Domaća zadaća 4 - Sveučilište u Zagrebu

1 Domaća zadaća: 4 (UGT, ak. god. 201./2015.) Datum: _____________ Ime i prezime studenta: ____________________________ ___ klišej za reprodukciju jednotonskih ilustracija (crteža), u tehnici visokog tiska ‐knjigotisak. Najčešće se izrađivao jetkanjem. Crtež se najprije snimao na jednotonski grafički film a zatim kontaktno kopirao na metalnu pločicu (najčešće cinčanu, ali i bakrenu ili mjedenu) prevučenu fotoosjetljivim slojem. Kada se boja nanijela na pločicu, prihvatili bi je kopiranjem dobiveni tiskovni elementi, čime bi se zaštitio crtež, a preostale slobodne površine jetkale su se kiselinom, sve dok linije crteža ne bi dobile oštrinu izvornika. A Digitalno rastriranje RIP (Raster Image Processor) ___ djelatnost koja se bavi postupcima oblikovanja, reprodukcije i umnožavanja teksta i ilustracija, tj. grafičkom pripremom, tiskom i grafičkom doradom. Postupcima prethodi izradba snimka, tj. definiranje osnovnog izgleda proizvoda i tehnologije kojom će se on izraditi. Snimak je osnova za procjenu potrebnih materijala, proračun troškova te oblikovanje grafičkoga proizvoda tijekom grafičke pripreme. Grafička priprema obuhvaća obradbu i oblikovanje teksta (izradba tiskarskoga sloga) i ilustracija (reprofotografija), njihovo povezivanje u cjelinu (prijelom) i izradbu tiskovne forme. Danas su postupci grafičke pripreme u potpunosti računalno podržani i razvojem stolnog izdavaštva u velikoj mjeri spojeni, a neki se grafički proizvodi pojavljuju samo kao elektronička izdanja, krajnjem korisniku izravno dostupna na zaslonu njegova računala, s mogućnošću daljnje obradbe ili ispisa pisačem. No većina se grafičkih proizvoda i dalje izrađuje tradicionalnim tehnikama tiska (visoki, plošni, duboki, propusni), pri kojima je u završnom dijelu grafičke pripreme potrebno izraditi tiskovnu formu tj. matricu s tiskovnim elementima (koji će tijekom tiska nositi tiskarsku boju) i slobodnim površinama. Izbor tehnike tiska, tj. postupka kojim će se tekst i ilustracije prenositi na odabranu podlogu u željenom broju primjeraka, ovisi o karakteristikama grafičkoga proizvoda, tiskarske tehnike. Prema odnosu tiskovnih elemenata i slobodnih površina razlikuju se tehnike plošnoga, visokog, dubokog i propusnog tiska. Digitalnim se tehnikama otisci dobivaju izravno, pa se podatci o tiskovnim elementima i slobodnim površinama pohranjuju kao računalni zapis. Tehnike se tiska mogu razlikovati i prema načinu prijenosa tiskarske boje s tiskovne forme na tiskovnu podlogu (direktne i indirektne tehnike tiska), prema obliku tiskovne podloge (tisak na komade ili arke i tisak iz trake/role), prema načinu dobivanja otiska (tehnike kojima se tiskarska boja prenosi uz pritisak i bez njega); napokon, otisak može biti i jednobojni/višebojni I jednotonski/višetonski. Konačni izgled grafički proizvod poprima tijekom GRAFIČKE DORADE, postupcima knjigoveštva ili proizvodnje ambalaže. ____ računalno obrađen i pripremljen tekst za daljnju grafičku reprodukciju. Nakon upisa tekst se obrađuje u odgovarajućim računalnim programima za obradbu teksta, koji su danas ujedno i programi za prijelom i oblikovanje grafičkoga proizvoda (FreeHand, Ilustrator, InDesign, Page Maker, …). Tako se, usporedno s definiranjem izgleda tekstovnoga dijela grafičkoga proizvoda (odabir pisma, njegove veličine i reza, proreda i sl.), određuje i smještaj ilustracija, te se oblikuje osnutak grafičkoga proizvoda GRAFIČKA PRIPREMA. Računalni slog danas je gotovo u potpunosti istisnuo ostale načine pripreme teksta za tisak (tiskarski slog). ___ fotomehanički postupak grafičke pripreme kojim se izrađuju tiskovne forme za reprodukciju višetonskih originala (fotografije) u tehnikama visokog, dubokog i plošnog tiska. Original se reprofotografski snima preko rasterske mrežice, pa se slika iz višetonske transformira u jednotonsku, pri čemu se razlaže na mnogo jednotonskih, tzv. rasterskih elemenata. Njihov je raspored pravilan, ali oblikom i veličinom stvaraju optički dojam višetonske slike. Tako dobiveni rasterirani reprofotografski predložak kopirnim se postupkom prenosi na fotoosjetljivi sloj na metalnoj ploči na kojoj se potom različitim postupcima, već prema tehnici tiska, izrađuju tiskovni elementi i slobodne površine. Ako se radi o višebojnom originalu, nužno je pripremiti rasterske predloške svih četiriju temeljnih boja (CMYK). Danas se rasterski elementi mogu generirati elektronički s pomoću tzv. RIP‐uređaja (Raster Image Processor) pa se superponiraju na usnimljenu i obrađenu sliku pri upućivanju u izlaznu jedinicu (osvjetljivač). ___ transformacija