Poπtarina plaÊena u poπtanskom uredu 51000 Rijeka foto Sran VranËiÊ broj 8-10 / 2014. glasilo Hrvatskog novinarskog druπtva i Sindikata novinara Hrvatske EPH: U iπËekivanju novog vlasnika Novi list: Na rubu propasti Novinari na putu: Tko to tamo putuje Presuda RTL-u: Æalbom na glupost Feljton: ZnaËaj medijskog integriteta Intervju Branko PoliÊ: »ovjek koji je odgajao glazbenu publiku Dossier: Klikovi jedini pokazatelj uspjeha sadræaj uvodnik Novinari su krivi za sve Ivica Buljan ............................................................................................ str. 4 fotobroja Sran VranËiÊ ........................................................................................ str. 5 infopress .................................................................................................. str. 6 glasilo Hrvatskog novinarskog druπtva i Sindikata novinara Hrvatske Prvi broj izaπao je 1946. godine IzdavaË: Hrvatsko novinarsko druπtvo i Sindikat novinara Hrvatske, Zagreb, PerkovËeva 2/I tel. (01) 4828-333, fax (01) 4828-332 e-mail: [email protected] www: http://www.hnd.hr Za nakladnika: Zdenko Duka Æiro raËun: 2360000-1101234838 Glavni urednik: Ivica Buljan e-mail: [email protected] Redakcija: Jozo PetriËeviÊ Melisa Skender Goran BorkoviÊ Damir PetranoviÊ Redaktorica: Ankica TomiÊ 3500 primjeraka GrafiËki urednici: Danijel & Goran-Den PopoviÊ POP & POP, Novomarofska 27, Zagreb, tel. (01) 3023-334, fax (01) 3026-820, e-mail: [email protected] Tisak NOVI LIST Rijeka UreivaËki odbor: Viviana Ban Anton FiliÊ (predsjednik) Toni HnojËik Andrej MatijaπeviÊ Æarko ModriÊ (potpredsjednik) Æeljko PeratoviÊ Vlado VuruπiÊ Branimir ZekiÊ Hrvoje Zovko u srediπtu Medijska strategija za sljedeÊu petoljetku Zdenko Duka .......................................................................................... str. 9 dossier Klikovi - jedini pokazatelj uspjeha Melisa Skender...................................................................................... str. 11 dossier Novi trend: neprofitni mediji .................................................... str. 19 dossier Pioniri iz Monitora ........................................................................ str. 22 medijska scena Dvije godine poËeka i dug od pola milijarde Melisa Skenderr .................................................................................... str. 25 medijska scena Novi list na rubu propasti Miroslav Edvin Habek........................................................................... str. 27 medijska scena Æalbom na glupost? Goran BorkoviÊ ..................................................................................... str. 31 medijska scena PlaÊe bez zaπtite kolektivnog ugovora Gabrijela GaliÊ...................................................................................... str. 34 medijska scena Kruh (i kavijar) naπ svagdaπnji Ante PaviÊ ............................................................................................. str. 38 medijska scena Sumrak tjednika: Ima li πanse za ponovni uzlet? Igor VukiÊ ............................................................................................. str. 42 medijska scena Neophodnost postojanja javnih medija, posebno lokalnih Milan Cimeπa........................................................................................ str. 44 medijska scena Maras ishodio obraËun PDV-a po naplati i ubuduÊe Ozren Podnar........................................................................................ str. 47 medijska scena Od ideoloπke ËistoÊe do træiπnog mulja Vlado VuruπiÊ ........................................................................................ str. 49 iz rada HND-a i SNH-a .............................................................................................................. str. 52 recite im… Pozicija i opozicija Nives OpaËiÊ.......................................................................................... str. 54 feljton Vratiti medije i novinare u sluæbu javnosti .......................... str. 55 intervju branko poliÊ »ovjek koji je odgajao glazbenu publiku Jozo PetriËeviÊ ....................................................................................... str. 62 nove knjige Branko Na ........................................................................................... str. 64 in memoriam .............................................................................................................. str. 65 Ovaj broj ilustriran je fotografijama novinar BROJ 8-10/2014. Srana VranËiÊa 3 uvodnik Piπe Ivica Buljan Novinari su krivi za sve K ako to da se nekada vrlo profitabilno poslovanje naπih izdavaËkih novinskih kuÊa toliko srozalo da su samo dva lista u plusu. Naime, prema podacima FINE za proπlu godinu, to su 24sata i VeËernji list, Styrijina izdanja, dok su EPH media, izdavaË Jutarnjeg lista, Slobodna Dalmacija i Novi list u debelom minusu. Za pretpostaviti je i da bi Jutarnji list kao samostalna poslovna jedinica bio u plusu, ali kako pokriva i minuse drugih listova koje izdaje EPH media, gubitak se prelijeva i njemu. Kada se pridoda i loπe poslovanje televizija, dolazimo do Ëinjence da je medijska industrija kod nas pred krahom. I takav trend traje veÊ godinama. Poslovna logika bila bi da se stavi kljuË u bravu, ali tomu nije tako, jer unatoË svemu, svi u medijskoj industriji i dalje vide prostora za uspjeπno poslovanje i zaradu, πto je, dakako, posve logiËno jer tako je svugdje u svijetu. KljuËno pitanje je kako se onda doπlo u ovakvu situaciju. Naravno, odgovor je teπko dati u jednoj kolumni, a trebalo bi duboko zaroniti u isprepletene odnose, mreæe i mreæice medija, politike i biznisa da se sagledaju svi problemi, potezi i okolnosti, i vidi zbog Ëega je prije svega tisak, Ëijih problema Êemo se ovom prilikom dræati, doπao na te grane. LogiËno se javlja i pitanje sposobnosti onih koji vode naπe medijske kuÊe. Istodobno, u jednom razdoblju oni su poslovali uspjeπno i, dakle, znaju svoj posao, ali... Krivo je krenulo kad su se poËeli baviti svime i svaËim, a to se u prvom redu tiËe vlasnika EPH, kojemu nije bilo dovoljno samo bavljenje medijima, nego se htio πiriti i na druge poslove, πto je, dakako, doæivjelo totalni krah i odvelo nekada najpropulzivniju i najjaËu izdavaËku kuÊu u predsteËajnu nagodbu, te se oËekuje i skori ulazak 4 novog vlasnika. Na to su se nadovezali potezi koji idu posve izvan svake logike. Prvo je Slobodna Dalmacija iz svog prostora u srediπtu Splita iseljena za splitske prilike u daleko Dugopolje. Neπto kasnije putem bespuÊa periferije krenuo je i VeËernji list, naπ najvitalniji i nekad najprofitabilniji list, koji je vodstvo Styrije bacilo iz njegovih prostora u Vjesnikovu neboderu u Buzin, Bogu iz nogu. Pri tome, a ima veÊ viπe godina, uglavnom ne uspijevaju ni iznajmiti, ni prodati prostore u Vjesnikovu neboderu, dok je prostor u Buzinu, dakako, trebalo platiti ili se plaÊa. Kad se sve stavi na stol, raËunice ne mogu biti odviπe pozitivne. Pritom gube i vlasnici, novinari i drugi zaposleni, dok dobro prou samo neki kojima bi, da ih nacrtaju naπi brojni doajeni karikature, iz dæepova virilo brdo novËanica u raznim valutama. Tako se doπlo do najniæih tiraæa i najniæeg broja zaposlenih u povijesti hrvatskog tiska, pa u VeËernjem listu danas radi samo 75 stalno zaposlenih, a u EPH mediji izdavaËu Jutarnjeg, zajedno s joπ nekim izdanjima, ukupno 126 stalno zaposlenih. Jasno se iz tih podataka vidi koliko se πtedilo na ljudskim resursima, prije svega novinarima koji izdavaËima oËito postaju glavni problem. Kako, primjerice, protumaËiti pokuπaje ispravljanja krivih poteza preko lea novinara u sluËaju ovoljetnog uvoenja propusnica za novinare u EPH, pod opravdanjem bolje organizacije rada!? E, baπ Êe novinari bolje raditi svezani u redakciji i pod stalnom presijom da sjede na stolici kako bi ih nadreeni vidjeli da, toboæe, rade. Pa nije to bankarski πalter, πto bi nekim naπim izdavaËima oËito najviπe odgovaralo, pa da se samo slijevaju pare bez svih tih problema koje sa sobom nosi bavljenje novinarstvom novinar BROJ 8-10/2014. foto broja Foto Sran VranËiÊ Pozivamo sve zainteresirane kolege fotoreportere da poπalju svoje radove za rubriku Foto broja na mail: [email protected] novinar BROJ 8-10/2014. 5 infopress poslovanje Samo 24 sata i VeËernji list u plusu Nedavno je FINA objavila rezultate poslovanja poduzetnika u izdavaËkoj djelatnosti za 2013. godinu koja je za ovu djelatnost zavrπila sa 114 milijuna kuna minusa, dok je negativan financijski rezultat poslovanja iznosio 143,5 milijuna kuna. Ova bi se brojka spustila i dublje u crveno da nije djelatnosti izdavanja knjiga koja je viπe od 27 milijuna kuna u plusu, a ukupnom poslovnom rezultatu treba pribrojiti i 2,7 milijuna kuna plusa od ostalih izdavaËkih djelatnosti. Ostale tri izdavaËke djelatnosti godinu su zavrπile minusom koji se, samo zbrajanjem gubitaka od izdavanja novina i Ëasopisa penje viπe od 173 milijuna kuna. Istovremeno, meu top 10 poduzetnika prema ukupnom prihodu iste godine, Ëak je πest nakladnika novina i Ëasopisa. ToËnije tri, ako se 24sata i VeËernji list pribroje Styriji, a EPH, EPH Media i Slobodna Dalmacija promatraju kao Europapress Holding. Osim ovih dvaju velikih izdavaËa, izdavanjem novina i periodiËnih publikacija na top 10 listi bave se joπ samo Narodne novine i Novi list. Dok Novi list posluje s gubitkom, koji se Ëini zanemarivim u odnosu na EPH Ëije su tri tvrtke lani biljeæile minus veÊi od 183 milijuna kuna, Narodne novine uvjerljivo dræe prvo mjesto liste s prihodom veÊim od 385 milijuna kuna. To je ujedno i 13,8 posto udjela u ukupnim prihodima od izdavaËke djelatnosti za 715 poduzetnika Ëije je godiπnja izvjeπÊa FINA za ovaj izvjeπtaj obradila. Joπ veÊi udio ima Styria jer, kad se zbroje, prihodi VeËernjeg lista i 24sata Ëine zajedno 17 posto, a bolje od Narodnih novina, prema ostvarenim prihodima, stoji i EPH. Tri tvrtke Druπtva u predsteËajnoj nagodbi lani su zajedno prihodovale neπto viπe od 411 milijuna kuna i zagrabile 15,1 posto udjela u ukupnim prihodima od izdavaπtva. Kao i na razini svih poduzetnika u Hrvatskoj, tako i izdavaËka djelatnost biljeæi veliku koncentraciju prihoda na relativno malo poduzetnika. Ova koncentracija postaje joπ drastiËnija ako se iz tablice iskljuËe izdavanje knjiga, imenika i ostale izdavaËke djelatnosti koja nisu vezane uz medije. Od ukupno 180 poduzetnika, Ëija je osnovna djelatnost izdavanje novina, Ëasopisa i periodiËkih publikacija, viπe od 55 posto prihoda ostvaruju samo EPH i Styria. Istovremeno, ove dvije kompanije zapoπljavaju tek neπto viπe od 31 posto ukupnog broja zaposlenih u ova dva segmenta izdavaπtva. Pritom je u tri EPH tvrtke zaposleno dvostruko 6 viπe ljudi nego u dvama Styrijinim novinama. Narodne novine kao sluæbeno glasilo same zapoπljavaju gotovo 20 posto ukupnog broja zaposlenih na izdavanju novina, Ëasopisa i periodike, te ubiru 24 posto od ukupnih prihoda u tim djelatnostima. Novi list zapoπljava 11 posto i uzima 6 posto ukupnih prihoda na tom træiπtu. Preostalih 176 tvrtki koje se bave izdavanjem novina, Ëasopisa i periodiËkih publikacija, a u kojima je zaposleno 38 posto ukupnog broja djelatnika, proπlu je godinu zakljuËilo s mrvicama, odnosno zajedniËkim udjelom od 24 posto u ukupnim prihodima od 1,6 milijardi kuna u ovom segmentu izdavaπtva. UnatoË negativnim rezultatima u djelatnosti izdavanja knjiga, periodiËnih publikacija i ostale izdavaËke djelatnosti, pojedini su poduzetnici uspjeπno poslovali, te se u navedenoj djelatnosti nalaze na vrhu rang liste prema ostvarenim prihodima, a prvi na popisu - Narodne novine d.d., 24sata d.o.o. te VeËernji list d.o.o. - ostvarili su dobit u 2013. godini. (ms) strategija Nacrt medijske strategije na javnoj raspravi Ovih dana Ministarstvo kulture trebalo bi objaviti termine i mjesta odræavanja javnih tribina gdje bi se raspravljalo o zavrπenom nacrtu medijske strategije. Iako se nacrt joπ nije pojavio na sluæbenoj web stranici Ministarstva, njegove dijelove ekskluzivno je u nekoliko nastavaka objavio tjednik Novosti. Prema tom feljtonu moguÊe je tako i nagaati oko Ëega Êe se rasprava voditi. Najprije, tu je zakljuËak kako je nuæno osmisliti javnu politiku koja bi premostila izgubljene træiπne prihode medija s ciljem spaπavanja kvalitete sadræaja koja nuæno ovisi o broju zaposlenih novinara. Tim smjerom predloæena su tri modela potpore. Jedan je osnivanje Fonda sliËnog onom koji veÊ postoji za elektroniËke medije, a na koji bi aplicirali tiskani mediji sa svojim projektnim prijedlozima. Drugi je model zapravo moguÊe vezati uz prvi jer radi se o iznosu indirektne potpore nastale smanjivanjem PDV-a na dnevne novine, a koju bi, kako se iznosi u nacrtu strategije, trebalo usmjeriti direktno u odreene poæeljne, deficitarne medijske sadræaje i novinarski rad na njima. TreÊi model predlaæe poreznu olakπicu u visini polovice ukupnog iznosa koji je medij isplatio za plaÊe novinara, a u cilju zaπtite novinarskog rada. Prema prvim kalkulacijama, ova vrsta potpore ne bi prelazila iznos od 70 milijuna kuna godiπnje. Problem Êe kod svakog predloæenog modela potpore biti uvijek kriterij dodjele ili izbor komisije koja odluËuje o potporama, pa bi se najæustrija rasprava mogla voditi upravo oko tih pitanja. Posebno mjesto u nacrtu medijske strategije zauzimaju javni medijski servisi HRT i HINA. Nacrt tako kritizira Zakon o HRT-u iz 2012. koji je uveo menadæersko upravljanje u ovu kuÊu te tako iskljuËio utjecaj nevladinih organizacija na upravljanje HRT-om preko Programskog vijeÊa. Tu je i pitanje reorganizacije HRT-a koju nacrt u novinar BROJ 8-10/2014. natjeËaj NatejËaj za 2,5 milijuna iz Fonda za pluralizam Agencija za elektroniËke medije objavila je 10. rujna novi natjeËaj za dodjelu sredstava Fonda za pluralizam. Javnim natjeËajem dijeli se ukupan iznos od 2,5 milijuna kuna u razredima - za neprofitne televizije 83,7 tisuÊa kuna, neprofitnim proizvoaËima audiovizualnog programa 972 tisuÊe kuna, 213,6 tisuÊa kuna neprofitnim radijima i 324 tisuÊe kuna za neprofitne proizvoaËe radijskog programa. Neprofitnim portalima namijenjeno je ukupno takoer 972 tisuÊe kuna. Rok za predaju prijava je 9. listopada. (ms) infopress koncesije Osam ponuda za jedan zagrebaËki radio Prvog dana rujna VijeÊe za elektroniËke medije otvorilo je ponude pristigle na natjeËaj za dvije lokalne radijske koncesije. Udruga Radio Marija i Radio Daruvar javili su se za koncesiju na podruËju gradova Rijeka i Opatija, dok je za frekvenciju koja pokriva grad Zagreb stiglo 8 prijava. Za zagrebaËku frekvenciju 102,5 MHz natjeËe se tako Radio 101 u vlasniπtvu Nijemca Thomasa Alexandera Thimmea, a imena bivπih djelatnika nekad kultnog radija pojavljuju se u ponudama Yammata, zatim Udruge za medijski pluralizam 808 koja veÊ emitira svoj program na internetu, ali i Radija Like. Ponude su predali i Mega produkcija te Expres radio, obje tvrtke u sastavu kompanije kojom je do mirovine upravljao Juraj HrvaËiÊ. Ponudu Metropolis studija potpisuje Stjepan TomiÊ koji je u radijskoj mreæi braÊe Majher pokrenuo Zagorsku sportsku mreæu, a s Josipom Majherom povezuje se i Milivoj PaπiËek, predsjednik udruge Kulturosfera, koja je osmi kandidat za zagrebaËku radiofrekvenciju. Odluku o dodjeljivanju koncesija VijeÊe bi, prema Pravilniku, trebalo donijeti do petka, 31. rujna. (ms) cijelosti ocjenjuje nezadovoljavajuÊom, a najviπe bure mogao bi podiÊi prijedlog o ukidanju komercijalnog oglaπavanja na HRT-u, kao i onaj o odvajanju dijela HRTove pristojbe za financiranje HINA-e. Kad je o lokalnim medijima rijeË, nacrt prepoznaje njihovu vaænost za zajednicu kao i nuænost potpora za njihovo financiranje. Podjela medija na neprofitne i one druge, koje se prilikom dodjele potpora svelo na zajedniËki nazivnik “komercijalni“, samo zato πto su registrirani kao trgovaËka druπtva, izazvao je lani, prilikom prve dodjele potpora neprofitnim medijima, snaæne reakcije. Nacrt stoga predlaæe proπirenu terminologiju koja bi, uz neprofitne medije, ukljuËila i medije zajednice te alternativne medije. Mediji zajednice tako bi podrazumijevali participaciju zajednice u kreiranju sadræaja medija, dok bi pojam alternativni mediji oznaËavao one koji nisu javni ili komercijalni, dakle nisu u vlasniπtvu dræavnih i lokalnih uprava ili velikih korporacija. Medijski sektor u kojem bi se naπli neprofitni s medijima zajednice i alternativnim medijima u svakom sluËaju bi trebali dobiti snaæniju potporu i povoljnije okruæenje od onog u kojem djeluju, predlaæe se u navedenom nacrtu. (ms) medijsko træiπte N1 - Globalni “igraËi” na regionalnom træiπtu N1, novi news kabelski kanal s emitiranjem programa, trebao bi, prema najavama, poËeti veÊ krajem ovog mjeseca, kao dio osnovnog paketa korisnika MaxTV-a, Total TV-a, Iskona i Vip-a, dok se, navodno, pregovara i s EvoTV-om. Sva tri regionalna centra, u Zagrebu, Sarajevu i Beogradu, okupila su timove provjerenih novinarskih profesionalaca, pa se tako od nove televizije uistinu puno oËekuje, kako u programskom, tako i u tehniËkom smislu. N1 Êe biti regionalni, nacionalni i meunarodni kabelski informativni televizijski program. CNN je strateπki i profesionalni partner, predstavio je ovaj projekt ljetos u Globusu Brent Sadler, direktor programa svih triju regionalnih centara i iskusan CNN-ov reporter koji je na ovaj vodeÊi news kanal preπao 1991. godine s britanskog ITN-a. Njegov je zadatak danas postaviti temelje novog news kanala prema CNN-ovim standardima za regiju koju je upoznao kao ratni reporter 90-ih. “Imat Êemo puno breaking news situacija, imamo 25 kamera koje mogu iÊi po regiji, radit Êemo politiËke priËe na dnevnoj razini i objaπnjavati zaπto su bitne i imat Êemo senzacionalne talk show emisije”, najavio je ovog ljeta u Globusu Sadler kojeg je za projekt angaæirala United Group, vodeÊa telekom kompanija za pay TV platformu u JugoistoËnoj Europi. To ukljuËuje Telemach u Sloveniji i Bosni i Hercegovini, srpski SBB i Total TV kao najveÊu satelitsku platformu u regiji. United Group je i glavni investitor tvrtke Adria News koja je vlasnik N1 televizije. Adria News registrirana je u Luxembourgu gdje je ugovor u travnju ove godine potpisala i s Enexom, vodeÊom asocijacijom komercijalnih televizija, s kojom Êe dijeliti sadræaj i produkciju, a Ëiji je partner u regiji RTL Hrvatska. Novinari N1 veÊ su se imali prilike javljati i u programu CNN-a kada su izvjeπtavali o poplavama u svibnju ove godine, a zajedniËki je cilj Adria Newsa i Enexa takoer razmjena programa i stvaranje jakih centara vijesti kako bi se bolje pokrivala dogaanja iz razliËitih dijelova svijeta. N1 u regiji raËuna na 15 milijuna gledatelja i u hladnom pogonu zapoπljava viπe od stotinu novinara regije. »injenica da je u Hrvatskoj veÊina kuÊanstava joπ na digitalnoj zemaljskoj televiziji, zbog Ëega program N1 barem 800 tisuÊa kuÊanstava zasad neÊe moÊi pratiti, ne gleda se kao prepreka, veÊ kao prilika za rast. (ms) ceduljica Iz EPH bez propusnica nema izlaza Boljom organizacijom rada opravdala je Uprava EPH odluku prema kojoj od 1. kolovoza ni jedan novinar zgradu ne smije napustiti bez potpisanog odobrenja nadleænog urednika ili direktora. Izlazak iz redakcije koji ne bude pravdan na ovaj naËin smatrat Êe se neopravdanim izostajanjem s posla. Kako je zamiπljeno da se uvoenjem jedne birokratske uredbe unaprijedi radni proces u redakciji, teπko je nagaati, dok je istovremeno relativno jednostavno naslutiti uzrok ovakvoj odredbi. Ispada, naime, kako urednici i nadreeni zapravo nemaju pojma gdje su im novinari kad ih trebaju, pa im je lakπe prebrojavati ih i evidentirati vrijeme koje su proveli izvan redakcije nego li ih pratiti u poslu koji obavljaju. Odredba inaËe vrijedi samo za stalno zaposlene novinare, a ne i one koji su u sustavu RPO-a. Ova se odredba, jasno, takoer ne odnosi na on line novinare koji rade u EPH jer oni se od svojih raËunala malo kada tijekom dana odvajaju. Isto vrijedi i za devastiranu redakciju portala Net.hr koji sada i sluæbeno postaje dio EPH digitalnog portfelja. Osim zapoπljavanja nekoliko honorarnih suradnika, stalno zaposlenim novinarima Net.hr-a nedavno su podigli plaÊe. (ms) novinar BROJ 8-10/2014. 7 infopress Foto Sran VranËiÊ laæne vijesti T-PORTAL nije na prodaju medijsko oglaπavanje internet 10 Nedodirljivih Manjkas pokreÊe novi internet portal Viπegodiπnja kriza na medijskom træiπtu uËinila je hrvatske medije do te mjere ovisnima o oglaπavanju da je marketinπkim agencijama postalo vrlo lako upravljati porukama koje o svojim klijentima u javnost æele odaslati. Kako stoji u nedavno objavljenom izvjeπtaju Davora Glavaπa na web stranicama South East European Media Observatoryja, kompanije poput Agrokora, telekom operatera, najjaËih nacionalnih pivovara ili pak banaka nikada se ne pojavljuju u vodeÊim hrvatskim medijima u kontekstu istraæivaËkog novinarstva ili bilo kojem kontekstu koji bi se mogao smatrati negativnim. “Mediji toliko oËajniËki trebaju oglase da Êe bespogovorno pristati na sve πto s njima dolazi u paketu”, citirao je Glavaπ izjavu neimenovanog PR struËnjaka, a u spomenutom paketu nae se svaπta, od PR objava do prikrivenog marketinga. Takav se pristup pritom direktno odraæava kako na kvalitetu sadræaja medija, tako i na sve manjem povjerenju publike u njihovu vjerodostojnost. Izvjeπtaj citira i medijskog analitiËara Antu GavranoviÊa koji je zakljuËio kako je kriza medija rezultat kombinacije okolnosti u kojima je marketinπko træiπte koncentrirano i vlada financijska kriza, ali i nesposobnog medijskog menadæmenta koji se nije u stanju nositi s novim zahtjevima træiπta, pa je tako trivijalizacija sadræaja posljednje rjeπenje kojem u nedostatku bilo kakve vizije masovni mediji masovno pribjegavaju. (ms) 8 Miljenko Manjkas svojem je medijskom portfelju, koji trenutaËno ukljuËuje dvije lokalne postaje, Radio Tereziju u Bjelovaru i dubrovaËki Radio Ragusa, odluËio dodati i internetski portal koji cilja na nacionalni doseg. Urednik Direktno.hr-a bit Êe Vladimir MilinoviÊ, donedavno glavni urednik TV Jabuke, a πpekulacije kako se radi o medijskom projektu HDZ-a, MilinoviÊ je u Novom listu nazvao teorijom zavjere tipiËnom za Hrvatsku. Tajming prema kojem se novi portal pokreÊe usred nesluæbene, ali zato niπta manje intenzivne kampanje uoËi predsjedniËkih izbora, sluËajan je, a Manjkas je, tvrdi MilinoviÊ, solventan i neovisan o najjaËoj opozicijskoj stranci. Rekciju portala Ëini 15 novinara od kojih Êe neki biti plaÊeni, a drugi Êe ulagati svoj rad vjerujuÊi da Êe im se uloæeno vratiti, rekao je MilinoviÊ u Novom listu. UredniËka politika orijentirat Êe se na tradicionalnu publiku sa æeljom da se ”vrati u godine kada je na medijskoj sceni postojao pravi i puni spektar medija, od krajnje ljevice do krajnje desnice”, kaæe glavni urednik portala Direkt.hr. (ms) novinar BROJ 8-10/2014. ”T-portal je sastavni dio Hrvatskog Telekoma i u potpunosti odbacujemo bilo kakve πpekulacije o njegovoj navodnoj prodaji”, odgovorili su iz Odjela za korporativne komunikacije HT-a na naπ upit ima li istine u informacijama kako se HT sprema prodati redakciju jednog od najËitanijih hrvatskih news portala. Glasine su se, naime, mogle Ëiniti utemeljenima uzimajuÊi u obzir rezanje troπkova zbog kojih se Tportal morao odreÊi nekih stalnih vanjskih suradnika, dok su nakon ljeta i pojedini stalno zaposleni Ëlanovi redakcije dobili rjeπenje o prekidu radnog odnosa. Odgovor na pitanje o planovima kompanije s Tportalom nakon restrukturiranja redakcije i podijeljenih otkaza nismo dobili. Nesluæbeno tek moæe se doznati kako priËu o prodaji nadleæni u HT-u i unutar same kompanije komentiraju kao glasine koje forsira konkurencija, pa i zainteresirani kupci. (ms) u srediπtu Piπe Zdenko Duka Goli u sedlu Medijska strategija za sljedeÊu petoljetku A U prijedlozima Ministarstva kulture RH jedno od moguÊih rjeπenja jest smanjenje poreznih obveza na plaÊe koje mediji isplaÊuju novinarima u pisanim medijima za 50 posto. RijeË je o potpori koja, prema preliminarnim kalkulacijama, ne bi prelazila iznos od 70 milijuna kuna godiπnje, s ciljem da se zaustave otpuπtanja i potakne otvaranje (stalnih) novinarskih radnih mjesta ko opet ne bude odgode, predstavnici Ministarstva kulture u vrlo ranu jesen trebali bi poËeti prezentirati osnovne postavke tzv. radnih materijala za raspravu o medijskoj politici RH 2015.-2020. godine. To Êe biti i sluæbena javna rasprava svih zainteresiranih sudionika u medijima i u novinarstvu, pa bi potom trebali uslijediti i nacrti izmjena medijskih zakona. Pitanje je, naravno, hoÊe li za to biti vremena. Bilo je ranije zamiπljeno da se u ovom Vladinu mandatu mijenjaju svi medijski zakoni, dapaËe, postojale su æelje u Ministarstvu da se to uËini u prvoj polovici mandata. Jer, kasna izmjena medijskih zakona, nekoliko mjeseci prije parlamentarnih izbora, obiËno se doæivljava kao politikantska igra, iako ne mora tako biti. U Srbiji su proπlog kolovoza stupili su na snagu Zakon o javnom informiranju i medijima, Zakon o javnim medijskim servisima te Zakon o elektronskim medijima. I oni su radili tzv. medijsku strategiju koje je donesena joπ gotovo prije tri godine, ali je dugo trebalo da se implementira u zakone. Najbitnije iz zakona je da bi se trebala obaviti potpuna privatizacija srbijanskih medija, osim javnih medijskih servisa, odnosno Radiotelevizije Srbije i RTV Vojvodine, kojima se ukida pretplata i trebale bi se od 2016. godine financirati iz dræavnog proraËuna. A od 1320 trenutaËno registriranih glasila u Srbiji, 81 medij trebao bi biti privatiziran, najkasnije do 1. srpnja 2015., dakle i agencija Tanjug. Ako ne bude vlasnika koji bi æeljeli kupiti medij, dionice Êe biti podijeljene zaposlenicima. Europska unija je zakone naËelno pohvalila, jer je za pregovore s EU privatizacija nekakvo tradicionalno jamstvo da se politika neÊe upletati u ureivanje medija. Ali, jedno je sigurno - teπkoÊe privatizacije medija u Srbiji tek poËinju. Premda Hrvatska nije privatizirala sve svoje medije, promjene bi trebale iÊi u drugom pravcu. Prije koji mjesec francusko je ministarstvo kulture i komunikacija objavilo popis novina i informativnih internetskih stranica koji primaju direktne dræavne potpore od 400 milijuna eura godiπnje. Talijanski Fond za potporu novinskog izdavaπtva u iduÊe tri godine osigurat Êe 120 milijuna eura, a pri zapoπljavanju mladih novinara na neodreeno vrijeme predviene su porezne olakπice Ëak i do 100 posto. Ujedinjeno Kraljevsko za izravne i neizravne potpore tisku daje godiπnje stotinu milijuna eura. U prijedlozima Ministarstva kulture RH, koje je svoj prijedlog medijske politike zasad objavilo u nekoliko nastavaka u tjedniku Novosti, jedno od moguÊih rjeπenja jest smanjenje poreznih obveza na plaÊe koje mediji isplaÊuju novinarima u pisanim medijima za 50 posto. Piπu da je rijeË o potpori koja, prema njihovim preliminarnim kalkulacijama, ne bi prelazila iznos od 70 novinar BROJ 8-10/2014. 9 u srediπtu Foto Sran VranËiÊ milijuna kuna godiπnje, s ciljem da se zaustave otpuπtanja i potakne otvaranje (stalnih) novinarskih radnih mjesta. U medijskoj strategiji dvoji se oko toga bi li to subvencioniranje ipak samo umnoæilo vlasniËki profit, uz razliËite smicalice kojima bi vlasnici moæda izvrgavali namjeru da uposle novinare. Dokument iznosi i alternativni prijedlog za selektivnom dodjelom poreznih olakπica - samo onim medijima koji bi zadovoljili izvjesne profesionalne kriterije. No, zato bi bilo potrebno sastaviti i komisiju koja bi procjenjivala koji su mediji „dostojni“ subvencioniranja, prema kriterijima. SjeÊamo se kriterija od 25.000 rijeËi koji dnevni list mora zadovoljiti kako bi mu se obraËunavao PDV po povlaπtenoj stopi od pet posto. SreÊom, takvu katastrofalnu odluku, koja je bila donesena u Vladi poËetkom ljeta proπle godine, sruπio je Ustavni sud RH. Bilo kakve „komisije za πund“, koje bi neke medije eliminirale, bile bi anakrone, ismijane pa i izvrgnute hajci, s dobrim razlogom. Neπto drugo je ideja o osnivanju Fonda i za tiskane medije, po analogiji s Fondom za poticanje pluralizma i raznovrsnosti regulatorne Agencije za elektroniËke medije, koji dodjeljuje potpore elektroniËkim medijima, prema natjeËajnim programima. Javna rasprava o medijskoj politici moæda pokaæe da bi bila dobra kombinacija dvaju modela. Formula bi moæda bila: porezne olakπice za novinarske plaÊe za sve dnevne listove, 36 tjednih informativnih listova te portale, plus potpore Fonda za posebne projekte od javnog interesa, prema jasno definiranim kriterijima natjeËaja. Do kraja godine Ministarstvo kulture planira organizirati o izraenim dokumentima petnaestak promotivnih trosatnih tematskih tribina na kojima Êe se raspravljati o HTV-u, RTV-u, tisku, privatnim televizijama i radijima te 10 neprofitnim medijima. S izvjeπtajima o tome kakvo je stanje u tim medijima, uz artikulaciju ciljeva i zadataka kako da se situacija poboljπa. O svakoj cjelini bili bi odræani paneli, a pratila bi ih jedna ne previπe formalna radna grupa koja bi konaËno uobliËavala dokument. Taj bi prijedlog nakon zavrπenih javnih rasprava bio upuÊen u Hrvatski sabor, a onda bi, je li, na red doπle i izmjene medijskih zakona. Pitanje je koliko Êe u Ministarstvu financija, Vladi, ali i u javnosti biti volje da se pomogne industriji tiska i novinarima, prije svih. TreÊina izgubljenih novinarskih radnih mjesta posljednjih nekoliko godina krize veliki su argument, ali, naravno, kako za koga. Ako je doista rijeË o 70 milijuna kuna godiπnje, nije to besramno puno da se ne bi mogao naÊi izvor financiranja. Internetski davatelji usluga itekako zarauju na pisanom novinarstvu, bilo bi fer da vrate dio novca novinarima koji im svojim radom neprestano uveÊavaju zaradu. Zapravo je, prvi put u cijelom mandatu, o promjeni nekog medijskog zakona neπto rekao i predsjednik Vlade Zoran MilanoviÊ nakon vrlo kontroverzne rujanske presude OpÊinskog graanskog suda koji je presudio RTL Televiziji da mora platiti 50.000 kuna zagrebaËkom gradonaËelniku Milanu BandiÊu, zbog toga πto je MilanoviÊ u intervjuu uæivo RTL-u navodno vrijeao. Nezadovoljan takvom presudom, MilanoviÊ je komentirao kako valja mijenjati taj zakon. U ovom sluËaju, radi se o Zakonu o medijima koji zaista predmnijeva i moguÊu odgovornost medija za klevete i uvrede, iako su izreËene u jednom autoriziranom intervjuu, „ukoliko nisu postupali u dobroj vjeri“. Moæda je ta premijerova najava znak da se ova vladajuÊa garnitura ipak namjerava ozbiljnije pozabaviti medijskim zakonima, dok je joπ uvijek sigurno da je u sedlu novinar BROJ 8-10/2014. dossier Piπe Melisa Skender Foto Sran VranËiÊ Digitalni mediji proπlost, sadaπnjost i buduÊnost Klikovi jedini pokazatelj uspjeha Prema arhivu Gemiusa od 2008., dostupnom na internetu, meu pet najviπe klikanih portala godinama su bili Net.hr, Index i T-portal. Digitalna izdanja novina bila su u pravilu meu donjom petorkom na Gemiusovoj mjeseËnoj top 10 listi. Onda se to krajem 2011. poËelo mijenjati N ovinari su umiruÊa vrsta”, na predavanju studentima novinarstva Fakulteta politiËkih znanosti u Zagrebu poruËio je Marko Rakar i tako sigurno zaokupio njihovu paænju za predavanje koje je uslijedilo. Naime, cijela se medijska industrija mijenja, pa se na isti naËin moraju mijenjati i novinari - poruka je ovog provokativnog citata. Æivimo u digitalno doba, a mnogi od nas prve su tekstove pisali joπ na pisaÊim strojevima. “Svatko mora biti educiran u kreiranju multimedijalnog sadræaja i svom autorskom djelu mora pristupati s te strane i kao donji minimum razumjeti kako bi njegov uradak izgledao u razliËitim formatima, bila to TV, radio, papirnate novine ili portal. S druge strane, mislim da je kritiËno nauËiti kako dobro pretraæivati, dakle postati mali guru internet novinar BROJ 8-10/2014. 