close

Enter

Log in using OpenID

181 - HDS

embedDownload
Vedran Metelko
PraiZvedbe: Davor Bobić, Igor Lešnik i BIANCA Ban / Razgovori: Urban, Elvis
Stanić, Gibonni / 25 godina Hladnog piva, obljetnički koncert na Šalati /
Skupština HDS–a u Biogradu na moru / Nagrade HDS–a za 2012. godinu /
Rezime poslovne godine / Fenomen Thompson / Što nas čeka u EU?
ISSN 1330–4747
NOVINE HRVATSKOGA DRUŠTVA SKLADATELJA | BROJ 181 | SRPANJ 2013. | CIJENA 22 kn
BROJ 181, SRPANJ 2013.
ao što smo obe­
ćali, u novo doba
Lijepe Naše kao
članice
Europske
unije, uvodimo novi
format glasila na­
šeg Društva. Pritom bitna promjena nije
toliko u izgledu stranica, koliko u njezinu
sadržaju i formalnom prelasku iz novina
u časopis. Jer dvomjesečni ritam izlaska
ipak je prikladniji za više »težih« tekstova
kojima se bilježe ipak najvažniji događaji u
proteklome razdoblju, dok smo informa­
cije na razini vijesti zasad trajno prepustili
drugim tiskovinama u zemlji s bržim ri­
tmom izlaženja. Uz to, piše se i o nekim
temama o kojima se dosad u Cantusu nije
progovaralo, poput fenomena Thompson,
lika i djela kontroverznog glazbenika Mar­
ka Perkovića, čiji je koncert na splitskom
Poljudu u svečanoj noći ulaska Hrvatske u
EU (30. lipnja) okupio najviše ljudi na jed­
nom mjestu (50.000!). No mijenja se i vri­
jeme u kojem živimo, a sve mijene unutar
EU pomno bilježi HDS ZAMP te sudjeluje
u stvaranju novog sustava za kolektivno
ostvarivanje prava. Naši predstavnici po­
lako ulaze i u sfere globalne politike prateći
ovogodišnji četvrti bijenalni Svjetski summit kreativaca održan 4. lipnja u američkoj
prijestolnici Washingtonu. Iza nas je i prva
skupština HDS–a održana izvan Zagreba
(u Biogradu na Moru) s ciljem boljeg pove­
zivanja i upoznavanja našeg članstva, što
je također jedna od bitnih postaja na putu
decentralizacije u svim smjerovima. Lista­
jući naš novi časopis, razmislite koliko smo
uspjeli to i tematski odraziti.
Demanti na reagiranje akademkinje Koraljke Kos u Cantusu br. 177/178
Treba samo otvoriti rukopis Ljubavi i zlobe
Opravdanost tvrdnji iznesenih u tekstu programske knjižice koncerta ansambala
Muzičke akademije Od Ljubavi i zlobe do Maršala, 24. studenoga 2012. u Dvorani
Lisinski
U
Piše: Mladen Tarbuk
Cantusu br. 177/178
hrvatska muzikolo­
ginja Koraljka Kos
izražava bojazan da
će eventualno po­
navljanje
navodne
neistine koju sam iznio u programskoj knjižici
u povodu izvedbe koncerta Od Ljubavi i zlobe
do Maršala poprimiti privid istine. Bojazan je
neopravdana, jer upravo hrvatska muzikologija
već sto pedeset godina ponavlja neistine o pr­
voj hrvatskoj operi i njezinu tvorcu do te mjere
da su one ušle u mnoge knjige i udžbenike, te
postale opće mjesto hrvatske kulture. Premda
tako kratko sročen tekst nije mjesto na kojem
mogu argumentirati svoje stavove u punom za­
mahu, ipak bih želio pobiti tvrdnje koje u svojem
tekstu navodi muzikologinja Kos. Najprije, ona
navodi moju navodnu neupućenost u znanstve­
nu i stručnu literaturu napisanu o Lisinskom.
Nažalost sam s pažnjom pročitao monumentalnu monografiju o Lisinskome iz pera hrvatskog
muzikologa Lovre Županovića (op. cit. Lisinski–
amater il vrhunski profesionalac?, hrvatska mu­
zikologinja Koraljka Kos, Cantus, veljača 2013.)
te ustanovio da obiluje proizvoljnim tvrdnjama
temeljenim na predrasudama autora. Evo nekih
od njih na koje u nastavku dajem komentare:
tivniji dio. Lisinski, naime, u želji da prilagodi tra­
diciju talijanskog recitativa melodiji hrvatskog je­
zika, uvodi glazbenu interpunkciju orkestra na
lake dijelove dobe, te time stvara originalni hr­
vatski recitativ. Nažalost, zbog izostanka izvedbi
toga djela malotko je od kasnijih hrvatskih skla­
datelja mogao graditi svoj stil na tom zanimlji­
vom postignuću.
1) Promatrana sa strogo umjetničkog stajališta,
opera Ljubav i zloba nije zaokruženo i cjelovito
djelo. (Lovro Županović: VATROSLAV LISINSKI,
ŽIVOT.DJELO.ZNAČENJE, Zagreb, Jugoslaven­
ska akademija znanosti i umjetnosti, Odjel za
muzičku umjetnost, 1969., str. 350)
Ad 4) Navedena autorova tvrdnja je apsurdna.
Što može drugo koristiti djelu više od njego­
ve cjelovite izvedbe? Ona pretpostavlja aprior­
nu superiornost muzikologa nad skladateljem i
upravo me je ona kao skladatelja nagnala da na­
pišem spomenuti tekst.
2) Ali i glazbena strana odaje neujednačenost
kvalitete. (Ibid., str. 350)
Nadalje, na temelju životopisa V. Lisinskog mu­
zikologinja Kos konfabulira njegovu navodnu
nesposobnost da napiše dobru operu prije od­
laska u Prag. I tu čini pravi salto mortale, navo­
deći Kuhačevu tvrdnju da je to djelo instrumenti­
rao Juraj Karlo Wiesner von Morgenstern, jedini
zagrebački glazbenik koji je »u ono doba« imao
dovoljno profesionalnog znanja za tu zadaću
(Cantus, br. 177/178, veljača 2013., str. 2). Ako
je to istina, onda je djelo uzorno napisano i in­
strumentirano jer je posao napravio profesiona­
lac. Odakle onda tolike navodne manjkavosti?
Nije li Wiesner bio na visini povjerenog mu za­
datka? Je li on pokušavao u svojem radu popra­
viti ideje svojeg nevještog učenika? Ili su oboji­
ca bili nevješti u ostvarivanju svojeg nauma? O
tim problemima hrvatska muzikologija brižljivo
šuti već sto pedeset godina, te još pritom tvr­
di kako ne bi trebalo izvoditi to operno nedono­
šče. A trebalo je samo otvoriti rukopis partiture,
pa bi mnoga pitanja bila mnogo jasnija. Na svoju
nesreću sam to učinio te izazvao takve objede.
Ako se hrvatska muzikologija udostoji pružiti mi
odgovarajući prostor za iznošenje svojih hipote­
za, rado ću pružiti zanimljive odgovore.
3) Recitativi su, naprotiv, rješavani najčešće s
manje inventivnosti i više su podvrgnuti stereoti­
pnosti izraza. (Ibid., str. 350)
4) Izvoditi scenski danas Ljubav i zlobu u izvor­
noj verziji ne bi koristilo djelu, makar se u njego­
vu ocjenjivanju polazilo sa stajališta i kriterija vre­
mena u kojem je nastalo. (Ibid., str. 351)
Ad 1) Prva tvrdnja je evidentno neistinita. Ta je
opera dovršena, formalno zaokružena, u više
navrata cjelovito izvedena te jasno artikulirana
kao cjelina sastavljena od recitativa, arija, dvo­
pjeva i ansambala.
Ad 2) Druga tvrdnja podrazumijeva neujedna­
čenost stilskih osobina pojedinih dijelova opere.
No stilske osobine cijele opere vrlo ujednačeno
pripadaju stilu ranog njemačkog romantizma,
uz nezaobilazne natruhe talijanske opere te su
posve kompatibilne sličnim radovima Webera,
Marschnera, Lortzinga ili Donizettija.
Želimo vam dugo, toplo, glazbeno ljeto!
Jana Haluza
Ad 3) Recitativi opere možda su njezin najinven­
Prvi put u povijesti HDS–a godišnja skupština nije održana u Zagrebu
Morska skupština
Biograd na Moru, 26.
svibnja 2013., Skupština
HDS–a upotpunjena boljim
upoznavanjem članstva
H
Biograd na Moru
rvatsko društvo skla­
datelja je nacionalna
udruga koja djeluje
na području cijele Hr­
vatske. Da bi se na­
pravio iskorak prema
članovima koji ne žive u Zagrebu, a imajući u
vidu da u Dalmaciji, nakon zagrebačke regi­
je, živi i djeluje najveći broj članova HDS–a,
ovogodišnja je redovita skupština Društva
održana u Biogradu na Moru. To je prvi ta­
kav iskorak, a sudeći po zadovoljstvu onih
koji su sudjelovali, ideja je bila pun pogodak.
Vedar susret skladatelja i članova Društva
koji su u Biograd s raznih strana zemlje do­
putovali u subotu, 25. svibnja obogaćen je
dvosatnom poslijepodnevnom »đitom« po
biogradskom arhipelagu: oblaci su se za tu
priliku razišli pa je veselo društvo na brodu
Princ Kornata moglo punim plućima uživati
u druženju, ljeskanju valova i skokovima du­
pina. Sunce, more i vjetar dokazani su poti­
caji za inspiraciju pa su se već toga popod­
neva u nekim kreativnim glavama počele
rađati nove skladbe. Grad koji je nedavno tri
puta zaredom bio odličan domaćin Porinu
potvrdio je naklonost glazbi i glazbenicima.
Nakon večernjeg primanja predstavnika
Društva kod biogradskog gradonačelnika
Ivana Kneza, sudionici skupštine uživali
su u koncertu splitskog jazz sastava Black
Coffee i pjevačice Martine Thomas. Ako
je subota bila dan za opuštanje i druženje,
nedjelja, 26. svibnja bila je radna: na skup­
štinu su se odazvala pedeset četiri redovita
člana, te pridruženi članovi s pravom glasa,
a predsjedao je dopredsjednik Društva Ante
Pecotić. Glavni tajnik Antun Tomislav Šaban
podnio je programski i financijski izvještaj
o poslovanju HDS–a u 2012. godini. Oba
izvještaja jednoglasno su usvojena, kao i
izvještaj Nadzornog odbora, a posebno
je bio topao pljesak pri objavi ovogodišnjih
nagrada HDS–a. »Morska skupština« bila je
zanimljiv iskorak za društvo i prilika za lijep
vikend s kolegama: možda ćemo joj odjek
čuti u pjesmi nekog od ljudi na ovim fotogra­
fijama... (Milan Majerović–Stilinović)
BROJ 181, SRPANJ 2013.
K
Riječ urednice
REAGIRANJA
UVODNIK
Antun Tomislav Šaban, Ante Pecotić i Darko Bakić zasjedaju Skupštinom HDS–a u hotelu Ilirija u Biogradu na Moru
Elvis Stanić i Hrvoje Hegedušić
Lisinski 6 Maršal
Demanti demantija
P
Piše: Mladen Tarbuk
ročitao sam demanti svo­
jeg intervjua (Tarbukov
projekt Dubrovnik, Cantus
broj 179, ožujak 2013., 8.
str.) objavljen u Cantusu
br. 180, 3. str., i nemalo se
iznenadio! Sastavio ga je maestro Zlatan Srzić,
šef–dirigent Dubrovačkog simfonijskog orke­
stra (nadalje u tekstu DSO) u dva mandata koje
je obnašao od 2004. Znajući da je kolega bio
teško bolestan tijekom drugog mandata, nisam
smatrao da je on odgovoran za stanje orkestra
koje sam zatekao preuzevši početkom ove go­
dine umjetničko vođenje tog orkestra. Sudeći
po njegovoj reakciji, očito sam se prevario. Sto­
ga još jedanput iznosim svoje tvrdnje izrečene u
intervjuu koje je on kurzivom istaknuto, njegov
demanti i moj demanti demantija:
2
U proteklih osam godina DSO trudio se biti što
manje prisutan u Dubrovniku. DSO je tih godi­
na, osim turneja u Hrvatskoj i inozemstvu, sva­
ke godine održao više od pedeset koncerata u
Dubrovniku.
Održati fizički koncerte u Dubrovniku ne zna­
či biti doista prisutan kao kulturni subjekt jed­
ne zajednice. Stvarna prisutnost podrazumije­
va ugled u zajednici, veći broj i zanimanje pu­
blike, kvalitetne kritike za koncerte (pojedinim je
kritičarima bilo zabranjeno da uopće dolaze na
koncerte), dobru kadrovsku politiku, kao i sve
ostalo na tom tragu, što orkestar posljednjih go­
dina očito nije imao.
DSO nije bio prisutan na kvalitetan način. Na­
ime, DSO je za svoj rad 2006. dobio Diplomu
Milka Trnina, naše najviše stručno priznanje.
Mislim da izvedbe djela s nepotpunim sastavom
orkestra, katkad čak zbog nevjerojatnog razlo­
ga (suspenzije pojedinih solista u orkestru, a ta­
kve su se često znale dogoditi u navedenom
razdoblju), ne pripadaju kvalitetnom načinu pre­
zentacije klasične glazbe. Nagrada dodijeljena
Zrinko Tutić i Diana Grgurić
za takav rad govori više o načinu njezine dodjele
negoli o njezinu nositelju.
DSO je bio bez ikakve suradnje s ostalim kulturnim subjektima. Činjenica jest da je DSO
uspješno surađivao sa svim kulturnim subjek­
tima, što maestro Srzić potkrepljuje citatom iz
osvrta na koncert s učenicima Umjetničke škole
Luke Sorkočevića.
Suradnja ne znači povremen događaj, već kon­
tinuirano zajedničko djelovanje. Ne postoji nije­
dan primjer takvog ugovora o višegodišnjoj su­
radnji, a DSO je nastupao za druge organizatore
isključivo kao iznajmljeni orkestar.
DSO je vodio takozvanu izolacijsku politiku. Or­
kestar je inicirao koncerte u povodu svih pro­
slava državnih, gradskih i vjerskih praznika, obi­
lježavao događaje i sudjelovao u humanitarnim
akcijama, što se potkrepljuje naslovom jednog
novinskog osvrta na koncert u povodu posjeta
Ivana Pavla II. Dubrovniku.
Uprava DSO–a ometala je rad festivala Julian
Jake snage HDS–ova tima: Sanda Božić i Dubravka Gjuras ex Ožura
Damir Martinović Mrle (Let3)
Rachlin&Friends, teško nalazila zajednički jezik
s upravom Dubrovačkih ljetnih igara te uspjela
rastjerati više vrlo dobrih glazbenika DSO–a, koji
su mahom našli posao u Umjetničkoj školi Luke
Sorkočevića. Vrhunac izolacijske politike bila je
zabrana članovima DSO–a da nastupaju u sklo­
pu ikakvog drugog ansambla ili na koncertu ne­
kog drugog organizatora.
DSO je nastojao biti prisutan na nekim »čudnim« lokacijama, poput Indonezije. Točno je da
je DSO ostvario više inozemnih turneja nego što
je kod nas uobičajeno, u više europskih zema­
lja, na Dalekom istoku i u SAD–u, što se opet
potkrepljuje tekstom iz Washington Chroniclea.
O lažnom prikazivanju raznih gostovanja najbo­
lje govori izmišljena kritika citirana iz novina za­
tvorenih 1938. o uspješnom gostovanju u beč­
kom Musikvereinu. Na koncertu u Washingto­
nu bilo je, prema izjavama očevidaca, petnae­
stak ljudi, od kojih polovica Hrvati. Naslov novin­
skog osvrta kaže da je DSO zapanjio Ameriku.
U svjetlu navedenih činjenica, pitam se — čime?
Jakov Đinđić
REAGIRANJA
Reakcija na demanti Zlatana Srzića objavljen u prošlom broju Cantusa (180)
Veselo mnoštvo na palubi broda Princ Kornata punim je plućima uživalo u druženju, ljeskanju valova i skokovima dupina
3
Nagrade će im se dodijeliti u raznim prigodama do kraja godine
Dobitnici i obrazloženja
4
Nagrada HDS–a Franjo Ksaver Kuhač za područje tradicijske glazbe dodjeljuje se skladatelju, gitaristu, kontrabasistu i pedagogu Marijanu Makaru u povodu njegova 80. rođendana i 60. obljetnice suradnje s ansamblom
LADO
H S
itovi poput Budi moja
voda, Svijet za nas i
Lopov Jack ostavili su
snažan pečat i neiz­
brisiv trag na hrvatskoj
glazbenoj sceni i po­
stali svojevrsni rock–standardi, ali umjesto da
se odmara na lovorikama i tu i tamo ponovi
iskušane formule, Urban neprestano izaziva
nove stvaralačke muze. Ako ne može ispu­
niti uobičajeni opseg trajanja CD–a, ne libi
se predstaviti javnosti nove pjesme i u ma­
njem audio formatu. Kao što je to bio slučaj
s njegovim posljednjim izdanjem Laufera iz
1995. nazvanim jednostavno EP, njegov se
posljednji diskografski projekt, naslovljen
prema češko–francuskome piscu, opire
uobičajenim kategorijama. Riječ je o formi
vestrani glazbenik Marijan
Makar jedan je od rijetkih
naših članova koji se jedna­
ko dobro snalaze u klasici,
tradicijskom izričaju i jazzu.
Kao klasični gitarist, izveo je
i snimio na tisuće glazbenih minuta domaće
i svjetske literature, nastupao uz Zagrebačku
filharmoniju, a za njega je svoja djela pisao
i Boris Papandopulo. Neko je vrijeme svirao
kontrabas u Zabavnom orkestru RTZ–a, ali
ga je ozljeda onemogućila u nastavku izvo­
đačke karijere pa se posvetio skladanju.
Najdulje je i najintenzivnije vezan za Ansambl
plesova i pjesama Hrvatske LADO kojemu je
vjeran punih šezdeset godina: njihova je su­
radnja počela 1953. kada je Makar na njihovu
prvom nastupu na Dubrovačkim ljetnim igra­
ma svirao sopile u Krčkom tancu, u posljednji
trenutak zamijenivši braću Trumbić s otoka
Krka. U međuvremenu je postao Ladov
najtraženiji skladatelj i obrađivač; napisao
je glazbu za neke od najpoznatijih hrvatskih
koreografija kao što su Ivančanovi Podravski
svati, Zagorski drmešari ili Na Baniji bubanj
bije. Spretno je glazbeno obrađivao posto­
Damir Urban
mini albuma sa šest pjesama, kojim Urban
slijedi svoje misli nakon čitanja posljednjeg
Kunderina romana napisanog na češkom
jeziku, Besmrtnost. Tekstovima se upušta u
slobodan tijek naoko nabacanih ideja, dok
glazbom pruža kontrolirani sukus svojega
dosadašnjeg opusa i novih zvukovnih ekspe­
rimenata, u širokom rasponu od distorzija do
klasične zvukovne čistoće. Od imaginarne
komunikacije s piscem u uvodnoj skladbi
Kundera (atom), preko elektrifikacije ozračja u
Fasum aga (ubrzanje), sve do balade Kasno je
za ljubav (ruske teme), mračnog pesimizma
Ako se napijem do smrti (mol), psihodelije u
Otporan na život (dječji glas) i eklektične pre­
ludičnosti završne Dajem vuka (bach), Urban
se oslanja na svoj prepoznatljiv stil, ali u spoju
različitosti nagoviješta nov izraz. Njegov je
Kundera u cjelini najoriginalnije i najcjelovitije
glazbeno djelo prošle godine u tzv. zabav­
nim glazbenim žanrovima, s prepoznatljivim
umjetničkim i autorskim integritetom. Nadaj­
mo se da dobitnik neće odbiti nagradu zbog
nezgodne kategorizacije pojma »zabavna«
koju iz praktičnih razloga rabi Statut Društva.
Marijan Makar
jeće koreografije, ali i pisao niz samostalnih
glazbenih ostvarenja poput božićnog puč­
kog oratorija O vreme prelubleno. Pritom se
mora istaknuti Makarovo odlično poznavanje
raznovrsnih glazbala i cjelokupne hrvatske
glazbene tradicije, kao i njegova vještina da
izdvoji prepoznatljive glazbene momente i
uklopi ih u katkad složene zamisli koreografa.
No gotovo nikad se ne odriče tambura, čiji
zvuk vješto aranžira uz druge instrumente,
time pokazujući svestranost tog našeg naj­
poznatijeg tradicijskog glazbala. Sasvim na
tragu ideje koju je začeo i naš prvi etnomu­
zikolog Franjo Ksaver Kuhač po kojemu je
nagrada i dobila ime.
Nagrada HDS–a Josip Andreis za doprinos području muzikologije i glazbene publicistike
dodjeljuje se dr. sc. Zdenki Weber za njezinu
knjigu U zagrljaju glazbe u zajedničkoj nakladi Koncertnog ureda Varaždin, Varaždinskog
ogranka Matice hrvatske i varaždinske tiskare TIVA.
K
ad na hrvatskoj muzi­
kološkoj sceni još uvi­
jek nitko nakon samog
Josipa Andreisa nije
napisao povijest hrvat­
ske glazbe, od iznimne
je važnosti kompendij četrdesetogodišnjeg
rada naše istaknute muzikologinje–znan­
dr. sc. Zdenka Weber
stvenice s istančanim kritičarskim perom. Ta
je trajna promatračica i kroničarka hrvatskog
glazbenog života na 455 gusto ispisanih
stranica okupila svoje najvrednije glazbene
kritike, osvrte, prikaze, recenzije, razgovo­
re, portrete glazbenika, eseje, znanstvene
i stručne radove, te zapise iz svoje petnae­
stogodišnje diplomatske djelatnosti, objavlje­
ne između 1972. i 2012. Velik raspon tema i
žanrova što ih je ispisala u raznim domaćim,
ali i inozemnim tiskovinama, djeluje nam još
dragocjenije u trenutku kada je ukinućem
dnevnog lista Vjesnik za koji je godinama pi­
sala, gotovo nestala ozbiljna glazbena kritika
u hrvatskim tiskovinama. Kako kaže jedan od
predlagača doktorice Weber za nagradu, dr.
sc. Ennio Stipčević, tekstovi su to najčešće
afirmativni, pozitivno intonirani, bez traga neargumentiranog kritizerstva ili samoreklame
na koje nas posljednjih godina privikavaju
domaći mediji. Spisateljski duktus Zdenke
Weber već puna četiri desetljeća obogaćuje
naš kulturni prostor, a njezin uistinu predani
i visokostručni rad na predstavljanju i afir­
maciji hrvatske glazbe zaslužuje zahvalnost
i priznanje. Stoga joj s punim pravom pripada
ovogodišnja nagrada s imenom njezina ne­
kadašnjeg profesora na Muzičkoj akademiji
u Zagrebu, Josipa Andreisa, upravo kada
Zdenka nastavlja poslanje na novom radnom
mjestu kao ministrica savjetnica za kulturu pri
hrvatskom veleposlanstvu u Beču.
Nagrada HDS–a Vatroslav Lisinski za doprinos
na području izvodilaštva dodjeljuje se pijanistici i pedagoginji Katarini Krpan za impozantan broj od čak sto sedam hrvatskih djela na
njezinu repertoaru.
Nagrada HDS–a Boris Papandopulo za autorsko stvaralaštvo na području ozbiljne glazbe
dodjeljuje se skladatelju Srećku Bradiću za
Prvu simfoniju
Nagrada HDS–a Miroslav Sedak Benčić za autorsko stvaralaštvo na području jazza dodjeljuje se skladatelju, gitaristu, harmonikašu
i producentu Elvisu Staniću, za dvostruki album Sol & Luna u nakladi Croatia Recordsa.
Nagrada HDS–a Adalbert Marković za doprinos afirmaciji položaja skladatelja i autorskih
prava dodjeljuje se skladatelju, dirigentu i pedagogu Mladenu Tarbuku.
R D A M
ijetki su izvođači bez
autorskih ambicija koji
se svesrdno posvećuju
njegovanju i afirmaciji
suvremenih
domaćih
skladatelja. I dalje smo
u redovitoj repertoarnoj praksi svjedoci ra­
skola između suvremenog stvaralaštva i šire
publike kojemu su uvelike pridonijeli inter­
preti otuđeni od autorske produkcije njihova
doba. Ako se posljednjih godina zamjećuje
veće zanimanje mlađih reproduktivaca za
stvaralaštvo naših suvremenika, to uvelike
možemo zahvaliti pijanistici i profesorici Ka­
tarini Krpan. Njoj je redovito izvođenje suvre­
mene glazbe istinska vokacija u koju ulaže
maksimum svojih umjetničkih sposobnosti i
ideja. Tijekom dosadašnje je karijere s velikim
uspjehom praizvela i snimila neka od inter­
pretacijski najzahtjevnijih djela, autora kao
što su Milko Kelemen, Ivo Josipović, Berislav
Šipuš, Mladen Tarbuk, Frano Đurović ili Kre­
šimir Seletković. Mnogi su za svoje skladbe
u njezinim interpretacijama dobivali nagra­
ok se na narudžbu
Muzičkog biennala tu
i tamo još pokoji auto­
ri odlučuju za pisanje
opera, kad dobiju pri­
godu stvarati za veliki
simfonijski orkestar radije pribjegavaju kra­
ćim jednostavačnim formama, očito prila­
gođenijim suvremenom dobu, nego što se
upuštaju u ciklične višestavačne oblike ka­
ko Elvisa Stanića sma­
trate samo gitaristom,
teško ćete povjerovati
da je prvi instrument tog
nadarenog Riječanina
harmonika, na kojoj je
završio osnovnu i srednju glazbenu školu.
Još kao petnaestogodišnjak otkriva blues,
rock ‘n’ roll i jazz, a sve većim upoznavanjem
različitih glazbenih stilova raste i njegovo za­
nimanje za gitaru. Ranih osamdesetih poči­
nje karijeru studijskog glazbenika i glazbenog
producenta te surađuje s brojnim pop–glaz­
benicima, poput Denis&Denis i Xenie, a malo
je poznato da je potkraj osamdesetih sura­
đivao i s Đorđem Balaševićem na njegovu
albumu Tri posleratna druga. Nakon osvaja­
nja nagrade za najboljeg novog glazbenika u
Perugi, dobiva stipendiju za studij na Berklee
laden Tarbuk ne­
sumnjivo je jedan
od najuglednijih i
najaktivnijih hrvat­
skih skladatelja i
dirigenata. Uz svoj
umjetnički rad također je obnašao niz važnih
funkcija u hrvatskoj glazbi i kulturi, pokazujući
volju i sposobnost da se uhvati u koštac s ni­
zom problema kojima nažalost obiluju umjet­
nička i kulturna scena.
Posljednjih pet godina član je Predsjedništva
Hrvatskog društva skladatelja kao i Autor­
sko–pravnog odbora kojim predsjeda. Pod
njegovim vodstvom Odbor se uvelike refor­
mirao, podigao aktivnosti na znatno višu ra­
zinu i pozicionirao se unutar struktura HDS–a
na istaknuto mjesto. Današnji Odbor je mje­
sto kojim kolaju relevantne informacije, pro­
vode se analize i projekcije, razmjenjuju se
mišljenja i stajališta, što rezultira velikim bro­
jem prijedloga, uputa i planova koji u konač­
nici čine sustav zaštite autorskih prava boljim,
učinkovitijim i prilagođenijim, i potrebama no­
sitelja prava, i uvjetima »na terenu«. Odbor je
2012. godine održao brojne sjednice, radne
sastanke i konzultacije, u što su svi njegovi
članovi uložili mnogo svojega vremena, ener­
gije i znanja. Predsjedanjem Mladena Tar­
buka, Odbor se u radu usredotočio na vrlo
BROJ 181, SRPANJ 2013.
Piše: Jana Haluza
Nagrada HDS–a Milivoj Körbler u kategoriji zabavne glazbe dodjeljuje se rock–pjevaču, skladatelju i gitaristu Damiru Urbanu za
EP (mini–album) Kundera u izdanju Aquarius
Recordsa
BROJ 181, SRPANJ 2013.
NAGRADE HDS–a
za 2012. godinu
Na Skupštini u Biogradu proglašeni su dobitnici nagrada HDS–a za 2012. godinu
Srećko Bradić
Katarina Krpan
de, a dojam kod slušatelja ne bi bio isti bez
njezine uživljene su–kreacije pri oglazbljenju
partitura. Stoga je vrijeme da i njoj skladatelji
upute zahvalnost u vidu nagrade za najbolja
izvođačka dostignuća u predstavljanju njiho­
ve glazbe. Kako u svojem prijedlogu navodi
Vladimir Kranjčević: Njezine su osmišljene,
tehnički savršene i interpretacijski zanimljive
izvedbe sigurno pridonijele širem razumijevanju skladateljskih stilskih odlika i suvremene
hrvatske glazbe u cjelini. Sustavno bavljenje
novijom domaćom glazbom u sklopu njezine
pijanističke klase na Muzičkoj akademiji do­
velo je Katarinu Krpan do zamisli o uteme­
ljenju HR projekta kojim motivira mlade glaz­
benike na studij i izvođenje novijih hrvatskih
djela. Tri godine nakon početne inicijative, to
je danas jedinstven pokret mladih interpreta
s ciljem širokodosežne afirmacije i poticanja
domaćeg glazbenog stvaralaštva.
snoromantičnih obrisa. Tim je, težim putem
krenuo Srećko Bradić stvarajući na narudž­
bu Zagrebačke filharmonije svoju polusatnu
peterostavačnu Prvu simfoniju. Središnjica
koncertne večeri koja je u redovitoj sezoni
orkestra 2. ožujka 2012. u Dvorani Lisinski
okupila mnoge poklonike suvremene glazbe,
bila je dugo očekivana praizvedba tog djela
izvorno pisanog još za prethodni Muzički
biennale Zagreb 2011. na kojemu zbog niza
razloga tehničke naravi Simfonija nije uvršte­
na u program. Skladba donosi punokrvnu
pokretnu glazbu neoklasičnog ozračja u pet
kontrasnih stavaka s postupnom gradacijom
intenziteta, boja i gustoće orkestralnog sloga
prema kraju. Predstavivši pojedine zvučne
situacije u punom izražaju kolorita, skladatelj
je ključnu ulogu dao zvonkom klaviru skrive­
nom unutar punog orkestralnog korpusa na
kojemu je čvrsto pulsirao njegov višegodišnji
suradnik i »dežurni« interpret njegovih djela
Damir Gregurić. Svih pet stavaka kruži oko
jasno čujne tonalitetne osi uz karakterno
snažne ritmove i ekspresivne figure. Tu je sa­
svim kompleksnu partituru, u čijoj su utrobi
dominantni udarci timpana i zazivi limenih
puhača, prigodom praizvedbe precizno išči­
tao mladi rumunjski maestro Ignat Mihnea pri
svojem prvom susretu s orkestrom i sklada­
teljevim rukopisom.
Elvis Stanić
College of Music u Bostonu, gdje studira jazz
kompoziciju. Nakon povratka u Hrvatsku
postaje stalni član benda Tamare Obrovac
Transhistria, posvećuje se istraživanju hrvat­
ske i svjetske tradicijske glazbe, piše djela za
pjevačku skupinu Putokazi te osniva vlastiti
fusion bend Elvis Stanić Group. Mješavinu
jazza, etna i popa koja je na njegovu skla­
dateljskom izričaju ostavila neizbrisiv trag,
Elvis Stanić je pretočio u svoj prepoznatljiv
rukopis. O tome svjedoči posljednji dvostru­
ki album Sol & Luna, svojevrsni kompendij
njegova dosadašnjeg stvaralaštva; dok su
na prvom CD–u (Sunce) njegove autorske
skladbe i obrada Oliverova Broda u boci, na
drugom je CD–u (Mjesec) smješteno pet live
jam sessiona zabilježenih u riječkom klubu
Palach. Nagrada Miroslav Sedak Benčić Elvi­
su Staniću stiže u trenutku proslave njegova
pedesetog rođendana na kojoj mu od srca
čestitamo!
Mladen Tarbuk
konkretne ciljeve te ostvario vidljive rezultate
na dobrobit svih skladatelja i ostalih nosite­
lja prava. Zato je Predsjedništvo donijelo od­
luku da se predsjednik Odbora Mladen Tar­
buk nagradi Nagradom Adalbert Marković za
2012. godinu.
5
Damir Urban, dobitnik HDS–ove
Nagrade Milivoj Körbler u kategoriji zabavne glazbe
NAGRADE HDS –a
Laufer
više ne
S
stanuje
ovdje
otkraj »nultih«
godina, Urban
intenzivira suradnju s
drugim izvođačima, što
mu, više nego ikad prije,
donosi veću pozornost
šire javnosti.
BROJ 181, SRPANJ 2013.
Razgovarao: Josip Radić
Što je autora, pjevača i gitarista dovelo do stvaranje EP–a
Kundera, višetruko prepoznatog u javnosti
plitsko ljetno kino Bačvi­
ce, srpanj 2003. Urban i
njegova četvorka već više
od dva sata praše ispod
borova koje osvjetljavaju
plavi reflektori, stvarajući
ambijent prigodan Urbanovoj pjesmarici.
Pjesma Moja ušla je u dvadesetu minutu
izvođenja, od hipnotičke gitarističke fraze
izrasla je u psihodelični jamming, a članovi
benda toliko uživaju da nemaju namjeru
stati. Prestali na kraju jesu, ali tek nakon
dodatnih petnaestak minuta. Fast forward
točno deset godina poslije, mjesto radnje
također Split, ali ovaj se put radi o manjem
prostoru kluba Quasimodo. Na gitari je
Tonča Radića zamijenio Luka Toman, a
Urban ispred sebe sada ima iPad koji mu
služi za specijalne efekte i loopove koje
nasumično koristi između pjesama. I ve­
čeras je bend izrazito nabrijan, a svirka
prava klupska: puno znoja i buke, dok je
set–lista pjesama postala suvišna, bu­
dući da Urban mijenja tijek koncerta ovi­
sno o trenutačnom raspoloženju benda
i publike. Nastup u Quasimodu prilika je
da splitska publika premijerno čuje nove
pjesme s EP–ja Kundera, izdanja ovjenča­
nog Porinom, ali i HDS–ovom Nagradom
Milivoj Körbler u kategoriji zabavne glaz­
be. Vodeći ljudi HDS–a strahovali su da
će Urban odbiti nagradu zbog nezgodne
kategorizacije pojma »zabavna«, ali on u
opuštenom tonu objašnjava:
Sve je ok. Znam da ne postoji neka druga
kategorija kojoj bih bolje i prirodnije pripa­
dao, kao što je bio slučaj kod Porina.
Sjećanja na Split
Na početku našeg razgovora, i sam Urban prisjetio se nastupa na splitskim
Bačvicama.
Tamo smo nekoliko godina zaredom imali
divne i meni vrlo bitne koncerte. S vremenom
smo uspostavili divnu suradnju s organizato­
rima tih događanja i oni su nam uvijek izlazili u
susret u realizaciji nekih naših ideja. Jednom
smo, pokraj kućice za projekcije ljetnog kina,
postavili drvenu kućicu i zasvirali na njoj dok
su nas svi očekivali na velikoj pozornici. Naš
tadašnji gitarist Tonči stanovao je u sklopu
tog prostora, tako da smo se njegovim sta­
nom koristili kao garderobom i kao hotelom.
Iz dnevnog boravka izlazili bismo direktno na
pozornicu. Takve stvari čovjek ne može za­
boraviti. Nedavno mi je organizator tih konce­
rata uručio box sa snimkama naših pet kon­
cerata u pet godina. Snimke zvuče odlično i
tko zna, možda ih jednom i objavimo.
Baš se nekako u to vrijeme očekivao i izlazak albuma Merkur koji na kraju nije nikad
objavljen.
Dogodilo mi se ono što mi se i inače često
događa — materijal mi je jednostavno dosa­
dio. U slučaju Merkura čak nisam bio siguran
jesu li sve pjesme zaslužile biti predstavljene
javnosti. Pred kraj snimanja albuma, rodio mi
se sin Malik i tada sam prekinuo rad na ne­
koliko mjeseci. Kad sam se vratio materija­
lu, više nisam bio toliko siguran u njega kao
kad smo ga stvarali i tako sam ga odlučio ne
izdati. Neke su pjesme, kao Moja ili Aroma
satanica, izašle u formatu singla, a neke će,
poput Otjeraj, pričekati neko drugo vrijeme
za izlazak.
Novi početak s Retrom
Zaista nije bilo lako nadmašiti golem uspjeh
albuma Otrovna kiša i Žena dijete kojima se
Urban napokon oslobodio stigme onoga iz Laufera. Umjesto pompozno najavljivanog Merkura, dobili smo Retro koji se više temeljio
na garažnom, organskom zvuku, za razliku
od prethodnih uradaka. Pitam Urbana slaže li
se da pjesme s tog albuma danas uživo zvuče najuvjerljivije od svih iz njegova kataloga.
Vjerujem da je tako. Taj smo album odluči­
li snimiti u jednom riječkom studiju gdje su
gotovo svi mladi riječki bendovi snimali svo­
je demo–snimke. Dakle, bez nekog velikog
mudrovanja i lickanja. Album je snimljen i iz­
miksan onako kako smo radili na početku
našeg glazbenog puta. Na taj smo način na­
mjerno poništili sve mogućnosti modernog
snimanja i potrage za što boljim zvukom.
Spustili smo letvicu koju smo si prethodnim
albumima sami zadali i omogućili si sasvim
novi početak. Bez obzira na sve, pjesme kao
Kornjača, Mjesto za mene, ali i neke druge
pronašle su put do ušiju publike i postale bit­
ne točke na našim set–listama.
Potkraj »nultih« godina, Urban intenzivira suradnju s drugim izvođačima, što mu, više nego
ikad prije, donosi veću pozornost šire javnosti.
S Gibonnijem nastupa na njegovim koncertima izvodeći vlastite pjesme, ali i gostujući na
Gibinoj Posoljeni zrak i razlivena tinta. Djevojački zbor Ex Mozartine obrađuje Urbanovu
Glas jeka, s violončelistom Stjepanom Hauserom snima zajednički album, a s grupom Vatra ima Tremolo, jedan od većih hitova 2011.
Ja inače nisam izvođač ili autor koji želi go­
ste na svojim albumima. Pjesme koje pi­
šem su intimne i u njima vrlo, vrlo rijetko vi­
6
Urban u središtu zanimanja na ovogodišnjem jubilarnom 20. Porinu u njegovoj rodnoj Rijeci
dim mjesta za nekog gosta. Većina surad­
nji dogodila se na poziv ili ideju nekog dru­
gog. Što se tiče suradnje s Gibom, to je
nešto drukčija priča jer smo s godinama
postali veliki prijatelji i rad s njim više uop­
će ne stavljam u kategoriju gostovanja.
No pozivi za suradnje i dalje stižu često, i to
od raznih autora i izvođača s prostora cijele
bivše države. Naučio sam se reći »ne« i tre­
nutačno ne vidim razlog i potrebu za takvim
nečim. S druge strane, sve suradnje koje se
isključivo tiču nekog umjetničkog istraživanja,
koje predstavljaju izazov i kojima se ne poku­
šava stvoriti neki komercijalni moment, uvijek
rado prihvaćam.
Rad u izolaciji
Nakon brojnih diskografskih i koncertnih obveza, Urban i društvo odlučili su uzeti predah
i otisnuti se u izolaciju Gorskog kotara. Tamo
su, po uzoru na Grateful Dead i The Band, zajedno boravili u jednoj kući te dane provodili
snimajući pjesme koje će se naći na mini albumu Kundera. Koliki je danas luksuz snimati
album u izolaciji? Je li bilo straha da će, zbog
idealnih uvjeta, izostati inspiracija?
Bilo nam je predivno. Uspjeli smo pretvoriti
cjelodnevno, a nerijetko i cjelonoćno snima­
nje u igru, istraživanje i druženje. Nismo imali
velikog straha u pogledu nedostatka inspira­
cije jer smo se potrudili veći dio posla napra­
viti prije samog odlaska u izolaciju. Sve smo
pjesme napravili i snimili već u Rijeci. Znači,
postojala je hrpa demo–snimki i trebalo se
samo opustiti, prepoznati pravi trenutak i te
pjesme ponovno zvučno zapisati. Naravno
da smo neke aranžmane, tempo, pa čak i
poneke teme mijenjali tamo, na licu mjesta.
S
ve dok nas ljudi imaju
mogućnost vidjeti i
doživjeti uživo, nemam
dovoljno dobar razlog za
objavljivanje koncerata.
Pokušali smo uhvatiti što bolju interpretaciju i
zapisati što je moguće više kemije na snimke.
Trebalo nam je prvih nekoliko dana da se na­
viknemo na zvuk, monitoring, ali i na tempe­
raturu i zrak koji vlada na visinama, no nakon
toga sve je išlo glatko. Kad bih mogao negdje
potpisati da od sada pa nadalje snimamo al­
bume uvijek i isključivo na takav način, potpi­
sao bih istog trena!
EP s LP potencijalom
Zašto je Kundera osvanuo na EP formatu? Je
li danas LP format postao prezamoran i pretežak za konzumaciju?
U našem slučaju, forma EP–a nije tu zbog
pogodnosti tog formata već zbog toga što
nismo stigli završiti svih sedamnaest pjesa­
ma koje smo snimili. Uz to, nekako nam je tih
šest pjesama zazvučalo kao određena cje­
lina i tada smo zaključali tu priču. Namjera
nam je bila i da taj EP samo najavi nadolazeći
album, ali dogodilo se da je zaživio kao sa­
mostalno izdanje. Shvatili smo da bismo mu
brzim izdavanjem cijelog albuma zaustavili ži­
vot. Tada se dogodilo ono što se dogodilo i s
Merkurom i što se često događa. Imao sam
dovoljno vremena za preslušavanje materi­
jala i nekako mi se učinilo da se neki deta­
lji i tekstovi mogu i bolje izvesti. Ljudi i njiho­
vi ukusi su se potpuno polarizirali. Jedan dio
sluša i promatra glazbu isključivo kao zabavu
i ja im se ne želim i ne mogu približiti. Bez ob­
zira na trenutačnu singl modu, mi ostajemo
vjerni albumu kao formi jer je to jedini način
da se čuje jedna faza stvaranja kod umjetni­
ka. Kao i izložba slika — jedna isprintana re­
produkcija nikada neće zamijeniti dojam koji
na promatrača ostavlja cijela izložba.
Klasični uzori
Što onda sluša Urban kad ne preslušava vlastite materijale?
Trenutačno slušam klasičnu glazbu. Osim
nekih suvremenih autora poput Maxa
Richtera, Stevea Reicha, Philipa Glassa, Li­
getija, trenutačno mi paše i Mahler. Potrudio
sam se nabaviti njegove simfonije, posebno
9. i nedovršenu 10. u izvedbi raznih izvođača.
Isto tako, slušam i eksperimentalnu elektro­
niku. Postoji cijeli niz nevjerojatno talentiranih
glazbenika, posebice na japanskoj sceni, čije
radove izuzetno cijenim i volim. Sve manje, ali
ipak, slušam i rock–glazbu: Sigur Ros, The
National, Nicka Cavea, Toma Waitsa…
Iako su Urban&4 koncertno vrlo kvalitetan i
aktivan bend, imaju samo jedno službeno live
izdanje (No mix, no sex). Snimate li svoje koncerte, postoji li u arhivi ijedan bootleg koji biste voljeli službeno izdati?
Moj je problem što me više veseli sam čin
stvaranja i snimanja nego kasnije izdava­
nje ili kapitaliziranje toga. Iz tog razloga ima­
mo hrpu snimljenih koncerata, a samo jedan
objavljeni. Računam na legalna i od naše
strane odobrena izdanja jer bootlegova ima
cijeli niz, naišao sam čak i na dvostruki live
album iz sarajevske Sloge star desetak go­
dina ili čak više. Osobno, mislim da koncerte
treba poslušati i doživjeti uživo, a ne doma,
na hi–fi uređaju. CD nikada neće prenijeti sve
ono što koncert čini koncertom, neće preni­
jeti raspoloženje publike i stvoreni elektricitet
između izvođača, prostora i publike. Previše
stvari zajednički stvori magiju te večeri, a CD
je u stanju prenijeti samo manji dio toga. Sve
dok nas ljudi imaju mogućnost vidjeti i doži­
vjeti uživo, nemam dovoljno dobar razlog za
objavljivanje koncerata.
Z
nam da postoji želja kod ljudi,
uzrokovana nostalgijom i
željom za povratkom u vlastitu
mladost, ali im moram poručiti
da to više nisu isti ljudi. Odrasli
smo. Promijenili smo se.
stvaranje, ali možda može za izvođenje glaz­
be. Svako malo nastupi razdoblje kada se
Vava i ja družimo nešto intenzivnije i tada uvi­
jek postoji mala mogućnost za ponovno oku­
pljanje Laufera. Međutim, već desetak godi­
na imam bend i suradnike s kojima radim, a o
kojima sam cijeli život sanjao, pa trenutačno
ne vidim nikakav razlog zbog kojega bih po­
želio uskrsnuće Laufera. Ne družim se odav­
no s bivšim članovima i nisam siguran kako
se više uopće poznajemo kao ljudi. Moguće
je neko jubilarno okupljanje, neki kratki izlet,
ali nešto više od toga... stvarno teško. Znam
da postoji želja kod ljudi, uzrokovana nostal­
gijom i željom za povratkom u vlastitu mla­
dost, ali im moram poručiti da to više nisu isti
ljudi. Odrasli smo. Promijenili smo se. Naža­
lost, onaj tip koji je nekada stvarao i pjevao u
njima omiljenom bendu Laufer, više ne sta­
nuje ovdje.
BROJ 181, SRPANJ 2013.
P
NAGRADE HDS –a
Koji su onda planovi za budućnost što se tiče
glazbenih izdanja i koncerata?
Za jesen se sprema izlazak ostatka materija­
la snimljenog za Kunderu, ali i dokumentarni
film koji smo snimali usporedno s albumom.
Trenutačno je potrebna samo kolorizacija i
editing zvuka. Vjerujem da će najesen film
početi svoj život na festivalima, neovisno o
nama i glazbi. Osim velikog broja koncera­
ta, imamo dogovorenu glazbu za jedan film,
radimo i na jednoj skladbi u trajanju od dva­
deset četiri sata i nakon toga, s gostujućim
glazbenicima, na njezinoj live izvedbi istoga
trajanja. Radim također na jednoj priči i jednoj
predstavi, a Luka Toman i ja već gotovo dvije
godine zajednički radimo na jednom projek­
tu eksperimentalnog zvuka. Kako sada stvari
stoje, premijeru ćemo imati uživo već ove go­
dine na Exit festivalu. Vjerojatno sam nešto
važno zaboravio, ali sjetit ću se...
To nisu isti ljudi
Prije nekoliko godina Laufer se ponovno okupio. Kako danas gledate na taj događaj? Kakav biste poziv trebali primiti da se ponovno
odlučite na okupljanje Laufera? Može li uopće
nostalgija biti poticajna u stvaranju glazbe?
Nostalgija kod mene ne može biti poticaj za
7
NAGRADE HDS –a
Glazbu sanjam
i bilježim u polusnu
BROJ 181, SRPANJ 2013.
Skladatelj, aranžer, producent, gitarist, harmonikaš, glazbeni pedagog i umjetnički direktor Liburnia Jazz Festivala
tvrdi: Kad se od glazbe naježim, to je dobra glazba.
K
ako se kontinuirano
bavim skladanjem,
jedini ceh koji osjećam
kao »svoj« su, naravno,
skladatelji.
S
Razgovarao Davor Hrvoj
kladatelj, aranžer, produ­
cent, gitarist, harmonikaš,
glazbeni pedagog i umjet­
nički direktor Liburnia Jazz
Festivala, koji je početkom
srpnja održan trinaesti put,
Elvis Stanić jedan
je od naj­
sve­
stranijih i najosebujnijih hrvatskih glazbenika.
Potvrđuju to i mnogobrojne nagrade koje je
dobio tijekom karijere, među ostalima Status
i Porin, te odlikovanje Red Danice hrvatske
s likom Marka Marulića za osobite zasluge
u hrvatskoj kulturi. Ovogodišnja HDS–ova
Nagrada Miroslav Sedak Benčić za autor­
sko stvaralaštvo na području jazza, što ju je
dobio za album Sol & Luna (Croatia Recor­
ds), potvrda je njegova iznimnog autorskog
stvaralaštva i povod da pokušamo dokučiti
što nekog umjetnika čini posebnim, što ga
nadahnjuje i kako ostvaruje svoje glazbene
zamisli.
Kako gledate na nagrade za sladateljski rad
koje dodjeljuje HDS?
S obzirom na to da su to uistinu cehov­
ske nagrade, dakle one koje skladatelji
daju svojim kolegama po struci, to je
veliko priznanje. A ako uzmete u ob­
zir da u tom društvu sjede i neki od
naših najvećih umjetnika sklada­
nja uopće, to je za mene jedno od
najvećih priznanja. Naime, sebe
smatram prije svega skladate­
ljem, a tek potom i izvođačem,
instrumentalistom. Uostalom, to
sam i studirao na Berkeleyju, jazz
kompoziciju, i kako se kontinuira­
no bavim skladanjem, jedini ceh
koji osjećam kao »svoj« su, narav­
no, skladatelji.
jama i što ih ne diskriminira s obzirom na stil
ili smjer u kojem djeluju. Suvremena glazba
ima svoje zakonitosti i specifičnosti koje tre­
ba prepoznati i staviti na svoje mjesto. Drago
mi je što se to danas u Društvu uviđa i potiče.
Što bi trebalo unaprijediti da bi rad HDS–a bio
još bolji?
Upravo ono što trenutačno vodstvo čini, i
što je trebalo učiniti i prije: ojačati međusob­
ne odnose i veze među članstvom, pokrenu­
ti »zajedništvo« unutar Društva. Time i onaj
»formalni« dio članova uviđa da je to uistinu
njihova interesna skupina, koja zaista, ne
samo na deklarativnoj razini, štiti njihove inte­
rese, i to vrlo praktično, svakodnevno.
Elvis Staniċ je od 5. do 9. lipnja u Velikoj Britaniji sudjelo­
vao na koncertnoj turneji i snimanju novog albuma Jazz Ex
glazbe u nas takva da mogu bez brige pre­
pustiti one najzahtjevnije skladbe, da to tako
nazovem, »otvorenom tržištu glazbenika«.