višetonske slike u jednotonsku kako bi se slika prilagodila uređajima za reprodukciju (stroj za tisak). Digitalni rasteri generiraju višebitne slike u jednobitne koristeći matematičke algoritme, tzv. tablično ili matrično rastriranje. Konačni rasterski element (najčešće okrugao) je definiran pikselima složenim unutar jedne matrice (superpikseli). Rezolucija konačne slike tako ovisi o broju piksela. Digitalno rastriranje započinje transformacijom sadržaja u nizove rasterskih elemenata. Amplitudno modelirani raster (AM rasteri) je periodični rasteri, koji se koriste u konvencionalnoj pripremi (ofsetni tisak). Sastoje se od rasterskih točkica različite veličine, ovisno o tonskoj vrijednosti, ali iste udaljenosti jedne od duge. Frekventno moduliran raster (FM raster) je neperiodični raster, svaka pojedina točkica je iste B Suptraktivna sinteza miješanja boja C Autotipija D Računalni slog E Fototipija 2 veličine, a mijenja se međusobna udaljenost u odnosu na ostale točkice, zavisno od tonskih vrijednosti. Sa FM rasterom može se dobiti bolja reprodukcija detalja u tisku nego sa AM rasterom. Hibridni rasteri je kombinacija AM i FM rastera, AM se koristi od 20‐80% rasterske vrijednosti, aFM se korisiti za 0‐10% i 90‐100% rasterske vrijednosti. ___ princip reprodukcije temeljen na apsorpciji odnosno oduzimanju pojedinih valnih duljina od bijele svjetlosti. Selektivno uklanjanje valnih duljina vrši se pomoću filtra. Zeleno‐plavim filtrom oduzimamo crveni, purpurnim oduzimamo zeleni, a žutim oduzimamo plavi dio spektra. Različitim stupnjem apsorpcije pojedinih valnih duljina moguće je ostvariti širok raspon različitih boja. ____ sadrži tonske vrijednosti raščlanjene na pojedinačne elemente – rasterske točkice, a služi kao kopirni predložak za tiskovnu formu (plošni tisak). ____ nagrizanje, kemijski postupak kojim se na površinu metala djeluje razrijeđenom kiselinom (pikrinska, solna, dušična) i dr. spojevima. Jetka se i elektrolitskim postupkom. Sredstvo kojim se jetka različito nagriza pojedine sastojke metala, pa se time očituje njegova struktura; na površini nastaju slabe udubine i izbočine, a sastojci se različito oboje. U grafičkim umjetničkim tehnikama (bakropis, akvatinta) jetkanjem se obrađuje metalna ploča, koja zatim služi kao matrica za otiskivanje. Jetkanje je važan postupak i pri izradbi klišeja (TEHNIKA VISOKOG TISKA), a jetkanjem se može obrađivati i staklena površina. __ u postupku tiskarske reprodukcije, nosač grafičkoga zapisa (npr. tekst, ilustracije) što se tiskarskom bojom prenosi na tiskovnu podlogu (npr. papir). Sastoji se od tiskovnih elemenata i slobodnih površina – u većini tiskarskih tehnika tiskovni elementi prihvaćaju (ili propuštaju) tiskarsku boju, a slobodne ju površine ne prihvaćaju, pa se boja s tiskovnih elemenata izravno ili posredno prenosi na tiskovnu podlogu. U digitalnim tehnikama tiska tiskovnom se formom smatra digitalni zapis onoga što se otiskuje, pohranjen u računalnoj memoriji. Najčešća je podjela tiskovnih forma za klasične tehnike tiska prema odnosu tiskovnih elemenata i slobodnih površina. Prema tomu se kriteriju razlikuju tiskovne forme za visoki, plošni, duboki i propusni tisak‐TISKARSKE TEHNIKE F Grafička tehnologija G Tiskarstvo H Tiskovne forme I Jetkanje J Rasterski dijapozitiv (autotipija) Duboki tisak Plošni tisak Visoki tisak ___ postupak dobivanja trajne slike objekta djelovanjem elektromagnetskoga zračenja (najčešće svjetlosti, tj. vidljivog dijela spektra) na fotoosjetljivu podlogu; također i pojedinačna slika dobivena tim postupkom. Svjetlost odražena od realnog objekta projicira se na fotoosjetljivu podlogu optičkim sustavom, najčešće objektivom kamere ili fotografskog aparata KAMERA i uzrokuje na njoj promjene koje su kod klasičnih fotografskih postupaka fotokemijske, a kod digitalne fotografije fotoelektrične naravi. Naziv fotografija prvi je upotrijebio britanski znanstvenik J. F. W. Herschel 1839. Fotografija ima danas svestranu primjenu kao dominantna ilustracijska tehnika, osnova filma i posebna umjetnička vrsta. Amaterska fotografija najčešći je oblik amaterskoga likovnog izražavanja i slikovnog bilježenja događaja. Potrebe pojedinih područja bitno su utjecale na tehnički, ali i kreativni razvoj fotografije, što je bilo usko vezano uz profesionalnu fotografiju (novinska, modna, športska, reklamna, propagandna fotografija). Tehnička fotografija 3 primjenjuje se u znanosti, tehnici, medicini, kriminalistici i sl., a nerijetko se služi posebnim postupcima (snimanje infracrvenim i ultraljubičastim zračenjem, radiografija, holografija, fotogrametrija, fotomikrografija