DIO II
Bazni inventar emisija
Sadrţaj
Skraćenice
3
1.
Uvod
5
2.
Izrada inventara
6
2.1 Ključni koncepti
2.2 Granice, obim i sektori
6
6
3.
9
Emisioni faktori
3.1
3.2
3.3
3.4
Izbor emisionih faktora: standardni (IPCC) ili LCA
Uključeni staklenički gasovi
Goriva i obnovljiva toplota
Električna energija
3.4.1 Nacionalni ili evropski emisioni faktor
3.4.2 Lokalna proizvodnja električne energije
3.4.3 Kupovina sertifikovane zelene energije od strane lokalne vlasti
3.4.4 Proračun lokalnog emisionog faktora za električnu energiju
3.5 Toplota/hlaĎenje
3.5.1 Kombinovana proizvodnja toplotne i električne energije (CHP)
3.6 Ostali sektori
4.
Prikupljanje podataka o aktivnostima
4.1 Uvod
4.2 Konačna potrošnja energije
4.2.1 Zgrade, oprema /objekti i industrije
4.2.2 Drumski saobraćaj
4.2.3 Ţeljeznički saobraćaj
4.3 Lokalna proizvodnja električne energije (ako je primjenjivo)
4.4 Lokalna proizvodnja toplote /hlaĎenja
4.5 Ostali sektori
5.
9
10
10
13
13
15
17
17
17
18
19
20
20
20
21
24
26
27
27
27
Izvještavanje i dokumentacija
29
5.1 Izvještavanje o BEI/MEI
5.2 Cilj po stanovniku
5.3 Korekcija temperature
29
29
30
1
6.
Korištenje postojećih alata i naprednijih metodologija
7.
Rekalkulacije
31
32
Reference
34
Dodatak I Tabele za konverzijski faktor i IPCC emisi one faktore
35
Dodatak II Tabele za Bazni invent ar emisija iz SEAP-a
37
2
Skraĉenice
BEI
Bazni inventar emisija
HDDAVG
Stepen grijanja po prosječnoj godini
CCS
Carbon Capture and Storage
(Prikupljanje i skladištenje ugljika)
ICLEI
Local Governments for Sustainabilty (Lokalne
vlade za odrţivost)
CH4
Metan
IEA
MeĎunarodna Agencija za energetiku
CHP
Kombinovana proizvodnja toplotne i
električne energije
IEAP
International Local Government Greenhouse
Gas Emissions analysis Protocol
(MeĎunarodni protokol za analizu emisija
stakleničkih gasova loklanih vlada)
CO
Ugljikov monoksid
ILCD
CO2
Ugljik dioksid
IPCC
International reference lLife Cycle Data
System (MeĎunarodni sistem za referentne
podatke o ţivotnom ciklusu)
Intergovernmental Panel on Climate change
(MeĎunarodni panel o klimatskim
promjenama)
CO2EH
CO2 emisije vezane za toplotu koja
se izvozi van teritorije lokalne vlasti
JRC
Joint Research Centre of the European
Commission (Zajednički istraţivački centar
Evropske komisije)
CO2-eq
Ekvivalenti CO2
LCA
Procjena ţivotnog ciklusa
CO2GEP
CO2 emisije iz proizvodnje
sertifikovane zelene energije
kupljene od strane lokalne vlasti
LHC
Lokalna potrošnja toplote
CO2IH
CO2 vezane za uvezenu toplotu van
teritorije lokalne vlasti
LHC TC
Korigovana temperatura lokalna potrošnja
toplote
CO2LPE
CO2 emisije iz lokalne proizvodnje
električne energije
LPE
Lokalna proizvodnja energije
COLPt
CO2 emisije iz lokalne proizvodnje
toplote
MEI
Inventar praćenja emisija
COM
Sporazuma gradonačelnika
N2O
Azot oksid
CO2CHPE
CO2 emisije iz proizvodnje električne
energije u CHP postrojenjima
NCV
Neto kalorijska vrijednost
CO2CHPH
CO2 emisije iz proizvodnje toplote u
CHP postrojenju
NEEFE
Nacionalni ili evropski emisioni faktor za
električnu energiju
Ukupne CO2 emisije iz CHP
postrojenja
PCHPH
Količina toplote proizvedene u CHP
postrojenju
Loklani emisioni faktor za električnu
energiju
PCHPE
Količina električne energije proizvedene u
CHP postrojenju
CO2
EFE
CHPT
3
EFH
Emisioni faktor za toplotu
PV
Solarna fotovoltaična instalacija
ELCD
European Reference Life Cycle
Database (Evropska baza podataka
referentnog ţivotnog ciklusa)
SEAP
Akcioni plan odrţivog energetskog razvoja
ETS
European Union Greenhouse Gas
Emission Trading System (Evropski
sistem trgovanja emisijama
stakleničkih gasova)
TCE
Ukupna potrošnja električne energije na
teritoriji lokalne vlasti
EU
Evropska unija
UNFCCC
United Nations Framework Convention on
Climate Change (Okvirna Konvencija
Ujedinjenih Nacija o klimatskim promjenama)
GEP
Kupovina zelene energije od strane
lokalne vlasti
WBCSD
World Business Council for Sustainable
Development (Svjetsko poslovno vijeće za
odrţivi razvoj)
GHG
Staklenički gas
WRI
World Resources Institute (Svjetski Institut za
resurse)
GWP
Potencijal globalnog zagrijavanja
e
Tipična efikasnost posebne proizvodnje
električne energije
HDD
Stepen grejnih dana
h
Tipična efikasnost posebne proizvodnje
toplote
4
1 UVOD
Bazni inventar emisija (BEI) kvantifikuje količinu emitovanog CO2 iz potrošnje energije na području lokalne vlasti
1
(Sporazum gradonačelnika) ( ) u baznoj godini. To omogućava da se identifikuju glavni antropogeni izvori emisija
CO2 i da se u skladu s tim prioritiziraju mjere za smanjenje. Lokalna vlast moţe uključiti i CH4 i N2O emisije u
BEI, u slučaju da su isti uključeni u SEAP. Zbog jednostavnosti, mi se ovim smjernicama referešimo uglavnom
na CO2, ali se iste smjernice mogu koristiti i za ostale GHG poput CH4 i N2O u slučaju da ih lokalna vlast uključi
u BEI i uopšte u SEAP.
Izrada BEI-a je od kritične vaţnosti jer će inventar biti instrument koji omogućava lokalnoj vlasti da mjeri utjecaje
svojih aktivnosti vezanih za klimatske promjene. BEI će pokazati gdje je lokalna vlast bila na početku procesa, a
uzastopna praćenja emisija će pokazati ostvareni napredak prema cilju. Popisi emisija su najvaţniji elementi za
odrţavanje motivacije svih strana spremnih da doprinesu cilju lokalnih vlasti u smanjenju CO 2, omogućujući im
da vide rezultate svog truda.
Sveukupni cilj smanjenja CO2 Sporazuma gradonačelnika evropskih gradova je najmanje 20% koji se postiţe
implementacijom SEAP-a u onim područjima aktivnosti koji su relevantni za mandat loklane vlasti. Cilj smanjenja
je definisan u odnosu na baznu godinu koju odreĎuje lokalna vlast. Lokalna vlast moţe odlučiti da odredi
sveukupni cilj smanjenja CO2 ili kao “apsolutno smanjenje” ili smanjenje po glavi stanovnika” kako je i objašnjeno
u poglavlju 5.2.
Prema načelima utvrĎenim u Sporazumu gradonačelnika, svaki potpisnik je odgovoran za emisije koje nastaju
zbog potrošnje energije na sopstvenom području. Stoga, emisioni krediti kupljeni ili prodani na trţištu ugljika ne
ulaze u BEI /MEI. MeĎutim, to ne sprečava potpisnike da koriste trţište ugljika i slične instrumente za
finansiranje svojih SEAP mjera.
BEI kvantifikuje emisije koje su se dogodile u baznoj godini. U skladu s tim, kompiliraće se inventari emisija za
naredne godine kako bi se pratio napredak ka cilju. Takav inventar emisija se zove Inventar praćenja emisija
(Monitoring Emission Inventory). Skraćenice BEI /MEI se koristi kada se opisuju pitanja koja su zajednička za
oba BEI i MEI. Specifične smjernice za praćenje sprovoĎenja SEAP-a biće objavljene u 2010.
U ovim smjernicama su prezentovani savjeti i preporuke za sastavljanje BEI /MEI u sklopu Sporazuma
gradonačelnika. Neke od definicija i preporuka su samo za okvir Sporazuma gradonačelnika, kako bi se
obezbjedili pokazatelji koji će evidentirati ostvareni napredak prema cilju Sporazuma.
MeĎutim, koliko god je to moguće, koncepti, metodologije i definicije iz meĎunarodno dogovorenih standarda su,
praćeni u ovim smjernicama. Na primjer, lokalna vlast se ohrabruje da koristi emisione faktore koji su u skladu s
onima iz MeĎuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC) ili Evropskom bazom podataka o referentnom
ţivotnom ciklusu (ELCD). MeĎutim, lokalnoj vlasti se pruţa fleksibilnost za korištenje bilo kojeg sredstva ili
pristupa koji se smatra adekvatno svrsishodnim.
O rezultatima BEI-a se izvještava u SEAP obrascu koji je objavljen na web stranici www.eumayors.eu. Tabele
vezane za Bazni inventar emisija prikazane su u Dodatku II ovih smjernica.
(1)
'teritorij lokalne vlasti' odnosi se na geografsko područje unutar administrativnih granica entiteta upravljanog od strane lokalne
vlasti
5
2 Izrada inventara
2.1 Kljuĉni koncepti
U kompilaciji BEI/ME-a, slijedeći koncepti su od krucijalnog značaja:
1. Bazna godina. Bazna godina je godina u odnosu na koju će se mjeriti postignuća smanjenja emisija u
2020. EU se obvezala smanjiti emisije za 20% do 2020. u odnosu na 1990, a 1990 je takoĎer bazna godina
Protokola iz Kyota. Da bi mogli usporediti smanjenje emisije u EU i Sporazuma potpisnika, neophodno je bilo
definisati zajedničku baznu godinu i zato je 1990. preporučena bazna godina za BEI. MeĎutim, ako lokalna
vlast nema podatke da sastavi popis za 1990, onda bi se trebala odabrati najbliţa sljedeća godina za koj u
najsveobuhvatniji i napouzdaniji podaci mogu biti prikupljeni.
2. Podaci o aktivnostima. Podaci o aktivnostima kvantifikuju ljudsku aktivnost na teritoriji lokalne vlasti.
Primjeri podataka o aktivnostima su:
 korišteno gorivo za prostorno grijanje u stambenim zgradama [MWh g]
 električna energija potrošena u opštinskim /općinskim zgradama [MWh e];
 toplota potrošena za stambene zgrade [MWh t]
3. Emisioni faktori. Emisioni faktori su koeficijenti emisija po jedinici aktivnosti. Emisije se procjenjuju
monoţenjem emisionog faktora sa podatkom o odgovarajućoj aktivnosti. Primjeri emisionih faktora su:
 Količina emitovanog CO 2 po MWh potrošenog goriva [t CO 2/MWhg];
 Količina emitovanog CO 2 po MWh potrošene električne enrgije [t CO 2/MWhe];
 Količina emitovanog CO 2 po MWh potrošene toplote [t CO 2/MWht];
2.2 Granice, obim i sektori
Geografske granice BEI/MEI su administrativne granice loklane vlasti.
Bazni inventar CO2 će na kraju biti baziran na konačnoj potrošnji energije, uključujući i opštinksu /općinsku
potrošnju energije i ne-opštinsku /općinsku potrošnju energije. Ipak, sve ono što što se ne osnosi na
energetske izvore moţe biti uključeno u BEI.
BEI kvantifikuje slijedeće emisije koje se pojavljuju zbog potrošnje enregije na teritoriji jedne lokalne vlasti:
1. Direktne emisije od potrošnje goriva na području teritorije u sektoru zgradarstv a, opremi /objektima i
prijevozu.
2. (Indirektne) emisije vezane za proizvodnju električne energije, toplote, ili hladnoće na teritoriji.
3. Ostale direktne emisije koje se jalvljaju na teritoriji, u zavisnosti od izbora BEI sektora (vidi Tabelu
1).
Tačke 1) i 2) kvantifikuju emisije koje se fizički javljaju na teritoriji. Inkluzija tih emisija prati principe IPCC-a
koji se koriste u izvještavanju zemalja u skladu sa Konvencijom o klimatskim promjenama Ujedinjenih nacija
2
(Convention on Climate Change (UNFCCC)) i njenim Protokolim iz Kyoto-a.( )
Kao što je objašnjeno u tački 2), emisije koje se stvaraju potrošnjom električne energije, toplote i hlaĎenja su
3
uključene u inventar bez obzira na lokalitet proizvodnje istih (unutar ili van teritorije)( ).
Definicija obima BEI/MEI osigurava da sve relevantne emisije prouzrokovane potrošnjom energi je na teritoriji
budu uključene, ali bez dupliranja. Kao što je ilustrovano u Tabeli 1, emisije koje nisu vezane za sagorjevanje
goriva mogu biti takoĎe uključene u BEI/MEI: Ipak, njihova uključenost je dobrovoljna jer je glavni fokus
Sporazuma energetski sektor i vaţnost emisija koje potiču iz drugih izvora je mala na teritoriji mnogih lokalnih
vlasti.
(2)
(3)
Komparativne su sa obimom emisija 1‟,na primjer u metodologiji MeĎunarodnog protokola za analizu emisija stkleničkih
gasovaza lokalne vlade (International Local Government Greenhouse Gas Emissions Analysis Protocol (IEAP) (ICLEI, 2009))
i Prootkola za stakleničke gasove: Standarda za korporativno brojanje i izvještavanje The Greenhouse Gas Protocol: A
Corporate Accounting and Reporting Standard (WRI/ WBCSD, 2004). Ipak, glavna razlika je da da nisu sve emisije na
području teritorije uključene, na primjer, emisije velikih, snažnih inustrijskih postrojenja su isključene. (vidi Sekciju 3.4 i 3.5).
Takve emisije se često označavaju kao emisije “obima 2”, na primjer u metodologiji ICLEI (2009) i WRI/WBCSD (2004).
6
Tabela 1, ilustruje preporuke sektora koji trebaju biti uključeni u BEI/MEI. Slijedeće oznake su korištene u
istoj:
 DA: uključenost sektora u BEI/MEI se strogo preporučuje.
 DA ukoliko je u SEAP-u: sector moţe biti uključen ako SEAP uključuje mjere za isti. Čak i ako su
mjere planirane u SEAP-u, njihova uključenost u BEI/MEI nije obavezna. MeĎutim, preporučuje se
njihovo uključenje jer u protivnom lokalna vlast ne moţe na kvantitativan način prikazati smanjenje
emisija koje se ostvarilo kao rezultat odreĎene mjere.
 NE: uključenost ovog sektora u BEI/MEI nije preporučljiva.
Zadrţavanje i apsorpcija ugljika (CCS) i nuklearne enregije su izvan obima Sporazuma i prema tome, bilo
koje smanjenje emisija vezano za takve aktivnsoti treba biti isključeno iz BEI/MEI-a.
TABELA 1 SEKTORI UKLJUĈENI U BEI/MEI
SEKTOR
UKLJUĈEN?
NAPOMENA
Konaĉna potrošnja energije u zgradama, opremi/objektima i industrijama
Opštinske /općinske zgrade,oprema i
objekti
DA
Tercijarne (ne-opštinske)
DA
Stambene zgrade
DA
Opštinska/općinska javna rasvjeta
DA
Industrije uključene u EU ETS
NE
Industrije uključene u EU ETS
DA, ako je u SEAP
Ovi sektori obuhvataju svu utrošenu energiju u
zgradama, od opreme i objekata u području
lokalne vlasti. Na primjer, potrošnja energije u
upravljanju vodama i otpadom uključena je u
ovom sektoru. Opštinska postrojenja za
spaljivanje komunalnog otpada takoĎe su
uključeni ovdje ukoliko se ne koriste za
proizvodnju energije. Za proizvodnju energije
otpada spalionica, vidi Odjeljke 3.4 i 3.5.
Konaĉna potrošnja energije u saobraĉaju
Urbani drumski saobraćaj: opštinski/
općinski vozni parka (npr.opštinska/
općinska vozila, odvoz smeća, policija
i vozila hitne pomoći)
DA
Urbani drumski saobraćaj: Javni
prijevoz
DA
Urbani drumski saobraćaj: privatni
komercijalni saobraćaj
DA
Ostali urbani drumski saobraćaj
DA, ako je u
SEAP-u
Ovaj setor pokriva drumski saobraćaj na
putevima koji su na teritoriji lokalne vlasti koji
nisu pod nadleţnošću lokalne vlasti, npr.
autoputevi.
Urbani ţeljeznički saobraćaj
DA
Ovaj setor pokriva urbani ţeljeznički saobraćaj
na teritroiji lokalne vlasti kao što su tramvaji,
podzemne ţeljeznice i lokalni vozovi.
Ostali ţeljeznički saobraćaj
DA, ako je u
SEAP-u
Ovaj sector pokriva udaljeniji, meĎugradski,
regionalni i teretni ţeljeznički saobraćaj na
teritoriji lokalne vlasti. Ostali ţeljeznički
saobraćaj ne sluţi samo teritoriji lokalne vlasti,
već obuhvata veće područje.
Vazdušni saobraćaj
NE
Brodarstvo /riječni saobraćaj
NE
Potrošnja energije aerodromskih i lučkih
zgrada, opreme i objekata biće uključena
dijelom u gore navedene sektore, isključujući
mobilno sagorjevanje.
Ovi sektori pokrivaju cjelokupan drumski
saobraćaj na drumskoj mreţi koja je pod
nadleţnošću lokalne valsti.
7
Lokalni trajekti
DA, ako je u
SEAP-u
Ne-drumski prijevoz (npr.
Poljoprivredna I graĎevinska
mehanizacija)
DA, ako je u
SEAP-u
Lokalni trajekti su trajeti koji sluţe kao urbani
javni prijevoz na teritoriji loklane vlasti. Nisu
toliko relevantni za većinu Potpisnika.
Ostali izvori emisije (ne odnose se na potrošnju energije)
Fugitive emisije iz proizvodnje,
transformacije i distribuciju goriva
NE
Emisije iz procesa industrijskih
postrojenja uključenih u EU ETS
NE
Emisije iz procesa industrijskih
postrojenja koje nisu uključene u EU
ETS
NE
Korištenje proizvoda i fluoriziranih
plinova (hlaĎenje, klima ureĎaj, itd.)
NE
Poljoprivreda (npr. crijevne
fermentacije, gospodarenje gnojivom,
uzgoj riţe, otvoreno spaljivanje
poljoprivrednog otpada)
NE
Korištenje zemljišta, promjene
korištenja zemljišta i šumarstvo
NE
Odnosi se na promjene zaliha ugljika u
primjerice urbanim šumama.
Tretman otpadnih voda
DA, ako je u
SEAP-u
Odnosi se na emisije koje se ne odnose na
energiju, kao što su na CH4 i N2O iz otpadnih
voda. Potrošnja energije i srodne emisije iz
otpadnih voda objekata uključena je u kategoriji
'zgrada, opreme /objekti.'
Tretman čvrstog otpada
DA, ako je u
SEAP-u
Odnosi se na emisije koje se ne odnose na
energiju, kao što su CH4 iz deponija. Potrošnja
energije i srodne emisije iz obrade otpada
uključene su u kategoriji 'zgrada, opreme
/objekti'.
Potrošnja goriva za proizvodnju
električne energije
DA, ako je u SEAP
U principu, samo u slučaju postrojenja <20
MWgorivo, a nisu dio EU ETS. Vidi odjeljak
3.4 za više detalja
Potrošnja goriva za proizvodnju
toplotne /rashladne energije
DA
Samo ako se toplotna /rashladna energija
isporučuje krajnjem korisniku unutar teritorije.
Vidi odjeljak 3.5 za više detalja.
Proizvodnja energije
8
3 EMISIONI FAKTORI
3.1 Izbor emisionih faktora
Prilikom selekcije emisionih faktora, mogu se koristiti dva pristupa:
1.
2.
Korištenje “Standardnih” emisionih faktora koji su u skladu sa IPCC principima, koji obuhvataju sve
CO2 emisije koje se javljaju kao posljedica potrošnje energije na području teritorije lokalne vlasti ili
zbog sagorjevanja goriva u okviru lokalne vlasti ili indirektno zbog sagorjevanja goriva koje je
povezano sa upotrebom električne energije i toplote /hla]enja. Standardni emisioni faktori bazirani su
na sadrţaju ugljika u svakom gorivu, kao što su nacionalni inventari stakleničkih gaso va u kontekstu
UNFCCC i Protokola iz Kyotoa. U tom pristupu, CO 2 je najvaţniji staklenički gas, a emisije CH4 i
N2O ne treba izračunavati. Dalje, emisije CO 2 iz odrţive upotrebe biomase /biogoriva kao i emisije
sertifikovane zelene električne energije su nulte. Standardni emisioni faktori predstavljeni u ovim
smjernicama su zasnovani na IPCC 2006 Smjernicama (IPCC, 2006). MeĎutim, lokalna vlast moţe
odlučiti koristi i druge emisione faktore u skladu sa IPCC definicijama.
Korištenje LCA (Life Cycle Assessment) emisionih faktora, koji uzimaju u obzir ukupni ţivotni ciklus
nosioca energije. Ovaj pristup ne uključuje samo emisije konačnog sagorjevanja već i sve emisije
lanca snabdijevanja. Osim konačnog sagrijevanja, oni uključuju emisije iz eksploatacije, prijevoza i
obrade (npr. rafinerije) što znači da se uključuju emisije koje se odvijaju izvan mjesta gdje se gorivo
koristi. U ovom pristupu, emisije stakleničkih gasova iz korištenja biomase /biogoriva, kao i emisije
sertifikovane zelene električne energije su veće od nule. U slučaju takvog pristupa, drugi staklenički
gasovi, a ne CO2 mogu igrati vaţnu ulogu.
LCA je meĎunarodni, standardizovani metod (ISO14040 serije) i koristi ga jako veliki broj firmi i vlada,
uključujući i za otisak ugljika. LCA je naučna osnova na kojoj su bazirane npr. Tematske strategije za
prirodne resurse i otpad (Thematic Strategies on Natural Resources and Waste), Direktiva Ekodizajn
(Ecodesign Directive) i Propisi o eko oznakama (Ecolabel Regulation). Na nivou EU, serija tehničkih
smjernica zasnovanih na seriji ISO 14040 je trenutno u izradi, koordinisana od strane Zajedničkog
Istraţivačkog centra Evropske komisije (JRC): priručnik za meĎunarodni sistem za podatke o ţivotnom
ciklusu (International Reference Life Cycle Data System (ILCD)) je takoĎe, definisan u saradnji i koordinaciji
unutar EU i sa mnogim nacionalnim LCA projektima van EU (uključujući Kinu, Japan i Brazil) kao i niz
evropskih poslovnih asocijacija. Srodna ILCD Mreţa podataka (JRC, 2009) je trenutno u osnivanju, a koja će
biti otvorena za sve one koji obezbjede konzistentne i provjereno kvalitetne podatke o LCA. Mreţa moţe
pohraniti besplatne podatke, licencirane podatke, podatke samo za članove, itd. LCA emisi oni faktori
prikazani u ovim smjernicama su bazirani na Evropskoj bazi podataka o ţivotnom ciklusu (ELCD) (JRC,
2009. ELCD pruţa LCA podatke za većinu goriva i podatke o izmješanim električnim energijama. I ELCD i
ILCD podaci su povezani sa IPCC faktorima globalnog zagrijavanja za individualne gasove.
Prednosti oba pristupa sumarno su prikazana u Tabeli 2.
TABELA 2. POREĐENJE STANDARDNIH I LCA EMISIONIH FAKTORA
PREDNOST
Dali je kompatibilan sa nacionalnim izvještavanjem prema
UNFCCC
Da li je kompatibilan sa monitoringom napretka prema
ostvarivanju cilja EU 20 20-20
Da li je komaptibilan sa pristupima za ugljikov otisak
Da li je kompatibilan sa Eko Dizajn Direktivom (Ecodesign
Directive (2005/32/EC)) i Propisoma o Eko brendiranju
(Ecolabel Regulation)
Svi neophodni emisioni faktori su lako dostupni
STANDARDNI
X
X
X
X
X
X
Odraţava ukupan efekat na okolinu i van mjesta korištenja
Sredstva raspoloţiva za lokalne inventare
LCA
X
X
X
Nakon odabira pristupa emisionim faktorima, loklana vlast moţe ili koristiti emisione faktore navedene u
ovom Vodiču ili odabrati druge emisione faktore koji su odgovarajući. Standardni emisioni faktori zavise od
sadrţaja ugljika u gorivima i prema tome ne razlikuju se puno od slučaja do slučaja. U slučaju da se odabere
LCA pristup, obezbjeĎivanje podataka o emisijama koji nastaju tokom proizvodnog procesa moţe biti izazov i
9
značajne razlike se mogu pojaviti čak i ako je u pitanju ista vrsta goriva. To je naročito slučaj sa biomasom i
biogorivima. Lokalne vlasti koje koriste LCA pristup treba da razmotre primjenjivost emisi oni faktora
prezentovanih u ovim smjernicama prije ne go što ih počnu koristiti za svoj BEI/MEI i da pokušaju obzbjediti
podatke za specifične slučajeve gdje je to moguće.
Izbor emisioni faktora se moţe označiti u SEAP obrascu označavanjem odreĎenog polja u obrascu.
3.2 Ukljuĉeni stakleniĉki gasovi CO 2 ili ekvivalentne emisije CO2
Staklenički gasovi uključeni u BEI/MEI zavise od izbora sektora i takoĎe od pristupa izbora emisi onog faktora
(standardni ili LCA).
Ukoliko se odaberu standardni emisioni faktori u skladu sa IPCC principima, dovoljno je izvještavati samo o
CO2 emisijama jer je vaţnost ostalih stakleničkih gasova mala. U tom slučaju, označi se polje “emisije CO 2”,
unutar SEAP obrasca, u odjeljku ”Jedinica za izvještavanje emisija”. Ipak, i drugi staklenički gasovi se mogu
uključiti u bazni inventar ukoliko se odaberu standardni emisioni faktori. Na primjer, lokalna vlast moţe
uključiti emisione faktore koji obuhvataju i CH4 i N2O emisije iz sagorijevanja. Dalje, ukoliko lokalna vlast
odluči da uključi deponije /ili tretman otpadnih voda u inventar onda će emisije CH4 i N2O takoĎe biti
uključene. U tom slučaju, jedinica za izvejštavanje emisija koja će biti odabrana je “emisije ekvivalentne CO 2.
U slučaju odabira LCA pristupa, gasovi drugačiji od CO 2 mogu iamti značajnu ulogu. Prema tome, lokalna
valst koja se odluči za LCA pristup će najvjerovatnije osim CO 2 uključiti i ostale GHG u inventar i u skladu s
tim odabrati “emisije ekvivalentne CO 2” kao jedinicu za izvještavanje emisija. S druge strane, ukoliko loklana
valst odluči da koristi metodologiju /sredstvo koje ne uključuje ostale GHG gasove već samo CO 2, onda će i
inventar biti baziran na CO 2, odabraće se “emisije CO 2 “kao jedinica za izvještavanje emisija.
Emisije ostalih stakleničkih gasova se konvertuju u CO 2 ekvivalente putem upotrebe vrijednosti za Potencijal
za globalno zagrijavanje. Na primjer, jedan kg CH4 ima sličan učinak na globalno zagrijavanje kao 21 g CO 2
u odnosu na vremenski interval od 100 godina, a prema tome i GWP vrijednost CH4 je 21.
U kontekstu Sporazuma, predlaţe se da se primjene GWP vrijednosti koje su korištene u izvještavanju prema
UNFCCC i Protokolu iz Kyota. Te GWP vrijednosti su bazirane na IPCC Drugom Izvještaju o Procjenama
(IPCC, 1955.) i prezentovane su u Tabeli 3.
MeĎutim, lokalna vlast moţe odlučiti da koristi druge GWP vrijednosti IPCC-a, na primjer u zavisnosti od
sredstva /alata koji će se koristiti. LCA emisioni faktori prezentovani u ovim smjernicama su izračunati
korištenjem GWP vrijednosti iz Četvrtog. Izvještaja o Procjeni IPCC-a (IPCC, 2007).
TABELA 3. KONVERZIJA CH4 I N2O U CO2 –EKVIVALENTNE JEDINICE
MASA GHG KAO T JEDINJENJE
MASA GHG KAO T CO2 - EKVIVALENT
1 t CO2
1 t CO2 - eq
1 t CH4
21 t CO2 - eq
1 t N2O
310 t – CO2- eq
3.3 Goriva i obnovljiva topota
Kao što je objašnjeno u sekciji 3.1, lokalna vlast moţe birati izmeĎu standardnih emisi onih faktora koji su
usklaĎeni sa IPCC-m ili LCA emisionim faktorima.
Standardni emisioni faktori koji prate principe IPCC-a su bazirani na sadrţaju ugljika u gorivima. Zbog
jednosatvnosti, emisioni faktori prezentovani u ovim smjernicama, predpostavljaju da svaki ugljik u gorivima
stvara CO2. MeĎutim, u stvarnosti mali dio ugljika (obično <1%) u gorivima stvara i druge hemijske supstance
poput ugljik monoksida (CO) i većina tog ugljika kasnije u atmosferi oksidiše u CO 2.
LCA emisioni faktori uključuju aktuelne emisije iz faza ţivotnog ciklusa uključujući konačnu potrošnju kao što
je već navedeno u prethodnom tekstu. To je od posebnog značaja za biogoriva: dok ugljik koj i se nalazi u
biogorivu moţe biti CO 2 neutralan, sadnja i sjetva kao i obrada (Ďubriva, traktori, proizvodnja pesticida) do
10
krajnje potrošnje moţe utrošiti puno energije i rezultat je značajno otpuštanje CO 2 kao i emisija N2O. Razna
biogoriva se značajno razlikuju kada je u pitanju ţivotni ciklus GHG emisija pa prema tome LCA pristup
podrţava izbor biogoriva koji negativno najmanje utiče na klimatske promjene kao i o ostale nosioce energije
biomase.
Naredni primjer 1 pruţa dodatne informacije o tome kako se odnosi prema biomasi ili biogorivima koja se
koriste na teritoriji lokalne vlasti. U slučaju spoja biogoriva emisoni faktor treba da odraţava neobnovljive
sadrţaje ugljika u gorivu. Primjer kalkulacije emisionog faktora za biogoriva prezentovan je u narednom
odjeljku.
OKVIR 1 ODRŢIVOST BIOGORIVA /BIOMASE
Odrţivost biogoriva i biomase predstavlja značajnu činjenicu u pripremi Akcionog plana odrţive energetske
efikasnosti. Uopšteno, biogoriva /biomasa predstavljaju vrstu onbnovljive energije, čija upot reba nema učinak
na koncentraciju CO2 u atmosferi. Ipak, to je slučaj samo ukoliko se biomasa /biogoriva proizvode na odrţivi
način. Dva pitanja odrţivosti treba uzeti u obzir pri odabiru mjera SEAP-a vezanih za biomasu/biogoriva i
kada se isti budu izračunavali u sklopu BEI/MEI-a:
1. Odrţivost u odnosu na koncentraciju CO 2 u atmosferi
Sagorjevanje ugljika koje je biogenetskog porijekla, na primjer u drvetu, biootpadu i biogorivima za prijevoz,
stvara CO2. MeĎutim, te emisije se ne prikazuju u inventarima CO 2 emisija, ukoliko se pretpostavi da je ugljik
otpušten tokom sagorijevanja jednak ugljiku biomase tokom ponovnog rasta tokom godine. U tom slučaju,
standardni emisioni faktor za biomasu/biogorivo je jednak nuli. Ova pretpostavka vrijedi u slučaju usjeva koji
se koriste za proizvodnju biodizela i bioetanola, te u slučaju drveta, ako se šumama upravlja na odrţiv način,
što znači da je u prosjeku prirast šuma jednak ili veći od sječe. Ako se šuma n e sječe na odrţiv način onda
se mora primijeniti faktor emisija CO2 koji je veći od nule (vidi Tabelu 4).
2. Emisije ţivotnog ciklusa, biodiverzitet i ostale mjere odrţivosti
Iako biogorivo /biomasa predstavlja neutralni CO 2 bilans, njihova upotreba se ne moţe smatrati odrţivom
ukoliko njegova proizvodnja prouzrokuje visoke emisije ostalih stakleničkih gasova, poput N2O iz upotrebe
Ďubriva zbog promjene korištenja zemlje ili na primjer, zbog adver zivnog učinka na biodiverzitet.
Prema tome, preporučuje se lokalnoj vlasti da provjeri da li biomasa /biogoriva koja se upotrebljavaju
zadovoljavaju odreĎene kriterije za odrţivost. Kriterij defnisan u direktivi 2009/28/EC, a koji se odnosi na
promovisanje upotrebe energije iz obnovljivih izvora se moţe koristiti u tu svrhu. Nakon 5. decembra 2010.
(datum nakon kojeg će Zemlje članice usvojiti zakone, propise i administrativne provizije neophodne da bi se
bilo u skladu sa Direktivom) samo biomasa /biogoriva koja zadovoljavaju te kriterie treba da budu uzeta u
obzir kao obnovljiva u kontekstu Sporazuma gradonačelnika.
U slučaju da lokalna vlast koristi standardni emisioni faktor i biogorivo koje ne zadovoljava kriterije
odrţivosti, preporučuje se korištenje emisionog faktora koji je jednak odgovarajućem fosilnom gorivu. Na
primjer, ako loalna vlast koristi biodizel koji nije proizveden na odrţivi način, treba da se koristi emisioni faktor
fosilnog goriva. Iako ovo pravilo ne prati konvencionalne standarde procjene emisija, primjenjuje se se za
prevenciju upotrebe neodrţivih biogoriva u gradovima potpisnicima. Ako l okalna vlast koristi LCA emisioni
faktor i upotrebljava biogoriva koja ne zadovoljavaju kriterije odrţivosti, preporučuje se da se odredi emisioni
faktor koji u obzir uzima sve emisije tokom cijelog ţivotnog trajanja biogoriva.
Emisioni faktori za goriva koji se najčešće upotrebljavaju na teritorijama lokalnih vlasti prezentovani su u
5
Tabeli 4 baziranoj na 2006 IPCC smjernicama i Evropskoj bazi podataka o ţivotno ciklusu (ELCD)( ).
Dodatak I daje kompletniju tabelu IPCC emisionih faktora. Ipak, lokalna vlast moţe odlučiti da upotrijebi
druge emisione faktore koje smatra odgovarajućim.
(4)
()
5
()
U ovim smjernicama, biogoriva se odnose na sva tekuća biogoriva, uključujući i transportna biogoriva, biljna ulja i druga
goriva u tekućoj fazi. Biomasa, se odnosi na čvrste biomase kao što su drvo, biootpad, itd.
Vidi članak 17 direktive, stavke 1 do 6. Ukratko: 'uštede emisija stakleničkih gasova od upotrebe biogoriva i bio tekuća goriva,
