Print edition: ISSN 2336-9213 Web edition: ISSN 2336

Volume 1
Number 2
December 2013
UDC 33 (51)
Print edition: ISSN 2336-9213
Web edition: ISSN 2336-9221
COBISS.CG-ID 21910544
Publisher
ELIT - Economic Laboratory for Transition Research
Dz. Vashington 4/5, Podgorica, Montenegro
Editor in Chief
Radislav Jovovic
Mediterranean Faculty of Business Studies, Montenegro
Associate Editors
Yochanan Shachmurove The City College of the City University of New York, Department of
Economics and Business, USA
Mimo Drašković
University of Montenegro, Faculty of Maritime Studies Kotor
Advisory Board
Serguei Aivazian
Central Economics and Mathematics Institute of the Russian Academy of
Sciences / Lomonosov's Moscow State University, Russia
Marko Backović
University of Belgrade, Faculty of Economics, Serbia
Zoltan Baracskai
Budapest University of Technology and Economics, Department of Industrial Management and Business Economics, Budapest, Hungary
Laszlo Csaba
Central European Univ., Department of International Relations and European Studies,
Budapest / Budapest Univ. of Economic Sciences and Public Administration, Hungary
Eric Doviak
Brooklyn College, City University of New York, USA
Veselin Drašković
University of Montenegro, Faculty of Maritime Kotor
Svetlana Kirdina
Institute of Economics Russian Academy of Sciences, Russia
Andjelko Lojpur
University of Montenegro, Faculty of Economics, Podgorica
Ljubomir Madžar
Institute of strategic studies and development „Petar Karić“ of the Alfa
University in Novi Beograd, Serbia
Vladimir Matveenko
Department of Economics, National Research University Higher School of
Economics, Russia
Jože Mencinger
University of Ljubljana Faculty of Law, Slovenia
Yuriy Osipov
Lomonosov's Moscow State University, Faculty of Economics, Russia
Yochanan Shachmurove The City College of the City University of New York, Department of
Economics and Business, USA
Darko Tipurić
University of Zagreb, Faculty of Economics, Croatia
International Editorial Board
Daniil Frolov
Volgograd State University, Russia
Yuriy Gavrilec
Central Economics and Mathematics Institute of the Russian Academy of Sciences,
Russia
Evgeniy Popov
Institute of Economics, Urals Branch of Russian Academy of Sciences,
Ekaterinburg, Russia
Vladimir Pyrlik
Department of Economics, National Research University Higher School of Economics, Russia
Miloš Vulanović
Western New England University Springfield, USA
Bagrat Yerznkyan
Central Economics and Mathematics Institute, Russian Academy of Science /
State University of Management Moscow, Russia
Regional Editorial Board
Slobodan Aćimović
University of Belgrade, Faculty of Economics, Serbia
Predrag Bjelić
University of Belgrade, Faculty of Economics, Serbia
Domagoj Cingula
RRiF College of Financial Management, Zagreb, Croatia
Sreten Ćuzović
University of Nis, Faculty of Economics, Serbia
Tihomir Domazet
Croatian institute of finance and accounting, Zagreb, Croatia
Danica Drakulić
University of Novi Sad, Faculty of Economics Subotica, Serbia
Mimo Drašković
University of Montenegro, Faculty of Maritime Kotor
Veselin Drašković
University of Montenegro, Faculty of Maritime Kotor
Nikola Fabris
University of Belgrade, Faculty of Economics, Serbia
Miomir Jakšić
University of Belgrade, Faculty of Economics, Serbia
Milorad Jovović
University of Montenegro, Faculty of Economics, Podgorica,
Ibrahim Jusufranić
International University of Travnik, Bosnia and Hezegovina
Vesna Karadžić
University of Montenegro, Faculty of Economics, Podgorica, Montenegro
Ivan Kovač
Croatian Bureau of Statistics, Croatia
Dejan Kružić
University of Split, Faculty of Economics, Split, Croatia
Slavo Kukić
University of Mostar, Faculty of Economics, Bosnia and Hezegovina
Slobodan Lakić
University of Montenegro, Faculty of Economics, Montenegro
Milan Lakićević
University of Montenegro, Faculty of Economics, Podgorica,
Vujica Lazović
University of Montenegro, Faculty of Economics, Podgorica,
Tihomir Luković
University of Dubrovnik, Croatia
Bozo Mihailović
University of Montenegro, Faculty of Economics, Podgorica,
Dragan Mikerević
University of Banja Luka, Faculty of Economics, Bosnia and Hezegovina
Dejan Mikerević
University of Banja Luka, Faculty of Economics, Bosnia and Hezegovina
Slavka Nikolić
University of Novi Sad, Faculty of Technical Sciences, Serbia
Mirjana Pejić Bach
University of Zagreb, Faculty of Economics, Zagreb, Croatia
Sanja Peković
University of Montenegro, Faculty of Tourism and Hotel Management,
Milan Perović
University of Montenegro, Podgorica, Montenegro
Milenko Popović
Mediterranean, Faculty of Business Studies, Montenegro
Aleksandra Praščević
University of Belgrade, Faculty of Economics, Serbia
Dinko Primorac
Libertas Business College, Zagreb, Croatia
Drago Pupavac
University of Rijeka, Polytehnic, Croatia
Milivoje Radović
University of Montenegro, Faculty of Economics, Podgorica, Montenegro
Guste Santini
University of Zagreb, Croatia
Ivo Speranda
University of Dubrovnik, Department of Economics and Business Economics, Croatia
Dragoljub Stojanov
University of Rijeka, Faculty of Economics, Croatia
Azis Šunje
University of Sarajevo, Scholl of Economics and Business, Bosnia and Hezegovina
Igor Todorović
University of Banja Luka, Faculty of Economics, Bosnia and Hezegovina
Zdravko Todorović
University of Banja Luka, Faculty of Economics, Bosnia and Hezegovina
Neško Ušćumlić
University of Novi Sad, Faculty of Technical Sciences, Novi Sad, Serbia
Nenad Vunjak
University of Novi Sad, Faculty of Economics in Subotica, Serbia
Radoje Žugić
Ministry of Finance, Montenegro
Secretary of Editorial Boards
Miroslav Jovović
Central Bank of Montenegro
Technical editor
Milojko Pušica
„Tangenta“, Nikšić, Montenegro
The journal is published two times a year
Price for single copy: 15 €
Printing: 500 copy
Printed by : „MINS Knežević“ - Nikšić
Journal customer service:
Tel: + 382 67 663 327; + 382 68 583 622;
E-mail: [email protected] / [email protected]
Web address: http://www.economicsandeconomy.me
Account: 510-21341-37 (Crnogorska komercijalna banka, Podgorica, Montenegro)
Rješenjem Ministarstva kulture i medija br. 05-/2 od 30. marta 2013. godine
„Economics & Economics“ je upisan u evidenciju medija pod rednim brojem 728.
IP – Каталогизација у публикацији
Централна народна библиотека Црне Горе
33
ECONOMICS [and] economy / urednik Radislav
Jovović. - 2013, br.1- . - Podgorica (Džordža
Vašingtona) : ELIT-Ekonomska laboratorija za
istraživanje tranzicije, 2013. - 24 cm
Dva puta godišnje.
ISSN 2336-9213 = Economics and economy
COBISS.CG-ID 21910544
ISSN 2336-9213
9 772336 921007
Economics & Economy, Vol. 1, No. 2 (December, 2013)
Contents
ORIGINALNI NAUČNI ČLANCI (ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS)
INSTITUCIONALNI I ORGANIZACIONI ASPEKTI LOGISTIČKIH PROMJENA U
GEOGRAFSKOJ ORIJENTACIJI TERMINALSKIH OPERATORA
Mimo Drašković, Drago Pupavac i Nikša Grgurević ...............................................................
7
THE LOGIC PROCEDURE OF CHINA’S TRANSITION
Wei Xiaoping .............................................................................................................................
27
AN ASSESSMENT OF PRICE ACCELERATING IN IRAN USING FRANKEL
PRICE MODEL AND ARDL METHODOLOGY
Hamid Reza Izadi ......................................................................................................................
37
TEORETSKA I PRAKTIČNA ODRŽIVOST TOBINOVOG POREZA
Slobodan Lakić ...........................................................................................................................
47
ZNANJE I INOVACIONA POLITIKA ZEMALJA U TRANZICIJI
KAO MJERA SPREMNOSTI ZA ULAZAK U EU OF MANAGEMENT
Andjelko Lojpur i Sanja Peković ................................................................................................
61
POLITICAL MACROECONOMY: THE CASE OF SERBIA
Miomir Jakšić i Milica Jakšić .....................................................................................................
77
PRELIMINARNE KOMUNIKACIJE (PRELIMINARY COMMUNICATION)
VAL IT V LOGISTIKI
Borut Jereb, Tina Cvahte i Bojan Rosi .......................................................................................
91
PREGLEDNI ČLANAK (REVIEW)
SPECIFIČNOSTI I MOGUĆNOSTI RAZVOJA NAUTIČKOG TURIZMA U CRNOJ
GORI NA PRIMJERU „MC MARINE BUDVA“
Milica Delibašić .........................................................................................................................
111
INSURANCE COMPANY AND BANK PARTNERSHIP AS A DISTRIBUTION
CHANNEL OF INSURANCE PRODUCTS
Oliynyk Hanna and Sabirova Amina ........................................................................................
131
GLOBAL TRENDS IPSAS IMPLEMENTATION AND
PROSPECTS FOR UKRAINE
Shtuler Irina and Makarovych Victoria .............................................................................
143
6
Contents
'DOWN-AND-OUT' AND (CONTEMPORARY)
DEVELOPMENT AMBIVALENCE
Slavka T. Nikolić, Jelena Stanković i Đorđe Ćelić .....................................................................
155
STRUČNI ČLANAK (PROFESSIONAL PAPER)
BULK FREIGHT: SOME PROSPECTS FOR THE BLACK AND AZOV SEAS PORTS
Michael Doubrovsky, Victor Petrosian, Valentina Kaluzhnaya and Mikhail Vargin ..............
163
RESTRUKTURIRANJE MIKRO I MALIH PODUZEĆA
U UVJETIMA KRIZE – PRIMJER IZ PRAKSE
Goran Vučur ..............................................................................................................................
177
UPUTSTVA AUTORIMA ……………………..................………………………………..
193
Economics & Economy, Vol. 1, No. 2 (December, 2013), 7-25
INSTITUCIONALNI I ORGANIZACIONI ASPEKTI LOGISTIČKIH
PROMJENA U GEOGRAFSKOJ ORIJENTACIJI
TERMINALSKIH OPERATORA
INSTITUTIONAL AND ORGANIZATIONAL ASPECTS OF LOGISTIC
CHANGES IN GEOGRAPHICAL ORIENTATION
OF TERMINAL OPERATORS
Mimo Drašković1
Drago Pupavac2
Nikša Grgurević3
JEL Classification: L14; L80; L91; L92
Original Scientific Paper
Primljeno / Received: May 27, 2013
Prihvaćeno / Accepted: October 11, 2013
Apstrakt
Odnos institucionalnog ambijenta i donošenja upravljačkih i strategijskih odluka u lučkom, terminalskom i provajderskom poslovanju pruža aktualnu istraživačku platformu za izradu njihovih razvojnih
planova. U radu se polazi se od hipoteze da sve poslovne promjene koje su vezane za reformu luka,
terminala i globalnih operatora direktno i indirektno zavise od širih institucionalnih okvira (formalnih
i neformalnih). Brojna istraživanja i konkretna praksa su pokazuli da je za ekonomski razvoj neophodna primjena pluralističkih institucionalnih okvira i da su divergentne razvojne putanje i reformski
rezultati u značajnoj mjeri uslovljeni različitim institucionalnim uticajima.
Ključne riječi: Institucionalni poredak, reforma, terminalski operator, luka, logistika.
Abstract
The relation between institutional environment and making strategic and management decisions in
the ports, terminals and providers business, gives actual research platform for making their development plans. This paper starts from the hypothesis that all business changes, related to the reform of
the ports, terminals and global operators, are directly and indirectly dependent on broader institutional framework (formal and informal). Numerous studies and specific practice have shown that economic development requires the application of pluralistic institutional framework, and that divergent
paths of development and reform results are significantly determined by various institutional influences.
Key words: Institutional Frameworks, Reform,Terminal Operator, Port, Logistics.
1 Univerzitet Crne Gore, Fakultet za Pomorstvo Kotor, e-mail: [email protected]
2 Sveučilište u Rijeci, e-mail: [email protected]
3 Univerzitet Univerzitet Crne Gore, Fakultet za Pomorstvo Kotor, e-mail: [email protected]
8
Mimo Drašković, Drago Pupavac i Nikša Grgurević
1. UVOD
Pojava i brzi razvoj globalnih kontejnerskih terminalskih operatora (koje kontrolišu velike multinacionalne kompanije) uticali su na značajno povećanje terminalske i prekrcajne industrije. Svi ključni oblici manipulacije na kargo tržištu širom
zasnivaju se na raznim oblicima primjene organizacionih i drugih znanja, kao i na
promjeni geografske orijentacije investicionih strategija terminalskih operatora.
One su kompaktibilne sa verikalnom i horizontalnom integracijom u terminalskoj i
brodsko-prevoznoj industriji.
Poslednjih 15-tak godina donijele su u oblasti integrisane logistike morskih
luka velike i paradigmatične promjene. One su praćene brojnim teorijskim i praktičmim inovacijama. Značaj morskih luka i primjene integrisane logistike u njima
stalno raste. Morske luke se rastom veličine svojih infrastrukturnih i suprastrukturnih kapaciteta, stalnim tehnološkim i informacionim usavršavanjem, saradnjom
s logističkim provajderima i integracijom svojih logističkih funkcija moraju prilagođavati promjenama na svjetskom pomorskom tržištu. Pri tome, geografski položaj, veličina i nivo razvijenosti infrastrukture i suprastrukture morskih luka determinišu konačan model integrisane logistike.
Čitajući obimnu literaturu iz predmetne oblasti, primijetili smo djelovanje
institucionalnih faktora iz dvije perspektive: prva je povezana sa strategijama globalne ekspanzije terminalskih operatora, a druga sa uticajem nacionalnih i lokalnih
institucionalnih okvira i političke tradicije. To znači da bi postjeća situacija mogla
pogodovati, pored ostalog, istraživanju sa primjenom teorije igara, jer se u mijenjaju geografije terminalskih operatora sudarala njihova eskpanzivna strategija sa dva
oblika lokalnih (nacionalnih) strategija: podržavajućom i nepodržavajućom. Pod
strategijom igrača u ovom slučaju se podrazumijevaju njegova moguća dejstva koja
mu omogućavaju izbor “najboljeg odgovora” na dejstva drugih igrača između
mnogih alternativnih varijanti.
Karakter konačnog ishoda sudaranja navedenih strategija je bio asimetričan,
jer je dominantno zavisio od povoljnosti i/ili nepovoljnosti institucionalnih faktora
u lokalnim sredinama. Drugim riječima, institucionalne sredine su uslovile podržavajuće (nastupanja) ili nepodržavajuće strategije (nenastupanja), koje su imale
reakcijski karakter na evidentnu agresivnu strategiju širenja terminalnih operatora.
2. ULOGA, ZNAČAJ I RAZVOJ GLOBALNIH LOGISTIČKIH
OPERATORA
Razvoj visokih tehnologija u oblasti transporta, komunikacija i informacija,
povećanje obima i značaja usluga (prvenstveno transportnih) i nova paradigma
menadžmenta mrežnih poslovnih procesa osnovne su karakteristike tzv. „nove
ekonomije“. Razvoj logističkog outsourcinga takođe je doprinio rastu tražnje proizvodnih preduzeća za logističkim lučkim uslugama, ali i njihovih sve većih zahtjeva. To je presudno uticalo na sistemske logističke operatore 3PL da počnu organizovati i predlagati dopunske logističke lučke operacije (u paketu), koje povećavaju
Institucionalni i organizacioni aspekti logističkih promjena u
geografskoj orijentaciji terminalskih operatora
9
vrijednost ukupne logističke usluge: razradu, uvođenje i korišćenje informacionih i
komunikacionih sistema, praćenje tereta, pomoć u logističkom planiranju i dr. U
skladu s tim, logistički operator preuzima sve veću odgovornost za realizaciju
kompletne logističke narudžbe, što znači da prati izdavanje i obradu ponuda, plaćanje, transport, poslije prodajni servis i dr.
Mrežni poslovni procesi, tj. mrežno poslovno povezivanje je mega-trend i
nova menadžment strategija, koja se primjenjuje u u morskim lukama u primjeni
savremenih logističkih tendencija. Mrežno poslovno povezivanje omogućuje normalno i fleksibilno funkcionisanje logističkih tokova i primjenu tehnoloških inovacija u morskim lukama. Osnovni razlozi njegovog uvođenja i stimulisanja su u
dokazanoj uspješnosti kod smanjenja neizvjesnosti i rizika, širenja tržišta lučkih
usluga i racionalizacije lučkog poslovanja. Morske luke se preko primjene mrežnog
poslovnog povezivanja orijentišu na traženje i održivost ključnih logističkih kompetencija, povećanje efikasnosti organizaciono-procesne i logističke mreže.
Suština primjene mrežnog poslovnog koncepta (vidi šire u: Rajss 1997, s. 94) u
logističkim sistemima morskih luka sastoji se u dinamizaciji organizacionog razvoja i usavršavanju logističkih tokova radi ostvarivanja što boljeg pozicioniranja i
većeg uspjeha na tržištu lučkih i logističkih usluga. Mrežno povezivanje u morskim lukama predstavlja stvaranje policentrične organizacione strukture, koja je
ciljno orijentisana na usavršavanje svih lučkih logističkih tokova i pojedinačnih
logističkih aktivnosti. Novi oblici strategijskih poslovno-procesnih logističkih mreža u morskim lukama imaju cilj da ostvare sinergijski doprinos povećanju kvaliteta
logističkih lučkih usluga, zajedničke organizacione komunikacije i usavršavanja
logističkih tokova. Značaj mrežnog logističkog povezivanja u morskim lukama je u
ostvarivanju direktnih i indirektnih korisnih efekata. Umreženi partneri u poslovnim procesima, logističkim tokovima i brojnim logističkim aktivnostima u morskim lukama zajednički koriste sve svoje ključne logističke kompetencije u cilju
bržeg, jeftinijeg, fleksibilnijeg i kvalitetnijeg obavljanja lučkih i logističkih usluga,
smanjenja ukupnih logističkih troškova i ostvarenja boljih poslovnih rezultata. Na
taj način se stvara konkurentska prednost morskih luka na globalnom tržištu lučkih usluga.
Umreženost morskih luka s poslovnim partnerima (operatorima i dr.) i lučkim
subjektima je karakteristika njihovog savremenog načina poslovanja, jer se mrežna
logistička saradnja pojavljuje kao jedan od uslova za postizanje veće konkurentnosti (preko ostvarenja konkurentskih prednosti i ključnih kompetencija). Riječ je o
čitavom nizu povezivanja raznovrsnih lanaca isporuka i logističkih tokova u logističke mreže, kojima se brišu granice između saradnje i konkurencije umreženih
partnera. Pri tome je osnovno operativno načelo logističkih mreža u morskim
lukama veoma jednostavno: potrebno je izgraditi dobru mrežu odnosa s ključnim
lučkim subjektima (logističkim operatorima, lučkim agentima i drugim subjektima), jer su oni ključni faktor optimizacije logističkih aktivnosti i logističkih tokova
u logističkoj mreži.
10
Mimo Drašković, Drago Pupavac i Nikša Grgurević
Zahvaljujući kompleksnom, sistemskom i mrežnom pristupu, danas je lučka
marketing logistika u stanju da povećava brzinu i efikasnost logističkih operacija i
aktivnosti, a samim tim i logističkih tokova. Na taj način se značajno utiče na
smanjenje ukupnih logističkih troškova i realizuje jedna od osnovnih strategijskih
funkcija, koja se sastoji u stvaranju neophodne ključne kompetencije morskih
luka. To je pouzdan resursni okvir za prevazilaženje strategijskih ograničenja i
metod za unapređenje ne samo konkurentske pozicije, nego i svih marketing i
menadžment funkcija morskih luka. Pri tome, integracija partnera zahtijeva dosledno restrukturiranje ukupnog lanca stvaranja dodatne logističke vrijednosti, odnosno reinženjering logističkih i svih biznis procesa u morskim lukama.
Logističku mrežu u morskim lukama dominantno kreiraju logistički operatori,
što je modelirano na slici br. 1. Umrežavajući ponudu i tražnju logističkih lučkih
usluga, logistički operatori formiraju logističku mrežu, koja učesnicima logističkih
lanaca obezbjeđuje brojne prednosti i koristi, među kojima su najznačajnije: a) sniženje ukupnih logističkih troškova, b) poboljšanje logističkih učinaka svih učesnika
u logističkom lancu, c) kvalitetnije logističke usluge i d) poboljšanje logističkih perfomansi preko razvijanja partnerskih odnosa s drugim učesnicima logističkih lanaca koji se umrežuju.
Slika br. 1: Uloga logističkih operatora mreže u morskim lukama
i terminalima
Izvor: Pupavac and Drašković 2007, p. 103.
Institucionalni i organizacioni aspekti logističkih promjena u
geografskoj orijentaciji terminalskih operatora
11
Multimodalni logistički operator integriše, ali i odgovara za rad svih subjekata
koje je angažovao u multimodalnom transportnom lancu. Praksa je pokazala da je
to najbolji način da se pravovremeno, potpuno i kvalitetno zadovolje zahtjevi kuaca. Pored toga, on definiše, kreira, organizuje, dizajnira i optimizuje logističku
mrežu, koja se funkcionalno integriše i podređuje zahtjevima multimodalnog transporta, korišćenjem najnovijih znanja i informaciji, racionalisanjem vremena i prostora. On nudi kompletan paket logističkih usluga, što mu omogućuje optimizaciju
multimodalne logističke mreže i odgovarajućeg lanca isporuka. Riječ je o logističkim operatorima tipa 4PL, koji upravljaju resursima, infrastrukturom, tehnologijama i organizacionim oblicima u okviru logističkog lanca isporuka. Zbog toga su
oni u stanju da nude najkvalitetnije, najbrže i najjeftinije logističke usluge, a zasnivaju se na relativno novoj strategiji outsorsinga u okviru logističkog menadžmenta. Logistički lanci i logistički kanali su osnovni djelovi logističke mreže, koja
predstavlja skup međusobno povezanih logističkih karika u distributivnoj mreži
morske luke. Osnovne karakteristike logističke mreže u morskoj luci su međusobna povezanost i zavisnost logističkih operatora (provajdera) centara logističkih
aktivnosti, koji obrazuju mrežnu strukturu sa vezama u okviru i između logističkih
lučkih tokova. na taj način se povezuju mnogobrojni lučki logistički subjekti i njihove logističke aktivnosti s logističkom infrastrukturom (raznovrsna lučka skladišta i terminali), lučkom opremom (lučka prevozna i manipulativna sredstva) i
brojnim korisnicima lučkih logističkih usluga. Struktura učesnika logističke mreže
u morskoj luci pokazuje brojnost subjekata i složenost njihovih odnosa na relacijama od narudžbe kao ispoljavanja potreba korisnika za lučkim logističkim uslugama, do njihovog zadovoljenja.
Slika br. 2: Dominantne strukturne promjene u logističkim lancima
Izvor: Bichou and Bell 2007, p. 38.
12
Mimo Drašković, Drago Pupavac i Nikša Grgurević
Na slici br. 2 su modelirani osnovni integracioni procesi, koji su doprinijeli
razvoju logističkih mreža u morskim lukama. Navedene strukturne logističke
promjene horizontalnog i vertikalnog tipa težile su prevazilaženju objašnjenog
konflikata i raskoraka između morske luke i brodara, kao i smanjenju broja posrednika u brojnim logističkim i distribucionim kanalima. Danas se posredničke funkcije sve više prenose na jednog krupnog i globalnog logističkog operatora, koji djeluje dominantno u okvirima logističke mreže morske luke Šangaj. Na slici br. 2 se
vidi uticaj savremenih dominantnih strukturnih promjena u globalnom lučkom
biznisu, posebno s aspekta razvoja logističkih mreža, u kojima učestvuju svi značajni subjekti pomorskog tržišta, koji se susreću u morskoj luci. Takođe se vidi
veliki značaj raznih vrsta savremenih globalnih lučkih operatora – terminalskih,
logističkih i intermodalnih.
3. INSTITUCIONALNI ELEMENTI EKSPANZIVNE STRATEGIJE
GLOBALNIH LUČKIH OPERATORA
Donosioci odluka u lukama, terminalima i operatorima moraju se prilagođavati promenljivim okolnostima. U tim podešavanjima koja se odvijaju tokom vremena (slika br. 3) značajno mjesto zauzima institucionalna sredina (zatamljena
površina). Novonastale okolnosti utiču (često neočekivano) na prilagođavanje zahtjevima tržišta i promjenu partnerskih odnosa u dijelu strategija, ugovora, svojinskih odnosa, projekata i sl.
Uticaj političkih tradicija i relevantnih institucionalnih okvira na strategiju,
organizaciju i upravljanje luka i terminalskih operatora je tek nedavno privukao
pažnju istraživača (Hall 2003, Jacobs 2007a, Jacobs 2007b, Jacobs and Hall 2007).
Oni pružaju dokaze i zaključuju da su strategijski izbori luka i terminalskih operatora ograničeni institucionalnim uslovima, koji dovode do diversifikacije ishoda i
razvojne trajektorije. Naravno, postavlja se pitanje da li se mogu generalizovati
navedeni zaključci, koji su doneseni na bazi pojedinih uzoraka? Istraženi uzorci se,
naravno, nalaze na lokacijama koje imaju svoje geografske i institucionalne specifičnosti? Posebno je aktuelno pitanje za Crnu Goru i sve lučke industrije u našem
regionu: mogu li se se (makar selektivnom) "transplatacijom" uzornih modela i njihove evolucije riješiti lokalni problemi i krizna praksa, uz uvažavanje institucionalnih, razvojnih, kadrovskih, logističkih, finansijskih i drugih specifičnosti?
Osnovni reformski cilj luka, terminala i operatora je da smanje transakcione
troškove. Bez obzira na brojne vrste prepreka u periodu sprovođenja reformi
(oportunizam koji proizilazi iz interesa povlašćenih grupa, mali kadrovski, infrastrukturni i finansijski potencijali, strah od promjena itd.), čitav proces se odvija u
okviru postojećih institucionalizovanih granica. Postojeće institucije kao formalna i
neformalna pravila, regulatori, koordinatori, limitatori i motivatori ponašanja usaglašavaju standarde i procedure operativne prakse i strukturiraju odnose između
ekonomskih subjekata (partnera). One promovišu efikasnost transakcija među njima, minimizuju distributivne sukoba, sprovode monitoring i definišu kazne za
Institucionalni i organizacioni aspekti logističkih promjena u
geografskoj orijentaciji terminalskih operatora
13
oportunističko ponašanje. Voljno ili nevoljno, prije ili kasnije, manje ili više, karakteristike institucionalnih okvira će se uključiti strukturiranju ekonomsko upravljanje i ponašanje. Institucije predstavljaju sistematična ograničenja individualnih i
kolektivnih izbora. Zbog toga je logično da promovisanje određene poslovne akcije
i poželjnog ishoda zavisi od institucionalne sredine i odgovarajućih aranžmana
(slika br. 3).
Slika br. 3: Put prema reformi institucionalnih uslova i upravljanja terminalskih operatora
Izvor: Ng and Pallis 2010, p. 2151.
Neoinstitucionalna teorijska pozicija priznaje uticaj sociokulturnog faktora
i ranije putanje razvoja na dizajniranje i evoluciju institucionalnih promjena. To je
najbolje pokazala praksa većine postsocijalističkih država tranzicije, u kojima se
institucionalne reforme odvijaju sporo, sa karakteristikama, koje itekako odražavaju tradicionalno nasleđe i ukorijenjeno ponašanje. Danas više nije moguće takmičenje u efikasnosti izvršenja osnovnih lučkih usluga. Zato postoji potreba da morske
luke traže nove načine za postizanje konkurentnosti. Korisnici lučkih usluga su sve
zahtijevniji. Pružanje logističkih usluga s dodatnom vrijednošću je postao moćan
14
Mimo Drašković, Drago Pupavac i Nikša Grgurević
način da morske luke izgrade održivu komparativnu prednost. Korisnici sada zahtijevaju da logističke usluge s dodatnom vrijednošću postanu integralni dio ukupne lučke usluge. To stvara poseban izazov za logistički lučki menadžment. Savremeni razvoj morskih luka zasniva se na Core SCM (Supply Chain Management)
modelu, koji sadrži koordinaciju, saradnju i integraciju kao najvažnije strategijske
komponente, u čejem su okruženju konkurentni prioriteti, složena struktura lanca
isporuka, fizička i tehnička infrastruktura, e-poslovanje, lokacija i objekti.
U tom smislu, koristan je hipotetički primjer logističke i poslovne partnerske
saradnje, koji se razmatra u radu M. Draškovića (2013) "Organization of Outsourcing in Logistics Partnership Between the Seaports of Montenegro and Slovenia". U
tom istraživanju se razrađuje originalna ideja privlačenja kineskih investitora, brodara, logističkih provajdera, bankara i drugih ekonomskih subjekata u cilju širenja
luke Bar, modernizovanja njene infrastrukture, povećanja dubine njenog gaza za
prijem najvećih brodova i stvaranja intermodalnih logističko-distribucionih centara
u užem i širem zaleđu. To bi omogućilo da se ogromne količine kineske robe4 dijelom transportuju u bliži i širi region, a ostatak bi se transportovao preko luke
Koper u Evropu. Polazi se od hipoteze da bi se stvaranjem predmetnog integrisanog logističkog lanca isporuka privukao značajan dio kineskog robnog uvoza u
Evropu i povećale konkurentske sposobnosti i prednosti morskih luka Bar i Koper,
preko ekonomije obima, povećanja kvaliteta logističkih usluga, smanjenja ukupnih
logističkih troškova i ostvarenja veće dodatne vrijednosti svih lučkih i logističkih
usluga u navedenim morskim lukama.
Kinezi su veoma zainteresovani za luku Rijeka zbog dubine gaza. Njemci,
Šveđani i istočna privredna zona Evrope lobiraju da Rijeka postane glavno kinesko
stovarište tereta (prvenstveno kontejnera). Za sada se tome godinama protive
Englezi. Međutim, Kinezi više od dvije decenije pokazuju veliko interesovanje i za
luku Bar. Politički i drugi uzroci su uticali da ne dođe do realizacije ovog značajnog poslovnog i logističkog aranžmana. S velikom vjerovatnoćom se može pretpostaviti da bi uspostavljanje partnerstva između luke Koper i luke Bar odlučujuće
doprinijelo lakšem, bržem i konstruktivnijem ulasku kineskih investitotra (brodara, logističkih provajdera, banaka i drugih privrednika) u luku Bar.
Kina ima ogromne spoljnotrgovinske suficite i investicione potencijale. Ona
javno pokazuje svoje interesovanje za osavremenjavanje pojedinih morskih luka na
Jadranu i otvaranje logističko-distribucionih centara u njihovom zaleđu. To interesovanje je praćeno nuđenjem koncesija izraženo u desetinama milijardi USA$ i traženjem višedecenijskog roka. To je velika šansa koju crnogorska morska luka Bar
očigledno ne može iskoristiti bez učešća neke partnerske jadranske luke, koja se
nalazi na većem nivou infrastrukturne razvijenosti, logističkog znanja i iskustva. I
Kinezima je logistički mnogo interesentnija i finansijski isplativija investicija u kojoj
4 Veliki dio svjetske trgovine prebacio se iz Azije u EU i nadmašio je trgovinu Kina-SAD. Godišnji kineski uvoz u EU se procjenjuje na 160 mlrd USA$ godišnje (http://hercegbosna.org/ forum/post
306384.html ).
Institucionalni i organizacioni aspekti logističkih promjena u
geografskoj orijentaciji terminalskih operatora
15
bi partnerski učestvovale dvije jadranske luke. Pretpostavljamo da bi iz više razloga idealno poslovno-logističku saradnju morska luka Bar mogla ostvariti upravo sa
slovenačkom morskom lukom Koper ili hrvatskom morskom lukom Rijeka. Prvenstveni razlozi bi mogli biti geografski položaj luke Bar, dubina njenog gaza, mogućnosti znatnog povećanja njegove dubine i izuzetno velike i neiskorišćene mogućnosti koje nudi uže i šire zaleđe morske luke Bar za otvaranje intermodalnih logističkih centara.
Nešto slično je u martu 2011. uradila luka Rijeka (ali bez partnerske saradnje
sa nekom od jadranskih morskih luka), koja izabrala za strategijskog partnera
International Container Terminal Services Inc., jednog od najuspješnijih operatora
međunarodnih terminala, koji se obvezao da će investirati oko 70 miliona € u terminal Brajdica, s ciljem modernizacije kontejnerskog terminala. U sklopu projekta i
planiranim ulaganjima tokom tridesetogodišnje koncesije, razviti će se novih 330
metara obale, što će povećati i godišnji kapacitet kontejnerskog prometa na 600.000
TEU-a do 2016. Najveća ulaganja te tvrtke, specijalizirane za poslovanje kontejnerskih terminala, usmjerit će se u implementaciju modernih tehnologija, koje će
omogućiti automatizaciju praćenja iskrcaja, skladištenja i otpreme kontejnera,
podizanje standarda poslovanja Brajdice i dogradnju željezničke infrastrukture u
okolini terminala. ICTSI, kao novi strategijskki partner luke Rijeka, radit će na
povećanju efikasnosti terminala i proširenju njegovog dosega, odnosno proširenju
tržišta na Mađarsku, Češku, Slovačku, Poljsku, Srbiju i BiH. Na kontejnerskom
terminalu luke Rijeka očekuje se povećanje prometa, otvaranje novih tržišta centralne i jugoistočne Europe i snažan logistički iskorak. Cilj je postati vodeći terminal u Jugoistočnoj Europi.
Slijedeći pozitivne predrecesijke trendove, Lučka uprava Rijeka donijela je
novi Master plan razvoja riječke luke, kao strategijsku odrednicu razvoja u desetogodišnjem razdoblju. Osnovna postavka Master plana za kontejnerski promet je da
riječka luka mora uskladiti kapacitet svojih terminala s potražnjom na tržištu. Kratkoročno promatrano te su prognoze bile preišeoptimistične (cf. tabela 1).
Tabela br. 1: Plan kontejnerskog prometa riječke luke do 2030. godine
Scenario
Niski
2010
148898
2015
281959
2020
460024
2025
698315
2030
1017203
Srednji
163884
355554
637181
1050984
1658996
Visoki
179150
437798
854354
1525221
2605659
Izvor: Master plan riječke luke iz 2008. godine
Jednako tako preoptimističnim prognozama pokazale su se i prognoze nekih
domaćih prometnih stručnjaka (cf. tabelu 2).
16
Mimo Drašković, Drago Pupavac i Nikša Grgurević
Tabela br. 2: Prognoza kontejnerskog prometa u riječkoj luci
u periodu od 2011. do 2018. godine
Godina
2010
2011
2012
2013
2014
2015
2016
2017
2018
Ukupan kontejnerski promet
137.048 - ostvareno
179.515
196.971
214.684
232.652
250.874
269.351
288.082
307.068
Izvor: Tomašević i dr. 2011, p. 482.
Činjenica je da morska luka Koper drži primat najjače kontejnerske luke na
sjevernom Jadranu sa ostvarenih oko 570.000 TEU jedinica, ali se 2012. tom rezultatu približio Trst s prometom od oko 410.000 TEU-a. To znači da Trst ima tri puta
veći promet od Rijeke, a Koper gotovo pet puta. Sve to upućuje na potrebu boljeg
korišćenja potencijala riječke luke, ali i na oprez u prognoziranju buduće tražnje.
Globalna ekspanzija lučkih operatora sprovodi se uobičajenim strategijama:
kupovinom novih terminala i spajanjem (mergeri) i akvizicijama postojećih kapaciteta (objekata i opreme). Kontejnerski terminali su postali glavni čvorovi u globalnoj prevoznoj distribuciji. Menadžment i operaciona stručnost globalnih kompanija
doprinose mobilnosti kapaciteta, pouzdanosti izvršenih logističkih i drugih terminalskih usluga, kao i svih fizičkih interakcija u globalnim lanacima isporuka, čiji su
sastavni dio terminali i njihovi operatori.
Pored navedenih prednosti, potrebno je pomenuti institucionalne faktore širenja, kao što su preispitivanje svojinskih i partnerskih struktura sa brodskoprevoznim linijama, selekcija investicione politike, poništavanje ili odlaganje terminalskih projekata, napuštanja neprofitabilnih poslova, stvaranje globalnih uslužnih mreža (Fremont 2007, p. 434). Na taj način, globalni terminalski operatori
smanjuju i/ili izbjegavaju rizike. Bichou i Bell (2007, p. 37) ih definišu kao "kompanije uključene u internacionalne lučke terminalske operacije s gledišta već oformljenih globalno povezanih uslužnih mreža". Oni predlažu klasifikaciju globalnih lučkih operatorskih kompanija baziranu na četiri tipa tržišnih aktera: a) terminalsko-operacijski
brodarski prevoznici (TOS), koji su većinom aktivni u nekontejnerskim kargo operacijama, b) terminalsko-operacijske transportne linije (TOSL) s terminalima koji
rade na bazi posebnih ili uobičajenih korisnika, c) terminalsko-operacijski lučki
autoriteti (TOPA) i d) terminalsko-operacijske kompanije (TOC).
Olivier et al. (2007, pp. 5-8) razlikuju dva tipa transportno-operacijskih kompanija u terminalskoj industriji: a) internacionalni terminalski operatori (ITOs), koji
Institucionalni i organizacioni aspekti logističkih promjena u
geografskoj orijentaciji terminalskih operatora
17
imaju veliko iskustvo vezano za terminalske poslove i b) veliki okeanski prevoznici, čija glavna stručnost nije vezana za luke, već vertikalno povezane pomorske
transportne aktivnosti.
Tabela br. 3: Tipovi globalnih lučkih operatora
Biznis model
Pozicija
terminalskih
operacija u
core biznisu
Stevadori
Horizontalna
integracija
lučke operacije u
core buznisu; investicije u kontejnerskim terminalima
za širenje i diversifikaciju
Morsko brodarstvo
Vertikalna
integracija
Finansijske korporacije
Portfolio
diversifikacija
morsko brodarstvo u
core buznisu; investicije u kontejnerskim
terminalima za funkciju podrške
finansijsko upravljanje
imovinom je glavni posao
ulaganja u kontejnerske
terminale za procjenu
vrijednosti i prihoda.
širenje preko akvizicija,
mergera i reorganizacije
imovine
DPW (Sovereign Wealth
Fund), Ports America
(AIG, Fund), RREEF
(Deutsche Bank; Fund),
Macquarie Infrastructure
(Fund), Morgan Stanley
Infrastructure (Fund), SSA
Marine (Goldman Sachs)
Dominantna
strategija
širenja
širenje preko direktnih investicija
širenje preko direktnih investicija ili preko matičnih firmi
Primjeri
PSA (Public),
HHLA (Public),
Eurogate (Private),
HPH (Private),
ICTSI (Private),
SSA (Private)
APM (Private),
COSCO (Public),
MSC (Private), APL
(Private), Hanjin (Private), Evergreen (Private)
Izvor: Notteboom and Rodrigue 2011, pp. 7-8.
Tri tipa strategijskog širenja su bazirana na horizontalnim i vertikalnim integracijskim procesima. Raznolikost strategija zavisi od vrste operatora (tabela br. 3).
Ciljevi i inicijative ove tri kategorije globalnih terminalskih operatora su različiti.
Horizontalna integracija. Konvencionalni učesnici, čiji je glavni posao utovaristovar su se proširili na nove lokacije i poslove. To je dovelo do povezivanja kompanija i spajanja postojećih terminala, kao i izgradnje ili proširenja novih terminalskih kapaciteta. Strategija bazirana na prirodnom rastu, tj. proširenju je najprirodnija za kontejnersko terminalske operatore. Horizontalna inegracija u transportnim
poslovima kroz strategijsko udruživanje i spajanje imala je sledeći rezultat: 1980.
godine je 20 najvećih prevoznika kontrolisalo svega 6% svjetskih kapaciteta, 1992. 42% a 2008. - više od 60%. Zbog toga su tradicionalne utovar-istovar kompanije
bile suočene s manjim brojem većih kompanija (koncentracija), koje su zahtijevale
bolji servis uz manje troškove. Terminalski operatori su bili suočeni sa stalnim rizikom da izgube važne klijente, ne zbog nedovoljne strukture luke ili terminalskih
operacija, nego zbog toga što korisnici usluga mogu reorganizovati svoje servisne
mreže ili mogu da se uključe u nova partnerstva s drugim prevoznicima.
18
Mimo Drašković, Drago Pupavac i Nikša Grgurević
Vertikalna integracija. Horizontalni integracioni procesi su povezani s vertikalnim integracionim strategijama, a upražnjavale su ih neke brodske prevozne
kompanije, koje su investirale u terminalske poslove. Polazeći od novog okruženja
i privučeni rastućim prosperitetom, mnoge finansijske kompanije su se sve više
uključivale u terminalske poslove (učešćem u svojini i sl.). Uključenost brodskog
prevoza u terminale se može grupisati u četiri kategorije (vidi: Parola & Musso
2007; Soppe, Parola and Fremont 2009): a) specijalni ugovori za sidrišta ili razni
ugovori između posrednika, koji se bave utovarom-istovarom i brodskih prevoznika, b) manji akcionari brodskih prevoznika u terminalima (obično ispod 20%), c)
zajednički poslovi između brodskih prevoznika i posrednika, koji se bave utovarom-istovarom, a obično se dovode u vezu sa određenom (specifičnom) upotrebom
terminala od strane brodskih prevoznika i d) specifični terminali sa najmanje 51%
akcija brodskih prevoznika ili “sestrinskih” terminalskih kompanija. Sa uključivanjem u terminalsko operaterske poslove, brodski prevoznici ili njihove “matične”
kompanije dobijaju kontrolu nad terminalskim kapacitetima, omogućujući im bolji
uvid u probleme vezane za integralni red vožnje brodova.
Diferencijacija. Paralelno sa horizontalnom i vertikalnom integracijom, terminalski operacijski sektor je prožet sa velikih brojem akcionarskih firmi i finansijskih korporacija. Finansijsko akcionarstvo (holding) ima glavni cilj povrati investicije. Velike akcionarske firme, kao što su bogati penzioni fondovi, postaju zainteresovane da budu vlasnici raznih terminalnih resursa, kao sto su poznati lučki terminali, a na bazi nekoliko vrijednih programa (Notteboom and Rodrigue 2011).
Stvarna vrijednost. Terminali, kao oblik fizičkih resursa imaju stvarnu vrijednost, koja je većinom povezana s imovinom, infrastrukturom i opremom. Pošto
terminali zauzimaju samo najpristupačnije lokacije, njihova rijetkost im daje veliku
cijenu. Porast prometa uslovljen globalizacijom je učinilo terminalske resurse još
skupljim, tako da je i stvarna vrijednost terminala, takođe direktno povezana s
prometom koje oni stvaraju. S većim prometom raste i vrijednost zemlje na kojoj se
obavljaju terminalski poslovi. O ovom kontekstu, može se očekivati je da će vrijednost terminalskih resursa stalno rasti.
Operacione vrijednosti. Terminali donose prihode, vezane s rentom od izdavanja, koja je direktno proporcionalna s ostvarenim prometom. To osigurava konstantan priliv prihoda.
Vrijednosti smanjenog rizika. Transportni terminali imaju standardnu strukturu, a oprema i poslovi obuhvaćeni njihovim poslovnim modelom mogu biti efikasno upotrijebljeni na raznim vrstama tržišta. To omogućuje privatnim akcionim
kompanijama da proširuju svoje djelovanje u različitim segmentima transportne
industrije (luke, aerodromi, željeznice). Terminalski objekti smješteni u raznim
regionalnim (lokalnim) tržištima pomažu da se smanje rizici, posebno oni koji su
vezani za fluktuaciju prometnih potreba, isto tako cijene i kapaciteti raznih vrsta
strategija konkurenata i različitih ruta. Globalni portfolio može pomoći u smanjenju finansijskih i političkih rizika koji se javljaju kod aktivnosti vezanih za samo
jedno tržište.
Institucionalni i organizacioni aspekti logističkih promjena u
geografskoj orijentaciji terminalskih operatora
19
Razmatrani horizontalni integracioni trend u terminalskoj operativnoj industriji i uvođenje transportnih linija i finansijskih kompanija otvaraju brojna institucionalna, financijska i operativna pitanja. Jer, navedeni trend je omogućen privatizacijom lučkih poslova kroz razne koncesije (olakšice) i ugovore o iznajmljivanju,
BOT (Build= gradnja, Operate=vršenje usluge, Transfer=prenos), kao i drugim
investicionim aranžmanima između vlasnika luka ili državnih institucija i privatnih terminalskih operatora. Vlasnici luka iznajmljuju zemlju privatnim lučkim operatorima na bazi dugogodišnjih ugovora. Lučki vlasnici su razradili specifičnu proceduru licitacije da bi garantovali najbolje uslove najboljim mogućim kandidatima.
Ovakav institucionalno transparentan postupak rezultira u tome da lokalni terminalski operatori ne mogu više da se oslanjaju na "sigurnu" strategiju da bi se održali. To je omogućeno kroz osvajanje lokalnog tržišta, od strane globalnih učesnika s
velikim sredstvima i znanjem (Pallis, Notteboom & De Langen 2008, p. 210). Drugo, veliko je povećanje fiksnih troškova u ukupnim terminalskim operativnim troškovima, uzrokovano većim inicijalnim kapitalnim investicijama za kupovinu
dizalica, informacione tehnologije i luka s visokim gazom.
4. MOGUĆNOST PRIMJENE METODOLOŠKE MATRICE
TEORIJE IGARA
Primjena teorije igara u analizi ekonomskih problema datira od davnih pokušaja Cournota 1838, Bertranda 1883. i Edgewortha 1925, ali je djelimično omogućena tek 1944, objavljivanjem knjige “Theory of Games and Economic Behavior” J. Von
Neumanna i O. Morgensterna. Oni su analizirali matričnu igru dva aktera s nultim
rezultatom, što znači da dobit jednog igrača predstavlja gubitak za drugog. Pri
tome su pošli od pretpostavki racionalnog ponašanja igrača, međusobnog konflikta
njihovih ekonomskih interesa, rizika i neizvjesnosti5 kontra odluka. U svakodnevnim složenim situacijama sukobljenih interesa više aktera, rizika i neizvjesnosti, po
pravilu se pojavljuje strategijska međuzavisnost (interakcija), koja podrazumijeva da
profit (dobit) jednog učesnika ne zavisi samo od njegovog ponašanja, nego i od
ponašanja ostalih učesnika iz okruženja. To znači da svaki učesnik u igri (tržišnoj
ili drugoj) prilikom donošenja svojih odluka mora voditi računa o tuđim strategijama6 i potezima, slično kao u šahovskoj ili bilo kojoj drugoj igri, i to multiplicirano
i iterativno, tj. uz uvažavanje i predviđanje više vjerovatnih budućih poteza (odluka) oponenata kao odgovora na konkretnu sopstvenu strategiju i poteze koji je reprezentuju (po principu standardnog pristupa strategijskog menadžmenta: akcija reakcija).
5 Za razliku od rizika, koji je prisutan u situacijama u kojima igrač ne raspolaže informacijama o vremenu nastupanja događaja ali ima podatke o mogućnosti događaja i vjerovatnoći njihovog javljanja,
neizvjesnost je situacija kada igrač ne raspolaže ni prvom ni drugom informacijom (Knight, prema:
Stojanović 1995, s. 63).
6 Pod strategijom igrača u ovom slučaju se podrazumijevaju njegova moguća dejstva koja mu omogućavaju izbor “najboljeg odgovora” na dejstva drugih igrača između mnogih alternativnih varijanti.
20
Mimo Drašković, Drago Pupavac i Nikša Grgurević
Kada postoji makar neki oblik obavezujućeg dogovora učesnika u igri, onda se
radi o kooperativnoj teoriji igara, što znači da se oni ponašaju kooperativno i u skladu
sa realnim (racionalnim) očekivanjima o tome šta će igrati oponenti. Teorija igara u
suštini pokušava da riješi funkcionalnu povezanost između izabranih strategija
pojedininih igrača i njihovog tržišnog rezultata (dobiti ili gubitka), u svim situacijama ograničene racionalnosti.
Slika br. 4: Situacija stupanja na tržište terminalskih usluga
igrača-autsajdera (Luka X)
Izvor: Drašković 2003, s. 176
Kao prosti hipotettički primjer za mogućnost primjene teorije igara u situaciji
sudaranja ekspanzivne strategije globalnog terminalskog operatora prema nekoj
morskoj luci (sa lokalnim institucionalnim ambijentom) možemo navesti slučaj
donošenja strategijske odluke o prihvatanju ili neprihvatanju umrežavanja luke X
na šire tržište terminalskih usluga (lučkih i logističkih), koje drugarski ili agresivno
diktira operator Y (kao monopolist). Luka X kao autsajder može donijeti odluku o
izboru jedne od dvije moguće strategije: o nastupanju ili nenastupanju na terminalskom tržištu lučkih i logističkih usluga. Operator Y kao monopolist mora reagovati
na konkurentnu strategiju luke X, koja prema našoj pretpostavci dominantno proizilazi zbog konkretnog institucionalnog konteksta (jer dolazi do sukoba interesa)
izborom agresivne ili drugarske strategije.
Može se dalje pretpostaviti da luka X i operator Y stupaju u dvoetapnu igru, u
kojoj prvi korak pravi luka X kao autsajder nastupajući na tržištu terminalskologističkih usluga. Takav slučaj se može prikazati u obliku tzv. “razgranatog drveta”
(tabela br. 5). On se hipotetički može riješiti korišćenjem teorije igara u obliku matričnog (normalnog) oblika, u kojem se navode pretpostavljeni ostvareni profiti po
jedinici (toni, kontejneru i dr.) istovarenog, utovarenog i/ili pretovarenog tereta.
Institucionalni i organizacioni aspekti logističkih promjena u
geografskoj orijentaciji terminalskih operatora
21
Tabela br. 5: Mogućnost izračunavanja profita luke X i operatora Y u slučaju
dvoetapne igre stupanja na tržište terminalskih usluga luke X igrača-autsajdera
Strategija
morske luke X
(autsajder)
nastupanje
►
nenastupanje
►
Strategije operatora Y (monopolist)
drugarska
agresivna
reakcija
reakcija
▼
▼
Pf1=... €
Pf3=...€
Pf2 =...€
Pf4 = ...€
Pf7=...€
Pf5=...$
Pf6=...€
Pf8 =...€
Izvor: Ibid., s. 173.
Zavisno od dominirajućih institucionalnih uslova, luka X će izabrati jednu od
mogućih strategija (nastupanje ili nenastupanje). Može se postaviti logično pitanje:
ako je za luku X npr. ekonomski racionalnija odluka da nastupi na tržište, jer projektne ocjene pokazuju da se agresivna i/ili drugarska reakcija operatora Y kao
monopiliste za nju ekonomski isplati, zbog čega je u pojedinim sluajevima moguća
primjena strategije nenastupanja? Odgovor je moguće tražiti u stitucionalnim uslovima koji vladaju u luci X i njenom okruženju. Radi se o političkom faktoru, karakteru institucije sociokulturnog kapitala, djelovanju neformalnih i alternativnih
institucija i sl.
5. INSTITUCIONALNI KONTEKST OPERATORSKOG ODGOVORA
NA KRIZU
Jedan od glavnih razloga dobrih finansijskih rezultata globalne terminalske
operatorske industrije, uprkos ekonomskoj krizi, su drastične mjere kontrole cijena
i troškova, revizija investicionih planova, redovni i kvalitetni servis opreme (sa
smanjenjem troškova održavanja i sopstvenim održavanjem) i strategija pregrupisanja i racionalizacije resursa. Kriza je promijenila način razmišljanja terminalskih
operatora, pa je produžen životni ciklus opreme. Drugi oblik smanjenja troškova se
odnosi na instituciju koncesijskih ugovora. Preispitivanje postojećih ugovora je
postalo uobičajeno u praksi, jer su terminalski operatori tražili preispitivanje uslova od strane lučkih vlasti, pošto više nijesu ostvarivali očekivani promet. Došlo je
do izuzetne kontrole, koja je imala za cilj eliminisanje i svođenje na najmanju mjeru
troškova oportunističkog ponašanja. To je posebno važno, pošto trgovinske klauzule iz institucije relacijskog ugovora zahtijevaju da globalni terminalski operatori
plaćaju penale ako terminali ne uspiju da ostvare planirani godišnji promet.
Najnoviji koncesijski ugovori pokušavaju da predvide buduće probleme na
ovom polju, razmatrajući sve faktore povezane s promijenljivim (ili fiksnim) gara-
22
Mimo Drašković, Drago Pupavac i Nikša Grgurević
ncijama po terminalskoj akviziciji i minimalnim nivoom investiranja (po konstrukcijskim projektima). Zbog povećanih rizika ulaganja kapitala, terminalski operatori
su promijenili svoje strategije i zaustavili svoje geografsko širenje. Primjenjuje se i
strategija selektivnog pristupa kod davanja ponuda novih terminalskih olakšica za
dobijanje terminalskih resursa. Posebno se vrši opreznija selekcija dobrih lokacija.
Terminalske investicije su predmet iscrpne procjene rizika, koje uzimaju u obzir
karakteristike ragionalnog tržišta (kapaciteta, rasta itd.), promjenljivosti carinskih
tarifa, strukture taksi, licenci i dozvola, nautičke i kopnene pristupačnosti i dr.
Komercijalne banke su postale opreznije i sve zahtjevnije prema terminima, uslovima i projektnim karakteristikama investicija. Samo najbolji i najsigrniji projekti
mogu dobiti potrebne budžetske fondove.
Razmatrajući globalni kontejnerski promet, ističe se (Notteboom and Rodrigue
Ibid., p. 32) da je 2/3 bilo na novim tržištima, kao što su područja Južne Amerike,
južni dio Sahare u Africi i Indijski podkontinent. To su ekonomski rastuća područja, u kojima se predviđa ekonomski i populacioni rast, i odgovarajuće značajno
povećanje tražnje za transportnom infrastrukturom, a posebno modernim lučkim
kapacitetima, kao i sposobnošću rukovanja kontejnerima. Ključni interes u bilo
kojoj merger-akvizicionoj aktivnosti će biti pravilna operatorska procjena lučkih i
terminalskih resursa. Od velikog značaja za izbor terminalskih lokacija je rastuća
kompleksnost i regionalne razlike u terminalskim strukturama svojine (institucionalni aspekt), kao i ugovorni aranžmani između partnera koji bi trebalo da smanje
rizike poslovanja (takođe institucionalni aspekt). Postoje rastuće tenzije između
fleksibilnih brodarskih linija, koji žele ispunjenje terminalskih potreba i potreba
terminalskih operatora da zaštite svoje investicije u terminalske objekte. Brodarske
linije nisu voljne da nude ekskluzivnost, dok terminalski operateri teže toj ekskluzivnosti ili makar minimalnom obavezivanju za nabavkom brodarskih linija, kako
bi dobili povlašćene cijene, rokove i uslove, kao što je pristupa vezovima ili dogovoreni nivo produktivnosti. I u ovom slučaju je riječ o institucionalnom aspektu
koji sobom nosi relacijski ugovor.
Sve veći broj terminalskih operatora prodaje dio svojih resursa, da bi se finansijski rasteretili, ali i dalje zadržavaju svoju operatorsku funkciju. To najčešće
uključuje finansijske holdinge, koji traže povoljne mogućnosti za sticanje terminalskih resursa, dok istovremeno napuštaju postojeće terminalske operatore koji
rukovode terminalima. Terminalsko tržište se suočava i sa konsolidacijom regionalnog terminalskog portfolija, u kojem pojedini globalni terminalski operatori
napuštaju terminale, da bi konsolidovali svoje druge aktivnosti. To omogućuje da
se racionalizuje veća grupa lučkih i logističkih terminala. Dolazi do premještanja
kontejnerskih aktivnosti na druge objekte, u kojima upravljaju drugi subjekti. Često se koristi razmjena akcionarskog kapitala, a naročito u slučajevima brodarsih
kompanija, da bi se napravila bolja preraspodjela njihovih portfolija, koja bolje
odražavaju njihove brodarske konfiguracijske mreže. Umjesto napuštanja, dva
terminalska operatora razmjenjuju svoje akcionarske kapitale unutar svojih pojedinih portfolija, bez potrebe da se nabavi dodatni kapital. Potpuno odustajanje (pov-
Institucionalni i organizacioni aspekti logističkih promjena u
geografskoj orijentaciji terminalskih operatora
23
lačenje) se takođe događa kad je holding ili terminalski operator prinuđen da se
odrekne jednog dijela ili kompletnih svojih resursa, uglavnom zbog bankrotstva.
Tada se resursi prodaju drugim holdinzima (zakupcima) ili operatorima, posebno
onima za koje se smatra da su profitabilni.
Uspon i raznolikost globalnih terminalskih operatera (institucionalna, finansijska, organizaciona, logistička i druga) ima veliki uticaj na lučku i logističku industriju. Olivier (2005) i Olivier i Slack (2006) navode da njihova pojava zahtijeva
ponovno koncipiranje konvencionalne luke kao prostorne cjeline u mrežama terminalskih operativnih kompanija, pod korporacijskom logikom. Ta realnost stavlja
ulogu i funkciju terminala u nove okvire. Heaver (1993) dokazuje da su terminali,
mnogo više nego luke, suparnici u konkurencijskoj borbi među samim lukama.
Robinson (2006) podvlači da se terminali preko lokacije logističkih veza nalaze
izmedu prodavaca i kupaca. Proces kreiranja vrijednosti terminala je zbog toga
povezan sa specificnim atributima lanca snabdijevanja, koji vode kroz terminalsku
i logističku konfiguracijsku mrežu, a u kojoj terminali imaju značajnu ulogu. Rodrigue i Notteboon (2009) tumače terminalske procese u lancu snabdjevanja s aktivnijom ulogom za terminale i terminalske mreže u oblikovanju globalnih logističkih
rešenja. Terminalski operatori su motivisani prema boljoj integraciji terminala u
lancima snabdijevanja. Zbog toga brodarske linije dobijaju kontejnerskoterminalske resurse širom svijeta, a vodeće terminalske operativne kompanije razvijaju različite strategije, kako bi kontrolisale veliki dio u tom lancu snabdjevanja.
Strategija “od vrata - do vrata” (od polazišta do odredišta)7 je promijenila veliki broj terminalskih operatora u logističke organizacije i/ili organizatore/operatore
kopnenih usluga. Nije svaki terminalski operator integrisan samim tim što osnuje
svoju kompaniju ili poslovne jedinice. U mnogim slučajevima, efikasna integracija
tržišta je ostvarena kroz bolju koordinaciju s “trećom stranom” transportnih operatora ili preko snabdjevača logističkih poslova. Ta strategija je poznata kao režim
koji omogućuje pristup zaleđu (Fremont 2007, p. 433). Usluge koje se nude uključuju skladištenje, distribuciju i jeftine logističke poslove. Posebno su u Evropi mnogi
terminalski operatori integrisali unutrašnje (kopnene) terminale u svoje logističke
mreže ili imaju direktnu vezu sa željeznicom i tegljačkim službama (Rodrigue and
Notteboom 2009; Notteboom 2009). Mnogi operatori žele da potisnu kontejnerske
terminale u kopneno zaleđe (“odškrinutih” vrata u smislu veće prohodnosti), koje
je podržano s njihovim terminalskim filijalama. Pojedini operatori primjenjuju sličnu strategiju prema svojim terminalima na otvorenom moru ili na potezu rijeka.