Međutim, uglavnom to moram izvesti sam
ili s malim i probranim društvom s kojim su­
rađujem gotovo oduvijek. Tu se otvara Pan­
dorina kutija glazbenog, točnije rečeno jazz
obrazovanja u Hrvatskoj, odnosno problem
nepostojanja sustavnog učenja jazza. Da se
mladi ljudi imaju gdje kvalitetno obrazovati,
opća razina bila bi uvjerljivija i svakako mno­
go viša, samim tim i ponuda glazbenika koji
suvereno vladaju literaturom i instrumentom.
Jedini kriterij — trnci
Kada ste, zašto i kako počeli skladati?
Ako se dobro sjećam, to je bilo otprilike u
šestoj godini. Na igrački–klaviru tragajući za
nekakvim, valjda suvislim kadencama, na­
šao sam nešto i svima to stalno (u vrtiću) svi­
rao. Bilo je tu i dijelova koje sam negdje čuo
i ubacio, pa dodao nešto svoje… i eto, pje­
sme su počele nastajati. Kad sad na to gle­
dam, čini mi se da sam, barem u obradama
tradicijske glazbe, zadržao nešto od tog na­
čina rada.
Koje su, prema vašem mišljenju,
glavne vrijednosti rada HDS–a?
Razmišljate li, kad skladate, o glazbenicima
koji će izvoditi vaša djela i o tome hoćete li
skladbu svirati na harmonici ili gitari?
To što pruža mogućnost afirmacije
mlađim generaci­
Nažalost, da. Kažem nažalost, jer bih
bio presretan da je razina izvođenja
Što vam je najvažnije u skladateljskom radu?
Očuvati prvotnu ideju, misao, ono što pret­
hodi prvoj noti — određeni ugođaj, emociju.
Formalna djela su zanimljiva za analizu, me­
đutim, imam samo jedan kriterij u procjeni
glazbe — trnce. Ako glazba djeluje na mene
i intelektualno i emotivno i, rekao bih, na još
nekim višim duhovnim razinama, djelo je pot­
puno. Ti kriteriji su uvijek preda mnom kad
nešto odnekud spuštam na papir. Kad se od
glazbe naježim, to je dobra glazba.
8
DAVOR HRVOJ
Kako vas nadahnjuje neko podneblje — Brazil, Mediteran, Jadran, Istra — ljudi, događaji,
krajolici, glazba, prirodne pojave...?
Ako Elvisa Stanića smatrate samo gitaristom, teško ćete povjerovati da je prvi instrument tog nadarenog Riječanina harmonika na kojoj je završio osnovnu i srednju glazbenu školu.
Sve zajedno — fenomen neke lokacije.
Međutim, duboko vjerujem da glazba ne­
kog podneblja odražava sve aspekte koji
se mogu uopće zamisliti — i klimu i ljude sa
specifičnim načinima života i uopće krajolik,
dakle nije samba samo ritmički obrazac, to
je i način života, skup uvjerenja, navika i život­
nih načela. Ja na taj način osluškujem svako
podneblje i tada tražim (i nalazim) zajedničke
obrasce, arhetipove u najudaljenijim glazba­
ma svijeta. To uglavnom rezultira spajanjem
gotovo nespojivih idioma u nešto treće, po­
pularnim jezikom rečeno — stvaranje »nove
vrijednosti«.
DAVOR HRVOJ
P
rije nego što je objavljeno da je dobit­
nik Nagrade Miroslav Sedak Benčić,
Elvis Stanić nastupio je u Maloj dvorani
Lisinski, na zaključnom koncertu sezo­
ne Jazz.hr 2012./2013. u organizaciji
HDS–a i KD Lisinski. Na koncertu kojim
je proslavio pedeseti rođendan, uz vlastiti je sastav i mno­
gobrojne goste, među kojima su bili Neven Frangeš, Mario
Mavrin, Andrea Vicari, Tamara Obrovac, Ibrica Jusić, Meri
Trošelj, Alba Nachinovich i nekadašnje članice zbora Puto­
kazi, izvodio neke od svojih najpoznatijih skladbi, primjerice
Silent Voices, Harvard Street, Domus de Janas, South Wind,
Naranča, Se jest on, Breakout i Habiba. Riječ je o džezistič­
kim skladbama sa snažnim utjecajem tradicijske glazbe,
posebice iz mediteranskog okružja.
Elvis Stanić i nekadašnje članice Putokaza na zaključnom koncertu sezone Jazz.hr, 7. svibnja u Maloj dvorani Lisinski
Tempore Orchestra, jedne od inačica međunarodne skupi­
ne nastale na istoimenoj glazbenoj radionici koju jedanput
godišnje organizira u Opatiji. Nakon što je uz glazbenike koji
su u tom projektu sudjelovali 2008., britansku pijanisticu An­
dreu Vicari, bugarskog bubnjara Hrista Yotsova i nizozem­
skog kontrabasista Rica De Jeera, snimio album Round Trip
Eksplozija nadahnuća
Kako nadahnjujući prizor pretačete u glazbu?
Glazbu najprije »čujem« pa je tek onda zapi­
sujem. Vrlo rijetko skladam tako da namjerno
idem u strukturalni posao organiziranja zvu­
kova. Jednostavno mi nije u naravi takav na­
čin rada. Katkad i sanjam glazbu. Silent voices, skladba s albuma Samba Mediteranea,
u kojoj svira i B. P. (Boško Petrović, op. a.),
nastala je u hipu jedne noći. Naprosto sam,
dok sam sanjao, »čuo« cijelu stvar, orkestra­
ciju, dijelove, početak i kraj. Usred noći po­
čeo sam se buditi s glazbom u ušima i do­
slovno otrčao u drugu sobu–studio i u nekoli­
ko trenutaka nabrzaka snimio skicu. Nije bilo
vremena za pisanje, jer bi se san rasplinuo
kako bi navirala budna racionalna svijest, i
sve bih jednostavno zaboravio. Tako je ta
skladba ostala.
Koji su vaši najveći autorski uspjesi?
Najdraži su mi world music projekt Nova Zemlja koji sam radio za Putokaze i drugi CD
moje grupe, Samba Mediterranea. Ta glazba
je zaista nastala u eksploziji nadahnuća. To
je najplodnije i najkreativnije razdoblje mojeg
stvaralaštva i nešto što mi uvijek daje motiv
za daljnji rad.
Na slavljeničkom ste koncertu oduševili upravo u izvedbama sa zborom Putokazi. Kako danas gledate na svoj autorski rad namijenjen
toj suradnji?
U tom trenutku poklopilo se mnogo toga.
Izuzetno talentirane i nadahnjujuće pjevači­
ce Putokaza, cijeli tada vrlo popularni pokret
world glazbe s mnogo zanimljivih projekata, i
negdje, u nekim sferama već dovršena glaz­
ba koju je trebalo samo prizemljiti, zapisati i
odsvirati.
i održao više od trideset koncerata na turnejama u Bugar­
skoj, Nizozemskoj, Velikoj Britaniji, Italiji i Bosni i Hercegovini,
ovom je prigodom u poznatom londonskom studiju Clown’s
Pocket snimio glazbu za novi CD. Sastav je održao tri kon­
certa u Londonu te po jedan u Oxfordu i Brightonu. (Da­
vor Hrvoj)
Ikone drugog vremena
Suradnjom s Putkazima istaknuli ste se i kao
producent. Uloga producenta u današnje vrijeme gotovo da je izgubila pravi smisao pa se
kao producenti često predstavljaju osobe koje
gotovo da nemaju nikakve veze s tim poslom.
Što je uloga glazbenog producenta?
I tu smo u onoj priči o nedostatku obrazova­
nih i talentiranih ljudi koji bi trebali postavljati
reference u tom dijelu glazbenog stvaranja.
Produkcija glazbe još uvijek nije dovoljno ja­
san pojam, ni među strukom, a kamoli u jav­
nosti. Glazbena produkcija uglavnom se svo­
di na tehnički dio obrade zvučne slike snim­
ke, kako određena snimljena glazba »zvuči«,
koliko je, običnim rječnikom rečeno, »oštra«,
»jaka«, odnosno što je bliže istini, koliko je
»prodorna« u standardnom radijskom emi­
tiranju. Poplava svedostupnih softwarea za
glazbenu produkciju, uz nestručnu uporabu,
dovodi do onoga što se čuje u današnjem
medijskom prostoru, a to je prije svega pot­
puna odsutnost svake glazbene dinamike.
Komprimiranje, takozvano »stiskanje« snim­
ki potpuno je uništilo cijelu paletu glazbenog
izražavanja, a to je pak nametnula industri­
ja radijskog emitiranja glazbe, odnosno svih
drugih medija koji polako preuzimaju tržište.
Primjerice, golem dio glazbenog tržišta slu­
ša glazbu preko mobitela — ne slušalicama,
već doslovno s minijaturnih zvučnika mobite­
la. Pitam ja vas: koja se to glazba može doži­
vjeti, uopće čuti na taj način i kako ćemo pro­
ducirati takvu glazbu? Zasigurno ne tako da
radimo produkciju, mix i mastering za imagi­
narnog slušatelja u udobnoj fotelji s ezoterič­
nom hi–fi opremom, onog koji presluša cijeli
album, od prve do zadnje skladbe. To više
gotovo da i ne postoji, to su nažalost ikone
nekog drugog vremena. U tom kontekstu
vrlo je nezahvalno postaviti diskurs suvreme­
nog glazbenog producenta. Mislim da se tu
BROJ 181, SRPANJ 2013.
Stanićev
rođendanski
koncert i europska
turneja
Evis Stanić — dobitnik HDS–ove Nagrade Miroslav Sedak Benčić za autorsko stvaralaštvo na području jazza
K
omprimiranje, takozvano
»stiskanje« snimki, potpuno
je uništilo cijelu paletu glazbenog
izražavanja, a to je pak nametnula
industrija radijskog emitiranja
glazbe.
sve manje i manje radi o samoj glazbi, a sve
više o tehnikama oglašavanja.
Što čini dobrog producenta?
U ovom kontekstu čini mi se da je dobar
producent onaj tko radi na dobrobit glazbe,
onaj tko će posegnuti, ako mu se čini da je
potrebno, za potpuno nekonvencionalnim
zvučnim rješenjima, ako tako glazba »iznu­
tra« traži, osoba koja će glazbu pretpostaviti
svemu ostalome, tehnički i zanatski, s jedne
strane suvereno i precizno, a s druge stra­
ne kreativno i nadahnuto. Zapravo kao i svaki
drugi kreativni umjetnički posao. E sad, koli­
ko nas u tome ima… to je drugo pitanje.
Kako vi obavljate taj posao i možete li kao producent istaknuti svoju osobnost?
Trudim se unutar svojih mogućnosti. Po­
kušavam, tražim, iskušavam. Nekad s više
uspjeha, nekad s manje, no uistinu nikad ni­
sam potpuno zadovoljan. Mislim da je cijela
priča o glazbenoj produkciji možda malo pre­
cijenjena; mislim da se samo treba u određe­
nom trenutku stvaralačkog procesa zausta­
viti i reći: ovo je dovoljno dobro. Ne savršeno,
nego dovoljno dobro.
9
Nagrada lišena
historiciteta
Ne tražeći ništa, našao sam se u rubrici u kojoj mi
nije mjesto
N
Piše: Jana Haluza
BROJ 181, SRPANJ 2013.
akon što je dobio
vijest da je oda­
bran za nositelja
Nagrade Vladimir
Nazor za životno
djelo na području
glazbe, naš istaknuti skladatelj s pariš­
kom adresom Ivo Malec u opsežnom
je pismu Ministarstvu kulture RH izložio
Kao samouki gitarist, Marijan Makar učio je o glazbi na različite načine, no ipak najviše u praksi.
NAGRADE HDS –a
Marijan Makar, dobitnik HDS–ove Nagrade Franjo Ksaver Kuhač
Ivo Malec svoje je zaprepaštenje izrazio u dopisu Hini
Neiscrpnost nadahnuća u tradiciji
Uz 80. rođendan i 60. obljetnicu suradnje s ansamblom LADO
N
Piše: dr. sc. Irena Miholić
a redovitoj godišnjoj Skupštini Hrvat­
skog društva skladatelja, 26. svibnja
ove godine, dodijeljene su i godišnje
nagrade Društva. Moćnoj gomilici do­
bitnika Nagrade Franjo Ksaver Kuhač
za autorsko stvaralaštvo na temeljima
tradicijske glazbe, koje su do sada primili Ljubo Stipišić Del­
mata, Dinko Fio, Božo Potočnik i Mihael Ferić, pridružio se i
Marijan Makar, skladatelj, gitarist, kontrabasist i pedagog (u
povodu njegova 80. rođendana i 60. obljetnice suradnje s
ansamblom LADO).
Samouki gitarist
Marijan Makar rođen je u Zagrebu u obitelji graditelja gitara
prije osamdeset godina, a životni mu je put obilježen ljubav­
lju prema dobroj glazbi. Poput čvrste djevojačke pletenice, u
njegovu se životu isprepliće sviranje gitare, kontrabasa i tra­
dicijskih glazbala, aktivnosti ukrašene brojnim skladateljskim i
aranžerskim uspješnicama za najrazličitije sastave.
10
Njegov opus čine skladbe za zborove a cappella, aranžmani
duhovne glazbe, orkestralna glazba, glazba za folklorne ko­
reografije, skladbe zabavne glazbe, razni aranžmani i obrade
narodnih pjesama za najrazličitije soliste i sastave, pri čemu
dugačak popis djela, kako sam navodi, čine danas samo na­
slovi za koje posjeduje partiture, a ono što je izgubljeno pre­
pušta zaboravu.
Kao samouki gitarist učio je o glazbi na različite načine, no
ipak najviše u praksi, jer se već nakon Drugog svjetskog rata
pridružio mandolinističko–gitarističkim orkestrima KUD–a
Otokar Keršovani, Ognjen Prica (bivši Grafičar) i Vinko Jeđut
(Željezničar). Gitari, svojoj prvoj glazbenoj ljubavi, posvetio se
intenzivno u nekoliko razdoblja života, izvodeći većinom kla­
sične skladbe solistički ili uz pratnju renomiranih ansambala,
snima albume i koncertira sve do kraja 1980–ih, kad mu soli­
stičku karijeru prekida prometna nesreća. Uz gitaru, intenziv­
no je svirao, čak i studirao, kontrabas u klasi prof. Prosenika
na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, te je kao kontrabasist 1961.
godine postao član Zabavnog orkestra Radio Zagreba u či­
jem je sastavu djelovao kao instrumentalist, aranžer i sklada­
telj do umirovljenja.
Ovisan o tradicijskim glazbalima
Istodobno sa sviranjem klasične gitare, odnosno kontrabasa,
glazbeni put Marijana Makara obilježava i ljubav prema tradi­
cijskoj glazbi, prije svega glazbalima, koju su mu usadili profe­
sori na Pedagoškoj akademiji: Zlatko Grgošević i Slavko Jan­
ković. No pravu »ovisnost« stekao je kao član Jože Vlahovića
gdje je upoznao Ivana Ivančana koji ga je nagovorio da uči
svirati sva tradicijska glazbala (tambure, ljericu, sopile, gajde,
gusle...), a uveo ga je i u svijet terenskih istraživanja, slušanja
i bilježenja tradicijske glazbe. Kao vrstan instrumentalist, od
1953. do 1959. djeluje u Zboru narodnih plesova i pjesama
Hrvatske (današnji LADO) kao svirač tradicijskih glazbala i kla­
virski korepetitor, a suradnja s njima traje do današnjih dana
u najrazličitijim vidovima skladanja i aranžiranja za Ansambl.
Sve te glazbene aktivnosti odvukle su ga od stjecanja diplo­
ma, ali aktivno muziciranje, koncertiranje i djelovanje u naj­
različitijim glazbenim žanrovima Marijanu Makaru osiguralo
je zavidno glazbeno znanje, poznavanje literature i različitih
skladateljskih poteza. Od svakog s kim je surađivao — Zlat­
ka Grgoševića, Zlatka Černjula, Borisa Papandopula, Emila
Cossetta, Ivana Ivančana, Jana Puleva, Drage Britvića — pri­
kupio je znanje, umijeće i inspiraciju koji su mu otvorili put pre­
ma aranžiranju i skladanju. Suradnja s LADOM te ostalim kul­
turno–umjetničkim društvima poput Vinka Jeđuta, Prigorca
iz Markuševca te današnjeg Zagrebačkog folklornog ansam­
bla dr. Ivana Ivančana, u kojemu djeluje kao glazbeni vodi­
telj, skladatelj, obrađivač i dirigent, potvrđuje Makarovu ne­
iscrpnost primjene tradicijske glazbe, ne samo naše nego i
krajeva kojima je putovao ili u njima živio, kao niti vodilje za
daljnja stvaranja.
argumente svojega odbijanja. No iz Mini­
starstva je u medije odaslana vijest s dra­
stično reduciranim obrazloženjem kako
Malec jednostavno »iz osobnih razloga«
odbija nagradu. Čuvši tu, prema njegovu
mišljenju, uvredljivu formulaciju, Malec je
zaprepaštenje izrazio u novom dopisu,
ovaj put Hini, što su prenijeli mnogi mediji
u zemlji, u kojem navodi da Ministarstvo
prešućuje razloge zbog kojih nagradu
ne može i ne želi primiti. Vijest o dodjeli
nagrade za njega je bila neočekivana jer
mu je dodijeljena u životnoj dobi u kojoj bi
već odavno i sasvim ‘legitimno’ mogao
biti na drugom svijetu. Misli da je predu­
go u domovini bio prešućivan da bi ta
nagrada imala ikakav vjerodostojan smi­
sao. Donosimo Malecov dopis u cijelosti:
U utorak, 4. lipnja pročitao sam u nekoliko hrvatskih medija da sam dodijeljenu mi Nagradu Vladimir Nazor za životno djelo na području glazbe odbio »iz
osobnih razloga«. Stoga želim ovim putem izraziti svoje zaprepaštenje nad ovako uvredljivom formulacijom koja totalno
prešućuje Izjavu koju sam poslao Ministarstvu kulture 25. svibnja i u kojoj sam
jasno i unaprijed rekao razloge zbog kojih tu Nagradu ne mogu i ne želim primiti. Sada kad je u obrazloženju istog Ministarstva jedna izmišljena formula reducirala moju ozbiljno promišljenu i argumentiranu odluku na »osobne razloge«
— što je ne samo neprecizno nego i prezrivo — ovim putem želim izbjeći zamku
koja nastoji na mene prebaciti posljedice onoga što ja sâm u svojoj Izjavi jasno
osuđujem. Usput moram reći da u svojem mail–kontaktu nisam zahvalio na dodjeli Nagrade Ministarstvu koje je »Odlučilac«, nego žiriju, koji sa svim tim niskim
postupcima nema nikakve veze i koji je,
kao i ja, žrtva izvjesne neodgojene čeljadi u Ministarstvu kulture. Jedini način da
javno pokažem razliku između njihovih
lukavo podmetnutih »osobnih razloga« i
mojih osobnih i jasno formuliranih principa — jer ja, usprkos odbijanju Nagrade,
imam za nju malo drugačije poštovanje
nego autori sličnih »fiškalskih« formulacija — jedini dakle način da se to pokaže
jest objavljivanje moje Izjave od 25. svibnja, navodi skladatelj Ivo Malec, prilažući
integralni tekst Izjave:
Ministričina vijest o dodjeli Nagrade »Vladimir Nazor« čiji bih bio ovogodišnji laureat s područja glazbe, bila je za mene
zaista neočekivana jer mi je dodijeljena
ne samo u životnoj dobi u kojoj bih već
odavno i sasvim »legitimno« mogao biti
na drugom svijetu, već iznad svega zato
što je ona lišena svakog historiciteta koji
bi joj dao neki vjerodostojni smisao. Moram li podsjetiti da danas, u svojoj osamdeset i osmoj godini, ne mogu naći ni
najmanji trag nekog priznanja, nagrade
ili počasti, ni uspomenu na bilo koju riječ pažnje ili eventualnog stiska ruke koji
bi mi bili dokazom da je u mojoj domovini Vlast, vidljiva ili nevidljiva, opazila da
postojim? Čak sam postupno nestao i
iz listova koji, već po refleksu, spominju
hrvatske skladatelje, što me je u više navrata natjeralo da javno izjavim »da mi se
oduzima domovina«. Pa, kad u trenutku
u kojem je moje »životno djelo« već odavno završeno i kad se s nivoa totalno prešućenog postojanja (što ne mogu tumačiti kao slučajno), najednom nađem putem prestižne državne Nagrade na samom vrhu, moje je iznenađenje i čuđenje
više nego razumljivo ako ne i malo šokirano: ne tražeći ništa, našao sam se u rubrici gdje mi nije mjesto. Kako sam duboko uvjeren da nikakva, pa ni najprestižnija nagrada ne može odlučivati o statusu
jednog umjetnika — to je po meni upravo
obrnuto! — tako mi je i posve strana misao da bi mi taj status vratila ona ista ruka
koja mi ga je oduzela. Učiniti to uz pomoć jedne nagrade sigurno nije najsretnija metoda. Razmišljajući vrlo ozbiljno o
svemu — jer je u glazbi sve vrlo ozbiljno — i uzevši u obzir sve rečeno, zaključio sam da Nagradu »Vladimir Nazor« ne
mogu i ne želim primiti, zaključuje Malec.
Nakon ukidanja Vjesnika, Nagradu Josip Štolcer Slavenski
preuzeo grad Čakovec
Dobitnici Srđan Dedić (za 2011.) i
Mladen Tarbuk (za 2012.)
Nagrada Slavenski sastoji se od javnog priznanja i medaljona s
grbom grada Čakovca
K
Piše: Jana Haluza
oncertom hrvatske glaz­
be 16. svibnja u Centru
za kulturu grada Čakovca
zatvoren je jubilarni 40.
Majski muzički memorijal
Josip Štolcer Slavenski, uz
dodjelu nagrade za najbolje skladateljsko os­
tvarenje za protekle dvije godine, koje je nekoć
dodjeljivao danas ukinuti list Vjesnik. Trodnevni je
Memorijal i ovaj put upozorio na stvaralaštvo ča­
kovečkog skladatelja Slavenskog čija smo djela
čuli u antologijskim izvedbama pijanista Srđana
Čaldarovića i tenora Tomislava Mužeka, kojega
je za klavirom pratila Irina Milivojević.
Moralna naknada za propust
Nekad Vjesnikova nagrada za najbolju skladbu u
protekloj godini, ovaj se put, nakon ukinuća tog
hrvatskog dnevnika, osamostalila i nadoknađuje
jednu propuštenu godinu: nagradu Slavenski za
2011. koja uključuje Grb Grada Čakovca, za svoj
je Simfonijski stavak primio Srđan Dedić. Sklada­
telj pritom nije krio zadovoljstvo: Puno mi znači
ovo priznanje koje ima četrdesetogodišnju povijest, naročito u trenutku kad je ukidanjem Vjesni­
ka nagrada došla u pitanje. To više što je retrogradno nagrađena moja skladba koju je naručila
i praizvela 2011. Zagrebačka filharmonija, a koju
bio »vani« nego u Hrvatskoj. Ovo je nakon dvadeset godina prvi put da sam za svoj rad nagrađen
u svojoj zemlji, zbog čega sam neobično sretan.
Tarbukov treći Slavenski
Dok je Dediću to prvi Slavenski, za najbolju je
skladbu u 2012., prema ocjeni stručnog žirija ko­
jim je predsjedala Iva Lovrec Štefanović, nagra­
đen Mladen Tarbuk (za svoj koncert za harmo­
niku i komorni orkestar Estancias), već treći put
O
voj je zemlji koja je poharana
mnogim zlima važno da ipak
opstane jedan tvrdoglavi element
kulture
BROJ 181, SRPANJ 2013.
NAGRADE
Ivo Malec odbio Nagradu Vladimir Nazor za životno djelo
NAGRADE
NAGR ADE SLAVENSKI
NAGRADA NAZOR
laureat te nagrade u posljednjih deset godina. To
je prije svega dokaz da još uvijek pišem glazbu,
a onda i da netko misli da to dobro radim. Ali od
mojih prethodnih nagrada Slavenski, u Hrvatskoj
se dogodila svojevrsna kulturna katastrofa. Ukinut je Vjesnik pa onda zamalo i sama nagrada,
nestala je glazbena kritika iz novina i naše je djelovanje općenito izgubilo pravo javnosti, zbog čega
mi je ova treća nagrada Slavenski važnija od onih
prethodnih. Mislim da je ovoj zemlji koja je poharana mnogim zlima važno da jedan tvrdogla-
Mladen Tarbuk i Srđan Dedić uz tadašnjeg gradonačelnika Grada Čakovca Branka Šalamona
je poslije izabrao i međunarodni ocjenjivački sud
ISCM–a za Svjetske dane nove glazbe u Belgiji
gdje ju je godinu poslije izvela Briselska filharmonija. Djela hrvatskih skladatelja ne izvode često
orkestri ni u Hrvatskoj, a pogotovo ne u inozemstvu, tako da sam bio razočaran primijetivši da tu
informaciju nije zabilježio nijedan hrvatski medij.
Ovo mi je svojevrsna kompenzacija za to, to više
što sam tijekom svoje karijere više priznanja do-
vi element kulture ipak opstane. Već je sam Slavenski u Hrvatskoj bio problematična osobnost,
pa je problematična i nagrada koja nosi njegovo
ime, a onda i uopće hrvatsko skladanje, ustvrdio
je Tarbuk. Nagrađene je uime struke i Ministar­
stva kulture RH pred punom dvoranom pozdra­
vio doministar Berislav Šipuš koji je istaknuo važ­
nost te jedinstvene hrvatske nagrade za sklada­
telje izvan matičnog udruženja, u čiju budućnost
vrijedi uložiti.
11
Vinska simfonija Enjingi Davora Bobića
Ansambl Glazbene staze spremno dočekao najnoviji nastavak serijala Zvjezdane staze uz praizvedbu djela mlade
hrvatske skladateljice Biance Ban
J
D
va dana nakon premi­
jere najnovijeg filmskog
nastavka popularnog
serijala
Zvjezdane
staze: U tami, točnije
11. svibnja, ansambl
Glazbene staze još je jedanput krenuo u
misiju predstavljanja publici »klasične glaz­
be na neklasičan način«. I doista, koncert
intrigantnog naslova Music Trek Meets Star
Trek učinio je da Mala dvorana Lisinski bude
premala za brojne ljubitelje filmske glazbe,
za trekiese, za znatiželjnike i prijatelje. Pro­
gram je, naravno, obilovao glazbenim bro­
jevima iz Zvjezdanih staza, a kako je riječ o
televizijskom i filmskom serijalu, te o mnoštvu
skladatelja koji su dali doprinos doživljajima
kapetana Kirka i njegove posade, tako su
se mladi glazbenici doista nasvirali, ali i na­
uživali »zvjezdane« glazbe. Alexander Cou­
rage, Jerry Goldsmith, Leonard Rosenman,
pa i Jay Cathaway, James Horner i Dennis
McCarthy, kao i njihov način glazbenog vi­
đenja popularnog serijala, bili su okosnicom
tematski obilježenog koncerta koji su s gu­
štom i u posebnom scenografskom (Martin
Hrastić) i kostimografskom okruženju, prire­
dili flautistica Eda Rimanić, klarinetist Mihael
Paar, violinistica Đana Kahriman, violončeli­
stica Nikolina Tičinović, pijanistica Iva Ljubičić
i udaraljkašica Anita Primorac.
Popularizacija klasike
Bio je to koncert »sljedeće generacije« koja
je klasičnu glazbu odlučila gledati s druge,
sebi bliske strane. I na toj su se strani osjeća­
li tako ugodno i sigurno da su publici s istom
izvedbenom sigurnošću »podvalili« i klasična
ostvarenja poput odlomaka iz oratorija Stvaranje svijeta Josepha Haydna, dva stavka iz
djela Five Impressions of a Holiday Eugenea
Goosensa, Clarinate Dicka Haymana, jed­
nog stavka iz Sonate Latino Mikea Mowera,
jednog stavka iz Trois aquarelles Philippea
Gauberta te dva stavka (Andante cantabile,
Allegro) iz Sonate za dvije violine u C–duru,
op. 56 Sergeja Prokofjeva. Budući da svi na­
vedeni autori na neki način (najčešće preko
jazza) naginju povezivanju klasičnog i popu­
larnijeg glazbenog idioma (izuzetak je jedi­
no bilo djelo Josepha Haydna), tako su se ta
djela bez ostatka uklopila u koncept koncer­
ta koji je povezivao filmsku i klasičnu glazbu.
Profesionalizam u kombinaciji s mladenač­
kim žarom resio je izvedbe svih skladbi, a u
pamćenju je, između ostalih, najviše osta­
la Sonata za dvije violine S. Prokofjeva, koju
su odsvirale Đana Kahriman i gošća Glaz­
benih staza, Eva
Mach. Također
je izvrstan bio
»vrckavi«
so­
listički nastup
Mihaela Paara
(Clarinata Dicka
Haymana, koju
je svirao uz gla­
sovirsku pratnju
Ive Ljubičić) te
solistički nastu­
pi vrlo ozbiljne
ali i vrlo predane
flautistice Ede
Rimanić (Go­
osens, Mower,
Gaubert).
Otvorenje 40. Majskog muzičkog
memorijala Josip Štolcer
Slavenski, 14. svibnja u Čakovcu
Praizvedba Walter
Sculpture Igora
Lešnika
Klasično djelo za tamburašku filharmoniju prema enološkim nadahnućima
Piše: Ana Vidić
edan od naših najizvo­
đenijih i najsvestranijih
skladatelja, profesor na
Umjetničkoj akademiji
u Osijeku i od 2006.
ravnatelj Varaždinskih
baroknih večeri, Davor Bobić (1968.)
svojem je gradu Varaždinu podario ne­
svakidašnji spoj dvaju umijeća — vin­
skog i glazbenog — napisavši Vinsku
simfoniju Enjingi za tamburašku filharmoniju.
ni narodni instrument koji se razvio do
te mjere da raznovrsnošću može obli­
kovati orkestar po uzoru na gudački,
tamburašku filharmoniju! Tamburaške
dionice na praizvedbi pripale su našem
jedinom profesionalnom tamburškom
ansamblu — Tamburaškom orkestru
HRT–a — kojemu su se pridružili glaz­
benici na po dvjema trubama i rogovi­
ma, trombonu, tubi, flauti, oboi, klarine­
tu, fagotu, timpanima, velikom bubnju i
već spomenutim više ili manje standar­
dnim udaraljkama. Raskošni sastav,
kakav i priliči jednoj simfoniji, predvo­
S
voje novo djelo
Bobić je napisao
kao posvetu jednom
od naših vodećih
vinara za kojega ga
veže dugogodišnje
prijateljstvo.
Koncert Simfonijskog orkestra
HRT–a i dirigenta Alana Bjelinskog
u čakovečkom Centru za kulturu
O
Bianca Ban piše glazbu za filmove, reklame, trailere i videoigrice
Horizont događaja
Tijekom programa, gotovo kao središnja toč­
ka, praizvedeno je djelo Event Horizon mla­
de hrvatske skladateljice Biance Ban, koja se
glazbenim razmišljanjem, a i sklonošću pisa­
nju upravo glazbe za filmove, reklame, trailere, videoigre itd., pokazala savršenim odabi­
rom za takvu vrstu koncerta. Event Horizon
pisan je za Glazbene staze, tako da su izvo­
đačke mogućnosti tog malog, ali vrsnog ko­
mornog ansambla maksimalno iskorištene u
stvaranju boja, tematskom oblikovanju kao i
u ritmičnom poigravanju glazbenim materija­
lom. Na pola puta da bude filmska, ali ipak
»samo« programna (s temom crne rupe koja
»zarobljava« bilo koje tijelo koje prođe kritičnu
točku kretanja — horizont događaja, event
horizon), skladba je uputila na vrhunske izvo­
đačke mogućnosti ansambla, ali i na odlič­
nost skladateljice koja iz godine u godinu sve
više napreduje i sazrijeva.
Koncertni ciklus Četiri godišnja doba; 5. lipnja u Hrvatskom glazbenom zavodu
Ljetni koncert Gudačkog kvarteta Rucner
U
ner, koji ove godine slavi petnaest godina
postojanja, održao je ljetni koncert iz ciklu­
sa Četiri godišnja doba. Okosnica Kvarteta,
bračni par Snježana i Dragan Rucner, isto­
dobno obilježavaju tri i pol desetljeća umjet­
ničkog djelovanja, a dugogodišnji opstanak
oči završetka još jed­
na komornoj glazbenoj sceni, koju danas već
ne bogate koncertne
čini niz sastava, nesumnjivo duguju i svojim
sezone u dvorani Hr­
osebujnim koncertnim nastupima te progra­
vatskog glazbenog
mima na kojima podjednaku pozornost po­
zavoda, 5. lipnja 2013.
svećuju klasičnom kvartetskom repertoaru i
Gudački kvartet Ruc­
praizvedbama dje­
la suvremenih hr­
vatskih skladatelja.
Pritom se nimalo ne
ustručavaju koke­
tirati s popularnim
glazbenim
žan­
rovima, stapajući
naizgled nespojive
glazbene stilove, a
koncepciju svojih
ciklusa upotpunjuju
publici atraktivnim
gostima. Zahvalju­
jući svemu nave­
denome, koncerti
Gudačkog kvarteta
Kvartet Rucner i pijanist Danijel Detoni sa skladateljima – Krešimirom Hercegom i Laurom Mjede Čuperjani
Rucner tradicional­
Zvonko Šeb
Piše: Bojana Plećaš Kalebota
12
no su dobro posjećeni, a dinamični i karak­
terni nastupi nerijetko zasjene svaku nesavr­
šenost izvedbe.
Dopadljive praizvedbe
Na ljetnom koncertu Gudački kvartet Rucner
ugostio je mladog pijanista Danijela Detoni­
ja, koji se uvjerljivim nastupom i nepretencio­
znom suradnjom s članovima Kvarteta još je­
danput potvrdio kao vrstan komorni glazbe­
nik. Njegove su izvodilačke kvalitete u većoj
mjeri došle do izražaja u Mozartovu Prvom
klavirskom kvartetu u g–molu, KV 478, odsvi­
ranom na samom kraju koncerta, no iskazao
se i u prvoj skladbi te večeri, praizvedbi djela
znakovitoga naslova Victorious rhapsody za
klavir i gudački kvartet skladatelja, obrađiva­
ča, harmonikaša i pijanista Krešimira Herce­
ga, čiji je opus većim dijelom vezan uz kaj­
kavsku popevku, popularnu i jazz glazbu.
Herceg je autor nekoliko djela posvećenih
upravo Gudačkom kvartetu Rucner i nasta­
lih u suradnji s obrađivačem Stjepanom Mi­
haljincem, među kojima je i navedena sklad­
ba šlagerskoga, sentimentalnoga prizvuka,
ispunjena nižućim motivima u dionici klavira
koji se očekivano stapaju s pratnjom guda­
ča. Nastavljajući tradiciju praizvođenja više
djela u jednoj večeri, Gudački kvartet Ruc­
ner, u kojemu je dionicu prve violine ponovno
zasvirala precizna i pouzdana Dunja Bontek,
na početku drugoga dijela večeri praizveo je
skladbu Strinx za gudački kvartet Laure Mje­
de Čuperjani, skladateljice koja je nakon di­
plome i rada na Muzičkoj akademiji u Beo­
gradu, od 2007. godine zaposlena na Odje­
lu za glazbu Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli.
Njezin opus čine djela za solistička glazba­
la, komorne ansamble, orkestre te glazbe za
kazalište i multimedijske projekte, a za svoja
je ostvarenja višestruko nagrađivana na broj­
nim međunarodnim festivalima, tribinama i
manifestacijama. Skladba Strinx nastala je
petnaest godina nakon skladateljičina prvo­
ga gudačkoga kvarteta i kao takva označa­
va njezin povratak toj omiljenoj komornoglaz­
benoj formi. Riječ je o djelu bez većih poma­
ka, izgrađenom na načelu jednostavačnoga
oblika, u kojem se uz minimalistički razvoj sa­
žete motivske cjeline nižu u kontrastnim blo­
kovima. Izvedbi toga dopadljivog ostvarenja,
članovi Gudačkog kvarteta Rucner pristupi­
li su usredotočeno, s nesmanjenom znati­
željom propitkujući i istražujući njegov svjež
glazbeni sadržaj.
Denis Grey
Praizvedbe novih djela Krešimira Hercega i Laure Mjede Čuperjani
Davor Bobić čestita šefu–dirigentu Siniši Leopoldu na izvrsnoj praizvedbi svoje Vinske simfonije
Užitak za uho i nepce
Praizvedba u Hrvatskom narodnom
kazalištu u Varaždinu, 24. svibnja
2013., okupila je brojne ljubitelje i jedne
i druge umjetnosti, obećavajući užitak
i za uho i za nepce. Svoje novo djelo
Bobić je napisao kao posvetu jednom
od naših vodećih vinara za kojega ga
veže dugogodišnje prijateljstvo — Iva­
nu Enjingiju iz Hrnjevca pokraj Kutjeva.
Posegnuvši za neuobičajenim, ali sliko­
vitim sastavom, skladatelj je u svojoj odi
vinu i vinarskom majstorstvu spojio naš
najpopularniji narodni instrument —
tamburu — s puhaćim instrumentima
i udaraljkama (među kojima su se naš­
le i vinske boce, čaše i bačve), dobivši,
budući da su tambure ujedno naš jedi­
dio je šef–dirigent Tamburaša HRT–a,
maestro Siniša Leopold, vodeći prisut­
ne kroz četiri stavka koja već i naslovi­
ma sugeriraju bogatstvo nadahnuća na
koje je autor naišao u vinarskom svijetu
Ivana Enjingija.
Uz zveckanje čaša
Povezujući u naslovima stavaka odre­
đeno okružje sa sortama vina (prva tri
stavka), autor, u maniri svojevrsnog pri­
povjedača ili voditelja kroz svoj doživljaj
imanja Ivana Enjingija i njegova ozračja,
u djelo uvodi stavkom Vinski podrum
Zlatne doline (Rajnski rizling) kojim do­
čarava svoj prvi posjet imanju Enjin­
gi. Već sljedeći stavak — Vinski valcer (Graševina) — okreće se k jednoj
od glavnih asocijacija na vino — vese­
lju. Zabavni i duhoviti karakter stavka u
kojem odjekuje kuckanje vinskih čaša,
ustupa mjesto nešto smirenijem tre­
ćem stavku — Arhiva Slavonica (Zweigelt) koji nostalgičnim zvucima i spojem
s folklorom slavonskog podneblja por­
tretira vina izložena u Enjingijevoj arhivi,
a time i ljude čiji su životi i rad uz njih ve­
zani. Ponovno dominira veselje, vode­
ći u završnicu Simfonije, stavak nazvan
po brijegu Venje na kojemu rastu Enjin­
gijeve sorte od kojih se radi istoimeno
vino; bogat orkestrirani finale u stalnom
pokretu, s nizom posebnih efekata,
dramaturški znalački dovodi to jedin­
stveno djelo do vrhunca. Uspjeh pra­
izvedbe proslavljen je, dakako, nakon
koncerta uz vedro raspoloženje i vina
majstora Enjingija.
vogodišnji 40. Majski muzički memo­
rijal Josip Štolcer Slavenski otvoren je
14. svibnja nastupom Simfonijskog
orkestra HRT–a pod ravnanjem Ala­
na Bjelinskog u Centru za kulturu
Čakovec. Osim što je dio koncertnog
programa pripao samom Slavenskom i njegovu Nokturnu
iz 1920., bogate orkestracije i sugestivna ozračja, na ras­
poredu je bilo i jedno novo djelo — Walter Sculpture za
marimbu i gudački orkestar Igora Lešnika (1956.).
Djelo je nastalo na narudžbu Ludwiga
Alberta, virtuoza marimbe i uglednog
pedagoga, ujedno utemeljitelja i direk­
tora organizacije Marimba Projects te
jednog od najprestižnijih natjecanja u
marimbi u svijetu — Universal Marimba
Competition & Festival of Belgium. Upravo
je za potrebe finalnog kruga ovogodišnjeg
natjecanja, koje će se održati u St. Truide­
nu od 18. do 27. srpnja, Ludwig Albert kao
zadanu skladbu naručio Water Sculpture. Izvedbe
natjecatelja bit će u prilici ocjenjivati sam autor, Igor Lešnik,
kao predsjednik međunarodnog ocjenjivačkog suda natje­
canja. Praizvedba djela u Čakovcu bila je povjerena našem
nagrađivanom mladom marimbistu Filipu Merčepu koji je
nastupio uz gudače Simfonijskog orkestra HRT–a pod rav­
nanjem Alana Bjelinskog, otkrivši virtuozan tretman i teme­
ljito istraživanje širokog raspona mogućnosti solističkog
instrumenta, uz karakterističnu ritmičnost i nerijetko kon­
trastirajući odnos s gudačkim korpusom. Partitura ujedno
otkriva usmjerenje skladateljeva nadahnuća — postojanje
umjetničkog djela i prije njegova nastanka onako kako je
to opisao Michelangelo Buonarroti: Svaki komad kamena u sebi krije skulpturu, a zadaća je kipara da je otkrije,
kako sugerira tiskano izdanje. Zanimljivo je da je nedugo
nakon Čakovca skladba predstavljena i u inozemstvu —
25. svibnja — i to na samom Sveučilištu u Oxfordu, gdje
ju je u sklopu simpozija sretno podudarnog naslova Water
Culture, izvela naša najistaknutija umjetnica na marimbi,
Ivana Bilić, i to u verziji uz klavir koji je tom prigodom svirao
Graeme Bailey. (Ana Vidić)
Igor Lešnik sam će ocjenjivati izvedbe svoje nove skladbe na ovogodišnjem
marimbističkom natjecanju u St. Truidenu (Belgija)
BROJ 181, SRPANJ 2013.
Music Trek Meets Star Trek
Piše: dr. sc. Irena Paulus
BROJ 181, SRPANJ 2013.
Praizvedba 24. svibnja 2013. u HNK–u u Varaždinu
PRAIZVEDBE
PRAIZVEDBE
Koncert filmske glazbe, 11. svibnja u Maloj dvorani Lisinski
13
(Zadar, 1878. — Zagreb, 1941.)
Simfonijska skica Ocean u izvedbi Simfonijskog orkestra HRT–a i Nikše Bareze pobudilo zanimanje za lik i djelo
njezina skladatelja
S
Piše: Davor Merkaš
BROJ 181, SRPANJ 2013.
lijepi putnik na palubi Zeppelina i Zeppelin neustrašivo
putuje dalje programske
su opaske koje je skladatelj
Slavomir Grančarić 1928.
zapisao ispod naslova u jed­
nom od čistopisa partiture svoje simfonijske
skice Ocean, koja je prije nekoliko dana (6.
lipnja), osamdeset četiri godine nakon prai­
zvedbe, ponovno izvedena u Zagrebu. Što
se krije iza tih neobičnih riječi jednog od naj­
obrazovanijih hrvatskih skladatelja, učenika
glasovitih učitelja kao što su bili Robert Fuchs
u Beču, Antonín Dvořák u Pragu te Gabriel
Fauré u Parizu, a čiji je kompletan opus od
njegove smrti 1941. pa sve donedavno slovio
kao izgubljen?
dobio sam pismeni poziv od tadašnjeg rav­
natelja Austrijskog kulturnog foruma Leopol­
da Melichara da mu se javim. Uzbuđeno i s
puno nemira, pa čak i straha mlađahnog stu­
denta, odgovarao sam na njegova pitanja tko
sam, tko me šalje i što hoću od tih gospođa
i odmah mi je postalo jasno da sam na do­
brom tragu! Vrlo brzo me je umirio, rekavši mi
da su žive Grančarićeva supruga Wilhelmina
i kći Mira, te da su ga zamolile da malo »ispi­
ta tko sam«. Nedugo nakon što sam »položio
ga nalazimo u Beču. Nakon završetka Pr­
vog svjetskog rata ponovno se vraća u Kar­
lovac, a po naredbi »ministra prosvete Kralje­
vine Srba, Hrvata i Slovenaca« premješten je
1920. »po službenoj dužnosti« u Negotin, pa
1922. još dublje u tadašnju srpsku provinciju
— u Pirot. Tek 1927. Grančarić se uspio »do­
kopati« Osijeka, gdje je, nakon dvadeset dvi­
je godine ponovno dobio priliku skladati za
orkestar, znajući da će te skladbe vjerojatno
biti i izvedene. U prve četiri godine njegova
Rješenje tajne
Detektivski posao
O
Sjećam se da mi je dr. sc. Lovro Županović,
profesor povijesti hrvatske glazbe na Muzič­
koj akademiji, koji je sve nas studente zara­
zio svojim virusom ljubavi prema hrvatskoj
glazbi, u jednoj prilici govorio o sjajnom hrvatskom skladatelju koji je jedno vrijeme živio
i u Karlovcu, a djela su mu netragom iščeznula. Bio je to prvi impuls, intrigantan naputak
sobna tragika koju je Grančarić
zatočio i šifrirao u svojoj
programskoj natuknici Oceana
paradigma je cijele epohe hrvatske
glazbe.
14
i trag u potrazi za Grančarićevim izubljenim
opusom. Osim toga, u Nacionalnoj i sveuči­
lišnoj knjižnici u Zagrebu, u Bersinu Dnevniku
našao sam i ovu rečenicu: Sinoć čuo ‘Ocean’
Grančarića. Snažna ruka, moguće najsnažnija u nas! [...]. Sve je to u meni probudilo neki
šerlokholmsko–policijski »gen« zbog kojega
sam se zavjetovao samome sebi da ću naći
Grančarićeve skladbe! Najprije sam kao ne­
kadašnji učenik u karlovačkoj Glazbenoj školi
pronašao nekoliko njegovih majstorski napi­
sanih zborova, a onda — prema tajnom Žu­
panovićevu receptu kojim sam poslije poči­
njao sve svoje uzbudljive potrage za izgublje­
nim djelima hrvatskih skladatelja, otišao na
groblje pronaći najprije Grančarićev grob, a
onda i osobe koje plaćaju njegovo održava­
nje. Od tri pisma koja sam uputio osobama
u Beču, a čije sam adrese dobio od ljubazne
gospođe iz ureda Gradskih groblja na Miro­
goju, dva su se vratila sa žigom »primatelj ne­
poznat« i od tada dugo vremena nije bilo ni­
kakvih informacija. Nakon nekoliko mjeseci
građen! Možda je ipak, kao što je Grančarić
i sam zabilježio na naslovnici, skladba zami­
šljena kao skica, croquis, a Grančarić i nije
pisao orkestralne forme u kojima bi se motiv­
ski rad razvijao prema u to vrijeme dobro po­
znatim skladateljsko–tehničkim procedeima
razvojnog variranja. Sve Grančarićeve orke­
stralne skladbe izrađene su »tehnikom mon­
taže«, naglih rezova poput onih u filmovima.
U njima je vrlo često prisutan i svojevrstan,
vrlo neobičan, minimalistički način ustrajnog
i učestalog ponavljanja motivskih ćelija, skla­
dateljsko načelo koje zanimljivošću oprav­
dano privlači pažnju i traži pomniji analitički
pristup.
Slavomir Grančarić i njegov karlovački razred
ispit« kod Melichara, a uz njegovo posredo­
vanje i preporuku, otišao sam u Beč gdje su
me ljubazno primile gospođe Grančarić.
Golgota u paklu
Ispričale su mi nevjerojatnu priču o golgoti
koju su prošle u paklu Drugog svjetskog rata
i svojem boravku u sabirnom centru negdje
na njemačko–poljskoj granici, budući da su,
prema Hitlerovoj politici etničkog čišćenja
i ideologije Blut und Boden, trebale biti na­
seljene negdje na granici Poljske i Njemač­
ke. No uz puno sreće, uspjele su stići do
Beča, rodnoga Wilhelminina grada, i ondje
ostati. Nevjerojatno je i zadivljujuće da su ci­
jeli taj put uz najnužnije potrepštine i odjeću,
nosile golemi kovčeg u kojem su bila goto­
vo sva glazbena djela njihova supruga i oca!
Tako je, zahvaljujući njihovu razumijevanju, a
prije svega ljubavi prema njemu i golemom
trudu da se njegovom glazbom očuva spo­
men na njega, danas moguće i odgonetnu­
ti zagonetku kriptičnog podnaslova Oceana.
Odgonetavanje šifre »slijepog putnika na pa­
lubi Zeppelina« duboko je povezano s Gran­
čarićevom tragičnom sudbinom: nakon što
se 1905. vratio u domovinu s diplomama naj­
viših bečkih, praških i pariških glazbenih ve­
leučilišta, a zbog iznimno lošeg stanja glaz­
benog školstva, bio je prisiljen potražiti rješe­
nje svojih egzistencijalnih problema kao zbo­
rovođa u Livnu u Bosni! Nakon toga je 1906.
profesor na gimnaziji u Senju, 1908. već je
u Travniku, 1909. u Karlovcu, a 1913. opet
boravka u Osijeku nastaje njegov kompletan
orkestralni opus: Žalobna koračnica Stjepanu Radiću, Pad carstva, uvertira Halugica, do
sada neizvedena monumentalna simfonijska
pjesma Sodoma, »parafraza u tri djela« Kraljević Marko, kao i opera Salko — djela od ko­
jih mnoga još čekaju svoju prvu suvremenu
izvedbu, a za koja je Grančarić dobio laskave
ocjene tadašnje stručne kritike.