[izračunava se u skladu s Članom 19] [...] mora biti najmanje 35% [...] Biogoriva i biotekuća goriva [...] ne smiju biti izraĎeni od
sirovog materijala dobivenog od zemlje s visokom vrijednosti biološke raznolikosti [...] iz zemlje s visokim zaliha ugljika [...] iz
zemlje koja je bila tresetište u januaru 2008 [...] ". Osim toga, 'poljoprivredne sirovine uzgajane u Zajednici koje se koriste za
proizvodnju biogoriva i bio tekućih goriva [...] će se ostvariti u skladu sa zahtjevima i standardima [...]' raznih ekoloških odredbi
evropskih poljoprivrednih propisa.
Emisioni faktori za sagorjevanje goriva su izraženi kao t/MWh
11
TABELA 4. STANDARDNI CO 2 EMISIONI FAKTORI (iz IPCC, 2006) I
CO2 - EKVIVALENTNI LCA EMISIONI FAKTORI (IZ ELCD) ZA NAJUOBIĈAJNIJE VRSTE GORIVA
STANDARDNI EMISIONI
LCA EMISIONI FAKTOR
VRSTA
FAKTOR [t CO2 /MWh]
[t CO2-eq /MWh]
Benzin
0,249
0,299
Dizel
0,267
0,305
Loţ ulje
0,279
0,310
Antracit
0,354
0,393
Drugi bituminski ugalj
0,341
0,380
Pod- bituminski ugalj
0,346
0,385
Lignit
0,364
0,375
Prirodni gas
Opštinski /općinski otpad (frakcija
ne-biomasa)
a
Drvo ( )
0,202
0,237
0,330
0,330
0 – 0,403
0,002 ( ) – 0,405
b
c
0,182 ( )
c
0,156 ( )
c
0,206 ( )
Biljno ulje
0()
Biodizel
0()
Bioetanol
0()
d
e
f
g
Solarna
0
- ( )
Geotermalna
0
- ( )
g
Ako lokalna vlast preferira da koristi ili razvije emisione faktore koji bolje odraţavaju prioritete goriva koja se
koriste na teritoriji mogu to slobodno da urade. Izbor emisionog faktora korištenog za BEI treba da bude
konzistentan s izborom istog u MEI-u.
OKVIR 2. KAKO IZRAĈUNATI EMISIONI FAKTOR ZA SMJESE BIOGORIVA
Biodizel se koristi u gradovima, uključujući 5% odrţivog biodizela i konvencionalnije nafte. Korištenjem
standardnih emisionih faktora, emisioni faktor za ovaj derivat se izračunava na slijedeći način:
95%*0,267 t CO2/MWh + 5%*0 t CO2/MWh = 0,254 t CO2/MWh
(a)
(b)
(c)
(d)
(e)
(f)
(g)
Niža je vrijednost ukoliko je drvo sječeno na održivi način, a viša ukoliko je sječa neodrživa.
Prikaz se odnosi na proizvodnju i lokalni /regionalni prijevoz drva, reprezentativan za Njemačku, pretpostavljajući da: smrekin
zapisnik sa kora; pošumljeni dio šuma, proizvodnja mješavina u pilani, u tvornici; sa 44% sadržaja vode. Lokalne vlasti koje
koriste ovaj emisijski faktor je preporučeno da provjere da li je reprezentativan lokalne okolnosti i da razviju vlastiti emisioni
faktor, ako su okolnosti drugačije.
Nula ako biogoriva ispunjavaju kriterijume održivosti; emisoni faktori fosilnih goriva se trebaju koristiti ukoliko su biogoriva
neodrživa.
Konzervativna brojka za čisto biljno ulje iz palminog ulja. Imajte na umu da ta brojka predstavlja najgori put etanolsko biljnog
ulja i ne predstavlja nužno tipičan primjer. Ova brojka ne uključuje uticaj direktne i indirektne promjene korištenja zemljišta. Da
je to uzeto u obzir, zadana vrijednost bi mogla biti visoka kao 9 t CO2 -eq/MWh, u slučaju konverzije šumskog zemljišta u
tropskim područjima.
Konzervativna brojka za biodizel iz palminog ulja. Imajte na umu da brojka predstavlja najgori put biodizela i ne predstavlja
nužno tipičan primjer. Ova brojka ne uključuje uticaj direktne i indirektne promjene korištenja zemljišta. Da je to uzeto u obzir,
zadana vrijednost bi mogla biti visoka kao 9 t CO2 -eq/MWh, u slučaju konverzije šumskog zemljišta u tropskim područjima.
Konzervativna figura u vezi etanola iz pšenice. Imajte na umu da ta brojka predstavlja najgori put etanola i ne predstavlja
nužno tipičan primjer. Ova brojka ne uključuje uticaj direktne i indirektne promjene korištenja zemljišta. Da se to uzima u obzir,
zadana vrijednost bi mogla biti visoka kao 9 t CO2 -eq/MWh, u slučaju konverzije šumskog zemljišta u tropskim područjima.
Podaci nisu dostupni, ali pretpostavlja se da su emisije niske (ali emisija iz potrošnje električne energije za toplotne pumpe se
procjenjuje pomoću emisijonog faktora za električnu energiju). Lokalne vlasti koje koriste ove tehnologije se ohrabruju da
probaju dobiti takve podatke.
12
3.4 Elektriĉna energija
Kako bi se izračunale CO 2 emisije koje su rezultat potrošnje električne energije, neophodno je odrediti
emisioni faktor koji će se koristiti. Isti emisioni faktor će biti koršten za svu potrošnju energije na teritoriji,
uključujući onu u ţeljezničkom saobraćaju. Lokalni emisioni faktor za električnu energiju moţe zavisiti od
slijedećih komponenti. Doprinos svakog od njih u procjeni lokalnog emisi onog faktora je objašnjen detaljnije u
Sekcijima koje slijede.
1. Nacionalni /Evropski emisioni faktor
2. Lokalna proizvodnja energije
3. Kupovina setifikovane zelene enegije od strane lokalne vlasti
Pošto je procjena emisija iz energije bazirana na potrošnji energije, emisi oni faktori su izraţeni u t/MWh e.
Prema tome, odgovarajući podatak o aktivnosti takoĎe treba biti izraţen u t/MWh e, odnosno MWH potrošene
energije.
3.4.1 Nacionalni ili evropski emisioni faktor
Električna energija se troši na području svake lokalne vlasti, ali su glavne jedinice koje je proizvode
skoncentrisane samo na teritoriji neke od njih. Ove glavne proizvodne jedinice su često veliki CO 2 emiteri (u
slučaju fosilnih goriva termoelektrane), ali njihova proizvodnja električne energije nije samo za pokrivanje
opštinskih /općinskih potreba za električnom eneregijom na kojima su izgraĎene, već potreba većeg
područja. Drugim riječima, električna energija koja se potroši u odreĎenoj opštini /općini uglavnom dolazi iz
različitih elektrana bilo unutar ili izvan opštine /općine. Kao posljedica toga, CO 2 koji se emitira zbog
potrošnje električne energije zapravo dolazi iz tih postrojenja. To izračunati za svaku pojedinu opštinu /općinu
bio bi izazovan zadatak, kao i fizičke tokove električne energije preko granice i variranj e u zavisnosti od
faktora. Osim toga, takve općine /opštine obično nemaju kontrolu nad emisijom tih postrojenja. Iz tih razloga,
a imajući u vidu da je fokus Sporazuma gradonačelnika na potraţnji (potrošnja), preporučuje se koristiti
nacionalni ili evropski emisioni faktor kao polazište za odreĎivanje lokalnog emisiinog faktora. Taj emisioni
faktor odraţava prosječne CO 2 emisije koje se odnose na nacionalnu ili evropsku proizvodnju električne
energije.
Nacionalni i evropski emisioni faktori variraju od godine do godine zbog energetskog miksa koji se koristi u
proizvodnji električne energije. Ove oscilacije su uzrokovane potraţnjom grijanja /hlaĎenja, zbog dostupnosti
obnovljivih izvora energije, energetske situacije na trţištu, uvoza /izvoza energije i tako dalje. Ove oscilacije
se javljaju nezavisno o preduzetim radnjama od strane lokalnih vlasti. Stoga, preporučuje se koristiti isti
emisione faktor u BEI-u i MEI-u, jer inače rezultat emisija moţe biti vrlo osjetljiv na faktore na koje lokalna
vlast nema utjecaja.
Loklana vlast moţe odlučiti da li će koristiti nacionalni ili evropski emisi oni faktor. Emisioni faktori za
standardne i LCA pristupe su prikazani u Tabeli 5 za sve drţave članice (osim Malte i Luksemburga za koje
podaci nisu bili dostupni) i EU u cjelini. Lokalna vlast se ohrabruje da uvijek traţi aţurirane podatke. Imajte na
umu da LCA emisionih faktora trebaju u svim slučajevima biti veći od standardnih emisionih faktora. MeĎutim,
zbog različitih izvora podataka koji se koriste i različitih godina obuhvaćenih sa dva seta emisionih faktora,
standardni i LCA emisioni faktori nisu nuţno usporedivi, što je posebno vidljivo u slučajevima Poljske i Češke.
TABELA 5. NACIONALNI I EVROPSKI EMISIONI FAKTORI ZA UTROŠENU ENERGIJU
STANDARDNI EMISIONI
LCA EMISIONI FAKTOR
DRŢAVA
FAKTOR [t CO2 /MWh]
[t CO2-eq /MWh]
Austrija
0,209
0,310
Belgija
0,285
0,402
Njemačka
0,624
0,706
Danska
0,461
0,760
Španija
0,440
0,639
Finska
0,216
0,418
Francuska
0,056
0,146
Vel. Britanija
0,543
0,658
Grčka
1,149
1,167
Irska
0,732
0,870
13
Italija
0,483
0,708
Nizozemska
0,435
0,716
Portugal
0,369
0,750
Švedska
0,023
0,079
Bugarska
0,819
0,906
Kipar
0,874
1,019
Češka republika
0,950
0,802
Estonija
0,908
1,593
MaĎarska
0,566
0,678
Litvanija
0,153
0,174
Latvija
0,109
0,563
Pojska
1,191
1,185
Rumunija
0,701
1,084
Slovenija
0,557
0,602
Slovačka
0,252
0,353
EU-27
0,460
0,578
6
Imajte na umu da godine koje podaci predstavljaju variraju izmeĎu zemalja i izmeĎu standarda i LCA pristupa ( ).
Nacionalni ili evropski emisioni faktor za struju ima akronim NEEFE u jednačini iz Sekcije 3.4.4. Odabrani
emisioni faktor se prikazuje u SEAP obrascu kao „CO2 emisioni faktor za električnu energiju koja nije
proizvedena loklano“. Tabela B.
(6)
Izvori za standardne emisione faktore: Njemačka: http://www.umweltbundesamt.de/energie/archiv/co2-strommix.pdf
(godina 2007); Danska: Prosječne emisijskih faktora za istočne i zapadne Danske uključujući distribucijske gubitka 5%.
http://www.energinet.dk/en/menu/Climate+and+the+environment//Environmental+impact+statements+for+electricity.
htm (godina 2008); Estonija: osobna komunikacija s estonskim Centrom za zaštitu okoliša (godina 2007), Portugalu: osobna
komunikacija s portugalskim Agencije za zaštitu okoliša (godina 2007); Slovenija: Osobna komunikacija s Agencije za zaštitu
okoliša Republike Slovenije (godina 2007); Slovačka: Osobna komunikacija s Slovačkim Hidrometeorološkim zavodom
(godina 2007); Španija: osobna komunikacija s Ministarstvom zaštite okoliša, Španjolska (2007 godine); Velika Britanija:
osobna komunikacija s Odjelom za energetiku i klimatske promjene (godina 2007); drugim zemljama i evropski prosjek:
Eurelectric (2005) , (dostupni godina 2000-2002). Izvor za LCA emisonih faktora: Evropska Referentni životni ciklus baze
podataka (ELCD), http://lca.jrc.ec.europa.eu/lcainfohub/datasetArea.vm (god. 2002.)
14
3.4.2 Lokalna proizvodnja energije
Smanjenje emisije CO2 kroz poboljšanje energetske efikasnosti i lokalnih projekata obnovljivih izvora energije
je prioritet Sporazuma. MeĎutim, i druge akcije za smanjenje emisije CO 2 sa strane ponude mogu se uzeti u
obzir. Prvo, lokalna vlast mora odlučiti hoće li se lokalne proizvodnje električne energije uključiti u BEI ili ne.
U slučaju da su sve SEAP mjere usmjerE na stranu potraţnje, uključenost lokalne proizvodnje električne
energije nije potrebna, a faktori LPE i CO2LPE u jednačini u Odjeljku 3.4.4 su nula.
Ako lokalna vlast odluči uključiti lokalnu proizvodnju električne en ergije u BEI, sva postrojenja /jedinice koje
ispunjavaju sljedeće kriterijume moraju biti uključene:
 Postrojenje /jedinica nije uključena u Evropsku šemu trgovanja emisijama (European Emissions
Trading Shemes ETS);
 Postrojenje /jedinica je ispod ili na granici od 20MW g kao input termalne energije kad je u u pitanju
7
postrojenje koje sagorjeva fosilno gorivo i biomasu( ), ili ispod ili na nivou 20MW e kao nominalni ulaz
u slučaju drugih postrojenja na obnovljiva goriva (vjetar ili solarna).
Gore navedeni kriteriji se temelje na pretpostavkama da manja postrojenja /jedinice prvenstveno sluţe za
lokalne elektroenergetske potrebe, a veća postrojenja prvenstveno za proizvodnju električne energije za veću
mreţu. Obično lokalne vlasti imaju veću kontrolu ili uticaj na manja od većih čije emisije su pod kontrolom EU
ETS. MeĎutim, u nekim slučajevima, takoĎer veća postrojenja ili jedinice mogu biti uključena u BEI /MEI. Na
primjer, ako lokalna vlast posjeduje alate ili planira na svom području razviti i finansirati velika obnovljiva
postrojenja poput vjetroelektrana, takvi projekti mogu biti uključeni, sve dok prioritet ostaje na strani potraţnje
(konačna smanjenja potrošnje energije).
Lokalna vlast moţe koristiti stablo odlučivanja prikazano u Okviru 3. za svako od postrojenja /jedinica na
teritoriji, odnosno da li ih uključiti u BEI /MEI ili ne. Na temelju stabla odlučivanja u Okviru 3, preporučljivo je
da lokalna vlast popuni tabelu, uključujući sva postrojenja električnih energija na području, te odrediti hoće li
se uključiti u BEI /MEI ili ne. Primjer takve tabele nalazi se u Okviru 4.DIJAGRAM
OKVIR 3. STABLO ODLUĈIVANJA O UKLJUĈIVANJU LOKALNE PROIZVODNJE ELEKTRIĈNE ENERGIJE
Koji je toplotni ulaz ili izlaz nominalne obnovljive energije postrojenja?
> 20 MW
< 20 MW
Da li je postrojenje u EU
ETS?
Da li je postrojenje u vlasništvu
/upravljano od strane lokalne
vlasti?
Ne
DA
NE
Da
Da li SEAP uključuje mjere
vezane za postrojenje?
Ne
Ne uključuje postrojenje u
BEI
(7)
Da
Moguće je uključiti
postrojenje u BEI
Uključuje postrojenje u BEI
20 MWg se odnosi na ulazno gorivo u postrojenja te odgovara EU ETS za instalacije za sagorijevanje. Prag 20 MWe
postavljen za ostale obnovljive izvore odnosi se na nominalne kapacitete proizvodnje električne energijea time i veće od
praga za sagorijevanje.
15
OKVIR 4. PRIMJER IDENTIFIKACIJE OBJEKATA ZA LOKALNU PROZVODNJU ENERGIJE
Sljedeći objekti za proizvodnju električne energije se nalaze na području lokalne vlasti:
1. Vjetro park u vlasništvu privatne firme
2. Solarni paneli na krovu zgrade u vlasništvu lokalnih vlasti
3. Solarni paneli na krovu zgrade u vlasništvu privatne firme
4. CHP postrojenje koje koristi prirodni plin
5. Postrojenje plinske turbine u vlasništvu privatne firme
6. Grupa 3 vjetroturbine u vlasništvu privatne firme
Kako bi identifikovali koja postrojenja i objekti pripadaju obimu BEI /MEI-a, lokalna vlast mora popuniti
slijedeću tabelu:
LOKALNA PROIZVODNJA ELEKTRIĈNE ENERGIJE U [NAZIV POTPISNIKA] U [GODINA INVENTARA]
POSTROJENJE/JED
a)
b)
c)
d)
e)
f)
VELIĈINA
VELIĈINA
(TOPLOTNI ULAZ
(GORIVO))
(NOMINALNI KAPACITET
PROIZVODNJE
OBNOVLJIVE)
UKLJUĈEN U ETS?
DIO BEI-a?
200 MW g
15 MW g
-
25 MW e
250 MW e
500 MW e
3 MW e
NE
NE
NE
DA
NE
NE
NE
DA
DA
NE
DA
DA
Sva postrojenja koja se trebaju uključiti u BEI /MEI, kao i po gore navedenom pravilu, trebaju biti navedena u
tabeli C u SEAP obrascu (vidi Dodatak II), s odgovarajućim količinama lokalno proizvedene električne
energije, energetskih ULAZA i odgovarajućih emisija CO 2. Radi lakšeg snalaţenja, slične proizvodne jedinice
mogu se grupisati (na primjer solarne fotonaponske instalacije (PVS) ili kombinovane to plane i elektrane
(CHPs)).
Postrojenja za otpad koja proizvode električnu energiju se tretiraju poput drugih elektrana. Otpad koji se
spaljuje u postrojenjima koja ne proizvode električnu energiju ili toplotu su uključena u Tabeli A SEAP
obrasca i srodnih emisija u Tabeli B.
Daljnje smjernice za prikupljanje podataka o aktivnostima su raspoloţive u Odjeljku 4.3.
Emisije iz lokalne proizvodnje električne energije (CO2LPE) su procijenjene, kad su u pitanju postrojenja koja
sagorijevaju gorivo krištenjem emisionih faktora u Tabeli 4. Kada je u pitanju lokalna proizvodnja obnovljive
električne energije (koja nije biomasa/ili biogorivo), emisije se procijenjuju korištenjem emisi onih faktora
prokazanih u Tabeli 6.
TABELA 6. EMISIONI FAKTORI ZA LOKALNU PROIZVODNJU OBNOVLJIVE ELEKTRIĈNE ENERGIJE
STANDARDNI EMISIONI FAKTOR LCA EMISIONI FAKTOR
IZVOR
(t CO2/MWhe)
(t CO2-eq/MWhe)
8
Solarni PV
0
0,020-0,050 ( )
9
Energija vjetra
0
0,007 ( )
Hidro energija
0
0,024
(8)
(9)
Izvor: Vasilis et al., 2008.
Na temelju rezultata iz jednog postrojenja, operiran je u priobalnim područjima s dobrim uslovima.
16
3.4.3. Kupovina sertifikovane zelene elektriĉne energije od strane lokalne vlasti
Umjesto kupovine 'mješovite' električne energije iz mreţe, lokalna vlast se moţe odlučiti za kupovinu
sertifikovane zelene električne energije. Samo električna energija koja zadovoljava kr iterije za garanciju
porijekla električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije navedenih u Direktivi 2001/77/EC i
aţuriranih u Direktivi 2009/28/EC moţe biti prodana kao zelena električna energija. Lokalna vlast će prijaviti
količinu kupljene zelene električne energije (GEP) u Tabeli A u SEAP obrascu.
U slučaju da se koriste standardni emisioni faktori, emisioni faktor za sertifikovanu zelenu električnu energiju
je nula. Ako su korišteni LCA emisioni faktori, lokalna vlast mora procijeniti LCA emisije kupljenje zelene
električne energije (CO2GEP) ili na osnovu zahtjevom traţene informacije od dobavljača elektroenergetskih
usluga ili pomoću zadanih faktora predviĎenih za lokalne obnovljive izvore električne energije prikazane u
Tabeli 6. ako se oni smatraju prikladnim.
TakoĎe, drugi akteri sa područja lokalne vlasti mogu kupiti zelenu električnu energiju. MeĎutim, moţe biti
teško dobiti podatke o takvim kupovinama. Osim toga, kupovine zelene električne energije će smanjiti emisije
stakleničkih gasova samo u slučaju da je proizvodnja električne energije fosilnim gorivima zapravo
zamijenjena proizvodnjom iz novih instalacija za obnovljivu energiju, zbog takvih kupovina, što ne mora
nuţno biti slučaj. Iz tih razloga, ali i zbog fokusa Sporazuma koji je na strani potraţnje, kupovine zelene
električne energije drugih aktera (firme, potrošači, institucije, itd.) na teritoriji se ne računaju kao loklani
emisioni faktor.
3.4.4
Proraĉun lokalnog emisionog faktora za elektriĉnu energiju
Na osnovu informacija prezentovanih u prethodnom Odjeljku, lokalni emisioni faktor za električnu energiju
10
(EFE) se moţe izračunati korištenjem dole navedene jednačine( ):
EFE = (CO2LPE + CO2GEP) / (LPE + GEP)
Gdje je:
EFE=
TCE=
LPE=
GEP=
NEEFE=
CO2LPE=
CO2GEP=
lokalni emisioni faktor za električnu energiju [t/MWh e]
ukupna potrošnja energije lokalne vlasti (kao što je navedeno u Tabeli A u SEAP
obrascu) [MWh e]
lokalna proizvodnja energije (kao što je navedeno u Tabeli C iz obrasca) [MWh e]
kupovina zelene električne energije od strane lokalne vlasti [MWh e]
nacionalni ili evropski emisioni faktor za električnu energiju [t/MWh e]
CO2 emisije iz lokalno proizvedene električne energije (kao što je prikazano u
Tabeli C iz obrasca) [t]
CO2 emisije iz proizvodnje zelene električne energije kupljene od strane lokalne
vlasti [t]
U posebnom slučaju kada je lokalna vlast izvoznik neto električne energije, onda će formula za izračunavanje
biti:
EFE=(CO2LPE+CO2GEP)/(LPE+GEP)
Ovi principi I pravila dozvoljavaju moguće nagraĎivanje povećanja proizvodnje obnovljive električne energije
ili poboljšanja efikasnosti u proizvodnji lokalne energije pri tom zadrţavajući glavni fo Kus na finalnoj energiji
(strana potraţnje).
3.5...Grijanje/hlaĊenje
Ako je toplotna ili rashladna energija prodana /distribuisana kao roba za krajnje korisnike na području lokalne
vlasti (vidi tabelu u SEAP obrascu), onda je potrebno uspostaviti odgovarajući emis ioni faktor.
Prvo, lokalna vlast mora identifikovati sva postrojenja i jedinice koje pruţaju topl otnu /rashladnu energiju kao
robu krajnjim korisnicima na području teritorije (na primjer, od centralnog grijanja, ili CHP postrojenja). Sva
takv postrojenja trebaju biti navedena u tablici D u SEAP obrascu, s odgovarajućim količinama lokalno
proizvedene toplote, energetskim ulazma, i odgovarajućim emisijama CO 2. Radi lakšeg snalaţenja, mogu se
grupisati slične proizvodne jedinice (npr. CHPs).
Postrojenja za spaljivanje otpada koji koriste dobivenu toplotu kao robu za prodaju krajnjim korisnicima se
(10)
Ova formula zanemaruje transportne i distribucijske gubitke na teritoriji lokalne vlasti, kao i auto-potrošnju energije
proizvoĎača /transformatora i teži dvostrukom računanju lokalne obnovljive proizvodnje. MeĎutim, na skali lokalnih vlasti, te
aproksimacije će imati manji uticaj u lokalnoj ravnoteži CO2, formula se može smatrati dovoljno robustnom da se koristi u
kontekstu Sporazuma gradonačelnika.
17
tretiraju slično kao i bilo koje druge toplane. Iznos spaljenog otpada i povezanih emisija CO 2 iz postrojenja
koja ne proizvode električnu energiju, uključeni su u tabelama A i B.
Imajte na umu da potrošnja energije i emisije CO 2 vezane za toplotnu /rashladnu energiju proizvedenu
lokalno od strane krajnjih korisnika za vlastitu upotrebu već su pokriveni tabelama A i B (kolone za fosilna
goriva i potrošnju obnovljive energije). U načelu, ukupan iznos proizvedene toplotne /rashladne energije
navedene u tabeli D, trebala biti jednak (ili vrlo blizu) količini potrošene toplotne /rashladne energije u tablici
A, kolona 'Toplota / HlaĎenje'.
Razlike mogu nastati zbog:
 auto-potrošnja toplotne /rashladne energije od strane komunalnih jedinica koje ih proizvode;
 gubici toplotne /rashladne energije u distribuciji.
Daljnje smjernice o prikupljanju podataka o aktivnostima, proizvodnj i toplote, su dostupne u odjeljku 4.4.
Ako je dio toplotne /rashladne energije proizveden na teritoriji lokalne vlasti izveţen, onda će odgovarajući
dio CO2 emisija biti oduzet prilikom izračunavanja emisionog faktora za toplotu /hlaĎenje (EFH), kao što je i
navedeno u formuli koja slijedi. Na sličan način, ako je toplotna /rashladna energija uvezena iz postrojenja
koji je stacionirano izvan teritorije lokalne vlasti, onda se dio toplotne /rashladne energije koji odgovara
potrošenoj energiji na teritoriji lokalne vlasti treba uzimati u obzir prilikom izračunavanja emisi onog faktora
(vidi formulu 9)
Slijedeća formula se moţe primjeniti za kalkulaciju emisionog faktora za toplotu, uzimajući u obzir gore
navedena pitanja:
EFH = (CO2LPH + CO2IH – CO2EH) / LHC
gdje je:
EFH=
CO2LPH=
CO2IH=
CO2EH=
LHC=
emisioni faktor za toplotu
CO2 emisije zbog lokalne proizvodnje toplote (kao što je navedeno u tabeli
D u obrascu) [t/MWh t]
CO2 emisije vezane za bilo kakvu uveţenu toplotu izvan teritorije lokalne
vlasti [t]
CO2 emisije vezane za bilo kakvu izveţenu toplotu izvan teritorije lokalne
vlasti [t]
loklan potrošnja toplote (kao što je navedeno u tabeli A u obrascu) [MWht]
Slična formula se moţe primjeniti za hladnoću.
Centralno hlaĎenje - kupljenja rashladna voda, je u suštini sličan proizvod kao kupljeno centralno grijanje.
MeĎutim, proces za proizvodnju daljinskog hlaĎenja razlikuje se od procesa centralnog grij anja, a tu je i veći
izbor načina proizvodnje. Ako postoji lokalna proizvodnja centralnog hlaĎenja ili ako se konzumira kao roba
od strane krajnjih korisnika, preporučuje se lokalnoj vlasti da se obrate isporučiocu centralnog hlaĎenja za
informacije o korištenju goriva ili električne energije za pruţanje hlaĎenja. Tada emisioni faktori za goriva i
električnu energiju prikazani u gore navedenim odjeljcima mogu primjenjivati.
3.5.1 Kombinovana proizvodnja toplotne i elektriĉne energije (CHP)
Sva toplota koja se koristi na području lokalne vlasti moţe nastati u kombinovanom postrojenju za toplot nu i
električnu energiju (CHP). Bitno je da se podijele emisije CHP postrojenja za toplotnu i električnu energiju
prilikom popunjavanja Tabele C i D u obrascu. To je posebno slučaj kada se toplota koristi lokalno (input za
BEI), ali se električna energija prodaje regionalnoj mreţi (nema direktnog inputa za BEI).
Upotreba goriva se moţe podijeliti na toplotu i stvaranje električne energije korištenjem slijedeće formu le:
CO2CHPE=CO2CHPT – CO2 CHPH
gdje:
CO2CHPH
označava CO2 emisije iz proizvodnje električne energije [tCO 2]
18
CO2CHPT
označava ukupne CO 2 emisije iz proizvodnje električne energije CHP postrojenja
izračunate na bazi potrošnje goriva i emisionih faktora iz specifičnih faktora [tCO 2]
PCHPH
označava količinu proizvedene toplote [MWh t]
PCHPT
označava količinu proizvedene električne energije [MWh e]
φh
označava tipičnu efikasnost za posebnu proizvedenu električnu energiju.
Preporučena vrijednost koja treba da se koristi je 90%
φe
označava tipičnu efikasnost za posebno proizvedenu električnu energiju.
Preporučena vrijednost koja treba da se koristi je 40%.
3.6…Ostali sektori
U slučaju ostalih sektora, emisije koje nisu vezane za potrošnju goriva, lokalnoj vlasti se preporučuje da se
koriste metodologije razvijene od stručnih i specijalizovanih organizacija.
Ako je lokalna vlast odlučila da koristi standardne emisione faktore koji su u skladu sa IPCC načelima, onda
se trebaju u obzir uzeti metodologije Lokalne vlade za odrţivost (ICLEI) i Intervladin panel za klimatske
promjene (IPCC).
ICLEI–ev MeĎunarodni Protokol za analizu GHG emisija loklanih vlada takoĎe uključuje pregledane i
odobrene Dodatke za posebne drţave, koji uključuju emisione faktore specifične za odreĎene drţave. Dodaci
za Italiju, Španiju i Portugal se još uvijek izraĎuju. Ova aktivnost će se proširiti i na ostale drţave čim budu
raspoloţivi resursi za navedeno.
1.
2.
3.
IEAP i Dodaci za drţave raspoloţivi su na:
www.iclei.org/ghgprotocol
2006 IPCC Smjernice raspoloţive na:
http://www.ipcc-nggip.iges.or.jp/public/2006gl/index.html
Ako se lokaana vlast odluči da koristi LCA emisione faktore, oni su raspoloţivi u bazi podataka
ELCD na:
http://lca.jrc.ec.europa.eu/lcainfohub/datasetList.vm?topCategory=End-of
life+treatment&subCategory= Landfilling
19
4 Prikupljanje podataka o aktivnostima
4.1 Uvod
Ključni problemi u prikupljanju podataka o aktivnostima u kontekstu Sporazuma su:
 Podaci trebaju biti relevantni za odreĎenu situaciju u kojoj se nalazi lokalna vlast. Na primjer,
procjene na temelju nacionalnih prosjeka ne bi bile prikladne, jer bi u budućnosti, oni odraţavali
trendove koji nastaju na nacionalnom nivou, a ne prikazuju napore lokalnih vlasti za ostvarenje
sopstvenih CO2 ciljeva.
 Metodologija prikupljanja podataka treba biti konzistentna kroz godine: ako se metodologija
promjeni, to moţe uzrokovati promjene u inventaru koje nisu prouzrokovane zbog djelovanja lokaln ih
vlasti da smanje emisije CO 2. Iz tog razloga, vaţno je da lokalne vlasti dokumentiraju podatke vrlo
jasno (onako kako je provedeno prikupljanje podataka), tako da se odrţi dosljednost u narednim
godinama. U slučaju metodoloških promjena, preračunavanje od BEI moţe biti potrebno (vidi
poglavlje 7).
 Podaci trebaju pokriti barem onee sektore u kojima lokalna vlast namjerava poduzeti aktivnosti, tako
da se rezultat od te aktivnosti moţe odraziti u inventau.
 Izvori podataka koji se koriste trebaju biti dostupne u budućnosti.
 U granicama mogućnosti, podaci moraju biti tačni, ili barem predstavljati viziju realnosti.
 Proces prikupljanja podataka i izvori podataka trebaju biti dobro dokumentovani i javno dostupni,
tako da je proces izrade BEI –a transparentan, a sudionici sigurni u inventar.
4.2 Konaĉna potrošnja energije
Smanjenje konačne potrošnje energije treba biti prioritet u SEAP-u. Konačna potrošnja energije treba biti
prikazana u Tabeli A u obracu (vidi Dodatak II).
Konačna potrošnja energije se dijeli na dva glavna sektora, za koje su podaci obavezni:
1. Zgrade, oprema/objekti i industrija.
2. Transport.
Ovi sektori se dijele na podsektore. Vidi Tabelu 1 za detaljnije informacije o sektorima koji trebaju biti
obuhvaćeni.
Napomena: Termin” oprema/objekti” obuhvata sve jedinice koje troše energiju, a koje nisu zgrade (npr.
jedinice za tretman voda). U slučaju postrojenja za spaljivanje otpada koja ne proizvodi električnu energiju ili
toplotu, spaljeno gorivo (otpad) je uključeno u redu “Opštinske /općinske zgrade, oprema/objekti” u Tabeli A.
Obnovljivi dio (npr. biomasa) je uključena u koloni “ostala biomasa” a neobnovljivi dio u koloni “Ostala fosilna
goriva”.
Napomene za nosioce energije iz Tabele 1 u obrascu:
 "Električna energija" se odnosi na ukupnu potrošnju električne energije od strane krajnjih korisnika,
bez obzira na izvor proizvodnje. Ako lokalna vlast kupuje sertifikovanu zel enu električnu energiju,
molimo vas da ispunite i ćeliju ispod tabele. U LCA pristupu, takoĎe odgovarajući emisi oni faktor
treba biti specifikovan. “Sertifikovana zelena električna energija' označava električnu energiju
proizvedenu iz obnovljivih izvora energije koje imaju garanciju porijekla po članu 5. Direktive
2001/77/EC, članu 15 Direktive 2009/28/EC i članu 3 (6) Direktive 2003/54/EC. Potrošnja električne
energije se izvještava u tabeli kao iznos potrošnje električne energije od strane krajnjih korisn ika,
MWhe.
 "Toplota /hlaĎenje" se odnose na toplotnu /rashladnu energiju koja se isporučuje kao roba krajnjim
korisnicima u području (na primjer iz centralnog grijanja /hlaĎenja, CHP postrojenja). Grijanje
proizvedeno od strane krajnjih korisnika za sopstvenu potrošnju ne bi trebalo ovdje biti uključeno,
već u kolonama energetskih prenosnika koji stvaraju toplotu (fosilna goriva ili energij a iz obnovljivih
izvora). S izuzetkom CHP toplote: kako CHP jedinica generira električnu energiju, poţeljno je da se
ista uključi pod proizvodnju (tabele C i D), pogotovo ako se radi o velikim jedinicama. Potrošnja
toplotne /rashladne energije se izvještava i u tabeli kao količina potrošene toplotne /rashladne
energije od strane krajnjih korisnika, MWh t/MWhh.
 "Fosilna goriva" obuhvataju sva goriva korištena kao roba od strane krajnjih korisnika. To uključuje
sva fosilna goriva kupljena od strane krajnjih korisnika za grijanje prostora, grijanje sanitarne vode,
20

