirali su u novije
vrijeme poveæanom dostupnošæu geoprostornih podataka. Broj i raznolikost slobodno dostupnih izvora geoprostornih podataka kao što su npr. OpenStreetMap (OSM), britanski Ordnance Survey (OS), amerièki US Census Bureau pokazuju da je moguæe kreirati, revidirati, preuzeti, distribuirati i dodati novu vrijednost ogromnom broju podataka. Demokratizacija weba
omoguæuje da takve podatke stvaraju geoprostorni znanstvenici ili inenjeri koji stvaraju
Pregled struènog tiska i softvera, Geod. list 2013, 2
157
slubene informacije, ali i entuzijastièki amateri bez formalnog znanja u prikupljanju, obradi
i analizi geoprostornih podataka koji stvaraju neformalne informacije. Suradnja takvih razlièitih skupina u doprinosu, integraciji, arhiviranju i distribuciji geopodataka ne provodi se trenutno na sustavan naèin. Meðutim, jasno je da je za uspjeh opsenih i ambicioznih strategija,
kakva je npr. multinacionalna infrastruktura prostornih podataka, nuno razviti mehanizme
za rukovanje geoprostornih podataka prikupljenih iz razlièitih izvora.
Takva integracija slubenih i neformalnih skupova podataka veæ se i provodi u nekim projektima, npr. u izradi karata u kriznim situacijama, u izradi karata za pametne telefone kojima se pješaci slue pri kretanju u gradskim središtima i nekim komunalnim projektima
osobito u zemljama u razvoju.
Integracija geoprostornih podataka nije samo preklapanje slojeva u geoinformacijskim sustavima nego i procjena koliko su poloajna, geometrijska i druga svojstva objekata u jednom skupu konvergentna s objektima u drugom skupu.
Do sada je objavljeno nekoliko studija u kojima je testirana potpunost, aktualnost i toènost
dobrovoljno prikupljenih geoinformacija, posebno OSM-a. U tim studijama ispitivana je
kvaliteta dobrovoljno prikupljenih informacija koje odgovaraju kartama mjerila 1:50 000 i
sitnijim mjerilima.
D. Fairbairn i M. Al-Bakri testirali su kvalitetu geoprostornih podataka koji odgovaraju kartama krupnih mjerila, posebno karti mjerila 1:2500. Usporeðivani su podatci OSM-a i OS-a u
gradskom podruèju gdje dominiraju zgrade i ulice te u ruralnom podruèju gdje su èešæi tipovi
podataka granice vegetacije, rubovi voda i karakteristike zemljišnih oblika. Za testiranje gradskog podruèja izabran je dio Cramlingtona (UK) i dio Bagdada (Irak), a za seosko podruèje
Clara Vale (UK). Podatke OS-a i OSM-a kontrolirali su iskusni geodeti mjerenjem na terenu.
Rezultati provedenih analiza pokazuju da se slubeni podatci (podatci OS-a i slubeni podatci
u Iraku) dobro slau s podatcima terenskih mjerenja, posebno za izgraðene objekte. Meðutim, za dobrovoljno prikupljene informacije takav zakljuèak ne vrijedi. Stoga se moe zakljuèiti da bi u pokušaju integracije podataka OSM-a sa slubenim podatcima bilo velikih problema kada se radi o podatcima koji odgovaraju kartama krupnih mjerila. Glavni razlog za takav zakljuèak su razlièiti naèini prikupljanja podataka. U OSM-u podatci se prikupljaju GPS
prijamnicima razlièite preciznosti ili se preuzimaju sa satelitskih i aerosnimaka. Podatci preuzeti sa satelitskih snimaka obièno su manje toènosti od onih prikupljenih GPS prijamnicima. Meðutim, i ti toèniji podatci prikupljeni su GPS prijamnicima manje toènosti.