11 dossier traæilica. Ako to proπirimo, poznavanje Excela ili sliËnih tabliËnih kalkulatora, baziËne statistike i matematike jednostavno su nuæni. Druπtvene mreæe; ako niste na Facebooku ili Twitteru, onda ste vjerojatno u onom umiruÊem dijelu novinarstva”, smatra ovaj komunikacijski savjetnik koji se profesionalno posvetio politiËkoj komunikaciji, a u slobodno vrijeme djeluje kao entuzijast, predsjednik udruge VjetrenjaËa, osnovane s ciljem promoviranja prava javnosti na pristup informacijama. Informiranje, meutim, viπe ne podrazumijeva novinare, poanta je koju Rakar istiËe. Vlastita produkcija S druge strane, ne podrazumijeva ni medije, πto novinarima koji savladaju sve nabrojane vjeπtine omoguÊuje i da ih koriste u vlastitoj produkciji. Uz izuzetak vjeπtog pretraæivanja, one su na vodeÊim hrvatskim portalima ionako slabo traæene. “Hrvatski multimedijalni sadræaji imaju veliku Ëitanost, ali su u formama priliËno siromaπni. Vrlo rijetko ili nikako ne viamo kvalitetnu on-line infografiku ili originalne multimedijalne sadræaje. Dok su najËeπÊi alati YouTube filmovi i fotogalerije, dakle alati s kraja 20. stoljeÊa”, ocijenio je ponudu profesor zagrebaËkog Fakulteta politiËkih znanosti Domagoj BebiÊ. Prije tri godine on i profesor Nenad Prelog otvorili su na FPZG-u i poseban smjer Novi mediji. Do tada se on-line novinarstvom bavio kolegij koji je pionirski, kao prvi u regiji, u novinarstvo uveo upravo profesor Prelog. “Trudimo se studente pripremati za europsko træiπte rada jer je situacija na naπem medijskom træiπtu dosta teπka, dok u Europi ovo komunikacijsko polje biljeæi tendenciju rasta”, odgovara profesor BebiÊ na pitanje postoje li uopÊe studenti koji bi æeljeli zavrπiti kao online novinari. Borba za opstanak Vrlo malo njih moÊi Êe se na naπem træiπtu uopÊe izboriti za to da piπe samo autorske tekstove, a ako takvih uopÊe ima, onda su u statusu vanjskog suradnika, dakle prvi koji bi mogli ostati bez posla prilikom sljedeÊeg restrukturiranja. Rezanje redakcije nije izbjegao ni T-portal, usprkos okrilju multinacionalne telekomunikacijske kompanije. Istovremeno, marketinπka ulaganja u internet u strelovitom su rastu i 2013. bila su Ëak 257% veÊa nego 2008. godine. No, govorimo o svega 107 milijuna kuna i 150 portala koliko ih je registrirano upisnikom VijeÊa za elektroniËke medije. “Udio marketinπkih budæeta koji se izdvajaju za internet je u rastu, no u apsolutnoj vrijednosti je i dalje bitno manji od budæeta koji se alociraju na tiskane medije ili televiziju. Klijenti uglavnom koriste kombinaciju Foto Sran VranËiÊ 12 novinar BROJ 8-10/2014. “Hrvatski multimedijalni sadræaji imaju veliku Ëitanost, ali su u formama priliËno siromaπni. Vrlo rijetko ili nikako ne viamo kvalitetnu on-line infografiku ili originalne multimedijalne sadræaje. Dok su najËeπÊi alati YouTube filmovi i fotogalerije, dakle alati s kraja 20. stoljeÊa”, ocijenio je ponudu profesor zagrebaËkog Fakulteta politiËkih znanosti Domagoj BebiÊ. Prije tri godine on i profesor Nenad Prelog otvorili su na FPZGu i poseban smjer Novi mediji. Do tada se on-line novinarstvom bavio kolegij koji je pionirski, kao prvi u regiji, u novinarstvo uveo upravo profesor Prelog dossier razliËitih tipova medija jer im takav pristup daje bolji rezultat fl, kaæe Sanda LonËar, Styrijina Ëlanica Uprave za digitalno poslovanje. “Prihodi i financijski rezultat koji ostvaruju digitalne operacije imaju sve znaËajniji udio u ukupnim prihodima i u ukupnoj dobiti. Od poËetka ulaæemo snaæno u ljude i u tehnologiju. Digitalne operacije VeËernjeg lista, 24sata i Poslovnog dnevnika ostvaruju operativnu dobit koja nije zanemariva. Kod velikih brandova ona se raËuna u sedmeroznamenkastim brojevima”, tvrdi æena koja je, sa svojim timom, dva najjaËa Styrijina digitalna izdanja, 24sata.hr i VeËernji.hr, digla do vrha Gemiusa, on-line istraæivaËke agencije koja evidentira svaki klik na svakom sajtu svojih klijenata. A klikovi su u on-line novinarstvu postali jedino mjerilo u natjecanju tko je bolji. Prema arhivu Gemiusa od 2008., dostupnom na internetu, meu pet najviπe klikanih portala godinama su bili Net.hr, Index i T-portal. Digitalna izdanja novina bila su u pravilu meu donjom petorkom na Gemiusovoj mjeseËnoj top 10 listi. Onda se to krajem 2011. poËelo mijenjati. Iste godine, prema podacima HURA-e, znatno su poveÊana i ulaganja u on-line oglaπavanje. Integrirano on-line i print oglaπavanje oËigledno je pokupilo najveÊi dio tog budæeta jer prihodi Net.hr-a i Indexa u istom razdoblju nisu rasli ni pribliæno tako rapidno kao marketinπka ulaganja u internet. da im nije pametno oglaπavati se na Indexu. Pritom su preko Jutarnjeg lista pokrenuli silovitu kampanju koja se Jutarnjem na kraju obila o glavu”, tvrdi BabiÊ. IstraæivaËko novinarstvo tako je skupo na viπe naËina. “Hrvatsko novinarstvo zagaeno je reketom, mafijaπima, cenzurom i autocenzurom i sluganstvom tajkunima i politici. Naæalost, Ëini mi se da su u dobroj mjeri Jutarnji i sliËni?uspjeli u tom zagaivanju jer publika viπe ne vjeruje nikome. No, treba biti iskren i oko publike: velika je razlika izmeu onog πto ljudi tvrde da ih zanima i onog πto ih zaista zanima. Svi Êe naglas govoriti kako je previπe æutila i kako im fali ozbiljnog novinarstva, a na ozbiljne tekstove kliknut Êe svaka pedeseta osoba. I πto su glasniji u osudi æutila, budite sigurni da ih to viπe æutilo zanima”, tvrdi pionir angaæiranog on-line novinarstva koji je prvi svoj portal, Vlast.net, podigao 1999. godine. Iste godine, uoËi prijelomnih parlamentarnih izbora, pokreÊe stranicu Izbori.net oko koje su se okupile brojne udruge civilnog druπtva, pa i meunarodna zajednica. Danas pak, osim istraæivaËkih tema za koje je od HND-a viπestruko nagraivan Indexov novinar Ilko ΔimiÊ, portal objavljuje i Ëlanke koji se puno viπe isplate jer uz manja ulaganja donose znaËajno veÊi broj klikova. Mjerenje klikova po Gemiusu, agenciji koja se uspjela etablirati kao referentno mjesto, poËelo je 2007. godine. Prvo znaËajno poveÊanje marketinπkog ulaganja u on-line oglaπavanje dogodilo se u Hrvatskoj tek prije tri godine. Isplate “na crno” “Udio marketinπkih budæeta koji se izdvajaju za internet je u rastu, no u apsolutnoj vrijednosti je i dalje bitno manji od budæeta koji se alociraju na tiskane medije ili televiziju. Klijenti uglavnom koriste kombinaciju razliËitih tipova medija jer im takav pristup daje bolji rezultat”, kaæe Sanda LonËar, Styrijina Ëlanica Uprave za digitalno poslovanje ”Ja sam u ovom poslu 15 godina, a novca nije bilo nikad. Meu ostalim, mi smo godinama?honorare izvorima i novinarima, osobito novinarima iz drugih medija koji su kod nas objavljivali priËe koje nisu smjeli u svojim medijima, isplaÊivali na crno i preko studentskih ugovora. Neovlaπteno smo obavljali posao DORH-a dok su oni Ëeπkali jaja i slali ljubavne poruke?Sanaderu, i za to Êemo od DORH-a biti kaænjeni”, kaæe Matija BabiÊ, osnivaË portala Index.hr, Ëija se ureivaËka politika i danas temelji na inicijalnoj ideji da zabranjene teme ne postoje. Takav pristup skupo ih je koπtao pa tako od najveÊih oglaπivaËa, poput Agrokora na Ëijem oglaπavanju veÊina komercijalnih medija gradi svoju financijsku konstrukciju, ne mogu oËekivati ni lipe. Svaka je vlast, tvrdi pored toga Matija BabiÊ, sebi bliske marketinπke agencije i kompanije koje posluju s dræavom odgovarala od reklamiranja na Indexu. “Najekstremniji teror doæivjeli smo od SDP-a. Nakon πto smo poËeli otkrivati afere LiniÊa i njegovih partnera, Zinke BardiÊ i njenog partnera, te osobito nakon πto smo razotkrili predsteËajne nagodbe kao pljaËku stoljeÊa - πto tek sada postaje potpuno jasno svima, SDP je poduzeo sve da nas ugasi. Od toga da smo imali sedam poreznih nadzora, do toga da su doslovno obilazili sve naπe oglaπivaËe i traæili ugovore s nama, kako bi im poruËili Osnivanje on-line redakcija Krajem 90-ih u Hrvatskoj su se internetom bavili samo entuzijasti i kompanije pruæatelji usluga interneta kojima je bilo u interesu na mreæu prikljuËiti πto viπe korisnika. KonaËno, i Matija BabiÊ zavrπio je u Globalnetu za Ëiji je raËun podigao popularnu web stranicu. Istovremeno, ekipa otpadnika iz EPH, koji je u ono vrijeme odbio ulagati u portal koji bi objedinio sva njihova izdanja na internetu, pokrenula je vlastiti portal Klik.hr. Ivana ©oljan, Ante Magzan, Ivan SaleËiÊ i tvrtka Perpetuum Mobile realizirali su svoju strategiju uz potporu ameriËkog SEAfonda i odmah uπli u pregovore s Iskonom. Kao pruæatelj usluga interneta Iskon je bio zainteresiran za domaÊi sadræaj kojim bi privukao korisnike i tako je iste godine pokrenut i Iskon internet, danas Net.hr. U to doba, Vjesnik, VeËernji list i Slobodna Dalmacija veÊ su nudili kompletan sadræaj svojih izdanja na web stranicama gdje su se novine mogle prelistati i u pdf-u, no tek nakon pokretanja Iskona i u tisku su se 2000. poËele osnivati posebne on-line redakcije. Ekskluzive su se, meutim, i dalje Ëuvale za tiskana izdanja. WAZ koji je u to vrijeme veÊ bio preuzeo EPH nije s digitalnim izdanjima imao pretjerano dobra iskustva. Smatralo se, naime, kako mnogi i danas misle, kako Êe internet upropastiti novine jer isti sadræaj koji se u novinama prodaje, nudi besplatno. novinar BROJ 8-10/2014. 13 dossier Foto Sran VranËiÊ 14 novinar BROJ 8-10/2014. dossier Nezainteresirani za internet “Iako se u tom trenutku na ostalim svjetskim træiπtima dogaala totalna internetska revolucija, u Hrvatskoj nije bilo baπ previπe interesa za internetskim medijima, kao ni drugim internetskim servisima. Jednako kao ni ostali, EPH nije bio zainteresiran za internet, bez obzira je li to bilo zbog WAZ-a ili neËeg treÊeg. U tom je trenutku osim Monitora i Cornera, a kasnije Klika i Iskona, bilo popriliËno malo pokuπaja stvaranja koliko-toliko profesionalnih medija na internetu”, govori Ante Magzan koji je nakon povezivanja s EPH napustio Net.hr. Sudbinom portala sada upravlja Europa Digital Ëijeg direktora, Mirana PaviÊa, nismo uspjeli kontaktirati jer nam na upit poslan mailom nije odgovorio. Danas, ni 15 godina poslije, EPH restrukturiranje svojeg poslovanja koje ih je dovelo do predsteËajne nagodbe, u najveÊoj mjeri temelji upravo na digitalnom poslovanju. Ipak, upitno je koliko se pritom misli na novinarske sadræaje. Net. hr je, naime, prije joπ uvijek nesluæbenog preuzimanja od strane EPH morao praktiËki prepoloviti broj zaposlenih. Nestale su tako kolumne, ali i Intervju tjedna za koji su lani novinarke Ana BenaËiÊ i Jelena ©imac primile prvu HND-ovu nagradu za on-line novinarstvo. “Komercijalni mediji moraju imati marketinπku strategiju, a na ovakvom træiπtu gdje svi jure za klikovima i gdje se sve po klikovima mjeri, lako je napraviti jasnu raËunicu. Intervju tjedna je bila stvarno izvrsna ideja i kvalitetan autorski sadræaj po kojem smo bili prepoznatljivi. No, raËunica je pokazala kako za jedan takav videointervju potroπiπ i ljudi i vremena, kad to pretvoriπ u novac, jednako kao i za nekakvih 60 Ëlanaka koji bi ti donijeli puno viπe klikova”, objaπnjava Magzan koji se medijima u dogledno vrijeme ne namjerava baviti. Primat u klikovima preuzeli su nakladnici tiskanih izdanja koji pak svoju digitalnu buduÊnost ne grade toliko na sadræaju koliko na uslugama. Meu najviπe klikanim portalima Styrije najËeπÊe je tako Njuπkalo, a najveÊe prihode od digitalnog poslovanja Europapress Holdingu donijele su aplikacije Dodo za doktore i Dosi za osiguranja. “To moæda u ovom trenutku ima smisla jer oglaπivaËi ne donose dovoljno prihoda, pa se na neki naËin mora monetizirati publika. To, meutim, moæe biti samo kratkoroËan plan jer onoga trenutka kad, primjerice Amazon, krene s verzijom za hrvatsko træiπte, nema tu πto viπe traæiti Mondo internet trgovina. DoÊi Êe trenutak kad Êe nakladnici morati odluËiti bave li se produkcijom medijskog sadræaja ili prodaju osiguranja, pegle i tostere. Jer za smeÊe koje se proizvodi nema odræivog poslovnog modela. Tko Êe ti platiti kad svi proizvode isti sadræaj i skidaju sise i guzice sa stranih portala, prevode tekstove, objavljuju skandale i veÊinu toga rade vrlo povrπno jer je cilj proizvesti πto viπe sadræaja”, tumaËi Magzan koji napominje kako situaciju s kvalitetom ukupnog, a ne samo on-line medijskog sadræaja, treba gledati u kontekstu ekonomske situacije, sustava vrijednosti i opÊeg stanja dræave i druπtva u kojem æivimo. “Novinari su nekad imali visok kredibilitet koji danas ne uæivaju. Pogledamo li ljestvicu povjerenja graana, novinari su negdje blizu politiËara, sindikalnih predstavnika i profesionalaca u odnosima s javnoπÊu. Osobe kojima najviπe ljudi vjeruju u 21. stoljeÊu su ljudi poput nas samih. Ako se raspitujemo o nekoj straπnoj bolesti, prije Êemo vjerovati anonimnom autoru na forumu nego novinskom Ëlanku za koji Êemo joπ dræati da ga sponzorira farmaceutska industrija”, kaæe profesor Domagoj BebiÊ. Takozvani “native marketing”, koji se posljednjih godina na ameriËkom medijskom træiπtu spominje kao moguÊa monetizacija kvalitetnog i analitiËkog novinarstva, kod nas je odavno prostituiran. Dok ameriËki novinari vide priliku da kompanijama Ëijim se sektorom poslovanja bave naplate svoju ekspertizu ili njihovo priopÊenje za javnost iskoriste kao povod za dublje istraæivanje, na domaÊem terenu vidjeli smo toliko prikrivenog, a sirovog marketinga da je svatko od nas spreman puhati i na hladno. Drugi je primjetan trend sve πire ukljuËivanje nekad pasivne publike u stvaranje sadræaja medija. AmeriËka Pro Publica ili Argentinski dnevnik La Nacion tako su svim korisnicima ponudili jednostavne aplikacije pomoÊu kojih su mogli pregledavati dokumente, pomoÊi njihovo sortiranje ili pak unijeti podatke koje su sami prikupili. Konkretno se u sluËaju Pro Publice radilo o cijeni lijeËniËkih usluga, dok je La Nacion ponudio pregledavanje raËuna kojima su zastupnici argentinskog Senata pravdali svoje sluæbene troπkove. Zadræavanje Ëitatelja “Primjeri o kojima govorite su informativan sadræaj u kombinaciji sa zabavom, a sve skupa u pokuπaju da se Ëitatelj πto dulje zadræi na stranici. Najprimitivnija forma toga je infografika koju koriste i naπe redakcije, povremeno se pojavi pokoji kalkulator ili neπto malo kompleksnije, no sasvim je sigurno da Êe i naπi mediji poËeti koristiti takve forme”, uvjeren je Marko Rakar. Komunikacija s publikom bila je ipak puno produktivnija u poËecima interneta, barem u Hrvatskoj gdje su politiËari i estradne zvijezde pozivani da izravno, putem chata, komuniciraju s publikom. Ono πto je do danas od komunikacije s publikom ostalo anonimni su komentari koji ËeπÊe djeluju kao poligon za ispucavanje frustracija nego kao poziv na raspravu. Potkapacitirani da upravljaju komunikacijom sa svojom publikom, neki su portali odluËili jednostavno ukinuti komentare iako su ih kasnije vratili. Komentari, naime, donose klikove. novinar BROJ 8-10/2014. 15 dossier Foto Sran VranËiÊ Publika, osim u komentarima, danas ima i brojne druge naËine izraziti svoje miπljenje. ZahvaljujuÊi WordPressu maltene svatko tko zna ukljuËiti raËunalo moæe napraviti vlastitu internetsku stranicu. U Ëemu je onda uopÊe razlika izmeu graanskog i profesionalnog novinarstva osim u primanju plaÊe za novinarski rad, pitali smo profesora BebiÊa. “Treba razlikovati pojmove. Graansko novinarstvo nastalo je joπ 50-ih godina 20. stoljeÊa kao æelja da graani nameÊu teme, za razliku od novinarstva za koje se smatralo da definira teme koje nisu nuæno zanimljive graanima, a urednike se smatralo jednim od najmoÊnijih ljudi u druπtvu. S druge strane, graanskim novinarstvom danas se smatra kad za 200 kuna slikaπ kolege iz razreda kako maltretiraju profesoricu. Razlike izmeu toga nisu bitne, jer je sve svedeno na sadræaj od danas do sutra, 16 odnosno viralni sadræaj i interesantni sadræaj koji u kratkom vremenu vidi mnogo ljudi. Upravo tome i sluæe podaci kao πto su brojevi klikova odnosno pregleda vijesti”, smatra BebiÊ. No, koliko je zbrajanje klikova najbolje mjerilo i πto bi trebalo mjeriti, o tome postoje razliËita miπljenja. “Uzmimo, recimo, Forum.tm, on nikada neÊe imati posjeÊenost kao 24sata iako Êeπ na njemu naÊi 100 puta kvalitetniji sadræaj. I sad, gdje Êeπ ti staviti svoj oglas? Taj je izbor jednostavniji kad se radi o specijaliziranim portalima koji su pronaπli svoju ciljanu publiku pa se tu onda mjeri zadovoljstvo i zadræavanje na pojedinom sadræaju gdje oglaπivaË zakljuËi kako mu se viπe isplati uloæiti u promoviranje svojeg proizvoda na portalu s kojim se identificiraju njihovi potencijalni potroπaËi, nego uz Ëlanak o svemircima koji se pojavljuju iznad Peljeπca, novinar BROJ 8-10/2014. “Velika je razlika izmeu onog πto ljudi tvrde da ih zanima i onog πto ih zaista zanima. Svi Êe naglas govoriti kako je previπe æutila i kako im fali ozbiljnog novinarstva, a na dossier ma koliko on ‘klikan’ bio. Za to postoji prostor na bilo kojem træiπtu, ali kod nas se to ne dogaa. Radi se uglavnom o vrlo malim budæetima koje je onda najjednostavnije troπiti ondje gdje oËekujeπ da Êe najviπe ljudi vidjeti tvoj oglas”, kaæe Magzan Ëije je iskustvo da je klijentima doseg medija uvijek vaæniji od kvalitete. “Pristup klijenata se razlikuje, nema jedinstvenog modela koji svi slijede. Oni osvjeπteniji o moguÊnostima interneta gledaju detaljnije i dublje, oni manje osvijeπteni gledaju osnovne podatke. Smatram da je zadaÊa medija i agencija educirati klijente o moguÊnostima, prednostima, granicama koje internet kao oglasna platforma nudi i svoje tvrdnje potkrijepiti podacima”, smatra Sanda LonËar, a prema poslovnim rezultatima Styrije, takav se angaæman, Ëini se, i isplati. No, ne i marketinπkim agencijama, smatra Magzan. Radi se, naime, i dalje o tako malim iznosima unutar ukupne medijske potroπnje da od njih ni agencije ne biljeæe prihode koji bi ih motivirali na pojaËan angaæman. Pored toga, ni Gemius viπe nije sveto pismo u koje svi bespogovorno vjeruju, tvrdi Matija BabiÊ. Fiktivni posjetitelji ozbiljne tekstove kliknut Êe svaka pedeseta osoba. I πto su glasniji u osudi æutila, æutilo ih viπe zanima” “OglaπivaËi se ne ravnaju prema istraæivanju Gemius, osobito nakon πto je istraæivanje izgubilo na relevantnosti od kada je ustanovljeno da je Net.hr godinama varao na statistikama i pumpao statistike sa stotinama tisuÊa fiktivnih posjetitelja. Net.hr je zbog toga jednom upozoren, a potom i izbaËen iz istraæivanja. Nakon pola godine odluËeno je da Net.hr bude vraÊen u istraæivanje, zbog Ëega je Index istupio. Naæalost, u ovom trenutku ne postoji naËin da se vjerodostojno mjeri posjeÊenost portala, no oglaπivaËima uvijek ostaje da prate uspjeπnost kampanja na portalima. Statistike se lako mogu laæirati, no ne i broj klijenata koji vam pojedini medij dovede, a to je danas vrlo lako mjeriti i ustanoviti”, kaæe BabiÊ i bitka za klikove se nastavlja. Ulaganja u nove tehnologije na portalima najviπe se primjeÊuju kod plasmana oglasa gdje se multimedija i interakcija ujedno najviπe koriste. “MoguÊe je realizirati interakciju u samom oglasu ispunjavanjem ankete, podataka za testiranje nekog proizvoda, primanjem newslettera i tome sliËno, ili se klikom na oglas Ëitatelja vodi do opπirnijih informacija o ponudi, do neke zanimljive igrice kojom se prezentira novi proizvod ili usluga”, nabraja Sanda LonËar. To su ulaganja od kojih se oËekuje i sasvim konkretna dobit, dok je novinarstvo sve manje na cijeni. I mediji, naime, koriste brojne analitiËke podatke pa vrlo jasno vide πto od sadræaja njihovi korisnici konzumiraju. HoÊe li se zadræati tri sekunde na fotografiji neke zvijezde ili udubiti u Ëitanje kakve analize, svejedno je, osim Ëinjenice da je onih koji Êe konzumirati zahtjevniji sadræaj u pravilu puno manje. ToËnije, kako je veÊ spomenuo Magzan, njihov je broj zanemariv. Dodamo li tome i Ëinjenicu kako je prevoenje i prenoπenje informacija iz stranih medija i agencija daleko jeftinije od slanja novinara na teren, uredniËke smjernice svakom on-line novinaru brzo postaju jasne. Sumanuto traganje za naslovima koji Êe na internetu privuÊi najviπe klikova i potroπiti se za manje od par minuta, za koje vrijeme treba isproducirati joπ provokativnije naslove. Posao za robote To je, baπ kako Rakar kaæe, posao koji bi u skoroj buduÊnosti mogli obavljati roboti koji veÊ piπu strukturirane izvjeπtaje poput onih sportskih ili izvjeπtaja s burze. Uz odgovarajuÊi protokol vjerojatno bi taj posao obavljali i bolje od novinara Ëija je osnovna motivacija za rad najËeπÊe tek gola egzistencija. Ono πto roboti, meutim, barem joπ neko vrijeme neÊe nauËiti, jest postavljati pitanja izvan zadanog protokola. Sada postavljanje takvih pitanja, meutim, nije viπe ekskluzivno pravo novinara. Zakon o pravu na pristup informacijama ovlastio je svakog graanina da postavi pitanje ili traæi podatke od nadleænih dræavnih tijela. Priprema se i hrvatska verzija aplikacije prema franπizi britanske stranice Mysociety. Na adresi pitaj.to graani bi tako proceduru slanja upita mogli skratiti na tri klika. Upit bi automatski bio proslijeen nadleænom tijelu, dok bi na stranici krenulo odbrojavanje do zakonskog roka za odgovor koje u hrvatskom sluËaju istjeËe nakon 15, ili u izuzetnim situacijama, mjesec dana od zaprimanja upita. Aplikacija bi olakπala posao i sluæbenicima za informiranje jer bi i sami lakπe pratili status zahtjeva, a zahvaljujuÊi arhivu, izbjeglo bi se i viπekratno odgovaranje na istovjetna pitanja. Cijela ova transakcija ni u jednom trenutku ne ukljuËuje novinara ili medij kao posrednika. “Tajna Êe uvijek biti u uspostavljanju komunikacije s korisnicima koji viπe stvaranje sadræaja ne smatraju elitistiËkim poslom nego æele vidjeti upotrebljive sadræaje bliske sebi. Drugim rijeËima, æele doæivjeti da novinu piπu ljudi sliËni njima, a ne netko tko ih ‘gleda s visoka’ kao pasivnu, neinformiranu i daleku publiku”, o novim trendovima koje je iniciralo globalno umreæavanje govori magistrica novinarstva na FPZG-u i doktorski kandidat SveuËiliπta u Ljubljani Marija VolareviÊ. Brand novinarstvo Osim ovoga, upozorava na joπ jedan sve izraæeniji novinarski trend koji je nazvala “brand novinarstvom”. “To je posebna vrsta novinarstva gdje brendovi koriste direktnu vezu s graanima te im ne priËaju samo o novostima vezanima za svoje poslovanje, nego se koriste pravim novinarskim alatima kako bi komunicirali vrijednosti svoga brenda ili usluge. Tako prehrambena industrija nudi novinar BROJ 8-10/2014. 17 dossier svoje on-line kuharice, a turistiËka industrija izdaje prave novine. Kao novi primjer mogu navesti sluËaj kafiÊa u Hvaru koji za svoje goste izdaje vlastite novine o suncu i moru u svega 500 primjeraka. Po meni je to zapanjujuÊi trend”, kaæe magistrica VolareviÊ. Trend je da politiËari direktno komuniciraju s graanima i da su se novinari poËeli zaobilaziti u komunikaciji. Ova je Vlada svoju predizbornu kampanju vodila i na druπtvenim mreæama, a komunikaciju s graanima nastavila je i neko vrijeme nakon πto je preuzela mandat. Kako je Vlada poËela manje ulagati u komunikaciju s graanima, tako su i graani manje komunicirali s Vladom upozorava, Milica VuËkoviÊ, doktorski kandidat SveuËiliπta u Ljubljani. Novi je veliki iskorak ove Vlade, u skladu s europskim trendovima i potpisanom rezolucijom o otvorenoj vlasti, pokretanje srediπnjeg dræavnog portala Gov.hr, po uzoru na britanski Gov.uk. “©to se tiËe novog srediπnjeg portala Vlade RH, on je, kao pokuπaj novog ruha, prolazno ocijenjen. No, srediπnji portali dræava danas trebaju shvatiti svoju ulogu prije kao info servis graanima, nego kao kanal promocije svojih politika. Pogledate li druπtvene mreæe Vlade, vidjet Êete da je servisiranje graana najmanje πto se radi. Novi srediπnji portal Vlade dobar je pokuπaj da se iskopiraju dobre prakse koje moæemo vidjeti u Europskoj Uniji vezano za odnos Vlade i graana. Vrijeme Êe pokazati je li Vlada putem portala prihvaÊa svoju ulogu servisa i je li rijeË o funkcionalnom projektu”, ocjenjuje Milica VuËkoviÊ, dok je Rakar u svojoj ocjeni puno eksplicitniji : “Kada birokrati osmisle web portal, onda on doslovce tako i izgleda. KroniËni nedostatak vizije i znanja nije mogao rezultirati niËim imalo ambicioznijim tako da zasad time moramo biti zadovoljni”, rekao je. Kvalitetna interakcija s Ëitateljima Upravo su otvorene baze podataka i pravo na pristup informacijama omoguÊile The Guardianu u Britaniji i The New York Timesu u Americi da kreiraju digitalni sadræaj koji omoguÊuje kvalitetnu interakciju s Ëitateljima nudeÊi im aplikacije pomoÊu kojih iz ponuene baze lako mogu izvlaËiti upravo one podatke koji im trebaju. Ovakve hibride sadræaja i servisa Magzan vidi kao buduÊnost internetskih izdanja, a prema istom principu EPH je pokrenuo aplikacije poput Dobri restorani ili Like Croatia s ponudom apartmana i dodatnih turistiËkih sadræaja u Hrvatskoj. The Guardian je, s druge strane, tagirajuÊi tweetove, napravio pravu socioloπku studiju prosvjeda u Londonu 2011. i interaktivnu kartu kretanja demonstranata u realnom vremenu. Oba sluËaja zahtijevaju vrlo skupu produkciju, no ovaj drugi teæe je izravno unovËiti. Naπi portali kojima je preskupo poslati novinara na teren za takvo Êe se neizvjesno ulaganje 18 na naπem πkrtom træiπtu teπko odluËiti. Novinari su sve manje na cijeni ne samo meu publikom veÊ i u samim redakcijama, posebno u on-line izdavaπtvu. Odnosno, njihova se vrijednost procjenjuje prema broju ljudi koji ih prate na razliËitim druπtvenim mreæama i rejtingu koji tu uæivaju. “OsjeÊaj struke je da zapravo kvalitetnog sadræaja nikad manje nije bilo. Profesionalno novinarstvo je putem razliËitih druπtvenih mreæa doæivjelo sebe kao one koji su pozvani davati miπljenja, vrijednosne sudove i procijene, dok su Ëinjenice u potpuno drugom planu. No, to je i svjetski, a ne samo hrvatski trend”, smatra profesor BebiÊ. Novinari koji ne privlaËe klikove u on-line sustavu mogu biti samo radilice Ëija se norma odreuje brojem unesenih znakova i koji bi vjerojatno pozdravili dolazak robota πto bi ih zamijenili. Neki novi kriteriji Novi tip novinarstva temelji se na analizama ogromnih koliËina podataka i nije uvjetovan toliko jezikom koliko poznavanjem programa poput Excela ili Google Spreadsheeta koji za sekundu mogu obaviti komplicirane raËune s velikim brojem varijabli. Prikupljanje podataka takoer je moguÊe automatizirati, πto ostavlja viπe vremena za njihovu analizu gdje opet dobro doe biti upoznat s osnovama statistike i raËuna. AnalitiËari koji znaju baratati velikim bazama podataka inaËe su sve traæeniji u svijetu gdje se podaci gomilaju nevjerojatnom brzinom. Analiza je buduÊnost i tiskanog novinarstva, ali internet tu otvara brojne i nesluÊene interaktivne moguÊnosti. “Nije to pitanje statistiËkog novinarstva, nego je to ‘evidence based’ novinarstvo. Ja smatram da nam je ono nuæno i da su konzumenti informacija gladni takvih sadræaja, a s druge strane smatram to vjerojatno najmoÊnijim alatom kojim se moæe utjecati na javno mnijenje i pritiskati sve redom da se zateËeni problemi rijeπe i da promjene koje se deklarativno zagovaraju stvarno poËnu dogaati. Problem je ponovno u tome πto nemamo dovoljno vizionarski orijentiranih izdavaËa, nemamo educiranih novinara niti u samim redakcijama imamo na raspolaganju alate koji bi pomogli u kreiranju takvog novinarstva”, zakljuËuje Rakar, a i pitanje je hoÊe li trenutaËno vodeÊi portali u tome prepoznati potencijal u koji vrijedi ulagati, koji Êe se klikati. Kao πto nije bilo nikakve sumnje u klikanost videosnimke ubojstva ameriËkog novinara Jamesa Foleyja, pa su pred tom Ëinjenicom pali i osnovni etiËki principi, ali i novinarska solidarnost. Jer novinara tu i nema, barem ne dovoljno odluËnog da se usprotivi neprimjerenom apetitu koji za pumpanje klikova Ëesto pokazuje njegov poslodavac novinar BROJ 8-10/2014. dossier Foto Sran VranËiÊ Novi trend neprofitni mediji Osim komercijalnih medija u jurnjavi za klikovima, posljednjih godina i u Hrvatskoj se javlja sve viπe medija takozvanog treÊeg ili neprofitnog sektora. ZahvaljujuÊi potpori Ministarstva kulture, njihov je broj posljednjih godinu dana u porastu, a u pravilu se odluËuju na on-line izdanja kako bi izbjegli fiksne troπkove tiska i distribucije. Njihovi su osnivaËi, osim udruga civilnog druπtva, u sve veÊoj mjeri novinari koji nisu mogli ili htjeli prilagoditi se naËinu poslovanja komercijalnih medija i opÊoj tabloidizaciji do koje dovodi jurnjava za klikovima i masovnom publikom K omercijalni mediji, naime, u borbi za opstanak, ali i profit, u sve veÊoj mjeri zanemaruju svoju druπtvenu ulogu i odgovornost, Ëinjenica je to koju prepoznaju ne samo u Bruxellesu veÊ i u Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama. Razlika je, meutim, izmeu neprofitnih medija u Europi i onih ameriËkih da ovi drugi manje ovise o dræavnim proraËunskim sredstvima, a najviπe se oslanjaju na donacije razliËitih fondova i filantropa kakvi u Hrvatskoj ne postoje. Fond pak postoji samo jedan, onaj za pluralizam medija iz kojeg sredstva veÊ devetu godinu dijeli sedmoËlano VijeÊe za elektroniËke medije. Do sada rezervirana novinar BROJ 8-10/2014. 