kuhanje. Ona takoĎe uključuje i goriva potrošena za potrebe prijevoza, ili kao ulaz za industrijske
11
procese sagorijevanja( ). Potrošnja fosilnih goriva se izvještava u tabeli kao količina potrošenog
goriva od strane krajnjeg korisnika, MWh g.
"Obnovljivi izvori energije" obuhvataju sva biljna ulja, biogoriva, drugu biomasu (npr. drvo), solarnu i
geotermalnu energiju potrošene od strane krajnjih korisnika. Napomena: Ako se treset troši u sklopu
lokalne vlasti, trebao bi biti objašnjen u koloni 'druga fosilna goriva” (čak i ako to nije strogo govoreći
fosilno gorivo). Potrošnja goriva iz obnovljivih izvora se izviještava u tabeli kao količina goriva
potrošena od strane krajnjih korisnika, MWh g. Potrošnja toplote iz obnovljivih izvora kao količina
toplote potrošene od strane krajnjih korisnika, MWh t.
4.2.1
Zgrade, oprema/objekti i industrije
1. Opštinske/općinske zgrade i oprema /objekti
U načelu, lokalna vlast treba biti u stanju prikupiti tačne i sveobuhvatne podatke o potrošnji energije u vezi s
vlastitim zgradama i objektima. Dobro ureĎena lokalna vlast već ima operativan energetski sistem
računovodstva. Za ostale lokalne vlasti koje još nisu pokrenule takav proces, preoces prikupljanja podataka
mogu zahtijevati sljedeće korake:
 Identifikovanje svih zgrada i objekata u vlasništvu /pod upravom lokalnih vlasti.
 Unutar tih zgrada i objekata, identifikovati energetske tačke (električna energija, prirodni plin, toplota
iz mreţe centralnog grijanja, rezervoari za tečna goriva, itd.).
 Za sve ove tačke energetske isporuke, identifikovati osobu /odjeljenje za račune i energets ke
podatke.
 Organizovati centralizirano prikupljanje tih dokumenata /podataka.
 Odaberite odgovarajući sistem za pohranjivanje i upravljanje podacima (moţe biti jednostavan Excel
list ili više razraĎeniji softver, komercijalno dostupan).
 Uvjerite se da se podaci prikupljaju i unose u sistem barem jednom godišnje. Tele mjerenje je
moguće i moţe olakšati proces prikupljanja podataka.
Imajte na umu da ovaj proces prikupljanja podataka moţe biti prilika da se obuhvate i druga vaţna
energetska pitanja:
 Racionalizujte broj energetskih isporuka i fakturisanje.
 Obnovite /poboljšajte ugovorne aranţmane s energetskim dobavljačima.
 Inicirajte pravi proces upravljanja energijom na teritoriji lokalne vlasti: identifikujte zgrade koje troše
najviše energije i odaberite ih za prioritetnu akciju, kao što je dnevno /sedmično /mjesečo praćenje
potrošnje energije koje omogućuje da se identifikuju abnormalnosti i poduzimanje korektivnih akcija,
itd. (vidi poglavlje8.1 ovog Vodiča).
Što se tiče loţ ulja ili drugih energetskih prenosnika koji se isporučuju periodično u velikim količinama,
preporučuje se instaliranje mjernog ureĎaja (mjerač, metar, ...) kako bi se utvrdila tačna količina energije
tijekom odreĎenog perioda. Alternativa je pretpostavka da je količina kupljenog goriva svake godine jednaka
potrošenom gorivu. To je dobra pretpostavka ako su tankovi goriva punjeni u istom razdoblju svake godine, ili
ako se većina isporuka goriva ponavlja svake godine.
Obnovljiva toplotna i rashladna energija proizvodena i potrošena od loklanih krajnjih korisnika treba biti
izmjerena i izvještavana posebno (kolone koje se odnose na 'Obnovljivi izvori energije' u tablici A obrasca).
Vaţno je da su sva goriva isporučuna za potrebe proizvodnje električne energije ili općinskog/opštinskog
grijanja ili hlaĎenja praćena i posebno kao gorivo koje se koristi za električnu energiju ili proizvodnju
centralnog grijanja /hlaĎenja (Tabele C i D iz obrasca).
2. Opštinska/općinska javna rasvjeta
Lokalna vlast treba biti u stanju prikupiti sve podatke o opštinskoj/općinskoj javnoj rasvjeti. Ako to nije slučaj,
proces identifikacije i prikupljanje podataka sličan onome navedenom u prethodnoj stavci moţe biti pokrenut.
U nekim slučajevima, moţda će biti potrebno postaviti dodatne mjerače, na primjer kada je tačka
snabdjevanja električnom energijom opskrbljuje i javnu rasvjetu i zgrade /objekte.
Napomena: bilo koja neopštinska /neopćinskih javna rasvjeta treba biti prikazana u kategoriji 'Tercijarne (neopštinske /ne-općinske) zgrade, oprema /objekti ".
3. Ostale zgrade i objekti
Ovaj dio obuhvata:
 tercijarne (ne-opštinske /ne-općinske) zgrade, oprema / bjekti;
(11)
Samo ako SEAP uključuje radnje u tom sektoru. MeĎutim, korištenje energije od industrije koji su uključeni u EU ETS je
isključena.
21
 stambene zgrade;
 industrije (opcionalno, isključujući industrijski dio EU Emisjske šeme trgovanja).
Prikupljanje informacija od svakog pojedinog potrošača energije unutar teritorije lokalne vlasti nije uvijek
moguća ili nije praktična. Zbog toga, raznolikost pristupa će biti neophodna kako bi se procijenila potrošnja
energije. Nekoliko opcija je dostupno, a česta kombinacija njih je neophodna kako bi imali cjelovitu sliku o
potrošnji energije unutar teritorije lokalne vlasti:
1.
Dobiti podatke od operatera trţišta
Od liberalizacije trţišta plina i električne energije, broj sudionika je porastao, a podaci koji se odnose na
potrošnju energije postaju komercijalno osjetljivi pa ih je prema tome teţe i dobiti od energetskih dobavljača.
Kako bi dobili podatke od njih, morate utvrditi koji dobavljači su aktivni na području lokalne vlasti i pripremiti
tabelu koju će morati ispuniti.
Kako nekoliko energetskih dobavljača moţe biti aktivno, jednostavnije je da se obratite operaterima mreţa
(za grijanje, plin i električnu energiju) kad god je to moguće (mala je vjerojatnoća da je ih je više aktivno na
području jedne opštine /općine, za svakog nosioca).
Imajte na umu da se takvi podaci uopšteno smatraju komercijalno osjetljivim i da ćete u najboljem slučaju,
vjerojatno biti u mogućnosti dobiti samo kumulativne. U idealnom slučaju, podjele izmeĎu stambenog
sektora, usluga i industrijskih sektora, za različite energetske prenosnike (struja, plin ...), a koji se za vašu
opštinu /općinu mogu po poštanskom broju odrediti, moguće je dobiti ako je postoji veća raspodjela
podataka, onda se ne ustručavajte traţiti podatke (npr. neophodno je razlikovati različie p odsektore za usluge
i industriju, i vidjeti da li su podaci za privatne ili javne objete, kuće ili stanove ...). Ako je NACE kod
12
(statistička klasifikacija privrednih aktivnosti u Evropskoj uniji) ( ) na raspolaganju, to bi moglo pomoći da se
izvrši klasifikacija potrošnje energije u odgovarajućem sektoru. MeĎutim, kod NACE kod moţe zavarati:
kancelarije industrijskih firmi će biti klasifikovane kao industrijske, dok oni prije pripadaju tercijarnom sektoru
(oni ne odgovaraju stvarnoj industrijskoj aktivnosti na teritoriji lokalne vlasti). Fina obrada podataka ili upitnici
mogu biti neophodni kako bi se riješilo ovo pitanje.
Ostale zanimljive informacije odnose se na imena i adrese najvećih potrošača energije unutar teritorija
lokalne vlasti i njihove ukupne potrošnje energije (individualna potrošnja energije nije vjerojatno da će biti
dostupna jer taj podatak komercijalno previše osjetljiv). To moţe biti korisno za ciljane akcije i upitnike (vidi
dalje).
2.
Dobiti podatke od drugih subjekata
Energetski dobavljači i mreţni operateri mogu biti neskloni u pruţanju podataka o potrošnji prema lokalnoj
vlasti (zbog povjerljivosti, tajnosti komercijalnog karaktera i administrativne opterećenosti, posebno u slučaju
kada mnoge lokalne vlasti traţe slične podatke od istog operatera).
MeĎutim, vrijedni podaci mogu biti dostupni na regionalnom ili nacionalnom nivou (od statistike, energetike,
zaštite okoline, ili ministarstava ili agencija, podrţavajućih struktura Sporazuma gradonačelnika, ili od
regulatornih tijela za plin i električnu energiju). Osim toga, operater energetskog trţišta imaju obavezu 'pruţiti
na zahtjev, ali ne više od jednom godišnje, ''ukupne statističke informacije o njihovim krajnjim kupcima''
agenciji koju je za to zaduţila Vlade (Direktiva2006/32/EZ o efikasnosti krajnje potrošnje energije i plina i
energetskih usluga, član 6.). To znači da bi podaci trebali biti dostupni i trebate se obratiti vašem ministarstvu
energetike za informacije o tome koji su podaci dostupni tim putem kanala i kako ih dobiti.
3.
Upiti upućeni potrošaĉima energije
Ako se svi podaci ne mogu dobiti u ţeljenom formatu od trţišnih operatora ili od drugih subjekata, moţda će
biti potrebno napraviti neke upite direktno na potrošače energije, kako bi se dobili podaci koji nedosta ju.
To je posebno slučaj za energetske prenosnike koji ne prolaze kroz centralizovanu mreţu (loţ ulje, drvo,
prirodni plin isporučen u rasutom stanju, itd). Ako nije moguće utvrditi sve aktivne dobavljače na području
lokalne vlasti i dobiti podatke od njih, moţda će biti potrebno dobiti informacije od samih potrošača.
Valja imati na umu da agencije za energiju ili statistiku već moţda prikupljaju takve podatake, pa prije nego
što počnete planirati anketiranje treba provjeriti kako bi se uvjerili da podaci nisu dostupni negdje drugdje.
(12)
Vidi Direktivu (EZ) br 1893/2006 od 20. decembra 2006 utvrĎivanje statističke klasifikacije djelatnosti NACE Revizija 2 i
Dopuna Propisa Vijeća (EEZ) br 3037/90, kao i nekih propisa EZ o odreĎenim statističkim područjima.
22
Nekoliko opcija je moguće:
 Za sektore gdje postoji velik broj malih potrošača (kao u stambenom sektoru), preporučujemo
anketiranje na reprezentativnom uzorku stanovništva (na primjer, 1.000 domaćinstava), sa svih
područja lokalne vlasti. Upitnik moţe biti on-line, ali u tom slučaju trebate biti sigurni da to ne
sprečava neke kategorije kupaca da pruţe podatake, inače će rezultati biti pristrasni.
 Za sektore gdje je broj aktera ograničen, moţe biti korisno da se anketiraju svi potrošači (to moţe
biti slučaj npr. za industrijski sektor).
 Za sektore gdje postoji veliki broj aktera, od kojih su neki oni veliki (npr. tercijarni sektor), mora se
voditi računa da se upitnik barem popuni od strane njih (npr. obuhvatiti sve superma rkete, bolnice,
fakultete, stambena preduzeća, velike poslovne zgrade, itd.). Njihova identifikacija moţe biti
realizovana poznavanjem, putem statističkih ili komercijalnih podataka (k ao što su telefonski
imenici), upita dostavljenog mreţnom operateru (pitati ko su 1.000 najvećih potrošača struje /plina
na territoriji lokalne vlasti). Druga opcija za identifikaciju velikih potrošača električne energije je pitati
mreţne operatere za identitet svih potrošača priključenih na srednje i visoke distribucijske mre ţe (ili
čak na prijenosnu mreţu u nekim ekstremnim slučajevima).
Šta pitati?
Moţe biti izazovno postaviti puno pitanja u upitniku (npr. da li vaša zgrada ima izolaciju, imate li solarne
panele, da li ste nedavno realizovali poboljšanja energetske efikasnosti, imate li klima ureĎaj, itd.?). MeĎutim,
kako bi se dobila zadovoljavajuća stopa odgovora, treba imati na umu da je vrlo vaţno da upitnik bude
jednostavan i kratak (ne više od jedne stranice). Osim vrste i količine utrošene energije i eventualno nekoliko
pitanja o lokalnoj proizvodnji energije (obnovljiva, CHP ...), preporučuje se barem jedno ili dva pitanja koja se
odnose na varijable koje objašnjavaju potrošnju energije (za komparaciju ili ekstrapolacijske svrhe), na
2
primjer površina zgrade (m ), i /ili broj stanovnika, odnosno broj učenika u školi, itd. Kad je u pitanju industrija
ili usluge, pitajte za granu kojoj pripadaju (predloţiti neke kategorije, ako je to moguće). Za stambeni sektor,
korisno je postaviti pitanja koja će omogućiti ekstrapolaciju prikupljenih podataka. To ovisi o tome kakve
statističke informacije su dostupne na oštinskoj /općinskoj razini. Na primjer: veličina domaćinstva (broj
ukućana), vrsta prihoda, mjesto (poštanski broj i /ili ruralno /urbano područje), vrsta stambene jedinice ( kuća,
2
dupleks kuća, stan), veličina stana (m ), itd.








