Domaća zadaća 2

1 Domaća zadaća: 2 (UGT, ak. god. 2014./2015.) Ime i prezime studenta: __________________________ Datum: ________________ _____ prvotisak, najstariji proizvodi tiskarstva od njegovih prvih početaka oko 1445.‐1500.g.
Postoje dvije vrste inkunabula: tabularne, tiskane s pomoću ploča, na kojima je tekst za pojedinu stranicu bio urezan jednako kao kod tehnike drvoreza, i tipografske, tiskane pomičnim slovima po Guttenbergovu postupku. _____ grafička tehnika dubokoga tiska. Crtež se urezuje izravno dubačem na bakrenu ploču. Oštri se rubovi, nastali urezivanjem, izglađuju, a ploča se premazuje konzistentnom masnom bojom, koja se dobro obriše tako da boja ostane samo u urezima. Ploča se otiskuje na navlažene listove papira, koji upijaju iz urezanih linija. Razvio se iz zlatarske tehnike. _____ nagrizanje, kemijski postupak kojim se na površinu metala djeluje razrijeđenom kiselinom i dr. spojevima. Na površini nastaju slabe udubine i izbočine, a sastojci se različito oboje. U grafičkim umjetničkim tehnikama (bakropis, akvatinta) jetkanjem se obrađuje metalna ploča, koja zatim služi kao matrica za otiskivanje. _____ grafička tehnika dubokoga tiska. Izvodi se iglom na potpuno ravnoj bakrenoj ploči prevučenoj slojem tzv. crnoga voska. Na taj se sloj ureže crtež do bakrene površine, ploča se položi u kupku od razrijeđene kiseline, koja izjede bakar ispod ucrtanih linija. Ploča se zatim suši, a nakon toga se zaštitnim lakom pokrivaju oni dijelovi crteža koji se više ne žele izlagati izjedanju kiseline. Postupak se ponavlja prema potrebi više puta, dok se ne postigne fina gradacija u intenzitetu linija te svijetlih i tamnih dijelova. Pošto se s ploče skine lak, ona postaje matrica s koje se otiskuje: premaže se tiskarskom bojom, zatim dobro očisti, tako da boja ostaje samo u udubljenim linijama. Na ploču se položi otporan i elastičan papir, preko svakog lista papira stavi se tkanina i zatim svi ti slojevi prolaze kroz stroj (prešu) za otiskivanje grafike dubokog tiska. _____ najstarija tehnika plošnoga tiska, kojoj kao tiskovna forma služi kamena ploča sitno porozne strukture, npr. ploča od vapnenačkoga kamena (litografski kamen); naziva se i kamenotiskom. Crtež koji se namjerava tiskati izrađuje se masnom kredom ili litografskim tušem na samoj ploči, odn. na posebno pripremljenu papiru pa se potom prenosi na ploču. Površina ploče zatim se kemijski obrađuje otopinom arapske gume kako bi dijelovi bez crteža (slobodne površine), kada se navlaže vodom, postali odbojni za masnoću. Na tako dobivenu tiskovnu formu nanosi se masno bojilo koje prihvaćaju samo tiskovni elementi (crtež), a ne i slobodne površine. Litografiju je 1798. izumio A. Senefelder. Izvorno se rabila kao grafičko‐reproduktivna tehnika, npr. za tisak ilustracija u knjigama; za tu se namjenu više ne koristi, jer ju je s vremenom zamijenio ofsetni tisak s metalnim tiskovnim formama. – Zbog jednostavnosti tehničkoga postupka litografiju su brzo prihvatili likovni umjetnici, koji su u njoj našli mogućnost da svoja djela jeftino umnože i učine pristupačnima širokom sloju korisnika. _____ grafička tehnika visokoga tiska kod koje se utiskivanjem s drvene matrice postižu otisci na papiru ili drugome materijalu; naziv se rabi za tehnički postupak a ujedno i za otisak. Drvorez se izvodi na ravnoj glatkoj ploči koja se premaže razrijeđenom bijelom temperom na koju se nanese crtež, a tušem se prevlače površine koje će biti otisnute. Zatim se izdube sva mjesta nepokrivena crtežom u dubini oko 2 mm. Dovršena ploča na kojoj se matrica crteža reljefno izdiže premaže se bojom. Na ploču se položi ovlažen papir koji se tare tvrdim zaobljenim predmetom. _____ slikarska umjetnοst, u likovnim umjetnostima skupni naziv za tehničke postupke umnožavanja crteža ili slikovnih prikaza, pri kojima se s ploče od drva, kovine, kamena i dr., koja je obrađena