KLIMATSKO LUDILO: KO UPRAVLJA PRIRODOM Broj 1 Sedmični internet magazin l Izlazi petkom l Sarajevo, 13. 06. 2014. IZBORNA UPOTREBA ALIJE IZETBEGOVIĆA DVOJICA LOVE ZASLUGE, RADONČIĆ “SPALJUJE” GREŠKE GRAĐANSKA AKCIJA: PUT BEZ POVRATKA Spektar “SPEKTAR” NA VAŠEM MONITORU Jeste danas petak, jeste datum trinaesti, i noć je punog mjeseca, a sve u ozračju retrogradnog Merkura (četiri loša znaka), ali mi se ne plašimo. Sa svojim magazinom krenuli smo baš danas. Pa, kakav to još baksuzluk može nama ovdje da se dogodi? Istutnjali su se po BiH i meci i teške kišurine, prolizali su i zemlja i ljudi. Lošije teško da može biti. A bolje, hmm... Boljem se nećemo nadati nego moramo pokušavati da to bolje stvorimo. A nikakav trud nikad nije bio uzalud. Preko noći ništa neće izdobriti, ali noć po noć i može se ukazati neko nasmiješeno jutro. Dobro vam, dakle, jutro, dobar dan ili dobro veče, svejedno: drago nam je da ste tu, sa “Spektrom” na svom monitoru. Izlazićemo pred vas svakoga petka sa svojih 60 stranica. Svašta će na njima da se piše: od politike, preko religije, do mutne istorije. I pisci su razni: od novinara, preko intelektualaca, do naučnika. Ima i biće i “običnih” ljudi koji znaju da misle i da pišu, a koji se ne mire sa ovako poredanim svijetom i ovako nakrivljenom državom u kojoj živimo. Hoćemo da vam budemo zanimljivi, korisni, i pametni i zabavni. Prvih nekoliko mjeseci sve to radimo vama na poklon: besplatno! Dovoljno je da dođete na našu internet stranicu, “skinete” pdf ili flash izdanje, i to je to. Ne košta ni marke! “Spektar” je prvi nedjeljni internet magazin u Bosni i Hercegovini koji ima izgled „prave novine“. Samo što ne ide u štampariju, kako smo navikli, nego se pred očima čitalaca razlistava na kompjuterskom monitoru. U „Spektar“ ćemo tokom nekoliko mjeseci udarnički ulagati naše umijeće i trud, pa ćemo vidjeti na čemu smo. Možda zauvijek ostanemo besplatni, jer ćemo se pokrivati reklamom. Nadamo se, naime, da ćemo postati najčitanija novina u BiH, pa samim tim i najatraktivniji za one koji zakupljuju reklamni prostor. Pred vama je naš prvi broj i brzo ćete shvatiti kakvog smo profila, kojih uvjerenja i sklonosti, da vam ja ne sugerišem ko smo, šta smo i kakvi smo. Čitajte i sami procijenite! Pomozite nam da budemo stalno bolji i zanimljiviji. Pišite na našu e-mail adresu: predlažite, kritikujte, napišite i nešto za objavljivanje... Sve što ne valja - recite nama! O onome što vam se dopada - govorite drugima! VLASTIMIR MIJOVIĆ glavni urednik „Spektra“ PODMUKLE VAKCINE RIZIK NIJE VELIKI, ALI GA NEKO IPAK PLATI U BiH pada stopa vakcinisane djece jer se roditelji plaše zbog mogućih komplikacija do kojih dolazi nakon vakcinisanja. Za pravo im daje nekoliko teških slučajeva u kojim su djeca završavala u invalidskim kolicima ili sa Str. 26 oštećenjima na mozgu IZBORNA UPOTREBA ALIJE IZETBEGOVIĆA DVOJICA LOVE ZASLUGE, RADON^I] “SPALJUJE” GREŠKE I Bakir Izetbegović i Mustafa Cerić, svojedobno bliski saradnici prvog predsjednika BiH, vide sebe u ulozi nastavljača njegove politike i liderstva. Svoju kampanju, nasuprot njima, Fahrudin Radončić zasniva na „ paljenju političke ere i starijeg i mlađeg Izetbegovića u bošnjačkim Str. 6 glavama“ RELIGIJA I DUHOVNOST AKO SE U BOGA ZAKLINJU, ZAŠTO ONDA KAVGU ZAME]U? Kad bi u vodećim religijama bilo dovoljno duhovnosti, u svijetu gotovo da ne bi bilo ratova, terorizma, nacionalizma i rasizma. Ako ćemo suditi po rezultatima, očigledno je da te religije ne mogu ponuditi ljudima ništa više od rituala i Str. 42 nacionalizma KO UPRAVLJA PRIRODOM JESMO LI BILI POLIGON NEKOG VELIKOG EKSPERIMENTA? Ako su Rusi prije 34 godine mogli rastjerati oblake 80 kilometara ukrug Moskve, da izbjegnu kišu na otvaranju Olimpijade, zar današnje tehnologije nisu u stanju da učine obratno: da na jedno mjesto Str. 10 usmjere ogromne padavine! Nedjeljni internet magazin l Izlazi svakog petka l Izdavač: Poenta d.o.o. Sarajevo Glavni urednik: Vlastimir Mijović l Uređuje redakcijski kolegij l DTP: Bekir Tvrtković l Kontakt: [email protected] l Prenošenje tekstova u drugim medijima, uz naznaku izvora, potpuno je slobodno BRAVO! Šest osoba s područja Hrvatske, među kojima i jedan policajac, te višeosobauBiHuhapšenojezbog organiziranja u međunarodnu grupu krijumčara marihuane. U zajedničkoj akciji kodnog imena "Gladius2"policijeHrvatskeiBiH ukupno je zaplijenjeno oko 130 kilogramamarihuane. Voditelj odjela kriminaliteta droga PUdubrovačko-neretvanskeHrvoje Neusidl izjavio je kako su ukupno na području Hrvatske i BiH uhapšene23osobe,ačetiriosobeu BiHjošsuuvijekubijegu. Akcijajezapočelalaniudecembru, arezultiralajehapšenjempetmuškihijedneženskeosobenapodručju Hrvatske.Trojeuhapšenihsumnjiči sedasuseorganizovaliuzločinačku organizaciju s osobama u BiH radi nabave kokaina i marihuane te njihovedaljepreprodajeuHrvatskoj. Policijaihteretidasuoddecembra prošle do maja ove godine u Hrvatsku u više navrata prokrijumčarili te preprodali 85 kilogramamarihaune. Međušesterouhapšenihhrvatskih državljana prvoosumnjičeni je iz Zagreba, a drugoosumnjičena iz Ploča, dok se u toj grupi našao i jedandubrovačkipolicajac. Okriminalcimaiznašezemljejoš nema podrobnijih podataka. No, hrabričinjenicadajeuposljednjih dvijegodinejakopooštrenapotragazanarko-švercerimaidilerima. Izvedeno je nekoliko uspješnih akcija, posebno u zaustavljanju tranzita velikih količina narkotika premazapadnojEvropi. Još da policija i istražni organi pomnijeporadeipoulicamanaših gradova, po mračnim ćoškovima i kafićima u kojim se droga dila našoj mladeži, ovo Bravo! bilo bi jošgromkije. 4 Spektar, broj 1 13. juni 2014. IZBORNI TABORI Četiri su mjeseca do izbora, ali se kartevećotvaraju.Prvisutoučinili FahrudinRadončić(SBB)iŽeljko Komšić (DF). Prvo je Komšić izjavio da partnera vidi jedino u Radončiću, da bi potom i predsjednik SBB-a potvrdio međusobnipakt. Radončićjeusrijedupotvrdiodaće uvezatizastavesaKomšićem.Skupa će krenuti u oduzimanje vlasti tandemu SDA – SDP, odnosno IzetbegovićuiLagumdžiji. Oba ova predizborna tabora već duže voze istim šinama. SDA i SDP su se, nakon dvogodišnjih svađa,nekakoizmirili.Navodnosu postigli i tajni sporazum da će nakon izbora ostati u vezi: ko dobije više glasova, biće glavni, ali ćeonogadrugogauzetisasobomu organevlasti. SBBiDFtakođeristoplaniraju.I jedniidrugipritomemisledaim, u bošnjačkoj i probosanskoj glasačkoj publici, niko treći neće moćidapomrsiračune. ŠABA^KA TAJNA U masi vode koja je prelila BiH, Srbiju i Hrvatsku ostalo je mnogo prljavogmulja.Tuspadaitakozvana „Šabačka tajna“, odnosno način na koji je spriječeno da Sava praktično zbriše ovaj srbijanski grad sa jakom hemijskomindustrijom„Zorka“. Prije mjesec dana, premijer Srbije Aleksandar Vučić na sjednici državnog komiteta za izvanredne situacije, govorio je o odbrani Šapca. "ToćeznačitiDivkoviću(komandant srbijanske vojske) da primenjujemo ratne mere, da vodu puštamo na jednu drugu stranu, a o tome ćemo kasnije nasamo razgovarati...Divkoviću,jesmoli se razumeli? Šabac moramo braniti svim sredstvima! Zadatak celedržavejeodbranaŠapcapod svakucenu",rekaojeuzbuđenim glasomVučić. Šabac nije pao, jer su najednom popustili nasipi u Semberiji. Voda se na četiri mjesta izlila prema Bijeljini, a dio prema Slavoniji. Uslijedile su tvrdnje da su nasipi minirani, te da je tako spašen Šabac, ali da su cijenu platili dijeloviBiHiHrvatske. Ovim povodom, za mjesec dana, oglasilasejedinohrvatskastranka HSP, koja je ovo nazvala zavjerom?Zaštosviostaliotome ćute? Zašto državni organi BiH i Hrvatske nisu proveli detaljnu istragu? Tajna je, izgleda, u nekom tajnom sastanku, ko zna gdje održanom, na kojem je tako odlučeno,uzpristanakSarajevai Zagreba.Mogućirazlogjedinobi bioutomedajeeventualnopotapanje Šapca i razaranje „Zorke“ moglo na kompletnom ovom području katastrofu učiniti još većom, pa su i BiH i Hrvatska tako pošteđeni dodatnog, ko zna kakvog,belaja. Jednomćemo,valjda,saznatiistinu oovomdramatičnomdogađaju. OTVORENE ARHIVE Od6.junasvako ko ima pristup internetu, može pristupiti i tek objavljenim državnim dokumentima , njih oko 2 hiljade strana, iz vremena kada je predsjednik SAD bio Bill Clinton. Dokumentacijujeobjavioamerički Uredzanacionalnuarhivu. Stoga, ako znate engleski jezik i ako želite prelistati doskora tajne dokumente iz Clintonovog vremena, posjetite web stranicu :www.clintonlibrary.gov. Inače,radiseodokumentacijakoja jevrloširokogspektra,odpriprema za mnoge govore koje je Clinton održao, do razmjene elektronskih poruka o intervjuu koji je svojedobno gospđa Klinton dala GlasuAmerike,aukojemsegovori o čuvenom skandalu sa Monicom Lewinsky. Istovremeno sa otvaranjem Clintonove arhive u knjižare su stigli i memoari Hillary Clinton, pod nazivom “Hard Choices”. U njima je riječ, u prvom redu, o njenom služenju na mjestu američkogdržavnogsekretara. ^UDNA KOLEGIJALNOST PrvičovjekBrčkog Anto Domić iz HDZ-a, putovao jeotroškugrađana Distrikta prošle sedmice na doček ratnog zločinca Darija Kordića u Zagreb. Domić je na konferenciji za medije izjavio kakojeKordićnjegovprijatelj. "Otišaosamgapozdravitikaočovjeka bez ikakvih posebnih ceremonija i radnji. To što se dogodilo tamo (Ahmići)jesvakakozaiskajatigrijehe ionjejedanodljudikojijenasudu pravomoćno osuđen", kazao je Domić, komenatrišući svoj odlazak nadočekKordića6.junauZagrebu. No, Domiću se zamjera što je u Zagreb otišao službeim automobilom, a nemoralnim se smatra i njegovo ukazivanje takve počasti osuđenomratnomzločincu. Dasvebudekompletno,Domićuje službeniputninalogzaovajprivatni put potpisao dogradonačelnik Kadrić,SDA-ovac.Onjetopotvrdio ikazaodajetoučinio"mehanički", dauopćenijepročitaoštapotpisuje. To je, po njegovim riječima, stalna praksa i stvar kolegijalnosti među vodećimljudimaBrčkog. Šta je sramotnije od ovoga: Domićev čin ili Kadrićeva objašnjenja,prosuditesami. FUJ!!! SrećanašadaseMiloradDodikne bavi fudbalom. Jer, da se kojim slučajem našao u selekciji Safeta Sušića, umjesto za nas, on bi sigurnoigraoukoristnašihprotivnika. Na svakoj utakmici zabio bi baremjedangol-unašumrežu! Dodikjeipaknašaonačinadase,i bez fudbala, naruga svojoj državi. Na prijemu Ruske ambasade u Sarajevu,uutorakuveče,kadsusvi ustali da ukažu poštovanje našoj himni,Dodikjesjeoustolicu!Itako presjedio dok su drugi učesnici prijema, strani i domaći, stajanjem iskazivalielementarnopoštovanje. Znao je Dodik da će to novinari vidjetiisnimitit.Zatojetoiuradio. Nekasejošjednomznadaonovu državu nimalo ne poštuje. A kad već ne može da je razbije i RS odvede nekim drugim putem, baremmožetojdržavidaseruga. Uvjeren je da će takvi njegovi gestovi biti aplauzima dočekani međubosanskimSrbima,daćemu Nestabilnost čak i pomoći da na oktobarskim situacijeuUkrajini izborima,kaovelikiSrbin,ponovo ugrožava i 15 izboripredsjedničkupozicijuuRS. tamošnjih nukDodik je zametnuo mnogo learnih reaktora, političkih problema u Bosni i upozoravaju struHercegovini. Ali to nije glavna čnjaci. Oni zahtijevaju da se obrati veća nevolja: ima čovjek pravo da pozornost na zemlju u kojoj se već propagirakakvuhoćepolitiku,čak dogodilanajvećanuklearnakatastrofa i otcjepljenje manjeg entiteta od BiH. No, ono na šta nema pravo, usvijetu. „Govorimo o nuklearnim elektra- kaojavnaličnost,tosunekulturai nama koje imaju visoki rizik čak i primitivizam koji iz njega ako su dobro izgrađene i neprestanoizbijaju.Dugjespisak održavane“, kaže jedan njemački gafova zbog kojih je, s pravom, stručnjak. A tu su i opasnosti od omražen među normalnim ljudisabotaža, koje nisu isključene u ma.Vjerovatnogase,krišom,stide inekinjegovisaradnici. vrućimukrajinskimdešavanjima. Svi ukrajinski reaktori potječu iz No,Dodikbaštoiželidapostigne: sovjetskoga doba i sliče reaktoru u da ga jedni mrze, kako bi kod Černobilukojijeeksplodirao1986. drugih–„svojih“–zaradioljubav! godine i prouzrokovao najgoru Užargonusezatakveosobekaže prosto:Gospo'npapak! nuklearnukatostrofuupovijesti. NOVI ^ERNOBIL 13. juni 2014. Spektar, broj 1 5 POLITIČKI BOJ: IZBORNA UPOTREBA ALIJE IZETBEGOVIĆA DVOJICA LOVE ZASLUGE, RADONČIĆ “SPALJUJE” GREŠKE I Bakir Izetbegović i Mustafa Cerić, svojedobno bliski saradnici prvog predsjednika BiH, vide sebe u ulozi nastavljača njegove politike i liderstva. Svoju kampanju, nasuprot njima, Fahrudin Radončić zasniva na „ paljenju političke ere i starijeg i mlađeg Izetbegovića u bošnjačkim glavama“ G odinama su bili na istoj strani, uz bok Aliji Izetbegoviću, a danas su ljuti protivnici. Radi se o Bakiru Izetbegoviću, Fahrudinu Radončiću i bivšem prvom čovjeku Islamske zajednice u BiH, Mustafi Ceriću. Na skorim izborima oni će se naći na suprotnim stranama, kao kandidati za bošnjačkog predstavnika u Predsjedništvu BiH. Ovaj veliki duel dogodiće se u oktobru, ali je bitka već započela. I to žestoka! Bošnjačke podjele: Ove sedmice razmijenjeni su prvi meci na frontu Izetbegović – Cerić. Bakir je u utorak izjavio „da kandidatura dr. Mustafe Cerića na izborima za novog bošnjačkog člana Predsjedništva BiH može da izazove podjele unutar Bošnjaka“. Gospodin Cerić ima pravo na tu odluku, ali treba voditi računa o njenim reperkusijama, rekao je Izetbegović i dodao: „Pitanje je na koji način će se to odraziti na eventualne podjele među Bošnjacima i unutar Islamske zajednice. Njegova odluka je njegova stvar, ali da sam na njegovom mjestu razmislio bih dva-tri puta prije nego donesem 6 Spektar, broj 1 13. juni 2014. takvu odluku. Ona može dovesti do novih podjela, animoziteta, konflikata... A treba nam jedinstvo u ovom trenutku", kazao je Izetbegović. Samo nekoliko sati čekalo se na Cerićev odgovor. On je svoju odluku, uprkos Izetbegovićevom pozivu da još razmisli, jasno potvr- Alija Izetbegović dio i naglasio da od nje ne misli da odustane: pojaviće se na listi kandidata za Predsjedništvo BiH. Štaviše, Cerić se sa teškim ocjenama obrušio na sina svog nekadašnjeg velikog prijatelja Alije Izetbegovića. On kaže „da Izetbegović pokušava da ga ukloni zastrašivanjem i prijetnjama“. - Otkuda Izetbegoviću informacije o mogućim podjelama u Islamskoj zajednici BiH kada je reisu-lulema Husein ef. Kavazović jasno rekao da njeni službenici neće biti instrumentalizirani u političke Piše: Vlastimir Mijović svrhe, pitaju iz Press službe dr. Cerića. U njegovom izbornom štabu, koji je očito već formiran, za podjele među Bošnjacima optužuju upravo Izetbegovića On je, sa svojim rivalom u SDA Sulejmanom Tihićem, već izazvao rascjep u toj stranci, a samim tim i među Bošnjacima – poručuju iz tabora bivšeg resu-l-uleme. Glasovi prevage: Iako procjene govore da bivši reis Cerić nema značajne šanse da se probije u Predsjedništvo BiH, Bakir Izetbegović nije bez razloga ljut na nekadašnjeg prijatelja. Prvi razlog je to što Cerić za sebe govori da je baš on istinski nastavljač politike Alije Izetbegovića, koju će, navodno, pokušavati da spasi od iskrivljavanja do kojih je, po njegovom mišljenju, došlo posljednjih godina. Takve riječi, iz razumljivih razloga, vrijeđaju Bakira Izetbegovića. Zar on, kao sin, nije taj kojem prirodno pripada očevo političko naslijeđe, sve do liderske pozicije u bošnjačkom narodu! Upravo taj osjećaj, da sin može da nastavi očevo političko djelo, vjerovatno je prevagnuo na prošlim izborima, na kojim se Bakir probio na poziciju bošnjačkog predstavnika u Predsjedništvu BiH. Oni koji s poštovanjem gledaju na političke i nacionalne zasluge tvorca SDA i prvog predsjednika BiH logično su u njegovom sinu vidjeli nastavljača tog kursa. Iako je i sam bio vrlo blizak Aliji Izetbegoviću, bivši reis stoga, ipak, nije favorit za nasljednika “najveće bošnjačke glave”. Osim u slučaju da o Bakiru nešto zna, i hoće to da kaže, što bi ga diskvalifikovalo u ovom nadmetanju. Međutim, nešto drugo vjerovatno više žulja Bakira Izetbegovića. On je svjestan da ima prednost u odnosu na bivšega reisa, ali ga brine svaki oktobarski glas. On se plaši da bi upravo glasovi koje dobije Cerić, makar se radilo samo o nekoliko hiljada, mogli da budu prevaga u konačnoj odluci o pobjedniku ovog nadmetanja. Jer, osim njih dvojice, u igri je još nekoliko kandidata. Među njima je posebno važan Fahrudin Radončić, koji je prije četiri godine poražen od Izetbegovića, ali sa malom razlikom u broju