i sl.). Reprodukcijska fotografija osnova je postupcima obradbe slikovnih informacija u grafičkoj pripremi tiska. ____u postupku tiskarske reprodukcije, nosač grafičkoga zapisa (npr. tekst, ilustracije) što se tiskarskom bojom prenosi na tiskovnu podlogu (npr. Papir,karton, valovita ljepenka, plastični materijali,…). Sastoji se od tiskovnih elemenata i slobodnih površina – u većini tiskarskih tehnika tiskovni elementi prihvaćaju (ili propuštaju) tiskarsku boju, a slobodne ju površine ne prihvaćaju, pa se boja s tiskovnih elemenata izravno ili posredno prenosi na tiskovnu podlogu. ___ u postupku tiskarske reprodukcije, nosač grafičkoga zapisa (npr. tekst, ilustracije) što se tiskarskom bojom prenosi na tiskovnu podlogu (npr. Papir,karton, valovita ljepenka, plastični materijali,…). Sastoji se od tiskovnih elemenata i slobodnih površina – u većini tiskarskih tehnika tiskovni elementi prihvaćaju (ili propuštaju) tiskarsku boju, a slobodne ju površine ne prihvaćaju, pa se boja s tiskovnih elemenata izravno ili posredno prenosi na tiskovnu podlogu. ___ istovremeno djelovanje dviju tekućina potpuno različitog polariteta na čvrstoj površini. Čvrsto tijelo će se kvasiti onom tekućinom čiji je polaritet sličan polaritetu čvrstog tijela, a iz veličine kontaktnog kuta može se zaključiti o molekularnoj naravi te tvari. Hidrofilne tvari su one tvari koje se u uvjetima selektivnog kvašenja bolje natapaju vodom nego nekom nepolarnom tekućinom. Hidrofobne tvari poput parafina, voska teflona, različitih polimera, u uvjetima selektivnog kvašenja bolje se natapaju nepolarnim tekućinama nego vodom. Površina kemijsko čistih kovina također je nepolarna pa prema tome i hidrofobna,a li spontanom oksidacijom na zraku prevlače se slojem oksida, najčešće polarne građe, koji im daje hidrofilna svojstva. Oleofilne tvari nepolarne strukture u uvjetima selektivnog kvašenja dobro se vlaže nepolarnim tekućinama (ulje, tiskarska boja, polimeri). To su ujedno i hidrofobne tvari. Ujedno, povećanjem hidrofilnosti raste i slobodna površinska energija. K Knjigotisak (direktna tehnika tiska) L Selektivno kvašenje M Slobodna površina N Tiskovni element (Izvor: M. Gojo, S. Mahović Poljaček: Osnove tiskovnih formi, Sveučilište u Zagrebu Grafički fakultet, Zagreb, 2013.)
___ tehnika visokoga tiska kojom se otisak dobiva izravnim pritiskom tiskovne forme na tiskovnu podlogu. Njegovim se pretečom smatra drvorez, no stvarni razvoj započinje izumom pomičnih tipografskih slova izlivenih od olova te njihovim otiskivanjem uz pomoć tiskarske preše J. Gutenberga (1455.g.). Knjigotiskarski strojevi izvedeni kao tiskarske preše bili su u najširoj upotrebi sve do 19. st. Tada su ih počeli zamjenjivati strojevi kakvi su, u poboljšanim inačicama, dijelom i danas u upotrebi: brzotisni stroj (b), koji otiskuje pritiskom rotirajućega valjka na ploču s tiskovnom formom (izum Friedricha Koeniga u Londonu 1812), a potom i zaklopni stroj (c), koji otiskuje međusobnim pritiskom dviju ploča, te rotacijski stroj(d) s dva međusobno pritisnuta rotirajuća valjka. 4 Brzotisnim i zaklopnim strojem tiska se na arke papira uz primjenu viskoznih bojila. Rotacijskim se strojem tiska na papirnu vrpcu uz primjenu rijetkih bojila (fleksotisak). Knjigotisak je dugo bio glavna tehnika kojom su se tiskale knjige, novine, sitne tiskovine, obrasci i brošure. S pojavom fotosloga te s brzim razvojem ofsetnoga tiska 1970‐ih, njegova se konkurentnost smanjila. U novije se doba tiskovne forme s olovnim slogom te autotipijskim i fototipijskim klišejima zamjenjuju onima od polimernih materijala (flekso tisak) i moguća je digitalna priprema teksta i ilustracija. Razvila se i tehnika indirektnoga knjigotiska, kod koje se boja s valjka s tiskovnom formom prenosi na tiskovnu podlogu neizravno, preko ofsetnoga valjka. Zbog jednostavnije grafičke pripreme te bolje kvalitete reprodukcije, danas je knjigotisak u velikoj mjeri istisnut od ofsetnoga tiska. ___ tehnika plošnoga indirektnog tiska. U širem smislu, skupina svih neizravnih TISKARSKIH TEHNIKA kod kojih se boja ne prenosi izravno s TISKOVNE FORME na papir ili drugu tiskovnu podlogu nego posredstvom međumedija; takve su tehnike, osim plošnoga neizravnoga tiska (ofseta u užem smislu), i visoki neizravni tisak (letterset ili suhi ofset), tamponski tisak i neke tehnike digitalnoga tiska. Prije tiska, kod klasičnoga se ofseta pripremljeni tekst i ilustracije ispisuju na transparentnome mediju (kopirni predložak), obično na fototehničkom filmu (negative, dijapozitiv), koji se kopira na tiskovnu formu uz konačnu kemijsku obradbu. Pripremljena se tiskovna