Savjeti:
Uvjerite se da su pitanja jasna i precizna, tako da ih svi razumiju na isti način. Osigurati neka kratka
uputstva ako je potrebno.
Da biste povećali količinu i kvalitetu odgovora, obavijestiti jasno o svrsi upitnika (statistika o energiji,
a ne poreske namjene, na primjer). Motivišite ljude da odgovore (na primjer, informišite ih da upitnik
omogućuje mjerenje napretka u postizanju ciljeva lokalne vlasti za smanjenje CO 2 emisija, ili da
pruţite neki drugi relevantni podsticaj).
Neka budu anonimni (pogotovo u stambenom sektoru) i objasnite kako će se podaci čuvati u
tajnosti.
Ne ustručavajte se poslati podsjetnike onima koji ne odgovore na vrijeme, kako bi se povećala stopa
odgovora, i nazvati direktno najveće potrošače energije kako bi obezbjedili njihov odgovor.
Pobrinite se da prikupljeni podaci predstavljaju reprezentativan uzorak stanovništva. Morate biti
svjesni da je odaziv inače jako nizak i da su oni koji učestvuju u anketiranju običn o oni
najobrazovaniji i klimatski osviješteni. Kako bi se izbjeglo navedeno, savjetuje se da prikupljanje
podataka licem u lice (face-to-face) ili telefonom, posebno u stambenom sektoru.
Odlučite unaprijed što ţelite učiniti sa prikupljenim podacima, kako bi bili sigurni da ste stvarno
uputili korisna i potrebna pitanja. Ne ustručavajte se traţiti pomoć od stručnjaka (statističari) koji vam
mogu pomoći da što bolje definišete vaše anketiranje.
Preporučljivo je da svoje ciljeve (razvoj SEAP-a) unaprijed iskomunicirate putem lokalnih medija,
objašnjavajući kontekst i očekivane koristi za svoje lokalne zajednice.
Što učiniti s podacima?
Uopšteno govoreći, podaci prikupljeni putem anketiranja trebaju vam pomoći definisati energetske i CO2
podatke koji se odnose na područje lokalne vlasti. Evo nekoliko mogućih primjera:
 Agregirane podatke treba razdvojiti po sektorima i podsektorima, kako bi zadovoljili vaše akcije i
mjerili rezultate postignute od strane različitih ciljnig grupa.
 Ekstrapolirati neke omjere dobivene iz uzorka i primjeniti ih na ukupnu potrošnju energije. Na
primjer, ako znate ukupnu potrošnju energije i plina u sklopu odreĎenog sektora, ali ne znate
potrošnju loţivog ulja za grijanje, moţete izvesti omjer struje /loţ ulja ili omjer prirodnog plina
/loţivog ulja na vašem uzorku za cijelu populaciju, pod uslovom da je vaš uzorak reprezentativan.
23
4.
Napravite procjene
Iz podataka prikupljenih putem uzorka stanovništva (vidi gore), moţete napraviti procjenu ukupne potrošnje.
Na primjer, iz uzorka podataka mogu se izračunati potrošnja energije po kvadratnom metru ili po stanovniku u
sektoru stanovništva za različite vrste graĎevina i različite vrste prihoda, i ekstrapolirati navedeno na cijeli
sektor pomoću statističkih podatak koji se odnose na teritoriju lokalne vlasti.
U najboljem slučaju, ova vrsta vjeţbe bi trebalo biti realizovana uz pomoć statističara kako bi bili sigurni da
će prikupljeni podaci i metoda ekstrapolacije dati rezultate koji su statistički značajni.
Osim toga, treba provesti provjere kako bi bili sigurni da su ukupni rezultati kompatibilni s podacima
dostupnim na višem nivou agregacije.