Terminalski operatori imaju ulogu podrške u spajanju konkurentskih transportnih
7 Logistički operatori pružaju osnovne logističke usluge „od vrata do vrata“ (transport, špedicija, skladištenje, pretovar, pakovanje, distribucija, opsluživanje transportnih sredstava) i dodatne logističke
usluge (value added service – finalizacija proizvoda, obilježavanje, etiketiranje, carinsko i drugo posredovanje, konsalting, obrnuta logistika, izbor prevoznika, ugovaranje cijena, upravljanje zalihama,
kontrola i kontroling, finansijske usluge, izrada računa za plaćanje i raznih drugih dokumenata,
čuvanje, osiguranje, informisanje, dorada, montaža, oplemenjivanje, suženje, zamrzavanje, dokovanje, skupljanje, transportne instrukcije, itd.).
24
Mimo Drašković, Drago Pupavac i Nikša Grgurević
linija i kao takvi stvaraju bazu za poboljšanje, ili čak za nove logističke usluge u
multimodalnom transportu.
6. ZAKLJUČAK
Integrisana logistika u morskim lukama pretpostavlja sistemski i procesni pristup, za razliku od fragmentarnog, koji primjenjuju manje luke kao što su npr. jadranske morske luke Bar, Ploče, Split, a značajnim dijelom Rijeka i Koper. U potrazi
za velikim investitorima i globalnim logističkim provajderima, one ne uspijevaju
da značajnije smanje iznos ukupnih logitičkih troškova, niti da se značajnije uključe
u integracione logističke procese. Njihov razvoj u budućnosti upravo će zavisiti od
prihvatanja promjena u globalnom okruženju i primjene logističke koncepcije čija
je ključna kompetencija - integrisanje.
Nove globalizacijske strategije terminalskih operatora su iznuđene svjetskom
ekonomskom krizom, tj. potrebom prilagođavanja. One se zasnivaju na raznim
oblicima integracija, regionalizaciji zaleđa, racionalizaciji troškova i smanjenju rizika. Situacija na tržištu i povoljne mogućnosti integracija opravdavaju navedene
strategije.
Analiza brojnih istraživanja, kao i postojeća praksa potvrđuju verifikaciju
polazne hipoteze da sve poslovne reforme koje su vezane za morske luke, terminale i globalne operatore zavise od širih institucionalnih okvira. Istraživanjem konkretnih uzoraka, neki autori su ustanovili da su divergentne razvojne putanje i
reformski rezultati u značajnoj mjeri takođe uslovljeni različitim institucionalnim
uticajima.
Kontejnerski kapaciteti srednjih kapaciteta sa stabilnim poslovnim okruženjem
i globalnim logističkim provajderima na domaćem prostoru zaleđa je razvojni
imperativ luke Bar. Realizacija razmatrane projektne ideje može se ostvariti samo
na bazi tuđeg kapitala, znanja, menadžmenta i prihvatanja zajedničkog rizika. Ona
bi obezbijedila uslove za brzo, trajno i kvalitetno rješavanje sledećih pitanja: očuvanje starih i otvaranja novih radnih mjesta, povećanje obima transporta i proizvodnje lučkih i logističkih usluga, porast izvoza, povećavanja GDP, stabilizacija
državnog budžeta, uredno servisiranje i smanjivanje inostranog duga, povećanje
životnog standarda, poboljšanje menadžmenta i dr.
Pozicioniranje Crne Gore u procesima pridruživanja EU počiva na principima
a) međusobne povezanosti mreža na svim nivoima, b) intermodalnosti, tj. međugranskoj povezanosti u cjelosti i c) interoperabilnosti, tj. unutargranskoj i međugranskoj povezanosti usluga. Brzo prilagođavanje navedenim principima je dodatni razlog za vjeru u mogućnosti partnerske saradnje morskih luka Koper, Rijeka i
Bar i privlačenje strategijskog investicionog partnera (globalnog logističkog operatora). To bi omogućilo brži infrastrukturni i logistički razvoje, kao i veću primjenu
multimodalnog koncepta transporta. Pomenute morske luke bi udružene mogle
ravnopravno konkurisati sredozemnim i baltičkim lukama u pogledu kvalitetnog
pružanja lučkih i logističkih usluga, ako i obima prekrcaja tereta.
Institucionalni i organizacioni aspekti logističkih promjena u
geografskoj orijentaciji terminalskih operatora
25
LITERATURA
Bichou, K. and Bell, M. (2007), “Internationalisation and consolidation of the container
port industry: assessment of channel structure and relationships”, Maritime Economics and
Logistics, No. 9, 35-51.
Drašković, M. (2005), "Teorija igara i istraživanje prirode firme", Montenegrin Journal of
Economics, Vol. 1, No. 1, 169-178.
Drašković, M. (2013), Organization of Outsourcing in Logistics Partnership Between
the Seaports of Montenegro and Slovenia", Montenegrin Journal of Economica, Vol. 9, No. 1,
93-113.
Fremont, A. (2007), “Global maritime networks: the case of Maersk”, Journal of Transport Geography, No. 15, 431-442.
Hall, P.V. (2003), “Regional institutional convergence? Reflections from the Baltimore
Waterfront” Economic Geography, Vol. 79, No. 3, 347 – 363.
Jacobs, W. (2007a), “Port competition between Los Angeles and Long Beach: an institutional analysis” Tijdschrift voor Economische en Sociale Geografie, No. 98, 360–372.
Jacobs, W. (2007b), Political Economy of Port Competition: Institutional Analyses of Rotterdam, Southern California and Dubai, Academic Press Europe, Nĳmegen.
Jacobs, W. and Hall, P.V. (2007), “What conditions supply chain strategies of ports? The
case of Dubai”, GeoJournal, No. 68, 327-342
Ng, K.Y.A. and Pallis, A.A., (2010), “Port governance reforms in diversified institutional frameworks: Generic solutions, implementation asymmetries”, Environment and Planning
A, Vol. 42, No. 9, 2147-2167.
Notteboom, T. and Rodrigue, J-P. (2011), “The Corporate Geography of Global Terminal Operators”, http://www.google.me/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source (preuzeto 12.
08.2013).
Olivier, D. et al. (2007), „The time scale of internationa-lisation: the case of the container
port industry“, Maritime Economics and Logistics, No. 9, 1-34.
Pallis, A., Notteboom, T. and De Langen, P. (2008), „Concession agreements and market entry in the container terminal industry“, Maritime Economics and Logistics, Vol. 10, No. 3,
209-228.
Parola, F. and Musso, E. (2007), “Market structures and competitive strategies: the carrier-stevedore armwrestling in northern European ports”, Maritime Policy and Management,
Vol. 34, No. 3, 259-278.
Pupavac, D. and Drašković, M. (2007), „Spreadsheets on Function of Optimisation of
Logistics Network”, Montenegrin Journal of Economics, Vol. 3, No. 6, 101-107.
Rajss, M. (1997), “Granici 'bezgraničnih' predprijatij: perspektivi setevih organizacij“,
Problemi teorii i praktiki upravlenija, No. 1, 92-97.
Soppe, M., Parola, F. and Fremont, A. (2009), „Emerging interindustry partnerships
between shipping lines and stevedores: from rivalry to cooperation?“, Journal of Tran-sport
Geography, Vol. 17, No. 1, 10-20.
Stojanović, B. (1995), “Teorija igara u kontekstu metodoloških problema ekonomske
nauke”, Ekonomski anali, br. 124, 57-75.
Tomašević, M. I DR. (2011), "Analiza kretanja kontejnerskog prometa Luke Rijeka",
Pomorstvo, god. 25, No. 2, 469-485.
http://hercegbosna.org/forum/post306384.html , preuzeto 10.01.2012.
Economics & Economy, Vol. 1, No. 2 (December, 2013), 27-35
THE LOGIC PROCEDURE OF CHINA’S TRANSITION
Wei Xiaoping1
JEL Classification: D00; E00,
Original Scientific Papaers
Primljeno / Received: May 15, 2013
Prihvaćeno / Accepted: October 28, 2013
Abstract
The present paper deals with the logic procedure of China’s economic transition by concentrate on the
basic elements of relations of production, principle of distribution, and the economic running model,
discusses the key problems before and after the reform, and expresses the different opinions around it,
finally come to the point that the prospects of China’s economic transition have to be taken into considering in the world wide condition of globalization, and it is connected with the future of our earth.
Key words: Economic transition, Relations of production, Principle of distributive, State regulation
and market orientation.
1. INTRODUCTION
When we talk about economic transition, we know there were at least two
main economic transitions in China in 20th century, the first one is from halffeudalism, half capitalism and half colonialism to be transformed to socialism,
which started in 1949 and almost finished the transition period in 1956 that is after
7 years China’s Communist Party come to power, no matter what Western Scholars
regard the period of 1956-1978 as a real socialism or not, at least the main character
of this period is public ownership with equal income allocation, this is a historical
political-economic transition. The second one is from socialism to socialist economic reform, which begins in 1978 until present, and leaded by CCP, this is a historical economic transition. The economic transition I discuss here is the second
one, why it has to happen, and what would be the possible perspective of this transition, I try to answer these questions by analyzing the main line and the logic procession of this transition.
1
Chinese Academy of Social Sciences
28
Wei Xiaoping
2. THE BACKGROUND OF THE ECONOMIC REFORM
We try to understand the general background of the economic reform from the
points of relations of production in the form of ownership and the principle of distribution both in the areas of natural resources, means of production allocation and
income distribution, these two points contain the problem and the main line of the
economic reform.
From 1949 to 1956 China have almost finished the first economic transition,
the newly set up public ownership ended private ownership both in the city and in
the countryside. Public ownership not only guaranteed the relationship between
workers with the factory, parents with the land, which means labor right are ensured with the relations of production, as well as education, medication and pension etc. This kind of relations of production continued until 1978, the economic
running model of this period is central planning based on some sense of labor
value, because the natural resources and the means of production are allocated
according to the central planning, and workers income are almost equal, but the
production are still be priced according to its product value theoretically.
Also, theoretically the principle of income distribution according to Marxism
for the primarily stage of socialism is allocation according to contribution, which
means contributive reward distribution, while not equal distribution which means
distribution without considering contribution, only at the high stage of socialism
the principle could be “From each according to his ability, to each according to his
needs.” 2 Actually in reality what practiced was not the principle of distribution
according to contribution, but only egalitarian principle that is equal distribution
without considering contribution.
If we take into considering both the principle of allocating natural resources
and means of production, and the principle of income distribution, we see the economic activity from both individual side and economic unit (factory) side are limited, which to some sense has slowed down economic development, except the
very beginning of the period by which people were warmed up with high socialist
ethos working hard regardless of reward. The relative backward of economic development of Russian, Eastern Europe and China was very clear in 60S, 70S, in
China, worried about this situation, the economic reform started at the year of
1978.
The phenomenon of high equality and low economic efficiency, with lacking
of technical reform is the basic character of the period of traditional socialism.
Compared with capitalism, the supposed social coherence and harmony has been
realized to some existence, but the supposed high speed of economic development
has not been realized for a long run (after the high speed motivated with socialist
enthusiasm at the beginning, then for a decade’s period it cool down). Socialism
dose not exist in a island, it exists in a global village, no matter what other factor
2
Karl Marx: ‘Critique of the Gotha Programme’, Selected Works Vol. 3. Progress Publishers, Moscow, 1990, p. 19.
The Logic Procedure of China’s Transition
29
(political) may be, the factor of economic comparison between socialism and capitalism would have to force or stimulate the idea of economic reform.
3. THREE STAGES OF THE REFORM AND THE CHARACTER OF
SOCIALIST MARKET ECONOMY
From 1978 to present, China’s economic reform regarding the different character could be divided into three stages: the first stage is from the year of 1978 to the
year of 1992, The second stage is from the year of 1992 to the year of 2001, The
third stage is from the year of 2001 to present, now we try to show the main character of this three stages.
The first stage of the economic reform started in 1978 from countryside as an
experiment, the main character of this stage in the countryside is to use contract to
enhance the responsibility of parents with the land so that to increase productive
activity by combing their self-interest with their responsibility. Then reform moving from countryside to city, in the city the reform at the beginning is to use monetary stimulation to enhance the activity of workers in the form of bonus, mean
while for the public factory, the way of stimulation was to replace of handing in
interest by handing in tax. Hand in interest means that you are supposed to hand
in all of you had earn, apart from necessary needed for continuing reproduction,
hand in tax means you can keep what you earn after tax, so that to increase their
economic activity.
Very soon with the policy of opening the door, foreign capital has been introduced, which is the primary fountain of non-public ownership in socialist China in
the form of joined adventure. 1984 one of Beijing Company and one of Shanghai
company were allowed to sell stock to the public, 1990 opened two stock market,
one is in Shanghai and the other is in Shengzheng, which not only for the private
business to sell their stock on the market, but also gives the public sector a general
way to transform part of its property into private hands.
The second stage of the reform began in 1992, apart from the joint adventure
we have further open the door by introducing market economy, which means
apart from central planning now the price of production, as well as other elements
of production, could be regulated by market. At this stage besides foreign capital
investment in the form of joint adventure, native private ownership in the form of
Business Company have been appeared and grow up, besides joint adventure private ownership basically come from two ways, one is that it naturally grows up
from small individual business, the other one is that it comes from the transformation of public ownership into individual hands in all kinds of ways, generally those
privileged in political sector were easily take over public property in its own
hands.
The appearance of non-public business or private ownership have resulted in
the changing of socialist distributive principle from allocation according to contribution to combine it with allocation according to the elements of production in-
30
Wei Xiaoping
vestment income, this principle have been inserted into the new national constitution in 2004. It is clear individual’s income now is already beyond living materials,
it has reached the means of production, in the form of owning means of production, owning capital in different forms and get profit from the owning, these do not
exist in the former socialist period of 1956-1978.
And the appearance of market have also to change the principle of allocation
of means of production as well as natural resources in the level of factory or company from allocation according to central planning to exchange it in the market
based on its price, but it is still a problem for the public sector, because the borderline of market subject for the public sector is not clear.
2001 China has joined WTO which could be regarded as the beginning of the
third stage of the reform, since then China has been more and more involved into
the trends of globalization, the growing up native private business together with
the state business have been more involved into international co-operation, meanwhile not only the foreign capitals come into China, but also Chinese native capitals go out of the door in the form of capital investment in abroad.
As the result of market system expanding into financial sector, 2010 based on
the already opened stock market, China further has opened stock index futures
and securities margin trading, therefore besides joined WTO, both from out side or
inside, China have almost set up a completely market system, together with the
strong government regulation or central planning.
The character of market economy with socialism could be basically understood with the new relations of production and the combining of different principles of distribution, previous highly unity of public ownership has been now replaced by public ownership in the guiding position and accompanied by multiple
forms of ownership, such as collective co-operation, joined adventure and national
private ownership, and previous principle of equal distribution has been replaced
by distribution according to ability, also the interests come from capital investment
in production area, and the earning from investment in financial areas are all accepted.
Correspondence with these two new characters, the previous stable relationship between invidious and public ownership has guaranteed the actual working
rights for every adult, whoever has the ability to work could get a job, so there is
no unemployment insurance needed. Now these kinds of relationship has been
changed by the appearance of multiple ownership, therefore the stale relationship
has been replaced by the employment based on contract in the labor market, which
started already in the first stage of the reform, together with the change of the basic
relationship, medication and pension are all transformed from previous public
hands in the form of socialist labor insurance to the insurance market.
The result of the economic transition on the one hand has speeded up economic development with relatively high economic efficiency and the using and
creating of new science and technology, regarding these we have also to take into
considering the international background, on the other hand social differentials has
The Logic Procedure of China’s Transition
31
been grow up in a unimaginable speed, which could be understood from three
points The first one is the essence of market, market competition creates winner
and loser, the second one is the hole of system transition, which create opportunity
for those in privilege to take advantage to use it, the third one is all kinds of corruption of those in power when political power could be used for economic interest. Only the first one is a normal and legal way of continuing producing social
differences.
4. RESULTS OF THE TRANSITION AND ARGUMENTS AROUND IT
From the transition of these three stages we could see the logic of the reform is
to enhance the relationship of subject which could be both laborers and the managers of a company with object in the economic areas, by using contract to combing
subject’s self-interest with their responsibility, no matter for the public sector or
private sector.
The historical transition has now resulted in the different institutional structure with the coming of market economy and the appearance of non-public ownership, together with the change of the principle of distribution, as well as the new
insurance system. The fundamental right of labor and insurance, the equal principle of income distribution has now all been put into market, but there are still difference between public sector and private sector, in the public sector the job more
stable and the insurance are connected with the job, and the income are more
equal. Generally speaking, not in quantity, but in quality, the public sector is still
regarded as the leading elements of society.
It is no doubt that the economic reform has speeded up economic development, and also social progress in certain sense, although different kinds of problems have come out as well, around these problems different points of view and
arguments come out:
Concerning the problems of social relations, the former socialist harmony relations are threatened by the growing up of social differences, the gap between the
rich and the poor could be further influence the social relations in other areas, such
as education, medication, general culture and unavoidably political sector. Although the basic security system has been slowly set up to cover all these uncertainty in the minimum necessity; actually the social differentials influence the society in a deep way.
Market competition stimulates individual’s self-interest, which could be further split invidious moral judgment and behave. The standard of morality has been
also transformed from the former socialist morality which stress collective ethos
and obey attitude to the morality that fit market economy which stress self-interest
and social responsibility in the economic activities. Although former socialist collective ethos is strongly stressed in the daily social life, actual it is threatened by
market competition in economic life.
32
Wei Xiaoping
The wanting of economic developing speed has also threatened the harmony
relationship between human being with natural environment by over exploiting
natural resources and over pollute environment with the by-effect of the production, this is not a particular question for the market oriented socialist economy, but
a question for the life model of human being.
The deeply changed model of social structure has also caused the possibility of
traditional economic crisis: on the one hand there are over accumulation, no matter
in whose hands, in the hands of state enterprises or in the hands of private enterprises, on the other hand it is the limit of consumer ability coming from relative
low income in domestic area, and also coming from decreased demand from abroad, because of international financial crisis, both of these created the possibility of
over production with low market demanding, as well as the new possibility of financial crisis, the state owned bank swimming in the market pool driving by profit, creating business which have resulted in over debts, the simple example is the
bubble of house price.
The situation could be more complicated and more serious under the trends of
globalization, as the result of globalization, generally speaking capital move beyond of one country, which formed transnational classes, both capitalists class and
working classes. The transnational capitalist classes now own means of production
world widely in the form of transnational co-corporations, such as WTO, also in
the form of World financial system, such as world bank, etc. while working class
now facing plural employers, either national, abroad or both. The result simply is
that the traditional paradox in one country now spread out in the scale of the
whole world.
The opened stock market system in domestic in late 80s on the one hand give
the opportunity of the society to supervise the business of companies or enterprises
both in public and or in private hand, on the other hand also give an great opportunity for those adventurers to concentrate the social wealthy in a unusual speed,
the further opened domestic stock index futures and securities margin trading for
the purpose of stabilizing the stock market, actually have enlarged the possibility
of money concentrating for few and losing for many, resulted in increasing social
differentials.
The interact of domestic financial market with international financial market
has created a even bigger opportunity for the money concentration in a few and
has therefore enlarged social differences in a way out of industrial areas in a world
wide scale, the moving of hot money from developed countries like a tornado
sweep over developing courtiers. Financial capital is far more efficient for money
concentrating for few at the scale of world market, compared with the industrial
capital.
Correspondence to the economic globalization, a translational capitalist class
also has politicized and has pursued a class project of capitalist globalization institutionalized in an emergent transnational political power, which has no correspondent opponents as in a national state, such as trade union.
The Logic Procedure of China’s Transition
33
Based on this new social situation and also due to the continuing coming of
Western ideology through introduced media and through returned visiting scholars or students, instead of former unified opinion, now basically two kinds of voices from different sides come out, one is from the Left side, it could be further divided into the radical Left and the new Left, the other one is from the Right side, it
could be further divided into the Right and the lefted Right which is the Left wing
of Right, the Right wing in China are mostly lefted.
Generally speaking the Left wing more concern about social progress from the
point of equality of the whole society, while the Right wing more concern about
economic development and political democratic progress. The basic division between the Left and Right are dealing with the property ownership and the political
system.
For the Left wing, the current situation of market economy could be understood from the practical points of view, such as to use market economy as a tool to
achieve economic development, to prepare the economic basement for the ripe socialism. Although for those new Left, market economy could be accepted, but they
stress on public ownership, Guojin Mintui could be represent their attitude for private business. Their current practical strategy is to combine public ownership and
market economy, on the one hand to keep some kinds of social equality, on the
other hand to achieve some kinds of economic dynamic to increase economic efficiency.
For the Right wing, in China that is the lefted Right, they are mostly influenced by American new liberalism, opposite to the new Left strategy of Guojin
Mintui which means to increase public sector and to minimize private sector, their
strategy economically is to privatize of public ownership, from industry to financial sector, politically their strategy is a kind of political democracy in the form of
multiple party system.
Connected with the form of property ownership, the big difference between
the Left and the Right concerns the running model of market economy. The Right
wing contumely wants to minimize government interfere with economy in the way
of central regulation, while insist on increasing market orientation, the Left wing
stress the importance of public sector and the leading role played by public sector
with central government regulation.
Although there are differences between the Left wing and the Right wing, there is also common sense between the two: that is the development of China, but
they have disagreement on “how”. Both of they have the same idea on economic
development, but they have very different view on social progress, due to the different evaluation of social progress. Private ownership and Social differences are
accepted by the Right wing in the name of distributive justice with the differentials
distributive principle, while for the Left wing they are only temporally accepted
unequal distribution and regards it as a strategy towards a more equal society in
future.
34
Wei Xiaoping
5. PROSPECTS OF CHINA’S ECONOMIC TRANSITION
To analysis the future of China’s economic transition, we still have to concentrate on the key points of the logic of transitive procession: that is the relations of
public sector and private sector, the relations between State Regulation (central
planning) and Market Orientation. These two points could be regarded as how
could the new institutional system matched with the new economic structure, correspondence with the new economic structure there are different social security
system, and also different principle of distributive justice, both in the areas of individual income and natural resources. Systematically it is different from the socialist
system before the reform, now the question could be what would be the dimension
of the economic reform, will it goes far away or close not to the former but some
sense of socialism, or creates a new dimension for the future? It is an interesting
and open question
At least the prospects of the socialist market economy with China’s character
basically depends on how could we deal with the relations between public ownership and private ownership, the social security system that respectively related to
these two different or multiple economic elements, and how could we set up a unified principle of distributive justice that respectively related to these two different
or multiple economic elements, to recognize it from theory to practice, from normative standard to different context.
Anyhow under the situation of economic globalization, how China could be
on the one hand to continue to insisting on its socialist value, on the other hand to
swim in the global pool without wet by the water, it is not an easy task. At least it
drives us to further understand the situation both insider and outside, respectively
and interactively.
From the point of insider, market oriented economic reform have already created social differences in the sense of legal procession, from the point of outside,
the result of Capitalist globalization has formed Transnational Classes, that is capitalist class, working class, as well as so called middle classes, they are beyond of
the national borderline, but compared with the appearance of capitalist globalization and world market; there is actually no formal transnational state or transnational system.
Until now what the new Liberals want is only capitalism to be universalized in
any angle of our earth, both economically and politically, they want to smooth the
movement of capital from one place to anther place guided by the profit pursing
with a so called universal law. While Lefts are divided basically into two schools,
one is looking for basic alternative replacement of capitalism with a kind of socialism, and the other is on the one hand criticize capitalist domination, on the other
hand suppose a democratic new world system, with accepting of Market economy.
Efficiency and dynamic or motivation of economy are stressed by the Right
thinking from the basement of self-interest, social equality and coherence are stres-
The Logic Procedure of China’s Transition
35
sed by the Left thinking from the basement of community, both of them have very
different interpretation for the idea of freedom and justice.
May be it is a time to deeply explore the basic elements of our theory and practice with a critic thinking, to global our knowledge under the trends of globalization, the prospects of China’s economic transition have to be taken into considering
in the world wide condition, and connected with the future of our earth.
LITERATURE
Marx, K. (1990), Critique of the Gotha Programme, Selected Works Vol. 3, Progress Publishers, Moscow.
Xiaoping, W. (2010), Rethinking China's Economic Transformation, Global Scholarly Publication, State University New York.
Burket, P. (2005), China and Socialism. Monthly Review Press, N. Y.
Economics & Economy, Vol. 1, No. 2 (December, 2013), 37-46
AN ASSESSMENT OF PRICE ACCELERATING IN IRAN USING
FRANKEL PRICE MODEL AND ARDL METHODOLOGY
Hamid Reza Izadi1
JEL Classification: P20, P24;
Original Scientific Papaers
Primljeno / Received: February 23, 2013
Prihvaćeno / Accepted: October 07, 2013
Abstract
As reaching to economic growth, development and stability in any economy needs and assessment
and determination of such important factors as inflation, occupation and production, hence relation
between inflation and effective factors on prices’ level can play an important role in economy. This
paper surveys short term and long term effects of effective variables on inflation and evaluates possibility of commodities price accelerating in Iran.
Key words: Inflation rate, accelerator, error correction model, liquidity
INTRODUCTION
Price accelerating is defined as price short term changes on more than its long
term balance level which happens when some markets are not able to react immediately against variations of sudden monetary supply. Assuming neutral monetary
in a long term period, it is also possible to survey short term relation between
monetary and relative prices which finds significant sensitivity. Therefore, accelerating model in price provides us with necessary conditions to evaluate short term
effects of monetary policies on different prices of an economic system. [2] In other
hand, supply variations through interest rate fluctuations effects on commodities
price but price fluctuations are greater than monetary supply variations. So, adaption of monetary policies is an important factor at generation of fluctuations on
commodities price. [3]
Frankel price accelerating model
As we know, commodities prices have considerable sensitivity against macroeconomic changes and such factors as monetary policies, variations on monetary
1 PHD candidate of Shiraz University and Faculty Member of Department of Economy, Chabahar
Maritime University, Iran- Email: [email protected]
Mojtaba mohammadnejadi
Faculty Member of Department of Economy, Chabahar Maritime University, Iran- Email: moham
[email protected]
38
Hamid Reza Izadi
volume and interest rate. During a long term period, it is expected that all commodities would find price changes due to economic developments; while, during a
short term period, commodities prices would be stable due to different reasons
including long term contracts, specifying employees’ salary, etc. Unexpected increasing or decreasing of monetary growth effects prices.[4] During a short term
period, such prices are confronted with accelerating so that short term increasing
or decreasing is greater than long term fluctuations. Frankel defines two models
for specifying price accelerating model against monetary supply variation: price of
base products (pc) and manufacturing products (pm). Based on Frankel definition,
interest rate is variation in expected rate of price minus products’ maintenance expenses. So that:
i =
°
e
p
c
−
s
c
The risk is zero and total sum of products maintenance expenses is a stable
value. According to Philips equation, we have:
°
pm = π (d − y m ) + μ
Where:
d : Demand logarithm of manufacturing commodities
ym
μ:
π :
: Logarithm of potential product of each unit
Expected inflation rate
Stable coefficient
Extra demand has been defined as increasing function of price and decreasing
function of interest rate:
d − y m = δ ( pc − p m ) − σ (i − μ − r )
r : Stable value
Extra demand is zero on long term period and
pm
products are obtained by specified criteria of
pc
d = ym
and
and price of
pm .
°
p m = π [δ ( pc − pm ) − σ (i − μ − r )] + μ
Monetary demand simply has been assumed as following:
m − p = φy − λi
Where:
i : Interest rate
m : Logarithm of nominal monetary supply
p : Logarithm of public level of prices
pc
and
An Assessment of Price Accelerating in Iran Using Frankel
Model and Ardl Methodology
39
y : Logarithm of total product
φ
λ
: Attraction of monetary demand in comparison to production
: Attraction of monetary demand in comparison to interest rate
Public level of the prices has been specified as weighted mean of manufacturing commodities and other commodities.
p = ap
m
+ (1 − a ) p c
By substituting above equations, monetary long term functions can be extracted:
m − ap m − (1 − a ) p c = φy − λ i
m − a p m − (1 − a) p c = φ y − λi = φ y − λ (r + μ )
Assuming m = m and y = y , difference of above equations is shown as following:
a ( p m − p m ) + (1 − a )( p c − p c ) = λ (i − μ − r )
If m = m and y = y , by using combination of relations in base commodities,
we have:
° e
pc =
a
λ
1− a
( pm − p m ) + (
)( pc − p c ) + μ + r + sc
λ
Similarly, formula of manufacturing commodities price is obtained:
σ
λ
°
pm =π{δ[(pc − pc ) −(pm − pm)]− [a(pm − pm) +(1−a)(pc − pc )]}+ μ
Above equations act like a matrix:
⎡ ° ⎤ ⎡−π(δ +σa ) π(δ −σ(1−a ))⎤ ⎡( p − p )⎤ ⎡ μ ⎤
λ
λ ⎥⋅ m m +
⎢p° m⎥ = ⎢
⎥
⎢
(
1
)
a
−
⎥ ⎣ (pc − pc ) ⎦ ⎢⎣μ +r + Sc ⎥⎦
⎢p ⎥ ⎢ a
⎣ c⎦ ⎣
λ
λ ⎦
Specific roots of above matrix are as following:
[−π(δ +σa ) +θ][(1−a ) +θ]−(a )π[δ −σ (1−a) ] = 0
λ
λ
λ
λ
− θ = [ − (1 − a
+ π ( δ + σ a )) 1 ]
2λ
2
λ
± [ − (1 − a )
λ
+π(
(δ + σ a )
λ
2
)] 2 + δπ
λ ’
Solving of mentioned equation for base and industrial prices is as following:
40
Hamid Reza Izadi
p m (T ) − p m (T ) = exp(−θT )[ p m (0) − Ρm (0)]; T → 0, ∞
[
pc (T ) − p c (T ) = exp(−θT ) Ρc (0) − p c (0)
]
Variation rate of above formulas can be found as follows:
°
p
m
= −θ ( p m − p
m
+ μ)
°
p c = −θ ( p c − p c ) + μ + r + S
c
Note that in the conditions where manufacturing commodities price is so im°
p
portant, θ is indefinite. By using c formula in Arbitrage conditions (efficiency rate
is less than expected sum of commodities price increasing plus maintenance expenses), equation of base commodities is:
pc = p c − 1
θ (i − μ − r )
According to above equation, if macro policy causes a change in real rate of interest, base commodities’ price is changed inversely. θ shows slow acceleration of
commodities’ price balancing and price accelerating phenomena is added. Therefore,
p c = p m = p = m − φ y + λ (r + μ )
If we insert monetary demand relation in the formula, following equation can
be obtained:
pc = m − φ y + λ (r + μ ) − 1 (i − μ − r )
θ
As well as above equation, in addition to interest rate, expectable increasing in
monetary growth (μ) effects on flow of base commodities’ equilibrium price. So, it
also causes Pc with some fluctuations. To get instant changes due to variation in
monetary supply, by using above equations, we have:
°e
Δi = Δ pc = −θΔ( pc − pc ) + Δμ = −θΔpc +θΔm + (1+θλ)Δμ
By using assumption of sensitive i and pc against monetary variations, we
have:
(1 − a ) Δ p c − Δ m = λ Δ i
Where generally equation of price variations is calculated:
Δpc =
1 + λθ
1 + λθ
Δm + λ
Δμ
1 − a + λθ
1 − a + λθ
Above equation is result of Frankel study on sensitivity rate of price variations
against monetary volume variations what is the main relation in mentioned study
which approves prices’ accelerating against monetary supply variations because
Δm coefficient is greater than the unit and in limit status (where θ moves towards
An Assessment of Price Accelerating in Iran Using Frankel
Model and Ardl Methodology
41
infinite), mentioned equation will not have price accelerating. Therefore, the phenomenon of prices’ accelerating is observed during a short term period. In fact,
Frankel introduces prices’ accelerating as a short term phenomenon and believes
that on a long term period, prices’ balancing is performed at all economic sectors
according to economic conditions’ variation.
Introducing variables of the function
Most of the researchers have used “variable” title in their studies around inflation. Such variables as Gross Domestic Product (GDP), real volume of private liquidity (wide definition of money M2), long term interest rate are being used.
LM2: Natural logarithm of real volume of money with wide definition of money
LGDP: Natural logarithm of gross domestic product with stable price in 1997
LIN: Natural logarithm of inflation rate
LLIN: Natural logarithm of long term interest rate
RPG: Growth rate of agriculture sector prices
RPI: Growth rate of industry sector prices
Also, due to annual time series used to specify optimized interval duration,
Shwartz-Bizin criterion and interval 4 were used. [5] According to unit root tests to
assess stability of the variables including extended procedure of Dickey Fouler
(ADF) and Philips Prone (PP) in econometrics,[8] the results of such test about pattern of this paper and comparison with critical values of the test (in 5% level) are
shown in following table:
Table of unit root tests such as Dickey Fouler (ADF) and Philips Prone (PP)
Variable
name
ADF
PP
Intercept
ADF
PP
Trend and Intercept
LM2
I (o)
I (1)
I ( 2)
I ( 2)
LIN
I (o)
I (o)
I (o)
I (1)
LGDP76
I (1)
I (1)
I (1)
I (1)
LLIN
I (1)
I (1)
I (1)
I (1)
Pattern estimation
According to mentioned theoretical basics, following pattern has been discovered in order to change monetary demand behavior of LM2:
LIN = C +
p1
∑
i =1
B1i LM 2 t −i +
p3
p2
∑B
i =o
2i
LGDP
t −i
+∑
i =o
B6i LLIN t −i
42
Hamid Reza Izadi
The results yielded through model estimation during a short term period are
presented in following table:
Table of function estimation 1971-2011
variable
Coefficient
LIN(-1)
LIN(-2)
LIN(-3)
LIN(-4)
LGDP76
LLIN
C
LM2
0.259
-0.581
0.202
-0.474
-2.68
2.01
9.61
0.48
Standard
Deviation
0.19
0.19
0.18
0.18
0.81
0.56
2.9
0.34
t-test
1.35
-3.04
1.17
-2.57
-3.29
3.56
3.29
1.34
Possibility of
t-test
0.18
0.006
0.27
0.17
0.003
0.002
0.003
0.19
According to yielded results through estimation of one percent increment in
Gross Domestic Product, inflation is reduced as much as 2.68 percent. Coefficient
of monetary volume is obtained of 0.48 which approves economic perspectives
about relation between inflation and monetary volume. According to gained statistics for long term rate (2.01), it can be argued that interest rate variable is significant in the function. The sign of such coefficients is obtained positive which shows
direct relation between interest rate and inflation.
Table of diagnostic tests and statistics
Serial Correlation
Functional Form
0.07
Normality
0.58
0.60
Heteroscedasticity
0.75
According to diagnostic tests and statistics, it can be concluded that the model
has the best status in terms of classic assumptions and structural break statistics
and is confronted with no problem.
According to error correction pattern which is used in order to explain short
term behavior of monetary demand and also error correction coefficient which
shows balancing acceleratory towards long term equilibrium for which following
results have been yielded:
Table of error correction test
variable
Coefficient
ECM
-0.59
Standard
Deviation
0.33
t-test
-4.68
Possibility of
t-test
0.000
An Assessment of Price Accelerating in Iran Using Frankel
Model and Ardl Methodology
43
As coefficient of error correction is estimated of -0.59, so annually half of imbalance of a period is balanced in the inflation of next period. Therefore, balancing
towards equilibrium is done with a relatively mild acceleratory.
Plot of Cumulative Sum of Recursive Residuals
Plot of Cumulative Sum of Squares of Recursive Residuals
According to cumulative sum of recursive residuals (CUSUM) and Cumulative
sum of squares of recursive residuals (CUSUMSQ) and also above plots, zero hypothesis around structural stability existing is accepted and its lack is rejected, actually we can say that structural stability existing is approved.
Table of function estimation during a long term period 1971-2011
variable
Coefficient
LGDP76
LLIN
C
LM2
-1.68
1.26
6.03
0.29
Standard
Deviation
0.38
0.21
1.47
0.20
t-test
-4.37
5.82
4.08
1.40
Possibility of
t-test
0000.0
000.0
000.0
0.17
According to yielded results, due to greater affectivity of price on agricultural
sectors than industrial ones in terms of inflation survey, the policy makers should
pay more attention to markets of agricultural products particularly on price as acceleratory of agriculture sector prices is considerable.
44
Hamid Reza Izadi
According to yielded coefficients during short and long term periods, it can be
argued that money is neutral during a long term period as long term coefficient of
money is lower than its short term. Accelerating means faster affectivity of money
volume on price indices, in other hand also inflation rate is affected of agricultural
and industrial sectors so it can be concluded that accelerating in agricultural prices
index is sensed in a short term period at a comparison with industrial commodities
and ultimately accelerating impact would cause prices changing in a short term
period.
While flexibility of agricultural products price versus price of industrial commodities and services means that because agricultural commodities are relatively
equal, storable, and transportable, they are some deals on competitive markets and
in other hand price of industrial commodities and services is pasted due to agreements of price changes expense, insufficient and heterogeneous information of
such commodities and services. It should be taken into account that decreasing
impact of production on price indices is always a lever to control the prices and
economy products should generally be increased because its affectivity on inflation
is sensed from monetary volume during a long term period.
As price changes are faced with different expenses including expenses of new
prices’ printing, social expenses and expenses of losing customers, low acceleratory
of prices’ decreasing is observed. Mentioned expenses are of the factors which cause prices’ cohesion. Nevertheless, in some cases, having prices on optimized level
causes a resistance against changes because a change in such conditions needs expense. Rotemberg believes that price balancing acceleratory for industrial commodities is lower than economic sectors due to industries structure.[9] Also, mentioned expenses next to long term contracts and particular structure of industrial
sectors in comparison with other sectors have been a reason for managers to resistant against price changes as much as they can. Furthermore, in order to match prices with new conditions, comprehensive information with sufficient time is needed
which totally causes low acceleratory of prices’ balancing in industrial sector and
prices’ cohesion.
Table of function estimation during a long term period 1971-2011
variable
Coefficient
RPG
RPI
C
0.016
0.0017
-1.10
Standard
Deviation
0.004
0.004
0.037
t-test
3.48
0.42
-29.56
Possibility of
t-test
0.0006
0.68
000.0
In other hand, lots of studies approve accelerated fluctuations of prices in
other sectors of economy. Studies suggest that different policies adaption in order
to improve economic status has more impact on agricultural sector than other sectors. In fact, as agricultural sector is confronted with long term contracts issues and
An Assessment of Price Accelerating in Iran Using Frankel
Model and Ardl Methodology
45
also has more sensitivity; such a sector is affected more rapidly by economic
changes. Experience has shown that fluctuations of monetary volume decreasing
cause deeper decreasing on prices during a short term period. During a long term
period, based on rational expectations principle, mentioned changes would be balanced and changes process would proceed with a lower acceleratory. Therefore, it
is important to note that price balancing acceleratory in different economic sectors
and considered time series (long term and short term) is significant and must be
paid attention.
CONCLUSIONS
Based on yielded results, it has been clear that price accelerating in Iranian
economy is approved as a meaning like effects of liquidity growth on growth of
prices’ index. So, if the goal is to control inflation particularly in a short term period, then the government must specifically try to control liquidity volume. In
other hand, always the impact of production growth on commodities’ price index
growth is negative which is matched by yielded results, therefore it was considered as a bilateral lever to control inflation and impacts of liquidity volume increasing on prices which was resulted in products and commodities in order to
make prices stable. In other hand, the liquidity among populations can be controlled and collected by increasing the rate of banking interest which can resistant
versus prices’ increasing through guiding the people towards investment and production. According to price accelerating in economy, if the aim is to control inflation particularly on a short term period, then the government should try to specifically control price of agricultural commodities during a short term period. In order
to control prices, interfere in the market, stabilize prices and apply roof prices we
can use the principles of this paper because agricultural productions themselves
can make the market competitive and despite of governmental cross interventions
to limit fluctuations of such products, competitive system and its benefits would
not be confronted with danger.
REFERENCES
[1]
[2]
[3]
[4]
Central Bank of Islamic Republic of Iran (1985), An assessment on money role in economy from various perspectives, Tehran.
Izadi.H. R. and Izadi, M. (2012), “Identification and Analyzing Of Effective Factors
Elastics on Inflation Function in Iran by Using ARDL Methodology”, Journal on GSTF
Business Review, 2 (2).
Izadi, H. R. and Izadi, M. (2012), “New Monetary Policies In Usury Free Banking”,
Journal of Asian Economic and Financial Review, 3 (7).
Izadi, H. R, Izadi, M. and Khandani, H. (2012), “Review and Analysis of Stock Role in
Forming and Integrating of Financial and Monetary Markets and Its Influence on Investment and Economic Development Growth”, International Research Journal of Finance and Economics, Issue 95.
46
Hamid Reza Izadi
[5]
Dahmardeh, N. and Izadi, H. R. (2011), “Demand for Money in Iran by an Autoregressive Distributed Lag Approach”, Middle-East Journal of Scientific Research, 9 (5), 687-690,
Tashkini. A. (2005), Applied econometrics with the help of MICROFIT, Cultural Institution
of Dibagaran, Tehran
Tafazzoli. F (1987), Macro economy, theories and economic policies, 3rd Edition, 17th publishing, Ney Publications, Tehran
Mankio. G. (1995), Macro economy, 1st and 2nd volumes, translated by Baradaranshoraka, H. R. and Parsaeian. A, Allameh Tabatabaei University Publications, Tehran.
Nofarsati. M (1999), “Unit root and collective summation in econometrics”, Cultural
Services Institution of Rasa, Tehran
Rotemberg, J. (1982) "Sticky Prices ih the United States", Journal of Political Economy,
No.90
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
Economics & Economy, Vol. 1, No. 2 (December, 2013), 47-60
TEORETSKA I PRAKTIČNA ODRŽIVOST TOBINOVOG POREZA
THEORETICAL AND PRACTICAL SUSTAINABILITY OF TOBIN TAX
Slobodan Lakić1
JEL Classification: H20, H21, N20;
Original Scientific Papaers
Primljeno / Received: May, 2013
Prihvaćeno / Accepted: August 30, 2013
Rezime
Polazimo od pretpostavke da je praktična neefektivnost Tobinovog poreza realističnost uprkos značajnoj teoretskoj zasnovanosti. Originalni Tobinov predlog pretrpio je izvjesne korekcije koje fundamentalno derogiraju inicijalnu namjeru. Time su argumenti za i protiv poreza dovedeni u ravan neprepoznavanja stvarnih razloga i posledica implementacije poreza. Bazični cilj Tobina je bio „bacanje pijeska u točkove naših pretjerano efikasnih međunarodnih tržišta novca“. Teoretska i empirijska istraživanja poreza proširila su opseg političkog razmatranja i ekonomskih rasprava. Porez na finansijske
transakcije ne može izvršiti prominentan uticaj na finansijsku krizu i ustaljene špekulativne transakcije. Praktikabilnost i realističnost poreza imaju pretpostavku u dominantnom uticaju kreatora i kontrolora nove svjetske finansijske arhitekture.
Ključne riječi: Tobinov porez, porez na finansijske transakcije (FTT), finansijski sistem, devizno
tržište, valutne transakcije, špekulativna trgovina, stabilnost deviznog kursa, tržišna nestabilnost,
monetarna reforma
Abstract
We start from the position that practical ineffectiveness of the Tobin tax is a reality despite the fact
that it is theoretically based. The original Tobin’s proposal has undergone certain corrections that
fundamentally derogate the first intention. This has lead pros and cons of taxes to the level of a lack of
recognition of real reasons and consequences of the implementation of tax. Tobin’s basic goal was
“throwing sand in the wheels of our excessively efficient international money markets”. Theoretical
and empirical research of taxes has been extended to the scope of political considerations and economic
debates. The tax on financial transactions cannot exert a prominent influence on the financial crisis
and established speculative transactions. Practical and realistic character of taxes has its grounds in
the dominant influence of those who create and control the new world financial architecture.
Key words: Tobin tax, financial transaction tax (FTT), financial system, foreign exchange market,
currency transactions, speculative trade, exchange rate stability, market volatility, monetary reform
1 Ekonomski fakultet Podgorica
48
Slobodan Lakić
1. PRISTUP PROBLEMU: SVRSISHODNOST OPOREZIVANJA
Argumenti za praktikabilnost originalnog Tobinovog poreza sastojali su se u
sledećem. Devizno tržište je decentralizovano, „neregulisano“, visoko mobilno i
inovativno. S obzirom da bi uvođenjem poreza u određenoj zemlji trgovanje njenom valutom bilo usmjereno ofšor, neophodan je porez koji je globalno koordinisan. Postizanje neophodnog političkog konsenzusa je teško usled jakih podsticaja
pojedinih zemalja da se isključe i ponude raj za oslobođenje od poreza. Čak i uz
uspješnu implementaciju globalnog poreza, teško je prikupiti porez na mnoge
finansijske i devizne aktive koje se koriste da posreduju u deviznim transakcijama.
Moglo bi se očekivati kreiranje novih finansijskih instrumenata za bilo koju određenu verziju poreza.
Procjenjuje se da su tokom 2011. dnevne trgovine na deviznim tržištima bile
na nivou od 4 triliona dolara, što je za manje od jedne godine 25 globalnih BDP.
Špekulacije sa deviznim kursevima obuhvataju najmanje 80% globalnog deviznog
tržišta. Brza i nepredvidljiva špekulativna kretanja prijetnja su iscrpljivanju deviznih rezervi centralnih banaka i iniciranju finansijskih kriza. Posledice su specifično
socio-ekonomskog karaktera odvlačeći milione ljudi u siromaštvo i nezaposlenost.
Kratkoročne valutne špekulacije su otežavale zemljama sprovođenje nezavisnih
monetarnih politika brzim preusmjeravanjem novca između zemalja sa različitim
kamatnim stopama.
Motivisan strahovitim posledicama kraha na berzi 1929, Kejnz je u knjizi Opšta teorija zaposlenosti, kamate i novca (1936) predložio uvođenje poreza (STT) na
manje transakcije na sva berzanska trgovanja, kako bi se umanjila nestabilnost na
domaćim berzama. Tobin je predložio manji porez na međunarodne valutne transakcije sa svrhom redukovanja destruktivnih špekulacija na deviznim tržištima.
Porezom bi se uspostavila prva neophodna mjera kojom bi se ograničila ponovna
učestalost povlačenja domaćeg kapitala iz zemlje ili kolaps finansijskih i bankarskih sistema. Prema Tobinu, predlogom bi se omogućilo da se „ubaci pijesak u točkove špekulacija“ na valute.
Za razliku od većine „reformi“ koje su predlagali MMF i G7, a koje su se odnosile na zemlje u razvoju, Tobinov porez je trebalo da obuhvati sve zemlje, počev od
ekonomija najbogatijih i najrazvijenijih zemalja čije su valute u srcu finansijskog
svijeta i čije politike imaju najveću težinu. Porez bi redukovao veličinu deviznog
tržišta, a da ga sveukupno ne paralizuje. Omogućilo bi se da izvjesne špekulativne
akcije budu neprofitabilne izbjegavanjem destruktivnih napada na valute. Argumenti protiv uvođenja poreza su se kretali od političkih do tehničkih poteškoća, uz
apostrofiranje odsustva političkog realizma.
Prema Tobinu, nekoliko je razloga zbog kojih plivajući (floating) devizni kursevi nisu rješavali problem. Prije svega, nisu osigurali autonomiju nacionalnih
makroekonomskih politika u svijetu međunarodne mobilnosti kapitala. Dalje, uprkos činjenici da je monetarna politika, u odnosu na fiskalnu, fleksibilniji i pristupačniji instrument domaće stabilizacije, poprilično je iluzorno da se izvrši „oslobađa-
Teoretska i praktična održivost tobinovog poreza
49
nje“ domaće monetarne politike u uslovima fleksibilnih kurseva. U okolnostima
plivajućih kurseva monetarna politika postaje politika deviznog kursa, uz međunarodne poteškoće kod pouzdanosti monetarne politike.
Treće, vlade ne mogu da budu indiferentne na promjene vrijednosti svojih
valuta na deviznim tržištima. Nekoordinirajuće intervencije koje čine plivanje
„prljavim“ prirodni su mehanizam odbrane od šokova koje devizna tržišta prenose
na ekonomiju. Konačno, prema Tobinu, još jedno optimističko vjerovanje, koje su
događaji pobili, sastoji se u tome da bi plivajući kursevi izolovali ekonomiju od
šokova izvozne i uvozne tražnje. Mandel-Flemingov tip modela je sugerisao da bi
šokovi trgovinskog bilansa bili u potpunosti apsorbovani sa deviznim kursevima
bez prilagođavanja domaćeg outputa ili cijena, što uvijek neće biti slučaj.
Globalna infrastruktura za obavljanje plaćanja za svrhe saldiranja trgovanja na
deviznom tržištu predstavlja podršku. Infrastruktura međubankarskih (ili na veliko) deviznih plaćanja visoko je organizovana, centralizovana i regulisana. Pojedini
autori (npr. Šmit, 2003) ukazivali su da je Tobinov porez praktikabilan ako je usmjeren na devizna plaćanja na veliko koja su procesirana da saldiraju devizna trgovanja. Unilateralnim prikupljanjem poreza na konverziju sopstvene valute za stranu, bez obzira na mjesto i instrument posredovanja, Tobinov porez bi zadovoljio
zahtjeve za efikasnošću, postao bi uniformno primjenljiv, obuhvatan (tržišta i devizne aktive), troškovno prihvatljiv – korišćenjem postojeće tehnologije procesiranja
plaćanja.
Tobinov porez bi, prema inicijalnom predlogu, uticao samo na kratke, odnosno ultra kratke tokove kapitala. Svrha oporezivanja kratkoročnih valutnih transakcija je obeshrabrivanje valutnog trgovanja i redukovanja volatilnosti deviznog kursa. Porez ne bi odmijenio oporezivanje prihoda od akcija, obveznica ili drugih opcija koje publika kupuje u određenoj zemlji. Bazično, njegov međunarodni karakter
je osnovni interes, zasnovan više na saradnji nego na konkurenciji između zemalja
koje nameću implementaciju poreza. Četrdeset godina nakon originalnog predloga, Evropska komisija (EC) prezentirala je svoj plan za Tobinov porez za 11 evropskih zemalja.
Hiršman (1991) tvrdi da se sve retoričke reakcije (od početka 19. vijeka) na
davanje jednakih prava, na demokratizaciju i razvoj države balgostanja mogu klasifikovati u tri kategorije: a) teza o izopačenosti – bilo koja svrsishodna akcija za
poboljšanje nekog svojstva (detalja) samo služi da pogorša uslove koje neko želi da
popravi; b) teza o beskorisnosti – pokušaji transformacije društva biće uzaludni,
tako da neće uspjeti da postignu željeni efekat; c) teza o ugroženosti – cijena predložene promjene ili reforme je toliko visoka da ugrožava pojedina prethodna, dragocjena dostignuća.
Uobičajeno se naglašava da kriticizam Tobinovog poreza potiče od ortodoksne
ekonomske teorije koja se može najprije prepoznati u tezi o ugroženosti, dok je
zabrinutost za poresku evaziju i nedostatak političke volje očitovana u tezi o beskorisnosti. Iznad tehničkih pitanja poput nametanja poreza, evazije i izbjegavanja
sugerišu se pitanja političke volje, kao konačnog ograničenja, i principa „dobre
50
Slobodan Lakić
javne politike“. Tobinov porez je otvorio seriju složenih pitanja koja se odnose na
ekonomsku potrebu za porezom i ostvarivost poreza. Na primjer, priroda regulacije u dinamičkoj globalnoj ekonomiji ili inovacije na finansijskim tržištima radi izbjegavanja poreza.
2. BAZIČNE POSTAVKE TOBINOVOG PREDLOGA –
FUNDAMENTALNE DILEME
Konvencionalna ekonomska teorija sugeriše da bi kreatori politike trebalo da
oporezuju aktivnosti koje imaju negativne eksternalnosti, čineći ih skupljim i obeshrabrujući ih. U stvari, u pitanju je poznata teorija Piguovog poreza – Tobinov
porez je oblik Piguovog poreza koji je primjenljiv na međunarodnim finansijskim
tržištima. Takođe, tržišna fundamentalnost je postalo „ponašanje drugih“ – tržišni
investitori mogu racionalno da djeluju kao krdo. Akcije špekulanata mogu da izazovu promjene deviznog kursa koje su „vođene krdom“, a koje nisu u relaciji sa
postojećim ekonomskim uslovima.
Dž. Tobin, D. Feliks, R. Šmit, P. B. Span i drugi istraživali su mogućnost nametanja poreza na međunarodne monetarne transakcije kao sredstvo redukovanja
nestabilnosti deviznog kursa i poboljšanja međunarodne ekonomske stabilnosti.
Turbulencije na svjetskim finansijskim tržištima tokom devedesetih oživjeli su
interes za pomenuti porez. Ipak, prepoznalo se da bi struktura zasnovana na dva
stuba mogla da bude efektivnija od čistog transakcionog poreza. Teoretski, Tobinov porez bi poskupio valutno trgovanje, i to uniformnim međunarodnim porezom koji bi se plaćao na sve spot transakcije koje uključuju konverziju jedne valute
u drugu, na domaćim tržištima hartija i deviznim tržištima.
Bez obzira na činjenicu da fleksibilni devizni kursevi nisu riješili probleme u
međunarodnom monetarnom sistemu, ključni problem prema Tobinu nije u izboru
režima deviznog kursa već u „međuvalutnoj mobilnosti privatnog finansijskog
kapitala“. Posledice su: konverzija valuta prenosi poremećaje koji potiču iz međunarodnih finansijskih tržišta; države nisu sposobne da se prilagode masivnim kretanjima fondova preko deviznih tržišta sa posledicama žrtvovanja ciljeva ekonomske politike; mobilnost finansijskog kapitala ograničava održivost razlika između
nacionalnih kamatnih stopa; nepovoljno se utiče na sposobnost centralnih banaka i
vlada da sprovode monetarnu i fiskalnu politiku na odgovarajući način.
Tobin je „umjereni predlog“ ponudio 1972, a publikovao 1974. Između ostalog, bankarske pogodnosti koje su odgovorne za tadašnju „problematičnu besprekornost“ tržišta bile bi oporezovane, kao i multinacionalne korporacije. Nacionalnim ekonomijama i vladama bi dijelom bila obnovljena kratkoročna autonomija
koju su ove uživale prije nego što je olakšana valutna konvertibilnost. Takođe,
predlogom ne bi unutrašnje politike mogle da se ostvaruju bez razmatranja spoljnih posledica. Vodeće vlade i centralne banke bi sprovodile monetarnu i fiskalnu
politiku za cjelokupan svijet, bez obzira da li bi eksplicitno prepoznale tu činjenicu.
Teoretska i praktična održivost tobinovog poreza
51
Koordinacija politika šireg ranga uz globalniji pristup odgovornosti je i pretpostavka i posledica.
Ideja poreza je podstaknuta kolapsom Bretnvudskog sistema i uspostavljanjem perioda nestabilnih plivajućih kurseva. Tobin je ukazivao da je osnovna svrha
poreza uticaj na smanjenje špekulacija, a ne povećanje prihoda i redistribucija
bogatstva. To bi bilo ostvareno marginalnim povećanjem troška valutnog trgovanja
vodeći većoj stabilnosti kursa u sistemu plivajućeg kursa. Predlog poreza od 1%
kasnije je sveden na manje iznose poput 0,25% ili 0,01%. Ideja o porezu se posmatrala kao dobar način da se preraspodijeli dohodak od razvijenog svijeta ka svijetu u
razvoju. Špekulanti poput Dž. Soroša su smatrali da bi varijanta poreza bila od
koristi svjetskoj ekonomiji.
Tobinov predlog odnosio se na međunarodno uniformno oporezivanje svih
spot konverzija jedne valute u drugu, proporcionalno veličini transakcije. Porez od
1%, na primjer, mogao bi da premaši za samo 8 poena diferencijal godišnjih prinosa (yields) kratkoročnih državnih obveznica (Treasury bills) ili eurovalutnih depozita denominovanih u dolarima ili njemačkim markama. Odgovarajući diferencijal
za jednogodišnju dospjelost bio bi 2 poena. Stalno investiranje u jednu zemlju ili
valutno područje, uz redovnu repatrijaciju ostvarenih prinosa, iziskivalo bi 2%
prednosti marginalne efikasnosti u odnosu na domaću investiciju. Uticaj poreza bi
bio manji za stalne valutne promjene ili za duže dospjelosti.
Međunarodno dogovorenim jedinstvenim porezom bi administrirala svaka
vlada u svojoj juriasdikciji. Prema predlogu, Britanija bi, na primjer, bila odgovorna za oporezivanje svih intervalutnih transakcija Eurovalutnih banaka i brokera
lociranih u Londonu, čak i ukoliko sterling nije uključen. Prihodi od poreza bi u
odgovarajućoj srazmjeri bili uplaćeni u MMF i Svjetsku banku. Porez je trebalo da
se odnosi na sva plaćanja u jednoj valuti za robe, usluge i realne aktive koje prodaju rezidenti drugog valutnog područja. Zemlje bi mogle, vjerovatno uz odobrenje
MMF-a, oformiti valutna područja na koja se porez ne bi primjenjivao. Svrha su
umjerene promjene vodećih deviznih kurseva, a ne kidanje veza između bliže
povezanih ekonomija, pogotovo u situacijama vezanja valuta manjih zemalja za
ključnu valutu.
Poreska osnova je jedan od ključnih problema koji limitiraju efektivnost poreza. Naime, osnova za bilo koji porez na međunarodne finansijske transakcije trebalo bi da bude što je moguće šira kako bi se ograničile distorzije na finansijskim tržištima. Prisutni au argumenti za izuzimanje određenih vrsta trgovanja od poreza,
poput onih koje sprovode market mejkeri, odnosno onih koje povećavaju likvidnost tržišta. Dakle, bili bi izuzeti svi finansijski posrednici čije je trgovanje uobičajeno stabilizirajuće. Ovo izuzimanje bi jednostavno podstaklo transakcije oslobođene poreza od strane i preko posrednika, dok bi njihovo oporezivanje nametnulo
troškove efikasnosti.
Suprotno predloženoj uniformnoj poreskoj stopi, porez bi idealno funkcionisao uz nultu stopu (ili nultu bazu) kada je devizni kurs u ravnoteži i kada bi stopa
trebalo da se poveća u skladu sa odstupanjem od ravnotežnog stanja, što znači
52
Slobodan Lakić
promjenljiv porez. Poreska stopa koja je dovoljno visoka da odbije špekulacije bi
poremetila efikasnu finansijsku intermedijaciju. Problem oporezivih transakcija je
prisutan i ne može se jednostavno riješiti proširenjem poreza na finansijske derivativne transakcije, koje dozvoljavaju traansformaciju dugog u kratko trgovanje sa
bitnim posledicma na spot tržišta. Oporezivanje pretpostavljene (notional) vrijednosti derivativnog ugovora „vjerovatno bi nanijela štetu derivativnim tržištima i
možda ih kompletno uništila“.