kao matrica i premazana bojom, otiskuju grafički listovi i reprodukcije. Prema materijalu i načinu obradbe ploče postoje različite grafičke tehnike: drvorez, bakrorez, bakropis, litografija, suha igla, linorez, sitotisak, računalna grafika. Ploča kao matrica može biti obrađena na tri osnovna načina: kod drvoreza i linoreza izrađuje se kao izbočeni reljef, kod bakroreza, bakropisa i njihovih inačica (suha igla, akvatinta, mezzotinta) crtež je urezan ili izjeden kiselinom, a kod litografije su površine kamena i crteža u istoj ravnini. Otiskivanje se isprva izvodilo rukom s pomoću valjka, a u novije vrijeme posebnim strojevima. http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=39492 Hrvatska enciklopedija 1 Grafika 2 Bakropis
3 Drvorez (ksilografija) 4 Bakrorez 5 Jetkanje
6 Inkunabula
7 Litografija 2 _____ latinično pismo kasnoga sr. vijeka. Počelo se razvijati u XI. st. u sjev. Francuskoj iz karolinške minuskule, koja već i sama pokazuje izvjesno lomljenje linija pri oblikovanju pojedinih slova. Do još jačega lomljenja linija došlo je zbog upotrebe guščjih pera koja su (oko 1260) zamijenila kalane drvene štapiće. Od XIII. do XV. st. gotica je bilo pismo zajedničko cijeloj zap. Europi. Gotica je u Italiji i Francuskoj općenito oblija (rotunda), dok je u Njemačkoj, Nizozemskoj i Engleskoj mnogo oštrija (tekstura). U XVI. st. u Italiji goticu potiskuje humanistika. Humaniste je oduševljavalo staro pismo ANTIKVA; tada nastaje i preziran izraz gotica (scriptura gothica), jer su u to vrijeme gotski i gotički bili sinonimi za barbarski. Gotica (fraktura) dalje se razvijala u srednjoj i sjev. Europi u XVI–XVII. st. (u Njemačkoj, Češkoj, Poljskoj, Švedskoj, Finskoj i dr.), ali u XVIII. st. prodire i onamo jednostavnija antikva. Najdulje se gotica održala u Njemačkoj, gdje su oba pisma (gotica i latinica) bila u paralelnoj upotrebi do sred. XX. st., kada se gotica iz praktičnih razloga napušta. _____ gospodarska djelatnost koja primjenom strojeva i mehaniziranoga radnoga procesa ostvaruje masovnu i standardiziranu proizvodnju. Početak razvoja industrije obično se vezuje uz Englesku i 1784. godinu, kada je J. Watt, škotski inženjer, primijenio parni stroj u mehaniziranome radnome procesu. U ostalim je zemljama razvoj industrije započeo poslije. Brz, prostorno neravnomjeran razvoj industrije, promijenio je sliku svijeta. Industrijska je proizvodnja omogućila trajan porast proizvodnosti rada, kao posljedice značajnih tehnoloških izuma, i time povećanje ekonomskog blagostanja stanovništva. Došlo je do promjene strukture stanovništva (porast gradskoga) i zaposlenosti te do ekonomskog povezivanja nacionalnih gospodarstava i njihova postupnoga stapanja u svjetsko gospodarstvo. _____ djelatnost koja se bavi postupcima oblikovanja i izradbe tiskanih proizvoda kao što su knjige, časopisi, novine, plakati, tiskanice, vrijednosni papiri i sl. Obuhvaća sve postupke kojima se ostvaruje otisak, od grafičkog oblikovanja, pripreme za tisak, samoga tiska, do grafičke dorade. Prije razvoja tiskarskih tehnika tekstovi su se umnožavali prepisivanjem na papirus, poslije na pergament, a naposljetku i na papir. Početci tiskarstva vezani su uz otiskivanje s pomoću pečatnjaka i reljefnih valjaka u glini i vosku, a u Kini u XI. st. i s pomoću ideograma. Pravi početci tiskarstva u današnjem smislu bili su motivirani željom da knjiga postane dostupna što širemu krugu ljudi. Prijelaz s rukopisnih knjiga na tiskane omogućila je uporaba drvoreza, koji su se isprva rabili kao tiskovne forme za otiskivanje ilustracija, a tekst se naknadno dopisivao. Za knjige tiskane između 1430. i 1480. izrađivali su se drvorezi za tisak i teksta i ilustracija. Osnovu suvremenoga tiskarstva postavio je J. Gutenberg, koji je 1440. počeo primjenjivati pomična slova i prešu za tisak. Tiskarska se boja na slog nanosila tamponom, na njega bi se