Napomene:
Ako podaci o potrošnji energije ne mogu biti razvrstani po pojedinimim sektora (tj. stambeni, usluge i
industrija), onda u obrascu izvijestite o ukupnoj potrošnji i ne popunjavajte podatke na nivou sektora.
• Ako prikupljeni podaci ne dopuštaju mogućnost razlikovanja opštinske/općinske potrošnje od
drugih, onda postoji opasnost od dvostrukog prebrojavanja. Da bi se to izbjeglo, oduzmite
općinsko/opštinsko korištenjae (izračunava se posebno, vidi gore) od ukupne potrošnje energije u
svakom sektoru i izvijestite svaki od njih u predviĎenom dijelu obrasca.
4.2.2 Drumski saobraćaj
Drumski saobraćaj moţe se podijeliti na dva dijela:
1. Urbani drumski saobraćaj koji podrazumjeva drumski saobraćaj na lokalnoj mreţi ulica koji je obično
u nadleţnosti lokalnih vlasti. Strogo se preporučuje uključivanje ovog sektora u BEI.
2. Ostali drumski saobraćaj, koji podrazumjeva drumski saobraćaj na teritoriji l okalne uprave na
putevima koji nisu u nadleţnosti lokalnih vlasti. Primjer takvog drumskog saobraćaja je saobraćaj
koji se odvija preko teritorija lokalne vlasti. Ukoliko lokalna vlast namjerava u SEAP uključiti mjere za
smanjenje ovih emisija onda se iste mogu uključiti u BEI.
Iste metode se mogu koristiti za procjenu emisija i urbanog i drugog drumskog saobraćaja.
Prikupljanje podataka za sektor drumskog saobraćaja je količina potrošenog goriva na teritoriji. Obično
količina potrošenog goriva nije jednak količini prodanog goriva (vidi Okvir 5). Stoga, procjena korištenog
goriva se mora bazirati na procjeni:
 preĎena kilometraţa na području lokalne vlasti [km];
 vozni park na području lokalne vlasti (automobili, autobusi, vozila na dva točka, teška i laka vozila);
OKVIR 5. KORIŠTENJE PODATAKA O PRODANOM GORIVU ZA PROCJENE EMISIJA IZ SAOBRAĆAJA
Lokalna vlast moţe uzeti u obzir da je lakše prikupiti podatke o lokalnim prodajama goriva nego procijeniti
upotrebu goriva baziranu na preĎenim kilometrima. Studija Kennedy-a i sar. (2009) je zaključila da korištenje
podataka o prodaji goriva odgovara za gradove za koje je broj putovanja vozilima izvan granice grada mali u
odnosu na broj putovanja unutar grada. On je usporedio rezultate podatka o prodaji goriva i r ezultate
procjene emisija dobivene na temelju prijeĎenih kilometara za tri metropole: Toronto, New York i Bangkok, te
je zaključio da je razlika izmeĎu tih metoda manja od 5%. MeĎutim, prodaja goriva na području lokalne vlasti
ne moţe u svim slučajevima pravilno odraţavati korišteno gorivo na teritoriji. Iznos prodanog i potrošenog
goriva moţe biti različit, zbog različitih razloga (odabir benzinskih stanica, dostupnost, cijene itd). To je slučaj
posebno sa manjim gradovima u kojima je broj benzinskih stanica mali. Osim toga, čimbenici koji imaju uticaj
na prodaju goriva se mogu s vremenom promijeniti (na primjer otvaranje /zatvaranje benzinskih stanica) i
zato promjene u podacima o prodaji goriva moţda neće pravilno odraţavati promjene u saobraćaju (upotre ba
goriva). EMEP /EEA Priručnik (2009) i 2006 IPCC Smjernice daju detaljna uputstva o procjeni podataka o
djelatnostima za sektor drumskog saobraćaja. Iako je fokus ovih smjernica na nacionalnom nivou, podaci
mogu biti korisni za razumijevanje načela za izračunavanje emisija na lokalnom nivou.
PreĊena kilometraţa
PreĎena kilometraţa na uličnoj mreţi lokalnih vlasti moţe se procijeniti na temelju informacija o saobraćajnim
tokovima i duţinom ulične mreţe. Kao prvi korak, lokalnim vlastima se preporučuje traţenje informacija od
jednog od potencijalnih izvora podataka navedenih u nastavku:
24