Filigranski prikaz oluje
Simfonijska skica Ocean u izvedbi Simfonij­
skog orkestra HRT–a pod ravnanjem mae­
stra Nikše Bareze, 6. lipnja ove godine, na
uzbudljiv je način potvrdila znalačke riječi
Pavla Markovca iz 1928.: Ali Ocean je djelo znatnih kvaliteta. Ono je prije svega dokument jake orkestralne fantazije i majstorskog
vladanja orkestrom. Program skladbe, koji je
na hrvatskom i kultiviranom francuskom iznio
sam Grančarić na naslovnici pariture, lakon­
ski je sročen, a zapravo je proizvoljno inter­
pretiran fragment iz grčke mitologije: u njemu
se u kratkim formalnim epizodama pojavlju­
ju i tematski ocrtavaju Nereide, Tetida i Po­
sejdon. U glavnoj ulozi je ipak ocean: impre­
sivan je filigranski prikaz oluje, kao i zvižduk
vjetra i mora u svim njegovim fazama, od la­
ganog ljuljanja valova pa sve do huka olujom
zapjenjenih i pobješnjelih vodenih masa. No
upravo kao što je i Blagoje Bersa primijetio u
nastavku spomenutog citata u svojem Dnev­
niku: Šteta ali, što forma ovog Oceana nije
dobra, prekratko, nerazvijeno, materijal neiz-
No Grančarićev orkestralni opus svakako
zaslužuje nove izvedbe, prije svega njegova
simfonijska pjesma Sodoma, glazbeni prikaz
poročkog biblijskog grada sa zanimljivim ton­
skim slikanjima požara, potresa, pokušaj do­
čaravanja fizičke kataklizme, ali i propasti de­
kadentnog i moralno »degeneriranog« mje­
sta. Ocean će pak u povijest hrvatske glaz­
be — kao što je to odlično zapazio strogi kri­
tičar Markovac — prije svega ući kao djelo
koje bi, da je nastalo čim se Grančarić vratio
iz Pariza, [...] prije 20 godina značilo možda
za nas epohu [...]. U svakom slučaju, Ocean
je zasigurno i hommage Jadranskom moru
koje je Grančarić kao rođeni Zadranin zasi­
gurno duboko doživio i ljubio. Rješenje taj­
ne slijepog putnika na palubi Zeppelina u
Grančarićevu Oceanu, nakon sažetog prika­
za njegova životnog puta nameće se samo
po sebi: rabeći metodologiju i terminologiju
Constantina Florosa, ovdje možemo govori­
ti o skrivenom programu, šifriranoj autobio­
grafskoj izvanglazbenoj poruci. Zeppelin koji
je krhkom i nesigurnom konstrukcijom (sjeti­
mo se samo njihovih mnogobrojnih rušenja i
eksplozija kroz povijest!) s malim propelerom
gotovo prepušten na milost i nemilost vjetro­
vima i zračnim strujama, a njegov putnik, bez
karte, šćućuren negdje na njegovoj palubi,
strepi za svoj život na oceanu sudbine, gor­
ka je travestija, autobiografska metafora nje­
gova tragičnog životnog puta. Osobna tragi­
ka koju je Grančarić zatočio i šifrirao u svojoj
programskoj natuknici Oceana paradigma je
cijele epohe hrvatske glazbe. Kad pogleda­
mo cijeli špalir hrvatskih skladatelja i njihovih
sudbina, prije svega tragično kratkih životnih
putova Vatroslava Lisinskog, Antuna Vanca­
ša, Milutina Polića, Dore Pejačević, Franje
Krežme, a i mnogih drugih hrvatskih glazbe­
nika koji se zbog nerazvijenosti sredine nikad
nisu uspjeli do kraja iskazati, potpuno realizi­
rati svoj talent, poželimo i potrudimo se da se
danas, kad ulazimo u Europsku uniju, ta po­
vijest »tragičnih usuda hrvatskih skladatelja«
više nikad ne ponovi.
Svečani koncert hrvatske glazbe u povodu Dana državnosti,
25. lipnja 2013. u zagrebačkom HNK–u
Počinje li hrvatska glazba s
Ciklus Sfumato završio
sezonu hrvatskom glazbom Lisinskim?
Od »oca« zagrebačkog profesionalnog glazbenog
života (Ivana pl. Zajca) do avangardističke faze
prerano preminulog Marka Ruždjaka
N
Piše: Jagoda Martinčević
jegovanje
zbor­
skoga muziciranja
u Hrvatskoj ima
vrlo dugu tradiciju.
Od one vrijednih
amatera do pro­
fesionalaca, među kojima zbor HRT–a
zauzima istaknuto mjesto. Nastavljajući
djelovanje nekad uglednih Zagrebačkih
madrigalista, Zbor utemeljen četrdesetih
godina 20. stoljeća izgradio je svoj stil
pod vodstvom mnogih vrsnih dirigenata,
Tonči Bilić i Zbor HRT-a u Muzeju Mimara
među kojima je bilo nezaobilazno znanje,
iskustvo i poseban dar za zborno pje­
vanje Mladena Pozajića, Slavka Zlatića i
Igora Kuljerića, čije je nasljedstvo primio
i danas ga svojom osobnošću čuva i
oblikuje Tonči Bilić. Osim sudjelovanja u
izvedbi velikih vokalno–instrumentalnih
djela, Zbor HRT–a posebno se profilirao
ciklusom Sfumato u izvođenjima skladbi
a cappella ili uz instrumentalnu pratnju.
Upravo na tom putu dirigent Bilić ustra­
jao je posebnim marom, znajući kako
ljekovito na glasove i muzikalitet zborskih
pjevača utječe upravo taj način pjevanja.
Pritom se i repertoar Zbora širio, a publika
je dobila mogućnost upoznavanja brojne
svjetske i hrvatske literature klasičnih i su­
vremenih autora.
Pun pogodak
U petnaestoj godini ciklusa Zbor se u
ovoj sezoni od brojne publike u Muze­
ju Mimara oprostio biranim rasporedom
hrvatskih autora s poznatim, ali i manje
prisutnim skladbama u recentnim reper­
toarima. »Otac« zagrebačkoga profesi­
onalnog glazbenog života, Ivan pl. Zajc,
poznatiji je po operi negoli po zborovi­
ma, a posebno su nepoznati širokoj pu­
blici njegovi mladenački madrigali nastali
još u studentskim danima na stihove Fe­
licea Romanija, Francesca Petrarce i tali­
janskog prepjeva zapisa Jeremije (iako je
za posljednja tri madrigala dvojbeno au­
torstvo stihova). Osam Zajčevih madriga­
la skladbe su nedvojbene melodičke lje­
pote, ali i skladateljske vještine u vođenju
glasova. Te će se osobine poslije pokaza­
ti dragocjenima u opernom stvaralaštvu.
Odabir Zajca bio je Bilićev pun pogodak,
čime je otvorio večer odabrane zborske
lirike. Uslijedile su Varijacije na narodnu
temu gotovo zaboravljenog Slavka Zlatića
uz solisticu Martinu Gojčetu Silić i klavir­
sku suradnju Nine Cossetto, a potom i tri
skladbe prema tekstovima Vladimira Na­
zora. Prerano premi­
nuli Igor Kuljerić koji je
zasigurno mogao još
mnogo toga dati hr­
vatskoj glazbi, nije se
libio za zbor uglazbi­
ti Nazorov tekst Seh
duš dan koji je još
1918. kao solo po­
pijevku antologijski
ovjekovječio Blago­
je Bersa. Dramatič­
nost stihova Kuljeri­
ćevo je darovito pero
obuhvatilo u posve
drukčijoj strukturi od
Bersine (ne samo zbog dihotomije solo
glas — zbor), no oba djela izazivaju jed­
nak osjećaj divljenja prema duboko emo­
cionalnim autorima. Kuljerićeva Galiotova pesan zazvučala je također dojmljivo,
kao i poznata zborska skladba Ćaće moj
Ivana Matetića Ronjgova, jedno od am­
blematskih djela hrvatske zborske litera­
ture (solistice Ivana Garaj Korpar i Marti­
na Gojčeta Silić). Iz zborskoga opusa Ja­
kova Gotovca (vrlo bogatog i raznolikog)
odabrana je Zvonimirova lađa, također
prema Nazoru, koja doduše ima domo­
ljubni i svaki drugi poticajni naboj, no sva­
kako nije među najboljima u stvaralaštvu
tog majstora. I na kraju, nešto iz sasvim
drugog kuta motrišta i estetike, možda ne
ujednačeno u takvom programu, no sva­
kako dobrodošlo za publiku i ozarenu fi­
nalnu atmosferu: Ubu također prerano
preminuloga Marka Ruždjaka. Atraktiv­
nost pjeva koji nalikuje na govor, odnosno
govor na granici pjeva (D. Detoni), sklad­
ba, dakle, rekli bismo suvremenog vokal­
nog izričaja, neposredna je i vedra, ironič­
na i hirovita, a silno zabavna i izvođači­
ma i publici. Doista lijep završetak sezone
Sfumata u okrilju duhovnih zvukova, boja
i oblika, kako je ciklus podnaslovljen i po­
vezan s (preakustičnim) prostorom Muze­
ja Mimara.
Koncert Simfonijskog orkestra i zbora HRT–a pod ravnanjem
Tončija Bilića počeo je uvertirom i zborom Hrvatica iz opere
Porin Vatroslava Lisinskog, a završio završnim kolom iz opere
Ero s onoga svijeta Jakova Gotovca
I
Piše: Jagoda Martinčević
nventura hrvatske glazbe, reče televi­
zijska voditeljica o sadržaju koncerta
održanog u povodu Dana državnosti
u Hrvatskom narodnom kazalištu u
Zagrebu. Nužna ali ružna riječ koja
(po V. Klaiću) označava popis robe u
trgovini, skladištu i sl., ali i popisivanje imovine. To
treće značenje možda bi se i moglo shvatiti tako
da nam je glazba unutar ukupne kulture dakako
imovina, ali da je baš popisujemo na sve­
čanom koncertu — neće ići. Zvuči rogo­
batno, uostalom u ovom slučaju i netočno,
i naravno, nemoguće.
nije počela s Lisinskim, dakle sredinom 19. sto­
ljeća. Čak tristo godina prije imali smo glazbu, i
to dobru i vrlo cijenjenu prije nego što je nesret­
ni ilirac skladao svoju prvu operu (koja se uopće
ne izvodi), a i donekle precijenjena uvertira Porinu imala bi za takvu svečanost atraktivnijeg i kra­
ćeg konkurenta u njegovoj idili Večer. No ostavi­
mo se opere i vratimo se pitanju onih početaka
hrvatske glazbe koji bi nas uistinu mogli repre­
zentirati. Primjerice Ivan Lukačić i njegovi duhov­
ni koncerti Sacrae cantiones (tiskani su u Vene­
BROJ 181, SRPANJ 2013.
Kako sam otkrio Slavomira Grančarića
Koncert Zbora HRT–a održan 11. lipnja 2013. u Muzeju
Mimara donio presjek hrvatskog zborskog stvaralaštva
Nije inventura, ali ni
presjek
Osvrnimo se, dakle, na sadržaj priredbe
koji je komentatorica koncerta prikladno
označila kao presjek, premda ni ta oznaka
nije mogla točno opisati ono što su priređi­
vači odabrali da bi se publici, slušateljstvu
i gledateljstvu (a među njima i strancima,
prije svega veleposlanicima) predstavila
raznolikost hrvatske glazbe u raznim raz­
dobljima. Koncert orkestra i zbora HRT–
Predsjednik Ivo Josipović sa Zborom i Simfonijskim orkestrom HRT-a na podiju zagrebačkog HNK-a
a pod ravnanjem Tončija Bilića počeo je
uvertirom i zborom Hrvatica iz opere Porin
Vatroslava Lisinskog, a završio završnim kolom iz
ciji još 1620.!), a među njima i onaj Canite et psaopere Ero s onoga svijeta Jakova Gotovca. Izme­
lite (Pjevajte i svirajte) koji bez obzira na religioznu
đu dvojice prvaka hrvatske opere našli su se još i
komponentu ima i nešto zajedničko sa Schiller–
dubrovački gospar Luka Sorkočević sa stavkom
Beethovenovom Odom radosti. Uistinu mi je te
iz jedne od svojih simfonija, Natko Devčić s Povečeri nedostajao nekakav logični začetak hrvat­
skočicom iz Istarske suite, Igor Kuljerić sa stav­
ske glazbenosti, a našlo bi se još primjera (čak i
kom Svet iz Hrvatskog glagoljaškog rekvijema te
ranijih) koje bi odlični glazbenici ansambala HRT–
primjeri pučke glazbe u dvoglasju tijesnih inter­
a itekako dobro mogli izvesti. A i ne traju dugo!
vala Hrvatskoga primorja, klapski idiom dalma­
tinske Lipa li si, Mare moja, te ojkanje u izvedbi
Nemušti finale
solista Lada. I to bi bilo to, uz zgodnu zamisao
izvedbe finala 104. simfonije u D–duru Josepha S druge pak strane prirodno su nedostajali i Zajc
Haydna, u koje je bečki majstor uklopio napjev
i Bersa i Papandopulo (nije li njegov Hommage
Oj Jelena, Jelena, čuvši ga u rodnom Gradišću à Bach također jedna od atraktivnih europskih
od tamošnjih doseljenih Hrvata. Kao jedna od glazbenih poveznica?), ali nedostajala je i hr­
mogućih poveznica »ondašnje« Hrvatske s Eu­ vatska suvremena glazba koje je jedini (odličan)
ropom i ove naše današnje — znakovito ali i do­ predstavnik u ovoj prigodi bio Igor Kuljerić. Re­
mišljato od onih koji su osmislili program.
kla sam već, vremenska i ina ograničenja sva­
Nedostajao začetak
No dakako, svatko od nas koji se glazbom bavi­
mo na ovaj ili onaj način, mogao bi prigovarati ili
barem u svoja četiri zida složiti i drukčiji program.
Uvijek netko nedostaje jer vremena u predviđe­
nom programu nema dovoljno, a prigoda je sve­
čana i ne bi smjela dosađivati niti prijeći prag ter­
mina dostatnog za televizijski prijenos. Pa ipak,
ako je već morala biti »inventura« ili mogući pre­
sjek, valja istaknuti da hrvatska glazba nipošto
kako su učinila svoje, a program je trebalo još
i »garnirati« pučkim izričajem koji stranci toliko
vole. Ukratko, bio je to jedan od mogućih izbo­
ra, odlično izveden (u finalu Era čuo se blistavi te­
nor Stjepana Franetovića), no ponovno s jednim
upitnikom: zašto je djelomična Oda radosti bila
izvedena samo instrumentalno, a na pozornici je
bio i zbor?! Ako su nedostajali vokalni solisti, tre­
balo ih je naći; ovako je finale koncerta djelovao
nemušto, iako već i svako (makar i nemuzikalno)
dijete zna da su u toj himni Europske unije upravo
simbolički združeni instrumenti i glasovi.
Ured Predsjenika, Tomislav Bušljeta
Novo–staro ime hrvatske glazbe na koncertu Majstorskog ciklusa HRT–a, 6. lipnja u Lisinskom
15
Sisak kao poželjno odredište za kvalitetan kulturni turizam u pomalo
zanemarenom kontinentalnom dijelu Lijepe Naše
U
svibnju je održan 7. Ars organi Sisciae,
međunarodni orguljaški festival koji je Si­
sak učinio poželjnim odredištem cijenje­
nih domaćih i europskih glazbenika, a vri­
jednu orguljnu baštinu Sisačke biskupije
otkrio javnosti i potaknuo njezinu detaljnu
inventarizaciju i obnovu. Kontinuitet kulturnih događanja u tom je
gradu rijetka i vrijedna pojava, stoga smo zahvalni muzikologinji
jednoj od najljepših baroknih crkvi u kontinentalnoj Hrvatskoj —
crkvi Sv. Marije Magdalene u Selima.
Na posljednjem koncertu, održanom 12. svibnja u župnoj cr­
kvi Sv. Kvirina u Sisku, gostovalo je najstarije hrvatsko pjevačko
društvo — Slavulj iz Petrinje. Njihovim nastupom na svetoj misi
zahvalnici, kao i potom izvedenim koncertom, završio je ovogo­
dišnji Ars organi Sisciae. Na programu su bili hrvatski skladate­
lji: Krsto Odak (Raduj se Marije), Franjo pl. Lučić (Tantum ergo) i
Josip degl’Ivellio (Misa u čast sv. Vlaha, zaštitnika Dubrovačke
biskupije, Himan na čast sv. Kvirina mučenika, zaštitnika Sisačke
biskupije i grada Siska, psalam 122 U dom ćemo Gospodnji, Zdravo, Sveti sakramente, psalam Hvali dušo
moja, Aleluja, Kriste, hvala ti, Tajna vjere i Amen). Pro­
gramski i konceptualno, HPD Slavulj izvrsno se uklopio
u festivalsko događanje, izvevši glazbu prilagođenu tre­
nutku i prostoru. Njihovo je pjevanje uredno, muzikalno i
inspirativno, tonski sređeno i s osjećajem za finoću ton­
ske izražajnosti. Važno je istaknuti da smo na koncertu
imali prigodu čuti širi izbor djela njihova voditelja Josi­
pa degl’Ivellija. Pod autorovim nadahnutim vodstvom,
izvedena glazba odražava snažnu skladateljsku osob­
nost koja dobro poznaje kompleksnost vokalne glaz­
be, poštuje metriku i logiku hrvatskog jezika, tako da
zbor zvuči ujednačeno, homogeno i jasno. U program
koncerta uvrštene su i skladbe ukrajinskog skladatelja
18. stoljeća Dmitrija Bortnjanskog (Dostojno jest) i kao
i suvremenog skladatelja msgr. Domenica Bartoluccija,
talijanskog kardinala (Tota pulchra i Regina coeli). Pje­
vajući na tri jezika — hrvatskom, staroslavenskom i la­
tinskom, zbor je slušateljstvu prenio posebnost doga­
đanja kroz povijest liturgijskog pjevanja na našim pro­
storima, što je iznimka u sakralnom pjevačkom izrazu
zapadnoeuropskog katoličkog bogoslužja.
Miroslav Kiš
BROJ 181, SRPANJ 2013.
Piše: Josipa Dovranić
Crkva Sv. Marije Magdalene u Selima pokraj Siska
Valentini Badanjak Pintarić i orguljašu Edmundu Andleru–Boriću
na upornosti i velikom trudu koji su uložili u realizaciju već tradici­
onalnih sisačkih orguljaških večeri.
Povijesne orgulje
Djelatnost festivala je promotivna i edukativna: promiče i poti­
če senzibilizaciju društva na očuvanje orguljnog fundusa u Re­
publici Hrvatskoj, stradalog što zbog nebrige bivšeg režima, što
zbog Domovinskog rata. Također potiče pozornost šire publike
na ljepotu orguljne umjetnosti, kao i na mogućnost restauracije
starih te nabave i gradnje novih orgulja u Sisačkoj biskupiji. Festi­
val je održan u organizaciji Hrvatske udruge Ars organi Sisciae i
Gradske galerije Striegl, a pod pokroviteljstvom Ministarstva kul­
ture RH, Grada Siska i Sisačko–moslavačke županije te uz ve­
liku pomoć Sisačke biskupije. Program između 4. i 12. svibnja
održavao se, osim na dvije lokacije u Sisku, i u Martinskoj Vesi, u
Veleševcu, Žažini i u Selima pokraj Siska. Muziciralo se mahom
na raritetnim povijesnim glazbalima raznih graditelja: orgulje M.
Heferer iz 1882. (Martinska Ves), orgulje M. Heferer 1871. (Vele­
ševec), orgulje J. F. Janechek iz 1777. (Sela pokraj Siska), orgulje
Kuhn iz 1937. (Žažina), orgulje Schwarz–Winterhalter iz 1920. (cr­
kva Sv. Kvirina u Sisku).
16
U toj plejadi orguljne ljepote sudjelovali su uglavnom domaći
glazbenici: violinisti Goran Končar i Laura Vadjon, trubač Dario
Teskera, flautistica Ana Butković, orguljaši Edmund Andler–Bo­
rić, Darko Kristović, Milan Hibšer, Pavao Mašić, orguljaš i čemba­
list Krešimir Haas, mezzosopranistica Jelena Kordić te dirigent i
skladatelj Josip degl’Ivellio. No petog dana festivala slušali smo
Pavela Kohouta, vrijednog mladog orguljaša iz Praga, koji nam
je priuštio lijep program skladbi čeških skladatelja nastalih u vri­
jeme gradnje orgulja češkog graditelja Janecheka koja imamo u
Sudar i Meštrović
na vozilima
gradskog
Komunalnog
S
vjetski dan glazbe, 21. lipnja, sla­
vio se diljem Hrvatske na različite
načine, ali je vjerojatno Samobor
u tome bio najoriginalniji. Samo­
borci su se odlučili slaviti s dva
dana zakašnjenja, dakle u nedjelju,
23. lipnja, a ne u radni petak, 21. lipnja, čime su na
središnjem gradskom trgu osigurali brojnu publiku.
Na Trgu kralja Tomislava u Samoboru nastupio je
udaraljkaški ansambl Sudar te njihov sada već stalni
gost, pijanist Matej Meštrović. Koncert možda ne bi
tako odjeknuo da se Sudarovci i uvijek nepredvidivi Me­
štrović nisu odlučili za iznimno neobično, ali i iznimno
atraktivno scensko rješenje: svirali su na vozilima
gradskog Komunalnog.
Zapravo, spektakularan je bio već i njihov dolazak
u malom automobilu bez krova koji su neki prozva­
li papamobilom, a kojime su se mladi i na sve spre­
mni glazbenici, poput filmskih zvijezda (a sasvim pri­
kladno, jer svirali su uglavnom velike hitove filmske
glazbe koje je aranžirao Meštrović, ali i njegove hito­
ve originalno skladane za glasovir i udaraljke — Mussaky, Paprikash, Sarma, sarma i druge), dovezli do
»pozornice«. A »pozornica« je, kao što se spome­
nulo, bila vrlo neobična: činili su je traktor, dvije ve­
like prikolice, platforma s košarom te jedan »pauk«.
Dosadašnji međunarodni kontakti i uspješne suradnje odavno
su postavile festival Ars organi Sisciae na kulturnu kartu Europe.
Takvim djelovanjem festival dobiva osobito na snazi jer ima za­
jamčenu europsku budućnost, prepoznat je kao poželjno odre­
dište za kvalitetan kulturni turizam u pomalo zanemarenom kon­
tinentalnom dijelu naše lijepe domovine.
Veliki festival u maloj
sredini
Umjetnički voditelj, trubač Tomislav
Špoljar, redovito okuplja svjetske
limene puhače i skladatelje
V
Piše: dr. sc. Irena Paulus
eć sedmu godinu u Velikoj Gorici održava
se iznimno zanimljiva i važna priredba: Veli­
kogorički brass festival. U organizaciji Puč­
kog otvorenog učilišta te pod umjetničkim
vodstvom Tomislava Špoljara, Festival ima
vrijednu zadaću predstavljanja limenih pu­
haćih instrumenata. Ove je godine bio posvećen trubaču Mauri­
ceu Andréu (1933.–2012.).
Festival je trajao gotovo tjedan dana, intenzivnim tempom, od
5. do 11. svibnja 2013., na različitim lokacijama u Velikoj Gori­
ci. Okupio je domaće i strane izvođačke i skladateljske snage
koje su svoje umjetničko djelovanje posvetile limenim puhačima
(brassu). Među njima se prepoznaju velika imena kao što su izra­
elski trubač Tamir Akta, moldavski trubač Sergiu Cârstea, nje­
mački trubač Thomas Reiner, američki trombonist James C.
Lebens te norveški dirigent Per Brevig. Na Festivalu su nastupili
i vrijedni domaći solisti: Krunoslav Babić (tuba), Ivan Kirn (oboa),
Tamara Jurkić–Sviben (klavir), Ivan Batoš (klavir), Bruno Philipp
(klarinet), Edmund Andler Borić (orgulje) i Inna Rubin (klavir) te
ugledni domaći ansambli poput Simfonijskog puhačkog orkestra
OSRH, Ansambla hrvatskog društva kornista i Gudačkog kvar­
teta Sebastian.
Niz praizvedbi
U bogatom programu neka su djela i praizvedena: Kvintet op. 27
za trubu i gudački kvartet Vincenta Alexandrea Jockina (svjetska
praizvedba), Sonata za kornet Harrija Wessmana (svjetska pra­
izvedba), The Birds Will Sing of Them Alana Holleyja (europska
praizvedba) Scherzo Anthonyja
C. Ploga (hrvatska praizvedba),
Sonata za klavir, op. 21 Vincen­
ta Alexandrea Jockina (hrvatska
praizvedba) i Dvostruki koncert
za klarinet i trubu Gordona Jaco­
ba (hrvatska praizvedba).
Dugotrajan učinak
Organizatori se nadaju da će Ars organi Sisciae imati svijetlu bu­
dućnost (a sisački biskup msgr. Vlado Košić o tome je govorio na
otvorenju festivala), ostvarujući postavljene ciljeve ponovnog poorguljivanja Sisačke biskupije i vraćanja tradicije orguljanja koja
je postojala na tom području od davnina. Tako već nagodinu s
veseljem očekujemo koncert u crkvi Sv. Lovre u Petrinji, u kojoj
se na mjestu orgulja uništenih u Domovinskom ratu, nekada naj­
uspjelijeg rada našeg graditelja Heferera, postavljaju orgulje istog
graditelja na kojima se donedavno sviralo u crkvi Sv. Marka u Za­
grebu. Također, postavljaju se orgulje u Hrvatskoj Kostajnici koja
će biti novo festivalsko odredište, a i cijeli moslavački kraj obilu­
je vrijednim povijesnim glazbalima koja će tek postati festivalska
atrakcija. Budući da orguljna baština Sisačke biskupije nikada
nije temeljito popisana, u tijeku je detaljna inventarizacija i pri­
kupljanje sve opsežnije fotografske dokumentacije o povijesnim
orguljama toga kraja koje su na području Banovine, u Domovin­
skom ratu, namjernim devastiranjem zauvijek izgubljene. Hrvat­
ska udruga Ars organi Sisciae priprema veliku izložbu fotografija
izgubljene orguljne baštine, a rezultati inventarizacije sačuvanog
orguljnog fundusa Sisačke biskupije bit će objavljeni u program­
skoj knjižici sljedećeg festivala. Važno je dodati da inventarizaciju
za Sisačku biskupiju i Ministarstvo kulture RH zajednički obavlja­
ju orguljar i organolog Zdenko Kuščer, orguljaš Edmund Andler–
Borić i muzikologinja Valentina Badanjak Pintarić.
7. Velikogorički brass festival, od 5. do
11. svibnja 2013.
I tada je počeo spektakl: bas–gitarist Josip Blaško­
vić svirao je iz košare povlašteno nadzirući situaciju
s visine od četiri metra, bubnjar Luka Pešutić smje­
stio se na platformi vozila ispod njega, Filip Merčep
i Gregor Horvat (koji je sjajno zamijenio Nikolasa
Sinkovića) na »pauku« su svirali marimbu, ksilofon i
glockenspiel, dok su se Goran Gorše (vibrafon) i Ma­
tej Meštrović (pianino) smjestili na dvije velike priko­
lice. Ansambl Sudar te pijanist i skladatelj Meštrović
svojom su vrhunskom svirkom oduševili prisutne,
ali je, kako se slavio Svjetski dan glazbe, najvažniji
bio njihov poziv svima da sudjeluju u stvaranju glaz­
be. U jednom su trenutku slušateljima i gledateljima
bile podijeljene šuškalice pa je svatko sam mogao
uživati u vlastitom malom doprinosu sviranja teme
Pink Panther. Da koncert bude slađi, podijeljene su i
kremšnite kao simbol grada Samobora. (dr. sc. Ire­
na Paulus)
Bili su zastupljeni i hrvatski skla­
datelji, poput Josipa Štolce­
ra Slavenskog čiju je Suitu Šest
narodnih izveo Gudački kvartet
Sebastian. Izvedeni su i Sonata
za trombon Vox Gabrieli Stjepa­
na Šuleka (odsvirao ju je trombo­
nist James C. Lebens) te Drive!
za klavir solo Sanje Drakulić (za
klavirom je bila Tamara Jurkić–
Sviben). Radi se, dakle, o vrijed­
nom glazbenom događaju koji
daleko nadmašuje malu sredinu
u kojoj se održava: iz Velike Go­
rice mogao bi se glatko »odseli­
Izraelski trubač Tamir Akta
ti« u Zagreb, no kako mu je dom
upravo u velikogoričkom Puč­
kom otvorenom učilištu, tako će
Zagrepčani, a i drugi zainteresirani za nove i drukčije koncerte,
sljedećih godina morati na mali izlet. A Festival je vrijedan i du­
ljeg putovanja.
Obljetnički koncert Istarskog pododbora HDGU–a u Puli
U
Deset im je godina već
crkvi Sv. Franje u Puli 28.
lipnja održan je godišnji i
obljetnički koncert Istar­
skog pododbora Hrvat­
skog društva glazbenih
umjetnika u povodu deset
godina djelovanja. U HDGU–u je od osnutka
1946. godine bilo više od petsto članova, a istar­
ski je pododbor prije deset godina pokrenula
pijanistica Elda Krajcar Percan, njegova prva
koordinatorica. Nakon nje dužnost je preuzeo
udaraljkaš Vedran Vojnić, a potom pijanistica
Aleksandra Golojka. Istarski pododbor HDGU–a
predstavlja svoje članove ponajprije organizaci­
jom koncerata u Istri i okolici, a posebnu pozor­
nost ustrajno posvećuje djelima hrvatskih skla­
datelja. U programskoj knjižici istarski glazbeni
umjetnici s ponosom ističu svoj doprinos tuma­ Sudionici obljetničkog koncerta u pulskoj crkvi Sv. Franje
čenju suvremenog hrvatskog stvaralaštva na 45. Glazbenoj tribini u Puli 2008. Uz dvije iznimke — Mozartova Adagia
u h–molu u izvedbi Elde Krajcar Percan, te Impromptua Reinholda Glièra na harfi Diane Grubišič Ćiković, program slav­
ljeničkog koncerta bio je ispunjen djelima domaćih autora: dvije flautistice — Samanta Stell i Nataša Dragun, klarinetist
Branko Škara i pijanistica Aleksandra Golojka u kvartetu su koncert svečano otvorili skladbom Pendes Branka Okmace,
zatim je Vedran Vojnić na marimbi praizveo slikovitu Okmacinu Pastoralu. Aleksandra Golojka predstavila je zanimljiv rari­
tet — nedavno otkriveno djelo Sonata XIV (Fantazija) La piva del pastore koje je oko 1900. skladao momjanski grof Stefan
Rota. Gitarski duo Aljoša Vršča / Žarko Ignjatović izveo je efektnu Sonatu za dvije gitare Miroslava Lončara, Samanta
Stell i Aleksandra Golojka nadahnuto su odsvirale Istarsku rapsodiju Brune Krajcara, a posebna gošća koncerta, članica
Riječkog pododbora HDGU–a, harfistica Diana Grubišić Ćiković završila je koncert dojmljivom skladbom 29 ti je varijacija
tek Tomislava Uhlika. Koncert je protekao u dinamičnom slavljeničkom tonu pred mnoštvom vjerne publike, uz uhodanu
medijsku popraćenost pod pokroviteljstvom Grada Pule i njegove Turističke zajednice. (Sanja Drakulić)
BROJ 181, SRPANJ 2013.
Orgulje kao hrvatski brend
Svjetski dan glazbe (Fête de la
Musique) proslavljen dva dana
poslije u Samoboru
Hrvoje Mareković
7. Međunarodni orguljaški festival Ars organi Sisciae (4. — 12. svibnja 2013.)
Koncert Istarskog pododbora Hrvatskog društva glazbenih umjetnika
(HDGU) u Muzeju Mimara u povodu 10. obljetnice djelovanja
D
Zvuci Istre u Zagrebu
voranu Muzeja Mimare u Zagrebu, 6. svibnja 2013. ispunile su note sadašnjosti i prošlosti Istre;
skladbe autora koji su vezani uz Istru, rodom ili stvaralaštvom ili su se ondje udomili i pronašli inspi­
raciju. Sve je počelo Tokatom Brune Bjelinskog, uslijedio je Impromptu Branka Okmace u izvedbi
pijanista Vladimira Mlinarića. Okmaca je udaraljkašu Vedranu Vojniću posvetio skladbu Pastorala za
marimbu, koja je te večeri i praizvedena. Za njegov Pendes odlučile su se flautistice Samanta Stell i
Nataša Dragun, pijanistica Aleksandra Golojka i klarinetist Tonči Trinajstić. Potpuri iz opere Istarska
svadba autora Antonija Smareglie izvela je pijanistica Tatiana Šverko. Jedno od najnovijih ostvarenja Laure Mjede Čuper­
jani, The moments, podario nam je gitarist Žarko Ignjatović. Produhovljenost teksta Molitve Jurja Dobrile (Oče, budi volja
tvoja) došla je do punog izražaja u glazbi Elde Krajcar Percan koja je za klavirom pratila mladu sopranisticu Milu Soldatić
Marić. Krajcar Percan je u trima pjesmama izvedenima u nastavku uglazbila i stihove Dobriše Cesarića: Slap, Uzdišu vali,
pjeni se more i Voćka poslije kiše. Duo Nesactivm koji čine Jadranka Celić Bernaz i Aleksandra Golojka odabrao je za tu
prigodu Miniature istriane Luigija Donorà koji je za klavir četveroručno obradio melodiozne pučke teme koje se još uvijek
pjevaju u primorskom dijelu Istre. Porečku skladateljicu Đeni Dekleva Radaković predstavili su vibrafonist Vedran Voj­
nić i pijanistica Elda Krajcar Percan u njima
posvećenima Čarima igre. Večer su okrunile
skladbe Brune Krajcara nadahnute istarskim
melosom. Nakon vedre Istarske rapsodije u
izvedbi Samante Stell i Aleksandre Golojke,
uslijedila je skladba Vino kojom se Krajcar
predstavio i kao solist na klaviru, a završnu
je pjesmu večeri, Daleki dom, izveo sa so­
pranisticom Milom Soldatić Marić. Na kraju
se publici i izvođači­ma obratio predsjednik
Hrvatskog društva glazbenih umjetnika,
Prerad Detiček, predavši Istarskom po­
dodboru priznanje za desetu obljetni­
cu
djelovanja. Koncert su u organizaciji sre­
dišnjeg odbora Hrvatskog društva glazbe­
nih umjetnika poduprli Ministarstvo kultu­re
Republike Hrvatske i Istar­ska županija, a
zahvaljujući sponzorima iz Istre, druženje
izvođača, skladatelja i pu­
blike nastavilo
se na prigod­nom domjenku. (Aleksandra Prerad Detiček Istarskom pododboru HDGU–a predaje priznanje za 10. obljetnicu djelovanja
Golojka)
17
obiteljima«, zapisao je u svojem prilogu za
publikaciju objavljenu 2008. pod naslovom
Sjećanja i prilozi za povijest diplomacije Republike Hrvatske. Iako se odnosi na Stahulja­
kov rad i aktivnosti vezane uz diplomatski dio
njegove karijere, ta tek djelomično citirana re­
čenica sadrži nekoliko važnih pojmova jer su
usmjerili njegov život prema rezultatima koji
će ostati zapamćeni u hrvatskoj — ne samo
glazbenoj — historiografiji. To su pojmovi:
tradicija, obitelj, odgoj, nacionalna svijest i
intuicija.
Plemićko podrijetlo
Ne ulazeći u širu povijest obitelji Stahuljak i
njezin doprinos hrvatskoj glazbenoj umjetno­
sti — to je iscrpno učinio profesor Andrija To­
mašek u knjizi posvećenoj toj temi, s naslo­
vom Njih šesnaestero — dovoljno je reći da
se Stahuljak s pravom ponosi svojom obitelji
i rado se prisjeća pojedinosti iz njezine povi­
jesti: »Moj prapradjed Josip došao je u Hr­
vatsku 1820. u Čepin kraj Osijeka, kao vla­
stelinski upravitelj na imanje prijatelja, baru­
na Adamovicha, iz Jablonke, pograničnoga
mjesta između Slovačke i Poljske, danas u
Poljskoj, gdje obitelj bilježi plemićko podrije­
tlo još iz 1250., dobiveno od kralja Bele IV. za
hrabrost u boju s Tatarima. Već je Ivan Sta­
huljak, sin Josipov, bio ‘Hrvat dušom i tije­
lom’, vijećnik bjelovarskoga sudbenog stola i
narodni zastupnik u Hrvatskom saboru. Kao
obiteljsku relikviju čuvam pradjedovu zastu­
pničku ukrasnu sablju. Od njegove brojne
djece u braku s Justinom Eisner pl. Eisenthal
započinje trogeneracijska glazbena obitelj
Stahuljak.«
R
Zlatko Stahuljak
Piše: Erika Krpan
18
adni je vijek umjetnika,
pedagoga, glazbenog
pisca i diplomata Zlat­
ka Stahuljaka iznimno
bogat i još traje, unatoč
netom navršenih osam­
deset godina. »U raznim smo situacijama bili
često upućeni na intuiciju ili tradiciju odgoja
ispravne nacionalne svijesti usađene u našim
Mnogo je zanimljivosti, glazbeničkih, ali i dru­
gih umjetničkih aktivnosti utkano u prošlost
slavljenika, mnogo je i sreće i nesreće ozna­
čilo generacije njegove obitelji, djelatnost je
pojedinih njezinih pripadnika obilježila brojne
hrvatske sredine, a građanski je svjetonazor
u najboljem smislu jamčio Zlatku Stahuljaku
ono što je on sam nazvao »tradicijom odgo­
ja«. Toj su tradiciji podjednako pripadali kva­
litetna izobrazba, radna disciplina te uglađe­
no ophođenje, civilizacijske vrijednosti koje
će mu itekako pomoći da s lakoćom održava
brojne međunarodne kontakte, a poslije i u
obavljanju diplomatskih zadaća.
Gospodska mirnoća
Rođen u Zagrebu, 29. lipnja 1933., Zlatko
Stahuljak je 1960. najprije diplomirao na Fi­
Violist–intendant
Ipak, u drugoj polovici šezdesetih godina
glazba počinje gotovo u cijelosti preuzimati
njegov život i potiče ga na aktivnost na svim
razinama, bez obzira na to je li posrijedi pe­
dagogija, izvodilačka umjetnost ili su to druš­
tveni i organizacijski aspekti glazbenog živo­
ta u Hrvatskoj.
Od 1972. do 1991. u službi je u Hrvatskom
narodnom kazalištu u Zagrebu, gdje prola­
zi sve radne stupnjeve, od solo violista u or­
kestru, preko sudjelovanja u radu i vođenja
različitih kazališnih upravnih tijela, do funkcije
direktora Opere i napokon intendanta kazali­
šta, a te su mu odgovorne dužnosti omogu­
ćile da provede i reorganizaciju ustroja Ka­
zališta. Sve to, međutim, kao da nije dovolj­
no da ispuni intelektualne i radne kapacitete
osobe nemirna i poduzetnog duha, pa Sta­
huljak već zarana sudjeluje i u radu, primje­
rice, upravnih tijela Radničkog kulturno–um­
jetničkog društva Pavao Markovac, Udruže­
nja muzičkih pedagoga Hrvatske, Društva
muzičkih radnika Hrvatske, Osorskih glazbe­
nih večeri, čiji je član Skupštine i danas. Usto
dospijeva utemeljiti i nekoliko ansambala. To
su najprije obnova Zagrebačkoga omladin­
skog komornog orkestra (ZOKOR) s kojim
nastupa i vodi ga po svijetu, zatim Komorni
orkestar Zagrebačke filharmonije te Grupa
MBZ 66, s kojom nastupa na inozemnim fe­
stivalima suvremene glazbe.
Uz takav intenzitet moguće je zaključiti da je
posrijedi i treći od istaknutih presudnih poj­
mova koji su pratili Stahuljakove životne izbo­
re. To je njemu podjednako važno, a u de­
setljećima rasta njegovih aktivnosti upravo
presudno pitanje, a tiče se putova i načina
afirmacije te čuvanja nacionalnog identiteta.
Vjerojatno je upravo u tome snaga koja će
Očuvanje Humlova naslijeđa
Ime Vaclava Humla dotiče još jednu vrijed­
nu Stahuljakovu aktivnost. Osim što dospi­
jeva baviti se popisivanjem majstorskih gu­
dačkih glazbala u Zagrebu i obavljati dužnost
sudskog vještaka u njihovoj procjeni, Zlatko
Stahuljak je i glazbeni pisac i kroničar glazbe­
nih zbivanja. To je područje na kojem ostav­
lja više vrijednih publikacija i članaka, među
kojima i neke dragocjene posvećene upravo
Vaclavu Humlu i njegovu značenju u violin­
skoj pedagogiji.
Zlatko Stahuljak ne zaboravlja i podjedna­
ko poštuje i ono vremenski udaljenije obitelj­
sko naslijeđe. Uz ostalo, govori i češki, što će
poslije biti jedan od argumenata za njegovu
podobnost pri izboru pozicije u diplomatskoj
službi; aktivan je u Hrvatsko–češkom druš­
tvu, a 1992. i 1993. je i prvi predsjednik. Prije
nešto više od godinu dana na proslavi dva­
desete godišnjice osnutka, Upravni odbor
toga društva nagradio ga je prvom nagra­
dom Marija i Stjepan Radić za iznimne zaslu­
ge u razvoju hrvatsko–čeških odnosa.
Diplomatska je služba neka vrsta krune ko­
jom su okrunjeni mnogobrojni Stahuljakovi
kulturološki i umjetnički pothvati. Iako na sta­
novit način potaknuta i razočaranjem koje ga
je natjeralo da napusti Hrvatsko narodno ka­
zalište, diplomacija je bila novi izazov, otva­
rale su se prigode da unutar jedne dužnosti
afirmira sva u uvodu spomenuta načela. A
to je i učinio, objedinivši ih u čvrstu želju da
učini nešto za svoju domovinu. Za šestogo­
dišnjeg je službovanja u Pragu (od 1992. do
1998.) imao mnogo prigoda povezivati misao
na domovinu, na obiteljsku tradiciju i odgoj te
intuicijom rješavati složene probleme u teš­
kim godinama za Hrvatsku. Među sjećanji­
ma na te godine je i poneko priznanje: on je
provincijal hrvatske provincije Viteškog reda
svetog Václava koji se skrbi za djecu bez ro­
ditelja i dobitnik je Briljantnog križa, najvišeg
odlikovanja toga Reda, a za zasluge u razvo­
ju odnosa dviju zemalja, češka ga je vlada
2008. nagradila Spomen–medaljom Karela
Kramářa.
»Dužnost je svakoga veleposlanika tumačiti i
braniti politiku svoje zemlje« , kazao je Stahu­
ljak u jednoj prigodi. »Veleposlanik ne može
voditi svoju politiku. On mora biti ispružena
ruka Predsjednika, Vlade i Parlamenta, uvjer­
ljiv, uporan i pošten i pun ljubavi prema do­
movini koju zastupa.« Iz životopisa koji je pred
nama lako je zaključiti da je profesor Zlatko
Stahuljak upravo načela upornosti, poštenja
i ljubavi prema domovini ugradio u svaki as­
pekt svojih aktivnosti, s posljedicama koje su
važan prinos hrvatskoj kulturi u cjelini.
Bruno Vlahek — Stipendist Fonda Rudolf i Margita Matz za mlade
skladatelje pri HDS–u za 2013. godinu
U potrazi za produktivnom sredinom
Još ne zna kamo će ga glazbeni putovi odvesti, no svakako budućnost
vidi ondje gdje će se osjećati najproduktivnije te u sredini koja cijeni i
valorizira ono što radi.
N
Piše: Ivana Jurenec
akon što smo
u prethodnim
brojevima
u
sklopu pred­
stavljanja do­
bitnikâ potpore
Fonda Rudolf i Margita Matz pisali o
radu Marka Slavičeka i Ivane Kovač,
preostaje nam reći nešto o profesi­
onalnom putu trećeg ovogodišnjeg
stipendista — pijanista i skladatelja
Brune Vlaheka. Jedan je od najmla­
đih diplomanata zagrebačke Muzič­
ke akademije (klasa prof. Vladimira
Krpana) čije je reproduktivno, ali i
stvaralačko umijeće prepoznato te
priznato i izvan granica Hrvatske. U
razgovoru nam otkriva zašto se pri­
javio za stipendiju Fonda, gdje vidi
mjesto hrvatske glazbene scene u
kontekstu svjetske, te na kojim pro­
jektima trenutačno radi.
se često smatra da je »vani« sve bolje,
dok se s druge strane nerado prihva­
ćaju ili čak ignoriraju pozitivne vrijed­
nosti koje bismo mogli i trebali preu­
zeti. Hrvatsko glazbeno tržište je maleno i vjerojatno odatle dolazi tendencija zatvorenosti i zaštite strukture,
objašnjava Bruno. Na pitanje u čemu
vidi boljitak, odgovara da je to inten­
zivnije otvaranje prema inozemnim
izazovima i slobodnim razmjenama
ideja koje bi dovelo do zdrave konku­
rencije. Od toga bismo imali višestru­
ke koristi jer bi se tako i hrvatska glaz­
ba, koja itekako ima što predstaviti,
snažnije pozicionirala na međuna­
rodnom planu. Budući da trenutačno
živi izvan granica Hrvatske, zanimalo
nas je namjerava li se vratiti u domo­
da najčešće polazi od neke glazbe­
no–tematske ideje, koju odmah veže
uz formu. Komentira da je, za razliku
od djela koje sklada potaknut vlasti­
tom željom i potrebom, kod naruče­
nih skladbi inspiracija najčešće za­
dana instrumentacijom ili mogućno­
stima interpreta za kojega piše. Iako
prvotni impuls za takve skladbe nije
moj osobni, naručena djela poticajna su u smislu širenja vidika prema
nekim novim idejama i projektima. U
cijelom tom procesu najteže mi pada
svođenje unutarnje zvukovne slike na
notni papir — trenutak kad imaginarni svijet mora dobiti oblik realnog, pri­
znaje Vlahek.
Skladatelj nekad i danas
Školovanje u Madridu
Bruno Vlahek (Zagreb, 1986.) u sti­
pendiji Fonda prepoznaje skrb za
budućnost najljepšeg i najosobnijeg
ljudskog izričaja — onog glazbenog.
Osim priznanja koje mu je poticaj za
budući stvaralački rad, tu je, dakako,
i financijska pomoć stipendije. Bruno
će je, baš poput svojih kolega, isko­
ristiti za daljnje školovanje i profesio­
nalno napredovanje. Od 2010. kao
stipendist španjolske zaklade Albéniz
boravi u Madridu, gdje se usavršava
na Visokoj školi za glazbu kraljice Sofije. O njegovim uspjesima dovoljno
svjedoči podatak da je prije dvije go­
dine dobio nagradu za najboljeg stu­
denta generacije koju mu je osobno
uručila španjolska kraljica Sofija. No
troškovi studiranja i života su viso­
ki, pa mu svaki oblik potpore dobro
dođe. Stoga je vrlo zahvalan Fondu i
HDS–u: život izvan granica naše do­
movine, osim što mu omogućuje rad
s izvrsnim pedagozima (primjerice
Dmitrijem Baškirovim), pruža mu bolji
uvid u inozemnu, ali i hrvatsku glaz­
benu scenu.
Inozemni izazovi
Uspoređujući hrvatsku i inozemnu
scenu, kaže kako je Hrvatska ze­
mlja izuzetno talentiranih pojedinaca
te dodaje da, gledano u cjelini, često
ima dojam prisutnosti određene doze
samodostatnosti, nedovoljne samo­
kritičnosti te izoliranosti od suvreme­
nih događanja i trendova na međuna­
rodnom polju. Paradoksalno je kako
Bruno Vlahek
vinu te gdje vidi sebe za desetak go­
dina. Odgovara da se vidi na putu ko­
jim je i krenuo — onom pijanističkom
i skladateljskom — još intenzivnijem i
šarolikijem.
Stvaralački proces
Iako je dobro poznato da prilike u
kulturi trenutačno nisu blistave, Vla­
hek se ne mora brinuti zbog posla,
jer ga do kraja iduće godine čeka­
ju narudžbe na kojima upravo radi,
a u dugoročnom planu su mu neka
veća vokalno–instrumentalna dje­
la — žanr koji naročito voli. (Usto će
potkraj listopada ove godine nastu­
piti kao solist u Baladi za klavir i orkestar Natka Devčića, uz Simfonijski
orkestar HRT–a.) U nastavku kaže da
je ovih dana završio dugotrajni rad na
velikom zborskom djelu duhovne te­
matike Stabat mater koje je ujedno i
njegova najopsežnija skladba. Opi­
sujući proces skladanja, objašnjava
Uspoređujući današnji položaj skla­
datelja s onim od prije sto godina,
ističe da je istodobno teži i lakši. Teži
je jer je suvremena klasična glazba
udaljenija od općeg društva nego što
je bila tijekom povijesti. Dok su se u
prošlosti većinom izvodila aktualna
djela, odnosno ona koja su tada bila
suvremena (mi ih danas zovemo klasičnima), danas se suvremena glaz­
ba uglavnom sluša na specijaliziranim
festivalima. Analizirajući uzročno–po­
sljedične veze, zaključuje da u sva­
kodnevnom životu primat imaju neki
drugi, manje zahtjevni glazbeni izriča­
ji, a čak i na redovitim koncertima tzv.
klasične glazbe suvremena djela više
su iznimka nego običaj. S druge stra­
ne, današnji trend uskih specijalizaci­
ja i raznovrsnih mogućnosti glazbe­
nog djelovanja doveo je do ipak lak­
šeg egzistencijalnog položaja sklada­
telja u usporedbi s onim prije jednog
ili više stoljeća. Naime, glazba danas
nije prisutna samo u koncertnim pro­
storima, već i na filmu, radiju, televi­
ziji, internetu... Potreba za glazbenom
produkcijom sve je veća, štite se au­
torska prava, primijenjena i elektro­
nička glazba postale su akademske
discipline, te je time sve više specija­
liziranih djelatnosti u kojima skladatelji
pronalaze svoje mjesto. A na pitanje
vidi li u budućnosti svoje mjesto u ino­
zemstvu ili u Hrvatskoj, kaže da se lje­
pota glazbe krije u tome da ne pozna­
je nacionalne granice te da je namije­
njena svima. Još ne zna kamo će ga
glazbeni putovi odvesti, no svakako
budućnost vidi ondje gdje će se osje­
ćati najproduktivnije te u sredini koja
cijeni i valorizira ono što radi. Na kra­
ju nam preostaje zaželjeti mu mnogo
uspjeha, u nadi da će ta sredina biti
upravo Hrvatska!
Završni koncert u sezoni Cantus
Ansambla, 20. svibnja 2013. u Maloj
dvorani Lisinski
Ulančane
skladateljske proslave
Sto godina od rođenja Wittolda
Lutosławskog te 50. rođendani Paula
Maxa Edlina i Srećka Bradića
P
Piše: Maja Stanetti
osljednjim proljetnim
koncertom u svo­
jem ovogodišnjem
koncertnom ciklu­
su u Maloj dvorani
Lisinski, prije ljetnih
festivalskih nastupa, Cantus Ansambl
slavio je skladateljske obljetnice —
jednu stotu i dva pedeseta rođenda­
na. Program je nazvan The Chain of
Birthdays, dakle, na engleskom jeziku,
kako se to danas uglavnom šika, od
umetanja u svakodnevnom govoru do
naziva trgovina ili kafića. No u ovom je
slučaju to ipak imalo i svoje drugo, važ­
nije uporište.
Prvi dio večeri obilježavao je stotu
obljetnicu rođenja poljskog klasika su­ Dani Bošnjak i Srebrenka Poljak
vremene glazbe Witolda Lutosławskog,
utjecajnog ali ne i prerazglašenog skladatelja takozvane Nove poljske škole, iako je svojim kompleksnim opusom to itekako zaslužio.