stavljao navlaženi papir, koji se otiskivao s pomoću tiskarske preše. Na taj je način 1445. Gutenberg otisnuo Bibliju u nakladi od 100 do 200 primjeraka. Knjige koje su do 1500. bile tiskane na taj način nazivaju se inkunabulama, a u XVI. se st. počinju sve više razlikovati od rukopisnih knjiga i poprimati formate i oblike kakvi su i danas u uporabi. Gutenbergova tehnika tiska nazvana je knjigotiskom, te se kao tehnika visokoga tiska dalje usavršavala. U XV. st. pojavljuju se tehnike dubokoga tiska (bakrorez, bakropis, i, poslije, bakrotisak), te 1796., po izumu A. Senefeldera, litografija (plošni tisak), iz koje se početkom XX. st. razvio plošni indirektni tisak (ofsetni tisak), a koji je danas prevladavajuća tiskarska tehnika. Prijelaz s XX. na XXI. st. obilježen je pojavom digitalnih tehnika tiska. _____ postupak dobivanja trajne slike objekta djelovanjem elektromagnetskoga zračenja (najčešće svjetlosti, tj. vidljivog dijela spektra) na fotoosjetljivu podlogu; također i pojedinačna slika dobivena tim postupkom. Svjetlost odražena od realnog objekta projicira se na fotoosjetljivu podlogu optičkim sustavom, najčešće objektivom kamere ili fotografskog aparata KAMERA i uzrokuje na njoj promjene koje su kod klasičnih fotografskih postupaka fotokemijske, a kod digitalne fotografije fotoelektrične naravi. Naziv fotografija prvi je upotrijebio britanski znanstvenik J. F. W. Herschel 1839. Fotografija ima danas svestranu primjenu kao dominantna ilustracijska tehnika, osnova filma i posebna umjetnička vrsta. Amaterska fotografija najčešći je oblik amaterskoga likovnog izražavanja i slikovnog bilježenja događaja. Potrebe pojedinih područja bitno su utjecale na tehnički, ali i kreativni razvoj fotografije, što je bilo usko vezano uz profesionalnu fotografiju (novinska, modna, športska, reklamna, propagandna fotografija). Tehnička fotografija primjenjuje se u znanosti, tehnici, medicini, kriminalistici i sl., a nerijetko se služi posebnim postupcima (snimanje infracrvenim i ultraljubičastim zračenjem, radiografija, holografija, fotogrametrija, fotomikrografija i sl.). Reprodukcijska fotografija osnova je postupcima obradbe slikovnih informacija u grafičkoj pripremi tiska. http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=39492 Hrvatska enciklopedija 8 Fotografija
9 Pismo Gotica
10 Industrija 11 Tiskarstvo
3 _____ tip ekonomske organizacije, ugrađen je u temelje moderne civilizacije s prvotnim ciljem da beskonačno uvećava proizvodnju i potrošnju dobara i usluga. Taj je rast povezan sa znanstvenim i tehničkim razvojem, koji pak omogućuje povećavanje efikasnosti proizvodnog aparata, širenje potrošnje po sve nižim relativnim cijenama na sve širi krug potrošača. Kapitalizam se najprije razvio tijekom uspona industrijalizacije u XVIII. st. u Engleskoj, da bi poslije potisnuo starije oblike lokalne proizvodnje i tržišta te zavladao sveukupnim ekonomskim životom. Neki elementi kapitalizma, primjerice profit iz najamnoga rada, razvili su se u trgovačke djelatnosti predindustrijske europske ekonomije srednjovjekovnog razdoblja, a u Engleskoj je postojao prilično razvijen sustav kapitalističke poljoprivrede barem stoljeće i pol prije početka industrijalizacije. Pa ipak, tek s industrijskom revolucijom taj se sustav proizvodnje i privređivanja razvija punom snagom, i to zahvaljujući prije svega dobrovoljnom i prisilnom egzodusu seljaštva, što je dovelo do stvaranja velike količine raspoložive radne snage uz istodobnu koncentraciju kapitala (iz trgovine i poljoprivrede) u rukama razmjerno maloga broja ljudi. Time je provedena prvobitna akumulacija kapitala i iskorištena uglavnom za industrijsku djelatnost. Velike tehnološke inovacije, započete s uvođenjem stroja, omogućile su snažan zamah industrijske proizvodnje i dovele do smanjenja poljoprivrednog rada, a tvornica je postala središte organizirane podjele rada i specijalizacije. Taj je proces uzrokovao temeljite promjene društvenih odnosa. One su se odražavale u preobrazbi društvenih klasa, ubrzanom procesu urbanizacije i kretanju ljudi i robe, snaženju ekonomskih procesa s tendencijom robno‐