Odjeljenje za saobraćaj lokalne vlasti moţda ima procjenu tokova vozila i preĎene kilometraţe radi
planiranja putovanja.
Nacionalna ili lokalna administracija često obavlja uzorkovane ankete, bilo automatski ili ručno. U tim
istraţivanjima, računa se broj vozila koji prolaze fiksne točke. Neke ankete računaju brojeve vozila
po tipu vozila, ali podaci o gorivu (npr. dizel ili benzin) obično nisu dostupni.
Ankete o prijevozu po domaćinstvima (polazište i odredište).
Baza podataka o mobilnost u gradovima sadrţi podatke o saobraćaju u odabranim gradovima za
godinu 2001. Podaci nisu dostupni besplatno, ali se mogu kupiti na :
http://www.uitp.org/publications/index2. cfm?id=5#MCDBIS
U slučaju vlastitog voznog parka lokalne vlasti i voznog parka javnog prijevoza, preĎena kilometraţa se moţe
procijeniti pomoću mjerača za preĎenu kilometraţu u vozilima. MeĎutim, paţnja se treba posvetiti činjenici da
BEI /MEI treba uzeti u obzir samo kilometraţu preĎenu na teritoriji lokalne vlasti.
U slučaju ugovorenih usluga za javni prijevoz ili drugih usluga, informacije bi trebale biti dostupne od
operatera. Lokalna vlast moţe zaklučiti da je bprikupljanje podataka o kilometraţi teško. MeĎutim,
prikupljanje podataka je od velike vaţnosti, jer bez takve informacije stvarni uticaj preduzetih mjera se ne
moţe procijeniti.
Raspodjela voznog parka
Raspodjela voznoga parka pokazuje udio svakog tipa vozila na kilometraţu. Minimalno, raspodjela voznog
parka treba razlikovati:
 lične automobile i taksije;
 teška i laka vozila;
 autobuse i druga vozila koja se koriste za javne usluge prijevoza;
 vozila na dva točka.
Raspodjela voznog parka se moţe procijeniti na osnovu jednog od sljedećih izvora:
 saobraćajna brojila kao što je objašnjeno gore;
 vozila registrovana u opštini /općini;
 drţavna statistika;
 Eurostat statistike na nacionalnom i regionalnom nivou.
Prilikom korištenja bilo kojeg od gore navedenih izvora podataka treba uzeti u obzir da li oni predstavljaju
odgovarajuću procjenu raspodjele preĎene kilometraţena na teritoriji lokalne vlasti. Podaci se mogu
prilagoditi kako bi bolje odgovarali teritoriji lokalne vlasti, ako je potrebno. Na primjer, udio preĎene
kilometraţe u grad za teška teretna vozila moţe biti manji od udjela teških teretnih vozila registrovanih na
nacionalnoj razini. Neki od postojećih alata za inventare lokalnih emisija mogu uključivati raspodjelu voznog
parka po različitim regijama. Ukoliko ih loklana vlast smatra primjerenim, mogu se upotrebljavati.
Prosjeĉna potrošnja goriva po kilometru
Prosječna potrošnja goriva svake kategorije vozila zavisi od kategorije tipa vozila, njihove starosti i niza
drugih faktora, poput ciklusa voţnje. Lokalnim vlastima se preporučuje da procijene pros ječnu potrošnju
goriva voţnjom vozila na uličnim mreţama na osnovu anketa, informacija iz inspekcijskih agencija ili
informacija o vozilima registovanim u opštini /općini ili u regiji. Auto klubovi i udruţenja za nacionalni
saobraćaj takoĎe mogu biti izvori korisnih informacija.
Korištenje prosječne potrošnje goriva na nacionalnom nivou za svaku kategoriju vozila moţe proizvesti
pristrane procjene, posebne za urbana područjima. To se moţe dogoditi, posebno u zemljama s gustom
mreţom autocesta koja povezuje gradove i gdje se ostvaruje velik broj ruralnih izleta tako da brojke za
potrošnju goriva ne bi bile reprezentativne za urbana područja. Pogotovo ako lokalna vlast planira mjere za
smanjenje prosječne potrošnje goriva u vozilima, na primjer promovisanjem korištenja električnih ili hibridnih
vozila, preporučuje se da se ne koriste nacionalne ili evropske prosječne potrošnje goriva, već da se izradi
detaljnija procjena (kao što je objašnjeno gore), uključujući hibridne i električne automobile odvojeno jer ak o
se koriste prosjeci, smanjenje potrošnje goriva zbog mjera neće biti vidljivo kada se budu usporeĎivali BEI i
MEI.
Proraĉun podataka o aktivnostima
Prikupljanje podataka o aktivnsotima za svako gorivo i tip vozila će se izračunati sljedećom jednačinom:
Gorivo korišteno u drumskom saobraćaju [kWh] =
= kilometraţa [km] x prosjeĉna potrošnja [l/km] x konverzijski faktor [kWh/l]
Najtipičniji konverzijski faktori prikazani su u Tabeli 7. Potpuni popis faktora konverzije (neto kalorične
25
vrijednosti) prikazan je u Dodatku I. Primjer korištenja jednačine je u Okviru 6.
TABELA 7. KONVERZIJSKI FAKTORI ZA NAJTIPIĈNIJA SAOBRAĆAJNA GORIVA
GORIVO
Benzin
Dizel
KONVERZIJSKI FAKTOR (KWH/L)
9.2
10.0
OKVIR 6 PRIMJER KALKULACIJE PODATAKA O AKTIVNOSTIMA ZA DRUMSKI SAOBRACAJ
PUTNICKA
LAKA
TESKA
DVOAUTOBUSI
UKUPNO
VOZILA
VOZILA
VOZILA
TOCKASI
Kilometraţa (milion km) iz podataka o aktivnostima
Ukupno
Distribucija voznog parka iz podataka o aktivnostima
Ukupno
80 %
10 %
Benzin
50 %
3%
Dizel
30 %
7%
2.100
2%
2%
4%
0,069
Izračunata kilometraža (mlion km)
Benzin
1.050
Dizel
630
Izračunata potrosnja (mlion L goriva)
Benzin
30 %
0,098
0,298
43 %
0,292
63
84
147
42
84
7%
2%
4%
10 %
2%
4%
Izračunata potrosnja (GWh)
Benzin
50 %
3%
Dizel
7%
30 %
57 %
0,040
80 %
Dizel
100 %
4%
4%
Prosječna potrošnja goriva iz podataka o aktivnostima (l/km)
Benzin
0,096
0,130
Dizel
4%
2%
4%
1.197
903
43 %
4%
100 %
4%
57 %
43 %
Udio biogoriva
Ako lokalna vlast planira podsticati korištenje biogoriva, proizvedenih na odrţiv način, u SEAP-u, vaţno je
procijeniti udio biogoriva u gorivima koji se koriste na teritoriji lokalne vlasti. To se moţe učiniti, na primjer
anketiranjem najvaţnijih distributera goriva na području lokalne vlasti i okoln im područjima.
U slučaju korištenja biogoriva za opštinski /općinski vozni park (izvan prosječne upotrebe u području), lokalna
vlast ima podatke o količini utrošenog biogoriva, pogotovo ako su posebne benzinske stanice korištene za
punjenje goriva voznog parka.
Ako lokalna vlast ne namjerava promovisti biogoriva u SEAP-u, moţe se koristiti nacionalni prosjek udjela
biogoriva. Ova informacija moţe se naći iz izvještaja drţava članica o promovisanju korištenja biogoriva ili
drugih obnovljivih goriva za transport. Izvještaji su dostupni na:
http://ec.europa.eu/energy/renewables/biofuels/ ms_reports_dir_2003_30_en.htm
4.2.3 Ţeljezniĉki saobraćaj
Ţeljeznički saobraćaj na području lokalne vlasti se moţe podijeliti na dva dijela:
1. Urbani ţeljeznički saobraćaj, na primjer tramvaj, metro i lokalni vozovi. Uključivanje ovog sektora u
BEI se strogo preporučuje.
26
2.
Ostali ţeljeznički saobraćaj, koji pokriva duţu udaljenost, meĎugradski i regionalni ţeljeznički
prijevoz koji se javlja na teritoriji lokalne vlasti. Ostali ţeljeznički saobraćaj uključuje i teretni prijevoz.
Ukoliko je lokalna vlast u SEAP uključila mjere za smanjenje ovih emisija, onda one mogu biti
uljučene u BEI.
Iste metode mogu se koristiti za procjenu emisija urbanog i drugih ţeljezničkih saobraća ja.
Postoje dvije vrste ulaznih podataka za ţeljeznički prijevoz: potrošnja električne energije i potrošnja goriva u
dizelskim lokomotivama. Korištenje dizelskih lokomotiva u gradskom ţeljezničkom saobraćaju je manje
uobičajena za lokalne sluţbe. Broj isporučilaca ţeljezničkog saobraćaja na području lokalne vlasti obično je
nizak. Preporučuje se lokalnoj vlasti da podatke o godišnjoj potrošnji električne energije i goriva traţi direktno
od isporučilaca. Ako takvi podaci nisu dostupni, lokalna vlast moţe p rocijeniti emisije na osnovu preĎene
kilometraţe putovanja i prosječne potrošnje električne energije ili potrošnje goriva.
4.3 Lokalna proizvodnja elektriĉne energije (ako je primjenjivo)
Identifikacija lokalnih postrojenja za proizvodnje električne energije koja su uključena u BEI objašnjeno je u
poglavlju 3.4.2. Za veća postrojenja (kao što je CHPs), podaci bi se trebali dobiti putem direktnog kontakta s
rukovodiocima postrojenja. Za manje jedinice (domaće PV instalacije), podaci se mogu dobiti ili putem
upitnika ili izvedeni iz statistike koji se odnose na iznos instalacija prisutnih na teritoriji lokalne vlasti: broj
izdatih dozvola -ako takva postrojenja zahtijevaju dozvolu, broj odobrenih subvencija ili regionalni /nacionalni
statistički podaci s dovoljnim nivoom raslojavanja. Trţišni operateri mogu takoĎe imati podatke o osobama
koje pruţaju električnu energiju mreţi i moţe pomoći da se isti evidentiraju.
Sve postrojenja koja se trebaju uključiti u BEI /MEI trebaju biti navedena u Tabeli C u SEAP obrascu (vidi
Dodatak II), sa odgovarajućim količinama lokalno proizvedene električne energije, energetsk im ulazima i
odgovarajućim emisjama CO2. Osigurati da sva energija koja se koristi kao ulaz za postrojenja bude
isključeni iz potrošnje goriva u Tabeli A, kako bi se izbjeglo dvostruko računanje.
4.4 Lokalna proizvodnja toplote /hlaĊenja
Identifikacija lokalne toplotne /rashladne energije proizvodene u postrojenjima koji su uključeni u BEI je
objašnjena u točki 3.5.
Podatke treba dobiti putem direktnog kontakta (ili upitnika) s rukovodiocima postrojenja, jer će ovdje
uglavnom biti navedena velika postrojenja. Sva postrojenja koja se trebaju uk ljučiti u BEI /MEI moraju biti
navedeni u Tabeli D u SEAP obrascu (vidi Dodatak II), s odgovarajućim količinom proizvedene toplotne
/rashladne energije, energetskih ulaza i odgovarajuće emisije CO 2. Pobrinite se da sva energija koja se
koristi kao ulaz za postrojenja navedene ovdje budu isključena iz potrošnje goriva u Tabeli A
Napomena: sluĉaj mikro kogeneracije
Mikro kogeneracijske jedinice mogu biti premale, prekobrojne i raštrkane da bi se dobili pojedinačni podaci o
njima. U tom slučaju, energetski ulaz tih jedinica bi se trebao izvještavati u Tabeli A kao konačna potrošnja
energije, a u skladu s tim količina proizvedene toplotne /rashladne energije ne bi trebala biti prikazana u
Tabelama C i D. Dalje, proizvedena električna energija ne bi se trebala obračunati kao potrošnja električne
energije u Tabeli A.
Naprotiv, ako su podaci dostupni (primjerice putem šeme za podršku, podataka o prodaji od strane
dobavljača), onda se moţe izvještavati o mikro kogeneracijskim jedinicama u Tabelama C i D, sa
energetskim ulazom i podacima o toploti/rashladnoj energiji.
4.5 Ostali sektori
U slučaju drugih sektora, emisije koje se ne odnose na sagorijevanje goriva, lokalnoj vlasti se preporučuje da
koristi metodologije razvijene od strane stručnih organizacija. Lokalna vlast moţe uzeti u obzir korištenje
metodologija Loklanih vlada za odrţivost (ICLEI) (ICLEI) ili MeĎuvladinog panela o klimatskim promjenama
(IPCC).
27
ICLEI MeĎunarodni Protokol za analizu stakleničkih gasova lokalnih vlada (IEAP) dostupan je na:
www.iclei.org /ghgprotocol
IPCC smjernice 2006 su dostupne na:
http: //www.ipcc-nggip.iges.or.jp/public/20 0 6gl /index.html
28
5 Izvještavanje i dokumentacija
5.1 Izvještavanje BEI/MEI-a
Potpisnici Sporazuma gradonačelnika evropskih gradova su se obavezali da podnesu svoj SEAP, uključujući
BEI, u roku od godine dana nakon potpisivanja Sporazuma gradonačelnika.
Dalje, potpisnici se obavezuju da će podnijeti izvještaj o implementaciji barem svake druge godine nakon
podnošenja SEAP –a u svrhu procesa evaluacije, praćenja i provjere istog. Inventar za praćenje emisija
(MEI) je preporučeni dio izvještaja o implementaciji.
Lokalne