Uporište pak unutar sve agresivnije upotrebe engleskog, koncert
cantusovaca nije utemeljio samo na sveprisutnoj modi, nego i nazivu
prve skladbe na programu: Chain I W. Lutosławskog iz godine 1983.
koju je praizvela London Sinfonietta u prestižnom Queen Elizabeth
Hallu. Otočani su očito oduvijek (još od Händela i Haydna) znali što
se isplati kupiti, pa bilo to samo i mjesto praizvedbe. Nîti u Chain I sve
se složenije isprepliću u dionicama komornog instrumentalnog sa­
stava. Unutar te zahtjevne i strogo kontrolirane, ali i odmjerene gra­
đe, atraktivno se pojavljuju i male slobode. Napor prvog slušanja uži­
vo isplatit će se. Kao svojevrsni kontrapunkt slijedili su prijemljivi, du­
hovito sročeni Plesni preludiji istoga skladatelja, specifično zaigrane
upotrebe plesnih obrazca.
BROJ 181, SRPANJ 2013.
BROJ 181, SRPANJ 2013.
Dovoljno je reći da se Zlatko Stahuljak s pravom ponosi svojom
obitelji i rado se prisjeća pojedinosti iz njezine povijesti.
ga pokrenuti i 1973. kada utemeljuje jedan
od svojih najvećih pothvata, danas priznatih
i poznatih u međunarodnim razmjerima. To je
Međunarodno violinističko natjecanje Vaclav
Huml na čijem je čelu od osnutka i oko koje­
ga je okupio niz vrhunskih umjetnika, uspo­
stavivši brojne međunarodne kontakte koji su
tu manifestaciju i Zagreb pozicionirali u žari­
šte zanimanja međunarodnoga violinističkog
svijeta, a profesora Stahuljaka uključili u rad
ocjenjivačkih sudova brojnih uglednih među­
narodnih natjecanja.
Miro Martinić
Tradicija
odgoja
lozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu
etnologiju i hrvatski jezik. Tri godine poslije,
1963., Stahuljak će diplomirati violu na Mu­
zičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu, a sli­
jedit će godine usavršavanja iz obje profesije:
violine u Pragu, a etnologije u Firenci i Rimu.
Nema u ovoj prigodi prostora da se u deta­
lje ispišu sve dužnosti koje je Zlatko Stahuljak
obavljao u desetljećima što su slijedila. Tek je
korisno istaknuti da ga je golema intelektual­
na znatiželja i stalni kreativni nemir tjerao na
niz aktivnosti. Pogled u životopis odaje dojam
neprestane užurbanosti koja kao da je u ne­
kom nerazmjeru s gospodskom mirnoćom
kojom profesor Stahuljak zrači u osobnom
kontaktu. Pedagogija je svakako imala ista­
knuto mjesto u njegovu radnom pogonu: bio
je tijekom godina najprije učitelj, potom na­
stavnik i profesor violine, a zatim profesor vi­
ole, komorne glazbe i metodike na muzičkim
akademijama u Zagrebu, Beogradu i Ljublja­
ni. Podučavanjem se bavio gotovo cijeloga
radnog vijeka, počevši daleke 1957. godine
— prije nego što je dovršio studij — a služ­
beno zaključivši pedagošku aktivnost 2002.
u statusu redovitoga sveučilišnog profesora.
Većinu je tih godina i aktivni svirač, nastupa
solistički, kao komorni glazbenik, a u orke­
strima je solo violist. Izvodilačka ga umjetnost
vodi na turneje u mnoge zemlje i krajeve, a
tako stečena iskustva kao da potiču ideje o
tome što bi se sve moglo učiniti i kod kuće na
boljitak hrvatske glazbene kulture.
Goran Saletto
Osamdeseta životna obljetnica glazbenog pisca i promotora,
potomka ugledne glazbeničke obitelji Stahuljak
Još jedan lanac
U drugom se dijelu večeri pojavio još jedan lanac — The Chain of
Wonders Paula Maxa Edlina, britanskog pedesetogodišnjeg sklada­
telja, dirigenta i trubača. Stoga nije ni čudo što je u svojim omanjim
ulančanim glazbenim čudima Edlin malo više pozornosti posvetio
trubi, ali se nije odrekao ni atrakcije udaraljki, stvarajući zvučne slike
koje doslovno prizivaju likovnost. U prvoj hrvatskoj izvedbi Koncerta
za flautu i orkestar još jednog slavljenika, Srećka Bradića (50), smje­
sta je jasno da je namijenjen solističkom virtuozu. A takav zacijelo jest
Cantusov flautist Dani Bošnjak. Možda je skladba, nastala 2011. go­
dine, posvećena upravo njemu, premda to nije izrijekom navedeno,
ali je za izvedbe bilo potpuno jasno koliko Bošnjak uživa u bravura­
ma Koncerta koji na neki način slijedi trodijelnost. Stanovitu solistič­
ku »samodopadnost« katkad ometa jeka ili rugalica flaute iz orkestra,
dok mu u drugom dijelu klavir svojom bojom daje punu potporu. U
sve složenijoj fakturi, solist se ipak izbori za svoju »posljednju riječ«,
svirajući kanon sam sa sobom. Atrakcijama kao da nije bilo kraja pa
su slušatelji svojom entuzijastičkom reakcijom nadoknadili malobroj­
nost. Izvedbe je predvodio kompetentni talijansko–engleski dirigent
Adriano Martinolli d’Arcy. Nakon lanca rođendana na kraju protekle
cantusovske sezone, i na početku sljedeće, u listopadu, slijedi još
jedna čestitka — Happy Birthday, Zygmunt! Slavni poljski skladatelj
i pijanist Zygmunt Krauze, višestruki gost zagrebačkog Biennala, u
rujnu će navršiti sedamdeset pet godina.
19
Izbor iz hrvatske glazbene riznice
From Greece With Love
Izvedena djela Ivane Lang, Frana Lhotke, Sare Glojnarić, Stjepana Šuleka, Borisa Papandopula i Dubravka Detonija
Pijanistički bračni par Beata Pincetić i Christos Sakellaridis izvode hrvatsku glazbu
BROJ 181, SRPANJ 2013.
nedjelju, 12. svibnja
2013. u Hrvatskom
glazbenom zavodu
završila je dvanaesta
sezona Virtuosa, ci­
klusa koncerata stu­
denata Muzičke akademije u Zagrebu. Već
tradicionalno, kraj sezone bio je posvećen
djelima hrvatskih skladatelja. Program se
sastojao od instrumentalne glazbe domaćih
autora, a osim jedne solističke točke, osta­
le su bile u znaku dua. Prve su nastupile
flautistica Latica Cameron i harfistica Anja
C
iklus Virtuoso publici je
još jedanput ponudio izbor
iz hrvatske glazbene riznice,
od djela nastalih dvadesetih
godina prošloga stoljeća pa do
najrecentnijih ostvarenja.
Kožuh te su ostvarile skladnu izvedbu Proljeća i Ljeta, dva stavka iz ciklusa Impresije
Ivane Lang. Riječ je o skladbi nastaloj 1973.
u kojoj je naročito zanimljivo slušati kako
boje flaute i harfe ugodno odgovaraju jedna
drugoj. Uslijedile su Dvije hrvatske rapsodije
Frana Lhotke iz 1928. U vrijeme
nastanka, ta su djela obogatila
prilično skromnu hrvatsku vio­
linističku literaturu. Sljepačka i
Žetelačka rapsodija su kontra­
stne, skladane u duhu hrvatske
tradicijske glazbe, unutar spo­
menutog Lhotkina diptiha. Dok
Sljepačka umjerenim tempom i
suzdržanom melodijom u nekim
dijelovima doista može podsjetiti
na muziciranje slijepoga guslara,
Žetelačka je ritmički i harmonijski
mnogo razvijenija, mjestimice
poprimajući plesni izraz. Violini­
stica Matea Kuvačić i pijanistica
Ena Ovčina skladbe su izvele
vrlo zrelo i promišljeno, i u teh­
ničkom i u umjetničkom smislu.
Vrijedno je istaknuti da je Matea
Kuvačić prethodne večeri, 11.
svibnja, nastupila kao solistica u
Sljepačkoj rapsodiji uz Simfonij­
ski orkestar Muzičke akademije
u Zagrebu i dirigenta Mladena Sara Glojnarić i Silvio Merčep izveli su djelo najnovijeg datuma na programu: Five stages of sleep S. Glojnarić
Tarbuka. Djelo najnovijeg datuma
na koncertu Hrvatski skladatelji bilo
svećen Sonati za trombon i klavir Vox Gai dobro usklađen duo u djelu 22 per 2 in 2,
je Five stages of sleep iz 2012. mlade skla­
brieli Stjepana Šuleka, nastaloj 1973. U tom
koje je Dubravko Detoni skladao 1983. Ono
dateljice Sare Glojnarić u izvedbi Lovre Mer­
kanonskom djelu domaće trombonističke
je kontinuirani niz od dvadeset dvije varijaci­
čepa na alt–saksofonu i autorice na klaviru.
literature, Ivan Mučić je uz sigurnu klavirsku
je na kratku i jednostavnu temu s područja
Prema autoričinim riječima, skladba proizlazi
iz proučavanja pet stadija sna, od kojih svaki pratnju Linde Mravunac Fabijanić pokazao »nove zvukovnosti«. Kako se moglo pročita­
raznovrsne izražajne mogućnosti i širok di­
ti u programskoj knjižici, tonska građa i psiima svoje zakonitosti i karakteristike. U skladu
hološka obojenost svake varijacije odgovara
s tim, sastoji se od pet stavaka koji se bave namički raspon svojeg instrumenta. Pijanisti­
ca Ana Dadić uvjerljivo je i s lakoćom izve­
nekom napreskokce odabranom ljestvičnom
različitim stanjima ljudske podsvijesti: od
posve mirnog i spokojnog do dramatičnog i
la Scherzo fantastico Borisa Papandopula iz
stupnju. Koncertom Hrvatski skladatelji svi su
gotovo agresivnog. Zanimljivosti te skladbe,
1932. godine, tehnički zahtjevno djelo kojem se mladi glazbenici dokazali kao kvalitetni tu­
praizvedne prošloga svibnja u sklopu HR
prizvuci istarske ljestvice nasuprot dursko–
mači djela koja su izvodili, a ciklus Virtuoso
Projekta, svakako je pridonijelo nadahnuto i molskom tonalitetnom sustavu daju osobit
publici je još jedanput ponudio izbor iz hrvat­
angažirano tumačenje kojim su je glazbenici
karakter. Koncert je završio nastupom violi­
ske glazbene riznice, od djela nastalih dva­
predstavili publici.
nistice Marte Bratković i pijanista Krešimira
desetih godina prošloga stoljeća do najre­
Početak drugog dijela koncerta bio je po­
Starčevića koji su se pokazali kao uvježban
centnijih ostvarenja.
U Splitu svečano otkrivena bista skladatelja i dirigenta Silvija Bombardellija (1916. — 2002.)
U
Glazbeni antimilitarist–humanitarac
Silvije Bombardelli
foyeru splitskog Hr­
vatskog
narodnog
kazališta u subotu, 18.
svibnja svečano je ot­
krivena bista maestra
Silvija Bombardellija,
skladatelja, dirigenta te dugogodišnjeg inten­
danta splitskog teatra. Poprsje velikana naci­
onalnog i splitskog kazališta djelo je akadem­
skog kipara Frane Šituma, a izrađeno je pod
pokroviteljstvom Rotary Cluba Split. Otkrio
ga je intendant HNK–a Split Tonći Bilić, uz
uvodno slovo Tonćija Šitina. Trajni spomen
na Bombardellija smješten je u prostoru ka­
zališnog zdanja u kojem su dosad postavlje­
na poprsja osoba čije je životno djelo postalo
temeljem kulture grada i splitskog teatra:
Marka Marulića, Gaje Bulata, Ive Tijardovića,
Josipa Hatzea, Ane Roje, Borisa Dvornika,
Zdravke Krstulović i Josipa Gende. Silvije
Bombardelli rođen je u Splitu 1916., a premi­
nuo u Zagrebu 2002. Nakon početnog glaz­
benog obrazovanja u rodnom gradu, glazbe­
ni je studij nastavio u Muzičkoj školi Stanković
u Beogradu, gdje je istodobno studirao pra­
vo. Nakon studija postaje nastavnik na Školi
Stanković i violinist u orkestru Radio Beo­
grada. Od 1939. do 1941. dirigent je Opere
novosadskog Srpskog narodnog pozorišta.
U narodnooslobodilačku borbu odlazi 1942.,
a nakon oslobođenja posvećuje se obnovi
i uzdizanju glazbenog života Dalmacije: od
1945. do 1948. direktor je i dirigent splitske
Opere. U Zagrebu boravi od 1949. do 1953.,
djelujući kao dirigent Državnog simfonijskog
orkestra i predavač na Muzičkoj akademiji. U
Split se vratio 1953. kao intendant Kazališta
i na toj je funkciji bio do 1958. Kao dirigent
u splitskom teatru djeluje od 1953. do 1967.,
kao direktor Opere od 1966. do 1967., a kao
predsjednik Splitske filharmonije od 1953. do
1962. Potaknuo je osnivanje Splitskih ljetnih
igara, današnjeg Splitskog ljeta, čiji je poslije
bio i direktor. Kao dirigent, osim u Jugosla­
viji, nastupao je u Italiji, Austriji, Njemačkoj,
Mađarskoj i Norveškoj. Njegov skladateljski
opus obuhvaća programska simfonijska dje­
la, balete, opere, scensku glazbu, kantate,
zborove i solo pjesme. U početku se stilski
priklanja ekspresionizmu i konstruktivizmu
Druge bečke škole, a nakon 1940. prešao je
na jednostavniji realizam, dajući sve važniju
ulogu tekstu. U poratnom razdoblju u lirskim
tonovima obrađuje dojmove iz rata (balet
Grob u žitu, Legenda o borcu Radoju za
klavirski kvintet, Simfonija), upotrebljavajući
sve smionija sredstva, katkad i dodekafoniju.
Prije svega ga nadahnjuju tekstovi antimilita­
rističkog i humanitarnog sadržaja, a povre­
meno nalazi poticaje u folkloru, poglavito u
folkloru Dalmatinske zagore (kao u operi Bakonja te u zborovima). (HNK St)
V
Piše: Sanja Drakulić
Vilim Štih
U
Piše: Vilena Vrbanić
20
Grci Hrvatima za ulazak u EU, svečani koncert 10. lipnja 2013. u Hrvatskom glazbenom zavodu
eleposlanstvo Grčke
u Zagrebu priredilo je
10. lipnja u Hrvatskom
glazbenom
zavodu
gala–koncert klavirskog
dua Pincetić–Sakella­
ridis u povodu ulaska Republike Hrvatske
u Europsku uniju. Koncert će se pamtiti po
mnogočemu. Zagrebačka publika, pogla­
vito iz diplomatskih krugova, iskoristila je
dragocjenu priliku čuti suvremenu glazbu u
vrhunskoj izvedbi te je s velikom pažnjom i
poštovanjem pratila pomno odabran pro­
gram Beate Pincetić i Christosa Sakellaridi­
sa. Prepuna dvorana, odmjereni i prikladni
politički govori, istaknute zastave Hrvatske,
Grčke i Europske unije na sceni, raskošan
banket grčkih delicija nakon završetka — sve
to idealno je pogodovalo posebnom glazbe­
nom doživljaju.
Životni put
Iako su u ljubavi i dulje, bračni par Beata Pin­
cetić i Christos Sakellaridis sviraju zajedno
deset godina. Upoznali su se tijekom studija
na Akademiji Liszt u Budimpešti. Nakon što
je diplomirala klavir na MA u Zagrebu u razre­
du Jurice Muraja, Beata se pet godina usa­
vršavala kod Falvaija Sandora, Istvana Sze­
kelya i Istvana Gulyasa, dok je Christos diplo­
mu stekao na Grčkom nacionalnom konzer­
vatoriju, pa se usavršavao kod Istvana Lanto­
sa i Andrasa Kemenesa. Nakon Budimpešte
preselili su se u Atenu gdje djeluju kao aktivni
i priznati umjetnici. Beata odlično surađuje s
opernim pjevačima, priređuje recitale te pre­
daje na konzervatoriju, a Christos je korepe­
titor baleta Grčke nacionalne opere, predaje
na Jonskom sveučilištu na Krfu, član je An­
sambla Ergon za suvremenu glazbu... Redo­
viti su gosti međunarodnih pozornica, oso­
bito europskih (Norveška, Njemačka, Cipar,
Švicarska, Francuska). Uz potporu Fondacije
Onassis, a za nakladnika Irida classic objavili
su CD Glazba 20. stoljeća za dva klavira koji
je primio najviše pohvale kritike. Na CD–u su
djela N. Skalkottasa, B. Bartóka, A. Piazzolle,
G. Gershwina, W. Lutoslawskog i J. Adamsa.
Grčko–hrvatska glazbena
mješavina
Na bogatom repertoaru klavirskog dua Pin­
cetić–Sakellaridis nalaze se djela svih razdo­
blja, a razumljivo je da su posebno zastuplje­
ni opusi grčkih i hrvatskih skladatelja. Najče­
šće izvode Jazz etide Antuna Tomislava Ša­
bana, izbor etida Borisa Papandopula, ciklus
Život cvijeća Dore Pejačević, Manual Stanka
Horvata, L’horlogerie Dubravka Detonija te
Suburb & City i Illyrianu Sanje Drakulić. Kao
glavnu crtu grčke suvremene klavirske glaz­
be ističu eklektičnost; izričaji su nadahnu­
ti folklorom, ali i kompleksnim avangardnim
težnjama. Za koncert 10. lipnja odabrali su
tri djela još neizvedena u Hrvatskoj: Suitu za
dva klavira N. Skalkottasa, Illyrianu S. Draku­
lić i Choros (Ples) H. Papageorgioua, a nakon
toga Piazzollin Libertango u aranžmanu Bea­
te Pincetić, njegov Adiós Nonino te Griegova
Tri norveška plesa (1, 2 i 4). Beata i Christos
vrhunski su pijanistički duo — doslovno svi­
raju kao jedan.
Beata Pincetić i Christos Sakellaridis
YouTube kao koncertna
dvorana
Razgovarali smo o problemu plasmana su­
vremenih glazbenih umjetnika u današnjem
svijetu te o YouTubeu. Beata ga doživljava
kao golemu koncertnu dvoranu, i to besplat­
nu, koja dopire do svakog kutka na zemlji.
Christos je dodao da taj najpopularniji me­
dij besplatnom prezentacijom ne šteti tržištu
klasične glazbe kao što se smatra, premda bi
njegovi potrošači s vremenom trebali izgraditi
kritički stav i ukloniti efekt vizualne manipu­
lacije. K tome, postoji problem ugrožavanja
privatnosti glazbenika čije se izvedbe nalaze
na mreži bez njihove suglasnosti. Složili smo
se da su okolnosti plasmana suvremene klasike slične u cijelom svijetu te da se umjetnici
jednostavno moraju stalno prilagođavati i biti
otvoreni za novitete.
BROJ 181, SRPANJ 2013.
Koncert Hrvatski skladatelji, 12. svibnja 2013. u sklopu ciklusa Virtuoso u Hrvatskom glazbenom zavodu
Beata i Christos upravo uređuju svoju inter­
netsku stranicu i pripremaju novi CD. Nasto­
je se posvetiti koncertima dua što više — i u
inozemstvu, ali i u svojim domovinama.
Jedino europsko neujedinjeno pleme spaja 9. Moskovski međunarodni festival slavenske glazbe
Velika prilika za međunarodno predstavljanje hrvatske glazbe i glazbenika
U
Piše: Sanja Drakulić
sklopu državnog pro­
grama Kultura Mo­
skve i Dana slavenske
pismenosti i kulture, u
Moskvi je od 16. do
25. svibnja održan 9.
Moskovski međunarodni festival slavenske
glazbe, veliki kulturno–prosvjetiteljski projekt
pod pokroviteljstvom Slavenskog fonda Ru­
Mihail Hohlov, Vladimir Selivohin, Lin Yu–Chieh i Sanja
Drakulić u Moskvi
sije, moskovskog Ureda za kulturu, Među­
narodne udruge za kulturu (MASK) i Dječje
umjetničke škole Balakirjev. Ovogodišnji je
festival bio posvećen četirima slavenskim
zemljama: Hrvatskoj, Makedoniji, Crnoj Gori
i Bosni i Hercegovini, a okupio je tisuću se­
damsto sudionika. Kao što znamo, Slaveni
su najbrojnija etnička i jezična skupina u
Europi, jedino europsko pleme kojemu uje­
dinjenje nije suđeno. Navedeni festival spaja
kulture naroda koji se međusobno razumiju i
kad govore na svojim jezicima, tj. bez engle­
skog, ali i približava slavensku kulturu među­
narodnim sudionicima. Sastoji se od natjeca­
nja, majstorskih tečajeva, izložbi i koncerata,
a održava se u najpoznatijim moskovskim
prostorima te u Školi Balakirjev (koja ima dvije
tisuće polaznika na glazbenom, likovnom i
baletnom odjelu).
Natjecanja se održavaju usporedno u mnoš­
tvu nominacija (svi mogući instrumenti, uklju­
čujući i sintesajzere, pjevanje, kompoziciju,
kompjutorski aranžmani, koreografske um­
jetnosti, vizualne umjetnosti), u raznim veli­
činama izvođačkih sastava (solisti, komorni,
zborovi, orkestri, manje i veće skupine plesa­
ča, timovi), u svim vrstama glazbe (klasična,
narodna, jazz, estradna, pop, elektronička),
plesa (balet, suvremeni ples, folklor) i filma
(animirani, dokumentarni, umjetnički, promo­
tivni o zemljama–temama festivala) te mo­
derne art–sinteze, odnosno multimedijskog
izričaja, a sve to unutar dobnih organičenja
ili bez njega, pa čak postoji i natjecanje s dis­
tance preko videosnimki za natjecatelje koji
nisu mogli doputovati. Članovi žirija (istaknuti
umjetnici iz slavenskih zemalja) također su­
djeluju na festivalu, pa je tako održan Susret
sa skladateljicom Sanjom Drakulić i pred­
stavljanje njezine opere Kraljevi i konjušari.
Nova zvijezda iz Kine
Obavezni dio natjecateljskih programa čine
djela slavenskih autora, a ove godine poseb­
no i djela hrvatskih, makedonskih, crnogor­
skih te bosanskohercegovačkih autora. Sre­
ćom, na poziv festivala iz Zagreba poslana
je pozamašna pošiljka notnih izdanja MIC–
a i Cantusa, pa su natjecatelji mogli birati s
kojom skladbom će se natjecati, a materijal
je odsada raspoloživ u petnaestmilijunskom
gradu. Tijekom festivala bio je izložen i naš tu­
ristički promotivni materijal, a na otvaranju i
zatvaranju festivala bio je Antun Herceg, ata­
še za kulturu Veleposlanstva RH u Moskvi.
Trinaestogodišnji Kinez Lin Yu–Chieh (1999.,
Tajvan) osvojio je Grand Prix svih pijanističkih
kategorija i nagradu za najbolju izvedbu djela
hrvatskog skladatelja. Lin je odsvirao tri Etide–slike S. Rahmanjinova i Drive S. Drakulić
tako muzikalno i virtuozno da je i na sveča­
noj dodjeli predsjednik pijanističkog žirija Vla­
dimir Selivohin (i sam pobjednik natjecanja
Busoni) sugerirao publici da dobro zapamte
ime Lin Yu–Chieha jer je neobično darovit. A
i priča je neobična. Lin, koji je još prije samo
četiri godine sviruckao po sluhu i nije znao
čitati note, saznao je za izvanrednog pijani­
sta, dirigenta i improvizatora Mihaila Hohlo­
va i posalo mu e–mailom svoju snimku. Kako
se Hohlov zainteresirao, Lin se doselio s maj­
kom Lisom u Moskvu i počeo učiti note i svi­
rati klavir u elitnoj Muzičkoj školi Gnjesin kod
Hohlova.
Visoki plasman Hrvata
Zapažen uspjeh postiglo je dvoje hrvatskih
natjecatelja: studenti klavira. Josip Jagušić i
Petra Milković iz klase Konstantina Krasnit­
skog na Umjetničkoj akademiji u Osijeku po­
stali su diplomanti toga natjecanja, ostvarivši
najviši plasman u svojoj kategoriji. Festival su
široko popratili ruski radio i televizija, a organi­
zatori su obilno snimali dokumentarne filmo­
ve i intervjuirali zanimljive umjetnike. Festival
slavenske glazbe znatno pridonosi predstav­
ljanju hrvatske umjetnosti, kulture i turizma,
jer ga prate menadžeri i direktori međuna­
rodnih festivala i natjecanja iz drugih zemalja,
te odmah angažiraju pobjednike i zanimljive
umjetnike. Jubilarni 10. festival 2014. bit će
posvećen svim slavenskim zemljama.
21
Godišnja svečanost Kanat pul Ronjgi u rodnome gradu
Ivana Matetića Ronjgova
Susret hrvatskih puhačkih orkestara u Novom Vinodolskom, 8. i 9. lipnja 2013.
Velik doprinos amaterskom muziciranju
Zborovi
odzvanjali
Kastavštinom
J
U organizaciji Hrvatskog sabora kulture uz potporu HDS ZAMP–a
Piše: Karolina Rugle
BROJ 181, SRPANJ 2013.
U
Piše: Ramiro Palmić
N
Kanat — zajednički nastup
živopisnom
mjestu
Ronjgi nedaleko od
Rijeke, rodnome mje­
stu velikana istarsko–
primorske glazbe Iva­
na Matetića Ronjgova
(1880.–1960.), na uređenim prostorima ispred
Spomen–doma, restaurirane Matetićeve rod­
ne kuće, početkom mjeseca lipnja održana
je glazbena priredba Kanat pul Ronjgi. Na toj
uglednoj godišnjoj svečanosti zbornoga pje­
vanja Primorsko–goranske županije nastupila
su dvadeset četiri pjevačka zbora s gotovo
šesto pjevača amatera. Program Susreta, koji
akon razdoblja zamiranja,
zborno pjevanje ponovno
oživljava u primorsko–goranskim
prostorima
se održavao u organizaciji Ustanove Ivan Matetić Ronjgov, sastojao se od natjecateljskog
i revijalnog dijela, a predstavili su se vokalni
ansambli iz cijele županije. U natjecateljskom
su dijelu nastupila samo tri zbora (Djevojački
zbor PZM Josip Kaplan, Komorni zbor Val iz
Rijeke te Ženski pjevački zbor Učka iz Matu­
lja). Preslušavši sva tri zbora, izbornik Robert
Homen uime Hrvatskog sabora kulture prvu
je nagradu dodijelio Pjevačkom zboru Učka
Matulji sa zborovođom Sašom Matovinom,
čime im je osiguran nastup na državnom
Mnoštvo okupljene publike na ovogodišnjoj svečanosti Kanat pul Ronjgi
natjecanju zborova u Novigradu, a na natje­
canje malih sastava u Mariju Bistricu odlazi
Djevojački zbor Pjevačkog zbora mladih Josip Kaplan pod ravnanjem Doris Kovačić.
Pred mnoštvom okupljene publike revijalni
dio priredbe počeo je snažnom izvedbom
svih zborova svečane pjesme Primorsko–
goranske županije Zavičaju tebi (tekst i glaz­
ba Ante Pecotić) pod vodstvom Darka Čar­
gonje. Uz spomenute natjecatelje, redali su
se nastupi zborova i vokalnih skupina: Jeka
Primorja, Lira i Bazovica iz Rijeke, potom Ze-
leni vir Skrad, Matko Laginja Klana, Lovor Lo­
vran, DVD Opatija, Vrelo Fužine, Zvon Do­
brinj, Hrvatska čitaonica Trsat, Zvijezda Danica Kraljevica, Ive Jurjević Omišalj, Gimpl Rav­
na Gora, Ronjgi Viškovo te združeni zborovi iz
Marinića i Čavala, Jadranova i Hreljina, Dre­
nove, Viškova i Zbor liječnika iz Rijeke. Prema
propozicijama, svaki je zbor otpjevao po dvije
hrvatske umjetničke ili narodne melodije, naj­
češće skladbe iz kraja iz kojega dolaze. Iz­
među ostalih, bile su to pjesme: Bela nedeja,
Oj divojko i Pod Učkun kućice bele Matetića
Ronjgova, Naranča se vetru moli i Bilo vavek
veselo Matka Brajše Ra­
šana, Kanat mog kraja,
Senjska beseda i Mirina
Josipa Kaplana, Napitnica i Cviće mi polje Slavka
Zlatića, te Zaspala je Jelica i Nasmijana Mare Du­
šana Prašelja. Svi su se
ansambli na čelu s mar­
ljivim voditeljima savje­
sno i temeljito pripremili
za tu svečanost zborne
glazbe, a prema reakci­
ji slušatelja, najpovoljni­
ji dojam ostavili su zbo­
rovi Jeka Primorja (diri­
gent Igor Vlajnić), zdru­
ženi zborovi Jadranovo i
Hreljin (dir. Nino Načino­
vić), Bazovica (dir. Zoran
Badjuk), Zvijezda Danica
(dir. Helga Dukarić Dan­
gubić), Gimpl (dir. Žaklina
Majetić Mufić), Učka (dir.
Saša Matovina) te Ronjgi (dir. Darko Čargo­
nja). Na kraju su svi zborovi zajedno nastu­
pili u izvedbi Matetićeve skladbe Draga nam
je zemlja, čiji je moćan zapjev odzvanjao Ka­
stavštinom koja nije nikada pokazivala do­
voljno razumijevanja za Matetićev etnomu­
zikološki i skladateljski rad. Nakon razdoblja
zamiranja, primjećujemo da zborno pjevanje
ponovno oživljava u našim primorsko–goran­
skim prostorima, nakon vrhunca sedamde­
setih i osamdesetih godina prošloga stolje­
ća. Neadekvatnost prostora
Susret je počeo zajedničkim sviranjem svih
orkestara pod vodstvom Marka Poklepo­
vića, čije su dvije skladbe (Novovinodolska
koračnica i Victoria) zazvučale na Trgu Ivana
Mažuranića prije natjecateljskog dijela Susre­
ta. Gosti prvoga dana Susreta bili su pobjed­
nici 32. Susreta puhačkih orkestara Slove­
nije, izvrsni Pihalni orkester Krka. S obzirom
na broj sudionika, ljetne temperature i uvje­
te prostora, za sljedeće bi susrete valjalo raz­
motriti mogućnost preseljenja natjecanja iz
tamošnje kinodvorane na neko drugo mje­
sto, koje bi glazbenicima olakšalo nastup, ali i
omogućilo i potaknulo na međusobno sluša­
nje jer, osim dobrog sviranja, mlade amate­
re jednako je važno naučiti i slušati, a tijekom
oba natjecateljska dana Susreta, bilo je ra­
zvidno da se tome većinom ne poklanja do­
voljno pažnje.
Bez pedagoških obrazaca
Današnji amaterski puhački orkestri oku­
pljeni su u sklopu različitih lokalnih dru­
štava, udruga i organizacija, koje najče­
šće predstavljaju u sklopu svojih izvedbe­
nih aktivnosti. Ipak, postoji znatna razlika u
F
Hrvatsko folklorno, klasično, moderno
olklorno, klasično i moderno spojilo se u Istarskoj fantaziji koreografa Svebora Sečaka, posebno pripremljenoj za go­
stovanje na 10. Međunarodnom festivalu Moskva dočekuje prijatelje. Festival organizira Međunarodni dobrotvorni fond
Vladimira Spivakova s ciljem predstavljanja mladih glazbenika, plesača i likovnih umjetnika do 18 godina. Prispjele prijave u
obliku videosnimki odabiru povjerenstva i redatelj Festivala te se najbolje odabiru za program. Glazbu za Istarsku fantaziju
priredili su Sečak i Stjepan Večković iz Lada. Ples su izveli: balerina Gabriela Mede te glazbenici Mihael Večković (sopile),
Mislav Botica (gajde) i Katarina Sadrić (mih), odjeveni u atraktivne živopisne nošnje. U sklopu Festivala nastupili su pred­
stavnici iz trideset zemalja, a hrvatski gosti čak dva puta (23. svibnja u Muzeju Glinka i 24. svibnja u Glazbenoj školi Šostakovič). Smioni spoj
karakterističnih istarskih intonacija iz tradicijskih glazbala s koreografijom u kojoj je bilo elemenata folklora, klasičnog baleta i suvremenog
plesa, moskovska publika odlično je prihvatila, pohvalivši inovativnost, svježinu i kvalitetu umjetičkog postignuća. (Sanja Drakulić)
Hrvatski glazbenici i balerina u Moskvi
22
BROJ 181, SRPANJ 2013.
Impresivan kraj zborne smotre posvećen je upravo
Matetiću Ronjgovu, bardu istarsko–primorske glazbe
edanaestu godinu grad Novi
Vinodolski ugostio je godišnji
Susret hrvatskih puhačkih
orkestara, koji je već 27. put
organizirao Hrvatski sabor
kulture, pod pokroviteljstvom
Ministarstva kulture Republike Hrvatske i
Primorsko–goranske županije, medijsku
pratnju Hrvatskog radija, te uz potporu Hr­
vatskog društva skladatelja i ZAMP–a. Riječ
je o ključnom događaju u godini za amater­
ske puhačke orkestre jer, osim što je najveće
okupljanje puhača u Hrvatskoj, to je i prigoda
za odmjeravanje kvalitete te jedinstvena pri­
goda za susret s glazbenicima–amaterima
iz cijele zemlje, predstavljanje ansambala i
razmjenu iskustava.
Komisija natjecateljskog dijela Susreta pažljivo bilježi dojmove
Zajednički nastup svih puhačkih orkestara pristiglih na susret u Novi Vinodolski
glazbenoj naobrazbi članova tih ansamba­
la, kao i u njihovu pristupu sviranju i načinu
rada unutar orkestra. U radu se uglavnom
ne koriste uvriježenim pedagoškim obrasci­
ma, stoga je nerijetko očit nedostatak glaz­
benog znanja. Ipak, i u današnje vrijeme,
unatoč manjkavostima na kojima u glazbe­
nom amaterizmu treba još dugo i temeljito
raditi, amaterski puhački orkestri igraju veliku
ulogu u premošćivanju udaljenosti i rasvjetlji­
vanju nepoznanica u prvim, možda najvažni­
jim, glazbenim godinama, pružajući stanovitu
podlogu daljnjem glazbenom obrazovanju.
Pomna komisijina analiza
Na ovogodišnjem Susretu uvedena je nova
kategorizacija orkestara. Naime, svaka od
triju kategorija (A, B i C) ima svoje propozi­
cije, u dvjema od njih orkestri moraju izvesti
zadanu skladbu. Sve tri kategorije u sklopu
programa sadrže i jednu skladbu hrvatskoga
skladatelja. Spona između hrvatskih sklada­
telja i amaterizma vrlo je bitna, ne samo na
izvođačkom planu amaterskih ansambala
(zbog potrebe za novim skladbama izvorno
pisanim upravo za
taj sastav) nego i za
percepciju hrvat­
ske glazbe među
relativno širom pu­
blikom i glazbenim
amaterima. Struč­
na komisija pažlji­
vo je slušala nastu­
pe svih orkestara,
bilježila natuknice i
komentare u par­
titure, a potom su
održane i konzulta­
cije, gdje su pred­
stavnici svakog or­
kestra u razgovoru
s članovima komi­
sije analizirali svoj nastup,
postavljala su se pitanja,
davali savjeti i zaokruživa­
li dojmovi. Članovi komisije
bili su profesor Šime Vuleli­
ja, dirigent Hari Zlodre i nji­
hov slovenski kolega Miro
Saje, koji osim sudjelova­
nja u žiriju Susreta puhač­
kih orkestara, u suradnji s
Hrvatskim saborom kultu­
re, i tijekom godine sudje­
luju u radu i komunikaciji s amaterskim an­
samblima, kreiranju propozicija i programa
za orkestre i daju stručne savjete za bo­
lju organizaciju rada puhačkih orkestara.
Nagrade najboljima
Na kraju drugoga dana Susreta dodijelje­
na su priznanja orkestrima koji su sudjelo­
vali te nagrade najboljim ansamblima u po­
jedinačnim kategorijama. Do prvog mjesta
u kategoriji C (bez zadane skladbe) Grad­
sku glazbu Zvonimir iz Solina znalački je po­
veo Tonći Ćićerić, dok je isto mjesto u B ka­
tegoriji osvojio Puhački orkestar Mrzlo Polje
i voditelj Jurica Rukljić. Pobjednici u A ka­
tegoriji i ovaj su put bili članovi Hrvatskog
puhačkog orkestra Gradska glazba Imotski
pod dirigentskim vodstvom Ivana Glibote.
Nagrada HDS–a za najbolje izvedenu sklad­
bu hrvatskog skladatelja dodijeljena je Lime­
noj glazbi Belica za izvedbu skladbe Predigra renesansnoj komediji Igora Kuljerića.
Svi su pobjednici dobili plakete koje je likovno
oblikovao Pero Mrnarević. Valja napomenu­
ti da je u tijeku natječaj za nove skladbe na­
mijenjene amaterskim puhačkim orkestrima,
amaterskim zborovima i tamburaškim orke­
strima, a detalji natječaja nalaze se na inter­
netskim stranicama Hrvatskog sabora kultu­
re i Hrvatskog društva skladatelja.
Marko Poklepović
A
materski puhački orkestri
igraju veliku ulogu u
premošćivanju udaljenosti i
rasvjetljivanju nepoznanica
u prvim, možda najvažnijim,
glazbenim godinama, pružajući
stanovitu podlogu daljnjem
glazbenom obrazovanju.
23
Četrdeset
godina
Dnevnika
jedne
ljubavi
Trenutak kada je naš rock izjednačen s vrhunskom
svjetskom produkcijom svojega doba
Piše: Siniša Škarica
T
o je zapravo prvi veliki
album na kojem su se
kod nas pomirile različite
generacije i glazbeni idiomi
24
N
eke ploče kao i ljudi
stare dostojanstveno,
dapače, što su starije,
to bolje izgledaju, da
sada ne upotrijebim
onu čestu uzrečicu
o starom vinu. Bez sumnje, među njima je i
Dnevnik jedne ljubavi koji upravo bilježi če­
trdeset godina od svojega nastanka. Ili da
budemo precizniji, četrdeseti rođendan pro­
slavio je u više–manje intimnim spomenima
svojih brojnih poklonika diljem Lijepe Naše,
ali i bivše nam države, točno 28. veljače
2013. Kažem više–manje, jer Josipa Lisac je,
kako smo već navikli, najavila njegov rođen­
dan i koncertne posvete »na vlastite mišiće«,
koliko sama (kao pripadnica tzv. slabijeg
spola) uspije u tomu. Nije bilo posebnog
obljetničarskog događaja kakvime su reci­
mo počašćeni britanski vršnjaci The Dark
Side of The Moon, Quadrophenia i Tubular
Bells, ali istini za ljubav, jedan od nekoliko CD
reprintova, ovaj put objavljen 2009., donio
je izdavaču, odnosno uredniku, ni krivima ni
dužnima, Porina za reizdanje godine. Zašto
odmah kritički, kad bi se očekivao svečarski,
obljetničarski ton? Zato što je ovo prigoda da
se još jedanput iskaže stajalište kako izdavač
ili urednik ne zaslužuju Porina za kompilaciju
ili reizdanje samim činom kompiliranja ili pu­
kim reprintom, koliko god snimke ili izdanja o
kojima je riječ bili važni. Dakle, bez potrebnih
dodataka ili dopuna s pratećim snimkama i
autorskom bilješkom ne bi smjelo biti riječi ni
o sudjelovanju, a kamoli o osvajanju te najve­
će diskografske nagrade kod nas. Uostalom
Dnevnik je od svojeg izlaska 1973. imao već
dva takva »gola« reprinta: Jugotonov iz 1990.
i Croatia Recordsov iz 1993.
Antologijsko izdanje
Za razliku od mnogih izdanja koja su otkrive­
na naknadnom pameću, treba biti pošten i
reći da je Dnevnik odmah odlično izgledao.
Iako jedan od ranih albuma i kamena teme­
ljaca naše pop–rock diskografije, za svoj se
status nije morao boriti mukotrpnim dokazi­
vanjem i teškim okapanjem terena u spore­
nju s diskografskim i kulturnjačkim vlastima;
njegovi su autori i sudionici nastupali s autori­
tetom dugogodišnjih i priznatih boraca za ro­
kerska prava na području kojim je inače vla­
dala poglavito narodnjačka »bauštela«. Karlo
Metikoš, alias Matt Collins, bio je neokrunjeni
kralj yu–rocka; Ivica Krajač, jedan od kumo­
va domaće rock–scene, bio je »šef« vokalnog
kvarteta 4M koji je na estradi projicirao pionir­
ski pastiš doo wopa, šlagera, šansone i te­
atra; Brane Lambert Živković, »električarski«
začinjavac iz Mladih, iz Grupe 220 i fuzijskog
jazz–rocka B. P. Conventiona; i –napokon —
s 23 godine već veteranka i jednoglasno pri­
znata primadona jugoslavenske pop–scene,
pjevačica s vokalom bogomdanih proporcija,
Josipa Lisac.
Što jest jest, probrani je tim uživao potpuno
povjerenje inače poslovično opreznog Jugo­
tona, pogotovo kad se radilo o trasiranju još
uvijek skliskog longplej područja. Kada se
začela zamisao o Josipinu prvom albumu, na
tržištu su postojale samo dvije LP ploče do­
maćeg svjetovnog rocka: ona prva iz 1968.
(Naši dani Grupe 220) i Mlinarčev premijer­
ni A ti se ne daj iz 1970. Zašto svjetovnog?
Zato što se između tih dvaju albuma počet­
kom 1969. našao LP duhovnog rocka »mla­
dih sjemeništaraca« VIS–a Žeteoci, To nije
tajna, otisnut na presama Jugotona u izdanju
Glasa koncila. Kada se konačno nakon dvo­
godišnjeg rada javlja Dnevnik, prve eponi­
mne albume već će imati Korni grupa i Time,
a Drago Mlinarec svoj drugi solistički (Pjesme
s planine). Svi su objavljeni u 1972. godini.
Do tada fronta yu–rocka, punih deset godi­
na razbacana i nekonzistentna, živjela je is­
ključivo na mitovima i legendama vinilnih
EP–a i singlova. I nakon toga, još neko vri­
jeme, na rock–albume gledat će se više kao
na eksces, nego kao na redovita diskograf­
ska izdanja.
Josipa Lisac, već ozbiljna protagonistica te
scene, članica O’Hara i Zlatnih akorda s Fra­
nom Paraćem, šezdesete napušta dariva­
na pjesmama autora kao što su Alfi Kabiljo
(Naša ljubav, Niko nije kao ti) i Arsen Dedić
(Što me čini sretnom, Krenule su lađe), držeći
se još uvijek matičnog sastava i Paraća (Živim za tebe), dok u sedamdesete ulazi s Mi­
ovcima i još jednom Dedićevom (Život moj),
te s Runjićevim posvetama (Oluja i Kapetane moj). Karijeru pop–dive počinje počet­
kom 1971. susretom s legendarnim rokerom
Mattom Collinsom čije je ploče kao tinejdžeri­
ca ljubomorno čuvala. Prve dnevničke bilješke zapisane su u proljeće 1971. tijekom tur­
neje po tadašnjem SSSR–u. Nakon povratka
u domovinu pjesme poput Sreća i O jednoj
mladosti (radni naziv Ruska) na stihove Kar­
lova suradnika još iz vremena Collinsove ido­
latrije, Ivice Krajača, u aranžerskim zamislima
Brane Lamberta Živkovića (koji je upravo iza
sebe ostavio supergrupu Time i njihov LP pr­
vijenac, još jedan od ključnih albuma doma­
ćeg rocka), poprimat će obrise antologijsko­
ga djela.
Pop ili rock?
Na snimanjima u Jugotonovu studiju u Ja­
dran filmu sudjelovat će sama krema rock,
jazz i klasične scene tadašnje države. Oko­
snicu studijskog benda činit će Timeovci (Ve­
dran Božić, Mario Mavrin, Tihomir Pop Asa­
nović, Ratko Divjak, Dado Topić i, naravno,
Živković) pojačani slovenskim perkusioni­
stom Bracom Doblekarom i karizmatičnim
gitaristom Indexa, Slobodanom Bodom Ko­
vačevićem. Limeni puhači bili su sve važne
face: Maks Johan, Boris Frančišković, Miro­
slav Sedak Benčić, Marijan Domić i Radmi­
lo Maslovarić, dok su drvene puhače (obou,
fagot i rog) svirali klasičari Nenad Marino­
vić, Konstantin Iskra i Stjepan Obadić. Tu je
i kompletan Zagrebački gudački kvartet (Jo­
sip Stojanović, Ante Živković, Ivan Kuzmić i
Silvio Orlando). Josipi su kao prateći voka­
li društvo pravile poznate cure: Zdenka Ko­
vačiček, Ksenija Erker, Adica Dobrić (danas
Jelača) i Dubravka Zubović (poslije operna
diva). Majstor zvuka bio je Franjo Berner, a
muzički urednik, naravno, Pero Gotovac.
Unikatnu crno–bijelu opremu »albuma na
otvaranje«, tzv. gatefold, priredio je umjetnički
fotograf Jozo Ćetković sa središnjom duple­
ricom u akro stihu po ideji Ivice Krajača.
Često je počinjala rasprava koliko je Dnevnik
pop, a koliko rock album. Riječ je zapravo o
lažnoj dvojbi koju su pred Dnevnik jedne ljubavi u novije vrijeme stavili naši rock–kritiča­
ri. Do pred početak sedamdesetih, od poja­
ve Beatlesa, sve je u modernosti bilo pop: i
rock ‘n’ roll, i beat, i R&B, i soul, i folk–rock;
i Beatlesi, i Stonesi, i Dylan, i Tom Jones, i
Otis Redding. Kao što su to kod nas bili i
Grupa 220, i Arsen Dedić, i Mišo Kovač, i In­
dexi. Razglašeni »underground« ili »progre­
sivna muzika«, koji se s psihodelijom javljaju
u drugoj polovici šezdesetih, sa sviješću da
pop–glazba mora ići dalje, glazbeno i poru­
kom ambicioznija i angažiranija, sintetizirat će
se, pojednostavnjeno rečeno, u novi rock.
Paradoksalno, najavit će ga nitko drugi nego
pop–Beatlesi fenomenalnim konceptualnim
Sgt. Pepperom (»konačnom deklaracijom
promjena u rock–glazbi«, kako je istaknuo
glasoviti Rolling Stone, dodijelivši mu 2009.
godine prvo mjesto među »500 najvećih al­
buma svih vremena«). Kod nas će se »rock
osviještenost« pokazati spomenutim albu­
mima Korni grupe i Timea, a, rekao bih, za­
ključiti upravo s Josipom i Dnevnikom jedne
ljubavi.
Kako je sve počelo
Istina, riječ je o priči pisanoj uobičajenim ru­
kopisom i rimama lijepe književnosti kojoj su
težili tekstopisci zabavne i pop–glazbe šez­
desetih, čiji je istaknuti pripadnik Krajač bio.
Uostalom, tomu su se u svojim prvim autor­
skim pokušajima pokušavali približiti bez ra­
zlike i »rokerski pjesnici«. Mnogi će zato reći
da stvarni rock kod nas počinje s Bijelim du­
gmetom čijem će nevjerojatnom masovnom
uspjehu — osim rock–riffova nabrijanih fol­
klornim motivima — kumovati vješti spoj na­
D
nevnik jedne ljubavi
čvrsta je pop–rock
ploča, iz naše vizure
jednako važna kao što
su bili Otis Blue, Cheap
Thrills ili Blood, Sweat
and Tears.
rodnjačkih mudrosti, jezika ulice i pjesničkih
metafora kojim je Bregović progovorio kroz
raspukli Bebekov glas. Neki će ići i dalje pa
će ustvrditi da rock na ovim prostorima za­
pravo počinje s Novim valom koji istina i ne
svira najvještije (što nije zaprekom da se zo­
veš rock–glazbenikom!), ali govori oporim i
buntovnim gradskim rječnikom, prvi put ot­
krivajući socijalnu i političnu dimenziju našeg
rocka. Uostalom, rukovođeni sličnim razmi­
šljanjima, autori i nama poznatog britanskog
televizijskog serijala Seven Ages of Rock, po­
četak rocka smjestit će u 1965. s The Who
i Jimijem Hendrixom, preskočivši Beatlese i
cijeli Merseybeat, a da o Cliffu Richardu, Bill­
yju Furyju i Johnnyju Kiddu & Piratesima te
Shadowsima i američkim precedentima i ne
govorimo.
Što reći? Rock ‘n’ roll je počeo kao zvuk
(možda krik?), ali ne kao riječ (osim ako u
Richardovu Tutti Fruttiju s usklikom A–wop–
bop–a–loo–bop–a–lop–bam–boom! ne ot­
krijete klice dadaizma). Rijedak pjesnik rocka u pedesetima bio je Chuck Berry. Glasovi
Elvisa, Little Richarda i Fatsa Domina domi­
nirali su uz backbeat, triole, reski zvuk tenor–
saksofona i gitaristički twang. Pa Beatlesi su
pjevali She Loves You i I Want To Hold Your
Hand, a Stonesi It’s All Over Now i Pain In
My Heart, dok se nije pojavio Dylan i Blowing
In The Wind. Dnevnik jedne ljubavi čvrsta je
pop–rock ploča, iz naše vizure onoliko važna
koliko su to bili Otis Blue, Cheap Thrills ili Blood, Sweat and Tears.
To je zapravo prva velika ploča na kojoj su
se kod nas pomirile različite generacije i idi­
omi: glazbenici u svojim dvadesetim, tridese­
tim i četrdesetima godinama, jazzisti i klasi­
čari, protagonisti zabavne i pop–rock scene
u kolektivnom su brisanju žanrovskih grani­
ca spremno zakoračili na nov teren indivi­
dualizma. Bio je to prelazak iz pop–moder­
ne u post–modernu! Uz autorski dvojac Me­
tikoš–Krajač i nevjerojatnu Josipu, u toj sin­
tezi svega poznatoga na pop–polju, ključnu
je ulogu odigrao aranžer Brane Lambert Živ­
ković. Uostalom, on se u Karlovu i Josipinu
podstanarskom stanu u Zamenhoffovoj uli­
ci, u zimu 1972., prvi susreo s Metikoševim
krokijima onoga što će poslije Krajač nazvati
Dnevnikom.