glasova. Radončićeva lomača: U ovogodišnjoj izbornoj utakmici Radončić računa na bolji rezultat. Iz svih oružja on već mjesecima tuče po Izetbegoviću, optužujući ga za nesposobnost, neodgovornost, čak i za kriminal, korupciju i veze sa kompromitovanim stranim biznismenima. Palo je na tom frontu već mnogo teških riječi, a i sudovi će, zbog međusobnih tužbi, imati pune ruke posla. Pogotovo ako se boj nastavi onako kako je već zapodjenut. A može se očekivati da završnica, tik pred izbore, bude obilježena tutnjavom i najteže političke i druge artiljerije. Pri tome bi BH javnost, a pogotovo Bošnjaci, mogli da se suoče s nečim što je dosad stalno izbjegavano. To Izetbegović, Radončić, Cerić: Vatreni obračun već je započet je politička ostavština Alije Izetbegovića, odnosno pokušaji preciznije procjene njegove uloge u novijoj povijesti Bosne i Hercegovine te u izgradnji naše države koja je, malo po malo, dospjela skoro do potpunog rasula. Jako su rijetki na našoj javnoj sceni oni koji su spremni i argumentima potkovani da govore o eventualnim greškama Alije Izetbegovića. Jedini u tome istrajava, premda ne prečesto, akademik Muhamed Filipović, također njegov nekadašnji bliski saradnik i savjetnik. Sad mu se u tome pridružio i Fahrudin Radončić. Optužnice i primjedbe na račun sina, s kojim bije već drugu izbornu bitku, on je na prošlim izborima pažljivo ograničavao na Bakira. Sad ih je, međutim, proširio dalje, sve do Alije Izetbegovića! Sjećate se februarskih protesta u Sarajevu, kada je gorjela zgrada u kojoj je nekad sjedio Alija Izetbegović, a u kojoj se sada nalazi Bakirov kabinet. Na sve to, u jednom intervjuu, Radončić je rekao da paljenje zgrade Predsjedništva BiH simbolički označava spaljivanje političke ere i oca i sina Izetbegovića u bošnjačkim glavama! Kad je to prvi put rečeno, SDA i Bakir Izetbegović su to oćutali. No, kad su vidjeli da bi taj momenat mogao da postane važan u predizbornoj bici, u četvrtak su iz SDA poručili da Radončić time “sramotno pokušao opravdati paljevinu Predsjedništva BiH”. Ko zna šta će se još u ovoj razmjeni vatre dogoditi i na čiju stranu će prevagnuti biračka volja: onoga koji se uzda u zasluge svoga oca ili onoga koji je otvorio i to tabu pitanje o političkoj eri samog Alije Izetbegovića. Kad se vidi koliko krupni ulozi se potežu, još važnijim postaju kandidature Mustafe Cerića, ali i Mirsada Kebe, potpredsjednika Federacije BiH. I on je stari kadar SDA. Većinu glasova koje će dobiti u oktobru, Kebo će, ustvari, oduzeti Izetbegoviću. Na ovaj način, dok se međusobno bore i svađaju nekadašnji pripadnici istog političkog tabora, dijeleći glasove nekad kompaktne biračke populacije SDA, profit bi mogao da stigne i na konto kandidata koji računa sa glasovima Bošnjaka koji nisu bliski toj stranci. A to je Fahrudin Radončić. Pomenute okolnosti ne moraju odlučujuće utjecati na krajnji rezultat. No, svakako ih treba imati u vidu. 13. juni 2014. Spektar, broj 1 7 GRA\ANSKA AKCIJA: PUT BEZ POVRATKA NOVO VRIJEME TRAŽI NOVE OBLIKE NAŠEG OTPORA Građani neće odustati od pokušaja da ostvare svoja prava i da natjeraju sve nivoe vlasti na odgovornije ponašanje i brigu za dobrobit cijele zajednice. Novo ime za te stare zadatke je: Vijeće građana u Bosni i Hercegovini P rotestima u Sarajevu sam se pridružila 9. februara. Na to me nagnala informacija koju sam na internetu pročitala da se, dan ranije, „krvava djeca izbacuju iz Policijske uprave Centar“. Kao dugogodišnja aktivistica u Udruženju za građanska prava, poznajem osnovna ljudska prava evropske konvencije, povelje i paktove koje je naša država verifikovala. Ti propisi su, po važnosti, iznad našeg ustava, pa samim tim i iznad našeg zakonodavstva. Znam da tu djecu niko nije smio tući, a pogotovo ih zlostavljati, pa makar policija imala i materijalne dokaze da su upravo oni zapalili zgrade u Sarajevu. Postoje pritvor, tužilaštvo i sudovi. Mirni put: Tako sam i počela protestovati i učestvovati u radu plenuma. Privukle su me ideje direktne demokratije, kao i neka demokratska pravila u radu plenuma, poput onoga da se sve odluke donose prostom većinom, bez mogućnosti suzdržavanja u glasanju. Angažovala sam se i u radnim i tematskim grupama sarajevskog plenuma. Pravilo je bilo da se okupljeni građani mogu uključiti samo ako su vanstranački aktivisti. 8 Spektar, broj 1 13. juni 2014. To pravilo za mene je bilo odlučujuće da se maksimalno uključim u rad plenuma. No, vladao je strah, građanima se prijetilo, pozivalo se u političke partije, obećavala su se radna mjesta, pisani su prekršajni nalozi za povike “lopovi, kriminalci…” Paljevina je okvalifikovana kao terorizam i napad na ustavnopravni poredak. Djeca i mladići, koji su oslobođeni 9. februara u noćnim satima, bili su toliko pretučeni da će imati trajne fizičke posljedice. Maloljetnici imaju i psihičke traume. Takva saznanja su produbljivala moju odlučnost da se nastavim boriti mirnim putem. Inicijativni odbor sarajevskog plenuma primao je veliki broj prijedloga i zahtjeva građana. Oni su primijetili da neke formulacije zahtjeva nisu bile baš usklađene sa trenutnom situacijom u društvu. Aktivisti su zahtijevali da se zahtjevi predaju rad- Piše: Hasna Ljubović nim i tematskim grupama na formulaciju, da se uspostavi koordinaciono tijelo sa rotirajućim karakterom rukovođenja, bez hijerarhije. Međutim, takvi normalni i konstrutivni prijedlozi su na sastancima minirani. Pojedinci, među njima i ja, brutalno su napadani. Zbog svega toga, građani su 9. aprila održali sastanak i identifikovali razloge neuspjeha i neadekvatnog rada. U međuvremenu je Skupština Kantona Sarajevo zabranila održavanje plenuma u Domu mladih, tako da su građani potpuno razočarani odustajali i od protesta. Samo nekolicina najupornijih je nastavila dolaziti na trotoar preko puta Predsjedništva BiH. Novo uvezivanje: U cijeloj Federaciji su se dešavala slična previranja unutar plenuma. Saznali smo da je u Tuzli došlo do ograđivanja velikog broja građana od tuzlanskog plenuma, naročito poslije imenovanja stranačkog čovjeka za premijera Vlade TK. Nas nekolicina se povezala sa plenumima ostalih gradova u Federaciji, te sa pojedincima i nevladinim organizacijama. U Zenici smo održali sastanak (27. Građani su na pravednom putu discipliniranja svoje pohlepne vlasti aprila) na kojem smo jednoglasno odlučili da moramo nastaviti mirnim putem zahtijevati od vlasti da sluša “glas naroda” i da ispunjava već predate zahtjeve. Nakon toga su građani krenuli na tzv. Marš slobode - put bez povratka, koji je okončan demonstracijama u Sarajevu 9. maja. Cilj ovih demonstracija je bio da se uspostavi socijoekonomski dijalog sa zakonodavnom i izvršnom vlasti FBiH. Kada se niko iz vlasti nije pojavio na unaprijed zakazani dijalog, demonstranti su spontano krenuli ka sarajevskoj Vijećnici, u kojoj se odvijao čin njenog novog otvorenja. Iako demonstranti tom prilikom nisu napravili niti jedan incident, čula sam da je mladić iz Kaknja pretučen i pritvoren. Inače, nikad na jednom mjestu nisam vidjela tako veliki broj naoružane i dobro opremljene policije nasuprot građanima. Mi smo samo željeli ostvariti dijalog sa vlastima u cilju ispunjavanja socio ekonomskih zahtjeva koji su predati Vladi FBiH 9. aprila. Nakon ovih demonstracija, građani Federacije, aktivisti plenuma, NVO i pojedinci su se dogovorili da se uvežu svi građani koji neće odustati u istrajavanju na socioekonomskom dijalogu sa vlastima, u cilju postizanja pravednije, uređenije i bogatije države. Kada su se desile poplave, veliki broj ovih aktivista, pojedinaca, građana ljudi, uključilo se u spašavanje i zbrinjavanje ugroženog stanovništva. Sa izgrađenom svijesti da u BiH puno toga ne funkcioniše zbog inertne i uljuljane vlasti, ogrezle u kriminal, neosjetljive na običnog čovjeka, nije se moglo prepustiti građane na milost i nemilost vlasti i njene Civilne zaštite. Oni su u prethodnim elementarnim nepogodama pokazali da su potpuno nesposobni da pravilno i blagovremeno reaguju. Pokazalo se da najbrže i najbolje funkcioniše sistem: ljudi ljudima. Spontani pokret: U tim aktivnostima nije se prepoznavala nacija, niti je bilo granice za sve aktiviste koji su bili nesebični u pomaganju ugroženim. Na temelju toga, danas imamo prepoznavanje ugroženih ljudi u istom, jednako teškom životu, obespravljenih u skoro svakom svom koraku, prepuštenih jedni drugima, solidarisanih u preživljavanju i pomaganju. Da toga nije bilo, bilo bi daleko više žrtava i tuge. Važnost ovoga procesa prepoznaje se u novom spontanom udruživanju svih građana na teritoriji BiH i nastavku zajedničke borbe protiv pohlepne vlasti. Ona nas je dovela u siromaštvo, ona krši naša građanska i ljudska prava, uz istovremeno opstruisanje svakog pokušaja napretka BiH u socijalnom, ekonomskom i pravnom smislu. Tako je, od demonstracija, preko plenuma i spontanih neformalnih grupa, nastalo Vijeće građana u Bosni Hercegovini. To je pokret koji će se koristiti svim sredstvima da se, na miran i zakonit način, nikada nijednoj vlasti ne dozvoli da bude sama sebi cilj, da zanemari svoje građane na način kako je to kod nas rađeno svih prethodnih 20-tak godina. Vijeće građana u BiH novo je ime za stare zadatke i novi oblik za nužno (samo)organiziranje obespravljenih građana. Pred njim je dug i težak put, ali i uspješan - ako na njemu budemo masovni i istrajni! 13. juni 2014. Spektar, broj 1 9 KLIMATSKO LUDILO: KO UPRAVLJA PRIRODOM JESMO LI BILI META NEKOG TAJNOG EKSPERIMENTA? Ako su Rusi prije 34 godine mogli rastjerati oblake 80 kilometara ukrug Moskve, da izbjegnu kišu na otvaranju Olimpijade, zar današnje tehnologije nisu u stanju da učine obratno: da na jedno mjesto usmjere ogromne padavine! B osna, Srbija i Hrvatska zbrajaju štete uzrokovane nedavnim velikim potopom. I dok se jedni pitaju da li se nekim pravovremenim mjerama moglo utjecati da katastrofa bude manja, drugi se bave pričama o velikim svjetskim zavjerama i tajnovitim uzrocima zbog kojih je priroda tako naglo podivljala. Po njima, nema nikakve dileme da sve to nema nikakve veze sa prirodom i njenim hirovima nego sa onima koji prirodom upravljaju. Pri tome se misli na ljude i na neke moćne države, premda se ne isključuje da su umiješani i prsti vanzemaljaca. Moskovski spektakl: Na sve te, uglavnom vrlo maštovite priče, najlakše je odmahnuti rukom i nazvati ih ružnom igrom nekih ljudi koji, tobože, žive od širenja teorija zavjere ili urote. No, da li se baš tako lako može preći preko niza indicija koje govore da čovjek stvarno utječe na prirodu, da se poigrava sa njenim moćima i potencijalima. Previše je tu slučajnosti da bi sve baš bilo tako slučajno. Stoga ne treba ni na priču o upravljanju prirodom i njenim ćudima samo odmahnuti glavom. 10 Spektar, broj 1 13. juni 2014. Još 1980. godine svijetu je demonstrirana moć upravljanja klimatskom situacijom, kakva dotad još nije viđena. Moskva je bila domaćin ljetnih Olimpijskih igara, od kojih je tadašnji Sovjetski savez (SSSR) očekivao velike propagandne efekte. I da se ništa ne bi prepustilo slučaju, da bi otvaranje Olimpijade bilo obavljeno u punom sjaju, odlučeno je da se – za svaki slučaj – izbjegne mogućnost kišnih padavina. Ko zna kako i čime, ali domaćin je, uz pomoć sovjetske armije, na dan otvaranja rastjerao sve oblake 80 kilometara ukrug Moskve. Nije bilo nikakve šanse da ni kap kiše padne na ovaj grad, pogotovo na Lenjinov stadion, na kojem se odvijala spektakularna svečanost. Stoga i logično pitanje. Ako se oblaci tako uspješno mogu rastjerati, je li mnogo teže uraditi obratno, pa ih na određenom području namjerno nagomilati? Ne znam odgovor, ali znam da su pomenuti poduhvat u Moskvi izveli prije 34 godine. Treba li napominjati koliko je svijet u međuvremenu napredovao, koliko novih tehnologija je u međuvremeno uvedeno u igru. Šta su tek mogli, a pogotovo sada mogu, oni koji su tehnološki izrazito prednjačili u svi- Piše: Amra Zimić jetu: Amerika, Francuska, Velika Britanija. Šta sad mogu Kinezi, Indijci, Izraelci… Zloćudni talasi: Za velike poplave koje su pogodile Bosnu u Hercegovinu, ali i neviđene orkanske vjetrove koji su dvije sedmice kasnije pogodili Njemačku, teoretičari zavjere krive američki program HAARP (High Frequency Active Auroral Research Program). To je, stručnim jezikom kazano, program aktivnog auroralnog istraživanja visoke frekvencije. Osmišljen je u američkim laboratorijama, a bazira se na korištenju radio talasa visoke frekvencije. Njima se navodno istražuju gornji slojevi atmosfere, odnosno ionosfere. Sve to radi se zbog navodnog poboljšavanja komunikacijskih i navigacijskih sistema na Zemlji. Ovaj sistem je, kažu, sposoban da mijenja klimatske prilike, čak i da blokira satelite, na kraju i da vrši kontrolu nad ljudima tako što direktno djeluje na njihov mozak. I dok zagovornici zavjera upiru prstom u ovoga “neprijatelja”, tu su i oni koji nam poručuju da se nemamo čega plašiti. “HAARP radi puno toga dobrog, ali ljudi se boje onog što ne razumiju. Zato se javljaju brojne U svijetu se provode mnogi tajni programi koji bitno utječu na prirodu kontroverze o tome čemu projekt zapravo služi”, rekao je američki profesor Charles Deehr. Budalama su brzo proglašeni oni koji su krivicu za naše poplave svalili na antenski sistem razapet u Srbiji, kod mjesta Beljina. Ma kakav HAARP, to su samo antene i predajnici za televiziju i mobilnu telefoniju, poručeno je građanima. Pa ko hoće da vjeruje, neka vjeruje. Nikola Aleksić, predsjednik Ekološkog pokreta Novog Sada, ne vjeruje u ova objašnjenja. On kaže da građani nisu ni svjesni kakva se tempirana bomba po ljudsku psihu nalazi tu, nedaleko od Beograda. HAARP je, po njegovim riječima, postrojenje za elektromagnetnu kontrolu ljudske psihe! Sulude sumnje: Pravu istinu teško da ćemo mi, za naših života, ikada saznati. Slične sumnje isplivale sun a površinu i kada je uragan Katrina 2005. pogodio južnu obalu SAD-a i potopio 80 posto grada Nju Orleansa. Škotski geograf Neil Smith tada je napisao: Ne postoje takve stvari kao što je “prirodna katastrofa”! Peter Hallward je 2010. godine gov- orio isto kada je došlo do razornog zemljotresa na Haitiju. Nije to, za njega, bila nikakva prirodna katastrofa već posljedica dugačke i ružne povijesne priče vezane za dominaciju nad ovom državom. Ni cunami koji je prije nekoliko godina poharao nekoliko azijskih zemlja nije ostao bez sumnji u namještaljku. Sve je to, navodno, dirigovano ljudskom rukom, bilo slučajno bilo namjerno. Slična je i sudbina (navodnog) američkog programa zaprašivanja ozonskih rupa u zemljinoj atmosferi. One se pokušavaju začepiti uz pomoć bespilotnih letjelica koje izbacuju bjeličasti prah, a za sobom ostavljaju onaj magličasti trag koji podsjeća na trag aviona. Takve tragove, visoko na nebu, prošlog ljeta gledali smo i nad nama u Bosni i Hercegovini. Kasnije su isto viđali u Danskoj, Švedskoj i oko njih. Šta tu neko radi, s kojim uspjesima i posljedicama, to niko ne zna. No, da neko svašta radi po ovoj planeti i iznad nje, a da to ostaje strogo čuvana tajna, u to ne treba sumnjati. Jedino je upitno da li su to projekti koji pomažu čovječanstvu ili su, pak, usmjereni na njegovu kontrolu. Možemo li naprosto proglasiti budalama one koji govore kako tehnološki najrazvijenije zemlje svijeta, ustvari, rade na usavršavanju nekih novih, fantastičnih oružja? Među njima su, navodno, i ona kojim se mogu voditi pravi ratovi, a da to sa dosad poznatim pojmom rata nema nikakvih dodirnih tačaka. Umjesto da nekoga obaspete bombama, jednostavno mu možete poslati orkane i teške kišne oblake. Provešće se onako kako smo se mi nedavno proveli. Zar se ne govori da su štete počinjene poplavama čak i veće od onih koje je prouzrokovao rat u BiH! Pa zašto bi, logično se upitati, iko od svjetskih moćnika na nas nesretnike ovako napadao? Niko, može se sa sigurnošću odgovoriti. No, potvrdan može biti i odgovor na drugo pitanje: Nismo li bili poligon nekog velikog eksperimenta? Sve ovo zvuči nevjerovatno, mučno i zabavno u isto vrijeme. Ako ništa od toga nije tačno, onda je barem tačno da nas, malo po malo, hvata ludilo. Od HAARPA, a od čega bi drugoga!? 