Prihodi od poreza bi bili značajni i zavise od brojnih faktora poput poreske
osnove, poreske stope i obima izuzetog trgovanja. Prema predlogu, nacionalne
vlade bi procijenile i prikupljale porez, dok bi određivanje i sprovođenje pravila
bilo u nadležnosti MMF-a i Svjetske banke. Ipak, vraćanje prihoda – distribucija
prihoda – vladi nameće nekoliko poteškoća – nejednakosti: favorizovanje zemalja
sa važnim finansijskim centrima u uslovima redistribucije ka zemljama u kojima su
inicirani poreski prinosi; relativna veličina kvota zemalja u međunarodnim organizacijama poput MMF. Pitanje preusmjeravanja moglo bi da predstavlja značajnu
smetnju implementaciji poreza. Preusmjeravanje poreskih prinosa na međunarodnu organizaciju prenijelo bi značajnu moć na tu organizaciju.
Kritike sugerišu da bi visoke i promjenljive poreske stope, kao pretpostavka
postizanja stabilnosti deviznog kursa, mogle da budu prepreka funkcionisanju
međunarodnih finansijskih tržišta. Takođe, niske stope ne samo da izazivaju distorzije već ne sprečavaju špekulativno ponašanje. Špan (1996) je, stoga, predložio
transakcioni porez sa minimalnom stopom i dodatno devizno opterećenje – sredstvo protiv špekulacija koje bi bilo upotrijebljeno samo tokom perioda nestabilnosti
deviznog kursa, a na osnovu dobro ustanovljenih kvantitativnih kriterijuma. Ovo
opterećenje za monitoring i kontroling ne bi bilo u funkciji povećanja prihoda, ali
bi bilo administrirano zajedno sa transakcionim porezom.
U operativnom smislu, minimalno nominalno opterećenje za transakcioni
porez koje bi iznosilo, na primjer, 2 bazna poena na deviznu transakciju ne bi značajnije povećalo trošak kapitala niti bi imalo efekte na obim transakcija koje uključuju valutne konverzije. Prema predlogu, porez na derivativna trgovanja iznosio bi
pola pomenutog poena, onemogućavanjem da se derivativima izbjegne porez,
odnosno obezbjeđenjem da derivativna tržišta i dalje funkcionišu uz nisku cijenu.
U slučaju dodatnog deviznog opterećenja (cjenovno osjetljivog) za „uobičajene
operacije“, opterećenje sa fiksnom stopom bilo bi nulto jer je i poreska osnova nulta
osiguravajući tržišnu likvidnost i dopuštajući efikasno trgovanje.
Prema Šmitu, trenutni efekat sprovođenja Tobinovog poreza na devizna plaćanja bio bi povećanje kupovno-prodajnog spreda na deviznom tržištu. Spred je
rezultat i transakcionih troškova poput Tobinovog poreza, odnosno rizika kojem se
izlažu dileri na deviznom tržištu. U normalnim okolnostima dominiralo bi povećanje transakcionih troškova. U vanrednim periodima, efekti poreza na rizike bili
bi reflektovani spredom. Većina Tobinovog poreza bi se najvjerovatnije pojavila
kod spreda na malo, i to do stepena na kojem se kratkoročne špekulacije javljaju na
Teoretska i praktična održivost tobinovog poreza
53
tržištu na malo. Porez bi se odnosio i na rast spreda na veliko zavisno od nivoa
iniciranja špekulativnog trgovanja dilera.
3. MIKRO I MAKROEKONOMSKI ARGUMENTI ZA I PROTIV
PREDLOGA TOBINOVOG POREZA
Nova međunarodna finansijska arhitektura (MFA) usložila je međunarodnu
finansijsku nestabilnost. Predlagači poreza pošli su od pretpostavke da je Tobinov
porez ostvariv čime bi mogao da doprinese redukovanju nestabilnosti. Porez su
posmatrali kao dio paketa reformi MFA s obzirom da jedna mjera ne može spriječiti finansijsku krizu. U odnosu na originalan predlog sa valutnim transakcijama na
spot tržištu, kasniji predlozi uključuju razvoj ekstenzivnijih tržišta fjučersa i derivativnih instrumenata, čime se porez proširio na sve forme transakcija sa stranom
valutom kako bi se izbjegla evazija. Konačno, smatrano je da se na ekonomično
efikasan način značajno povećavaju prihodi.
Mikroekonomski dokazi devedesetih sugerisali su obrazac trgovanja i promjena cijena (tj. značajne špekulacije) koji nije spojiv sa ekonomskim fundamentalnostima. Otvorene (špekulativne) pozicije na deviznom tržištu pojavljivale se se sistematično prije udara povećane volatilnosti, a otvaranje pozicija nije bilo povezano
sa održivim promjenama deviznog kursa. U takvim okolnostima tržištima dominiraju trgovci predviđajući o čemu drugi trgovci razmišljaju. I makroekonomski
dokaz je naglasio disfunkciju deviznih tržišta dajući na značaju Tobinovom porezu
za svrhu smanjenja destabilizujućih špekulacija.
Realni devizni kursevi su odstupali od pariteta kupovnih snaga, ekonomski
modeli nisu mogli da predvide tekuće devizne kurseve, a sistem fleksibilnih deviznih kurseva karakteriše povećana učestalost finansijskih kriza tokom devedesetih.
Prema tradicionalnoj Čikaškoj školi špekulacije su stabilizujuće (Firdman, 1953).
Krize su nametale ogromne ekonomske gubitke usljed oštrih, dubokih recesija.
Mjere za redukovanje špekulacija, poput Tobinovog poreza, navodno su mogle da
pomognu da se izbjegne kriza ili umanji negativni efekat. Svakako, proponenti
poreza su naglašavali da se time ne sprečavaju loši rezultati loših politika.
S druge strane, oponenti apostrofiraju da je predlog transakcionog poreza loša
ideja jer se neće ostvariti zacrtani ciljevi, spriječiti špekulacije, smanjiti volatilnost
finansijskih tržišta, spriječiti nestabilnost, ali će se značajno redukovati tržišna likvidnost i povećati visoko-frekventna tržišna volatilnost. Porezom se ne bi spriječilo
da devizni kurs doživi kolaps nastojanjem vlasti da održe fiksne devizne kurseve
koji su značajno precijenjeni u odnosu na fundamentalnost, ali će spriječiti neosnovane špekulacije koje povećavaju buku na finansijskim tržištima i nameću troškove
drugim osjetljivim investitorima.
Kao argument za Tobinov porez pojedini teoretičari ističu mogućnost pomoći
zemljama u razvoju. Smatraju da je tokom devedesetih moglo da se spriječi oštro
povećanje kamatnih stopa u pojedinim zemljama (Rusija, Meksiko, Jugoistočna
54
Slobodan Lakić
Azija) zbog izloženosti valuta špekulativnim napadima. Verzijom poreza smatra se
slučaj Švedske u kojoj je 1984. bio uveden porez od 0,5% na kupovine i prodaje
akcija. Rezultati su razočaravajući jer je prikupljena trećina planiranog od 1,5 milijardi švedskih kruna (142 miliona funti). Zabilježen je i pad prihoda od poreza na
kapitalnu dobit, odnosno obim trgovanja obveznicama za 85%. Logično, porez je
1991. ukinut.
U odgovoru na fundamentalno pitanje redukovanja volatilnosti deviznog kursa, odnosno nemogućnosti procjene efekta Tobinovog poreza, i to direktno usled
neimplementiranja, Harald je koristio institucionalnu karakteristiku Pariske berze
kako bi testirao da li egzogeno povećanje troškova trgovanja ima bilo kakav efekat
na volatilnost cijene. Institucionalna karakteristika berze zasnovana je na povećanju minimalne promjene cijene (tick) od 10 sentima od 1 franka kad cijena akcije
prelazi prag od 500 franaka. Pokazalo se da porast minimalne promjene cijene ima
značajan efekat na transakcione troškove vodeći redukovanju cjenovne volatilnosti.
Uprkos ovoj statističkoj značajnosti, s ekonomskog gledišta smanjenje nestabilnosti nije značajno u odnosu na povećanje transakcionih troškova ili fluktuacije
volatilnosti tokom vremena. Kao posledica, Tobinov porez predstavlja skup način
postizanja isključivo marginalnog redukovanja volatilnosti. Primjenljivost rezultata
u slučaju poreza do određenog nivoa zavisi od toga da li su akcijska i devizna tržišta uporediva. Takođe, da li su povećanja transakcionih troškova usled obaveznih
minimalnih promjena cijene uporediva sa transakcionim porezom. Tobinov porez
bi ovim mogao da bude još manje efektivan u poređenju sa istraživanjem.
Originalnim Tobinovim porezom je navodno trebalo da se kreira prostor za
autonomnije ekonomske politike država, i to neprofitabilnijim špekulativnim kretanjima, kao i manje volatilnim i osjetljivim finansijskim sistemom na uticaj zvanične politike i promjene ekonomske politike. U odnosu na odsutnu globalnu unifikaciju – jedinstvenu valutu, centralnu banku i elemente ekonomske politike – koja
bi po Tobinu predstavljala, kao realističnu mogućnost, najbolju opciju, njegov predlog bi trebalo da predstavlja drugo najbolje rješenje zasnovano na simultanim
koracima ka boljem upravljanju globalnom ekonomijom.
Debate o Tobinovom porezu na konferenciji o „Alternativama neoliberalizmu“
(2002) produkovale su visok stepen konsenzusa među učesnicima u predlozima za:
alternativu neoliberalnim makroekonomskim politikama za zemlje u razvoju (D.
Rodrik); domaću tražnju koja vodi razvoju (T. Peli); reformu globalnog upravljanja
(D. Džekob); reformu međunarodnog sistema za oporezivanje multinacionalnih
korporacija (F. Horner); reformu regulisanja finansijskog tržišta (R. Dod); sistem
međunarodnog bankrotstva (K. Rafert); reformu izvoznih kreditnih agencija (A.
Goldzimer); kontrolu kapitala (I. Grebel); devizne kurseve (Dž. Smit); alternativu
neoliberalizmu kako bi se postigao održiv razvoj (D. Rid).
Ipak, nije postignut konsenzus o poželjnosti i praktičnosti Tobinovog poreza,
tj. o ekonomskoj poželjnosti, tehničkoj praktikabilnosti, ostvarenim prihodima i
namjeni, i političkoj ostvarivosti. Predlog se inače od sedamdesetih mijenjao dobijajući varijacije poput dvostrukog nivoa poreza (two tier tax), segment finansiranja
Teoretska i praktična održivost tobinovog poreza
55
razvoja, oporezivanje prodaje međunarodnih hartija i slično. Centralne teme u
debati o Tobinovom porezu mogu se klasifikovati u tri segmenta: argumenti za i
protiv poreza (npr. Pelij, Dod); da li porez može stabilizovati devizna tržišta (Jetin,
Habermajer i Kirilienko); pitanja sprovođenja poreza na valutne transakcije (Zi,
Polin, Kim, Grisgraber).
Budući da redukuje hedžing aktivnosti na tržištu, porez bi mogao da podstakne čiste špekulacije i dovede do veće, a ne manje, nestabilnosti. Dugoročne nestabilnosti deviznih kurseva, posebno na tržištima u razvoju, mogle bi biti povremeno
ukorijenjene u cikluse buma i pucanja mjehura privatnog kreditiranja i investiranja
u zemljama u razvoju. Tobinov porez ne bi bio dovoljno velik da suzbije ove cikluse, čiji bi prinosi prilagođeni riziku zahtijevali ekstremno visoke poreske stope
kako bi se uravnotežili. Otvoreno je pitanje da li bi uprkos mogućnosti funkcionisanja, Tobinov porez bio poželjan iz razloga ekonomičnosti. Drugim riječima, da li
bi smanjio poremećaje (distorzije) na međunarodnim tržištima kapitala i podstakao
manju volatilnost.
4. AKTUELNI PREDLOZI IMPLEMENTACIJE POREZA
Kao što je pomenuto, alternativno rješenje problema efektivnosti Tobinovog
poreza iz devedesetih je struktura sa dva stuba koja se sastoji od niske poreske stope za uobičajene transakcije i dodatnog deviznog opterećenja na profite od prilično
kratkoročnih transakcija za koje se smatra da su špekulativni ataci na valute. U
skladu sa ovom šemom, deviznom kursu bi bilo omogućeno da slobodno pliva
unutar zone, a probijanje zone (overshooting) bi rezultiralo porezom na razlici
između tržišnog deviznog kursa i uže margine zone. Time bi se devizni kursevi
održavali u ciljnom rangu, i to oporezivanjem umjesto intervencijom centralne
banke ili korišćenjem međunarodnih rezervi.
Naime, dodatno opterećenje bi bilo aktivirano kada bi tržišna cijena valute
premašila unaprijed određeni prag. Prag bi bio određen kliznim fiksnim kursom
(pokretni prosjek) i sigurnosnom marginom (procenat targetne stope). Što je kraći
vremenski interval za „klizanje“, veći je okvir za kratkoročne fluktuacije pa bi
interval trebalo da bude dovoljno kratak kako bi se izbjeglo da je efektivni devizni
kurs suprotan tržišnim trendovima. Time bi se tržišta navodno u potpunosti prilagođavala fundamentalnim promjenama. Špekulativni ataci bi bili znatno otežani
jer bi se trgovci automatski povukli sa tržišta tokom perioda velikih fluktuacija
cijena. Tržišta bi, u svom interesu, pokazala umjerenost, a porez bi se rijetko aktivirao.
Špan je svoju ideju prikazao grafikom (1). Efektivni devizni kurs je simuliran
za preko 50 dana (vertikalna osa) sa unaprijed posmatranim pokretnim prosjekom
kao targetnim deviznim kursom za svaki dan. Na osnovu ovog kursa su određeni
viši i niži kurs tolerancije Porez se ne nameće dok su dnevne fluktuacije unutar
zone. Kada je efektivni kurs van ranga tolerancije, razlika između kursa zone i efektivnog kursa (osjenčena zona) oporezuje se po konstantnoj i visokoj stopi. Ovakva
56
Slobodan Lakić
šema sliči mehanizmu Evropskog monetarnog sistema kojim se stabilnost deviznog kursa postiže targetnim kursom i prihvatljivim rasponom ili zonom. Ipak,
dodatno opterećenje ne utiče na uobičajeno trgovanje i odnosi se samo na transakcije na „špekulativnom kraju“.
Grafik 1: Španov dvoslojni porez na valutne transakcije (CTT)
Dakle, bazični princip glasi: sve dok dnevne fluktuacije deviznog kursa ostanu
male, mali porez se primjenjuje na valutnu transakciju. Ukoliko dnevne fluktuacije
pređu unaprijed determinisani prag, ovo opterećenje se nameće. Špan je predložio
prilično mali porez od 0.005% do 0.01%. Ovo iz razloga što su banke jedini ekonomski posrednici koji obavljaju transakcije na sveukupnim deviznim tržištima. S
obzirom da su transakcione provizije na međubankarske transakcije na eurodolarskom tržištu (koje su veće) u prosjeku 0.01%, porez ne bi trebalo da premaši ovaj
iznos i trebalo bi vjerovatno da bude manji.
Pojedini autori (npr. Jetin) predložili su veći porez od 0.1% jer se provizije
obračunavaju većim klijentima banke, poput multinacionalnim firmama, osiguravajućim kompanijama, investicionim, penzionim i hedž fondovima. Prema predlogu, samo male firme i domaćinstva bi trebalo izuzeti od poreza ukoliko njihove
transakcije ne pređu određeni nivo. „Uobičajeni“ porez ima fiskalnu funkciju, a
generisali bi se godišnji prihodi od 116 milijardi USD godišnje. Ovaj porez bi takođe umirio dnevne fluktuacije deviznog kursa. Prema Frenkelu (1996), fenomen
destabilizujućih špekulacija može se posmatrati u kratkom horizontu – nekoliko
časova do 3, odnosno 6 mjeseci.
Aktuelna kriza u finansijskom sektoru, odnosno raspad tržišta subprimarnih
hipotekarnih kredita, vratila je na nivo ekonomske rasprave i predloga Tobinov
porez. Polazeći od mogućnosti da prihodi od malih poreza na transakcije na
međunarodnom tržištu dosegnu stotine milijardi dolara godišnje, obuzdavajući
kratkoročne špekulativne transakcije, Tarner (2009, Financial Service Authority) je
podržao globalni porez na finansijske transakcije zbog kapaciteta njihovog zauz-
Teoretska i praktična održivost tobinovog poreza
57
davanja. Prihodi bi bili uvećani proširenjem baze i primjenom na sve globalne
finansijske transkcije. Predlog Tarnera naišao je na očekivanu osudu bankara iz
londonskog Sitija.
Prigovori se odnose na navodno ugrožavanje pozicije Londona i finansijskih
institucija, kao i nemogućnost rješavanja: fundamentalnih problema (dugoročnih
devijacija) na finansijskim tržištima; trgovinske neravnoteže SAD i Kine; zaštite
zemalja od toksičnih finansijskih instrumenata iz SAD; namjere sprovođenja ekonomskih politika finansiranih spoljnim zaduživanjem; izbjegavanja poreza preko
ofšor bankarskih centara. Uprkos mogućnosti da se porezom na finansijske transakcije prisile banke da finansiraju pomoć poreskim obveznicima tokom krize, na
neefektivnost poreza ključan uticaj će imati protivljenje više zemalja uključujući
SAD.
Evropska komisija je početkom godine predložila porez na finansijsko trgovanje – svih finansijskih firmi na sve instrumente i tržišta – za 11 zemalja FTT zone
(uz tzv. ekonomski link), kojim bi se prikupilo 30-35 milijardi eura procedurom
„poboljšane saradnje“. Uz mogućnost povećanja poreske stope, za akcije, obveznice, instrumente tržišta novca, repo aranžmane, sporazume o pozajmljivanju hartija
stopa bi bila 0,1%, a za derivativne proizvode 0,01%. Bile bi izuzete svakodnevne
(day-to-day) finansijske transakcije poput kreditnih karti, depozita i spot valutnih
transakcija, odnosno primarne emisije akcija, obveznica i jedinica zajedničkih fondova za povećanje kapitala.
Prošlogodišnja kalkulacija Ernst&Young je sugerisala pad drugih poreskih prihoda koji bi se javili usled nižeg ekonomskog rasta koji je rezultat manjeg ekonomskog rasta. Manjak u javnim finansijama regiona bi, prema E&Y, iznosio 116 milijardi eura. Kritike koalicije Američkih poslovnih organizacija ukazuju na nekonzistentnost sa postojećim normama međunarodnog poreskog zakona i uspostavljenim
ugovornim obavezama, rizik duplog i višestrukog oporezivanja, pogoršanja
međunarodne poreske saradnje i zaštite tržišta.. Zapažena je zvanična konsternacija među velikim investicionim bankama iz razloga navodnog obesmišljavanja
međunarodnih sporazuma.
Uprkos analizi EC prema kojoj bi FTT izvlačio likvidnost na tržištima obveznica 15%, tj. proizvodi efekat koji bi pogurao spredove prinosa i povećao troškove
duga, analiza iz Agencije duga Francuske pokazuje da bi se morao uzeti u razmatranje i značaj nenanošenja štete tržištima državnih obveznica. Analize sugerišu da
bi preko noći nestalo repo tržište, koje je ključni izvor kratkoročnog finansiranja
firmama. Repo trgovina bi se posmatrala kao jedna transakcija umjesto dvije, što bi
prepolovilo porez. Takođe, napominje se da bi FTT šema koštala EU 1 milion radnih mjesta, bez ikakvih troškova bankama. Konačno, trgovci bi migrirali u SAD ili
Aziju, odvlačeći finansijsku industriju.
Ipak, u odnosu na originalnu verziju poreza, predlog Evropske komisije ne
predstavlja bacanje pijeska u bilo koje točkove. Porez je prezentiran kao način
povećanja prihoda, odnosno osiguranja da finansijski sektor „plati svoj dio“. Ne
primjećuje se bilo gdje kao cilj redukovanje volatilnosti obeshrabrivanjem špekula-
58
Slobodan Lakić
cija. Nova verzija odnosila bi se na akcije, obveznice i derivative, ali ne na valute,
odražavajući činjenicu da sve zemlje Eurozone nisu pripremljene za prihvatanje
poreza. Devizno tržište bi ostalo nedodirnuto. Porez bi plaćali svi koji trguju finansijskim aktivama u zemlji poreza, uz realno bjekstvo instrumenata radi izbjegavanja poreza..
5. UMJESTO ZAKLJUČKA: PRAKTIKABILNOST PORESKOG RJEŠENJA
Devizni kursevi su ključna makroekonomska cijena koja vrši snažan uticaj na
relativnu cijenu po kojoj se razmjenjuju robe i usluge između zemalja. Prema ekonomskoj teoriji, „ekonomske fundamentalnosti“, poput nivoa produktivnosti ili
izgleda za rast produktivnosti, bi trebalo da determinišu devizne kurseve. Ukoliko
su fundamentalnosti relativno stabilne (uz manje promjene) devizni kursevi bi
takođe trrebalo da budu stabilni. Empirijski podaci su pokazali da su fleksibilni
devizni kursevi bili mnogo volatilniji nego što je to garantovano makroekonomskim fundamentalnostima (Obstfeld, 1995). Takođe, neobjašnjiv je bio visok rast
deviznog trgovanja devedesetih.
U dužem vremenskom periodu bilo je prisutno mišljenje da bi Tobinov porez
doprinio odvraćanju od špekulacija skupljim valutnim trgovanjem. Za razliku od
oporezivanja kratkoročnih transakcija, destimulisanje dugoročnih tokova kapitala
imalo bi znatno manji efekat. Veća stabilnost deviznog kursa bi, prema tadašnjem
mišljenju, bila postignuta smanjenjem obima destabilizujućih kratkoročnih tokova
kapitala. S druge strane, isticana je neefektivnost poreza iz razloga njegovog izbjegavanja mehanizmom poreskih zakona i uplivom finansijskih institucija.
Ranije kritike poreza odnose se na želju da se odbrani predlog koji bi „uznemirio“ određene zemlje i finansijske interese. Polazeći makar od 1975. postojeća
struktura globalnih finansija zvanično je rezultat političkih odluka. Pojedine zemlje
u razvoju su uspješno primijenile restriktivne mjere sa svrhom oporezivanja ulaska
kapitala u zemlju koji je u osnovi čisto špekulativnog motiva. Konačno, maksimalna efektivnost podrazumijevala je uključenost svih zemalja G7 koje su u centru
deviznih tržišta, na kojima odluke donosi nekoliko zemalja i velike banke i finansijske institucije.
Porez je dizajniran ne zbog uticaja na dugoročna investiranja već da obeshrabri samo špekulativne tokove vrućeg novca – koji se uobičajeno preusmjerava između finansijskih tržišta u potrazi za visokim kratkoročnim kamatnim stopama. Diskusije o porezu su se odvijale u rangu od djelimičnog rješenja problema upravljanja međunarodnim finansijskim krizama, obuzdavanja hirovitog ponašanja deviznog kursa, do povećanja prihoda za međunarodne javne projekte. Ipak, dominantno pitanje je bila praktikabilnost poreza, iz razloga parcijalnog sprovođenja izbjegavanja, onemogućavajući postizanje bilo koje svrsishodnosti.
Predloženi porez, prema Španu, sadrži brojne prednosti: smanjenje „buke“ od
trgovanja pri čemu trgovci mogu da reaguju na promjene ekonomskih fundamentalnosti i politike; superiornost u odnosu na zaštitne mjere poput kontrola kapitala;
Teoretska i praktična održivost tobinovog poreza
59
poboljšana tržišna efikasnost i globalna finansijska stabilnost, zahtijevaći međunarodnu koordinaciju makroekonomskih politika i upotrebljavajući se kao isntrument politike MMF-a i Svjetske banke. S druge strane, Špan sugeriše neefektivnost:
strukturiranost poreza bi naškodila operacijama na međunarodnim tržištima i proizvela likvidnosne probleme, i to bez odvraćanja špekulacija.
Pogrešna je ekonomska koncepcija da bi Tobinov porez bio koristan instrument za kontrolu nepravilnog ponašanja tržišnih zakonitosti u međunarodnom
monetarnom i finansijskom sistemu. Kompleksnost rizika u takvom sistemu najvjerovatnije čini Tobinov porez potpuno neefikasnim. Bez obzira što zaslužuje
podršku, implementaciju poreza otežava činjenica: nemogućnosti dugoročnog održavanja pozicije bez konflikta sa autoritetima – moćnim finansijskim učesnicima.
Tobinov porez može eventualno da predstavlja naivan pokušaj da se „ponovo
reguliše povećana liberalizacija globalnog finansijskog sistema“, tj. preciznije: kontrolisana nova globalna finansijska arhitektura.
Ne postoji univerzalna podrška Tobinovom porezu polazeći i od mogućnosti
redukovanja obima deviznih transakcija, ali ne i volatilnosti valuta. Novi predlog
izgleda prilično robustno, a primjena poreza je na instrumente i učesnike. Podrška
porezu je stigla od pojedinih predsjednika država (Braun, Sarkozi). Ironično zvuči
da bi prihodi od poreza bili usmjereni za globalne prioritete kao što je „okruženje i
bazične ljudske potrebe“. Takođe, argumenti protiv poreza su, po svemu sudeći,
slabi. Recimo, prihvatanje stope od 0,01% na valutu ne bi nanijelo veću štetu i bilo
nepravedno u odnosu na stopu VAT od 15%.
Novim predlogom nisu apostrofirani ciljevi finansiranja razvoja ili okruženja,
ali jeste izazvan očekivani protest finansijskog lobija. Vjerovatna oblast rasprave je
ekstrateritorijalna priroda poreza kojoj bi bile podložne ne-evropske institucije
ukoliko trguju aktivama u zemljama poreza. Ovaj element je modeliran na ekstrateritorijalnoj prirodi Britanske takse (Stamp Duty) na transakcije akcijama, i to na
nivou od 0,5% što je mnogo više od predloga „Tobinovog poreza“ u Eurozoni. Britanski namet, uveden 1694, takođe je obavezujući bez obzira gdje i sa kim se trguje
britanskim akcijama, i nije bio ograničavajući za rast finansijskog sektora.
Vjerovatno će porez, koji će 2014. biti uveden u 11 zemalja koje čine dvije terćine BDP u Evropskoj uniji, biti pravedan i tehnički snažan, jačajući donekle jedinstveno tržište i možda slabeći neumjereno trgovanje. Proponenti sugerišu da bi novi
porez mogao da pruži doprinos fiskalnoj konsolidaciji bez direktnog uticaja na
realnu ekonomiju, poboljša tržišnu stabilnost i dugoročno investiranje. Ipak, preostaje rizik rasta troškova kapitala i pada investicija, odnosno obeshrabrivanja finansijskih transakcija usmjerenih ka zaštiti od rizika, nehotično redukujući stabilnost.
Oponenti naglašavaju i moguću smetnju poreza ekonomskom rastu i zaposlenosti.
Porez će plaćati svi investitori čije je sjedište u nekoj od 11 država koje će uvesti porez. Teško je prihvatiti tvrdnju da bi porez na finansijske transakcije spriječio
finansijsku krizu, odnosno značajnije suzbio globalne finansijske špekulacije. Još
manje da bi izazvao gubitke BDP-a (Britanija) i do dvadeset puta veće od prihoda
od poreza. Takođe, da bi institucije zemalja efikasno intervenisale da zaštite svoju
60
Slobodan Lakić
valutu od obezvrijeđiavanja i finansijskih kriza. Otvoreno je pitanje doprinosa
poreza boljoj poreskoj politici. Blasfemično zvuči da bi se porezom osigurao pravedniji doprinos finansijskog sektora, koji inače inicira krizu, podmirivanju troškova finansijske krize.
LITERATURA
Arestis, P., and Sawyer, M. (1997), „How Many Cheers for the Tobin Transaction Tax“,
Cambridge Journal of Economics, 21, 751-768.
Appleyard, D. R., and Field, A. J. (1998), International Economics, Irwin McGraw-Hill,
Boston.
Baldwin, A. (2002),„The Tobin ax: Reason or Treason? A Comparative Study of the
Potential Effects of a UK Tobin Tax“, Briefing Paper, Adam Smith Institute.
Kenen, P. (1996), „The Feasibility of Taxing Foreign Exchange Transactions“, in The
Tobin Tax Coping with Financial Volatility (M. ul Haq, et al, eds.), Oxford.
McCulloch, N., and Pacillo, G. (2011), „The Tobin Tax – A Review of the Evidence“,
University of Sussex (March).
Patomaki, H. (2000), „The Tobin Tax: How to Make it Real“, Project Report by The
Network Institute for Global Democratisation, NIGD.
Schmidt, R. (2007), The Currency Transaction Tax: Rate and Revenue Estimates, The NorthSouth Institute, Ottawa.
Spahn, P. B. (1996), „The Tobin Tax and Exchange Rate Stability“, World Bank Fianance
& Development (June).
Tobin, J. (1978), „A Proposal for International Monetary Reform“, The Eastern Economic
Journal, Vol. 4, No. 3-4 (July-October), 153-59.
Tobin, J. (1995), „A Currency Transaction Tax. Why and How“, Paper presented at Conference on Globalization of Markets, CIDEI Universita „La Sapienza“, Rome, Oct. 27-28, 1994.
Weaver, J., Dodd, R. and Baker, J. Eds. (2003), Debating the Tobin Tax, New Rules for
Global Finance (November), Washington, D.C.
Haq, M. ul, Kaul, I. and Grunberg, I. (eds) (1996), The Tobin Tax: Coping with Financial
Volatility, Oxford University Press, Oxford.
Economics & Economy, Vol. 1, No. 2 (December, 2013), 61-75
ZNANJE I INOVACIONA POLITIKA ZEMALJA U TRANZICIJI
KAO MJERA SPREMNOSTI ZA ULAZAK U EU
Prof. dr Andjelko S. Lojpur1
Doc dr Sanja Peković2,
JEL Classification: D08;
Original Scientific Papaers
Primljeno / Received: June 30, 2012
Prihvaćeno / Accepted: September 07, 2013
Apstrakt
Inovaciona strategija Evropske unije „EUROPE 2020“ i njoj slične strategije aktuelne u SAD, Kini i
drugim zemljama u razvoju, predstavljaju odgovor na tekuću globalnu ekonomsku krizu i njihov
osnovni cilj je da se prevaziđu evidentne strukturne slabosti. U tom smislu i pitanje nacionalne konkurentnosti dobija na značaju u uslovima globalizacije i ekonomije znanja, fenomenima s kojima se
suočavaju sve države.
U ovom radu autor polazi od ključne spoznaje da dostignuti nivo nacionalne konkurentnosti u
potpunosti odražava sposobnosti određene zemlje da svom stanovništvu omogući rastući prosperitet.
Polazna hipoteza podrazumijeva da je konkurentnost jedne nacionalne ekonomije uslovljena mnoštvom faktora, s tim što se na bazi iskustava razvijenih zemalja koje prednjače po dostignutom nivoa
konkurentnosti može zaključiti da na značaju sve više dobijaju faktori zasnovani na znanju i inovativnosti, tzv. necjenovni faktori konkurentnosti. U tom smislu, trajan oporavak pojedinih nacionalnih
ekonomija, posebno onih u tranziciji, moguć je jedino uspostavljanjem „ekonomije znanja“.
Ključne riječi: konkurentnost, ekonomija znanja, fakori konkurencije, tranzicija.
Abstract
EU innovation strategy "Europe 2020" and others like her current strategy in the U.S., China and
other developing countries, in response to the current global economic crisis and its main objective is
to overcome the obvious structural weaknesses. In this sense, the issue of national competitiveness
gains importance in terms of globalization and the knowledge economy, a phenomenon faced by all
countries.
In this paper, the authors start from the key argument that the level of national competition sustains completely the level of a certain country to create to its citizens a growing prosperity. The starting
hypothesis considers that competitiveness of one national economy depends on various factors. Moreover, based on the experience of developed countries that are leaders concerning level of competitiveness, we may conclude that competitiveness depends mainly on innovativeness, i.e., non-price factors
and competitiveness. In this sense, the problem concerning the growth and development of the transi1 Ekonomski fakultet Podgorica, Podgorica
2 Fakultet za turizam i hotelijerstvo, Kotor
62
Andjelko S. Lojpur i Sanja Peković
tional countries in the condition of the global crisis is observed taking into the account the danger
from the process of the globalization what suggest that the recovery could be reached through
‘knowledge economy’.
Key words: competitiveness, knowledge economy, factors of competition; transition.
1. PROBLEM RASTA I RAZVOJA ZEMALJA U TRANZICIJI U SVIJETLU
CILJEVA “EUROPE 202 STRATEGY”
Znanje se ponaša kao ljubav,
što ga više dijeliš, više ga imaš.
Pođimo od toga da jedino što je danas izvjesno jeste da se sve stalno mijenja,
bolje reći, jedina konstanta u savremenom svijetu je promjena3. Prethodna konstatacija sa snagom paradigmičnosti, upućuje na zaključak da one nacionalne ekonomije koje su to shvatile na vrijeme sada su bogate i „velike“, s tim da sve počinje na
mikro nivou. Sama suština pojma „promjena“ posebnu težinu ima u zemljama koje
su već „ušle“ ili su blizu ulaska u Evropsku Uniju, i taj proces mada znatno više
budi nade, sobom nosi i ne male strahove. Objektivno, postavlja se pitanje, kako
pobijediti strahove i što potpunije efektuirati evidentnu snagu privlačnosti EU. Odgovor na ovo pitanje nije nimalo lak, i kada su u pitanju zemlje u tranziciji, znači i
Crna Gora, moraju prihvatiti spoznaju da paradigmatski koncept rasta i razvoja, ili
gledano u cjelini napretka, iz dvadeset prvog vijeka promijenio u odnosu na onaj iz
devedesetih godina prošlog vijeka, pri čemu su privredni i sveukupni društveni
odnosi potpuno otvoreni, što znači i teško predvidivi.
Svjetska privreda se, ne samo zbog globalne ekonomske krize, nalazi u fazi
dubokih strukturnih promjena, praktično riječ o raskrsnici između do sada dominantne „masovne ekonomije“ koja je počivala na masovnoj proizvodnji i korišćenju
energenata, s jedne, i „tzv. „ekonomije znanja“, s druge strane. Dakle riječ je o „novom“ poslovnom modelu koji i dalje koristi iste faktore, ali u značajno manjem
obimu, s tim što se težište pomjera ka faktoru znanje. Naravno, ovo ne važi samo
za zemlje u tranziciji koje ciljaju EU, nego i za njene članice EU koje nastoje da
premise novog poslovnog modela stave u funkciju izgradnje države blagostanja. U
tom smislu, u EU, najvećoj i najuspješnijoj regionalnoj integraciji na svijetu sa pet
stotina miliona stanovnika, smatraju da su suočeni sa četiri ključna socijalnoekonomska izazova, međusobno uslovljena: a) globalizacija i pojavljivanje novoindustrijalizovanih i visoko konkurentskih zemalja; b) demografija u vidu sve starije
3 Npr. procjena je, da je tek svaka deseta komapnija u EU shvatila da joj trebaju promjene kursa i transformacija upravljanja i njima ide odlično; oko 60 odsto kompanija se trude da obnove tehnologiju,
muku muče sa problemima i u opasnostima su, dok jedna značajna trećina firmi ne čini ništa u tom
pogledu, sve „ide kao i obično“, i njima kao i dinosaurusima prijeti realna opasnost od odumiranja
(vid.šire, Jovanović, J. 2007).
Znanje i inovaciona politika zemalja u tranziciji kao mjera spremnosti za ulazak u EU
63
populacije i migracioni tokovi; c) brze promjene na tržištu radne snage i d) tehnološki vođena informatička komunikaciona revolucija (IKT).
Cjelokupna društveno-ekonomska stvarnost koja se formira pod sve većim
uticajem IKT na sve segmente ljudskog života najčešće se uniformiše i imenuje kao
„informatičko društvo“, a ekonomski podsistem koji se razvija pod navedenim
uticajima kao „ekonomija znanja“. U takvoj, danas preovlađujućoj, sve više otvorenoj i integrisanoj svjetskoj ekonomiji, problem konkurentnosti nesumnjivo zauzima centralno mjesto. Naime, pokazalo se da sve intenzivnija konkurencija u
uslovima sveprisutne globalizacije prijeti opstanku, podjednako kako preduzećima
koja nisu u stanju da se transformišu, da budu inovativna, produktivna i sposobna
da odgovore pritiscima iz okruženja, tako i čitavim nacionalnim ekonomijama i
zajednicama (EU, SAD, Grčka, Porugal, Italija, Španija, prije toga Irska i dr.). Tako,
npr. nova strategija SAD vezana za inovacije ima za cilj da povrati vođstvo SAD u
osnovnim istraživanjima, ulaganjem u ljudski kapital i stimulisanjem brzorestućeg
preduzetništva, kao i preduzetništva zasnovanog na inovacijama (Henke, J.; 5;54).
U tom smislu, budući da je direktno opredjeljena znanjem i nivom inovativnosti,
konkurentnost je posmatrana na nacionalnom nivou već odavno postala trajna i
jedna od najaktuelnijih briga koja zaokuplja vlade nerazvijenih i onih privredno
najrazvijenijih zemalja. Najbolji primjer za to su SAD, gdje osnivač globalnog
pokreta za konkurentnost, prof. M. Porter, sa zabrinutošću prilazi problemu konkurentnosti na način da konstatuje „da SAD ne mogu ozbiljnije da se okrenu prosperitetu bez jasnog razumijevanja šta konkurentnost stvarno znači“! Pri tome, na
pitanje „Šta je konkurentnost?“, prof. Porter nudi „novu“ definiciju tako što ističe
da kompetitivna lokacija nudi prosperitet za oboje, kompanije i građane4.
Dakle, predstoji nam radikalni raskid sa prošlošću koji novo poslovno okruženje podrazumijeva donio je sobom i pokretače promjena gdje se kao ključni trendovi javljaju: informatička revolucija; tehnološka unapređenja i novi prodori po
tom osnovu. Kako se prema ovom problemu odnose u EU, a u prilog tome da problem konkurentnosti po svojoj važnosti ima „nadnacionalni“ karakter pokazuje i
donošenje tzv. Lisabonske agende5. U početku su proklamovani ciljevi Lisabonske
strategije bili poboljšanje evropske konkurentnosti i produktivnosti kroz prethodne
političke i ekonomske inicijative bazirane na ranije prihvaćenim evropskim standardima. Da se ipak radi o „krupnom zalogaju“ ogleda se u tome što je EU odustala od prvobitnih planova da ciljeve ove strategije ispuni do 2010. godine, umjesto
4 Navedenu definiciju konkurentnosti prof. M.Portera, u funkciji potpunijeg razumijevanja i značaja
iste, dajemo na engl. jeziku: “The Unietd States is a competitive location to the extenet that companies operating in the US are able to compete successfully in the global economy while supporting high and rising living
standards for the Americans”, (vid.šire, M.Porter, “The Looming Challenge U.S.Competitiveness”, HBR;
march, 2012..
5 Usvojena na Evropskom vijeću u Lisabonu 2000. godine s ciljem da EU „do 2010. postane najkonkurentnija i najdinamičnija privreda svijeta zasnovana na znanju, sposobna za održiv privredni rast s
većim brojem i kvalitetnim radnim mjestima, te većom socijalnom kohezijom“.
64
Andjelko S. Lojpur i Sanja Peković
čega je usvojen revidirani program6: „Europe 2020 Strategy“. U zaključcima Evropskog savjeta se navodi da je „kriza ukazala na očigledne slabosti u oblasti ekonomskih pitanja, naročito u pogledu budžetskog i šireg makroekonomskog nadzora“,
te sa kao osnovni ciljevi navode:
-
-
-
-
povećati stopu zaposlenosti žena i muškaraca starosti od 20 do 64 godine na
75% kroz različite aktivnosti, uključujući veće učešće mladih, starijih radnika i
slabo kvalifikovanih radnika, kao i bolje integrisanje legalnih migranata;
unaprijediti uslove za istraživanje i razvoj, posebno imajući u vidu cilj povećanja zajedničkog javnog i privatnog ulaganja u ovaj sektor na 3% BDP;
smanjiti emisiju gasova koji uzrokuju efekat staklene bašte za 20% u odnosu na
nivo zabilježen tokom 90-tih godina prethodnog vijeka; povećati udio obnovljivih izvora energije u ukupnoj energetskoj potrošnji na 20%; povećati energetsku efikasnost za 20%;
unaprijediti kvalitet obrazovanja, sa posebnim naglaskom na smanjenje stope
osoba koje napuštaju školu na manje od 10% i povećanje udjela osoba starosti
30 do 34 godine u tercijarnom ili ekvivalentnom nivou obrazovanja na najmanje 40%;
unaprijediti društvenu uključenost, posebno kroz smanjivanje siromaštva,
kako bi se najmanje 20 miliona osoba izdiglo iz siromaštva i isključenosti.
U funkciji predmetnog istraživanja u tabeli 1 daje se pregled ranga zemalja u
tranziciji prema ostvarenom napretku u odnosu na prioritete utvrđene „Strategijom 2020“:
Tabela 1. Rang zemalja u tranziciji prema prioritetima utvrđenim u „Strategiji 2020“
Inovativna
Evropa
Obrazov.
Itrening
Trž. rada i
zaposlenost
Socijalna
inkluzija
Zaštita
okruženja
Švedska7
Hrvatska
Estonija
Makedonija
Održivi rast
Digitalna
agenda
Država
Integrativni rast
Okruženje
preduzeća
Inteligentni rast
5,05
3,30
4,13
3,70
6,13
4,72
5,94
4,17
6,12
3,14
4,07
2,72
5,75
4,27
5,03
3,84
4,65
3,55
4,66
3,98
6,40
4,24
4,66
3,36
6,31
4,83
4,67
3,47
6 U zaključcima Evropskog savjeta navodi se da „usvajamo strategiju Evropa 2020, kao novu strategiju kojom se
podstiče otvaranje novih radnih mjesta i pametan, održiv i inkluzivan rast. Strategija predstavlja okvir Unije sa
ciljem iskorišćavanja svih instrumenata, kao i unapređenja koordiniranog djelovanja“.
7 Švedsku smo ovdje uvrstili radi poređenja sa zemljama u tranziciji jer je kao članica EU po navedenim
stubovima (7), kod četiri na prvom mjestu kao najbolje rangirana (okruženje preduzeća, inovativna
Evropa, socijalna inkluzija, održivost okruženja), jednom je rangirana kao druga (digitalna agenda),
jednom treća (obrazovanje i obuka) i jednom kao jedanesta (tržište rada).
Znanje i inovaciona politika zemalja u tranziciji kao mjera spremnosti za ulazak u EU
Mađarska
Litvanija
Crna Gora
Poljska
Rumunija
Srbija
Slovenija
Turska
3,61
3,53
3,95
3,65
3,44
3,12
3,73
3,90
4,60
5,35
4,74
4,44
4,08
4,10
4,88
4,27
3,53
3,49
3,62
3,39
2,89
2,79
4,08
3,29
4,51
4,81
4,37
4,89
4,14
3,81
4,95
4,01
3,97
4,69
4,67
4,01
4,00
3,53
4,26
3,42
4,52
3,75
4,79
3,97
4,03
3,85
5,19
4,01
65
3,70
4,59
4,60
4,20
3,97
3,49
5,04
3,32
Izvor: WEF; The Europe 2020 Competitiveness Report: Building a More Competitive Europe,
Edition 2012.
Imali se u vidu prethodno navedeno, ostaje nam da zaključimo da je ovako revidirana Lisabonska strategija8, dakle u uslovima kada je već bilo jasno da njeni
ciljevi neće biti ostvareni, upravo svoj fokus pažnje pomjerila ka pitanjima koja se u
ovom radu potenciraju, a zahtjev je iskazan na sljedeći način: osigurati znanje i
inovacije za rast tako što će se povećati i poboljšati ulaganja u istraživanje i razvoj,
podstaknuti inovacije, unaprijediti i primjeniti ICT i održivo iskorištavati resurse i
slično. To znači da se u današnjem, sve kompleksnijem okruženju, preduzeća takmiče na osnovu znanja, i po tom osnovu stiču ključnu konkurentsku prednost, što
objektivno situaciju u zemljama u tranziciji u pogledu njihove budućnosti čini još
kompleksnijom, a njihove vlade odgovornijim.
2. ZNANJE I INOVACIJE KAO OKOSNICA NACIONALNE
KONKURENTNOSTI U USLOVIMA GLOBALIZACIJE
„Ovaj svet sve više postaje svet u kome se više samo intenzivno ne radi, intenzivno ne troše sirovine i energije, već svet u kome se sve intenzivnije uči i primenjuju stečena znanja“, već podavno je istakao P.Drucker9. Ili, „u modernim kompanijama između 70-80% rada zahteva intelekt. Osnovno sredstvo proizvodnje je
malo, sivo i teži oko 1,3 kilograma. To je ljudski mozak“, ističu J. Riderstale i K.
Nordstrom (u knjizi „Fanki biznis“). „Na globalnom nivou“ ističe prof. S. Cvetanović, „formira se nova paradigma privrednog rasta na osnovu korišćenja znanja i
inovacija kao najvažnijih proizvodnih resursa. Izvori inovacija mogu biti različiti:
pojedinci, korporacije, korisnici, zaposleni, autsajderi, prelivanja, potrebe procesa“.
8 Ovih dana je u UN predstavljen dokument pod nazivom „Ujedinjene nacije u vremenu održivog
razvoja“, a kao ciljevi održivog razvoja koji bi trebalo da budu usvojeni do 2015. dodine su navedeni:
1. Okončanje ekstremnog siromaštva i gladi (primanja manja od 1,25dolara na dan); održivi razvoj
unutar planetarnih granica; efikasno obrazovanje za svu djecu i omladinu; jednakost polova, socijalna
inkluzija i poštovanje ljudskih prava; zdravstvena zaštita za sve starosne grupe; unapređenje
poljoprivrede i razvoj ruralnih sredina; transformacija svih gradova u socijalnoi inkluzivne i ekološki
održive sredine; zaštita planete od klimatskih promjena izazvanih ljudskim faktorom i omogućavanje
upotrebe održivih energenata; očuvanje eko-sistema i biodiverziteta, izvora vode i drugih prirodnih
bogatstava, transformacija upravljanja u skladu sa održivim razvojem.
9 P.Drucker, u knjizi “Menadžment za budućnost”.
66
Andjelko S. Lojpur i Sanja Peković
Nepodijeljeno je mišljenje da su danas sve privrede primorane da svoje funkcionisanje zasnivaju u manjoj ili većoj mjeri na generisanju i primjeni znanja. Za razliku
od toga dosadašnji uspjeh u zemljama u razvoju uglavnom se zasnivao na nekoj
kombinaciji izdašnih prirodnih i drugih domaćih resursa, vladine pomoći, jeftine
radne snage ili neke druge naslijeđene prednosti, koje najčešće označavamo komparativnim. Međutim, poslovanje u današnjim uslovima pokazuje da vremenom
komparativne prednosti koje pojedine zemlje imaju nisu više dovoljne za postizanje i očuvanje visokog standarda građana. Ujedno, napori da se komparativne prednosti, koje je inače lako podržavati, pretvore u konkurentske ne uspijevaju, što se
vidi i sa rang liste konkurentnosti, gdje su mnoge prirodnim resursima bogate
zemlje rangirane pri samom dnu.
U uslovima globalizacije tržišta kapitala, roba i usluga, znanje se nametnulo
kao ključni generički faktor tržišne vrijednosti uspješnih kompanija. Pri tome, kao
posljedica sve kompleksijih zahtijeva koje donosi poslovanje na globalnom nivou,
„menadžment znanjem“ se javlja kao imperativ njihovog uspješnog tržišnog pozicioniranja na dugi rok. U tom smislu „novi“ način poslovanja na principu „24/7/
365“ podrazumijeva da korporativno znanje bude dinamički faktor koji će proizvode i usluge jedne kompanije i nacionalne ekonomije u cjelini diferencirati (troškovi, kvalitet, ili jedno i drugo) u očima potrošača.
P. Drucker je među prvima uvidio značaj koji znanje može da ima u stvaranju
benefita bilo za organizaciju ili društvo u cjelini, dakle na makro nivou, a takvu
ekonomiju nazvao je „ekonomija znanja“. U tom smislu kao osnovno obilježje nove
ekonomije Draker ističe znanje i potrebu da se u centar zbivanja postave znanje i
obrazovanje, kao i njihove implikacije na rad, liderstvo i društvo u cjelini10. Postoji
dosta saglasnosti među autorima koji se bave ključnim premisama ekonomije znanja, pri čemu se visok stepen saglasnosti očituje kada su u pitanju glavni pokretači
te ekonomije (vid. šire; Marković, Ž.;10;491), i to: a) globalizacija koja se odlukuje
otvorenom ekonomijom, globalnom hiperkonkurencijom i međizavisnosšću biznisa i poslovanja, b) znanje i intelektualni kapital kao ključni strategijski faktor sticanja konkurentske prednosti, c) razvoj tehnologije i na tom osnovu elektronsko
povezovanje svijeta, d) promjene – kontinuirano, rapidne i kompleksne.
U navadenim okolnostima su se kao ključni elementi nove ekonomske paradigme nametnuli sljedeći elementi: a) ne postoji detereminisanost odnosa u ekonomiji i ekonomskom djelovanju; b) razmjena informacija s okruženjem je osnovni razvojni proces; c) ekonomski sistemi su kompleksni i time izražavaju svoju razvijenost; d) informacija je osnovni element ekonomskog sistema; e) mrežna struktura je
nova preovlađujuća forma ekonomske strukture. Inače, ekonomija znanja11 se zas10 U svojoj knjizi „The Knowledge Economy“, Drucker se fokusira na sile koje mjenjaju ekonomiju sadašnjosti i kreiraju društvo budućnosti.
11 U globalnom poretku i eri nove informatičke ekonomije, novi način poslovanja i tehnologija su postali neraskidivi, a takvim ih čini sljedećih 12 odrednica: orijentacija na znanje, numerička forma iskazivanja predmeta; virtuelna priroda; molekularna struktura; integracija, mrežna uvezanost; uklanjanje
Znanje i inovaciona politika zemalja u tranziciji kao mjera spremnosti za ulazak u EU
67
niva na izobilju informacija i najnaprednijih informacionih i komunikacionih tehnologija, koje su omogućile stvaranje virtualnih tržišta, organizacija i mreža.
Upravo tu se, podjednako kao posljedica prinude i sve jače konkurencije na
globalnom nivou „stari svijet biznisa“, koji je karakterisalo dosta predvidivo okruženje, jednostavna poslovna sredina i sl., desio prelaz ka novoj paradigmi, koju
označavamo kao „novi svijet biznisa“, koji karakteriše visok nivo neizvjesnosti,
kompleksna poslovna sredina i otežano predviđanje budućnosti.
3. DOSTIGNUTI NIVO KONKURENTNOSTI SA OSVRTOM NA
ZEMELJE U TRANZICIJI
Pokazalo se da ono što smo nazivali informatičkom revolucijom, a ona se
stvarno i dogodila, je u stvari bila „revolucija znanja“. Fokus se pomjerio ka ljudima i znanju, njihovim vještinama, kognitivnom procesu, s tim što je tehnologija,
primjenom znanja a posebno sistematične logične analize omogućila reorganizaciju
tradicionalnog oblika rada. Otuda i faktori za iskazivanje uspješnosti dobijaju na
značaju. Tako se, između ostalog, uspješnost neke nacionalne ekonomije ili njenih
pojedinih privrednih subjekata u savremenom svijetu, koji karakteriše neslućena
promjena prirode ekonomije, se sve češće iskazuje agregatnim pokazateljem definisanim kao nivo nacionalne konkurentnosti. Svjetski ekonomski forum (WEF) proučava konkurentnost zemalja pune tri decenije, a nacionalnu konkurentnost definiše
kao skup indikatora, institucija i faktora koji određuju nivo produktivnosti jedne
države i uspostavljaju održiv tekući i srednjoročni nivo ekonomskog prosperiteta12.
Globalni konkurentski izvještaj bavi se proučavanjem parametara privreda zemalja
radi analize i usmjeravanja ekonomskog razvoja na duži period. Indeks globalne
konkurentnosti (GCI) bavi se istraživanjem i utvrđivanjem prosjeka više različitih
komponenti, od kojih svaka odražava jedan poseban aspekt složene dimenzije
konkurentnosti. Pri tome se sve komponente grupišu u dvanaest osnovnih parametara konkurentnosti (tzv. stubovi), koji se mogu grupisati u tri osnovna zahtjeva: 1) razvoj vođen osnovnim resursima; 2) razvoj vođen efikasnošću; 3) inovacijama vođen razvoj. Pored toga, pokazalo se da porast nivoa konkurentnosti jedne
nacionalne ekonomije pretpostavlja proces evolucije poslovnog okruženja. Pregled
dostignutog nivoa globalne konkurentnosti grupe vodećih zemalja na bazi Globalnog indeksa konkurentnosti (Global Competitiveness Index – GCI), po pojedinim
zemljama na bazi Izvještaja za 2010-2011. godinu daje se u tabeli 2, s tim da je na
grafiku br. 1, prikazan tzv. „profil konkurentnosti“ za četiri evropska regiona13.
posrednika; konvergencija; inovacioan priroda; transfromacija odnosa proizvođač-potrošač; dinamika; globalne razmjere; postojanje protivrječnosti (Tapscott, 2001, pp. 34-41.
12 World Economic Forum, http://www.gcr.weforum.org/, The Global Competitiveness Report, 2013/
2014. Još od 1979. godine WEF mjeri konkurentnost grupe zemalja, kao i njihovih kompanija na bazi
indeksa globalne konkurentnosti (Global Competitiveness Index - GCI).
13 Ranking: The top most competitive economies in Europe (2020).
68
Andjelko S. Lojpur i Sanja Peković
Tabela 2. Rang vodećih zemalja prema Indeksu globalne konkurentnosti
u posljednjih pet izvještajnih perioda
DRŽAVA
Švajcarska
Singapur
Švedska
Finska
SAD
Njemačka
Holandija
Danska
Japan
Veliak Britanija
Hong Kong
Kanada
Tajvan
Rang
2013-14
1
2
6
3
5
4
8
15
9
10
7
14
12
Rang
2012-13
1
2
4
3
7
6
5
12
10
8
9
14
13
Rang
2011-12
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
Rang
2010-11.
1
3
2
7
4
5
8
9
6
12
11
10
13
Rang
2009-10.
1
3
4
6
2
7
10
5
8
13
11
9
12
Rang
2008-9.
2
5
4
6
1
7
8
3
9
12
11
10
17
Izvor: Global Competitiveness Report; The World Economic Forum; više godina.
Grafik br. 1: „Profil konkurentnosti“ za četiri evropska regiona
Radi potpunijeg uvida u stanje u pogledu dostignutog nivoa konkurentnosti u
regionu, dajemo poređenje dostignutog pregled nivoa globalne konkurentnosti za
jedan broj zemalja u tranziciji iz okruženja za 2013-2014.g. u tabeli 3.
Znanje i inovaciona politika zemalja u tranziciji kao mjera spremnosti za ulazak u EU
69
Godina
Albanija
BiH
Hrvat.
Grčka
Mađar.
Maked.
Cr. Gora
Rumun.
Srbija
Slovač.
Sloven.
Tabela 3. Rang zemalja14 u okruženju prema indeksu konkurentnosti
u periodu 2007-2013. godina
2007
2008
2009
2010
2011
2012
2013
109
108
96
88
78
89
95
106
107
109
102
100
88
87
57
61
72
77
76
81
75
65
67
71
83
90
96
91
47
62
58
52
48
60
63
94
89
84
79
79
80
73
82
65
62
49
60
72
67
74
68
64
67
77
78
76
91
85
93
96
95
95
101
41
46
47
60
69
71
78
39
42
37
45
57
56
62
Izvor: The Global Competitiveness Index 2013-2014; WEF.
Na bazi podataka iz tabela 2; 3; a u skladu sa naznačenim ciljem ovog rada može
se zaključiti:
- Izvještajem za 2013/14. g. obuhvaćene su 148 zemalj.
- Prema posljednjem Izvještaju, pokazalo se da je Švajcarska već petu godinu za
redom na prvom mjestu (prije toga je bila druga), drugi je Singapur treći put za
redom na drugom mjesti i sl. koji je prošle godine bio treći, Švedska je sa četvrtog pala na šesto mjesto, SAD su se sa sedmog popele na peto, Njemačka sa
šestog na četvto mjesto i s drugo;
- Estonija (32), vodeća među zemljama u tranziciji i napredovala je za jedno mjesto u odnosu na prošlu godinu, zatim slijede Češka (46), Litvanija (48), Latvija
(52), Bugarska 57 i sl;
- Među zemljama iz okruženja u 2013.g.– tabela 3; najbolje rangirana je Slovenija
(62), zatim Mađarska (63), Crna Gora (67), Hrvatska (75), Rumunija (76), Srbija
je na 101 mjestu i sl., s tim, da npr. treba imati u vodu da je Slovenija 2007.
godine zauzimala visoku 39 poziciju, Crna Gora je najbolje bila plasirana 2010.
godine – 49 mjesto i sl.
- Kada su u pitanju faktori inovativnosti i sofisticiranosti15, evidentno je zaostajanje grupe zemalja u tranziciji: BiH – 89; Crna Gora - 70; a to je slučaj i ako se
međusobno uporede sa Slovenijim (49), što je uočljivo i na grafiku 1 – „profil
konkurentnosti“ po regionima gdje se jasno vidi da zemlje jugoistoka Evrope
zaostaju po svim stubovima konkuretnosti u odnosu na ostala tri regiona.
14 Izvještajem u 2007.godini su obuhvaćene 131država, u 2008.g. – 134, u 2009.g. – 133, u 2010.g. – 139, u
2011.g.- 141; u 2010.g. – 144 i u 2013.g. – 148 država.
15 Vid.šire; Global Cometitiveness Index; Report 2013-14; str 16.
70
Andjelko S. Lojpur i Sanja Peković
Nadalje, ekonomija znanja se od tradicionalne razlikuje i po tome: što ne predstavlja ekonomiju rijetkosti već izobilja, jer se znanje i informacije djeljenjem ne
gube, već dobijaju na vrijednosti, uticaj lokacije je minimiziran jer se stvaraju virtuelna tržišta i virtuelne organizacije, znanje i informacije teku tamo gdje su prepreke
najniže, proizvodi i usluge zasnovani na znanju konkurentniji su (veća dodatna
vrijednost) od onih u kojima je manja količina znanja, s tim da intelektualni kapital,
odnosno lične kompetencije postaju ključna komponenta u kompanijama zasnovanim na znanju i sl. (vid. šire; V. Radun; 15; 47). U tom smislu su i istraživanja koja
prate uslovljenost razvoja faktorom znanja i zasnovanost pojedinih ekonomija na
znanju od posebne koristi. Rang lista zmalja u tranziciji prema The Knowledge
Economi Index (KEI) i Knowledge Index daje se u tabeli 4; dok se u tabeli 5, daje
poređenje vodećeih zemalja prema rangu konkurentnosti u odnosu na rang inovativnosti istih, dok se u tabeli 6, daje pregled ostvarenog GDP per capita i KE indeksa za grupu vodećih zemalja i jedog broja zemalja u razvoju, te grafički prikaz br. 2.
sačinjen na bazi te tabele.