Dnevnik jedne ljubavi predstavlja svojevrsni
diplomski rad naraštaja kojem je glazbenič­
ku zrelost potpisao legendarni Boško Petro­
vić, uključivši ih na početku desetljeća u svoj
fuzijski B. P. Convention. Asanović, Božić,
Divjak, Mavrin i Živković, sa svjedodžbama
kompetentnih glazbenika, oslobodivši se za­
grljaja velikog tutora, bili su spremni za velike
stvari. Rock je postajao »progresivan«, ozbi­
ljan partner jazzistima i akademskim glazbe­
nicima. Pa ako sam malo prije Dnevnik i us­
poredio s nekoliko ploča na području R&B–
a, soula i jazz–rocka, sada moram reći da je
svojim spajanjem i konceptom svekolikog
naslijeđa pop–glazbe prokuhanog u vlasti­
tom loncu, kreativni kvartet stvorio posve ori­
ginalno i izazovno djelo rocka.
Ponajbolji album »lirskog
rocka«
Prije svega, to je zaista dosljedan koncep­
tualni album. Važnost i intimnost dnevnič­
kih zapisa istaknuta je otisnutim tekstovima
(prvi put na nekoj domaćoj LP ploči, nakon
spomenutih To nije tajna Žetelaca i Korni gru­
pe), i to rukom ispisanih, a briga o detalju vidi
se kada se na kraju, ne ostavljajući ništa slu­
čajnosti, u zagradama navodi »iz Dnevnika
jedne ljubavi«. Ispovjedni ton u ich formi di­
jeli s akustičarskim singer–songwriterima,
idiomom koji je početkom desetljeća iz fol­
ka penetrirao u američki rock, posebice na
West–Coast sceni. No suprotno realističnoj,
svakodnevnoj, jednosmjernoj i predvidivoj
ljubavnoj priči koja završava uzaludnim po­
kušajem da se ljubav ne pretvori u puku na­
viku, muzičke teme, njih deset, sve su prije
nego svakodnevne, jednosmjerne i predvi­
dive. Premda od uvodne O jednoj mladosti,
do zaključne Kao stranac dominiraju zapravo
dva tempa: triplet feel triolskog slow–rocka i
sedamosminski ritam kao iskaz atentičnosti
beata koji dolazi s jugoslavenskih prostora.
Triole su bile sinonim sentiša u rock ‘n’ rollu,
njegov trademark od vremena Fatsa Domina
što ih je Matt–Karlo yukao kao svoju popud­
binu, a domaću (makedonsku) sedmorku,
koju je upravo Boško Petrović »prodao« Artu
Farmeru, Johnnyju Griffinu i Phillyju Joeu Jo­
nesu pod egidom izvornog balkanskog blu­
esa (With Pain I Was Born), Metikoš i društvo
doživjet će poput egzotična i originalna aduta
u mogućem nadmetanju s, uvjetno rečeno,
world beatom. No unatoč tim dvama prevla­
davajućim ritmičkim obrascima, zapravo ras­
položenjima, toliko se toga događa u teksturi
i dinamici svake od deset tema, i to u klasič­
noj trominutnoj pop–formi (posve različito od
pretencioznih koncept–albuma s desetomi­
nutnim pseudosimfonijskim stavcima), da bi
sama ta činjenica trebala uvijek i iznova iza­
zivati respekt prema Dnevniku jedne ljubavi.
S druge strane, moglo je baš to biti uzrokom
kritičarske sumnje u vremenu tumačenja du­
gih instrumentalnih pasaža, sola i surealiza­
ma kao znaka sviračke, stvaralačke i intelek­
tualne zrelosti. No ako je išta kvintesencija
izvornog rocka, onda je to kratki singl format
pa i onda kada je utisnut u koncept longplej­
ke. Toga se itekako držao autorski trio Me­
tikoš–Krajač–Živković. Istina, nekoliko pjesa­
ma završava u fade outu, što je pak u »live«
izvedbama otvaralo mogućnost da se i glaz­
benicima pusti na volju.
Pjesme su prepune promjena mjera 7/8
u 12/8, pa u 4/4 (Srela sam se s njim), fra­
za karakteristično nepravilnih metrika (pu­
hačke fanfare u 9/4 u rock–boogieju Po prvi
put ili pak vokalni Ležaj od suza koji se pro­
teže kroz tri 4/4 takta sa smirajem u 6/4). S
druge strane, kada se u glavnoj temi neko­
liko puta izmjenjuju 4/4 i 6/4 kao u 16–tak­
tnoj Ne prepoznajem ga i 8–taktnoj Vjerujem
ti sve, ističe se sloboda Metikoševe rečenice
koju Živković prati efektnim rješenjima. (Kao
da je Karlo bio poput Johna Lennona koje­
mu je bila potrebna akademska disciplina
jednoga Georgea Martina — svakako više
nego McCartneyju! — a koju je Metikoš na­
lazio u Lambertu.) Akustika gitare karizma­
tičnog Indexa Bode Kovačevića i gudačkog
kvarteta u uvodnoj O jednoj mladosti, topli
Hammond Popa Asanovića, Božićeva racio­
nalna sola i fraze a la Clapton (otprilike Cream
razdoblje), drveni puhači u Sreći, a brass po­
put Chicago/Blood, Sweat and Tears u Ležaju od suza (pjesmi čiji efektni vokalno–in­
strumentalni unis duguju nadahnuće Janisi­
noj Move Over), električni klavir (Jedna kratka vijest) i Jethro Tull »flauta sa zrakom« Bra­
ne Živkovića u spomenutom Ležaju od suza,
Maslovarićev trombon (uvod u Ležaj), Obadi­
ćeva horna (solo dionica u O jednoj mladosti),
Sedakov saks solo u Po prvi put, Doblekaro­
ve perkusije u Jednoj kratkoj vijesti i završnoj
Kao stranac kada reprezentativni djevojački
zbor Kovačiček, Dobrić, Erker, Zubović) od­
vodi Dnevnik jedne ljubavi u neminovni fade
out, svi zajedno čine taj al­
bum oglednim primjerkom
muzičkog rafinmana. S
estetsko–izvedbene strane
gledano, ostao je u analima
yu–rocka nedodirnutom ka­
tegorijom. Pratit će ga epi­
tet i ponajboljeg albuma »lir­
skog rocka« kod nas. Jer
ako se i složimo da rock ‘n’
rollu nisu najvažniji ni ago­
gički ni precizno odsvira­
ne note, raznovrsnost zvu­
ka i ideja, osebujnost i lje­
pota glasa (iako vjerojatno
većina onih koji zagovaraju
troakrodnu izravnost samo
hini da ih sve to ne zani­
ma!), dakle, sve ono što se
traži u jazzu, klasici i profe­
sionalnom pop–spektaklu,
a čime obiluje album, ne bi
se smjela zanemariti ni am­
bicija ni rizik koje nosi svaka
prava rock–ploča, a čega u
Dnevniku također ima u izobilju. Kao ni vrije­
me u kojem neka ploča nastaje. A vrijeme,
početak sedamdesetih, u vrhunskom rocku
nije trpjelo diletantizam.
Visoko na yu–listama svih
vremena
Zato Dnevnik jedne ljubavi, počesto zaborav­
ljan u hrvatskoj — sad već više od pedeset
godina bogatoj — rock–diskografiji, jedno­
stavno traži svojevrsnu reafirmaciju. Recimo,
u anketi Jutarnjeg lista iz listopada 1999., na
završetku 20. stoljeća rijetkom pokušaju in­
venture našeg diskografskog naslijeđa, iz­
među »10 najuspješnijih hrvatskih rock–al­
buma svih vremena« ni kod kojeg od šest
»najeminentnijih glazbenih kritičara« nije bilo
mjesta za Dnevnik jedne ljubavi! Istina, nije ri­
ječ o brojčano najreprezentativnijem uzorku,
ali ipak? Godinu dana prije, prema izboru sr­
bijanskih kulturnjaka (njih 70!) objavljenom u
knjizi 100 YU — najbolji albumi jugoslovenske rok i pop muzike, jedinoj takvoj publika­
U
z Metikoša, Krajača i
nevjerojatnu Josipu, u
toj sintezi svega poznatog
na pop–polju, ključna je
uloga Brane Lamberta
Živkovića
ciji na prostoru bivše države do danas, koju
su priredili beogradski glazbeni pisci i kritičari
Duško Antonić i Danilo Štrbac, Dnevnik je za­
uzeo 9. mjesto! Još bolji plasman — sedmo
mjesto — donijelo mu je glasovanje iz 2002.
beogradskog tjednika Blic Newsa. Tridesete­
ročlani žiri zamišljen po načelu deset glazbenih kritičara, deset glazbenika i deset javnih
osobnosti, birao je svojih »10 najboljih yu–rok
albuma svih vremena«. No zanimljivo, blisko
hrvatskim kolegama, grupa od deset kritiča­
ra nije albumu dala niti jedan glas; najbolje su
ga ocijenili glazbenici podjelom trećeg mje­
BROJ 181, SRPANJ 2013.
BROJ 181, SRPANJ 2013.
Obljetnica debitantskog albuma Josipe Lisac u vrijeme
kada su LP ploče rocka u Jugoslaviji bile rijetkost
sta s Buldožerovim Pljuni istini u oči (Cane iz
Partibrejkersa stavio ga je na vrh!), a sekcija
javnih osobnosti podjelom sedme pozicije s
Trećim svijetom Haustora. Josipa Lisac kao
jedina solistica (!) koja je izborila takvo mje­
sto u konkurenciji sedamdesetak albuma
raznih izvođača, s Dnevnikom je na konač­
noj listi iza sebe ostavila Buldožer (Pljuni istini u oči), Azru (s Azrom), Riblju čorbu (Kost u
grlu) i Haustor (Treći svijet). Ovom prigodom
na kraju valja zabilježiti riječi Egona Savina,
redovitog profesora na Akademiji dramskih
umetnosti u Beogradu, kao komentar uz nje­
govu listu (iz Antonić–Štrpčeve knjige) na ko­
joj Dnevnik jedne ljubavi čvrsto drži sam vrh:
»Najkvalitetniji album u muzičkom smislu koji
se, po mom osjećaju, pojavio u našoj zemlji.
Dnevnik jedne ljubavi izrazio je duh vremena,
a riječ je o trenutku kada je naša pop i rock
muzika došla u dodir s najboljim utjecajima
jazza i soula. Bio je to, po mom mišljenju, je­
dini trenutak yu–rock muzike kad se, tim al­
bumom, izjednačila s vrhunskom svjetskom
produkcijom.«
25
Hladno pivo je odraslo i postalo ozbiljan bend, a Mile
Kekin respektabilni član društva kojega se mediji
trude svako malo pozvati da komentira neku aktualnu
društvenu pojavu.
Piše: Dubravko Jagatić
T
o su pjesme koje bez problema ulaze u uho s refrenom
koji pjevušite kad to i ne želite.
Džinovski...
Prvi diskografski zapis ostvarili su 1992. go­
dine uz pomoć »prijatelja iz kvarta« Aleksan­
dra Dragaša, zahvaljujući kompilaciji T.R.I.P.
Zone u izdanju Croatia Recordsa, na kojoj su
se pojavili kao mladi perspektivni bend s dvi­
je pjesme: Buba švabe i Trening za umiranje.
Iako su već u to vrijeme njihove demo–snim­
ke harale domaćim radiopostajama, među
urednicima koji su znali da zajedno s njima
Dvije godine nakon toga uslijedio je album
G.A.D., a još dvije godine poslije i Desetka,
čime su s prva tri albuma zatvorili zamišlje­
nu trilogiju i više nego uspješno obilježili pr­
vih deset godina postojanja i neočekivano
uspješne karijere, pretvarajući punk–rock i
pop–punk u radijski mainstream, a sebe u
najveće zvijezde devedesetih. Godine 1999.
objavljuju album simboličnog naziva Pobjeda, na kojem vidno mijenjaju zvuk jer, osim
što im se na trubi pridružuje Stipe Mađor,
proslavljeni punk–rock bend počinje u pje­
smama koristiti klavijature, drukčiji zvuk gita­
ra, a ska–ritmovi i gitarski rifovi odudaraju od
klasičnog punk zvuka. Hladno pivo je odra­
slo i postalo ozbiljan bend, a Mile Kekin res­
pektabilni član društvu kojega se mediji trude
svako malo pozvati da komentira neku aktu­
alnu društvenu pojavu. Upravo zato i ne čudi
da su 2003., kada su objavili Šamar, za taj al­
bum od Hrvatskog helsinškog odbora dobili
Nagradu Joško Kulušić za zaštitu i promica­
nje ljudskih prava u medijima.
Vedran Metelko
Pod reflektorima Šalate
Nakon Šamara, novo poglavlje u njihovoj ka­
rijeri bili su sve veći koncerti i turneje. Tako
su u travnju 2004. održali koncert u prepunoj
dvorani Doma sportova koji su snimili i obja­
vili na DVD–u pod nazivom Punk (kon)Dom
sportova. Već godinu dana poslije odlaze na
svoju najveću koncertnu turneju Runda za
sve te nastupaju u deset najvećih hrvatskih
gradova. Samo godinu dana od izlaska al­
buma Knjiga žalbe (2007.), Hladno pivo slavi
dvadeset godina karijere velikim spektaklom
na Jarunu, na kojemu se okupilo oko 25.000
posjetitelja, dok su im se kao gosti pridru­
žili Los Caballeros i TBF. Bez sumnje, kon­
cert za pamćenje i vrhunac njihove karijere,
uz nastup pred publikom kakvu si malotko
u Hrvatskoj može zamisliti. Da pokažu kako
njihova popularnost nije slučajna, ali i koliko
cijene svoju publiku, Hladno pivo je 7. listo­
pada 2011. priredilo koncert u zagrebačkoj
Areni, uz produkciju nalik na najveće svjet­
ske izvođače. Pod sloganom Kud pivo, tud
i ja, Hladno pivo prepunilo je Arenu, čime su
pokazali da nisu na vrhu slučajno, ponudivši
T
eško je reći po kojoj
formuli su uspjeli doći
do vrha... tekstovi su jedan
od važnijih razloga... a tu
je i karizmatični pjevač sa
stavom.
oduševljenoj publici vrhunski koncert od dva
i pol sata.
Možda najveći zaokret u zvuku dogodio se
2011. na njihovu posljednjem albumu Svijet
glamura, na kojemu su Kekin i društvo pred­
stavili Hladno pivo kao ozbiljan i zreo bend
kojemu zezanje nije na prvom mjestu i čija
glazba više nije punk–rock zabava, nego
skladateljski zrela i promišljena glazba za
širu publiku od one na koju su i sami navi­
kli. Govoreći o njihovoj karijeri, treba svaka­
ko spomenuti da je Mile Kekin 2000. napra­
vio samostalni »izlet« i objavio album U dva
oka pod imenom Mile i putnici, ali i da je nje­
gova slava (pa tako automatski i grupe Hlad­
no pivo) porasla sudjelovanjem, tj. ulogom, u
humorističnoj seriji Bitange i princeze, kao i
kasnijim ulogama u nekoliko domaćih igranih
filmova. Dakako, ne treba zanemariti dese­
tak Porina i druge nagrade, kao i respektabil­
ni status u cijeloj regiji, što dokazuju i raspro­
dani dvoranski koncerti u Beogradu.
Dan radosti za dvadeset
pet godina
Njihova priča nije završila 25. svibnja na za­
grebačkoj Šalati, kad su na svojem slavlje­
ničkom koncertu u povodu dvadeset pet go­
dina organizirali proslavu pod nazivom Dan
radosti. Tek su prigodno zatvorili jedno po­
glavlje u karijeri koja traje. Bez ikakve sumnje
u uspješnost koncerta i vjernost njihove pu­
blike, Hladno pivo je bez dodatne scenogra­
fije i većih »kerefeka« pokazalo da je i nakon
dvadeset pet godina na samom vrhu. Štovi­
še, na tom su koncertu odlučili svoju vjernu
publiku podsjetiti na hitove s prvog albuma
Džinovski, kao i na niz pjesama koje svi znaju
napamet, ali nisu ih često izvodili na nastupi­
ma. I to u jednom dahu, bez pauze, ne dajući
publici da udahne.
Mile Kekin u akciji
BROJ 181, SRPANJ 2013.
...G.A.D. i Desetka (Prva
trilogija)
Popularnost i Porini
(Druga trilogija)
26
Vedran Metelko
godina
uz Hladno
pivo
H
ladno pivo su
glazbenici koji jednako
dobro mogu svirati u
lokalnoj mjesnoj zajednici i
pred 25.000 ljudi.
stvaraju novu hrvatsku punk–rock scenu, nji­
hovo je pojavljivanje na spomenutoj kompi­
laciji bila ulaznica na velika vrata. Istodobno,
Mile Kekin već je prvim stihovima napisani­
ma za Trening za umiranje odmah postao ci­
jenjen i kao tekstopisac kojemu se slava nije
dogodila slučajno. Godine 1993. u izdanju
Croatia Recordsa izlazi njihov debitantski al­
bum Džinovski u odličnoj produkciji Denisa
Mujadžića Denykena, s cijelim nizom pjesa­
ma koje i dan–danas, dvadeset pet godina
poslije, njihova publika obožava čuti na nji­
hovim nastupima: Trening za umiranje, Buba
švabe, Pjevajte nešto ljubavno, Marihuana,
Fur immer Punk, Dobro veče, Sarma, Zakaj se tak oblačiš itd. S obzirom na to da su
se i prije tog albuma koncertno potvrdili kao
predgrupa na koncertima KUD Idijota i Za­
branjenog pušenja, prvi album Hladnog piva
dočekan je s velikim nestrpljenjem i još većim
oduševljenjem.
koje bez problema ulaze u uho s refrenom
koji pjevušite kad to i ne želite.
Smatramo da su se na našem rođendanu
zatekli fanovi i da njih možemo na taj način
»ugnjaviti«, bile su Kekinove riječi. Na taj je na­
čin odlučio najvjernijim obožavateljima najavi­
ti poklon, pružajući im presjek najboljih pjesa­
ma iz karijere kakvu su mogli samo poželje­
ti. Jedina zamjerka odnosi se na nepozivanje
dugogodišnjeg člana na trubi, Stipe Mađora,
koji je više od polovice te karijere proveo s nji­
ma, stvarajući glazbu Hladnog piva. Iako im
je malotko zamjerio njegovo nepojavljivanje,
uživajući od prve do posljednje pjesme na
koncertu, mnogobrojnim glazbenicma ostao
je gorak okus u ustima jer su u tom trenutku
shvatili da je svatko zamjenjiv i da se preko
noći iz statusa zvijezde može otići u zaborav,
ma koliko netko bio dobar.
Zaključak
Ne ljenčareći na lovorikama postignute sla­
ve, Hladno pivo je iskoristilo prigodu i prvi
put izvelo pjesmu Na ovim prostorima koja
je samo nekoliko dana prije nastupa na Šalati
»puštena« u eter. Dakako, prijam je bio odli­
čan, a novi hit zauzeo je visoko mjesto u do­
maćem radijskom eteru. Teško je reći po ko­
joj su formuli uspjeli doći do vrha, no nema
sumnje da su važniji razlozi za to vještina i
talent, kao i tekstovi puni smiješne, ali gorke
svakodnevne istine o društvu u kojem živimo,
uz sveprisutni sarkazam. Dakako da je tu i
karizmatični pjevač sa stavom, glazbenici koji
mogu jednako dobro svirati u lokalnoj mje­
snoj zajednici i pred 25.000 ljudi, te pjesme
Mare Milin
25
H
tjeli smo imati rock–
bend sa svim onim
što to uključuje; izdavati albume i svirati pjesme koje ljudi
znaju. Nije nas nikad
zanimala neka hermetična eksperimentalna
glazba, nego smo htjeli biti narodski bend čije
se pjesme mogu odsvirati i na akustičnoj gitari u parku, na plaži..., riječi su to Mile Kekina
iz jednog od mnogobrojnih intervjua u povo­
du obilježavanja 25. godišnjice grupe Hladno
pivo, a neposredno prije velikog slavljeničkog
koncerta na Šalati u Zagrebu. Prvi su koncert
održali 21. svibnja 1988. u lokalnoj mjesnoj
zajednici u Kumrovcu, nadajući se svemu
tome što je Kekin spomenuo, no teško da je
netko od njih tada i u jednom trenutku po­
mislio da će ostvariti svoje snove. Dvadeset
pet godina poslije Hladno pivo zauzima sam
vrh domaće punk–rock scene. Iako im neki
zamjeraju da su »izdali« punk, oni sami ostali
su vjerni svojem glazbenom izrazu i, što je lo­
gično, s godinama ga lagano ublažili. Drugim
riječima, njihov punk–rock ostao je specifi­
čan i uvijek prepoznatljiv. Uostalom, nitko nije
očekivao da će na posljednjem studijskom
albumu Svijet glamura čuti nove Buba švabe. A sve je počelo prije punih dvadeset pet
godina, kada su Mile, Suba, Zoki i Tedi (kojeg
je poslije zamijenio Hadžo, a potom Šoki) u
svojem kvartu (u Gajnicama) odlučili napraviti
bend.
Vedran Metelko
BROJ 181, SRPANJ 2013.
Obljetnice
Uz obljetnički koncert na nekadašnji Dan mladosti,
25. svibnja, na zagrebačkoj Šalati
»Narodski bend« i njihov punk–rock: 25 godina poslije
27
Tuborg Open Fair, 14. i 15. lipnja 2013. na zagrebačkoj Šalati
Glas autora HDS ZAMP–a u sklopu CMC festivala, 15. lipnja u Vodicama
Je li ovo novi Zagreb gori?
Domaća glazba važan je dio identiteta ove zemlje
U
Piše: Tomislav Vuković
BROJ 181, SRPANJ 2013.
Vodicama je 15. lipnja
2013. u sklopu CMC
festivala održana i
tribina Glas autora, a
glavne su teme bile
proces stvaranja pje­
sama, novi načini distribucije glazbe i pošti­
vanje autorskog rada. Organizator razgovora
s Vladimirom Kočišom Zecom, Denisom
Dumančićem, Darkom Bakićem i Borisom
Đurđevićem bio je HDS ZAMP. Stvaranje
pjesama je rad koji iziskuje znanje, talent i
vrijeme, a na kraju publika prepoznaje iskre­
nost, složili su se skladatelji koji su festivalskoj
publici predstavili svoje nove pjesme. Jedini
je način da u ovom poslu uspiješ i ustraješ velika ljubav prema glazbi, bez obzira na to kojem stilu ona pripada. Nužni su ljubav prema
življenju glazbe i zadovoljstvo onime što radiš,
uz iskrenost prema publici, istaknuo je Denis
Dumančić, frontman benda Leteći odred, ali
i autor pjesama za mnoge druge izvođače.
Branko Drakulić
Nedostatak sinergije
natoč atraktivnim bendovima,
problematika promocije i
identiteta festivala najveći je krivac
za manjak publike
Z
Piše: Martina Validžić
28
ašto nije krcato?... Ovdje
stane još ljudi! ... Bila je slaba promocija festivala, čuli
su se komentari kolega i
slučajnih prolaznika koji su
šetuckali po koncertnom
prostoru zagrebačke Šalate, dok je vani još
»pičilo« sunce »sve u šesnaest«, akreditacije
i brojni letci koji su se dijelili bili su improvi­
zirane lepeze, a pivo se eksalo poput vode.
Tuborg Open Fair na svoju je listu izvođača
upisao najatraktivnije bendove, i one koji su
na glasu s njima ne možeš faliti!: Let 3, Parti­
brejkers, TBF, Rambo Amadeus, ST!llness...
No kao da to više nije dovoljno razmaženoj
publici navikloj na medijsko bombardiranje
bezbrojnim najavama koncerata i festivala.
Upravo je, ako se mene pita, problematika
promocije i identiteta festivala najveći krivac
za manjak publike. Kako reklamirati festival
koji u nazivu nosi naziv sponzora? Tko će
to objaviti, pogotovo kad se na televizijama
danas »bluraju« i automobilske marke vatro­
gasnih kola? I kakav je profil tog festivala? Je
li to novi Zagreb gori?
Povlašteni u prime timeu
S odlaskom sunca, hrvatska se kronološka
mlađarija i mlađarija u srcu poput vampira
budi, pa su tako i bendovi kojima je pripala
čast svirati u mračno doba dana — profiti­
rali! Let 3 prvoga dana i TBF drugoga dana
Tuborg Open Faira. Bez obzira na bogatstvo
našega jezika, a teško je ne ponavljati se kad
su ti glazbeni genijalci u pitanju, oni su ne­
nadmašni, apsolutni vladari pozornice, i falše
brkati Riječani i masovni hipnotičari iz split­
ske Flote ritma. Što se mene tiče, Letovci ne
moraju snimiti više nijedan jedini dugosvira­
jući album. S ovim repertoarom mogu svirati
unedogled i rulja će i dalje nekritički obožavati
Mrleta, Prlju i njihove kopilote. A TBF? Bend
koji svakim novim albumom nadmašuje pret­
hodni, što je rijedak slučaj na našoj glazbe­
noj sceni. Šalatna publika u niskom je star­
tu dočekala Mladena i Sašu, pjevala sve nai­
zust, Fantastičnu, Komandanta Datu, Veseljka, Boga i zemljane, Uvik kontra i neizostavnu
Smak svita kojom su u deliričnom raspolože­
nju počastili publiku, iako su već prešišali do­
pušteno vrijeme za svirku.
Sve to ne bi se moglo reći za Ramba Ama­
deusa. Iako je njegova genijalnost neupitna,
nekako baš i nije dobro sjeo prije uzbudljivih
TBF–ovaca, a poslije adrenalinom napucanih
St!llnessa. Yuri i njegovi dečki iz svih kraje­
va Hrvatske toliko su zvučali svjetski da mi je
prošlo glavom oni uopće nisu bend za Hrvate — to presvjetski zvuči! Luđačka energija
koju izbacuje frontmen Yuri na pozornici toli­
ko je zarazna da se sa svakom pjesmom pu­
nio koncertni prostor sve više i više, igrale su
nogice, mrdali bokovi, a čak je bilo i onih koji
su, vrućinama usprkos, neprestano skakali! I
ono što me oborilo s nogu, Yuri je nakon svir­
ke sišao među ljude i družio se s fanovima!
Nedostajalo je samo da publika grleno zao­
ri Vraati see!
A tako su pjevali Rambovu Čobanu, inače
špici nastupa tog crnogorskog alter–rock–
funk–jazz–no turbo folk prvoborca. Super
je Rambo, ali pasao bi više za večernju fja­
kicu, dok smo se još hladili akreditacijama i
dolazili k sebi od uspona po Schlosserovim
stubama.
Večer prije to nije bio slučaj s Partibrejkersi­
ma, koji su publiku naložili za nekoliko stup­
njeva više od također dobre supergrupe Pozdrav Azri. Boris Leiner, Mišo Hrnjak, Žan Ja­
kopač, Renato Metessi, Domagoj Vorberger
pjevali su Štulićeve evergreene i bili dobar na­
domjestak za umjetnika kojega je netko do­
mišljatim transparentom predložio Za predsjednika države. Hm, nisam baš sigurna...
Cane standardno britak, ciničan i otrovan
Izmjene zakona
Danas turisti koji dolaze u Hrvatsku u našim medijima gotovo i ne čuju domaću glaz-
Darko Bakić, Vladimir Kočiš Zec, Darija Gabrić, Boris Đurđević i Denis Dumančić na tribini Glas autora u Vodicama
bu. Ona nije shvaćena kao jedna od važnih
odrednica identiteta ove zemlje, zaključeno je
u raspravi u koju se uključila i publika. Dar­
ko Bakić (frontman benda Buđenje i zamjenik
glavnog tajnika HDS-a) istaknuo je zalaganje
Hrvatskog društva skladatelja i ostalih glaz­
benih udruga da se preko Instituta hrvatske
glazbe i službeno zatraže izmjene Zakona o
medijima, u smjeru podizanja kvota emitira­
nja hrvatske glazbe, u skladu s odredbama
u zakonima ostalih zemalja EU. Založio se i
za stvaranje platforme koja bi kvalitetno bi­
rala glazbene umjetnike. Potrebni su nam
mjesto i način koji bi omogućili da u današnjem moru informacija kvalitetni novi umjetnici uistinu budu i prepoznati, rekao je Bakić.
Ljudi još uvijek ne doživljavaju autorstvo kao
rad pa je važno da se i drugi autori uključe u
edukaciju javnosti o pravima kreativaca, slo­
žila su se sva četvorica. Zanimljiva vodička
rasprava najnoviji je dodatak kampanji Glas
autora koju je 2009. pokrenuo HDS ZAMP s
ciljem edukacije građana o važnosti poštiva­
nja autorskog rada, ali i upoznavanja aktual­
nih tema koje zaokupljaju hrvatske glazbene
kreativce.
Četvrti bijenalni Svjetski sastanak kreativnih industrija, 4. lipnja u Washingtonu
Jean–Michel Jarre novi je predsjednik CISAC–a
Nakon Robina Gibba i Hervéa Di Rose, na čelu Međunarodne konfederacije autorskih i skladateljskih društava je
začetnik ambijentalne glazbe
V
Piše: Tomislav Vuković
taman toliko da poželimo još. Netko će reći:
kod Partibrejkersa ništa novo, ali oni su kao
Let 3. Uvijek dobri.
iše od sedamsto autora
iz raznih kreativnih gra­
na iz cijeloga svijeta sa­
stalo se 4. lipnja 2013.
na četvrtom bijenalnom
Svjetskom
sastanku
kreativaca i kreativnih industrija u američkoj
prijestolnici, Washingtonu. Na sastanku na
vrhu sudjelovali su i predstavnici HDS ZA­
MP–a. Skup koji se prethodno održavao pod
nazivom World Copyright Summit, od ove
godine ima novi naziv, World Creators Sum-
Zamisao Tuborg Open Faira bila je sjajna i, da
ne bi bilo zabune, podržavamo je, i dajbože
još takvih otvorenih glazbenih sajmova. No
kako smo se svih dosadašnjih godina navi­
kli na to da koncerti kasne, da zvijezde izlaze
na pozornicu do sat vremena nakon najavlje­
nog, a i radno vrijeme odavna više nije do tri
popodne, tako se i nije mogla očekivati gu­
žva u predbinskom prostoru u šest popod­
ne. A satnica svirki bendova bila je kao nikad
dosad: točna kao švicarska urica!
Je li to novi Zagreb gori? Trebat će još krijesa
za potpalu vatre.
Jarre i potpredsjednici CISAC-a:
mit. Pod motom Stvarati — spajati — poštovati (Create — Connect — Respect) svjetski
su autori–kreativci i predstavnici udruga koje
štite njihova prava raspravljali o budućnosti
autorskih prava, kreativnih zajednica i indu­
strije zabave u digitalnoj ekonomiji. Tijekom
summita održana je i glavna skupština CI­
SAC–a na kojoj je za novog predsjednika
udruženja izabran pionir elektroničke glazbe,
Jean–Michel Jarre. Jarre je naslijedio Robi­
na Gibba, koji je preminuo u svibnju 2012.,
te Hervéa Di Rosu, francuskog umjetnika i
slikara koji je u međuvremenu obnašao duž­
nost predsjednika.
Organizacija je proširila funkciju dopredsjed­
nika na četiri pozicije, omo­
gućujući time zastupljenost
više područja i autorskog
repertoara. Na tim funk­
cijama bit će Javed Akh­
tar (jedan od najsvestrani­
jih umjetnika iz Indije), An­
gelique Kidjo (dobitnica
Grammyja te aktivistica iz
afričkog Benina), Marcelo
Pineyro (nagrađivani pro­
ducent i redatelj španjolskih
filmova), te Ousmane Sow
Ousmane Sow, Angelique Kidjo i Javed Akhtar
(ugledni kipar iz Senega­
la). Novi predsjednik
i potpredsjednici za­
stupat će glas svih
autora čija su druš­
tva članovi CISAC–
a, braneći i zastu­
pajući interese udru­
ženja, njegove 231
članice te tri milijuna
autora.
Ujedinjeni
narodi
kreativaca
Kao
predsjednik,
Jarre ima viziju tran­ Jean–Michel Jarre
sformiranja konfede­
racije u tzv. Ujedinjene narode kreativaca u
kojima bi se, kako kaže, pritiskom tipke mo­
glo okupiti 20.000 autora koji će za jedan sat
potpisati peticiju. U vezi s aktualnim temama,
Jarre dodaje: Uvijek sam smatrao autorska
prava bezvremenskom kategorijom jer ne
ovise o fizičkoj potpori. Pametni telefoni su
mnogo manje pametni ako se maknu glazba,
filmovi, slike, vijesti i ostali sadržaji koje stvaraju kreativci. Mi smo odgovorni za taj pametni
Daniel P. Swartz
U
Apsolutni vladari pozornice: Let 3
Vladimir Kočiš Zec smatra da je, unatoč mo­
dernoj tehnologiji, nestalo sinergije u kojoj
su nekad zajednički djelovali autori, izvođa-
či, diskografi i mediji, čime je gotovo nestala
i mogućnost za kvalitetnu prezentaciju nove
dobre glazbe. Njegovi mlađi kolege složili su
se da je problem u tome što te sinergije više
nema, ali i u tome što se ona više neće vra­
titi. Mediji, vođeni profitom, sve češće u pro­
gramu koriste samo one pjesme koje prihva­
ća tzv. testna publika i nisu skloni emitiranju
originalnih i »drukčijih« glazbenih djela. Skla­
datelj Boris Đurđević (poznat i kao glazbeni
producent Eric Dresler) smatra da su osnovni
uvjeti za opstanak na glazbenom tržištu ne­
prekidno stvaranje glazbe, izlazak na inoze­
mnu scenu, ali i vješto upravljanje informa­
cijama za medije. Svi su zaključili da samo
nova pjesma, ma kako dobra bila, više nije
dovoljna za izazivanje zanimanja medija. U
radijskim postajama došlo je do pojave tzv.
formatiranja, pa mnoge u nekoliko mjeseci
emitiraju samo nekoliko stotina pjesama, do­
minantno inozemnih izvođača. Pohvalno od­
stupanje od takve prakse nudi samo jedna
postaja koja na nacionalnoj razini emitira sto
posto domaću glazbu, ali to još nije dovoljan
poticaj za razvoj glazbenog stvaralaštva.
BROJ 181, SRPANJ 2013.
U razgovoru sudjelovali Vladimir Kočiš Zec, Denis Dumančić, Darko Bakić i Boris Đurđević
Let 3, Partibrejkers, TBF, Rambo Amadeus, ST!llness, Pozdrav Azri…
dio telefona i to bi trebalo uzeti u obzir. Ta­
kođer, zalaže se za partnerstvo kreativaca i
medija, koji su, kako navodi, napokon shvatili
da se nalaze u istoj kategoriji kad je u pitanju
naknada za rad. Ovo je velika prednost. Sad
je trenutak da udružimo snage s medijima
kako bismo istaknuli svrhu i prednosti intelektualnog vlasništva. Postoji riječ koja može sažeti to o čemu govorimo: edukacija. Vlastita
edukacija, edukacija mjerodavnih institucija i
javnosti. Samo tako možemo riješiti problem,
zaključio je Jarre.
29
Što nas čeka u EU?
U
Kolektivnim ostvarivanjem prava već dulje se bavi Europska komisija
BROJ 181, SRPANJ 2013.
Piše: Marina Ferić Jančić
laskom Hrvatske
u uniju europskih
zemalja, pred hr­
vatskim građanima
i poslovnim subjek­
tima otvaraju se
mnoge nove mogućnosti, ali i izazovi. Svjesni
tih činjenica, kao Društvo već više godina
pomno pratimo događanja u Europskoj uniji
koja se odnose na kolektivno ostvarivanje
prava te smo aktivni u suradnji svih sestrin­
skih europskih društava. To je posebno važ­
no s obzirom na to da je kolektivno ostvari­
vanje prava već dulje vrijeme jedna od tema
U
pravo je područje on–line
korištenja djela »podijelilo«
europska društva.
kojom se bavi Europska komisija koja je o
tome potkraj 2012. godine izradila i posebnu
europsku Direktivu o kolektivnom ostvariva­
nju prava. Ta se direktiva sastoji od dva dijela:
u jednom se posebno bavi uređivanjem pra­
vila poslovanja društava za kolektivno ostva­
rivanje prava (a s ponosom treba istaknuti da
većini predviđenih pravila, posebice onih o
transparentnosti poslovanja, HDS ZAMP već
udovoljava), dok je drugi dio posvećen licen­
ciranju za on–line korištenje autorskih djela.
Isporuka inovativnih
rješenja
Uz već spomenutu Direktivu o kolektivnom
ostvarivanju prava, potkraj prošle godine Eu­
ropska komisija prihvatila je i priopćenje koje
definira aktivnosti koje treba poduzeti u tijeku
njezina mandata u ovom sastavu, kako bi se
osiguralo da europski pravni okvir za autor­
sko pravo (p)ostane prikladan za korištenje
u digitalnom okružju. To priopćenje odnosi
se na raspravu o autorskom sadržaju u di­
gitalnoj ekonomiji koja je održana 5. prosinca
2012. na inicijativu predsjednika Komisije, Jo­
sea Manuela Barrosa. Iskorištavanje punog
potencijala digitalne ekonomije važno je zbog
stimuliranja ekonomskog rasta u Europi. Vrlo
je važno da institucije surađuju s industrijom
da bi se ubrzala rješenja koja stimuliraju potencijal digitalnih tržišta i da bi se razvili novi
poslovni modeli. Moderni pravni okvir za autorska prava može biti koristan za sve strane,
pružajući održive poticaje za kreativnost, kulturnu raznolikost i inovaciju, te poboljšavajući izbor i pristup legalnom sadržaju, izjavio je
tada Barroso.
30
Strukturirana rasprava svih zainteresira­
nih strana koju će voditi europski povjereni­
ci Michel Barnier (unutarnje tržište i usluge),
Neelie Kroes (digitalna agenda) te Androu­
lla Vassilou (edukacija, kultura i mladež), tre­
bala bi se održati tijekom 2013., a njome se
nastoje iznjedriti praktična rješenja upravo iz
segmenta industrije, da bi se inicirao brz na­
predak na četiri glavna područja. To su me­
đunarodni pristup i dostupnost usluga, sadr­
žaj koji stvaraju korisnici i licenciranje za male
korisnike zaštićenog materijala, olakšavanje
on–line pristupa filmovima u EU, te promi­
canje učinkovitog pristupa informacijama za
znanstvena istraživanja. Osim toga, u planu
je dovršenje trenutačne revizije pravnog okvi­
ra Europske unije, utemeljeno na istraživanju
tržišta i pravnih prijedloga. Konačna odluka o
tome očekuje se 2014. godine.
To je povezano s jačanjem e–trgovine na po­
dručju Europske unije, da bi se sustigla ra­
zvijena tržišta Japana i Sjedinjenih Američkih
Država te korištenje djela na internetu (glaz­
benih i ostalih autorskih djela) postalo pod­
ručje previranja unutar Europske unije. Upra­
vo je to područje on–line korištenja djela (koje
zasad još uvijek nije posebno plodno tržište,
ali svakako je riječ o tržištu koje se tek razvija)
na neki način »podijelilo« europska društva.
Naime, mnoga naša europska mala i srednja
sestrinska društva već su iskazala bojazan
da će upravo na tom području doći do fra­
gmentacije repertoara, na štetu nacionalnih
glazbenih repertoara malih i srednjih društa­
va kao i na štetu njihova poslovanja.
Amsterdamska inicijativa
manjih društava
Kako bi mogla i dalje učinkovito poslovati
na dobrobit svojih članova i u tom područ­
ju, afirmirati lokalni repertoar te sačuvati važ­
nu ulogu malih i srednjih autorskih društava
u europskom kontekstu, ta društva prošle su
godine razmijenila iskustva i pokrenula tzv.
Amsterdamsku inicijativu. Početkom lipnja
ove godine toj se inicijativi pridružilo i Hrvat­
sko društvo skladatelja i tako postalo jedno
od šesnaest društava (uz HDS, tu su i nizo­
zemsko društvo BUMA/STEMRA, dansko
KODA, austrijska Austro Mechana i AKM, ir­
sko IMRO, finsko TEOSTO, norveško TONO,
češko OSA, slovačko SOZA, grčko AEPI
SA, rumunjsko UCMR–ADA, belgijsko SA­
BAM, poljsko ZAIKS, švicarsko SUISA i izra­
elsko ACUM) koja su iskazala zanimanje za
formiranje jedinstvenog tijela preko kojega bi
se omogućilo licenciranje glazbe za on–line
europsko tržište. Njihova vizija je stvaranje efi­
kasnog, kooperativnog i multi–teritorijalnog
tijela za licenciranje glazbe, s ciljevima istica­
nja vrijednosti lokalnog europskog repertoa­
ra, čuvanja kulturne raznolikosti te smanjiva­
nja troškova cjelokupnog procesa, i za nosi­
telje prava, i za korisnike. Time bi se osigu­
ralo i da veliki multinacionalni servisi kao što
su iTunes ili Spotify, pri uključivanju reperto­
ara tih zemalja za njihove teritorije, zaključu­
ju samo jedan ugovor, što bi znatno pojed­
nostavilo proceduru licenciranja glazbenih
prava te smanjilo troškove. Društva očekuju
da će svojim udruženim naporima stvoriti re­
levantnog igrača na europskom glazbenom
tržištu. Zajedničko tijelo, u kojem bi se na jed­
nom mjestu pružale usluge licenciranja re­
pertoara svih društava, jamčilo bi jednak tre­
tman svih repertoara, ravnopravnu suradnju
svih društava te brz, učinkovit i centraliziran
proces licenciranja uz manje ukupne troško­
ve. Slijedom posljednjih zaključaka te inicija­
tive, čiji su se članovi sastali i na marginama
Svjetskog summita kreativaca održanog u
lipnju u Washingtonu, sastavljen je i tim čija
je zadaća dublje istraživanje mogućnosti su­
radnje, a konkretni rezultati očekuju se u listo­
padu ove godine. Sličnu inicijativu Hrvatsko
društvo skladatelja pokrenulo je prošle godi­
ne u regiji, s ciljem formiranja većeg poten­
cijalnog tržišta radi pokretanja veće on–line
glazbene ponude.
Europski skladatelji stali
uz svoja autorska društva
Događanja u Uniji koja se odnose na kolek­
tivno ostvarivanje prava, što je sudbonosno
za osiguravanje provedbe zajamčenih pra­
va autora, svakako pomno prate sami autori
i skladatelji. Okupljeni u Europskom savezu
skladatelja (ECSA), čiji je dopredsjednik upra­
vo glavni tajnik HDS–a Antun Tomislav Ša­
ban, objavili su Deklaraciju u kojoj se referi­
raju na izazove s kojima se susreću, a to su
kolektivno ostvarivanje prava i digitalna distri­
bucija glazbe u Europi. Traže stabilan i tran­
sparentan pravni okvir koji će služiti na korist
svim autorima, te ukazuju na potrebu prven­
stva autorskih društava u zaštiti autora. Nai­
me, društva za kolektivno ostvarivanje prava
štite cjelokupan glazbeni repertoar, što uve­
like olakšava poslovanje i autora i korisnika
djela. Premda je činjenica da društva variraju
u kvaliteti usluga, autori i skladatelji smatraju
da su ona ipak transparentnija od publishera
i drugih subjekata. Kao prednost ističu i činje­
nicu da preko društava za kolektivno ostvari­
vanje prava repertoari svih vrsta imaju jednak
tretman, za korištenje svih djela plaća se jed­
nako za iste oblike korištenja, bez obzira na to
jesu li ona objavljena u velikoj izdavačkoj kući,
nezavisnoj ili pak samostalno. U spomenutoj
deklaraciji europski autori i skladatelji ističu
da bi u slučaju ukidanja društava za kolektiv­
no ostvarivanje prava, dobivanje licencija za
korištenje glazbenih djela bilo kompliciranije
te da bi pojava drugih dominantnih subjekata
(poput publishera) koji bi se natjecali za veći
udio, kontrolu i ostvarivanje autorskih prava,
dovela do znatnog smanjenja autorske na­
knade. Time bi sami autori izgubili kontrolu
nad korištenjem svojih djela i ostvarivanjem
svojih prava, što bi u konačnici otvorilo pro­
stor različitim manipulacijama. Uz to, ista­
knuli su i bojazan od povećanja američkog
glazbenog repertoara te smanjenja kulturne
raznolikosti.
Što se tiče mogućnosti i izazova koje Unija
donosi pred nas kao Hrvatsko društvo skla­
datelja, sve pomno pratimo i pozicioniramo
se uvijek vođeni interesom naših članova,
autora. Uz to, Unija će svakako i našim čla­
novima pružiti nove mogućnosti i izazove za
njihov rad. U idućim brojevima istražit ćemo
neke od njih.
Obnovljena internetska stranica
HDS ZAMP–a
POSLOVNA 2012. godina
Ljepši Glas
autora
NAPLATA AUTORSKIH NAKNADA 2012.
Glavne zvijezde stranice su
naravno — skladatelji
O
Neto za raspodjelu
bnovljena stranica www.
zamp.hr osim modernog,
osvježenog dizajna, nudi i
svježe vijesti, aktualnosti i
najave iz djelokruga službe.
Poboljšana funkcionalnost
autorima i korisnicima glazbe u poslovanju omogu­
ćuje brže i jednostavnije nalaženje željenih informaci­
ja. Stranica kao glavne kategorije nudi cjeline Autori,
Korisnici, Autorsko pravo, O nama i Press. U svakoj
od njih dostupne su sve ključne informacije o radu
ZAMP–a iz perspektive različitih posjetitelja: autora
— skladatelja, korisnika (npr. ugostitelja), novinara ili
prosječnog građanina kojega zanima autorsko pra­
vo. U svakoj kategoriji odgovori na Često postavljana
pitanja obogaćeni su i ažurirani pa sve koji žele izrav­
ne i točne informacije, upućujemo na tu popularnu
rubriku.
Kalkulator naknada
93.221.501,73 kn
UKUPNO
228.030
Prava mehaničke
reprodukcije
UKUPNO
4.945.980,44 kn
103.223.067,60 kn
evidentiranih
korištenih djela
Odbitci za socijalnu
i kulturnu namjenu
Prikaz kretanja u odnosu na prethodnu godinu
7.203.234,95 kn
C
M
HDS ČLANSTVO 2012.
Broj redovnih i pridruženih članova
Broj autora, članova HDS-a koji su sudjelovali
u obračunu za 2012.
Autori, članovi HDS-a s godišnjim honorarom
do 5.000 kn bruto
Autori, članovi HDS-a s godišnjim bruto
honorarom između 5.000 kn i 15.000 kn
Autori, članovi HDS-a s godišnjim bruto
honorarom između 15.000 – 33.768 kn
(minimalna hrvatska godišnja bruto plaća)
Autori, članovi HDS-a s godišnjim bruto
honorarom između 33.768,00 kn i 94.500,00 kn
(prosječna hrvatska godišnja bruto plaća)
Autori, članovi HDS-a s godišnjim bruto
honorarom jednakim ili većim od 94.500 kn
(prosječna hrvatska bruto plaća)
66,98%
224,26%
TOP 10 HRVATSKIH AUTORA
7.855
5.311
4.548
408
162
134
59
po abecedi
TIŠINA
SOMEBODY THAT I
USED TO KNOW
NEXT TO ME
DRIVE BY
M. Buljan/M. Buljan
S. Bastiančić/S. Bastiančić/A. Gelo
INOZEMNI AUTORI
Luiz Bonfa-Walter Andre E. De Backer/
Luiz Bonfa-Walter Andre E. De Backer
Anup Kumar Paul-Hugo Francis William ChegwinHarry Francis Craze/Emeli Sande
Espen Lind-Amund Bjorklund-Patrick T. Monahan/
Espen Lind-Amund Bjorklund-Patrick T. Monahan
Neno Belan
Vjekoslava Huljić
Miro Buljan
Samir Kadribašić
Boris Đurđević
Nenad Ninčević
Husein Hasanefendić
Ante Pecotić
Tonči Huljić
Zlatan Stipišić
USPOREDBA 2010. - 2012.
BROJ POSLOVNIH KORISNIKA
2010.
39.570
Neno Belan & grupa Fiumensi
2011.
41.629
Tony Cetinski
2012.
42.110
HRVATSKI AUTORI
OPET SI POBIJEDILA
poslovnih
korisnika glazbe
25.039.370,85 kn
TOP 3 DJELA po emitiranju 2012.
N. Belan/N. Belan/N. Belan
42.110
Troškovi
464 novih članova u 2012. godini
OCEANI LJUBAVI
Isplata honorara
za 94.223 autora
i nositelja prava
103.223.067,60 kn
Prava javnog
priopćavanja
Y
Na stranici se mogu pogledati i videospotovi s izja­
vama autora, a može se i pristupiti Zamp TV–u na
Youtubeu. Pozivamo vas da se prijavite na newsletter
kako biste primili najsvježije informacije o aktivnosti­
ma HDS–a i službe ZAMP, kao i iz svijeta glazbe op­
ćenito. Naravno, stranica vodi i do naših društvenih
mreža: postanite prijatelj HDS–a na Facebooku dok
vas @hdszamp čeka i na Twitteru — pitajte, komen­
tirajte, lajkajte i dijelite s nama sve što vas tišti, zani­
ma, inspirira ili veseli!
668,76%
5.055.585,43 kn
Stranica kao novost nudi i kalkulator naknada za ko­
rištenje glazbe za npr. restorane ili caffe barove: infor­ CM
mativne je prirode, ali dovoljno da već izazove znatno
zanimanje poslovnih korisnika koji žele »barem otpri­ MY
like« znati koliko bi mogla iznositi naknada za glazbu CY
u njihovu poslovnom prostoru. Glavne zvijezde stra­
nice su naravno — skladatelji, kreativci koji stvara­ CMY
ju glazbu svih vrsta. Vizuali kampanje Glas autora s
aktualnim porukama skladatelja o glazbi, stvaranju K
i autorskim pravima svaki će vas put kad osvježite
stranicu podsjetiti na neke od kolega. Ponosno isti­
čemo odličnu suradnju sa skladateljima na toj kam­
panji — ako i vi želite glas pridružiti našem zboru,
svakako se javite!
Zamp TV
70.980.461,80 kn
Naknade iz
inozemstva
Piše: Tomislav Vuković
BROJ 181, SRPANJ 2013.
Analiza noviteta i promjena koje donosi članstvo Hrvatske u novoj zajednici zemalja
Massimo
NAPLATA
Gotye/The Walk off the earth/
Sharon Levy/Kimbra
2010.
100 mil.
Emeli Sande
2011.