13. juni 2014. Spektar, broj 1 11 VODENI DANAK: ŠTA JE OSTALO OD BOSANSKOG ŠAMCA MNOGO JE GORE NEGO ŠTO ČOVJEK MOŽE ZAMISLITI U Šamcu je uništeno 1600 poljoprivrednih gazdinstava i 200 privrednih subjekata. Dok jedni gube moral za ostanak u razorenom gradu, drugi se spremaju za novi početak. Grad izgleda kao silovana starica U Šamcu sve upućuje na tišinu. Tako se zove i selo, Tišina, u kojem je agronom Čedo Borojević imao respektabilnu farmu od 440 krava muzara. U plimnom valu rijeke Save utpoljeno je 341 grlo. Radi se o kravama vanserijske vrijednosti koje su dnevno davale između 30 i 55 litara mlijeka. „Teško je praviti procjenu o šteti. Krava koja u svom laktacijskom periodu donese 10 do 15 hiljada litara mlijeka vrijedi puno više od tržišne cijene. Ipak, ako se moram izraziti novčano, najmanje 3,5 miliona KM je štete na farmi i u tvornici stočne hrane“, priča Borojević novinaru medijskog servisa Deutsche Welle, dok stoji pred opustošenom farmom koja je do juče bila rame uz rame sa sličnim u zapadnoevropskim državama. Sablasni izgled: „U Šamcu se danima zadržalo vodeno ogledalo, baš na mjestima gdje je locirana privreda i poljoprivreda. Totalnu štetu je pretrpjelo 1600 poljoprivrednih gazdinstava, a u gradu više od 200 raznih privrednih subjekata. Iako smo i prije ovih dešavanja imali krhku privredu, pomoći Šamcu znači oživjeti privredu, pomoći onima koji su već radili, imaju repromaterijal, kupce i zapošljavaju lokalno stanovništvo“, apeluje šamački gradonačelnik Savo Minić. Šamac ima potencijal. Vole se našal- Maske su obavezni dio šamačke “garderobe” 12 Spektar, broj 1 13. juni 2014. iti kako su "samo sto metara udaljeni od EU", imaju luku, željeznicu i gradonačelnik smatra da su ovo dovoljni preduslovi za opstanak grada nakon velike katastrofe. Do prije nekoliko dana voda je dosezala 2,5 metara u centru, saobraćajni znaci bili su potopljeni, a nije se vidjela ni prečka na golu mjesnog stadiona FK „Borac“. Sve kuće su poplavljene, a sva šamačka prizemlja bukvalno uništena. Voda se povukla, a grad izgleda sablasno. "Iz običnog stana veličine 50 kvadratnih metara izveze se pet traktorskih prikolica smeća. U gradiću od pet hiljada stanovnika ovo je veliki problem“, kazuje predsjednik gradske mjesne zajednice dok na lokalni hotel, jedino mjesto koje radi, stavlja plakat „Svi za grad“. U njemu poziva stanovništvo na zajedničku akciju čišćenja. „Teško da će se neko odazvati“, komentariše Anđelka Ivanovska, vlasnica cvjećare i trgovine pogrebnom opremom pred hrpom cvijeća i mrtvačkih sanduka koje, kako ironično kaže „pokušava vratiti u život“. Opšta bježanija: „Moral je pao, nema šanse da ovo sama saniram, većinu ću baciti. Ako je moglo sa drugih mjesta da se odnese smeće, zašto se i meni ne pomogne. Ja bih iz ovih stopa napustila grad, ali nemam gdje. Stan mi je ostao, imam gdje, ali Potop koji se ne pamti ostaviće decenijske tragove nemam od čega da živim“. U gradu je ostalo vrlo malo ljudi. Mladih pogotovo. Jedni su u Gradačcu, drugi u Modriči, treći kod rodbine, gdje je ko mogao i otišao je, prepričavaju rijetki prolaznici na biciklima. Voda za piće se distribuira na šest punktova. Grad izgleda kao da je pretrpio teško bombardovanje, unutra su uglavnom vojnici, policajci, vatrogasci, aktivisti iz Austrije, Njemačke, Poljske. Starica Nevenka Bunbulović bespo moćno luta centrom. Živi u ulici Kralja Aleksandra Karađorđevića na broju 5. "Imam 86 godina i ovo mi je najteži period u životu. Omladinci mi traže 80 KM da očiste stan, da samo izbace blato, zemlju i stvari. Odakle da im dam kada nemam ništa", govori plačući. Gradonačelnik njemačkog Schwäbisch Gmünda Arnold Richard upravo je dovezao pomoć. „Ovo je užas, mnogo je gore nego što čovjek može zamisliti. U našem gradu imamo mnogo porodica koje potiču iz Šamca. Organizirali smo dva konvoja prema spisku koji nam je dao gradonačelnik i dopremili 220 tona humanitarne pomoć. Međutim, to je samo pr va pomoć, ovdje se stvari moraju dugoročnije planirati i rješavati. Poduprijećemo takve projekte i idemo obići obdanište i bolnicu da vidimo u kakvom su stanju.“ Novi početak: Najveći plimni val prošao je kroz centar tvorničkog pogona drvoprerađivačke firme „Nova forma“. Među razbacanim stolicama, mašinama, kaučima, majstor Bojan Cvjetković strpljivo čisti elektromotore. Vlasnik Marijan Mišić se ne predaje, jer je u životu imao više ovakvih početaka. „Ovdje je radilo 160 uposlenika a kako vidite, sve je uništeno. Naši materijali su hidroskopni, upijaju vodu i šteta je oko 3 miliona i 700 hiljada KM. Pogon tapaciranog namještaja i stolica smo već pustili u rad, a naredne sedmice i pogon stolova, doduše sa slabijim kapacitetom. Dobavljači pritiskaju i činimo nadljudske napore da što prije krenemo. Najveći problem je obrtni kapital, ali dobavljači, kupci, radnici, svi pokazuju razumijevanje i nadam se održavanju radnih mjesta i pokretanju pune proizvodnje", kaže Mišić za Deutsche Welle. I Čedo sa početka priče gaji sličan optimizam. „Ja sam počeo sa jednom kravom, a sada sam ih spasio stotinu, ne treba to zaboraviti. Moj prijatelj Senad Hadžidedić iz Modričkog Luga upravo me zvao i kaže: "Čedo, čim se steknu uslovi da stoku vratiš nazad, nazovi me i na poklon dobijaš pet vrhunskih krava. Pa zar može biti nešto ljepše?“ Mirsad Čamdžić 13. juni 2014. Spektar, broj 1 13 LOBIRANJE: SKUPA IGRAČKA SRPSKOGA “VOŽDA” KAKO JE MILORAD DODIK ULUDO PROĆERDAO MILIONE Novinarka američkog internet-magazina Balkanist.com istražila je kompletnu listu lobističkih kuća, uglavnom američkih, koje masno plaća Dodikova vlast, a da oni uzvraćaju skandalozno slabim učincima V lada Republike Srpske plaća zapanjujuće velikom broju konsultanata i lobista u Vašingtonu ogromnu sumu novca da rade nešto što je, čini se, gotovo ništa. RS troši više novca svojih poreskih obveznika na američke lobiste nego većina vlada širom svijeta, više od svih zemalja kontinentalne Evrope, osim Švajcarske! Dodik to zna, ali on radije troši ionako mizerne prihode na novi tim lobističkih profesionalaca kako bi se održao na vlasti. Očajnički pokušaj: Ono što je zaista fascinantno u vezi sa Dodikovim poslovanjem sa skupim američkim lobistima i konsultantskim firmama sa Menhetna, jeste to što se time razotkriva koliko je lažan njegov navodni prezir prema zapadnjačkom novcu i uticaju. Njegov Savez nezavisnih socijaldemokrata je nedavno objavio spis „Rušenje Republike Srpske“, knjigu od 225 stranica, koja kritičare Dodikove vlade označava kao izdajničke marionete stranih centara moći, a za mnogobrojne probleme u regiji krivi “obojene revolucije” podržane od strane CIA-e. Autori kažu da ovi “narandžasti”, koji su ranije pomogli Sjedinjenim Državama da zbace sa vlasti dikta14 Spektar, broj 1 13. juni 2014. torske režime u Srbiji i Ukrajini, sada kuju sličan plan za smjenu Dodika. Ali teorije zavjere o zapadnjačkim urotama i zamišljenim domaćim izdajnicima su tako otrcan predmet intrige da mnogi kažu da je ta publikacija tek politički motivisani pokušaj da se obeshrabre protesti i da se skrene pažnja sa Dodikovih promašaja tokom osam godina provedenih na vlasti. “Ovo je samo očajnički potez stranke koja je proteklih godina mogla da radi šta je htjela, ali nije uspjela ništa da napravi”, kaže Aleksandar Trifunović, urednik magazina Buka. Ona često kritikuje Dodika i uvrštena je na spisak zavjerenika koje kontroliše Zapad objavljen u ovoj novoj knjizi. “Najlakše je okriviti nekog drugog i prišiti krivicu izdajnicima i stranim plaćenicima,” kazao je Trifunović. Lažna galama: Sve iluzije o Dodiku kao neustrašivom borcu, koji prkosi stranim vladama i domaćim izdajnicima, nestaju nakon svega pet minuta pretraživanja u registru inostranih agenata koji objavljuje Američko ministarstvo pravde na www.fara.gov. Agenti (obično lobisti, advokati ili konsultanti) koji rade u kvazipolitičkom svojstvu kod Piše: Lily Lynch inostranih vlada ili političara, moraju se registrovati u javnu bazu podataka FARA. Ministarstvo pravde kaže da detalji ovih odnosa pripadaju javnom domenu jer izvor informacija (propagande) i identitet lica koja pokušavaju uticati na javno mnjenje, politiku i zakone u SAD treba biti transparentan. Samo letimičan pogled na Dodikov dugački spisak registrovanih inostranih agenata otkriva da on regrutuje neke od istih krugova opskurnih američkih centara moći, protiv kojih redovno galami u medijima u Banjaluci, u kojima on dominira. Predsjednik Dodik, u jednom intervjuu za beogradske novine, nije se nimalo suzdržavao. Zapad, kazao je, planira veliku “obojenu” revoluciju da njega zbace s vlasti. Naravno, postoji samo jedan cilj, kazao je: “Skloniti Dodika i dovesti marionete.” Ljudi koji su letimično pročitali intervju mogli su pomisliti da Dodik djeluje pomalo paranoično, ali malo ko bi pomislio da je upravo on platio 840,000 dolara bivšem šefu jedne američke nevladine organizacije, kako bi radio za njega. U zapanjujućem činu političke hipokrizije, Dodik je angažovao konsultanta sa sjedištima na Njujorku i u Kijevu, Adriana Karatnickog, koji je bio predsjednik i izvršni direktor kontroverzne nevladine organizacije Freedom House od 1993. do 2004. godine. Tokom njegovog mandata u Freedom House, jedan predstavnik UN-a nazvao je tu organizaciju “mašinerijom subverzije, koja je bliža obavještajnoj službi nego nevladinoj organizaciji”. Naravno, Karatnickijevo ime se ne pominje u kolekciji antinarandžastih eseja Saveza nezavisnih socijaldemokrata, pod imenom „Rušenje Republike Srpske“. Ali u ovoj knjizi se više od 30 puta pominje Peter Ackerman, čovjek sa kojim je Karatnicki zajedno napisao nekoliko radova, uključujući i onaj „Kako se osvaja sloboda: Od građanskog otpora do trajne demokratije“. Autori Dodikovog stranačkog pamfleta, naravno, ne prikazuju Ackermana u povoljnom svjetlu. Ispunjeni vakum: Karatnicky je odbio da odgovori na naš upit o toj knjizi njegovog srpskog klijenta. Takođe je odbio da kaže da li su na njegov trogodišnji poslovni odnos sa Dodikom ikada negativno uticali navodno različiti pogledi na njegove ranije “narandžaste” aktivnosti. Kontaktirali smo i Milana Trbojevića, šefa Dodikove kancelarije za odnose sa medijima, da ga upitamo za sporazume Vlade RS sa američkim lobistima poput Karatnickog, za kojeg mnogi vjeruju da je umiješan u polutajne operacije promjena režima. “Nisam ovlašten da odgovaram na takvu vrstu pitanja,” kazao je. Uprkos njegovoj umiješanosti u “obojene” revolucionarne aktivnosti u prošlosti, Vlada Republike Srpske nastavlja da mu isplaćuje 7.000 dolara mjesečno. Do danas je isplatila njegovoj firmi Myrmidon Group više od 2,3 miliona $. Dodik je možda potpuni prevarant, promjenama suštine, barem ne među kompromitovanom elitom regije ili međunarodne zajednice. Tako da sada konsultanti nanovo brendiraju nacionaliste u prozapadnjačke demokrate, a korumpirane vladare etničkih feuda u entuzijaste slobodnog tržišta i fer igre. Drugim riječima, neki od ovih herojskih nosilaca demokratskih promjena takođe su postali prevaranti. Umjesto drugima, Dodik sebi zamazuje oči ali čija je to krivica? Lideri poput njega ne moraju više hiniti iskrenu odanost idealima koje su Karatnicki i njemu slični prodavali kada su stigli u regiju tokom 1990-ih i ranih 2000ih. Sada mu Dodik može platiti „da se bori protiv percepcija Republike Srpske kao entiteta okovanog birokratijom i korupcijom”. Poruka nije više “ne budi korumpiran”, već “ne izgledaj korumpirano”. Širom regije došlo je do dubokih promjena, a PR (ili strateško komuniciranje, kako kažu konsultanti) ispunio je vakum koji je ostavila ideologija. Nekada su mladi Amerikanci sa skromnim kvalifikacijama nalazili zaposlenje u razvojnim agencijama u Istočnoj Evropi, koje je finansirala američka vlada. Ovi netom svršeni studenti iskreno su vjerovali da uče začuđene lokalce o ljepotama demokratije i otvorenih društava i da ih prevode “sa Marksa na tržišta”. Sada su mnogi od tih istih pojedinaca dobro plaćeni konsultanti ili lobisti, koji zarađuju milione stvarajući simulaciju demokratije. Ispostavlja se da je malo tržišne potražnje za Dvolični Minjack: Takvima Milorad Dodik daje daleko više novca nego bilo ko drugi. Ubrzo nakon što je postao premijer 2006. godine, Vlada Republike Srpske angažovala je kompaniju koja se zove Capitol Links. Njihov website još uvijek postoji, ali navedeni broj telefona sada pripada predstavništvu Porschea u Vašingtonu. Firma Capitol Links je takođe imali nekoliko zanimljivih likova među svojim osobljem, ali Dodik je uglavnom radio sa čovjekom po imenu Gregory Minjack. On je služio kao njegov specijalni predstavnik u glavnom gradu Amerike. Kada smo kontaktirali Minjacka da čujemo njegovu stranu priče, on je kazao da je radio za Vladu Republike Srpske samo jednu godinu - 2005. Ali dokumenti FARA govore drugačije. Njihovi spisi, koji uključuju Minjackov potpis, datume i lično pismo premijeru, jasno pokazuju da on nije ni započeo svoj specijalni angažman za Republiku Srpsku do aprila 2006. godine, a da je nastavio raditi za Dodika i 2007. godine. Možda postoji dobar razlog zašto je izabrao da izostavi ovaj period privatnog angažmana za Vladu Republike Srpske. “Stigao sam u RS kako bih radio za Milorada Dodika i njegovu koaliciju prema instrukcijama Stejt departmenta i američkog ambasadora u BiH,” napisao nam je u emailu. “Moj 13. juni 2014. Spektar, broj 1 15 odnos sa Dodikom se razvio iz angažmana koji je dogovorila i platila američka vlada i nastavio se zahvaljujući tom odnosu.” Drugim riječima, Minjack je možda dobio ugovor od američke vlade da radi sa Dodikom 2005. godine, ali dokumenti FARA dokazuju da je već sljedeće godine postao novi premijerov privatni specijalni predstavnik u Vašingtonu za platu od 7.000 dolara mjesečno, plus poslovni troškovi. U aprilu 2006. godine, Minjack je potpisao pismo Dodiku sljedećim riječima: “Radujem se što ćemo ponovo sarađivati.” Kao i u slučaju Karatnickoga, Minjackovo prvo međunarodno iskustvo povezano je sa demokratskim promjenama u Istočnoj Evropi. On je otvorio prvu međunarodnu podružnicu organizacije National Democratic Institute (NDI) 1992. godine u Moskvi. Tačno 20 godina kasnije, 2012. godine, NDI je morao isprazniti svoje kancelarije u Rusiji i premjestiti ih u Litvaniju, sa porastom neprijateljstva Kremlja prema nevladinim organizacijama. Ali Minjack je ostao više nego dobrodošao u Rusiji. On je napisao članke i govorio na konferencijama visokog nivoa kao konsultant za svoju dobrostojeću rusku klijentelu. Skupa promocija: Na jednom događaju kojem je prisustvovao bivši američki ambasador Michael McFaul, Minjack je napao cijelu Internet stranica koju plaća Vlada RS 16 Spektar, broj 1 13. juni 2014. rusku opoziciju. “Šta da se radi kada je konkurencija toliko nesposobna da ne zna naći izlaz iz sobe u mraku? A ako nema konkurencije u Rusiji, iz onog što sam ja izbliza vidio kod opozicionih stranaka, to nije nužno krivica države.” U ovome, naravno, ima istine: Mnoge države u regiji imaju fragmentiranu ili slabu opoziciju. Ali Minjackova biografija na zastarjeloj web stranici firme Capitol Links kaže da njega plaćaju razne ruske interesne grupe. A opet, on je bio i konsultant za „narandžaste revolucionare“ u Ukrajini. Pored otprilike tri miliona dolara koje Dodik daje Karatnickijevoj firmi Myrmidon Group, on nastavlja da plaća i međunarodnoj advokatskoj firmi sa sjedištem u Vašingtonu - Picard Kentz & Rowe, i to mjesečni iznos od 167,000 dolara, u zamjenu za “pravnu i razvojnu strategiju”. Oni rade sa Dodikom pet godina, a 2011. godine firma je pokrenula web stranicu koja se zove “BiH Dayton Project”. Ona izgleda kao jednostavna kolekcija vijesti, ali se zapravo više radi o promotivnoj platformi na kojoj se slave uspjesi predsjednika Dodika. “To je web stranica za investitore, ali i za novinare, istraživače i studente,” kazao je Don Picard iz firme Picard, Kantz and Rowe za Balkanist. Takođe je objasnio da su odlučili da naprave web stranicu jer su osjećali da je izvještavanje o nji- hovom klijentu pristrasno “zarobljeno u prošlosti.” i Ukleta firma: “BiH Dayton Project” je, u stvari, retrogradni projekat preokupiran 1990-im. Jedino pozitivno izvještavanje rezervisano je za Dodikove “uspjehe”, što obično uključuje