forma zatim ulaže na osnovni (temeljni) cilindar u tiskarskome stroju. Kao i kod drugih tehnika plošnoga tiska, i kod ofseta su na tiskovnoj formi tiskovni elementi i slobodne površine u istoj razini. Tiskovni elementi prihvaćaju boju i dalje ju mogu prenijeti zahvaljujući svojim površinskim svojstvima, tj. oni su oleofilni, dok su slobodne površine oleofobne, pa ne prihvaćaju boju. Kod mokrog ofseta to se svojstvo postiže tek pošto se tiskovna forma navlaži. Danas postoje i izvedbe bezvodnog ofseta, kod kojega nije potrebna tekućina za vlaženje. Kod tiska na arke, rabi se gusta, viskozna tiskarska boja, dok se za novinski tisak u rotacijama rabi rjeđa boja. Ona se nalazi u spremniku (bojaniku) tiskarskoga stroja te se preko više valjaka nanosi na tiskovnu formu, koja se kod mokrog ofseta prethodno navlaži. U direktnom dodiru boja se s tiskovne forme prenosi na ofsetni valjak s gumenom navlakom, koji prelaskom preko papira, odnosno tiskovne podloge ostavlja otisak. Zahvaljujući navlaci na valjku, ofsetom se dobivaju oštri otisci i na hrapavim podlogama, što nije slučaj npr. kod knjigotiska. Općenito, ofsetnim tiskom uvijek se dobiva jednolika debljina nanosa boje na tiskovnoj podlozi, pa se višetonske ilustracije reproduciraju rasterski. Višebojni se otisak dobiva od četiriju sekundarnih osnovnih boja (CMYK), a danas je sve češći i tisak dodatnih boja (zlatna, srebrna, pantone boja). Razvoj ofseta započeo je izumom prve tehnike plošnoga tiska LITOGRAFIJE; ubrzo su se potom kamene tiskovne forme počele zamjenjivati kovinskima, a početkom 20. st. uveden je gumeni ofsetni međuvaljak; 1970‐ih i 1980‐ih ofset je postao prevladavajuća tehnika za tisak knjiga, novina i sl. te je u velikoj mjeri zamijenio za tu svrhu do tada rabljeni knjigotisak. U novije se doba tehnika ofsetnoga tiska i dalje razvija. Sve su češći strojevi s automatskim ulaganjem tiskovne forme, pa se primjenjuju i tehnologije CTP (akr. od engl. Computer to Plate), kojima se tiskovna forma izrađuje bez kopirnih predložaka, izravno iz računala. Sve je češće u primjeni i O Kovine za izradu tiskovnih formi 5 tehnologija DI (akr. od engl. Direct Imaging), kod koje se tiskovna forma izrađuje u samome tiskarskom stroju. Takvi su postupci bezvodnoga ofseta, a omogućeni su osobitim, slojevitim materijalom za tiskovnu formu: gornji je silikonski sloj izrazito oleofoban, ne prihvaća tiskarsku boju, a donji je sloj oleofilan. Pošto se ploča uloži u tiskarski stroj, prema naredbama iz računala, laserom se na mjestima tiskovnih elemenata probija gornji sloj (kod starijih izvedbi iskrom visokoga napona), čime se na tiskovnoj formi formiraju tiskovni elementi i slobodne površine. Obilježje je današnjih tehnologija i računalni nadzor i vođenje samoga tiska, što omogućuje odčitavanje karakteristika tiskovne forme, namještanje tiskarskoga stroja prije tiska, denzitometrijski i spektrofotometrijski nadzor tiska te nadzor poklapanja boja, korekcije tiska na osnovi usporedbe nadziranog otiska i odobrenog arka i sl. ___ tiskarska tehnika dubokog tiska koja služi pretežito za otiskivanje ilustracija, revija, kataloga, savitljive ambalaže, tapeta, omotnih papira, ali i novčanica, maraka i drugih vrijednosnih papira. Tiskovna je forma u obliku ploča ili, mnogo češće, valjaka na kojima se nalazi tanak sloj bakra debljine do 200 μm. Tiskovni elementi, kao nositelji boje, udubljeni su s obzirom na površinu ploče ili valjka, a njihova je najveća dubina 50 do 60 μm. Tiskovna forma za konvencionalni (obični) bakrotisak ima tiskovne elemente u obliku rasterskih udubina koje su međusobno jednake po obliku i ploštini, a različite po dubini, što se na otisku očituje u različitom nanosu boje, koji omogućuje kvalitetnu izradbu višetonskih reprodukcija. P Fotomehanički postupak R Spektar elektromagnetskog zračenja Detalje ne reproducira tako oštro kao knjigotisak ili ofsetni tisak, ali daje vrlo bogatu skalu tonova u prijelazima između svjetla i sjene. Tiskovna forma za autotipijski bakrotisak ima također tiskovne elemente u obliku rasterskih udubina, ali su one jednake dubine, a različite ploštine. Količina boje, a s time i tonska vrijednost, regulira se prema tome ploštinom, a ne dubinom rasterske udubine. Ta se vrsta bakrotiska primjenjuje za tisak višebojnih reprodukcija. Postupci pripreme tiskovne forme međusobno se znatno razlikuju, od fotomehaničkoga kopiranja slike na fotoosjetljivi kopirni sloj i jetkanja bakra pa do elektromehaničkoga graviranja tiskovnih elemenata uz izravno usnimavanje s izvornika. U novije su vrijeme zamjetna nastojanja da se i u duboki tisak uvedu tiskarski