104 mil.
The Train
2012.
103 mil.
31
Djelo nagrađeno HDS–ovom Nagradom Josip Andreis za najbolja godišnja dostignuća na području muzikologije
Recenzija knjige Glazbena topografija Zagreba (1799. — 2010.) dr. sc. Nade Bezić
Prostori muziciranja i spomen–obilježja
Zbornik radova muzikologinje i diplomatkinje, djelatnice Ministarstva vanjskih poslova RH u diplomatskoj misiji u Beču
Prema autoričinim riječima, glazbena topografija je ukupnost lokacija pojavnosti glazbe
P
Piše: Višnja Požgaj
dr. sc. Zdenka Weber
U zagrljaju glazbe
BROJ 181, SRPANJ 2013.
Tiva Tiskara Varaždin
B
Piše: Sanja Raca
aš tako nazvano, U zagrljaju glazbe, opsežno
izdanje na 455 stranica
autorice dr. sc. Zden­
ke Weber, objavljeno
je 2012. u nakladi Tiva
Tiskare Varaždin, sredine koja zauzima važ­
no mjesto u knjizi ne samo zbog glazbenih
bena događanja. Što su tekstovi vremenski
udaljeniji, to više imaju biljeg dokumentarnog
štiva. Vrijeme sedamdesetih u mnogome je
vrijeme promjena — koncertnog repertoara,
koncertnih pozornica, mladih festivala, kari­
jera koje se penju vrhuncima, eksperimenata
koji privlače publiku, atraktivnih gostovanja
hrvatskih umjetnika na međunarodnoj sceni,
a nadasve procvata interpretativnih dosega
hrvatskih velikana, koji više nisu među nama
ili već odavno ne nastupaju.
Galerija imena
Nacionalnu glazbenu scenu tada su pre­
moćno oblikovali hrvatski umjetnici, a »velike«
i »male« partiture tumačile su domaće snage
— u prikazima u knjizi, listu su nosili Lovro
von Matačić, Vladimir Ruždjak, Tomislav Ne­
ralić, Nada Puttar Gold, Ruža Pospiš Balda­
ni, Jurica Murai, Vladimir Krpan, Frano Petru­
Galeriju imena upotpunjuju tekstovi o počeci­
ma Varaždinskih baroknih večeri, o događa­
njima na Dubrovačkim ljetnim igrama, Osor­
skim glazbenim večerima, danas gotovo za­
boravljenim Danima hrvatske glazbe, ondaš­
njoj Glazbenoj tribini Opatija (kada se znalo
»gimnasticirati strpljivošću publike« i kada se
glazba »nerijetko gubila u elokventnosti bez
pravog opravdanja za uzimanje riječi«), posli­
je Puli i opet Opatiji, Muzičkom biennalu Za­
greb, Ohridskom ljetu… Množina događanja
intenzivira se u zlatnim osamdesetima, a pri­
povijest o glazbenom životu Hrvatske u biv­
šoj državnoj zajednici i u samostalnoj drža­
vi vjerno slijede izvedbe djela hrvatskih skla­
datelja iz svih povijesnih
razdoblja.
Sedam postaja
izdanja
W
eberičin autorski stil kreće
se svijetlom stranom glazbe i
mnogobrojnih interpretacija koje je
bilježila četiri desetljeća (od 1972.
do prošle godine).
32
prikaz jednoga uzbudljivo–privlačnog razdo­
blja koje je voljelo i njegovalo glazbenu kritiku,
a stranice na kojima je to bilježila, podsjetnik
su na glasila, tjednike i novine koje danas više
ne postoje.
veduta nego i zbog autoričine zavičajne
vezanosti uz grad. Neizrečeni moto izdanja
u dijelu nazvanom Glazbene kritike, osvrti
i prikazi, poznata muzikologinja i glazbena
spisateljica sažela je već na početku, kad
kaže da i uz eventualne nedostatke, pomanj­
kanje tehničke dorađenosti i druge sasvim
ljudske nepreciznosti, u glazbi treba istaknuti
oduševljenje, razdraganost, entuzijazam,
atmosferu veselja i sreće što još znamo uživati i cijeniti nešto lijepo. Njezin autorski stil
kreće se upravo tom putanjom, svijetlom
stranom glazbe i mnogobrojnih interpreta­
cija koje je bilježila četiri desetljeća (od 1972.
do prošle godine). Iako oštrina pera u ranim
radovima, posebice u odnosu na slabosti
izvedbe partitura tada suvremenih sklada­
teljskih ostvarenja, ukazuje na to da njezin
osobni entuzijazam ima granica, poslije ga
primjenjuje kao svoj zaštitni znak. Tražeći u
umjetnosti upravo radost i veselje, Zdenka
Weber postaje putnica za glazbom, obilazi
Hrvatsku i Europu i neumorno piše. Ona ne
traži ekskluzivne teme ni prostore, nego sva­
kodnevicu prati tempom koji određuju glaz­
šanec, Mladen Bašić, Zagrebački solisti, Pa­
vica Gvozdić, Ljiljana Molnar Talajić, Ranko
Filjak, Stjepan Radić, Zvjezdana Bašić, Valter
Dešpalj i mnogi, mnogi drugi. Te sedamde­
sete podigle su prašinu kad se u metropoli
otvorila nova koncertna dvorana i kada gla­
sovita »Istra« odlazi u mirovinu. Dvorana Vatroslava Lisinskoga tada je stvarno označila
»pohod u novi glazbeni svijet«. Zdenka We­
ber o svemu tome autentično svjedoči i daje
Č e t r d e s e to g o d i š n j i
zbornički prikaz zagrljaja od 1972. do 2012., koji
završava životopisom
autorice i bibliografijom,
podijeljen je na sedam
postaja. Prvu, Glazbene kritike, osvrti i prikazi, slijede Recenzije nosača zvuka, zatim Razgovori (sa skladateljima
i umjetnicima), Portreti
glazbenika (u formi inter­
vjua ili osvrta u festival­
skim programskim knji­
žicama), Glazbeni eseji
(izbor iz koncertnih knji­
žica Orkestra Njemačke
opere Berlin iz razdoblja
berlinskog
djelovanja
dr. sc. Zdenke Weber),
Znanstveni i stručni radovi (sa skupova odr­
žanih u Essenu, Zagre­
bu, Barceloni, Varaždi­
nu, Ljubljani, Beogradu
i Našicama) i naposljet­
ku, Iz diplomatske djelatnosti autorice. Pozor­
nost privlače odlomci unutar većih cjelina,
poput onoga vezanog uz Vladimira Krpana
i praizvedbu posvećene mu Druge klavirske
sonate Stjepana Šuleka, koji te 1978. sjedi
među osorskom publikom i sluša. Ili deta­
lja o gostovanju Opere osječkog HNK–a na
Varaždinskim baroknim večerima, izvrsnom
primjeru dobre, a danas zaboravljene prak­
se. Tome pripada i spomen na znanstvene
skupove na istome festivalu kojima su se us­
poredno poticala istraživanja i izvedbe starije
hrvatske literature (svakako, lauda akademi­
ku Lovri Županoviću, ali i njegovim nasljedni­
cima), a sve kao primjer uspješne simbioze
muzikologa i interpreta.
Kronologija zapisa i širina
tema
U punoj slobodi prostora koje su joj davale ti­
skovine i publikacije u kojima je pisala, Zden­
ka Weber bilježi precizno godine, događa­
nja, protagoniste, prilike, repertoar, praizved­
be, soliste i ansamble — slijedi put izvedbi
T. Cecchinija, P. J. Heibela, nekada regens
chori katedrale u Đakovu, Đ. Arnolda, L. I.
Ebnera, J. W. Morgensterna, J. Gotovca, B.
Bjelinskog, E. Cossetta, B. Papandopula, B.
Sakača, M. Cipre, S. Horvata, K. Odaka, I.
Maleca, a posebno bijenalsku plejadu hrvat­
skih suvremenika. Iz njezinih kronoloških za­
pisa vidljivo je pomicanje granica nekadašnje
dominacije hrvatskih umjetnika u odnosu na
inozemne goste. U Razgovorima ili u Portretima autorica svjedoči o vlastitoj autorskoj i
interesnoj radoznalosti u odnosu na komple­
mentarnost glazbenih prilika i njezinih sudio­
nika: skladatelja, muzikologa i umjetnika razli­
čitih profila, a kao spisateljica koja zaista pu­
tuje za događajima (Hrvatska, Bayreuth, Bar­
celona, Graz, Beč i slično), iznosi pozitivni dio
glazbene zbilje, svjesna da iza nje stoji podo­
sta proze, a često i slabosti.
Njezini osvrti na diskografsku produkciju u
Hrvata, nevjernike dokumentirano uvjerava
koliko je ta produkcija velika i kako su širo­
ki njezini repertoarni sadržaji. Knjiga tako­
đer upućuje na autoričinu širinu pisanja, od
glazbe C. Debussyja u Hrvatskoj (tema njezi­
ne doktorske disertacije), fenomena žena —
profesionalnih glazbenica, do triju popijevaka
D. Plamenca iz 1914. i članstva u amaterskim
pjevačkim zborovima.
Kako se nizanje događaja vremenski kreće
od natrag prema naprijed, tako ono što je
udaljenije ima veći intenzitet. Tko bi se sjećao
tamne i ljupke dvorane Povijesnog muzeja na
zagrebačkom Gornjem gradu, nekada rav­
nopravna komorno–koncertnog prostora ili
izvedbi ansambla Universitas Studiorum Za­
grabiensis da ih kroničar nije zabilježio? Što je
nekada značio ciklus Veliki simfoničari i kakav
je epohalan događaj za hrvatsku kulturu bio
29. prosinca 1973. kada je javnosti predana
Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog? Iz
sadašnje perspektive čini se tako »normal­
no« da ona postoji, ali tada je zaista obilježi­
la početak »nove ere«. Muzikologinja Zdenka
Weber sretno je i na svoj način sve to zabilje­
žila, predajući javnosti dnevnu povijest glaz­
be posljednjih četrdeset godina, uz sve dru­
ge teme obuhvaćene knjigom, kojima zao­
kružuje vlastitu glazbenu osobnost.
otkraj prošle godine u iz­
danju Hrvatskog muziko­
loškog društva objavljena
je zanimljiva knjiga o glaz­
benoj topografiji grada Za­
greba od 1799. do 2010.
muzikologinje dr. sc. Nade Bezić, voditeljice
Knjižnice HGZ–a i znanstvenice koja se u
svojim istraživanjima najviše posvetila povije­
sti HGZ–a i glazbenom životu Zagreba u 19. i
20. stoljeću. Rijetka je to knjiga koja prvi put u
nas daje definiciju glazbene topografije i nje­
zinu detaljnu razradu, a budući da se može
primijeniti i na druge gradove, dragocjeno je
polazište za daljnja istraživanja, primjerice o
glazbenoj topografiji Hrvatske.
Glazbeni zaštitnici Zagreba
Autorica se tom do sada nedovoljno istraže­
nom temom počela baviti kao turistički vo­
dič na šetnjama Gornjim gradom i Kaptolom,
pripremajući emisije za ciklus Iz glazbenih pismohrana na Trećem programu Hrvatskog
radija (od 1999. do 2004.). Bile su to turistič­
ke i glazbene šetnje Zagrebom koje su po­
slije, obogaćene novim podacima, prera­
sle u doktorat, a potom i u ovu pozamašnu
knjigu od četiristotinjak stranica, na čijim se
koricama nalaze neki od glazbenih simbola
i zaštitnika Zagreba, poput sv. Cecilije, Vatro­
slava Lisinskog, Zlatka Balokovića, paviljo­
na u vrtu Kola, glazbenog paviljona uz Stro­
ssmayerovo šetalište i dr. (Fotografije iz Studija Petrak–Žaja.)
Matošev citat
Uvod u knjigu počinje zanimljivim citatom An­
tuna Gustava Matoša iz 1909.: »Dičim li se
toliko, što sam Zagrepčanin, prčim se, jer
sam govo­
rio sa banom
Mažurani­
ćem, slušao
Strossmaye­
ra i Staroga
u Zagrebu,
svirao pod
dirigiranjem
I. pl. Zajca i
bio u kuća­
ma kao ona
na Kaptolu i
ona u Bukov­
cu, gdje ste u
društvu gospođe Barbot–Krežma, umjetnič­
ke obitelji Zv. Tkalčića, Đ. Eisenhutha, muzi­
kalnih prebendara, pa namjernika kao violi­
nist Ondriček mogli slušati usmene i glasovir­
ske improvizacije dandya Mikule Fallera, dok
je napolju cvao vinograd, da je od toga cvije­
ta mirisala mjesečina, a na njoj drhtaše sre­
brena, tiha arija Save i pjesma tvojih večernjih
krovova i zvonika, tvojih Angelusa i tvojih su­
tonskih planeta, dragi grade, naša ‘šebig’ —
elegancijo, Zagrebe!« Dakako da su u fusnoti
objašnjeni detalji i o spominjanim osobama i
o mjestima na kojima su stanovali, družili se
i muzicirali. To je bio putokaz predstavljanja
prostora glazbe u glazbenom Zagrebu.
Objašnjenje pojma
Prema autoričinim riječima, glazbena topo­
grafija je ukupnost lokacija pojavnosti glaz­
be: mjesta na kojima se glazba sluša ili izvo­
di, podučava, mjesta koja omogućavaju dis­
tribuciju glazbe, notnog ili zvučnog zapisa
glazbe i instrumenata, te ona koja čuvaju
»spomen« na glazbenike spomen–obilježji­
ma (spomenici, spomen–ploče, grobovi, uli­
ce). Najveći dio knjige posvećen je stoga pro­
storima i spomen–obilježjima uz zanimljive
citate, ilustracije i likovne priloge s trenutač­
Spomen–ploča Lisinskom u Ilici jedva se primjećuje između reklamnih oglasa
no dostupnim podaci­
o spomen–obilježjima ukazalo je na
Kako je pokazao ovaj rad, glazbena se to­
ma o pojedinim mahom
utjecaj politike, a brojnost i okolnosti
pografija može uspješno izdvojiti od povije­
domaćim, ali i stranim
postavljanja spomen–obilježja Va­ sti glazbenog života i samostalno razmatrati.
glazbenicima (skladate­
troslavu Lisinskom iznjedrile su za­ Kada se pak glazbenoj topografiji doda i sa­
lji, dirigenti, instrumen­
ključak da je taj skladatelj »glazbeni
držaj glazbovanja na pojedinim lokacijama,
talisti, pjevači, učitelji,
junak« Zagreba. Lisinski prednjači u
dakle repertoar, kao i podaci o glazbenici­
zvonari... ) koji su djelo­
liku i tekstu brojem spomen–obiljež­ ma, recepciji i sl., dobije se cjelokupna slika
vali u Zagrebu, glazbe­
ja, nazivima javnih prostora, pa se
nim piscima i glazbala­
glazbene kulture. A kako su glazbena mje­
može reći da je on postumno dobio
rima. Na početku poje­
sta, kao i svi drugi aspekti živoga gradskog
veliku ulogu u igri povijesnih okolno­ organizma, podložni promjenama, nestaja­
dinih poglavlja stoje po­
sti i politike. Ako se za Zagreb može
put mota citati pozna­
njima i uništavanjima, treba priznati da je Za­
reći da je glazbeni organizam, njego­ greb uglavnom ipak (sa)čuvao svoje glazbe­
tih povijesnih ličnosti,
vo je srce Lisinski, kaže autorica. U
primjerice već citiranog
ne lokacije. Spomen–obilježja su nosioci pro­
poglavljima posvećenima spomen–
Matoša, zatim Krleže ili
midžbe nacionalnog identiteta, a isto su tako
obilježjima, prvi put su objavljene
Dunje Rihtman–Augu­
dio vizualnog identiteta grada Zagreba. Sto­
fotografije nekih spomenika, poput
štin koja je u Ulicama
ga je jedan od osnovnih zadataka cijele glaz­
poprsja u glazbenim školama Pavla
moga grada napisala:
bene topografije sačuvati spomen na mjesta
Markovca, Rudolfa Matza i Elly Ba«Ne tvori samo arhitek­
koja su služila glazbi i argumentirano upozori­
šić, ali i poznatih spomenika s »inter­
tura naš gradski kulturni
ti odgovorne institucije na potrebu očuvanja,
vencijama« vandala, kao što je slučaj
i povijesni okoliš. Uz ar­
održavanja i obnove spomen–obilježja i glaz­
s poprsjem Vatroslava Lisinskog na
hitekturu u našem je ži­
benih lokacija, što je nužno nakon ulaska Hr­
Zasprejani
postament
s
glavom
križanju Jurjevske i Mlinarske ulice,
votu prisutna arhitekstuvatske u Europsku uniju, čime zanimanje za
Frana Lhotke
što je autorica snimila 2004.
ra, to jest ukupnost ur­
Zagreb znatno raste.
bane arhitekture i teksta
koji je označuje. U grad­
Cjelokupna slika
O predstavljanju knjige
skom krajoliku imena ulica, zajedno sa spo­
menicima i spomen–pločama pridonose se­ Iz tih dragocjenih istraživanja proizlazi da je
Knjiga je 22. ožujka u podne predstavljena
miotičkoj prisutnosti vladajuće ideologije jer
Zagreb glazbeni grad bogat prostorima koji
pred brojnom publikom u foyeru zagrebač­
gradskoj arhiteksturi daju poseban simbolič­ odišu davnim i sadašnjim zvucima. Zagreb je
kog HNK–a. O knjizi su nadahnuto i stručno
ki sadržaj.«
bio i prije predmetom mnogih istraživanja, no
govorili predsjednica Hrvatskog muzikološ­
ova je knjiga proširila vidike na temelju auto­
kog društva i urednica ovog izdanja iz serije
ričinih spoznaja koje su tu prvi put temeljito
Lisinski — zagrebački junak
Muzikološke studije Vjera Katalinić, povjesni­
obrazložene. Ona zaključuje da istraživanje
čarka umjetnosti i urbanistica Snješka Kne­
glazbene
topografije
pridonosi
našem
osvje­
Važno je bilo odgovoriti na pitanje što čini
žević, esejist i prevoditelj Marko Grčić te au­
šćivanju o »glazbenosti« nekog grada, a sva­
glazbenu povijest jednoga grada, a što se
torica Nada Bezić. U glazbenom dijelu pro­
zorno vidi u Usporednoj tabeli opće i glaz- ka nova lokacija obogaćuje našu spoznaju
grama izvedeno je nekoliko skladbi Ivana Pa­
bene povijesti Zagreba. U prostorima mu- o tome koliko je glazba na ovaj ili onaj način
dovca. Ugledni gitarist Darko Petrinjak, koji je
ziciranja su osim šest zagrebačkih kazali­ bila prisutna u svakodnevnom životu i u po­
i sam znatno pridonio proučavanju glazbene
šta i dvanaest koncertnih dvorana obrađe­ sebnim prigodama. Glazbena je topografija
povijesti Zagreba, izveo je Padovčevu Poloni i ostali višenamjenski prostori u kojima su pojam blizak pojmu »glazbeni život« nekoga
nezu u A–duru op. 6 br. 4, Moderato iz Škole
grada, pod kojim se često podrazumijevaju
se održavali koncerti, grupirani prema svojoj
za gitaru te popijevku Die Einsame (Usamlje­
uglavnom izvedbe skladbi (koncerti i opere),
osnovnoj namjeni: dvorane u ugostiteljskim
nik), op. 60 uz sudjelovanje sopranistice Ni­
a katkad i poduka, jer to su osnovni vidovi u
objektima, sjedištima društava i crkvama te
koline Pinko.
ostalim lokacijama na otvorenom. Izlaganje kojima glazba »živi«.
BROJ 181, SRPANJ 2013.
Putnica za glazbom
33
rovski partner«, a ne slučajni izvođač za ugrijavanje
publike, pretpostavlja se da će vas poslušati barem
dio publike koja je na koncert došla jer dijeli makar i
jedan dio vašeg glazbenog ukusa i sklonosti.
Prika iz 20. vika
T
Slažete li se da je to u vašem slučaju, sudeći po ovom
albumu, AOR iliti »rock za starije« u kojemu se miješaju neki elementi classic rocka, novovalnih osamdesetih s tipičnim retro orguljama, čak i malo prog–rocka i
pub rocka sedamdesetih te rock–iskaza izvođača poput Boba Segera?
Projekt dovršen zahvaljujući potpori HDS–a dobivenoj na prvom Natječaju za međunarodno predstavljanje hrvatske glazbe
Piše: Zlatko Gall
BROJ 181, SRPANJ 2013.
eško da će se Gibonni
ovoga ljeta baš mnogo
kupati i »puniti baterije« u
nekim skrovitim jadran­
skim uvalama. Ljeto mu
je naime radno. Svirke po
Hrvatskoj (Opatija, Pula, Zagreb...) i u Slove­
niji, veliki nastupi poput onoga u Frankfurtu
u povodu ulaska Hrvatske u EU, cijeli niz još
»otvorenih« ali i izvjesnih nastupa na europ­
skim pozornicama, dio su obvezujućih pro­
motivnih koncerata kojima predstavlja svoj
prvijenac otpjevan na engleskom jeziku i
namijenjen prvenstveno inozemnom tržištu.
Album 20th Century Man prošle je godine
uglavnom sniman u londonskom studiju
Abbey Road, a distribuiran u brojnim europ­
skim zemljama.
D
Kad smo netom prije objavljivanja 20th Century Man preslušavajući snimke razgovarali o
projektu, spomenuli ste da su vaša očekivanja
»skromna«: vratiti novac uložen u album te i
dalje »ostati svoj« i raditi ono što volite. Jeste
li zadovoljni dosadašnjom »prođom« albuma i
kritikama?
34
Jesu li neka potencijalna tržišta za sada
podbacila?
Ne baš... Sve je zapravo bolje od mojih oče­
kivanja. Formalno, albumom se obraćam
potencijalnom tržištu od stotinjak milijuna,
odnosno publici Italije, Njemačke, Švicar­
ske, Austrije, Poljske, Češke, Slovačke, Ma­
đarske... No u stvarnosti, i posve očekivano,
taj je prostor mnogo uži. Recimo, njemačka
i austrijska publika ili pak ona iz Nizozemske
nimalo ne mare dolazim li ja iz Hrvatske ili
Amerike. U tom su pogledu apsolutno otvo­
reni. S tranzicijskim tržištima je druga priča
jer ona reagiraju baš kao i naše. Promišljajući
zacijelo — kojeg će im vraga netko iz Hrvat­
ske kad oni doma imaju svojih rock–izvođa­
ča koji snimaju i pjevaju na engleskom. Ipak,
napominjem, album hvata svoju publiku i više
sam nego zadovoljan.
HDS–ov natječaj
International
Još prije negoli je album objavljen, uzvitlao
je prašinu. Dobili ste naime sto pedeset tisuća kuna potpore za projekt na prvom natječaju International koji je za međunarodno pred-
stavljanje hrvatske glazbe raspisalo Hrvatsko
društvo skladatelja i, kako to već ide, u trenu
su vas napali da je taj novac mogao otići na
neke druge adrese. Kako ste se nosili s time?
Dio insidera unatoč kvaliteti vašeg albuma i
njegovoj solidnoj prođi i dalje misli da ste mogli i bez te »avanture«. Je li to bio svojevrsni
bijeg od domaće publike?
Čini se da kod nas ne može bez toga, bez
osuda ili kontroverzi, a da se uopće ne zna
o čemu se radi. HDS je raspisao natječaj za
projekt koji je u tijeku, odnosno za finalizaciju
realizacije, a ne za ideju na papiru ili projekte
koji nisu više od ćakule iz kafića. Potom, no­
vac je namijenjen pomoći projektima u reali­
zaciji, koji predstavljaju hrvatske skladatelje,
dakle autore, a ne reproduktivce. Neki su se
pitali zašto to prethodnih godina nisu dobi­
li neki drugi autori čija je glazba imala veće
izglede da napravi nešto u Europi. Pojma ne­
mam, no valjda najprije zato što do sada ta­
kvog natječaja nije ni bilo. Da jest, apsolut­
no bi taj novac zaslužili bendovi poput Over­
flowa ili sjajnih Bambi Molestersa koji su se,
svaki u svojoj žanrovskoj kategoriji, sami iz­
borili za svoje pozicije. Priznajem da sam bio
u nedoumici javiti se na natječaj ili ne, znaju­
ći da će se, prođem li, naći mnogo onih koji
će grintati... A onda sam pomislio: A zašto ne
bih? Sportaši se uvijek imaju kome obratiti,
tu su olimpijski odbori i komiteti, književnici i
likovnjaci također imaju neke potpore za pro­
mociju svojih radova i projekata, baš kao i fil­
maši ili kazališni glumci kojima država poma­
že u inozemnim gostovanjima. Mi glazbenici
pak nikad nismo imali ništa, ni jedan ured u
koji bismo se mogli javiti i kazati, eto, odlazi­
mo na europsku turneju predstavljati hrvat­
sku glazbu, ali nam treba pomoć. Sada je,
valjda, napokon imamo.
Nikako! To je, prije i poslije svega, propitki­
vanje sebe samoga i onoga što želim dalje
raditi. Nikad nisam bio »klasični« estradni tip,
ma koliko da su me zbog Splitskog festiva­
la gurali u taj krug. Naravno da nemam ništa
protiv estrade niti protiv kolega kojima je to
kruh svagdašnji, ali ja sam prije svega glaz­
benik koji snima albume i nastupa na kon­
certima. Drugog za mene nema jer, čak i da
želim, nisam netko koga će zvati i tko će na­
stupati u Zvijezde pjevaju ili pak biti svaki dru­
gi dan na televiziji. Da se razumijemo, ne ža­
lim se ja zbog toga, već samo želim razložiti
kontekst svog »slučaja« i pojasniti zašto sam
se zapravo upustio u izazov albuma na en­
gleskom i »izlaska« na europsko tržište. Kao
što sam rekao, želim tom mojem, nazovimo
ga »neestradnom« djelovanju, produljiti život.
Odnosno, i dalje biti netko tko u tišini i bez ve­
like medijske pažnje živi svoj život, snima svo­
je skladbe, a onda ih izvodi na koncertima.
Tako je, a tom zvuku svakako je posebno pogodo­
vao producent Andy Wright. On je itekako iskusan
producent, snimatelj, glazbenik, programer... koji je
surađivao i surađuje s mnogim viđenim »facama«,
u rasponu od Simply Reda, Sinead O’Connor, Eu­
rythmicsa, KLF, Luciana Pavarottija, Natalie Imbru­
glia, Jona Bon Jovia do Massive Attack, Jeffa Bec­
ka... S Wrightom sam se dobro i brzo razumio, te pri­
hvatio neke njegove sugestije. Recimo, tražio je da
odustanem od indie gitara koje su dominirale na mo­
jem prošlom albumu i u pjesmama Žeđam i Vesla na
vodi koje sam u novim verzijama uvrstio i na sadaš­
nji album. Također je tražio da cijela produkcija bude
»organska«, što mi se također svidjelo pa na albu­
mu imamo koncertni klavir, orgulje hammond, pra­
ve puhače, ženski crnački pozadinski vokal... Dra­
go mi je da ste spomenuli Boba Segera jer je riječ
o izvođaču kojeg sam jako volio u osamdesetima.
Seger je klasičan roker stare škole, a baš takva je
i moja zaključna pjesma albuma Ain’t Bad Enough
For Rock’n’Roll... Dakle, Andy je odmah prepoznao
tu žanrovsku »nišu« u kojoj želim biti, odnosno ukus
publike kojoj se obraćam. To su već malo stariji ro­
keri odgojeni na glazbi sedamdesetih i osamdesetih,
odnosno hard rocku, i novom valu. Naravno, vučem
i svoju autorsku prtljagu, pa su mi u Londonu mno­
gi kazali da prepoznaju i malo Mediterana, Bliskog
istoka, malo pub rocka i keltskih suzvučja, nešto gabrielovsko i zeppelinovsko... Prihvatio sam to kao ve­
liki kompliment.
Izazov i novi razlog za
pjesmu
Smeta li vam što ste na europskim pozornicama support svjetskim zvijezdama?
Za vas u Hrvatskoj, a posebice u regiji, ima još mnogo
»slobodnog prostora«, imate vjernu i brojnu publiku,
status apsolutne zvijezde, za domaće uvjete goleme
naklade CD–a i rasprodane koncerte... Najkraće rečeno, i dalje ste mogli ići komotno i na sigurno bez imperativa »izlaska u Europu«. Pa Srbiju još niste pošteno ni »načeli«, a čeka vas i beogradska Arena u kojoj,
unatoč silnom zanimanju publike, još niste nastupili.
Dapače. Osobno mnogo više volim ulogu
supporta nego nastupe na rock–festivalima
gdje je toliko mnogo izvođača različitih profila
u rasponu od hip–hopa i electronice do metala. Kad ste support, dakle svojevrsni »žan­
Jadran Babić
a se nisam odlučio za taj
izazov, ne znam što bih radio,
možda bih doista »igrao na sigurno«
i polako pisao nove pjesme te na
Hvaru ili Visu lovio ribe.
Apsolutno! Ovih dana počinjemo i s hrvat­
skim svirkama, a čekaju me koncerti u Fran­
kfurtu i još cijeli niz inozemnih nastupa. Moj
njemački promotor dogovorio je i brojne in­
tervjue u utjecajnim medijima, a na televiziji je
prikazan i polusatni Gibonni special. Album
veoma dobro ide u Njemačkoj i Austriji, obe­
ćavajuće su prilike u Nizozemskoj... tako da
moram biti zadovoljan.
Razgovor ugodni: Gibonni i Gall
Ne želim biti prepotentan i ne bih volio da me net­
ko pogrešno shvati, ali ovo je prije svega izazov za
mene, ali i za moje ljude u bendu. On mi pak daje,
pomalo to sad patetično zvuči ali moram to kazati,
novi razlog za pjesmu i produženje života na sce­
ni. Ne mislim na financijsku stranu jer, eto, osiguran
sam, ne moram štedjeti da bih kupio stan i školovao
djecu, da hoću ići na sigurno, već sam odavno mo­
gao otvoriti neki kafić. Ne želim biti neskroman, ali
naslušao sam se silnih komplimenata od nekih veli­
kih faca poput Manua Kachea, Tommyja Emmanu­
ela, Tonyja Levina, Pina Palladina... Bilo ih je toliko da
nisu više mogli biti samo izraz pristojnosti glazbeni­
ka s kojima surađuješ. Svi su tvrdili da je prava šteta
što ne izađemo izvan domaćih okvira. Nisu oni bili
jedini, svojedobno su mi čak tri engleska producen­
ta nudila suradnju, no ja sam čekao i birao... ne naji­
splativiju, već najbolju ponudu, odnosno ljude koji su
iskreno najzainteresiraniji za projekt u kojem ću za­
držati autorski i izvođački profil te potpunu autono­
miju. Imao sam sreću i našao promotora Fokkera i
producenta Wrighta. Da se nisam odlučio za taj iza­
zov, ne znam što bih radio... Možda bih doista »igrao
na sigurno«, polako pisao nove pjesme te na Hvaru
ili Visu lovio ribe.
Gibin novi val od stare vode
Album snimljen u Londonu na engleskom jeziku za inozemno tržište
20
Piše: Zlatko Gall
th Century Man
je, kako ga god
mjerili, hrabar
album.
Ne
zbog nekog ču­
desno inovativ­
noga glazbenog eksperimenta, već zbog
odluke da se, makar i stilskim kretanjem
unatrag, izađe s utabane staze. A njome
je Gibonni mogao i dalje kročiti rutinirano
isporučujući hit–albume po starim špran­
cama, računajući na barem četiri–pet
megauspješnica te na uvijek rasprodane
turneje i lukrativne »evente« za korporativ­
ne sponzore.
Starinska produkcija
nom, dramaturgijom na­
izmjeničnih laganijih i ek­
splozivnijih dionica. Hide
The Mirror također počinje
komorno naglašenim retro klavijaturama koje su i
obilježje cijelog albuma, s
efektnim gitarskim naglas­
cima i još dojmljivijim Ra­
mljakovim violinskim so­
lom u kojem se nadahnuto
koristi wah pedalom. Je­
dan od favorita albuma je
svakako Broken Finger, nova inačica Vesala na vodi, inače jedne od najboljih skladbi
s Tolerance koja je dobila novi »organski«
producentsko–aranžerski tretman s klavi­
rom i (opet) jecajućom violinom. Teško je
reći je li bolja od izvornika no, u svakom
slučaju, lišena stare coldplayovske zvučne
slike i indie gitara, bolje je uklopljena u cje­
linu albuma. My Cloud je pak rasna bala­
da sa svim odlikama Gibonnijeva rukopi­
sa. Rock–laganici s diskretnim soul/rhythm
and blues začinom i himničkim refrenom
idealno odgovara Hammond na kojemu je
inzistirao producent Wright, baš kao i do­
datak gospel zbora na kraju.
U londonski Abbey Road, gdje su mahom
nastale nove snimke, Gibo je lani ušao s
već provjerenom i standardnom ekipom
suradnika; s dva Marka (violinist i multiin­
strumentalist Ramljak te basist Reljano­
vić), klavijaturistom Maaseyem Kovačićem,
bubnjarom Branetom Gazdikom te gitari­
stom Mirom Lesićem. Tu ne završava po­
pis glazbenika uključenih u projekt jer svoj
Zeppelinovska
trag na 20th Century Man ostavila je i dru­
dramaturgija
žina engleskih »najamnika« — zborista te
gudača i puhača... Album je producirao
Naslovna skladba »20th Century Man« po­
Andy Wright, producent s golemim isku­
učna je kao broj kojim se
stvom koji je, uzgred re­
i na razini teksta, i AOR–
čeno, potpisao produk­
Gibonni
om à la Bob Seger, Gi­
ciju i na albumima Eu­
bonni »deklarira« svojoj
rythmicsa, Simple Reda,
th
novoj europskoj publici.
Simple Mindsa, Annie
Vrckavi »starinski« rock
Lennox, Jeffa Becka...
s okusom osamdesetih,
Wright je, pomno pre­
uključujući i tretman re­
slušavajući Gibin minu­
Reflektor Music
skih gitara i, posebice,
li rad te, zajedno s njim,
retro novovalnih klavija­
zaključio da je »novi
tura, idealan je za kon­
zvuk« najbolje postavi­
certnu prezentaciju i ne­
ti na temeljima koncer­
sumnjivo novi koncertni
tnog Acoustic/Electric.
standard. Kids In Uniform Gibo je i prije
Te još više naglasiti »starinsku« iliti »organ­
izlaska albuma uspješno provjeravao na
sku« produkciju. Što to znači u praksi, čulo
nekim manjim inozemnim svirkama. Reak­
se već u nastupnoj skladbi Hey Crow s vi­
cije su bile veoma dobre, jer je očito riječ o
olinskim uvodom Marka Ramljaka podr­
skladbi s velikim potencijalom. Ramljako­
žanim rokerskijim gitarama uz diskretnu
va violina i klavir daju joj karakter, a sama
notu keltskog folka i natruha Kashmira Led
tema, iako broj bez i jednog sola odrađen
Zeppelina.
»na dah« odnosno u grooveu, nosi u refre­
nu himničku snagu u završnici protkanu
Engleski album
dječjim zborom. Drama se dijelom postiže
samim tekstom, a dijelom pak konstrukci­
Vokal je ostao tipičan Gibonnijev, no sada
s tekstom na engleskom koji — za mnoge jom skladbe koja ima nešto i od zeppeliiznenađujuće — zvuči veoma dobro. Gi­ novske dramaturgije (ponovo s primislima
bonni, koji je sam i pisao tekst (dakle, ri­ na Kashmir), »križane« sa starim i pouzda­
ječ je o izvornom, a ne engleskom prijevo­ nim Gibinim receptima.
20
Century Man
du teksta napisanog na hrvatskom) očito je
uspješno izbrusio englesku izvedbu, izbje­
gavši zamku »rokerskih« afektacija i teškog
naglaska koji, tako često, iritiraju uho u pje­
vanju neengleskih izvođača. Sama sklad­
ba ima pak potencijal radijskog hita i kon­
certnog standarda sa, za Gibu očekiva­
Opet aktualne
osamdesete
My Brother Cain izniman je broj u koji uvo­
de akustična gitara i klavijature. Kako to
već kod Gibe biva, lirska tema postupno se
razvija u moćan i emocionalan broj s primi­
slima na Roxy Music i Ferryja u osamde­
setima. Ništa čudno, zna li se za glazbena
nagnuća producenta Andyja Wrighta čiji je
glazbeni ukus i producentski stil formiran
u, danas iznova aktualnim, osamdesetima.
I slatka She Said klasična je rock–balada
s klavirom u prvom planu te s obiljem Gi­
binih autorskih manirizama vješto »zapaki­
ranih« u novo minimalističko ruho AOR–a.
Adut joj je refren koji na prvu ulazi u uho te
zgodne aranžerske inovacije uz beatlesovske natruhe po recepturi Georgea Martina.
Skladba Žeđam postala je Nothing Changes te uspješno prevedena s indie–stila
Tolerance u AOR–izdanje. Zgodna rješe­
nja živih puhača te posve drukčiji tretman
gitara koje su u drugom planu u odnosu
na klavir, puhače i violinu, daju joj novi ži­
vot. Album završava još jednim žešćim classic–rock brojem srodnim materijalu Boba
Segera. Tema Ain’t Bad Enough For Rock
and Roll (u kojoj domaća publika koja pam­
ti da su Gibi zamjerali što je odveć nježan i
pristojan da bi bio »ljuti roker«, može vidjeti
i notu autoironije) Gibonniju na koncertima
donosi buran pljesak i odobravanja vre­
mešnije i tradicionalnije rokerske publike,
u viziji Andyja Wrighta dobila je upečatljive
puhače i dojmljiv ženski (crnački, naravno)
pozadinski vokal.
BROJ 181, SRPANJ 2013.
Razgovor sa Zlatanom Stipišićem Gibonnijem, dobitnikom potpore na 1. HDS–ovu natječaju International, u povodu
njegova prvog albuma za inozemno tržište 20 th Century Man
Spomenik »classic
rocku«
Gibo je s 20th Century Man uspješno
ostvario »tranziciju« prema AOR–u, dok je
izbor Andyja Wrighta kao producenta ap­
solutno pogođen. Najvažnije je dakako da
je Gibo ostao dosljedan, autorski i izvođač­
ki »svoj«, te prije i poslije svega do srži po­
šten prema svojoj staroj publici. One pak
koji u njegovu retro rocku AOR–a osamde­
setih vide nazadnjački ukus valja podsjeti­
ti ne samo na staru pouku o novom valu
sazdanom od stare vode nego i na činje­
nicu da opjevane osamdesete nisu bile
samo godine postpunka, novoromantiča­
ra, synth popa i hard corea (koji se iznova s
ponosom nose), kao i na formatiranje zvu­
ka classic rocka u kojem su se našle natru­
he šezdesetih, pub rocka i prog rocka se­
damdesetih te »novog senzibiliteta« deset­
ljeća. Gibo im je, eto, podignuo svoj spo­
menik, sazdan, naravno, od vlastitog au­
torskog materijala.
35
rodati u mjesec dana
više od 30.000 albuma
i rasprodati koncert na
stadionu Poljud (50.000
ulaznica!)
podatak
je koji više odgovara
osamdesetima prošlog stoljeća, nego
današnjici. Jer takvo što danas ne uspi­
jeva ni Severini, pjevačici koja je apsolutna
miljenica medija i sponzora te kad bi to
bili parametri posvemašnje uspješnosti,
Seve Nacionale prodavala bi albume kao
na tekućoj vrpci i rasprodavala koncerte
na stadionima, a ne u koncertnim dvora­
nama. No rekorde obara Marko Perković
Thompson, očito najkontroverzniji glaz­
benik u Hrvatskoj. S jedne strane uživa u
iznimnoj popularnosti, a s druge ga krasi
neprijeporna subverzivnost. Činjenica je
da bez obzira na glazbeni izričaj, nitko u
Hrvatskoj ne može svojim pjesmama na­
praviti toliki javni i društveni prijepor koliko
može Thompson. Drugim riječima, izvr­
sni albumi koji progovaraju o društvenoj
stvarnosti kakve, na primjer, potpisuju Ge­
neral Woo, Elemental ili Dubioza kolektiv
(iako nije hrvatski band, na ovom području
ima nemalu popularnost zbog izravnih
stihova primjenjivih na ovdašnje stanje)
ne mogu zakovitlati buru koju Marko Per­
ković Thompson izaziva svakim svojim
albumom od ostvarenja Geni kameni.
Premda je njegova glazba daleko od pro­
točnih humpa–cumpa–light–turbo–folk
pjesama s nesuvislim stihovima koji su
kurentna roba na festivalima i vikend–kon­
certima, Thompsonov pastirski simfo rock
očito ima sve širi krug poklonika.
Čovjek koji
ispunjava
obećanja
Uglazbljena povijest ili kulminacija koncepta ratničkih
priča iz davnine
Ora et labora
36
Marin Bušić
Paradoksalno, Thompson je, zapravo,
posljednji Mohikanac koji svojom glaz­
bom može utjecati na društvene tijekove.
Znamo li možda osobu koja je u svoje selo
dovela sto tisuća ljudi? Jedino je to uspje­
lo Thompsonu koji je toliki broj fanova do­
čekao 2008. u Čavoglavama na proslavi
Dana domovinske zahvalnosti. Koji je hr­
vatski glazbenik rasprodao koncerte i na
Poljudu i na Maksimiru? Jedino Thomp­
son. O enormnoj prodaji njegovih CD–ova
čak se pričaju vicevi (to je tako zato što
Thompsonova publika ne zna skidati mp3
fileove, kaže vic), ali očito je kako je sva­
ko njegovo novo ostvarenje vruća roba na
tržištu. Bez obzira na njegove obožavate­
lje ili omalovažavatelje, za razliku od većeg
dijela hrvatske diskografije, njegovi albumi
daleko su od potrošne robe za jednokrat­
nu uporabu i proširivanja koncertnog re­
pertoara. Riječ je o prilično promišljenim
ostvarenjima čija je kulminacija recentni
konceptualni album Ora et labora.
Fešta nad feštama
Lako je pronaći razloge Thompsonove
popularnosti: priučeni glazbenik koji je ni­
knuo u vrtlogu Domovinskog rata i stekao
vječnu naklonost branitelja koji su njego­
va najvjernija publika. Pa, kao što muš­
karci uvijek vole prepričavati vojničke i rat­
ničke priče, Thompson je sve to uglazbio,
usput se povijesno proširivši do stoljeća
sedmog, s Bogom i Hrvatima kao prota­
gonistima svojih pjesama. Pritom su oni
ugroženi od sila zla, i to je uglavnom pot­
Beskompromisna
kršćansko–nacionalna linija
Ono što akcelerira cijeli koncept jest či­
njenica da Thompson ne kalkulira. Njego­
ve pjesme izraz su njegova stava i načina
razmišljanja. Iako je na prvom albumu mo­
rao pod patronatom Zdenka Runjića sni­
miti nekoliko pjesama koje pripadaju kate­
goriji tvorevina sa Splitskog festivala koje
se izvode na samom početku, dok ljudi
još traže svoja mjesta u publici, od prve
pjesme Bojna Čavoglave do albuma Ora
et labora, glazba i stihovi Marka Perkovi­
ća Thompsona idu beskompromisnom
kršćansko–nacionalnom linijom. Već na
svojem prvom zagrebačkom nastupu,
u negdašnjoj diskoteci Amazona na Ve­
lesajmu, kad je na repertoaru imao tek
dvije pjesme, Thompson je desetak puta
morao ponoviti Bojnu Čavoglave. Očito
je već tada fenomen bio rođen, jer publi­
ci nije bilo dosta njegovih junačkih pokli­
ča. Za vrijeme Domovinskog rata to je bilo
sasvim razumljivo, jer za razliku od većine
drugih pjesama u kojima su autori zahtije­
vali slobodu i mir,
Thompson je s
Bojnom Čavoglave govorio kako
ne želi da mu itko
poklanja slobodu i
mir, on će ih sam
izboriti sa svojom
bojnom. Taj laj­
tmotiv provlači se,
međutim, i do ak­
tualnog albuma.
Doduše, stihovi
kao Sjeti se sjanih dana/Zrinskih
i Frankopana više
Poljud pod Thompsonom
pripadaju domeni
povijesnih udžbeni­
ka (a pitanje je koliki dio njegove publike
uopće zna tko su bili i kada su živjeli Zrin­
ski i Frankopan), negoli svježim bespući­
ma povijesne zbiljnosti.
Ikona tvrde desnice
No upravo jak nacionalni naboj priskrbio
mu je status ikone tvrde desnice, ustašo­
nostalgičara, radikalnih nacionalista, pa
čak i fašista. Tako mu je 2003. zabranjen
nastup u Amsterdamu, dok je u Rotter­
damu doduše mogao nastupiti njegov
bend, ali bez njega. Publika na njegovim
velikim nastupima voli isticati svoju kolek­
ciju ustaškog znakovlja, što je klasična ko­
reografija koja se poslije medijski razvlači
unedogled. No uglavnom su nositelji ta­
kvih spomenica tinejdžeri koji samo žele
pokazati svoj otpor dosegnutim društve­
nim vrijednostima i svakako su tek mar­
ginalna pojavnost fenomena Thompson.
Ono što je mnogo znakovitije i izazovnije
za analitičare, filozofe–etičare, sociologe,
B
ez obzira na njegove
obožavatelje ili
omalovažavatelje, za razliku
od većeg dijela hrvatske
diskografije, Thompsonovi su
albumi daleko od potrošne
robe za jednokratnu uporabu
i proširivanje koncertnog
repertoara.
BROJ 181, SRPANJ 2013.
BROJ 181, SRPANJ 2013.
FENOMEN THOMPSON: Marko Perković Thompson, najkontroverzniji glazbenik u Hrvatskoj, obara rekorde
ka većine njegovih pjesama s posljednja
tri albuma. Zapravo, Thompson je ispušni
ventil za braniteljske frustracije, razočara­
nost aktualnom vlašću i prošlim vlastima
te nesigurnost u desničarski svjetonazor
stranaka u koje su se kleli. Na toj činjenici
on skuplja i fanove i hejtere.
psihologe, jesu u osnovi prilično mračni
tekstovi u kojima se pojavljuju razni neprijatelji i zlikovci koje, dakako, valja likvidirati. Upravo tako opsesivno opjevana mr­
žnja mogla bi djelovati i zabavno (kao soundtrack za neki povijesni film) da ne zvu­
či prilično ozbiljno, mnogo ozbiljnije negoli
Marko Šarić
P
Piše: Bojan Mušćet
sve što se može čuti u eteru i na koncerti­
ma. Na posljednjem albumu Ora et labora
stoga jedina ljubavna pjesma Samo je ljubav tajna dvaju svjetova toliko ulazi u uši,
jer se ističe pitomim stihovima koji kores­
pondiraju s prezentom, a ne perfektom.
Očito je da je Thompson pogodio glazbe­
nu srž dijela shizofrenog hrvatskoga naci­
onalnog bića i stoga predstavlja kategoriju
za sebe. Mnogi koji su pokušali raditi što i
on, vrlo brzo su odustali, jer očito u sebi ne
nose tu vjeru koju Thompson svakim svo­
jim nastupom promiče: čovjek koji ispu­
njava svoja obećanja, tvrdi krilatica koja se
isticala u najavi poljudskog spektakla. Nje­
gova se popularnost ne širi samo suvre­
menim medijskim sredstvima, nego i oni­
ma iz doba o kojem pjevaju njegove pje­
sme: od uha do uha, s koljena na koljeno.
A to su, znaju svi PR–ovci, najčvršći nači­
ni komuniciranja. I stoga je razvidno da će
fenomen Thompson još dugo biti ugrađen
u hrvatski glazbeni korpus.
37
BROJ 181, SRPANJ 2013.
ne škude na početku skladbe Dobro došli uisti­
nu je indikativan potez. Dok je Laibach iskoristio
Titov citat o tome kako ni oni na Istoku ni oni na
Zapadu neće nauditi »našim narodima i narodno­
stima«, uklopivši ga u pjesmu Panorama, što je
u doba kad je stvorena bila iznimna provokacija,
Thompson nema odmak, nego afirmaciju. Za­
pravo, cijeli album Ora et labora mogao bi izvr­
sno »leći« Laibachu jer ima sve elemente za obra­
du u njihovu stilu. Štoviše, na albumu se mogu
čuti rammsteinovske eskapade, a riječ je o ben­
du koji je na svjetskoj sceni postojani Laibachov
sparing–partner.
a je redatelj Peter Jackson
nekim slučajem čuo sedmi
Thompsonov album Ora
et labora, vjerojatno se ne
bi dvoumio kome povjeriti
kreaciju soundtracka za na­
stavke Hobita. Album ima sve odlike glazbene ku­
lise za pseudopovijesni spektakl: tenziju, himnički
naboj, bogatu orkestraciju, zborske pasaže, heavy metal pompoznost, simfonijsku razgranatost,
barem dva hita i funkcionalnu produkciju. Kad se
tome doda već pročišćeni hard rock glas prota­
gonista, onda četa patuljaka uz svesrdnu pomoć
Napredak?
jednog hobita i čarobnjaka mogu uz glazbenu
potporu junački nadvladati zlog zmaja Smauga.