19 dossier iskljuËivo za lokalne i u pravilu komercijalne elektroniËke medije, sredstva su i neprofitnim elektroniËkim medijima postala dostupna zahvaljujuÊi izmjenama i dopunama Zakona o elektroniËkim medijima, πto nije proπlo bez otpora dijela komercijalnih medija. Sustav potpore Ono πto je, meutim, zajedniËko ameriËkom i europskom neprofitnom medijskom sektoru problem je njihove samoodræivosti, toËnije poslovnog modela koji bi ih oslobodio ovisnosti o dotama. »ak i sami korisnici ovih sredstava u Hrvatskoj problematiziraju politiku dodjele novca Ministarstva kulture koja se, veÊ na drugom natjeËaju za neprofitne medije, pokazala nedosljednom. Program je, naime, zamiπljen kao sustav potpore koji Êe neprofitnim medijima omoguÊiti zapoπljavanje novinara, profesionalizaciju redakcija, pa time i veÊi doseg publike. Zbog toga se iπlo na manji broj medija i veÊe iznose. VeÊ sljedeÊe godine, meutim, odustalo se od takvog pristupa, a u Ministarstvu su odluËili kako Êe radije podræati veÊi broj medija. “To je baËen novac”, smatra Ante Magzan. “Vani kad se u medije ili start-upove ulaæe novac, bio on dræavni ili privatni, a veÊinom je privatni, onda se ulagaËi jako potrude da taj model bude i odræiv. Kod nas te za to nitko ne pita. Vaæno je da prilaæeπ raËune i ispunjavaπ preuzete obaveze koje su takve da najËeπÊe onemoguÊuju razvoj bilo kakvog uspjeπnog poslovnog modela. U nedostatku novca, umjesto u inovacije, ulaæe se u operativno poslovanje, odnosno isplatu plaÊa i pokrivanje osnovnih operativnih troπkova”, smatra Magzan koji se ipak svrstava u red pristalica neprofitnih medija najprije zbog kvalitete sadræaja koju proizvode usprkos træiπnim trendovima. “Kako danas funkcioniraju komercijalni mediji, to je kao kad bih ja svoju djecu pitao πto æele jesti. Naravno, jeli bi samo slatkiπe, ali tu je moja odgovornost kao roditelja da im objasnim kako moraju jesti i blitvu i drugo povrÊe da bi rasli zdravi. Dakle, nisam motiviran iskljuËivom æeljom da budem omiljen, veÊ zdravim razumom koji mi nalaæe da se brinem o dobrobiti svoje djece”, odliËnu alegoriju izvlaËi Magzan. Osim traljavosti da uloæi potrebna sredstva u odræivost sufinanciranih neprofitnih medija, Ministarstvo je kao dræavno tijelo i pod velikom sumnjom kada se radi o motivima prema kojima dodjeljuju subvencije. Uzaludno je, izgleda, pozivati se na neovisno povjerenstvo kad pojedinci to æele gledati kao dræavnu potporu koja podrazumijeva posluπnost medija onome tko ih plaÊa. Baπ kao πto su za komercijalne medije nedodirljivi njihovi najveÊi oglaπivaËi, tako se smatra da su neprofitni mediji dotirani od Ministarstva potpisom ugovora o subvenciji zapravo potpisali nekritiËno sluganstvo dræavnom aparatu. “Medije poput Foruma, Lupige i Haltera, evo i novih Æurnalista, sam rado Ëitam i æelim im sve najbolje. Oni su svakako dobrodoπla pojava na hrvatskoj medijskoj sceni. Kad kaæem da im æelim sve najbolje, æelim da se pokuπaju nametnuti na træiπtu i pokuπati naÊi sponzore koji Êe moÊi osigurati dio financija, a da ne ovise o vlasti. Mislim da neki od njih to mogu: imaju popularnost, a troπkovi im nisu visoki. Ovisiti o javnom novcu je najgore: novca u proraËunu je sve manje, konkurenata za taj novac sve viπe, a uostalom vlasti se mijenjaju i svaka ima svoje favorite. Uskoro Êe sav novac iÊi na Narod.hr i sliËne, bojim se. Iskreno se nadam da Êe novca do tada veÊ nestati, otvoreno navijam za Foto Sran VranËiÊ Ono πto je, meutim, zajedniËko ameriËkom i europskom neprofitnom medijskom sektoru problem je njihove samoodræivosti, toËnije poslovnog modela koji bi ih oslobodio ovisnosti o dotama 20 novinar BROJ 8-10/2014. dossier Generalno, ideja da se nekim medijima, posebno neprofitnima, pomaæe iz proraËuna, svakako je pozitivna. No, to bi trebalo biti puno transparentnije, kriteriji puno jasniji, a ljudi koji o novcu odluËuju trebali bi biti ËiπÊi i struËniji, smatra Matija BabiÊ bankrot. Generalno, ideja da se nekim medijima, posebno neprofitnima, pomaæe iz proraËuna, svakako je pozitivna. No, to bi trebalo biti puno transparentnije, kriteriji puno jasniji, a ljudi koji o novcu odluËuju trebali bi biti ËiπÊi i struËniji”, smatra Matija BabiÊ. Premda je Index takoer dotiran godiπnjim iznosima iznad 200.000 kuna od Grada Zagreba, veÊa transparentnost i jasni kriteriji ovom bi portalu zasigurno osigurali i veÊa sredstva iz lokalnog proraËuna, uzme li se u obzir konkurencija koja iz gradskog proraËuna takoer dobiva znaËajna sredstva. Pozitivno je, meutim, premda tranπe koje idu prema medijima usprkos deklarativnom postojanju povjerenstva ovise u najveÊoj mjeri o odluci zagrebaËkog gradonaËelnika, to πto je Grad Zagreb odluËio na svoj platni spisak ove godine ukljuËiti i pojedine nove on-line medije neprofitnog sektora. Ipak, dok sredstva u najveÊoj mjeri ovise o potpisu jednog Ëovjeka, opravdano je sumnjati u njegove motive kao i cijenu koju dotirani mediji moguÊe “plaÊaju” za takve subvencije. “Problem neprofitnih posebna je priËa o kojoj bi se dalo priËati danima. Jedan od temeljnih problema je to πto se oglaπavanje odvaja od medija u kojem se oglas objavljuje i ta veza postaje irelevantna. Ako ste htjeli oglaπavati na HRT-u, Radiju 101 ili u Jutarnjem, jednostavno ste morali s njima ugovoriti oglaπavanje. Cijena oglasa ovisi o ‘kapacitetu’ medija da objavljuje oglase i publici koju servisira. Mediji su nauËeni da svoju aktivnost prema Ëitatelju subvenciniraju kroz prihode od marketinga, a to viπe ne ide. Na internetu postoji beskonaËno puno mjesta gdje se moæete oglaπavati, a platforme za oglaπavanje su u cijelosti izdvojene iz medija i u biti diktiraju uvjete. Sada se treba koncentrirati na Ëitatelje. Mislim da je buduÊnost u tome da Êe manjina financirati informacije za veÊinu, neovisno govorimo li o dræavi - na primjer. EU ide polako u tom smjeru i neke regulative se tome okreÊu, filantropi koji financiraju Propublicu ili Ëak i Guardian, ili Ëitatelji koji odluËe biti pretplatnici”, o buduÊnosti financiranja medija govori Marko Rakar. Odræivost neprofitnih medija Okrugli stol o buduÊnosti neprofitnih medija u Americi organizirali su krajem proπle godine Pew Research Center i Knight Foundation, a teme su i nama donekle bliske. Filantropi Êe tako u Americi i u buduÊnosti imati znaËajnu ulogu za odræivost neprofitnih medija. Njihova ulaganja, ovisit Êe, meutim, o sposobnosti neprofitnih medija za inovacije. Valja spomenuti, takoer, kako se u pravilu radi o dugoroËnim planovima potpore u trajanju od 20 do 25 godina. Kao problem prepoznata je i poslovna nesposobnost neprofitnih medija koji dobivena sredstva u najveÊoj mjeri troπe na puku produkciju sadræaja umjesto na iznalaæenje pristupa koji bi im osigurao veÊu raznovrsnost izvora prihoda. Problem koji dijele neprofitni i komercijalni mediji jest publika i pitanje kako je privuÊi. Na spomenutom okruglom stolu pojavilo se tako nekoliko rjeπenja. Kao najvaænije spominje se angaæiranje programera, a ove traæene profesionalce malo si koji medij iz neprofitnog sektora moæe priuπtiti. Kao rjeπenje, u Americi barem, pojavljuju se udruæenja nacionalnih i lokalnih neprofitnih medija putem kojih bi se mogla dijeliti programerska podrπka. Mobilne aplikacije i druπtvene mreæe takoer su uËinkovito sredstvo za privlaËenje nove publike pa ako neprofitni ne raspolaæu sredstvima za razvijanje posebnih mobilnih aplikacija, savjetuje im se da koriste CMS koji omoguÊava i atraktivno mobilno iskustvo. Kad je, pak, rijeË o razmjeni sadræaja ili proizvodnji zajedniËkog sadræaja, πto je taktika kojoj su joπ skloni u Europi, ameriËka iskustva pokazuju kako se radi o novom, ali prije πtetnom nego korisnom poslovnom modelu. Kao bolja alternativa za komunikaciju i privlaËenje publike spominju se newsletteri poput onoga koji je za odabranu publiku tzv. insajdere, pokrenuo Texas Tribune. Texas Tribune inaËe je jedan od rijetkih neprofitnih medija u Americi koji je osigurao raznolike izvore priljeva sredstava. Jedan od uobiËajenih modela prikupljanja sredstava za neprofitne medije jest i organiziranje dogaanja, za πto bi najbolji hrvatski primjer bio HND-ov Novinarski bal. Ovakva dogaanja, meutim, traæe dobru organizaciju i podrazumijevaju troπkove. AmeriËki Texas Tribune, primjerice, uloæio je u organizaciju takvih okupljanja tijekom 2012. oko 200.000 dolara, a prikupili su do milijun dolara donacija. Koliko je takav pristup u Hrvatskoj isplativ, veliko je pitanje zbog naËina na koji je bogatstvo distribuirano, a πto je i razlog zbog kojeg se kao jedini filantrop spreman ulagati u medije na naπem podruËju u posljednjih viπe od 20 godina pojavila samo Soroseva fondacija koja je godinama podræavala Feral Tribune. I konaËno, na koji naËin mjeriti uspjeπnost neprofitnog medija u smislu dosega publike. Alati poput Gemiusa, Alexe ili Google Analyticsa teπko su primjenjivi jer se koriste, ali i interpretiraju na razliËite naËine, odnosno kako kome odgovara. Bilo bi sjajno kad bismo se uspjeli dogovoriti oko toga πto zapravo mjeriti, poruka je okruglog stola. Svi brojevi, naime, nisu isti, upozoreno je, jer odnos povjerenja s publikom koja nije masovna u najmanju je ruku jednako vrijedan kao i u pravilu povrπan kontakt koji sa svojom publikom ostvaruju masovni mediji. Pronalaæenje naËina na koji Êe se mjeriti utjecaj medija vaæan je alat za buduÊnost neprofitnih medija. Primjerice, istraæivaËko novinarstvo teπko Êe biti pravedno ocijenjeno uobiËajenim metriËkim sustavima. Njegovu vrijednost poπtenije bi bilo mjeriti snagom reakcija koje je izazvalo i je li, ako veÊ nije potaknulo revolucionarne promjene, barem otvorilo neka pitanja na koja javnost ima pravo znati odgovore novinar BROJ 8-10/2014. 21 dossier Foto Sran VranËiÊ POVIJEST HRVATSKOG INTERNETA Pioniri iz Monitora Prvi je bio Monitor.hr koji se na internetu u Hrvatskoj pojavio 1997. godine kao promocija Ëasopisa Internet Monitor od izdavanja kojega je osnivaË, Æeljko Anderlon, ubrzo odustao. Sadræaj na Monitoru svakodnevno se osvjeæavao, πto je u ono doba bila prava rijetkost 22 novinar BROJ 8-10/2014. dossier P rvi pruæatelj internetskih usluga bio je CARNet, Hrvatska akademska i istraæivaËka mreæa osnovana 1991. kao projekt Ministarstva znanosti i tehnologije RH. SljedeÊih nekoliko godina CARNet je bio i jedini pruæatelj internetskih usluga u Hrvatskoj, usluge su bile besplatne ne samo za akademsku zajednicu, veÊ i za sve graane. Dijelom svjetske raËunalne mreæe Hrvatska je postala veÊ sljedeÊe godine povezivanjem CARNetova Ëvora u Zagrebu s Austrijom, a godinu dana kasnije, 1993. od meunarodne organizacije Internet Assigned Number Authority (IANA) CARNetu je dodijeljena administracija nad .hr domenom. Internet je zapravo skup viπe neovisnih mreæa tako da bilo tko s raËunalom na mreæi moæe postaviti vlastiti servis bez odobrenja nekog centralnog, upravljaËkog tijela. Administracija domene podrazumijeva samo dodjeljivanje odgovarajuÊe IP adrese, odnosno jedinstvene brojËane oznake raËunala na internetu. PoËetkom masovnog razvoja interneta u Hrvatskoj smatra se 1996. godina kada HT nudi komercijalnu uslugu spajanja na internet putem telefonskih linija. Godinu dana kasnije osnovan je Iskon, 1998. Globalnet. U tom trenutku, prema statistikama registra .hr domena, u Hrvatskoj postoji 1378 .hr domena. Hrvatska radiotelevizija prvi je medij koji je otvorio svoje web stranice 1995. godine, no posebna on-line redakcija postoji tek od 1997. godine. Iste godine pokrenuta je i prva hrvatska traæilica za web domene .hr CROSS koja je ugaπena 2001. nakon πto su velike svjetske traæilice omoguÊile uspjeπno pretraæivanje hrvatskog www prostora. HINA je svoje web stranice svim korisnicima otvorila 1999. godine kada je prosjeËno imala 10 do 12 tisuÊa uËitavanja dnevno. Iste godine na internetu se pojavila i Vjesnikova web stranica koja je objavljivala gotovo kompletan sadræaj novina te ih ponudila na listanje korisnicima u pdf formatu. Ovaj su pristup ubrzo slijedili Slobodna Dalmacija i VeËernji list. Prve on-line sadræaje nevezane uz tiskano izdanje VeËernji je poËeo objavljivati 2000. godine kad se na mreæi pojavio i Iskon internet. Te godine u Hrvatskoj je registrirano jedva neπto viπe od pet tisuÊa aktivnih .hr domena. Primat u tom trenutku imaju stranice koje pokreÊu tvrtke pruæatelji usluga pristupa internetu pa tako nakon Iskona i Globalneta, 2002. i Hrvatski telekom, NAKON HINET-a, pokreÊe T-portal. Iste godine ekipa koja je radila stranice Globalneta napuπta tvrtku i na Ëelu s Matijom BabiÊem pokreÊe Index.hr portal koji, baπ kao ni Monitor, nije bio vezan ni uz medijske nakladnike niti uz tvrtke pruæatelje usluga pristupa internetu. Gemius, nezavisna meunarodna agencija koja se bavi statistikom posjeta na web stranice svojih klijenata, pojavila se poËetkom 2007. godine. novinar BROJ 8-10/2014. 23 dossier “Monitor grupa je, kad se pojavio Gemius, mislim u veljaËi 2007., imala tri sitea meu prvih 10 najposjeÊenijih. Blog je bio na drugom, Forum na Ëetvrtom i Monitor na osmome mjestu. Bili smo uvjerljivo najjaËa grupa po dosegu”, ispriËao je 2009. godine za web stranicu Rep.hr osnivaË Monitora Æeljko Anderlon. U tom trenutku Blog.hr je veÊ bio prodan Novoj TV i njegova je popularnost, barem prema Gemiusu, poËela padati. Prema podacima Gemiusa iz sijeËnja 2008. godine, meu prvih 10 portala bili su T-portal, Net.hr kao nasljednik Iskon interneta, Index i portali koji su omoguÊavali najveÊu interakciju korisnika poput Forum.hr-a, Blog.hr-a i Bloger.hr-a. Tek sa sedmim mjestom poËele su se nizati stranice vezane uz tiskane medije, poput 24sata i Jutarnjeg te Dnevnik.hr Nove TV. Meu top 10 na posljednjem je mjestu bio Oglasnik.hr. VeËernji te godine nije bio meu klijentima Gemiusa. Rejtinzi, meutim, nisu znaËili i prihode. Prema podacima HURA-e, ukupna marketinπka ulaganja u online oglaπavanje bila su 2008. godine svega 30 milijuna kuna. Prema registru hrvatskih domena, aktivno je te godine bilo viπe od 50 tisuÊa .hr domena, tri tisuÊe com.hr i neπto viπe od tisuÊu from.hr domena. “Meni nije toliko bitno je li site profitabilan. Vaæno je da raste, da mu raste vrijednost, brand, da ima korisnike. Tad ima i cijenu, Ëak i kad nije profitabilan”, rekao je u istom intervjuu za Rep.hr osnivaË Monitora i Forum.hr-a Anderlon. VeËernji je pristupio Gemiusu 2009. godine, no situacija na listi gdje su se na prvih pet mjesta izmjenjivali o tisku i drugim tradicionalnim medijima neovisni portali nije se bitno mijenjala do 2011. kada su medijski nakladnici promijenili svoju digitalnu strategiju. Nakon kuknjave o tome kako portali sustavno potkradaju sadræaj njihovih tiskanih izdanja, EPH i Styrija potpisale su poËetkom 2011. viπe-manje jalov sporazum. »uvanje ekskluzive iz novina samo za Ëitatelje koji Êe ih kupiti postala je nemoguÊa misija zahvaljujuÊi nezavisnim portalima koji bi ih prenosili Ëim bi se pojavile na kiosku. Ipak, vodiË za samoregulaciju online medija objavio je lani i OSCE. “VodiË za samoregulaciju on-line medija priliËno je velik oksimoron. Trebate znati da su on-line mediji nastali na valu osjeÊaja neovisnosti i slobode autora na internetu i teπko da Êe se odustati od steËenih prava pa Ëak i u ekstremnim sluËajevima poput Wikileaksa”, kaæe profesor na smjeru Novi mediji FPZG-a Domagoj BebiÊ. Tradicionalni mediji prestali su tako Ëuvati svoje ekskluzive kako bi ih naplatili krajnjim korisnicima, a 2011. oznaËila je prevrat ne samo u statistikama Gemiusa gdje su on-line izdanja tiskanih medija poËela rasti, veÊ i u marketinπkim budæetima koji se se poËeli pribliæavati ukupnom iznosu od 100 milijuna kuna godiπnje. Ipak, udjeli u marketingu za Net.hr ili Index nisu rasli jednakom 24 brzinom. Ostali portali na top 10 listi dio su poslovnog sustava veÊih kompanija i za njih nije moguÊe odrediti pojedinaËne prihode. Promijenila se i Gemiusova lista. U srpnju ove godine na prvom je mjestu bio portal 24sata, zatim Jutarnji i VeËernji, dok su se Net.hr i Tportal premjestili meu donju petorku. Rast biljeæe i drugi portali vezani uz tradicionalne medije, poput Dnevnik.hra ili Slobodne Dalmacije, a meu prvih 10, na 9. mjestu je i portal Dnevno.hr. Tu su joπ Njuπkalo na 2. i Coolinarika na 8. mjestu prema dosegu publike izraËunatom u postocima. Index je u meuvremenu raskinuo ugovor s Gemisuom, Prema Alexa.com, πto je analitiËka kompanija Amazona na Ëije se podatke poziva Matija BabiÊ, Index je meu informativnim portalima na prvome mjestu. Slijede ga Jutarnji, 24 sata i Net.hr. “Razlog zbog kojeg je Index i danas najposjeÊeniji hrvatski portal (Alexa.com), dok su drugi propali ili propadaju, jest u Ëinjenici da smo od poËetka poslovanje bazirali na træiπnim osnovama. Iza nas nije stajao telekomunikacijski gigant ili veliki izdavaË koji bi upumpavao novac, pa smo od poËetka troπili onoliko koliko smo mogli zaraditi, i koliko je na ovom jadnom træiπtu realno”, kaæe Matija BabiÊ. I dok on-line portali vezani uz redakcije tradicionalnih medija rastu, tvrtke pruæatelji usluga interneta od svojih polako odustaju. “To je poslovni model koji smo odavno prerasli jer je penetracija interneta sada tolika da pruæateljima usluga viπe nije u interesu ulagati u sadræaj koji bi privukao nove korisnike. Zapravo im je isplativije ulagati u marketinπko oglaπavanje u drugim medijima nego u skupi pogon online redakcije”, tumaËi nove trendove Ante Magzan. Net.hr tako se joπ 2006. odvojio od Iskona koji je prodan HT-u, a ova velika telekomunikacijska kompanija vjerojatno planira iz svojeg poslovanja uskoro izdvojiti i T-portal. Restrukturiranje poslovanja i rezanje troπkova obiËno su najava prodaje, sjetimo se samo kako je to iπlo s Net.hr-om krajem proπle godine. I tako je Index ostao posljednji nezavisan portal s tako velikim dosegom publike. Monitor je u padu, a neprofitni portali poput H-altera, Lupige, Forum.tm-a ili Stava daleko su joπ od masovne publike niti svojom ureivaËkom politikom pokazuju namjeru da joj se pod uvjetima koji ovoga trenutka vladaju na træiπtu pribliæe. “»injenica da imamo makar jedan ili dva portala koji iskazuju kakvu-takvu dobit je impresivna i u sljedeÊem razdoblju Êe se sasvim sigurno na najrazliËitije naËine traæiti rjeπenje financiranja takvih portala. Ne treba zaboraviti da svi navedeni portali, uz izuzetak Monitora, na ovaj ili onaj naËin subvencionirani od dræave ili lokalnih jedinica tako da cijela knjiga naæalost spadne na jedno jedino slovo”, zakljuËit Êe Marko Rakar novinar BROJ 8-10/2014. medijska scena Piπe Melisa Skender Foto Sran VranËiÊ Dvije godine poËeka i dug od pola milijarde Prema planu restrukturiranja Europapress Holdinga, do 2018. predvieno je smanjenje prihoda od tiskanih izdanja gotovo 18% u odnosu na 2013. godinu, dok Êe se u istom razdoblju troπak distribucije srezati viπe od 22%. To je ujedno i najveÊa planirana uπteda koju slijedi racionalizacija troπkova redakcija O ko pola milijarde kuna EPH Êe morati vraÊati u kvartalnim ratama tijekom sljedeÊih deset godina, no pred kompanijom, koja je u meuvremenu promijenila i vlasniËku strukturu, dvije su godine poËeka. Te dvije godine dopustit Êe izdavaËkom divu, optereÊenom visokim kreditima i mrtvim nekretninama, da konaËno udahne zraka i uhvati zamah. Zamah koji, prema planu restrukturiranja, ide u smjeru digitalnih izdanja. Tako je, prema planu restrukturiranja Europapress Holdinga, do 2018. predvieno smanjenje prihoda od tiskanih izdanja gotovo 18% u odnosu na 2013. godinu, dok Êe se u istom razdoblju troπak distribucije srezati viπe od 22%. To je ujedno i najveÊa planirana uπteda koju slijedi racionalizacija troπkova redakcija. Ovdje Êe se pak najviπe rezati na putnim troπkovima, dnevnicama, telekomunikacijama. Planirana uπteda od 11% na novinar BROJ 8-10/2014. 25 medijska scena plaÊama i honorarima tumaËi se integracijom svih segmenata proizvodnje sadræaja. Plan ne iskljuËuje ni moguÊnost prodaje nekih izdanja, pa je moguÊe da Êe se za neka od njih traæiti kupac. Sve su to, meutim, odluke koje Êe donositi novi vlasnik. Iz Hypo banke, koja je predsteËajnom nagodbom postala vlasnikom 90% EPH, odmah su jasno rekli kako se ne namjeravaju baviti izdavaπtvom. Svoj udio veÊ su preprodali Marijanu HanæekoviÊu, zagrebaËkom odvjetniku, koji je kupnju udjela u svibnju ove godine potvrdio novinaru T-portala Vedranu Brkulju. Sulude kalkulacije Iako je njegovo preuzimanje tvrtke prije Ëetiri mjeseca bilo joπ uvijek donekle neizvjesno, HanæekoviÊ je za T-portal izjavio kako od Europapress Holdinga æeli napraviti ekonomski profitabilnu i dobru tvrtku. “Samo ekonomski profitabilne novine mogu biti slobodne”, zakljuËio je novi vlasnik. Istovremeno, nije æelio komentirati glasine kako upravo Ninoslav PaviÊ, koji je EPH morao predati bankama, radi na ruπenju predsteËajne nagodbe zabrinut za upravljanje kompanijom koju je osnovao. Sam PaviÊ takve je kalkulacije u istom Ëlanku komentirao kao sulude. Kako Êe se ubuduÊe upravljati Europapress Holdingom, svakako je odluka koju Êe morati donijeti novi vlasnik. HanæekoviÊeva tvrtka Euro poticaji veÊ je u srpnju dobila ocjenu dopuπtenosti koncentracije od Agencije za zaπtitu træiπnog natjecanja za upis veÊinskog Dosadaπnji izleti Marijana HanæekoviÊa u poslove izvan odvjetniËkih, a samo je njegov ured lani prijavio prihod od 46,7 milijuna kuna, pokazali su se redom uspjeπnima. Od suvlasniπtva hrvatske podfranπize Diners kreditne kartice prodajom udjela u kojoj je 2007. zaradio oko 40 milijuna eura, do ulaganja u farmaceutsku tvrtku Genera koja je i danas u njegovom veÊinskom vlasniπtvu, izgleda kako HanæekoviÊ vjeruje da i u nakladniπtvu postoji potencijal za zaradu 26 udjela EPH. Na TrgovaËkom sudu registrirana je u prosincu 2011. i do kraja 2013. nije imala ni zaposlenih ni poslovnih prihoda od djelatnosti. Ipak, dosadaπnji izleti Marijana HanæekoviÊa u poslove izvan odvjetniËkih, a samo je njegov ured lani prijavio prihod od 46,7 milijuna kuna, pokazali su se redom uspjeπnima. Od suvlasniπtva hrvatske podfranπize Diners kreditne kartice prodajom udjela u kojoj je 2007. zaradio oko 40 milijuna eura, do ulaganja u farmaceutsku tvrtku Genera koja je i danas u njegovom veÊinskom vlasniπtvu, izgleda kako HanæekoviÊ vjeruje da i u nakladniπtvu postoji potencijal za zaradu. Kako Êe, meutim, ustrojiti tvrtku i kome povjeriti upravljanje, joπ je nepoznanica. VeÊ u srpnju, nakon πto je predsteËaj nad EPH potvren na TrgovaËkom sudu, Marijan KostrenËiÊ je kao konzultant u toj nagodbi za Lider izjavio kako HanæekoviÊa u EPH gleda kao financijskog partnera. Suradnja s PaviÊem “Postoji financijski partner, a to je Marijan HanæekoviÊ, koji sigurno ima dogovoren naËin suradnje s PaviÊem, bez kojeg EPH nije ista tvrtka. PaviÊu treba poslovodna i financijska, a ne izdavaËka pomoÊ, i to moæe biti dobra kombinacija”, rekao je KostrenËiÊ tada. Kombinacije se izgleda i dalje slaæu, pa se tako nagaa kako je najizglednija kandidatkinja za novu urednicu Jutarnjeg lista –urica Klancir koja je u EPH provela veÊi dio novinarske karijere i bila glavna urednica Globusa krajem 90-ih dok na to mjesto nije doπao Mirko GaliÊ. Prema redakcijskom statutu, meutim, imenovanje glavnog urednika ne moæe proÊi bez miπljenja redakcije. Tu je i dug od 17,8 milijuna koji EPH Media ima prema Agrokoru, a koji, iako se spominje u Planu restrukturiranja, ne postoji u predsteËajnoj nagodbi koju je u srpnju potvrdio TrgovaËki sud. PredsteËajna upraviteljica Davorka Huljev odgovorila je kako EPH nije duænik Agrokora, no EPH Media koja jest takoer je u predsteËajnoj nagodbi. EPH Media nakladnik je Jutarnjeg lista i Globusa od kojih je Jutarnji u zalogu ZagrebaËke banke, a Globus zaloæen kod RBA i HBOR-a. Sve tri banke pristale su na isplatu dijela duga mezzanine instrumentom koji zapravo predstavlja opciju financiranja s oËekivanjem dobiti od kapitala druπtva. Ukupno u mezzanine opciji EPH je ovim trima bankama duæan dodatnih 52,6 milijuna kuna. Mezzanine opcija nudila se u planu restrukturiranja i Agrokoru koji je trebao otpisati 899,3 tisuÊe kuna kamata i naknada na glavnicu kredita od 17 milijuna kuna. Plan je predlagao da se 6,8 milijuna otplati kroz kvartalne rate kao Senior dug, a 10,2 milijuna da se pretvori u mezzanine ulaganje, na πto Agrokor, sudeÊi prema konaËnom rjeπenju predsteËajne nagodbe, oËigledno nije pristao novinar BROJ 8-10/2014. Najizglednija kandidatkinja za novu urednicu Jutarnjeg lista je –urica Klancir koja je u EPH provela veÊi dio novinarske karijere i bila glavna urednica Globusa krajem 90-ih dok na to mjesto nije doπao Mirko GaliÊ. Prema redakcijskom statutu, meutim, imenovanje glavnog urednika ne moæe proÊi bez miπljenja redakcije medijska scena Piπe Miroslav Edvin Habek Foto Sran VranËiÊ PREDSTE»AJNO NOVINARSTVO Novi list na rubu propasti Nova Uprava smjenila je glavnog urednika Branka MijiÊa i slijedi novi val Ëistki u Novom listu u kojem se, prema planu restrukturiranja, sprema daljnje smanjenje broja zaposlenih od oko 15 posto, odnosno otpustit Êe se Ëetrdesetak radnika M islim da je stav redakcije bio viπe nego nekorektan. Nije problem ako netko ima svoje stavove, ali koristiti Novi list kao dnevnu tiskovinu da se netko u redakciji razraËunava s Upravom i πalje svoje stavove Upravi preko 100.000 Ëitatelja, nema veze ni s novinarstvom, ni s normalnim radom u nekim medijima”, zagrmio je Albert Faggian, veÊinski vlasnik Novog lista pod istragom DORH-a u intervjuu u “svojim” novinama i u najnovijoj demonstraciji formalne moÊi, a nakon smjene dosadaπnjeg predsjednika Uprave, najavio novi val otkaza novinarima, smjenjivanje glavnog urednika, novu novinar BROJ 8-10/2014. 27 medijska scena Foto Sran VranËiÊ “sistematizaciju i normizaciju”, ali i moguÊe krajnje rjeπenje - prepuπtanje devastiranog Novog lista novom vlasniku. U istom broju Novog lista, kraj intervjua u kojem se Faggian krajem kolovoza otvoreno obraËunao sa zaposlenicima koji su ga zbog sumnji u zloporabu poloæaja i ovlasti joπ u lipnju prijavili DORH-u, uredniπtvo je objavilo i priopÊenje Sindikata novinara, Hrvatskog novinarskog druπtva i predstavnika radnika u kojem se izraæava duboko neslaganje s Faggianom vezano uz opstanak i buduÊnost Novog lista koji je Frano Supilo utemeljio joπ 1900.godine, a koji je Faggian kao veÊinski 28 vlasnik od studenoga 2011. do ove 2014. godine doveo na rub provalije. Kolateralna ærtva Konkretno - predsteËajne nagodbe koju je, kako zaposlenici navode, Faggian pokrenuo bez znanja ikoga u Novom listu, pa Ëak i nedavno opozvanoga predsjednika Uprave Gordana KneæeviÊa, a zbog toga πto je prijetila opasnost da Istarska kreditna banka od Novog lista naplati kredit od tri milijuna kuna Faggianovoj tvrtki Glas Istre Trgovina. Naravno, pritom je i u ovom sluËaju Novi list bio novinar BROJ 8-10/2014. medijska scena kolateralna ærtva kao suduænik, a da za to, opet osim Faggiana, istiËu zaposlenici, nitko nije znao. S druge strane, to je bio samo vrh ledenog brijega dosadaπnjeg Faggianova poslovanja koji je, kako je u svom komentaru napisao Branko MijiÊ, glavni urednik Novog lista, zajedno s Novim listom uniπtavao i povezana druπtva u vlasniπtvu njegove tvrtke Andre, Glas Istre Novine i Glas Istre Trgovina, potpisujuÊi suduæniπtva, jamstva i kredite koji svakoga dana ispadaju kao kosturi iz ormara. I koje su, zajedno s joπ jednom igraËkom koju je dobio na dar, Zadarskim listom, Novom listu ostali duæni oko deset milijuna kuna. I nikome niπta. “Albert Faggian je joπ slobodan graanin, koji sada lije laæne suze nad naπom sudbinom, i niπta ga ne prijeËi da na sliËan naËin, nekaænjeno, uniπti joπ poneku tvrtku, u Ëemu je jedino bio uspjeπan viπe od 20 godina, upropaπtavajuÊi mljekare, pekare, trafike, trgovine”, naveo je Branko MijiÊ joπ u lipnju nazivajuÊi Faggiana “eksponentom mraËne politike koji æeli zagospodariti naπim æivotima” i uniπtiti Novi list kao “jedan od simbola Rijeke”. Dva mjeseca kasnije - uoËi predsteËajne nagodbe i najavljene pripreme plana restrukturiranja Novog lista, glavnom je uredniku, dok je bio na godiπnjem odmoru, stigao i odgovor Alberta Faggiana objavljen na stranicama njegovog lista. Nakon sjednice Nadzornog odbora smjene dosadaπnjeg predsjednika Uprave Gordana KneæeviÊa i postavljanja Nevena Klarina, dosadaπnjeg direktora Zadarskog lista - joπ jedne, kako MijiÊ navodi, Faggianove “igraËke” koja Novom listu duguje milijunske iznose, formalni veÊinski vlasnik Novog lista odgovorio je sindikatu, zaposlenicima, ali i glavnom uredniku istiËuÊi sebe kao uspjeπnoga poduzetnika, a njih kao skupinu koja ga, tvrdi on, neopravdano i nemoralno napada. “No, pomalo je nakaradno, nakon πto sam poËetkom 2012. preuzeo ovu funkciju i zatekao Novi list s devet milijuna kuna gubitka u 2011., pa sam nakon toga s drugim Ëlanovima Uprave uspio dovesti Novi list do situacije da svake godine postiæe pozitivni rezultat, da je sve skupa na kraju rezultiralo kaznenim prijavama protiv te iste Uprave. Pitam se gdje su kaznene prijave za viπegodiπnje gubitke prije toga. Koliko je opravdano i moralno da se nekoga tko osigura pozitivno poslovanje proziva gotovo kao najgoreg kriminalca”, poruËio je Faggian izostavivπi sasvim jednostavno i logiËno objaπnjenje - ako je osigurao pozitivno poslovanje Novog lista, zaπto je uopÊe pokrenuo predsteËajnu nagodbu? Put prema uniπtenju Na Faggianov najnoviji istup, pak, oπtro odgovaraju sami zaposlenici Novog lista. “Vlasnik Novog lista i Ëlan Uprave Albert Faggian na dobrom je putu da uniπti Novi list. HoÊe li u tome u potpunosti uspjeti ili Êe Novi list zavrπiti u steËaju ili u nekoj drugoj agoniji, teπko je u ovom trenutku reÊi. No, izvjesno je da s Faggianom na Ëelu Novi list juri sa 180 na sat u zid. Kada je Faggian preuzeo Novi list, da ne kaæem ‘kupio’, tvrtka je veÊ bila dobrano nagriæena u poslovnom smislu projektima Roberta JeæiÊa tipa Sport plus, pozajmice DIOKIju...VeÊ je tada bila upitna isplata plaÊa radnicima, ali upravo zbog toga oni su se odrekli u prosjeku 30 posto osobnog dohotka kako bi firma prodisala. Faggian je u tom trenutku postao vlasnik, u nastupnim razgovorima obeÊavao je brda i doline, a u stvarnosti je doveo Novi list u najgoru moguÊu situaciju. Nije nemoguÊe, vrlo je i izvjesno, da Novi list ne preæivi menadæerske poteze Alberta Faggiana i njegovih eksponenata u Upravi”, poruËuje Damir CupaÊ, predstavnik radnika u Nadzornom odboru Novog lista, istiËuÊi da u trenutku otvaranja predsteËajne nagodbe Novi list nije niπta dugovao dræavi, za razliku od brojnih tvrtki koje su pokrenule tu - navodno spasonosnu proceduru. O Faggianovu busanju o vlastita navodno uspjeπna poduzetniËka prsa, svoj sud dao je i glavni sindikalni povjerenik u Novom listu Marinko Glavan. “Pozitivno poslovanje Novog lista osigurali su njegovi radnici, prije tri godine, odriËuÊi se pedeset posto vrijednosti boda, dakle prije ulaska Alberta Faggiana u vlasniËku strukturu. Broj radnika u istom je razdoblju smanjen za viπe od stotinu, πto je takoer znaËajno smanjilo troπkove. O tome kako Albert Faggian osigurava pozitivno poslovanje, ne treba troπiti rijeËi, veÊ se samo osvrnuti na poslovanje tvrtki u kojima se pojavljuje kao vlasnik: Glas Istre Novine, Glas Istre Trgovina, Puljanka, Brionka i tako dalje. ©to se tiËe sumnji u kriminalne radnje, protiv Ëlanova Uprave, ukljuËujuÊi i Alberta Faggiana, podigli smo kaznenu prijavu, zbog sumnji u zlouporabu poloæaja i ovlasti, te druge nezakonite radnje, koju trenutno istraæuje DORH”, zakljuËuje Glavan. I predstavnik radnika i sindikalist istiËu, πto je i navedeno u posljednjem priopÊenju, da se ne moæe ne sumnjati u dobre Faggianove namjere kada se gotovo bez obrazloæenja smjenjuje i dosadaπnji predsjednik Uprave Gordan KneæeviÊ, a ne njegovo mjesto, a uz protivljenje predstavnika radnika i predstavnice malih dioniËara, imenuje Neven Klarin, donedavni direktor Zadarskog lista, tvrtke koja je Novom listu duæna preko milijun i pol kuna. “Kutlizacija” Novog lista Ukratko, postavljanjem Klarina Faggian nastavlja s “kutlizacijom” - pretakanjem iz πupljeg u prazno i pritom se poziva, kako Klarin istiËe, na podvlaËenje “debele crte u odvajanju rada od nerada” . Tako bi se Novi list, prema Klarinu, tek sada doveo na razinu “rentabilnog poslovanja, zadræavajuÊi pritom profesionalizam i novinarsku struku”. Faggianov izbor i Klarinov istup, pak, ne ostavljaju dvojbe kod sindikalaca i predstavnika radnika. novinar BROJ 8-10/2014. 29 medijska scena “©to Êe novi predsjednik Uprave napraviti, u ovom trenutku ne mogu odgovoriti. Ali sam njegov izbor, a naroËito naËin na koji je izabran, ne budi optimizam ni u jednom sluËaju. Naime, Nadzornom odboru nije se udostojio predstaviti, napisati kratkoroËni i dugoroËni program rada. Na taj naËin ne zapoËinje se rad u bilo kojoj tvrtki, a kamoli u izdavaËkom poduzeÊu. Ne oËekuje se valjda od nas da idemo kod Vidovitog Milana kako bismo vidjeli kakvi su stavovi Uprave kada je rijeË o redakciji, ureivaËkoj politici, tiskari. Novi list i bez Klarina nastoji zadræati profesionalizam i struËnost, a indikativno je i da je prvi potez Alberta Faggiana bio poveÊanje plaÊe predsjedniku Uprave i sebi kao Ëlanu Uprave. I to bez i jednog odreenog poslovnog cilja, tvrdi CupaÊ i dodaje da je priliËno lako zakljuËiti da onaj tko æeli podvuÊi debelu crtu izmeu rada i nerada, najprije treba uplatiti na raËun Novog lista sva dugovanja njegovih tvrtki, a i tek onda priËati o restrukturiranju. Postoji li viπak zaposlenika, treba utvrditi ozbiljna analiza, a ne neËije impresije, poruËuju zaposlenici Novog lista u kojem ukupno trenutaËno radi 261 radnik. Valja priznati, poruËuje CupaÊ, da od dolaska Faggiana nitko nije na juriπ otpuπten, neki su otiπli u prijevremenu mirovinu, a neki su otiπli uzevπi otpremnine. No, najave Faggiana da je u Novom listu “sigurno prisutan viπak ljudi”, da je “stav redakcije prema Upravi bio viπe nego nekorektan” te da Êe “Uprava u novom sastavu odluËivati o smjeni glavnog urednika”, nesumnjivo najavljuju nove Ëistke u tom listu u kojem se, prema planu restrukturiranja, sprema daljnje smanjenje broja zaposlenih od 15-ak posto, odnosno 40-ak radnika. “Predsjednik Uprave Ëije su prve rijeËi - ‘viπak zaposlenih’ i sliËno, a nigdje ni spomena stvaranja novih vrijednosti, novih prihoda, rjeπavanja potraæivanja Novog lista, teπko da ulijeva povjerenje radnicima. ©to se tiËe eventualnih Ëistki, postoji Zakon o radu i vaæeÊi Kolektivni ugovor, pa oËekujemo da Êe ih se Uprava pridræavati. Ipak, moram reÊi da je svako razmiπljanje o viπku zaposlenih, umjesto osiguravanje pune zaposlenosti za sve radnike, samo joπ jedan dokaz u kom smjeru ova Uprava vodi Novi list. Prijedlog sistematizacije i normizacije Uprava nam ni u kom trenutku nije predstavila”, zakljuËuje Marinko Glavan. Pranje ruku i zametanje tragova S druge strane, najave moguÊeg smjenjivanja glavni urednik Novog lista Branko MijiÊ zasad nije komentirao, ali svoje vienje smjera u kojem Faggian sada vodi Novi list iznio je joπ u uredniËkom komentaru objavljenom nakon podnoπenja kaznene prijave protiv Faggiana u lipnju. “Njegovi moÊni zaπtitnici sada æele na brzinu oprati ruke zameÊuÊi tragove i spaπavajuÊi predsteËajnom nagodbom 30 ne Novi list, veÊ sebe i Alberta Faggiana od novih kaznenih prijava”, poruËio je tada MijiÊ. Sindikalist Glavan, pak, smatra da je za situaciju u Novom listu odgovorna politika, ali na tragu MijiÊeve tvrdnje, upitan tko su Faggianovi zaπtitnici i tko zameÊe tragove, spremno odgovara. “Sve hrvatske vlasti u zadnjih dvadeset godina odgovorne su za to πto su ‘poduzetnici’ poput Roberta JeæiÊa i Alberta Faggiana uopÊe doπli u poziciju odluËivati o sudbinama radnika. U konkretnim sluËajevima, poznato je da je Faggian blizak, ili je barem bio blizak, vladajuÊim strukturama u Istri, dakle u prvome redu IDS-u, a u prijateljskim je odnosima i s Franjom LukoviÊem, predsjednikom Uprave ZagrebaËke banke, koja mu je dala kredit za kupovinu dionica Novog lista od same banke, a kasnije i druge kredite za koje je jamËio nekretninama Novog lista. Robert JeæiÊ je, opÊe je poznato, bio blizak s bivπim premijerom Ivom Sanaderom, kao i s bivπim ministrom financija Slavkom LiniÊem”, zakljuËuje Glavan smatrajuÊi i da je logiËno oËekivati da Êe uskoro doÊi do promjene vlasniËke strukture Novog lista. Naime, prema informacijama kojima raspolaæu sindikati i radnici Novog lista, a i na temelju razgovora s predsjednikom Uprave ZagrebaËke banke Franjom LukoviÊem, Albert Faggian ne izvrπava svoje obaveze ZagrebaËkoj banci. To je potvrdio i sam Franjo LukoviÊ na sastanku s predstavnicima Novog lista prije otprilike tri mjeseca. Kako bi zlobni jezici primijetili, uz tu bankarsku “golu istinu”, treba tumaËiti i najnoviji laæno skromni i samozatajni istup Alberta Faggiana koji je, upitan o moguÊnosti da ZagrebaËka banka potraæi neko drugo vlasniËko rjeπenje, poruËio svojim zaposlenicima, vjerovnicima i zaπtitnicima da je, kako vjerojatno samo on smatra, zasluæio Ëasni uzmak. “Davno sam rekao da je Novi list veÊe ime od Alberta Faggiana ili bilo kojeg, bivπeg ili buduÊeg vlasnika. Tko sam ja da spreËavam razvoj Novog lista ako se sutra pojavi vlasnik koji moæe bolje, kvalitetnije i viπe osigurati da se novine prodaju u 25, 50 ili 100 tisuÊa primjeraka. Ja to sigurno neÊu zaustavljati”, poruËio je Faggian. No, i ta najnovija, kako tvrde zaposlenici, Faggianova bajka ima svoju tamnu pozadinu i prave aktere. “ZagrebaËka banka kljuË je priËe kada je rijeË o sudbini Novog lista. Prema naπim informacijama, Faggian ne izvrπava kreditne obaveze prema ZABA-i za kredit kojim je kupio Novi list. A ZagrebaËka banka ne Ëini niπta, barem mi o tome niπta ne znamo, prema Ëovjeku koji je smanjio imovinu Novog lista. U tom je kontekstu jasno da Albert Faggian neÊe zaustavljati novog vlasnika. Jer i ne moæe”, zakljuËuje Damir CuraÊ. Faggian je, prema svemu sudeÊi, odradio svoje. Ceh Êe uskoro platiti zaposlenici Novog lista novinar BROJ 8-10/2014. medijska scena Piπe Goran BorkoviÊ Æalbom na glupost? RTL televizija proglaπena je krivom zbog emitiranja intervjua s premijerom Zoranom MilanoviÊem koji je, dræi “pravda”, oklevetao zagrebaËkog gradonaËelnika Milana BandiÊa.?Ponovno se, dakle, vraÊaju mraËna vremena kada se novinarima sudilo zbog izreËenog stava ili kritiËki intoniranog testa o nekome i to bez obzira je li taj “netko” kriv B aπ kad smo pomislili da gore ne moæe i da je uvoenjem instituta sramoÊenja zajedno sa svim onim “subjektivnim” odredbama koje omoguÊavaju svakome æeljnom suda - bez obzira na istinu - da tuæi novinare kako i kada mu doe, pravosudni sustav “usreÊio” nas je i praktiËnom primjenom zakonskih moguÊnosti. Presuda (i dalje, doduπe, nepravomoÊna) sutkinje zagrebaËkog OpÊinskog suda Vanese BriziÊ Bahun, kojom je RTL televizija proglaπena krivom zbog emitiranja intervjua s premijerom Zoranom MilanoviÊem koji je, dræi “pravda”, oklevetao zagrebaËkog gradonaËelnika Milana BandiÊa, do kraja je ogolila pravni okvir u kojem novinari rade. Ponovno se vraÊaju mraËna vremena kada se novinarima sudilo zbog izreËenog stava ili kritiËki intoniranog testa o nekome i to bez obzira je li taj “netko” kriv. S tim da ovaj put postoji i dodatak da novinar mora paziti πto mu sugovornik govori, pa Ëak i kada razgovara s premijerom, kakav je bio sluËaj s RTL-om i 50.000 kuna novinar BROJ 8-10/2014. 