sastanak sa nekim uposlenikom Microsofta ili rukovanje sa nekim diplomatom iz Skandinavije. Stranica takođe otkriva Dodikov problematični stav prema neistomišljenicima. “…U 2013. godini došlo je do uznemirujućeg političkog razvoja u Republici Srpskoj, uključujući eskalaciju negativne retorike od strane opozicionih stranaka,” stoji u jednom izvještaju. Picard Kentz & Rowe primaju oko 2 miliona dolara od Vlade Republike Srpske svake godine. “BiH Dayton Project”, koji je pokrenut 2011. godine, trenutno ima samo 14 lajkova na Facebooku! A bilo je i drugih skupih promašaja. U 2008. godini Dodik je angažovao ukletu “super firmu” Dewey & Leboeuf. Njih je plaćao 175.000 dolara mjesečno da iznađu “pravnu i diplomatsku strategiju” za odnos sa bosanskim “mirotvorcem”, Uredom visokog predstavnika. Ali finansijska kriza se desila iste godine i 2012. godine firma Dewey & Leboeuf je doživjela spektakularni bankrot. Zatim je Dodik odlučio da doda još jednu prvorazrednu kompaniju na svoj platni spisak bogatih lobista: Quinn Gillepsie and Associates. Njihov tim je toliko pun slavnih lica da firma povremeno izađe i u modnim časopisima. Jack Quinn je služio kao savjetnik u Bijeloj kući u vrijeme predsjednika Klintona od 1995. do početka 1997. godine. Ed Gillepsie je bio viši savjetnik u predsjedničkoj kampanji Mitta Romneyja. Na platnom spisku je i Ralph Johnson, bivši glavni zamjenik visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini. On je sada predsjednik odjela International Practice Group u firmi Quinn Gillepsie and Associates. Prije nekoliko godina, firma je angažovala Adama Belmara, koji je radio kao direktor komunikacija za Georgea W. Busha i bio poznati televizijski producent. Javna blamaža: Dodik je naručio njihove usluge za pune tri godine, od 2007. do 2010. godine. U ugovoru jasno stoji da je Vlada Republike Srpske obavezna da kupuje avionske karte prve klase i da plaća hotelske apartmane za uposlenike firme, uključujući Johnsona. Međutim, detalji o tome šta će ljudi iz Republike Srpske dobiti zauzvrat bili su manje precizni. Članovi tima bi pružali nejasne usluge kao što je razvoj Dodikove “sveobuhvatne medijske strategije” i “nacionalnu komunikacijsku kampanju”. Otkrili smo jedan članak koji su Quinn Gillepsie and Associates objavili. U njemu stoji da je “vlada bosanskih Srba pohvaljena za svoju ulogu u obnovi jedne džamije”, koja otkriva jalovost ove strategije, ali i njen pravi cilj. Tekst je objavljen na potalu PR Newswire, sa blamirajuće vidljivom napomenom da je tekst objavljen od strane plaćenih lobista. Na početku teksta stoji: „Vlada RS je obećala 700,000 evra za radove na obnovi. Kao priznanje za ovo obećanje, Islamska zajednica je uručila premijeru RS Miloradu Dodiku pismo zahvalnosti tokom ceremonije koja je održana u utorak. Ovo je prva Dodikova zvanična posjeta džamiji od početka obnove. Reis Cerić, poglavar muslimanske zajednice, kazao je da Dodikova posjeta potvrđuje da vlasti u RS imaju poštovanje za različite religije.” Vlada Republike Srpske troši od 70.000 do 96.000 dolara svakog mjeseca na Myrmidon Group u pro- tekle tri godine “kako bi privukli strane investicije” i “promijenili percepcije o vođstvu RS”. A od februara 2012. godine, Dodik je istresao dodatnih 15.000 mjesečno da bi platio njihovog opskurnog izvođača radova Innovative Global Initiatives and Solutions. Picardov ugovor je i dalje aktivan, što znači da se Zvanična lista lobističkih troškova dodatnih 167.000 dolara mjesečno plaća za neuspjeli “BiH Dayton Project”, koji je tu takođe da bi mamio buduće investitore i mijenjao mišljenja. Ali to nije kraj liste. Nevidljiva promocija: Najmisteriozniji od svih Dodikovih inostranih agenata definitivno je Laurus Group. od 2011. godine. Oni pružaju Republici Srpskoj iste nejasne usluge koje imaju gotovo svi njeni lobisti, kao što je “nadgledanje vladine strategije odnosa” i “razvoj strategije komuniciranja”. Ali sada je 2014. godina, a oni još uvijek nemaju ni svoju promotivnu internet stranicu. Zapravo, o njima gotovo da nigdje nema nikakvih informacija. Dokumenti FARA otkrivaju da su oni veoma skupi: Dodik im godišnje plaća oko 540.000 dolara u platama, plus dodatnih 110.000 za “kancelarijske troškove”. I dok je njihova adresa u skupoj zgradi u ulici Connecticut Avenue u Vašingtonu, posljednja stavka njihovog ugovora sa Vladom Republike Srpske kaže da će se isti “shvatati, tumačiti i primijenjivati u skladu sa zakonima Austrije”. Nije dato dodatno objašnjenje! Nakon još malo kopanja, otkrivamo da je Laurus Group uglavnom utjelovljenje iracionalne paranoje koju propagiraju autori knjige „Rušenje Republike Srpske“, koje je sažeto u sljedećem odlomku: “Krstareći pod antisocijalističkom zastavom, pseudovladine formacije kao što su NDI, IRI, IFES, IPEX, Freedom House i stotine drugih organizacija na vladinoj uzici akumulirale su ogromna sredstva od Američkog kongresa i Stejt departmenta. Bili su zaduženi za osnivanje ispostava američke vlade u stranim državama pod krinkom humanitarnih akcija, često pomažući u izgradnji civilnog društva, zaštite ljudskih prava i organizovanje demokratskih izbora i alternativnih medija.” Predsjedavajući organizacije Laurus Group je čovjek po imenu Henry Jones IV iz Arkanzasa. On je član grupe Tea Party i radi sa organizacijom koja mobiliše konzervativce da protestuju i izvode ulične akcije “na isti način kao liberali”. On je radio za International Republican Institute (IRI) u nekoliko zemalja, počevši sa Makedonijom 2003. godine. U jednoj biografiji piše da je on stručnjak za “upravljanje promjenama” i da je radio kao konsultant “na šest kontinenata i u preko pedeset četiri suverene države i teritorije.” Upravljao je predizbornom kampanjom bivšeg albanskog premijera Salija Beriše, razvijao strategiju za nekoliko ključnih političara na Kosovu, što je dovelo do proglašenja nezavisnosti 2008. godine. Trenutno radi za Ligu socijaldemokrata Vojvodine u Srbiji i za Demokratsku stranku Albanaca u Makedoniji. Naravno, njegov najbolji platiša je Milorad Dodik! 13. juni 2014. Spektar, broj 1 17 NA VRH JEZIKA SAMO DA MI JE SAZNATI ČIJA LI JE OVA POPLAVA! Obavezno se mora znati da je neko naš, neko vaš, a neko njihov. Znaju to i oni iz komisije koja udi samovoljnim tv humanitarcima Hadžiomeroviću, Saračevićki i Šipki. Dok je nas, nema vas! K uda ide ovaj svijet? Danas ne možeš na miru otići ni na humanitarnu akciju, a da nekome ne odgovaraš za to?! Zašto su novinari FTV Arijana, Bakir i Jasminka bez odobrenja bili humanitarci u akciji druge tv kuće? Oni su, sa svim „drugim“ i dragim ljudima iz Hrvatske i Srbije, sudjelovali u humanitarnoj akciji prikupljanja sredstava za poplavljena područja. Valjda su trebali sa sobom, uz mobitele, ponijeti bijelu traku i staviti je oko rukava, a na njoj velikim slovima napisati FEDERALNA TV. Da se zna da i njihova firma podržava tu humanitarnu akciju. Zatim su trebali lijepo sjesti, kao pošteni ljudi, poput našeg tročlanog predsjedništva, ispred kamera BHT-a i biti na raspolaganju narodu. U tom slučaju sigurno ne bi išli na disiplinsku komisiju i odgovarali nekom mističnom filozofskom tv povjerenstvu koje se bavi etičkim pitanjima. Eh, kad oni nikoga ne pitaju... A što je još gore, nikoga i ne obavještavaju o svojim namjerama. Šta će raditi i gdje će hodati, koga će zvati, koga pozdravljati, kome mahati, šta će jesti, s kim spavati? 18 Spektar, broj 1 13. juni 2014. Sram ih bilo! Otišli pomagati! Ah, otišli se oni slikati, malo im njihova pogača, hoće i tuđu, što bi gladni narod rekao. Nije mi jasno kako oni u istoj tv zgradi, sa zajedničkim vitalnim interesima, nisu „svoji“, nego tužakaju jedni druge i zabranjuju da se međusobno druže. Sve su to elementi zavjere... I njih troje su sto posto zavjerenici ili bar njihovi predstavnici, i to javni. Hej, pojaviti se humanitarno u direktnom tv prijenosu druge kuće! eviđena je to hrabrost. Sto posto masonerija i ko zna koja loža ili saf. Sad se mogu i drugi ohrabriti, pa se svi početi „miješati“ i raditi humanitarno ne pitajući ko je čiji. Pravi smak svijeta može nastati. Obavezno se mora znati da je neko naš, neko vaš, a neko njihov. Znaju to oni iz komisije, nisu oni njih džabe na disciplinsku dali. Dok je nas, nema vas! I njih troje bi to da ukinu, a još bez svih ostalih? E ne može! Takve treba ekspresno preseliti da žive u poplavljenim područjima ili poslati tamo gdje ima i zemljotresa, useliti ih u kuće koje su promijenile mjesto boravka, pa neka zapamte N Piše: Sanja Ljubičić kada su bili na drugoj tv. Čija je poplava? To pitanje danas postaje egzistencijalnim problemom. Ko je njen vlasnik, ko stoji iza nje? Uspješan muškarac ili uspješna žena? biti, ona je jedna najobičnija genderuša u trendu, nad kojom onanišu humanitarni, moralni evnuh poslanici i ima svoju rodnu, spolnu, političku i finansijsku ulogu. Inače, uopće ne razumijem zakone prirode. Ali znam sigurno, jer plebs govori o tome, da smo mi sudionici jedne velike teorije zavjere. Svi smo definitivno „zavjereni“! Mašu mi i prepadaju me nekim harpovima, antenama, hoće da mi čitaju misli i da njima upravljaju i usmjeravaju ih. Toliku mi zbrku čine u glavi da mislim da se vjerski poglavar u stanju mirovanja kandidirao za predsjednika države, a ja nakon toga sanjala da sam se kandidirala za, ne daj Bože – reisicu! I da je na čelu države reisica. No, čim se probudim, onako ošamućena od uspjeha i silnih para koje sam u snu zaradila i podijelila svojim prijateljima i rodbini, počnem razmišljati ko je zapravo poslao ovu poplavu? Ali ne mogu U skužiti, jer mi Amerikanci ili neko drugi, treći, a možda i svemirci, kontroliraju misli. ako je jadni Dino Merlin, ni kriv ni dužan, samo zbog toga što je primio krivu informaciju, pa umjesto pjesme „Ružo moja“, kako se njemu učinilo, kad je primio objavu izdaleka, trebao napisati „Rižo moja“. Tad bi sve bilo u redu. Ali, ko god je kriv za to, sigurno je bio u talu sa našim dragim Dinom. Baš sad izašla njegova nova pjesma, a on kao prorok znao da će biti poplave i posvetio je svim žrtvama, baš u pravo vrijeme. Lijep gest, samo da se nije desila ta nesretna zabuna sa samoglasnicima. Na poplavljenim područjima je „taman“ pripremljeno zemljište za uzgoj riže. (To su ONI sredili i još T davno isplanirali). Sve se pretvorilo u močvaru i mulj, a u njemu, bogme, svašta ima i svašta je isplivalo. Planirali su da, nakon godina i godina ubiranja riže, razvijemo i nove tehnologije preživljavanja, da postignemo ekonomski rast i da budemo napredni te da dokažemo da smo spremni za ulazak u EU u narednom milenijumu. jesma o riži doista je primjerenija ovoj situaciji, jer „svako ima nekog da mu rižu tura, dok se on gladan u redovima za jednu paštetu i komad kruha satima gura“. Pa onda ide O-da radosti; nema veze što je neko drugi komponirao. Za rižu treba i voda. Baš me zanima da li je riža bolja sa Janom, Kiseljakom, Tešanjskom, Prolom ili nekom drugom stranjskom vodom. P Ali, to je već nacionalno pitanje i ulazi u domen onih zavjerenika iz MMF-a. Eh, da je poslati im nekog svog, onako tajno, da ih sve prisluškuje, pa da vidim kome oni misle talit lovu: kako, kada, zbog čega i šta će s nama biti? Onda bi taj neko moj javio nama hoće li opet biti poplave ili neće. Ili će, ne daj Bože, biti smak svijeta, jer ovi naši jadnici ni tako bizarnu sitnicu ne znaju. Ne znam ima li kod MMF-a neka disciplinska komisija za neposlušne, neko etičko ne-povjerenstvo. Ili su oni svi međusobno u talu, pa se lijepo druže i smiju se „miješati“ bez najave i odobrenja. Ubiše me i smoriše ove silne svjetske zavjere. Samo da mi je saznati čija je poplava, bar to...? 13. juni 2014. Spektar, broj 1. 19 OBIČNI HEROJI: PRIČA O ĐORĐU I SALIHU “OD TE DRAGOSTI, JA SAM POČEO DA PLAČEM...” Priča o Bijeljincima Salihu i Đorđu jedna je od četiri koje će zauvijek ostati zabilježene u formi dokumentarnog filma. Serijal nazvan „Obični heroji“ radi Centar za postkonfliktna istraživanja i govori o velikim ljudskim gestama tokom krvavog sukoba u BiH G odinama poslije rata u BiH objelodanjuju se priče koje govore o ljudima koji su, rizikujući vlastite živote, spašavali tuđe. Nekada su to bile njihove komšije, a nekada i potpuni stranci. Njihove priče dokumentovane su u okviru projekta „Obični heroji“, koji radi Centar za postkonfliktna istraživanja. Radi se o multimedijalnom projektu satkanom iz četiri faze - Logor iz kojeg je spašen Salih Hamzić 20 Spektar, broj 1 13. juni 2014. od izložbe, preko filma, do rada sa mladima. Za vas smo izdvojili priču o Salihu Hamziću i Đorđu Krstiću iz Bijeljine. Logorska strava: Procjenjuje se da je oko 10.000 Bošnjaka protjerano iz opštine Bijeljina, od toga 3.000 u maju 1994. godine. Prema iskazima prognanih, uniformisani ljudi su im pokucali u ponoć i obavijestili ih da moraju napustiti svoje kuće za pet minuta. Među njima je bio i Salih Hamzić, u Bijeljini poznatiji pod nadimkom Beli: „Odveli su nas na rad na Majevicu, u aprilu mjesecu. Tamo smo radili. Tamo je isto kao u logoru, radiš, i to na prvim borbenim linijama. Poslije toga su nas transportovali u logor Batković. Bilo je jedno 500, 600 ljudi. Taj logor je bio na zlom glasom. Samim ulaskom u taj logor dobio se neku ružnu sliku da nisi mogao ni da spavaš, samo si se sikirao, kako ćeš, da li ćeš ostati živ, da li će neko doći po tebe. Svašta čovjek misli u tim trenucima“, prisjeća se naš sagovornik. U logoru je bio zatočen 45 dana. Za Saliha je svaki dan bio dug kao Filmovi o hrabrim i čestitim Bosancima obilaziće svijet godina. Strah i strijepnja od nepoznatog: „Među žicu kad dođeš, pitaš sam sebe: ’Šta sam ja, Bože, skrivio, otkud ja ovdje i zašto?’ Već je neko po nekoga dolazio, ja sam ostao među zadnjima u logoru. Izgubio sam već bio svaku nadu da će neko doći po mene.“ Posljednjeg dana provedenog u logoru i danas se odlično sjeća: „Sjedio sam na krevetu sam, i neko je došao i rekao imenom i prezimenom da idemo na prijavnicu. Kad sam tamo izašao, na prijavnici sam ugledao sestru i Đorđeta Krstića, ne mogu vam opisati taj trenutak. Isto kao da je u meni nešto puklo. I od te dragosti, ja sam počeo da plačem.“ Iz logora u Batkoviću spasio ga je Đorđe Krstić, sa suprugom Marom: „Spasili smo i njega pored ostalih koje smo spašavali. Koliko smo mogli, pomogli smo“, kaže Krstić. U razgovoru sa Đorđem, on nam je rekao kako se nije plašio: „Nisam uopšte razmišljao o tome. Jednostavno u meni je provrla ta nepravda, ta ozlojeđenost kad sam vidio da se ljudi maltretiraju, da se progone, istjeruju, pljačkaju. Takav sam, valjda, rođen. To je nešto što se ponese od rođenja. Ja sam takav bio kao dijete. Volio sam da zaštitim ako je neko od djece napadnut od jačih i nerazumnih. Jednostavno smo išli u prvi mah da pomognemo tamo gdje treba da se pomogne.“ Salih danas, 20 godina od dana kada je spašen iz logora, a možda i sigurne smrti, ima samo riječi hvale za porodicu Krstić: Čestita ličnost: „Đorđe Krstić nije pomogao samo meni. Pomogao je tamo i svojim prvim komšijama muslimanima. On je bio taj koji je, maltene, sve spašavao. Da je bilo takvih ljudi, manje bi muslimana iz ovoga grada otišlo. On je jedna pozitivna ličnost, čestita, ličnost koja je imala viziju da će to jednoga dana stati. A to je bilo vrlo rizično.“ Njihovo prijeratno druženje nastavilo se. Salih se u Bijeljinu vratio i otvorio zelenaru od koje živi. Inače, priča o Salihu i Đorđu jedna je od četiri koje će zauvijek ostati zabilježene u formi dokumentarnog filma. Serijal nazvan simbolično „Obični heroji“ radi Centar za postkonfliktna istraživanja, a direktorica Centra, Velma Sarić kaže kako za ovakve priče mladi u BiH moraju znati: „Priče o običnim herojima su zaista potrebne u našim zajednicama. Mi smo to uvidjeli putujući s našim projektom u 12 gradova, zato što su mladi ljudi, koji su primarni cilj ovoga projekta, često izloženi toj ružnoj strani rata. Ali, također je potrebno pokazati da je u tim strašnim, zlim vremenima bilo i onih koji su ustali protiv zla i učinili nadljudska, herojska djela tako što su pomagali svoje komšije, prijatelje, poznanike, a ponekad nekoga i sasvim nepoznatog.