Tabela 4. Rang vodećih zemalja u tranziciji prema indeksima KEI i KI
Rang
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
Država
Švedska16
Estonija
Češka republika
Mađarska
Slovenija
Litvanija
Slovačka
Latvija
Poljska
Hrvatska
Rumunija
Bugarska
Srbija
Rusija
Ukrajina
Makedonija
KEI
9.43
8.40
8.14
8.02
8.01
7.80
7.64
7.41
7.41
7.29
6.82
6.80
6.02
5.78
5.73
5.65
KI
9.38
8.26
8.00
7.93
7.91
7.68
7.46
7.15
7.20
7.27
6.63
6.61
6.61
6.96
6.33
5.73
EIR
9.58
8.81
8.53
8.28
8.31
8.15
8.17
8.21
8.01
7.35
7.39
7.35
4.23
2.23
3.95
4.99
Inovacije
9.74
7.75
7.90
8.15
8.50
6.82
7.30
6.56
7.16
7.66
6.14
6.94
6.47
6.93
5.76
5.15
Obrazovanje
8.92
8.60
8.15
8.42
7.42
8.64
7.42
7.73
7.76
6.15
7.55
6.25
5.98
6.79
8.26
6.74
IKT
9.49
8.44
7.96
7.23
7.80
7.59
7.68
7.16
6.70
8.00
6.19
6.66
7.39
7.16
4.96
Izvor: The World Bank; KEI and KI Indexes (KAM 2012);
16 Švedska je svjetki lider prema KEI indeksu; ovu zemlju smo uzeli u razmatranje samo radi poređenja
u odnosu na zemlje u tranziciji.
Znanje i inovaciona politika zemalja u tranziciji kao mjera spremnosti za ulazak u EU
Tabela 5 Poređenje ranga konkurentnosti (GCI) i inovativnosti
Država /
Ekonomija
Švajcarska
Singapur
Finska
Njemačka
SAD
Švedska
Hong Kong
Holandija
Japan
V.Britanija
GCI 12/13
Rang
Rezultat
1
5.67
2
5.61
3
5.54
4
5.51
5
5.48
6
5.48
7
5.47
8
5.52
9
5.40
10
5.37
Inovativnost17
Rezultat
Rang18
1
5.72
13
5.14
2
5.65
4
5.59
6
5.43
5
5.46
19
4.83
7
5.36
3
5.62
10
5.15
Tabela 6. Poređenje nivoa GDP per capita i KEI- 2012.g.
Država
Luksemburg - Luk
Norveška - Nor
Švajcarska - Švc
Danska - Dan
Švedska - Švd
Kanada – Kn
SAD – SAD
Japan - Jpn
Finska - Fin
Belgija - Bl
Njemačka - Njm
Francuska - Franc
V.Britanija - VB
Slovenija - Sln
Češka rep. - Črep
Slovačka rep. - Slov
Estonija - Est
Rusija - Rus
Hrvatska - Hr
Mađarska - Mđ
Poljska - Polj
Turska - Tur
Bugarska - Bug
Crna Gora - CG
GDP per capita USA $
KE indeks
107.206
99.462
79.033
56.202
55.158
52.232
49.922
46.736
46.098
43.686
41.513
41.141
38.589
22.193
18.579
16.899
16.320
14.247
12.972
12.736
12.538
10.609
7.033
6.882
8.37
9.11
8,87
9.16
9,43
8.92
8.77
8.28
9.33
8.71
8.90
8.21
8.76
8.01
8.14
7.64
8.40
5.78
7.29
8.02
7.41
5.16
6.80
-
17 Innovation and sophistication factors (Business sophistication i Innovation);
18 Ukupno je rangirano 148 ekonomija na skali u rasponu od 1 do 7.
71
72
Andjelko S. Lojpur i Sanja Peković
Srbija - Srb
Makedonija - Mak
BiH – BiH
Albanija - Alb
4.943
4.683
4.461
3.913
6.02
5.65
5.12
4.53
Grafik 2. Međuzavisnost GDP per capita i KEI po zemljama – 2012. g.
-
-
Na bazi podataka iz tabele 4; 5; i 6, uočljivo je sljedeće:
Postoji visok nivo pozitivne korelacije između dostignutog nivoa globalne konkurentnosti (GCI) i faktora inovativnost; npr. Švajcarska u godini 12/13 po oba
osnova zauzima prvo mjesto, Finska je prema GCI na trećem a prema Inovativnosti na drugom mjestu, Njemačka ja po oba osnova na četvrtom mjestu i sl.
Estonija je prema KEI prvorangirana od zemalja u tranziciji, ali se nalazi tek na
19 mjestu;
Posljednje rangiorana u grupi zemalja u tranziciji je Makedonija (15), koja je na
globalnoj listi na 57 mjestu;
Od zemalja u tranziciji iz „susjedstva“, Bosna i Hercegovina se prema inovativnosti nalazi na 70 mjestu, Albanija na 82 mjestu i sl.
Na bazi podataka iz tabele 6 i grafika 2, uočljivo je da postoji nvisok nivo pozitivne korelacije između ostvarenog GDP per capita i KEI.
Dakle, ostaje nam da zaključimo da konkurentnost jedne ekonomije više nije
isključivo pitanje lokacije, tehnoloških inovacija ili organizacije. Za razliku od
komparativnih, prirodnim putem stečenih prednosti i cjenovne konkurencije čije
mogućnosti su često veoma ograničene jer su iste iscrpive a cijene se ne mogu
smanjivati u nedogled, u savremenim uslovima težište borbe među rivalima se sve
više prenosi na područje tzv. necjenovne konkurentnosti. Jedan od razloga je i taj
što je lista mogućnosti necjenovne konkurencije skoro neiscrpna, a oblici su različiti
Znanje i inovaciona politika zemalja u tranziciji kao mjera spremnosti za ulazak u EU
73
koliko su različiti načini diferenciranja proizvoda. U tom smislu, u tabeli 7 daje se
pregled zemalja po regionima i dostignutom nivoe ekonomskog razvoja, s tim što
su sve zemlje razvrstane u tri osnovne grupe: 1) faktorski vođene ekonomije (Factor-Diven Economies); 2) ekonomije koje svoj razvoj primarno temelje na investicjma (Efficiency-Driven Economies) i 3) inovacijama vučene ekonomije (InnovationDriven Economies).
Tabela 7. GEM- ekonomije prema regionima i nivou ekonomskog razvoja19
Regioni
Faktorski vođene
ekonomije
Latin America &
Caribbien
Middle East &
North Africa
Sub-Saharan Africa
Asia Pacific &
South Asia
European Union
Non-EU
United States
Alžir, Egipat, Iran,
Palestina
Angola, Bocvana,
Etiopija, Gana,
Malavi, Nigerija,
Uganda, Zambija
Ekonomije bazirane
na investicijama
Argentina, Barbados,
Brazil, Čile,
Kolumbija,
Kostarika, Ekvador,
Meksiko, Panama,
Peru, Urugvaj
Inovacijama vučene
ekonomije
Tunis
Izrael
Namibija, Južna
Afrika
Kina, Malezija,
Tajland
Estonije, Mađarska,
Latvija, Litvanija,
Poljska, Rumunija
Bosna i Hercegovina,
Hrvatska,
Makedonija, Rusija,
Turska
Japan, Koreja,
Singapur, Tajvan
Austrija, Belgija,
Danska, Finska,
Francuska, Njemačka, Grčka, Irska,
Italija, Holandija,
Portugal, Slovačka,
Slovenija, Španija,
Švedska, UK
Norveška,
Švajcarska
SAD
Na kraju, ostaje nam da zaključimo da ukoliko se neke zemlje dopredijele da
svoju konkurentnost i dalje zasnivaju isključivo na prirodnim resursima, jeftinoj
radnoj snazi, jeftnim domaćim energentima, i što je još gore, i ne pokušavaju da
19 Crna Gora nije obuhvaćena GEM istraživanjem (u 2102. godini je participiralo svega 69 zemalja), ali
je prema WEF svrstana u grupu investicijama vođenih zemalja.
74
Andjelko S. Lojpur i Sanja Peković
težište borbe za veću konkurentnost sa istih pomjere ka necjenovnim faktorima,
dakle inovacijam i znanju i sl., objektivno one sebe unaprijed osuđuju na trajno
zaostajanje i nizak životni standard građana i siromaštvo.
Ujedno, nema dvojbe da države koje žele napredovati ovim putem moraju
razviti vlastiti KE program menadžmenta promjenama, pragmatičan i uz uvažavanje specifičnosti svake zemlje. Istovremeno, inovaciona politika nalaže da država
stvori otvoreno i podsticajno poslovno okruženje, i za preduzeća, i za pojedince
dodatnim finansijskim pdosticajima u okviru sektora koji su bitni za državu (Henke, J.;10;54). To podrazumijeva širok konsenzus i zavidan nivo socijalne kohezije
uz istovremenu kombinaciju top-down pristupa reformama i dobro iskomuniciranu
KE viziju. Nadalje, to znači da se od vlada očekuje da odigraju ključnu i podsticajnu ulogu (strong facilitative role) u vođenju njihovog razvojnog procesa. Medjutim,
dokle je ko na tom putu stigao može se vidjeti na bazi podataka iz tabele 7, gdje se
na bazi GEM-a pojedine nacionalne ekonomije razvrstane prema regionima i dostignutom nivou ekonomskog razvoja.
5. ZAKLJUČAK
Globalna ekonomija ulazi u novi period ubrzanja, prije svega, kao rezultat sve
bržeg razvoja i penetracije informacionih komunikacionih tehnologija. U tom smislu pitanje nacionalne konkurentnosti posebno dobija na značaja u uslovima potpune globalizacije koja karakteriše savremene tokove biznisa što je surova realnost sa
kojom su se, već sa manje ili više uspjeha, suočile sve zemlje u tranziciji. Naime,
globalizacija kao i sve prisutiniji i intenzivniji proces inovacija koji doseže do granica neslućenog tehnološkog razvoja ima za posljedicu bitnu promjenu pravila igre
na svjetskom tržištu. To podrazumijeva potrebu za korjenitim promjenama u poslovnoj orijentaciji preduzeća, tako da i borba za očuvanje postojećih tržišta i potrošača postaje sve agresivnija i bezobzirnija.
Evropska unije već više od dvije decenije se bavi i razvila je strategiju „Evropa
2020“ za vođenje pametnog, održivog i inkluzivnog rasta, kao odgovor na ekonomsku krizu i kako bi obezbijedila tehnološku konkuretnost na međunarodnom
niovu. Istovremeno, većina zemalja u razvojui, kako se pokazalo, odveć dugo žive
iznad svojih mogućnosti. Istovremeno, nametnuti tokovi globalizacije i sveukupna
dinamičnost međunarodnih ekonomskih odnosa i internacionalne konkurentnosti
utiču na gubljenje starih, kao i na osvajanje, usavršavanje i poboljšavanje novih
konkurentskih pozicija. U skladu sa u radu otvorenim pitanjima, ostaje nam da
zaključimo da je su rastućom globalizacijom i tehnološkom revolucijom u nekoliko
posljednjih dekada znanje i inovacije bez sumnje postali ključni faktori porasta
konkurentnosti i na toj osnovi se danas preoblikuju novi modeli rasta.
Znanje i inovaciona politika zemalja u tranziciji kao mjera spremnosti za ulazak u EU
75
LITERATURA:
1)
2)
3)
4)
5)
6)
7)
8)
9)
10)
11)
12)
13)
14)
15)
16)
17)
18)
19)
20)
21)
22)
Cvetanović, S. i dr.: „Komparativna analiza poslovne sofisticiranosti Srbije i zemalja okruženja”.
Drašković, V., Lojpur, A: „The importance of the Institucional Framework in Regulating Corporate Social Responsibility“,, Abstracts of the Preoceedings, International OFEL Conference on Corporate Governance; Dubrovnik, april 2013; ISBN 978-953-57413-1-2; str.46.
Drucker, P.: „Draker iz dana u dan”, Asee Books, Novi sad, 2006.g.
Henke, J.: „Da li je inovaciona politika Srbije spremna za članstvo u EU”, urednik Trbović,
A., Singidunum, Beograd, 2012.
Jovanović, J.: „Ljudski kapital i nova ekonomija”; Politka, Beograd, 22.mart.2007.
Lojpur, A., Drašković, V.: “Nerazvijene zemlje u uslovima globalizacije – traženje valjanog
razvojnig obrasca”; Osmi međunarodni simpozijum o korporativnom upravljanju, Banja
Vrućica, maj, 2013.
Lojpur, S.A; Peković S.; Lojpur, A.A: „The competition problems in countries of transition
adoption of „new“ development economic paradigm as imperative“, International Conference;
Mostar, 2011.
Marković, Ž. i dr.: „Menadžment znanja, top menadžment i liderstvo znanjem“, Etno stil,
Beograd, 2012.
Meteljev, S.J. i dr.: „Komercijalno preduzetništvo“, Univerzitet Mediteran, Podgorica, 2010.
Milićević, V.: “Novi koncpet intelektualnog kapitala i konkurentnost preduzeća”, Poslovna
politika, Beograd, br.5/2000.
Porter, M., and Jan W.Rivkin: „The looming Challenge to US Competitiveness“ Harvard
Business review, No3., March, 2012.
Radun, V.: „Konkurencija na nišanu“; Hisperiaedu, Beograd, 2008.
Trbović, A.: „Inovacije i preduzetništvo: alati za uspjeh na tržištu EU“, Univerzitet Singidunum, Beograd, 2012.
Building Knowledge Economies, Advanced Strategies for Development, WB;
Washington, 2007.
Global Competitiveness Report 2013/14; više godina, The World Economic Forum.
Integration Across Borders, Transition Report, EBRD, 2012.
Transition Report 2012; Crisis in Transition: The People's Perspective.
WEF; The Europe 2020 Competitiveness Report: Building a More Competitive Europe,
Edition 2012.
World Development Indicators database, World Bank, 21 December 2012.
Ranking: The top most competitive economies in Europe (2020).
World Invesetemnt Report, UNCTAD, 2013.
Global Entrepreneurship Monitor, GEM Report, 2012.
Economics & Economy, Vol. 1, No. 2 (December, 2013), 77-90
POLITICAL MACROECONOMY: THE CASE OF SERBIA
dr Miomir Jakšić1
dr Milica Jakšić2
JEL Classification: P 16, P 26, P 27, E 62
Original Scientific Papaers
Primljeno / Received: May 17, 2013
Prihvaćeno / Accepted: October 23, 2013
Abstract
In political macroeconomics, it is a known that the economic policy instruments can be used for political purposes – artificial improvement of economic indicators in order to win the elections. The
political instability in Serbia, reflected in frequent elections, as well as in the disparity in economic
aims of the key political parties leading to the increasing political uncertainty in both the pre-election
and post-election periods, weakning both monetary and fiscal stance of serbian government, faced
with low level of living stanrard og serbian citizens – voters.
The neo-liberal Washington consensus has persistently insisted on liberalization, de-regularization, shock therapy, and monetary rigidity guided by the logic of that being the only way for macroeconomic stabilization: there is no alternative, and the confirmed devastating consequences of such
monetarist stabilization and anti-Keynesian non-development policy have not caused its theorists and
practitioners to waver.
Key words: political macroeconomics, competiveness, institutions.
1. INTRODUCTION
The great economic crisis, which started in 2009, in the post-socialist countries,
has shown that the transition strategy cannot be based on weakening the state and
expecting that flexible and efficient market economy will be established automatically. What is needed si credibility, reputation and commitment of main economic
actors. In the post-socialist environment, there is no automatism for establishing
market institutions. Therefore, the only efficient strategy is the incrementalist one,
which recognizes the existent institutions and upgrades them realistically.
2. POLITICAL MACROECONOMY
Last quarter of the XX century marks the emergence of a new economic discipline - Political Macroeconomy (PM) – which relies on achievements in macro1 Faculty of Economics, University of Belgrade, Serbia: [email protected].
2 Modern Business School, Belgrade, Serbia: [email protected].
78
Miomir Jakšić and Milica Jakšić
economics, theory of choice and game theory. PM deals with the following issues
(Snowdon and Vane (2005), p. 518):
-
relationship between politics and economics in the framework of political
business cycles, inflation, unemployment, stabilisation policy;
relationship between dictatorship, democracy, unequality and economic growth;
economic instability and conflicts;
integration in world economy and strenght of economy.
Classical model of relationship between politics and economics entails the
analysis of formulation, enacting and consequences of economic policy for policy
makers. PM analyses decisive influence of social and state factors – interest lobbies
and groups – upon policymakers which surpass the role of economists. State. According PM, is in the very center, exposed to the influences of economics and politics. The state of economy decisively influences voters and their behaviour, and
policy makers are aiming at re-election, while those in opposition strive to win and
come to power. Politicians are driven with following motives:
a) ideological-partisan – their focal group is only their party membership, or
b) opportunistic - their focal group are all voters.
Grafikon
Economist
Advice,
p redictions
and
p rescripti ons
Policy
maker
Socia l centered forces
classes
in terest g roups
political parties
voter s
Choice
of
policy
Policy action
and
implement ation
Policy
outcomes
S tate cen tered forces
tehnocrats
bureaucrats
state interests
Source: Snowdon and Vane (2005), p. 520.
Two approaches – opportunistis and ideological (partisan) marked the development of NPM since mid 70-ties years of XX century.
Assumptions about politicians are:
-
Non-Partisan opportunistic politicians;
-
Partisan ideological politicians.
79
Political Macroeconomy: The Case of Serbia
Assumptions about voters and economic agents are:
-
Non-rational behavior, non-rational expectations;
Rational behavior, rational expectations.
Table 1: Models of political macroeconomics.
Assumptions about voters and economic agents
Assumptions
about
politicians
Non-rational behavior,
non-rational expectations
Rational behaviour,
rational expectations
Non-Partisan
opportunistic
politicians
V. Nordhaus (1975): "The Political
Business Cycle",
Review of Economic Studies
K. Rogof (1988):
"Comment on Macroeconomics
and Politics", NBER Macroeconomics Annual
Partisan ideological
politicians
D. Hibs (1977): "Political
Parties and Macroeconomic Policy", American Political
Science Review
A. Alesina (1987):
"Macroeconomic Policy in a TwoParty System as a Repeated
Game", Quarterly Journal
of Economics
Source: Snowdon and Vane (2005), p. 526.
Table 2: Politico-economic models – assumptions and predictions
Politico-economic
models
Main assumptions
Predictions
1. Adaptive opportunistic business cycle
theory (Nordhaus,
1975)
Expectations-augmented Phillips curve. Politicians only care
about re-election. Agents are
myopic and have non-rational
expectations
Governments, both left and
right, behave the same. Output
will increase and inflation fall
before an election. Inflation
accelerates as the election approaches.
2. Adaptive partisan
model (Hibbs, 1977)
Exploitable Phillips curve
trade-off. Policy-makers and
voters are ideological and nonrational.
Governments of different ideological persuasions will have
different macroeconomic objectives wit respect to inflation
and unemployment. Government of the right will tend to
have persistently higher unemployment and less inflation
then government of the left.
80
Miomir Jakšić and Milica Jakšić
3. Rational opportunistic model (Rogoff
and Sibert, 1988)
Short-run Phillips curve tradeoff. Agents have rational expectations, but imperfect information. Voters elect the
party they expect to perform
best.
All government behave the
same. Monetary growth and
fiscal expansions before elections.
4. Rational partisan
model (Alesina, 1987)
Short-run Phillips curve tradeoff. Agents have rational expectations, but election outcome uncertain. Left-of-centre
parties have strong aversion to
unemployment relative to inflation. Right-of-centre parties
have strong aversion to inflation relative to unemployment.
Left-of-centre governments
produce an inflation bias compared to right-to-centre governments. Output is above
(below) the natural rate at the
beginning of a left-(right-) of
centre government.
Source: Snowdon and Vane (2005), p. 547.
3. CREDIBILITY AND REPUTATION OF MACROECONOMIC ACTORS
Basic PM model – rational voters and partisan-ideological government emerged in the matrix:
-
voters with adaptive-naive or rational expectations, and
opportunistic government focused towards all voters, or partisan-ideologi-cal
government focuse only toward party membership
Introduction of government was of crucial importance, as government must
take care about big actors – stakholders – voters, political competitors, external political and economic competitors. Government behaviours becomes strategic, and
game theory becomes essential for explanation of politico-economic outcomes
(Carlin, W. and D. Soskice, 2006). PM model encompasses:
-
individual actors posses rational expectations in the environment of income
and price rigidities;
business cycles are consequence of changes of aggregate demand;
aggregate demand influence level of output and employment, as nominal rigidities obstruct fast changes of incomes and prices;
aggregate demand fluctuations obstruct attaining of equilibrium employment,
supply shocks influence equilibrium employment, while institutional and political differences between countries are important factor of level of employment.
Leading proponent of PM – D. Acemoglu explains different destinies of national economies and lack of warranted and secured economic growth with two
Political Macroeconomy: The Case of Serbia
81
dominant paradigms – geographical and institutional. The geographical paradigm
explains economic growth by dominant factors of geography, climate, ecology,
while the institutional paradigm considers institutions as essential factors in promoting investment in human, physical capital, technology and knowledge.Good
institutions posess three atributes:
-
they establish property rights in the society;
they limit all ellites whose goal is rent seeking;
they ensure equal opportunites for all individuals in a society in the field of
employment, social security and human rights.
Where such good institutions are absent there is no economic and social prosperity (Acemoglu, D., 2003). Acemoglu and Robinson (2006) conclude:
-
-
warranted democratic progress does not exist;
monocausal explanations of democracy are not fruitfull;
factors of establishment and consolidatiion of democracy are different,
there exist fundamental conflict between elites and public: public is prodemocratic, elites are nondemocratic;
democracy depends upon conflict between public and elites: when benefit
from democracy is greater than cost of keeping nondemocracy transition to
democracy occurs;
social outcomes are uncertain, and depends upon many factors, nondemocracy
can transform to democracy and vice versa.
Triangle of fllowing factor determines economic origins of democracy
(Acemoglu and Robinson, 2006):
-
economic incentives determines political behaviour, individual act rationally
according to game theory;
conflicts have key role, as different social groups have their separate interests
about possible social outcomes;
political institutions have central role in the process of solving conflicts, as they
define future distribution of de iure political power.
Relationship between elites and public can be summarized in following
manner:
-
If repression is to expensive, elites will promise political conssesions and income redistribution;
if threat of change of regimes diminishes elites will abandon previous annoncement concerning democratisation and thus they will reduce its credibility,
if this practice is freqzently repeated public will not beleive promisies and will
insist upon change of political institutions;
82
-
Miomir Jakšić and Milica Jakšić
key problems is: political actors can not be bounded with fullfilment of promises unless the reduce their political power,
democracy is thus credibile as it presupposes change of political institutions in
the interest of majority.
Democracy is more probable under the following conditions (Acemoglu, D.
and J. Robinson, 2006, p. 27):
-
when critical mass of social unrest exists in the society which cannot be reduced or neutralized with limited conssesions;
when costs of establishing democratic society for elite are less then costs of repression.
OECD countries in whole period since 1840. were democratic. According to
Polity score first wave of democratisation occured after First World War, and second after Second World War.
Freedom house and Polity score document main thesis that wealthier conuntries are more democratic, and that there is strong correlation between level of income and democratisation: wealthier countries (USA , Canada, Australia) are more
democratic, while poorer countries (subSahar Africa, South America, Central
America) are less democratic. Higher inequality is strongly connected with lower
level of democracy: countries with higher inequality and higher Gini coefficient are
less democratic.
4. ECONOMIC REFORMS IN SERBIAN AND DEMOCRATIZATION
PROCESSES
EBRD determines progress in transition based on nine indicators: Large scale
privatisation (LP), Small scale privatisation (SP), Enterprise restructuring (ER),
Price liberalisation (PL), Trade & Forex system (TFS), Competition Policy (CP),
Banking reform & interest rate liberalization (BRIRL), Securities markets & nonbank financial institutions (SMNBFI), Overall infrastructure reform (OIR). According to the EBRD methodology, minimal value of an individual indicator equals 1,
which corresponds to the sum of 9 points for a total of indicators taken. When the
sum equals 9 points, there is no progress in transition.3
3 Jakšić, M., Praščević, a., Politics and Economic Performancies: the Case of Serbia, EBES international
conference, Istanbul 2010. Jakšić, M., Praščević, A., Politička makroekonomija, Ekonomski fakultet,
Univerzitet u Beogradu, Beograd, 2010.
83
Political Macroeconomy: The Case of Serbia
Year
LP
SP
ER
PL
TFS
CP
BRIRL
SMNBFI
OIR
Total indicator values
sum
Percentage of achieved
reforms (%)
Table 3: Transition indicators for Serbia – achieved progress in transition4
2000
2001
2002
2003
2004
2005
2006
2007
2008
2009
1
1
2
2,33
2,33
2,67
2,67
2,67
2,67
2,67
3
3
3
3
3,33
3,33
3,67
3,67
3,67
3,67
1
1
2
2
2
2,33
2,33
2,33
2,33
2,33
2,33
4
4
4
4
4
4
4
4
4
1
2,67
3
3
3
3,33
3,33
3,33
3,67
4
1
1
1
1
1
1
1,67
2
2
2
1
1
2,33
2,33
2,33
2,67
2,67
2,67
3
3
1
1
1,67
2
2
2
2
2
2
2
2
2
2
2
2
2
2
2
2,33
2,33
13,33
16,67
21
21,66
21,99
23,33
24,34
24,67
25,67
26
14,45
25,59
40,04
42,24
43,34
47,81
51,18
52,28
55,62
56,72
Source: EBRD.
Freedom house for Serbia since 2010. PR - Political rights and CL - Civil liberties
are estimated 2 (Scale one to seven), ana overall Serbia is evaluated as free.5
Table 4: The Global Competitiveness Index 2012–2013
rankings and 2011–2012 comparisons.
Country/Economy
Serbia
Rank/144
95
Score
(1-7)
3,87
Rank among
GCI 2011–2012
sample
94
GCI 2011–2012
rank
95
Source: The Global Competitiveness Report 2012–2013-13, 2012
World Economic Forum.
4 Total scale of progress in transition according to the EBRD transition indicators goes from 9 points (0%
achieved reforms) to 38.97 points (100% achieved reforms).
5 Political Rights and Civil Liberties are measured on a one-to-seven scale, with one representing the
highest degree of Freedom and seven the lowest. Freedom in the World Country Ratings, 2012. ed.
84
Miomir Jakšić and Milica Jakšić
Among the countries of former Yugoslavia Slovienia is 56/57, Montenegro
72/60, Macedonia, FYR 79/79, Croatia 80/76, Bosnia and Herzegovina 87/100.
According to World Economic forum The Global Competitiveness Report 2012–
2013-13 Serbia is classified as efficiency driven economy (33 countries within that
group), but accornig to innovation and sophistication factor its rank is worse – 124,
overall score 2,96. As next table shows worst reults concerning requirementsd are
in the filed of instituions.
Score
Rank
Score
Rank
Score
Rank
Score
Rank
Score
4. Health and primary aducation
3. Macroeconomic
environment
2. Infrastructure
Rank
1. institutions
Basic requirements
Table 5: The Global Competitiveness Index 2012–2013: Basic requirements.6
95
4,15
130
3,16
77
3,78
115
3,91
66
5,53
Concernig efficieny pillars situations is as follows:
10. Market size
9. Technological
rediness
8. financial market
development
7. Labor market
efficiency
100
Score
3,57
Rank
136
Score
3,97
Rank
85
Score
Rank
3,83
Rank
Score
88
Score
Rank
6. goods market
efficiency
Score
5. higher educatuion and training
Rank
Efficiency enhaners
Table 6: The Global Competitiveness Index 2012–2013: Efficiency enhaners7
4,04
100
3,68
58
4,10
67
3,64
6 The Global Competitiveness Index 2012–2013: Basic requirements (cont’d.) p. 17.
7 The Global Competitiveness Index 2012–2013: Basic requirements (cont’d.) p. 19.
85
Political Macroeconomy: The Case of Serbia
In subcategory Efficiency enhaners best rang is due to Technological readiness
(58) and worst for good market efficinecy (136). Possible explanation for best rank
is traditionally developed health and eucation system (rank 66 in previous table),
and still low level of compettion and high level of market concentration.
Concerning innovation and sophistication factors Serbia rank is 124, score 2,96,
worse for business sophistication (rank 132, score 3,11) and better for innovation
(rank 111, score 2,81).
Table 7: Good governance and Serbian institutions, 2008-2012
Indicator
Rank
Score
Rank
Score
Rank
Score
2012
Score
2011
Rank
2010
Score
2009
Rank
2008
Property rights
108
3.6
111
3.4
122
3.2
126
3.1
130
3.1
Intellectual property protection
105
2.8
101
2.8
111
2.6
107
2.7
116
2.8
Judicial independence
106
3.0
110
2.8
124
2.5
128
2.4
129
2.4
Burden of government regulation
132
1.9
129
2.2
131
2.2
134
2.3
136
2.4
Transparency of
government policymaking
82
3.9
86
4.0
97
4.0
102
3.9
111
3.8
Organized crime
97
4.5
109
4.2
111
4.3
107
4.3
118
4.1
Source: The Global Competitiveness Report, 2008-2012, eds.
5. ROLE OF INSTITUTIONS
Transition process in Serbia in view of institutional economy is at the focus of
this paper. The term transition (lat. Transpire - to pass) has been used by M. Dobb
in his analysis of the transition from feudalism to capitalism (Discussion on the
transition from feudalism to capitalism). In modern literature, transition means
applying economic theory and practice with the aim of transforming former social-
86
Miomir Jakšić and Milica Jakšić
ist economies into market economies. O. Blanchard defines transition as passing
from an economy in which state owned firms dominate to an economy with the
dominant private sector (Blanchard, O.).
The ,,import” of institutions of developed market economies is at the essence
of these processes. It is not an utopian social engineering process that builds society according to fictitious model that might never be realized, but it is rather an
imitative social engineering process that builds society according to real model
(Stefanovic, Z.)
It is argued that the transition economy is both 1. market economy and 2. capitalist in nature: ,,the road to free economy comprises main and accessory roads. The question is what kind of capitalism they lead to, at what pace, at what costs, and who are the
winners and losers in the process.”
Emphasizing the diversity of capitalisms being established, H. Alavi wrote
about peripheral capitalism, and J. Taylor about the problem of homoficent capitalism – of different effects in different environments. J. Kornai argues that: ,,in each
country historians view some unique characteristics of their systems that have emerged
only there as result of unique and unrepeatable factor constellation. According to the geographical criterion, distinction is made between capitalisms in different parts of the world:
in the USA characterized by a high degree of individualism and limited role of the state;
Scandinavian as welfare capitalism with its extensive income redistribution; Japanese capitalism with strong state intervention and intertwining of bank and large industrial capital”(Kornai, J.)
Grafikon
Source: EBRD, Transition Report 2010, Serbia –Transition assesment, p. 140.
Political Macroeconomy: The Case of Serbia
87
Source: EBRD, Transition Report 2010, Serbia –Transition assesment, p. 141.
Both negative fiscal and current account balance confirm the thesis that populist, or leftist government will follow more restrictive monetary and fiscal policy in
Serbia, in conradiction to expetations of voters. Even if expetations of voters are
rational, there is no strong partisan ideological policy, so problem of reputation,
credibility and commitment is if primary importance on the level of public supprot
to reforms in Serbia. Thuis contributes to frequent political elections without deeper reform of institutions and establishment of good governance.
88
Miomir Jakšić and Milica Jakšić
Table 8. Indicators of quality of institutions and rule of law (-2 worst, + 2 best)
Country
Quality of law
regulative
Rule of law
Control of corruption
Chech republic
1.24
0.95
0.31
Croatia
0.56
0.19
0.05
Hungary
1.05
0.78
0.33
Serbia
-0.02
-0.39
-0.21
OECD
1.44
1.50
1.61
Source: Kaufmann, Kraay, Mastruzzi indicators, according to B. Urosevic et. al.
Peripheral capitalism in Serbia characterizes: a) emerging from the sphere of
trade; b) dominant role of trade and banking capital, c) deformed and crumbled
production process. This is drawn upon the role of state in the transition process:
of the three potential roles – the ,,invisible hand of state” (well organized, uncorrupted, dominance of law), the ,,assisting hand” of state (bureaucratic differentiated support to some and sanctiuon ing of others, corrupted) and the ,,grabbing
hand” of state (bureaucracy and political parties lead solely by their own interests).
(Jaksic, ANP)
The evolutionary-Keynesian perspective focuses on institutional factors in the
effort to find explanation of development cycles and macroeconomic problems of
stabilization, rejecting stylized facts on balanced and smooth self-balanced market
mechanism. Every system, true also for market-capitalist system, is slowly adapting and changing in response to the environment producing greater or smaller disturbances.
There exists a path-dependance – dependence on trends established in the past,
in both stimulating and limiting sense: development has to coincide with given
circumstances and mechanical transplanting of models cannot bring effect on a
long-term basis: macroeconomic results of an economy intertwine with its institutional heritage and when this is recognised to a certain degree it may contribute as
stimulating and not limiting factor. Such development path, dependent on ,,what
was before”- histeresis – shows that insurmountable predetermined factors and
limitations do not exist, as we could be lead to believe from the practice of mechanical transplantation of stabilization models proclaimed and strongly advised
by the International Monetary Fund – IMF. These ,,universal” mechanically implemented models in different environment, conditions and circumstances have
Political Macroeconomy: The Case of Serbia
89
always been designed by definition to be successful in their stabilization dimension, but unsuccessful in developmental sense, as it has never been in their focus.
(Stiglitz and Serra)
The institutional model, in comparison to neo-liberal, is far more complex as it
comprises: a) institutions as structural variables, and b) political and social power
distribution. Market economy functioning in this complex network is not less flexible because of the fact.
Capitalist economy in the twentieth century does not prove the existence of
self-balancing automatism that brings an economy back to steady state after periodic and temporary exogenous shock. The changes from good to bad times, and
vice versa, are viewed by endogenous factors of heritage – histeresis – intertwining
of macro-economic performance and environment, as the present developments
depend on the past. The solution could be found by referring to the model of
mixed economy with institutions limiting the infinitely free market game that
might still exist only in textbooks. Political change of institutions eliminate these
limitations: in the society that satisfies human needs it is necessary to set the path
for future development. Famous historian F. Brodel concludes: ,,Capitalism is a
force that is moving, but a force that does not know where it is going to”.
6. CONCLUSION
Stability and growth are, beyond doubt, the most important indicators of the
performances of an economy, and in the underdeveloped countries, they are even
more important because there is no growth there or it is negligible.It a historic
irony that the IMF, created under intellectual auspice of John Maynard Keynes, has
abandoned the policy of growth and employment in favour of monetary stability.
Nevertheless, there are certain developments, because nowadays the IMF also
stresses the importance of institutions, the rule of law, good conduct, and the importance of institutional heritage both as the enticing and the limiting factors.
REFERENCES
Acemoglu, D. (2003) ,,Institutions and economic development”, Finance and Development, No. 2.
Acemoglu, D. and J. Robinson (2006), Economic Origins of Dictatorship and Democracy, Cambridge University press, Cambridge.
Blanchard, O. (1997), The economics of post-communist transition, Oxford University
Press..
Carlin, W. and D. Soskice (2006), Macroeconomics - imperfections, institutions and
policies, Oxford University Press.
EBRD, Transition Report 2010, Serbia -Transition assesment,
Jaksic, M. (2007), "New Political Macroeconomy: Results and Perspectives", Challenges of
Globalization and Transition, Faculty of Economics – University of Belgrade, Belgrade.
Jakšić, M. (1991), Azijski način proizvodnje, Naučna knjiga, Beograd.
90
Miomir Jakšić and Milica Jakšić
Jakšić, M., Praščević, a., Politics and Economic Performancies: the Case of Serbia,
EBES international conference, Istanbul 2010.
Jakšić, M., Praščević, A. (2010), Politička makroekonomija, Faculty of Economics –
University of Belgrade, Belgrade.
Kornai, J. (1995), Highway and Byways, MIT Press.
Snowdon, B. and H. Vane (2005), Modern Macroeconomics, Edvard Elgar
Stefanović, Z. (2003), Neoinstitucionalistička ekonomska teorija, m. a. thesis, Faculty
of Economics, Beograd.
Stiglitz, J., Serra, N., eds., (2008), The Washington Consensus Reconsidered, Oxford
University Press
Urosevic, B. et. al. (2011), Keynote lecture, oct. 2011, National Bank of Serbia, Beograd,
Serbia.
Economics & Economy, Vol. 1, No. 2 (December, 2013), 91-109
VAL IT V LOGISTIKI
VAL IT IN LOGISTICS
1
Borut Jereb, Tina Cvahte, Bojan Rosi
Classification: L86, D20;
Preliminary Communication
Primljeno / Received: May 06, 2013
Prihvaćeno / Accepted: October 11, 2013
Povzetek
Informatika in logistika imata kot pretežno infrastrukturna procesa veliko skupnega v odnosu do ostalih poslovnih procesov v podjetju. Informatika je v prednosti z množico pristopov, okvirjev, standardov in podobnih vodil s svojimi teoretičnimi podlagami, prilagojenimi IT. Tako smo pred leti dobili
ogrodje Val IT za upravljanje investicij, ki ga je pripravila mednarodna neprofitna organizacija
ISACA, in smiselno dopolnjuje dobro poznan in razširjen COBIT.
Tudi v logistiki obstaja neprofitna mednarodna organizacija SCC, ki je pripravila orodje SCOR. To je
zbirka dobrih praks in priporočil za upravljanje oskrbovalnih verig, podobno kot COBIT za IT. Na
področju logistike pa manjka dokument, ki bi bil ekvivalent priporočilu Val IT.
Menimo, da je mogoče predelati Val IT tako, da ohranimo njegovo strukturo, smiselno pa ga spremenimo v tistem delu, ki je specifičen za IT tako, da bo ustrezal logistiki. Verjamemo, da bomo tako dobili
ustrezen dokument za investicije v logistiki. Ustreznost naše predpostavke bo treba v nadaljevanju
potrditi ali zavreči na osnovi uporabe tega dokumenta v praksi.
V tem prispevku bomo podali splošni pregled dokumenta za investicije v logistiko, na osnovi zbirke
dobrih praks in priporočil Val IT.
Ključne besede: Upravljanje investicij, logistika, IT, Val IT, nova vrednost, tveganja.
Abstract
Informatics and logistics have much in common in regard to other business processes in an organization, especially since they are mostly infrastructural processes. Informatics here takes the lead with its
many developed approaches, frameworks, standards and other guidelines with its theoretical bases
adapted to IT. Years ago, the ValIT framework was developed by the international non-profit organization ISACA for managing investments, and it complements the well known and widespread
COBIT framework.
In logistics there also exists an international non-profit organization, SCC, which developed the
SCOR framework. It is a collection of best practices and recommendations for supply chain management, much like COBIT is for the field of IT. However, no framework is currently present on the
field of logistics that would equal ValIT.
1 Fakulteta za Logistiko, Univerza v Mariboru, Mariborska cesta 7, 3000 Celje; E-pošta:
[email protected], [email protected], [email protected]
92
Borut Jereb, Tina Cvahte, Bojan Rosi
We believe that ValIT can be adapted in a manner where its structure is kept intact, but is adequately
changed in appropriate parts that are specific for IT, so that it is adapted to the field of logistics. We
believe that this will provide an appropriate framework for managing investments in logistics.
Whether our proposition is valid or not will have to be confirmed or denied based on the use of this
framework in practice.
In this paper we will present a general overview of the framework for managing investments in
logistics based in best practices and recommendations of ValIT.
Key words: Management of investments, Logistics, IT, Val IT, New value, Risks.
1. UVOD
Za investicije lahko rečemo, da omogočajo vzdrževanje obstoječega poslovanja, njegovo povečanje ali spremembo poslovanja. Povedano drugače: podjetja
dosegajo svojo želeno in pričakovano poslovno korist predvsem z izbiro pravih
investicij ter z učinkovitim upravljanjem izbranih investicij. Upravljanje investicij
se začne že v fazi koncipiranja investicije in traja vse do njene implementacije ter
navsezadnje do posledičnih doseženih poslovnih koristi, ki so relativne glede na
vrednosti, ki jih pričakujemo od investicije. Učinkovitega upravljanja ni mogoče
izvajati brez učinkovitega nadzora. Brez obojega, učinkovitega upravljanja in nadzora, namreč obstaja velika možnost, da investicije ne prinesejo koristi. Slabo nadzorovane investicije lahko vodijo celo v izgube.
V večini primerov je skupni imenovalec poslovnih investicij ta, da velik ali
celo pretežni del poslovne investicije predstavlja investicija v IT ali logistiko, saj se
v večini primerov IT ali logistika izrazi kot poslovno kritična komponenta. Zato je
pomen konkretnih poslovnih koristi podjetja ob tovrstnih investicijah tako velik. Še
več: pomembno je upravljanje investicije v njenem celotnem življenjskem ciklu v
okviru upravljanja poslovnih investicij – tako investicijo v IT ali logistiko naj ne bi
obravnavali kot samostojno celoto, temveč le kot investicijo, vpeto v mrežo drugih
poslovnih investicij. Vsaka investicija v IT ali logistiko mora imeti jasno poslovno
korist, mora prispevati k poslovnim ciljem podjetja in mora biti ocenjena skozi
prizmo doprinosa k poslovnim ciljem. Imeti mora svojo upravičenost in pričakovano razmerje med vložkom in koristnostjo.
Tako praksa kakor empirične raziskave kažejo, da pri investicijah, ki jih upravljamo v okviru učinkovitega nadzornega ogrodja, dosežemo bistveno boljše rezultate, kakor če jih izvajamo brez nadzornih pristopov in ogrodij [2]. V prispevku
bomo opisali uporabo okvirja (angleško „framework“) Val IT [1, 4], ki podaja pristope za uspešno upravljanje investicij v IT, ki ga bomo aplicirali na upravljanje
investicij v logistiki.
Nadaljevanje prispevka temelji na hipotezi, da sta si IT in logistika podobni v
tolikšni meri – glede na pozicijo in odnos do ostalih poslovnih procesov v podjetju
ter predvsem glede na dojemanje s strani poslovodstva –, da je mogoče pristope v
IT smiselno uporabiti tudi v logistiki. Tako predlagamo uporabo istih pristopov za
reševanje izzivov, povezanih z investicijami v logistiki, kot jih uspešno uporabljamo za investicije v IT. Pri tem se zavedamo, da je potrebno pri preslikavi rešitev iz
Val it v logistiki
93
enega področja v drugega upoštevati specifičnosti področja. Torej, pri tem ne gre
samo zgolj za zamenjavo besednih zvez, ki vsebujejo IT, z besednimi zvezami, ki
vsebujejo besedo logistika. Pristop, pri katerem za reševanje problematike investicij
v logistiki uporabimo smernice s sorodnega področja, se nam zdi smiseln še posebej zato, ker na področju logistike podobnega, splošno sprejetega okvirja nimamo,
čeprav ga potrebujemo.
V tem trenutku imamo samo subjektivno potrditev, da smo z našim pristopom
dobili smiselno in uporabno besedilo dokumenta, ki naj bi bilo vodilo za upravljanje investicij v logistiki. Trenutno smo v fazi predloga, ki bi moral biti uporaben
glede na predpostavke in izkušnje, vendar bomo lahko o potrditvi govorili šele
takrat, ko bo v praksi v več realnih primerih verificiran.
Prispevek je dvoplasten. Po eni strani predstavljamo uporabo Val IT v logistiki, kar je rešitev in jo kritično analiziramo, po drugi strani so predstavljeni bistveni
deli spremenjenega Val IT, ki so sami po sebi zaokrožena celota in imajo svoj
pomen za upravljanje investicij. Zaradi boljše razumljivosti prispevka smo vsebino
organizirali tako, da nimamo samo ločenih poglavij za rezultate (rezultat je v našem primeru prilagojen tekst) in diskusijo, temveč zaradi množice rezultatov po
vsaki predstavitvi delnega rezultata o njem napišemo kratko mnenje in morebitno
oceno. Tako predstavljamo dokument in ga ocenjujemo, obenem pa z vsebino dokumenta predstavljamo področje investicij v logistiki.
Za področje IT je zelo pomemben dokument CobiT, ki je komplementaren Val
IT. Oba dokumenta izhajata iz iste neprofitne organizacije: IT Governance Institute.
CobiT je splošno sprejet okvir, ki podaja smernice za upravljanje IT. Na področju
logistike imamo dokument SCOR, ki predstavlja splošno sprejet okvir za upravljanje oskrbovalnih verig. Dokument ima bogato zgodovino, ki se ponaša z aktualno
deseto verzijo in s svojo bogato zasnovo presega okvire oskrbovalne verige. Lahko
ga jemljemo kot najboljši splošno sprejeti okvir za področje celotne logistike.
Podobno kot CobiT in Val IT za njegovo življenjsko pot skrbi neprofitna organizacija Supply Chain Council.
V nadaljevanju je prispevek organiziran tako, da v drugem poglavju opisujemo skupne točke in podobnosti med področjema IT in informatike. Tretje poglavje
opisuje splošne izzive, povezane z investicijami v logistiki, ki jih je potrebno v
praksi zaznati in upoštevati pri iskanju uspešnih odgovorov v kaj, kako in koliko
investirati.
2. INFORMATIKA IN LOGISTIKA
Pod pojmom informacijska tehnologija (IT) si predstavljamo široko pahljačo
tehnologij in dejavnosti, ki so v organizacijah povezane z upravljanjem in procesiranjem informacij. Ker se z informacijami srečujemo skoraj povsod v vsakdanjem
življenju in se z njimi ukvarjamo vedno več, je IT je vpeta v domala vse pore
našega življenja. Pri tem logistika ni izjema. Celo več: v eni od definicij logistike je
zapisano: "... logistika zajema fizični tok materiala in tok informacij od dobavitelja,
94
Borut Jereb, Tina Cvahte, Bojan Rosi
..." [7]. V tej definiciji pojem informacije nastopa kot predmet, na katerega se
logistika osredotoča. Obe področji, informatika in logistika, se ukvarjata z informacijami.
Informacije pa še zdaleč ne predstavljajo edinega skupnega preseka obeh
področij. Tako logistika kot IT sta tudi nujni področji za izvajanje ostalih poslovnih
procesov v podjetjih. Kot pretežno infrastrukturna procesa imata veliko skupnega
v odnosu do ostalih poslovnih procesov v podjetju. Imata podobne izzive, povezane z zahtevano kakovostjo storitev, z investicijami, tveganji, poslovnim lastništvom
in z njihovim upravljanjem. Njuna vloga je podpora, vzdrževanje in razvoj poslovnih strategij ter ciljev podjetja. Pri posameznih poslovnih procesih, investicijah,
tveganjih in drugih ciljih se srečujemo z IT ali logističnimi procesi, investicijami,
tveganji in drugimi, obema področjema lastnimi cilji, kar prikazuje slika 1. Pri tem
praviloma poslovni procesi definirajo zahteve za IT ali logistiko. In vendar je razlika v tem, da IT v večini primerov predstavlja širše področje in mora obenem poskrbeti za nemoteno delovanje logistike. Torej je IT področje, ki predstavlja infrastrukturo v logistiki. V manjši meri velja tudi obratno, a vendarle je informatika
podstat za logistiko, saj predvsem z informacijskimi procesi omogočamo izvajanje
logističnih.
Slika 1: Križanje poslovnega in IT/logističnega področja
Prirejeno po [6]
V IT imamo na razpolago naslednja sredstva, s katerimi izvajamo IT procese,
jih „vidimo“, vanje investiramo in navsezadnje tudi ščitimo [6]:
―
Informacije - informacijska sredstva: baze podatkov in datoteke, dokumentacija sistema, uporabniški priročniki, gradivo za usposabljanje, operativna
navodila in podobno.
Val it v logistiki
―
―
―
95
Aplikacije - sredstva programske opreme: uporabniške rešitve, temeljna
programska oprema, razvojna orodja, podporni programi in podobno.
Infrastruktura - fizična sredstva: računalniška in komunikacijska oprema,
magnetni nosilci podatkov ter druga tehnična oprema (ključi, štampiljke,
...).
Osebe in ostala nematerialna sredstva: gesla, zaupne informacije, do katerih
imajo dostop pooblaščene osebe za opravljanje poslovnih procesov, storitve računalniških obdelav, tehnične in komunikacijske storitve ter podobno.
Podobno si moramo tudi v logistiki definirati specifična temeljna ali primarna
sredstva (sredstva logistike), ki so predmet upravljanja in tudi investicij v logistiki.
Pri tem predlagamo naslednja logistična sredstva (ali resurse) [5]:
―
―
―
―
Tok blaga in storitev, ki mora biti učinkovito upravljan od točke izvora do
točke porabe tako, da bodo v predvideni meri dosežena pričakovanja kupcev blaga in storitev.
Informacije, ki povzročijo spremembo v stanju dinamičnega sistema, če je
sistem bil zmožen dešifrirati podatke in jim pripisati pomen ter po potrebi
v skladu s pravili spremeniti znanje do katerega ima sistem dostop.
Logistični infrastruktura in suprastruktura, ki predstavljata osnovne fizične in organizacijske strukture, ki so potrebne za logistične operacije.
Ljudje, ki so potrebni za izvajanje, načrtovanje, organiziranje, pridobivanje,
uvajanje, dostavljanje, podporo, nadzorovanje in ocenjevanje logističnih sistemov in storitev. Lahko so notranji, zunanji ali pogodbeni – odvisno od
potreb organizacije.
Definicija sredstev logistike je nujno potreben pogoj za uporabo Val IT v logistiki.
3. POMEN INVESTICIJ V LOGISTIKI
Izsek smiselno spremenjenega in dopolnjenega uvodnega dela Val IT prikazuje v tabela 1. V nadaljevanju smo pojem „Val IT“ spremenili v „Val Log“
povsod tam, kjer govorimo o investicijah v logistiko.
Tabela 1: Izsek uvodnega dela Val IT prilagojenega logistiki
Predpogoj za določanje poslovne koristi investicije v logistiki je, da pri odgovornih za poslovne investicije (to je poslovodstvo) dosežemo, da le ti razumejo, na kakšen način logistika prispeva k doseganju zastavljenih poslovnih ciljev. Na vseh nivojih upravljanja podjetja in vsem nivojem upravljanja
posamezne investicije mora biti jasno, na kakšen način in v kolikšni meri lahko investicije v logistiko
omogočijo realizacijo posameznih poslovnih ciljev podjetja.
Do sedaj je manjkal strukturiran pristop, orodje ali ogrodje, namenjeno vodstvenemu kadru ali vodjem posameznih poslovnih investicij, ki bi bilo dovolj splošno, strukturirano in bi temeljilo na preizkušenih vzorcih upravljanja tako, da bi investicije v logistiko upoštevalo kot sestavni del celotne poslovne
investicije. Z Val Log smo dobili želeno ogrodje za upravljanje investicij v logistiko.
96
Borut Jereb, Tina Cvahte, Bojan Rosi
Pogled na logistiko se skozi čas spreminja in še do nedavnega smo ocenjevali kakovost logistike v
luči dejavnikov, ki kažejo na njeno uspešnost pri podpori izvajanju poslovnih procesov – nič več in nič
manj. Ker danes, skupaj z dopolnjeno optiko ocenjevanja uspešnosti poslovanja, na logistiko gledamo
tudi skozi prizmo uspešnosti investicij v logistiki, ne gre več samo za implementacijo logističnih rešitev.
Vedno bolj se zavedamo, da gre za implementacijo nekaterih poslovnih sprememb, ki jih omogoča investicija v
logistiko. Investicija v logistiko postane del, ki je potreben za doseganje poslovnih rezultatov. V okviru
ocenjevanja uspešnosti poslovne investicije, začenjamo ocenjevati uspešnost investicije v logistiko. S tem
se je osredotočenost zanimanja (v svetu logistike) dodatno razširila na spremljanje uspešnosti investicij
v logistiko. Osrednji pojem v logistiki postane nova vrednost, ki jo pridobimo z investicijo v logistiko.
Sprašujemo se o koristih, ki jo takšna investicija doprinese kot nova poslovna vrednost podjetja. Pri tem
ne pozabimo, da gre pri investicijah v logistiki tako za vzdrževanje kakor tudi za povečanje ali
spremembo poslovanja.
Zaradi ocenjevanja investicij v logistiki smo se začeli zavedati, da so tudi tveganja v logistiki bistveno kompleksnejša in pomembnejša, kot smo jih bili vajeni videti in sprejemati v preteklosti. Po eni
strani gre za evolucijo, prek katere spoznavamo in priznavamo nove elemente vpliva, ki jih ima logistika na samo poslovanje; po drugi strani pa gre za dejstvo, da logistika s časom enostavno predstavlja
večji in pomembnejši delež poslovanja in s tem se veča tudi utež vpliva same logistike na poslovanje.
Nadaljnja posledica se kaže tudi v zahtevi po spremembi upravljavskih praks – tudi upravljavskih
praks v logistiki. Prakse, ki so bile še do včeraj aktualne, postajajo premalo kompleksne in nezadostne.
Še včeraj namreč nismo investicijam v logistiki namenjali tolikšne pozornosti, kot jo zahteva današnji
čas. Videti je, kot da postaja proučevanje uspešnosti investicij v logistiko osrednja tema, s katero se
ukvarjajo ali se bodo ukvarjali vodje logistike v podjetjih. Pri tem gre tako za javna kot za zasebna
podjetja. Pri obeh je razlika samo v tem, da je ocenjevanje uspešnosti investicij v logistiko v javnem
sektorju težje, saj gre pri javnih organizacijah za poudarjeno večplastnost ocenjevanja, kar prispeva k
povečani kompleksnosti ocenjevanja.
Prirejeno po [1]
Menimo, da je tekst v tabeli bistvenega pomena za razumevanje pomena investicij v logistiki. Govori o odnosu med „poslovnimi“ investicijami in investicijami v „logistiko“ in zaključuje, da gre v končni fazi vedno za „poslovne“ investicije,
ki so v domeni poslovodstva. Zaključuje z ugotovitvijo, da gre pri investicijah za
kompleksen pristop, ki zahteva nova znanja in spremenjen odnos do tovrstnih
investicij. Čeprav je bilo prvotno besedilo namenjeno investicijam v IT, je besedilo
prav tako aktualno tudi za logistiko.
Sledi tekst, ki govori o vlogi vodstva v podjetjih ter smiselnosti in potrebi po
smernicah za upravljanje investicij v logistiko. Tekst je v tabeli 2.
Tabela 2: Izsek dela Val IT, ki govori o potrebi po izdelavi smernic
za upravljanje investicij v logistiko
Investicije v poslovne rešitve, ki so podprte z logistiko ali predvsem z logistiko, se lahko mnogokratno povrnejo, vendar samo ob zagotavljanju izvajanja ustreznih aktivnosti nadzora in upravljanja in
ob popolni podpori in vključenosti vodstva podjetij na vseh ravneh vodenja. Vodstva v preteklosti niso
imela dobrega pregleda nad vlaganji v logistiko. Praksa poročanja in vrednotenja vlaganj v logistiko je
bila pomanjkljiva. Takšna slaba praksa sicer še danes prevladuje, vendar se z vrednotenjem uspešnosti
investicij v logistiko praksa sama po sebi spreminja. Uspešnost investicij, mednje uvrščamo tudi investicije v logistiko, namreč vodstva dobro razumejo in želijo razpolagati s poročili o njihovi uspešnosti.
Zaradi pomanjkanja predstave o tem, kaj so IT investicije, in zaradi problemov, ki nastanejo ob
vrednotenju uspešnosti IT investicij, so pri IT Governance Institute raziskovali možnosti za izboljšanje
obstoječega stanja. Dela so se lotili s pomočjo strokovnjakov iz poslovne in IT sfere. Nastala je tako
Val it v logistiki
97
imenovana Val IT iniciativa. Cilj je bil, da bi s to iniciativo vodstvom podjetij zagotovili različne
smernice, ki so povezane z IT investicijami. Usmeritve so pripravili tako, da je mogoče zagotavljati večjo
optimalnost IT investicij v okviru poslovnih rešitev ob znanih in sprejemljivih tveganjih. [7] Mi te
smernice smiselno uporabljamo pri investicijah v logistiko (ta stavek je dodatek k originalnemu tekstu).
Val Log je ogrodje z medsebojno komplementarnimi in dopolnjujočimi procesi ter drugimi navodili za
upravljanje investicij v logistiko, ki so prilagojena vodstvu upravljavske piramide. Procesi in navodila
so pisani v jeziku vodstva na način, ki ga vodilni razumejo in uporabljajo. Ob tem so razpoznavne
posamezne vloge članov vodstva ob tovrstnih investicijah.
Prirejeno po [1]
V zgornjem tekstu bi lahko bila v praksi sporna trditev „Vodstva v preteklosti
niso imela dobrega pregleda nad vlaganji v logistiko“. Predvsem bi lahko bila
sporna za večja specializirana logistična podjetja. Vendar se moramo zavedati, da
imamo z logistiko opraviti v vseh podjetjih, ki skupaj daleč prekašajo število specializiranih logističnih podjetij. Iz prakse lahko ugotovimo, da je temu res tako,
čeprav v tem prispevku nimamo objektivnega empiričnega dokaza, da je temu res
tako. V bodoče bo potrebno temeljiteje raziskati stanje na področju stanja glede pozicije ali vloge logistike v hierarhiji različnih podjetij.
V tabeli 3 je izsek iz dela, ki bolj natančno opisuje kaj lahko od Val Log pričakujemo in kaj ne.
Tabela 3: Natančnejši opis poslanstva Val Log in razlika s SCOR
Val Log nam koristi, ko se osredotočamo na investicije in se sprašujemo:
a) Delamo prav? So investicije pravilne? Pri tem gre za strateška vprašanja, med katerimi so naslednja
vprašanja povezana z investicijo:
―
Z odločitvijo o izbrani investiciji še podpiramo začrtano poslovno in vizijo logistike?
―
Smo še konsistentni v principih naše poslovnosti?
―
Prispevamo k strateškim ciljem podjetja?
―
Zagotavljamo optimalno in/ali pričakovano povečanje poslovne koristi, upoštevajoč
sprejemljiv vložek ob sprejemljivem nivoju tveganja?
b) Kolikšne in kakšne so dejanske koristi od investicije? Kolikšne in kakšne so glede na pričakovane?
Gre za vprašanje poslovne koristi, v okviru katere se sprašujemo:
―
Je vsem, ki bi jim moralo biti, razumljivo, kaj pričakujemo od investicije? Je povsem jasno, kaj
z investicijo želimo pridobiti?
―
Je vsem, ki bi jim moralo biti, razumljivo, kaj moramo storiti, kaj in koliko moramo vložiti v
realizacijo investicije v logistiko, da bi pridobili predvidene koristi?
―
Je metrika ocenjevanja uspešnosti investicije v logistiko relevantna?
―
Je proces za dosego zastavljenih poslovnih koristi dovolj dobro zastavljen?
Po drugi strani se SCOR (v originalu je COBIT) osredotoča na izvajanje logističnih procesov, ob
katerih se sprašujemo:
― Delamo pravilno?
― Izvajamo logistične procese dovolj dobro?
Z zgornjimi vprašanji je prikazana osredotočenost obeh ogrodij: Val Log in SCOR. Razvidno je, da Val
Log predstavlja nadgradnjo SCOR z vidika poslovne in finančne perspektive. Tako oba, Val Log in
SCOR, združujeta najobsežnejši sistem spoznanj in dobrih praks, ki so nam v logistiki trenutno na voljo.
Prirejeno po [1]
98
Borut Jereb, Tina Cvahte, Bojan Rosi
Pri tekstu v tabeli 3 smo si upali zamenjati besedo Cobit z besedo SCOR. Morda je ta poteza v tem trenutku preveč hrabra in lahko pričakujemo burne odzive.
Postavljalo se je vprašanje kaj, če sploh kaj, omeniti kot tisti drugi komplementarni
okvir, standard, ali kakšen drug skupek vodil, spremenjenemu Val IT. Odločili
smo se, da je bolje izbrati primer, kar je zagotovo lahko SCOR, kot govoriti o nekem imaginarnem dokumentu. Študij splošno sprejetih dokumentov s smernicami
za upravljanje logistike, ki so komplementarni Val Log, ostaja predmet bodočih
raziskav.