31 medijska scena “odrezane” kazne zbog klevete, odnosno, kako stoji u obrazloæenju, povrijeenog prava osobnosti. MilanoviÊ je, da pojasnimo ako je potrebno, u jeku izborne kampanje BandiÊa prozvao za korupciju i kriminal. “I kad sam rekao da je to klijentelistiËka druæina, da Zagreb treba oËistiti od korupcije - to sam mislio i to mislim i dalje. To je klijentelizam, to je korupcija”, rekao je MilanoviÊ, πto je sutkinji bilo dovoljno da kazni RTL s 50.000 kuna globe!? Doduπe, nije se izvukao ni MilanoviÊ, s obzirom na to da je BandiÊ njega osobno tuæio zbog “duπevnih boli”, πto ga je, potuæio se medijima, samo do sada koπtalo 4000 kuna, a on, kako je rekao, æivi od plaÊe i to za njega nije mali iznos. Ako ima neπto dobro u ovoj sumornoj pravosudnoj sagi koja traje veÊ nekoliko desetljeÊa, onda je to upravo Ëinjenica da su i oni “gore”, oni s “s vrha”, konaËno mogli vidjeti kako izgledaju i koliko koπtaju procesi pokrenuti zbog sramoÊenja, klevetanja, vrijeanja... Naravno, uz vaænu napomenu, za razliku od primanja premijera, novinari - ako imaju sreÊe rade za puno manje iznose. Mnogima treba cijeli mjesec da dou do onih 4000 kuna koje im iz dæepa moæe izbiti tko i kada hoÊe.?Vrlo brzo reagirali su predstavnici Hrvatskog novinarskog druπtva zatraæivπi izbacivanje odredbe o sramoÊenju Ëasti i ugleda iz Kaznenog zakona. Predsjednik Zdenko Duka, kazavπi da je presuda RTL-u “bez presedana”, zatraæio je dekriminalizaciju svih kaznenih djela protiv Ëasti i ugleda te rjeπavanje odπteta iskljuËivo preko graanskih parnica. Rekao je da smatra kako nije sporno da za svoje izjave odgovara premijer, kojega je BandiÊ i osobno tuæio, umjesto da bilo koji medij zbog intervjua s premijerom snosi posljedice i mora plaÊati kazne. Za cenzuru, protiv medijskih sloboda “Mnogi naπi suci ne stoje najbolje s time πto je javni interes”, naglasio je. “ZnaËi li to da je nama novinarima u Hrvatskoj sada odjednom zabranjeno prenijeti, na primjer, ono πto ukrajinski premijer govori o ruskom predsjedniku Putinu, premda je to itekako javni interes za sve graane? ZnaËi li da Êe novinari morati izbjegavati izvjeπtavati o onome πto se govori u predizbornim kampanjama, koje znaju biti vrlo oπtre? OpÊinski graanski sud u Zagrebu ovom se presudom opredijelio za cenzuru, a protiv novinarskih i medijskih sloboda”, stoji, izmeu ostaloga, u priopÊenju HND-a. Iskustva s ovakvim tipom presuda ima i potpredsjednica HND-a Slavica LukiÊ. GovoreÊi na istoj tiskovnoj konferenciji, upozorila je da je sudska praksa meu novinarima dovela do “efekta autocenzure”. Slavica LukiÊ postavila je pitanje “kvalificiranosti hrvatskih sudaca da prosuuju πto je to javni interes” i istaknula da u prijedlogu predstojeÊih izmjena Kaznenog zakona novinari ponovno nisu prepoznati kao profesija kojoj je potrebna zaπtita od pritisaka. Reagirao je i predsjednik Zbora istraæivaËkih novinara HND-a Hrvoje Zovko, upitavπi kako Êe novinari izvjeπtavati u predstojeÊoj predsjedniËkoj i parlamentarnoj kampanji budu li morali preπuÊivati πto kandidati govore jedni o drugima. “To je krivo tumaËenje javnog interesa na koje ne moæemo pristati”, poruËio je. Pridruæila im se odvjetnica Vesna AlaburiÊ koja je uvjerena je da Êe drugostupanjski postupak donijeti promjene u presudi. Nezamislivim je ocijenila da se od novinara oËekuje cenzura izjave najviπih dræavnih duænosnika, osobito predsjednika dræave i premijera. Njihove izjave, bez obzira na sadræaj, same su po sebi vijest jer graani imaju pravo znati πto oni misle, istaknula je AlaburiÊ i dodala kako u zadnjih 25 godina nijedna vlast nije iskazala æelju za liberalizacijom medijskog zakonodavstva. NajveÊe pomake napravila je Vlada Ive Sanadera jer tada je bilo gotovo nemoguÊe Ana RaiÊ KneæeviÊ novinarka Novog lista i podpresjednica HND-a Presudi πto ju je donio OpÊinski graanski sud u Zagrebu protiv RTL televizije po tuæbi gradonaËelnika Zagreba Milana BandiÊa zbog tvrdnji premijera Zorana MilanoviÊa u intervjuu emitiranom uæivo joπ se uvijek ne mogu naËuditi. Iako sam se kao dugogodiπnji sudski izvjestitelj nasluπala doista svakojakih sudskih odluka, ovo je jedna koja dokazuje da dio sudaca uopÊe ne æivi u stvarnom svijetu. Kazniti nakladnika zbog onoga πto je sugovornik izgovorio u live razgovoru, te joπ ustvrditi da je rijeË o teænji za atraktivnoπÊu i ekskluzivnoπÊu, zbog Ëega je izgubljena moguÊnost da se intervju obradi, potvruje nedostatak πirine u sagledavanju stvarnosti i dræanje uz, ako se to uopÊe moæe reÊi, uske pravne, Ëesto nejasne okvire. Odnedavno suoËeni s bremenom “sramoÊenja”, πto nam kao kazneno djelo prijeti iz Kaznenog zakona, te koje moæe potaknuti gotovo svakoga da za gotovo sve izneseno u medijima podigne sudsku tuæbu, sada joπ moramo pokuπati prihvatiti Ëinjenicu da Êe takve postupke rjeπavati suci koji nemaju ni osnovnu sposobnost procjene javnog interesa. Jer javni interes je ono πto nas moæe osloboditi krivnje, javni interes je ono πto medije pokreÊe, a taj isti javni interes ocjenjuju suci. SreÊa je πto, kao i u ovom sluËaju, postoji pravo na æalbu, kao i nada da Êe viπi sud uoËiti pogreπku koja, opstane li kao presuda, moæe znaËiti teæak, presedanski udar na medije. Svako javljanje uæivo moglo bi postati poligon za tuæbe te, ako se mediji odluËe da ga izbjegavaju, uniπtiti svaku autentiËnost izvjeπtavanja 32 novinar BROJ 8-10/2014. Zoran DaskaloviÊ slobodni novinar Od apsurdne presude, kojom se uvodi sudska praksa kaænjavanja medija zbog izjava njihovih sugovornika, gora je samo reakcija sudaËke udruge koja inzistira da suce i njihove presude kritiËki mogu preispitivati samo drugi suci, a svi ostali mogu o tome neobavezno brbljati, pazeÊi da kojim sluËajem ne povrede krhke sudaËke duπe i njihove tankoÊutne osjeÊaje za poπtivanje prava i pravde. Jer kritiËke reakcije novinara, prije svega, navodno ih toliko straπe i pritiπÊu pa su prinueni braniti se autocenzurom i nepoπtivanjem zakona. Kad bi bilo tako, onda suci koji nisu otporni na javne kritike ne bi trebali ni suditi. Ako ih javne kritike u toj mjeri sputavaju, onda moæemo zamisliti u kojoj ih mjeri onesposobljavaju podzemni pritisci iz raznih centara moÊi. Presudom kojom je kaænjen RTL nisu kaænjeni eventualno nezakoniti Ëin i onaj koji ga je poËinio, nego mjesto na kojemu se to dogodilo. Kao da je HAC kaænjen zbog toga πto je na autocesti kojom upravljaju jedan od vozaËa prebrzo vozio i skrivio prometnu nesreÊu. Nerazumna presuda je nerazumna presuda, ali i nepravedna, ma koliko suci tvrdili da je zakonita i da je nitko izvan sudaËkih redova ne smije prije njezine pravomoÊnosti proglaπavati druπtveno πtetnom i i tupavom. Ona je veÊ danas πtetna i nerazumna i uvijek Êe takva ostati, neovisno o tome kakva Êe na koncu biti pravomoÊna presuda medijska scena Boris Raπeta novinar 24sata Ako ima neπto dobro u ovoj sumornoj pravosudnoj sagi koja traje veÊ nekoliko desetljeÊa, onda je to upravo Ëinjenica da su i oni “gore”, oni s “s vrha”, konaËno mogli vidjeti kako izgledaju i koliko koπtaju procesi pokrenuti zbog sramoÊenja, klevetanja, vrijeanja... Naravno, uz vaænu napomenu, za razliku od primanja premijera, novinari - ako imaju sreÊe rade za puno manje iznose. Mnogima treba cijeli mjesec da dou do onih 4000 kuna koje im iz dæepa moæe izbiti tko i kada hoÊe Bilo bi vrlo zanimljivo Ëuti πto bi sutkinja Vanesa BriziÊ Bahun uËinila na mjestu novinara RTL-a koji je, u æivom prijenosu, pustio MilanoviÊevu “klevetu” zagrebaËkog gradonaËelnika. Bi li se ogradila od te izjave? To ne bi poniπtilo njen uËinak jer je veÊ otiπla u eter i nacija je saznala kako premijer misli da je zagrebaËki gradonaËelnik korumpirani voa klijentelistiËke klike. Autor intervjua Igor BobiÊ rekao je MilanoviÊu da bi svoje spoznaje trebao prijaviti DORH-u, πto se, svima osim gospoe BriziÊ Bahun, Ëini sasvim dovoljnim distanciranjem. ©to bi se preko toga dalo izvesti? Bi li ona na BobiÊevu mjestu prekinula prijenos intervjua i rekla MilanoviÊu: “Joj, oprostite, uæasnuta sam, kleveÊete, vrijeate, ne moæemo dalje!” Zveknula ga u cjevanicu? Takvih primjera nismo imali u hrvatskoj medijskoj povijesti. Ima li, dakle, sutkinja kakvu razumnu alternativu za ono πto je osudila? Mi je ne vidimo. Vanesa BriziÊ Bahun svojem je presudom ukinula smisao izravnih prijenosa. Njen pravorijek vjerojatno Êe pasti na sudu viπeg stupnja, kao i svojedobna presuda Slavici LukiÊ. Uspostavljanje ovakvog presedana dovelo bi do pandemije bedastoÊa. No, tuæakanja nakladnika i dalje Êe biti viπe no πto bi trebalo. To nas vraÊa izvoru problema. Nitko ne moæe ukloniti suce Ëija inteligencija nije blistava, ali svaka parlamentarna veÊina moæe ukloniti loπe, πtetne, perfidne paragrafe zakona. MilanoviÊ je zbog Josipa PerkoviÊa skoro promijenio Ustav, mahnito skupljajuÊi dvotreÊinsku veÊinu ‡ nije se libio ni pakta s Glavaπem - ali je zadræao batinu za novinare. Da je na kaznu od 50.000 kuna osuen on, stvar bi bila jasna i valjana - iznio si optuæbe o korupciji i klijentelistiËkoj druæini (za Ëovjeka kojeg si joπ donedavno opisivao kao najboljeg meu zagrebaËkim SDP-ovcima), pa hajde, ili dokaæi, ili plati raËun. Ali ne: raËun je duæan platiti nakladnik, i to je ono najperverznije u ovom sluËaju. Vlada Zorana MilanoviÊa spasila je suviπe restriktivnih odredaba zakona koji prijeti novinarima i nakladnicima da bi to bilo sluËajno. Ta druæina, kao i sve dosad, novinare oËito smatra neprijateljima. Zakonodavstvo ih Ëini najizloæenijom metom u hrvatskoj politiËkoj divljini. Svojim nasljednicima ova vlada predat Êe u ruke moÊno oruæje, paragrafe protiv kojih nema obrane. Novinarima ostaje da se povuku ili da, kod svakog delikatnijeg zadatka, uu u minsko polje, svjesni da prije ili kasnije moraju nagaziti na eksploziv, jer je pregusto postavljen. Korekcija na prizivnom sudu neÊe promijeniti tu Ëinjenicu - ona Êe samo ublaæiti njen razorni efekt. Ovdje se ne isplati poduzimati sitnije estetske zahvate - zakone koji reguliraju novinarsku djelatnost treba ili liberalizirati ili uvesti institut cenzure, da svi znaju na Ëemu su. A Zoran MilanoviÊ trebao bi se zapitati zaπto indiskrecije o teπkim prekrπajima zakona dijeli s Igorom BobiÊem u eteru, umjesto s dræavnim odvjetnikom u intimi one famozne zgradurine u Gajevoj kazneno osuditi novinare. No, i prije i poslije toga, i vlast i oporba bile su jedinstvene oko potrebe zakonskih mehanizama za kontrolu i discipliniranje novinara, ustvrdila je AlaburiÊ.?Oglasio se i predsjednik saborskog Odbora za medije Branko VukπiÊ nazvavπi presudu grubim napadom na medije, pogubnim po demokraciju. “Ova presuda uÊi Êe u anale sramnih presuda protiv medija, a u korist moÊnika”, upozorio je VukπiÊ. Uvjeren je da je RTL u cijelom sluËaju bio samo “prenositelj vijesti kojemu treba odrubiti glavu”, a pokuπava je odrubiti sutkinja BrziÊ Bahun. “Ako je itko Milana BandiÊa oklevetao, nije ga oklevetala RTL televizija. Zato je ovo izravan napad hrvatskoga pravosua na slobodu medija. Naæalost, ni prvi, a izgleda ni posljednji”, rekao je VukπiÊ prema kojem su se sudovi “aktivno angaæirali u zatiranju sloboda pod krinkom zaπtite osobnosti i privatnosti”, zbog Ëega oËekuje da Êe protiv takve presude glas diÊi novinari, mediji, akademska zajednica i intelektualci, ali traæi i da se da se iza krinke nekomentiranja nepravomoÊnih presuda ne skrivaju oni koji svojim funkcijama odgovaraju za hrvatsko pravosue. Meutim, umjesto njih javila se Udruga sudaca s – urom Sessom na Ëelu. Oni su osudili val “izjava, priopÊenja, Ëlanaka, napada i uvreda”, posebno se obruπivπi na “gospodare javne rijeËi” - “saborske zastupnike, novinske komentatore, predstavnike novinarskog ceha”, koje je Sessa upozorio da “ne smiju pauπalno i iskrivljeno govoriti o presudi a da se javnost ne upozna sa svim razlozima zbog kojih je sud neku presudu donio”. Udruga istiËe da se pritom ne smiju vrijeati i omalovaæavati sud ili suci te da “donoπenje uopÊenih zakljuËaka na temelju pojedinaËne presude pokazuje potpuno nepoznavanje sudbenog sustava i naËina na koji on djeluje”. “Stoga, vodeÊi raËuna o naËelu da suci moraju biti slobodni donositi i nepopularne odluke, naglaπavamo da suci sude samo na temelju zakona i Ëinjenica, po svoj savjesti i slobodno interpretirajuÊi pravnu normu, a πto moæe kontrolirati samo viπi sud. Sve drugo je anarhija”, dodaju suci novinar BROJ 8-10/2014. 33 medijska scena 34 novinar BROJ 8-10/2014. medijska scena Piπe Gabrijela GaliÊ Foto Sran VranËiÊ PlaÊe bez zaπtite kolektivnog ugovora Dobar dio zasluga za gubitak onog πto su nekada imali i s poslodavcem ugovarali snose sami novinari. Svoje pozicije u mnogome su naËeli priklanjajuÊi se ideji individualizacije radnih odnosa, koja im je kratkoroËno neπto donijela, ali su dugoroËno puno viπe izgubili P roπlo je desetljeÊe, moæda i viπe od toga, no i danas se nasmijemo prisjeÊajuÊi se situacije s kolegom koji je pregovarao za novi posao. Snovi o bolje plaÊenom radnome mjestu, a ako ne bolje plaÊenom, onda boljem kada je rijeË o uvjetima rada, pali su u vodu nakon prvog razgovora o “brojËicama”. Nije vaæno koliki je iznos bio u pitanu. No, nakon πto je poslodavac novinaru kojeg æeli pridobiti u svoj tim izrekao cifru za koju Êe raditi, novinar ga je zapitao je li rijeË o bruto ili neto iznosu. Poslodavac ga je s upitnikom u oËima pogledao i rekao: “Tol’ko dobiπ, tol’ko dobiπ, ne”. Upitnik na strani poslodavca proizlazio je i iz Ëuenja πto ga neki tamo novinar pita za bruto ili neto. Naime, mnogi novinari, iako suvereno piπu o tome, ni prije desetak godina nisu znali, a ni do danas ne znaju da se u Hrvatskoj plaÊa ugovara u bruto iznosu, a ako je ugovorena u neto iznosi - πto bi znaËilo “tol’ko dobiπ” onda u ugovoru mora biti naznaËeno da je rijeË o netu. “Tol’ko dobiπ” “Tol’ko dobiπ” podrazumijevalo je - radio ili ne radio - to ti je neto iznos na koji moæeπ raËunati. Dobit Êeπ ga ne radeÊi ili πtancajuÊi prekovremene sate u nedogled. Jer, “tol’ko dobiπ”. Kolega je prelomio i ostao u tadaπnjoj matiËnoj redakciji. “Tol’ko dobiπ”, naime, bez obzira na to πto je moæda u tom trenutku bilo viπe od onog πto je zaraivao, nije bilo toliko privlaËno. “Tol’ko dobiπ” priËa zbivala se u vremenima kada je veÊina redakcija u Hrvatskoj, barem kada je rijeË o onim veÊima, imala kuÊne kolektivne ugovore. A oni su pokrivali plaÊe i ostala materijalna davanja, uvjete rada, godiπnje odmore... Pa kada bi se ta “organizacija rada” prouËila, za radnika je povoljnije bilo raditi u organiziranom sustavu makar u njemu zaraivao neπto manje. No, agresivna individualizacija radnih odnosa u medijima s godinama je gotovo progutala i izbrisala ono za πto su se generacije novinara borile kolektivne ugovore i kolektivno pregovaranje. I danas je medijska scena, ako je rijeË o radnim odnosima, ponovo u povojima. Pravilno, pravilnici, pravilnici... U veÊini medija danas umjesto kolektivnih ugovora egzistiraju pravilnici o radu, dokumenti koje jednostrano - dakle bez uplitanja predstavnika radnika, odnosno sindikata - donose novinar BROJ 8-10/2014. 35 medijska scena poslodavci. Novinari, koji su se do prije koju godinu trsili za individualne ugovore jer im je “tol’ko dobiπ” bilo neπto viπe od plaÊe ugovorene na temelju kolektivnog ugovora, danas zdvajaju. Jer nisu dugo trajala njihova zlatna vremena i njihovi individualni ugovori koje poslodavac moæe prekrojiti kada i kako hoÊe. Ta individualizacija radnih odnosa u medijima, generalno, s pozicija poslodavca dala je svoje. Kolektivi ugovori su marginalizirani, kao i sindikati. Medijska scena gotovo je dodirnula dno, i kada je rijeË o uvjetima rada i onom πto se naziva industrijskom demokracijom. Dobro je u cijeloj priËi moæda samo to πto su danas i najveÊi pobornici individualizacije radnih odnosa shvatili πto ona doista znaËi i koliko su krhki dogovori s poslodavcem “jedan na jedan”. Pa se u konaËnici iz tog propadanja moæda rodi i neπto dobro - ponovno buenje svijesti o potrebi kolektivnog ureenja radnih odnosa. IsËeznuli kolektivni ugovori VeËernji list, Slobodna Dalmacija, Jutarnji list, Hrvatska radiotelevizija (HRT), Glas Istre, Novi list, Glas Slavonije, HINA - sve te medijske kuÊe imale su kolektivne ugovore. Danas, pak, kolektivni ugovor relativno svjeæe ugovoren ima HRT. Ni u tom sluËaju sindikati nisu uspjeli poboljπati pozicije radnika, iako je joπ rijeË o dobrom ugovoru u kojem su se radnici, istina, odrekli, dijela prava kako bi s druge strane saËuvali Ëlanstvo. Osim HRT-a, na povrπini se joπ dræi Novi list koji je u proteklim godinama svoj kolektivni dijelom izmijenio aneksima ugovarajuÊi niæa prava za zaposlene. No, uspio ga je zadræati za razliku od ostalih printanih medija u kojima danas vladaju pravilnici o radu. Prvi kolektivni ugovor na domaÊoj medijskoj sceni joπ poËetkom 90-ih godina ugovorili su s poslodavcem radnici VeËernjeg lista. Taj je dokument za sve ostale medijske kuÊe praktiËno bio ogledni primjerak πto i kako ugovarati. U meuvremenu, od tog prvog kolektivnog ugovora, mijenjala se i politiËka scena i vlasniËke pozicije u medijima. No, kolektivni ugovori su opstajali, obnavljani su, popravljani, nadograivani. A onda se prije tri-Ëetiri godine svijet promijenio. Ne samo zato πto je medijsku scenu, kao i ostatak gospodarstva, poharala kriza. Dobar dio zasluga za gubitak onog πto su nekada imali i s poslodavcem ugovarali snose sami novinari. Svoje pozicije u mnogome su naËeli priklanjajuÊi se ideji individualizacije radnih odnosa, koja im je kratkoroËno neπto donijela, ali su dugoroËno puno viπe izgubili. Post festum, svi oni koji su se borili za koju kunu viπe kroz individualni ugovor shvaÊaju koliko su bili u krivi. Potkopano je tako kolektivno pregovaranje, a kako se individualizacija πirila, tako je poslodavac lakπe mogao “otkantati” zahtjeve za kolektivnim pregovaranjem i obnavljanjem kolektivnog ugovora. Taj proces moæda je 36 najvidljiviji upravo na primjeru VeËernjeg lista u kojem su tek rijetki novinari, prije no πto su ostali bez kolektivnog ugovora, bili vezani uz taj dokument. Viπe od dvije godine proπlo je od πtrajka VeËernjeg lista kojim su pokuπali poslodavca pridobiti za pregovaraËki stol. No, ni nakon okonËanja πtrajka u toj novinskoj kuÊi kolektivno pregovaranje nije pokrenuto i dan danas sindikat pokuπava poslodavca privesti za pregovaraËki stol. Neπto prije VeËernjaka bez kolektivnog ugovora su ostali radnici Glasa Istre. No, ne zato πto je istekao, veÊ jer je njihov novi poslodavac odluËio kolektivni ugovor otkazati. Radnici Glasa Istre πtrajkom su se nastojali izboriti za svoja prava. Sud im je dao za pravo. PravomoÊna presuda o nezakonitom otkazivanju kolektivnog ugovora u toj kuÊi postoji, no poslodavac za nju ne mari. ©toviπe, iskoristio ju je kako bi se razraËunao s radnicima, pa mu je pravomoÊna presuda koja podrazumijeva da se radnicima treba isplatiti ono πto im je nezakonitim raskidom kolektivnog ugovora uskraÊeno, dijelom posluæila kao opravdanje za otkaze, odnosno “zbrinjavanje tehnoloπkog viπka”. »injenica da je taj dnevnik u postupku predsteËajne nagodbe, nakratko, ide na ruku radnicima jer poslodavac, dok ona traje, ne moæe zadirati u prava radnika. Zahtjev za predsteËajnom isti je poslodavac, kao i u sluËaju Glasa Istre, pokrenuo i za Novi list. Prevladao individualni pristup Radnici Jutarnjeg lista svoj su kolektivni ugovor svojedobno krvavo izborili. A iako je bila rijeË o za novije razdoblje moæda najboljem dokumentu, njega je u praksi znaËajno potkopavao individualni pristup radnim odnosima u tom mediju i πirenje neformalnih oblika rada koje se potom prenijelo i na druge medijske kuÊe. No, danas radnici Jutarnjeg lista nemaju kolektivni ugovor. Odnosno, ako se pita poslodavca - kolektivni ugovor ne postoji. Ako se pita sindikat - kolektivni ugovor postoji. A u praksi, primjenjuje se ono πto misli poslodavac. Gotovo su dvije godine proπle od kada je dio radnika Jutarnjeg lista tuæilo poslodavca zbog kolektivnog ugovora. Sindikat, naime vodi sudski postupak kojim nastoji dokazati da je njihov kolektivni ugovor na snazi i da su sva rezanja plaÊa i ostalih materijalnih i nematerijalnih prava radnika od strane poslodavca u proteklom razdoblju bila nezakonita. Sindikatu bi pritom na ruku trebala iÊi i Ëinjenica da poslodavac, unatoË tvrdnji da kolektivni ugovor ne vrijedi, viπe od dvije godine neke njegove dijelove primjenjuje. No, cijeli postupak dokazivanja postojanja kolektivnog ugovora je “na ledu” viπe od godinu dana otkako je u toj medijskoj kuÊi pokrenut postupak predsteËajne nagodbe. Kako je ona nedavno zakljuËena, oËekuje se da bi spor uskoro mogao biti nastavljen. U meuvremenu, u tom mediju su novinari praktiËno svedeni na radnike na traci koji, bez obzira na zakonitost posla, moraju u uredu provesti osam sati dnevno. Niæa novinar BROJ 8-10/2014. No, danas radnici Jutarnjeg lista nemaju kolektivni ugovor. Odnosno, ako se pita poslodavca kolektivni ugovor ne postoji. Ako se pita sindikat kolektivni ugovor postoji. A u praksi, primjenjuje se ono πto misli poslodavac. Gotovo su dvije godine proπle od kada je dio radnika Jutarnjeg lista tuæilo poslodavca zbog kolektivnog ugovora. Sindikat, naime vodi sudski postupak kojim nastoji dokazati da je njihov kolektivni ugovor na snazi i da su sva rezanja plaÊa i ostalih materijalnih i nematerijalnih prava radnika od strane poslodavca u proteklom razdoblju bila nezakonita medijska scena Foto Sran VranËiÊ satnica nije opravdana ako novinar nema potvrdu nadreenog πefa. Svaki izlazak iz firme, naime, mora biti popraÊen odgovarajuÊom dozvolom nadreenog πefa. Viπa satnica, istovremeno, ne podrazumijeva i plaÊanje prekovremenog rada. Sudbinu Jutarnjeg lista dijelom prati i Slobodna Dalmacija s obzirom na to da su oba dnevnika u istom medijskom koncernu. Postupak predsteËajne nagodbe “zakaËio” je i njih pa se nadaju kako Êe, s dolaskom jeseni, s novim vlasnikom uspjeti obnoviti pregovore o kolektivnog ugovoru. On je van snage od donoπenja prvog zakona o reprezentativnosti sindikata i udruga poslodavaca, odnosno viπe od dvije godine. No, kako je predsteËajna za koncern zakljuËena, radnici Slobodne pripremaju se za “rat” s poslodavcem u kojem Êe nastojati vratiti i dio jednostrano ukinutih prava. Pune Ëetiri godine, pak, sudbina radnika domaÊe izvjeπtajne agencije regulirana je pravilnikom poslodavca jer je kolektivni poslodavac svojedobno jednostrano raskinuo. I u Hini je kao i u drugim medijima u kojima su kolektivni ugovori otkazani ili se poslodavac pravi da nisu postojali, pravilnik donio niæa prava, bilo da je rijeË o smanjivanju plaÊa ili, primjerice, rezanju dana godiπnjeg odmora. Radnici Hine, meutim, jedina su redakcija koja se veÊ neko vrijeme nalazi u postupku pregovara s poslodavcem o sklapanju novog kolektivnog ugovora. Pregovori su u tijeku, kako vele. Za sada su zadovolji procesom i oËekuju da Êe vrlo skoro i zakljuËiti kolektivni ugovor buduÊi da je u dosadaπnjem pregovaraËkom postupku veÊina odredbi usuglaπena. No, Glas Slavonije nije te sreÊe. Poslodavca viπe od godinu dana ne uspijevaju privuÊi za stol kako bi otvorili stvarne pregovore o novom kolektivnom ugovoru. U meuvremenu u poduzeÊu se primjenjuje pravilnik o radu u koji je poslodavac preslikao istekli kolektivni ugovor, πto je donekle i logiËno. Naime, i prije isteka kolektivnog ugovora ta je medijska kuÊa bila praktiËno na razinama donjih zakonskih granica. Koliko je situacija u medijima loπa, svjedoËi i Ëinjenica da u onim sluËajevima kada se radnici i s kolektivnim ili bez njega uspiju izboriti za iole pristojna prava, o tome ne æele govoriti u strahu da Êe ih poslodavac “pritisnuti”. Njegovanje kolektivnog pregovaranja i ugovaranje kolektivnih ugovora praktiËno je postalo sramotom, za πto je dijelom zasluæna i medijska maπinerija koja sve one radnike koji se uspiju izboriti za svoja prava ili saËuvati postojeÊa prozivaju i prokazuju. Stoga ne Ëudi da i u onim medijskim kuÊama u kojima su radnici kroz sindikat uspjeli oËuvati, pa i dijelom unaprijediti prava (makar joπ bili u pregovaraËkom procesu) ne æele govoriti o postignutom novinar BROJ 8-10/2014. 37 medijska scena Piπe Ante PaviÊ Kruh (i kavijar) naπ svagdaπnji Problem s plaÊenim putovanjima nastaje ako se svojim domaÊinima zahvaljujete tako da podsvjesno otupite oπtricu prema njima. HoÊete li se dræati objektivnosti kojom ste se opremili prije odlaska na put obeÊavπi sami sebi da Êete biti objektivni i niπta viπe? Jesu li putovanja i povlastice napad na etiËnost struke? 38 novinar BROJ 8-10/2014. medijska scena D Foto Sran VranËiÊ a nije bilo novinarskog posla, u æivotu bih se avionom vjerojatno vozio samo jednom. Jedino iskustvo letenja ostao bi stari ruski dvokrilac AN - 2 s drvenim klupama Ëiji je pilot pokuπao nadglasati buËni motor kako bi nas pozvao u prednji dio jer svojom teæinom vuËemo rep aviona prema majËici Zemlji. Da nije bilo novinarstva, nikada ne bih probao tu famoznu pjenicu od tune, niti bih osjetio koliko se genijalno slaæe s crvenkastom havajskom soli koju je nonπalantno razbacala ruka istarskog kuhara πto Ëeka Michelinovu zvjezdicu. Ne bih nikada shvatio πto znaËi spavati u hotelu s pet zvjezdica niti bih se mogao diviti arhitektovoj domiπljatosti da potpuno ostakljeno kupatilo postavi nasred sobe u dalekom japanskom Sapporu. Da nije bilo novinarstva, moja noga nikad ne bi prekoraËila zamiπljenu granicu polarnoga kruga. EkonomiËno i πtedljivo Novinarska putovanja po zadatku Ovako sam letio putniËkim avionom nebrojeno puta, jeo finu papicu u vrhunskim restoranima, posjetio viπe kontinenata. ProblemËiÊ je taj πto su me brojne redakcije koje sam mijenjao zbog razliËitih okolnosti na te ruËkove i nebrojena putovanja izvan Hrvatske slale na svoj raËun samo nekoliko puta. Doe Ëesto tako poziv neke kompanije, firme za odnose s javnoπÊu ili marketinπke tvrtke da se u nekom od gradova odræava nekakva prezentacija njihovih proizvoda ili poslovanja i da ti plaÊaju sav put i smjeπtaj. Redakcije objeruËke prihvate taj prijedlog i na tebi je samo da se spakiraπ. VeÊina redakcija viπe niti ne daje dnevnice buduÊi je “sponzor” osigurao sve. I nema tu niËega Ëudnog ili problematiËnog, na taj naËin putuju gotovo svi novinari iz hrvatskih redakcija. Iz jednog putovanja mnogi naprave napravi pet do πest priËa za razliËite emisije ili rubrike. EkonomiËno i πtedljivo. Sve redakcije, usprkos svojim donesenim etiËkim kodeksima, gotovo pa iskljuËivo koriste takav naËin putovanja. “Nisu sva putovanja ista, konaËno. O nekim pojavama i podvizima ne bismo saznali da novinari nisu iπli na troπak organizatora. U konaËnici ipak to nikada nije dobro, ali u naπim hrvatskim uvjetima, kada redakcije nemaju novaca ni za πto, Ëini se da je to jedini naËin da novinari obiu neka zanimljiva mjesta i o tome izvijeste javnost”, kaæe Gordana ViloviÊ, profesorica novinarske etike na Fakultetu politiËkih znanosti. Ono πto neki od etiËkih kodeksa domaÊih redakcija propisuju jest da treba obznaniti kada neka kompanija novinarima plaÊa putovanje ili smjeπtaj. To ne radi nitko u Hrvatskoj. “Meni se Ëini da bi u takvim okolnostima bilo normalno da se na kraju teksta napiπe da je putovanje financirala neka organizacija. Meutim, urednici ne vole novinar BROJ 8-10/2014. 