Od prošlog studijskog albuma prošlo je sedam
Dobije li Jackson i prijevod stihova, zacijelo ne bi
godina, a on je bez problema dignuo prašinu i kod
imao nedoumica: Nebom lete šišmiši i vrane/al’
onih koji mu vjeruju i kod onih koji ne mogu vjero­
je soko za njih previsoko/nevati u to što čuju. Pritom je očit
bom lete šišmiši i vrane/al’ dok
napredak, jer Thompson pjeva
je zla, bit će i anđela ili Prvog
Marko Perković
čvršće i ujednačenije nego pri­
nam kralja pomaza Bog/i dao
Thompson
je, aranžmani su dotjerani, a pro­
blagoslov svoj/da vodi svoj
dukcija njegova vjernog suigra­
narod kroz trnje i led/zakon da
ča Tihe Orlića u tome baroknom
vlada i red.
pristupu nigdje ne šteka. Kad se
Croatia Records
Zapravo, gotovo u svakoj pje­
tome pridoda i ovitak koji potpi­
smi na albumu Ora et labora
suje studio Nexus, a koji bi mo­
pojavljuju se arhaični stihovi s
gao krasiti i ovitak kakve povije­
ratničkim pokličima, što se mi­
sne čitanke, očito je da je album
ješa s neskrivenim prokršćan­
napravljen studiozno i promišlje­
skim i nacionalnim stavovima.
no. Možda to nije najbolje ostva­
Stoga bi se, kao i za dva pret­
renje u njegovoj karijeri, ali očito
hodna Thompsonova ostva­
je kako je najcjelovitije. No indi­
renja, moglo reći da je posri­
kativno je da se snaga albuma
jedi konceptualni album. Da je
može poistovjetiti uglavnom s
scenska kategorija rock–ope­
guslarskim epovima o osamlje­
re još aktualna, Ora et labora
nim herojima, potlačenom naro­
mogla bi stati uz bok Gubec–
du, prokletim izdajicama i osta­
begu. No nije. Posrijedi je aktu­
lim motivima davne prapovijesti.
alni album koji spaja postulate
Pa kad se kaže da u hrvatskim
pastirskog i simfo–rocka sa sti­
medijima Drugi svjetski rat još nije završio, moglo
hovljem koje veliča ugnjetavani narod u borbi pro­
bi se reći da u hrvatskoj diskografiji Hrvati još nisu
tiv zla, Sotone, prodanih duša, tame, krivokletni­
stigli na more.
ka, kukavica, lažnih proroka, izdajica, varalica, ot­
padnika, strašnih ubojica, sila mraka, juda te Par­ Ora et labora zapravo je iznimno taman album (ne
tije i jugokomunističkih ostataka. Toliko neprijate­ samo zbog ovitka i garderobe Thompsona i nje­
lja rijetko bi koja rap skupina mogla nabrojiti, ali gova banda) koji potencira arhetipsku bitku Dobra
očito takav povijesni glazbokaz može biti itekako i Zla u raznim alegorijskim inačicama. Pritom do­
inspirativan.
bro ne pobjeđuje, nego se uglavnom detektira zlo
na svim razinama, koje, dakako, napada Boga,
Hrvate i njihove prijatelje. Istodobno, očito takav
Nadahnuta publika
pristup nadahnjuje i publiku koja u toj glazbenoj
Da je publika nadahnuta, dokaz je da je album u
inačici slika Otona Ivekovića nalazi izlaz iz svojih
samo mjesec dana prodan u 30.000 primjeraka,
frustracija. Stoga je Ora et labora album koji se
što je definitivan dokaz Thompsonove utjecajno­
sigurno neće promatrati kroz prizmu pjesme–dvi­
sti. Ora et labora ne mora se »razvlačiti« po većini
ju, koje će hrvatski reprezentativci poželjeti čuti u
radijskih i televizijskih postaja da se pjesme s nje­
pauzi neke utakmice, nego kao ostvarenje koje u
ga počnu progresivno širiti, i to usmenom preda­
njegovoj diskografiji predstavlja još jedno širenje
jom. No da Thompson ima samo ljubavne stihove
granica. Gotovo da Thompson i njegov bend ima­
(na albumu ima jedna takva pjesma — Samo je ju povlašten status na hrvatskoj sceni, jer funkcio­
ljubav tajna dvaju svjetova) nakalemljene na odje­
niraju više kao fenomen nego kao glazbenici. Da­
ke Bijelog dugmeta, Rammsteina i Zbora Ivan
kako, sami su izborili takav status, a potvrda se
Goran Kovačić, vjerojatno bi se njegov krug po­
ne mora čekati — mnogi Hrvati i brojni znatiželjni­
klonika sveo na broj fanova koji ne prelazi trocifer­
ci pohrlili su na Poljud vidjeti što je novo u stoljeću
ni broj. Ali, kao i na prijašnjim ostvarenjima, stihovi
sedmom.
koji kao da su ispali sa stranica Hrvatskog slova,
Ako se među njima slučajno zatekao i Peter Jack­
svakako su ključna stavka njegova stvaralaštva.
son, mogao bi Thompsonu osigurati i međuna­
Na primjer, sample Tuđmanove izjave o crnim, žu­
rodnu karijeru; jedino ne bi bilo dobro da zbog
tim i zelenim vragovima koji se prodaju za Judi­
njegove glazbe izbije novi svjetski rat.
Ora et labora
38
P
Piše: Aleksandar Dragaš
novo poigravanja arhivskim žanrovima.
No to je samo jedan zgodan detalj koji
sugerira u kojim je sve smjerovima mo­
gla poći Tišina mora. Šteta što se to nije
dogodilo jer osobno još maštam o jed­
nom albumu na kojemu bi Oliver po­
sve uronio u blues, jazz, stari R&B, doo
wop… Uostalom, odavno znamo da Oli­
ver, čiji vokal nije izgubio na uvjerljivosti,
može otpjevati što god poželi. Dakle, Ti­
šina mora nije potpuna transformacija,
nego još jedan album na kojem je Oliver
istodobno i onaj stari, ali i onaj novi koji
se ne boji određenih mijena.
rožimanje
ljubavi,
mora, sunca i me­
lankolije potka je i
novog, n–tog Olive­
rova albuma. Imala je
dugovječna hrvatska
zvijezda zabavne glazbe, naizgled ne­
pomućena sjaja, spornih dionica u kari­
jeri, ali od sredine devedesetih i albuma
Vrime kojim je »ponovo izmislio sebe«,
a posebice sa studijskim i live albumi­
ma za Aquarius Records u čiju je nisku
zgodno uklopio i suradnju sa Stjepanom
Stazom jazza tako je najsnažnije kroči­
Hauserom, Oliver ne zna za nevere i bro­
la najdojmljivija, naslovna skladba Tišina
dolome. Nautičari ne vole bonacu, ali u
mora za koju glazbu, kao i za šansonu
Oliverovu slučaju ta »glazbena bonaca«
i nije loša »prognoza«. Dapače, umjesto Zadnja karta, potpisuje sam Oliver, po­
novo prizivajući naklonost bijelo–crnim
bacakanja po valo­
jazz tipkama Charlie­
vima stilova koji mu
ja Richa i Raya Charle­
u drugoj polovici
Oliver
sa dok odjavna, unpluosamdesetih i prvoj
polovici devedesetih
gged verzija Konfidennisu pristajali, Oliver
ce, nešto poput uspore­
se posljednjim albu­
Aquarius Records
ne bossa nove s divnim
mima doima poput
solom Branka Sterpina
kapetana koji mir­
na flughorneu savršeno
nom rukom sigurno
pristaje «arhidalmatincu«
»navigava« svoj glaz­
u čiju je mrežu ponovo
beni brod.
ulovljeno nekoliko mae­
stralnih skladbi, uključiv­
Ako je prethod­
ši spomenutu Moje lipo,
ni studijski album
ukusan dalmatinski pop
Samo da je tu suge­
rirao priklanjanje sta­
Branimira Mihaljevića Do
rim ljubavima, soulu i
kraja vrimena, klasičnu
bluesu, naravno na
dalmatinsku kanconu
njegov, dalmatinski
Tedija Spalata Jel’ mi sunačin, Tišina mora
đeno te finu spregu sin­
sugerira priklanjanje
tesajzera, električne gi­
još jednoj »ljubavni­
tare i »clemonsovskog«
ci« — jazzu s medi­
sola saksofonista Draže­
teranskim, odosno
na Bogdanovića u S tolatino ugođajem, za što je najzaduženiji
bon jubavi Arnea Politea.
i najzaslužniji Elvis Stanić. Ako je Samo
da je tu, na kojem je ključni suradnik bio
Bez podilaženja publici
Ante Gelo, bio najavljivan kao album ot­
klona od standardnog stila »kasnog« Oli­ Kao i za bestseler Samo da je tu, tako i
vera, što se ipak pokazalo netočnim, čini za Tišinu mora stoji da je šteta što tada
se da je slična receptura primijenjena i
Ante Gelo, a sada Elvis Stanić nisu još
na Tišini mora.
dublje Oliverov glas uronili u jazz i blues, ali podjednako veseli što na posljed­
Stazom jazza
njim albumima barda dalmatinske pi­
sme nema ni primisli o podilaženju pu­
Elvis Stanić, koji je odsvirao gotovo sve
blici koja pod dalmatinskom zabavnom i
instrumente, toliko je zamjetan, na uku­ pop–glazbom smatra neukusne narod­
san način, da ne bi bilo pogrešno inter­ njačke derneke s grčko–brčkim ritmom
pretirati to kao još jedan novi kurs. Ipak, kakvih se Oliver, stareći lijepo i dostojan­
Tišina mora, zahvaljujući glavnim auto­ stveno, davno odrekao u korist pjesama
rima (Tedi Spalato, Branimir Mihaljević,
o ljepoti ljubavi, mora, sunca i melankoli­
Arne Politeo, neizbježni Jakša Fiamen­ je. Ljepoti života pod suncem nebeskim,
go i sam Dragojević) klasičan je olive- onkraj mora plavetnoga i vječne ljubav­
rovski album. Doduše, prvi taktovi uvod­ ne sjete. Te tri životne opsesije, uhvaće­
ne skladbe Moje lipo Dade Pastuovića
ne u mrežu ispletenu od mediteranskog
(nekadašnjeg člana Tutti fruttija i Biliće­ popa, jazza, dalmatinske pisme i blueve Newere), zahvaljujući Elvisovoj usnoj
sa koja starom morskom i glazbenom
harmonici, naznačili su da bi pred nama
vuku ne bježi iz ruku, fina su potka Tišine
mogao biti album stilski srodan posljed­
mora, još jednog »klasičnog albuma ka­
njem uratku Boba Dylana. Ovdje, narav­
snog Olivera«.
no, ne mislim na stihove, nego na Dyla­
Tišina mora
Nema predaje u zoni sumraka
domaće estrade
P
S
Piše: Hrvoje Horvat
vaki sastav ili glazbenik s du­
gim ro(c)kom trajanja ima iza
sebe težak zadatak snima­
nja zanimljivih albuma, bez
obzira na sve godine i ko­
lajne iza sebe i sve ono što
su već pokazali. Jer mi hoćemo još. Pronaći
omjer između poznatog zvuka, poznatog
»potpisa« i manje poznatih novotarija još je
kompliciranije na trusnom domaćem disko­
grafskom terenu, gdje se CD–i prodaju sve
manje, a svaki iskorak u nepoznato znači rizik
gubljenja masovne publike.
Stidljive promjene
olovica njihovih novih
pjesama snimljena
je »uživo« u prostoriji za
probe.
BROJ 181, SRPANJ 2013.
D
Piše: Bojan Mušćet
»Kasni« Oliver u
»mediteranskoj« režiji
Elvisa Stanića
domaće srednje struje baš Valjak i Gibonni
pokušavaju vidjeti što se može napraviti u EU,
nakon što su godinama na tuzemnom tere­
nu podizali kvalitativni prag srednjostrujaške
pop–rock scene.
Svaki »pravi« bend mora i
Bez kompleksa
Parni valjak
na koncertnom terenu do­
kazivati vrijednost, da ne
Nitko od njih ne mora ima­
završi u »virtualnom živo­
ti nikakav »kompleks« pri
tu«, što je kod nas najčešća
izlasku van. Dapače, Va­
situacija s mnogim jedno­
ljak je trebao svirati s Ae­
kratnim medijskim zvijez­
rosmithom na planiranom
Croatia Records
dama i zvjezdicama brzog
beogradskom nastupu i tu
sjaja i još bržeg pada. Svi
bi se možda najlakše vidje­
koji aktivno sviraju još od
le sličnosti s »vanjskim« po­
osamdesetih, ili dulje, su­
stavama koje (očito) vole.
očeni su sa sličnim proble­
Baš zbog te perfekcije i su­
mima i »hipotekom« prošlih
periorne sviračke postave
zasluga te s publikom koja
koja na svakom »mjestu«
ih voli baš onakve kakvi su
ima ključnog igrača, nije
bili dok je i ta publika bila
čudno što je dodatni CD
mlada i sve je bilo ljepše, pa
u trostrukom pakiranju no­
i ti iz publike. Stoga je i pro­
vog albuma popunjen kon­
mjena u karijerama manje,
certnim snimkama iz Arene
ili one mogu biti stidljive, da
Zagreb i iz beogradskog
im masovna publika »ne
Sava centra, gdje su pet
zamjeri«. Kad govorimo o
večeri zaredom svirali »ište­
Parnom valjku, nemogu­
kano«. Zbog iste te perfek­
će je razdvajati njihov dis­
cije ne čudi što pridruže­
kografski i koncertni rad.
ni DVD Bez šminke sadrži
Upravo su u spoju tih dva­
šest videosnimki »iz rupe«,
ju dijelova za promociju no­
s proba (plus videospot pr­
vog albuma Nema predavog singla Samo da znaš),
je našli prostor da »gurnu«
jer Valjak na probi zvuči bo­
priču u zanimljivom smje­
lje nego mnogi na pozorni­
ru. Kad ste čuli da je neki
ci. Uostalom, polovica no­
domaći glazbenik publici
vih pjesama snimljena je
na koncertu odsvirao cijeli
upravo »uživo« u prosto­
novi album, još i prije nego
riji za probe. To si može­
što je izašao? Zanimljivom
te dopustiti ako »imate u
promocijom Valjak je na
prstima«, pa nema razli­
Facebook koncertu za 500
ke između kvalitete snimki
fanova u Tvornici napravio
ostalih pet pjesama iz stu­
baš to, a zatim to ponovio
dija RSL u slovenskom No­
i u Beogradu. Valjak uži­
vom Mestu, jednog od teh­
vo je besprijekorna maši­
nički najopremljenijih u široj
na, što se vidjelo i na zatvorenom koncertu
okolici. Usporedbe s Aerosmithom ponajviše
u Tvornici, ali i na velikom, izvrsnom unplugse odnose na sindrom classic–rock zvuka i
ged nastupu u Domu sportova prije nekoliko
sviračku »masu« koja vas zatrpa na novom
mjeseci. Stoga ne čudi da su 28. lipnja veli­
albumu, zvuka u kojem svaki instrumentalist
kim koncertom u Poljskoj — i posebnim te­
obavlja svoje zadatke s maksimalnim dome­
levizijskim unplugged nastupom na poljskoj
tom. Deset novih pjesama ne donosi promje­
državnoj televiziji — napravili praktičan pro­
ne u odnosu na Husov autorski rukopis po­
boj u povodu ulaska Hrvatske u EU, i to upra­
sljednjih godina, ali se u svirci i klasično (ali
vo unutar EU. Uglavnom, zvuči logično da od
dobro) postavljenim aranžmanima primjeću­
Nema
predaje
A
ko su balade i
Samo da znaš
hitovi za zborno
pjevanje, ostale su
za zborno slušanje.
Dunja Dopsaj
Još jedan
konceptualni album
Hus, Preksi i Aki: sjajan izlet!
je više energije. I više međusobnog prosvi­
ravanja Brka i Husa, Bere, Preksija i Dade s
Akijem, kao zaštitnim znakom ispred njih (a
Tinom Kresnik na pratećim vokalima s njim).
Odgoj publike
Kao i svaki slobodoumni rock–kritičar, i ja bih
volio da Hus više potegne u nekom radikal­
nijem smjeru i »saspe« po spisku svima, no
zgodno je promatrati kako sve te pjesme, na­
čelno prihvatljive i simpatične širokoj publici
»ispod žita« u tekstovima vele puno toga pa­
metnoga. Izuzmemo li klasične ljubavne ba­
lade Kralj iluzija, Aleluja (ja još vjerujem u nas)
i Jedino ti, pjesme poput Tanki živci, Zona
sumraka, Stvarno nestvarno, nakon uvod­
nog hita Samo da znaš, govore o stanju oko
nas ili barem o dvojbama odraslih ljudi a da
nisu komplicirane onima mlađima u publici.
Samo, govore to na pristojan način, dok je
razina svirke nepristojno visoka. Ako su bala­
de i Samo da znaš hitovi za zborno pjevanje,
ostale su za zborno slušanje; tehnička razina
svirke doista je kontinuirano visoka, ali i funk­
cionalna, bez pretjerivanja (osim ako nije pre­
tjerivanje superiorna sviračka izvedba spram
većine konkurencije). Nakon nedavne isporu­
ke finih country, soul, blues i ostalih žanrov­
skih premaza i stilizacija iz Doma sportova,
kakve inače ne čujete kod nas, album po­
kazuje da »nema predaje« drugim, električ­
nim »sredstvima«. Iako, imali su oni već slič­
nih poteza, recimo odlični big band koncer­
ti u Studentskom centru i na Šalati s hrpom
gostiju i bijelim odijelima. Uvijek sam za ra­
dikalnu alternativnu scenu i ‘kopanje’ bage­
rima protiv okoštalih pravila, ali kad se to radi
u srednjoj struji jednako je dobro, premda je
manje ekscesno i šokantno. Zanimljivo je kad
neki mlađi glazbenik radikalno i hrabro ‘plju­
ne’ na ograničenja, a još više kad neko etabli­
rano ime poput Valjka isto tako pljune okolnoj
estradnoj istini i žabokrečini u oči. Uzmemo li
u obzir da kod nas izvođači srednje struje tog
tipa snimaju albume i sviraju za sličnu publi­
ku, sva ta »narodna masa« s Valjkom dobi­
va neusporedivo više nego od jada i bijede
estradne konkurencije, ma kako popularne.
P
arni valjak je 28. lipnja
velikim koncertom u Poljskoj
— i posebnim televizijskim
unplugged nastupom na poljskoj
državnoj televiziji — napravio
praktični proboj u povodu ulaska
Hrvatske u EU.
Logično, alternativa je uvijek ‘ljuta’, ali raditi
isto tako ‘ljuto’ i profesionalno s još više lju­
di u publici jednako je bitno, pogotovo kod
nas. Odgajati masovnu publiku, da nam ma­
sovni ukus ne ode u »vražju mater«, stvar je
kojom se ne bave mnogi. Ovi projekti Valjka
čine baš to.
39
Tragom predstavljanja DVD–a, 13. svibnja 2013. u Kazalištu Komedija
Hrvatski doprinos
Wagnerovoj godini
Vizionarsko djelo: Zelena livada kao EU
kojima se svi smijemo kada dolazimo gleda­
ti Jaltu, Jaltu, svojedobno su krojili sudbine
bezbrojnim »sobarima«, naročito onima koji
ad je 13. svibnja 2013. su živjeli u Berlinu, Poljskoj i sjeveroistočnoj
u Zagrebačkom grad­ Aziji. Političarima koji su došli nakon Roose­
skom kazalištu Kome­ velta, Churchilla i Staljina i koji su se mora­
dija promoviran DVD li nositi s njihovim odlukama, uopće nije bilo
Jalta, Jalta s najnovijom smiješno, kao ni ljudima koji su snosili poslje­
postavom (glumci: San­ dice podjele Europe na Istočnu i Zapadnu,
dra Bagarić, Đani Stipaničev, Ronald Žlabur, jer su se međusobno »gledali« kroz tamu že­
Dražen Čuček, Mila Ele­
ljezne zavjese. Jugoslavija
gović i drugi; režija Vlado
je u vrijeme nastanka mj­
Štefančić; orkestar i zbor
Alfi Kabiljo —
uzikla još bila jedina zemlja
Kazališta Komedija; diri­
koja je zadržala neutralnost
Milan Grgić
gent Veseljko Barešić), pro­
unutar blokovske podje­
motorima, organizatorima i
le Europe na članice NA­
autoru, Alfiju Kabilju, po­
TO–a i članice Varšavskog
najprije je bilo na umu još
pakta, ali pitanje je kako su
jedanput predstaviti to izni­
aktualne vlasti mogle gle­
mno glazbeno–scensko
Orfej 2013.
dati na smijeh u gledalištu
djelo koje se još uvijek diči
kad se prikazivala uglaz­
jedinstvenošću ne samo
bljena priča o konferenciji
glazbene invencije nego
na Jalti. Unatoč sukobu sa
i tematike. Danas, kad je
Hrvatska postala članicom
Staljinom, SFRJ je bila ko­
Europske unije, sadržaj
munistička zemlja, tako da
koji se Milanu Grgiću i Alfiju
su njezine službene i ne­
Kabilju prije četrdeset dvije
službene veze sa Sovjet­
godine činio intrigantnim,
skim Savezom i dalje bile
postaje još zanimljiviji, dublji
vrlo jake.
i univerzalniji.
BROJ 181, SRPANJ 2013.
Piše: dr. sc. Irena Paulus
Mjuzikl Jalta,
Jalta (DVD)
Zapravo je fascinantno kako su se Kabiljo i
Grgić odlučili uglazbiti priču o kontroverznom
povijesnom događaju, i to u vrijeme kada su
kontroverze »poretka« i »uređenja« Europe
postojale kao izravna posljedica konferenci­
je na Jalti. Generali i njihova »podjela svijeta«
J
e li Zelena livada vizionarska
metafora za zajednicu poput
Europske unije ili je to ipak mjesto
iz mašte?
S generala na sobare
Umjesto da postane tempiranom bombom,
materijal za libreto postao je temeljem jednog
od najpopularnijih, ako ne i najpopularnijeg
glazbeno–scenskog djela u mršavoj po­
vijesti hrvatskog mjuzikla. Ključ su najprije bili
songovi Alfija Kabilja, majstora melodije za
sve uzraste i sve naraštaje koji je, kako je za­
pisala dr. Koraljka Kos, znalački iskoristio sve
šanse koje je pružao tekst. A bit teksta bila je
zaobići »velike generale« čija je podjela svijeta
imala dalekosežne posljedice, i usredotočiti
se na male ljude, sobare. Razvijanjem geni­
jalne ideje da se konferencija na Jalti prikaže
iz prizemne perspektive jednostavnih ljudi »iz
puka«, shvatilo se da ti »obični« ljudi najprije
moraju pomiriti svoje nacionalne raznolikosti
da bi uopće mogli raditi i najbanalnije stvari,
poput sušenja rublja, kupanja ili ispijanja čaja.
Poznavatelji povijesti u tome bez problema
uočavaju presliku odnosa stvarnih »genera­
la«, jer je taj odnos prije svega bio temeljen na
nepovjerenju (zna se da ni Churchill ni Roo­
sevelt nisu vjerovali Staljinu, ali su ipak morali
s njime pregovarati, prije svega zbog ishoda
rata na Pacifiku). Ono što je sobarima »odu­
zeto« jest pozicija moći, bez koje oni nisu mo­
gli sudjelovati u podjeli svijeta, ali su mogli di­
jeliti sudbine milijuna pojedinaca kojima je ta
podjela promijenila živote.
Grgić i Kabiljo 1971. godine maestralno su
»žonglirali« aktualnim elementima političkog
i svakodnevnog života, tako da su rekli sve,
pa čak i vlastito političko stajalište, ali služeći
se metaforama, alegorijama i, ponajviše, ko­
mikom kao najjačim
»oružjem«. Uz
sobare,
koji se ne slažu poput njihovih »generala« i
koji su, opet poput »generala«, spremni po­
dijeliti svijet, tu su i ruski, američki i engleski
agenti. »Agente« autorski tim nije izmislio, jer
su oni bili dio života u Hrvatskoj, u Jugoslaviji
i u svijetu (špijunaža je bila dio Hladnoga rata,
a Hladni je rat bio izravna posljedica podje­
le Europe na »američki« i »sovjetski« terito­
rij; umjesto da se usuglase, čemu se naivno
nadao američki predsjednik Roosevelt, dvije
su svjetske velesile zbog podjele došle u po­
litičko–vojni sukob koji je tinjao desetljećima,
najavljujući novi rat).
Hladni rat i feminizam
Osim teme Hladnoga rata, koji je u vrijeme
nastanka mjuzikla još postojao (u to se vrije­
me činilo kao da napetost između Amerika­
naca i Rusa nikada neće prestati), Grgić se
dotaknuo i teme feminizma — jer što su dru­
go Nina Filipovna i brigadirke nego žene koje
(izravno ili neizravno) pokreću svijet? Mjuzikl
je zapravo nastao između drugog (kraj četr­
desetih godina dvadesetog stoljeća) i trećeg
(devedesete godine dvadesetog stoljeća) fe­
minističkog vala, ali je neprestano »tinjao«
kao ideologija i kao pokret, što je autore
(svjesno ili nesvjesno) navelo na to da u sadr­
žaj stave jednu jaku i jednu nešto slabiju žen­
sku figuru (zanimljivo je primijetiti da glumci
nove postave na jednom mje­
stu umeću primjedbu
o tome kako je
Nina Filipov­
na Ukra­
Alfi Kabiljo na hrvatskom plovilu jedri prema EU/Jalti – domovini u kojoj vladaju pravednost i sloga
jinka — što je doista točno, ali ima različite ko­
notacije, pa čak i one koje danas omogućavaju
usporedbu Filipovne s Julijom Timošenko, koja
je prije deset godina bila jedna od najmoćnijih
žena svijeta, a koja je sada, poput kakve suvre­
mene Ivane Orleanske, kažnjena zatvorom i teš­
kom bolešću).
Jedna obična livada
No središnja točka sadržaja, ono univerzalno u
mjuziklu je, unatoč »političnosti« fabule a uz laku
notu glazbene komedije, utopijsko mjesto — Ze­
lena livada. Smještajući je na Antarktiku, daleko
od mjesta priče, ali i daleko od mjesta na kojem
ljudi izvode i gledaju mjuzikl Jalta, Jalta, autori su
Zelenom livadom odvukli pozornost svih poten­
cijalnih kritičara. Sapleteni u svijetu mašte, u mje­
stu koje ne pripada nikome, u kojemu nema zla,
a na kojemu postoje samo cvijeće, trava i lep­
tiri, gledateljima Jalte, Jalte otkrivaju da tema
nije konferencija na Jalti (kontroverzna, kritizira­
na i zapamćena po lošem u povijesnim analima),
nego je obična — livada. Zelena se livada čita
kao »nada u bolje sutra«, kao mjesto koje ne po­
stoji, ali koje bi moglo postojati da su ljudi druga­
čiji. U kontekstu vremena nastanka mjuzikla, Ze­
lena livada mogla je biti SFRJ kao jedina zemlja
u Europi koja se otela blokovskoj podjeli i zadr­
žala neutralnost (unatoč službenom prisvajanju
komunističkog režima po uzoru na Sovjete i una­
toč neslužbenoj čežnji za životom kakvim žive
Amerikanci i stanovnici zapadne Europe). Takvo
je tumačenje Zelene livade u ono doba bilo očito
i zato je mjuzikl Jalta, Jalta bio, moglo bi se reći,
politički podoban (autori su se, međutim, čuvali
da izraze bilo kakvo političko stajalište, a svoj su
odnos prema konferenciji na Jalti zakrilili urnebe­
snim smijehom i prekrasnim melodijama). S dru­
ge strane, za sudionike Hrvatskog proljeća koje
je upravo bilo na vrhuncu, Zelena livada mogla je
predstavljati Hrvatsku, državu o kojoj se sanjalo.
Vizionarska metafora?
40
Jesu li Grgić i Kabiljo bili vizionari? Ostvarenje
jednog sna dovelo je, upravo danas, do ostvare­
nja drugog. Nije li onda, u sedamdesetima, bilo
vizionarski razmišljati o postojanju Hrvatske kao
članice Europske unije, koja je, doduše, mnogo
složenija zajednica/država/mjesto od onog koje
predlažu Kabiljo i Grgić? Do te je zajednice put
bio dug, baš kao što se pretpostavlja da će ga
prijeći junaci mjuzikla Jalta, Jalta nakon što pred­
stava na pozornici završi i dirigent spusti palicu.
Zanimljivo je da, baš kao u svakoj priči, nitko od
Nova postava Jalte između skladatelja i redatelja
W
Piše: Davor Schopf
njezinih likova ne razmišlja o graničnim prijelazi­
ma, nego jednostavno objavljuju putovanje —
»Na Antarktiku!« Nitko ne razmišlja o problemi­
ma s kojima će se suočiti, ni o činjenici da će
morati naučiti živjeti na nov način — kao i o či­
njenici da njihova Zelena livada na Antarktici (ka­
kve li nemoguće kombinacije!) možda i nije tako
savršena i da će se i ondje morati prilagođavati
kako bi se živjelo.
Ako je Zelena livada doista Europska unija, u ko­
joj ćemo tek učiti kako i prema kojim pravilima
živjeti, onda nije loše podsjetiti se da je upravo
ta zajednica indirektno nastala zbog Staljino­
ve, Churchillove i Rooseveltove podjele Europe
u davnim četrdesetima, pred sam kraj Drugog
svjetskog rata. Dakle, je li Zelena livada vizionar­
ska metafora za zajednicu poput Europske uni­
je? Ili je Zelena livada ipak mjesto iz mašte?
Ujedinjeni u različitosti — za
šankom!
Kabiljo je imao feeling, jer himničnost songa
Neka cijeli ovaj svijet donosi osjećaj za domo­
vinu u kojoj vladaju pravednost i sloga, koja se
ne može i ne smije dijeliti i u kojoj je nacionalnost
pojedinca iznimno važna. Je li to himna Europ­
skoj uniji koja u sedamdesetima nije ni postojala,
ali na čijem su mjestu postojale druge europske
zajednice? Doduše, to je zajednica koja je slože­
nija od livade s travom i cvijećem, ali... Ujedinjeni
u različitosti čak su i songovi iz mjuzikla koji po­
dupiru univerzalnost zamisli. Jedina pjesma koja
je blago nacionalno obojena jest Grišina pjesma
o Jalti, no ne o Jalti na kojoj se održava konfe­
rencija koja će mnogima promijeniti živote, nego
o Jalti koja je njegov dom, mjesto gdje živi, koje
voli. S druge strane, Whisky, votka i gin objedi­
njuju tri nacije — američku, sovjetsku i englesku
— na publici (i autorima i izvođačima) široko pri­
hvatljiv način (za šankom), ali istodobno donose
jedinstvo i specifičnosti (glazbe i teksta) koji rese
moto Europske unije kao Zelene livade.
Zapravo, u svakoj bi se pjesmi mogao naći
podtekst, pa tako napisani tekst katkad nuka
glumce da improviziraju i referiraju se na aktu­
alne događaje u izvedbi predstave. Autorskih je
poruka mnogo, one su višeslojne i odjevene u
ruho nasmijanih sobara, njihovih prijatelja, lju­
bavnica, poznanika, »opasnih tipova« i šefova.
Uz takve likove i takav sadržaj, ali i uz široke i izu­
zetno pjevne melodije, Grgićeva i Kabiljova Jalta,
Jalta ne zastarijeva ni nakon više od četrdeset
godina, ni u Jugoslaviji, ni u Hrvatskoj, ni u Eu­
ropskoj uniji. Upravo vizionarski.
agnerova godina donijela je, potpuno opravdano,
dvostruki CD nakladnikâ Fonda Lovro i Lilly Matačić
i Cantusa sa živom snimkom koncerta Zagrebač­
ke filharmonije pod ravnanjem Lovre von Matačića
zabilježenom 15. ožujka 1974. u Koncertnoj dvorani
Vatroslava Lisinskog. Tada
su izvedeni prvi i treći čin Wagnerove opere Valkira (Die
Walküre). Možemo biti ponosni što je glazbena sredina
Richard Wagner
koja se, barem nakon Drugoga svjetskog rata, ne može
pohvaliti pretjeranim izvođenjem Wagnera, iznjedrila i
doživjela takvu izvedbu, zahvaljujući u prvom redu diri­
gentskoj pokretačkoj snazi Lovre von Matačića.
Vrsni protagonisti
Tehnički odlično priređena snimka žive izvedbe (maste­
ring Krešimir Seletković) te izvedba Zagrebačke filhar­
monije i sastav solista, omogućuju da se taj CD i izved­
ba mirne duše mogu uspoređivati sa srodnim snimka­
ma poznatih diskografskih tvrtki. Zagrebačka filharmo­
nija, pod sugestivnim Matačićevim vodstvom, iskazala
je svu reljefnost Wagnerova glazbenog toka (primjerice,
uzbudljiva predigra prvom činu te veličanstvenî uvod u
kas valkira i završni prizor). Posebna su priča odlični pro­
tagonisti, većinom domaći, ponajprije sopranistica Bo­
žena Ruk–Fočić. Ulogu Sieglinde predstavila je zagre­
bačkoj publici u punom glasovnom sjaju, nekoliko go­
dina poslije nastupa s njom u Ženevi i Milanu (Scala),
pokazujući fraziranjem, donošenjem teksta te lakoćom i
intenzitetom zapjeva, zašto je u inozemstvu bila tražena
upravo kao pjevačica njemačkog repertoara. Poslije ju je
pjevala i u Bečkoj državnoj operi.
Prvi Wotan u Africi
Die Walküre —
prvi i treći čin
Fond Lovro&Lilly
Matačić i Cantus d.o.o
BROJ 181, SRPANJ 2013.
K
Novi se DVD sadržajem poklopio s povijesnim trenutkom ulaska Hrvatske u EU
M
atačićeva
osobnost i
duh te glazbenički i
umjetnički intelekt
bili su formirani
i predodređeni za
filozofske komponente
Wagnerove
gesamtkunstwerkovske
misli.
Wotana je tumačio naš nezaboravni vagnerijanac, bas–
bariton Tomislav Neralić. Iako je, u kontekstu te koncer­
tne izvedbe bez drugog čina opere, imao smanjeni za­
datak, u trećem činu iskazao se autoritetom jednoga od
vodećih europskih vagnerijanaca svojega doba (bio je
prvi Wotan u Africi!). Atraktivna Brünhilda je mađarska
sopranistica Eszter Kovacs, pa i njihov veliki prizor odiše
iskonskom dramskom snagom sukoba oca i kćeri. Nje­
mački tenor Hermin Esser iskusno je zvučeći i suvereni
Siegmund, odličan partner Boženi Ruk–Fočić u prekra­
snom ljubavnom duetu Sieglinde i Siegmunda. Matačić
je dobro znao među svjetskim, ali i hrvatskim pjevačima,
naći odgovarajuće tumače. Jedan je od njih bas Franjo
Petrušanec kao Hunding, a valja istaknuti i osam valkira:
Elena Hristova, Branka Beretovac, Veselinka Ančevska,
Gordana Marić–Šir, Blaženka Milić, Dubravka Zubović,
Jasna Podolšak i Nina Čangalović. Teško je ovdje ma­
kar spomenuti gdje je Matačić sve radio Wagnera: od Dresdena i Berlina, preko
Stuttgarta i Münchena, do samoga Bayreutha, pa onda Frankfurta, Beča, Londo­
na i Pariza. Izvodio ga je po cijeloj Italiji pa čak i u Buenos Airesu, a koristio je sva­
ku prigodu makar za kakvu koncertnu izvedbu u Zagrebu. Jer njegova osobnost i
duh te glazbenički i umjetnički intelekt bili su formirani i predodređeni za filozofske
komponente Wagnerove gesamtkunstwerkovske misli.
Tvrdo ukoričeno izdanje dvostrukog CD–a (urednica dr. sc. Eva Sedak) luksuzno
je oblikovano i bogato opremljeno popratnim tekstovima Walküra Zorana Kravara,
Wagnerov glazbeni jezik Mladena Tarbuka, Čvorišta glazbene drame Nikše Bare­
ze te Matačić i Wagner Ane Vidić. Ukratko, ozbiljan i respektabilan hrvatski dopri­
nos Wagnerovoj godini!
41
Piše: dr. sc. Irena Paulus
BROJ 181, SRPANJ 2013.
U potrazi za Markom Polom hvaljena je tele­
vizijska serija redatelja Mire Brankovića koja
u osam epizoda prati putovanja Marka Pola
opisana u knjizi Il milione Rustichella da Pise.
U potrazi za Markom Polom također je album
televizijske glazbe Dalibora Grubačevića koji
je ove godine dobio nagradu Porin u kate­
goriji albuma originalne glazbe za kazalište,
film i/ili TV.
Naravno, riječ je o glazbi pisanoj za istoimenu
televizijsku seriju. U njoj se Grubačević od­
lučio na nekoliko zanimljivih iskoraka, među
kojima je odluka da donekle izmijeni uobiča­
jeni način skladanja uz upotrebu (ili simulaci­
ju) orkestra. To ne znači da na albumu orke­
star nije upotrijebljen: Naslovnu temu, Odjavnu temu te brojeve Venecija i Korčula svirao
je LS Studio Orchestra koji se formira svaki
put kad Grubačević stvara filmsku ili televi­
zijsku glazbu (orkestar je nazvan prema stu­
diju Lord songs u Koprivnici gdje je glazba
snimana i producirana). Osim toga, skladatelj
se morao, s redateljem Brankovićem, zaputiti
na dugo putovanje u daleke krajeve. Za ra­
zliku od redatelja, koji je doista putovao ot­
krivajući draži Bliskog i Dalekog istoka (serija
se snimala nekoliko godina), putovanje auto­
ra glazbe bilo je virtualno ali ne manje zani­
mljivo. Budući da je dokumentarna serija po­
činjala u Veneciji, a nastavljala se putovanji­
ma kroz Izrael, Tursku, Iran, Kirgistan, Afga­
nistan, Tadžikistan, Kinu, Mongoliju, Tibet,
Borneo, Šri Lanku i Indiju, Grubačević, koji
se do sada uglavnom bavio glazbom balkan­
skog, europskog i američkog područja, mo­
rao je duboko zaći u zvukovne posebnosti
svih tih nama ne samo fizički nego i kulturno
udaljenih krajeva.
Skladatelj je detaljistički pri­
onuo poslu, a to se izravno
otkriva slušanjem njegova
albuma. Dobro je proučio
ljestvice, ali i način na koji
se glazba »ponaša«, odno­
sno na koji komunicira sa
svojim slušateljima. Time
je stvorio odgovarajuću
zvukovnu atmosferu, nuž­
nu za obilježavanje pomno
snimljenih krajolika i grado­
va u Kini, Mongoliji, Indiji i
drugdje. Temelj Grubače­
vićeve partiture je drone,
ležeći ton koji tvori temelj
većine »glazbi« istočnjač­
kih naroda. Drone je na
albumu elektronički gene­
riran, ali opet tako pomno
da se njegovo elektronič­
ko podrijetlo ne zamjeću­
je kao »umjetno« stvoreni zvuk, nego kao
prirodni temelj glazbenim djelima. Nad tako
stvorenom osnovicom lako je crtati, ali samo
kada se dobro poznaje što i kako. Kao skla­
datelj sklon glazbenim pustolovinama, Gru­
bačević se bacio u pustolovinu pronalaska i
kupovine/posudbe autentičnih glazbala kao
što su saz, duduk, morin khuur, cimbal, tabla
i drugi. Većinu je sam naučio svirati (saz, du­
duk) te ih je sam i odsvirao
na soundtracku, improvizi­
Dalibor
rajući upravo onako kako
Grubačević
se to radi u izvornim kraje­
vima. Za neke je tražio po­
U potrazi za
moć (primjerice, ona Gor­
dane i Miroslava Evačića
Markom Polom
bila je neprocjenjiva za sni­
manje cimbala), a za druge
Aquarius Records
je mudrim usmjeravanjem
naveo izvođače na to da
sviraju upravo — ili barem
slično — autentičnoj svir­
ci. Pritom je iznimno vri­
jedna suradnja s violonče­
listom Vinkom Rucnerom,
koji je spretno »ulovio« na­
čin sviranja etničkih guda­
ćih instrumenata s Istoka
(brojevi Mongolski lovac i
Lhasa). Neke od tih melodi­
ja ambijentalnog su karak­
tera, no neke se ponašaju gotovo tematski
(primjerice Venecija donosi prekrasnu violon­
čelističku temu koja će se nazreti i u drugim
brojevima).
Grubačević, međutim, tu nije stao. Poneg­
dje je glazbi dodavao glasove (na primjer, u
onoj koja se odnosi na Mongoliju nastojao je
evocirati mongolsko grleno pjevanje), što joj
je dodatno pojačalo ambijentalni ugođaj, ali
je album učinilo konkretnijim. Dodao je i po­
nešto zvučnih efekata (zvukovi prirode), ali
bez pretjerivanja i s mnogo ukusa, tako da
CD nikada nije na rubu da se pretvori u muzak isključivo upotrebljiv u liftovima ili wellness centrima.
Naposljetku, skladatelj je album sam produ­
cirao, i to tako da se iznimno pazilo na pro­
dukcijske i postprodukcijske detalje. Ne čudi
što je dobio nagradu Porin, jer je njegov nad­
zor u svakom smislu riječi bio autorski: po­
čeo je od pregovora s redateljem, nastavio
se skladateljskim procesom, u nekim sluča­
jevima i izvedbom, a zatim snimanjem te pro­
dukcijom i postprodukcijom albuma. Vrijed­
nost djela toga autora osjetila je i izdavačka
kuća Aquarius Records koja ga u posljednje
vrijeme ustrajno podupire u njegovim stva­
ralačkim pothvatima, ali i u nastojanjima da
stvori gotovo nepostojeću i zanemarenu in­
stituciju hrvatskog soundtracka.
Jedinstven album za ove krajeve
…ali mu se u svjetskoj glazbeno–filmsko–televizijskoj literaturi može naći ekvivalenata
Piše: dr. sc. Irena Paulus
Među raznovrsnim dokumentarnim projekti­
ma Hrvatske televizije našla se i televizijska
serija Hrvatski kraljevi redatelja, scenarista i
skladatelja Božidara Domagoja Burića. Us­
poredno sa serijom, sad već bivša HRT–ova
nakladnička kuća Orfej objavila je i album
na kojemu se, izdvojena od vizualnog dijela,
može poslušati i glazba iz serije.
Riječ je o soundtracku koji se neskriveno te­
melji na američkim uzorima (prema redate­
ljevim riječima, prije svega na djelima Hansa
Zimmera i Howarda Shorea) koji nisu dobro
odjeknuli kod svih kritičara, pa se serijal na­
šao na meti mnogih koji ne vole takav tip do­
kumentarno–igranog »kiča«. No Burić je pri­
stupom bliskim američkoj blockbuster ko­
mercijali pošteno objavio što mu se u svjet­
skom filmu sviđa. Uzorima se poslužio s na­
mjerom da dio najudaljenije hrvatske povijesti
(od 7. od 11. stoljeća, kad su Hrvatskom vla­
dali narodni vladari) približi televizijskim gle­
dateljima, odnosno da te gledatelje, zbog
raznolikog televizijskog materijala, vizualno
ali i auditivno, serija privuče u tolikoj mjeri da
se prestanu »šetati po kući« i da pozornost
usmjere na televizijski ekran. Cilj je, dakle, bio
najprije edukativan.
Budući su redatelj, scenarist i skladatelj bili
jedna osoba, postojale su sve pretpostavke
za stvaranje audio–vizualnog jedinstva. Glaz­
bene su odluke donesene prije nego što je i
jedna nota zapisana, dakle, kad je nastajala
42
ideja o seriji, scenariju i režiji. Burić se odlučio
nom jedinom slučaju — piše čisto instrumen­
na intenzivno evociranje gregorijanskog kora­ talni lirski glazbeni broj (Zvonimir i Jelena jedina
la, koji je već sam po sebi zanimljiv za kombi­ je skladba na albumu bez vokala, pisana za gi­
naciju s drugim glazbenim žanrovima. S ko­ taru). Sva su ostala djela vokalno–instrumen­
ralom se kombiniraju etno–elementi, no tih je talna, što je opet moguće povezati sa smjerni­
asocijacija relativno malo
cama novije holivudske glaz­
u usporedbi s elementi­
be. No unutar takve koncep­
Božidar Domagoj
ma heavy metala koji je
cije gdje se gotovo u svakoj
Burić
Buriću blizak glazbeni
skladbi pjeva, važno je ista­
žanr. Upotrebom grego­
knuti da glasovi povremeno
rijanskih melodija kao te­
služe umjesto instrumenata,
meljnog glazbenog ma­
kao dio instrumentalne glaz­
terijala iz kojega niče sve
be (Prevrat i Klis). To se posti­
ostalo (i dramatika i lirika,
že vokalizama na neutralnom
Orfej
i vjenčanja i pogrebi, i bit­
slogu, čime se gubi snažno
ke i ljubavi), zvukovno se
natuknuta veza s crkvom koja
upozorilo na dominaciju
je, u vrijeme koje pokriva seri­
crkve u srednjovjekovnoj
ja, doista dominirala ne samo
hrvatskoj općoj, ali i glaz­
duhovnim nego i svjetovnim
benoj povijesti.
životom.
Hrvatski
kraljevi
S druge strane, glazbeni
je Hollywood, kao sred­
stvo privlačenja publike,
prisutan na svakom kora­
ku, a čuje se već u uvod­
nom broju Buđenje kraljeva iz kojega se, uz ojka­
nje, pojavljuju teški ritmo­
vi i snažni akcenti tipični za heavy rock. Heavy
metal je najsnažnije prisutan sporedni žanr, pa
su kombinacije s njim vrlo česte i prilično zani­
mljive (Dies irae i Vojska kneza Borne). Sklada­
telj ima osjećaj i za kontraste, pa se povreme­
no koristi eteričnim glasom Krunoslave Burić
(Kyrie eleison i Odlazak kraljeva) ili — kao u jed­
Pri upotrebi asocijacija na
gregorijanski koral, Burić se
nastoji pridržavati povijesno
vjerodostojnog načina pjeva­
nja: jednoglasnog i što jedno­
stavnijeg. Tako nastaju brojevi
koji povezuju koral accentus,
psalmodijsko pjevanje i su­
vremenu glazbu (In peccato). No kako je za­
datak koji si je redatelj–skladatelj zadao vrlo
jasan, a to je promicanje hrvatske kulturne
baštine na trenutačno aktualan način (koji je
i njemu samome vrlo drag), tako se razvojem
napuštaju temeljni izvođački elementi grego­
rijanike. Gregorijanski koral dobiva sasvim ne­
tipičnu instrumentalnu pratnju, mjestimično
postaje višeglasan i temelji se na harmonijskoj
osnovici (izvučenoj iz američkih popularnih
soundtrackova). No načinom pjevanja doista
podsjeća na to da se nekoć pjevalo sasvim
drukčije i da su pučani–ratnici vjerojatno bili
bliskiji barbarima nego uglađenim plemićima.
Tročlani izvođački sastav (Božidar Domagoj
Burić, Srdjan Sekulović Skansi, Stjepan Bu­
rić) nazvan Mistični barbarizam zapravo po­
kazuje kakvo je trenutačno stanje hrvatske
produkcije filmske glazbe: zbog financijskih
(ne)mogućnosti, svi sve sviraju i pjevaju. Ali
unatoč tome, zvučni je rezultat mnogo moć­
nija, a širokoj publici i vrlo prihvatljiva kombi­
nacija starih i novih glazbenih stilova, te žive
izvedbe i elektroničke glazbe. Doduše, sklad­
be su mogle biti proširene bogatijom primje­
nom hrvatskog glazbenog folklora, pa bi soundtrack dobio još jednu dimenziju koja je
tipična samo za naše glazbeno podneblje.
Međutim, redatelj je odlučio drukčije, a njego­
vo nastojanje da hrvatsku kulturu približi su­
vremenom hrvatskom puku na način koji je
tipičniji za svjetsku, a manje za domaću pro­
dukciju, jest — unatoč suprotnim mišljenji­
ma — ipak vrijedan. Album Hrvatski kraljevi u
ovim je krajevima jedinstven, ali mu se u svjet­
skoj glazbeno–filmsko–televizijskoj literaturi
može naći ekvivalenata. A za trenutačnu pro­
dukciju hrvatske filmske glazbe koja je u svjet­
skim mjerilima sasvim nepoznata, a koja će u
kontekstu Europske unije, pa i šire, moći i mo­
rati pokazati svoje osobitosti u nečemu što je
strancima blisko, to je jako dobro.
Dubrovčanka Marijana Hajdarhodžić pjeva u sve popularnijem londonskom rock–sastavu
Ili kako izvesti domaću glazbenu pamet na svjetsku tržnicu
S
Piše: Ognjen Tvrtković
dinistas, dok se distribucije prihvatio Cadiz
Music. I to nije sve: trubu je odsvirao Dže­
mal Cakić, opet iz Dubrovnika, klasični glaz­
benik džezističkih aspiracija i član Dubrovač­
kog simfonijskog orkestra, dok se za grafič­
ko oblikovanje potrudila zagrebačka ekipa. U
međuvremenu grupa je rasla, primala nagra­
de, snimala za Radio BBC i dobivala odlič­
ne kritike. I sve su to uredno dokumentirali na
omotu ploče, tako da smo se mogli pohva­
liti da je dio hrvatske »glazbene pameti« na
najbolji način izvezen na prestižnu englesku
rock–scenu.
vi naravno znate za Dubrovačke trubadure i njihovu
nezaboravnu
pjesmaricu
koja nam je uljepšavala sva­
kodnevicu šezdesetih, se­
damdesetih i dalje. Sjećate li
se kad je njihov pjevač Hamo Hajdarhodžić
davne 1968. u londonskome Royal Albert
Hallu pjevao prekrasnu pjesmu Jedan dan
Đele Jusića? E, njemu se rađala kćerka kad
je s Trubadurima snimao legendarnu pjesmu
njihova sugrađanina Vlaha Paljetka Marijana.
Ponovno u
Curica koja je došla na svi­
jet, dobila je, naravno, ime
Hrvatskoj
The Penny Black
Marijana. Marijana je išla u
opet glasovitu Glazbenu
Remedy
Mogla bi ovo biti samo
školu Luka Sorkočević,
egzotična avantura
Inhale... Exhale… neka
vrijedno puhala u flautu, a
da grupa nije nastavila pro­
OK, Now You Can dubljivati veze s hrvatskom
onda se preselila u glaz­
beni centar London, radila
rock–scenom. Slijedila je
Panic!
ovo i ono, da bi na kraju,
turneja po ex Jugoslaviji s,
prije koju godinu, završila
Saudinistaas (London,
gle čuda, The Bambi Moleu ulozi pjevačice u lon­
V. B.)
stersima. Grupa je, narav­
donskome ska/punk/folk
no, koncertirala i u Marija­
sastavu neobična imena
ninu rodnom Dubrovniku,
The Penny Black Remedy (
a onda je, sasvim logično,
www.pennyblackremedy.
i za snimanje svojega dru­
com). Grupa se formira­
gog CD–a izabrala Zagreb
la oko škotskog gitarista,
i istu ekipu suradnika na
pjevača i skladatelja Keitha
M. Thomsona, a uključuje
čelu s producentom Ro­
i odličnog nizozemskog
bertom Nappholzem u či­
bubnjara Wilca von Eijka,
jem se studiju Debelji ra­
te bas–gitarista Stevea
dilo. I nakon dvije godine
Nelsona, kojega je nedav­
rada, pred nama je taj drugi
no zamijenio nitko drugi
CD neobična naslova Inhadoli Paul Slick, nekadašnji
le... Exhale… OK, Now You
član legendarne londonske
Can Panic! (Saudinistaas;
protopunk formacije U.K. Subs.