vlasti se podstiču da na godišnjoj osnovi kompiliraju inventare emisija. Prednosti su:
Podrobnije praćenje i bolje razumijevanje raznih faktora koji utiču na emisije CO 2;
Godišnji input za donošenje odluka, koji omogućuje brţe reagovanje;
Posebna ekspertiza koja je neophodna za inventare se odrţava i konsoliduje;
MeĎutim, ako lokalna vlast smatra da takvi redovni inventari stavljaju preveliki pritisak na ljudske ili
financijske resurse, moţe odlučiti sprovoditi inventare na većim vremenskim razmacima. Potpisnici se
obavezuju da će podnijeti izvještaj o implementaciji barem svake druge godine. U skladu s tim, MEI teba biti
uključen u barem svaki drugi izvještaj o implementaciji. To znači da se MEI sprovodi i izvještava najmanje
svake četvrte godine.
Bazni inventar emisija će biti dokumentovan pomoću Tabele A-D u SEAP obrascu. SEAP Obrazac takoĎe
uključuje uputstva o tome kako se trebaju popuniti BEI podaci.
Osim popunjavanja Tabela A-D u SEAP obrascu, lokalna vlast se podstiče da izradi izvještaj o inventaru za
svaki inventar. Preporučuje se uključivanje sljedećih informacija u izvještaj o inventaru:
 Informacije o geografskim granicama loklane vlasti;
 Izbor pristupa /metod za emisione faktore (standradni ili LCA);
 Emisiona izvještajna jedinica (CO 2 ili ekvivalent CO2);
 Izbori o oključivanju dodatnih sektora i izvora;
 Identifikacija lokalnih postrojenja za proizvodnju električne energije;
 Identifikacija lokalnih postrojenja za proizvodnju toplotne /rashladne energije;
 Informacije o metodama za prikupljanje podataka;
 Korišteni emisioni faktori i njihovi iztvori;
 Pretpostavke;
 Korištene reference;
 Informacije o bilo kakvim promjenama vezanim za pristup/ metodologiju/ izvore podataka, itd. u
poreĎenju sa prethodnim inventarima.
 Eventuale komentare koji su neophodni da bi se bolje razumjeli ili interpretirali inventari. Na primjer,
bilo bi korisno objasniti koji su to faktori uticali na CO 2 emisije u poreĎenju sa prethodnim
inventarima kao što su npr. ekonomski uslovi ili demografski faktori;
 Imena i kontakt informacije o ljudima koji su obezbjedili podatke za inventar.
U interesu je lokalne vlasti da dokumentuje inventar i da arhivira podatke, npr. izvode iz baza podataka
korištenih prilikom izrade inventara. To će omogućiti izradu i kompilaciju MEI -a u narednim godinama.
5.2 Cilj “po stanovniku”
Lokalna vlast moţe da se odluči da definiše sveukupni cilj smanjenja emisija CO 2 kao „apsolutno smanjenje“
oli i 'smanjenja po stanovniku'. Preporučuje se da Lokalne vlasti u izvještaju izvijeste o izboru.
Unatoč izboru, emisije u BEI najprije se izračunava kao apsolutnih emisija. U slučaju 'smanjenje po
stanovniku' emisije za baznu godinu su podijeljene po broju stanovnika u istoj godini, te ove emisije po
stanovniku u baznoj godini koriste se kao osnova za izračun cilja.
U slučaju da je pristup 'po stanovniku' izabran, Lokalnim vlastima se preporučuje da o rezultatima BEI /MEI
izvještavaju i za vrijednosti apsolutnih emisija i 'po stanovniku'. U SEAP formularu emisije se izviještavaju
kao apsolutne emisije, bez korekcije za stanovništvo.
29
5.3 Korekcija temperature
Lokalne vlasti mogu odabrati korekciju temperatura za emisije iz prostornog grijanja prilikom izvještavanja o
emisijama i praćenjem napretka prema cilju. Emisije korigovane temperature se mogu izračunati pomoću
sljedeće formule:
LHC_TC = LHC * HDDAVG / HDD
korigovana temperatura potrošnje toplote u godini x [MWht]
stvarna potrošnja toplote u godini x [MWht]
grejni dani u prosječnoj godini (definisana tokom odreĎenog vremenskog p erioda) [K●d]
grejni dani u godini x [K●d]
LHC_TC =
LHC =
HDDAVG =
HDD =
Toplotni dani (HDD) označavaju potraţnju za toplotom u odreĎenoj godini. HDD se izvodi iz praćenja dnevne
temperature i definiše se u odnosu na baznu temperature –vanjska temperatura iznad koje u zgradama nije
potrebno grijanje. Za svaki dan, tokom kojeg je temperature ispod bazne temperature, HDD predstvalja
razliku izmeĎu bazne i aktuelne temperature. Vidi primjer iz Okvira 7.
U nekkim drţavama članicama, metereoološke stanice pruţaju HDD podatke za različite dijelove zemlje.
HDDAVG označava dugoročni prosjek grejnih dana, koji se takoĎe mogu dobiti od meteoroloških stanica.
Uoliko dugoročni prosjek nije raspoloţiv, lokalna vlast moţe BEI emisije ostaviti nekorigovane, a korigovati
emisije u MEI- korištenjem HDD-a za baznu godinu umjesto prosječne.
Sličan pristup se moţe koristiti za korigovanje emisija za hlaĎenje bazirano na potraţnji za hlaĎenjem.
OKVIR 7 IZRAĈUNAVANJE GREJNIH DANA
o
Grijanje zgrada na teritoriji lokalne vlasti obično počinje kada je vanjska temperature niţa od 15 C. Lokalna
vlast prikuplja podatke za svaki dan tokom cijele godine korištenjem tabele koja slijedi i kao zbir rezultata
lokalna vlast dobija godišnji podatak za HDD.
DAN
TEMPERATURA
Dan 1
12
RAZLIKA DO BAZNE
TEMPERATURE
(KADA JE NIŢA OD BAZNE )
3
Dan 2
9
6
6
Dan 3
5
10
10
Dan 4
-2
17
17
...
...
...
...
...
...
...
...
Dan 365
17
0
0
HDD (Uhupno godišnje)
HDD - DAN
3
700
30
6 Korištenje postojećih alata i naprednijih
metodologija
Postoji niz alata na raspolaganju za prikupljanje lokalnih emisija. Alati se nude, na primjer, od strane mreţe
lokalnih vlasti, kao što su Alijansa za klimu i ICLEI. Izvještaj "Postojeće metodologije i alati za razvoj i
13
implementaciju SEAP-a''( ) daje pregled najčešće korištenih metodologija i njihovu prikladnost za izradu
BEI-a.
Kao što je objašnjeno u izvještaju, nijedan od postojećih alata se u potpunosti nepodudara sa preporučenim
kriterijima za BEI /MEI navedenim u ovom Vodiču. Najveće razlike se javljaju u odabiru obima i sektora,
posebno u odnosu na uključivanje lokalne proizvodnje energije. U slučaju saobraćaja, mnogi alati su u skladu
sa specifikacijama BEI /MEI.
Lokalna vlast slobodno moţe izabrati bilo koju metodologiju ili alat koji smatra pogodnim za sastavljanje BEI
/MEI. MeĎutim, lokalnim vlastima se preporučuje da rezultati inventara budu u skladu sa specifikacijama i
pratećim uputstvima datim za BEI /MEI u ovim smjernicama i u SEAP obrascu.
Lokalna vlast moţe koristiti i naprednije metode od onih opisanih u ovim smjernicama, ukoliko su iste u sladu
sa trenutnim specifikacijama za BEI /MEI.
(13)
Dostupno na:
http://re.jrc.ec.europa.eu/energyefficiency/pdf/CoM/Methodologies _and_tools_for_the_development_of_SEAP.pdf
31
7 REKALKULACIJE
Uopšteno, kada se završi BEI, nije potrebno kasnije mijenjati cifre. Korištenjem sličnih metoda u narednom
periodu, lokalna vlast osigurava da podaci budu konzistentni i u skladu s tim razlika izmeĎu BEI I MEI tačno
prikazuje promjene emisija tokom bazne godine i godine praćenja (monitoringa).
Ipak, postoje odreĎene situacije kad je neophodna rekalkulacija BEI-a kako bi se obezbjedila konzistentnost
procjena emisija BEI I MEI.
Primjeri