39 medijska scena takve napomene i smatraju ih suviπnima, jednako kao i sami financijeri. Uostalom, ne sjeÊam se da sam vidjela takvu reËenicu u naπim novinama, u sklopu teksta. Posebice onda kad Ëitate tekstove koji izgledaju kao ‘hvalospjev u desetercu’”, kaæe ViloviÊ. Jesmo li objektivni? Ni sami novinari nisu sigurni u etiËnost putovanja na raËun drugih. Mnogi smatraju da je u redu tako putovati i svi Êe reÊi da nema problema ako “drugi” ne vrπe pritisak na ono πto Êe se kasnije objavljivati. Osobno nikad nisam bio pod takvim pritiskom, ali je li to dovoljno i postoji li opasnost da zahvalite svojim domaÊinima tako da podsvjesno ne budete preoπtri prema njima? HoÊete li se dræati objektivnosti kojom ste se opremili prije odlaska na put obeÊavπi sami sebi da Êete biti objektivni i niπta viπe? ViloviÊ smatra da ne postoji objektivno novinarstvo nego nastojanje da se piπe korektno i poπteno. Smatra nadalje da svaki novinar u svoju priËu unosi ipak djeliÊ vlastitih stavova, pa je naprosto nezahvalno govoriti o objektivnosti u novinarstvu. U kodeksima vodeÊih svjetskih medija ipak se opπirnije objaπnjava πto se smatra sasvim neprihvatljivim za redakciju ili novinara. Navode se i iznosi poklona koji novinari smiju primiti, te oni koje mogu uzeti, ali ne i zadræati ih za sebe. O veÊim poklonima redakcija mora znati da bi odluËila πto s njima uËiniti i kome ih proslijediti. Kodeksi skandinavskih ili njemaËkih medija sadræe vrlo Foto Sran VranËiÊ 40 novinar BROJ 8-10/2014. medijska scena Ono πto neki od etiËkih kodeksa domaÊih redakcija propisuju jest da treba obznaniti kada neka kompanija novinarima plaÊa putovanje ili smjeπtaj. No, to ne radi nitko u Hrvatskoj precizne odredbe o tome kako redakcije same moraju brinuti da svojim novinarima plate smjeπtaj, dnevnice i putnu kartu, pa i u najudaljenija mjesta na svijetu ako redakcija procijeni da je dogaaj od interesa za Ëitatelje. “Ne znam je li to tako idealno u stvarnosti, ali svakako se bitno razlikuje od prakse u Hrvatskoj”, kaæe ViloviÊ. Tako je i, primjerice, u Bloombergu koji ima svoju dopisnicu i u Hrvatskoj i koja Ëesto putuje na mjesta na koja putuju novinari ostalih domaÊih medija, ali na raËun svoje redakcije. “Bloomberg News sam plaÊa svojim novinarima troπkove putovanja i hrane u restoranima. »lanovi redakcije ne smiju primati nikakve poklone fiziËkih osoba ili kompanija o kojima piπu. Naπi zaposlenici ne smiju ostvariti nikakve popuste, dobiti hranu, smjeπtaj ili bilo kakve povlastice koji se temelje iskljuËivo na njihovu statusu novinara”, odgovorili su nam u Bloombergu koji se priliËno strogo dræi propisa i u sluËaju njihovih krπenja slijede sankcije prema novinarima. Njihovi novinar niti smiju pisati o kompanijama Ëije dionice imaju u svojem vlasniπtvu, dok u Hrvatskoj neki stave napomenu da su vlasnici dionica kompanije o kojoj piπu. Povrπnost pristupanja temi Doduπe, bogata redakcija iz bogate zemlje moæe se hvaliti takvim etiËkim standardima o kojima hrvatski novinar moæe samo sanjati. Stoga je pravo pitanje je li ta propusna granica izmeu korupcije i novinarskog izvjeπtavanja uvjetovana siromaπtvom i opÊom πtednjom u hrvatskim redakcijama zbog kojih standardi izvjeπtavanja ili pisanja sve viπe tonu. Naime, mnogo manje ljudi mora proizvoditi mnogo viπe pa su greπke i povrπnost obrade tema postali pravilo. Siromaπtvo ne moæe biti izlika za sustavno plasiranje loπih medijskih proizvoda, jasna je ViloviÊ. “Redakcije su siromaπne, slaæem se, ali to ipak nije pravo i jedino opravdanje. Redakcije bi trebale voditi raËuna o elementarnim zadaÊama novinarstva koje sluæi javnosti i vjerodostojnosti informacije koja se daje Ëitateljima, gledateljima ili sluπateljima. Smatram da danaπnji konzumenti medija prepoznaju bez puno muke i napora ono πto je naruËeno, dogovoreno, unaprijed skicirano i objavljeno”, tvrdi ViloviÊ. Mnogi novinari nisu u prilici odbiti putovanje ili naputke uredniπtva ako smatraju da se to kosi s etikom. ViloviÊ istiËe da u Hrvatskoj ima mnogo novinara koji bi æeljeli poπtivati svoju struku i etiku, ali su naæalost ucijenjeni vlastitim æivotima i æivotima svojih obitelji, otplatama kredita, iznenadnim ovrhama i sliËnim tipiËnim hrvatskim poteπkoÊama. “Kako Êe oni izgarati u novinarstvu okrenutom razotkrivanju svih anomalija u druπtvu ako im prijeti trenutni otkaz ili tvrdnja poslodavca da su, eto, postali viπak jer nisu posluπni i ulaze u teme u koje ne bi trebalo?” pita se ViloviÊ. U takvim okolnostima, stoga, uvijek postoji opasnost od zanemarivanja javnog interesa u odnosu na onaj partikularni. Ima li javnost pravo znati? “Javni interes je temeljna uloga novinarstva. Meutim, ako se za razloge objave ove ili one informacije preËesto propitujemo nakon proËitanog teksta, onda je oËito da postoji posvaenost s onim πto nazivamo ‘javnim interesom’. Sintagme ‘javni interes’ ili ‘javnost ima pravo znati’ svatko tumaËi na svoj naËin i u prigodi kada to odgovara prije svega medijskim vlasnicima ili odreenim interesnim skupinama povezanima s tim vlasnicima”, kaæe ViloviÊ. Ona mnogo veÊi problem vidi u pisanju razliËitih plaÊenih komercijalnih priloga o nekom proizvodu ili tvrtki koje potpisuju novinari Ëije se ime nalazi i na onim prednjim, “udarnim” stranicama, Ëime vlasnici i uredniπtva dovode u pitanje njihovu vjerodostojnost, a time i vjerodostojnost vlastitih medija. Teπko je oËekivati da se vjeruje novinaru ako potpisuje plaÊene priloge razliËitih tvrtki, gradova ili ministarstava, a to je postalo viπe pravilo nego izuzetak u danaπnjim medijima koji pokuπavaju izvuÊi svaki dodatni oglas. »esto se plaÊeni intervjui ili reportaæe ne navode kao takvi. Marketing uglavnom upravlja medijima, a njihovu glavnu rijeË dræe predsjednici uprava koji su doπli iz istog tog marketinga pa na temelju njega odreuju politiku redakcije. Interesi oglaπivaËa postali su interesi redakcije. “Za mene je korupcija i totalna neetiËnost u medijima kad odmah uoËite promotivne razgovore koje kao da piπe jedna ruka - i odgovore i pitanja. To je neprihvatljivo i samo se pitate koliko je ‘koπtao’ plasman takvog teksta i koja mu je svrha? To, dakako, nije novinarstvo, ali je novinar potpisan?! Zar ne bi bilo puno poπtenije da se uz takav tzv. novinarski tekst dopiπe da je to oglas ili sponzoriran prilog? Ovakvi prilozi su etiËki daleko dvojbeniji od opisa divnog putovanja i sjajnog smjeπtaja u jednom od hotela na, primjerice, Kreti”, kaæe ViloviÊ. Moæda se, s druge strane, i previπe oËekuje od novinara koji su u posljednje vrijeme navalili u kriæarski rat protiv prava javnih sluæbenika za koje zahtijevaju da se izjednaËe s njihovim gotovo pa prekarnim uvjetima. Da su ranije bili samo malo promuÊurni i preokrenuli pitanje svojim vlasnicima - zaπto oni nemaju barem upola sliËna prava - i za njih se pokuπali izboriti, moæda ova tema nikada ne bi ni bila potrebna novinar BROJ 8-10/2014. 41 medijska scena Piπe Igor VukiÊ Foto Sran VranËiÊ Sumrak tjednika: Ima li πanse za ponovni uzlet? P rema podacima koje je u oæujku objavila agencija ABC Hrvatska, najveÊu tiraæu meu tjednicima imao je Express 24sata, gotovo 13.000. Slijedio je Globus sa 11.724 prodana primjerka. Za Ëitatelje sklone tiskanim medijima, ti su podaci zbilja πokantni i obeshrabrujuÊi. Dok troje najtiraænije dnevne novine joπ nekako uspijevaju prodati od 50.000 do 109.000 primjeraka, tjednici, nekad perjanice hrvatskog tiskanog novinarstva, oËito proæivljavaju najteæe dane. Nekadaπnjih tiraæa veÊih od 100.000 mogu se prisjeÊati samo s nostalgijom. Zar je zavrπila era informativno-politiËkih tjednika? Na træiπtu veÊ dugo nema Nacionala, nije se odræao ni novopokrenuti Forum. Sad su i preostali politiËki tjednici ispod samoodræivih tiraænih razina. Dodatni uteg im je porez na dodanu vrijednost od 13 posto koji optereÊuje ionako prenapregnutu financijsku konstrukciju. Regionalni i lokalni tjednici pokrenuli su inicijativu za smanjivanje PDV-a na 5 posto, koliko imaju dnevni listovi. Iako su dobili naËelnu podrπku od ponekih duænosnika iz Ministarstva kulture, do konkretne reakcije iz Ministarstva financija koje kreira 42 porezni sustav (joπ) nije doπlo. Ako se i reagira, moæda Êe biti prekasno. Jer krug nedovoljnih tiraæa zatvara se i s opÊom gospodarskom krizom. PoduzeÊa su nekoliko posljednjih godina radikalno srezala proraËune za oglaπavanje pa se mediji bore za mrvice nekadaπnjih izdaπnih reklamnih kolaËa. Bez novca od oglasa i prodaje nije lako platiti rad kvalitetnih novinara koji Êe osigurati i primjerenu razinu tekstova. Razloge za tiraæni pad tjednika i moguÊe smjerove oporavka analizirali smo s Mladenom MaloËom, dugogodiπnjim glavnim urednikom u tjednicima, poËevπi od Danasa, potkraj osamdesetih, pred propast socijalistiËkog sustava, pa preko PeËata, Tjednika do Fokusa u kasnijim, træiπnim uvjetima. Aktualna gospodarska kriza i prema njegovu miπljenju jako optereÊuje izdavanje politiËkih tjednika. Kaæe kako u doba krize Ëitatelji meu prvim potezima, gotovo nesvjesno, smanjuju izdatke za „luksuz“, u πto spada i kultura, odnosno, novine. MaloËa se slaæe da i dalje postoji interes za Ëitanjem novina. To se vidi u kafiÊima u kojima se posjetitelji Ëesto otimaju za primjerke novina. Kave uz koje ih æele Ëitati novinar BROJ 8-10/2014. Dok troje najtiraænije dnevne novine joπ nekako uspijevaju prodati od 50.000 do 109.000 primjeraka, tjednici, nekad perjanice hrvatskog tiskanog novinarstva, oËito proæivljavaju najteæe dane medijska scena Dodatni uteg im je porez na dodanu vrijednost od 13 posto koji optereÊuje ionako prenapregnutu financijsku konstrukciju. Regionalni i lokalni tjednici pokrenuli su inicijativu za smanjivanje PDV-a na 5 posto, koliko imaju dnevni listovi. Iako su dobili naËelnu podrπku od ponekih duænosnika iz Ministarstva kulture, do konkretne reakcije iz Ministarstva financija koje kreira porezni sustav (joπ) nije doπlo ne æele se odreÊi. Tako je to u naπoj kulturi, ali i tradiciji kavana joπ iz 19. stoljeÊa. No, nekad su ugledni ljudi, nakon πto bi proËitali novine na bambusovom okviru, kupili joπ jedan primjerak na putu prema kuÊi. Tako su i autoru ovog teksta svojedobno u Novom listu objaπnjavali kako djeluje „ekonomija blagostanja“. Kad ljudi osjeÊaju socijalnu sigurnost i stabilnost na poslu, rado Êe posegnuti za novinama na kiosku. Pretvorit Êe to u svojevrsni ritual. U osamdesetima radnici su u rijeËkom brodogradiliπtu 3. maj u veÊini kupovali svoje novine kad bi iπli na posao koji je bio siguran. Njihove supruge prije podne bi kupile joπ jedan primjerak, za kuÊu. U devedesetima je to spalo samo na jedan primjerak po obitelji, a onda u mnogim sluËajevima, i jedan primjerak u ulazu u zgradu... Pogled na svakodnevni prizor u zagrebaËkim gradskim autobusima i tramvajima potvruje tu tezu. Gotovo nitko ne Ëita novine dok se ujutro vozi prema centru. A kako i bi kad moæda ne ide na posao, veÊ na redovitu prijavu na Zavod za zapoπljavanje. HoÊe li onda ekonomski oporavak, a valjda Êe doÊi nakon 11 ili 12 kvartala pada BDP-a, potaknuti Ëitatelje da ponovo kupuju novine, pa onda i tjednike? Tiraæe rastu Mladen MaloËa kaæe da zna za podatke kako nekim tjednicima na Zapadu ponovno rastu tiraæe, nakon πto je u tim zemljama ponovno poËeo ekonomski rast. No, misli da kod nas neÊe biti dovoljno doËekati pozitivne brojke u ekonomskim izvjeπtajima Dræavnog zavoda za statistiku da bi tjednicima opet procvjetale ruæe. Trebat Êe dobro analizirati sadræaj tekstova da bi se krenulo u privlaËenje Ëitatelja. Prema njegovu miπljenju, za oporavak je nuæno popraviti kvalitetu tekstova. Pustiti novinare da u miru odrade svoje tjedne zadatke. Da odu i razgovaraju s viπe sugovornika i dobiju dublji uvid u temu o kojoj piπu. I da onda to Ëitatelju prezentiraju kako spada. »ini mu se da u tjednicima danas ima previπe povrπnosti, pisanja u stilu internetskih portala. Prenesu se izjave suprotstavljenih strana o nekoj temi i to je sve. KaotiËna situacija s interneta prenosi se i na mirnije stranice novina. A to, smatra, odbija i one koji bi ih htjeli kupovati. S druge strane, svjestan je i iz vlastita iskustva kako su tjednici skup proizvod. PoËevπi od vrste papira i otiska, preko klasiËnih troπkova, poput distribucije, tiraæiranja itd. O plaÊanju novinara da i ne govorimo. Projekti koji se pokreÊu teπko mogu angaæirati etabliranija novinarska imena jer se malo ljudi usudi ostaviti kakav-takav siguran izvor prihoda. U izdavaËkim kuÊama koje imaju tjednike πtednja je veÊ odavno uzela maha. MaloËa kaæe da mu se poznanici koji rade na uredniËkim pozicijama u tjednicima æale da im izdavaËi smanjuju proraËune i da ih ostavljaju s manjim novinarskim trupama. I ne mogu novinarima dati dovoljno vremena za temeljitije istraæivanje teme. Vidi se to i u kratkim impresumima, u Ëinjenici da neki kolege moraju napisati po tri-Ëetiri teksta po broju, πto automatski smanjuje kvalitetu i vjerodostojnost. Novinari analitiËari Dogaa se sliËno kao u proπlom desetljeÊu s publikacijama ekonomskog usmjerenja. Da bi bile uvjerljive, trebale su iskusne i obrazovane novinare-analitiËare. Takvi su veÊ u godinama, Ëesto i angaæirani na poslovima izvan novinarstva pa nisu raspoloæivi za brze reakcije na neke dogaaje. IzdavaËi se onda okreÊu mlaim kolegama, povrπnost je neizbjeæna, a zahtjevni Ëitatelji vrte glavom. Ipak i sada, u takvim nekomfornim uvjetima, u tjednicima ima odliËnih novinarskih radova. Prelista li se Express, Globus ili Aktual, pronaÊi Êe se intervjui s inteligentnim pitanjima koji iz sugovornika izvlaËe ono πto nije moguÊe vidjeti na televiziji. Ima i politiËkih reportaæa i zanimljivih uvida iza kulisa stranaËkog æivota, tekstova o kulturnim fenomenima i sliËnog dobrog πtiva. TjedniËka tiraæna ekspanzija 90-ih godina dobrim se dijelom dogodila jer su tjednici donosili vijesti, odnosno sadræaj koji se nije mogao pronaÊi u drugim medijima. Osim Novog lista s ipak regionalnim dometom, dnevne novine nisu bile neovisne o tadaπnjoj glavnoj politiËkoj struji. O elektronskim medijima, javnima pa Ëak i privatnim (uz izuzetak tadaπnjeg Radija 101), da i ne govorimo. Svaki novi broj Globusa, Nacionala ili Ferala tada je donosio neku atraktivnu pozadinsku priËu iz politike, kakve su privlaËile paænju Ëitatelja. Nakon 2000. godine promijenila se politika i postala dosadno normalna, s korupcijskim skandalima koji veÊ zanimaju sve manje ljudi. A o tome se piπe svuda. To je, uz ostale teπkoÊe, s træiπta izguralo Feral. Bjeg od senzacionalizma Izdanja iz iste kuÊe poËela su se nadmetati u ekskluzivama. Kolege iz tjednika znaju se na razgovorima uz kavu poæaliti kako im je subotnji ili nedjeljni broj dnevnika iz iste grupacije “pojeo” atraktivnu temu. Da se tjednici i dnevnici iscrpljuju sliËnim pristupom, slaæe se i Mladen MaloËa. PrisjeÊa se kako je svojedobno u okviru kuÊe Vjesnik trajalo natjecanje izmeu Danasa i Vjesnikova subotnjeg priloga 7 dana. Kad je u kuÊi Vjesnik donesena odluka da se ugasi 7 dana, i Danas je profitirao. MaloËa smatra da je to joπ jedan argument da bi tjednici trebali bjeæati od senzacionalizma i svoju publiku traæiti meu onima koji preferiraju dubinske analize. Ali pritom treba dobro odabirati teme, prepoznavati trendove, biti atraktivan po tome πto se fenomeni, o kojima svi piπu, razotkrivaju iz novih kuteva. Na izdavaËima je, kaæe, najveÊa odgovornost za sudbinu tjednika. Ako im daju priliku da se profiliraju u smjeru drukËijem od dnevne povrπnosti i kaosa koji vlada na internetu, moæda postoji prilika za opstanak novinar BROJ 8-10/2014. 43 medijska scena Piπe Milan Cimeπa Foto Sran VranËiÊ Neophodnost postojanja “Naπi javni mediji joπ nemaju dovoljno znanja i osmiπljene strategije kako pristupiti multietniËkom i multikulturalnom druπtvu. Nije to vaæno samo za nacionalne manjine veÊ za sve manjine u nekom druπtvu”, kaæe Aleksandar Tolnauer, predsjednik Savjeta za nacionalne manjine J oπ od poËetka devedesetih i dolaska demo(n)kracije, pa sve do danas, Hrvatskom kruæi bauk sveopÊe privatizacije, jer - eto - sve πto je na bilo koji naËin povezano s dræavom, na razliËitim nivoima vlasti, nije dobro, dræava nije dobar vlasnik i sve treba privatizirati, a time i baciti u nemilosrdnu træiπnu utakmicu. Mediji, naæalost, tu nisu bili izuzetak, a sada se vidi na kako je niske grane spalo hrvatsko novinarstvo i dobar dio medija. Ono malo medija koji su ostali i dalje javni, posebno na lokalnom i regionalnom nivou, i dalje su meta lokalnih vlasti uz opravdanje da nema novca za njihovo sufinanciranje. SluËaj KarlovaËkog tjednika i Radio Karlovca, o kojima Êemo govoriti malo kasnije, tipiËan su primjer. Treba li, dakle, i ono malo preostalih javnih, osobito lokalnih javnih medija,ugasiti i pod svaku cijenu privatizirati? “Za razliku od javnih, komercijalni mediji nemaju zakonsku obavezu praÊenja aktivnosti nacionalnih 44 manjina. Ipak, neki od njih redovito prate zbivanja, pa Ëak u nekim segmentima i viπe nego javni. To ovisi o njihovim specifiËnim interesima i ureivaËkim politikama. Naæalost, u tim medijima se joπ ËeπÊe povrπno obrauju teme poput nekih skandala i sukoba u manjinskim zajednicama. Lokalni mediji ne prihvaÊaju emitiranje emisija na manjinskim jezicima bez posebnog sufinanciranja. Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti medija je profunkcionirao, ali su upitni kriteriji; do danas se ne zna koje manjinske emisije financira i s koliko sredstava. Nije obavljeno ni ‘mapiranje’ grupiranosti nacionalnih manjina kako bi se definirali lokalni mediji koji bi trebali proizvoditi emisije na jezicima nacionalnih manjina”, kaæe Aleksandar Tolnauer, predsjednik Savjeta za nacionalne manjine. IstiËe da nije dovoljno potencirano i osvijeπteno pitanje kada se radi o odnosu nacionalnih manjina i novinar BROJ 8-10/2014. medijska scena Treba li baπ sve medije privatizirati? medija, a to je da se na posredan naËin, programskom getoizacijom manjina stvara slika paralelnog druπtva. Getoizacija “Medijska slika neke zemlje nezamisliva je bez javnih medija, a pogotovo bez lokalnih javnih medija”, istiËe profesor novinarstva dr. Stjepan MaloviÊ “A nacionalne manjine nisu nikakvo paralelno druπtvo i to treba jasno reÊi. Meutim, medijski sadræaji, emisije i programi koji se najviπe veæu uz manjine u mnogoËemu imaju upravo getoizirajuÊi efekt koji stvara privid o manjinama kao paralelnom, a ne integriranom druπtvenom entitetu. Ta priËa traje godinama, unatoË deklarativnoj spremnosti da se to prevlada i problem stalno perzistira. Mi zapravo nemamo ni naznake kvalitetne javne medijske politike koja bi razvijala integrirajuÊi medijski model i bila u funkciji prevladavanja tih problema”, dodaje Tolnauer. Kada se govori o pravu nacionalnih manjina na emisije na svom jeziku, stanje je joπ gore i tih emisija nema u javnim medijima. Objaπnjenja i opravdanja su neprihvatljiva, a Ëesto i smijeπna (nema dovoljno ljudi, nema educiranih ljudi, nema kamera, nema snimatelja, to nije toliko vaæno...). ObeÊavalo se da Êe se taj problem rijeπiti uvoenjem 4. programa na HRT-u, ali je ispalo po onoj narodnoj: obeÊanje ludom radovanje! RH kao potpisnica Povelje o zaπtiti manjinskih i regionalnih jezika joπ od 1998. ima obavezu produkcije manjinskih emisija na sedam jezika: talijanskom, maarskom, ukrajinskom, Ëeπkom, slovaËkom, rusinskom i srpskom. Usprkos zakonskoj i meunarodnoj obavezi, veÊ 16 godina od tih emisija nema niπta. “Naπi javni mediji joπ nemaju dovoljno znanja i osmiπljene strategije kako pristupiti multietniËkom i multikulturalnom druπtvu koje je bremenito i pozitivnim i negativnim aspektima. Nije to vaæno samo nacionalnim manjinama, veÊ svim manjinama u nekom druπtvu. Tom problemu moramo odgovorno pristupiti i poËeti mijenjati neke paradigme”, zakljuËuje Tolnauer. Tijekom posjeta Australiji prije nekoliko mjeseci premijer MilanoviÊ je u Sydneyu obiπao redakciju na hrvatskom jeziku sluæbene i javne australske radio-televizije i izrazio zadovoljstvo njenim postojanjem. U Australiji ima 120 tisuÊa Hrvata od 23 milijuna stanovnika. U RH od 4,3 milijuna stanovnika ima gotovo 300 tisuÊa pripadnika raznih nacionalnih manjina, πto je mnogo veÊi postotak od broja Hrvata u Australiji. Zaπto se onda premijer ne bi zaloæio da i manjine u RH u dræavnom i javnom servisu imaju svoje redakcije kako to imaju na juænom kontinentu ili u naπoj neposrednoj blizini, u Srbiji, u Vojvodini? “Nacionalne manjine moraju imati slobodan pristup javnim medijima putem kojih se osigurava kvalitetna integracija nacionalnih manjina u druπtveni æivot veÊinske zajednice i baπ zato javni mediji, osobito lokalni, moraju postojati. No, u praksi to nije tako. Kroz javne se medije pripadnici manjina imaju priliku predstaviti veÊinskom stanovniπtvu, a zapravo se predstaviti svojim sugraanima, prijateljima i susjedima te tako usmjeriti paænju i svijest πire javnosti na Ëinjenicu da u njihovim sredinama æive, rade i kulturno djeluju manjinska udruæenja, πto predstavlja veliko bogatstvo u kulturoloπkom, socioloπkom i tradicijskom smislu svake sredine”, kaæe Renata Trischler, iz NjemaËke narodnosne zajednice iz Osijeka. Manjinsko pitanje u RH, dodaje ona, nije i ne smije biti marginalna tema javnih medija, a u stvarnosti to jest, osim u sluËajevima kada se neke problematike nacionalnih manjina koriste u dnevno-politiËke svrhe, pa onda i dobivaju ne samo nuænu, nego i pretjeranu paænju javnih medija, ali kao politiËko, a ne kulturoloπko pitanje. “Javni servis HRT-a nacionalnim manjinama, jednako kao i prije desetak-dvadesetak godina, ostavlja prostor u tek nekoliko prigodnih emisija mozaiËnog tipa koje se zbog svoje koncepcije ne mogu, niti pokazuju ambiciju, ozbiljnije pozabaviti stvarnim problemima manjinskih zajednica u RH. Od velikih obeÊanja da Êe manjine dobiti prostor u dnevno-informativnim emisijama nije ostalo niπta, a manjine su i dalje, opÊenito, marginalizirane u svim sferama dnevnog javnog servisa”, kaæe Renata Trischler. Stvarne potrebe Dvadeset posto stanovnika Vukovarsko-srijemske æupanije pripadnici su neke od deset nacionalnih manjina, a po brojnosti prednjaËe Srbi kojih je, prema popisu iz 2011., viπe od treÊine, nepunih 34 posto, u Vukovaru. “Zbog izbjegavanja primjene pojedinih zakonskih odredbi koje propisuju adekvatan tretman pripadnicima manjinskih skupina u javnim medijima, negativnim stereotipima, kao i trenutnoj politiËkoj klimi u zemlji, manjine nemaju znaËajniji pristup javnim medijima. Tek pojedine, ‘specijalizirane manjinske emisije’ na javnim medijima ne zadovoljavaju potrebe manjinskih zajednica, jer uglavnom prate na koji naËin manjine kroz kulturni amaterizam djeluju u druπtvu, zanemarujuÊi pritom stvarne, znaËajne probleme nacionalnih manjina i njihovu objektivnu prezentaciju. Upravo zbog nemoguÊnosti pristupa javnim-dræavnim medijima, jedan od najveÊih potencijala za informiranje manjina na njihovim jezicima su javni lokalni, uglavnom elektronski, mediji. U kojoj mjeri oni izlaze u susret manjinskoj promociji, ovisi o nekoliko faktora: programskoj orijentaciji, vlasniËkoj strukturi, profesionalizmu novinara, ali i o predstavnicima manjina da se svojim djelovanjem i organiziranoπÊu ‘nametnu’”, istiËe Senka NedeljkoviÊ, glavna i odgovorna urednica vukovarskog Radio Dunava. U svrsishodnost i neophodnost postojanja javnih medija, a posebno lokalnih javnih medija, uvjeren je i doajen karlovaËkog i hrvatskog novinarstva, Vlado BojkiÊ, nekadaπnji urednik KarlovaËkog tjednika i Vjesnika. novinar BROJ 8-10/2014. 45 medijska scena “Lokalni javni mediji su znaËajan faktor demokracije i pravo graana da budu obavijeπteni o svim relevantnim dogaajima na podruËju na kojem æive. Zato gotovo svi veÊi gradovi u RH imaju svoja lokalna javna glasila koja popunjavaju prazninu πto je regionalna ili srediπnja glasila ne uspijevaju pokriti. Lokalna glasila tako mogu uÊi u sve jedinice lokalne samouprave, u svako selo i zaselak. Pitanje je u kojoj mjeri takva glasila ispunjavaju svoj zadatak, ali bi oni trebali biti neovisni javni servis graana i kao takva trebaju imati pravo na potporu iz lokalnih proraËuna, neovisno tko je na vlasti, pa bi tako bili neovisni od lokalnih politiËkih elita ali i od ‘ekonomskih gazda’, odnosno velikih oglaπivaËa”, istiËe Vlado BojkiÊ. On smatra da lokalne radiostanice i posebno elektronski portali, u velikoj mjeri pridonose boljoj obavijeπtenosti graana o lokalnim prilikama. Istovremeno, meutim, istiËe vrijednost tiskanih medija, pozivajuÊi se na staru latinsku poslovicu prema kojoj izgovorene rijeËi odlete, a zapisane ostaju, pa je u tome i prednost novina u odnosu na radiostanice i portale. Raæalostilo ga je saznanje da su karlovaËke gradske vlasti prepolovile sredstva za Radio i Tjednik, smatrajuÊi da graani imaju sva prava na svoja glasila. “PodsjeÊam da je Karlovac imao svoje tjedne novine od 1841. godine, dakle, prije viπe od 170 godina, kada je grad imao oko 10 tisuÊa stanovnika. Od tada je uvijek imao svoje tjedne novine, a dvadesetih godina proπlog stoljeÊa jedno su vrijeme izlazila Ëak tri tjedna lista. Nakon takve tradicije, 70 godina od izlaska prvog broja KarlovaËkog tjednika, i nakon 61 godine neprekidnog izlaæenja Tjednika kao i 52 godine neprekidnog emitiranja Radio Karlovca, bila bi velika politiËka hrabrost ugasiti ove lokalne javne medije bez obzira na sveopÊu ekonomsku krizu. Vjerujem da sadaπnje HDZ-ovo gradsko vodstvo to neÊe dopustiti i ostati upamÊeno u povijesti Karlovca kao ono koje je ukinulo tradiciju dulju od 170 godina”, zakljuËio je BojkiÊ. Lokalno informiranje “U razvijenim zapadnim zemljama uobiËajeno je da se posebna briga vodi o informiranju graana u lokalnoj zajednici. Smatra se da Êe se graani bez problema informirati o svim globalnim zbivanjima, i s odmakom od svega nekoliko minuta saznati sve πto se dogaa u najudaljenijima mjestima na svijetu, jer nam to moderna tehnologija dopuπta. No, ostaje prazan prostor za lokalno informiranje koje ne zanima tzv.velike medije. Upravo to trebaju popunjavati javni mediji na lokalnoj razini: od problema s asfaltiranjem ulice u kojoj æivimo, odvoza smeÊa, rada lokalne samouprave, πkole, vrtiÊa, lijeËnika i sliËno. Svima nam treba informacija iz naπe mikrosredine, no ne i medij kao puko propagandno sredstvo onoga tko je na vlasti. Treba konkretna informacija o onome πto se dogaa i πto je graanima vaæno i korisno za æivot. Ako se, dakle, i dogaaju neminovne promjene u ‘velikim 46 medijima’, na lokalnoj razini - bilo da je rijeË o radiju, novinama, televiziji ili portalu - postojat Êe potreba za informacijama koje se tiËu samo graana odreene jedinice lokalne ili regionalne samoupravne”, smatra dr. Gordana ViloviÊ, profesorica sa studija novinarstva na zagrebaËkom Fakultetu politiËkih znanosti. Profesor novinarstva Stjepan MaloviÊ kaæe da je medijska slika neke zemlje nezamisliva bez javnih medija, a posebno bez lokalnih javnih medija. Neki teoretiËari ukazuju na to kako u pojedinim medijskim sustavima ravnopravno egzistiraju nacionalni i lokalni mediji, a vaænost lokalnih medija je nezaobilazna. “Lokalni mediji su najbliæi svojim konzumentima, izvjeπtavaju ih o njima bliskim stvarima, a postaju nezamjenjivi u trenucima elementarnih nepogoda, kada lokalni radio postaje glavni izvor informiranja o tome πto se dogaa u naπem neposrednom susjedstvu. Tradicija lokalnih glasila i u RH je znaËajna, pa se pamte vrhunske lokalne javne novine i radiostanice. One su ujedno bile i rasadnik mladih novinara koji su nakon prvih iskustava u tim javnim lokalnim medijima dolazili u velike i nacionalne redakcije, noseÊi u miraz teπku πkolu izvjeπtavanja iz lokalne sredine. No, politiËki je pluralizam kao jednu od ærtava ubiljeæio i nezavisnost ureivaËke politike lokalnih medija”, kaæe MaloviÊ. PolitiËki pritisak Vlasnici, obiËno lokalne vlasti, traæili su od “lokalaca” da ih promoviraju te da zataπkavaju sve negativnosti, misli prof. MaloviÊ. Promjena vlasti na lokalnoj razini znaËila je samo da se viπe ne piπe pozitivno o Marku, veÊ o Janku. PolitiËki pritisak je, malo-pomalo, utjecao na kvalitetu novinarskog kadra jer je podloænost postala najvaæniji kriterij. A oni koji se nisu pokorili bili su pacificirani na razne naËine. Privatizacija i pretvorba javnih medija, smatra MaloviÊ, kao izmiπljene su za eliminaciju. Danaπnje stanje je loπe, a kao paradigma i najnoviji primjer moæe posluæiti KarlovaËki tjednik i Radio Karlovac Ëija je buduÊnost vrlo neizvjesna, usprkos viπestoljetnoj i viπedesetljetnoj povijesti novinarstva u gradu na Ëetiri rijeke. Nema sumnje, dakle, da lokalni javni mediji s obzirom na svoju funkciju moraju ostati i dalje. Bit Êe i Marka i Janka, ali je to ipak manje zlo nego da javne lokalne medije kupuju kojekakvi “poduzetnici” koja o informiranju nemaju pojma, veÊ bi im ta “igraËka” trebala posluæiti u neke druge svrhe, odnosno neka udruæenja, inicijative i stoæeri ili pak politiËke stranke sakrivene iza imena “strateπkog ulagaËa”. Postoji moguÊnost mijenjanja Marka i Janka na izborima pa se tu moæe uspostaviti stanovita ravnoteæa, dok bi u suprotnom sluËaju medij zanemario svoju osnovnu funkciju i promovirao samo svoju ideju i svjetonazor. Mogu li bolje organizirati ili ne, pitanje je na koje bi ipak trebala odgovoriti struka, a ne trenutaËna lokalna politiËka vlast, koja o tom problemu nema pojma novinar BROJ 8-10/2014. medijska scena Piπe Ozren Podnar Foto Sran VranËiÊ Mini porezna reforma Maras ishodio obraËun PDV-a po naplati i ubuduÊe Koliko je apsurdan i nepravedan naËin obraËuna PDV-a po ispostavljenom raËunu, pokazuje i ovaj primjer: kupac moæe propustiti platiti raËun, ali svejedno smije umanjiti svoju poreznu obvezu koriπtenjem pretporeza po tom istom raËunu Novinari i autori obveznici PDV-a mogu odahnuti: LiniÊev porezni udar ipak neÊe stupiti na snagu D obre vijesti iz Vlade za novinare obveznike PDV-a. Gotovo je nestvarno zazvuËala najava ministra obrtniπtva i malog poduzetniπtva Gordana Marasa da Êe se do kraja godine promijeniti odredbe zakona koje reguliraju naËin obraËuna i rok plaÊanja PDV-a za slobodna zanimanja i obrt, planirane da stupe na snagu iduÊe godine. Ako Sabor prihvati promjene Zakona o PDV-u, koje je Maras navodno usuglasio s premijerom Zoranom MilanoviÊem i ministrom financija Borisom Lalovcem, novinari obveznici PDV-a izbjeÊi Êe nagaznu minu koju im je postavio bivπi ministar financija Slavko LiniÊ. Naime, vaæeÊi Zakon o PDV-u predvidio je od 1. sijeËnja 2015. vrlo nepovoljne promjene za obveznike poreza na dohodak, koji su ujedno i u sustavu PDV-a. Po tom su zakonu, koji je skrojio LiniÊ, od Nove godine obvezni obraËunavati i plaÊati PDV po izdanim raËunima, novinar BROJ 8-10/2014. 47 medijska scena umjesto kao sada, po naplaÊenoj realizaciji. Time bi “dohodaπi” u sustavu PDV-a bili izjednaËeni s obveznicima poreza na dobit, koji oduvijek obraËunavaju i plaÊaju PDV po izdanim raËunima. Ta se promjena sustava obraËunavanja PDV-a odnosi i na slobodne novinare i graane koji prodaju autorska prava. Ako spomenuta odredba ne bi bila preinaËena, kako je najavio Maras, spomenute kategorije obveznika morale bi platiti PDV do kraja mjeseca koji slijedi obraËunsko razdoblje u kojemu su izdale raËun, a njega u pravilu moraju izdati odmah nakon obavljanja usluge. BuduÊi da mnogi slobodni novinari i autori ne uspijevaju brzo naplatiti svoja potraæivanja, a neki nikad ne dobiju naknadu za obavljen posao, morali bi platiti PDV iz svog dæepa i tako financirati dræavu. Pravne osobe u sustavu PDV-a oduvijek posluju na ovaj naËin, no one imaju djelotvorne mehanizme naplate, na kojima rade pravne sluæbe, javni biljeænici, sudovi i FINA. Mali obveznici mogu samo preklinjati svoje duænike da im se smiluju i plate, jer nemaju odakle podmiriti PDV naveden u raËunu koji su im izdali. Zar porez iz vlastitog dæepa? Maras se borio protiv straviËne LiniÊeve ideje od prvog dana kad ju je bivπi ministar predstavio. “Puno me obrtnika zove, pa ovim putem poruËujem da Êu predloæiti da se prijedlog zakona o PDV-u popravi tako da PDV i dalje plaÊaju po naplati”, napisao je 7. oæujka 2013. na Twitteru ministar poduzetniπtva i obrta Gordan Maras. No, unatoË njegovu zalaganju i apelima iz Hrvatske obrtniËke komore, MilanoviÊ je sluπao LiniÊa pa je Sabor 29. svibnja 2013. izglasao novi Zakon o PDV-u, koji je joπ na snazi. Jedini ustupak “dohodaπima” obveznicima PDVa bio je odgoda prelaska na sustav obraËuna PDV-a po izdanom raËunu na 1. sijeËnja 2015., umjesto godinu dana ranije, kako je isprva bilo predvieno. Nekoliko je hrvatskih medija tada objavilo skandalozne izjave izvjesnih poreznih struËnjaka, koji su - oËito po narudæbi - branili nametanje sustava obraËuna po fakturiranju svim obveznicima PDV-a. Neki su perverzno ustvrdili da je takav princip povoljan, jer omoguÊuje i koriπtenje pretporeza odmah po primljenom raËunu, umjesto tek nakon plaÊanja. Laæ o isplativosti Ali, sustav obraËuna PDV-a po fakturiranju isplativ je samo onim poslovnim subjektima koji su u fazi intenzivnog ulaganja u posao pa troπe viπe nego πto zarauju. Njima je pretporez (PDV sadræan u cijeni kupljenog proizvoda ili usluge) veÊi od fakturiranog PDV48 a pa im odgovara pravo na brzo umanjivanje svoje porezne za iznos pretporeza. No, poslovni subjekt ne moæe kontinuirano troπiti viπe nego πto zarauje, pa je tvrdnja o isplativosti sustava obraËuna po fakturiranju sramotna laæ. Koliko je apsurdan i nepravedan naËin obraËuna PDV-a po ispostavljenom raËunu, pokazuje i ovaj primjer: kupac moæe propustiti platiti raËun, ali svejedno smije umanjiti svoju poreznu obvezu koriπtenjem pretporeza po tom istom raËunu! Zato svi obveznici PDV-a koji su istovremeno obveznici poreza na dohodak - obavljaËi slobodnih zanimanja, obrtnici i graani u sustavu PDV-a napeto Ëekaju da Sabor do kraja godine poniπti spomenute odredbe upisane u Zakon o PDV-u i omoguÊi im da zadræe sadaπnji naËin obraËuna ovog poreza po naplati novinar BROJ 8-10/2014. UbuduÊe veÊi povrati poreza P orezna reforma predvia joπ jednu pogodnost koja se tiËe svih graana, a odnosi se na porez na dohodak. Osobni bi odbitak porastao s 2200 na 2600 kuna mjeseËno, πto iznosi 31.200 neoporezivih kuna godiπnje. Takoer, poveÊali bi se porezni razredi, pa bi se najviπa porezna stopa od 40 posto primjenjivala tek 158.400 kuna, umjesto od 105.600 kuna godiπnjeg dohotka. Ove Êe promjene rezultirati veÊim plaÊama i povratima poreza medijska scena Piπe Vlado VuruπiÊ Foto Sran VranËiÊ Od ideoloπke ËistoÊe do træiπnog mulja VeÊina nekadaπnjih pravovjernih listova, “organa centralnih komiteta” republiËkih saveza komunista ili “radnog naroda” socijalistiËkih saveza odreene savezne republike promijenili su ne samo svoje ideoloπko, nego i vlasniËko ruho te plivaju u mutnim i uzburkanim vodama suvremenog novinstva, traæeÊi svoje mjesto u konkurentskoj borbi s novonastalim izdanjima T ranzicija koje je zahvatila zemlje bivπe Jugoslavije naravno nije mimoiπla ni medije, osobito tiskano novinstvo. U svim zemljama nastali su novi novinski “brandovi” koji su nadmaπili nekadaπnje stare tradicionalne “bardove”. Mediji su se naπli u kolopletu privatizacije koja je Ëesto bila netransparentna, sumnjiva ili politiËki motivirana. Nekadaπnja vodeÊa “republiËka” glasila pokuπala su izboriti mjesto u borbi s novim medijima, bez nekadaπnje privilegirane i diktirane pozicije. Podsjetimo se, od Vardara pa do Triglava, u svakom glavnom republiËkom srediπtu izlazio je dnevni list koji je bio “ glasnogovornik” republiËke politiËkopartijske linije, a glavni urednici padali su s politiËkim partijskim rukovodstvom. U Ljubljani je to bilo Delo, Zagrebu Vjesnik, Beogradu je tu ulogu preuzeo tamoπnji najstariji dnevnik Politika, a u Sarajevu Osloboenje, u novinar BROJ 8-10/2014. 