postupci upravljani računalom (tzv. CTP tehnologija), kojima se tiskovni elementi oblikuju u posebnim obnovljivim slojevima na valjcima u samome tiskarskom stroju s pomoću laserske zrake upravljane računalom. Tiskovna jedinica bakrotiskarskih rotacijskih strojeva sastoji se od temeljnoga valjka, koji nosi bakrenu tiskovnu formu, i od gumom presvučena valjka, koji pritišće papir na tiskovnu formu. Boja je malene viskoznosti, prvo se prihvaća na cijelu tiskovnu formu, a zatim se posebnim nožem (rakel) uklanja sa slobodnih površina i ostaje samo u rasterskim udubinama. Bakrotisak je u Hrvatskoj bio na zavidnoj razini (Grafički zavod Hrvatske, Ognjen Prica, Vjesnik), no kao i drugdje u svijetu, postupno se zamjenjuje tiskarskim tehnikama koje su jeftinije i zahtijevaju kraće vrijeme pripreme. Danas se bakrotisak u Hrvatskoj upotrebljava samo za tisak savitljive ambalaže i tapeta. ___ tehnika plošnoga tiska protiskivanjem boje kroz tiskovnu formu, kojoj su tiskovni elementi propusni za boju, a slobodne površine nisu; također serigrafija ili svileni tisak. Tiskovna forma (tzv. sito) najčešće se izrađuje od svilene ili sintetičke tkanine, ili metalne mrežice napete na okvir, a prevučene fotoosjetljivom emulzijom. Na nju se polaže transparentni predložak željenog otiska (dijapozitiv), koji se osvjetljivanjem kontaktno kopira na sito, na kojem nakon daljnje obradbe na osvijetljenim dijelovima ostaje emulzija, pa ono postaje za boju nepropusno (slobodne površine), a na ostalim dijelovima ostaje propusno (tiskovni elementi). Otisak se ostvaruje protiskivanjem bojila kroz tiskovne elemente s pomoću gumenoga noža (rakel). U osnovnom položaju tiskovna forma udaljena je od tiskovne podloge 3 do 5 mm; pritiskom noža, sito na mjestu pritiska dodiruje podlogu, a nakon toga se, uslijed svoje elastičnosti, ponovno odvaja od nje, čime se sprječava sljepljivanje. 6 Tiskati se može na najrazličitije tiskovne podloge (papir, karton, plastični materijali, keramika, metal, tekstil,…), bile one upojne ili ne. Zato se sitotisak rabi za tisak posjetnica, letaka i sl. tiskovina na papiru, te tiskanje na majice i dr. tekstilije, kao i na keramičke, staklene, metalne i dr. uporabne predmete. Već prema vrsti podloge ovisi njezina priprema za tisak, kao i izbor noža i tiskarske boje. Osim prema vrsti podloge, boje za sitotisak razlikuju se i prema načinu pripreme (boje koje se razrjeđuju razrjeđivačima ili vodom, dvokomponentne boje) i prema otisku (sjajni ili matirani otisak, otisak s posebnim efektom). Strojevi za sitotisak mogu biti ručni, poluautomatski i automatski. Kako se sitotiskom na tiskovnu podlogu nanosi razmjerno debeli nanos boje, njezino sušenje pospješuje se npr. u sušnom tunelu, ili se otisci odlažu odvojeno jedan od drugoga. Sitotisak se također koristi i kao umj. grafička tehnika. ___ ovisno o vrsti tiskovne forme i načinu izrade, za kopiranje kod klasičnih postupaka izrade tiskovnih formi mogu se primijeniti DIJAPOZITIV i NEGATIV. Fotografski predlošci uglavnom su jednotonski, jer tehnike visokog, plošnog i propusnog tiska daju samo JEDNOTONSKE REPRODUKCIJE, dok se za neke vrste dubokog tiska mogu koristiti i VIŠETONSKI PREDLOŠCI. Za crtežne (jednotonske) originale upotrebljavaju se crtežni dijapozitivi ili negativi („štrih“), a za višetonske originale rasterski dijapozitivi ili negativi. višetonski original crtežni original NE DA S CTP (Computer to plate) izrada tiskovne forme T Ofsetni tisak (indirektna tehnika tiska) Predlošci se izrađuju od ultra tvrdog fototehničkog filma uz odgovarajući postupak razvijanja. Gustoća zacrnjenja treba biti ispod vrijednosti 0,05 (na transparentnim područjima filma) i na neprozirnim područjima gustoća zacrnjenja treba biti veća od 2. Višetonski dijapozitiv za duboki tisak također ima propisane minimalne, srednje i maksimalne gustoće zacrnjenja. Danas se za izradu tiskovnih formi često koriste i drugi materijal kao paus papir, prozirne i mat folije. Takvi predlošci dobiju se ispisom laserskim pisačem izravno iz računala te se zbog svoje loše kvalitete koriste u izradi tiskovnih formi gdje nije potrebna visoka kvaliteta otisaka (posjetnice, memorandumi, letci, izdatnice, računi, deklaracije,…). Danas se u CtT postupcima izrade tiskovne forme ne koriste predlošci već na temelju informacije iz računala izravno laserom osvjetljava fotoosjetljivi sloj te se dobivena tiskovna forma naknadno obrađuje. ___ kovine koje se koriste za izradu tiskovnih formi su najčešće neke od tehnički važnih kovina. Gotovo se nikada ne koriste kemijski čiste kovine, jer one nemaju dobra mehanička svojstva, a osim toga