takvih situacija su sljedeći:
Delokalizacija industrije
Nove informacije o emisionim faktorima
Metodološke promjene
Promjene u granicama lokalne vlasti.
Emisione redukcije zbog delokalizacije industrije su eksplicitno isključene iz Sporazuma gradonačelnika
evropskih gradova. U ovim smjernicama, delokalizacija industrije znači potpuno i permanentno gašenje
industrijskog postrojenja, a čije emisije predstavljaju više od 1% baznih emisija. Primjer rekalkulacije zbog
delokalizacije industrije predstavljen je u Okviru 8.
Rekalkulacija zbog novih infromacija o emisionim faktorima ili metodološkim promjenama treba biti
sprovedena samo u slučaju da nove informacije tačnije odraţavaju stanje za baznu godinu od informacija
korištenih u ompilaciji BEI-a (vidi Okvir 9). Ako je došlo do stavrnih promjena izmeĎu bazne godine i godine
praćenja, na primjer, zbog korištenja različitih vrsta goriva, onda će različiti emis oni faktori tačno odraţavati
14
izmjenjene prilike što znači da je rekalkulacija neophodna( ).
OKVIR 8 REKALKULACIJA ZBOG DELOKALIZACIJE INDUSTRIJE
Lokalna vlast je odlučila uključiti emisije iz industrijskih postrojenja koja nisu uključena u EU ETS u B EI, jer
sam SEAP uključuje mjere za poboljšanje energetske efikasnosti u postrojenjima. MeĎutim, jedno postrojenje
(postrojenje A) čije su emisije u baznoj godine iznosile 45 hiljada tona CO 2 (1,4% baznih emisija), zatvoreno
je prije početka godine praćenja. Uključivanje ovog izvora emisija u BEI, a isključivanje iz MEI znači da će
lokalna vlast imati korist od delokalizacije industrije. Prema tome, lokalna vlast mora izvršiti rekalkulaciju
emisija iz bazne godine, kako bi isključila emisije Postrojenja A.
BEI LOKALNE VLASTI , IZVJEŠTAVAN U
SKLOPU SEAP-a:
KATEGORIJA
Stambene zgrade
CO2 EMISIJE
(kt)
2.000
…
…
Industrija (isključujući industrijski
dio EU trgovanja emisijama)
79
Podtotal zgrade, objekti i
industrija
…
Podtotal
Total
(14)
2.735
500
3.235
U REKALKULISANOM BEI-u EMISIJE
POSTROJENJA A SU IZBAĈENE I INVENTAR
IZGLEDA KAKO SLIJEDI:
CO2 EMISIJE
KATEGORIJA
(kt)
Stambene zgrade
2.000
…
Industrija (isključujući
industrijski dio EU trgovanja
emisijama)
Podtotal zgrade, objekti i
industrija
…
Podtotal
Total
Opsežne smjernice za preračun su date u poglavlju ‘Extensive guidance for recalculation is given in the chapter‟ „Time series
consistency‟ of IPCC (2006), dostupno na http://www.ipccnggip.iges.or.jp/public/2006gl/pdf/1_Volume1/V1_5_Ch5_Timeseries.pdf
…
25
2.690
500
3.190
32
OKVIR 9 RECALCULATION DUE TO NEW INFORMATION ON THE EMISSION FACTOR
Lokalna vlast je za baznu godinu koristila standardni emisioni faktor iz Tabele 4 za procjenu emisija
sagorjevanja uglja. Emisioni faktor je bio 0.341 t CO 2 /MWh. U godini praćenja, lokalna vlast je od
snabdjevača ugljem traţila informacije o udjelu ugljika i emisionom faktoru vrste uglja koji je isporučen.
Snabdjevač ugljem je informisao lokalnu vlast o emisionom faktoru i vrsti uglja – 0.335 t CO2 /MWh , odnosno
da je ta vrsta uglja isporučivana gradu dugi niz godina.
Ako bi lokalna vlast počela koristiti novi emisioni faktor tek od MEI-a, ostvarila bi odreĎene koristi jer bi
procjenjene emisije bile niţe od onih iz BEI čak i ako je istia količina goriva bila korištena. Prema tome,
lokalna vlast mora preračunati BEI koristeći isti emisioni faktor koji će se koristiti u MEI-u.
33
Reference
Eurelectric, 2005. Statistics and prospects for the European electricity sector (1980 -1990, 2000-2020).
EURPROG Network of Experts.
EEA, 2009. EMEP/EEA air pollutant emission inventory guidebook -2009. EEA, Copenhagen. Dostupno na:
http://www.eea.europa.eu/publications/emep-eea-emission-inventory-guidebook-2009
ICLEI, 2009. International Local Government GHG Emissions Analysis Protocol. Dostupno na:
http://www.iclei.org/ghgprotocol
IPCC, 1995. Contribution of Working Group I to the Second Assessment of the Intergovernmental Panel on
Climate Change. Houghton, J.T., Meira Filho, L.G., Callender, B.A., Harris, N., Kattenberg, A. i K Maskell
(Eds). Cambridge University Press, UK. pp 572.
IPCC, 2006. 2006 IPCC Guidelines for National Greenhouse Gas Inventories, Pripremio the National
Greenhouse Gas Inventories Programme. Eggleston H.S., Buendia L., Miwa K., Ngara T. i Tanabe K. (eds).
http://www.ipcc-nggip.iges.or.jp/public/2006gl/index.html
IPCC, 2007. Contribution of Working Group I to the Fourth Assessment Report of the Intergovernmental
Panel on Climate Change. Solomon, S., D. Qin, M. Manning, Z. Chen, M. Marquis, K.B. Averyt, M. Tignor i
H.L. Miller (eds.). Cambridge University Press, Cambridge, United Kingdom and New York, NY, USA, 996 pp.
JRC, 2009. European Reference Life Cycle Database (ELCD). LCA data sets of key energy carriers,
materials, waste and transport services of European scope. Dostupno na:
http://lca.jrc.ec.europa.eu/lcainfohub/ datasetArea.vm
JRC et al., 2009. International Reference Life Cycle Data System (ILCD). Guidance documents for consistent
and quality-assured LCA data and methods for robust LCA- based decision support in business and
government. Under development. Vidi http://lct.jrc.ec.europa.eu/ eplca/deliverables
Kennedy, C., Steinberger, J., Gasson, B., Hansen, Y., Hillman, T., Havranek, M., Pataki, D., Phdungsilp, A.,
Ramaswami, A., Villalba Mendez, G. 2009. Methodology for inventorying greenhouse gas emissions from
global cities. Energy Policy (2009), doi:10.1016/j. enpol.2009.08.050.
Vasilis, M., Fthenakis, V., Kim, H. and Alsema, E. 2008. Emissions from Photovoltaic Life Cycles.
Environmental Science & Technology, 2008, Vol. 42, No. 6, 81 pg. 2168-2174
WRI/WBCSD, 2004. The Greenhouse Gas Protocol: A Corporate Accounting and Reporting Standard
(Revised Edition). World Resources Institute and World Business Council for Sustainable Development.
34
DODATAK 1
Tabele za konverzijski faktor i IPCC emisioni faktor
TABELA A. OSNOVNI KONVERZIJSKI FAKTORI
OD
(pomnoţeno sa)
TJ
DO
TJ
1
Mtoe
4,1868 x 10
GWh
3,6
MWh
Mtoe
0,0036
2,388 x 10
4
-5
1
GWh
MWh
0,2778
277,8
11.630
11.630.000
8,6 x 10
-5
1
1.000
8,6 x 10
-8
0,001
1
TABELA B. KONVERZIJA GORIVA IZ MASE U ENERGETSKE JEDINICE (IPCC, 2006)
NETO KALORIJSKA
VRSTA GORIVA
NETO VRIJEDNOST(MWh/t)
VRIJEDNOST (TJ/Gg)
Sirove nafte
44,3
12,3
Orimulsion
44,3
12,3
Tečni prirodni plin
44,3
12,3
Motorni benzin
44,1
12,3
Avio benzin
43,8
12,2
Jet benzin
38,1
10,6
Jet kerozin
43,0
11,9
Ostali kerozin
40,4
11,2
Nafta iz škriljaca
47,3
13,1
Plin /diesel ulje
46,4
12,9
Loţivo ulja
44,5
12,4
Tečni naftni gasovi
40,2
11,2
Etan
40,2
11,2
Nafta
32,5
9,0
Bitumen
43,0
11,9
Maziva
49,5
13,8
Naftni koks
40,2
11,2
Rafinerijrana sirovina
40,2
11,2
Rafineriani plin 2
40,2
11,2
Parafin voskovi
26,7
7,4
SBP
28,2
7,8
Ostali naftni proizvodi
25,8
7,2
Antracit
18,9
5,3
Koksni ugalj
11,9
3,3
Ostali Bitumenski ugljevi
8,9
2,5
Sub-Bitumenski ugljlj
20,7
5,8
Lignit
20,7
5,8
Ulje Shale i Tar Sands
28,2
7,8
Mrki ugalj -briketiran
28,2
7,8
Patent goriva
28,0
7,8
Lignit koks
38,7
10,8
Koksni plin
38,7
10,8
Katran
2,47
0,7
Plin iz koksne peći
48,0
13,3
Ekspanzija plina u loţištu
10,0
2,8
35
TABELA C. CO2 EMISIONI FAKTORI ZA GORIVA (IPCC, 2006)
CO2 EMISIONI FAKTORI
VRSTA GORIVA
(Kg /TJ)
Sirove nafte
73.300
Orimulsion
77.000
Tečni prirodni plin
64.200
Benzin
69.300
Avio benzin
70.000
Jet benzin
70.000
Jet kerozin
71.500
Ostali kerozin
71.900
Nafta iz škriljaca
73.300
Plinsko ulje /dizel
74.100
Loţivo ulja
77.400
Tečni naftni gasovi
63.100
Etan
61.600
Nafta
73.300
Bitumen
80.700
Lubrikanti
73.300
Naftni koks
97.500
Rafinerirana sirovina
73.300
Rafinerirani plina
57.600
Parafin voskovi
73.300
SBP
73.300
Ostali naftni proizvodi
73.300
Antracit
98.300
Koksni ugalj
94.600
Ostali butimenski ugljevi
94.600
Pod-butimenski ugalj
96.100
Lignit
101.000
Ulje Shale i Tar Sands
107.000
Mrki ugalj -briket
97.500
Patent goriva
97.500
Lignit koks
107.000
Plin Koks
107.000
Katran
80.700
Koksni plin
44.400
Ekspanzija plina u loţištu
260.000
Prirodni plin
56.100
Opštinski otpad (Frakcija
91.700
nebiomase)
Industrijski otpad
143.000
Otpadnog ulja
73.300
Treset
106.000
CO2 EMISIONI FAKTORI
(t / MWh)
0,264
0,277
0,231
0,249
0,252
0,252
0,257
0,259
0,264
0,267
0,279
0,227
0,222
0,264
0,291
0,264
0,351
0,264
0,207
0,264
0,264
0.,264
0,354
0,341
0,341
0,346
0,364
0,385
0,351
0,351
0,385
0,385
0,291
0,160
0,936
0,202
0,330
0,515
0.,264
0,382
36
DODATAK 2
Tabele za bazni inventar emisija iz SEAP obrasca
Bazni iventar emisija
1.
Bazna godina
Za Potpisnike Sporazuma koji CO2 emisije računaju po stanovniku, molimo da preciziraju broj stanovnika za
Baznu godinu:
2.
Emisioni faktori
Molimo označite odgovarajuću kućicu:
□
Standardni emisioni faktori u skladu sa IPCC principima
□
LAC (Procjena ţivotnog ciklusa) faktori
Emisiona jedinica za izvještvanje
Molimo označite odgovarajuću kućicu:
□
CO2 emisije
□
3.
CO2 ekvivalentne emsije
Kljuĉni rezultati Baznog inventara emisija
Obavezna polja
37
CO2 EMISIONI FAKTOR ZA KUPLJENU
SERTIFIKOVANU ZELENU ELEKTRĆNU
ENERGIJU (ZA LCA PRISTUP)
KUPLJENA SERTIFIKOVANA ZELENA
ENERGIJA (AKO POSTOJI) (MWh)
TOTAL
Podtotal transport
Privatni komercijalni prevoz
Javni prijevoz
Opštinski vozni park
TRANSPORT
Podtotal zgrada, opreme/ objekata i
industrije
Industrije (iskljuĉujući industrije uklj.u EU
trgovanje emisijama-ET S )
Opštinska javna rasvjeta
Stambene zgrade
Tertijarne (neopštinske) zgrade, oprema
/objekti
Općinske zgrade, oprema /objekti
ZGRADE, OPREMA /OBJEKTI I INDUSTRIJE
Kategorija
A. FINALNA POTROŠNJA ENERGIJE (MWh)
Prirodni
gas
Tečni
gas
FOSILNA GORIVA
Loţ
ulje
Dizel
Benzin
Lignit
Ugalj
Ostalo
Biljno
ulje
Bio
gorivo
Ostala
biomasa
OBNOVLJIVA ENERGIJA
Solarna
Geo
termalna
UKUPNO
GRIJANJE
/HLAĐENJE
ELEKTRIĈN
A ENERGIJA
38
CO2 EMISIONI FAKTOR ZA ELEKTRIĈNU
ENERGIJU (NE LOKALNU) (t /MWh)
ODGOVARAJUĆI CO2 EMISIONI FAKTORI
(t /MWh)
TOTAL
Molimo specifikujte ostale emisije
Upravljanje otpadnim vodama
Upravljanje otpadom
OSTALO
Podtotal transport
Privatni komercijalni prevoz
Javni prijevoz
Opštinski vozni park
TRANSPORT
Podtotal zgrada, opreme/ objekata i industrije
Industrije (iskljuĉujući industrije uklj.u EU
trgovanje emisijama-ET S )
Opštinska javna rasvjeta
Stambene zgrade
Tertijarne (neopštinske) zgrade, oprema
/objekti
Općinske zgrade, oprema /objekti
ZGRADE, OPREMA /OBJEKTI I INDUSTRIJE
Kategorija
B. CO2 ili CO2 EKVIVALENTNE EMISIJE (t)
GRIJANJE
/HLAĐENJE
ELEKTRIĈN
A ENERGIJA
39
Prirodni
gas
Tečni
gas
FOSILNA GORIVA
Loţ
ulje
Dizel
Benzin
Lignit
Ugalj
Ostalo
Biljno
ulje
Bio
gorivo
Ostala
biomasa
OBNOVLJIVA ENERGIJA
Solarna
Geo
termalna
Lignit
Ugalj
OSTALA
BIOMASA
OSTALI
OIE
OSTALO
KOMBINOVANA TOPLOTA I
EL.ENERGIJA
Prirodni
gas
Teĉni
gas
Loţ ulje
FOSILNA GORIVA
Lignit
Ugalj
OTPAD
BIO ULJE
NOSILAC ENERGETSKOG INPUTA (MWh
OSTALA
BIOMASA
OSTALI
OBNOVLJI
VI IZVORI
OSTALO
CO2 EMISIJE
(t)
UKUPNO
Loţ ulje
BIO ULJE
CO2 EMISIJE
(t)
OSTALO
Teĉni gas
OTPAD
ODGOVARAJU
ĆI FAKTOR
(t /MWh)
CENTRALNO GRIJANJE
Prirodni
gas
FOSILNA GORIVA
NOSILAC ENERGETSKOG INPUTA (MWh)
D. LOKALNA PROIZVODNJA TOPLOTNE /RASHLADNE ENERGIJE (CENTRALNO GRIJANJE /HLAĐENJE, CPHs…) I ODGOVARAJUCE CO 2 EMISIJE
LOKALNA
PROIZ.
EL.ENERGIJE
(MWh)
LOKALNA PROIZVODNJA
TOPLOTE /HLAĐENJA
UKUPNO
OSTALO
KOMBINOVAMA EL. I
TOPLOTNA ENERGIJA
HIDRO ELEKTRANE
VJETRO ELEKTRANE
PROIZVODNJA
EL.ENERGIJE (ISKLJUĈENA
ETS POSTROJENJA I
JEDINICE > 20 mw)
C. LOKALNA PROIZVODNJA ELEKTRICNE ENERGIJE I ODGOVARAJUCE CO 2 EMISIJE
ODGOVARAJĆ
I FAKTOR
(t /MWh)
LOKALNA
PROIZ.
TOPLOTE
/HLAĐENJA
(MWht)
40

Pregled

Program uz koji su se sluπatelji mogli opustiti

Politička optička varka

Zemlje europskog zapada.pdf

Izbori u „bosanskom loncu“

NEUROPATSKE BOLI

Pregled

Kako izraditi SEAP_CoM_Dio-I-download

link - Novi val

Pristup smanjenju emisija u zrak iz postojećih termoelektrana