“ Pored dokumentarnih filmova, ovaj projekat prate putujuća izložba, radionice za mlade, te takmičenje pod nazivom „Srđan Aleksić“, hrabrom mladiću iz Trebinja. Selma Boračić 13. juni 2014. Spektar, broj 1 21 NAŠA DIJASPORA: DVIJE BOSNE I HERCEGOVINE IZ TUĐINE STIŽU MILIJARDE, ALI SE NAROD IPAK OTUĐUJE Da nije doznaka naših ljudi u dijaspori, finansijski bismo potpuno klonuli. Svjetski savez bh. dijaspore, na svom upravo održanom kongresu, zacrtao je nove ambiciozne planove, ali se žali na političko i poslovno mrtvilo u BiH N a Sedmom kongresu bh. dijaspore, koji je završen u nedjelju u Sarajevu, između ostalog razgovaralo se o mogućnostima ulaganja u privredu BiH, koja zbog komplikovane procedure polako gubi potencijalne ulagače. Još poraznije je što država ne pokazuje dovoljno pažnje prema mladoj generaciji, koja bi mogla biti najbolji ambasador BiH u svijetu, zapostavljajući značaj Hasan Šehović, novi predsjednik 22 Spektar, broj 1 13. juni 2014. dopunske nastave na maternjem jeziku. Mladi tako zaboravljaju jezik, kulturu i običaje svoje domovine. Izdašne doznake: Dijaspora je jedan od najznačajnijih investitora u BiH. Samo prošle godine putem doznaka slilo se tri milijarde i 300 hiljada kovertibilnih maraka. Međutim, ulaganja u privredu i razvoj se ne ostvaruju željenim tempom zbog komplikovane procedure, kaže Anes Cerić, sekretar Svjetskog saveza bh. dijaspore: „Poslovna klima i uslovi za ulaganje su ovdje jako komplikovani. Ako uzmete samo registraciju preduzeća u BiH da se počne sa poslovanjem, konkretno u Sarajevu ima 12 procedura, i to traje 52 dana. U Makedoniji se to uradi za tri dana i mnogo je jeftinije. I onda nekoga ubijediti da dođe ovdje i da ulaže u BiH je jako teško.“ Doznake bh. dijaspore čine 18 posto bruto domaćeg proizvoda (GDP-a), a iznos od preko tri milijarde ponavlja se godinama, nedavno je izjavio guverner Centralne banke BiH Kemal Kozarić: „Možemo reći da imamo stabilan priliv sredstava po osnovu doznaka iz inozemstva, i to je ustvari najznačajnija komponenta koja zatvara deficit tekućih računa u BiH.“ Anes Cerić ističe kako su godinama tražili formiranje ministarstva za dijasporu, drugačiji sistem glasanja na izborima, koji je za njih jako komplikovan. Ovi i drugi neostvareni zahtjevi, ipak, nisu prepreka za bh. građane, koji žele čvršće veze sa svojom domovinom: „Dijaspora je najveći ulagač u BiH, i pored tog što nemamo čak ni zakona o dijaspori, da ne govorimo o nekim drugim stvarima. Mi kao Svjetski savez dijaspore BiH nastojimo da još poboljšamo tu saradnju, a naravno da apeliramo na vlasti i institucije u BiH da se taj zakonski okvir za dijasporu unaprijedi.“ Bh. dijaspora broji dva miliona ljudi, što je 50 posto ukupnog stanovništva koje BiH danas ima. Praktično, postoje dvije Bosne i Hercegovine, koje nikako da se sretnu na pravi način. Želimo kvalitetniju povezanost sa domovinom, naglašava dosadašnji predsjednik Glavnog odbora Svjetskog saveza dijaspore BiH Zaim Pašić: „Dva miliona bh. građana koji su izvan BiH želi da imaju dobar kontakt i odnos, što pokazuju iz dana u dan. Međutim, još nismo došli na nivo da je ta saradnja onakva kakva treba biti, ali mislim da je došlo vrijeme da možda ovi novi političari koji dođu nakon izbora posvete pažnju bh. dijaspori. Mi smo treća zemlja u svijetu po brojnosti dijaspore u odnosu na broj stanovnika u našoj državi. Znači da je to ogroman kapacitet. Naši ljudi su se već odavno snašli u zemljama u kojima žive u svijetu i jako puno mogu pomoći.“ Dopunske škole: BiH polako gubi dio svoje dijaspore, posebno među najmlađim. Oni se sve više osjećaju kao Nijemci, Holanđani, Austrijanci, Englezi, a manje kao Bosanci i Hercegovci, ističe Haris Halilović, koji se godinama bavi problematikom dopunskih škola: „Mi smo u Njemačkoj napravili jedan iskorak u tom cilju, osnovali 26 bosanskih dopunskih škola. Rukovodili smo se činjenicom koja kaže: ako jedan narod izgubi svoj jezik, on gubi jedan od glavnih temelja svog identiteta i, ustvari, taj narod nestaje. Pokušavamo da ne dozvolimo da BiH izgubi jedan ogroman dio svoga stanovništva, posebno mlađe generacije.“ Halilović takođe kaže da se u Njemačkoj za brojne doseljeničke grupe, odnosno za očuvanje jezika, kulture i običaja, brinu njihove zemlje porijekla: „Većina zemalja pobrinula se, shvatila je značaj dopunskog obrazovanja, jer ako učestvuju u Van granica BiH živi dva miliona naših sunarodnika tome da sačuva identitet svojih ljudi van matičnih država, ona zauvijek veže te ljude za domovinu.“ Novoizabrani predsjednik Svjetskog saveza dijaspore BiH Hasan Šehović, kao dva najznačajnija zadatka u budućem radu navodi: „To je povećanje budžeta Svjetskog saveza dijaspore BiH, prije svega iz evropskih država i iz grantova u državama u kojima boravimo. Mi smo jedna ozbiljna, respektabilna organizacija, ali moramo pojačati finansijski faktor. Druga stvar bila je naša strategija razvoja Svjetskog saveza dijaspore, koju smo prije dvije godine u Londonu na sastanku usvojili, koji treba dovesti na evropski nivo, a to je otvaranje kaneclarije u Briselu sa par profesionalaca. Oni će biti u neposrednom kontaktu s evropskim parlamentarcima i sa institucijama EU, tako da bismo mogli direktno učestvovati u fondovima, prezentirati svoje projekte i na taj način se još bolje oragnizirati.“ Bh. dijaspora je među prvima reagovala i uputila pomoć za stanovnike poplavljenih područja. U pripremi su i nove poslovne konferencije o tome kako pomoći privredi. A šta možemo mi iz zemlje matice učiniti i kako se odnositi prema zemljacima rasutim širom svijeta? Možda je najbolje prenijeti poruku guvernera Centralne banke Kemala Kozarića: „Ne samo da ih doživljavamo kao pošiljaoce novca nego da pokušamo da ih animiramo da budu investitori, da transferišu znanje i neku novu poslovnu logiku, neke nove navike, što bi bilo mnogo korisnije. Naravno, da bi se to sve desilo potrebno je ispuniti preduslov svih uslova: jako je teško nekoga zvati da investira dok ne budemo imali stabilniju političku situaciju.“ 13. juni 2014. Spektar, broj 1 23 ANDRIĆGRAD: DISNEYLAND NA DRINI PISCU SE NE BI SVIDIO PROJEKT EMIRA KUSTURICE Njemački list Neue Zuercher Zeitung objavio je opširan tekst o Andrićgradu, u kojem kritičari vide nacionalistički srpski projekat. Andrićgrad bi, zaključuje njemački novinar, teško mogao obradovati čuvenog pisca S cena nije za krhke i nježne duše. U svom remek djelu "Na Drini ćuprija" Andrić nepodnošljivo detaljno opisuje nabijanje na kolac i mučnu smrt srpskog seljaka Radisava. Bestijalna kazna, jer je Radisav sabotirao gradnju mosta, koju su naredili osmanlijski vladari. Taj dio knjige je najpoznatiji i najupečatljiviji od svih priča koje odslikavaju hroniku života u Višegradu. Kameni svijet: U Višegradu su, naravno, ponosni na Ivu Andrića. Njegovi portreti su na zidovima kuća, sa citatima. Ali na portretima heroja priča se ne završava. Sada se u njegovu čast gradi, ni manje ni više, već cijeli Andrić-grad. Idejni tvorac cijelog projekta je režiser i muzičar Emir Kusturica. Građevinski radovi počeli su u junu 2011. a trebali bi se okončati 28. Juna ove godine, tačno na stogodišnjicu od atentata u Sarajevu. "Postoji puno nobelovaca na svijetu, ali samo jedan sa svojim gradom", kaže Ljubomir Jelesijević. Vodi nas kroz Andrićgrad i predstavlja nam Andrić-Institut. Novoosnovani institut posvećen je 24 Spektar, broj 1 13. juni 2014. filmu, istoriji, orijentalizmu i literaturi. To je jedan od 50 objekata nastalih na 17.000 kvadratnih metara grada iz mašte, čija je gradnja koštala 20 miliona eura. U gradu su pozorište, kino multiplex, knjižara, hotel, razni restorani i srpska pravoslavna crkva (minijaturni model manastira Dečani sa Kosova). "Andrićgrad odslikava istorijsko putovanje", pojašnjava Jelesijević. "To se poklapa sa Nobelovac u bronzanom odijelu Andrićem koji je u svojoj knjizi obradio pola vijeka istorije BiH. Posjetiocu se otvara svijet sa puno uličica i različitih epoha. To je kameni suživot vizantijske, osmanlijske, neoklasicističke i habsburške arhitekture. U gradu je mjesto našao i jedan renesansni trg. "Zbog Osmanlija ostali smo uskraćeni za renesansu", žali se Jelisijević, "ali sada ćemo Andrićgradu ponovo vratiti tu epohu". Ogromni mozaik na ulazu u kino pokazuje Kusturicu sa svojim političkim saveznikom i finansijerom - Miloradom Dodikom, kako zajedno vuku konopac na jednu stranu, istupajući protiv nevidljivog protivnika. Protivnici ovog projekta nazivaju Andrićgrad "Disneylandom na Drini". Tvorci Andrićgrada više su suočeni sa optužbom da sami pišu istoriju regiona. Kusturica, koji je odrastao u Sarajevu i koji je bošnjačkog porijekla, je za mnoge muslimane izdajnik. On se nije samo pokazao kao neko ko se divio Miloševiću, Karadžiću i velikosrpskoj ideji, već se 2005. godine i krstio u Pravoslavnoj crkvi. A džamija: Mnogi se pitaju zašto u Andrićgradu nema džamije, tim prije što su muslimani Bošnjaci sve do najnovijeg rata, odnosno protjerivanja i ubijanja od strane srpskih nacionalista, činili većinu stanovništ- va na tom prostoru. U Višegradu, naseljenom uglavnom Srbima, o tome ništa ne možete čuti. Ali drugačija je situacija u malim muslimanskim selima kao što je Međeđa, 15 km jugozapadno od Višegrada, gdje smo susreli vlasnika restorana Zahida Rešića. "I džamija spada u istoriju Višegrada", kaže on i dodaje da ovako Višegrad ispada jednostrano srpski grad. Ljudi za drugim stolom nijemo i sa odobravanjem klimaju glavom. U vezi sa sporom oko srpske slike grada su i kontroverze oko toga čiji je Andrić. Jasan odgovor u slučaju Andrića, koji dolazi iz hrvatskokatoličke obitelji, koji je rođen u Travniku, odrastao u Sarajevu, svoje knjige pisao u Beogradu i izjašnjavao se Jugoslovenom, nije jednostavan. Ali ovaj pisac, koji je pluralizam, jedinstvo i multikulturalnost svoje zemlje otvoreno pozdravljao, bogatim rječnikom opisivao i kao Jugosloven simbolizirao, za mnoge nacionaliste nije bio oportunista. Nijednog jugoslovenskog pisca rivalizirajuće etničke grupe nisu toliko svojatale, instrumentalizirale i reinterpretirale kao Andrića. To što Andrića često nazivaju srpskim piscem, povezano je sa ekavicom, na koju je prešao nakon preseljenja u Beograd, pojašnjava turistički vodič Branislav Andrić. Ivo Andrić je, osim toga, 1914. pristupio "Mladoj Bosni", kojoj je pripadao i Gavrilo Princip. Kod bosanskih muslimana Andrić nailazi na skepsu. Hikmet Karčić, mladi pravnik i borac za ljudska prava, smatra da je Andrić doprinio širenju mržnje prema muslimanima. Kao primjer je naveo brutalnu scenu nabijanja na kolac iz Andrićevog romana "Na Drini ćuprija". Karadžić, po njegovom mišljenju, nije bez razloga dijelio odlomke iz Andrićevog romana svojim trupama, kako bi im ojačao moral. On kaže da je u ratu u Bosni i Andrićevim pričama prisutna ista poruka, koja glasi: "Vrijeme je za osvetu nad Turcima", kako su srpski nacionalisti u ratu devedesetih nazivali muslimane. Poprište genocida: Spor oko Andrića je ponovo rasplamsan. Glavna ulica u Andrićgradu nazvana je "Mlada Bosna". To ne vodi ka stvaranju mostova između zavađenih strana. Ali etnički jaz je brzo pokopan kada je u pitanju novac. Tako mostu u Višegradu, koji od 2007. stoji pod zaštitom UNESCO-a, treba da se vrati stari sjaj i to milionskim investicijama koje je obezbijedila turska agencija Višegradski projekat košta oko 20 miliona eura za razvoj Tika. U Višegradu, gdje su prije dvije decenije brutalno izbrisani i uništeni svi tragovi života muslimana, nikome ne smeta što novac dolazi iz Turske. Hikmet Karčić kaže kako mrzi taj grad. Ovaj 26-godišnjak potiče iz stare višegradske porodice. Ni na jednom drugom mjestu kao na ovom nije konsekventnije i brutalnije provedena politika etničkog čišćenja. "Višegrad je za muslimane poput mene izgubljena teritorija i poprište genocida", kaže Karčić. Dodaje da se rijetko koji musliman vratio u Višegrad i da u njemu sada nema budućnosti za nesrbe. I zaista, tamo sada živi svega 12.000 stanovnika, dok je u ovoj opštini prije rata živjelo duplo više ljudi. Čuvena na Drini ćuprija Višegradski most bio je također poprište smrti i progona. Muslimani su tamo, ne zna im se tačan broj, dovođeni, pogubljivani i bacani u rijeku. U mjestu Bikavac je u junu 1992. izvršen jedan od najstrašnijih masakara posljednjeg rata, kada je najmanje 60 muslimana, većinom žena i djece zatvoreno i zapaljeno u jednoj kući. Karčić je stavio sebi u zadatak da održi sjećanje na taj zločin. U maju 2012. je na privatnom bošnjačkom groblju napravio spomenik na kojem je pisalo: Svim ubijenim i nestalim bošnjačkim žrtvama, djeci, ženama i muškarcima, žrtvama genocida. Mnogi srpski političari doživjeli su to kao provokaciju. Početkom godine su gradske vlasti poslale policiju da sa spomenika izbrišu riječ genocid. Karčić smatra da to nije samo povreda privatnog posjeda već i da jasno pokazuje da u službenom Višegradu ne postoji interes za suočavanje sa prošlošću i ratnim zločinima. 13. juni 2014. Spektar, broj 1 25 VAKCINE: LIJEK SA PODMUKLIM DEJSTVIMA RIZIK NIJE VELIKI, ALI GA NEKO IPAK PLATI U BiH pada stopa vakcinisane djece jer se roditelji plaše zbog mogućih komplikacija do kojih dolazi nakon vakcinisanja. Za pravo im daje nekoliko teških slučajeva u kojim su djeca završavala u invalidskim kolicima ili sa oštećenjima na mozgu Š estogodišnji Nedim Ćosović iz Sarajeva je vezan za invalidska kolica i ovisit će o tuđoj pomoći do kraja života. Prema medicinskoj dokumentaciji, pretrpio je oštećenje mozga nakon vakcinisanja, ali nikada nije otkriveno zbog čega se to dogodilo. Majka Džana zbog toga odbija vakcinisati drugo dijete – petogodišnju kćer Lejlu. Statistika pokazuje da ona nije usamljena u takvoj odluci. Zbog straha od vakcina i nepostojanja pouzdanih informacija o imunizaciji, pojedini roditelji samoinicijativno odlučuju prekinuti vakcinaciju djece. U Bosni i Hercegovini opada stopa vakcinisane djece. To povećava rizik od zaraznih bolesti i trenutno je u nekim mjestima Federacije BiH proglašena epidemija morbila, odnosno malih boginja. Iz zdravstvenih institucija upozoravaju na potrebu imunizacije, ali istovremeno izostaju odgovori zbog čega se dešavaju određene komplikacije poslije vakcinisanja. Kobne posljedice: Džana Ćosović kaže da je Nedim u petom mjesecu života vakcinisan protiv difterije, tetanusa i velikog kašlja, te dječije paralize i hemofilusa B. Nakon toga je dobio temperaturu i dugo je plakao. Plač je Ljekari tvrde da su vakcine sigurne 99,9 posto 26 Spektar, broj 1 13. juni 2014. Piše: Centar za istraživačko novinarstvo, Sarajevo trajao 14 sati i zdravlje mu je pogoršano. „Prestaje gukati postepeno. Ne znam šta se dešava, dijete koči noge i ruke“, prisjeća se Ćosović u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo (CIN). Ona je sa djetetom smještena na Klinički centar Univerziteta u Sarajevu (KCUS) gdje je ustanovljeno da beba zaostaje sa motorikom. Prema riječima Ćosović, detaljni snimci su pokazali promjene na Nedimovom mozgu koje izgledaju „kao spržene cigarom“. Nakon višemjesečnog liječenja u Sarajevu roditelji su dijete prebacili u Ljubljanu gdje je ustanovljeno da je riječ o „encefalopatiji po cijepljenju“, odnosno oštećenju mozga. Međutim, nije urađeno vještačenje koje bi dalo odgovor na koju vakcinu je organizam reagirao na ovaj način i zbog čega. Troje stručnjaka s kojima su novinari CIN-a razgovarali kažu da do komplikacija može doći ukoliko je dijete alergično na određeni sastojak vakcine, ako ima problem u imunološkom sistemu ili genetske predispozicije. „To se ne može znati običnim pregledom“, kaže doktor Željko Rončević, predsjednik Udruženja pedijatara BiH. On objašnjava da pedijatri pregledaju dijete prije vakcinisanja, ali to nije dovoljno da se u potpunosti utvr- di njegovo zdravstveno stanje, već su potrebne detaljnije analize. „To su skupe pretrage da bi sad svu populaciju pregledali na to“, kaže Rončević. On dodaje da se dijete ne bi smjelo vakcinisati ukoliko ima neku infekciju, upalu ili neko oboljenje. Dodaje da je u svojoj skoro tridesetogodišnjoj karijeri vidio blaže, ali ne i teške komplikacije poput invaliditeta. Ljekarska žurba: Stručnjaci kažu da su neke od uobičajenih reakcija na vakcinu: povišena temperatura, blagi otok i