Analiza je nadalje pokazala da podatci u ruralnim podruèjima imaju manju pozicijsku
toènost i potpunost u usporedbi s izgraðenim objektima u gradskim podruèjima. Stoga bi se
integriranje formalnih i neformalnih skupova podataka u urbanim podruèjima moglo uèiniti s više povjerenja nego u ruralnim podruèjima.
Mjerenje toènosti geoprostornih skupova podataka i procjena moguæih integracija nadilazi
pozicijske i geometrijske probleme. Znaèenje znakova i kategorizacija objekata u stvarnom
svijetu sadrani su u semantièkim podatcima. Mjerenje semantièke sliènosti izmeðu podataka OSM-a i slubenih skupova podataka ukazalo je na sliène neusklaðenosti kao i u geometrijskim podatcima.
U zakljuèku autori istièu da podatci OSM-a imaju manju toènost od slubenih skupova podataka. Stoga prezentaciju tih podataka kao naèin za osuvremenjivanje zastarjelih skupova
slubenih podataka krupnih mjerila treba u veæini sluèajeva promatrati sa skepsom, a u
mnogim sluèajevima i odbaciti.
Izvor:
Fairbairn, D.; Al-Bakri, M.: Using Geometric Properties to Evaluate Possible Integration of
Authoritative and Volunteered Geographic Information, ISPRS International Journal of
Geo-Information, 2013, 2, 349–370; http://www.mdpi.com/2220-9964/2/2/349.
Nedjeljko Franèula
158
Pregled struènog tiska i softvera, Geod. list 2013, 2
IZ STRANIH ÈASOPISA
Acta Geodaetica et Geophysica Hungarica, Vol.48, No.1., 2013.
• Eyewitnesses about the Tunguska cosmic body. O. G. Gladysheva. 1.-7.
• The results and works of the latest adjustment of Hungarian Gravimetric Network
(MGH-2010). Géza Csapó, András Koppán. 9.-16.
• Quick imaging of MT data using an approximate inversion algorithm. M. Dobróka, E.
Prácser, E. Turai, R. Kavanda. 17.-25.
• Application of the constrained moving horizon estimation method for the ultra-short
baseline attitude determination. Honglei Qin, Wantong Chen Pages. 27.-38.
• An investigation on accuracy of DGPS network-based positioning in mountainous
regions, a case study in Alborz network. D. Nejat, R. Kiamehr. 39.-51.
• Integrated core study of a fractured metamorphic HC-reservoir; Kiskunhalas-NE, Pannonian Basin. Ágnes Nagy, Tivadar M. Tóth, Balázs Vásárhelyi. 53.-75.
• A laboratory method for determining the dissipated energy. Á. Deli, M. Gálos, B. Vásárhelyi. 77.-86.
• Shear-wave velocity structure of the northern part of the Iberian Peninsula from
Rayleigh-wave dispersion analysis. V. Corchete, M. Chourak. 87.-107.
Allgemeine Vermessungs-Nachrichten, Vol.120, No.4., 2013.
• Unsicherheit der Bewegungsdetektion aus Koordinatendifferenzen. Andreas Wieser.
• Aktives Prisma für tachymetrische Netzmessungen. Sebastian Horst, Ilka von Gösseln.
• Zur Abstimmung der Signifikanzniveaus von Global- und Einzeltest. Christian Marx.
• Die Anwendung der Ähnlichkeitstheorie zur Bestimmung von Refraktionskorrektionen
beim Nivellement. O. A. Mozzhukhin.
• GNSS-Information.
Geoinformatica, Vol.17, No.2., 2013.
• Directional relations and frames of reference. Eliseo Clementini. 235.-255.
• A framework to model and manipulate constraints for over-constrained geographic applications. Wassim Jaziri, Michel Mainguenaud. 257.-284.
• Footprint generation using fuzzy-neighborhood clustering. Jonathon K. Parker, Joni A.
Downs. 285.-299.