jako su skupe. Zbog toga se koriste tehničke kovine koje sadrže različite primjese, bilo das u namjerno dodane ili se nalaze kao nečistoće zaostale iz procesa njihove proizvodnje. Svojstva kovina za izradu tiskovnih formi: CINK (Zn) je kemijski vrlo aktivna s plinovima iz zraka stvara prevlake cinkova oksida (ZnO) koji ga štite od daljnje korozije. Cink je srednje gustoće, male tvrdoće I niskog tališta. Dobro se otapa u kiselinama i lužinama (amfoteran karakter). Najčešće se koristi za izradu tiskovnih formi u visokom tisku. Zbog svojih izraženih oleofilnih svojstava koristi se i za izradu polimetalnih tiskovnih formi za plošni tisak; BAKAR (Cu) je izrazito kovan i savitljiv metal, jedan od najboljih vodiča električne struje. Sitnozrnate je 7 kristalne structure te je prikladan za jetkanje rasterskih elemenata i linija. Srednje je gustoće, relativno male tvrdoće I dosta visokog tališta. U vlažnoj atmosferi, u void I tlu, bakar se prekriva zelenkastim slojem produkata korozije snažnog zaštitnog djelovanja koji se naziva patina. Bakar se otapa u oksidirajućim kiselinama (dušićna, vruća sumporna kiselina). Za izradu tiskovnih formi bakar se otapa u vodenim otopinama željezova(III) klorida. Najviše se koristi čist, a rijeđe kao slitina bronco (bakar i kositar) odnosno mjed (bakar i cink). Bakar se koristi za izradu svih tipova tiskovnih formi za visoki tisak kao lim, za duboki tisak kao lim ili elektrokemijska prevlaka, u plošnom tisku za izradu polimetalnih ploča i u propusnom tisku za izradu mrežica od bronce; ALUMINIJ (Al) je srebrno bijela sjajna kovina, treći najobilniji element u Zemljinoj kori s udjelom od 8,1%. Izoliran je u elementarnom stanju, pripada u lake kovine, male tvrdoće dok aluminijev oksid (Al2O3) ima 8x veću tvrdoću od elementarnog aluminija. Jako je reaktivana kovina, spontano oksidira na zraku stvarajući prozirnu prevlaku oksida koji ga štite od daljnje korozije. Otapa se u kiselinama (amfoteran karakter) kao cink. Aluminij može imati hidrofilna i oleofilna svojstva pa se najčešće koristi za izradu tiskovne forme za plošni tisak, dok se aluminijev oksid (Al2O3) zbog svoje izrazite hidrofilnosti koristi za izradu slobodnih površina na monometalnoj tiskovnoj formi za plošni tisak. MAGNEZIJ (Mg) je srebrno‐bijela sjajna kovina i najobilniji element u zemljinoj kori s udjelom od 2%. On je treći element po količini elemenata otopljenih u morskoj vodi. U prirodi ga ne nalazimo u elementarnom stanju, već najčešće u obliku magnezijeva oksida (MgO). Magnezij spada u lake kovine, izrazito je aktivan na zraku jer brzo potamni zbog stvaranja oksidne prevlake na površini. Otapaju ga relativno slabe kiseline, nije amfoteran jer ne reagira s lužinama kao cink i aluminij. U kontaktu s kisikom burno reagira (bljeskalica), a pri povišenim temperaturama izgara. Za izradu tiskovne forme otapa se u razrijeđenoj (5 vol%) dušićnoj kiselini. Najviše se koristi za izradu tiskovne forme u visokom tisku. KROM (Cr) je srebrnkasta, sjajna tvrda kovina koja se može uglačati do visokog sjaja i podatan je za kovanje.Spada u teže kovine, izrazito je tvrd, otporan na trošenje, a ima i visoko talište. Korozivno je stabilan budući da na zraku oksidira stvarajući tanku prevlaku otpornog kroma(III) oksida (Cr2O3). Otporan je na dušićnu kiselinu budući da stvara oksidnu prevlaku koja ga štiti od daljnjeg otapanja. Ima izrazito hidrofilna svojstva pa se koristi za izradu slobodnih površina kod polimetalnih tiskovnih formi za plošni tisak. Zbog svoje visoke tvrdoće koristi se u dubokom tisku u obliku elektrokemijskih prevlaka kao zaštita tiskovne forme od trošenja. NIKAL (Ni) je srebrno‐bijelkasta blistava kovina otporna na koroziju. Koristi se kao prevlaka drugih kovina radi zaštite. Slitina nikla i bakra se koristi za izradu kovanog novca, pribora za jelo. Itd. Nikal se dodaje čeliku i drugim slitinama kako bi povečao njihovu otpornost na koroziju. Spada u teže kovine, značajno je mekši od kroma, a atalište mu je također niže od tališta kroma. Ne pokazuje amfoterna svojstva te je postojan u lužinama. Otapaju ga neoksidirajuće kiseline (HCl).. Kemijska svojstva su mu slična kromu, ali su slabije izražena. Hidrofilnost mu je manja od kromove pa se kao prevlaka koristi za izradu slobodnih površina polimetalne tiskovne forme za plošni tisak, a kao i krom koristi se za zaštitu od trošenja tiskovnih formi za duboki tisak. ___ organski material koji se koristi za izradu tiskovnih formi. To su kemijski spojevi (hidrofilni koloidi, diazo slojevi, fotopolimeri) koji djelovanjem ELEKTROMAGNETSKOG ZRAČENJA mijenjaju svoja kemijska svojstva. Takvi