crvenilo na mjestu uboda te blagi osip. Rončević kaže da roditeljima treba reći da će jedno dijete na milion vakcinisanih imati težu komplikaciju i da nema garancije da se nakon primljene vakcine neće ništa dogoditi. „Ništa ne može biti stopostotno. Mogu vam reći da 99,9% postoji sigurnost da se neće ništa dogoditi“, objašnjava Rončević. Njegov kolega Smail Zubčević, šef Odjeljenja neuropedijatrije na KCUSu, kaže da je imao pacijente koji su imali postvakcinalne reakcije, ali da se slučajevi u kojima postoji sumnja da je postvakcinalna bolest u vezi sa vakcinom dešavaju jako rijetko. „Možda u sedam-osam godina jedan slučaj“, kaže Zubčević. Dodaje i da je veoma bitno da se ljekari upoznaju sa porodičnim bolestima djeteta. Predsjednica Udruženja pedijatara Republike Srpske (RS) Jelica Predojević-Samardžić kaže da pedijatri nemaju dovoljno vremena da se posvete svojim pacijentima i da roditeljima objašnjavaju kakve vakcine daju djeci i koje su to uobičajene pojave ili moguće teške komplikacije. „Kad čeka 30 pacijenata pred ordinacijom, ne može ljekar svaku vakcinu pojedinačno da objašnjava roditelju“, kaže Predojević-Samardžić. Loše reakcije: Dobrina Kusmuk, majka troje djece sa Pala, susrela se sa takvom situacijom 2007. godine. Kaže da je bila šokirana kada je vidjela da se njezinoj kćerki daju vakcine u obje ruke istovremeno, i to za bolest za koju nema epidemije, te da su joj tek na njeno insistiranje objasnili da su to uobičajene vakcine. Kaže da su njezina sedmogodišnja kćer Mia i punoljetni sin Nikola imali reakcije na koži nakon što su kao mali primili vakcine. Djevojčicu je iz porodilišta iznijela sa ekcemom na koži, a sin je imao izrasline na očima. Ona vjeruje da su vakcine bile uzrok. Vakcina protiv hepatitisa B je bila zadnja koju je njezina kćerka primila u Načelnik Neuropedijatrije na KCUS-u dr. Smail Zubčević kaže da je korist od imunizacije višestruko veća od eventualne štete Džana Ćosović već pet godina traži lijek za sina Nedima prvoj godini života. I kćerka Džane Ćosović, petogodišnja Lejla, primila je samo po rođenju vakcine protiv tuberkuloze i hepatitisa B. Ćosović kaže da bi djevojčicu nastavila vakcinisati ako bi se radile temeljite pretrage prije toga. „U Sloveniji imate odsjek laboratorije i momentalno se vade djeci nalazi krvi i urina”, kaže Ćosović, dodajući da se djeca u Sloveniji vakcinišu ako nalazi pokažu da je zdravstveno stanje dobro. “Kod nas to ne rade”, kaže ona, dodajući da se običnim pregledom ne može utvrditi da li je dijete malokrvno ili ima ešerihiju koli, a sve to može utjecati da organizam loše reaguje na vakcinu. “Etički” kodeks: Vakcina se boje i roditelji šestoipogodišnjeg Azura Mehanovića iz Kaknja. Rođen je zdrav, a danas je u invalidskim kolicima. Mjesec dana po rođenju primio je drugu dozu vakcine protiv hepatitisa B i došlo je do komplikacija. Majka Emina kaže da je nevečer dječak dobio grčeve u stomaku, a potom ga u toku noći nisu mogli probuditi. Odveli su ga u obližnji dom zdravlja u Kaknju, odakle je prebačen u Kantonalnu bolnicu u Zenici, a potom i na sarajevski klinički centar. 13. juni 2014. Spektar, broj 1 27 U razgovoru za CIN roditelji pričaju da je dječak u toku hospitalizacije doživio kliničku smrt, bio je u komi, zatajili su mu bubrezi, a dobio je i sepsu. „Ja sam mislila da se samo takve stvari događaju u filmovima“, kaže Azurova majka. U dokumentaciji iz zdravstvenih ustanova je navedeno da se radi o postvakcinaciji, da su promjene počele nakon primanja vakcine i da dijete nema nasljednih bolesti. U bolnicama u Zenici i Sarajevu nisu pristali na razgovor sa novinarima CIN-a u vezi sa ovim. „Niti jedan liječnik, poštujući etičke kodekse, neće razgovarati o pacijentu sa trećim osobama”, naveo je u pismenom Podaci Zavoda za javno zdravstvo FBiH i Instituta za javno zdravstvo RSa pokazuju da je vakcinisanost stanovništva na pojedine bolesti ispod 90%, a kod revakcinacije taj postotak je ispod 70%. Trajni invaliditet: Svjetska zdravstvena organizacija svrstala je BiH u kategoriju rizičnih zemalja za pojavu „divljeg polio virusa“ koji izaziva dječiju paralizu. U toj kategoriji BiH je posljednje dvije godine. Polio vakcina se daje djeci iz tri dijela. Procenat vakcinisanih posljednjih godina je mnogo niži od dozvoljenog. Tako je 2011. godine u Federaciji BiH procenat revakcinisanih bio 68,1%. Azur Mehanović iz Kaknja će do kraja života ovisiti o pomoći roditelja odgovoru CIN-u doktor Zubčević. Do 18. godine djeca u BiH primaju vakcine protiv deset bolesti, među kojima su: tuberkuloza, dječija paraliza, hepatitis i druge. Prema stručnoj literaturi, vakcinacija je potrebna kako bi se smanjila mogućnost zaraza, odnosno iskorijenile određene bolesti od kojih neke mogu imati smrtni ishod. Da bi stanovništvo bilo zaštićeno od zaraznih bolesti, neophodno je da bude vakcinisano od 93 do 95% stanovništva. Ukoliko je procenat vakcinisanih niži, to je veći rizik od širenja zaraznih bolesti. Statistika pokazuje da se u BiH smanjuje stopa vakcinisane djece. 28 Spektar, broj 1 13. juni 2014. Doktor Rončević kaže da se zbog izbjegavanja vakcinisanja u BiH pojavljuju bolesti za koje su mislili da su iskorijenjene. Od morbila, tj. malih boginja ili krozamaka, do kraja maja je oboljelo više od 800 osoba s područja Srednjobosanskog, Zeničkodobojskog, Hercegovačko-neretvanskog te Kantona Sarajevo. Prema podacima Zavoda za javno zdravstvo FBiH, oboljeli su, uglavnom, nevakcinisane ili djelimično vakcinisane osobe. Jedna od teških komplikacija koja se može dogoditi nakon morbila jeste upala mozga koja ostavlja trajni invaliditet. „Mi smo, nažalost, trinaestero takve djece u Federaciji BiH u poratnom periodu imali, a one se ne bi desile da su ta djeca bila imunizirana. Niko ne priča o tome“, kaže Zubčević i dodaje da je u BiH korist od imunizacije višestruko veća od eventualne štete. Prethodnih godina u BiH se pojavila i epidemija zaušnjaka od kojih je oboljelo 16.000 osoba. Ova bolest, ukoliko djeca nisu vakcinisana, za posljedicu može imati infekcije i upale na jajnicima i testisima, zapaljenje gušterače, a u težim oblicima i upalu mozga. Skupa terapija: Prema podacima Agencije za lijekove i medicinska sredstva BiH, koja je nadležna za kontrolu vakcina u zemlji, u posljednjih pet godina prijavljeno je 17 neželjenih dejstava i sva su „poznata i očekivana“. Institut za javno zdravstvo RS-a i Zavod za javno zdravstvo FBiH također su bilježili uobičajene reakcije nakon vakcinacije. Nisu registrovane teške komplikacije. U statistici nema Azura Mehanovića i Nedima Ćosovića. Supružnici Mehanović kažu da nemaju novca da urade vještačenje u kojem bi se pronašao uzrok invaliditeta dječaka. „U ekstremno smo teškoj finansijskoj situaciji“, kaže Muamer Mehanović, dodajući da za liječenje dječaka moraju posuđivati novac. Džana Ćosović kaže da su za nalaze i liječenje sina skupljali donacije, a prvi pregled u Ljubljani su platili oko 7.000 KM. Sat vremena Nedimove terapije košta oko 160 KM. Jagoda Savić, predsjednica Udruženja roditelja teško bolesne djece u BiH, smatra da je potrebno temeljito ispitivanje postvakcinacijskih komplikacija kako bi se utvrdio pravi uzrok. Međutim, doktorica Jelena Ravlija, voditeljica Službe za epidemiologiju u Federalnom zavodu za javno zdravstvo, odgovara da Udruženje nikad nije dostavilo spisak djece čije bi uzroke oboljenja trebalo vještačiti. ZDRAVSTVO BEZ NOVCA, PACIJENTI BEZ LIJEKOVA PREPUŠTENI SAMI SEBI Visoke troškove liječenja i nabavke lijekova u inozemstvu zdravstveni fondovi refundiraju samo u djelimičnom iznosu. Porodice oboljelih uglavnom se snalaze moljakanjem donacija D vanaestogodišnja Katarina Gojić i njena godinu i po mlađa sestra Anđela iz Doboja uzimaju lijek Genistein na kilograme. Ovim lijekom pokušavaju zaustaviti bolest koja svakodnevno napreduje. One boluju od mukopolisaharidoze koja im otežava gutanje hrane, govor i hod. Njihova majka Vladanka lijek nabavlja u Poljskoj. Godišnje za njega plaća oko 30.000 KM, a kako djeca budu rasla, plaćat će i više, jer će one trebati veću količinu. Zdravstveno osiguranje ne pokriva ove troškove pa Gojić novac prikuplja kroz donacije. „Svaki dan izmišljam način kako im pomoći, kako im produžiti život još dan“, kaže Gojić. Podaci različitih udruženja oboljelih od rijetkih bolesti pokazuju da je Gojić jedna od najmanje 40 majki sa sličnim problemima. Tačan broj nije poznat. U entitetskim ministarstvima zdravstva su rekli da u Bosni i Hercegovini ne postoji registar oboljelih od rijetkih bolesti te da su pri kraju sa izradom strategija koje, između ostalog, podrazumijevaju i formiranje registara. Istraživanje Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) pokazuje da su oboljeli od rijetkih bolesti u državi prepušteni sami sebi. Iako, uglavnom, plaćaju doprinose za zdravstvo, država im ne uzvraća adekvatnom uslugom: nemaju potrebne specijaliste niti adekvatne lijekove. Velike troškove liječenja i nabavke lijekova u inozemstvu zdravstveni fondovi refundiraju samo u djelimičnom iznosu i sa zakašnjenjem. Ostalo porodice prikupljaju kroz donacije. Lijekovi za sestre Gojić koštaju 30.000 KM godišnje Katarina i Anđela Gojić su rođene zdrave. Kada je Katarina imala tri godine, počela je manje govoriti i povlačiti se u sebe. Zbog prvih simptoma doktori su pomislili da je autizam. Međutim, majka nije bila sigurna u tu dijagnozu pa je tragala dalje. Tri godine poslije u Beogradu su utvrdili mukopolisaharidozu. U to vrijeme je i Anđela imala iste simptome. Njihova majka je 2010. godine odlučila poslati uzorke tkiva svojih djevojčica u Njemačku. Konačna dijagnoza je pokazala da se radi o jednom od najtežih tipova bolesti – Sanfilippo sindrom, tip A. Gojić je tada osnovala Udruženje oboljelih od mukopolisaharidoze u Republici Srpskoj (RS) preko kojeg i danas prikuplja pomoć za djecu. Od entitetskih ministarstava zdravstva dobila je pismene potvrde da u Federaciji BiH i RS-u nema mogućnosti za liječenje njene djece. Obližnja bolnica u Doboju nije imala odgovore na njezina pitanja. „Oni meni kažu ovako: ‘Vi poznajete bolje i svoje dijete i tu bolest od nas’“, kaže Gojić koja je diplomirana ekonomistica. Iako su zdravstveno osigurane, djevojčice Gojić adekvatno liječenje mogu dobiti u bolnici udaljenoj 450 kilometara od njihovog Doboja. Bolnica se nalazi u Grazu u Austriji i za nju je porodica saznala preko interneta. Prema riječima Gojić, od mukopolisaharidoze u BiH boluje četvero djece. Stručna literatura navodi da od Sanfilippo sindroma, tip A boluje jedno od 100.000 djece u svijetu. Bolest karakteriše nedostatak određenih enzima, što dovodi do poremećaja u radu unutrašnjih organa, deformacije kostiju i zglobova. Kako bolest napreduje, oboljeli postepeno gube sposobnost hoda, govora i gutanja. Mnogi ne dožive više od 20 godina. Uz Genistein, lijek koji nabavlja u Poljskoj, Gojić djeci kupuje i poseban gel koji olakšava gutanje, a koji nabavlja u Italiji ili Austriji. Jedna boca, koja im može biti sedam dana, košta više od 30 KM. Fond Zdravstvenog osiguranja Republike Srpske (FZORS) ne pokriva ove troškove. Kao što su na privatno liječenje, ili tiho odumiranje, osuđeni još mnogi bolesnici u ovoj finansijski nemoćnoj državi. 13. juni 2014. Spektar, broj 1 29 RE^ENO UPAM]ENO UKLETA AUTA Kuhajtebrzo,dabistevi{evremenaprovelisdjetetomprijenegoonoodraste. Peg Brac ken Vrijeme je skupocjeno. Ne ~ekaj na prikladnijevrijeme,jernisisiguranda }e{gaponovoimati. Ka ta ri na Si jen ska Svatko`elibitinetko;nitkone`eliraditinatome. Jo hann Wol fgang Go et he Desetineautaukletojeubritanskom gradiću Cornish Villageu, na područjuSummercourta,tvrdemještani. Naime, njihovi automobile se, Kad je ljudima dosadno, dosadno im jeponajprijestoga{tosudosadnisebi neobjašnjivo, sami zaključavaji i otključavaju. samima. Hof fer Eric Sve je počelo prije šest mjeseci, ispričala je jedna od mještanki, Lin Robimasamojednoggospodara;am- Howard,čijijeautojednaodžrtava. biciozan~ovjekihimaonolikokoliko Onakažedasustanovnicimijenjali mo`eutjecatinanjegovuspjeh. baterijezaključevenebilizaustavili Je an de La Bruyere problem,notonijepomoglo. za automobilsku Spavaosamisanjaodaje`ivotradost. Stručnjak tehnologiju,MikeParris,rekaojeda Probudio sam se i otkrio da je `ivot slu`enje.Daosamsenaslu`enjeispo- su za to najvjerojatnije krive radio znaodajeslu`enjeradost. smetnje, koje su utjecale na 30-tak Ta go re automobila,javiojeBBC. GospođaHoward,kojaradiumjesoj Naposljetku,su{tinasaznavanjanijeu školi, kaže da se njezin automobil tomegubimoliigru,ve}kakogubimo, {tostimespoznajemo,~emunasjepo- sam zaključao dok je u njemu bilo raznau~ioikakonastomijenja.Gubi- malo dijete, što joj je bilo veoma uznemirujuće. tinaodre|enina~inzna~i-dobivati. Ric hard Bach “Detektiratiuzrokovakvihpojavaje izrazitoteško”,zaključujepomenuti Oprezni ljudi koji na sve misle, koji Parris.Građani,naravno,širemnoge svepredvi|aju,stalnoupadajuuklopdruge verzije mogućih uzroka, koje ke, jer ra~unati na pote{ko}e, zna~i suuznemirilečitavgradić. stvaratiih. Pen ti ce Mul ford Zdravlje nadma{uje sva izvanjska dobratakoznatnodajezdravprosjakzaistasretnijiodbolesnakralja. Ar tur Scho pen hauer Sve na{e umovanje svodi se na to da popu{tamoosje}anjima. Bla ise Pas cal Bogata{ u tu~i nastoji sa~uvati lice, a siromahkaput. Rus ka po slo vi ca 30 Spektar, broj 1 13. juni 2014. NUKLEARNA ISTINA AmeričkibombarderB-52raspaose tokomletaiznadSjeverneKaroline, a jedna od dvije nuklearne bombe kojejeprenosiobilajeustanju“ratne gotovosti”utrenutkukadajepogodila zemlju blizu grada Goldsboroa. Tako stoji u izvještaju koji je ovih dana objavio Nacionalni bezbjednosniarhivSAD. Zanimljivo je da je riječ o nuklearnom incidentu koji se dogodio davno, čak 1961. godine! Sve dosad ova informacija bila je pod velom tajne, kao i još mnogi dramatični događajikojisedecenijamaskrivaju odjavnosti. U pomenutom izvještaju navodi se da je tragedija izbjegnuta jer je bomba sletjela u tzv. slobodnom padu,bezaktiviranogpadobrana,pa se nije aktivirao tajmer u bateriji bombe. Od udara su, također, oštećeni kontakti prekidača, koji su morali da budu netaknuti kako bi oružjedetoniralo–stojiuizvještaju. To će reći da je nuklearna nesreća izbjegnuta samo zahvaljujući tome štodviježicenisuuspjeledasespoje! ŠVEDSKI TEST DruginajvećišvedskigradGeteborg odlučio je da od 1. juna testira šestosatnoradnovrijemezaopćinske službenike. Oni očekuju da će se dokazatidakraćeradnovrijemeprati veća produktivnost. Ukoliko se ta očekivanjapotvrde,testbisemogao proširitinačitavušvedskudržavu. Sdrugestrane,navodiseslučajšvedskoggradaKirunekojijeodustaood šestosatnog radnog vremena 2005. Tadajeutvrđenodaintenzivnijirad nije i bolji i da je bilo negativnih posljedicapozdravlje. Londonski magazine “Economist” prošle godine je prenio podatke OECD-a iz kojih proizlazi da produktivniji radnici provedu manje vremenanaradnimmjestimaibolje su plaćeni. Prema tim podacima, Grci su najviše sati prosjedili na poslu - prosječno više od 2.000 sati, doksuNijemciprovelibitnomanjeoko 1.400 sati. No, njemačka produktivnost u odnosu na grčku bilajeza70postoveća! BRISANJE SA GOOGLEA Najpopularnijipretraživačinterneta, američki Google, krajem maja javnostijestavionaraspolaganjeformularkojitrebajupopunitikorisnici ovetražiliceuEvropi,akojiželeda se njihovi podaci sa ove tražilice izbrišu. Koncern je saopštio da je samo za jedan dan podnešeno čak 12.000hiljadatakvihzahtjeva. Ovakva Googleova odluka je uslijedila nakon nedavne presude Evropskog suda za ljudska prava. Odluka suda omogućava da stanovniciEUmogukorigovatisvoju reputaciju na internetu tražeći od Googleaidrugihpretraživačainterneta da se uklone linkovi s problematičnim podacima o njihovimranijimaktivnostima. Sudjedonioovakvupresudunakon slučaja u Španiji, kada se jedan muškarac žalio da Google izbacuje rezultate o aukciji njegove kuće te takokršinjegovopravonaprivatnost. Presuda Evropskog suda za ljudska prava se odnosi i na druge pretraživačeinteretakaoštosuYahoo ili Microsoft. Podnosilac zahtjeva u formularu mora, za svaki pojedinačnilink,obrazložitizaštoga želiizbrisati. Googlenijenaveokolikodugoćetrajatiobradazahtjevaikolikoradnika ćenatomeraditi.Očekujesedatim