V tabeli 4 je kratek pregled vsebine Val Log.
Tabela 4: Vsebina Val Log
Pri uporabi Val Log se srečujemo z/s:
― Osnovnimi pojmi, kot so: poslovna korist, projekt, program, portfelj.
― Principi, ki so značilni: tako za investicije, ki se nanašajo na vire logistike, kakor za prakse
doseganja (pričakovanih) poslovnih koristi.
― Področji, v okviru katerih s posameznimi Val Log procesi upravljamo poslovne koristi,
logistični portfelj in investicije v logistiko.
― Procesi, ki jih definira Val Log.
Smernicami za upravljanje (kdo, kaj, kdaj, kje, kako, zakaj, ipd.) za vsak Val Log proces posebej.
Prirejeno po [1]
Osnovni pojmi
V tabeli 5 so predstavljeni osnovni pojmi, ki jih uporablja Val Log. Gre za
osnovni slovar pomenov bistvenih pojmov, ki jih uporablja Val Log.
Tabela 5: Definicije osnovnih pojmov
Vrednost ali poslovna korist je osrednji pojem Val Log. Zato je smiselno še enkrat poudariti, da je
koncept pojma „vrednost“ kompleksen – je vsebinsko odvisen in seveda dinamično spreminjajoč skozi
čas. Poslovna korist se spreminja tudi glede na različne perspektive opazovanja in glede na trenutno
percepcijo opazovalca. Narava vrednosti ali poslovne koristi se spreminja glede na posamezno podjetje
podobnega tipa in seveda še toliko bolj glede na različne tipe podjetij. Zagotovo so poslovne koristi in
vrednostni kriteriji v organizacijah javnega sektorja drugačni od profitno naravnanih podjetij. Zato
moramo določiti metriko, s katero merimo posamezne poslovne koristi. Takšno metriko je seveda potrebno tudi neprestano dopolnjevati in po potrebi spreminjati skladno s spremembami ciljev in vrednostmi
posameznih podjetij. Metrike Val Log ne podaja in jo je treba izdelati v vsakem posameznem okolju
posebej. Takšen pristop je samoumeven ljudem, ki izhajajo iz poslovnega okolja, in manj ljudem, ki
izhajajo iz okolja logistike.
Projekt je mišljen kot skupek aktivnosti, ki je usmerjen k izvedbi nekega vnaprej opredeljenega
izdelka ali storitve. Projekt je potreben, vendar ne zadosten člen v mreži ostalih projektov, s katerimi
želimo doseči zastavljene poslovne cilje v okviru dogovorjene višine porabe sredstev in v okviru
dogovorjenih časovnih okvirjev.
Program predstavlja mrežo medsebojno odvisnih projektov, ki so potrebni in zadostni za uresničitev nekega poslovnega cilja. Takšni projekti lahko vsebujejo tudi spremembo poslovanja, kakšnega
poslovnega procesa, načina dela posameznikov, spremembo organizacijske strukture in kompetenc
posameznikov, lahko omogočajo uporabo novih tehnologij in podobno. Investicijski program je tista
osnovna enota Val Log, ki obravnava investicijo v logistiko.
Val it v logistiki
99
Portfelj predstavlja skupino objektov „skupnega interesa“, ki jih upravljamo s ciljem optimiziranja
poslovne koristi. Ti objekti so investicijski programi, projekti, servisi logistike in siceršnje logistično
premoženje in sredstva logistike. Pri tem je portfelj investicij ključen pojem, s katerim se ukvarja Val
Log.
Prirejeno po [1]
Med zgornjimi definicijami je morda zanimivo dejstvo, da definicija projekta
ne omenja kakovosti izdelkov in storitev. Vsebuje pa časovno in finančno dimenzijo. Morda bi bilo smiselno dodati dimenzijo „pričakovane kakovosti“.
Val Log vsebuje splošne smernice in procese, ki se izvajajo v skladu s temi
smernicami, kar je v nadaljevanju definirano kot ključne upravljavske prakse. Relacije med principi, procesi in upravljavskimi praksami so navedeni v tabeli 6.
Tabela 6: Relacije med principi, procesi in upravljavskimi praksami Val Log
Val Log podpira cilje podjetja, tako, da ustvarja optimalne poslovne koristi iz investicij v logistiko v
okviru dostopne cene s sprejemljivo stopnjo tveganja in se ravna po sklopu načel, ki se uporabljajo v
procesih vodenja vrednosti, ki so omogočeni s ključnimi praksami upravljanja in merjeni z učinkovitostjo
doseganja ciljev glede na uporabljene metrike.
Prirejeno po [1]
Principi
Temeljni principi, na katerih temelji Val Log, so navedeni v tabeli 7.
Tabela 7: Temeljni principi Val Log
―
―
―
―
―
―
Investicije v logistiko moramo upravljati kot portfelj investicij.
Investicije v logistiko morajo upoštevati celoten spekter aktivnosti, potrebnih za doseganje poslovne koristi. Ne gre samo za upoštevanje aktivnosti iz spektra, ki ga definirajo logistični procesi,
temveč gre za upoštevanje spektra vseh aktivnosti, ki jih izvajamo pri poslovnih procesih, v okviru
katerih je potrebna logistična podpora.
Investicije v logistiko je potrebno upravljati skozi njihov celoten življenjski cikel (v okviru siceršnje
poslovne investicije).
Za doseganje želenih poslovnih koristi, je potrebno sprejeti dejstvo, da obstaja veliko različnih vrst
investicij, ki jih je potrebno različno upravljati, pregledovati in ocenjevati – vsako vrsto posebej na
svoj način.
Za doseganje želenih poslovnih koristi moramo definirati in stalno pregledovati ter ocenjevati ključne metrike tako, da se lahko hitro odzovemo na morebitne nepravilnosti ali siceršnje spremembe
v načrtu.
Za doseganje želenih poslovnih koristi moramo vključiti vse sodelujoče pri investiciji tako, da so
določene njihove odgovornosti, da so zagotovljeni pogoji za uspešno dokončanje investicije in za
doseganje poslovnih dobičkov.
Za doseganje želenih poslovnih koristi moramo ciklično izvajati pregledovanje, ocenjevanje,
vrednotenje rezultatov ocenjevanja in izboljševanje posameznih segmentov investicije.
Prirejeno po [1]
100
Borut Jereb, Tina Cvahte, Bojan Rosi
Področja in procesi
Val Log definira procese, ki jih izvajajo vsi sodelujoči v procesih investiranja.
Ti procesi so združeni v tri področja, ki jih prikazuje tabela 8. Podrobne opise
posameznih področij prikazujejo tabele 9, 10 in 11.
Tabela 8: Tri področja procesov Val Log
Procesi upravljanja vrednosti (z označbo VG).
Procesi upravljanja portfelja (z označbo PM).
Procesi upravljanja investicij (z označbo IM).
Prirejeno po [1]
Tabela 9: Področje upravljanja vrednosti
Cilj upravljanja vrednosti ali poslovne koristi pomeni zagotavljanje, da so upravljavske prakse sestavni del poslovanja podjetja. S tem je mogoče zagotoviti optimiziranje investicij v logistiko skozi njihov celoten življenjski cikel v okviru siceršnjega življenjskega cikla poslovne investicije. Če vodstvo podjetja želi delovati v smislu nadzorovanja poslovne koristi, mora izvajati procese od VG1 do VG6:
―
―
―
―
―
―
VG1 – Vzpostavitev načina vodenja, ki zagotavlja informiranost in strinjanje z investicijo.
VG2 – Definicija Val Log ogrodja za upravljanje in implementacijo Val Log procesov.
VG3 – Definiranje lastnosti različnih portfeljev.
VG4 – Integracija in prilagoditev upravljanja poslovnih koristi s finančnimi plani podjetja.
VG5 – Vzpostavitev učinkovitega nadzora upravljanja.
VG6 – Stalno izboljševanje praks upravljanja poslovnih koristi.
Prirejeno po [1]
Tabela 10: Področje upravljanja portfelja
Cilji, ki jih želimo doseči s procesi področja upravljanja portfelja, so usmerjeni v zagotavljanje stanja, v katerem je celoten portfelj programov, projektov, servisov in premoženja usklajen z investicijami
v logistiko in z ostalimi poslovnimi investicijami ter kot tako prispevajo k doseganju želenih poslovnih
koristi z izvajanjem procesov PM1 do PM6.
―
PM1 – Vzpostavitev poslovne strategije in ciljnih investicij
―
PM2 – Iskanje možnosti za financiranje in določanje virov financiranja
―
PM3 – Upravljanje iskanja človeških virov, potrebnih pri investiciji
Prirejeno po [1]
Val it v logistiki
101
Tabela 11: Področje upravljanja investicij
Upravljanje investicij v logistiki zagotavlja, da posamezni investicijski programi v logistiki podjetja dajejo optimalne rezultate v okviru sprejemljivih vložkov in z znanimi in sprejemljivimi riziki. Te
zahteve dosegamo s procesi IM1 do IM10.
―
IM1 – Razvoj in ocenjevanje koncepta začetnega poslovnega primera
―
IM2 – Razumevanje drugega mogočega programa in različnih opcij implementacije
―
IM3 – Razvoj plana za program
―
IM4 – Razvoj načrta stroškov in koristi skozi celoten življenjski cikel
―
IM5 – Razvoj podrobnega poslovnega primera drugega mogočega programa
―
IM6 – Sprožitev in upravljanje programa
―
IM7 – Posodobitev operativnega portfelja logistike
―
IM8 – Posodobitev poslovnega primera
―
IM9 – Nadzorovanje in poročanje o stanju programa
―
IM10 – Umik in ukinitev programa
Prirejeno po [1]
Čeprav podrobnejši opis procesov in področij presega okvire tega prispevka,
naj povemo vsaj to, da so procesi iz tabel 9, 10 in 11 v Val Log opisani s ključnimi
upravljavskimi praksami. Za vsak proces so predvideni vhodi in izhodi iz procesa.
Vhodi in izhodi v naravi predstavljajo posamezne informacije (dokumente), ki krožijo med procesi Val Log in med procesi Val Log in med procesi komplementarnih
ogrodij, kot je na primer SCOR. Za vsak proces so predvideni cilji in metrike za
ugotavljanja uspešnosti doseganja ciljev. Poleg tega je podana tabela odgovornosti
za izvajanje posameznih aktivnosti procesa. Na koncu opisovanja procesov iz vsakega izmed treh področij, pa je dodan še zrelostni model za ocenjevanje posameznega področja. Primer vhodov in izhodov procesa, tabele odgovornosti ter tabele
ciljev in metrike malo širše predstavlja sledeče podpoglavje „Smernice za upravljanje“.
Menimo, ponovno intuitivno, da so procesi takšni in tako domišljeni, da povsem ustrezajo izzivom pri upravljanju investicij v logistiki. V bistvu gre za
„splošen“ poslovni pogled na problematiko investicij, ki je oplemeniten z dejstvi,
ki jih narekujejo investicije v logistične (ali poslovne) procese, ki so podporni
ostalim poslovnim procesom v podjetju. Ker gre pri Val IT za prilagoditev splošnega poslovnega pristopa specifičnosti IT in ker si IT in logistika delita toliko
skupnega, je mogoče uspešen pristop uporabljen v IT uporabiti tudi v logistiki.
Na sliki 2 so prikazana področja s skupinami procesov in njihovimi medsebojnimi relacijami. Skupine, ki so horizontalno nad drugimi, se načeloma izvajajo
pred tistimi, ki so pod njimi. Skupine, ki so na isti horizontalni osi, se načeloma
izvajajo vzporedno.
102
Borut Jereb, Tina Cvahte, Bojan Rosi
Slika 2: Splošni opisi skupkov procesov in njihove medsebojne relacije
Vir: Povzeto po [1]
Smernice za upravljanje
Smernice za vodstveni kader podjetja, ki jih podaja Val Log, so v pomoč pri
upravljanju investicijskih procesov. Navodila podajajo odgovore na tipična vprašanja vodstvenega kadra in so del tabele 12.
Tabela 12: Tipična vprašanja vodstvenih delavcev, na katere odgovarja Val Log
―
―
Kakšna je medsebojna odvisnost procesov in aktivnosti upravljanja poslovne koristi? Kaj so
vhodi in izhodi procesov?
Katere so ključne aktivnosti, ki jih je potrebno v posameznem primeru upoštevati in ali jih je
potrebno izboljšati? Kako in kaj meriti?
Val it v logistiki
―
103
Katere vloge in odgovornosti morajo biti definirane za uspešno izvajanje upravljanja
poslovne koristi?
Kako meriti in primerjati različno upravljanje poslovnih koristi?
Kateri in kakšni so indikatorji dobrega dela?
―
―
Prirejeno po [1]
Val Log podaja smernice na nivoju področja (višji in bolj splošen nivo) in na
nivoju procesa (nižji in podrobnejši nivo). Slika 3 prikazuje smernice za vsa tri
področja.
Slika 3: Smernice za upravljanja investicij na nivoju področij (višji nivo)
Vir: [1]
104
Borut Jereb, Tina Cvahte, Bojan Rosi
Slika 4 pa tabelo splošnih, nerazčlenjenih odgovornosti na nivoju področij.
Obe sliki originalno govorita o IT in ju je potrebno smiselno prevesti za področje
logistike.
Slika 4: Splošna tabela odgovornosti na nivoju področij (višji nivo)
Vir: [1]
Val it v logistiki
105
Val Log podaja podrobna navodila za področje IT tudi na nivoju procesa. Slika
5 prikazuje vhode in izhode za proces VG3 – Definiranje lastnosti različnih
portfeljev.
Slika 5: Vhodi in izhodi procesa VG3
Vir:[1]
Podrobna tabelo odgovornosti za isti proces – proces VG3, prikazuje slika 6. V
dolgoletni praksi se je izkazalo, da ravno uporaba tabele odgovornosti omogoča
preseganje mnogih konfliktov pri upravljanju investicij in omogoča bistveno lažje
vodenje projektov.
Slika 6: Podrobna tabela odgovornosti procesa VG3
Vir: [1]
106
Borut Jereb, Tina Cvahte, Bojan Rosi
Navsezadnje je potrebno definirati še cilje in metrike za vsak proces in
aktivnosti, kar prikazujeta sliki 7 in 8.
Slika 7: Cilji, ki jih zasledujemo v okviru procesa VG3
Vir: [1]
Zaradi preglednosti Val IT zraven ponovi še cilje in metrike področja, kar je
dobro, da pri delu ne izgubimo širšega pogleda. Tudi v tem primeru je potrebno
tekst ustrezno prilagoditi Val Log.
Val it v logistiki
107
Slika 8: Metrike, ki jih uporabljamo v okviru procesa VG3
Vir: [1]
Smernice za upravljanje so najpomembnejše orodje, ki nam pri realnih
primerih pomaga pri investicijah. So kuharski recept, ki ga upoštevamo – vedno
znova, vendar vsakič malce drugače. Kot vsak kuharski recept, ga uporabljamo kot
kontrolni seznam, ki ga na osnovi podanih principov in lastnih izkušenj priredimo
in uporabimo skladno s specifičnostjo okolja. Posebej bi radi poudarili velik pomen
tabel odgovornosti, ki so v praksi neprecenljive vrednosti in jih v splošnem okvirji,
smernice ali standardi po navadi ne podajajo.
4. DISKUSIJA
Sredi leta 2008 smo dobili na razpolago v uporabo drugo verzijo Val IT, ki je
dopolnila in z dodatnimi razlagami še približala zamisel o pomenu upravljanja IT
investicij vsem odgovornim za IT investicije v podjetju – tudi vodjem oddelkov. Ob
predpostavki, da lahko na področju investicij uporabimo za logistiko enake splošne smernice in pristope, kot jih uporabljamo za IT, smo z Val Log dobili dober ok-
108
Borut Jereb, Tina Cvahte, Bojan Rosi
vir za upravljanje. Podobnega na področju logistike do sedaj ni bilo, je pa zelo dobrodošel. Vsebuje zrelostni model, ki ga je mogoče uporabiti na višjem ali nižjem
nivoju. Portfelj investicij je „svet“, katerega upoštevamo in vsebuje logistične servise, premoženje in logistične vire – torej je zasnovan na holističnem pristopu pri
upravljanju investicij.
V splošnem je Val Log precej kratek dokument, ki vsebuje relativno malo procesov – samo 22. Morda je ravno strnjenost in jedrnatost njegova odlika. Na vsak
način pa prinaša nov pogled v logistiko in daje vodjem podjetij ter ostalim poslovnim vodjem v podjetjih, vpogled v investicije v logistiko.
Za investicije v logistiko smo do sedaj uporabljali splošne smernice, pristope,
metodologije in okvirje za investicije. Res velja, da za vse investicije veljajo splošna
načela, pa vendar imajo posamezna področja svoje značilnosti, ki se jih splača upoštevati. Tudi logistika je eno takšnih, ki ima svoje specifičnosti, ki jih je potrebno
zaznati, poznati in razumeti, da jih lahko upravljamo. Ker v splošnem ne moremo
pričakovati dovolj podrobnega poznavanja logistike s strani vodstva podjetja,
imamo v logistiki opraviti s problemi, ki so povezani z razumevanjem in pravilno
umeščenostjo logistike med ostale procese. Val IT ponuja premostitev nerazumevanja med logistiki in vodstvom podjetja pri investicijah v logistiko, čemur smo na
žalost vse prevečkrat priča.
Predlog za uporabo Val Log je nov in ne poznamo primera, kjer bi bil v praksi
uporabljen. V logistiki kot „servisni“ dejavnosti v podjetju se vsi najprej sprašujemo, ali počnemo stvari pravilno, vendar kmalu presežemo to stanje in se začnemo
spraševati o koristih, ki jih prinaša naše delo. To pomeni, da začenja poslovni del
podjetja želeti upravljati z logistiko in ne govorimo več o upravljanju logistike s
strani logistikov. Tako zagotovimo direktno povezavo med tem, kar se dogaja na
področju logistike, in med tem, kar se dogaja na poslovnem področju. S tem presežemo predsodek, da logistični projekti stanejo, poslovni projekti pa prinašajo. Menimo, da je Val Log najobetavnejša metodologija med ostalimi splošnimi, na področju investicij v logistiki. Njena prednost je tudi v tem, da je komplementarna SCOR
in tako dojemljiva za ljudi s področja logistike, po drugi strani pa v poslovnem
jeziku govori o investicijah v logistiko tako, da logistiko predstavi v novi perspektivi. Ta prikazuje uspešnost poslovne investicije, v okviru katere obstaja tudi investicija v logistiko. Takšen pogled sploh ni nov, že velikokrat je preizkušen v praksi,
a na področju logistike je tokrat uporabljen na sistematičen način in kot tak nov.
VIRI IN LITERATURA
[1] IT Governance Institute. Enterprise Value: Governance of IT Investments, The Val
IT Framework 2.0, ZDA, 2008.
[2] IT Governance Institute: Enterprise value, Governance of IT Investments, The ING
Case Study, ZDA, 2006.
[3] IT Governance Institute: Enterprise value, Governance of IT Investments, Getting
Started With value Management, ZDA, 2008.
Val it v logistiki
109
[4] IT Governance Institute: Enterprise value, Governance of IT Investments, The Val IT
Framework 2.0 Extract, ZDA, 2008.
[5] JEREB, Borut, CVAHTE, Tina, ROSI, Bojan: Prepoznavanje in analiza tveganj v
oskrbovalnih verigah. Projektna mreža Slovenije, dec. 2011, letn. 14, št. 3, str. 4-12.
[6] JEREB, Borut: Računalništvo in informatika v logistiki VS, Fakulteta za logistiko,
Celje, 2007.
[7] Logistika. URL: http://sl.wikipedia.org/wiki/Logistika, najdeno februar 2012.
Economics & Economy, Vol. 1, No. 2 (December, 2013), 111-130
SPECIFIČNOSTI I MOGUĆNOSTI RAZVOJA NAUTIČKOG TURIZMA
U CRNOJ GORI NA PRIMJERU „MC MARINE BUDVA“
SPECIFICS AND DEVELOPMENT OF NAUTICAL TOURISM
IN MONTENEGRO FOR EXAMPLE "MC MARINE BUDVA"
Milica Delibašić1
JEL Classification: L83, O10;
Review
Primljeno / Received: Aprile 11, 2013
Prihvaćeno / Accepted: July 30, 2013
Sažetak
U ovom radu se istražuju specifičnosti nautičkog turizma kao oblika selektivnog turizma i mogućnosti njegovog razvoja u Crnoj Gori, na primjeru „MC marine Budva“. Predmet istraživanja se sastoji u
prikazivanju osnovnih teorijskih definicija, pojmova i kategorija nautičkog turizma uopšte i luka nautičkog turizma posebno iobjašnjenju upravljanja lukom nautičkog turizmas osvrtom na „MC Marinu
Budva”. Polazi se od osnovne hipoteze da se specifičnosti nautičkog turizma u odnosu na druge vidove selektivnog turizma moraju uvažavati prilikom njegovog razvijanja, kao idvije pomoćne hipoteze
da je dosadašnji razvoj nautičkog turizma imao je niz pozitivnih i negativnih efekata po luku Budva i
njenu turističku destinaciju u cjelini, i da se upotrebom novog razvojnog koncepta mogu maksimizirati ekonomski razvojni efekti, uz uvažavanje koncepta održivog razvoja.
Ključne riječi: nautički turizam, marina, Budva, “MC marina Budva”.
Abstract
In this paper we explore the specificities of nautical tourism as a form of selective tourism and its
development opportunities in Montenegro, in the case of "MC Marina Budva". The subject of the
research consists in presenting the basic theoretical definitions, terms, and categories of nautical tourism in general and in particular port of nautical tourism, and explanation the management of nautical tourism port with emphasis on the "MC Marina Budva". It starts from the basic hypothesis that
the specificity of nautical tourism in comparison to other forms of selective tourism must respect
during its development, as well as two auxiliary hypothesis that the current development of nautical
tourism has had a series of positive and negative effects on the port of Budva and its tourist destination in the whole and that the use of a new development concept can maximize the economic development benefits, with respect of sustainable development.
Key words: nautical tourism, marina, Budva, “MC marina Budva”.
1. UVOD
Turizam kao oblik organizovanog godišnjeg odmora sve intenzivnije mijenja
svoj klasični oblik odmora i razvija nove sadržaje ponude, koji u skladu s izraže1
Internacionalni Univerzitet Travnik, Ekonomski fakultet.
112
Milica Delibašić
nom tražnjom teže da zadovolje mnoge ljudske motive, koji zamjenjuju klasični odmor. Potreba za avanturizmom, doživljajem prirode, upoznavanjem nečega novog,
novim oblicima odmora i razonode i sl. postaju dominantni turistički motivi i sadržaji. Oni savremenom turizmu daju multidisciplinaran karakter. U skladu s tim
razvijaju se i nove turističke vrste, koje postaju sve značajnije u strukturi turističkog prometa.
Nautički turizam je novi privredni fenomen, koji je u protekloj deceniji dobio
značajno mjesto i u crnogorskom turizmu i privredi. Smatra se da se on nalazi u
početnoj razvojnoj fazi, da se visoki rezultati od njega tek očekuju u budućnosti i
da za privredu Crnu Gore predstavlja nedovoljno iskorišćenu razvojnu šansu. Dostigao masovne razmjere u svijetu, posebno u Evropi i SAD. U raznim pomorskim
zemljama svijeta trenutno je razmješteno i plovi oko 150 miliona plovila nautičkog
turizma. Tu spadaju: jahte, jedrilice, motorni čamci. Preko 500 miliona ljudi je aktivno uključeno u nautički turizam zbog rekreacije. Razvoj nautičkog turizma je doprinio profilisanju novih subdjelatnosti i novih kadrovskih profila. Klasične luke
počele su mijenjati svoj profil i namjenu, industrija plovnih sredstava dijelom se
usmjerila i specijalizovala na male brodove namijenjene rekreaciji, razonodi, krstarenju, trans-okeanskim regatama i slično, a pojavile su se i nove djelatnosti.
Zbog svega navedenog je veoma bitno pitanje upravljanja lukom nautičkog
turizma. Ono podrazumijeva: a) maksimalno korišćenje kapaciteta za vezove u već
postojećim lučicama i marinama, b) izgradnju kvalitetne infrastrukture za nautičare u marinama i c) proširenje postojećih luka nautičkog turizma i povećanje njihovog broja, uz neizbježna pitanja zaštite životne sredine.
2. TEORIJSKI PRISTUP
Postoje brojna shvatanja o sadržaju nautičkog turizma i raznolikost definicija u
našoj i stranoj literaturi. Zajedničko im je da je on multifunkcionalna turistička djelatnost s veoma izraženom pomorskom komponentom, tj. da on predstavlja skup
aktivnosti i odnosa koji su uzrokovani boravkom nautičara u lukama ili izvan njih,
kao i korišćenje plovnih i drugih objekata vezanih za nautičku turističku djelatnost
radi rekreacije, sporta i razonode (jedrenje, veslanje, ronjenje, krstarenje, rafting,
surfovanje, robinzonski, boravišni, izletnički turizam i dr. (Luković i Gržetić 2007,
s. 30). Nautički turizam je selektivna turistička vrsta2. Prisutan je na moru, rijekama, jezerima i kanalima. Postao je privredno značajna turistička djelatnost, koju je
Dowling nazvao nautička turistička industrija. U literaturi se ističe da još uvijek
postoje mnoge nejasnoće u pogledu definisanja, obuhvata, razvrstavanja i profilacije nautičkog turizma. Sve države u svijetu razvijaju nautički turizam zavisno od
svojih prirodnih mogućnosti i resursa, kao i u skladu s razvojem svoje privrede u
2 Pojavila se u Europi u drugoj polovini 20. vijeka. On se u svijetu i Evropi, kao i u susjednim pomorskim državama, prvenstveno Italiji i Hrvatskoj, razvija po visokim stopama, i to od prvih pojava
organizovanog nautičkog turizma pa do danas. Region Mediterana iz godine u godinu bilježi rast
broja nautičara i plovila u nautičkom turizmu.
Specifičnosti i mogućnosti razvoja nautičkog turizma u Crnoj Gori
na primjeru „MC marine Budva“
113
cjelini. Prilikom određivanja strategijskog plana i projekcije budućeg razvoja u
turizmu, počinje se istim pitanjima, kao i pri uopštenom pristupu (Hall 2000, p. 75):
Gdje smo sada? Odgovor podrazumijeva detaljne analiza i monitoring; Gdje želimo da budemo? Odgovor podrazumijeva detaljan plan mjera i aktivnosti i Kako da
stignemo do željenog stanja? Odgovor podrazumijeva plan konkretnih akcija u
svakodnevnom praktičnom poslovanju.
Nautički turizam bi trebalo da ispunjava četiri osnovna kriterijuma selektivne
turističke vrste, i to (Ibid., s. 72): tržišnu prepoznatljivost, troškovnu poziciju u
strukturi troškova nautičara, dodatnu tražnju nautičara, koja se izdvaja iz klasičnog oblika turizma, a realizuje se kroz dodatnu ponudu nautičkog turizma i statistički obuhvat. Kao osnovne djelatnosti nautičkog turizma navode se sledeće usluge: iznajmljivanje prostora uz uređenu i djelimično ili potpuno zaštićenu obalu
(vez) za smještaj plovnih objekata i turista nautičara koji borave na njima, iznajmljivanje plovnih objekata za odmor i rekreaciju (charter, cruising i sl.), usluge skipera,
prihvat, čuvanje i održavanje plovnih objekata na vezu u moru i suhom vezu,
usluge snabdijevanja nautičara (vodom, gorivom, namirnicama, rezervnim djelovima, opremom i sl.), uređenje i priprema plovnih objekata, davanje različitih informacija nautičarima (vremenska prognoza, nautički vodiči i sl.), škole jedrenja, obuke za skipere i voditelje brodića i druge usluge za potrebe nautičkog turizma.
Smatra se (Luković 2007, s. 29) da razvrstavanje osnovnih vrsta nautičkog turizma, s obzirom na prevlađujući motiv koji ih oblikuje, omogućuje da se razlikuju
sledeći osnovni tipovi nautičkog turizma: mobilni, plovidbeni, kupališni, boravišni, sportski, zimi privezane brodice, izletnički, ribolovni, kulturni, zdravstveni i
ambijentalni. Isti autor navodi razne podjele nautičkog turizma (vidi šire u: Ibid., s.
30). Marine su dominantan oblik luka nautičkog turizma. U marine na Mediteranu,
koje su u razvoju ili malog geografskog značaja spadaju crnogorske marine (“Porto
Montenegro”, “MC marina Budva” i ostale). Njihovu resursnu osnovu čine prirodne ljepote i uslovi, hidrografski, geomorfološki, biogeografski i klimatski resursi,
flora i fauna, društveni resursi (kulturno-istorijski, etnosocijalni, umjetnički, manifestacioni i ambijentalni).
Osnova strategijskog planiranja sastoji se u donošenju dugoročnog i sveobuhvatnog plana, kojim se teži poboljšanju trenutne tržišne pozicije, ili u najmanju ruku
održavanju postojećeg nivoa. S obzirom da je turizam dinamičan fenomen, strategijskom planiranjem u turizmu se nastoji postići određeni razvoj. Ipak, zbog specifičnosti turizma, odnosno zbog različitosti destinacija, svaka od njih će različito
reagovati na razvoj u turizmu (Godfrey and Clarke, 2000, p. 38). Iz tog razloga,
strategijsko planiranje u turizmu predstavlja sveobuhvatan proces, kojim se moraju
uzeti u obzir karakteristike destinacije, među kojima se razlikuje: infrastrukturna
razvijenost, razvijenost aktivnih nosilaca turističke politike, prostorna udaljenost
destinacije, nivo turističke razvijenosti domicilnog stanovništva, razvijenost turističkog sistema i izvori turističke ponude. Prema mišljenju navedenih autora (Ibid., p.
49) proces strategijskog planiranja dalje u analizi mora uzeti u obzir sljedeće aspekte uticaja: priroda i mjera turističkog uticaja (zaposlenost, dohodak, ekonomski
114
Milica Delibašić
razvoj), sociokulturna razmjena (kvalitet života, osjećaj pripadnosti), odnosi sa prirodnom okolinom i faktori uticaja na promjene (socioekonomska struktura, pitanje
svojine, investicije, infrastruktura).
Tabela 1: Proces strategijskog planiranja u luci nautičkog turizma
Politike
Ð
Î
Ciljevi I
godine
Ð
Î
Ciljevi II
godine
Ð
Î
Plan Ð
Î
Akcije
Î
Maksimiziranje koristi od turizma u destinaciji uz
podsticanje održivog korišćenja lokalnih resursa
- Poboljšanje standarda servisa, koji se nudi turistima
- Podsticanje turista da posjete druga područja
- Produženje trajanje sezone
- Povećanje trening programa servisa usluga za 50 % u sledećem periodu
- Povećanje putovanja u druga područja za 20-30 % svih
putovanja u naredne tri godine
- Povećanje posjete turista van sezone za 10 % u naredne
dvije godine
Pregled raspoloživosti i šansi servisa usluga u ovoj oblasti
- Kontakt sa lokalnim preduzetnicima da dogovore vrijeme
sa trenerima servis usluga
- Kordinacija sjednica treninga servisa usluga sa posjetom 50
% lokalnih preduzetnika
Izvor: Godfrey, Clarke 2000, s. 113.
3. RAZVOJ NAUTIČKOG TURIZMA U CRNOJ GORI S OSVRTOM NA
POSLOVANJE „MC MARINA BUDVA“
Razvoj nautičkog turizma je nedovoljno zastupljen u crnogorskoj literaturi. To
bi trebalo da stimuliše sve veću naučnu i istraživačku aktivnost u ovoj oblasti. Jer,
razvoj nautičkog turizma može značajno unaprijediti konkurentsku sposobnost
Crne Gore kao destinacija nautičkog turizma na regionalnom i globalnom turističkom tržištu. U Crnoj Gori se očekuje da nautički turizam makar djelimično zamijeni nekadašnju uspješnu pomorsku djelatnost, koja je decenijama bila prioritetna u
razvojnom pogledu. Smatra se da su prirodni potencijali Crne Gore idelani za razvoj nautičkog turizma, koji prema ostvarenim prihodima svuda u svijetu predstavlja unosan oblik turizma. Mišljenja o korisnosti razvoja nautičkog turizma na ovim
prostorima ističu pozitivne efekte, od kojih su najvažniji prihod od lučkih taksi,
naknada i usluga, kao i prihod od potrošnje posjetilaca u destinaciji.
Crna Gora je dominantno receptivna zemlja u nautičkom turizmu. Ona je pozicionirala nautički turizam po uzoru na susjedne pomorske države Hrvatsku i Italiju, kao djelatnost od strategijskog interesa. Istraživanjem osnovnih resursa crno-
Specifičnosti i mogućnosti razvoja nautičkog turizma u Crnoj Gori
na primjeru „MC marine Budva“
115
gorskih marina (kadrovski potencijali, vrste i cijene osnovnih lučkih usluga, njihova promocija i distribucija, prirodne i druge karakteristike koje čine njihov nautički
imidž), ustanovili da postoje značajna kadrovska ograničenja, koje često uslovljava
sezonski karakter dolaska, privezivanja i čuvanja brodica. Dalje, informisanje bi
trebalo da bude na mnogo većem nivou. Na većini sajtova postoji veliki broj pozicija, ali one sadrže samo uopštene podatke u pogledu cijena, uslova i dr. Nedostaju
mnogi značajni podaci o frekfenciji dolazaka i odlazaka po vrsti brodica, državi
zastave (porijekla), vremenu boravka i dr. Najzad, neki cjenovnici su dati samo kao
zimovnici, što sugeriše da se radi samo o cijenama za vezove u toku zimskog perioda. „MC marina Budva“ raspolaže sa 600 vezova, od čega je 380 komercijalnih
vezova za plovila dužine 5 do 60 metara. Oni su podijeljeni u 17 sekcija, koji su
označeni abecednim redom. Sve sekcije imaju priključke za vodu i struju (prema:
interna dokumentacija „MC Marine Budva“). Najveća dubina je osam metara. Ona
je povećala broj vezova sa 120 (2006) na 380 (2011). U sklopu marine nalazi se obekat površine 131 m2 u kojem su smješteni carina, policija, prodavnica nautičke
opreme i službena kancelarija administracije). Kompletna površina marine je pod
video nadzorom i pokrivena je wireless sistemom za Internet dostup. „MC marina
Budva“ svojim klijentima, pored veza, obezbjeđuje i druge usluge: pranje, poliranje, spuštanje plovila u more, pilotaža (pomoć pri uplovljavanju), catering itd. Zato
je ona dobila u nezvaničnoj kategorizaciji marina četiri od pet sidara.
Luka „MC marina Budva“ je na prekretnici u svom poslovanju. Potrebno je da
inovira ponudu, u skladu sa promjenema na međunarodnom tržištu nautičkog
turizma. U tom smislu se definiše novi razvojni koncept upravljanja, koji bi mogao
obezbjediti dugoročno stabilan rast i održiv razvoj luke. Poslovni prihodi su izvor
poslovnog procesa. Uspješno upravljanje u njoj pretpostavlja da menadžment
organizuje preciznu evidenciju svih prihoda prema njihovim stvarnim izvorima,
odnosno prema vrstama izvršenih usluga. U tabeli 2 je prikazana struktura prihoda, koji su ostvareni od 2009-2012.
Tabela 2: Prosječna struktura poslovnih prihoda “MC marina Budva” 2009-2012.
Vrsta prihoda
Stalni vezovi
Dnevni vezovi
Mjesečni vezovi
Zakupi
Ostale usluge
UKUPNO
učešće u %
65
12
3
10
10
100
Izvor: sopstvena istraživanja na bazi podataka iz priloga br. 1
Osnovni rashodi u su vezani za održavanje lučkih postrojenja i lučke infrastrukture, za plate zaposlenima, bezbijednost, poslovanje recepcije, servisne radio-
116
Milica Delibašić
nice, troškovi opšte službe i računovodstva, čuvanje objekata i plovila, razne koncesije, poreze i doprinose, režijske troškove, amortizaciju imovine itd. Međutim,
navedena struktura prihoda pokazuje osnovne slabosti, koje se ogledaju u nedostatku sljedećih vrsta prihoda (a samim tim i odgovarajućih usluga i kapaciteta): prihodi od tranzitnih vezova, prihodi od sezonskih vezova, prihodi održavanja i popravki plovila i motora, prihodi ostvareni iznajmljivanjem plovnih objekata, prihodi
od raznih naknada (registracija plovnih objekata/ naknada za upis, izdavanje
vinjeta za strane jahte i brodice, boravišna taksa itd.), prihodi od koncesija na
pomorskom dobru, prihodi od prodaje pogonskog goriva itd.
Tabela 3: Struktura poslovnih rashoda “MC marina Budva” u 2011.
Vrsta rashoda
Poslovni rashodi (materijalni troškovi, spoljne usluge,
plate, amortizacija, osiguranje, ostali troškovi poslovanja)
Finansijski rashodi (kamate i koncesije)
Vanredni rashodi
UKUPNO
učešće u %
68
26
6
100
Izvor: sopstvena istraživanja i cjenovnik na zvaničnom sajtu
U periodu od 2009-2012. je došlo ukupno 1.089 brodica, od čega 759 motornih
čamaca MČ (69,69%), 195 motornih jahti MY(17,90%) i 135 skutera (12,39%) – tabela 4. Struktura dolazaka brodica po mjesecima pokazuje da je ostvaren najveći broj
dolazaka u 2012. i da su ostvareni najveći dolasci u julu i avgustu mjesecu, a najmanji u aprili i oktobru. To se reljefno vidi na slici 1.
Tabela 4: Dospjele brodice od 2009-2012.
Vrsta
Godina
2009
od toga:
April
Maj
Jun
Jul
Avgust
Septembar
Oktobar
2010
od toga:
April
Maj
Jun
Ukupno
MČ
MY / %
Skuteri
219
148
44
27
2
11
33
72
79
20
2
237
1
3
23
42
60
17
2
171
1
8
4
15
13
3
41
6
15
6
25
3
13
35
3
10
23
3
6
6
Specifičnosti i mogućnosti razvoja nautičkog turizma u Crnoj Gori
na primjeru „MC marine Budva“
Jul
Avgust
Septembar
Oktobar
2011
od toga:
April
Maj
Jun
Jul
Avgust
2012
od toga:
Maj
Jun
Jul
Avgust
Septembar
Oktobar
UKUPNO
117
79
81
22
4
271
51
62
18
4
188
15
14
3
46
13
5
1
37
3
14
58
112
84
362
2
9
43
70
64
251
1
3
11
20
11
65
2
4
22
9
46
23
80
149
86
20
4
1.089
18
51
94
64
20
4
759
5
15
26
19
195
14
29
3
135
Izvor: Interna dokumentacije Lučke kapetanije Bar – ispostava u Budvi.
Navedena tendencija je karakteristična za sve vrste brodica, s izuzetkom skutera u 2012. Godini, kada je ostvaren veći dolazak u junu nego u avgustu.
Slika 1: Porast broja uplovljenih brodica (ukupno i po vrstama) od 2009-2012.
400
300
2009
2010
2011
1012
200
100
0
UK MY MČ
SK
Izvor: Interna dokumentacije Lučke kapetanije Bar – ispostava u Budvi
Iz tabele br. 4 i slike br. 1 se vidi da je stalno rastao iz godine u godinu ukupni
broj brodica, ali ne po svim vrstama brodica. Očigledno je da je najbrže rastao broj
motornih jahti (MY). On je direktno proporcionalno uticao na brz porast ukupnog
broja brodica. Broj motornih čamaca (MČ) i skutera je mnogo slabije rastao.
118
Milica Delibašić
Slika 2: Broj uplovljenih brodica (ukupno i po vrstama) po mjesecima od 2009-2012.
Izvor: Ibid.
Tabela 5 pokazuje da su najveći broj uplovljavanja (230) imale brodice SAD, što
predstavlja 21,12% od ukupnog broja uplovljavanja. Značajan broj uplovljavanja
imale su i brodice Italije (12,21%), Austrije (7,89%), V. Britanije (6,24%) i Srbije
(5,60%).
Tabela 5: Broj brodica po državama sa najvećim brojem uplovljavanja od 2009-2012.
Država
SAD
Italija
Austrija
V. Britanija
Srbijaid.
Njemačka
Hrvatska
Br. uplovlj.
230
133
85
68
61
50
33
Država
Slovenija
Island
Francuska
Rusija
Češka
Švajcarska
St. Vincent
Br. uplovlj.
27
21
20
15
12
12
10
Izvor: Ibid.
Preko 150 brodica zadržalo po 12 mjeseci, preko 50 brodica se zadržalo 6 mjeseci, 150 brodica se zadržalo tri mjeseca i preko 130 brodica se zadržalo mjesec
dana. Najmanje brodica se zadržavalo devet i četiri mjeseca. Ukupan broj mjeseci
zadržavanja brodica po državama zastava. Najveći broj uplovljavanja američkih
brodica je direktno uticao na najveći i najduži broj zadržavanja. Tako na primjer,
od ukupno 140 zadržavanja u periodu od 12 mjeseci, najviše je američkih brodica
(51 ili 36,42%), a slijede srbijanske (22 ili 15,71%) i njemačke brodice (18 ili 12,85%).
Šest mjeseci su se zadržale opet najviše američke brodice (26 ili čak 57,77%), a tri
mjeseca su se najviše zadržale američke (65 ili 38,69%) i austrijske brodice (60 ili
35,71%). Interesantno je da se devet mjeseci zadržalo svega tri brodice.
Specifičnosti i mogućnosti razvoja nautičkog turizma u Crnoj Gori
na primjeru „MC marine Budva“
119
Veoma značajna karakteristika za crnogorski turizam je izuzetno mali broj
turista koji je došao razmatranim brodicama. Uglavno se radi o članovima posade,
koji su se zadržavali u Crnoj Gori po nekoliko dana, odnosno onoliko koliko je bilo
potrebno da završe zvanične formalnosti i papirologiju potrebnu za ostanak brodica na vezu.
Analiza vrijednosnih pokazatelja poslovanja “MC marine Budva” urađena je
na bazi dostupnih podataka, i to: zvanično objavljenog cjenovnika (na sajtu), spiskova lučke kapetanije o dolascima brodica, metodološkom izračunavanju prosječnih cijena prema grupisanju brodica u pet uslovno i reprezentativno određenih
grupa: do 7m, od 7 do 12 m, od 12-20m, od 20-25m i preko 25m i ponderisanja vrijednosti za 2009, 2011 i 2012. prema 2010. godini kao baznoj, proporcionalno rastu
broja dolazaka brodica, s obzirom da je evidentan ogromni broj dolazaka i zadržavanja jednih te istih brodica (po karakteristikama i državama zastava).
Bez obzira na metodološka ograničenja koja podrazumijeva gornja analiza,
postoje i dodatna ograničenja, vezana za nedostatak i nedostupnost dokumentacije
o stvarnim rezltatima poslovanja. Misli se na nedostupnost faktura, završnih računa, ugovora, dnevnih cijena, cijenavezova van zimovnika, godišnjih cijena za sve
kategorije brodica, cijena za kopnene vezove, nedostatak bilo kakvih cijena za plovila preko 25m itd.).
Na bazi pomenute metodologije i obrađenih podataka, korišćenjem dodatne
metodološke obrade dostupnog cjenovnika (analogijom i komparativnom analizom cijena, njihovim odgovarajućim ponderisanjem prema datim odnosima iz cjenovnika i sl.) došli smo do pretpostavljenih (znači: okvirnih i uslovnih) cijena
(dnevnih, mjesečnih, polugodišnjih i godišnjih) za pojedine grupe brodica, kao što
je to prikazano u tabeli br. 14.
Tabela 6: Cijene iz cjenovnika i izračunate cijene za razne
selektovane grupe brodica (u €)
Vrijeme zadržavanja
Vrsta brodice
do 7 metara
7-12 metara
12-20 metara
20-25 metara
Preko 25 metara
Jedan
dan
20
30
60
100
150
30
dana
250
360
674
1932
1200
60
dana
600
860
2346
3430
5160
365
dana
1202
1720
4692
6860
10320
Izvori: Ibid. i cjenovnik “MC marine Budva”
Na bazi cijena iz tabele 6. izračunati su ukupni prihodi po mjesecima za baznu
2010. godinu (tabela 7).
120
Milica Delibašić
Tabela 7: Prihodi po mjesecima za baznu 2010.
Mjesec
Iznos
u€
April
Maj
Jun
Jul
Avg.
Sept.
Okt.
Ukupno
6000
15.068
41.790
79.014
69.891
22.678
6354
240.794
Izvor: Sopstvena analiza
Polazeći od a) konstatovanog rasta godišnjeg broja dolazaka brodica, koji je
iznosilo 8,22% u 2010. godini, 14,34% u 2011. godini i 33,57% u 2012, b) nepromjenjivosti cijena vezova i c) relativno stabilne strukture boravka raznih vrsta brodica,
pošli smo od uslovne metodološke pretpostavke da je adekvatno povećanju broja
brodica rastao i ukupan prihod. Nezavisno od ispravnosti dobijenih rezultata, greška će vjerovatno biti minimalna i zanemarljiva, s obzirom na apsolutno nisak
iznos ukupnog prihoda (ukupno i po mjesecima) izražen u €. Dobijeni podaci prikazani su u tabeli 8.
Tabela 8: Poslovni prihodi u periodu 2009-2012. (u €)
Godina
Ukupan prihod
2009
222.504
2010
240.794
2011
275.323
2012
367.749
UKUPNO
1.106.370
Izvor: Sopstvena analiza
Vidi se da prema navedenim ograničenim izvorima i metodologiji računanja
ukupan prihod za posmatrane četiri godine iznosi 1.106.370€. Teško je dati komentar na ovako uslovne i pretpostavljene podatke. Takođe je teško vjerovati da se iz
navedenog ukupnog prihoda mogu pokriti svi rashodi, od poreza, preko plata i
raznih troškova održavanja i izvršenih usluga. Pa ipak, može se konstatovati da se
radi o približno tačnim rezultatima, posmatrano s aspekta postojećeg cjenovnika i
zvanično registrovanog broja dolazaka.
3.1 SWOT analiza za “MC marina Budva”
Strategija razvoja marine treba da predvidi budući uticaj svih bitnih faktora,
njihov intenzitet i smjer i buduće privredne uslove, kao i potrebne odluke o svim
konkretnim budućim aktivnostima. Polazište analize scenarija je SWOT analiza i
analiza stavova nautičkih gosti o kvalitetu ponude konkretne marine.
Specifičnosti i mogućnosti razvoja nautičkog turizma u Crnoj Gori
na primjeru „MC marine Budva“
121
Tabela 9: Interna i eksterna SWOT analiza “MC marine Budva”
Interna analiza
-
-
-
-
Prednosti(Strenghts)
izuzetne klimatske pogodnosti, prirodne ljepote i čisto more, prirodne atrakcije,
razuđena obala,
nekoliko malih ostrva u blizini, biološka raznolikost, ekološki očuvano okruženje i podmorje,
velika atraktivnost za nautičku plovidbu, koja uključuje očuvanost i nezagađenost destinacije,
odsustvo buke, kontinuirano snabdijevanje pitkom vodom iz prirodnih izvora,
lična sigurnost i sigurnost plovidbe, odličan geografski položaj (blizina emitivnih tržišta),
blizina glavnih saobraćajnica i značajnih turističkih destinacija, blizina aerodroma Tivat - 15 km i Podgorica – 60km, saobraćajna povezanost/dostupnost,
prateća turistička infrastruktura (uslužne djelatnosti), duga i povoljna tradicija
u turističkoj djelatnosti,
gostoljubivost, kvalifikovani kadrovi, pomorska tradicija, solidno visokoškolsko obrazovanje za pomorstvo i turizam, mogućnost proširenja marine, blizina
kvalitetnog, čistog i udobnog hotelskog, apartmanskog i privatnog smještaja,
sa brojnim dopunskim sadržajima,
blizina kvakitetnih i dugačkih plaža, blizina brojnih restorana, mogućnost zaključenja ugovora za korišćenje kapaciteta tokom cijele godine, blizina nekoliko
velikih parkinga za automobile,
sopstveni kvalitetan prevoz, postojanje kvalitetnih i obučenih kadrova, relativno niske i konkurentne cijene priveza i svih ostalih usluga,
internet priključak wairles, kvalitetno pužanje usluga.
Nedostaci(Weaknesses)
nedostatak pojedinih vrsta usluga, nedovoljna promotivna aktivnost, nedovoljan broj telefonski priključaka
relativno slaba signalizacija, slaba informisanost o poslovnim podacima i njihova nedostupnost
nedovoljni kapaciteti, nedovoljna opremljenost, spore saobraćajnice, a posebno
njihova ljetnja preopterećenost,
nedovoljan kapacitet (nedovoljan broj vezova), nedostatak vezova za veće jahte,
izražene sezonske oscilacije tražnje, nedovoljna edukovanost,
neuskladenost zakonskih propisai administrativne prepreke,
neodgovarajuća kategorizacija luka nautičkog turizma,
nepostojanje konzistentne i održive strategije razvoja nautičkog turizma.
122
Milica Delibašić
Eksterna analiza
-
-
-
-
-
Šanse(Opportunities)
zakonske olakšice za nautički turizam kao prioritetnu privrednu djelatnost i
selektivni oblik turizma koji je u stalnom porastu,
mogućnost prostornog proširenja marine, mogućnost proširenja uslužne djelatnosti marine,
jačanje promotivne aktivnosti marine na međunarodnim turističkim sajmovima,
porast broja stranih turista koji dolaze plovilima, razvoj mogućnosti plaćanja
elektronskim putem,
mogućnost razvoja komplementarnih oblika selektivnog turizma,
nepostojanje adekvatne konkurencije, dobre poslovne veze sa inostranim partnerima,
ulazak u EU - otvaranje jedinstvenog tržišta, rast tražnje u turizmu u svijetu, a
posebno u nautičkom (rast tražnje za vezovima), Crna Gora postaje sve popularnija turistička destinacija, otvaranje novih tržišta,
daljnje unapređenje saobraćajne dostupnosti (izgradnja saobraćajne infrastrukture, najava niskobudžetnih avio kompanija), donošenje razvojne strategije za
nautički turizam,
klimatski uslovi povoljni za značajno proširenje sezone, očekivana politička
stabilnost u regionu,
razvoj ekološkog turizma
Opasnosti(Threats)
ekonomska kriza u državi, globalna ekonomska kriza, nepravovremeno investiranje,
eventualni teroristički napad, ugrožavanje lučke infrastrukture od eventualnog
zemljotresa,
nekontrolisani razvoj nautičkog turizma zbog nepostojanja strategije, koji može
dovesti do gubitka atraktivnosti proizvoda, sukobi s drugim korisnicima
resursa (ostali oblici turizma, marikultura, plovni put, morsko dobro itd.),
zagađenje prirodnog okruženja, prevelika izgrađenost obale, nedovoljno razvijena svijest o potrebi zaštite okruženja i očuvanja bioloških raznolikosti,
neodgovarajuća zakonska, planska i ostala regulativa, pojava novih zaraznih
bolesti, otpadne vode i zagađenje od plovila,
porez na luksuz, poskupljenje goriva, poremećaji na emitivnim tržištima, neodgovarajuća privatizacija.
Izvor: Vukotić (ur.) 2008; Ministarstvo turizma i zaštite životne sredine (2008) i dr.
SWOT analiza pokazuje ubjedljivu dominaciju prednosti nad slabostima, kao i
neiskorišćenih šansi nad opasnostima. “MCmarina Budva” kao investitor treba
Specifičnosti i mogućnosti razvoja nautičkog turizma u Crnoj Gori
na primjeru „MC marine Budva“
123
nastojati da prevaziđe sve navedene slabosti na koje može da utiče, i to u što kraće
roku. Potrebne su značajne investicije koje bi obezbijedile da se otklone većina slabosti. U pogledu opasnosti, može se konstatovati da je teško predvidjeti razvoj
globalne ekonomske krize, koja, pored unutrašnjih kriznih faktora, bitno utiče na
poslovanje “MC marine Budva”.
3.2 Strategijsko razmišljanje u uslovima krize
Osnovni princip strategijskog razmišljanja o razvoju “MC marine Budva” u
uslovima postojeće ekonomske i krize treba da bude njen održivi razvoj. On podrazumijeva neophodnost pronalaženja kompromisa između ekološke potrebe za
očuvanjem postojećih prirodnih resursa i potrebe za ekonomskim razvojem. Da bi
se realizovao navedeni održivi razvoj, moraju se kod definisanja razvojnih parametara utvrditi projektovani temeljni prostorni kapaciteti i njihov kvalitet, s jedne
strane, i granice rasta novih prihvatnih kapaciteta u određenom periodu, s druge
strane. Pri tome se ni u kojem slučaju ne smije dozvoliti projekcija predimenzioniranog i nekontroliran, odnosno neograničenog i neusmjeravanog razvoja, posebno
ne pod pritiskom izrazito veće tražnje od objektivno moguće ponude za novim
vezovima. Obezvređivanje prirodne osnove bi se obezvrijedio i sam nautički turizam i ekonomski učinci.
Strategijski dokumenti su temelj za planiranje privrednog razvoja neke privredne grane. Programom i planovima razvoja nautičkog turizma u Crnoj Gori predviđena je izgradnja 16 manjih ili većih marina i turističkih luka ukupnog kapaciteta 3.814 vezova u moru i 762 mjesta na kopnu (prema: interni dokumenti Ministarstva turizma Republike Crne Gore - http://visit-montenegro. com). U okviru navedenih planiranih kapaciteta “MC marina Budva” treba tražiti svoje razvojne šanse i
formulisati projekte budućeg razvoja. Pri tome se treba imati u vidu da u Evropi i
bližem regionu posljednjih godina postoji povoljna strategijska razvojna klima za
razvoj nautičkog turizma, kao i višak slobodnog investicionog kapitala na svjetskom finansijskom tržištu. Pored toga, najdužu tradiciju razvoja nautičkog turizma
imaju područja Mediterana, Atlanskog okeana i unutrašnje evropske vode. U raznim pomorskim zemljama trenutno je razmješteno i plovi oko 150 000 000 plovila
(jahte, jedrilice, čamci). Navedeni eksterni faktori značajno utiču ne razvoj nautičkog turizma u Crnoj Gori.
Posebne povoljnosti za razvoj crnogorskog nautičkog turizma pružaju interni
razvojni faktori uticaja, među kojima se ističu veliki prirodni potencijal crnogorske
obale, postepeno sređivanja stanja u crnogorskoj privredi, kontinuirani razvoj nautičkog turizma po relativno visokim stopama razvoja i davan prioritnog značaja
nautičkom turizmu. U najopštijem smislu, misija budućeg razvoja “MC marine
Budva” može se definisati na sljedeći način: održivi ekonomski razvoj po mjeri
čovjeka (nautičaraturista i domicilnog stanovništva), koji će a) uvažavati baštinu
predaka, postojeće prirodno okruženje i potrebe budućih generacija, b) doprinositi
razvoju nacionalne privrede, primorskog regiona i grada Budve, c) doprinositi
124
Milica Delibašić
zaposlenosti i rastu životnog standarda i d) kvalitativno i kvantitativno povećavati
nivo usluga. Realizacija navedene misije pretpostavlja definisanje i realizaciju sljedećih strategijskih razvojnih ciljeva (prilagođeno prema raznim dokumentima i
izvorima): održivo korištenje i upravljanje postojećim i budućim resursima (prirodnim, infrastrukturnim, kulturnim, obrazovnim i drugim, umjerena izgradnje
novih prihvatnih kapaciteta, sanacija, rekonstrukcija, modernizacija i revitalizacija
postojećih prihvatnih kapaciteta, uspostavljanje strogog institucionalnog nadzora
nad razvojem, instalisanje opreme za zaštitu mora od zagađenja, stimulisanje razvoja remontnih i servisnih centara, jačanje konkurentnosti svih subjekata nautičkog
turizma, primjena novih tehnologija i ekoloških standarda, produžavanje sezone
korištenja prihvatnih kapaciteta, povećavanje nivoa usluga i brojnosti sadržaja,
povećanje opšteg nivoa opremljenosti komunalne, prihvatne i druge infrastrukture, organizovanje manifestacija koje doprinose reklami marine (regate, festivali na
temu mora, sajmovi i sl.) i uspostavljanje sistema kontinuiranog obrazovanja učesnika u nautičkom turizmu.
Dvije crnogorske luke atraktivne su za luksuzne brodove za krstarenja: Kotor
zbog svog statusa, koji mu je pripisao UNESCO, svog pejzaža i kulturnih vrijednosti, kao i Bar kao polazište za dnevne izlete do Skadarskog jezera i na Cetinje. Za
svaku destinaciju, a posebno za Crnu Goru, zemlju sa ograničenim kapacitetima
nosivosti, mnogo važnije je da privuče jahte jedrilice, nego velike brodove cruisere,
kako zbog većih prihoda, tako i zbog manjeg opterećenja infrastrukture i životne
sredine. To bi trebalo da bude osnovni motiv za pravljenje strategijskih ciljeva u
“MC marini Budva”.
Smatra se (Stipanovic i Gracan 2006, s. 170) da analiza scenarija predstavlja dobru metodološku podlogu za izradu razvojne strategije bilo koje marine. Jer, ona
omogućuje strukturni pristup integralnim alternativama budućnosti marine i uvažava složenost, promjenjivost i nepredvidljivost njenog okruženja. Proces analize
scenarija obuhvata (prema: Ibid.): definiciju polazne točke, reursnih i drugih ograničenja, izgradnju mogućih scenarija i ocjenu njihove vjerojatnoće i formulisanje
strategije na bazi različitih scenarija. Polazeći od navedenih činjenica, jasno je da se
razvojna strategija „MC marina Budva“ mora stalno unapređivati u dijelu odnosa
prema nautičkim gostima, prilagođavanja savremenim nautičkim trendovima
samo, primjene proaktivnog marketinga i inovirane ponude. Pri tome se mora imati u vidu da nautički turisti imaju višu kupovnu moć, ali suptilniji ukus. Oni traže
bogatu ponudu i vrlo su osjetljivi na kvalitet usluge. Sve greške u ponudi mogu se
jasno sagledati upoređivanjem s najbližom konkurencijom u Crnoj Gori (npr. „Porto Montenegro“), sa italijanskim marinama ili sa hrvatskom privatnom marinom
(„Marina Frappa“ u Rogoznici).
Strategija razvoja „MC marine Budva“ mora biti u korelaciji s turističkim razvojem Budve i crnogorskog primorja. Nautički gosti moraju pronaći sve što traže
najzahtjevniji turisti (restorani, kafići, diskoteke, noćni klubovi, kockarnice, sportske objekte, trgovinske radnje i dr.), jer im to služi kao dopuna iskustva u jedrenju.
Potrebno je razviti selektivne oblike ponude zasnovane na sportskim i kulturnim
Specifičnosti i mogućnosti razvoja nautičkog turizma u Crnoj Gori
na primjeru „MC marine Budva“
125
programima, uključujući i specifične autohtone elemenata kao što su vinarske turneje, obilazak berbi grožđa itd. Usluge moraju biti vrhunskog kvaliteta, zbog specifičnosti nautičkih gostiju. Razmatrana strategija treba da se oslanja na uzorni model koji predlažu Lukovic i Šamanovic (Ibid. 7, s. 22). Subjekti nautičkog turizma,
kao korporacije, organizuju strategijski menadžment na način što efikasno realizuju poslovne ciljeve. Prikaz modela funkcionisanja strategijskog menadžmenta u
marinama, tj. korporacijama nautičkog turizma, oni prikazuju kao na slici 3.