se kemijski spojevi osvjetljavaju različitim izvorima zračenja pri čemu dolazi do fotokemijskih reakcija, nastaju potpuno novi kemijski spojevi. HIDROFILNI KOLOIDI su organske molekule u vodenom omotaču, oni su reverzibilni. Zagrijavanjem hidrofilni koloid (stanje sola) gubi vodu, postaje čvrst I prelazi u stanje gela. Dodatkom vode u gel on ponovno prelazi u stanje sola, dakle reverzibilan je. Pri izradi tiskovne forme osvjetljavanjem senzibiliziranih koloida fotoni iz izvora zračenja uzrokuju fotokemijsku reakciju, dolazi do OTVRDNJAVANJA (štavljenja) koloida i prekida se reverzibilnost reakcije. Koloidi prirodnog podrijetla (riblje tutkalo, želatina, gumiarabika,..), a sintetskog podrijetla (polivinilalkohol, polivinilacetat). Kopirni slojevi za izradu svih tipova tiskovnih formi. DIJAZO SLOJEVI su fotoosjetljivi I mijenjaju svoju TOPLJIVOST u određenom otapalu te iz topljivog oblika prelaze netopljivi i obrnuto. Kopirni slojevi za izradu monometalnih tiskovnih formi za plošni tisak jer dijazo slojevi imaju izrazito oleofilna svojstva. FOTOPOLIMERI pod utjecajem svjetla (elektromagnetskog zračenja) molecule međusobno reagiraju jedna s drugom stvarajući lance i konačno se umrežuju, polimerizacijom stvaraju netopljive polimere. Koriste se za izradu fotopolimernih tiskovnih formi za visoki tisak (fleksotisak), a tiskovna forma za plošni tisak ima izrazito oleofilna svojstva. PRIRODNA I SINTETIČKA VLAKNA se koriste za izradu tiskovnih formi za propusni tisak (nekada se koristila prirodna svila kao vlakno od kojeg su tanke mrežice) jer su elastiče i dugo zadržavaju potrebnu dimenzionalnu stabilnost, ne deformiraju se uslijed udaraca i vrlo su čvrste. Otporne sun a mnoge kemikalije koje se upotrebljavaju u procesu tiska.
U Negativ i dijapozitiv (fotografski predložak) 8 ___ radna operacija pri kojoj se na tiskovnu formu prenose motive (s predloška) koji bi trebali biti na otisku te je jedan od najvažnijih dijelova postupka izrade tiskovne forme. Ovim procesmo se nastiji prenijeti točne dimenzije budućih tiskovnih elemenata s predloška (negative, dijapozitiv) na tiskovnu formu. ___ negativsko‐pozitivski postupak zasnovan na osvjetljavanju (eksponiranju) sloja fotografske emulzije nanesene na fotografski film. Taj je fotoosjetljivi sloj suspenzija vrlo sitnih kristalića srebrnih halogenida (uglavnom srebrnog bromida) u želatini. Na osvijetljenim mjestima sloja zbiva se fotokemijska reakcija, i to raspad (fotoliza) srebrnih halogenida (redukcija srebrnih iona u atome) i izlučivanje crnih zrnaca elementarnog srebra. Njihova je gustoća razmjerna intenzitetu svjetlosti, ali nedovoljna da bi slika postala vidljivom. Stoga se takva latentna slika treba naknadnom kemijskom obradbom (razvijanjem i fiksiranjem) pretvoriti u vidljivu sliku, stabilnu na svjetlost. Razvijanjem uz pomoć RAZVIJAČA nastavlja se raspad i redukcija srebrnih halogenida, sve dok slika ne dosegne željenu zacrnjenost. Tada se proces prekida neutralizacijom i ispiranjem razvijača, a fiksiranjem, tj. uklanjanjem neraspadnutoga srebrnog halogenida fiksirom (natrijev ili amonijev tiosulfat), osigurava se postojanost slike. Tako dobivena slika naziva se NEGATIV, jer na njemu tamni (neprozirni) dijelovi odgovaraju svijetlim dijelovima fotografiranog predmeta i obrnuto. Realna slika, POZITIV, dobiva se ponavljanjem postupka, odnosno kontaktnim kopiranjem ili projekcijskim povećavanjem negativa i kopiranjem na fotografski film/papir te ponovnim razvijanjem i fiksiranjem. Mogućnost izradbe neograničenog broja kopija istoga pozitiva velika je prednost tog postupka. Pozitiv se može dobiti i kao prozirna slika (DIJAPOZITIV) izravno na filmu posebnom obradbom (osvijetljena se zrnca kemijski uklanjaju, a reeksponiranjem se aktiviraju neosvijetljena zrnca srebrnih halogenida). ___ to su postupci pri kojim se KOPIRNI SLOJ osvjetljava kroz odgovarajući PREDLOŽAK (negative, dijapozitiv) pri ćemu se OSVJETLJENA područja na kopirnom sloju pod utjecajem ENERGIJE FOTONA kemijski mijenjaju. Tako nastali produkti imaju potpuno drugačija fizikalna i kemijska svojstva. Procesom RAZVIJANJA uklanja se dio kopirnog sloja koji je topiv u određenom otapalu bez obzira je li osvjetljen ili ne, dok zaostali kopirni sloj može imati različite funkcije. U procesu izrade tiskovnih formi za visoki tisak, duboki tisak i kod polimernih tiskovnih formi za plošni tisak zaostali je kopirni sloj zaštita u daljnjem procesu jetkanja. Kod monometalnih tiskovnih formi za plošni tisak zaostali kopirni sloj tvori tiskovne elemente, dok kod tiskovnih formi za propusni tisak predstavlja slobodne površine.