• Multi-level representation of terrain features on a contour map. Eric Guilbert. 301.-324.
• STHist-C: a highly accurate cluster-based histogram for two and three dimensional geographic data points. Hai Thanh Mai, Jaeho Kim, Yohan J. Roh, Myoung Ho Kim Pages. 325.-352.
• Evolutionary search for understanding movement dynamics on mixed networks. William
M. Spears, Steven D. Prager. 353.-385.
• Spatio-temporal polygonal clustering with space and time as first-class citizens. Deepti
Joshi, Ashok Samal, Leen-Kiat Soh. 387.-412.
Geomatics Info Magazine (GIM International), Vol.27, No.4., 2013.
• UAS as a Tool for Surveyors: From Tripods and Trucks to Virtual Surveying. Tom Op ‘t
Eyndt and Walter Volkmann.
Pregled struènog tiska i softvera, Geod. list 2013, 2
159
• Piloting the Social Tenure Domain Model in Uganda: Innovative Pro-poor Land Tools
under Implementation. Danilo Antonio, Jack Makau and Samuel Mabala.
• A Milestone in Standardisation: New Augmented Reality Standard. Christine Perey,
Martin Lechner and Blair MacIntyre.
Journal of Geodesy, Vol. 87, No.4., 2013.
• Recursive computation of oblate spheroidal harmonics of the second kind and their first-,
second-, and third-order derivatives. Toshio Fukushima. 303.-309.
• Devising stable geometrical reference frames for use in geodetic studies of vertical crustal
motion. Michael Bevis, Abel Brown, Eric Kendrick. 311.-321.
• On the theoretical link between LLL-reduction and Lambda-decorrelation. A. Lannes. 323.-335.
• A continuous velocity field for Norway. Halfdan Pascal Kierulf, Mohammed Ouassou,
Matthew James Ross Simpson. 337.-349.
• Fast error analysis of continuous GNSS observations with missing data. M. S. Bos, R. M.
S. Fernandes, S. D. P. Williams, L. Bastos. 351.-360.
• High-rate precise point positioning (PPP) to measure seismic wave motions: an experimental comparison of GPS PPP with inertial measurement units. Peiliang Xu, Chuang
Shi, Rongxin Fang, Jingnan Liu, Xiaoji Niu. 361.-372.
• On the formulation of the alternative hypothesis for geodetic outlier detection. Rüdiger
Lehmann. 373.-386.
• Bias in GRACE estimates of ice mass change due to accompanying sea-level change. M. G.
Sterenborg, E. Morrow, J. X. Mitrovica. 387.-392.
• Sub-daily noise in horizontal GPS kinematic time series due to thermal tilt of GPS monuments. Hiroshi Munekane. 393.-401.
• IAG Newsletter. Gyula Tóth. 403.-404.
Survey Review, Vol.45, No. 329(1), 2013.
• ZigBee network positioning with support of Real-Time Kinematic GPS and terrestrial
measurements. Mok, E; Yeung, Y K. 81.-87.
• Real time dynamic precise point positioning with mixture filtering. Nie, J L; Wu, F M;
Guo, C X; Cheng, C L; Liu, H; Jiang, G W; Wang, B. 88.-91.
• Iteratively reweighted total least squares: a robust estimation in errors-in-variables models. ahboub, V; Amiri-Simkooei, A R; Sharifi, M A. 92.-99.
• The land administration domain model (LADM) as the reference model for the Cyprus
land information system (CLIS). Elia, E A; Zevenbergen, J A; Lemmen, C H J; van Oosterom, P J M. 100.-110.
• Research on least squares adjustment of high precision network of triangulateration.
Chen, B F; Yue1, J P; Shi, K. 111.-116.
• Statistical testing of directions observations independence. Kregar, K; Turk, G; Kogoj, D.
117.-125.
• Evolution of land registration and cadastral survey systems in Sri Lanka. Divithure, H;
Tang, C. 126.-135.