putem krenu i drugi internet pretraživači,kojizasadćute. OTROVNE VO]KE Već gotovo deceniju organizacija koja brine o zdravstvenoj sigurnostipotrošača,podnazivom Environmental Working Group, objavljuje popis 12 namirnica u kojima je pronađeno najviše ostatakapesticida. Popis je pomalo zastrašujući, jer su nanjemuinamirnicekojesmosmatralisinonimomzazdravlje. Analiza 53 vrste voća i povrća pokazala su da vodeće mjesto pripada–jabukama. Slijedi celer, a potom jagode, breskve, špinat, nektarine, grožđe, slatka paprika, krumpir, borovnice,zelenasalataikelj. LJUDI OBI^AJI U razdoblju od 1450. do 1750. u Europi je pogubljeno 60.000 vje{tica odkojihsu~etvrtinabilimu{karci. U Keniji je zabranjeno gu`vati nov~anice na kojima je prikazan monarhilipredsjednik. Stjuardesaavio-kompanijeJATVesnaVulovi}pre`ivjelajepadizaviona koji je eksplodirao na 10.000 metara visine. Naj{iracestanasvijetunalaziseu Braziluiuobasmjeraimaukupno160 traka. AleksandarVelikiumrojeu32.godini`ivotanakon{tojezador u~akpopio{estlitaravina. Dextrofobija je strah od objekata kojisenalazedesnoodtijelabolesnika. Posebna odredba o ~isto}i u Pennsylvaniji zabranjuje `enama da skrivajuprljav{tinuispodtepiha. DengXinangjejezikkojeggovori najmanje ljudi na svijetu. Krajem 2002. znalo ga je samo 15 stanovnika Aljaske. Jedina zabilje`ena izjava Isaaca Newtonazavrijemenjegovamandata u parlamentu je zahtjev da se otvori prozor. Prije 6000 godina u Mezopotamiji seproizvodilo~ak16vrstapiva. Jedinouzleti{tezalete}etanjurena svijetu nalazi se u St. Paulu u Alberti (Kanada). Dobro je znati da su namirnice sa najmanjimudjelompronađenihpesticidaluk,kukuruz,ananas,avokado, šparoge, grašak, mango, patlidžan, dinju, kivi, kupus, lubenicu, batat, grejpigljive. Velika ljubav Sergeha Jesenjina, IsadoraDuncan,poginulaje1927.godine kada se njen {al zapleo o kota~ automobilaiugu{ioje. U Penn sylvan ij i mu{ kar ac pril ikomkup ov in ealk oh ol amor apok azat i pis men o odob ren je svoj e sup rug e. 13. juni 2014. Spektar, broj 1 31 INTERVJU: FILIP BALUNOVIĆ O EVROPSKIM IZBORIMA DA LI BI I HITLER UŠAO U EVROPSKI PARLAMENT!? U komisiji koja je pisala Evropski ustav, od 105 članova te komisije, svaki njen član bio je bijelac, hrišćanin i evropskog porijekla. Ta činjenica umnogome pokazuje šta Evropa danas jeste, konzervativna i desničarska F ilip Balunović je politolog iz Beograda, mlađe generacije. Obrazovao se u Beogradu, Istanbulu, a master studije završio na Evropskom institutu u Nici. U intervjuu za Radio Slobodna Evropa komentarisao je izborne rezultate za Evropski parlament. Šta za budućnost Evropske unije znači prodor evroskeptika radikalno desne orijentacije, poput francuskog Narodnog fronta i partije lijeve orijentacije, poput grčke Sirize? Da li bi u ovakvoj Evropi i jedan Hitler imao šansu da uđe u Evropski parlament? Pročitala sam jedan vaš tekst u kome ste izveli jedan vrlo hrabar zaključak: "Mi danas živimo jedan mali, izolovani socijalizam, u kome se ruše nasilno podignuti zidovi nacija, rasa, etnosa i religije. Prerano je objavljen, od strane nekih teoretičara, kraj socijalizma i pobjeda neo-liberalizma". Da niste malo pretjerali? Naravno da sam pretjerao, ali to je i bio cilj. Kada sam pomenuo teoriju, za koju mislim da je pala u vodu zajedno sa ovim poplavama, mislio sam na Fukujaminu teoriju o kraju istorije, u kojoj je liberalni kapitalizam odnio pobjedu nad 32 Spektar, broj 1 13. juni 2014. socijalizmom. Mislim da će se u liberalnom kapitalizmu ovakve stvari sve češće dešavati. Ovakve stvari se inače često dešavaju i postoje mnogobrojne studije koje pokazuju korelaciju između političke agende koja se implementira u sistemu liberalnih kapitalizama i prirodnih katastrofa, nesreća koje dolaze kao posljedica nekih sistemskih nedostataka i neulaganja u infrastrukturu, u kojoj se naravno, pogotovo u perifernim zemljama kapitalističkog sistema, kakva je Srbija, ne ulaže jer ta ulaganja nisu profitabilna sa stanovišta dominantne ideologije. Da li su se zaista srušili zidovi nacija, rasa, etnosa i religije? Mislim da jesu, makar za trenutak. Mislim da je to najvidljivije u Bosni i Hercegovini, gdje su ti zidovi etnosa i religija najviše podignuti u prethodnih 20-tak godina, ali i ovdje u Srbiji. To je proizvod nekih iskustava i nekih priča koje sam čuo. Tako su u jednom autobusu, gdje su bili Zvezdini navijači, bili i neki momci iz Sarajeva, koji su se onda sa tim Zvezdinim navijačima upoznali. Ispitivali su ko je odakle i ko je koje vjeroispovijesti. Ispostavilo se da su svi različite vjeroispovijesti, ali su svi složno otišli da grade bedeme u okolini Beograda. Mislim da su to neki simbolični znaci. Naravno da nismo srušili sve zidove koji su podignuti, ali mislim da umnogome ta neka simbolička važnost i simbolička snaga pojedinih događaja u ovakvim prilikama može da dobije na značaju u nekom narednom periodu. U tom smislu mislim da, ako ništa, onda smo se za pedalj izdigli iznad onoga u šta smo bili uvučeni u prethodnih 20-tak godina. Mislite li da je to jedan trenutni bljesak ili zaista vjerujete da će to imati svoje refleksije i u godinama koje dolaze? I na početku 90-tih su ljudi mislili da su sukobi trenutni bljesak, pa su se onda izrodili u nešto što je postalo karakteristično za sjećanja svih ljudi u ovom regionu. Ne kažem da će poplave i solidarnost, koja je pokazana među ljudima, bez obzira na njihovu vjeroispovest ili nacionalnost, poprimiti te razmjere, kao što je taj bljesak u pozitivnom kontekstu, za razliku od prvog, negativnog. Ne kažem da će se to dogoditi, ali mislim da je napravljen neki iskorak i da će se ljudi kroz dvije, tri, pet ili deset godina godina sjećati ovog vremena kao vremena iskazane solidarnosti, koja je možda u svima bila uspavana prethodnih 20 godina. Možda je vrijeme da je probudimo. Imate 27 godina. Da li je prava slika mlade generacije ova, o kojoj je bilo riječi povodom katastrofe, dakle mlade generacije koja je iskazala izuzetnu solidarnost i požrtvovanost? Ili je slika mlade generacije, slika jedne bespomoćne, dezorijentisane generacije, sa sistemom vrijednosti iz 90-tih? Mislim da su obje slike validne, kada se radi o percepciji mlade generacije. Mislim da je druga važna, samo je pitanje koje su okolnosti po srijedi i koja će u datim okolnostima isplivati na površinu. Mlada generacija na ovim prostorima jeste izgubljena. Ali ona je u ovakvim trenucima ipak pokazala, na iznenađenje svih, da može da se udruži, ako za tim postoji potreba. Šta su nam pokazali evropski izbori? Koji je vaš utisak oko tih izbora, koji se u javnosti ocjenjuje kao politički zemljotres. Misli se na uspon desničara. U vezi sa izbornim rezultatima ima i puno dobrih vijesti, a najbolja je da je Evropa i dalje ubjedljivo glasala za umjerene političke opcije koje su dobile do 80 odsto mandata. Da li je tačno da opasno raste rasizam i da su to pokazali i ovi izbori? Mislim da su ovi izbori objelodanili jedan trend koji u EU postoji od samih začetaka krize. To traje gotovo, pa i pre toga. Punu deceniju unazad, svjedoci smo trenda rasta ekstremne desnice u Evropi. Ono što smatram ovdje relevantnim, kada se radi o analizi prethodnih izbora i najvećeg procenta ekstremne desnice u Evropskom parlamentu, jeste to da je dio naroda, koji je izašao da glasa, postao malo umoran od te post-politike. Kada kažem post-politike onda, prije svega, mislim na to menadžerisanje i puko upravljanje nekakvim birokratskim poslovima, koje je izuzeto od ideologije, a samim tim i od politike. Ono što su stranke ekstremne desnice u ovom trenutku u Evropi ponudile jeste povratak političkog u politiku. Mislim da su za to ljudi glasali. Naravno da i dalje, između 70 i 80 procenata političkih snaga u Evropskom parlamentu, dolazi iz redova ideološkog centra, centralne ljevice i desnice. Ukoliko ovo postaje jedan trend, onda je to razlog za brigu. Ove izbore, kažu, obilježile su dvije pobede - jedna je ekstremne desnice u Francuskoj i ekstremne ljevice u Grčkoj. Kažu da su pobijedili evroskeptici?! I to je pojava koja nije Balunović smatra da Evropska unija nema dobru perspektivu karakteristična samo za ove izbore, već je karakteristična za EU i za ideološki centar u EU, od Drugog svjetskog rata naovamo. To je izjednačavanje radikalne ljevice i ekstremne desnice. Evropa je u prethodnih 60-70 godina, pa i prije Drugog svjetskog rata, pokazala da se više plaši ekstremne ljevice od ekstremne desnice i da je, u krajnjem scenariju, uvijek spremnija da sarađuje sa ekstremnom desnicom, nego sa ekstremnom ljevicom. Mari Le Pen je na krilima sveopšteg rasta rasizma i skepticizma spram emigranata odnijela i onu pobjedu koja je sve, samo ne iznenađujuća. Mislim da je grčka Siriza prethodnih godina izgradila veoma ozbiljnu partijsku infrastrukturu i mislim da je jedna od rijetkih, ako ne i jedina partija tipa jedne ozbiljne ljevice. Ne bih rekao da je radikalna ljevica. Ona se ne zalaže za izlazak iz EU. U Grčkoj postoji Komunistička partija, koja se zalaže za izlazak iz EU i napuštanje evro-zone. Siriza nije ta partija. Program Sirize tiče se uglavnom odbijanja diktata iz Brisela. U Grčkoj je zanimljivo i da je ekstremna desnica Zora, druga po snazi. Ako jačaju evroskeptici unutar EU, da li to znači da se ti evroskeptici, sa desnog i lijevog boka, mogu u jednom trenutku naći na istoj platformi? Mislim da ne postoji mogućnost bilo kakve političke saradnje između evroskeptične levice i desnice. Videli smo da čak ne postoji ni mogućnost saradnje među evro-skeptičkom desnicom. Vidjeli smo najave Najdžela Feridža da neće ulaziti u koaliciju sa nacionalnim frontom, najavu Mari Lepen da neće ulaziti u koaliciju ni sa Zlatnom Zorom ni sa Jobikom u Mađarskoj. Tu mogućnost bih u potpunosti isključio, jer ne vidim nijedan zajednički imenitelj te zajedničke platforme, pa čak ni taj evroskepticizam, koji se u potpunosti razlikuje na lijevom i na desnom spektru. Jedan od komentara jačanje ljevice u EU jeste da će sada u Briselu Putin imati svoje sljedbenike. Da li je ljevica, koja je ušla u Evropski parlament, bliska Putinu? Mislim da je to legitiman utisak, ali je to utisak protiv koga ljevica mora svim snagama da se bori. To je sindrom koji zahvata i nas u Srbiji, da se često lijeve ideje poistovjećuju sa nekim desnim populističkim primitivnim anti-imperijalizmom, koji možemo da čujemo svuda, od nekih umjetničkih krugova. Naravno da ne, jer svaka ljevica koja koketira sa Putinom, koketira sa jednom vrstom kapitalizma, koji danas poprima obrise autoritarnog kapitalizma. To je onaj kapitalizam koji danas pokušava da spasi taj kapitalistički sistem u Evropi od njegove demokratske nefunkcionalnosti. To je ono protiv čega ljevica, uporedo sa borbom protiv evropske birokratije, koja predstavlja kvazidemokratiju, mora da se bori. 13. juni 2014. Spektar, broj 1 33 Da li vas plaši jačanje rasizma u Evropi? Da li mislite da su u pravu oni koji kažu da bi čak i Hitler imao šanse da uđe u Evropski parlament danas, sa ovakvim stavovima? Ono gdje vidim najizrazitiji rasistički pokret, možda čak i neonacistički, je Mađarska. Ona je jedina zemlja na čijem je čelu Viktor Orban, koji je i sam po sebi, čak i za evropske konzervativce, predaleko desno. Borbu za vlast u Mađarskoj trenutno ne sprovodi direktno, ali dozvoljava stvari kao što su nekakve milicije koje patroliraju selima koja su većinski naseljena romskom populacijom. Orbanova vlast dozvoljava rehabilitaciju mnogih nacista iz vremena Drugog svjetskog rata. Mađarska je istovremeno zemlja u kojoj je na vlasti takva partija, koja je na ovim izborima osvojila preko 50 posto glasova. Nema protivtežu u sebi, nego ima oblik koji je još radikalniji i na nivou je grčke Zlatne zore, bugarske Atake, francuskog Nacionalnog fronta, austrijske i holandske Partije slobode. Mislim da Mađarska umnogome predstavlja paradigmu za ono što nas, moguće, očekuje i na nivou nekih drugih zemalja EU. Ne mislim da takav trend može da se primi u većini zemalja EU. Šta je s našim regionom? Postoji jedna značajna razlika između našeg regiona i regiona Evrope, utoliko što ekstremna desnica u Evropi monopolizuje prostor gađenjem nad imigrantima. Ono što je ranije bila mržnja prema komunizmu, danas je mržnja prema islamu. U Hrvatskoj je Karamarkov HDZ odnio pobjedu, na veoma malu izlaznost, koja je bila oko 24 posto. Mislim da je slična izlaznost bila i u Sloveniji. Hrvatski HDZ, već 20 i više godina, bazira svoju političku agendu na strahu od takozvanog srpskog komunizma ili jugokomunizma. Različite su agende ekstremne desnice u Evropi i u regionu. To ne 34 Spektar, broj 1 13. juni 2014. znači da u istim okolnostima, navale emigranata u ovaj region, ekstremna desnica i u našem regionu ne bi poprimila baš one oblike koje ima ekstremna desnica u Evropi. Vidim da je u Sloveniji Janša odnio pobjedu. Kako vidite Srbiju, od desne do lijeve opcije? U srpskom parlamentu ne postoji ni pozicija ni opozicija, makar ne ideološka. U srpskom parlamentu među partijama ne postoje nikakve Umjerene snage još vladaju, ali desnica u Evropi diže glavu ideološke razlike, ni kada se tiče ekonomskog, ni političkog programa. Oko suštine se sve naše partije slažu. Sve se slažu oko ekonomskih mjera. Sada se i SNS, koja je ranije bila radikalna desnica, pomjerila ka centru. I ona je sada za evropske integracije i za ljudska prava. Nikakve razlike između pozicije i kvaziopozicije u srpskom Parlamentu nema. S druge strane, postoji sporazum između SNS, iz 2011., sa austrijskom Slobodarskom partijom, što može umnogome da služi kao reper za ono šta ta partija izvorno jeste. Nikada se rukovodstvo SNS, uključujući i sadašnjeg predsjednika Nikolića, nije odreklo tog sporazuma, koji je potpisalo sa predsjednikom austrijske Slobodarske partije, partije ekstremne desnice, koja je na ovim izborima bila treća u Austriji i koja je već godinama unazad vrlo relevantan politički faktor u Austriji. Ono što je ipak interesantno za tu partiju u Austriji jeste da najznačajniji dio biračkog tijela te partije jeste srpska nacionalna zajednica u Austriji. Kada ste vidjeli rezultate izbora za Evropski parlament, koji je bio osnovni utisak? Osnovni utisak je bio da se Evropi vraća sve ono što je Evropa u proteklih 60 godina nekako potajno ili skriveno bila. Konzervativna, pomalo rasistička? To koketiranje sa snagama koje su desnije od konzervativizma se obilo o glavu Evropi. Simptomatičan je jedan podatak, a to je da je u tijelu koje je bilo zaduženo za pisanje Evropskog ustava, onog Briselskog sporazuma, koji je odbijen u Holandiji i Francuskoj, od 105 članova te komisije, koja je pisala Evropski ustav, niti jedan član nije bio ne-bijelac, ne-hrišćanin i neevropskog porijekla. Mislim da ta činjenica umnogome pokazuje šta Evropa jeste. Evropa je desničarska, konzervativna. Ono što se na ovim izborima desilo jeste samo jedno sklizavanje još više udesno. Mislim da je Evropa za to sama kriva. Kakva je, po Vašem mišljenju, budućnost EU? Mislim da je budućnost Evropske unije vrlo neizvjesna. Ovaj projekat na duže staze ne može da opstane. Mislim da je ovakva Evropa istinska utopija. Da li ona ima snage i energije za ozbiljne reforme? Nisam siguran kako bih odgovorio na to pitanje, s obzirom da sam neko vrijeme proveo u Briselu i vidio kako to funkcioniše izbliza. Mislim da Evropa, ovakva kakva jeste, nije spremna da sebe reformiše, jer i dalje misli da je u pravu. Mislim da će promjena doći spolja. Ako do promjene EU dođe, onda će ona doći izvan evropske birokratije i ta evropska birokratija bit će zamijenjena nečim što se trenutno nalazi izvan njenih okvira. Da li će to biti političke snage s lijevog ili desnog spektra, ne znam - nadam se sa lijevog. Branka Mihajlović NAŠI PROBLEMI – EVROPSKI RECEPTI POLITIČKA ŠTAKA zA hrOmOg PAcIjenTA Analitičar njemačkog lista Frankfurter Rundschau smatra da Evropska Unija, ako nam želi pomoći, BiH ne smije da tretira kao normalnu državu h romom pacijentu potreban je dobar fizioterapeut, i to sigurno ne neki koji će ga tjerati da učini drugi korak prije nego je napravio prvi. A to je ono što se dešava u nesrećnoj Bosni i Hercegovini, koja skoro dvadeset godina nakon potpisivanja mirovnog