49 medijska scena tadaπnjem Titogradu, danas Podgorici Pobjeda, a u Skoplju Nova Makedonija. Osim, spomenute Politike, sve su to bila “partizanska” glasila, odnosno novine koje su se pojavile u teπkim trenucima okupacije i borbe za osloboenje od nacifaπistiËkog terora koji je vladao u naπim (i sada susjednim) krajevima. I nekadaπnji partijsko-dræavni listovi morali su proÊi muËne privatizacijske procese, pokuπavajuÊi zadræati nekadaπnju poziciju. Navikli na politiËku trgovinu, uglavnom su posrtali, a privatizacije su se uklopile u sivilo tog procesa novonastalih dræava. No, ipak, osim u Hrvatskoj, u ostalim dræavna bivπe Jugoslavije, nekadaπnji vodeÊi listovi, uspijevali su, s veÊim ili manjim uspjehom, opstati i prilagoditi se novim medijskim, druπtvenim i socijalnim prilikama. Mutne i uzburkane vode VeÊina nekadaπnjih pravovjernih listova, “organa centralnih komiteta” republiËkih saveza komunista ili “ radnog naroda” socijalistiËkih saveza odreene savezne republike promijenili su ne samo svoje ideoloπko, nego i vlasniËko ruho te plivaju u mutnim i uzburkanim vodama suvremenog novinstva, traæeÊi svoje mjesto u konkurentskoj borbi s novonastalim izdanjima. Sve su te novine imale svoje slavne, ali i sramotne trenutke, a danas su uglavnom u teπkoÊama, od pada tiraæe, do financijskih i vlasniËkih dubioza te pod optuæbama da sluæe (ah, ne opet!) nekoj od politiËkih opcija u svojim dræavama. Slovensko Delo, recimo, prije nekoliko godina prolazilo je teπke trzavice politiËkog “preuzimanja” sa strane Janπina politiËkog spektra. No, ta su glasila odigrala svoju povijesnu ulogu, Ëesto bili jedini prozor u svijet i ruπili barijere strogog partijskog i politiËkog centralizma, a izdanja koja su se stvarala i rojila oko te svoje matice Ëesto su razbijala tabue i probijala put prema demokratskom novinarstvu. Prisjetimo se samo Vjesnikova Starta koji je bio “revolucionarno” socijalistiËko izdanje i pronalazilo je naËina da ruπi ustaljene ideoloπke barijere. Prije nego vidimo πto se dogodilo s nekima od tih nekad vodeÊim listovima u bivπoj dræavi, kaæimo da su svi oni imali “maticu” (mada nisu slijedili njen trag i vrlo brzo su se osamostalili), odnosno list Borbu, koja je osim saveznog imala i svaka svoje republiËko izdanje i redakciju. No, s ratnim i kaotiËnim nestankom dræave i promjenom druπtveno-politiËkih prilika i regula, Borba se prva ugasila i predala bez borbe. Propagandni bilten Nakon viπe od 72 godine neprekidnog izlaæenja, u Zagrebu se, takoer s malo emocija (osim uznemirenih zaposlenika i ljudi istinski zabrinutih za sudbinu hrvatskog novinarstva) ugasio i Vjesnik. List je, budimo iskreni, prije konaËnog padanja u ambis i posmrtnog marπa koji mu je loπe i na brzinu odsviran ionako bio na aparatima toliko Foto Sran VranËiÊ 50 novinar BROJ 8-10/2014. Nekadaπnji partijsko-dræavni listovi morali su proÊi muËne privatizacijske procese, pokuπavajuÊi zadræati nekadaπnju poziciju. Navikli na politiËku trgovinu, uglavnom su posrtali, a privatizacije su se uklopile u sivilo tog procesa novonastalih dræava medijska scena Vjesniku je njegova sramotna uloga bila dodijeljena upravo u novim demokratskim vremenima kada je postao list u kojem su (prvom) raeni popis podobnih i nepodobnih i po politiËkoj, ali i, πto je posebno nelagodno, etniËkim kriterijima dugo da se neumitan neslavni kraj mogao oËekivati. Nije bilo ni politiËke ni bilo kakve druge æelje da se Vjesnik spasi. No, oni koji su Vjesnik optuæivali i smatrali da s njim odlazi i “dio starog reæima” zapravo brkaju lonËiÊe. Vjesniku je njegova sramotna uloga bila dodijeljena upravo u novim demokratskim vremenima kada je postao list u kojem su (prvom) raeni popis podobnih i nepodobnih i po politiËkoj, ali i, πto je posebno nelagodno, etniËkim kriterijima. Vjesnik je postao tada ono πto Ëak nije bio ni u olovnim vremenima - batinaπki, prokazivaËki i propagandni bilten jedne stranaËke grupacije (HDZ) te je zato i pogubilo svoje Ëitatelje, a odræavao se na dræavno-stranaËkim jaslama samo zahvaljujuÊi takvom svom poloæaju. Vjesnik se nije snaπao, ili mu nisu dali da se snae, pa je nakon πto je (nepotrebno) bio proraËunski parazit i pijavica, nepovratno je izgubljen. Kako je stajalo u izvjeπÊu Sindikata novinara Hrvatske: “ Argument za ukidanje Vjesnika pojedini ministri pronalaze u gubitku koje je taj list proizveo zadnjih godina, ali se ne pitaju zaπto je do takvih gubitaka i pada tiraæe doπlo.” Nikoga nije zanimala bit, nitko nije govorio o ideoloπkim “grobarima” Vjesnika. Dugovi su se podigli na vrtoglavih 14 milijuna kuna. Privatizacija nije uspjela jer je (moguÊe) bilo i opstrukcije, nije bilo interesa i jednostavno - nitko se nije æalio baviti kroniËnim bolesnikom Ëiji je izmuËeni organizam odbacivao sve oskudniju infuziju kojoj je istjecao rok trajanja, ali u svakom sluËaju, Vjesnik, list slavne proπlosti s ratobornom mladoπÊu i kompromitantnom staroπÊu, odradio je prosjeËan ljudski vijek i otiπao u ropotarnici povijesti bez puno posmrtnih govora, mise zaduπnice i karmina. Kako se Ëini, drugo vodeÊe republiËko glasilo, koje bi moglo slijediti Vjesnik, jest podgoriËka Pobjeda, nad kojom je objavljen steËaj. I ona je tijekom prevratniËkih dana raspada i rasula s poËetka 90-ih imala svoje sramotne i kompromitantne dane, kada je od novine “na braniku bratstva-jedinstva” postala petparaËki kolaboracionistiËki ratno-huπkaËki dnevnik. Danas u Pobjedinu arhivu nedostaju mnogi brojevi ili stranice iz tog doba: neke su naprosto istrgnute rukom, rasparane kao da se bacanjem u koπ moæe baciti vrijeme te djela kojih se tamo malo tko æeli prisjetiti. No, dug koji je Pobjeda, novine sa sve manjom nakladom, uspjela napraviti iznosi 992.000 eura! RaËun Pobjede je blokiran, a obveza tvrtke prema zaposlenicima, kojih je 197 iznosi - 430.000 eura. Pobjedu je æelio svojedobno kupiti veliki bosanskohercegovaËki medijski tajkun crnogorskog podrijetla s politiËkim i predsjedniËkim ambicijama Fahrudin RadonËiÊ, ali je transakcija propala. TrenutaËno se, kao potencijalni kupac, pojavio grËki biznismen Petros Statis, vlasnik podgoriËkog lista Dnevne novine i crnogorski zet oæenjen tamoπnjom razvikanom i mlaahnom manekenkom Nadom »aenoviÊ. Daljnja sudbina novina nije izvjesna i pitanje je tko Êe pobijediti Pobjedu. A Politika? I beogradska Politika sve teæe podnosi privatizacijske nedaÊe i konkurenciju brojnih srbijanskih tabloida. Nakon, πto je list koji, s manjim ratnim iznimkama (rijeË je o Prvom svjetskom ratu), izlazi od 1904. godine, bio prvo privatiziran od njemaËkog WAZ-a (koji se Politike rijeπio prije nekoliko godina), nova privatizacijska transakcija izazvala je velika politiËka previranja u Srbiji. Naime, sukobili su se oko nje danas vladajuÊi SNS i nekad prva srbijanska stranka, a danas stranka u borbi za preæivljavanje DS. Politika je tijekom ratova u bivπoj Jugoslaviji odradila prljav posao za Slobodana MiloπeviÊa, ukaljavπi tako gotovo stoljetnu tradiciju, pretvorivπi se u najobiËnije velikosrpsko i proratno glasilo. Danas je u vlasniπtvu East Media Groupa iz Moskve. Kada je ta ruska tvrtka, sa srpskim vlasnicima, kupila Politiku, srbijanska se medijsko-politiËka scene zaljuljala. Kako je tada pisao B92, Politiku je kupio posve nepoznat ruski izdavaË East Media Group, stanovitog Aleksandra TrboviÊa. Tvrtka je osnovana u Moskvi s osnivaËkim kapitalom od 250 eura! Kako je tada javljala Beta iz Moskve, “tvrtka je potpuno nepoznata i nema nikakvog utjecaja u Rusiji”. Direktor fantomske tvrtke stanoviti je Uroπ StefanoviÊ. Kako su pisali beogradski portali, blizak Miroslavu BogiÊeviÊu, vlasniku tvrtke Farmakom akumulatori, registrirane u Moskvi. Politika je danas list osrednje tiraæe i manjeg politiËkog utjecaja u Srbiji. I sarajevsko Osloboenje jedva je preæivjelo privatizaciju. Danas je u vlasniπtvu Muje i Himze SelimoviÊa, vlasnika prehrambenog lanca MIMS. Sve do osamdesetih godine Osloboenje je bio najtiraæniji list u SR Bosni i Hercegovini. Izlazio je naizmjence na latinici i Êirilici. Devedesetih godina Osloboenje je u ratnim uvjetima ustrajalo i opstalo te su novinari i urednici pravili novine u nemoguÊim uvjetima, a za svoj rad su dobivali brojne nagrade meu njima i nagradu za ljudska prava ”Saharov” (1993), Meunarodnu nagrada za slobodu tiska (1995), Nagradu slobode u 1993 godine dodjeljenu od uglednih skandinavskih listova Dagens Nyheter (Stockholm) i Politiken (Kopenhagen), a za izuzetnu odanost istini i slobodi Osloboenju je u 1993 godini dodjeljena nagrada Oskar Romero od strane katoliËke fondacije The Rothko Chapel iz Houston te je Osloboenje 1992. godine proglaπeno listom godine u Velikoj Britaniji (1992). Nova Makedonija prestala je izlaziti 2003. godine, ali je onda danaπnji vlasnik tvrtka ZONIK Zorana Nikolova otkupila ime brenda te nastavila izdavati najstarije novine na makedonskom jeziku novinar BROJ 8-10/2014. 51 iz rada HND-a i SNH-a rvatsko novinarsko druπtvo neugodno je iznenaeno nepravomoÊnom presudom Cenzorska H OpÊinskog graanskog suda u Zagrebu RTL televiziji, prema kojoj taj televizijski presuda nakladnik mora platiti zagrebaËkom gradonaËelniku Milanu BandiÊu odπtetu od kuna i sudske troπkove zbog navoda iz proπlogodiπnjeg intervjua uæivo s protiv RTL 50.000 predsjednikom Vlade i SDP-a Zoranom MilanoviÊem, a u kojem je MilanoviÊ BandiÊa s klijentelizmom i korupcijom. Smatramo da se radi o odluci koja bi televizije povezao mogla biti negativni sudski presedan jer ono πto premijer govori o jednom od takoer najmoÊnijih ljudi u Hrvatskoj - o zagrebaËkom gradonaËelniku - to je javni interes a intervju je voen u dobroj vjeri da informira gledatelje. Eventualno odgovoran za izreËeno u ovoj sluËaju moæe biti jedino premijer MilanoviÊ ali ne i nakladnik, to viπe πto je rijeË o intervjuu uæivo, time dakle i autoriziranom intervjuu. Smatramo da mediji - zbog informativnih obveza koje imaju prema javnosti - katkad ne samo da ne mogu nego i ne smiju izbjegavati toËno citirati ono πto javne osobe, a pogotovo najmoÊnije, govore jedne o drugima. PodsjeÊamo da je gradonaËelnik BandiÊ zbog istog MilanoviÊevog intervjua RTL-u, tuæio joπ nekoliko medija i novinara samo zbog toga πto su prenijeli navode tog intervjua. HoÊe li i svi oni biti osueni? ZnaËi li to da je nama novinarima u Hrvatskoj sada odjednom zabranjeno prenijeti, na primjer, ono πto ukrajinski premijer govori o ruskom predsjedniku Putinu, premda je to i te kakav javni interes za sve graane? ZnaËi li da Êe novinari morati izbjegavati izvjeπtavati o onome πto se govori u predizbornim kampanjama, koje znaju biti vrlo oπtre? OpÊinski graanski sud u Zagrebu ovom se presudom opredijelio za cenzuru a protiv novinarskih i medijskih sloboda, stoji u priopÊenju koje potpisuje Zdenko Duka, predsjednik Hrvatskog novinarskog druπtva HND zahtijeva brisanje sramoÊenja iz Kaznenog zakona Hrvatsko novinarsko druπtvo zahtijeva da Ministarstvo u umjetniËkim i znanstvenim djelima ili drugoj javnoj pravosua i Vlada potpuno briπu (novouvedeno) kazneno djelo sramoÊenja iz prijedloga izmjena Kaznenog zakona. Novinarska struka ne moæe prihvatiti nedovoljna predloæena ‘poboljπanja’ Ëlanaka 147. i 148. Kaznenog zakona prema kojima “ne bi bilo kaznenog djela teπkog sramoÊenja ako poËinitelj dokaæe istinitost ËinjeniËne tvrdnje koju je iznosio ili pronosio ili postojanje ozbiljnog razloga zbog kojeg je povjerovao u njezinu istinitost.” PoËinitelj dakle mora dokazati istinitost umjesto da tuæitelj osporava istinitost tvrdnje, a osim toga ni dokazivanje istinitosti ne oslobaa optuæenog optuæbe ako se “ËinjeniËne tvrdnje odnose na osobne ili obiteljske prilike”. PodsjeÊamo da kad se radi o javnoj osobi, onda objava informacija uglavnom preteæe nad zaπtitom njegove privatnosti - ako novinar informira u javnom interesu. Istina, uvodi se iskljuËenje protupravnosti za uvredu i teπko sramoÊenje pa nema kaznenog djela ako je poËinjeno u novinarskom poslu, 52 djelatnosti, ako je uËinjeno u javnom interesu ili iz drugih opravdanih razloga. No, je li javni interes ili nije, to po slobodnoj procjeni ocjenjuje sudac, a dosadaπnja praksa ne daje razlog za optimizam. Prijedlog HND-a je posvemaπnja dekriminalizacija kaznenih djela protiv Ëasti i ugleda, dakle - i sramoÊenja i uvrede i klevete. Dekriminalizaciju je provela ne samo Velika Britanija nego i BiH, Crna Gora, Srbija i Makedonija. Minimalno rjeπenje koje bi prihvatila novinarska struka bilo bi to da u KZ-u kao kazneno djelo protiv Ëasti i ugleda ostane jedino kleveta, uz iskljuËenje protupravnosti u novinarskom i umjetniËkom poslu, ako iz naËina izraæavanja i drugih okolnosti proizlazi da poËinitelj nije postupao s preteæitim ciljem da πkodi Ëasti i ugledu. InaËe, izmjene KZ-a koje vlasti predlaæu nastavit Êe πtititi moÊnike a nauπtrb medijskih, novinarskih sloboda i nauπtrb kvalitete novinarskog posla koji su bitni za demokraciju svake zemlje novinar BROJ 8-10/2014. HND Osuuje napad na Domagoja MargetiÊa H rvatsko novinarsko druπtvo osuuje napad na novinara i aktivista Domagoja MargetiÊa koji je u ponedjeljak naveËer pretuËen pred svojim stanom u srediπtu Zagreba. Traæimo od policije da u πto kraÊem roku pronae poËinitelja i eventualnog nalogodavca ovog napada, te da ih privede sudu. Sve dok se ne utvrdi stvarni motiv napada, smatrat Êemo da je rijeË o fiziËkom obraËunavanju zbog autorovih napisa, πto nije primjereno demokratskom druπtvu niti je naËin kojim se dolazi do istine, stoji u priopÊenju koje za HND potpisuje potpresjednica Ana RaiÊ-KneæeviÊ iz rada HND-a i SNH-a HND zgroæen HND i SNH za spas Radio Varaædina objavom Hrvatsko novinarsko druπtvo (HND) i Sindikat novinara dignuta joπ dva kredita za odræavanje likvidnosti i kupnju (SNH) pozvali su na danaπnjoj konferenciji za nove opreme. No, zbog nemoguÊnosti redovite otplate pogubljenja Hrvatske novinare sve odgovorne kako bi se od steËaja spasio svih kreditnih obaveza jedna je banka od tvrtke Radio Varaædin koji se zbog nemoguÊnosti redovite novinara na otplate kreditnih obaveza naπao u financijskim ”Termoplin”, koja je suduænik u tom kreditu, naplatila cijeli iznos kredita. Tvrtka ”Termoplin” je 8. srpnja 2014. Dalmacija problemima. ”Radio Varaædin je hrvatsko kulturno dobro, aktivirala zaduænicu i blokirala æiro-raËun Radio Varaædina. posebno sjeverozapadne Hrvatske i ne bismo ga smjeli upozorila je da zbog te blokade sada ne newsu izgubiti”, rekao je predsjednik SNH-a Anton FiliÊ. ÆigiÊ-Dolenec mogu plaÊati troπkove meu kojima su potroπnja struje je i na Ëeste sluËajeve sprege politike i vlasnika na glavnom odaπiljaËu zbog Ëega im prijeti iskljuËenje Hrvatsko novinarsko druπ- Upozorio medija, izvlaËenja novca iz medija zbog Ëega ‘krhka’ odaπiljaËa i gaπenje Radio Varaædina, koji je osnovan 1945. tvo zgroæeno je time πto je portal Dalmacija news objavio juËer video snimku pogubljenja ameriËkog novinara Jamesa Foleya. Pripadnici tzv. Islamske dræave objavili su u utorak tu video snimku na internetu ali nijedan od uglednih svjetskih medija nije naravno to prenio i objavio kako ameriËkom kolegi brutalne ubojice noæem reæu glavu. Nije joπ jasno je li ta snimka autentiËna ali to nema baπ nikakve veze sa suπtinom stvari i s krajnje neetiËkim, neprofesionalnim postupkom uredniπtva Dalmacija newsa. Na tom videu vide se i brojne snimke drugih dekapitiranih tijela, pa i tijela djece, a urednici Dalmacija newsa odluËili su da objave taj odvratni, krvoloËni video. Takav tip senzacionalizma je za svaku osudu a primjerenu i hitnu reakciju oËekujemo i od VijeÊa za elektroniËke medije. HND joπ jednom poziva sve medije u Hrvatskoj da poπtuju sva novinarska profesionalna pravila, da ne podlijeæu senzacionalizmu ne bi li na krvi i nasilju zaradili koju kunu viπe i da se u ureivanju medija rukovode porivom za istinom, pravdom i humanoπÊu financijska struktura medija postaje ugroæena. IznoseÊi kronologiju problema glavna sindikalna povjerenica Podruænice SNH-a u Radio Varaædinu Andrea ÆigiÊDolenec kazala je da nije uobiËajeno da vlasnik blokira svoju vlastitu tvrtku i time dovede u pitanje njezin opstanak, a πto se dogodilo Radio Varaædinu. Naime, veÊinski vlasnik radija je tvrtka ”Termoplin” koja je u veÊinskom gradskom vlasniπtvu. ÆigiÊ-Dolenec pojasnila je da su prvi veÊi financijski problemi poËeli prije deset godina kada je Radio Varaædin digao kredit od 2,5 milijuna kuna za ureenje prostora od 600 Ëetvornih metara koji su u vlasniπtvu Grada Varaædina, a kasnije su i meu najstarijim je radiopostajama u Hrvatskoj. NapominjuÊi kako je taj radio prije desetak godina imao 24 zaposlena, on danas ima njih pet koji plaÊu nisu dobili posljednja Ëetiri mjeseca. ÆigiÊ-Dolenec izrazila je i bojazan da Êe Radio Varaædin zavrπiti u steËaju pa radnici neÊe moÊi naplatiti svoja potraæivanja. Uz to, istaknula je i da vlasnik, koji je i najveÊi vjerovnik, dosada nije bio spreman za dogovor i nagodbu iako, kako je kazala, postoje zainteresirani kupci za taj radio. Potpredsjednica HND-a Ana RaiÊ-KneæeviÊ dala je potporu novinarima Radio Varaædina apeliravπi na potrebu πto bolje transparentnosti poslovanja i vlasniπtva medija. (Hina) (Hina) Foto Sran VranËiÊ novinar BROJ 8-10/2014. 53 recite im... Piπe Nives OpaËiÊ U Pozicija i opozicija ovoj zemlji Ëini mi se kao da smo stalno pred nekim izborima. A u takvu vremenu i oni koji su na vlasti i oni koji bi na vlast rado doπli (prvi put ili opet) pojaËavaju svoje aktivnosti vidljive biraËima, uglavnom na svaalaËko-nadmetaËkom planu. Naravno, to se tako, nedajboæe, ne zove. To blaæeno (i ne baπ jeftino) vrijeme zove se predizborna kampanja. Mediji slijede obiËno dvije najjaËe suprotstavljene strane - s minutaæom i prostorom u novinama koji odgovaraju njihovim pulenima (tj. preferencijama vlasnika medija). Svoje favorite neskriveno istiËu, one druge spomenu reda radi, da se ne kaæe kako smo nedemokratska zemlja. I, kao πto je sa svim stvarima kod nas, svi se zaklinju kako je sve po zakonu, “sve Ëisto”. Moæda i jest po zakonu, ali se kosi s pravilnim politiËkim govorom. Njime, naime, tek malobrojni nekako vladaju, a ostali samo oponaπaju svoje neuke kolege, ne provjeravajuÊi baπ niπta. ReÊi Êu neπto o vrlo Ëestoj pogreπci, koju stalno sluπam na radiju i televiziji, odnosno Ëitam u novinama. Govore i piπu kako se oko neËega spore pozicija i opozicija. Znam ja πto se htjelo reÊi, no to se doista nije i reklo. Da bi nam stvari bile jasnije, treba znati πto znaËi imenica pozicija, πto opozicija i zaπto one ne tvore pravu opreku. Pozicija opÊenito znaËi poloæaj, smjeπtaj u prostoru, mjesto na kojem se πto nalazi s obzirom na neπto drugo. Pozicija ili poloæaj u druπtvenim odnosima znaËi mjesto πto ga tko zauzima u druπtvu (pa smo i govorili o nekome kao o Ëovjeku na poloæaju), u ustanovi u kojoj radi, u svojem zvanju, to je, dakle, rang. Pozicija moæe znaËiti i mjesto na kojem igra pojedini igraË u momËadi, na primjer: igra na poziciji veznog, a moæe biti i mjesto na nekoj natjecateljskoj ljestvici (klub je na vodeÊoj poziciji). Pozicijom zovemo i poËetni poloæaj boraca u nekim sportovima, na primjer u hrvanju, u sumu, kao i u baletu (takoer poËetna pozicija i sl.). Pozicija ima znaËenje i u glazbi. To je raspored prstiju na æicama kod gudaËkih instrumenata. To je termin i u πahu raspored figura na ploËi prije ili nakon odreenoga poteza. 54 TehniËki je termin i u knjigovodstvu; pozicija je najniæa podjela u proraËunu; stavka. Kako se vidi, ni jedno od nabrojenih znaËenja imenice pozicija nema nikakve politiËke primjese. A kako je s opozicijom? Sasvim drukËije. Najπire gledano, opozicija je svako opreËno ili drukËije miπljenje, protivljenje, opiranje (oponirati komu = protivi se komu, suprotstavljati se komu, opirati se komu). ZnaËi i ono πto je na protivnim stranama istoga pravca, druga vrijednost po funkciji ili po znaËenju; opreka. ZnaËenje ima i u astronomiji - to je poloæaj dvaju nebeskih tijela kojima se duljine u ekliptiËkom koordinatnom sustavu razlikuju za 180 stupnjeva (Mjesec je u opoziciji prema Suncu kad ulazi u uπtap). No opozicija ima i izrazito politiËko znaËenje. To je skupina stranaka ili jedna stranka koja istupa protiv vladajuÊega ili vladinoga miπljenja i djelovanja, to je oporba. Ako nakon ovih objaπnjenja samih rijeËi - a to je najsigurniji put i da Êemo stvari istinski razumjeti, pa da onda neÊemo govoriti napamet i neutemeljeno pogledamo u kakvoj opreci stoje pozicija i opozicija, vidjet Êemo da to nije nikakva opreka, pa ih je onda loπe i stavljati u odnos koji nije opreËan. A koja bi onda bila prava opreka oporbi ili opoziciji? Vlast. Vlast je prava opreka opoziciji ili oporbi, protiv vlasti koju smatraju loπom diæu se oni koji na vlasti joπ nisu, ali bi na vlast æeljeli stupiti. Naravno, svaka opozicija ima pravo kritizirati vlast nudeÊi biraËima neπto bolje. Vlast i opozicija stalno se smjenjuju, pa se u zemljama krhkoga demokratskog i parlamentarnog æivota Ëini da je opoziciji samo do toga da se poπto-poto domogne vlasti, a nakon izbora opet sve ide po starom. Meusobna optuæivanja, predbacivanja - nije li to nakon smjene vlasti veÊ poËetak nove izborne kampanje? Dakle, dragi novinari, novinarke, urednici, voditelji informativnih emisija, zastupnici u Hrvatskom saboru, treba govoriti o opreci izmeu vlasti i opozicije ili oporbe, a ne - kako vi uporno, a netoËno, govorite - o nepostojeÊoj opreci izmeu pozicije i opozicije novinar BROJ 8-10/2014. feljton ZNA»AJ MEDIJSKOG INTEGRITETA (1) Foto Sran VranËiÊ Vratiti medije i novinare u sluæbu javnosti U dva nastavka u Novinaru Êemo objaviti najzanimljivije dijelove knjige “ZnaËaj medijskog integriteta - VraÊanje medija i novinarstva u sluæbu javnosti”. Izdanje je dio projekta Medijski opservatorij JugoistoËne Europe, ostvarenog uz pomoÊ Europske komisije i Ureda za Udruge Vlade Republike Hrvatske. Urednik hrvatskog izdanja je Saπa LekoviÊ, a urednica regionalnog izdanja Brankica PetkoviÊ. Predstavljanje i promocija hrvatskog izdanja odræat Êe se u velikoj dvorani Hrvatskog novinarskog druπtva 3. listopada 2014. godine od 11 do 14 sati. Projekt i knjigu Êe predstaviti: Saπa LekoviÊ, predsjednik Centra za istraæivaËko novinarstvo, hrvatskog partnera u projektu Medijski opservatorij JugoistoËne Europe, Brankica PetkoviÊ, koordinatorica projekta Medijski opservatorij JugoistoËne Europe, i Helena PopoviÊ, autorica hrvatskog istraæivanja u sklopu projekta Medijski opservatorij JugoistoËne Europe, a predvieni su i drugi brojni govornici i sudionici u raspravi novinar BROJ 8-10/2014. 55 feljton K ZNA»AJ MEDIJSKOG INTEGRITETA (1) ako stoji u predgovoru ovog vrlo vrijednog istraæivanja objavljenog u ovoj knjizi, to je pokuπaj osvjetljavanja prepreka demokratskom razvoju medijskih sustava u zemljama JugoistoËne Europe pomoÊu mapiranja obrazaca koruptivnih odnosa i praksi u razvoju medijskih politika, vlasniπtvu nad medijima i financiranju medija, javnim elektroniËkim servisima i novinarstvu kao profesiji. Knjiga uvodi koncepciju medijske vjerodostojnosti kojom oznaËava one vrijednosti u medijima i novinarstvu koje im omoguÊuju da sluæe javnom interesu. U analizi trenutaËnog stanja u medijima pozornost je bila usmjerena na procjenu Ëinitelja koji su identificirani kao moguÊi faktori rizika po medijski integritet, uz pregled prethodnih dogaaja ako su bili relevantni za razumijevanje trenutaËne situacije. Istraæivanjem predstavljenim u ovoj knjizi obuhvaÊeno je pet zemalja: Albanija, Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Makedonija i Srbija. Istraæivanje, provedeno izmeu srpnja 2013. i veljaËe 2014., bilo je dio regionalnog projekta Medijski opservatorij JugoistoËne Europe - jaËanje kapaciteta i koalicija za praÊenje medijskog integriteta i unapreenje reformi u medijima (South East European Media Observatory Building Capacities and Coalitions for Monitoring Media Integrity and Advancing Media Reforms). U hrvatskom izdanju objavljujemo cjelokupne rezultate istraæivanja integriteta medija u Hrvatskoj te saæetak rezultata istraæivanja u preostale Ëetiri zemlje obuhvaÊene projektom. Projekt je zajedniËki pothvat sedam organizacija civilnog druπtva iz pet spomenutih zemalja te Slovenije i Maarske. Te su organizacije viπe od desetljeÊa dio πire regionalne mreæe - Mreæe JugoistoËne Europe za profesionalizaciju medija (South East European Network for Professionalization of the Media SEENPM) i sustavno se zauzimaju za unapreenje i zaπtitu vrijednosti slobodnih, neovisnih i odgovornih medija u svojim zemljama i na regionalnoj razini. Ova knjiga i projekt Medijski opservatorij JugoistoËne Europe temeljeni su na ostavπtini prethodnih istraæivaËkih i zagovaraËkih aktivnosti SEENPM-a, posebno na istraæivanju i knjizi iz 2003./2004. godine o vlasniπtvu nad medijima i njegovom utjecaju na neovisnost i pluralizam medija. Zapravo, istraæivanje predstavljeno u ovoj knjizi elaboracija je stanja iz 2013./2014. godine, stanja “nakon deset godina”. 56 MEDIJSKA POLITIKA I NJEZINA IMPLEMENTACIJA Razvoj medijske politike Razvoj medijske politike u Hrvatskoj oznaËavaju najmanje dvije faze, pri Ëemu godinu 2000. vidimo kao vaænu prekretnicu u suvremenoj povijesti zemlje. Prvu fazu 90-ih karakteriziraju mediji pod kontrolom dræave i nerazvijena zakonska regulativa. Druga faza poËinje 2000., nakon smrti predsjednika Franje Tumana i promjene vlasti, kada je na vlast doπla koalicija “lijevog” centra sa socijaldemokratima kao vodeÊom strankom. U toj se fazi medijska zakonska regulativa znaËajno poËela razvijati prema modelu træiπnog pluralizma, dominantnom u Europi. Kad je 2003. Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) ponovno osvojila vlast na parlamentarnim izborima, postojala je bojazan da Êe novoizabrana desna vlada omesti proces pristupanja Hrvatske Europskoj uniji. No, Ëak i na iznenaenje HDZova biraËkog tijela, politiËka elita s Ivom Sanaderom (sad na sudu zbog korupcije) kao predsjednikom Vlade, podræala je proces pristupanja EU. Tako se i medijska regulativa nastavila razvijati u istom smjeru bez obzira na promjene u vlasti: strategije medijske politike i HDZa i koalicije “lijevog” centra bile su sliËne i uglavnom definirane u skladu s europskim propisima. U Hrvatskoj nikad do sada nije donesena eksplicitna medijska strategija. Umjesto toga, politike koje se tiËu medija “uvezene” su kao dio procesa pristupanja EU. No, Nina Obuljen Koræinek, bivπa dræavna tajnica za medije u Ministarstvu kulture za vladavine HDZ-a, smatra da je postojala implicitna strategija te da su sve odluke bile dio πirokog participativnog procesa, pozitivan trend koji je zaustavljen promjenom vlasti (2011.). Njezinim rijeËima: Teπko je tu [do 2000.] govoriti o nekakvoj medijskoj strategiji jer je druπtvena situacija u Hrvatskoj bila takva da se zapravo pribjegavalo nizu ad hoc rjeπenja. (…) Onda dolazi ono razdoblje nakon 2000. odnosno 2001. kad Vlada donosi odluku, prvi put, da se ide u kompletnu reviziju medijskog zakonodavstva. (…) Zapravo, kad se gleda ideja medijskog sustava, kako je postavljen, izgraen, to je razdoblje 2002./2003. godine. (…) Slijedom tog reformskog zaokreta zapravo je donesen cijeli set medijskih zakona koji se u svojoj ideji, formi i sadræaju nisu viπe mijenjali, oni su se mijenjali u onom dijelu koji je bilo potrebno usklaivati radi Europske unije i u onom dijelu u kojem su se pokazali nedovoljno ili loπe provedeni ili ako nije bila moguÊa provedba. (…) Mislim da je potpuno krivo govoriti da nikad nismo imali medijsku strategiju, nismo imali u smislu neke vrlo detaljno elaborirane strategije, ali kao nekakva vizija potrebe i tako dalje se [strategija] moæe derivirati iz jednog novinar BROJ 8-10/2014. U prvom nastavku feljtona donosimo poglavlje Istraæivanje medijskog integriteta Hrvatska, autorice dr. sc. Helena PopoviÊ, profesorice komunikologije na zagrebaËkom Fakultetu politiËkih znanosti. U Hrvatskoj nikad do sada nije donesena eksplicitna medijska strategija. Umjesto toga, politike koje se tiËu medija “uvezene” su kao dio procesa pristupanja EU feljton ZNA»AJ MEDIJSKOG INTEGRITETA (1) participativnog procesa. Taj veliki reformski zaokret poËetkom 2000. i sve kasnije reforme i donoπenje novih propisa i tako dalje dogaaju se u jednom vrlo πirokom participativnom procesu (...) do ovih zadnjih izmjena zakona koje su se dogodile ove i proπle godine, a koje su zapravo nametnute bez ikakve javne rasprave… Sasvim razliËit, suprotan stav vidljiv je iz izjave sadaπnjeg savjetnika za medije u Ministarstvu kulture Milana ÆivkoviÊa (SDP) koji smatra da medijska strategija nikad nije postojala, te da su odluke donoπene u malom krugu meusobno povezanih interesnih grupacija, a ne kao rezultat πirokog participativnog procesa. On kaæe: Medijske politike koje smo mi do sada imali nisu nikada bile artikulirane u bilo kakvoj formi dokumenta [ili] intencionalnog projekta, pa prema tome nisu nikada ni mogle biti raspravljene izvan veoma uskog okvira zainteresiranih faktora koji su se redovito svodili na predstavnike politiËke moÊi, predstavnike nekakve ekonomske moÊi, uz eventualnu parcijalnu participaciju predstavnika akademske zajednice i civilnog druπtva - devedesetih manje, nultih viπe, ali uglavnom je zapravo to bilo - to. O tome se raspravljalo u principu vrlo malo i uvijek iza zatvorenih Kontrola distribucije tiska i oglaπavanja vrata, i uvijek je to bio svojevrsni konsenzus izmeu nekakvog ekonomskog i politiËkog interesa. Strateπki dokument nije donesen, no smjernice vidljive u javnim politikama u posljednja dva desetljeÊa, koje odraæavaju hegemonski diskurs, ukazuju na intenciju da se osigura slobodno djelovanje komercijalnih medija i træiπne utakmice, dok je dræavni protekcionizam osuen kao relikt bivπih socijalistiËkih vremena - takvo su stajaliπte zauzeli i vanjski akteri predstavnici EU-a i domaÊe, novonastale elite koje su nastojale poduzeti sve reforme i zadovoljiti uvjete za Ëlanstvo u EU. U skladu s tim, πiroko se rasprostranilo vjerovanje u “nevidljivu ruku træiπta” - ideju da Êe zakonodavni okvir koji potiËe rast medijskog pluralizma, temeljen na træiπnim principima, jamËiti dobro funkcioniranje medijskog polja.... PolitiËke strukture moÊi Premda i bivπi i sadaπnji predstavnici Ministarstva kulture inzistiraju na tome da su politiËki akteri na poziciji moÊi bili marginalizirani u procesima definiranja javnih politika i njihove implementacije, jasno je da su dræavni sluæbenici, posebno Ëlanovi vladajuÊih stanaka, igrali u njima vaænu ulogu, ne samo zbog svojih strukturalnih pozicija, nego i zbog “ovisnosti o prijeenom putu” (path- K ada su u pitanju vlasniπtvo i kontrola medija, jedno od problematiËnih podruËja jest distribucija tiska. Koncern Agrokor, u vlasniπtvu Ivice TodoriÊa, ima 54,1 posto dionica Tiska, najveÊe distribucijske kompanije uz iNovine, u vlasniπtvu Adris Grupe. Oni su se planirali ujediniti, Ëime bi iNovine stekle 79,99 posto Tiska s prihodom od oko 500 milijuna eura godiπnje i nadzor na svim proizvodima koji se prodaju na kioscima, od kojih su najvaæniji cigarete i novine. No, potkraj 2013. odustali su od namjere koncentracije, vjerojatno zbog toga πto bi to bio jasan sluËaj monopola, o Ëemu se intenzivno raspravljalo u medijima otkad je namjera koncentracije objavljena. Premda se koncentracija nije provela, TodoriÊ i dalje kontrolira glavne distribucijske kanale, πto otvara moguÊnost indirektne cenzure tiskanih medija koji ovise o tim kanalima. Kontrola novinske distribucije nije jedini segment koji vlasnika Agrokora Ivicu TodoriÊa stavlja u poziciju moÊi. BuduÊi da je Agrokor najveÊi oglaπivaË u Hrvatskoj, svi komercijalni mediji ovise o njegovu oglaπavanju i zato se koncernom mediji gotovo uopÊe ne bave ili, ako neπto i objave, uglavnom se radi o pozitivnoj reprezentaciji. Usto je reklamna agencija Unex Media takoer dio Agrokorova koncerna, πto TodoriÊa Ëini sivom eminencijom hrvatskog medijskog polja. Joπ jedna snaæna marketinπka agencija je Digitel, takoer Agrokorov partner, s dugim popisom klijenata. Jedna od Ëlanica Digitel grupe je i neovisna produkcijska kuÊa Ring Multimedija Ëiji je direktor Robert TomljenoviÊ, koja je kontinuirano suraivala s Hrvatskom radiotelevizijom. TomljenoviÊ je izabran za Ëlana VijeÊa za elektroniËke medije, potvren od Sabora, πto ponovno ukazuje na bliskost i gotovo neizbjeænu povezanost politiËkih struktura i komercijalnih igraËa. Glavni problem vlasniπtva nad medijima u Hrvatskoj koncentracija je moÊi koju dræi nekoliko glavnih komercijalnih igraËa. Veliki mediji su veÊinom u stranom vlasniπtvu - na televizijskom træiπtu (RTL, Nova TV), na træiπtu tiska (WAZ, Styria) i dijelom internetskom træiπtu (Deutsche Telecom), dok je radijsko træiπte uglavnom u rukama domaÊih vlasnika. Distribuciju novina i oglaπavanje koje sve komercijalne medije odræava na æivotu uglavnom kontrolira domaÊi koncern Agrokor. Jaki ekonomski igraËi, bilo inozemni ili domaÊi vlasnici, povezani su s politiËkim strukturama koje ih podupiru na najmanje dva naËina: osiguravajuÊi zakonodavni okvir koji je definiran u korist ostvarivanja privatnih ekonomskih interesa ili - u sluËaju da nije ignorirajuÊi implementaciju postojeÊeg zakonskog okvira. To moÊnim medijskim igraËima omoguÊuje da se bave riziËnim poslovima (kao u sluËaju EPH) ili da ignoriraju koncesijske ugovore, radniËka prava ili bilo koje druge propise znajuÊi da su nedodirljivi. Koncentracija medija ostaje u okvirima zakona jer se Ëesto koriste sive zone koje nisu precizno regulirane. To se manifestira i u πirenju poslova na podruËja koja nisu direktno povezana s medijima (EPH, Agrokor). Usto su pronaeni i novi naËini koncentracije da bi se snizili troπkovi i poveÊao utjecaj (kao u sluËaju radijskih mreæa). Stara “prijetnja” u vidu politiËkog utjecaja dominira uglavnom u lokalnim medijima kamo je pristup dopuπten osobama lojalnima politiËkoj opciji na vlasti novinar BROJ 8-10/2014. 