Slika 3: Model operativnih funkcija strategijskog menadžmenta marine
Izvor: Lukovic i Šamanovic 2007, s. 22
Navedeno modelski prikazano funkcionisanje strategijskog menadžmenta
marine, ili nekog drugog subjekta nautičkog turizma, jasno prikazuje sve ključne
faktore funkcioniranja, tj. osnovne funkcije strategijskog menadžmenta. Operaciono upravljanje, smatraju autori, prolazi kroz pet osnovnih etapa, od oblikovanja
definisanja cilja, do njegove realizacije. Naravno, svaka konkretna marina će iz
predloženog uopštenog teorijskog modela izvršiti prilagođavanje u skladu sa svojim potrebama, uslovimau okruženju i resursnim mogućnostima.
126
Milica Delibašić
3.3 Inovacije u domenu lučkih manifestacija
Savremena turistička tražnja se usmjerava prema tzv. modelu 6E: Expirience iskustvo, Excitement - uzbuđenje, Escape - bijeg;, Education - edukacija, Entertainment – zabava i Ecology – ekologija. Navedeni pokazatelji idu u prilog tržišnoj
poziciji “MC marine Budva”. Naravno, menadžment treba intenzivno da radi na
budućem što većem i boljem prilagođavanju navedenim zahtjevima. U tom kontekstu kao komplementarne djelatnosti treba posmatrati budući razvoj i komercijalizaciju nekoliko sljedećih turističkih proizvoda: gradski odmor ("City Break"),
kružna putovanja ("Touring"), MICE turizam, događaji ("Events") specijalni interesi, zdravstveni turizam ("Spa & Wellness"), planine i jezera ("Mountain and Lake
Holidaus") i ruralni turizam.
Akronimom MICE označava se onaj dio sektora poslovnog turizma koji se
bavi organizovanjem i realizacijom sastanaka, motivacionih putovanja, konferencija i raznih događanja. Nosioci MICE djelatnosti najčešće su hoteli viših kategorija,
koji poseduju kako organizacionu tako i tehničku infrastrukturu za realizovanje
takvih manifestacija. Pomenuta infrastruktura čini neophodne preduslove, ali oni
nisu dovoljni za uspjeh na MICE tržištu. Prosječno trajanje manifestacija takve vrste iznosi najviše dva dana. Tome treba dodati vrijeme koje je potrebno za dolazak i
odlazak. Što je neka MICE destinacija manje pristupačna, to su joj manje šanse u
međunarodnoj konkurenciji, jer – „vrijeme je novac“! Pošto se radi o manifestacijama iz oblasti privrede, i troškovi putovanja igraju značajnu ulogu (Strategija razvoja turizma u Crnoj Gori do 2020, s. 49).
Kongresni turizam predstavlja tržište koje bilježi porast. Iz spomenutih razloga štednje vremena i sredstava, MICE manifestacije obično se organizuju na domaćem tržištu. Inostranstvo se bira onda kada pruža značajan dodatni faktor koristi.
Korist može da proizađe iz materijalnih prednosti ili nematerijalnih vrijednosti
koje su povezane sa dotičnom lokacijom. U njih se ubraja ljepota mjesta, njegovo
ime i prestiž. Budva, Bečići, Tivat, Podgorica kao glavni grad, podesni su za razvoj
kongresnog turizma, a zatim i Cetinje, ukoliko se istorijsko jezgro inscenira na
atraktivan način. Crna Gora bi akcenat mogla da stavi na motivaciona putovanja
(incentives) i razne događaje (events). Nastup rok grupe „Rolling Stones“ i pop
zvijezde Madonna u uvali Jaz kod Budve predstavljaju pozitivne primjere takvih
događaja. Druge događaje bi Crna Gora mogla da organizuje tako što će elemente
svoje strategije turizma i komponente svojih kulturno-istorijskih potencijala povezati sa doživljajima prirode i raznim takmičenjima.
Organizacija i reklamiranje za organizatora su skopčani sa znatnim ulaganjima
i nijesu obavezno profitabilni. Ali dobro osmišljen događaj gostima koji tu provode
odmor ne pruža samo nešto neočekivano i lijepo. On istovremeno postaje podsticaj
za nastajanje izvještaja o dotičnoj destinaciji, koji će se plasirati na razne strane. Što
je događaj neobičniji, to je veći efekat njegovog odjeka. Razna takmičenja u neobičnim sportovima mogla bi da posluže kao ideja (Ibid.).
Specifičnosti i mogućnosti razvoja nautičkog turizma u Crnoj Gori
na primjeru „MC marine Budva“
127
„MC marina Budva“ bi mogla do potrebnih komparativnih prednosti u svojoj
ponudi doći njenim kreiranjem metodom kombinovanja (sinergijom) autohtonih
lokalnih (autentičnost ambijenta, domaća kuhinja i dr.) i globalnih elemenata.
Ponudu treba obogatiti specifičnim i značajnim događajima, kao što su: ribarske
noći, koncerti tradicionalnih pjevačkih klapa i folklornih društava, različite pozorišne i druge umjetničke predstave, likovne izložbe, filatelističke izložbe i sl. Podrazumijeva se da navedeni događaji ne smiju ometati goste, nego se moraju uklopiti
u stvaranje prijatne i atraktivne atmosfere za sve.
3.4 Nove usluge luke i njihova standardizacija
Turistička ponuda “MC marine Budva” sadrži mnoge prirodne i atraktivne
faktore, nautičko-turističke sadržaje i usluge. U bitne prirodne i antropogene uslove, koji čine apsolutne i komparativne prednosti na tržištu odgovarajućih usluga,
spadaju: klimatske prilike, geografski položaj prema emitivnim turističkim zemljama, razuđenost i izvanredne karakteristike morske obale (pješčane plaže visokog
kvaliteta i dr.), zadovoljavajuća dubina i prostranost akvatorija, jačina vetrova i
vidljivost, pogodna temperatura, boja i prozirnost mora, morske struje i veličina
talasa, umjerena jačina plime i oseke, raznolikost pomorskog pejzaža, blizina planina, rijeka i jezera, blizina aerodroma i značajnih turističkih destinacija, brojni i
stari istorijsko-kulturni spomenici, zabavne, kulturne i sportske manifestacije.
Osnovne determinante budućeg razvoja “MCmarine Budva” moraju se zasnivati na novim uslugama i njihovoj standardizaciji. U tom smislu, potrebno je kako
slijedi: izgradnja i dalje oblikovanje turističkog i nautičko-turističkog identiteta,profilisanje turističko-nautičke luke, oplemenjivanje sukupne ponude u nautičkom turizmu, koje treba da povoljno utiče na rast tražnje, iznalaženje optimalnih
rješenja u dijelu restrukturisanja marine i njenog povezivanja s ostalim firmama u
nautičkom turizmu, stimulisanje izgradnje raznovrsne domaće male flote, posebno
sportske opreme za aktivnosti na vodi, formulisanje originalne i održive marketinške koncepcije u nautičkom turizmu, povećanje nivoa kategorizacije, razvoj komplementarnih turističkih i ostalih privrednih djelatnosti, vezanih za organizaciju i
sigurnost plovidbe, izlete, oživljavanje malih turističkih mjesta i dr., usklađivanje
cijena usluga s konkurencijom na sredozemlju i u susjednoj Hrvatskoj, razvoj nautičke infrastrukture, razvoj kapaciteta za proizvodnju, popravku i održavanje plovnih objekata, unapređenje ekologije, usavršavanje sistema iznajmljivanja plovila
(čarter), poboljšavanje organizacije sportskih sadržaja na moru, unapređivanje pratećih sadržaja koji su u funkciji povećanja dnevne nautičko-turističke potrošnje,
usklađivanje razvoja marine s potrebama i mogućnostima lokalne sredine, prirodnog ambijenta i nacionalnim interesima, usmjeravanje ulaganja prema formiranju
nautičkih klubova, muzeja, zbirki, jedriličarskih i jahtaških manifestacija, kao i
prema sadržajima koji će povećati prodaju plovila, nautičke robe i opreme, poboljšanju usluga osiguranja, povećanju nivoa obrazovanja u ovoj oblasti itd.
128
Milica Delibašić
S ekonomskog aspekta, nautička lokacija “MC marine Budva” u budućnosti
treba, pored postojećih (dosadašnjih), da ima najveće koristi od pristanišnih taksi,
troškova koji se plaćaju na ime organizacije izleta, izdataka za manje i veće obroke,
izdataka za suvenire i raznih usluga koje su povezane sa krstarenjem. Od velikog
je značaja u budućnosti i uticaj reklame, koju svaki luksuzni brod za krstarenja
pravi za čitav region. Prednje bi trebalo da se iskoristi i u reklamu da se uključe
svoje brojne, a posebno najvažnije istorijske znamenitosti, kako iste ne bi (kao što je
to slučaj do danas) bile samo sporadično posjećene.
Recepcija i informacione usluge moraju biti profesionalno organizovane i njihov zadatak treba da bude informisanje gostiju o svim atrakcijama i turističkim
sadržajima Budve. Moraju se motivisati svi stručni radnici „MC marine Budva“ da
stvore dobru atmosferu i zadovolje sve potrebe nautičkih gostiju u direktnim kontaktima sa njima. Visok kvaliteta usluge i na njemu zasnovana politika konkurentnih cijena, kao instrumenti za donošenje odluka, trebaju biti propraćeni dobro
definisanim promotivnim aktivnostima i učešćem na nautičkim sajmovima, radi
stvaranja prepoznatljivog imidža na nautičkom tržištu i isticanja specifičnih osobina, kvaliteta i njenih konkurentskih prednosti.
Za sve gore navedene nove usluge potrebno je izvršiti strogu standardizaciju,
u cilju stvaranja očekivane konkurentske prednosti. Standardizacija usluga je jedna
od strategija ponude. Ona predstavlja trend koji na različitim nivoima usluga i
cijena postoji i primjenjuje se svuda u svijetu. Njen uspjeh počiva na više prednosti
za klijenta, kao što su: efikasnost, predvidivost, mogućnost upoređivanja i kontrole. Standardizaciju usluga može se realizovati u skladu s UNWTO principima
(Ministarstvo turizma i životne sredine 2008, s. 17), koji utvrđuje razvojne šanse u
sljedećim sferama ponude:
-
-
-
Kod life style-proizvoda, u kombinaciji sa ciljanim stvaranjem imidža i brenda
pojedinačnih segmenta ponude: destinacija kao raznovrsni proizvod pod jednim brendom!
Kod kvalitetnih proizvoda u svim oblastima usluga povezanih sa turističkom privredom. Naglašavanje kvaliteta rezultat je konkurencije širom svijeta u borbi
za platežno jake klijente, i preduslov je za stvaranje brenda.
Turizam zasnovan na prirodi u kombinaciji sa sportskim aktivnostima.
U kulturnom turizmu: turistima sa akademskim interesovanjima priključuju se i
nove ciljne grupe koje u svoj odmor ugrađuju i aspekat kulture (kulturne
manifestacije, likovne kolonije, pjesničke večeri itd.).
4. ZAKLJUČAK
Nautički turizam kao selektivna turistička i novi privredni fenomen je dobio
značajno mjesto i u crnogorskom turizmu i privredi. On je još u početnoj razvojnoj
fazi. U tom smislu se u mnogim zvaničnim strategijskim dokumentima navodi da
za privredu Crnu Gore nautički turizam predstavlja novu i nedovoljno iskorišćenu
razvojnu šansu.
Specifičnosti i mogućnosti razvoja nautičkog turizma u Crnoj Gori
na primjeru „MC marine Budva“
129
Istraživačka analiza u ovom radu je sprovedena s aspekta aktuelnog modeliranja razvojnog koncepta, koji u centar pažnje stavlja dva bitna faktora: lokalitet
kao resurs i osnovne djelatnosti koje se razmještaju na obali.
Nautički turizam i racionalno pozicioniranje luke u njemu s upravljačkog
aspekta po pravilu treba da ispunjava četiri osnovna kriterijuma selektivne turističke vrste, i to: tržišnu prepoznatljivost, troškovnu poziciju nautičara, dodatnu
tražnju nautičara, koja se izdvaja iz klasičnog oblika turizma, a realizuje se kroz
dodatnu ponudu nautičkog turizma i statistički obuhvat.
Konkretne strategije razvoja luka nautičkog turizma u Crnoj Gori, kao i u susjednim državama, moraju polazi se od sljedećih strategijskih faktora: velikog prirodnog potencijala crnogorske obale, potrebe za stranim direktnim investicijama i
potrebe za neprekidnim razvojem nautičkog turizma po relativno visokim stopama. Smatra se da će od stepena primjene navedenih strategijskih faktora direktno
zavisiti tržišno pozicioniranje konkretnih marina i luka nautičkog turizma.
U savremenim uslovima, za efikasno upravljanje u nautičkoj luci su bitne njene opšte kompetencije (efikasnost poslovanja, lokacija, niske lučke tarife, brzina,
kvalitet i raznolikost pružanja usluga itd.), kao i kvalitet paketa njenih lučkih usluga. Postojanje navedenog paketa usluga zavisi od mnoštva prostornih, vremenskih,
organizacionih, cjenovnih, finansijskih, upravljačkih i drugih faktora. Efikasna
upotreba lučkih resursa podrazumijeva veliki broj sinhronizovanih faktora uticaja,
među kojima su: moderni lučki kapaciteti (suprastrukturni objekti), savremena oprema, savremeni tehnološki postupci u procesu realizacije lučkih usluga, kvalitetna
organizacija rada, kvalitetan menadžment, visok stepen organizacije i izvođenja
usluga, primjena najsavremenijih informacionih tehnologija, transparentno i tačno
informisanje, kvalitetna kadrovska struktura i njeno stalno usavršavanje, institucionalizovana, stabilna i stimulativna politika cijena, širok asortiman usluga itd.
Najrasprostranjenije strategije usmjerene na poslovnu i upravljačku efikasnost
luka nautičkog turizma su: strategija minimizacije ukupnih (opštih i logističkih)
troškova, strategija poboljšanja kvaliteta lučkih usluga, strategija optimizacije konfiguracije lučke i logističke infrastrukture i forsiranje ključnih kompetencija. Istraživanja na terenu nijesu pokazala da posmatrana marina u Budvi ima bilo koju od
navedenih kompetencija (osim prirodnih pogodnosti).
Da bi luka nautičkog turizma uspješno poslovala i ostvarivala profit, potrebno
je efikasno i racionalno upravljati njenim poslovim procesima i postojećim resursima. To znači vršiti niz ekonomskih izbora (donositi razne kvalitetne i racionalne
odluke) o aktiviranju raspoloživih resursa, koji su u funkciji poslovanja luke, i to
na tri osnovna područja: zapošljavanje ljudskih resursa, kupovanje nove opreme
(angažovanje kapitala) i organizovanje i realizacija svakodnevnih poslova. Istraživanja na terenu so pokazala da “MC marina Budva” ne raspolaže većim kadrovskim, informacionim, infrastrukturnim i drugim potencijalima, osim postojećih
kopnenih i morskih vezova.
Na primjeru „MC marine Budva“ je potvrđena polazna hipoteza, a dokazano
je: a) da nautički turizam zaista ima niz specifičnosti u odnosu na druge vidove
130
Milica Delibašić
selektivnog turizma, i da se iste moraju uvažavati da bi se ostvario njegov razvoj,
b) da je dosadašnji razvoj nautičkog turizma imao niz pozitivnih efekata po luku,
ali i Budvu kao destinaciju u cjelini, ali da je pokazao i neke nedostatke, koji su u
radu jasno navedeni, uz predlog mjera kako da se otklone i c) da se upotrebom
novog razvojnog koncepta mogu maksimizirati ekonomski razvojni efekti, u uslovima postojećih ograničenja i uz uvažavanje koncepta održivog razvoja luke na
dugoročnoj osnovi.
LITERATURA
Delibašić, M. (2013), Upravljanje lukom nautičkog turizma na primjeru MC marine Budva,
mag. rad, Fakultet za turizam i hotelijerstvo, Kotor.
Godfrey, K. and Clarke, J. (2000), The Tourism Development Handbook:A Practical Approach to Planning and Marketing, Thomson Learning, London.
Hall, C. M. (2000), Tourism Planning: Policies, Processes and Relation-ships, Prentice, Hall,
Harlow, New York.
Luković, T., Gržetić, Z. (2007), Nautičkog turističko tržište u teoriji i praksi Hrvatske i europskog dijela Mediterana, Hidrografski institut Split, Split.
Luković, T., Šamanović, J. (2007), Management i ekonomika nautičkog turizma, DubrovnikSplit.
Ministarstvo turizma i zaštite životne sredine (2008), Strategija razvoja turizma u Crnoj
Gori do 2020. godine, Podgorica.
Stipanovic, C., Gracan, D. (2006), “Development strategies functioning as ACI marina
Umag competitiveness”, Naše more, 62 (3-4), 163-172.
Vukotić, V. ur. (2008), Poslovanje i barijere u poslovanju u opštinama Bar, Budva i Ulcinj,
Centar za preduzetništvo i ekonomski razvoj, Podgorica.
http://visit-montenegro.com
Economics & Economy, Vol. 1, No. 2 (December, 2013), 131-141
INSURANCE COMPANY AND BANK PARTNERSHIP
AS A DISTRIBUTION CHANNEL OF INSURANCE PRODUCTS
Oliynyk Hanna1
Sabirova Amina2
JEL Classification: G11, G15, G21, G34
Original Scientific Papaers
Primljeno / Received: May 27, 2013
Prihvaćeno / Accepted: October 29, 2013
Abstract
The main distribution channels of financial products that insurance companies and banks use, as well
as key benefits of joint product selling are investigated in the article.
The cooperation of insurance companies and banks in order to promote financial products is examined in the article. The study describes three basic models of cooperation: model in which bank-leader
has initiated the cooperation, model in which insurer - leader has initiated the cooperation and joint
ventures which sales financial products of insurance company and bank together. The basic advantages that insurance companies and banks can gain from such cooperation are explored in the article.
Key word: partnership model, partner company, insurance company - leader, bank -leader, joint
venture.
1. INTRODUCTION
Cooperation is a necessary competitive advantage for leading financial intermediaries’ (banks and insurance companies) functioning due to increased riskiness
of the modern market environment and fierce competition in all areas of trade today. Only partnership, but not competition allows them to generate additional
revenues, reduce costs and minimize risks. One of the most important benefits of
this collaboration is ability to increase customer loyalty to insurance companies
and banks.
Nowdays there is no accepted common scheme of cooperation between the insurance company and the bank in the world because of influence of historical,
demographic, economic and political climate of the country (Nіkolenko 2007). Insurance company and bank partnership provides preservation of the independence
1 Graduate teaching assistant, Faculty of Economics, Taras Shevchenko National University of Kyiv,
Ukraine, [email protected]
2 Graduate teaching assistant, Faculty of Economics, Taras Shevchenko National University of Kyiv,
Ukraine [email protected]
132
Oliynyk Hanna and Sabirova Amina
of both companies, although the capital of the companies could be merged (Munchener Ruck-Gruppe with ERGO/HVB, AMB-Generali /Commerzbank, Sparkassen - Sektor, as well as V+R - Sektor), the company can act differently according to
their financial and strategic objectives. The most widespread types of partnerships
between the financial intermediaries that are studied in the article are the next: a
partnership model in which the insurance company is a leader; partnership model
in which the bank is a leader; a model of a joint venture of insurance company and
the bank.
2. THE PARTNER COMPANY SEARCHING
The searching of potential partner company may include the next three steps
(Fig. 1):
Figure 1: Stages of a partner finding
Assessment of
current market
conditions
Assessment of major
economic and political
obstacles for insurance
companies and banks
cooperation
Assessment of new
industries for the
company-initiator
Investigation of the main
characteristics of
the "new" market,
taking into account
the experience of similar
transactions
Assessment of
company-initiator’s
own possibilities
Comparison of the size
of the proposed
transaction with the
financial
capabilities of
the company-initiator
Source: developed by the authors
Assessment of current market situation requires development of the research
project on the political and economic situation in the country by a company - initiator in order to avoid obstacles to cooperation. This assessment may include: analysis of the legal framework that adjusts business alliance, the tax treatment for this
kind of alliances, the macroeconomic situation, the availability and experience of
these associations, consumer attitudes to financial conglomerates etc. If these conditions are favorable for the interaction of the insurance company and the bank,
the next step of the company-initiator is target industry analyzing. Singling out a
potential partner for mergers / acquisitions and assessment of its financial condition are the key issues on the way of cooperation of financial institutions. Errors
that can be made at this stage, such as the wrong choice of partner and high price
for it, lead to the entire project exclusion.
Insurance Company and Bank Partnership
as a Distribution Channel of Insurance Products
133
Self-empowerment assessment of the initiating company is a comprehensive
analysis of its financial results, prospects, performance management and marketing, reputation in the market etc conducted by internal or invited experts before
making reorganization.
When choosing a partner, it is important to analyze the impact of a number of
criteria that will significantly reduce the risks of joint vunture:
- Companies’ reliability. Only reliable company can be chosen for the partnership, otherwise any problems of a partner company (financial, organizational,
and managerial) may adversely affect the joint business conducting;
- Compliance of business. Companies should take a similar position in their
markets. In other words, partnership of the companies will be less effective if
one of the partners is a bank, which is among the ten largest in the market, and
another patrner is a small insurance company, or vice versa.
- Direction of business. Cooperation of insurance company that primarily works
with corporate clients and the bank that builds business for private clients is
not ineffective. Partners should focus on common lines of business, foe example retail bank - retail insurance company. It will be easier for partners to build
a business together with experience in the same market segment. However,
there may be reversible cases. If retail insurance company wants to enter the
corporate market it has to be integrated with the corporate bank.
- The transaction cost. The size of the required investment in the acquisition of a
company or joint venture organization is very important when choosing a
partner. It is necessary to assess the effectiveness of planned investments and
the term of recoupment.
- Value purpose companies. This criterion implies that it is difficult to build an
effective partnership model, if the target companies planning integration, diametrically opposed and conflicting.
- Territorial location. Large banks and insurance companies, as a rule have an
extensive network of branches on the most territory of the country. Regarding
to this fact, the coincidence of the branch networks of partners is very important as it can help to organize joint work in a short time.
- Image and reputation of companies. The presence of a positive image and
reputation greatly reduces the risks of doing business together, since there is
no need to overcome the negative attitude of compeny’s clients to its partner.
3. MODEL "INSURANCE COMPANY LEADER"
Insurance companies and banks partnership model, in which insurance company is a leader is not only a stable channel for insurance products distribution and
mutual use of the total customer base, but also the expansion of strategic and marketing opportunities. The insurer is a leader and initiator of partnership in this
model by signing an agreement with the bank or several banks.
134
Oliynyk Hanna and Sabirova Amina
Expectations of the insurance companies from this partnership model are the
following:
- Premiums increasing by attracting new customers (customer base of the insurance company increases by gaining access to the customer base of the banks);
- Quality of customer service improving due to consultations with banks, car
dealers, real estate companies etc.
While insurance companies often limit themselves to use only a client base of
the bank, which the insurance company choosed as a partner, but as for proactive
companies this model of cooperation can maximize their own potential and capabilities of the bank to create optimal conditions for the client.
In this case, the insurance company does not have to be big and famous.
Sometimes small insurance companies can benefit from this partnership. For example, access to car loans can afford to get a significant increase in premiums of
compulsory civil liability insurance. So the first step of insurance company and the
bank partnership model in which the insurer is a leader is to create a database of
potential banks - partners and negotiate with selected according to certain criteria
banks (Figure 2).
Figure 2: Scheme of building of insurance company and the bank partnerships model
A banks database
creation
Determination of sales strategies and forms
of interaction
Signing the
partnership agreement with the
bank
Control of insurance products distribution through the new
cannel
Organisation
of insurance
products sales
Insurance
and banking
products chosing
Source: developed by the authors
Successful sales of insurance products through banking networks are necessarily based on good reputation among the main part of the bank's regular customers,
and the condition of the marketing process integration into the daily routine activities of both companies.
Common insurers’ mistake is the pursuit of partnership with all the banks at
once. But the insurance company can not be limited with one partner bank, even if
Insurance Company and Bank Partnership
as a Distribution Channel of Insurance Products
135
the agreements of insurance products placement are concluded. For example, the
Russian "Insurance Company ALICO" (a subsidiary of MetLife Inc) cooperates
with several banks, including: VTB 24, Alfa -Bank, Sovkombank, Trust Bank, Citibank, UniCredit Bank, Raiffeisenbank, GE Money Bank, Barclays.
If the insurance company is set up for the long cooperation, staff also needs to
have their attractive side of this cooperation in addition to the bank commission.
The work with an authentic bank, which is close to the insurer in its size and strategy, culture, customer service, speed decision making and other parameters is successful.
If the insurance company is retail, then it is easier to work with the retail bank.
If the insurance company is versatile and large, it is easier to negotiate and work
with a universal bank.
In order to negotiate with the bank successfully, the insurance company must:
-
Choose an authentic bank;
Determine the right sales strategy and forms of interaction;
Identify their competitive advantage.
The next steps of the implementation of the banking sales technology are sales
strategy development and interaction form choosing, which can be one-sided, twosided, interaction with the intermediary. Defining sales strategy, insurance companies and banks can make the next step in the implementation of the partnership
model and define the forms of interaction within chosen strategy.
The next step in the distriburion of insurance products through the banks is
the legal form of the agreements reached between the bank and the insurance
company approving. The agreement between the insurance company and the bank
must include:
-
The subject of the contract;
Order delivery and reception services and mutual payments;
Product range and tariff policy;
Duration of the contract and termination of the procedure;
Financial cooperation of the partners;
Applications (list of insurance regulations and bank remuneration, insurance
products and insurance rates, affiliates of the parters, the act of reception and
transmission of insurance documentatio, especially forms of strict accountability, certificates of insurance agreements, rules of interaction between the insurance company and the bank).
The most important step in the bancassurance implementation is insurance
and banking products choosing for the organization of their sale through partnerships with banks.
To organize sales of insurance products in a bank, one have to build a sales
pyramid in such way to cover all possible categories of potential policyholders.
136
Oliynyk Hanna and Sabirova Amina
The organization of practical work of the sale of insurance products in a bank includes the following activities:
-
Sales forms choosing and sales implementation;
Bank staff training;
IT software development;
Bank employees engaged in sales motivation;
Logistical support.
Western experience as well as native experience suggests that critical factors of
success of insurance products selling in the partner banks are bank staff awareness
and effective information technology. Depending on the "advancement" of the insurance company and the bank, IT programs may consist of directories, electronic
calculators, programs, statements of policies, automated formation of databases on
customers and bordereaus.
IT support of the insurance company that works in a bank must be easily
adapted to banking software products and should not cause the need for banking
professionals retraining. The interface of these programs should also be unique
and easy to handle. Today, insurance companies have already established in the
bank workstations that allow on-line mode to work with the database of the insurance company (Tkachenko 2004).
Depending on the complexity of the insurance product, the amount of the
bank employee’s core work, IT solutions performance, qualification of bank employees and the type of customer, the main subjects of insurance sales in the bank
are:
-
Employee of the bank;
Employee of the insurance company;
Account Manager;
The agent of the insurance company;
Combination option.
Sale of common and well known insurance services is conducted by bank employees. When it is innovative and complex products, bank employees should involve the insurance company. In this case, the bank staff is not engaged in actual
sales it is engaged in presales.
The technology of personal customer sales in which a personal customer manager of an insurance company is assigned for each legal entity is more successful
for corporate clients. This manager solves all the problems of the client not only
under a contract of insurance, but also at the stage of maintenance during the period of insurance. In addition, the insurance company can apply the technology of
Direct marketing for these clients (personalized direct mail , email or telephone
calls - Pasko 2008).
Insurance Company and Bank Partnership
as a Distribution Channel of Insurance Products
137
If we are going to talk about work with individuals - customers of the bank,
there may be bank employees, or employees of an insurance company or agent
sales technology.
For example, German insurance company ERGO and HVB Bank signed a
partnership agreement differentiated by consumer groups, in which the insurance
company acted as the initiator and leader. The contract involves the attracting of
bank employees only to serve consumers with high incomes in providing customized services. Also insurance company’s services, designed as a baseline are provided by the insurance company on their own without the involvement of bank
partner staff.
Tangible and intangible incentives of bank employees are important for the
development of insurance sales in the bank system. Incentives models can vary depending on the goals and objectives of stimulating, corporate culture of the bank
etc. The main forms of motivation of bank employees are a personal incentive, collective incentive, mixed stimulation. The partnership between the insurance company and the bank has the following advantages:
-
Possibility to work with several banks at the same time;
No significant financial losses at termination of cooperation for both companies;
Little investment in the organization of cooperation between the partners;
Competitiveness increasing by creating new products;
Customer base increase with the help of cross-selling organizations;
Additional points of sale of insurance products.
However, such partnership model in which the insurance company is a leader
has the following disadvantages:
Inability to create high-tech joint products;
A small number of branches and representative offices of insurance companies
in the country;
Low efficiency of interaction between the partners;
Low yield of partnership activities;
The staff have to master the product and sales organization process of the
partner company;
Low awareness of benefits of insurance.
Unreasonable "rat race" commissions should be considered as the downside of
cooperation with such strong partners as commercial banks. When working with
some banks, their claims for commission payments can exceed 50 % of the insurance premium. Not accidentally the state regulation of determining of the commission on the sale of insurance products through a channel of cooperation with banks
is lately introduced in Europe.
138
Oliynyk Hanna and Sabirova Amina
4. MODEL "BANK - LEADER"
In this model, the bank assumes the leadership in the sales system, and one or
more insurance companies "deliver" to it their insurance products for distribution
within bancassurance. As in the first case, it is assumed that the bank is the leader,
has a large structure with well -developed distribution network that includes multiple channels: branches, ATMs, sales phone, Internet, etc.
Supporting of competition on a qualitative and quantitative level between insurance companies (quality services selection, the trust accounting, and insurers’
brands) is one of the main factors for the profitable realisation of the bansassurance
strategy. In this model, insurance companies benefit from increased sales and at
the same time bank gains commission on sales and reducing the unit cost of sales
as a result of a full load. The main motivations that encourage banks to work with
insurance companies are:
-
Insurer’s customer base using to promote bank products;
Providing additional benefits to existing customers and rising opportunities to
attract new clients;
Expanding the boundaries of the core activities and product range with the
implementation of advanced information technologies;
Credit base increasing by attracting reserves of insurance companies;
Generate additional revenues and reduce costs.
The revenues of the bank increase due to:
A. Receiving commissions on selling insurance products to corporate and individual customers through its own sales channels. Simple and affordable insurance products such as motor insurance, accident insurance, insurance when traveling abroad etc., are sold mostly through banking channels. Implementation of
these operations doesn’t require special skills and isn’t time consuming. However,
in many developed countries, where the integration of banking and insurance sector reached its highest form, sales of more expensive insurance products, such as
property insurance, voluntary health insurance etc. are practiced. Fee income of the
bank depends on the amount of sold insurance policies and bank employees receive appropriate bonuses for selling insurance products.
B. Getting additional profit from reserves of insurance companies located in
the bank. By placing surplus funds in the bank account the insurer receives proper
interest, and the bank uses the money in investing activitiesand gets investment
income.
C. Reducing bank’s own costs with the help of an established partnership with
one or more insurance companies. Bank may purchase a number of products, collateral under the loan insurance, workers and clients insurance, banking assets:
buildings, facilities, storage facilities, vehicles, equipment on preferential terms
(discount).
Insurance Company and Bank Partnership
as a Distribution Channel of Insurance Products
139
A wide range of financial services provided in a one company allows retenting
the existing customers and attracting new ones. According to research of the Association of American banks a bank customer retention is directly proportional to the
number of services purchased by him: when opening a current account the likelihood that the customer will stay is 50 %, while placing a deposit - 66 %, and the
current account and deposit together increases probability of customer retaining to
90%; the current account and deposit and loan debt in the bank increases probability to 94%. If a consumer receives a full range of financial services in the bank, he
will be customer of this financial institution by 99% (Nіkolenko 2007). Bank insurer
is essentially a unique organization that can effectively combine all business processes of the client in a single financial service. This greatly simplifies the perception
of financial services by the client.
5. MODEL OF "JOINT VENTURE"
Insurance company and the bank collaboration model, which is conducted by
creating a new joint venture, is popular in many European countries. Typically, a
joint venture is formed on the basis of an existing bank branch or by creating a new
insurance company (under the brand name of an existing one).
Usually, the bank acts as initiator and main investor in the creation of such
company getting profits not only from the distribution of insurance services, but
also in the form of dividends from the new company (Demchenko 2004). The insurance company, in turn, provides a brand to new company (usually already
quite famous in the market). According to this model, bank and insurance company partner develop a new strategy of the company, manage it and create its
product line together. There are many advantages of establishing the new company by the bank and the insurance company including the following:
-
-
The new company has the brand of the insurer and instantly gets an array of
clientele and reputation that immediately solves the initial problem of any
business - winning its market niche.
There is no need to integrate management structures: each partner has a clearly
defined its own part of responsibility and control of Bancassurance.
As in previous phases, a broad customer base of the bank is a potential field of
the new company that allows to segment group of consumers according to
their needs.
Working with the insurance company as part of the agreement, the bank gets
its experience, products, and technological developments. Insurer gets the loyalty
of clients and even after the expiration of the agreement will serve this client array.
High initial investments of the insurer and the bank that go to create a new company and purchase of equipment, hiring qualified staff, promotions, etc are the
main drawbacks of this agreement (Demchenko 2004).
140
Oliynyk Hanna and Sabirova Amina
6. THE MAIN ADVANTAGES OF THE INSURANCE COMPANY AND
BANK PARTNERSHIP
Competitive position saving and then market share increasing are great advantages. Market share growth is achieved by combining the efforts of partner companies to build joint business, merging their customer bases, new financial products
creation and so on. Effective marketing policies of the companies allow two
"brand" save their own clientele and attract new customers. In addition, operations
scaling and its diversification give the access to large projects.
Expansion of the product range. Together in a single structure with centralized
management and shared objectives, financial intermediaries provide each other
products of their own with the proper software, which significantly improves the
quality of each of them. Also, one of the important features of interaction between
banks and insurance companies is the creation of innovative financial products
that are able to satisfy the customer, both in the banking and the insurance sectors.
These integrated financial products are another competitive advantage of the banking and insurance associations.
Geographic diversification, which allows not only to increase significantly its
customer base in a lot of regions, but also to avoid the accumulation of risks in the
same area (Demchenko 2004).
Diversification of risks. As a result of vertical integration there is risk sharing
between insurance and banking business, the probability of financial distress for
the company as a result of problems in the banking and insurance sector is reduced
significantly.
Economies of scale and synergies achieving. Unique opportunities are faced by
companies as a result of their association.
Economies of scale are defined as the value of the services dependent on the
scale of their production. During the bank and insurance companies interaction
economies of scale are achieved by reducing costs in the following areas:
-
Joint advertising of financial intermediaries;
The distribution of fixed costs between the insurer and the bank (rent, interest
payments on loans, etc.);
Attracting highly skilled staff, experienced in both the banking and the insurance sectors;
The new technologies using and the introduction of automation of financial
services;
Any type of research and the creation of new competitive products.
Synergy Effect is a relatively new concept in economy, which is often considered to be synonymous with cooperation. K.Marx pointed out that synergy is a
new force that collects many forces into one during its merging. In the context of
current trends of mergers and acquisitions synergy effects are considered to be ac-
Insurance Company and Bank Partnership
as a Distribution Channel of Insurance Products
141
cumulated effects arising from the interaction of two or more components, which
are significantly higher than the effects that are created separately by each component. Synergy effect is achieved if the value of an integrated company is greater
than the cost of the separate bank and insurance company. Due to the size of synergy the final transaction price is formed and side- initiator accepts or rejects the
decision of the interaction.
7. CONCLUSION
Banking and insurance are similar in nature, their cooperation is beneficial for
both partners, and insurance and banking services are equally important and essential for consumers. The cooperation betwwen insurance companies and banks is
very widespread in the global financial space, the most common feature of which
is the sale of insurance products through bank distribution network. It should be
mentioned that elements of marketing of financial products joint selling and alternatives of building a business is only static models that are sufficiently rare in practice in its purest form. Typically, a joint venture of bank and insurance company
changes dynamically because of influence of many external and internal factors.
REFERENCES
Bazylevych, V., Bazylevych, K., Pikus, R. Insurance:Tutirial, Znannia Kyiv, Ukraine.
Bekvit, G. (2011) Selling the invisible: A Guide to Modern Marketing Services, Al'pina
Biznes Buks, Moscow, Russia
Benoist, G. (2002) “Bancassurance: the new challenges”, The Geneva Papers on Risk
and Insurance, № 27, pp. 295-303.
Demchenko, V. (2004), Bancassurance in Russia and abroad, Russian policy, Moscow,
Russia.
Dojl', P., Shtern, F. (2007) Marketing-management and strategies, Piter, St. Petersburg,
Russia.
Fiordelisi, F., Ricci, O. (2011) Bancassurance in Europe, Economics & Finance Collection
2012.
Furman, V. (2003) “Building an effective engagement strategy of insurance companies
and banks”, Finance Ukraine, № pp. 137-141.
Kosova, T. (2009) “Corporate Factors of Integration of banks and insurance companies”, Bulletin of Donetsk National University of Economics and Trade named Mikhail Tugan- Baranovsky, No. 4, pp. 144-155 .
Nіkolenko N. (2007) “Bancassurance Technology as a system”, available at:
http://www. nnikolenko.com/index.php?art=29 (accessed 5 October 2013).
Pasko, A. (2008) “Trends of interaction between banks and insurance companies”, The
financial system of Ukraine, No. 10, pp. 348-35.
Ryan, A. (2001) “Financial regulation and the convergence scenario”, The Geneva Papers on Risk and Insurance, № 26, pp. 44-53.
Staikouras, S. (2006) “Business opportunities and market realities in FC”, The Geneva
Papers, № 31 , pp.124–148.
142
Oliynyk Hanna and Sabirova Amina
Tkachenko, N. (2004) “Association of banks and insurance companies”, Actual problems of economy № 2, pp. 105-111.
Vereskun, S.(2012) “Fundamentals of Strategic Planning and overview of methods for
assessing the operator connection”, Ekonomika, menedzhment, biznes, Ekonomika, menedzhment, biznes, № 7, pp. 205-2012.
Economics & Economy, Vol. 1, No. 2 (December, 2013), 143-153
GLOBAL TRENDS IPSAS IMPLEMENTATION AND
PROSPECTS FOR UKRAINE
Shtuler Irina1
Makarovych Victoria2,
JEL Classification: E44, G15;
Original Scientific Papaers
Primljeno / Received: February 27, 2013
Prihvaćeno / Accepted: October 29, 2013
Abstract
The article describes problems and limitations of the Ukrainian system of accounting in the public
sector.
Market conditions require the use of new management principles, forms and methods of management in the public sector, which in turn increases the requirements for objective economic information, which is the main source of accounting.
The main problem of accounting reform in budget institutions is the lack of common approaches
to developing effective mechanisms to improve the accounting system to meet the requirements of
international standards, lack of elaboration of the transition to uniform methodological principles and
the creation of a unified organizational and information management accounting.
Determined main factors of evolution, which dectate the need for modernization of accounting
system in the public sector in Ukraine and studied international experience implementing international accounting standards in the public sector.
International practice starts from the principle that policies and accounting standards inherent
in the public sector, must be extended to all public sector entities other than Government financial
and nonfinancial companies (which are subject to the accounting standards used in the private sector).
In most developed countries are developed and financial reporting standards for the public sector
are determined not so much rules as accounting and budgeting principles of reporting.
The results of the analysis concludes on the feasibility of reform. Improving accounting
strengthen of its supervisory capacity over economic and financial activities of the institution - the
main way to improve adherence to fiscal discipline. High quality accounting information sets the
effective implementation of any and all management functions.
Keywords: international standards, financial reporting, accounting, public sector.
1 Universities "National Academy of Management" (Kyiv), E-mail: [email protected]
2 Zhytomyr State Technological University
144
Shtuler Irina and Makarovych Victoria
1. STATEMENT OF THE PROBLEM
In the background of the global financial crisis it became evident that highquality accounting standards requires not only private but also public sector.
Worldwide there are a number of methods of accounting in public sector, with serious efforts to develop standards that are comparable in terms of accountability
and transparency.
Market conditions require the use of new management principles, forms and
methods of management in the public sector, which in turn increases the requirements for objective economic information, which is the main source of accounting.
The main problem of accounting reform in budget institutions is the lack of
common approaches to developing effective mechanisms to improve the accounting system to meet the requirements of international standards, lack of elaboration
of the transition to uniform methodological principles and the creation of a unified
organizational and information management accounting.
Improving accounting strengthen of its supervisory capacity over economic
and financial activities of the institution - the main way to improve adherence to
fiscal discipline. High quality accounting information sets the effective implementation of any and all management functions.
Analysis of recent research and publications. Problems of accounting in budgetary institutions examined in the works of well-known domestic and foreign
economists NV Borisov [1] VM Gavryliuk [2] SF Head [3], S. Levytska [5] A. Nikulin [7] S. Svirko [8] I. Tokarev [11] and others.
In most studies the budgetary accounting is displayed as a tool providing centralized management of such institutions. However, the question of harmonization
of accounting in the public sector in the implementation of international accounting standards have not found adequately reflected in the scientific literature. The
current accounting system does not fully meet modern business practices. Management system in market conditions, the formation of which takes place in
Ukraine, provides an objective necessity of finding and shaping options accounting
in budgetary institutions which meet the new socio-economic relations and the
process of accounting reform.
The purpose of the article. Justification of theoretical nature of public institutions in determination of the budget entity as the subject of a special legal status
and address the complex of issues related to the introduction of international accounting standards for the public sector in Ukraine.
Statement of main results. One of the main reasons for the reform of accounting in the public sector is the need for some standardized reporting forms that
could be universally understood by the general public. In this context it is of general purpose, ie the public. It is necessary first of all external users who are unable
to view a specially prepared data. For users of general purpose financial statements include taxpayers, members of the legislature, creditors, suppliers, the me-
Global Trends Ipsas Implementation and Prospects for Ukraine
145
dia and employee’s. The need of public exposuree to wide range of users is explained primarily due to the public nature of public revenue and expenditures.
Preparation of budget reporting to International Financial Reporting Standards in the government sector is a strategic issue. Statements prepared in accordance with international standards allows to match the economic development of
different countries and identify the most promising for economic investment. International portfolio and (to a lesser extent) strategic investors make decisions based on international rankings, which are based on macroeconomic states. The basis
for the calculation of these indicators and budgetary reporting is prepared in accordance with international standards.
The development of international standards of financial accounting and reporting in the public sector (IPSAS) carries the Committee on the Public Sector
(CPS) [6]. The Committee is developing a significant part of the international standards of financial accounting and reporting in the public sector. To date, CPS has
published 20 of IPSAS on accrual basis of accounting. IPSASs represent international best practice in the financial statements of public sector entities. In many jurisdictions application of IPSAS requirements will improve the accountability and
transparency of financial statements prepared by the government and their agencies.
International standards of financial accounting and reporting in the public sector presumes the use of principles of formation exact and objective information
about the financial situation, financial performance and cash flows for the various
national and international organizations. This will ensure the sourcing of standardized and comparable information on the activities of all organizations in public
sector. As a result, complete information will be available to public not only about
the financial implications of political decisions made, but also about the financial
state of the country.
To briefly describe the problems and shortcomings of Ukrainian accounting
system in the public sector, the following was noted:
- lack of centralized methodology in legislature for the accounting operations of
public sector entities, which does not allow to receive full, accurate, transparent and comparable information on the financial status of the state;
- budget execution reporting is consolidated by vertical in Treasury and spending units in parallel. This results in some information flows duplicates, which
leads to raise of expenditures for information processing;
- lack of operational regulation of accounting oganization services in budget
institutions and for accountants. Organization of Accounting of financial funds
managers requires improvement and harmonization, since there are differences in the organizational structure and procedures of accounting services
workflow automation of accounting transactions (using different software in
different organizations or sometimes not available at all). All of these factors
make not only a consolidated reporting, but communication between parts in
the budget process hard.
146
Shtuler Irina and Makarovych Victoria
In Ukraine the direction of accounting reform in the public sector defined by
the Cabinet of Ministers of Ukraine of 16 January 2007 № 34 On Approval Strategy
modernization of the accounting system in the public sector in 2007 - 2015. [9] The
main purpose of this strategy is to strengthen accounting in the public sector to
meet the requirements of international standards. The strategy includes:
-
-
Improving the accounting system:
the division between business accounting responsibilities for accounting of
assets, liabilities, income and expenses;
development and implementation of national regulations (standards) of accounting and chart of accounts in the public sector, harmonized with the
budget classification;
Improving financial reporting and reporting on budget execution by:
improvement of methodology in factoring of reporting forms;
development and introduction of new forms of financial statements and reports on budget execution;
improvement of methods of compilation and consolidation of financial statements and reports on budget execution using modern information technologies;
Creation of a unified organizational and accounting information systems include:
- modernization of financial and accounting services;
- providing treasury services to all entities of the public sector;
- adaptation of the budget system, created on the program budgeting basis, new
methodological principles of accounting;
- strengthening the control on the part of the Treasury compliance with the rules
of accounting and compilation reports;
- improving training and retraining financial and accounting services;
- unification of software that uses public sector entities in order to ensure communication between the Ministry of Finance of the Treasury and public sector
entities using databases and information systems [9].
Table 1 shows the main factors that determine the need for modernization of
the accounting system in the public sector.
Table 1. The main factors of evolution, which determine the need for modernization of the accounting system in the public sector
Effective
management
Every country is trying to limit government spending and debt.
Budget program are approved for this, main funds managers report
on the implementation of these programs, and budget accounting
takes into account the results of the cost analysis conducted using
data property records. For this purpose we should understand
budget accounting as accounting performance of state and local
Global Trends Ipsas Implementation and Prospects for Ukraine
Transparent
Management
The emergence of
new information
technologies
Distribution of
international
standards
147
budgets, which are organs of the State Treasury, and understand
property accounting as accounting performance estimates of budgetary institutions who are spending money.
Increase of control over public finances enables the state to meet the
need for information from financial operators (rating agencies,
banks) and international partners (WTO, EU).
Modern technologies such as enterprise resource planning ERPS
(Enterprise Resource Planning System) can provide information on
all aspects (budget, financial. Managerial) and allow the monitoring
of operations and audit.
Budget is not subject to international standards, while property records gradually transferred to international accounting standards
for the public sector (IPSAS) IPSAS (International Public Sector Accounting Standards), which are used in many countries. The IPSAS
rules defined presentation of the budget outcome and the transition
from the budget of the financial results
From bibliographic sources we have discovered an international experience
and perspectives of budget accounting in foreign countries and Ukraine [1-11]. The
results make it possible to assert that the public institutions of the state and municipal public institutions related to the public sector in all countries. However, in
some countries the definition of the public sector does not include terms such as
local authorities, bodies responsible for the implementation of extrabudgetary
funds, agencies that are independent, public financial and nonfinancial companies.
International practice starts from the principle that policies and accounting
standards inherent in the public sector, must be extended to all public sector entities other than Government financial and nonfinancial companies (which are subject to the accounting standards used in the private sector).
In most developed countries are developed and financial reporting standards
for the public sector are determined not so much rules as accounting and budgeting principles of reporting. In international practice, the financial statements of
public sector are public. It should include information about whether sufficient
revenues to fund planned expenditures, information on sources of income, by type
of cost analysis and data on the financial performance of the public sector. The information that is displayed in the financial statements addresses the following requirements: must be able to use this information to forecast financial position institutions. As with any financial reporting, financial reporting in these countries includes cost both financial and non-financial assets.
International practice in regulations of budget accounting derives from the fact
that one of the main consumers of financial information is the same government.
Wider circle of informational indexes is needed for this group of users. Information
needs to be more precise, analytical accounting - deeper.
The system of accounting among others usually includes:
148
-
Shtuler Irina and Makarovych Victoria
The law on reforming of budget accounting, which is the basis for reform;
Budget accounting standards;
Instructions for accounting.
Budget accounting system often considers the requirements of International
Financial Reporting Standards. Standards include budgetary accounting concept of
public accounting. The Concept reveals the need for standards, the main approaches to the management accounting provides a glossary of key terms used in
the standard. Accounting wherever possible, based on the accounting rules
adopted for commercial organizations, budget accounting rules differ from the
rules of accounting in commercial organizations only because of the nature of the
state. In international practice, records of income and expenditure are held on both
accrual and cash basis, and in some cases - on mixed method. In applying the method of calculating the tax revenues are recorded at the time of accrual of taxes, but
with the proviso that they can be reliably calculated. Methods of accounting in the
public sector systematized in Table. 2.
Budgetary institutions in the
performance of
their budgets
institutions responsible for the
implementation
of social insurance budget
institutions responsible for the
implementation
of the budgets of
health insurance
Other accounting
entities
Country
Albania
Azerbaijan
Belarus
Bosnia
and
Herzegovina
Bulgaria
Croatia
Georgia
Kazakhstan
Kyrgyzstan
Macedonia
Moldova
Montenegro
Russia
Serbia
Tajikistan
Turkey
Ukraine
Uzbekistan
Institutions responsible for the
implementation
of local budgets
State
Institution\
Treasury in the
performance of
the state budget
Table 2. Methods of accounting in the public sector
M
M
К
M
M
Н
К
M
M
Н
M
M
Н
Н
M
Н
Н
M
Н
Н
M
M
К
К
К
К
К
К
M
К
К
К
M
M
К
M
M
К
К
К
К
M
К
К
К
К
M
M
К
M
M
Н
К
M
К
M
M
Н
К
M
M
M
M
M
M
К
Н
M
К
Н
К
К
К
К
M
M
Н
M
К
Н
Н
К
К
M
Н
Н
M
M
Н
-
К
M
-
149
Global Trends Ipsas Implementation and Prospects for Ukraine
Where, K - cash method of accounting for income and expenses
H - records of income and expenditure on an accrual basis
M - mixed method.
Revenue is generally accounted for by the cash method. Bulgaria - the only
country that keeps track of income on accrual. In cases where using a modified
cash basis or modified accrual basis of accounting, information that is often considered, except for cash flow, assets and liabilities include. In Georgia, Kazakhstan
and Ukraine in the public sector reforms introduced by the transition to accrual
accounting for, and in Albania, there is a clear timetable deployment of such reforms. In 9 countries, and reforms are planned, but Comprehensive plans for their
implementation has not yet been developed. Displays information about the budgetary implications are given in Table 3.
Upon receipt of
the goods and
services at the
billing
When calculating
the payment
Country
Albania
Azerbaijan
Belarus
Bosnia and Herzegovina
Bulgaria
Croatia
Georgia
Kazakhstan
Kyrgyzstan
Macedonia
Moldova
Montenegro
Russia
Serbia
Tajikistan
Turkey
Ukraine
Uzbekistan
In the event of
liability
Object of expenditure/
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
Upon payment
(check or bank
transfer)
Table 3. Methods of accounting in the public sector: Displays information
about the budgetary implications of
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
Progress discovered in all countries in ensuring the coordination of accounts
with the economic segment of the budget classification. Thus, Albania, Bosnia and
150
Shtuler Irina and Makarovych Victoria
Herzegovina, Croatia, Kyrgyzstan, Macedonia, Montenegro, Russia, Serbia, Tajikistan, Turkey should direct linking of accounts with the economic segment of the
budget classification. Azerbaijan, Bulgaria, Georgia, Moldova, apply transition table, and in Belarus, Ukraine and Uzbekistan no vzayemozvyazok of accounts with
the economic segment of the budget classification.
The governments of 53 countries have passed or are in the process of transition to international accounting standards for the public sector (IPSAS). In Azerbaijan developed and approved 24 national accounting standards for budget organizations in accordance with international accounting standards for the public sector
(IPSAS). France currently developed and introduced 15 standards that reflect the
principles of accounting and reporting in the public sector. Thus in France were
saved all the basic principles of IPSAS, but in these principles were amended in the
part in which the activities of state bodies is specific in nature and different from
the private sector. These principles are contained in constitutional law.
Russian Federation currently implemented reform in the public sector. One of
the directions of the reform is to develop national standards for accounting and
reporting in the sector of public administration based on International Financial
Reporting Standards for the Public Sector (IPSAS). All 26 will develop national standards for accounting and reporting in the public sector given the chart of accounts and the best of its application.
The accounting system of Estonia from 2003 entirely based on International
Financial Reporting Standards (IFRS) and accounting (IAS). On 01.01.2012 there
were 17 Guidance Services Accounting Act and accounting. Switzerland, in 2004
decided to implement the full set of standards IPSAS, which is reflected in the Federal Law on Financial Management in 2005. Decree on the implementation of the
provisions of the Finance Department, IPSAS standards are adopted at the federal
level in Switzerland as a common and fundamental in terms of accounting and of
reporting. Georgia in 2006 developed six stages reform plan to achieve full compliance with IPSAS in 2020, leading to the publication and uniform application of
IPSAS compliant financial statements for the central and sub-national levels of
government throughout Georgia. Accepted standards include 1.6, 9, 12, 17, 19, 24,
28-30 IPSAS.
Kazakhstan began to reform the public sector accounting in 2009 on the basis
of extensive experience in the reform of the private sector, which began in 2004.
The first step, in 2010 the city included the development of the legal framework for
accounting and financial reporting in government organizations harmonized with
IPSAS. The main stages of the reform of the accounting system of public institutions is the creation of a new regulatory framework in the accounting system of
public institutions, developed in accordance with IPSAS: accounting policies, the
default chart of accounts, rules of accounting, financial reporting forms. In the implementation of reforms in Kazakhstan, developed five major documents that have
joined the requirements of the standard 31 IPSAS.
151
Global Trends Ipsas Implementation and Prospects for Ukraine
Latvia has an accrual basis, but never declared any reforms. The changes were
caused by the expected benefits of EU membership and the annual reporting requirement of compatibility with ESA 95. At present, the preparation of national
standards consistent with IPSAS. In Albania accounting reform began in 2009 as
part of the reform of public internal financial control. It included two phases of
length one year and five years respectively. The first phase was to identify all controlled entities (budget and off-budget). The aim of the second phase was the introduction of the cash method under IPSAS. In the majority of countries in a particular format is a single consolidated financial statements in the public sector (except Georgia, Kazakhstan, Kyrgyz Republic and Ukraine).
The consolidated financial statements are audited by the Audit highest in all
countries that such statements are, with the exception of Belarus and Tajikistan,
and they are published in all countries (mainly the Internet). In most countries, the
consolidated financial statements are prepared on a modified cash basis or modified accrual or purely cash basis. Russia - the only country where this purpose using the method of calculation. Meaningful consolidated financial statements are
presented in Table 4.
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
Statement of
Cash Flows
+
+
+
+
Balance sheet
Country
Albania
Azerbaijan
Belarus
Bosnia and Herzegovina
Bulgaria
Croatia
Georgia
Macedonia
Moldova
Montenegro
Russia
Serbia
Tajikistan
Turkey
Ukraine
Uzbekistan
Comparison
of Expenditure with the
Budget
Consolidated
financial
statements/
Report of
income and
spending
Table 4. Meaningful consolidated financial statements
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
152
Shtuler Irina and Makarovych Victoria
Ministry of Finance serves as the parent organization that factors accounting
policies and financial reporting in the public sector. Thus, current rules of budgetary accounting and reporting in Ukraine are in line with the development budget
accounting on an international level. Moreover, a focus on the method of calculation of income and expenses (complete switch to this method of accounting in the
budget plans in the near future) says Ukraine decisive action to reform the budget
accounting compared to many developed countries. At the same time, the Ukrainian budget accounting rules consistent with international standards and fully meet
the challenge of government.
Conclusions and recommendations for further research. The analysis of international experience in reforming the budget accounting, the following conclusions were made. Changes in the budget process and the challenges of public administration require the development and adoption of new rules of budgetary accounting. An important characteristic of the new rules should be matching them in
all essential points with the international standards. Without reform of budget accounting is not possible to achieve efficiency of budget spending, opening fully
Ukraine's economy to foreign investment, establishing a constructive dialogue regarding issues between local government authorities and the public.
Promising research directions are introducing international standards of accounting and reporting practices of the public sector in Ukraine.
REFERENCES
1. Borisov NV Accounting Reform in the Public Sector: Realities and constructive perspectives [electronic resource]: - Mode of access: http://archive.nbuv.gov.ua/portal/ Soc_
Gum/Menedzhment/2010_13/borisova.htm
2. Accounting in budgetary institutions: legal regulation in the implementation of international accounting and reporting standards. Handbook / Ed. Gavryliuk VM, VM Beetle
- K.: Publishing LLC "Agro-Ur-West", 2010. - 228 p.
3. Total SF, Kostiuchenko VM Accounting and financial reporting according to international standards. - 2nd ed., Revised. and add. - H.: Factor, 2008. - 1008 p.
4. Report on the results of the workshop TAIEX "Accounting and financial reporting in
the public sector, the introduction of international accounting standards and reporting",
held 26-27 March 2009 in the State Treasury of Ukraine [electronic resource]. Access: - //The
official website STU: www. treasury.gov.ua./Electronic Archive/seminars and conferences.
5. Levytska, SA Some issues of budget accounting reform: a strategy of modernization
of the accounting system in the sector of state//Accounting and Auditing. - 2009. - № 6. - C.
34-39.
6. International Accounting Standards for the Public Sector (IPSAS) [electronic resource]. Mode of access: - //www.minfin.gov.ua/ www.ifac.org.
7. A. Nikulin accounting and auditing and financial statements of the State sector in the
countries - members pempal Poll Results tematycheskoho [Эlektronnыy resource]: Vsemyrnыy Bank, November 2012 hour - Mode of access: http://rpp.nashaucheba.ru/docs/index2868. html
Global Trends Ipsas Implementation and Prospects for Ukraine
153
8. Svirko SV Accounting in budgetary institutions Ukraine: methodology and organization: Dissertation for the degree of Doctor of Economic Sciences / Svetlana Svirko, Kyiv National Economic University named after Vadym Hetman. - Kyiv: [BV], 2006. - 33 p.
9. The strategy of modernization of the accounting system in the public sector for 2007 2015 years [electronic resource]: Cabinet of Ministers of Ukraine of 16.01.2007 year - Mode of
access: http://www.minfin.gov.ua/control/uk/publish / printable_article? art_id = 293080
10. Tarantula LV, YS Vyedmyedyeva Effect of transforming budget accounting in
budgetary institutions on the use of budgetary funds//State and Regions. - 2007. - № 6. - S.
169 - 174.
11. Tokarev JH Development budget auditing in the Russian Federation [Эlektronnыy
resource]: Abstract of Candidate Ekonomicheskie sciences: 08.00.12. 2007g. - Mode of access:
http://old.econ.msu.ru/cmt2/lib/a/801/File/tokarev.pdf
Economics & Economy, Vol. 1, No. 2 (December, 2013), 155-162
'DOWN-AND-OUT'1 AND (CONTEMPORARY)
DEVELOPMENT AMBIVALENCE
'DOWN-AND-OUT' I (SAVREMENE) RAZVOJNE AMBIALENCIJE
Slavka T. Nikolić 2
Jelena Stanković3
Đorđe Ćelić4
JEL Classification: L00, G34;
Review
Primljeno / Received: May 23, 2013
Prihvaćeno / Accepted: October 12, 2013
Abstract
Considering that the “drama of industrial development” takes place in a given sociocultural context,
anything that involves changes, especially in business processes, cannot be done without affecting the
population, primarily the employees. If we add transition economy, devastation of industrial working
class and population, mass immigration of young and qualified people, the situation becomes increasingly complicated. The restructuring of specific groups of industrial companies in Serbia, and the
reindustrialization as a whole, become the ’new’ strategic options, new programming concepts of
development. Deindustrialization, reindustrialization, and downsizing and outsourcing in that context, have trapped and continue to trap employees between development options and existential needs.