novčanih prevlasti nad drugim oblicima razmjene i odnosa među ljudima, diferencijaciji uloga u društvu i pluralizmu funkcija i institucija. Promijenili su se i oblici društvenih sukoba, među osobnih i obiteljskih odnosa, uključujući grupni identitet i pripadnost. Stara podjela na male lokalne zajednice i veliko društvo, objedinjeno kraljevskom ili carskom vlašću, ustupila je mjesto industrijaliziranomu tržišnomu društvu, pojedinačnoj i grupnoj konkurenciji i jačanju pripadnosti naciji‐državi. _____ tiskarski slog kojim se grafička priprema teksta za tisak provodila osvjetljavanjem grafičkog filma uz pomoć osvjetljivača. Nakon kem. obradbe osvijetljeni fotomaterijal služio je kao predložak za izradbu tiskovne forme na fotoosjetljivoj metalnoj ploči. U razvoju fotosloga bile su četiri generacije uređaja. Prve dvije generacije bile su analogne. Fotomaterijal se osvjetljavao žaruljom ili bljeskalicom kroz unaprijed izrađene matrice tipografskih elemenata (slova, brojki i drugih znakova), koje su bile povezane s tipkovnicom za upis teksta. Matrice su slog ograničavale na samo nekoliko pismovnih vrsta i veličina. Uređaji treće i četvrte generacije bili su digitalni, unos teksta mogao se pratiti na zaslonu uređaja, a slog pohraniti na bušenoj ili magnetnoj vrpci. Slovni su znakovi bili matematički definirani krivuljama ovojnice slova, što je omogućavalo proizvoljnu pismovnu veličinu slova. U uređajima treće generacije fotomaterijal se osvjetljavao malom katodnom cijevi, a u četvrtoj generaciji primijenjen je laserski snop, čime je postignuta visoka razlučivost ispisa. Daljnjim razvojem fotosloga, te računala i stolnog izdavaštva, fotoslog se stopio s računalnim slogom _____ u tiskarstvu, mjedeni ili brončani kalup s utisnutim slovnim znakom, kakav se nekoć u slagarskim strojevima slagao u retke i potom služio za odlijevanje olovnoga sloga (TISKARSKI SLOG). _____ naziv za latinsko pismo, uspravno, jednostavnih ravnih i zaobljenih crta, nastalo u Italiji oko 1460. u opreci prema kasnogotičkomu pismu frakturi. Velika slova potječu od rimskog kvadratnoga kapitalnog pisma KAPITALA a mala slova od rane karolinške minuskule KAROLINA Razvoj tiska išao je u prilog antikvi i ona je postupno potisnula frakturu. http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=39492 Hrvatska enciklopedija 12 Pismo Antikva
13 Matrica 14 Tiskovna forma 15 Kapitalizam
4 _____ u postupku tiskarske reprodukcije, nosač grafičkoga zapisa (npr. tekst, ilustracije) što se tiskarskom bojom prenosi na tiskovnu podlogu (npr. papir). Sastoji se od tiskovnih elemenata i slobodnih površina – u većini tiskarskih tehnika tiskovni elementi prihvaćaju (ili propuštaju) tiskarsku boju, a slobodne ju površine ne prihvaćaju, pa se boja s tiskovnih elemenata izravno ili posredno prenosi na tiskovnu podlogu. U digitalnim tehnikama tiska tiskovnom se formom smatra digitalni zapis onoga što se otiskuje, pohranjen u računalnoj memoriji. Najčešća je podjela tiskovnih forma za klas. tehnike tiska prema odnosu tiskovnih elemenata i slobodnih površina. Prema tomu se kriteriju razlikuju tiskovne forme za visoki, plošni, duboki i propusni tisak. Tiskovne forme za visoki tisak imaju tiskovne elemente uzdignute u odnosu na slobodne površine. U klasičnom je knjigotisku, tiskovna forma sastavljena od reljefnih pojedinih slova odlivenih u olovu i složenih u tekst TISKARSKI SLOG te jednotonskih i rasterskih → KLIŠEJA za tisak ilustracija, koji se izrađuju ručno (dubljenjem), strojno (graviranjem klišografima; GRAVIRA ili kemijski JETKA od metala (olovo, cink, magnezij, bakar ili čelik) ili slitina (magnezija, aluminija