57 feljton ZNA»AJ MEDIJSKOG INTEGRITETA (1) dependency) u kojem “prethodni koraci u odreenom smjeru induciraju daljnja kretanja u tom istom smjeru” . Ovisnost o prijeenom putu posebno je vezana uz razdoblje 90-ih kad je autoritarni reæim Franje Tumana (HDZ) kontrolirao medije, razdoblje u kojem su mnogi druπtveni akteri zauzeli vaæne pozicije u politiËkom æivotu, a koji su i danas aktivni. MoÊ vladajuÊih politiËkih stranaka u suvremenoj Hrvatskoj najvidljivija je u reguliranju javnih medija. Novi Zakon o Hrvatskoj radioteleviziji, donesen 2010. i dopunjen amandmanima u srpnju 2012., ojaËao je poziciju Sabora, koji sad imenuje glavnog ravnatelja HRTa, veÊinu Nadzornog odbora HRT-a i sve Ëlanove Programskog vijeÊa HRT-a. Dakle, vladajuÊa politiËka formacija time je ojaËala svoju poziciju, πto se vidi i iz nedavnog sluËaja (rujan 2013.) kad je Nadzorni odbor HRT-a traæio ostavku glavnog ravnatelja (Gorana Radmana) zbog krπenja nekolicine odredbi, no on je unatoË tome uspio zadræati poziciju zahvaljujuÊi podrπci veÊine saborskog Odbora za informiranje, informatizaciju i medije. Ovaj primjer pokazuje da politiËka podrπka omoguÊuje nekim akterima ostanak na pozicijama moÊi bez obzira na oËito krπenje zakonskih odredbi. Kolika je sloboda i autonomnost Ëlanova nekih regulatornih tijela, kako su oni postavljeni? Na temelju kvalitete i njihova dotadaπnjeg rada i struËnosti ili su postavljeni po nekim drugim kriterijima? Mislim da su to kljuËni uvjeti za funkcioniranje regulatornih tijela. Drugo [je] da su oni odgovorni, a treÊe je da i oni sami snose odreene posljedice za neispunjavanje svojih obaveza... Drugi pogled na uËinkovitost regulatornih tijela daje Obuljan Koræinek, koja problem vezuje uz individualne karakteristike osoba koje obavljaju te duænosti i smatra da je glavni problem u pomanjkanju struËnosti: Ako je bilo problema u provoenju nekih propisa, ali bilo ih je i ima ih joπ, ja sam sklona u prvom redu to pripisivati Ëinjenici vrlo niske razine znanja o medijima i medijskim politikama na svim razinama - plitkog bazena iz kojeg se regrutiraju raznorazni kadrovi. (…) Sklona sam vjerovati da kada su se partikularni interesi uspjeli probiti, to je bila posljedica, u prvome redu, niske razine informiranosti, nepostojanja kriterija, nepostojanja standarda, dosta netransparentnog naËina donoπenja odluka… Ekonomske strukture moÊi - sluËaj PDV-a SluËaj koji pokazuje kolika je snaga vlasnika medija u odnosu na krotku i podreenu poziciju politiËara u Neefikasnost regulatornih tijela Dok je medijska regulativa pomno definirana, πto je rezultat procesa pribliæavanja EU, problem implementacije odredbi odreenih tim zakonima ostaje nerijeπen. U tom pogledu vaænu ulogu igraju tijela koja bi trebala nadzirati i pratiti aktere na tom polju. Tu vaænu ulogu igra Sabor, jer on imenuje Ëlanove regulatornih tijela vaænih za medije, od kojih najπire ovlasti imaju Agencija za elektroniËke medije i njezino VijeÊe za elektroniËke medije. Premda su ta tijela formalno neovisna, Ëlanovi tih regulatornih tijela obiËno su povezani s politiËkom strankom koja ih podupire pri imenovanju. Ona su, kako kaæe ÆivkoviÊ, poluautonomna: Imamo jedno semi-autonomno postavljeno regulacijsko tijelo VijeÊe za elektroniËke medije i pripadajuÊu Agenciju za elektroniËke medije… Ona bi trebala zapravo funkcionirati neovisno o dræavi, s tim da je selekcijski mehanizam Parlament koji imenuje Ëlanove VijeÊa za elektroniËke medije. Dakle, Ëlanove tog regulacijskog tijela imenuje upravo politiËka elita. Sad, je li to dobro ili loπe? Nisam siguran da smo mi osmislili neki bolji mehanizam selekcije Ëlanova tih regulacijskih tijela. (…) A recimo postojeÊi pokuπaj da se osnuje odreeno samoregulacijsko VijeÊe za medije kao nekakav “joint venture” vlasnika novina, Hrvatskog novinarskog druπtva, Ëak uz potporu Agencije za elektroniËke medije, to, Ëini se, nije baπ urodilo plodom. Jednostavno, to VijeÊe baπ nije proradilo… Nada ZgrabljiÊ Rotar, izvanredna profesorica u Centru za hrvatske studije, naglaπava da je djelovanje regulatornih tijela upitno i objaπnjava to na sljedeÊi naËin: 58 novinar BROJ 8-10/2014. Sigurnost zaposlenja i plaÊe P opis stanovniπtva iz 2011. godine pokazuje da su u Hrvatskoj 4923 zaposlena novinara, ali ta brojka ukljuËuje sve vrste zaposlenosti. Ne postoje pouzdani podaci o broju novinara koji rade u raznim vrstama medija ili o poziciji koju imaju u hijerarhijskoj strukturi organizacije, kao ni podaci o onima koji rade u odnosima s javnoπÊu. Hrvatska udruga za odnose s javnoπÊu procjenjuje da su, od 700 Ëlanova koliko ih udruga ima, oko 90 posto struËnjaci koji rade u odnosima s javnoπÊu, od Ëega je 30-40 posto bivπih novinara. Takoer, ne postoje pouzdani i transparentni podaci o plaÊama novinara i urednika u Hrvatskoj, no velike su razlike u plaÊama vodeÊih urednika i novinara u velikim medijskim kuÊama i plaÊama ostalih urednika i novinara. Prema portalu Index.hr, najveÊu plaÊu u dnevnoj tiskovini Jutarnji list, koja je dio koncerna EPH, ima zamjenik glavnog urednika - 69.401,25 kuna (oko 9066,74 eura), dok glavni urednik ima 53.901,25 kuna (oko 7041,78 eura). Stopa nezaposlenosti meu novinarima znatno je porasla, posebno od 2010. godine. Prema podacima Hrvatskog zavoda za zapoπljavanje, u 2013. bilo je 729 nezaposlenih novinara . Ostaje otvoreno pitanje zaπto novi programi studija novinarstva dobivaju dopusnice kada je træiπte rada oËito prezasiÊeno, a postojeÊi rezovi u proraËunu na podruËju visokog obrazovanja stvaraju poteπkoÊe u provedbi veÊ postojeÊih programa? ...Novinarska se profesija mijenja. S jedne strane, novinari podlijeæu prekarnom radu, imaju kratkoroËne ugovore, πto ih neprestano dræi u stanju straha i nesigurnosti. To ima ozbiljne reperkusije na kvalitetu rada novinara i djelovanja medija opÊenito. S druge strane, novinari su Ëesto nekritiËki ukljuËeni u druπtvene prakse koje samo perpetuiraju njihov nepovoljan poloæaj. Stoga bi obrazovanju novinara cilj trebao biti razvoj kritiËkih i analitiËkih sposobnosti, dok bi profesionalne organizacije trebale osmisliti mehanizme da se pojaËa solidarnost i homogenost Ëlanova. Naæalost, trendovi ukazuju upravo na suprotno feljton ZNA»AJ MEDIJSKOG INTEGRITETA (1) Foto Sran VranËiÊ Zakonske odredbe Ëesto se krπe u korist vlasnika medija, a na raËun novinara, no bez ikakvih posljedica. Na primjer, Ëlanak 26 Zakona o medijima govori o odnosima vlasnika medija, glavnih urednika i novinara, odreujuÊi da se oni reguliraju statutima medija. No, mnoga uredniπtva nemaju statute i nikad nisu bila kaænjena zbog povrede zakona suvremenoj Hrvatskoj jest smanjenje PDV-a 2013. u korist vlasnika tiskanih medija. Nakon izbora u prosincu 2011. i pobjede Kukuriku koalicije Ministarstvo kulture obeÊalo je znatnije promjene u medijima koji sluæe javnom interesu. Kao dio tog poteza ÆivkoviÊ je nakon svog imenovanja predloæio varijabilan iznos RTV pretplate koji bi bio definiran s obzirom na prihodovni razred odreenog domaÊinstva. Predloæio je i da dio javnog novca bude usmjeren prema drugim vrstama medija koji objavljuju sadræaje od javnog interesa, kao πto su mediji civilnog druπtva ili mediji zajednice. Izjasnio se protiv zahtjeva za sniæenjem PDV-a sa 10 na 5 posto, koji su inicirali komercijalni mediji joπ ujesen 2012. U toj su raspravi protiv toga bili i novinari prisjeÊajuÊi se smanjenja iz 2007. (godine parlamentarnih izbora) kad je PDV smanjen sa 22 na 10 posto svim novinama i Ëasopisima - odluku je donijela HDZ-ova vlada sa Sanaderom kao premijerom - πto nije ni na koji naËin donijelo korist ni zaposlenicima ni javnosti, nego je iskoriπteno za plaÊanje dugova vlasnika. No, ipak je pod pritiskom komercijalnih igraËa u srpnju 2013. donesen Zakon o PDV-u kojim se u Ëlanku 38 odreuje da PDV za dnevne novine bude pet posto. Jasno se radi o pokuπaju da se materijalno pomogne vlasnicima tiskanih medija u razdoblju ekonomske krize. Najviπe su od smanjenja PDV-a koristi imala dva koncerna - EPH i Styria grupa - Ëiji se dobitak moæe prevesti u godiπnji gubitak od 24 milijuna kuna (oko 3.135.400 eura) za dræavni proraËun. Treba dodati da je veÊina novina vrlo niske kvalitete, s velikim udjelom oglasa, elementima tabloida i s malo sadræaja koji bi bio od javnog interesa. Drugi se karakteristiËan primjer odnosi na ograniËenje oglaπavanja koje je 2010. uvedeno Zakonom o HRT-u i kojim je zakonodavac ograniËio koliËinu oglasa na HRT-u. Ta je odluka donesena zbog pritiska komercijalnih televizija, a ne, kao πto bi se idealno moglo oËekivati, kao rezultat razumijevanja javnih medija kao onih koji su u sluæbi javnosti. Prekarna pozicija novinara Zakonske odredbe Ëesto se krπe u korist vlasnika medija, a na raËun novinara, no bez ikakvih posljedica. Na primjer, Ëlanak 26 Zakona o medijima govori o odnosima vlasnika medija, glavnih urednika i novinara, odreujuÊi da se oni reguliraju statutima medija. No, mnoga uredniπtva nemaju statute i nikad nisu bila kaænjena zbog povrede zakona. To bitno utjeËe na radne uvjete novinara. Osim toga, bez obzira na postojanje odredbi koje πtite novinare i njihova radna mjesta u medijskoj organizaciji, u zakonima ima i mnogo “sivih zona”, (primjerice Zakon o medijima, novinar BROJ 8-10/2014. 59 feljton ZNA»AJ MEDIJSKOG INTEGRITETA (1) Ëlanak 2, definicija novinara; i Zakon o radu, Ëlanak 8) koje koriste vlasnici medija, a koji novinarima nude ugovore u kojima su njihove obaveze sliËne zaposlenim novinarima (u smislu ekskluzivnosti, redovnog bivanja u uredu itd.), dok su im prava i sigurnost radnog mjesta smanjeni (tzv. RPO /Registar poreznik obveznika). Primjeri dobre prakse Pozitivna promjena koju je pokrenula aktualna administracija u Ministarstvu kulture vidljiva je u Ëinjenici da su mediji civilnog druπtva napokon prepoznati kao vaæni. U srpnju 2013. Zakon o elektroniËkim medijima dobio je amandmane - redefinirani su, uz ostalo, neprofitni mediji, koji sada ukljuËuju ne samo neprofitne audiovizualne medije i radijske programe, nego i internetske publikacije (web portale). Druga vaæna novost je da se iz prihoda od igara na sreÊu neprofitnim medijima godiπnje dodjeljuje dio sredstava, πto je za 2013. iznosilo oko 3.000.000 kuna (oko 392.000 eura). Novi program usmjeren je na jaËanje kritiËnosti i druπtvenog utjecaja neprofitnih medija (razliËitih vrsta - od tiskanih, radija i televizije do on line medija) te na profesionalizacija novinarskog rada u neprofitnom sektoru; πirenje informativnog opsega (broja tema) i relevantnosti sadræaja (pozadine informacija) postojeÊih opÊih i specijaliziranih neprofitnih medija, te poticanje osnivanja novih neprofitnih medija. U proljeÊe 2013. formirana je mailing lista koja je ukljuËila neprofitne medije i druge zainteresirane sudionike, te je organizirana javna rasprava putem web stranice Ministarstva kulture. I u ovom je sluËaju bio vidljiv pritisak komercijalnih aktera i njihova interesa. Uz ostalo se tvrdilo kako Ëinjenica da je neka organizacija registrirana kao civilna udruga ne govori niπta o njezinu profilu i kvaliteti posla koji radi. I komercijalni mediji, tvrdilo se, mogu raditi u korist javnog interesa, te stoga i oni imaju pravo na financijsku podrπku. No, u ovom su sluËaju udruge civilnog druπtva ostale glavni korisnici tog programa, vjerojatno stoga πto je raspoloæiv fond sredstava za tu namjenu bio malen u usporedbi s ostalim subvencijama i stoga πto je broj komercijalnih medija koji zadovoljavaju kriterije ponude sadræaja od javnog interesa i njegovanje kritiËnog stava tako malen da je gotovo nevidljiv. Zanimljiva nova inicijativa Ministarstva kulture jest pilot-projekt javnog ugovaranja novinarskih radova. Kako se objaπnjava na stranicama Ministarstva, cilj je ukljuËiti javnost u proces odluËivanja o temama koje bi novinar trebao istraæivati i objaviti. Inicijativa je inspirirana knjigom Dana Hinda “Povratak javnosti” (2010.) u kojoj autor govori u prilog poveÊanju utjecaja javnosti na procese odluËivanja i na uvoenje participativnog modela u medijskoj produkciji. 60 Najslabija karika provedba zakonskih odredbi Hrvatski medijski prostor oblikovan je dvjema dominantnim snagama: s jedne strane, to su politike Europske unije koje jaËaju ekonomiju liberalnog træiπta i otvaraju polje komercijalnim medijima, a s druge, autoritarni politiËki reæim u devedesetima u kojima je politiËka snaga dominirala socijalnim procesima i institucijama. To se promijenilo 2000. s novim akterima u politiËkoj areni koji su, bez obzira na deklariranu ideoloπku poziciju, prihvatili pozitivan stav prema pristupanju EU i ekonomskim mjerama. Bliska suradnja ekonomskih aktera i onih koji donose politiËke odluke postala je jasno vidljiva. U sluËaju medijskih politika samo se nekoliko civilnih udruga suprotstavlja dominantnim centrima moÊi, zahtijevajuÊi bolje zakone i njihovu implementaciju u medijskom polju. Najslabija karika je provedba zakonskih odredbi. Nekoliko je objaπnjenja tog problema, od nedostatka autonomije regulatornih tijela i/ili nedostatka struËnosti do nepostojanja bilo kakve kazne za krπenje zakona. Naravno da je implementacija odredbi odgovornost regulatornih tijela, a jasno je i da je nedostatak akcije takoer odreen tip akcije. U tom smislu komercijalni igraËi (posebno najveÊi) Ëesto izmiËu definiranim pravilima i nalaze se u privilegiranom poloæaju jer se u praksi pravila igre na njih ne odnose. To se moæe reÊi i za politiËke aktere, premda su oni - kao javne osobe - podloæniji medijskom nadzoru i javnom pritisku od komercijalnih igraËa. Moæe se reÊi da u suvremenoj Hrvatskoj ekonomska moÊ puno viπe prijeti slobodi i neovisnosti medija od politiËke moÊi koja je u devedesetima doæivljavana kao glavna prijetnja. To je moæda pojednostavnjena podjela jer je meupovezanost struktura moÊi u druπtvu uvijek kompleksna. No, zadræimo li se na razini regulacije, jasno je da raste utjecaj oglaπivaËa, marketinπkih agencija, PR agencija te banaka koje kreditiraju medije - nove prijetnje za medijsku neovisnost koje nisu obuhvaÊene zakonskim odredbama. Utjecaji i pritisci dolaze od aktera koji nemaju izravne, opipljive veze s medijskim organizacijama i koje su smjeπtene izvan uobiËajene sheme vlasnik - urednik - novinar. Istovremeno se od tih aktera ne oËekuje visoka razina druπtvene odgovornosti, pa oni ostaju u sivoj zoni izmeu javnog i privatnog. Pitanje je kako razrijeπiti taj strukturalni problem koji daleko nadilazi granice Hrvatske. Ono πto je karakteristiËno za Hrvatsku (no ne odnosi se iskljuËivo na nju) jest formalno relativno jasno definirana medijska legislativa kojoj nedostaje implementacija na svim razinama i dominacija meupovezanosti ekonomskih i sitnih politiËkih interesa, πto sigurno ne pridonosi javnom interesu novinar BROJ 8-10/2014. Moæe se reÊi da u suvremenoj Hrvatskoj ekonomska moÊ puno viπe prijeti slobodi i neovisnosti medija od politiËke moÊi koja je u devedesetima doæivljavana kao glavna prijetnja. To je moæda pojednostavnjena podjela jer je meupovezanost struktura moÊi u druπtvu uvijek kompleksna. No, zadræimo li se na razini regulacije, jasno je da raste utjecaj oglaπivaËa, marketinπkih agencija, PR agencija te banaka koje kreditiraju medije - nove prijetnje za medijsku neovisnost koje nisu obuhvaÊene zakonskim odredbama feljton ZNA»AJ MEDIJSKOG INTEGRITETA (1) PREPORUKE Medijska politika • Treba formulirati novi Zakon o medijima kako bi se ispravili postojeÊi nedostaci. • ZOM se jednim dijelom odnosi na sve medije, a drugim specifiËno na tiskane. Razlika izmeu ta dva polja u pojedinim je dijelovima Zakona vrlo nejasna i potrebno je pozorno iπËitavanje kako bi se procijenilo πto se odnosi na tiskovine, a πto na sve medije. Ove bi nejasnoÊe trebalo ukloniti i odredbe jasno definirati. • Zakon o medijima propisuje da je institucija nadleæna za registraciju tiska (Upisnik) Hrvatska gospodarska komora (HGK), neovisna profesionalna organizacija s obaveznim Ëlanstvom svake tvrtke registrirane na TrgovaËkom sudu. Nije jasno zaπto je HGK nadleæan, niti zaπto se tisak tretira odvojeno od ostalih medijskih platformi (televizija, radio, web portali). Naprotiv, trebalo bi sve informativne medije (televiziju, radio, web portale i tiskovine) integrirati i staviti u nadleænost jednog regulatornog tijela. • Sva medijska izdanja obavezna su podatke o vlasniËkoj strukturi dostaviti HGK-u, a ti podaci moraju biti godiπnje objavljeni u Narodnim novinama. No, podatke se moæe pretraæivati samo za individualna medijska izdanja, a buduÊi da ne postoji posebno izdanje koje bi Narodne novine objavile, a koje bi sadræavalo sve godiπnje promjene, to je pretraæivanje sloæeno i dugotrajno. Podaci bi morali biti dostupniji zainteresiranoj javnosti. • Novi Zakon o medijima trebao bi ukljuËivati odredbe koje omoguÊuju regulatoru da iz Registra izbriπe medije koji ne ispunjavaju odredbe iz Zakona o medijima i koji ne reagiraju na zahtjeve i upozorenja da to uËine (u okviru jasno definiranog roka). • Godiπnji financijski podaci koje medijske organizacije moraju podnijeti HGK-u i objaviti u vlastitim medijima oskudni su, nestandardizirani, nepotpuni i nije ih jednostavno pronaÊi. Regulatorno tijelo trebalo bi definirati standardizirani oblik koji bi bio lako dostupan. • Kapacitete regulatornih tijela trebalo bi osnaæiti tako da mogu nadzirati medije u skladu sa zakonskim odredbama. Ta bi tijela takoer u obavljanju tih zadataka trebala biti povezanija s javnim istraæivaËkim institucijama. • Rad regulatornih tijela trebalo bi pozornije nadzirati i dræati ih odgovornima u sluËaju krπenja pravila i/ili neuËinkovitosti. • Djelovanje vlasnika medija trebalo bi nadzirati, a u sluËaju krπenja zakonskih odredbi, sankcionirati u skladu sa zakonom. • Komercijalne aktere, koji indirektno utjeËu na rad medija, kao πto su oglaπivaËi, marketinπke agencije, agencije za odnose s javnoπÊu te banke ukljuËene u medijski biznis, trebalo bi inkorporirati u medijsku regulaciju na naËin koji bi ograniËio njihov utjecaj na rad medija. Vlasniπtvo u medijima • Trebalo bi uvesti daljnja ograniËenja koncentracije medija (ukljuËujuÊi i horizontalnu i vertikalnu koncentraciju). • Jasna i konzistentna baza podataka o vlasniËkoj strukturi trebala bi biti dostupna na web stranici regulatora, s jednostavnim i preglednim suËeljem, kako bi zainteresirani mogli pristupiti podacima i identificirati povezane osobe. • Informativnim medijima trebalo bi dodijeliti poseban status (razliËit od ostalih subjekata koji djeluju na træiπtu) koji bi ukljuËivao daljnja ograniËenja πirenja vlasniπtva u podruËja koja nemaju veze s medijima (informativne medije ne bi trebalo tretirati kao bilo koju robu na træiπtu). Financiranje medija • Fond za pluralizam medija trebalo bi restrukturirati, a svi informativni mediji trebali bi moÊi konkurirati za sredstva neovisno o platformi (sve dok proizvode sadræaj od javnog interesa). • Trebao bi dalje razvijati programe potpore koji bi omoguÊili odræivost neprofitnih medija, ne samo u smislu izravnog financiranja, nego i organizacijske potpore (prostor, itd.). • Viπa stopa PDV-a trebala bi se primjenjivati ako u informativnim medijima dominira zabavni sadræaj. Javni mediji • Treba osigurati transparentnost financiranja i produkcije programa javnih medija. Svi relevantni dokumenti trebali bi biti dostupni na njihovoj web stranici. • Troπkovi javnih medija moraju se smanjiti, ali ne u dijelu koji bi naruπio javnu ulogu HRT-a u osiguravanju kvalitetnog sadræaja. • Treba podiÊi kvalitetu vijesti; one svojim sadræajem ne bi trebale podsjeÊati na komercijalne televizije, veÊ bi se trebalo inzistirati na profesionalnim standardima (viπe meunarodnih vijesti, manje “mekih” vijesti, itd.). Novinari • Osobe na vodeÊim pozicijama VijeÊa za medije trebale bi biti zaposlene na toj poziciji; dobrovoljni rad nije adekvatan jer nuæno utjeËe na odreivanje prioriteta. • Hrvatsko novinarsko druπtvo (HND) trebalo bi biti restriktivnije u vezi Ëlanova koji krπe etiËke standarde. »lanstvo u HND-u trebalo bi oznaËavati visoku razinu profesionalnosti. Homogenizacija novinara/ novinarki putem razliËitih mehanizama trebala bi biti jedan od vaænih ciljeva HND-a. • Pravna pomoÊ trebala bi biti pruæena novinarima koji nemaju pravnu zaπtitu u medijskoj organizaciji. Medijska i novinarska praksa • Medijske prakse i sadræaje trebala bi nadzirati javna istraæivaËka institucija (jasno definiranom metodologijom, kontinuiranom analizom sadræaja i uspostavljanjem arhiva) koju bi financiralo Ministarstvo kulture/dræava kako bi se proraËunska sredstva mogla dodijeliti onim medijima koji rade u skladu sa svojom javnom ulogom novinar BROJ 8-10/2014. 61 intervju branko poliÊ Razgovarao Jozo PetriËeviÊ »ovjek koji je odgajao glazbenu publiku Danas 90-godiπnji doajen radijskog novinarstva u svojim je emisijama ugostio viπe od tisuÊu vaænih osoba, bio je dugogodiπnji urednik niza glazbenih radijskih emisija, a bio je i jedan od inicijatora osnivanja glazbenog dokumentarnog arhiva D vadeset i Ëetvrtog travnja obiljeæili ste 90. roendan. Kako vas zdravlje sluæi i kako vam protjeËu umirovljeniËki dani? - Zdravlje me joπ sluæi, premda mi noge, a bogme i kraljeænica, otkazuju posluπnost. U mojoj obitelji nitko nije doæivio tako visoku dob. Otac mi je preminuo sa 70, a majka s blizu 80, a jedina kojoj je bilo dato da doæivi 90. bila je mamina sestriËna Elza Rukavina. No ona je umrla nepun mjesec poslije. Znala je govoriti da joj æivot prolazi kao u loπe reæiranom filmu. Zanimljiv i uzbudljiv poËetak, a zatim se vuËe i vuËe beskrajno. SliËno je i kod mene, otkako ne suraujem piπuÊi emisije, osjeÊam se nepotrebnim i neiskoriπtenim. Istina, radni staæ mi je trajao od 1950. do kraja 2012. Previπe, zar ne? Vrlo ste rano postali urednik. S kojim ste sve kolegicama i kolegama novinarima suraivali? - Kao urednik morao sam donositi najvaænija knjiæevna i glazbena zbivanja i komentirati ih na pouËan naËin, da djeluje svjeæe i prihvatljivo. U tom poslu suraivao sam s Veseljkom VelËiÊem, koji je od mene i naruËio prvu knjiæevnu veËer o Dickensu, zatim s naæalost pokojnim Cinom Handlom, autorom zanimljivih reportaæa i dakako s nekom vrstom nestora Hrvojem MacanoviÊem. On je, pored ostalih duænosti, organizirao i prvi teËaj za mlade novinare, u koje su se, pored ostalih, ubrajali i Joco VukoviÊ, kao i Josip ©entija. Bili ste potom i urednik knjiæevnih veËeri. Moæete li navesti imena najvaænijih suradnika, Ëlanova redakcije. - Vaæno je bilo moje poznavanje stranih jezika. Iz Pariza sam ponio diplomu Visoke πkole za profesora francuskog jezika u inozemstvu, te dvije godine studija ruskog jezika na ©koli istoËnih jezika, a u Zagrebu sam, neposredno prije dolaska na 62 Radio, diplomirao engleski jezik i knjiæevnost s odliËnim uspjehom. Radio sam, pored ostalog, knjiæevne veËeri o Demonji Milana NoæiniÊa - o Daudetu i Thackerayu itd. Godine 1951. slavila se 25. godiπnjica Radio Zagreba, a tu ste pod uredniπtvom Milana SelakoviÊa bili dobrano upregnuti. - Suraivao sam tada najintenzivnije s Boæom MilaËiÊem, Cicom ManoliÊ, Nives MargetiÊ, Dragom HorkiÊem i Marijom Erbeænik. Prijateljevao sam s redateljem Franjom CrnkoviÊem, redateljicom Melitom Wolf, snimateljima Vladom JurkoviÊem, Æeljkom JurkoviÊem i Dragom FistriÊem. Autor ste ciklusa Antologija svjetskih pjevaËa. O Ëemu je rijeË? - Kad sam preπao u glazbeni program, izradio sam ciklus od 50 jednosatnih emisija u sezoni 1956./1957. Emisije su iπle abecedom, a obuhvaÊale su snimke uz komentare najslavnijih, a uz razmjerno tada oskudne materijale sa selakploËa iz naπe fonoteke. Vrijedan suradnik bio mi je Dragutin MaËuka, nekad urednik tjednika Radio-Zagreb, koji me obilno, ponekad i preobilno, snabdijevao podacima. Æelio sam uvrπtavati snimke domaÊih pjevaËa, no tada joπ nismo imali snimke Trnine, Kaπmana, Denegrija, pa Ëak ni Maje Strozzi-PeËiÊ, koju mi je jednom njezin sin Boris Papandopulo doveo u studio u ©ubiÊevoj ulici u Zagrebu da snimimo barem nekoliko pjesama. Prvo je pokuπala snimiti Oj more duboko. Nije iπlo. Ostala je bez daha. No, sluËajno je naiπla urednica Vilma Isler, i sama koloraturna sopranistica, koja nam je rekla da posjeduje snimku ZajËeve Romance i popijevke Sitno, maleno. Dakle, situacija je bila spaπena i ciklus se mogao nastaviti. Kako su vaπe emisije sluπatelji prihvatili? - Dobio sam pohvale da mi je stil pitak, prihvatljiv, upravo radiofonski. »uvam nekoliko takvih dopisnica meni novinar BROJ 8-10/2014. Kad sam preπao u glazbeni program, izradio sam ciklus od 50 jednosatnih emisija u sezoni 1956./1957. Emisije su iπle abecedom, a obuhvaÊale su snimke uz komentare najslavnijih, a uz razmjerno tada oskudne materijale sa selak-ploËa iz naπe fonoteke. Vrijedan suradnik bio mi je Dragutin MaËuka, nekad urednik tjednika Radio-Zagreb, koji me obilno, ponekad i preobilno, snabdijevao podacima intervju branko poliÊ BIOGRAFIJA Doajen hrvatskog radijskog novinarstva, 90-godiπnji Branko PoliÊ, roen je 24. travnja 1924. u Zagrebu. Diplomirao je engleski i francuski jezik i knjiæevnost na Filozofskom fakultetu 1950. Bio je urednik u kulturnoumjetniËkoj redakciji Radio Zagreba od 1950. do 1951., u Odjelu za studij programa bio je od 1952. do 1955., muziËkogovorne redakcije od 1956. do 1964., a urednik komentator III. programa od 1964. do 1985. godine. Urednik je Knjiæevnih veËeri, ciklusa Iz neobjavljenih djela naπih knjiæevnika, autor ciklusa Antologija svjetskih pjevaËa (1956. - 1957.), MuziËka djela ponovno otkrivena (1961. - 1962.), Shakespeare i muzika (1964.), MuziËka djela - Blagoje Bersa u svjetlu svojih uËenika (1973. 1974.), Od menueta do praπnjavih opereta (1982. 1984.), Note i anegdote (1997. - 2004.), Interpreti i njihova ostvarenja (1964. - 1990.). Napisao je niz komentara, eseja i kritika. Glazbeni urednik ciklusa Muzika i mi (1955. - 1958.), Komparativnih interpretacija (1964. - 1967.) i brojnih emisija operne, simfonijske i komorne glazbe, emisija lake glazbe, πansona, inozemnog folklora i govornih emisija III. programa. S Ivom VuljeviÊem i Ivom Bosnarom inicirao je osnivanje glazbenog dokumentarnog arhiva 1957. Dobitnik je nagrada Radio Zagreba 1951. i 1980. te nagrade za emisije na natjeËajima JRT-a 1958. i 1961. nepoznatih ljudi. Nisam doæivljavao prijekore. Vjerujem u iskrenost pojedinaca koji me ponekad nazivaju telefonom. Naposljetku bio sam i nagraen za emisije o Josipu Slavenskom i Marku VuπkoviÊu. Koje ste sve znamenite osobe intervjuirali? - U svom ciklusu Interpreti i njihova ostvarenja bilo ih je oko 500. A izvan tog niza bilo ih je barem joπ toliko. Izdvojio bih razgovore s Miroslavom »angaloviÊem, Suzanne Danco, Micolaiem Geddom, a u opatijskoj Vili Istranka razgovarao sam i sa Zinkom Kunc. S Arturom Rubensteinom razgovarao sam kratko. Na prijemu u AmeriËkom konzulatu koji je prethodio tom razgovoru ostao je gladan, toËili su samo piÊe, pa je u Esplanade pohrlio na ruËak. Veoma opπiran razgovor s Britenom, naæalost, nismo saËuvali. S Ivom VuljeviÊem i Ivanom Bosnarom, tadaπnjim voditeljem fonoteke, inicirali ste osnivanje glazbenog dokumentarnog arhiva 1957. godine. ©to mu je bila svrha? ©to je ostalo od njega? - Potrebu za sustavnim arhiviranjem snimki zapoËeo sam Ëuvanjem dragocjenog razgovora s Davidom Ojstrahom. “Spasili” smo i znatnu koliËinu πelak-ploËa koje su neiskoriπteno trunule u suterenskoj prostoriji osjeËke radiostanice. No, iako sam tadaπnjeg voditelja fonoteke podrobno uputio oko pakiranja tih vrijednih snimanja, navodno je u Prisavlje stiglo pregrπt razlupanih ploËa! Ustanovio sam da neki glazbeni urednici ni ne znaju gdje se nalazi glazbena dokumentacija. Neke su vrijedne snimke uniπtene prigodom poplave Zagreba. Danas, kada se, navodno, ne Ëuvaju viπe ni govori velikih dræavnika, Ëemu treba Ëuvati izjave nekih glazbenika? Jeli netko od glasovitih osoba s kojima ste kontaktirali odbio vaπ poziv na razgovor? - Budimpeπtanska pijanistica Annie Fischer naprosto je samu sebe uvjerila da se ne zna izraziti rijeËima, nego iskljuËivo - glazbom. Mikrofobija? A kad smo ne samo u Zagrebu, nego i u Brnu, æeljeli razgovarati s violinistom Josefom Sukom, on je jednostavno - izvjetrio. Zubin Mehta je otiπao u kino, ali smo ga konaËno ipak “ukebali”. Najtuænija vijest koju ste objavili? - Nekrolog sopranistici Mariji Podvinec (1910. - 1956.) i tragiËna smrt Ljiljane Kristl u Beogradu, koja me se duboko kosnula. A najradosnija? - Moj razgovor s Rajkom Rusan i Majom PeterliÊ povodom 50. godiπnjice III. programa Radio Zagreba, za koji me nitko nije obavijestio kada se emitira. Naknadno sam od trojice sluπatelja saznao da je bilo OK! Tko su za vas najveÊi glazbeni umjetnici u Republici Hrvatskoj? - Tenor Josip GostiÊ, violonËelist Antonio Janigro i bas Tomislav NeraliÊ. NajveÊi operni pjevaË u naπoj zemlji? - Ruæa Pospiπ Baldani. A najveÊe operne dive? - Milka Trnina i Ilma Murska. Koji vam je najdraæi pjevaË vedrih nota? - Richard Tauber, Domenico Modugno i Jonas Kaufmann. Rado ste sluπali i Vicu Vukova? - Vici Vukovu sam savjetovao da nastupi kao Figaro, ali me nije posluπao. Upoznali ste i mnogo slavnih pisaca. Koga smatrate najveÊim hrvatskim knjiæevnikom? - Augusta ©enou. Koja je razlika izmeu III. programa u vaπe vrijeme i ovoga danas? - TreÊi program je bio zamiπljen kao trosatni (kasnije Ëetverosatni) kompendij, kad se izvode velika dramska operna i vokalno-instrumentalna djela. Danas, kad je program 24-satni, lako se mogu potkrasti napirlitani i u biti neshvatljivi tekstovi, vulgarnosti i muziËke gadarije (primjerice radnim danom izmeu 7.05 i 8.30). Postoje li i danas emisije na Hrvatskom radiju koje ne preskaËete sluπati? ©to sve sluπate na radiju i gledate na TV? - Na radiju sluπam (kad veÊ ne mogu i gledati) prijenose matineja iz Metropolitan opere i opernu emisiju srijedom od 16.35 do 18.00 i poneki simfonijski koncert. Na televiziji pratim (3. program) filmove od 16 do 18 sati i od 20 do 21.30 te ponekad seriju “Raymond”. Koliko su danas novinari slobodni i ima li uopÊe novinarske slobode? - PreËesto su mladi novinari neobjektivni, pristrani i naginju karijerizmu. Kako da stvari onda slobodno i objektivno ocjenjuju? Jeste li ikada imali nevolja s pretpostavljenima ili vlaπÊu? - Nikad nisam imao problema s vlaπÊu, ali bilo je neslaganja s Netom Slamnik, Marijom Ritz, a pogotovo s Lucijom SpajiÊ. ©to vas muËi u hrvatskom novinarstvu? - Karijerizam, povrπnost i pojedinaËna snishodljivost. Pamtite i rado se sjeÊate mnogih kolega i kolegica. Tko su najbolji radijski spiker odnosno spikerice? - Vladimir MahovliÊ i Nenad StaziÊ u muπkoj konkurenciji, a od spikerica Viπnja Dolenc i Saπa Novak. Poznavali ste dobro i generalnog direktora kuÊe Ivana ©ibla. Po Ëemu ga pamtite? - Sigurno mu nije bilo drago kad sam mu rekao da ne mogu shvatiti 20 mladih dinamovaca koji nedjeljno popodne trËe za okruglom svinjskom koæom. No, volio se naπaliti na vlastiti raËun. S njegovim sinom Milovanom dobro sam se slagao. Joπ niste bacili pero u trnje. Iznimno ste vrijedni. Objavili ste, u posljednjih nekoliko godina, pet-πest knjiga. Na Ëiji nagovor? - Na svoj 90. roendan bacio sam pero u trnje. Ipak se joπ jednoruËno sluæim pisaÊim strojem i kemijskom olovkom. Istina, dosad sam napisao viπe knjiga - Vjetrenjastu klepsidru (2004.), Imao sam sreÊe (2006.), Pariz-u srcu studenta (2008.) i Na pragu buduÊnosti (2010.), zatim TisuÊu glazbenih anegdota (2012.) i Pregrπt glazbenih anegdota i drugih zgoda (2013.). Pisao sam posve svojevoljno (i svojeglavo) ni na Ëiji nagovor. No znam, da bi mi i otac i majka znali reÊi: “To si baπ mogao i preπutjeti”, ili sliËno. Netko mi reËe da, ako i nemam potomaka, da sam ipak roditeljima ostavio dostojan spomenik. novinar BROJ 8-10/2014. 