___ fotokemijsku reakciju na kopirnim slojevima izazivaju fotoni koji zrače izvor elektromagnetskog zračenja. Samo apsorbirani fotoni iz izvora elekromagnetskog zračenja mogu izazvati FOTOKEMIJSKU REAKCIJU. Fotoosjetljivost kopirnih slojeva koji se koriste za izradu tiskovnih formi NEMAJU podjednaku spektralnu osjetljivost, pa se ne mogu iskoristiti svi fotoni koji mogu izazvati fotokemijsku reakciju. Koloidni kopirni slojevi: spektralne su osjetljivosti u UV području i dijelu vidljivog dijela spektra (ljubičato‐plavo do vidljivo plavo svjetlo) Dijazo kopirni slojevi: spektralne su osjetljivosti u UV području i dijelu vidljivog dijela spektra (ljubičato‐plavo do vidljivo tamno plavo svjetlo) Fotopolimerni kopirni slojevi: spektralne su osjetljivosti u većem dijelu UV područja i manjem dijelu vidljivog dijela spektra (tamno plavo), senzibiliziranjem moguće je postići osjetljivost i većim dijelom vidljivog djela spectra – plavo svjetlo. ___ Raspodjela intenziteta mjerene veličine prikazanih ovisno o nekoj fizikalnoj veličini, npr. energiji, frekvenciji, brzini, masi i dr. Elektromagnetski spektar prikaz je jakosti elektromagnetskoga zračenja kao funkcije njegove frekvencije, odnosno valne duljine. Obuhvaća sve vrste ELEKTROMAGNETSKIH VALOVA, od NISKOFREKVENTNIH RADIOVALOVA (valne duljine od nekoliko kilometara) preko MIKROVALOVA (30 cm do 1 mm) i područja optičkih spektara INFRACRVENOGA ZRAČENJA, VIDLJIVE SVJETLOSTI, ULTRALJUBIČASTOGA ZRAČENJA (1 mm do 1 nm) do visokofrekvencijskoga RENDGENSKOG ZRAČENJA (valne duljine do približno 1 pm) i GAMA ZRAČENJA. Promjene u energijskim razinama elektrona odražavaju se uglavnom na ultraljubičastim i vidljivim spektrima, a od vibracijske i rotacijske energije molekula potječu infracrveni spektri. Vidljivi spektar (koji zamjećuje ljudsko oko) odgovara nizu boja što nastaje rasapom bijele Sunčeve svjetlosti (disperzija, duga od ljubičaste (valne duljine 380 nm), preko plave, zelene, žute i narančaste do crvene (780 nm). Emisijski spektar koji nastaje raščlanjivanjem (npr. s pomoću prizme ili optičke rešetke) emitiranoga zračenja užarenih tijela karakterističan je za fizikalna i kemijska svojstva izvora zračenja. Apsorpcijski spektar nastaje raščlanjivanjem zračenja propuštenoga kroz tvari koje djelomično propuštaju a djelomično apsorbiraju elektromagnetsko zračenje na svojstven, selektivan način. Frekvencije zračenja koje neka tvar apsorbira odgovaraju frekvencijama koje bi ta tvar emitirala u usijanom stanju (Kirchhoffov zakon). Čvrste tvari emitiraju kontinuirani spektar, koji sadrži sve V Spektralna osjetljivost kopirnih slojeva Z Fotoosjetljivi kopirni slojevi W Bakrotisak (direktna tehnika tiska) X Kopiranje Y Sitotisak (direktna tehnika tiska) 9 frekvencije vidljivog, infracrvenog i ultraljubičastoga područja. ___ Razvoj ofseta započeo je izumom prve tehnike plošnoga tiska‐LITOGRAFIJE; ubrzo su se potom kamene tiskovne forme počele zamjenjivati kovinskima, a početkom 20. st. uveden je gumeni ofsetni međuvaljak; 1970‐ih i 1980‐ih ofset je postao prevladavajuća tehnika za tisak knjiga, novina i sl. te je u velikoj mjeri zamijenio za tu svrhu do tada rabljeni knjigotisak. U novije se doba tehnika ofsetnoga tiska i dalje razvija. Sve su češći strojevi s automatskim ulaganjem tiskovne forme, pa se primjenjuju i tehnologije CTP (akr. od engl. Computer to Plate), kojima se tiskovna forma izrađuje bez kopirnih predložaka, izravno iz računala. Sve je češće u primjeni i tehnologija DI (akr. od engl. Direct Imaging), kod koje se tiskovna forma izrađuje u samome tiskarskom stroju. Takvi su postupci bezvodnoga ofseta, a omogućeni su osobitim, slojevitim materijalom za tiskovnu formu: gornji je silikonski sloj izrazito oleofoban, ne prihvaća tiskarsku boju, a donji je sloj oleofilan. Pošto se ploča uloži u tiskarski stroj, prema naredbama iz računala, laserom se na mjestima tiskovnih elemenata probija gornji sloj (kod starijih izvedbi iskrom visokoga napona), čime se na tiskovnoj formi formiraju tiskovni elementi i slobodne površine. Obilježje je današnjih tehnologija i računalni nadzor i vođenje samoga tiska, što omogućuje odčitavanje karakteristika tiskovne forme, namještanje tiskarskoga stroja prije tiska, denzitometrijski i spektrofotometrijski nadzor tiska te nadzor poklapanja boja, korekcije tiska na osnovi usporedbe nadziranog otiska i odobrenog arka i sl. Q Fotografski predlošci

Download Report