i cinka). Takve su se tiskovne forme od 1970‐ih počele zamjenjivati formama od čvrstih polimernih materijala, no knjigotisak se u današnje doba općenito vrlo malo rabi. Tiskovne forme za fleksografski tisak izrađuju se od elastičnih polimernih materijala. Tiskovne forme za plošni tisak OFSETNI TISAK imaju tiskovne elemente i slobodne površine gotovo u istoj razini (reljefnost je 2 do 3 μm), ali se razlikuju afinitetom prema tiskarskomu bojilu. Tiskovne forme za mokri ofsetni tisak prije svakoga otiska moraju biti navlažene kako bi se postigla potrebna svojstva; voda ili dr. tekućina za vlaženje prihvaća se na hidrofilne slobodne površine, koje time postaju oleofobne pa se tiskarska boja na njih ne prihvaća, nego se prihvaća samo na oleofilne tiskovne elemente. Prve su takve tiskovne forme bile kamene LITOGRAFIJA a danas se najčešće izrađuju od aluminijskoga lima, koji se priprema mehaničkim, kemijskim i elektrokem. postupcima te se oslojava prikladnim kopirnim slojem (najčešće diazo‐sloj). Nakon osvjetljivanja predloška izrađenoga na transparentnom filmu koji je položen na takvu ploču (kontaktno kopiranje) i kemijske obradbe ploče (razvijanje), tiskovni elementi ostaju pokriveni kopirnim slojem te su hidrofobni, a slobodne površine bez kopirnoga sloja zadržavaju hidrofilna svojstva. Za mokri ofsetni tisak također se rabe i ploče kojima tiskovne elemente i slobodne površine čine dva metala različitih svojstava (npr. bakar i krom). Ti se metali jedan za drugim elektrokemijski nanose u tankome sloju (1–2 μm) na aluminijsku ili čeličnu ploču. Slika se na tiskovnu formu prenosi kontaktnim kopiranjem predloška, a kasnijim se razvijanjem uklanjaju dijelovi gornjega, hidrofilnoga sloja kroma, te se dolazi do donjega bakrenoga sloja koji je hidrofoban; na tim će mjestima tiskovna forma odbijati vodu, a prihvaćati boju, pa ta mjesta čine tiskovne elemente. Tiskovna forma za bezvodni ofsetni tisak sadrži tiskovne elemente koji imaju afinitet prema tiskarskomu bojilu, a slobodne ga površine nemaju i bez upotrebe tekućine za vlaženje. U osnovi su takve tiskovne forme višeslojne, pri čem je gornji sloj silikonski, oleofoban, a donji oleofilan. Tiskovne forme za duboki tisak imaju udubljene tiskovne elemente u odnosu na slobodne površine, a najčešće se izrađuju od bakra BAKROTISAK rjeđe od čelika ČELIČNI RELJEFNI TISAK mjedi, čvrstih polimernih ili drugih materijala. Tiskovna forma za bakrotisak najčešće je bakreni valjak na koji je elektrolitički nanesen tanak bakreni sloj. U njem se jetkanjem, el. graviranjem, laserskim graviranjem i dr. dube tiskovni elementi, koji, s obzirom na način reprodukcije višetonskih ilustracija, mogu biti različito izvedeni. Konvencionalna tiskovna forma za bakrotisak ima tiskovne elemente jednaka oblika i površine, ali različite dubine, što omogućuje različit nanos bojila na tiskovnu podlogu, tj. pravu višetonsku reprodukciju. Druga vrsta tiskovnih forma za bakrotisak rabi tiskovne elemente jednakih dubina, ali različitih površina, čime se na tiskovnoj podlozi dobiva jednoličan nanos bojila, tj. višetonske se ilustracije reproduciraju rasterski. Tiskovne forme za bakrotisak mogu biti i kombinirane, pa su im tiskovni elementi različitih dubina i površina. Tiskovna forma za propusni tisak SITOTISAK sastavljena je od tiskovnih elemenata propusnih za tiskarsko bojilo i za njega nepropusnih slobodnih površina. Osnova je takve tiskovne forme mrežica (sito) od prirodne svile, sintetičkoga polimernoga materijala ili metalnoga pletiva napeta na drveni ili metalni okvir. Tako pripremljeno sito može biti oslojeno koloidnim kopirnim slojem te se predložak izravno kopira na formu ili se sloj na koji se kopira nalazi na drugoj podlozi, te se nakon kopiranja utiskuje na sito. http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=39492 Hrvatska enciklopedija 16 Fotoslog

Download Report