63 intervju branko poliÊ / nove knjige Priredio Branko Na Pomogli ste mnogim mladim novinarima kada su stupali na novinarsku scenu. Neke ste Ëak i ustoliËili na odgovorne duænosti... - Kroz muziËko-govornu redakciju proπli su mnogi, meu kojima Ljiljana Kristl, Antun PetruπiÊ, Mirjana Paladin, Josip Baruh, Vjeko DobrinËiÊ, Franjo TuËan, Drago BritviÊ, Nela BareπiÊ, Slobodan ©elebaj, Zdravko Puπtek, Edo OsredeËki, Franc BiliÊ, Krista TrivanoviÊ, Sadeta MidæiÊ, Marija JanaËekBuljan, Dobrila RadoπeviÊ i dr. Kojima se diËite, a koji su vas razoËarali? - DiËim se Dragom BritviÊem koji je zacrtao svoj pjesniËki put, Marijom Barbieri, danas najvrsnijom poznavateljicom opere i autoricom nekoliko vrijednih knjiga, i Slobodanom ©elebajem koji je svoju sveopÊu darovitost uspio usmjeriti na najbolji naËin. RazoËarala me Boæena MilodanoviÊ Ëija mi je daljnja sudbina skroz naskroz nepoznata. Jesu li ostvarene sve vaπe profesionalne æelje? - Nisam imao ambicija veÊih od onoga πto sam na Radiju postigao. Biste li i danas potpisali sve ono πto ste u radijskom novinarstvu napravili? - Vjerujem da se nemam niËeg stidjeti. Jedini tekst koji je izazvao prijekor bio je moj prikaz problema prosvjetnih radnika kotara Korenice πto ga je Neta Slamnik meni na oËigled - poderala. Nema viπe onih slavnih mentora uz koje bi mladi viπe nauËili nego, da tako kaæem, na fakultetu? - Kao πto rekoh, jedini je takav bio Hrvoje MacanoviÊ. Dinosauri te vrste su izumrli. Na svom fakultetu o novinarskom zanatu nisam niπta nauËio. Zaπto mediji danas ne koriste “isluæene”, umirovljene novinare da rade s mladima? - Mladi danas pravilno misle da od isluæenih novinara nemaju πto nauËiti. Kakva je po vama buduÊnost hrvatskog novinarstva, osobito radijskog? - Nisam prorok. Ali mladi novinar nuæno mora imati Ëestite namjere i biti neovisan. »itate li naπ list Novinar? Svia li vam se? - Kad stigne list poπtom na moju kuÊnu adresu, a redovno stiæe , najprije prolistam posljednje stranice. Naæalost, uvijek naem nekog znanca. Ta rubrika neminovno i mene Ëeka… InaËe ne nalazim opravdanja u Ëlancima da su novinari zapostavljeni jer im to stvara kompleks manje vrijednosti. U posljednje vrijeme izostaje rubrika o Sudu Ëasti. Pozdravljam rubriku Nives OpaËiÊ koja ispravlja naπe jeziËne opaËine. »esto procjenjujem da funkcioneri druπtva piπu iz dokolice ili da se ispuni pojedini broj njihovim zapaæanjima. I slova su dosta sitna. Kakvu biste poruku dali kolegicama i kolegama koji upravo stupaju na novinarsku scenu? - Da piπu zaista ono πto misle, a ne da se udruæuju u klanove ili koterije. Ne trebaju svaπtariti, nego se opredijeliti za struku. Novinaru ne treba vanfakultetsko pribjeæiπte, naprotiv, treba crpsti prikladnu literaturu i izoπtravati stil 64 Ankica TomiÊ Damen kapric IzdavaË/Distributer: Naklada Ljevak; Godina izdanja: 2014; Broj stranica: 368; Uvez: meki Damen kapric filmiËna je proza, urbano πtivo,kombinacija viπe æanrova. ProzraËnosti ovog narativnog mozaika doprinosi i stalna izmjena prizora i prostora, uvodeÊi Ëitatelja u æivot suvremenog braËnog para koji muku muËi s egzistencijom, sloæenom komunikacijom s roditeljima, prijateljima i ljudima s kojima igrom sluËaja dolazi u doticaj, no najviπe - protagonisti ovog romana optereÊeni su muπko-æenskim odnosima i vlastitim doæivljajem ljubavi. Ova stvarnosna proza opisuje i æene i muπkarce u odnosu na svakodnevne stereotipe ponaπanja, a naracija u romanu najËeπÊe se temelji na autoriËinu osjeÊaju za dijalog. Damen kapric je hitovska produkcija koja njeguje jednostavnu i blagu narativnu osjeÊajnost onih koji spaπavaju jedno drugo od sebe samih, raskrinkavajuÊi pri tome πto se dogaa u pejzaæu izmeu zidova nebodera, ali i izvan njih. Ankica TomiÊ knjiæevnoπÊu se bavi cijeli æivot, prvo kao puki konzument hobist, potom kao studentica kroatistike na zagrebaËkom Filozofskom fakultetu, nakon diplome kratko kao profesorica knjiæevnosti po osnovnim i srednjim πkolama, da bi, provevπi niz godina u redakcijama vodeÊih dnevnih i tjednih novina, na poslovima lekture i redakture, konaËno i sama uronila u kreativnije vode. Iako je cijeli æivot neπto piskarala, priliËno rijetko objavljivala (knjiæevne kritike, kratke priËe, novinske tekstove) prvijencem NaroËito ljeti, o svojem djetinjstvu na otokou BraËu, dobiva paænju javnosti. Na anonimnom knjiæevnom natjeËaju izdavaËke kuÊe V.B.Z. rukopis osvaja prvo mjesto, a autorica izdaπnu novËanu nagradu i priliku za izlazak iz knjiæevne anonimnosti. Uslijedile su joπ neke vrijedne nagrade: SlaviÊ (koji za najbolji autorski prvijenac dodjeljuje DHK) te Kiklop za debitanta godine (2012.). Damen kapric njezin je drugi roman, kako sama kaæe, prvi ozbiljniji eksperiment s fikcijom. (booksa.hr) Jerko ValkoviÊ Crkva i svijet medija Tvrdi uvez, 212 str., Glas Koncila, Zagreb 2013. Jerko ValkoviÊ je roen 1965., u Krku. Osnovnu πkolu zavrπio je u Vrbniku, a Nadbiskupsku klasiËnu gimnaziju “ZmajeviÊ” u Zadru. Teologiju je studirao na Visokoj bogoslovskoj πkoli u Rijeci. Za sveÊenika KrËke biskupije zareen je 1992. Nakon prve pastoralne sluæbe (kapelan u Cresu, 1992. - 1994.) zapoËinje specijalizaciju iz znanosti druπtvenih komunikacija na Papinskom uËiliπtu “Salesiana” u Rimu, koju zakljuËuje magisterijem 1998. Predaje kolegije iz moralne teologije, socijalnog nauka Crkve i komunikacijskih znanosti. Njegova knjiga “Crkva i svijet medija”, iz perspektive teologa i komunikologa, na viπe od 200 stranica predstavlja poseban vid komunikacije Crkve - komunikacije koja se odvija putem sredstava druπtvenog priopÊavanja. Prva cjelina, “Crkva i sredstva druπtvenih komunikacija: od pergamene do virtualnih prostora”, u sedam dijelova govori o odnosu Crkve i medija. Druga cjelina, “Radijski i televizijski prijenos mise”, u pet dijelova predoËuje problematiku radijskog i televizijskog prijenosa misnog slavlja. ValkoviÊ predstavlja medijsku i liturgijsku problematiku prijenosa mise, prikazujuÊi miπljenja nekih najvaænijih autora te objaπnjava kako prijenos mise svjedoËi o moguÊnosti susreta Crkve i medija, πtoviπe liturgije i medija. Knjiga Êe biti od koristi ne samo akademskim krugovima, veÊ ponajprije pastoralnim djelatnicima, vjerouËiteljima te novinarima koji prate æivot Crkve, a koji poËesto i u svojoj dobrohotnosti ne razumiju ograniËenja koje krπÊanska vjera mora stavljati medijima, da je medijska logika i tehnologija ne bi apsorbirale ili banalizirale novinar BROJ 8-10/2014. Josip Jelenc Enfant Terrible Meki uvez, 332 str., Radionica Snova d.o.o., 2014. M ladi autor Josip Jelenc, 31godiπnjak iz Svete Nedelje, nekadaπnji je sportski novinar RTL-a, a njegova knjiga “Enfant Terrible” donosi priËu Ëiju okosnicu Ëini straviËna prometna nesreÊa koju je doæivio i jedva preæivio prije osam godina. Jelenc je tri tjedna proveo u komi, a dogodila mu se i kliniËka smrt. Vrlo je zanimljivo da ga je spasila austrijska hitna pomoÊ i anesteziolog Slovenac koje viπe nikad nije uspio pronaÊi. Upravo kad se razbio automobilom tri kilometra od tunela Mala Kapela, malo nakon pet ujutro, po kiπi i magli, s druge je strane naiπla hitna pomoÊ koja je iπla po pacijenta u Zadar. UpomoÊ mu je priskoËio doktor Domagoj Schunk koji ga je doslovno reanimirao i odvezao u Ogulin, gdje ga je preuzela doktorica Danijela TomiÊ. Sedam godina je uzaludno traæio doktora Schunka, ali nije ga uspijevao pronaÊi. Zapravo, tek su nedavno stupili u kontakt. U knjizi autor iskreno i iznimno osobno opisuje i brojne dogaaje koji su uslijedili, a neke je, poput pravog enfant terriblea, i sam izazvao, poigravajuÊi se sudbinom i istraæujuÊi svoje granice, ali i granice ljudi oko sebe. Sam autor jednostavno se ispovijeda: “Tako ti je to u æivotu. Stvari Êe se naprosto dogoditi. Zato mi je najbolje da budem ja. To najbolje znam. ObeÊavam ti, ponosan sam na svaki dan straviËne borbe koju sam preæivio. I niπta ne bih mijenjao. Knjigu sam napisao uvjeren da je æivot neπto prekrasno.” nove knjige / in memoriam John Langshaw Austin Kako djelovati rijeËima Tvrdi uvez, 126 str., Disput d.o.o., 2014. Ivica MitroviÊ Dizajniranje novih medija Meki uvez, 139 str., UmjetniËka akademija u Splitu, 2012. Ivica MitroviÊ docent je na Odsjeku za dizajn vizualnih komunikacija UmjetniËke akademije u Splitu, gdje predaje sadræaje vezane uz dizajn interakcija i dizajn u interaktivnim medijima. Doktorirao je na SveuËiliπtu u Splitu, te se usavrπavao na nekoliko meunarodnih institucija. Kao gosta predavaËa ili voditelja radionica pozivale su ga ugledne ustanove u Hrvatskoj i inozemstvu. Bio je voditelj, mentor ili komentor brojnih izloæenih i nagraenih studentskih radova na domaÊim i meunarodnim æiriranim izloæbama dizajna. Inicirao je mnoge aktivnosti vezane uz unaprjeenje dizajnerske djelatnosti i edukacije, te sudjelovao u njima. Od 2001. godine radi na promociji te uvoenju dizajna interakcija kao nove specijalizacije na podruËju dizajna u Hrvatskoj i regiji. Njegova knjiga predstavlja rezultat istraæivanja koje se proteklih nekoliko godina bavi novim medijima u kontekstu hrvatske dizajnerske scene. Istraæivanje je bilo pokrenuto u sklopu projekta Vizualna kultura i novi mediji, a koji su inicirali Centar za vizualne studije i voditelj projekta Klaudio ©tefanËiÊ, u cilju jasnijeg profiliranja domaÊe dizajnerske prakse u kontekstu novomedijskog prostora. Intencija je bila jasnije profilirati hrvatsku dizajnersku praksu u kontekstu novomedijskog prostora. Primarni fokus istraæivanja nije bilo kronoloπko i sveobuhvatno biljeæenje povijesti dizajnerskog rada, veÊ sagledavanje ove specifiËne dizajnerske prakse, od njezina poËetka sredinom devedesetih godina proπlog stoljeÊa do kraja 2010. godine, na primjerima reprezentativnih 37 odabranih projekata. Radi se o inovativnim, istraæivaËkim i progresivnim radovima koji razumiju nove medije kao specifiËan oblik komunikacije, a ne kao tehnoloπku zamjenu za “stare medije”. Razvoj dizajna u podruËju novih medija u hrvatskom kontekstu promatran je u tri glavne faze, koje nisu nuæno u odnosu linearnog vremenskog slijeda, veÊ se, kako je vidljivo iz prikazanih primjera, isprepleÊu na rubovima, tj. odvijaju katkad istovremeno Vilko Luncer (1933.-2014.) J ohn Langshaw Austin bio je britanski filozof jezika (1911. - 1960.). “Kako djelovati rijeËima” uknjiæen je ciklus dvanaest predavanja koja je Austin 1955. godine odræao na sveuËiliπtu Harvard (SAD). Odræana su u Ëast ameriËkog pragmatiËkog filozofa W. Jamesa, a u sklopu tih predavanja na Harvardu su lektorate dræali glasoviti znanstvenici poput B. Russella, K. Poppera, R. Oppenheimera, H. P. Gricea, M. Foucaulta, R. Sennetta. Gradivo izneseno u knjizi Austin je na matiËnome sveuËiliπtu Oxford od 1952. godine predavao pod naslovom “Words and Deeds” (RijeËi i djela). OpreËno ondaπnjim pristupima Austin uoËava da nisu svi iskazi konstativni, nisu sve istinite i neistinite tvrdnje, veÊ ima i performativnih, izvedbenih iskaza, takvih kojima se neπto Ëini, kojima se djeluje, koji ne podlijeæu mjerilima istinosnih vrijednosti, nego mjerilima posreÊenosti, prikladnosti i uspjeπnosti izvedbe. Razloæio je, meutim, kako razlika performativa i konstativa nije izrazita, diskretna, te da se mjerila jednih mogu primjenjivati i na one druge, Austin kreÊe ispoËetka i pita se o tome πto zapravo Ëinimo kazujuÊi neπto. RazluËuje tri vrste Ëinova. Lokucijski, izricanje rijeËi s njihovim znaËenjem i u skladu s gramatikom. Ilokucijski, izricanje rijeËi s nekom ilokucijskom snagom, a to moæe biti obavijest, prosudba, presuda, obeÊanje, najava i sl. Perlokucijski, izazivanje uËinaka u sugovornika, a to moæe biti nagovor, odvraÊanje, uzbunjivanje i sl. Te tri vrste Ëinova vrste su uporabe jezika, ne jedine i ne samo jezika. “Kako djelovati rijeËima” znaËajna je knjiga teorije govornih Ëinova i ostavila je golem trag na prouËavanje jezika i jeziËne djelatnosti - na lingvistiku, filozofiju, pravnu znanost, antropologiju, psihoanalizu, komunikologiju, knjiæevnu i kulturnu teoriju Neumoran sportski novinar Vilko Luncer umro je 9. srpnja 2014. u 82. godini. Roen je u Zagrebu 6. lipnja 1933. Od 1954. je u sportskom novinarstvu prvo u Narodnom sportu, kasnije i u Sportskim novostima, a pisao je i za Novi list i Vjesnik. Bio je i glavni urednik Sportskih novosti od 1984. do 1991. godine i zamjenik glavnog direktora Vjesnika od 1975. do 1984. U mirovinu je otiπao 1991. ali je i dalje bio aktivan novinar i objavljivao kolumne u Novom listu. Tijekom novinarske karijere izvjeπtavao je sa dvaju Ljetnih olimpijskih igara (Ciudad Mexico 1968. i Munchen 1972.), te sa pet Zimskih olimpijskih igara (Sapporo 1972., Innsbruck 1976., Lake Placid 1980., Sarajevo 1984., Calgary 1988.). Usto je izvjeπtavao s brojnih svjetskih i europskih prvenstava u atletici, alpskom skijanju, hokeju na ledu i stolnom tenisu. Bio je atletiËar, atletski sudac i trener, a 1990. godine je bio voditelj press-sluæbe na Europskom prvenstvu u atletici u Splitu. Godine 1994. primio je nagradu za æivotno djelo Hrvatskog zbora sportskih novinara.(n) Stjepan MaloviÊ, Franjo MaletiÊ, Gordana ViloviÊ, Najil KurtiÊ Masovno komuniciranje Meki uvez, 408 str., Golden marketing - TehniËka knjiga, 2014. Æivko KustiÊ (1930.-2014) Suvremena znanost o komuniciranju postala je jedna od najvaænijih i visoko vrednovanih znanosti. U svijetu se broj studijskih programa, znanstvenih instituta i znanstvenika koji se bave komuniciranjem munjevito poveÊava. Istodobno, u nas nema recentne literature o komuniciranju u cjelini, a o masovnom komuniciranju pogotovo, iako je sve viπe studijskih programa koji imaju predmete takvog ili sliËnog naziva. Stoga je bilo posve prirodno da se potakne objavljivanje knjige “Masovno komuniciranje” jer potreba za djelom koje Êe sabrati znanja o masovnom komuniciranju na jednome mjestu te analizirati trendove i sintetizirati druπtvena shvaÊanja, izuzetno je velika. Niz istaknutih autora s dugogodiπnjim iskustvom u znanstvenom radu te edukaciji na razliËitim razinama, prihvatilo se velikog posla da na razumljiv i pristupaËan naËin obrade temu masovnog komuniciranja s najrazliËitijih aspekata tog kompleksnog procesa. Obraene teme ukljuËuju: povijest i razvoj podruËja, najvaænije koncepte i ideje gotovo svih relevantnih teoretiËara, kljuËne dileme koje se i dan danas nalaze u srediπtu pozornosti svjetske znanstvene javnosti, medijsku politiku i zakonodavstvo, medijsku pismenost i etiËki aspekti... Sve je to sustavno obraeno u ovom opseænom djelu koje Êe zasigurno postati kljuËno za sve buduÊe istraæivaËe masovnih medija. Knjiga je prvenstveno namijenjena studentima, ali se njome mogu koristiti i svi komunikatori, najviπe novinari, i zaposlenici sluæbi odnosa s javnostima te πira javnost. Izmeu ostalog, progovara se o medijskoj pismenosti, znaËenju vizualne pismenosti, propituje se etiËnost masovnog komuniciranja, nova uloga publike, Facebook revolucija u masovnom komuniciranju, tzv. graanskom novinarstvu te utjecaj oglaπivaËa na medije, kao i odgovornost medija u zaπtiti ljudskih prava U Zagrebu je 19. srpnja 2014. preminuo Æivko KustiÊ. Roen je 12. prosinca 1930. u Splitu, kao izvanbraËno dijete. Godine 1973. objavio je svoj prvi i jedini roman, s naslovom Zaljubljeni robovi. Roman je najveÊim dijelom KustiÊeva autobiografija. Maπtao je da Êe biti sveÊenik i novinar. Za Drugoga svjetskoga rata, u dobi od 12 i 13 godina, “ureivao” je i “izdavao” te rasturao u tridesetak primjeraka svoj uradak s imenom Kriæarski ak. Majka je sve tipkala i preko indigo papira umnoæavala na poslu. Od jeseni 1963. KustiÊ je poËeo raditi u Glasu Koncila, gdje je kao glavni urednik bio do 1990. Kao glavni urednik Glasa koncila ima velike zasluge za odræavanje i organizaciju Nacionalnog euharistijskog kongresa 84., koji je odræan u Mariji Bistrici. Glas koncila je organizirao i press centre u Zagrebu i Mariji Bistrici. Nakon odræanog Kongresa, 1985. Glas koncila postaje tjednik. U njemu je KustiÊ u rubrici Pismo seoskog æupnika, koju je potpisivao kao Don Jure, pisao redakcijske komentare o aktualnostima iz æivota KatoliËke crkve u komunizmu. Bio je pokretaË KrπÊanske sadaπnjosti, vjeronauËne olimpijade, Maloga Koncila... U studenome 1993, postao je prvi glavni urednik Informativne katoliËke agencije IKA, koju je HBK tada utemeljio. Pisao je i kolumne za Jutarnji list. Æivko KustiÊ posljednje je godine proveo u Domu za starije osobe u KlaiÊevoj ulici u Zagrebu. KustiÊ je postao je pet puta otac, Ëetrnaest puta djed, pa pet puta pradjed. Izuzetan kritiËar komunistiËkog druπtva i osoba izuzetne æivotne biografije ostat Êe nam u sjeÊanju kao odliËan novinar, profesinalac Jer, primjerice, odliËan zubar je i u komunizmu i u kapitalizmu, pa i Vatikanu.(n) novinar BROJ 8-10/2014. 65 in memoriam Nenad MarjanoviÊ Zulim (1951. - 2014.) U petak, 27. lipnja, preminuo je Nenad MarjanoviÊ Zulim, glazbeni urednik, knjiæevnik i tekstopisac, voditelj legendarne emisije “Vrijeme vinila” na Hrvatskom radiju, posveÊene ljubiteljima evergreena i retro popa, rocka, jazza, soula i bluesa, te emisija “Pluskvamperfekt” i “Hrvatska glazbena kronika”. Nenad MarjanoviÊ Zulim roen je 21. travnja 1951. godine i oduvijek je bio sklon glazbi. Zavrπio je Srednju glazbenu πkolu “Pavao Markovac” u Zagrebu. Diplomirao je komparativnu knjiæevnost i anglistiku. Od 1974. godine radi na Televiziji Zagreb, a od 1984. u redakciji zabavne glazbe. Godine 1999. bio je kandidat za glavnog urednika HTV-a. Okuπao se i na estradi kao tekstopisac za pop-pjesme poznatih hrvatskih glazbenika te u pisanju filmskih scenarija. Vodio je od 2009. poznatu emisiju 2. programa Hrvatskog radija “Vrijeme vinila”, a pisao je za Cantus, glasilo Hrvatskog druπtva skladatelja. Njegov dramski tekst “Hobotnice u akvariju” bio je prijavljen 2009. godine za Nagradu Marin DræiÊ. Utorkom je vodio radijsku emisiju “Po vaπem izboru”, a autor je scenarija za film “Kositreno srce” (1994.). Bio je autor stihova pjesme “NoÊ od kristala” koju je pjevala TajËi, pjesme “Souvenir” koju su izvodili Boæidar AliÊ i Arsen DediÊ, i pjesme “Poljubit Êu te kasnije” koju je izvodila – urica BarloviÊ. U izdanju Fausta VranËiÊ 2003. godine objavljen mu je roman “Coup de grace”, koji je i nagraen na natjeËaju Biblioteke 90 stupnjeva. Nenad MarjanoviÊ Zulim autor je i vrijedne monografije, izdane 2003. godine, “Pedeset zlatnih godina - U povodu 50 godina Zagreb-festa”. Jako Êe nam nedostajati njegov umirujuÊi glas. U radijskom eteru ostala je, Zulimovim odlaskom, velika praznina (n) Nikola PeriÊ (1937. - 2014.) U Karlovcu je 7. lipnja umro poznati novinar i publicist Nikola PeriÊ, a pokopan je 12. lipnja na Vojnom groblju na Dubovcu, u kvartu u kojem je i roen prije 76 godina. Novinarsku karijeru PeriÊ je poËeo u KarlovaËkom tjedniku 1960. godine gdje je radio kao novinar, direktor i glavni urednik. Od 1976. bio je dopisnik Vjesnika iz Karlovca i voditelj Informativno-poslovnog centra Vjesnika u Karlovcu. Od 1972. do 1976. bio je potpredsjednik Druπtva novinara Hrvatske. Bio je i jedan od prvih spikera na Radio Karlovcu od njegova osnivanja 6. svibnja 1962. Ostat Êe upamÊen kao kroniËar svoga grada. Autor je viπe knjiga i publikacija u kojima je nastojao od zaborava saËuvati ono πto se dogaalo u gradu na Ëetiri rijeke. Objavio je knjige “KarlovaËka πkrinjica”, u kojoj iznosi brojne zanimljivosti iz povijesti vezane uz Karlovac, “Svi rakovaËki maturanti”, u kojoj je objavio imena svih onih koji su maturirali u gimnaziji na Rakovcu, poznatoj Prvoj karlovaËkoj gimnaziji, koja se do 90-ih zvala Dr. Ivana Ribara, meu kojima je i Nikola Tesla, Georgij Paro i mnogi drugi poznati KarlovËani, te “Obrtniπtvo u Karlovcu”, 66 koju je objavio zajedno sa Æeljkom LauriÊem, nekadaπnjim zaposlenikom karlovaËke Privredne komore zaduæenim za obrtniπtvo. PeriÊ je bio i veliki kolekcionar knjiga i slika, a sakupljao je i razglednice, o Ëemu je objavio knjigu “Pozdrav iz Karlovca”. Odgojio je i brojne generacije novinara, bio im uËitelj i mentor, a mnogi od njih zavrπili su na najviπim duænostima u redakcijama πirom SFRJ. PeriÊ je dobio i Medalju gradonaËelnika Karlovca i Nagradu grada Karlovca. Prigodnim rijeËima od Nikole PeriÊa se oprostio njegov dugogodiπnji prijatelj i kolega, takoer roeni DubovËak i jedan od bivπih urednika u Vjesniku Vladimir BojkiÊ, koji je, uz ostalo, rekao: “Kao glavni urednik KarlovaËkog tjednika Nina je posebnu paænju poklanjao proπlosti, svjestan duge tradicije karlovaËkog novinarstva. Kada je Tjednik obiljeæavao 20.obljetnicu izlaæenja, 1973. godine, angaæirao me da istraæim povijest KarlovaËkog tjednika i objavio feljton o tome u desetak nastavaka. A kao direktor pokazao je posebno zanimanje za nove tiskarske tehnologije koje je Tjednik uveo meu prvima u Hrvatskoj”, istaknuo je BojkiÊ (M.C.) Ennio Machin (1931. - 2014.) U Rijeci je 15. lipnja umro Ennio Machin, dugogodiπnji direktor novinsko-izdavaËke kuÊe Edit, na Ëijem se Ëelu nalazio od rujna 1976. do lipnja 1990. godine. »ovjek koji je bio precizni mehaniËar, pa pjevaË i na kraju direktor, imao je vrlo zanimljiv æivotni put. Malo je poznato da je na prvom festivalu Melodije Kvarnera 1964. u kinu Partizan pjevao i Ennio Machin. A kako se kaæe: Tko pjeva - zlo ne misli, moæemo slobodno reÊi da je s Enniom otiπla plemenita osoba koja Êe nam jako nedostajati. Roen je 6. studenog 1931. u Rijeci, gdje se πkolovao i 1962. diplomirao. Ennio je bio, kao direktor Edita, ali i kao neumorni aktivist Zajednice Talijana u Rijeci, dragocjen svjedok mnogih dogaaja, viπedesetljetni sudionik povijesti talijanske nacionalne zajednice. Znao je primijetiti i slijediti, moæda kao nitko drugi, stvarnost i perspektive Zajednice u stalnom razvoju i usponu. Svima Êe nam nedostajati njegova velika liËnost i njegov bliski glas, ali smo sigurni da je njegovo naslijee veÊ ugraeno u naπu povijest. Za vrijeme svog mandata, u ulozi izdavaËa dnevnog lista La Voce del Popolo (osnovanpg 1889. godine), dvotjednika Panorama (osnovane 1952. godine) i πkolskog Ëasopisa Il Pioniere (osnovanog 1948. godine, a poËetkom 90-ih godina preimenovan u Arcobaleno), pruæio je velik doprinos razvoju novinske djelatnosti u Republici Hrvatskoj, a posebice novinstvu na talijanskom jeziku. Pamtit Êemo ga i kao romanopisca (Rimembranze fiumane, EDIT, 2008.), sindikalnog rukovoditelja i uglednog Ëlana mnogih odbora, udruga i organizacija, poput COMITES Rijeka, Talijanske Unije iz Rijeke, Talijanske zajednice iz Rijeke i KUD-a Fratellanza iz Rijeke. Eugenio Ennio Macchin bio je nositelj brojnih odlikovanja i uzor mnogim kolegama. S njim je otiπao snaæan glas Zajednice Talijana, velik Ëovjek koji je æivio æivot u razvijanju graanskog duha, javne etike, smisla za zajedniËko dobro. Svi koji su imali sreÊu poznavati ga osobno, sjeÊat Êe ga se zauvijek kao Ëovjeka velike ravnoteæe koji je posvetio svoj æivotni put dobrobiti Zajednice. Bio je primjer graanske i ljudske veliËine, uËio nas je da dosljednost ponekad ima visoku cijenu. U Editu nikad nije popustio teπkoÊama, nije prihvaÊao ograniËenja, uvijek je dræao uspravan stav, osnaæen njegovim moralnim integritetom (n) novinar BROJ 8-10/2014. Zrnka Novak (1941.-1914.) Cijenjena novinarka Radiotelevizije Zagreb Zrnka Novak preminula je u srijedu 25. lipnja u Zagrebu u 74. godini nakon kraÊe i teπke bolesti. Zrnka Novak Koren roena je 1941. godine u Zagrebu, gdje je zavrπila KlasiËnu gimnaziju i Filozofski fakultet. Publicistikom se poËela baviti veÊ 1958. godine na stranicama omladinskih listova i Ëasopisa te u ZagrebaËkom Telegramu. Godine1962. osnovala je i ureivala Ëasopis Kritika na Filozofskom fakultetu. Esejistikom se takoer javlja u Naπim temama, Mladosti, Razlogu, sarajevskom Odjeku i Æivotu. Od 1964. godine radi kao profesionalni novinar na Radioteleviziji Zagreb, prvih godina u redakciji kulture, a potom u vanjskopolitiËkoj do umirovljenja 1990. Iz novinarskog razdoblja zapaæeni su njezini intervjui s istaknutim kulturnim djelatnicima Andre Malrauxom, Aime Maeghtom te liderima radniËkog i komunistiËkog pokreta: Enricom Berlinguerom, Georgesom Marchaisom, Santiagom Carillom, dræavnicima Leopoldom SedarSenghorom, Wojciechom Jaruzelskim koje je godinama objavljivala u raznim jugoslavenskim informativnim medijima. Godine 1987. objavljuje svoju knjigu “Poljski dijalozi”. Dobitnica je veÊeg broja nagrada i priznanja. Pamtit Êemo je kao aktivnog i vrijednog kroniËara liËnosti svoga vremena (n) novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar glasilo Hrvatskog druπtva i Sindikata novinar novinara Hrvatske novinar novinar novinarnovinarskog novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar Poπtovani, novinar su sluæbene novine Hrvatskog novinarskog druπtva i Sindikata novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinara Hrvatske i izlaze viπe od 65 godina. U svojoj ureivaËkoj novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar politici uvijek sunovinar nastojale, novinar a danas pogotovo - odræati visoke profesionalne novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar standarde, etiËke standarde i biti potpuno neovisne. Svjesni uloge i potrebe novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar za NOVIM sustavnim ureivaËkim napravljene su novinar novinar novinar novinar novinar pristupom novinar Ëasopisu novinar- novinar novinar promjene: piπu novinar poznati novinari, redizajn, prodaja oglasnog novinar novinar novinar novinargrafiËki novinar novinar novinar novinar prostora, otvaraju se nove teme. novinar HND je donovinar sada u cijelosti financirao novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar Ëasopis, πto je objektivno teæe. Nenovinar æelimo se novinar ugasiti i nestati sa medijske novinar novinar novinar novinar- sve novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar scenenovinar poput drugih "kolega"novina. ObraÊamo se vama sa æeljom da novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar napravimo partnerski odnos. Kratki INFO o novinaru: TKOnovinar PI©E: Zdenko novinar novinar novinar novinar novinar novinarGabrijela novinar GaliÊ, novinar novinar Duka, Ante GavranoviÊ, Goran BorkoviÊ, Miroslav novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar E. Habek, Igornovinar VukiÊ, Jozo PetriËeviÊ, Nivesnovinar OpaËiÊ, Milan Cimeπa, novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar Vlado VuruπiÊ,novinar Ante PaviÊ, Melisa Skender, Ankica novinar TomiÊ, Siniπa novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar PaviÊ,novinar Branimirnovinar ZekiÊ i drugi. NAKLADA: 3.500 primjeraka. TISAK:novinar full novinar novinar novinar novinar novinar novinar color.novinar DISTRIBUCIJA: ide novinar na adresenovinar svih novinara te na sve dræavne novinar novinar novinar novinar novinar novinar institucije i strana predstavniπtva veleposlanstva. CJENIK OGLASNOG novinar novinar novinar novinar novinari novinar novinar novinar novinar PROSTORA: z a d n j a stranica /treÊi cover/ 6.000,00 kn • druga novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar stranica (prvi cover) - 5.000,00 kn •novinar predzadnja stranica (drugi cover) novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar - 4.000,00 kn •novinar unutarnja stranicanovinar 1/1 - 3.000,00 kn •novinar 1/2 stranice novinar novinar novinar novinar novinar novinar 1.500,00 kn • POPUSTI (2012. g.): novinar za dva broja - 25%novinar popustanovinar • za novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar jedan broj - 15% popusta novinar se odlikuje kritiËnim tekstovima, novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar bez taktiziranja i prati se osnovna vokacija struke inovinar njena misija. novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar Vjerujemo da Êete i vi naÊi poslovni interes oglaπavajuÊi se u naπem novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar Ëasopisu. Na tajnovinar naËin sigurno podræavate i uvaæavate novinar novinar novinar novinar novinar novinar potrebu novinartakvog novinar Ëasopisa, dajete dignitet profesiji i sudjelujete u plasiranju provjerenih novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar i istinitih informacija. da Êete prepoznati svoj interes i novinar novinar novinar novinarNadamo novinarsenovinar novinar novinar novinar da Êemo obostrano novinar novinar novinarpostati novinarpartneri novinar na novinar novinarzadovoljstvo. novinar novinar Za Ëasopis novinar glavni urednik Ivica Buljan i predsjednik HND-a Zdenko Duka novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar HND,novinar PerkovËevanovinar 2/I • tel. (01)novinar 4828-333 • fax (01) 4828-332 • www: http://www.hnd.hr novinar novinar novinar novinar novinar novinar• OIB: novinar novinar • Æiro raËun: novinar 2360000-1101234838 68250100951 novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar esign PopoviÊ HRVATSKO NOVINARSKO DRU©TVO sekcija novinara skijaπa sad je vrijeme da planirate... SKI CLUB SCIJ NOVINAR CRNI LUG informacije i buking [email protected] o t v a r a n j e sezone 9.-14. 12. 2014. HOTEL Alpino ski half board + 5 pass 5 polupansion 399 € AKONTACIJA/ADVANCE 100 www.hotelalpinovarena.it Via Mercato 8, Varena (TN) ... za goste za novinare sa nov. iskaznicom... for journalist with press-card... ... for their guests 437 € Rurale Centrofiemme • Filiale di Varena € Cassa IBAN: IT63 Z080 5735 7300 0000 2007 550 Intestato a: Hotel Alpino Varena • SWIFT CODE: CCRT IT 2T 15A po osobi na hotelski bankovni raËun/for 1 person to hotel bank account prvenstvo novinara skijaπa i njihovih gostiju week on the snow for journalists and friends 3.-10. 1. 2015. Sport HOTEL ALPE DI PAMPEAGO, TESERO www.sporthotelpampeago.it ski half board + 6 pass 7 polupansion 470 € ... za goste za novinare sa nov. iskaznicom... for journalist with press-card... ... for their guests 516 € popust za djecu u 3. i 4. leæaju: do 2. GODINE GRATISdo 7 GODINA: -50%do 12 GODINA: -30%do 12 GODINA: -30% Cassa Rurale di Fiemme - PredazzoEUR AKONTACIJA/ADVANCE IBAN - IT25 J081 8435 2800 0000 0088 248 po osobi na hotelski bankovni raËun/for 1 person to hotel bank account BIC SWIFT CODE: CCRTIT2T50A 100 €
© Copyright 2024 Paperzz