A conclusion can be derived that the source of (Serbian) industrial failure lies in missed opportunities, wrong decisions and late solutions.
Key words: downsizing, outsourcing, layoffs, offshoring, industrial development, deindustrialization, reindustrialization
Apstrakt
S obzirom da se "drama industrijskog razvoja" zbiva u datom sociokulturnom kontekstu, ništa na
planu promena, naročito u procesima rada, ne može, a da ne dodirne stanovništvo, a nadasve zaposlene. Ako pridodamo tranziciju, razaranje industrijskog radništva i stanovništva, masovnu emigraciju
mladih i kvalifikovanih ljudi, situacija se dodatno usložnjava. Restruktuiranje pojedinih grupa industrijskih preduzeća u Srbiji i reindustrijalizacija u celini, postaju 'nove' strategijske opcije, novi programski koncepti razvoja. Deindustrijalizacija, reindustrijalizacija, i u tom kontekstu downsizing i
outsourcing, činili su i čine da se zaposleni nađu pritešnjeni između razvojnih opcija i egzistencijal-
1 Autori ovog rada su se poigrali rečima Downsizing and Outsourcing, metaforički koristeći englesko
značenje kovanice Down-and-Out = beskućnik.
2 Fakultet tehničkih nauka, Univerzitet u Novom Sadu
3 Fakultet tehničkih nauka, Univerzitet u Novom Sadu
4 Fakultet tehničkih nauka, Univerzitet u Novom Sadu
156
Slavka T. Nikolić, Jelena Stanković and Đorđe Ćelić
nih potreba. Nameće se zaključak da se izvorište (srpskog) industrijskog neuspeha nalazi u propuštenim prilikama, pogrešnim odlukama i zakasnelim rešenjima.
Ključne reči: downsizing, outsourcing, layoffs, offshoring, privredni razvoj, deindustrijalizacija,
reindustrijalizacija
1. INTRODUCTION
“Perhaps, the thing that we, people of the world, need the most is to
use our imagination, to develop our ability to perceive
things from a perspective that transcends our existential
sphere in which we happen to be.”
Chisholm Brock, 1957.
Ambivalences, aporias, and antinomies are only a few of the words that cast a
shadow over the times we live in. A multitude of economical, political, civilizational, and spiritual turmoils, contradictions, tensions, conflicts, and paradoxes call
for inspired contemplations about development. “The development process would
be a simple thing, and we would determine its course quickly if life had described
a single path, comparable to a path of a fired cannonball” (Bergson 1991), however,
it had not.
There is a general accordance in one thing - the Serbian industry has lost the
match (some say it never competed?!). Some find the reasons of this failure in outdated technology, bureaucracy, unreformed public sector, faulty liberalization of
foreign trade, faulty privatization, overestimated dinar, but also underestimated
intelligence, innovativeness, proactiveness of employees and of those who wish to
be employed. The list of reasons of numerous imbalances and system deformities
does not end there. A conclusion can be derived that the source of the (Serbian)
industrial failure lies in missed opportunities, wrong decisions and late solutions.
The search for a cure that would help recover the ailing Serbian industrial
(and economical) organism has been in progress for the last ten years or so.
Without going into deeper analysis of the effectiveness of applicable strategic
options, a conclusion can be made that the industrial development is becoming
increasingly similar to a pendulum that oscillates between deindustrialization5 and
reindustrialization6. The direction in which the swing will be harder and the
amplitude longer, depends completely on the competence of employees and the
competitiveness of business systems, products and services.
5 Deindustrialization – a relateive decrease of the part of industry in the total number of employees and
social product
6 Reindustrialization – industrial development in altered conditions
'Down-And-Out'1 i (savremene) razvojne ambivalencije
157
2. THE FATE OF “LATE NATIONS” AND SERBIAN
INDUSTRIALIZATION
The shadows of the fate of “late nations” still hang over the development
space of Serbia. Opinions from the late 19th century which state that industry is
“foreign” to Serbs (Vuco 1981) still echo, and Serbia feels all the hardships of “the
late modernization of the European outskirts”. At the end of the 19th century, the
new industrial powers in Serbian society were “between rural and urban worlds,
between countrified and manufacturing technology and modern machi-nism”,
remaining “an outskirt of Europe and its agrarian and raw reserve” (Indjic, 2009).
Unfortunately, the ‘tectonic’ disruptions, such as international conflicts, civil an
religious wars, did not stop in the 20th century, and the beginning of the 21st
century is filled with doubts, anxiety and brittle development optimism.
Without going into the analysis of the genesis of Serbian industrialization, it is
necessary to ponder that "modern technique, as well as a modern state, do not
function in a world of localism, but in a world of global interdependence" (Indjic
2009).
If we add transition economy, devastation of industrial working class and
population, mass immigration of young and qualified people, the situation becomes increasingly complicated. The restructuring of specific groups of industrial
companies in Serbia, and the reindustrialization as a whole, become the ‘new’
strategic options, new programming concepts of development. Organizational
practices would have to find ways of achieving business success by carrying out
strategic options which were adjusted to times like these. The Missing development options or poorly chosen and/or poorly applied development options, fail to
reduce entropy and pull the society along the development path. And in the same
way “philosophy is not so much moved by problems, but by paradoxes” (Kozomara 2001), so too could the development adopt a similar moving mechanism.
3. MODERN ORGANIZATIONAL PRACTICES
Considering that the “drama of industrial development” takes place in a given
sociocultural context, anything that involves changes, especially in business processes, cannot be done without affecting the population, primarily the employees.
Deindustrialization, reindustrialization, and downsizing and outsourcing in that
context, have trapped and continue to trap employees between development options and existential needs. The primary goal of downsizing and outsourcing is to reduce a business system to the ’right measure’.
Finding the ‘right measure’ with downsizing demands surgical skill during the
removal of workforce so that only the less successful and/or underqualified employees are removed. However, the result of a downsizing ‘surgery’ often fails to
bring a business system to the desired state. Namely, “there are (arbitrary)
dismissals of workers, unplanned delays, reductions in production scale, drastic
reductions of financing in the areas of training, research, and development... The
158
Slavka T. Nikolić, Jelena Stanković and Đorđe Ćelić
business perspective fades out. The vision is drawing dangerously ‘close’ to us,
whereas we should be approaching the vision” (Nikolic, Strak and Gujanica 2009).
It has become clear that the strategy of workforce reduction is frequently implemented in a reactive manner, as a means of reducing costs, and that it can serve
as a short term reaction to an observed decrease in profit (Rayan and Macky 1998).
Empiric research has shown that these “bomb-like” actions of downsizing are rarely
successful and positive (Cameron 1994). It has been proven that the functioning of
a business system deteriorates during and after conducting the process of downsizing (Cascio 1993), even though the business system should be very strong at that
precise time. It has been proven that conducting the process of downsizing in business systems leads to an increase in rigidness (Cameron, Sutton and Whetton
1987), whereas it is the openness for new experience that is the priority in a time of
crisis. The records suggest that the quality, productivity, and the level of service
provided to customers often decrease, whereas financial performances often increase in the short term after conducting downsizing due to savings and lowered
costs. However the performances decrease in the long term (Morris, Cascio and
Young 1999). It has also been noticed that the trust within the organization decreases drastically (Buch and Aldridge 1991; Cascio 1993), and that this is directly
connected with the increase of angst and insecurity with the employees (Buch and
Aldridge 1991).
Outsourcing (Outside Resource Using) is an increasingly implemented organizational practice with the goal of reducing the company to the ‘right measure’, but
unlike downsizing, the process of finding the right measure is based on relocating
certain (critical) activities outside the company. This relocation refers to (or it should refer to) the non-core capabilities of the company. Outsourcing is the strategic
use of outside resources for conducting activities which are under the authority of
internal staff and internal resources.
Due to the ferocity of the global market, organizations accept these measures
as a good way to improve their competitive positions. Namely, the business systems have discovered that they can reduce costs and maintain quality by relying
on outside service providers to conduct additional activities of their basic functions.
The reasons for outsourcing implementation can vary, but the reduction of costs and the control of operational costs rank among the most frequent ones (Harland et al. 2005; Fill and Visser 2000). It is not possible to find fault with many of
the aspects of these motives, but the key problem of the success of this strategic
option lies in (faulty) recognition of activities that can be the subject of outsourcing.
One of the biggest risks is the potential loss of competencies due to faulty identification of the “company’s core competencies” (Harland et al. 2005). When staff
members leave a company, they often take the intangible strategic capabilities
which can be difficult to compensate (Anonymous 2005).
The human factor is the most critical determinant of a company’s success. If
the process of outsourcing is being conducted without a well-designed communica-
'Down-And-Out'1 i (savremene) razvojne ambivalencije
159
tion with the employees, the news of outsourcing will become a rumor which will
increase insecurity among the employees, which in turn will lead to a decrease in
the organization’s motivation, and consequently, its productivity (Bonifazi,
Desouza and Power 2004). Furthermore, certain studies on the successfulness of
outsourcing give alarming results by indicating the “rate of discontent of companies
concerning one or more aspects of their outsourcing relationship to be seventy percent. Today, the dominant impression among senior managers is that the negative
consequences of outsourcing greatly exceed the advantages” (Kakabadse and
Kakabadse 2002; According to: Popovic, Jasko and Prokic 2010).
The specified strategic options are the topic of numerous theoretical and practical deliberations and it would be questionable to shed light on deliberations that
place these two options in a relation of close mutual connectivity. Furthermore,
certain authors consider downsizing and outsourcing to be two closely connected
activities where one can lead to the other, and vice versa (Elmuti 2003; Outlay and
Ranganathan 2005; Maertz Jr. et al. 2010). According to their outlook, downsizing
is not considered an “all or nothing” measure, and instead it appears in several
forms: layoffs, outsourcing, and offshoring, where certain forms can endanger the employees’ moral to a greater or lesser extent. One thing is certain: these restrictive
measures have an equally negative effect, both on the laid off workers, and the
workers who remain. In a situation like this, there are numerous factors that affect
the employees’ perception of their working environment and the hiring policies of
a given organization. This relates to the management justness, empowerment, job
satisfaction, job security, organizational performances, loyalty to the organization,
etc. (Maertz Jr. et al. 2010).
The employees consider outsourcing to be a more benign measure than offshoring. The reason for this could be that outsourcing is perceived as a less dangerous
business measure, or that offshoring is considered a less patriotic measure, or perhaps both. Also, Maertz emphasizes that employees who have been relocated to a
different domestic (outsourcing) or foreign (offshoring) area, feel less motivated
with a sense of undermined authority, and that they perceive the management’s
decisions as unfair (Maertz Jr., et al., 2010). The authors agree that, with
preparatory planning, the implementatin of outsourcing can result in lowered costs,
increased capacity and productivity, and that it sometimes leads to downsizing
(Elmuti 2003; Outlay and Ranganathan 2005). The bulk of critiques directed at outsourcing concerns the question of change in the hiring pattern, workforce globalization, and the effect it has on individuals and organizations (Klass, McClendon and
Gainey 2001).
Many of the efforts made produced devastating results and unplanned consequences that destroyed numerous systems. The list of negative effects of downsizing
is long, and it inexorably points out that the effectiveness of this strategy’s implementation is not at all impressive, and that not even the effects of outsourcing are
exempt from this rule. The results of the outsourcing strategy can lead to a significant decrease in the employees’ morale (Kennedy et al. 2002). The relocated and
160
Slavka T. Nikolić, Jelena Stanković and Đorđe Ćelić
unemployed workers are more likely to have family issues, instances of abuse, alcoholism, bankruptcy, divorce, etc. (Weidenbaum 2004).
On the other hand, there is an opinion that the main reasons of outsourcing activities (e.g. the reduction in workforce costs) are often exaggerated compared to
other risks and problems (e.g. the protection of intellectual property, the quality
and capability of providers) (Kumar and Eickhoff 2006). These trends result in the
loss of capabilities for permanent employment, with the increasing number of
workers with part-time jobs, contracts of lesser wages, without health or life insurance, severance pay, pension, etc. (Charara 2004). This leads to gradual changes in
the structure of the working population where the majority of workforce will be
under part-time, temporary, free, or independent contracts (Klass et al. 2001).
Therefore, outsourcing entails dramatic changes in the nature of business, control, and organizational design (Lever 1997; Klass et al. 2001), and it usually results
in the loss of productivity. This kind of lowered productivity can deteriorate the
already unacceptable level of performances and lead the organization to additional
outsourcing (Lever 1997). The employees start to feel insignificant, useless, and the
participation in their work groups gradually decreases, which can cause higher
levels of anxiety and stress (Kennedy et al. 2002). Certain empiric research has
shown that there is a high probability that dissatisfied workers will leave the organization after the implementation of the outsourcing strategy (Charara 2004).
The terms such as corporate outsourcing, restructuring, and downsizing, are just
“euphemisms used by management which concedes it has to lay off individuals”
(Outlay & Ranganathan, 2005).
The authors do not deny that there are certain positive effects of the overturn
and fluctuations with the employees, or the wise reduction of the organization by
relocating non-core activities. Each organization needs ‘refreshing’ from time to
time, which is often done by hiring new people with new ideas and new experience, or by reducing the level of responsibility and effectively focusing on key activities. However, the arguments against the high overturn and fluctuations with
the employees, or the loss of competencies, are equally persuasive. When the notion that this state of affairs is considered equal to bad management is added, the
image of the business system becomes seriously jeopardized. One thing is certain:
conducting every strategic option, including downsizing and outsourcing, perceived
as independent or interdependent strategic option, must be a result of deliberation
placed in a wide development frame, by contrasting multidisciplinary attitudes,
keeping in mind that people are the key development capital.
4. CONCLUSION
Considering the given strategic options, downsizing and outsourcing, imply the
application of a high level of knowledge and organization, the employees and their
competencies come into focus of business success. Business system becomes all the
more vulnerable, which is no surprise when we know that, as a rule, restrictions hit
'Down-And-Out'1 i (savremene) razvojne ambivalencije
161
the "brain of the company". Wealth is not made by non-selective expenses reduction and employee sacking. What the strategic options that have not been thought
through actually do, like a luggage they carry with them or leave behind, is the
irreversible destruction of "intangible" advantage sources. On the other hand, as
soon as the moral and the motivation of people fail, all the perplexities, tensions
and problems we have not even dreamed about surface, come out in the open and
present barriers to the development processes. One thing is certain, carrying out of
every strategic option, even downsizing and outsourcing, must be a result of thinking done with a broad developmental frame in mind, confronting multidisciplinary
attitudes among themselves, and not forgetting that it is the people who are the
key capital for development.
There is one thing that everyone agrees on - Serbian industry has lost the
game. There is a long list of imbalances and system deficiencies. A conclusion intrudes that claims the source of (Serbian) failure is, in its essence, a matter of missed
opportunities, wrong decisions and late solutions. Considering that, as Titus Lucretius
Carus was writing (1938), "the whole of human civilization was created by intellect", then "the intellect should preserve it as well".
BIBLIOGRAPHY
Anonymous, (2005). The recruitment debate: To outsource or not to outsource? Which
is the bigger risk? Human Resource Management International Digest, Vol. 13 (3), 27-29.
Bergson, A. (1991). Stvaralacka evolucija, Izdavacka knjizarnica Zorana Stojanovica,
Sremski Karlovci
Bonifazi, C., Desouza, K.C., Power, M.(2004). The Ten outsourcing Traps to Avoid.
Journal of Business Strategy, Vol. 25, No. 2, 37-42.
Buch, K., Aldridge, J. (1991). O.D. Under conditions of organizational decline, Organization Development Journal, 9, 1-5.
Cameron, K. S. (1994). Strategies for Successful Organizational Downsizing, Human Resource Management, 33(2), 189-211.
Cameron, K. S., Sutton, R. I., Whetton, D. A. (1987). Organizational dysfunctions of decline, Academy of Management Journal, 30(1), 126-138.
Cascio, W. F. (1993). Downsizing: What do we know? What have we learned? Academy
of Management Executive, 7 (1), 95-104.
Charara, J. (2004). Impact of outsourcing 'lasts years.' People Management, 2(4), 15-18.
Chisholm, B. (1957). Prescription for Survival, New York: Columbia University
Press, 76
Elmuti, D. (2003). The perceived impact of outsourcing on organizational performance.
Mid-American Journal of Business, 18(2), 33-42.
Fill, C., Visser, E. (2000). The outsourcing dilemma: A composite approach to the make
or buy decision. Management Decision, Vol. 38 No. 1, 43-50.
Harland. C., Knight, L., Lamming, R., Walker, H. (2005). Outsourcing: Assesing the Risk
and Benefits for Organizations, Sectors and nations. International Journal of Operations and
Production Management, Vol. 25 No. 9, 831-850.
Indjic, T. (2009). Tehnologija i kulturni identitet, Sluzbeni glasnik, Beograd
162
Slavka T. Nikolić, Jelena Stanković and Đorđe Ćelić
Kakabadse, A., Kakabadse, N. (2002). Smart Sourcing: International Best Practice. New
York, Palgrave.
Kennedy, J. F., Holt, D. T, Ward, M. A., & Rehg, M. T (2002). The influence of outsourcing on job satisfaction and turnover intentions of technical managers. Human Resource Planning, 25(1), 23-31.
Klass, B., McClendon, J., & Gainey, T (2001). Outsourcing HR: The impact of organizational characteristics. Human Resource Management, 2(15), 45-54.
Kozomara, M. (2001). Subjektivnost i moc, Plato, Beograd.
Kumar, S., & Eickhoff, J. (2006). Outsourcing: When and how should it be. Information
Knowledge Systems Management, 5, 245-259.
Lever, S. (1997). An analysis of managerial motivations behind outsourcing practices in
human Resources. Human Resource Planning, 20(2), 37-47.
Maertz Jr., C. P., Wiley, J. W., LeRouge, C., & Campion, M. A. (2010). Downsizing effects on survivors: Layoffs, offshoring, and outsourcing. Industrial Relations, 49(2), 275–285.
Morris, J. R., Cascio, W. F., & Young, C. E. (1999). Downsizing after all these years:
Questions and answers about who did it, how many did it, and who benefited from it. Organizational Dynamics, Winter 1999, Vol. 27 Issue 3, 78.
Nikolic, T.S.; Strak, M; Gujanica, I. (2009). Business System Between 'Liposuction' and
'Bodybuilding'; International Journal of Strategic management and Decision Support Systems in
Strategic Management, Vol.14, No.4, 33-38.
Outlay, C., & Ranganathan, C. (2005). Exploring the downside of IT outsourcing: Outsourcing tactics, layoffs, and organizational outcomes. Americas Conference on Information
Systems (AMCIS) - AMCIS 2005 Proceedings, 20-27.
Popovic, N., Jasko, O., Prokic, S. (2010). Menadzment interorganizacionih odnosa,
Srpski ekonomski centar: Institut ekonomskih nauka, Newpress: Smederevo.
Rayan, L.& Macky, K. A. (1998). Downsizing organizations Uses, outcomes and strategies, Asia Pacific Journal of Human Resources, Vol.30, 29-45.
Tit Lukrecije Kar, (1938). O prirodi stvari, De rerum natura, On the Nature of Things",
preveo i rastumacio profesor Marko Tepes. Zagreb
Vuco, N. (1981). Razvoj industrije u XIX veku, SANU, Beograd
Weidenbaum, M. (2004). Outsourcing: Pros and cons. Business Horizons. 48(4), 311 -315.
Economics & Economy, Vol. 1, No. 2 (March, 2014), 153-175
BULK FREIGHT: SOME PROSPECTS FOR THE BLACK
AND AZOV SEAS PORTS
1
Michael Doubrovsky ,
2
Victor Petrosian
3
Valentina Kaluzhnaya
4
Mikhail Vargin
JEL Classification: R49
Professional article
Primljeno / Received: May 09, 2013
Prihvaćeno / Accepted: October 27, 2013
Abstract
Paper aims to assess existing and prospective potential of Ukraine’s and Russia’s Ports on the Black
Sea and the Sea of Azov from the point of view of balk cargoes transportation. Data describing ports
throughput capacity as well as freight turnover are analysed. Possibilities for the port infrastructure
to adapt to the structural changes in cargo traffic are considered. Evaluation of the need for investments for modernization and reconstruction of the ports is presented. Reserves and deficit of ports
capacity for bulk freight for coming years are determined and discussed.
Key words: Bulk Freight, sea ports, throughput capacity, cargoes turnover, investments
1. INTRODUCTION: REVIEW OF THE REGIONAL PORTS
The aggregate freight turnover of all the regional ports and terminals worked
out at 451.5 million t in 2012, where the Russian and Ukrainian ports accounted for
more than 73% of the total (331 million t). Given the forecasts for development of
the world economy and, in particular, the countries of the region, there is no question of any considerable growth in transhipment of cargos in the ports of the Sea of
Azov and the Black Sea basin. This figure may be expected to approximate to 500
1 Professor, Odessa National Maritime University, Odessa, Ukraine, e-mail: [email protected]
2 Associate Professor, Odessa National Maritime University, Odessa, Ukraine
3 Senior Lecturer, Odessa National Maritime University, Odessa, Ukraine
4 Associate Professor, Odessa National Maritime University, Odessa, Ukraine
164
Michael Doubrovsky, Victor Petrosian, Valentina Kaluzhnaya and Mikhail Vargin
million t in the foreseeable future. In the aggregate, the Ukrainian port sector possesses the port capacity of over 180 million t. The annual freight turnover
amounted to 154.3 million t in 2012 (which is 99.2% of the total of 2011).
Figure 1: Map of Ukrainian ports
That is to say, the Ukrainian ports used 86% of their capacity. The main freight
turnover of the Ukrainian ports is concentrated around the so called “Large
Odessa” (Odessa, Ilyichevsk, and Yuzhny) working out at 60-65% of the total
freight turnover of the Ukrainian ports. Concentration of the national port capacities in one region impedes development of the whole port infrastructure and does
not allow to use the considerable maritime potential of the Crimean Peninsula and
the Eastern segment of the coastal part of Ukraine that is situated immediately on
the border between Ukraine and Russia (fig. 1).
In the Crimean Peninsula having the stretch of almost 50% of the whole
coastal territory of Ukraine, which ensures a substantial potential for transit, there
are no first-class seaports. The aggregate freight turnover of the ports located in the
South of Russia worked out at 176.7 million t; however, the portion of bulked cargos within the structure of freight turnover is over 60%.Given the overloading of
the ports of Novorossiysk and Tuapse in respect of dry cargos, Russia has already
presented officially a project called “Creation of a Dry Cargo Area of the Seaport of
Taman” and has launched the preparatory works; nevertheless, creation of a port
in the said place has led to a number of complications.
165
Bulk Freight: Some Prospects for the Black and Azov Seas Ports
Table 1: Comparative indicators of ports of the black sea
and sea of Azov basin
##
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
Ukrainian ports
by the regions
Crimea Ports
Yevpatoria
Kerch
Feodosiya
Yalta
Sebastopol
Danube Ports
Izmail
Reni
Ust-Dunaysk
Belgorod-Dniester
Ports of “Big Odessa”
Odessa
Yuzhny
Ilyichevsk
Dnepr River Region
Sea Ports
Nikolayev
Kherson
Oktyabrsk
Skadovsk
Azov Sea Ports
Mariupol
Berdyansk
Ukrainian ports in total
Russian Ports of the
Basin
Novorossiysk (all
companies)
Tuapse
Taganrog
Eysk
Azov
Rostov-on-Don
Temryuk/Caucasus
Regional Russian ports
in total
Total turnover,
thousand tons,
2012
Number of
cargo births
913.3
5938.6
3002.0
188.2
417.1
5
7
7
2
1
2907.2
1061.8
35.3
927.8
24
37
0
9
24500.6
22720.0
14514.7
54
10
28
10841.7
3100.3
2153.3
180.8
13
9
7
3
14080.4
2318.2
109800.3
18
10
227
117400
80
17800
3400
3600
5100
11100
2300/9400
15
13
8
9
18
9/9
176700
161
Coal turnover,
thousand tons,
2012
Total lengths
of wharfage
Checkpoint
depth, m
797
1354
1089
475
112
8.25
8.3
13.5
8.2
8.25
2666
3927
0
1147
7.5
7.0
8.0
4.8-5.1
8955
2605
4844
13.5
15.0
14.5
2470.9
34.2
53.1
2498
1262
1902
536
10,5
7.9
10.5
6.0
3295.3
1170.7
12543.2
3926
1506
36601
9.75
8.25
12670
24.0
2596
2570
893
1156
2900
1756/1850
13.5
5.5
4.5
5.5
4.5
5.5
1869.3
1390.8
68.6
1393.0
747.4
160.0
2800.0
950.0
910.0
1450.0
1670.0
560.0
8500.0
24700
166
Michael Doubrovsky, Victor Petrosian, Valentina Kaluzhnaya and Mikhail Vargin
2. PORTS CAPACITY FOR HANDLING BULK CARGOS
The existing Ukrainian terminals have capacity allowing to handle over 30
million t of coal and about 60 million t of ore per year. Practically all the terminals
are focused on export schemes only. The total volume of transhipment of coal and
ore cargo through the Ukrainian ports in 2012 was 31.67 million t, which is approximately 90% of the level reached in 2011. In particular, the volumes of export
of coal and ore cargos worked out at 18 million t, those of import thereof were
about 3 million t, and transit amounted to 10.6 million t.
In 2012 export of coal and coke through the Ukrainian port worked out 4 million t, the largest volumes of coal being exported through the ports of Mariupol
(1,660.3 thousand t), Berdyansk (1,146.8 thousand t), and Nikolayev (1,085.1 thousand t). The extent of importation of coal to Ukraine worked out at 1,530.7 thousand t, in particular, 712.7 thousand t through the port of Ilyichevsk and 786.9
thousand t through the port of Yuzhny. The largest portion in the whole structure
of coal transhipment is constituted by freight in transit. On the whole, transit of
coal amounted to 5,528.1 thousand t in 2012, including 1,393.0 thousand t through
the port of Yuzhny, 1,567.7 thousand t through Mariupol, 1,102.5 thousand t
through Kerch, and 1,354.7 thousand t through Nikolayev.
The breakdown of port capacities is as follows:
Seaport of Yuzhny (fig. 2). Port capacity is up to 6 million t of coal per year.
The port handles coal cargos at berths No. 5 and No. 6. The stretch of the berthing
line is about 700 m (each berth being 348 m), and the depth is 15 m. The berths of
the port can accept vessels of up to 80 thousand dead weight tonnes (without any
additional loading on the roads). The complex was technologically designed in the
late 70s of the past century and cannot be described as specialized in the proper
sense of the word because cargo is loaded immediately onto vessels with gantry
cranes.
Figure 2: Port of Yuzhny
Bulk Freight: Some Prospects for the Black and Azov Seas Ports
167
There are two car dumpers that are used for transhipment of coal; they can
unload up to 270-280 jimmies daily. There are three defrosting devices with a total
capacity of 60 carriages, classification yards, conveyor lines with a total extent of
1,500 m. There are pickup mechanisms such as gantry cranes “Sokol” and “Condor”, mobile cranes “Liebherr”, stackers, forklift trucks with hoisting capacity of 25
t. Coal loading rates are 7-10 thousand t daily. The port warehouses can hold 600
thousand t of coal of different ranks at a time.
Figure 3: Export terminal “TIS-Ruda” ("TIS-Ore")
Export terminal “TIS-Ore” in the Port of Yuzhny (Transinvest Company) (figure 3).Terminal capacity is 5 million t of pellet or 3.5-4 million t of coal per year.
Transhipment takes place at berth No. 18, the length of the berthing line is 255 m,
and the depth is 15 m. Carriage discharge performance is 200 units daily. There is
one car dumper and one defrosting device with a capacity of 15 carriages. The
pickup mechanisms are: a shiploader (of 1,500 t/hr), a gantry crane “Sokol”, 2
stackers, and 1 scraper reclaimer. Daily rates of working a vessel are up to 30 thousand t.
Export-import terminal “TIS-Coal” (port of Yuzhny). The complex is situated
at two berths (No. 19 and No.20) whose total length of the berthing line is 510 m,
and the depth is 15 m. The pickup mechanisms are two shiploaders (of 1,500 t/hr),
two bucket unloaders, two stackers, two reclaimers, two railway car loaders. After
commissioning of all the port capacities, ships loading rates will be 30-35 thousand
t daily. The storage capacity of the warehouses is 1 million cub.m.
In the near future, the capacity of the said coal-and-ore complex on both terminals is planned to be increased up to 15 million t per year. The complex can accept vessels of 220 thousand dead weight tonnes, the aggregate capacity of the
terminal being up to 7-10 million t.
Mariupol Sea Commercial Seaport. Port capacity is up to 5 million t of coal per
year. Coal is transhipped at a specialised complex that was commissioned in 1972
168
Michael Doubrovsky, Victor Petrosian, Valentina Kaluzhnaya and Mikhail Vargin
(berth No. 14 having the length of 263 m and the berth depth of 8.25 m) . The terminal admits loading two vessels at a time, with deadweight of up to 10 thousand
t. The complex is equipped with two car dumpers (each for 5 carriages), a defrosting device, three coal loaders; the warehouse is served by 2 reclaimers and 2 stackers. Vessels loading rates are: 6-8 thousand t daily. In the port of Mariupol coal is
also handled at berths No. 11 and No. 12 (being 165 m long and 9.75 m deep), berth
No. 18 (being 204 m long and 9.75 m deep), berth No. 5 (being 210 m long and 8.5
m deep), berth No. 13 (being 210 m long and 9.75 m deep). Vessels loading rates
are 7 thousand t daily. The berths of the port can accept vessels of up to 35 thousand dead weight tonnes. The warehouses of the port can hold up to 300 thousand
t of coal at a time. The port can work up to 200 railway cars of coal daily.
The ports of Ilyichevsk, Nikolayev, Kerch, Berdyansk and Izmail that are engaged in transhipment of coal use cranage mechanization schemes that cannot satisfy the today’s needs for efficiency of cargo handling complexes. The want for import of coal to Ukraine has considerably increased of late years, which is conditioned by the needs of the metallurgy industry; this particularly concerns coking
coals. In this regard, organization of high-performance transhipment of imported
coal becomes topical. The existing orientation of the ports to transhipment of export bulk cargo traffic does not allow for prospects of transhipment of imported
cargos.
In the Ukrainian ports, as well as in those of the South of Russia, there are no
complexes that have sufficiently high performance to accept imported bulked
cargo, which is, undoubtedly, one of the most advanced and profitable lines of
cargo traffic, in particular, if it deals with coking coal. The coal-and-ore complex of
TIS is the only exception. The need for raising of imported bulk cargo capacity is
true for the Russian ports, too; besides, it concerns all the ports of the Black Sea and
the Sea of Azov.
3. COAL TRANSHIPMENT IN THE PORTS OF THE SOUTH OF RUSSIA
In the South of Russia there are no large terminals that are active in transhipment of coal and iron ore and possess high storage capacity and depth allowing to
load vessels that have high cargo carrying capacity. The total freight turnover of
coal in the ports of the South of Russia worked out at 8.5 million t in 2012. The
largest one is the port of Tuapse (2.8 million t in 2012), and the rest pertain to the
Sea of Azov basin (ports of Azov, Taganrog, Eysk, Rostov), and are limited in
depth because of their geographical situation, which leads to rather small dimensions of consignments and, as a result, a limited extent of freight turnover.
As regards the prospects of increase in transhipment of coal in the Black Sea
and the Sea of Azov basin of Russia, it can be observed that the Russian ports pertaining to the said basin can handle 8.5 million t per year. The potential growth is
1.5 million t and will hardly be increased if no new capacities are commissioned.
The extent of transhipment in Tuapse as the main Russian port for coal tranship-
Bulk Freight: Some Prospects for the Black and Azov Seas Ports
169
ment is doubtless affected by limitation of the capacity of the North Caucasian
Railway because the turnover of cargos carried for the Olympic Games increased
considerably, and in the nearest future the situation will hardly be changed and the
railway will remain a bottleneck.
A possible development of the ports of Rostov, Azov, Eysk, and Taganrog will
not exert any substantial influence upon the total volume of coal transhipment
through the southern ports of the Russian Federation. The prospects of construction of new deep-sea port in the south of Russia and, in the first place, construction
of the port of Taman may essentially reduce the volume of transit of coal to the
Ukrainian ports, but these prospects pertain, most likely, to the years 2016-2018.
Given the geographical position and technical equipment, the new Terminal of
bulk cargos in the port of Taman will be able to come to the front and switch the
considerable existing freight traffic off the Ukrainian ports. In addition to the Russian freight, the terminal will be able to attract cargos from Kazakhstan creating
thereby a supplementary transit traffic through the Russian territory and ports.
The extent of transhipment in Tuapse as the main Russian port for coal transhipment is doubtless affected by limitation of the capacity of the North Caucasian
Railway because the turnover of cargos carried for the Olympic Games increased
considerably, and in the nearest future the situation will hardly be changed and the
railway will remain a bottleneck. A possible development of the ports of Rostov,
Azov, Eysk, and Taganrog will not exert any substantial influence upon the total
volume of coal transhipment through the southern ports of the Russian Federation.
The prospects of construction of new deep-sea port in the south of Russia
and, in the first place, construction of the port of Taman may essentially reduce the
volume of transit of coal to the Ukrainian ports, but these prospects pertain, most
likely, to the years 2016-2018. Given the geographical position and technical
equipment, the new terminal of bulk cargos in the port of Taman will be able to
come to the front and switch the considerable existing freight traffic off the Ukrainian ports. In addition to the Russian freight, the terminal will be able to attract cargos from Kazakhstan creating thereby a supplementary transit traffic through the
Russian territory and ports.
The leading directions of export of coal from the CIS in the southern region
remain Turkey and the countries of Eastern and Southern Europe. The Russian
exporters to Turkey and the countries of the Southern and Eastern Europe try to
form freight traffics through the southern ports of Russia. Export freight traffics of
the Kuzbass coal will gravitate to the southern ports of the Russian Federation.
Demand for vessels of the small tonnage will grow in the Black and Azov seas.
High rates of a gain of port capacities of Russia and increase in volumes of transfer
of freights allowed to redistribute substantially freight traffics of the foreign trade
freights from ports of the adjacent states on the Russian ports and this tendency
will proceed in the future.
170
Michael Doubrovsky, Victor Petrosian, Valentina Kaluzhnaya and Mikhail Vargin
4. EVALUATION OF POSSIBILITIES FOR THE PORT
INFRASTRUCTURE TO ADAPT TO HE EXISTING STRUCTURAL
CHANGES IN CARGO TRAFFIC
The practice of operation of the export-orientated coal terminals during many
years has led to the situation when at present in the ports of the Black Sea – Sea of
Azov basin virtually there are no full-fledged high-performance specialised import
terminals (except for the terminal “TIS-Coal”). The total need for import terminals
in the Ukrainian ports only is estimated at 10-15 million t. In order to satisfy this
need, it is necessary both to adapt the port infrastructure to the current structural
changes (complex reconstruction of the existing terminals) and to build new import-oriented cargo handling complexes. A number of projects were announced in
2008-2009, being related both to the state-run ports and to the private terminals, to
be implemented in 2012.
Efficiency of implementation of similar projects depends of performance of
four compulsory conditions:
-
-
-
Availability of an adequate cargo base that should guarantee proper utilization
of the port capacities to be put in operation;
Availability of a sufficient area for placement of the store capacities and of the
necessary handling facilities that will allow to perform loading and unloading
works with the maximum efficiency and the least expenses possible (the technological component);
Possibility of creation of a wharfage allowing to accept and work design ships
of all types, without limitation, and ensuring safe navigation (the maritime
component);
Possibility of organization of railway traffic for delivery to a port/export from
a port of estimated freight turnover, without limitation and unconditionally
(the railway component).
Noncompliance with any one of these conditions will lead to inexpediency of
implementation of the whole project. It should be observed that as of summer 2013
none of the projects announced has been implemented!
-
-
-
The project of construction of a new cargo handling complex in Ilyichevsk,
with a double-sided pier, for vessels of up to 100 dead weight thousand t, and
with capacity of 8 million t of coal and ore per year,
The project of a cargo handling complex that should have the capacity of 1.23.8 million t in the port of Yuzhny, at berths No. 9 and No. 10. The length of the
moorage wall is 2x285 m, and construction of new warehousing areas is
planned for storage of 170 thousand t of cargo at a time.
Construction of new berths in Mariupol, too, which shall allow increasing the
port capacity in respect of coal and ore by 1.8 million t approximately before
2020.
Bulk Freight: Some Prospects for the Black and Azov Seas Ports
-
-
171
The deep-water berth “Moorages of Comintern” in the port of Yuzhny with a
pier up to 300 m long and a capacity of up to 10 million t per year. The pier
should accept two ships at a time. The storage capacity is 700 thousand t.
Loading a vessel of up to 100 dead weight thousand t is calculated to be performed within 12 -15 hours (figure 4).
The terminal of Smart-Holding in the port of Ochakov with a port capacity of
up to 5 million t per year. It was planned to build a deep-water port with
depths of up to 17 m on 400 hectares.
Figure 4: The deep-water pier “Moorages of Comintern”
At present Portinvest company is planning to implement a project of construction of an import-oriented coal handling complex in the port of Yuzhny. Possibilities for the port infrastructure to adapt to the current structural changes in cargo
traffic shall be evaluated using the criteria as follows:
-
-
The technological factor that allows to organize, with minimum expenditures,
a reverse mode of delivery - export/import;
The railway factor: reconstruction of the railway component, which will allow
to build a cars loading station, together with the car unloading facilities and
equipment available, and will ensure a reverse traffic of carriages loaded from
the port to consumers;
The maritime factor: reconstruction/reinforcement of the port structures in
order to create a competitive wharfage (depth, length, operating load, etc.).
Reasoning from these prerequisites, it can be affirmed that presently only several Ukrainian ports can adapt their own infrastructure to the current structural
changes of the cargo traffic. In the first place, the ports of Yuzhny and Ilyichevsk
172
Michael Doubrovsky, Victor Petrosian, Valentina Kaluzhnaya and Mikhail Vargin
shall be included in this category as meeting to all the criteria aforesaid; the port of
Nikolayev, that has been showing an excellent dynamics in growth of its freight
turnover for the last year and a half (125% of growth in 2012 and up to 10-12% of
growth in the 1st quarter of 2013), may be included therein with some reservations.
Creation of full-grown specialised cargo handling complexes equipped with
advanced technological facilities and a deep-water wharfage is planned in the
ports of Yuzhny and Ilyichevsk. There are similar schemes of development for
Nikolayev seaport. The situation with the ports of Mariupol and Berdyansk on the
Sea of Azov and the port of Kerch can be described as a bit more complicated. The
geographical position of the said ports on the Sea of Azov, the natural limitation in
draught, the heavy ice regime during the winter navigation, and the limited possibilities of development of the area concerned do not allow the above-mentioned
ships to react promptly to any changes in the structure and direction of cargo traffic, whether at present or in the near future.
5. ASSESSMENT OF REQUIREMENTS FOR INVESTMENTS FOR
MODERNIZATION AND RECONSTRUCTION OF PORTS
In order to assess the want for investments to be aimed at re-equipment and
reconstruction, first of all, it is necessary to determine what re-equipment of the
ports will lie in, and what reconstruction of the ports will lie in, and for which specific purposes. Beyond any doubt, this problem so foreshortened is particularly
urgent, in view of the recently approved new Ukrainian Seaports Act of Ukraine
under № 4709-VI. In this connection, we would like to determine the list of the
ports subject to modernization and reconstruction for extending the scope of services in the coal segment of the port business and to define the concepts of ‘modernization’ and ‘reconstruction’.
We understand by modernization the replacement of the equipment by more
productive, change and improvement of technological schemes of work (a technological component), expansion and re-equipment of warehouses and their capacities. We understand by reconstruction/strengthening of port structures the quays
and piers reconstruction, improvement of their technical and operational characteristics (water depths, berthage lengths, operational loads on quay walls and so on).
The list of the main Ukrainian ports subject to re-equipment and reconstruction is as follows: port of Yuzhny, port of Ilyichevsk, port of Mariupol, port of Nikolayev (see table 2 below).
Bulk Freight: Some Prospects for the Black and Azov Seas Ports
173
Table 2: Assessment of requirements for investments
for modernization and reconstruction of ports (till 2018, the forecast)
Modernization
Name of the
port
Yuzhny
Illichevsk
Mariupol
Nikolayev
Others
Total
Technical
re-equipment
mio.
Entities
USD
Reconstruction/strengthening
New equipment
Entities
mio.
USD
Berths
Berths
12-15.0
65-70.0
No.5,6
No.10-12
Berths
Berths
10-12.0
35-40.0
No.9,10
No.9,10
Berth
No.14
20-25.0
Berth
No.14
Approach channel
and water area
Entities
mio.
USD
Channel
deepening
320.0
to
- 21.0 m
Water area
deepening 75.0
to -20.0 m
Channel
deepening
50.0
to
-17.0 m
25-30.0 Water area 10.0
Entities
mio.
USD
Strengthening/
17.5
reconstruction
New construction 70,0
Strengthening/
15.0
reconstruction
New construction 50.0
Strengthening/
10.0
reconstruction
New construction 30.0
Berths
Berths
Water area
12-15.0
25-30.0
40.0
No.9-11
No.9-11
to -12.0 m
54-67
20
90.0
Wharfage
150-170
50
220.0
495.0
20.0
515.0
Strengthening/
10.0
reconstruction
New construction 30.0
232.5
30.0
262.5
6. ASSESSMENT OF CAPACITY OF PORTS OF THE REGION FOR COAL
TRANSIT NOW AND IN THE FUTURE
Evaluation of the regional ports’ potential for transit of coal requires not only
information related to technical equipment of the ports, but also the transit rates
formation system. Judging from the analysis of the technical information, as well
as statistical data concerning transit of coal through the ports of Ukraine of late
years, we can make up conclusions as follows. The share of transhipment of coal in
transit through the Ukrainian ports has been gradually reducing for the last five
years in favour of the Baltic ports. Thus, in 2008 approximately 38% of the Russian
coal in transit passed through the Ukrainian ports, in comparison with the 62%
that fell on the Baltic ports. In 2012 this correlation changed and was 21% to 79% in
favour of the Baltic ports, at that the transit traffic of coal through the Baltic ports
showed an increase by 13%. On the whole, for the last 5 years the extent of the
174
Michael Doubrovsky, Victor Petrosian, Valentina Kaluzhnaya and Mikhail Vargin
transit of coal through the Ukrainian ports has reduced by 60% from 14.9 million t
to 5.6 million t.
The key factor of reduction of transit traffic through Ukraine is increase of the
rates established by the Ukrainian State Administration of Rail Transport (the
Ukrzaliznytsya). Within the period from 2007 till 2012 the rates for transit traffic of
coal on the route from the station of Topoli (on the border with Russia) to the port
of Yuzhny increased by 125%. Meantime for the analogous period Latvia, the main
competitor, refused fully to increase the rates, and the Byelorussian rates increased
by more than 20% for the analogous period. At present the cost of transportation of
1 t/km of the Russian coal on the Byelorussian railroad is 1.7 time less than the
Ukrainian rates.
If the Ukrzaliznytsya applies a more flexible tariff policy, Ukraine will be able
to recover the volume of the Russian coal in transit up to the level of 2010. A difference in the rates valued at USD 5.00 per tonne of coal makes the Ukrainian railroad
uncompetitive for the Russian transit. The current rates for rail transportation of
coal in transit from the Russian Federation to the port of Ventspils (Latvia) on the
Byelorussian railroad are USD 4.00/t, on the Latvian railroad - EUR 7.00/t (USD
9.1/t), to the amount of USD 13.1/t, allowing for return of an empty car. Upon
transportation on the main route of the Russian transit in Ukraine to the port of
Yuzhny, an analogous rate is USD 18.3/t (the basic rate of USD 14.5/t + payment
for return of an empty car of USD 3.8/t). Upon comparison of the rates for transhipment in the Ukrainian and Baltic ports, the difference in the transportation
costs is about USD 5.2/t, and this factor makes the Ukrainian direction uncompetitive, in contrast to Latvia.
Technically, all the main Ukrainian ports engaged in transhipment of coal
(those of Yuzhny, Mariupol, Ilyichevsk, and Nikolayev) are ready to accept transit
traffic, whether at present or in the future in case of any increase thereof. However,
given the trend of events, no real increase in transit traffic through the Ukrainian
ports in is in view in the near future.
7. CONCLUSIONS
The results of the analysis of the current situation of the Ukrainian ports and
ports on the South of Russia within the coal segment enable us to make up the conclusions as follows:
-
-
The aggregate freight turnover of all the regional ports and terminals worked
out at 451.5 million t in 2012, where the Russian and Ukrainian ports accounted for more than 73% of the total (331 million t);
In the aggregate, the Ukrainian port sector possesses the port capacity of over
180 million t;
The annual freight turnover of all the Ukrainian terminals and ports amounted
to 154.3 million t in 2012 (which is 99.2% of the total of 2011), that is to say that
the Ukrainian ports used 86% of their capacity;
Bulk Freight: Some Prospects for the Black and Azov Seas Ports
-
-
-
-
-
-
-
-
-
175
The portion of coal cargos in the freight turnover was about 12 million t (7.7%).
The aggregate freight turnover of the ports located in the South of Russia
worked out at 176.7 million t; the portion of coal cargos constituted about 8.5
million t (4.8%).
The existing Ukrainian terminals have capacity allowing handling over 30 million t of coal and about 60 million t of ore per year.
The Ukrainian largest coal-handling ports are those of Mariupol, Yuzhny, Nikolayev, Berdyansk, Kerch, Izmail, and Ilyichevsk.
The largest ports of the South of Russia dealing with coal are those of Tuapse,
Temryuk, Azov, and Taganrog.
The want for import of coal to Ukraine has considerably increased of late
years, which is conditioned by the needs of the metallurgy industry; this particularly concerns coking coals;
The existing orientation of the ports to transhipment of export bulk cargo traffic does not allow for prospects of transhipment of imported cargos;
In the Ukrainian ports, as well as in those of the South of Russia, there are no
complexes that have sufficient high performance to accept imported cargo
traffic;
A possible development of the ports of Rostov, Azov, Eysk, Taganrog, and
Temryuk will not exert any substantial influence upon the total volume of coal
transhipment through the southern ports of the Russian Federation;
The construction of new deep-sea port in the south of Russia and, in the first
place, construction of the port of Taman may essentially reduce the volume of
transit of coal through the Ukrainian ports;
According to the forecast for 2018, the want for investments for reconstruction
and re-equipment of the main coal-loading ports is approximately USD 1 billion;
Despite some surplus of reloading capacities in the ports of Ukraine, it is necessary to recognize expedient creation of specialized reloading complexes of an
import and export orientation in ports Yuzhny and Ilyichevsk taking into account a demand of the deep-water terminals, allowing to accept/send big ship
parties;
In recent years transit of coal and coal cargos was steadily going down. The
share of transhipment of coal in transit through the Ukrainian ports has been
gradually reducing for the last five years in favour of the Baltic ports;
On the whole, for the last 5 years the extent of the transit of coal through the
Ukrainian ports has reduced by 60% from 14.9 million t to 5.6 million
Technically, all the main Ukrainian ports engaged in transhipment of coal
(those of Yuzhny, Mariupol, Ilyichevsk, and Nikolayev) are ready to accept
transit traffic, whether at present or in the future in case of any increase
thereof.
Economics & Economy, Vol. 1, No. 2 (March, 2014), 177-192
RESTRUKTURIRANJE MIKRO I MALIH PODUZEĆA
U UVJETIMA KRIZE – PRIMJER IZ PRAKSE
RESTRUCTURING OF MICRO AND SMALL ENTERPRISES
IN TERMS OF CRISIS - CASE STUDY
1
Goran Vučur
JEL classification:
JEL Classification: G34, L22
Professional article
Primljeno / Received: July 29, 2013
Prihvaćeno / Accepted: October 29, 2013
Sažetak
Suvremeni uvjeti poslovanja, koje uvelike diktira globalna kriza, primorali su mikro i mala poduzeća da se u potpunosti prilagode tržišnim uvjetima i pronađu prihvatljiva rješenja koja će rezultirati uštedama u poslovanju i
osigurati opstanak na tržištu. Promjenjivi tržišni uvjeti zahtijevaju brzu reakciju poduzeća koja nije moguća ukoliko poduzeće nije fleksibilno. Poboljšanje fleksibilnosti i ostvarivanje konkurentske prednosti postiže se strukturnim promjenama koje obuhvaćaju promjene u strategiji poslovanja, nastupu na tržištu, organizaciji i financijskoj
strukturi poduzeća. Pored kontinuiranog i etapnog unapređenja organizacije, radikalan pristup kroz restrukturiranje poduzeća nužan je u situacijama kada izrazito nepovoljni tržišni uvjeti imaju velik utjecaj na poslovanje
poduzeća. Ipak, ukoliko se restrukturiranje sagleda iz drugačije perspektive moguće ga je shvatiti kao inovativni
pristup koji će kroz korijenite promjene u poslovanju osigurati dugoročni opstanak poduzeća. U radu se, kroz
primjer iz prakse, detaljnije analizira tržišna situacija u kojoj se mikro i mala poduzeća nalaze te se ukazuje na
prednosti i nedostatke restrukturiranja koje ne mora uvijek dati željene rezultate.
Ključne riječi: restrukturiranje, mikro i mala poduzeća, financijski pokazatelji, poboljšanje poslovanja
Abstract
Today's business conditions, which are largely dictated by the global crisis, forced the micro and small enterprises
to fully adapt to market conditions and find acceptable solutions that will result in savings in operations and
ensure their survival on the market. Changeable market conditions require quick reaction of company which is not
possible if the company is not flexible. Improving flexibility and achieving competitive advantages is possible through the structural changes which include changes in the business strategy, market appearance, organization and
financial structure of the company. In addition to continuous and periodic advancement of the organization, a
radical approach to the restructuring is necessary in situations when extremely unfavourable market conditions
have a major impact on the company's business. However, if the restructuring is viewed from a different perspective it can be seen as an innovative approach to the radical change in the business to ensure long-term survival of
the company. In this paper, a case study, analyzes the market situation in which the micro and small enterprises
are located, and points out the advantages and disadvantages of restructuring that does not always give the desired results.
Keywords: restructuring, micro and small enterprises, financial ratios, improving business
1 University of Dubrovnik, Department of Economics and Business Economics, Croatia, e-mail: goran.
[email protected]
178
Goran Vučur
1. UVOD
U uvjetima neizvjesnog poslovanja, koji se javljaju u vremenima kada poduzeća pod
utjecajem nepovoljnih tržišnih uvjeta zapadnu u probleme, povećanje nesigurnosti i rizika
poslovanja implicira vrlo veliku ranjivost poduzeća. Upravljanje poduzećem iziskuje sposobnost menadžmenta da se prilagodi novonastalim tržišnim uvjetima. Kako bi se ublažili
efekti pojave nepovoljnih tržišnih uvjeta na poslovanje poduzeća potrebno je poduzeti
određene radnje koje će zadržati poduzeće konkurentnim na tržištu. Poduzeće se suočava sa
nizom nepovoljnih utjecaja kao što su smanjenje obujma poslovanja, smanjenje likvidnosti,
višak radne snage, poskupljenje troškova poslovanje, i sl. Stoga je važno da poduzeće na
vrijeme poduzme određene radnje odnosno da detektira signale sa tržišta tj. pokrene prevenciju i utvrdi ograničenja djelovanja. Pri tome, vrlo važnu ulogu ima početna procjena
stanja koju menadžment poduzeća donosi na osnovu tržišnih pokazatelja i u skladu s kojom
planira aktivnosti na tržištu. Restrukturiranje poduzeća nudi se kao logična strateška odluka
menadžmenta koja ima za posljedicu postizanje optimalne strukture odnosno zaokret u strateškom upravljanju i operativnoj politici poduzeća. Uz restrukturiranje koje predstavlja jednu od temeljitijih mjera promjene poslovanja postoji niz drugih modela koji pridonose smanjivanju troškova i povećanju efikasnosti poslovanja.
Svrha rada je istražiti proces restrukturiranju mikro i malih poduzeća u uvjetima krize.
Cilj rada je kroz problematiku restrukturiranje mikro i malih poduzeća ukazati na mogućnosti odnosno prednosti i nedostatke procesa restrukturiranja u mikro i malim poduzećima.
Metodologija istraživanja bazira se na komparaciji financijskih i nefinancijskih podataka
promatranog mikro poduzeća u razdoblju od pet godina odnosno promatranju procesa restrukturiranja kroz pojedine faze. Analiziranjem financijskih izvještaja i generiranjem financijskih pokazatelja uspješnosti poslovanja dolazi se do konkretnih saznanja o promjeni strukture financiranja poduzeća. Također se analiziranjem pojedinih aktivnosti poslovanja,
dolazi do spoznaja o izdvojenim aktivnostima koje bitno utječu na fleksibilnost i rizičnost
poslovanja poduzeća. Uštede koje se operacijsko-organizacijskim restrukturiranjem postižu
očituju se u činjenici da se dio fiksnih troškova pretvara u varijabilne troškove koji ovise
isključivo o obujmu poslovanja poduzeća. Strateško restrukturiranje poduzeća predstavlja
bitan segment restrukturiranja koji često mikro i mala poduzeća izostavljaju. Praksa je pokazala da je razlog izostavljanje strateškog restrukturiranja najčešće nedovoljno menadžersko
iskustvo vlasnika poduzeća i nedovoljna odlučnost za poduzimanje radikalnih promjena u
poslovanju mikro i malih poduzeća, a koje često zahtijevaju napuštanje pojedinih djelatnosti
i orijentaciju na djelatnosti u kojima je će poduzeće ispuniti svoje ciljeve. Strukturu rada
sačinjavaju uvodni dio, teorijski aspekti restrukturiranja poduzeća, analiza restrukturiranja
poduzeća na primjeru iz prakse i zaključni dio. Prvi dio rada započinje uvodom u promatranu problematiku nakon čega slijed teorijski dio rada koji razmatra obilježja mikro i malih
poduzeća na tržištu Republike Hrvatske, proces i vrste restrukturiranja mikro i malih poduzeća te različite modele putem kojih se restrukturiranje može provesti. Drugi dio rada analizira restrukturiranje mikro poduzeća, na primjeru iz prakse, pri čemu se na kraju rada daju
zaključna razmatranja s preporukama za buduća istraživanja i ograničenja koja su utjecala
na analizu promatrane studije slučaja.
2. OBILJEŽJA MIKRO I MALIH PODUZEĆA NA TRŽIŠTU REP. HRVATSKE
Nakon dužeg razdoblja stabilnog gospodarskog rasta, od 2008. gospodarstvo u Republici Hrvatskoj počinje stagnirati. Posljednje tri godine dolazi do dramatičnog opadanja gospodarske aktivnosti što uzrokuje osjetan pad zaposlenosti. U posljednjih 10 godine sektor
malog gospodarstva bilježi konstantan pad, a politika djelovanja prema mikro i malim
Restrukturiranje mikro i malih poduzeća u uvjetima krize – primjer iz prakse
179
poduzećima nije dala željene rezultate. Kriza je najviše zahvatila sektore trgovine i graditeljstva što je prouzročilo povećanje rizičnosti poslovanja koje je impliciralo opreznu potražnju,
pad likvidnosti i otežano financiranje. Pošto se gospodarska kriza multiplicirala kako na
makroekonomskoj, tako i na mikroekonomskoj razini, pojedine mjere gospodarske politike
nisu imale željene učinke. Obilježja gospodarske situacije očituju se u činjenici da se u razdoblju od godine dana (tijekom 2010. i 2011.) ugasilo 11 320 mikro poduzeća i 471 malo
poduzeće. Istodobno se omjer mikro i malih poduzeća u ukupnom broj poduzeća smanjio za
0,3% odnosno 0,2%. U istom razdoblju ugašeno je 24 561 radno mjesto u mikro poduzećima i
2
9 153 radna mjesta u malim poduzećima. Sve navedene činjenice primorale su poduzeća da
intenzivno provedu mjere restrukturiranja te kroz nova rješenja nastoje zadržati tržišne
udjele i ostvariti konkurentsku prednost. Za postizanje željenih rezultata nužan je širi skup
mjera koji će ubrzati restrukturiranje, izdvojiti najperspektivnija poduzeća i osigurati stabilnost na tržištu.
Kad je riječ o restrukturiranju mikro i malih poduzeća, mali broj autora se bavio ovom
tematikom jer se pojam restrukturiranja uglavnom vezuje za srednja odnosno velika poduzeća koja imaju kompleksniji sustav organizacije poslovanja i upravljanja. Stoga se smatra
potrebnim proširiti znanja vezana za probleme s kojima se susreću mikro i mala poduzeća
jer na njih otpada oko 98,5% poduzeća. Isto tako je važan podatak da je u malim poduzećima zaposleno 2/3 ukupno zaposlenih u privatnom sektoru. Specifičnosti mikro i malih
poduzeća očituju se u prednostima kao što su veća fleksibilnost poslovanja, univerzalnost
djelatnika, veća razina inovativnosti, veće mogućnosti umrežavanja i sl. Nedostaci mikro i
malih poduzeća mogu se prepoznati kroz menadžersko neiskustvo i nestručnost vlasnika,
manje mogućnosti financiranja poslovanja, velik utjecaj sezonskih oscilacija na poslovanje,
veću „ranjivost“ od strane konkurencije, lakše zapadanje u probleme nelikvidnosti, nespecijaliziranost djelatnika za sve poslove koje obavljaju i sl.. (Netahli, 2008)
3. RESTRUKTURIRANJE
Poduzeća bi trebala moći podmirivati svoje obveze kad su u takvom stanju da je vrijednost poduzeća veća od vrijednosti obveza prema vjerovnicima i kreditorima. U uvjetima
krize mikro i mala poduzeća suočavaju se s problemom nemogućnosti izvršenja svojih
financijskih obveza pa su primorana dodatno se zadužiti kako bi uredno izvršavali dospjele
obveze. Opadanjem aktivnosti poslovanja poduzeća ne uspijevaju vraćati dospjele obveze te
zapadaju u probleme i prisiljena su preuzimati i rizičnije poslove u nadi da će vratiti uložen
novac i izvući se iz financijskih poteškoća. U ovakvim i sličnim situacijama često dolazi do
nagomilavanja dospjelih obveza i nemogućnosti vraćanja dugova što, u konačnici u većini
slučajeva, rezultira stečajem.
Restrukturiranje poduzeća obuhvaća zaokret u sljedećim područjima djelovanja poduzeća: Strategiji poslovanja i razvoja, Nastupu na tržištu, Proizvodnom programu, Organizacijskoj strukturi, Broju i kvalifikacijskoj strukturi zaposlenih, Financijskoj strukturi poduzeća. U praksi se restrukturiranje najčešće dijeli na obrambeno i strateško. Obrambeno restrukturiranje obuhvaća smanjenje broja zaposlenika i financijske mjere sanacije, a strateško
upravljanje ljudskim potencijalima i investicijama. Ovisno o prethodno navedenim područjima na koje se restrukturiranje odnosi postoje različite faze restrukturiranja koje se general2 Državni zavod za statistiku (2013), „Strukturno-poslovni pokazatelji Br. 15.1.2.“, dostupno na:
http://www.dzs.hr/, (22.11.2013.); i Državni zavod za statistiku (2012), „Strukturno-poslovni pokazatelji
Br. 15.1.2.“, dostupno na: http://www.dzs.hr/, (22.11.2013.)