• Metaheuristic optimisation approach for designing reliable and robust geodetic networks.
Yetkin, M. 136.-140.
• Studies on renovation of cadastral sheets for urbanisation. Yalcin1, G; Bol, A; Eski, C.
141.-154.
Vlado Cetl
160
PREDSTOJEÆI DOGAÐAJI
LIPANJ
Dani hrvatskih geodeta – XVII. susret
Sveti Martin na Muri, Hrvatska, 28.-30. 6.
Web: http://www.hgd1952.hr/
E-mail: [email protected]
SRPANJ
GI_Forum 2013
Salzburg, Austria, 2.-5. 7.
Web: http://www.gi-forum.org/
E-mail: [email protected]
ESRI International User Conference
San Diego, California, USA, 8.-12. 7.
Web: http://www.esri.com/events/uc/index.html
KOLOVOZ
26th International Cartographic
Conference
Dresden, Germany, 25.-30. 8.
Web: http://www.icc2013.org/
E-mail: [email protected]
Geod. list 2013, 2
3. CROPOS konferencija
Opatija, Hrvatska, 24.-25. 10.
Web: http://www.cropos.hr/,
http://www.geof.unizg.hr
E-mail: [email protected]
VI. simpozij ovlaštenih inenjera geodezije
Opatija, Hrvatska, 25.-27. 10.
Web: http://www.hkoig.hr/
E-mail: [email protected]
STUDENI
GSDI 14 World Conference and
AfricaGIS 2013 Conference
Addis Ababa, Ethiopia, 4.-8. 11.
Web: http://www.gsdi.org/gsdiconf/gsdi14/
E-mail: [email protected]
XXIII International Symposium on Modern
Technologies, Education and Professional
Practice in Geodesy and Related Fields
Sofia, Bulgaria, 7.-8. 11.
Web: http://geodesy-union.org/
E-mail: [email protected]
IAGA 2013 – 12th Scientific Assembly
Mérida, Yucatán, México, 26.-31. 8.
Web: http://www.geociencias.unam.mx/iaga2013/
E-mail: [email protected]
The eight Meeting of the International
Committee on GNSS (ICG-8)
Dubai, UAE, 10.-14. 11.
Web: http://www.oosa.unvienna.org/oosa/en/
SAP/gnss/icg/meetings.html
RUJAN
ISPRS Conference on “Serving Society
with Geoinformatics” – ISPRS2013–SSG
Antalya, Turkey, 11.-17. 11.
Web: http://www.isprs2013-ssg.org/
E-mail: [email protected]
IAG Scientific Assembly 2013
Potsdam, Germany, 1.-6. 9.
Web: http://www.iag2013.org/IAG_2013/
Welcome.html
E-mail: [email protected]
2nd Joint International Symposium
on Deformation Monitoring (JISDM)
Nottingham, United Kingdom, 9.-11. 9.
Web: http://www.nottingham.ac.uk/
engineering/conference/jisdm
E-mail: [email protected]
LISTOPAD
INTERGEO 2013
Essen, Germany, 8.-10. 10.
Web: http://www.intergeo.de/en/englisch/
index.php
E-mail: [email protected]
The 5th International Conference
on Geoinformation Technologies
for Natural Disaster Management
(GiT4NDM 2013)
Mississauga, Ontario, Canada, 9.-11. 10.
Web: http://www.widm.igrdg.com/
5thGiT4NDM.php
E-mail: [email protected]
International Conference Spatial Data
Infrastructures and Spatial
Information Management 2013
Skopje, FYROM, 13.-16. 11.
Web: http://conf2013.geo-see.org/
E-mail: [email protected]
3D GeoInfo 2013 – 8th 3D GeoInfo
Conference
Istanbul, Turkey, 27.-29. 11.
Web: http://3dgeoinfo.com/
E-mail: [email protected]
2014
3rd International School on “Least
Squares Approach to Modelling the Geoid”
Johor Bahru, Malaysia, 31. 3. – 4. 4.