SNDS10058), opet u vlastitoj etiketi, uspješ­
no predstavljen početkom lipnja u london­
Prave veselice
skim klubovima. Keith M. Thomson nastavlja
s nevjerojatnom lakoćom pisati svoje vese­
Thomson je imao ideju skladati pjesme pro­ le ska/punk poskočice i balade, ali sada sni­
žete plesnim ska ritmovima, s dosta panker­ mljene i producirane ponešto kompleksnije i
ske energije, te povremenim otklizavanjima u sa zanimljivim odnosom ženskog i muškog
folklor, povremeno i onaj s Balkana. I sloje­ vokala, prozračnom gitarom i bogato aranži­
vitim tekstovima progovoriti o sumornoj sva­ ranim puhačima koji pridonose nekoj relaksi­
kodnevnici, često iz pomalo iskošenog kuta. ranoj, plesnoj atmosferi, ali su i dokaz da gru­
Svi su pjevali, povremeno su se uključivali pu­ pa ide naprijed. Puhačku su sekciju i ovaj put
hači, a njihovi su se koncerti (u to sam se i
činili istaknuti mlađi hrvatski jazzisti na čelu s
sâm u više navrata uvjerio!) pretvarali u pra­ trubačem Andrejem Jakušem (zaduženim i
ve veselice, broj njihovih poklonika širio se
za aranžmane): neizbježni trombonist Luka
iz dana u dan, uslijedili su nastupi na velikim
Žužić, saksofonist Ozren Žnidarić, te uda­
koncertima po Europi (recimo s legendar­ raljkaš Borna Šercar. Naravno, nije se mo­
nim Buzzcocksima) ili na poznatom festivalu
glo bez dubrovačkog trubača Džemala Caki­
u Glastonburyju.
ća koji u prekrasnoj baladi You’ll Thank Me In
Onda je došao trenutak kad su se sve te po­ The Morning džezističkim intervencijama boji
emocionalnu izvedbu »naše« Marijane, dok
pularnije pjesme trebale pretočiti u snimke
i ponuditi u digitalnom formatu sve većem joj se u drugoj pjesmi Hypochondria Is Not
broju obožavatelja. Marijana onda predlaže An Illness pridružuje klarinetist Ante Beno. I
sve je to uredno dokumentirano u prekrasno
da idu — što mislite gdje? — u Zagreb, da
oblikovanoj knjižici s točno ispisanim imeni­
tamo snimaju s njezinim starim poznanicima
iz dubrovačke glazbene škole. Kako je Ro­ ma svih glazbenika. I dok ovo pišem, njihov
bert Nappholz, Dubrovčanin koji je vodio sa­ drugi CD već dobiva prve pozitivne kritike, a
stav Fali V, imao vlastiti studio u Zagrebu, iz­ sudeći po promotivnom koncertu održanom
bor je bio logičan: imamo studio i producen­ u prostorima poznatog Water Rats Theatre
Bara, nove pjesme neće imati nikakvih pro­
ta, selimo se u Hrvatsku. Tako je prije četiri
blema da dođu do vjerne publike. Izvoz naše
godine nastao CD No One’s Fault But Your
Own, koji su objavili u vlastitoj etiketi Saun- glazbene pameti na konkurentnu svjetsku
Marijana Hajdarhodžić i njezin londonski bend The Penny Black Remedy
rock–tržnicu na najbolji mogući način, zar
ne? I možemo biti ponosni na našu Marija­
nu Hajdarhodžić i sve one koji su sudjelovali
u nastajanju ove ploče, dokazujući da i mi sa
svojim glazbenim potencijalima možemo biti
na svjetskoj razini.
BROJ 181, SRPANJ 2013.
U potrazi za dobrim zvukom i još boljom glazbom
60. zagre
backi
festi
val
2013.
Dragi kolege i prijatelji!
Ovim vas putem obavještavam da će se 60. jubilarni
Zagrebački festival održati krajem studenoga 2013.
u jednom od studija Hrvatske radiotelevizije.
Na svojevrsnoj retrospektivi bit će predstavljene neke
od najpopularnijih pjesama-hitova i već klasičnih
evergrina koje je naš najdugovječniji Festival iznjedrio
kroz šest desetljeća postojanja.
Pjesme će dijelom izvoditi njihovi izvorni interpretatori,
a dijelom njihovi mlađi i talentirani kolege.
Obljetnički 60. festival bit će isključivo retrospektivni,
dok ćemo natječaj za nove skladbe 61. Zagrebačkog
festivala objaviti uskoro. Njegovo je održavanje
predviđeno za kraj siječnja 2014.
U želji da podsjetimo sve ljubitelje dobre glazbe na
vrijednosti koje je Festival godinama stvarao, unaprijed
zahvaljujem svima onima koji će svojim angažmanom
uveličati sjećanje na mnoge velikane hrvatske popularne
glazbene kulture.
Svima koji će je zajedno s nama i dalje stvarati, želim
puno uspjeha i umjetničke inspiracije.
Kao najstariji u ovom dijelu Europe, Zagrebački
festival ove godine slavi 60. rođendan.
Poklonimo mu događaj za pamćenje!
Vaš
Ante Pecotić,
umjetnički direktor
Stručni tim:
Miro Buljan, skladatelj; BoriS ĐurĐević, skladatelj;
neno Belan, kantautor i skladatelj; Darko Bakić,
skladatelj, zamjenik glavnog tajnika HDS-a;
Mirjana Matić, Cantus-organizacija i produkcija
43
Artaxerxes
BROJ 181, SRPANJ 2013.
IDM Music
Svoj novi album snimio je klavi­
jaturist i vokalist Andrej Kljako­
vić koji je godinama živio i djelo­
vao u inozemstvu, a posljednjih
nekoliko godina je u Rijeci. Artaxerxes je nastavak glazbenog
puta koji je počeo sa sastavom
Voices of Nature s kojim je sni­
mio dva CD–a (Exotika i Abazar). Za razliku od tih albuma,
koje je ostvario s brojnijim ansamblom i pjevačima,
na snimanju novoga oslonio se na kvintet, a sam je
preuzeo ulogu vokalista. Uz Kljakovića koji svira kla­
vijature i udaraljke te pjeva, na snimanju albuma su­
djelovali su gitarist i svirač arapske lutnje Zoran Maj­
storović, bas–gitarist Vedran Ružić, bubnjar Marko
Matošević te konga bubnjar i udaraljkaš Boris Po­
pov. Kao gosti, svaki u jednoj izvedbi, pridružuju im
se pjevač Danko Ettinger i bubnjar Dado Marinko­
vić, a u izvedbi skladbe Bog i boginja uz Kljakovi­
ća sudjeluju pjevačica Daria Hodnik Marinković, gi­
tarist Zoran Jaeger, saksofonist Saša Nestorović,
bas–gitarist Goran Delač, bubnjar Dado Marinko­
vić i udaraljkaš Wilmer Sifontes. Od dvanaest sklad­
bi na CD–u, samo dvije nisu Kljakovićevo autor­
sko djelo: Sy Borg gitarista Franka Zappe, izvorno
snimljena za album Joe’s Garage, za koju je Klja­
ković napisao novi tekst, te Mirage violinista Jean–
Luca Pontyja, izvorno snimljena za album Enigmatic
Ocean. Odabirom tih djela pokazuje koje je glazbe­
no razdoblje najviše utjecalo na njegovo stvaralaš­
tvo: oba su spomenuta albuma snimljena u drugoj
polovici sedamdesetih godina prošloga stoljeća. No
više od spomenutih, na njegov su autorski rad utje­
cali neki drugi glazbenici, vodeći predstavnici fusion
glazbe toga doba, primjerice klavijaturist Joe Zawi­
nul s djelima koja je pisao za sastave Weather Re­
port i Zawinul Syndicate. No Kljaković je u svojim
glazbenim istraživanjima otišao korak dalje; smislio
je vlastiti glazbeni »esperanto« koji mu pruža velike
mogućnosti u segmentu vokalnog izražavanja te je
proučio tradicijsku glazbu raznih naroda, od onih iz
našeg okružja do nama dalekih i gotovo nepozna­
tih. Te etno elemente prilagođava karakteru vlastite
glazbe koju je teško smjestiti u neku od postojećih
stilskih kategorija. Fusion–etno–elektro–ambient/
eklektik? (Davor Hrvoj)
Praline&Fast Food
Velika prevara
Aquarius Records
Što neku glazbu čini uistinu do­
brom i izdvaja je u poplavi ra­
znih izdanja? Je li to mašto­
vitost, dobra melodija, tekst,
aranžman ili sklad svega toga,
dobri instrumentalisti i pjevači,
uigrani sastav? Oni koji se žele
izdići iznad prosječnosti moraju
se potruditi oko nijansi, detalja,
ali ni to ponekad nije dovoljno.
Za glazbu koja će uistinu dirnuti slušatelja, doprijeti
do njegova srca, potrebno je nešto više. To je nešto
što slušatelj osjeti, iako ponekad nije toga svjestan,
a posebice mu najčešće nije jasno kako su umjetnik
ili sastav ili orkestar ili solist to postigli. Tako osjećam
44
glazbu koprivničkog sastava Praline & Fast Food,
još od njihova prvog CD–a My Favorite Things. Ali
razlog posebnosti njihove glazbe dokučio sam tek
na prošlogodišnjoj proslavi petnaeste godišnjice
Jazz kluba Koprivnica na kojoj su nastupili i neki od
članova toga sastava. Razlog je u velikoj ljubavi pre­
ma glazbi, u entuzijazmu, predanosti, zajedništvu,
ne samo članova sastava nego i njihovih prijatelja,
vjerne publike, zajednice... Da to nije bio izdvojen
slučaj, osvjedočio sam se i na predstavljanju njiho­
va novog CD–a Velika prevara, održanom 14. lipnja
u koprivničkom klubu Nautilus. Vokalni kvartet Pra­
line (Helena Hraščanec, Romana Pavliša koja pje­
va i svira flautu, Augustina Posavec i Anita Šepec) i
sastav Fast Food (klavijaturist, pjevač, gitarist i uda­
raljkaš Marin Hraščanec, sopran i tenor–saksofonist
Vojkan Jocić, gitarist Alis Budim, bas–gitarist Ro­
bin Knežević i bubnjar Darko Ivančan) oduševili su
izvedbama skladbi s albuma na snimanju kojeg su
im se, u nekim izvedbama, pridružili i pjevačica Je­
lena Košutić, trubač Mario Lončar i gitarist (koji svi­
ra gudalom!) Nino Friščić. Za razliku od prvog CD–a
za koji su snimili obrade jazz, ali i pop standarda, na
ovaj su uvrstili isključivo autorske skladbe. Riječ je o
deset pjesama, među kojima su dvije instrumental­
ne, koje su nastajale u raznim razdobljima djelovanja
njihovih autora. Većinu ih je napisao (tekst i glazbu)
Marin Hraščanec koji je priredio i aranžmane, jed­
nu Darko Ivančan, a neke su njihovo zajedničko os­
tvarenje. Dok su spomenuti CD ostvarili u retro jazz
stilu, na novom se žele potpuno udaljiti od bilo ka­
kve žanrovske »ideologije«, oslanjajući se na razne
stilove: od jazza, preko funka i fusiona, do popa...
(Davor Hrvoj)
Crvena jabuka
Nek bude ljubav
Croatia Records
Premda daleko od inicijalne po­
pularnosti, s dvojicom original­
nih članova (Dražen Žerić i Dar­
ko Jelčić), Crvena jabuka i na
četrnaestom albumu ne mije­
nja osnovnu koncepciju: pop
s visokim udjelom melankolije
za tinejdžere i sve one koji su
posljednjih tridesetak godina
odrastali s njihovom glazbom. Godinama udaljeni
od majstorskog autorstva njihova člana Zlatka Ar­
slanagića, Crvena jabuka ne producira više regio­
nalne hitove, ali jednostavno ne pada u formi. Ra­
zni autori okušali su se u njihovoj pjesmarici, tako
da drugi dio karijere benda (uglavnom vezan za Za­
greb) predstavlja skup nostalgičnih reminiscencija
na njihovo početno razdoblje. Pritom bend cijelo vri­
jeme ima postojani trademark u prepoznatljivu vo­
kalu Dražena Žerića i gitarističkim pop–manirizmi­
ma koji dominiraju zvučnom slikom. Kao i na sva­
kom albumu, i tu je osjetna nostalgija za domicilnim
gradom, što se čuje u skladbi Sarajlija ili u duetu s
Halidom Bešlićem, kad se osjeti tradicionalni melos.
No to je tek uobičajeni odmak od definiranoga sti­
la, zamjetan na većini njihovih albuma. Ovaj CD ima
nekoliko neprijepornih hitova (npr. duet s Kemalom
Montenom Crveni poljupci ili uvodna skladba Imam
neke fore) koji će se sjajno uklopiti u njihov koncertni
best of repertoar. Efektan stripovski ovitak Davora
Papića zaokružuje cjelovitost albuma sa šesnaest
novih pjesama, uključujući četiri dueta. A kad na če­
trnaestom albumu bend ne spušta letvicu (doduše,
i ne diže je), onda je riječ o rutiniranom i standardno
odrađenom dobrom poslu. (Bojan Mušćet)
Hari Rončević
o tome kako ćemo vrijednosno procijeniti autorski
opus Đorđa Novkovića, s kojim je Sabolović tada
često surađivao. U svakom slučaju, Plavi svijet zasi­
gurno je nezaobilazan kamenčić u proučavaju glaz­
bene prošlosti. (Nenad Rizvanović)
Di god da pođen
Croatia Records
Deseti studijski album Harija
Rončevića povratak je u uobi­
čajene stilske obrasce, nakon
što je na prošlom ostvarenju
390 napravio pomak, otpjevav­
ši isti materijal i na engleskom i
na hrvatskom jeziku. Harija od
početka karijere prati upravo
određena dvojnost: iako ga je
na prvo slušanje jednostavno smjestiti u zvukovlje
koje se najčešće čuje na Splitskom festivalu, mno­
go ga detalja odvaja od soundtracka stina i masli­
na. Na novom albumu pola pjesama nije otpjeva­
no na dijalektu ili slengu, a premda se dio skladbi
može savršeno uklopiti u festivalski milje, Rončević
pruža i drukčiji doživljaj. Iako album počinje s dva
hita izvedena na Splitskom festivalu i CMC festiva­
lu u Vodicama (Di god da pođen i Odavno znam da
je kraj), nastavlja se s dva rasna rock–uratka (Još te
uvijek osjećam u sebi i Daj reci mi). U potonjoj stih
Da li dala si sebe/Ili sve je jebena laž zvuči vrlo izrav­
no i neuobičajeno za glazbeni kontekst u kojem se
Hari kreće. Žestok ritam nastavlja se u skladbi Povedi me koju je otpjevao s Ivanom Brkašić, no do
kraja albuma strasti se smiruju, a tradicionalne ba­
lade (po kojima je Hari Rončević najpoznatiji) očito
najbolje korespondiraju s njegovom publikom. Tako
i na ovom albumu pokazuje kretanje po dvostrukom
kolosijeku. To utječe na raznovrsnost materijala, no
sigurno je da bi uz čvršće aranžmane te stameniju
i definiraniju produkciju, Rončevićev rokerski svjeto­
nazor mogao iznjedriti ugodna iznenađenja. (Bojan
Mušćet)
Čuvari svirala
Gore
Croatia Records
Čuvari svirala i albumom Gore
nastavljaju već utabanom sta­
zom svojih svirački kompeten­
tnih, no autorski ne baš pro­
filiranih potraga za vlastitim
glazbenim identitetom. Album
otvara Bez nas kao vanhalenovska stilizacija u kojoj se
zbraja višeglasni pjevni refren,
gitaristički solo brzac i nu–me­
tal »režanje« riffa na samom kraju teme. I taman kad
pomislite da su se Damir Rakić i družina napokon
dočepali nekog tvrđeg uporišta s kojega bi možda
mogli doskočiti do autorski prepoznatljivog iskaza,
album krene drugim smjerom. Recimo, Crni pojas, skladba u kojoj kao pjevač gostuje Davor Ga­
vran, u optjecaj vraća omiljenu »dramaturšku« she­
mu Svirala preuzetu iz prog–rocka sedamdesetih:
nepotrebne instrumentalne umetke ugurane unutar
osnovne hard–rock strukture. Isto se događa i u la­
ganicama pa je Ne pričaj formalni sentiš kojem uzor
može biti i bregovićevsko pismo i hard–rock balade
sedamdesetih, uz poslovični višak, odnosno instru­
mentalne dionice s eksplozivnom gitarom u alterna­
ciji s lirskim pasažima. I tako sve do zaključne Nevsehir koja je ultimativan dokaz i sviračkog umijeća
Čuvara svirala i temeljnog problema benda koji zna
svirati, ali ne zna što bi. Riječju, kao i cijeli album, i
njegov je finale melanž razlomljenih »detalja« s mno­
go reminiscencija na sedamdesete (u konkretnom
slučaju na pamet mi padaju Camel iz doba albu­
ma Snow Goose) bez mnogo »razloga za pjesmu«.
(Zlatko Gall)
Vojko Sabolović
Plavi svijet — singl ploče
1970. — 1978.
Croatia Records
Prvo pravo dugosvirajuće izda­
nje Vojka Sabolovića — kom­
paktni disk Plavi svijet — samo
još jedanput potvrđuje neupitno
Sabolovićevo mjesto u povijesti
hrvatskog rocka: od samog po­
četka nije bio samo puki statist,
električarski prvoborac iz za­
grebačkih Pirata i Ehosa, od­
nosno »običan gitarist« i »drugi
pjevač« esencijalnog beata slavne Grupe 220 i za­
kratko član megapopularnih Pro arta, već i autor čije
se tri skladbe nalaze i na antologijskom albumu hr­
vatskog i ex–yu rocka Naši dani. Urednica Dijana Ti­
čić u ovom je izdanju sabrala pjesme s njegovih de­
vet solističkih singlova iz sedamdesetih godina —
dodavši još dvije — možda i najpoznatije Sabolovi­
ćeve pjesme iz repertoara naših Beatlesa iz Vrbika:
Plavi svijet i Sjeti se onih dana. Tako prikupljene na
jednom mjestu, simpatične pjesme nose neizbježni
nostalgični naboj iz jednog i bliskog i dalekog vre­
mena. Sabolovićeve pjesme zgodne su glazbeno–
eskapističke razglednice s ponekim šarmantnim sti­
hom i kakvom zaraznom melodijom, upakirane u ne
odveć ambicioznu ambalažu hitoidnih sedamdese­
tih. Plavi svijet je tako dio tipične dominantne slike
tog vremena naše zabave glazbe, sa svim njezinim
vrlinama i manama. Konačan sud o albumu ovisi i
Pips, Chips & Videoclips
Walt
Dan Mrak
Od uvodne Kratke povijesti ko­
jom postavlja »radnju«, preko
fenomenalnog, emocijama na­
bijenog singla Htio bi da me voliš, do zaključne, senzualne ba­
lade Plivač, novi album Pipsa
nema ni jednog slabog trenut­
ka. I ovaj je put posrijedi izma­
štani svijet ili fantazija o nekom boljem mjestu od ove
»usrane« zemlje u kojoj se koprcamo gotovo posve
bez nade u spas. No dok je parabola na Pjesmama
za gladijatore bila promašena, a atmosfera Drveća
i rijeka prehermetična, Walt se doista doima poput
boljeg mjesta za život. Srećom, ne negdje daleko
od nas, jer za dolazak do njega ne trebaju vam ni
raketa ni skafanderi, kao za let do Fafenštajna, nego
tek poniranje u vlastito srce, duhovnost i ljubav kao
spasiteljicu zdravog razuma i vlastita života. Ta gr­
čevita potraga za smirenjem i utočištem u vremenu
sveopćeg kaosa i nemira — u kojemu spas leži u
ljubavi i intimnom mikrokozmosu koji valja što više
odmaknuti od izvanjskoga svijeta i svekolike »povi­
jesti idiotizma« — osnovna je potka izvrsno ustro­
jenog i podjednako lijepo upakiranog Walta. Odje­
ci Blura, Oasisa, The Flaming Lipsa, Mercury Reva,
Radioheada, vedeta novog vala, sve do Beatlesa i
Beach Boysa iz faze Sgt. Peppers’a, odnosno Pet
Soundsa. No sada ništa nije nelogično, pompozno
ili pogrešno posloženo. Ponekad je korak unatrag
barem dva koraka naprijed, baš kao što iskreno po­
niranje u srž vlastita bića može biti zanimljivije puto­
vanje od leta do imaginarnih galaktika. Najuvjerljivi­
je djelo Pipsa u posljednjih petnaestak godina, lijep
i moderan album domaćeg rocka kakvih nemamo
mnogo, te, vrijeme će pokazati, izvanvremenski kla­
sik i važan »komad kulture«. (Aleksandar Dragaš)
svijetu. Ako je na debiju balans između osobnih i
društvenih tema bio dobro pogođen, ovdje tomu
nije tako, iako je Gospode o rasipništvu crkve u Hr­
vata posve na mjestu. Ljubavne teme, dakle, najja­
če su pogonsko gorivo Markiza, ali nedostaje više
osobnih detalja koji bi, osim refrena, zapeli za uho.
(Aleksandar Dragaš)
Razni izvođači
Bistro na rubu šume vol 1.
Samizdat/besplatni download
Mjesni odbor
Divje sime
Aquarius Records/Spona
Nakon što su prvim singlom
Mande Mande (i spotom koji je
na YouTubeu pogledan gotovo
500.000 puta!) osvojili publiku i
dali im do znanja da su bend na
koji trebaju računati, Mjesni od­
bor sa Šolte prvim je albumom
Disco Cuba izborio svoju pozi­
ciju na domaćoj sceni. Odmah
prihvaćeni kao novi predstavni­
ci otočnog rocka (sve su pjesme napisane na šol­
tanskoj čakavici), Mjesni odbor lako dolazi do pu­
blike zahvaljujući svojim veselim i plesnim ritmovima
koji kombiniraju karakteristični otočni zvuk s glazbe­
nim stilovima kao što su reggae, ska i funk uz niz lo­
kalnih zafrkancija u stihovima pjesama. Istu formulu
primjenjuju i na novom albumu Divje sime. Moguće i
prerano jer je na albumu Disco Cuba ostalo još do­
voljno pjesama, odnosno potencijalnih hitova, koji­
ma su mu komotno mogli produljiti život. Ponešto
ipak malo kompleksniji od debi–albuma, Divje sime,
uz nekoliko nepotrebnih aranžmanskih poteza,
zvuči »samo« kao logičan nastavak. S obzirom na
uspjeh debitantskog albuma i kapacitet šoltanskih
momaka, i Divje sime će se sigurno dobro »uhvatiti«.
Odlična ljetna razbibriga i zimski podsjetnik na ljeto.
(Dubravko Jagatić)
Kako su istaknuli u prigodnom
novinarskom materijalu koji je
pratio izdanje, umorni od neljudskog tretmana muzike a time i
publike, te inzistiranja da je muzika nešto što se isključivo konzumira (a ne sluša) uz ovo brže–
više–jače vrijeme u kojem preživljavaju samo najsnalažljiviji,
neformalna zajednica kreativ­
nih glazbenika odlučila je karijeru uzeti u svoje ruke
i stvoriti kompilaciju šarmantnog naziva Bistro na
rubu šume. Iako se moglo očekivati da će se disko­
grafi otimati za mlade kantautorice i kantautore koji
su posljednjih nekoliko godina odlučili izaći iz skri­
venih kutaka te pokazati koliko je dobre glazbe još
ostalo neotkriveno, kao i mladih izvođača koji nude
novi zvuk, samo ih je nekoliko profitiralo. Nina Romić
zauzela je čelnu poziciju i postala ponosna vlasnica
dvaju albuma, kao i Stray Dogg, čije je pojavljiva­
nje na beogradskoj sceni bila prava mala senzaci­
ja, no svi ostali koji su se našli na toj sjajnoj kom­
pilaciji, ostali su više ili manje u sjeni. Ne obazirući
se na zemlju podrijetla, autori kompilacije okupili su
devet sjajnih izvođača sličnog glazbenog izraza ili
stila te svoje stvaralaštvo ponudili znatiželjnoj publi­
ci besplatnim downloadom (http://bistronarubusume.bandcamp.com/), ne bi li nova regionalna sce­
na doprla do što više slušatelja. Ukratko, sjajan uvid
u novu scenu i neki novi zvuk koji ima sve više po­
klonika, ali nažalost ne i u medijima. Bistro na rubu
šume nudi pjesme Nine Romić, Felona, grupe Mika
Male, Stray Dogg, Svemir, Radost!, Wooden Ambu­
lance, Mikija Solusa, Zvonimira Varge i Seine. (Du­
bravko Jagatić)
BROJ 181, SRPANJ 2013.
Kljaković Eklektik Company
Markiz
Mikrofonija
Croatia Records
Debitantski album Savršen
svijet zagrebačkog alter–rock
benda Markiz, zahvaljujući ži­
votnom iskustvu glavnog auto­
ra Andreja Babića i glasovnim
kvalitetama crvenokose Ines,
bio je ugodno iznenađenje na
sceni deficitarnoj zrelih i intri­
gantnih rock–prvijenaca s pop–
potencijalom. Mikrofonija je stil­
ski i zvučno na sličnom tragu. Markiz suvereno »šal­
taju« od estetike Skunk Anansie i boljih dana grupe
Garbage, preko U2 i Simple Mindsa, sve do pod­
sjećanja na novovalne legende poput XTC ili The
Jama. Babićeva sposobnost »zakucavanja« refrena
ponovo je zavidna, Ines podjednako uvjerljiva, osta­
tak benda diše kao jedan, ali nove su skladbe ipak
nešto manje intrigantne negoli one na Savršenom
45
BROJ 181, SRPANJ 2013.
Ponešto pretencioznog naslova, Barokna glazba sjeverne Hrvatske, novi je
nosač zvuka u izdanju Cantus–HDS–
a na kojemu su surađivali zagrebačka
mezzosopranistica Nataša Antoniaz­
zo i varaždinski katedralni orguljaš Vi­
šeslav Jaklin. Naime, tek na poleđini
omota čitamo da se zapravo radi o iz­
boru pjesama iz zbirke Cantilenae chorales pro conventu Warasdinensi. Uz
iznimku pjesme Cessa, cessa sors mundana iz ča­
kovečkog kantuala Konrada Potočnika, CD je pre­
mijerna snimka monodijskih sakralnih minijatura sa­
čuvanih u spomenutoj rukopisnoj zbirci iz sredine
18. stoljeća, koja je pohranjena u varaždinskom fra­
njevačkom samostanu. Načinjeni izbor sastoji se od
osamnaest skladbi na latinskom i u znatno manjem
broju na hrvatskom jeziku, pri čemu su posebno
istaknute podudarnosti s najpoznatijim zbornikom
sakralnih napjeva zagrebačke crkve, Cithara octochorda, te je time istaknuta stanovita repertoar­
na srodnost tih dvaju glazbenih zbornika. Šteta je,
međutim, što uz pojedinu skladbu nije navedena i li­
turgijska prigoda za koju se skladba izvodila. Što se
pak autorstva tiče, sve su skladbe nepotpisane, a
stilski su iznimno ujednačene, što zapravo i ne čudi,
budući da je repertoarno–glazbena uniformnost
jedna od bitnih odlika franjevačkih glazbenih zborni­
ka 18. stoljeća. Također, treba priznati da se radi o
ostvarenjima uglavnom suzdržane skladateljske in­
vencije. I upravo ta činjenica pred izvođače postav­
lja nemale zahtjeve, budući da se unatoč tome oče­
kuje zanimljiv slušni doživljaj. Tandem Antoniazzo–
Jaklin u tom je smislu ponudio itekako zadovoljava­
juću interpretaciju, kojoj ipak nedostaje barokne le­
pršavosti i bistrine u vokalnoj dionici, dok se uzorno
realizirani continuo katkad osamostaljuje u kratke
preludije, interludije i postludije u kojima onda orgu­
ljaš, s uspješno odabranim registracijama za svaku
skladbu, dolazi u prvi plan. Uz informativni poprat­
ni tekst Igora Mladinića, koji se u prvome redu bavi
poviješću istraživanja, a tek onda sadržajem kantu­
ala, zaključno se može reći da je nosač zvuka vrije­
dan doprinos diskografiji hrvatske barokne glazbe
te poticaj za predstavljanje (u zvuku, dakako) i dru­
gih kantuala sjeverne Hrvatske iz razdoblja baroka.
(Hrvoje Beban)
LADO
Pjesme naroda Europe //
Songs of European Nations
Aquarius Records
Kad se kaže LADO, vjerojatno
većina pomisli na spektakular­
ne plesne događaje kojima čla­
novi Ansambla narodnih pleso­
va i pjesama Hrvatske zadivljuju
domaću i svjetsku publiku, pri­
kazujući koreografska viđenja,
scenske prikaze naše preboga­
te tradicijske kulture. Zaljubljeni­
ci u njihovo stvaralaštvo potvrdit
će lakoću pokreta, zanimljivost prikaza i šarolikost
prekrasnih izvornih hrvatskih narodnih nošnji koje
46
Na ovom nosaču zvuka Ansambl mijenja zvuk
prema zamisli niza obrađivača: B. Potočnika, E.
Cossetta, T. Uhlika, M. Kosovec, F. Kutev, M. Ma­
kara, A. Kanski, A. Avdievskog. Pokušaji su to do­
čaravanja karakterističnih stilova pjevanja, odnosno
sviranja u pojedinim regijama Italije, Slovenije, Bu­
garske, Engleske, Grčke, Francuske, Španjolske,
Poljske, Slovačke, Mađarske, Ukrajine, Njemačke,
Švedske, Rumunjske, Litve, Danske, Češke, Ru­
sije pa sve do tradicije židovske pjesme, pri čemu
se ipak ne zaboravljaju i naši domaći »hitovi« kojima
se CD »otvara i zatvara«. Stoga je ovaj CD logičan
zaključak projekta koji je »ozbiljnije« počeo i u, isti­
na, manjem opsegu izveden 1985. godine u zagre­
bačkom Hrvatskom glazbenom zavodu u povodu
Europske godine glazbe (dio građe je i objavljen na
LP–u), a nastavio se izvedbom na Dubrovačkim ljet­
nim igrama dvadeset pet godina poslije.
I dok se s jedne strane nameće pitanje kojoj je to
publici ovaj CD namijenjen, tko bi poželio slušati
LADO kako izvodi tradicijske napjeve primjerice Ita­
lije umjesto »naših domaćih«, s druge strane je ne­
osporiva visoka razina izvedbe te vrlo dobro plani­
ranje izlaska CD–a, baš uoči ulaska Hrvatske u Eu­
ropsku uniju. (dr. sc. Irena Miholić)
Umjetnička organizacija Chansonfest objavljuje natječaj
za nove skladbe koje će biti izvedene na Međunarod­
nom festivalu šansone Chansonfest 2013., pod pokrovi­
teljstvom i uz potporu Ministarstva kulture Republike Hr­
vatske, Grada Zagreba i Hrvatskog društva skladatelja. U
obzir dolaze samo radovi visoke umjetničke vrijednosti u
kojima glazba i stihovi čine jedinstvenu cjelinu. Chanson­
fest nema natjecateljski karakter, a sve se skladbe izvo­
de uživo.
Glazba Davora Križića, Luke Žužića i Andreasa Marinella
na koncertima Jazz orkestra HRT–a, 22. svibnja i 12.
lipnja 2013.
Najava nove edicije Cantusa d.o.o. i
HDS–a Zabavne melodije
Novi autorski hrvatski jazz
Notni album Đorđa
Novkovića
Zahvaljujući trudu Saše Nestorovića, posljednjih se
nekoliko godina na koncertima Jazz orkestra HRT–a osjeća
veća aktivnost hrvatskih skladatelja i aranžera
Odabrane skladbe bit će izvedene na Međunarodnom
festivalu šansone Chansonfest uz izravni ili odgođeni ra­
dijski i/ili televizijski prijenos u petak, 15. studenoga 2013.
u 20 sati u Zagrebačkom gradskom kazalištu Komedi­
ja, Kaptol 9.
Rok predaje radova je 15. rujna 2013.
Radovi se šalju poštom na adresu:
HRVATSKO DRUŠTVO SKLADATELJA za Chanson­
fest 2013.
Berislavićeva 9
10000 Zagreb, Hrvatska
tel. 385 (0)1 4872 370; faks 385 (0) 1 4872 372;
internetom: [email protected]
Hrvoje Markulj, ravnatelj
Trubač Jazz orkestra HRT-a Davor Križić predstavio je svoje stvaralaštvo uz matični ansambl u Studiju Bajsić HRT-a
D
Piše: Davor Hrvoj
rugi dio sezone Jazz or­
kestra HRT–a u Studiju
Bajsić HRT–a obilježili
su nastupi na kojima su
izvedena djela hrvatskih
autora. Nakon koncerta
pod nazivom Nove skladbe za Jazz orkestar
HRT–a održanog 20. ožujka, te koncerta s
uglednim gostima (dirigentom Dougom Ric­
hardsom i trubačem Rexom Richardsonom),
posljednja dva bila su u znaku stvaralaštva
stalnih članova i suradnika Orkestra.
Trombonist Luka Žužić i saksofonist Andreas
Marinello ravnali su Jazz orkestrom HRT–a na
nastupu održanom 22. svibnja. Na programu
su bili njihovi aranžmani, ali i poneka skladba,
a u nekim su izvedbama i zasvirali. Povjere­
nje su dali mnogim članovima orkestra koji su
se istaknuli solima, među njima saksofonistu
i flautistu Arsenu Erešu, dugogodišnjem vođi
sekcije saksofona Jazz orkestra HRT–a. Ne­
posredno prije koncerta saksofonist Damir
Horvat uime članova Orkestra pred publikom
je pozdravio Arsena Ereša koji odlazi u mirovi­
nu. Budući da je multiinstrumentalist, sopran,
alt i tenor saksofonist, te diplomirani flautistist,
Asen Ereš bio je nezamjenjiv u svim televizij­
skim glazbenim emisijama, a u više od dva­
deset pet godina, koliko je proveo u Orkestru,
dao je izniman doprinos njegovu razvoju.
Luki Žužiću i Andreasu Marinellu koji su za­
nat ispekli i iskustvo stjecali svirajući godina­
ma u HGM jazz orkestru Zagreb, to nije bilo
prvo autorsko predstavljanje uz Jazz orke­
star HRT–a. Naime, Žužić je honorarni član, a
Marinello povremeni suradnik; obojica su kao
skladatelji i aranžeri sudjelovali u koncertima
iz ciklusa Nove skladbe za jazz orkestar, te na
snimanju albuma U sredi našeg sela, a Žužić
i u snimanju albuma Veselje ti navješćujem, s
aranžmanima hrvatskih tradicijskih pjesama.
Iako samozatajan kao osoba, Žužić se au­
torskim radom predstavlja u posve drukči­
jem svjetlu. Naime, njegovi aranžmani odaju
samouvjerenu osobu koja je svladala zanat i
ima cilj. Aranžmani su mu maštoviti, logični i
protočni, njima je vješto iskoristio mogućnosti
orkestra, vodeći računa o dinamici, stvaraju­
ći glazbu punu boja, dok su neki zahvati vrlo
hrabri i moderni. Marinello se također upu­
šta u suvremeni pristup aranžmanima za big
band, a soliste bira prema karakteru skladbi.
U njegovim se profinjenim i delikatnim aran­
žmanima osjeća poznavanje bigbendaške tra­
dicije, ali i suvremenih trendova u orkestralnoj
jazz glazbi.
Djela trubača Jazz orkestra HRT–a Davora
Križića, čijem je stvaralaštvu bio posvećen
koncert održan 12. lipnja, već su bila na pro­
gramima Orkestra, a i snimljena su na albu­
mima, primjerice Yeah Man na CD–u 75 godina HR–a / 45 godina HTV–a. Osim stan­
darda po njegovu izboru, orkestar je pod rav­
nanjem Saše Nestorovića izvodio Križićeve
skladbe iz ranog razdoblja njegove karijere:
Yeah Man, Some Blues i Vesna, ali i dvije no­
vije — Davor’s Tune koju je s Orkestrom prvi
put izveo prošle godine, te Echoes of a Dream
koja je ovom prigodom i praizvedena. Aran­
žmane je povjerio raznim autorima. Osim kao
sjajan skladatelj čija bi djela, primjerice Yeah
Man i Some Blues, mogla postati standardi­
ma hrvatskog jazza, Križić se predstavio i kao
izvrstan solist — trubač i krilničar. Na koncertu
je po njegovu izboru nastupio ugledni pijanist
David Gazarov s kojim je u duu izveo standard
My One and Only Love. Oduševljenu publiku
nagradili su izvedbom skladbe Mystic Soul
koju je prije više od deset godina napisao Sil­
vije Glojnarić, i to upravo za Križića kao solista.
Cantus d.o.o., Zagreb,
Baruna Trenka 5
I
Na predstavljanju se okupila krema
estrade u regiji čiju su karijeru obilježile
Novkovićeve pjesme
Prijava za natječaj treba sadržavati naslov skladbe, po­
datke o autorima, notni zapis (s tekstom i harmonijskim
simbolima) ili demo–snimku (CD ili mp3) te tri primjerka
stihova pisanih na računalu.
Rezultati natječaja bit će objavljeni do 1. listopada 2013.,
a autori i izvođači odabranih skladbi obvezuju se do 15.
listopada 2013. potpisati s organizatorom izdavački ugo­
vor. Izvođači se obvezuju dostaviti organizatoru master
snimku skladbe do 5. studenoga 2013. Odabrane sklad­
be snimit će se u organizaciji i na trošak organizatora. Au­
tori skladbi odabranih za izvedbu prenose pravo na or­
ganizatora da odabrane skladbe izvede, tiska i prenese
preko radija i televizije te da ih objavi na nosaču zvuka i/
ili slike, odnosno da svaka ili neka prava prenese na treću
osobu. Sva ostala prava autor zadržava za sebe, uz pravo
da samostalno izda skladbu.
IZDAVAČI
Hrvat­­­­­­­­­sko društvo
skladate­­­­­­­­­­­­­lja, Zagreb,
Berislavićeva 9,
stodobno kad se Les
Ponts, ekskluzivni re­
storan otvoren proš­
log proljeća u Green
Gold Centru, odlučio
za predstavljanje jed­
nog od najuspješnijih francuskih
gastronomskih žanrova (brasserie), Hrvatsko društvo skladatelja
s Cantusom d.o.o. bira njegov
prostor na Radničkoj cesti za prvi
čin obnavljanja jedne od najpopu­
larnijih edicija u svojoj bogatoj povi­
jesti — notnih albuma pod egidom
Zabavnih melodija. Podudarnost je možda slučajna, ali ako išta
povezuje brasserie i Zabavne melodije jest potpuno predavanje
nepretencioznoj i široko rasprostranjenoj paleti uživanja u jelu i
piću, odnosno glazbi. Dakle, tko je pozvaniji da bude na početku
novog doba notnih knjižica, ako ne nekadašnji kralj popularnih
kajdanki — Đorđe Novković. Jedan od predstavljača (i urednika)
obnovljene edicije Zrinko Tutić (druga dvojica su Rajko Dujmić i
Neno Ninčević), reći će: Nitko se od nas, koji smo s njime dijelili
isti kruh, neće naljutiti ako kažem da je on bio i ostao iznad svih,
neprikosnoveni hitmaker!
U druženje probrane elite poklonika i prijatelja pokojnog autora
uveo nas je glavni tajnik HDS–a Tomislav Antun Šaban, govore­
ći o nekadašnjoj važnosti i kontekstu notnih edicija u promicanju
ZA IZDAVAČE
Antun Tomislav Šaban
Mirjana Matić
UREDNIŠTVO
Darko Bakić
Marina Ferić Jančić
Milan Majerović-Stilinović
Siniša Škarica
Jana Haluza
(glavna urednica)
LEKTURA
Rosanda Tometić
BROJ 181, SRPANJ 2013.
Cantus/HDS
Bogatom produkcijom nosača zvuka potvrđuju i či­
njenicu da je to i vrhunski ansambl za slušanje! Ple­
sači se u trenu transformiraju u reprezentativni fol­
klorni zbor, u klapu, soliste koji vjerno ozvukovlju­
ju karakteristično pjevanje raznih regija Hrvatske u
izvornom ili pak obrađenom obliku. Glazbenici, njih
nekolicina multiinstrumentalista, u stanju su malim
izmjenama glazbala izvesti posve različite glazbe­
ne oblike, dočaravajući time raznolikost zvukovlja u
nas. Novim nosačem zvuka, interpretacijom tradi­
cijskih melodija različitih europskih zemalja, člano­
vi Ansambla pokazali su da se poput kameleona
mogu prilagoditi i drugim podnebljima. Kruna je to
višegodišnjeg (povremenog) projekta, kako se sa­
znalo u foyeru zagrebačkog HNK–a, gdje su album
predstavili Tomislav Uhlik i Bojan Pogrmilović, du­
gogodišnji suradnici i nekadašnji (glazbeni) vodite­
lji Ansambla te ravnateljica LADA Ivana Lušić. Pro­
jekt je pokrenut osamdesetih godina 20. st. kad su
Ladovci na turnejama odlučili izvesti pokoju pjesmu
zemlje koju su posjetili. Bile su to obrade pjesama
koje su po načinu izvođenja bile slične našim tradi­
cijskim napjevima, stilu koji je Ansamblu bio poznat.
Odabrane su nakon pomnog preslušavanja onda
dostupne građe na gramofonskim pločama, tran­
skribirane i obrađene za ansambl. Obradama se
nastojalo, onda, kao i danas, dati »moderniji« zvuk,
odnosno zvuk vremena nastajanja obrada, te pe­
čat obrađivača.
Natječaj za
Chansonfest 2013.
GRAFIČKO
OBLIKOVANJE
Luka Gusić
TISAK
Studio Flyer,
Aleja Seljačke bune 7a
10090 Zagreb
E–mail: [email protected]
cijena: 22 kuna
(za članove HDS–a
besplatno)
ISSN 1330–4747
CJENIK OGLASA
ZA CANTUS
Anastazija Vržina
Barokna glazba sjeverne
Hrvatske
predstavljaju na sceni, čime začaraju vjerujem i po­
sljednjeg skeptika koji misli da naša tradicijska kul­
tura nije dostojna predstavljanja, prikazivanja i nje­
govanja. Brojnim koncertima članovi LADA »propo­
vijedaju« baštinu, dijeleći svoje umijeće s najrazličiti­
jom publikom, na gotovo svim kontinentima.
DAVOR HRVOJ
Nataša Antoniazzo, mezzosopran/
Višeslav Jaklin, orgulje
Zora je… piva klapa Novkovića: Rajko, Zec, Boris, Neda i Zrinko
pop–glazbe i posebno zabavnih melodija, kojima se sada, na­
kon četvrt stoljeća, traži novo–staro mjesto. Boris Novković je
u svojoj zahvali kao i obično bio kratak i duhovit, a dalje je sve
bilo prepušteno probranim delicijama, pjenušcu i slobodnoj raz­
mjeni užeženih i friških pikanterija iz svijeta popularne glazbe, ali
i šire. Zapravo, o tomu se uvijek i radi. Jer, kao što je u Cantuso­
voj pozivnici stajalo: Notni album obuhvaća samo dio (Novkovićeva) ogromnog opusa, ali kako u 30 pjesama sabrati čitav jedan život sastavljen od pjesama!? Tako je, osim najave da se na­
stavlja prekinuta izdavačka tradicija, takvo događanje prije svega
prigoda prebiranja po hrestomatiji popularne glazbe u odavanju
počasti jednom od najvećih koji su je pisali na ovim prostorima.
(Siniša Škarica)
1/1 CIJELA STRANICA
6.000,00 kn
1/2 STRANICE 3.000,00
kn
1/3 STRANICE 2.000,00
kn
1/4 STRANICE 1.500,00
kn
Cijene oglasa izražene su
bez PDV–a
i ne uključuju dizajn oglasa
Oglasi na vanjskom ovitku
novina navedenih formata
naplaćuju se dodatnih 30%
od izražene cijene
Dodatne informacije
o smještaju oglasa,
posebnim formatima te
pogodnostima uputiti na
[email protected]
47
Festival zabavne glazbe SPLIT 2013.
U znaku klapa
: Jadran Babić
BROJ 181, SRPANJ 2013.
Najbolja pjesma Vjekoslave i Tončija Huljića u izvedbi klapskog tenora Marka Pecotića Pece
... a publika kaže: Ćaća iznad svih
K
kurativama, dok je pjesmu A kad bi te pita
autorskog dvojca Vjekoslava i Tonči Huljić u
interpretaciji klapskog tenora Marka Pecotića
Pece žiri proglasio najboljom.
Piše: Mirela Goreta
lapska je pisma okru­
njena priznanjem na
53. Festivalu zabavne
glazbe Split 2013. uspješnica Ćaća skla­
datelja Pere Kozomare
i tekstopisca Roberta Pauletića u izvedbi
klape Rišpet osvojila je prvu nagradu publike
u završnici glazbene manifestacije na Pro­
P
Pedeset godina zajedno
Na zadovoljstvo organizatora i publike, fe­
stival je i ove godine obilježio nastup člano­
va splitske grupe Libar, prošlogodišnjih do­
bitnika nagrade za najcjelovitije djelo koji su
na Prokurative stigli s ljubavnom pjesmom
Oprosti mi (druga nagrada žirija), a svoj je fe­
stivalski niz od pedeset godina u prvom vi­
kendu srpnja zaokružio Đorđi Peruzović.
Legendarnog splitskog glazbenika direkcija
Splitskog festivala ovjenčala je posebnim pri­
znanjem, a doajen glazbene scene oprostio
se od Prokurativa u zafrkantskoj maniri, izvo­
deći veselicu Floćun skladatelja Enca Lesića
u pratnji klape Friži i plesne skupine Školjki­
ce. Peruzović se prvi put predstavio festival­
skoj publici 1963. na Bačvicama s Baladom
o tovaru antologijskog autora Zdenka Runji­
ća. „Imao sam toliku tremu da sam zaboravio
riječi pjesme, ali to nitko nije primijetio jer se
pjesma izvodila prvi put, pa sam to uspješno
‘zamaskirao’“, prisjetio se Đorđi davnog festi­
valskog debija nakon kojega je što kao izvo­
đač, što kao autor, pisao povijest Splitskog
festivala, baš kao i njegova kolegica Zorica
Kondža koja je ove godine na Prokurativama
pjevala Ispod cvita od lavande pridonijevši da
ta skladba Joška Banova u suradnji s Jak­
šom Fiamengom i Teom Brajčićem dobije
priznanje za »najcjelovitije djelo«.
Prokušana receptura
Direktor festivala Tomislav Mrduljaš složio je
program 53. »Splita« po prokušanoj receptu­
ri koju je prakticirao posljednjih godina, kom­
binirajući nastupe poznatih glazbenih imena
(Kemal Monteno, Giuliano, Mladen Grdović,
Hari Rončević, Magazin, Danijela, Jole...),
s nizom popularnih klapa (Maslina, Cambi,
Intrade, Sv. Florijan...), uz davanje nemalog
broja festivalskih propusnica lokalnim glaz­
benim snagama i debitantima koji tek treba­
ju opravdati ukazano im povjerenje (Studio
Fendo, Beverly Hills, Mjesni odbor...).
A među festivalske povratnike, nakon gotovo
dvadeset godina, upisao se Zlatko Pejaković
konkurirajući pjesmom Maje Marije Dalmaci­
jo, fala ti. „Vratio sam se iz ljubavnih razloga,
takav je odnos mene i Splita. Također, vidim i
da organizator pokušava vratiti Splitski festi­
val na staze slave na kojima je bio, s pjesma­
ma koje pripadaju Splitu, notama koje obilje­
žavaju dalmatinsko podneblje. Tako sam i ja
odlučio vratiti se na Prokurative kada se festi­
val počne vraćati na pravi put“, kazao je Zlat­
ko Pejaković dajući punu potporu direktoru
Tomislavu Mrduljašu na njegovu festivalskom
konceptu čija je završnica, uoči dodjele pri­
znanja, zaokružena show programom Jele­
ne Rozge i članova baletnog ansambla split­
skog HNK-a.
N
a drugo se mjesto,
prema broju glasova
publike, plasirao Mladen
Grdović, treće je zauzeo
Zlatko Pejaković, dok je
sastav Studio Frendo
primio treću nagradu
stručnog ocjenjivačkog
suda.
redstavnici odjela
Članstva i Odnosa
s javnošću HDS
ZAMP-a sastali
su se 6. srpnja u
Splitu s autorima,
redovitim i pridruženim članovima
HDS-a iz dalmatinske regije. Na
susretu s oko trideset glazbenika
predstavili su im poslovne rezultate
službe ZAMP i godišnje izvješće za
2012. godinu.
U ležernoj ali i radnoj atmosferi Razgovora s autorima, predstavnici
stručne službe za ostvarivanje prava
autora odgovarali su na pitanja te sa­
slušali prijedloge i želje članova. Tije­
kom razgovora predstavljena je i ob­
novljena internetska stranica www.
zamp.hr, namijenjena najprije auto­
rima, ali i svima koji glazbu koriste,
vole ili jednostavno žele naučiti nešto
o zaštiti autorskih glazbenih prava.
48
Članovi društva pozvani su i na ko­
munikaciju preko društvenih mreža
(Facebook, Twitter) koje HDS ZAMP
odnedavno vodi i koje bilježe dobar
odaziv. Neizravan povod za susret
bilo je 53. izdanje Splitskog festivala
na kojemu su se okupili brojni autori
iz Dalmacije kako bi predstavili nove
skladbe. Na završnoj večeri festiva­
la dodijeljena je i nagrada HDS ZA­
MP-a za najčešće emitiranu skladbu
s prethodnog izdanja festivala, skla­
datelju Peri Kozomari za pjesmu Lumin u izvedbi klape Rišpet. Iskreno
se radujem nagradi HDS-a koju sam
dobio za skladbu Lumin izvedenu na
Splitskom festivalu 2012. godine, u
izvođenju moje klape Rišpet iz Splita. Nagrada mi je zasigurno poticaj,
jer dobiti je za najizvođeniju skladbu
od HDS-a doista je uvijek motivirajuće, rekao je Kozomara prigodom
dodjele.
: Jadran Babić
Spli’ski susret autora i predstavnika HDS ZAMP-a
Direktor Splitskog festivala Tomislav Mrduljaš uručuje nagradu HDS ZAMP-a za najizvođeniju pjesmo prošlog festivala skladatelju pjesme Lumin
Peri Kozomari (izvođač je klapa Rišpet). Isti skladatelj i izvođači osvojili su Grand Prix publike ove godine sa skladbom Ćaća.
Author
Document
Category
Uncategorized
Views
29
File Size
4 231 KB
Tags
1/--pages
Report inappropriate content