180
Goran Vučur
no mogu sažeti u tri osnovne (Benaković, 2012): financijsko restrukturiranje, operativnoorganizacijsko restrukturiranje i strateško restrukturiranje. Navedenim fazama restrukturiranja trebala bi prethoditi „nulta“ faza ili faza preispitivanja koja predstavlja temelj za kvalitetno provođenje procesa restrukturiranja. Financijsko restrukturiranje obuhvaća restrukturiranje bilance poduzeća, odnosno promjenu strukture stalnih i obrtnih sredstava te obveza i
dugova poduzeća. U financijsko restrukturiranje spada pretvaranje kratkoročnih obveza u
dugoročne (reprogramiranje i refinanciranje dugova), otpis dugova, pretvaranje dugova u
vlasničke udjele i sl. Osnovni cilj je povećanje likvidnosti poduzeća.
Operativno-organizacijsko restrukturiranje naziva se još i poslovnim restrukturiranjem,
a odnosi se na operativno restrukturiranje bazirano na restrukturiranju marketinga, proizvodnih procesa, tehnologije, troškova, upravljačkog sustava i osoblja te organizacijsko restrukturiranje koje obuhvaća promjene u organizaciji i upravljanju poduzećem tj. formiranje
strateških poslovnih jedinica, centara odgovornosti, i sl. Osnovni cilj je poboljšati profitabilnost, smanjiti troškove i povećati solventnost poduzeća. Strateško restrukturiranje provodi
se s ciljem dugoročne održivosti poslovanja, a obuhvaća smanjenje kompleksnosti asortimana, identifikaciju dodatnih profitnih područja, dizajn inovativnih nastupa na novim tržištima, fokusiranje na najprofitabilnije elemente lanca vrijednosti, uz izdvajanje sporednih aktivnosti poslovanja, te nove modele poslovanja (Benaković, 2012, s. 114). Iako su faze restrukturiranja navedene prema redoslijedu provođenja, ne može se jednoznačno tvrditi da se
restrukturiranje mora provoditi prema utvrđenom redoslijedu. Svaka od navedenih faza
uzročno-posljedično je vezana za ostale faze. Restrukturiranje mikro i malih poduzeća razlikuje se od restrukturiranja u velikim poduzećima prvenstveno u samom procesu i krajnjim
rezultatima. Razlike se očituju u sljedećim činjenicama: a) unutarnje restrukturiranje, širenje
poslovanja i stečaj su najčešći oblici restrukturiranja u mikro i malim poduzećima, b) restrukturiranje u mikro i malim poduzećima najčešće se odvija neplanirano odnosno bez formalnih planova restrukturiranja, c) kratkoročno gledano, rezultati su bolji u mikro i malim
poduzećima, ali na dugi rok učinci restrukturiranja su lošiji i dugotrajniji i d) nepovoljniji su
3
uvjeti financiranja za mikro i mala poduzeća.
Jedan od najvećih nedostataka mikro i malih poduzeća je nedostatak menadžerskog
iskustva vlasnika poduzeća. Kako bi se na kvalitetan način provelo restrukturiranje, nužna
je dodatna edukacija odnosno stjecanje menadžerskih vještina i suradnja s konzultantima.
Plan restrukturiranja predstavlja dokument koji se sastoji od analize poslovanja poduzeća i
programa restrukturiranja. Analiza poslovanja odnosi se na pravni i vlasnički status, financijske izvještaje (prethodne tri godine), proizvodni program, svojstva i karakteristike postrojenja i opreme, utjecaj poslovanja poduzetnika na okoliš, organizacijsku strukturu, zapošljavanje (struktura zaposlenih), financiranje, državne potpore, analizu tržišta (prethodne tri
godine) i SWOT analizu (prije restrukturiranja). Program restrukturiranja obuhvaća razdoblje restrukturiranja i plan za razdoblje od dvije godine nakon završetka restrukturiranja, a
odnosi se na strateške ciljeve poduzetnika, plan prodaje proizvoda, plan nabave sirovina/proizvoda, plan proizvodnih/prodajnih kapaciteta, program zaštite okoliša, program
restrukturiranja vlasništva i organizacijske strukture, plan broja i strukture zaposlenih,
financijske planove za vrijeme restrukturiranja i dvogodišnje razdoblje nakon restrukturiranja, državne potpore, SWOT analizu nakon restrukturiranja (procjena) i plan radnji za restrukturiranje.
3„Restrukturiranje malih i srednjih europskih poduzeća“, http://europski-fondovi.eu/vijesti/restrukturira
nje-malih-i-srednjih-europskih-poduze (26.11.2013.)
Restrukturiranje mikro i malih poduzeća u uvjetima krize – primjer iz prakse
181
Sagledavanjem problematike restrukturiranja poduzeća moguće je kroz različite modele restrukturiranja poduzeća koje se provodi na sljedeće načine: Outsourcingom, Downsizingom, Poslovnom ekspanzijom, Stečajem ili zatvaranjem poduzeća, Spajanjem ili preuzimanjem i Internim ili unutarnjim restrukturiranjem. U nastavku će se dati detaljniji pregled
modela restrukturiranja putem outsourcinga, downsizinga, stečaja ili zatvaranja poduzeća te
internog ili unutarnjeg restrukturiranja.
3.1 Različiti modeli restrukturiranja mikro i malih poduzeća
Suvremeni pogled razmatra outsourcing kao strategijski interes poduzeća na duži vremenski period koji predstavlja jedan od modela restrukturiranja poduzeća usmjerena procesnu orijentaciju poduzeća. Ekonomska efikasnost poduzeća zasniva se na optimizaciji ključnih procesa (koji se internaliziraju i optimiziraju s obzirom na raspon aktivnosti i organizaciju tijeka procesa) te izdvajanju i ugovaranju (podugovaranju) onih procesa u kojima poduzeće nema adekvatnih konkurentskih sposobnosti ili pak značajnijeg strateškog interesa. Bit
outsourcinga je u koncentraciji i zadržavanju samo operativno i strateški najznačajnijih procesa (Kaštelan Mrak, 2005). Naime, osim smanjenja ukupnih troškova velika pozornost se
posvećuje dugoročnoj strategiji poduzeća te shvaćanju outsourcinga kao strateškog alata za
osiguravanje dugoročnog opstanka i rasta poduzeća na tržištu. Osim poboljšanja kratkoročne financijske slike poduzeća, outsourcing bi trebao doprinijeti poboljšanju konkurentnosti
na duži vremenski period, što bi imalo za posljedicu povećanje vrijednosti poduzeća i maksimizaciju imovine vlasnika. Ostvarivanje ciljeva outsourcinga mora se odvijati po unaprijed
utvrđenoj strategiji kojoj prethodi niz koraka koji uključuju kvalitetnu evaluaciju čiji je cilj
utvrditi potrebe poduzeća i efekte koje outsourcing može prouzročiti. Planiranje primjene
outsourcinga potrebno je provesti u skladu s ciljevima outsourcinga koji predstavljaju segment
ostvarivanja postavljenih ciljeva poduzeća.
Kako bi se kvalitetno postavili ciljevi primjene outsourcinga u poduzeću potrebno je dati
odgovor na sljedeća pitanja (Greaver, 1999): Koja je vizija poduzeća u budućnosti? Koje su
trenutne i buduće temeljne aktivnosti poslovanja poduzeća? Koja je trenutna i buduća struktura poduzeća? Koliki su trenutni i budući troškovi poduzeća? Koje su trenutne i buduće
performanse poduzeća? Koje su trenutne i buduće komparativne prednosti poduzeća? Različite specifičnosti i okruženje u kojem se poduzeća nalaze zahtijevaju odgovore na prethodno postavljena pitanja. Nakon utvrđivanja spomenutih činjenica koje se odnose na trenutnu
i buduću situaciju u poduzeću, moguće je kvalitetno postaviti ciljeve koji se outsourcingom
žele postići.
Ciljevi primjene outsourcinga mogu se razmatrati kroz (Greaver, 1999, p. 4-5): poboljšanje organizacijskih aspekata poslovanja (povećanje učinkovitosti na način da se poduzeće
orijentira na aktivnosti koje najbolje obavlja, povećanje fleksibilnost kako bi se zadovoljili
promjenjivi uvjeti poslovanja, potražnja za proizvodima, uslugama i tehnologijama, reorganizacija poslovanja poduzeća i povećanje vrijednosti proizvoda i usluga, zadovoljstva potrošača te vlasničkih udjela) i napredovanje poduzeća (povećanje operativne učinkovitosti,
povećanje stručnosti, raspolaganje vještinama i tehnologijama koje inače poduzeću nisu bile
dostupne, unapređenje upravljanja i kontrole, poboljšanje upravljanja rizicima, poticanje
inovativnosti i stvaranje odnosa povjerenja i brandiranje poduzeća).
− Financijski prosperitet: smanjenje ulaganja u imovinu i stvaranje gotovog novca prebacivanjem imovine na izvršitelja usluge.
− Rast na tržištu: dobivanje pristupa tržištu i novim poslovnim mogućnostima kroz poslovnu mrežu izvršitelja, ubrzavanje širenja na tržištu, povećanje obujma prodaje i proi-
182
−
−
Goran Vučur
zvodnih kapaciteta u razdoblju kad to poduzeće nije u mogućnosti financirati samostalno i komercijalno iskoristiti vještine koje poduzeće već posjeduje.
Smanjivanje troškova: snižavanje troškova kroz prepuštanje aktivnosti specijaliziranom
poduzeću koje ima niže troškove izvršenja i prebacivanje fiksnih troškova u varijabilne.
Poboljšanje poslovanja s aspekta zaposlenika: pružanje sigurnosti za buduće napredovanje u karijeri i poboljšanje izvršavanja sporednih aktivnosti poslovanja.
Poboljšanje poslovanja poduzeća primjenom outsourcinga može se razmatrati kroz napredak poduzeća u svim segmentima poslovanja stavljajući naglasak na poboljšanje organizacijskih aspekata poslovanja, financijski prosperitet poduzeća, ostvarivanje rasta na tržištu,
smanjivanje troškova i poboljšanje poslovanja s aspekta zaposlenika.
Downsizing ili smanjenje opsega poslovanja predstavlja jednu od popularnijih mjera u
posljednja dva desetljeća. Iako je downsizing pogodan alat za smanjenje troškova i povećanje
efikasnosti poslovanja iskustvo je pokazalo da se navedenim alatom često ne postigne unapređenje poslovanja. Jedna od negativnih pojava primjene downsizinga su otpuštanja zaposlenika koja često imaju negativne implikacije kao što su pad morala i povjerenja, stvaranje
negativne radne atmosfere, česta bolovanja, te pad produktivnosti. Usklađivanje ciljeva
poduzeća s ciljevima koji se navedenim modelom restrukturiranja žele postići pomoći će
otklanjanju negativnih posljedica koje primjena ovog alata može izazvati. Zadržavanje pozitivnih efekata odnosno izbjegavanje nepotrebnih problema i troškova može se sagledati iz
dvije perspektive.
Reaktivni ili proaktivni downsizing predstavljaju dvije različite opcije u perspektivi koja
se odnosi na „osluškivanje“ signala sa tržišta. Reaktivni downsizing primjenjuje se u situacijama kada su problemi na tržištu postali evidentni odnosno kada je potrebno poduzeti
određene korake za spas poduzeća. Proaktivni downsizing primjenjuje se u trenucima kada
se na tržištu pojave prvi znakovi promjena, a najčešće se odnosi na unapređenje poslovanja
koje ima za cilj preduhitriti konkurenciju i ostvariti dodatnu konkurentsku prednost. Promjene se najčešće odnose na zaokrete u tehnologiji, organizaciji, upravljanju poslovnim procesima odnosno unapređenju znanja i vještina zaposlenika. Drugim riječima ovaj vid smanjivanja obujma poslovanja ima za cilj ostvarivanje optimalne veličine poslovanja.
Pristup downsizingu putem zaposlenika može se promatrati s dva aspekta: kontrole
zaposlenika ili opunomoćenja zaposlenika. Promatranje s aspekta kontrole zaposlenika
temelji se na postizanju operativne izvrsnosti koja je bazirana na proizvodima i uslugama
niskih troškova tj. cijene. Cilj ovog pristupa je povećanje efikasnosti poslovanja odnosno
snižavanje troškova rada, pri čemu se zaposlenici plaćaju po učinku ili na proviziju. Primjena ovog pristupa moguća je u visoko specijaliziranim poslovima gdje je odlučivanje centralizirano i gdje se kontrola provodi elektronskim putem. Pristup temeljen na opunomoćenju
zaposlenika omogućuje zaposlenicima da poslove obavljaju neovisno, ali u skladu s postavljenim ciljevima poduzeća. Ovaj pristup omogućuje privlačenje kvalitetnih, obrazovanih i
predanih zaposlenika koji svojom inovativnošću i unapređenjem poslovanja mogu pridonijeti ostvarivanju konkurentnosti na tržištu. Vrednovanje timskog rada, dodatno obrazovanje
i obuka, udio u dobiti poduzeća i osjećaj pripadnosti, poticaj su za još bolji rad koji će poduzeću dati snagu za opstanak na tržištu. Iako poduzeća u praksi često primjenjuju različite
kombinacije navedenih pristupa i opcija, osnovna razlika u shvaćanju ove tematike odnosi
se na stav koji poduzeće zauzima, a koji zaposlenike smatra troškom za poduzeće ili vrijednom imovinom poduzeća (Rupčić, 2012).
Likvidacija poduzeća označava prestajanje postojanja nekog poduzeća. Razlozi za
pokretanje likvidacije poduzeća mogu se razvrstati na redovne ili prisilne (stečaj). Postupak
Restrukturiranje mikro i malih poduzeća u uvjetima krize – primjer iz prakse
183
redovite likvidacije pokreće se u sljedećim slučajevima: neispunjenje propisanih uvjeta za
obavljanje određene djelatnosti, nestajanje prirodnih uvjeta za obnavljanje određenih djelatnosti (iscrpljenje sirovinskih izvora) odnosno poslovanje s gubitkom u dužem razdoblju.
Postupak likvidacije pokreće skupština odnosno članovi poduzeća, a sam postupak provodi
trgovački sud na području kojeg je sjedište poduzeća. Prodaja imovine poduzeća u redovitoj
likvidaciji odvija se sukladno pravilima stečaja poduzeća. Po završetku postupka likvidacije
poduzeće se briše iz sudskog registra.
Za razliku od redovne likvidacije, postupak prisilne likvidacije ili stečaj obuhvaća sudski postupak nad imovinom dužnika koji više nije sposoban podmirivati svoje obveze prema vjerovnicima. Prema tome, stečajnim se postupkom unovčava imovina dužnika da bi se
4
podmirile obveze vjerovnika.
Proces internog ili unutarnjeg restrukturiranja obuhvaća sve one aktivnosti koje poduzeću mogu omogućiti uspješno natjecanje sa konkurencijom, a temelje se na prilagodljivosti
internih faktora poduzeća situaciji u okruženju. Prilagodba poduzeća očituje se kroz promjene u zaposlenosti, upotrebi inputa, odnosima s dobavljačima i preusmjeravanju poslovanja. Posebna pozornost se posvećuje aktivnostima u kojima poduzeće ostvaruje konkurentsku prednost pri čemu do izražaja dolazi inovativnosti poduzeća i unapređenje poslovanja.
Reakcije na promjene u okolini impliciraju konstantne promjene u poslovanju poduzeća pri
čemu postupak restrukturiranja nikad ne prestaje. Četiri osnovna faktora na osnovu kojih se
određuje područje restrukturiranja u poduzeću su okolina, strategija, tehnologija i veličina
poduzeća. Restrukturiranje može biti odgovor na krizne situacije koje se događaju unutar ili
izvan poduzeća. Interno ili unutarnje restrukturiranje može se podijeliti na fizičko, ljudsko,
informacijsko i financijsko restrukturiranje (Miletić 2010, s. 59).
Fizičko restrukturiranje odnosi se na iznalaženje najboljih rješenja vezanih isključivo za
optimalno korištenje materijalne imovine i materijalnih sredstva neophodna za poslovanje
poduzeća. Ljudsko restrukturiranje odnosi se na upravljanje ljudskim potencijalima u poduzeću koji se smatraju ključnim faktorom izvora konkurentnosti. Informacijsko restrukturiranje obuhvaća pravovremeno raspolaganje informacijama koje se odnose na promjene u
internoj i eksternoj okolini poduzeća, a koje osiguravaju brzu reakciju na nastale promjene.
Financijsko restrukturiranje obuhvaća optimalno korištenje financijskih sredstava neophodnih za nesmetano poslovanje poduzeća. Promatranje restrukturiranja s računovodstvenog
aspekta obuhvaća analizu financijskih izvještaja odnosno detaljno razlučivanje svih stavaka
u bilanci, računu dobiti i gubitka te novčanom toku poduzeća. Analizom je potrebno razlučiti potrebnu od nepotrebne imovine, odnosno prihode i rashode poduzeća koji osiguravaju
opstanak na tržištu.
4. PRIMJER RESTRUKTURIRANJAMIKRO PODUZEĆA
4.1 Osnovni podaci o poduzeću
5
Poduzeće je osnovano 02.02.1990. rješenjem današnjeg Trgovačkog suda u Splitu kao
društvo s ograničenom odgovornošću (d.o.o.) za trgovinu i turizam. Temeljni kapital društva iznosio je 19.000,00 kuna. Značajnije djelatnosti poduzeća sukladno upisu u sudski registar odnose se na proizvodnju prehrambenih proizvoda, građevinarstvo, trgovinu i popravak
motornih vozila, trgovinu na veliko, trgovinu na malo, poslovanje s nekretninama, djelatno4 http://limun.hr/main.aspx?id=10100&Page=, (04.12.2013.)
5 Revelin d.o.o. Dubrovnik, sjedište na adresi Bokeljska 14, 20000 Dubrovnik, R. Hrvatska
184
Goran Vučur
sti u prometu, IT savjetovanje, izradu baza podataka, rekreacijske djelatnosti i iznajmljivanje, čišćenje svih vrsta objekata, međunarodno otpremništvo i špediciju, turističku djelatnost, i dr.
Poduzeće se od osnivanja bavilo uvozom, trgovinom na veliko i trgovinom na malo,
prehrambenih i neprehrambenih proizvoda. Od samog osnivanja poduzeće posjeduje
iznajmljeni skladišni prostor od cca. 100 m2 u Dubrovniku u kojem je bilo zaposleno od 1do
4 djelatnika ovisno o intenzitetu poslovne aktivnosti. Isto tako, poduzeće je imalo iznajmljeni ured u Dubrovniku gdje je bilo smješteno računovodstvo s pripadajućim djelatnikom. U
razdoblju od 1990. do 2007. poduzeće se bavilo trgovinom na malo, u iznajmljenom prodajnom prostoru (cca. 50m2) u kojem je zapošljavalo od 2 do 5 djelatnika. Ukupan broj djelatnika do 2007. u poduzeću nije prelazio 8 ljudi. U istom razdoblju poduzeće je raspolagalo sa 12 dostavna vozila i jednim osobnim vozilom. U razdoblju od 1995. do 2000. poduzeće je imalo aktivnu podružnicu u Splitu sa skladišnim prostorom od cca. 110m2 i zaposlenim djelatnikom. Zadnjih 15 godina poduzeće se orijentiralo na opskrbu hotelskih poduzeća na području Dubrovačko-neretvanske županije.
Tijekom prošlog desetljeća na tržištu trgovine na malo dolazi do prodora velikih trgovačkih lanaca, koji preuzimaju veliki udio na tržištu. U razdoblju od 2001. do 2007. u strukturi trgovine na malo, udio malih trgovina u Rep. Hrvatskoj smanjio se sa 53% na 34%. U
istom razdoblju udio hipermarketa, supermarketa i cash&carry trgovina porastao je za 15%
(Brezak, 2011). U 2007. 15 najvećih trgovačkih poduzeća raspolaže sa 70% tržišta trgovine na
malo. Pad konkurentnosti malih trgovina i udjela na tržištu prouzročili su pad prihoda što je
imalo za posljedicu masovno zatvaranje malih trgovina što se dogodilo i u slučaju promatranog poduzeća 2007. Sličan scenarij događao se u trgovini na veliko gdje su velika trgovačka poduzeća (u većini slučajeva veliki trgovački lanci koji se osim trgovinom na malo bave i
trgovinom na veliko) preuzela veći dio tržišta pri čemu je došlo do pada konkurentnosti
mikro i malih poduzeća. Kao dodatna otežavajuća okolnost 2008. pojavila se ekonomska
kriza koja je dodatno utjecala na pad poslovne aktivnosti u sektoru trgovine na veliko što je
imalo za posljedicu ostvarivanje manjih poslovnih prihoda. U otežanoj tržišnoj situaciji velika trgovačka poduzeća imaju povoljnije uvjete financiranja što im je omogućilo da proizvode nabavljaju i prodaju po nižim cijenama u odnosu na konkurenciju. Naveden činjenice
prouzročile su i pad poslovnih prihoda promatranog poduzeća. U nastavku su prikazani
rezultati poslovanja u prethodnih pet godina, a sve navedene vrijednosti izražene su u
kunama.
Tablica 1: Rezultati poslovanja poduzeća po godinama
Pozicija
31.12.2008.
Poslovni prihodi
Poslovni rashodi
Poslovni rezultat
Financijski prihodi
Financijski rashodi
Financijski rezultat
Ukupni prihodi
Ukupni rashodi
Dobit/Gubitak
prije poreza
1.371.456
1.374.345
111
15.617
65.475
-49.858
1.387.073
1.439.820
31.12.2009.
1.349.681
1.293.026
56.655
0
23.331
-23.331
1.349.681
1.316.357
31.12.2010.
767.316
751.610
15.706
0
59.808
-59.808
767.316
811.418
388.596
383.443
5.153
0
0
0
388.596
383.443
170.462
154.705
15.757
0
15.194
-15.194
170.462
169.899
103.660
90.765
12.895
0
712
-712
103.660
91.477
-52.747
33.324
-44.102
5.153
563
12.183
Izvor: Vlastiti podaci poduzeća i FINE, (03.12.2013.)
31.12.2011.
31.12.2012.
30.04.2013.
185
Restrukturiranje mikro i malih poduzeća u uvjetima krize – primjer iz prakse
Iz prethodno navedene tablice kreirana je slika 1. na kojoj je vidljiv pad poslovnih prihoda u proteklih pet godina.
Slika 1: Poslovni prihodi i rashodi poduzeća po godinama (stanje 31.12.)
* Stanje na dan 30.04.2013.
Izvor: Vlastita izrada prema podacima poduzeća i FINE, (03.12.2013.)
Kao što je iz navedenog grafikona vidljivo poduzeću je, kroz zadnjih pet godina, kontinuirano opadao poslovni prihod, ali su paralelno s tim, smanjivani i rashodi poslovanja što
je omogućavalo ostvarivanje pozitivnog poslovnog rezultata. S opadanjem poslovne aktivnosti poduzeće je bilo primorano smanjiti broj zaposlenih. U nastavku je prikazano kretanje
broja zaposlenih u prethodnih pet godina.
Tablica 2: Broj zaposlenih u prethodnih pet godina (stanje na dan 31.12.)
Godina
Br. zaposlenih
2008
2
2009
2
2010
1
2011
1
2012
0
2013
0
* Stanje na dan 30.04.2013.
Izvor: Vlastita izrada prema podacima poduzeća, (03.12.2013.)
Iz priloženog je vidljivo da poduzeće u zadnje dvije godine nema zaposlenih djelatnika.
4.2 Restrukturiranje poduzeća
Poduzeće od 2007. provodi interno restrukturiranje koje obuhvaća financijsko i organizacijsko-operativno restrukturiranje. U skladu s prethodno navedenim rezultatima poslovanja za prethodnih pet godina može se zaključiti da je poduzeće paralelno s padom ukupnih
prihoda, uspjelo reducirati ukupne rashode koji su bili približno na istoj razini, tako da
poduzeće nije ostvarivalo dodatne gubitke. Osnovni problemi za poduzeće bili su gubitci
prethodnih razdoblja koji se nisu uspjeli u potpunosti namiriti ostvarenom niskom razinom
dobiti. U nastavku je prikazana struktura bilance u prethodnih pet godina.
Tablica 3: Pregled bilance poduzeća u prethodnih pet godina (stanje 31.12.)
Naziv pozicije
aktiva
a) potraživanja za upisani a
neuplaćeni kapital
b) dugotrajna imovina
i. nematerijalna imovina
2008.
2009.
2010.
2011.
2012.
2013.*
-
-
-
-
-
-
19.912
-
-
0
-
0
-
9.178
1.200
-
240
-
186
Goran Vučur
ii. materijalna imovina
iii. dugotrajna financijska imovina
iv. potraživanja
v. odgođena porezna imovina
c) kratkotrajna imovina
i. zalihe
ii. potraživanja
iii. kratkotrajna financijska
imovina
iv. novac u banci i blagajni
19.912
394.353
108.858
285.449
-
46
d) plaćeni troškovi budućeg
razdoblja i obračunati prihodi
e) ukupno aktiva
f) izvanbilančni zapisi
9.178
551.391
111.749
439.614
4.840
1.200
387.523
61.071
326.437
240
186.267
32.599
153.666
28
0
15
2
0
0
142.182
21.417
120.765
40.936
0
40.936
-
-
0
0
0
0
419.105
-
560.569
-
388.723
-
186.507
-
142.182
-
40.936
-
-341.913
19.100
-
-308.589
19.100
-
-352.691
19.100
-
-347.538
19.100
-
-346.975
19.100
-
-346.975
19.100
-
-413.760
-361.013
-327.689
-371.791
-366.638
-366.075
52.747
33.324
-44.102
5.153
563
761.018
869.158
741.414
534.045
489.157
pasiva
a) kapital i rezerve
i. temeljni (upisani) kapital
ii. kapitalne rezerve
iii. rezerve iz dobiti
iv. revalorizacijske rezerve
v zadržana dobit ili
preneseni gubitak
vi dobit ili gubitak
poslovne godine
vii manjinski interes
b) rezerviranja
c) dugoročne obveze
d) kratkoročne obveze
e) odgođeno plaćanje troškova
i prihod budućega razdoblja
f) ukupno – pasiva
g) izvanbilančni zapisi
419.105
-
560.569
-
388.723
-
186.507
-
142.182
-
0
387.911
40.936
-
*Stanje na dan 30.04.2013.
Izvor: Vlastita izrada prema podacima poduzeća i FINE, (03.12.2013.)
Iz strukture bilance može se zaključiti da je poduzeće, u proteklih pet godina, smanjivalo dugotrajnu materijalnu imovinu na način da je s padom poslovne aktivnosti bilo primorano smanjivati fiksne troškove poslovanja koji su bili prouzročeni održavanjem dugotrajne
materijalne imovine. U nastavku je dan pregled strukture troškova poduzeća.
Tablica 4: Struktura troškova poduzeća u prethodnih pet godina (stanje 31.12.)
Vrste troškova
2008.
2009.
2010.
2011.
Materijalni troškovi
1.191.884
1.128.276
632.736
324.251
Troškovi osoblja
141.636
121.985
55.908
41.629
Amortizacija
25.507
10.733
7.979
960
Ostali troškovi
15.318
32.032
54.987
16.603
UKUPNO
1.374.375
1.293.026
751.610
383.443
* Stanje na dan 30.04.2013.
Izvor: Vlastita izrada prema podacima poduzeća i FINE, (03.12.2013.)
2012.
97.377
0
240
57.088
154.705
2013.*
22.653
0
0
0
22.653
187
Restrukturiranje mikro i malih poduzeća u uvjetima krize – primjer iz prakse
Slika 2: Grafički prikaz strukture troškova u prethodnih pet godina (stanje 31.12.)
Izvor: Vlastita izrada prema podacima poduzeća i FINE
Na grafičkom prikazu vidljivo je da je poduzeće financijskim restrukturiranjem uspjelo
značajno smanjiti materijalne troškove u koje spadaju troškovi sirovina i materijala, energije,
rezervnih dijelova te otpis sitnog inventara, ambalaže, auto guma i dr. Jedan od osnovnih
problema poduzeća je što kratkotrajne obveze nije pretvorilo u dugoročne odnosno izvršilo
reprogramiranje i refinanciranje dugova. U nastavku su dani pregledi financijskih pokazatelja poslovanja poduzeća čiji se izračun vršio na temelju prethodno prikazanih financijskih
izvješća.
Tablica 5: Financijski pokazatelji u prethodnih pet godina (stanje 31.12.)
Pokazatelji
2008.
I. Pokazatelji likvidnosti
Pokazatelj tekuće
0,51819
likvidnosti
Pokazatelj ubrzane
0,37515
likvidnosti
Pokazatelj trenutne
0,00006
likvidnosti
II. Pokazatelji zaduženosti
Koeficijent
1,81582
zaduženosti
Koeficijent vlastitog
-0,81582
financiranja
Koeficijent
-2,22577
financiranja
Stupanj pokrića I
-17,17120
Stupanj pokrića II
-17,17120
III. Pokazatelji aktivnosti
Koeficijent obrtaja
3,30961
ukupne imovine
Koeficijent obrtaja
3,51734
kratkotrajne imovine
Koeficijent obrtaja
69,66015
dugotrajne imovine
Koeficijent obrtaja
12,59858
zaliha
2009.
2010.
2011.
2012.
2013.*
0,63440
0,52268
0,34879
0,29067
0,10553
0,50583
0,44031
0,28774
0,24688
0,10553
0,00003
0,00002
0,00000
0,00000
0,00000
1,55049
1,90731
2,86340
3,44036
9,47604
-0,55049
-0,90731
-1,86340
-2,44036
-8,47604
-2,81656
-2,10216
-1,53665
-1,40978
-1,11798
-33,62268
-33,62268
-293,90917
-293,90917
-1448,075
-1448,075
-
-
2,40770
1,97394
2,08355
1,19890
2,53225
2,44777
1,98005
2,08623
1,19890
2,53225
147,05611
639,43000
1619,15000
-
-
12,07779
12,56433
11,92049
7,95919
-
188
Goran Vučur
Koeficijent obrtaja
4,80456
potraživanja
Trajanje naplate u
75,96954
danima
IV. Pokazatelji ekonomičnosti
Ekonomičnost
0,96337
ukupnog poslovanja
Ekonomičnost
0,99790
poslovanja
Ekonomičnost finan0,23852
cijskih aktivnosti
V. Pokazatelji profitabilnosti
Neto profitna marža
0,00918
Neto rentabilnost
0,03037
Rentabilnost vlastitog
0,15427
kapitala
3,07015
2,35058
2,52884
1,41152
2,53225
118,88669
155,28088
144,33522
258,58681
144,14085
1,02532
0,94565
1,01344
1,00331
1,13318
1,04382
1,02090
1,01344
1,10185
1,14207
0,00000
0,00000
-
0,00000
0,00000
0,04198
0,10107
0,02047
0,04040
0,01326
0,02763
0,09244
0,11082
0,12440
0,31500
-0,10799
0,12504
-0,01483
-0,00162
-0,03511
* Stanje na dan 30.04.2013.
Izvor: Vlastita izrada prema podacima poduzeća i FINE, (03.12.2013.)
Pri promatranju pokazatelja likvidnosti može se zaključiti da su se sa smanjivanjem
kratkotrajne imovine smanjivale i kratkoročne obveze poduzeća. Pokazatelj tekuće likvidnosti ne bi trebao bitni manji od 2, iako u nekim slučajevima se navodi da minimalan koeficijenta može biti 1,5 (Žager i Žager, 1999). Iz priloženog se može zaključiti da je poduzeće u
proteklih pet godina imalo evidentne probleme s podmirenjem tekućih obveza. Značajniji
pad tekuće likvidnosti u protekle dvije i pol godine upućuje na činjenicu da su kratkotrajne
obveze padale sporije od kratkotrajne imovine. Usporedbe radi, koeficijent tekuće likvidnosti na razini malih poduzeća između 2009. i 2010. kretao se od 1,05 do 1,01. Ukoliko se od
kratkotrajne imovine oduzmu zalihe koje su njen najnelikvidniji dio, dobijemo pokazatelj
ubrzane likvidnosti koji ne bi smio biti niži od 1, a koji je u ovoj godini pao na 0,1. Koeficijent trenutne likvidnosti je u proteklih pet godine neznatno veći od 0 što ukazuje da poduzeće nije u stanju pokrivati kratkotrajne obveze novčanim sredstvima.
Zanimljiv podatak trebao bi biti koeficijent zaduženosti koji je u promatranom poduzeću kretao u intervalu od 3,3 do 1,1, dok je u 2009. i 2010. na razini malih poduzeća u prosjeku iznosio oko 0,76, što znači da je poduzeće poslovalo s velikim financijskim rizikom (u
normalnim uvjetima poslovanja koeficijent zaduživanja trebao bi se kretati oko 0,5 i niže). Iz
navedenih pokazatelja aktivnosti poslovanja može se jasno vidjeti da se kao konstantan problem javlja trajanje naplate potraživanja od kupaca koje je u prethodnoj godini iznosilo 259
dana. Navedeno proizlazi iz činjenice da se ekonomska kriza odrazila i na kupce poduzeća,
koji se u ovom slučaju javljaju kao hotelska poduzeća, a koji već dugi niz godina imaju problema s likvidnošću. Problemi hotelskih poduzeća s kojima poduzeće posluje očituju se u
dugogodišnjem nagomilavanju gubitaka prouzročenih velikim fiksnim troškovima i kratkom sezonom koja nije dostatna za podmirivanje cjelogodišnjih obveza hotelskih poduzeća.
Trajanje naplate u danima na razini malih poduzeća u Republici Hrvatskoj u 2009. i 2010. u
prosjeku je iznosilo oko 123 dana.
Ekonomičnost poslovanja poduzeća koja se u proteklih pet godina kretala oko 1 ukazuje na činjenicu da su djelomično provedene mjere financijskog restrukturiranja ipak dale
određene rezultate, ali nisu bile dovoljne za pokriće gubitaka iz prethodnih razdoblja poslovanja poduzeća. Usporedo s financijskim restrukturiranjem poduzeće je provodilo i operativno-organizacijsko restrukturiranje primjenom modela outsourcinga i reaktivnog downsizinga
Restrukturiranje mikro i malih poduzeća u uvjetima krize – primjer iz prakse
189
pri čemu je dio aktivnosti koji se odnosi na poslovnu logistiku (otpremu i dopremu robe)
izdvojilo i prepustilo vanjskom partneru. Naime, poduzeće je 2011. godine prodalo dostavno vozilo i ugovorilo direktnu dostavu robe s vanjskim partnerom te na taj način smanjilo
troškove i povećalo profitabilnost poduzeća. Smanjenju troškova u velikoj mjeri je doprinijelo smanjivanje zaliha, najamnine skladišnog prostora, režijskih troškova te troškova radne
snage. Smanjivanje troškova radne snage provodilo se prema modelu reaktivnog
downsizinga pri čemu je vršeno konstantno smanjivanje broja zaposlenih u poduzeću ovisno
o poslovnim aktivnostima. Naime, zatvaranjem trgovine na malo 2007. poduzeće je otpustilo 3 djelatnika koja su radila u maloprodaji. Navedenim otpuštanima poduzeće je smanjilo
troškove zaposlenih te ostvarilo uštede u poslovanju.
4.3 Opis činjenica i okolnosti koje su utjecale na sadašnje stanje poduzeća
Sve navedene činjenice ukazuju na to da su osnovni razlozi koji su doveli do sadašnje
situacije u poduzeću su: globalna ekonomska kriza, problemi sa plasmanom proizvoda na
tržište, problemi s naplatom potraživanja i restrukturiranje koje nije dalo željene rezultate.
Globalna ekonomska kriza multiplicirala se na sve sektore poslovanja, a jedan od najvećih
tragova ostavila je u sektoru trgovine na veliko što je bilo pogubno za mala poduzeća koja
su i u uvjetima „normalnog“ poslovanja imala problema s otežanim financiranjem. Dodatan
oprez i nepovoljna situacija na tržištu doveli su do opadanja potražnje, gomilanja zaliha,
pada likvidnosti i otežanog plasmana proizvoda. Problemi s plasmanom proizvoda posebno
su došli do izražaja u sektoru trgovine na veliko, u kojem su veliki trgovačka poduzeća
dobila vjetar u leđa, a koja su imala mogućnosti kvalitetnijeg financiranja te nabavljanja proizvoda po nižim cijenama. Niže cijene proizvoda značile su veću konkurentnost na tržištu
što je imalo za posljedicu smanjenje poslovne aktivnosti malih poduzeća i otežani plasman
proizvoda na tržište. Hotelska poduzeća koja su se otprije našla u poteškoćama postala su
još nelikvidnija što je prouzročilo probleme s naplatom potraživanja od strane njihovih vjerovnika i dodatno otežalo situaciju. Nelikvidnost se odrazila i na poslovanje dobavljača što
je prouzročilo probleme sa financiranjem i pad konkurentnosti dobavljača.
Sadašnja situacija u poduzeću može se promatrati kroz SWOT analizu koja predstavlja
prikaz internih i eksternih činitelja, koji utječu ili će utjecati na poslovanje. Iz internog okruženja mogu se vidjeti snage i slabosti poduzeća te na njih poduzeće može utjecati, dok se
kroz eksterno okruženje mogu vidjeti prilike i prijetnje na koje poduzeće ne može utjecati.
Tablica 6: SWOT analiza poduzeća
SNAGE
Izgrađen image poduzeća na tržištu
Dugogodišnja tradicija poslovanja
Pozitivna iskustva poslovnih partnera
u međusobnom poslovanju
PRILIKE
Mogućnost preorijentiranja
na druge djelatnosti
SLABOSTI
Loše financijsko stanje u poduzeću
Provedeno financijsko i operativno restrukturiranje koje
u konačnici nije dalo željene rezultate
Nepostojanje strateškog plana restrukturiranja
PRIJETNJE
Konkurencija na tržištu (velika trgovačka poduzeća)
Dužina trajanja ekonomske krize
Nelikvidnost poslovnih partnera
Izvor: Vlastita izrada prema podacima poduzeća
Poduzeće je provelo financijsko i operativno restrukturiranje u kojem je konstantno
smanjivalo svoje obveze što ipak nije bilo dovoljno da se nadoknade gubitci iz prethodnih
190
Goran Vučur
razdoblja poslovanja. Potrebno je istaknuti da je navedeno restrukturiranje rađeno neplanski
bez unaprijed utvrđenog programa i plana restrukturiranja pomoću kojega bi se utvrdile
buduće smjernice i poslovne aktivnosti u kojima bi poduzeće ostvarivalo konkurentsku prednost. Isto tako poduzeće nije provelo strateško restrukturiranje u kojem bi na vrijeme napravilo zaokret u poslovanju i usmjerilo se na druge djelatnosti poslovanja za koje je također
registrirano, a u kojima bi vjerojatno ostvarilo bolju poziciju na tržištu u odnosu na onu u
kojoj se sada nalazi. Strateško restrukturiranje predstavlja neophodnu fazu u procesu restrukturiranja poduzeća, čiji su osnovni ciljevi identifikacija dodatnih profitnih područja,
pokretanje inovativnosti u poslovanju i pronalaženje poslovnih modela koji uključuju zaokret u poslovanju (Benaković, 2012). Sagledavanjem strateških smjernica određuju se operativno-organizacijski ciljevi koji imaju zadatak ostvariti željene financijske rezultate. Osnovni
nedostatak poduzetnika je provođenje isključivo financijskog restrukturiranja koje često
prate „kozmetičke“ promjene u organizaciji poslovanja bez dubinskih promjena i detaljnog
plana restrukturiranja. Čak iako se provede detaljan plan restrukturiranja, često se događa
da u praksi restrukturiranje ne poluči željene rezultate jer je menadžment propustio preispitati stvarni sustav vrijednosti u poduzeću. Nedostaci planova restrukturiranja često se očituju u činjenici da u srednjem i dužem roku ne predviđaju poslovne inicijative, tržišne iskorake, otvaranje novih tržišnih segmenata ili tržišta, niti lansiranje novih proizvoda i usluga.
Isto tako, planovi restrukturiranje mogu sadržavati nerealne i teško ostvarive projekcije poslovnih planova. Upravo opisana situacija dogodila se u promatranom poduzeću te utjecala
na tešku financijsku situaciju i upitnu budućnost nastavka poslovanja.
5. ZAKLJUČAK
Promatranjem mikro i malih poduzeća na tržištu dolazi se do zaključka da se po mnogim obilježjima razlikuju od velikih poduzeća prvenstveno u brojnosti na tržištu i specifičnostima koje poslovanje mikro i malih poduzeća iziskuje. Pristup sagledavanja i praćenja
promjena na tržištu zahtijeva permanentno korištenje svih relevantnih informacija pri donošenju odluka. Važnost analize financijskih i nefinancijskih pokazatelja uspješnosti poslovanja dolazi do izražaja u trenucima kada je potrebno kontinuirano unapređivati poslovanje
posebno stavljajući naglasak na sigurnost i ostvarivanje kontinuiranog opstanka na tržištu.
Restrukturiranje mikro i malih poduzeća zahtijeva iznimne vještine vlasnika koje se
reflektiraju kroz izvrsno poznavanje funkcioniranja i poslovanja poduzeća koje uključuje
unutarnje i vanjsko okruženje. Donošenju kvalitetnog plana i programa restrukturiranja
trebalo bi prethoditi preispitivanje i promjena sustava vrijednosti koje će biti u skladu s
okruženjem poduzeća te koje će se temeljiti na održivom i uspješnom poslovanju. Uspješnost poslovanja odražava se u činjenici da će poduzeće štiteći vlastitu imovinu stvarati
dodatnu vrijednost. Restrukturiranje poduzeća trebalo bi se provoditi proaktivno, a ne reaktivno, što bi značilo da se poduzeća trebaju orijentirati na kontinuirano unapređenje poslovanja bez obzira na situaciju koja vlada na tržištu, ne čekajući dolazak nepovoljnih tržišnih
uvjeta poslovanja. Restrukturiranje uz pomoć površnih i nedovoljno kvalitetnih planova
restrukturiranja tj. bez jasnih planova restrukturiranja, neće dati željene rezultate. Ukoliko
poduzeće nije sposobno samostalno kreirati plan restrukturiranja bitno je da angažira vanjske suradnike koji će uz pomoć smjernica ukazati na stvarne promjene koje bi rezultirale
zaokretom u poslovanju i stvoriti dodatno povjerenje kod poslovnih partnera. Podaci navode da samo 1/3 poduzeća provodi restrukturiranje na temelju strateške analize i budućih
predviđana na tržištu. Poražavajući rezultati su da se većina poduzeća orijentira samo na
trenutno stanje i probleme koji su zahvatili poduzeće. Sve navedeno odnosi se i na promatrano poduzeće čija je budućnost upitna.
Restrukturiranje mikro i malih poduzeća u uvjetima krize – primjer iz prakse
191
Buduća istraživanje trebala bi biti usmjerena na istraživanje poslovnih aktivnosti mikro
i malih poduzeća u nepovoljnim tržišnim uvjetima odnosno kontinuirano unapređenje poslovnih procesa koje se očituje kroz relativnu sposobnost poduzeća da izvodi pojedinu aktivnost i doprinos promatrane aktivnosti konkurentnosti poduzeća. Isto tako, zanimljivo bi bilo
proširiti spoznaje o različitim mogućnostima zaokreta u poslovanju poduzeća odnosno kroz
konkretne slučajeve analizirati različite mogućnosti poslovanja mikro i malih poduzeća u
budućnosti.
Ograničenja provedenog istraživanja odnose se na činjenicu da postoji vrlo malo istraživanja provedenih na mikro i malim poduzećima iako oni zauzimaju vrlo veliki udio na
tržištu. Iako je tema restrukturiranja dobila na značenju s dolaskom ekonomske krize, znanstvena literatura koja se bavi navedenom problematikom još uvijek je nedostatna. Kao dodatno ograničenje može se navesti činjenica da promatrano poduzeće nije imalo razrađen plan
restrukturiranja te da se u skladu s time nisu jasno mogli usporediti predviđeni i ostvareni
rezultati poslovanja što je moglo predstavljati ograničenje u promatranoj studiji slučaja.
LITERATURA
Banović, T. (2011), „Outsourcing – način poduzetničkog jačanja ključnih procesa poduzeća“, Sveučilište
Josipa Juraja Strossmayera u Osijeku - Ekonomski fakultet, Magistarski rad, Osijek.
Bedeković, M. (2013), “Restrukturiranje poduzeća u Republici Hrvatskoj“, Zbornik radova Međimurskog veleučilišta u Čakovcu, Vol. 4, No.1, 7-10.
Belak, V. (1995), „Menadžersko računovodstvo“, RRiF Plus d.o.o. Zagreb, Zagreb.
Benaković, I., „Kako pisati programe restrukturiranja“, Poslovna riznica d.o.o., dostupno na: http:
//liderpress.hr/static/media/attached_files/attachedfileitem/Igor_Benakovic_Poslovna_riznica_Kako
_pisati_programe_restrukturiranja/FinK12_Benakovic.pdf, (19.11.2013.)
Benaković, I. (2012), „Plan restrukturiranja kao dio obvezne dokumentacije u postupku predstečajne nagodbe“, Računovodstvo i financije – časopis, Broj 12, str. 113-117.
Brezak, S. (2011), „Vještine pregovaranja s velikim trgovačkim lancima“, Medianali, Vol. 5, No. 9, str.
151-177.
Buble, M. (2000), „Management“, Ekonomski fakultet u Splitu, Split.
Buble, M. et. al. (2010), „Utjecaj organizacijskih varijabli na uspjeh programa unapređenja poslovnih procesa“, Ekonomski fakultet – Sveučilište u Splitu, Split.
Dečman, N. (2012), „Financijski izvještaji kao podloga za ocjenu sigurnosti i uspješnosti poslovanja malih
i srednjih poduzeća u Republici Hrvatskoj“, Ekonomski pregled, Vol. 63, No. 7-8, str. 446-467.
Derado, D. et al. (2000), „Lokalni sustavi malih poduzeća: mogući pristup restrukturiranju gospodarstva i
regionalnom razvitku“, Ekonomski fakultet u Splitu, Split.
Državni zavod za statistiku, (2012), „Strukturno-poslovni pokazatelji Br. 15.1.2.“, dostupno na: http:
//www.dzs.hr/, (22.11.2013.)
Državni zavod za statistiku, (2013), „Strukturno-poslovni pokazatelji Br. 15.1.2.“, dostupno na: http:
//www.dzs.hr/, (22.11.2013.)
Elektrometal d.d. Bjelovar, (2012.–2013.), „Operativni i financijski plan restrukturiranja“, dostupno
na: http://www.zse.hr/userdocsimages/novosti/Ch0luHzDd7DeiDXCgx7KZQ==.pdf, (26.11.2013.)
FINA – Financijska agencija, dostupno na: http://rgfi.fina.hr/JavnaObjava-web/pSubjektTrazi.
do, (29.11.2013.)
Greaver II, M. F. (1999), „Strategic Outsourcing: A Structured Approach to Outsourcing Decisions and
Initiatives“, AMACOM, New York.
Gulin, D. et al. (2012), „Sadržaj planova financijskog i operativnog restrukturiranja“, Računovodstvo i
financije – časopis, Broj 12, str. 118-121.
Hrvatska udruga banaka, (2010), „Financiranje malih i srednjih poduzeća u krizi: između želja i mogućnosti“, dostupno na: http://www.hub.hr/Default.aspx?art=1952&sec=566, (22.11.2013.)
Hrvatska udruga banaka, (2013), „Mala i srednja poduzeća: Ipak oporavak kreditiranja 2013.?“, dostupno na: http://www.hub.hr/Default.aspx?art=2048&sec=508, (22.11.2013.)
http://limun.hr/main.aspx?id=10100&Page=, (04.12.2013.)
192
Goran Vučur
Jozić, F. (2002), „Ozdravljenje i restrukturiranje hrvatskih poduzeća“, Časopis Ekonomija/Economics,
Rifin- Zagreb, God. 9, Br. 1, str. 97-110.
Kaštelan Mrak, M. (2005), „Procesna organizacija – pojam i ishodišta modela uz osvrt na restrukturiranje
hrvatske prerađivačke industrije“, Zbornik radova Ekonomskog fakulteta u Rijeci: časopis za ekonomsku
teoriju i praksu, Vol. 23, No.1, str. 113-132.
Miletić, Ž. (2010), „Restrukturiranje poduzeća u hrvatskom gospodarstvu s posebnim osvrtom na hotelska
poduzeća“, Magistarski rad, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Splitu, Split.
Ministarstvo poduzetništva i obrta, „Strategija razvoja poduzetništva 2013.-2020.“, dostupno na:
http://www.minpo.hr/UserDocsImages/STRATEGIJA%20RAZVOJA%20PODUZETNI%C5%A0TVA_
PRVI%20NACRT_06%2003%202013_javna%20rasprava.pdf, (22.11.2013.)
Netahli, S. (2008), „Menadžment malog poduzeća“, Veleučilište u Šibeniku, Zbornik radova, Broj 1-2,
str. 1-16.
„Od restrukturiranja do profitabilnosti“, dostupno na: http://www.poslovnaucinkovitost.eu/ korisni-sadrzaji/kolumne/224-od-restrukturiranja-do-profitabilnosti.html, (19.11.2013.)
„Perspektiva za mala i srednja poduzeća“, dostupno na: http://europski-fondovi.eu/vijesti/ perspektive-za-mala-i-srednja-poduze, (26.11.2013.)
Rašić, S. (2011), „Primjena strateškog upravljanja u malim hrvatskim poduzećima“, Poslovna izvrsnost,
Vol. 5, No. 1, str. 33-56.
„Restrukturiranje malih i srednjih europskih poduzeća“, dostupno na: http://europski-fondovi.eu/
vijesti/restrukturiranje-malih-i-srednjih-europskih-poduze, (26.11.2013.)
„Restrukturiranje poduzeća“, dostupno na: http://www.lider-bjelovar.hr/index.php/hr-mnuusluge/5-hr-restrukturiranje, (19.11.2013.)
Rukavina, T. (2012), „10 stvari koje trebate znati o likvidaciji poduzeća“, Liderperss, dostupno na:
http://liderpress.hr/poslovna-znanja/10-stvari-koje-trebate-znati-o-likvidaciji-poduzeca/, (04.12.2013.)
Rupčić, N. (2012), „Restrukturiranje: vuk sit, a koza cijela?“, Poslovni savjetnik – časopis, Broj 89, str.
14-15.
Šarić, M. (2012), „Eksternalizacija kao model restrukturiranja poduzeća“, Tranzicija, Vol. 14, No. 9, str.
122-131.
Žager, K. et. al. (1999), „Analiza financijskih izvještaja“, Masmedia, Zagreb
Economics & Economy, Vol. 1, No. 2 (December, 2013)
UPUTSTVA AUTORIMA
Economics & Economy je periodični međunarodni naučni časopis, koji izdaje
NVU „ELIT - Ekonomska laboratorija za istraživanje tranzicije” Podgorica, Montenegro. U njemu se objavljuju teorijski, empirijski i aplikativni članci iz svih područja ekonomske nauke. Časopis izlazi godišnje najmanje dva puta.
Članci dostavljeni redakciji moraju odgovarati profilu časopisa, s naznakom
imena i prezimena autora i koautora, naučnog zvanja, mjesta rada i dužnosti koju
obavlja, telefona i e-mail adrese. Pozivamo zainteresovane autore koji žele objavljivati svoje radove u ovom časopisu da ih pošalju u digitalnom obliku na adresu
redakcije (e-mail: [email protected]) prema uputstvima koja slijede.
Članak obima ne više od 16 stranica, format A4, font Book Antique, veličina
slova 10 pt, uključujući prorede s tabelama, graficima, šemama i drugim ilustracijama, dostavlja se redakciji preko e-maila označenog u impresumu, napisan u programu Microsoft Word, bez preloma, s numerisanim stranicama. Za objavljivanje
rukopisa većeg obima potrebna je saglasnost glavnog urednika. Slike, grafike i
ostale priloge treba obilježiti i dostaviti kao posebne datoteke, ili u tekstu, ali ne
smiju prelaziti margine formata časopisa.
JEL klasifikaciju predlaže autor u skladu s uputstvom na web stranici: http://
www.aeaweb.org/journal/jel_class_system.html
Autor članka snosi odgovornost za tačnost navedenih podataka, činjenica,
citata i drugih informacija. Redakcija može objaviti članke zbog diskusije, iako se
ne slaže s gledištem autora.
Autori se moraju pridržavati naučne metodologije za pisanje tekstova, koja je
uobičajena u naučnim publikacijama. Preporučuje se „Harvard style” - http://
www.isa-sociology.org/publ/sociopedia-isa_harvard-style-guidelines.pdf. Citirani djelovi navode se u tekstu, a ne u fusnotama (Chomsky, 2007, p. 15). Fusnote
treba koristiti u najmanjoj mogućoj mjeri, samo za neophodna objašnjenja, uz kontinuirano numerisanje arapskim brojevima.
Literatura se ne numeriše. Uređuje se abecednim redom autora i hronološki za
radove istog autora. Literatura se navodi prema primjerima za knjige, časopise i
ostale izvore.
Radovi poznatih autora po pozivu se ne recenziraju i svrstavaju se u originalne naučne članke. Svi ostali radovi se međunarodno i anonimno recenzišu na tri
mjesta. Imena autora su za recenzente anonimna.
Dostavljanje rada našoj redakciji podrazumijeva odgovornost autora da isti
nije ranije objavljen, niti je u postupku razmatranja za objavljivanje u nekom
dugom časopisu.
Redakcija zadržava pravo da članak metodološki prilagodi propozicijama
časopisa i standardima engleskog jezika i da ne razmatra radove koji ne ispunjavaju uslove iz ovog uputstva.
Autor dobija besplatan primjerak časopisa u kojem je njegov rad objavljen.
194
UPUTSTVA AUTORIMA
Zahtjevi teksta
Molimo autore da pripreme svoj rukopis prije podnošenja, koristeći sljedeća
uputstva:
Format
Sve datoteke treba dostaviti kao Word dokument, format A4, Book Antique,
veličina fonta 10 pt.
Dužina članka
Članci trebaju biti dužine između 3.000 i 10.000 riječi. Za duže članke, potrebno je dobiti odobrenje od glavnog urednika. Slike, grafike i druge dodatke treba
označiti i poslati ih kao posebne datoteke, ili u tekstu, ali ne smiju prelaziti margine
formata časopisa (24-17 cm).
Jezik članka
Rad može biti napisan na jezicima autora, na engleskom ili ruskom jeziku.
–
–
–
–
–
–
–
–
Naslovna strana članka uključuje:
Naslov članka – Naslov, ali po mogućnosti ne više od šest do osam riječi.
Detalji o autoru – ime i prezime autora i koautora, mjesto njihovog zaposlenja
i e-mail adresa za korespondenciju.
Strukturisani apstrakt - Autori moraju priložiti strukturirani apstrakt: cilj,
metodologiju, pristup i hipotezu. Maksimum je 250 riječi.
Ključne riječi - Odmah poslije apstrakta, treba navesti najviše 5-6 ključnih
riječi.
Klasifikacija članaka - Svi članci se razvrstavaju u sljedeće kategorije:
originalni naučni rad, prethodno saopštenje, pregledni rad, stručni rad i prikaz
knjige.
Klasifikacioni kodovi - Navedite najviše šest standardnih JEL kodova. Kod
oznake su dostupne na JEL:
http://www.aeaweb.org/journal/jel_class_
system.html
Struktura članka - Struktura članka treba da sadrži: naslov, apstrakt, ključne
riječi, uvod, podnaslove, zaključak, literaturu i eventualne priloge. Članci
takođe mogu biti strukturirani i na sljedeći način: uvod, polazne hipoteze,
rješenja, rasprava, zaključak i spisak literature. Autori treba da podijele svoj
članak jasno definisanim brojevima za naslove (1, 2, 3, ...). Podnaslove treba
obilježiti sa 1.1 (zatim 1.1.1, 1.1.2 itd.), 1.2, 1.3 itd.. Apstrakst se ne numeriše.
Fusnote - Treba izbjegavati njihovo korišćenje što je moguće manje, i to samo
za potrebna objašnjenja, uz kontinuirano korištenje arapskih brojeva za njihovo
označavanje.
UPUTSTVA AUTORIMA
195
Literatura - ne treba je numerisati. Treba je rasporediti po abecednom redu
autora i hronološki za članke istog autora, prema navedenim primjerima. Literatura za sve publikacije mora biti u stilu Harvard. Treba pažljivo provjeriti potpunost,
tačnost, doslednost i unificiranost izvora. Treba navodisti publikacije u tekstu: (Ilić,
2009, s. 5) koristeći ime prvoimenovanog autora ili (Ilić i Tot, 2009, s. 9) navodeći
oba imena autora, ili (Tot et al, 2009, s. 11), kada postoje tri ili više autora. Na kraju
rada u spisku literature abecednim redom treba navesti bibliografske izvore kako
slijedi:
- Za knjige: Prezime, inicijali (godina), Naslov knjige, Izdavač, Mjesto izdanja.
npr. Bagdikian, B. H. (1983), The Media Monopoly, Beacon Press, Boston.
- Za poglavlja u knjigama: Prezime, inicijali (godina), „Naslov poglavlja“, u prezime,
inicijali, naslov knjige (urednik,), izdavaču, mjesto izdavanja, stranice.
npr. Picard, R. G. (2005), „Money, Media, and the Public Interest”, in Overholster,
G., Jamieson, K. H. (Ed.), The Press, Oxford University Press, Oxford, 337-350.
- Za časopise: prezime, inicijali (godina), „Naslov članka“, Naziv časopisa, go-dište,
broj, stranice.
npr. Thacher, D. and Rein, M. (2004), „Managing Value Conflict in Public Policy”,
Governance Vol. 17 No 4, 457-486.
- Za Zbornike radova sa konferencija: Prezime, inicijali (godina izdavanja), „Naslov rada“, u Prezime, Inicijali (urednik), Naslov konferencije koji može uključivati
mjesto i datum (e) održavanja, izdavač, mjesto izdanja, brojevi stranica.
npr. Draskovic, V., Grego, Z., Draskovic, M. (2011), „Media Concentration, Neoliberal Paradoxes and Increase in Virtuality“, in Media Concentration proceedings of the
international conference in Bar, Montenegro 2013, Elit, Podgorica, 33-45.
- Za radni članak: prezime, inicijali (godina), „Naslov članka“, radni papir (broj
ako je dostupan), institucija ili organizacija, mjesto organizacije, datum.
npr. Drašković, V. (2007), „Specificities and problems of Montenegrin transition“,
working paper, No 118, Leeds University Business School, TIGER, Warsaw, September.
- Za novinske članke (autorizovane): Prezime, Inicijali (godina), „Naslov članka“,
novina, datum, stranica.
npr. Miller, M. C. (1997), „The Crushing Power of Big Publishing“, The Nation, 17
March, p. 10.
- Za novinske članke (neautorizovane): Naziv novine (godina), „Naslov članka“,
datum, stranica.
npr. Vijesti (2011), „The New Media“ 2. decembar, s. 5.
- Za elektronske izvore koji su dostupni online, puni URL mora biti označen na
kraju reference, kao i datum kad je preuzet resurs.
npr. Compaine, B. M. (2005), „The Media Monopoly Myth: How New Competition
is Expanding our Sources of Information and Entertainment”, available at: http://
www.NewMillennium Research.org//archive/final_Compaine_Paper_050205.pdf
(preuzeto - accessed 10.12. 2012).