Web: http://www.infra.kth.se/geo/events.html
E-mail: [email protected]
XXV FIG International Congress
Kuala Lumpur, Malaysia, 16.-21. 6.
Web: http://www.fig.net/fig2014/
Mladen Zrinjski
UPUTE SURADNICIMA
Geodetski list objavljuje znanstvene èlanke iz podruèja geodezije, geoinformatike, GPS-a,
GIS-a i opæenito svih podruèja koja se bave informacijama o prostoru te donosi znaèajnije
spoznaje iz drugih podruèja koje su vane za razvoj i unapreðenje geodezije i geoinformatike. Objavljuje nadalje i sve što se odnosi na struèna zbivanja u nas i u svijetu, podatke iz
prošlosti geodezije te aktivnosti Hrvatskoga geodetskog društva. List se tiska u pravilu
4 puta godišnje (oujak, lipanj, rujan, prosinac).
Geodetski list objavljuje èlanke koji se recenziraju i one koji ne podlijeu recenzentskom postupku, npr. èlanci u rubrikama: Terminologija, Povijest, Vijesti, Pregled struènog tiska i
softvera, In memoriam, Predstojeæi dogaðaji i dr.
Recenzirani se radovi razvrstavaju na sljedeæi naèin:
• izvorni znanstveni èlanci
• prethodna priopæenja
• pregledni znanstveni èlanci
• izlaganja sa znanstvenih i struènih skupova
• struèni èlanci.
Autori predlau kategoriju za svoje radove, ali konaènu odluku o svrstavanju donosi uredništvo na temelju zakljuèaka recenzenata.
Izvorni znanstveni èlanak sadri neobjavljene rezultate izvornih znanstvenih istraivanja.
Znanstvene obavijesti trebaju biti izloene tako da se moe provjeriti toènost analiza i dedukcija na kojima se temelje rezultati.
Prethodno priopæenje sadri nove znanstvene spoznaje, koje treba hitno objaviti. Ne moraju
omoguæavati ponavljanje i provjeru iznesenih rezultata.
Pregledni znanstveni èlanak mora biti izvoran, saet i kritièki prikaz nekog podruèja ili njegova dijela, u kojem autor i sam aktivno djeluje. Mora biti naglašena uloga autorova izvornog prinosa tom podruèju s obzirom na veæ publicirane radove te dan i pregled tih radova.
Izlaganja sa znanstvenih i struènih skupova bit æe u pravilu objavljena samo onda ako ne
budu tiskana u zbornicima s tih skupova. Iznimno æe se tiskati bitno preraðeni i dopunjeni
èlanci.
Struèni èlanak koristan je prilog iz podruèja struke, problematika kojega nije vezana uz
izvorna istraivanja. To se, primjerice, odnosi na reprodukciju u svijetu poznatih istraivanja koja su vrijedan materijal u pogledu širenja znanja i prilagoðavanja izvornih istraivanja potrebama znanosti i prakse.
Jednom prihvaæeni èlanak obvezuje autora da isti èlanak ne smije objaviti na drugome mjestu bez odobrenja uredništva Geodetskog lista, a i tada samo uz podatak o tome gdje je èlanak objavljen prvi put.

ovlašteni inženjeri geodezije na području VSŽ

IZVJEŠĆE S KONFERENCIJE - Filipović poslovno savjetovanje doo

Miran Gajšek, - Filipović poslovno savjetovanje doo

Bojan Reščec Gaetano Massara - Filipović poslovno savjetovanje doo

ovdje - Filipović poslovno savjetovanje doo

IZVJEŠĆE S KONFERENCIJE - Filipović poslovno savjetovanje doo

dr.sc. Borka Bobovec - Filipović poslovno savjetovanje doo

Izvještaj Gewinn Real Estate Conference