sporazuma ne kreće naprijed. Prije svega, ova zemlja bi trebalo da, u najmanju ruku, postigne oblik nacionalne države, od kojih je Evropska unija i stvorena. Tek tada Bosna i Hercegovina može da krene putem svojih susjeda i podnese zahtjev za članstvo i na kraju i postane članica EU. To je poruka koju Evropa uzalud propovijeda 15 godina. No, Srbi su sumnjičavi prema ovom prijedlogu. Za njih je autonomija njihove Republike Srpske vrabac u ruci, a daleka EU perspektiva je golub na grani. Postoji, doduše, jedan put koji vodi iz ove dileme, ali Evropska unija ne želi njime da ide: dijelom zbog nezainteresovanosti, dijelom zbog inertne birokratije, ali u svakom slučaju najviše ne želi da krene tim putem zbog golog neznanja. Pogrešno je da se komplikovani Dejtonski ustav okrivljuje za zastoj u zemlji. Jedna zemlja koja se sastoji od tri različite nacije, sa suprotstavljenim interesima, u kojoj se ne trpe odluke većine, više liči nekoj glomaznoj, sporoj i kontradiktornoj međunarodnoj organizaciji. Taj čuveni „Dejton 2“, koji priželjkuju i zahtijevaju mnogi, neće biti ništa bolje nego što je bio originalni Dejton. Jer, svaki zamislivi ustav bio bi nemogući kompromis između Bošnjaka, koji teže da centralizuju državne funkcije, i Srba i Hrvata s druge strane, koji žele upravo suprotno. Visoki predstavnici u Sarajevu i rukovodstvo Evropske unije više bi, zapravo, željeli da kao partnera za razgovor imaju jednu modernu državu građana, bez obzira na porijeklo ili konfesiju, gdje će u svim slučajevima odlučivati većina. Ali, gdje će se, takođe, voditi računa i o tome da niko ne trpi zbog njegovog identiteta. Sa ovim idealima Evropska unija je u unutrašnjem sukobu u BiH de fakto na bošnjačkoj strani. I naravno da su EU i Bošnjaci teoretski u pravu. Ali, tako nešto u BiH nije ostvarivo iz dva razloga. Prvi razlog je taj što su nacije te zemlje prije dvadeset godina bile u ratu. Najbrojniji Bošnjaci su pred cijelim svijetom najveće žrtve i moralni pobjednici. Dok se manjine i moralni gubitnici – u ovom slučaju posebno Srbi – u ovoj bici za pozicije moraju posebno iskupljivati. Drugi razlog je taj što je BiH užasno osiromašena zemlja tako da Piše: Norbert Mappes-Niediek niko ne smije da se igra s nacionalnim kvotama kada je riječ o funkcionisanju državne administracije. Jer, 80 odsto svih radnih mjesta je u javnom sektoru. A onaj ko izgubi svoj posao u državnoj službi, zbog katastrofalnog stanja u privredi, teško da može da pronađe isto tako dobar posao. Da li bi neki novi ljudi, koji bi napravili „Dejton 2“, možda učinili nešto bolje za BiH, od onih koji su kreirali prvi? Sve tri nacije zapravo žele u Evropu, ali najmanje dvije od njih se s pravom plaše da za takav cilj moraju da plate previsoku cijenu. Kako bi se pronašlo rješenje, EU mora da preskoči preko sopstvene sjenke i da Bosnu i Hercegovinu ne tretira kao normalnu državu. Ona mora da prihvati da i polovina stanovništva BiH ne želi normalnu državu. Evropska unija takođe mora da shvati da BiH neće jednostavno, sama od sebe, da preraste u normalnu državu. Pri tome je „faktor vrijeme“ na strani podjele. Upravo zbog toga, Brisel mora da prihvati tu zemlju. Sa eventualnim iščezavanjem države Bosne i Hercegovine, organizatori ratnog i mirnodopskog etničkog čišćenja na kraju bi ostvarili pobjedu! 13. juni 2014. Spektar, broj 1 35 KNJIGA ISTINE: “ISPOVIJEST JEDNOG EKONOMSKOG UBICE” Manjina pliva u blagostanju, većina grca u siroMaštvu Ekonomski ubica je vrhunski plaćenik velikog kapitala i politike, koji nagovara nerazvijene zemlje da uzimaju ogromne zajmove i kredite, zbog kojih padaju u trajno ropstvo. Donosimo predgovor iz svjetskog bestselera, koji je napisao jedan od ubica-pokajnika, svojedobno vodeći ekonomista planete e konomske ubice su izuzetno dobro plaćeni profesionalci koji zemljama širom planete otimaju hiljade milijardi dolara. Oni usmjeravaju pare iz Svjetske banke, USAID-a i drugih stranih organizacija za „pomoć“ u novčanike velikih američkih „internacionalnih“ korporacija i džepove nekoliko bogatih familija koje kontrolišu planetarne prirodne resurse. Njihova oruđa uključuju falsifikovane finansijske izvještaje, namještene izbore, podmićivanje, iznuđivanje, seks i ubistva. Oni igraju igru koja postoji otkad postoje imperije, s tom razlikom da se sadašnja igra, u ovo vrijeme globalizacije, dodatno usavršila i prešla na još viši, zastrašujući nivo. Trebao sam već tada znati: ja sam ekonomski ubica! Dvije pogibije: Napisao sam prethodne retke još 1982. godine na početku knjige sa radnim naslovom „Savjest jednog ekonomskog ubice“. Knjiga je posvećena predsjednicima dvije zemlje, ljudima 36 Spektar, broj 1 13. juni 2014. koji su bili moji klijenti, koje sam poštovao i smatrao srodnim dušama: Haime Roldosu (Jaime Roldós) - predsjedniku Ekvadora, i Omaru Torihosu (Omar Torrijos), predsjedniku Paname. Obojica su poginuli u avionskim nesrećama. Njihove pogibije nisu bile slučajne. Oni su ubijeni jer su se suprotstavili bratstvu korporacija, vlada i čelnika banaka čiji cilj je bila globalna imperija. Mi, ekonomske ubice, nismo uspjeli da ih obrlatimo, pa su onda na scenu stupile druge vrste ubica, CIA-ini sponzorisani šakali koji su vrebali iza naših leđa. Tada su me ubjeđivali da prekinem pisati ovu knjigu. Počinjao sam je pisati još četiri puta u toku sljedećih dvadeset godina. Svaki put, moja odluka da počnem pisati bila je motivisana aktuelnim svjetskim događajima: Američka invazija na Panamu iz 1989., Prvi zalivski rat, Somalija i uspon Osame bin Ladena. Međutim, prijetnje i podmićivanja su me svaki put natjerali da to prekinem. 2003. predsjednik jedne velike Piše: John Perkins izdavačke kuće je pročitao radnu verziju onoga što je tada već postalo “Ispovijest jednog ekonomskog ubice”. Opisao je to kao “fascinirajuću priču koja jednostavno mora biti ispričana“. Onda je, sa gorkim izrazom lica, odmahnuo glavom i rekao mi da, pošto bi glavešine u sjedištu kompanije mogle biti protiv, on ne može sebi dopustiti rizik da je objavi. Rekao mi je: Mi bismo te mogli promovisati na tržištu u grupi romanopisaca kao što su Džon le Kare (John le Carré) ili Greem Grin (Graham Greene). Učenje na greškama: Ali, moja ispovijest nije bila fikcija kakve su pisali pomenuti autori. Ovo je istinita priča o mom životu. Jedan hrabriji izdavač, jedan koji nije u vlasništvu internacionalnih korporacija, pristao je da mi pomogne da je ispričam. Jer je ta priča morala biti ispričana. Živimo u vremenu užasnih kriza i izvanrednih mogućnosti. Moja priča ekonomskog ubice je priča o tome kako smo dospjeli tu gdje jesmo i zašto se sada suočavamo sa krizama koje se čine nerješive. Priča mora biti ispričana, jer samo kroz učenje na našim ranijim greškama možemo doći u priliku da ih ne ponovimo, odnosno da prepoznamo i iskoristimo prilike koje će se pojaviti u budućnosti. Al Kaidin teroristički napad na SAD desio se kao što se desio i Drugi zalivski rat (u Iraku). No, osim hiljada ljudi koji su nastradali 11. septembra 2001. od terorističkih ruku, još dvadeset četiri hiljade ljudi je umrlo od gladi i sličnih uzroka. Zapravo, dvadeset četiri hiljade ljudi umire od gladi svakog dana, jer nisu u mogućnosti da skrpe dovoljno namirnica neophodnih za preživljavanje. I što je najvažnije, ova priča mora biti ispričana jer danas, po prvi put u istoriji, jedna nacija ima mogućnost, pare i moć da promijeni situaciju. To je nacija u kojoj sam rođen i ona kojoj sam služio kao ekonomski ubica - Sjedinjene Američke Države. Poljuljani ideali: Šta me je napokon ubijedilo da ignorišem prijetnje i potkupljivanja? Najkraći odgovor je da je moje jedino dijete, Džesika (Jessica), diplomirala na fakultetu i otisnula se u svijet sopstvenim snagama. Kada sam joj rekao da razmišljam da li da objavim ovu knjigu i kada sam s njom podijelio moje strahove, ona je rekla: - Ne brini, tata. Ako te uklone, ja ću nastaviti gdje si ti stao. Moramo ovo da učinimo zbog tvojih unuka za koje se nadam da ću ti podariti jednog dana! To je taj kraći odgovor. Duže objašnjenje je vezano za moju posvećenost zemlji u kojoj sam vaspitan, za ljubav prema idealima formulisanim od strane naših osnivača, za moju duboku Knjiga je od 2004. do danas doživjela desetine dopunjenih verzija, a kod nas je dostupno hrvatsko i srbijansko izdanje posvećenost američkim idealima koji obećavaju „život, slobodu i potragu za srećom“ (jedna od najpoznatijih fraza iz američke Deklaracije o nezavisnosti) za sve ljude, gdje god da su, i za moju odluku da poslije 11. septembra više ne sjedim skrštenih ruku dok ekonomske ubice zaokružavaju globalnu imperiju. Ovo je istinita priča. Ja sam proživio svaki njen trenutak. Mjesta, ljudi, razgovori i osjećanja koja opisujem su, sve do jednog, lično preživljeni. Ovo je moja lična povijest, koja se ipak desila u daleko širem kontekstu svjetskih događaja koji su oblikovali našu istoriju, doveli nas tu gdje jesmo i stvorili osnovu za budućnost naše djece. Lukava Klodina: Učinio sam sve što je u mojoj moći da vjerno prenesem svoja iskustva. Kad god razmatram istorijske događaje ili rekonstruišem razgovore sa drugim ljudima, ja to činim uz pomoć više različitih alata: publikovanih 13. juni 2014. Spektar, broj 1 37 dokumenata, ličnih bilješki i zapisa, sjećanja - što ličnih što ljudi koji su učestvovali u razgovorima. Koristio sam i pet rukopisa koje sam ranije započinjao i istorijske zapise drugih autora, prije svega onih nedavno objavljenih. Oni otkrivaju informacije koje su ranije bile tajne (nepoznate/neobjavljivane) ili jednostavno nedostupne. U nekim slučajevima sam kombinovao više razgovora koje sam imao sa određenom osobom u jedan razgovor, da pripovjedanje učinim tečnijim. Moj izdavač me je pitao da li smo zaista sebe nazivali ekonomskim ubicama. Ja sam ga uvjerio da jesmo, mada obično samo kroz inicijale. Zapravo, onog dana 1971. kada sam počeo raditi pod Klodininim (Claudine) patronatom, ona me je upoznala sa sljedećim: „Moj zadatak je da te oblikujem u ekonomskog ubicu. Niko ne smije znati o tvom poslu, čak ni tvoja žena.“ Onda se uozbiljila i kazala: - Kad jednom uđeš u ovo kolo, iz njega nema izlaska dok si živ! Klodinina uloga je fascinirajući primjer manipulacije koja je osnova sistema u koji sam stupio. Lijepa i inteligentna, bila je veoma efikasna. Ona je odlično razumjela moje slabosti i maksimalno ih je iskorišćavala da ostvari to što je naumila. Njen posao i način na koji ga je efektno vršila služi kao primjer lukavosti ljudi koji čine ovaj sistem. Ekonomska čudovišta: Klodina nije pokušavala da uljepša opis toga šta ću morati da činim. Moj zadatak je, rekla bi, „da ohrabrim svjetske vođe da postanu dio ogromne mreže koja promoviše američke komercijalne interese. Na kraju, te vođe bivaju do guše upletene u kučine zajmova koji osiguravaju njihovu lojalnost. Možemo ih iskoristiti kad god nam se ćefne da zadovoljimo naše političke, ekonomske ili vojne 38 Spektar, broj 1 13. juni 2014. potrebe. Zauzvrat, oni učvršćuju svoje političke pozicije kroz zavaravanje naroda industrijskim zonama, energetskim postrojenjima i aerodromima. Istovremeno, vlasnici američkih investicionih i građevinskih kompanija postaju nevjerovatno bogati.“ Danas se mogu vidjeti rezultati toga kad ovaj sistem iskače iz šina i počinje da divlja. Rukovodioci naših najcjenjenijih kompanija upošljavaju ljude da za skoro robovske nadnice rintaju od jutra do sutra pod neljudskim uslovima u azijskim fabrikama. Naftne kompanije bezobzirno ispumpavaju toksine (otrove) u rijeke koje protiču rezervatima sa tropskim šumama, svjesno ubijajući ljude, životinje i rastinje, čineći genocid nad starim kulturama. Farmaceutska industrija uskraćuje spasonosne lijekove milionima Afrikanaca zaraženih sidom. Dvanaest miliona naših američkih porodica nisu sigurne da će imati za sljedeći obrok. Energetska industrija stvara čudovišta kao što je jedan Enron. Finansijski sektor stvara čudovišta kao što je Andersen. Pogrešna ideja: Odnos prihoda jedne petine najbogatijih država naspram prihoda jedne petine najsiromašnijih je skočio sa 30:1 u 1960. na 74:1 u 1995-toj. SAD troši preko 87 milijardi dolara vodeći rat u Iraku dok Ujedinjene nacije procjenjuju da bi za manje od polovine te sume mogli omogućiti čistu vodu, odgovarajuću ishranu, sanitarne usluge i osnovno školstvo svim ljudima na svijetu. A mi se još čudimo zašto nas teroristi napadaju? Neko bi prebacio teret svih naših trenutnih problema na organi zovanu zavjeru. Kamo sreće da je to tako jednostavno. Zavjera može biti iskorijenjena i njeni učesnici izvedeni pred lice pravde. Ovaj sistem je, međutim, podstaknut nečim daleko opasnijim nego što je zavjera. On nije vođen malim krugom ljudi već kroz koncept koji je postao prihvaćen kao neko Jevanđelje: ideja da sav ekonomski rast doprinosi ljudskom rodu i da, što je veći rast, bude veća korist. Ovo uvjerenje takođe ima sljedeću posljedicu: oni ljudi koji su usavršili potpirivanje vatre ekonomskog prosperiteta trebali bi biti uzvišeni i nagrađeni, dok su oni koji su rođeni na marginama predviđeni za eksploataciju. Ideja je, naravno, pogrešna. Znamo da u mnogim zemljama od ekonomskog rasta korist ima samo mali dio stanovništva i, u stvari, taj rast može dovesti do proširivanja očajnog stanja za većinu. Ovaj efekat je pojačan posljedičnim uvjerenjem da predvodnici industrije koja održava ovaj sistem trebaju imati poseban status, uvjerenje koje je korijen mnogih naših aktuelnih problema i zato je možda razlog izobilja teorija zavjere. Žetva zla: Kada se muškarac i žena nagrađuju za pohlepu, pohlepa postaje motiv kvarenja ljudi. Kada proglasimo pohlepno iskorištavanje zemljinih resursa za vrlinu koja se približava svetosti, kada učimo našu djecu da imitiraju ljude koji nemaju izbalansiran život i kada određujemo da ogromne grupe stanovništva budu podređene elitističkoj manjini, onda izazivamo vraga. Poslije žanjemo to zlo što smo ga posijali. U njihovom stremljenju da uvećaju svoju globalnu imperiju, korporacije, banke i vlade (grupno zvani korporatokratija) koriste svoju finansijsku i političku snagu da osiguraju da naše škole, preduzeća i mediji podržavaju kako pogrešni koncept tako i njegove posljedice. Oni su nas doveli do tačke kada je naša globalna kultura čudovišna mašina koja zahtijeva Globalna pljačka odvija se pod okriljem politike, velikih finansijskih institucija, obavještajnih i sličnih službi eksponencijalno rastuće količine goriva i održavanja, toliko velike da će na kraju proždrijeti sve u vidokrugu i biće ostavljeno bez drugog izbora osim da uništi samu sebe. Troši, troši i troši: Korporatokratija nije zavjera, ali njeni članovi dijele iste vrijednosti i ciljeve. Jedna od korporatokratijskih najvažnijih funkcija je da ovjekovječi i neprestano širi i učvršćuje sistem. Životi onih koji su dio sistema, kao i njihovi znaci raspoznavanja koji su njihova nagrada: jahte i privatni mlazni avioni, predstavljeni su kao uzor koji nas inspiriše da trošimo, trošimo i još više trošimo. Svaka prilika se koristi da nas ubijede kako je kupovina naša građanska dužnost, da je pljačkanje zemlje dobro za ekonomiju i da zato služi višim interesima. Ljudi kao što sam bio ja plaćeni su bezobrazno mnogo da bi sve to sprovodili u djelo. Ako mi zatajimo, onda daleko zloćudnija vrsta ubica – šakali, izlaze na scenu. A ako i šakali zataje, onda posao prelazi u ruke militarista koji izazivaju oružane sukobe. Ova knjiga je ispovijest jednog čovjeka koji je, onda kada sam bio ekonomski ubica, bio dio relativno male grupe. Ljudi koji imaju slične uloge danas su daleko brojniji. Oni imaju manje bezazleznija zvanja/titule i oni pohode zdanja Monsanta, Dženeral Elektrika, Najka, Dženeral Motorsa, VolMarta i skoro svih ostalih najznačajnijih svetskih korporacija. U suštini, “Ispovjest jednog ekonomskog ubice” je i njihova ispovjest koliko je i moja. Nezasita glad: Ovo je takođe i tvoja istinita priča, priča kako o tvom svijetu tako i o mom, o prvoj istinski globalnoj imperiji. Istorija nas uči da će, ako ne promijenimo ovu predstavu, ona garantovano završiti kao tragedija. Imperije ne traju vječno. Sve i jedna je doživjela užasan kraj. One uništavaju mnoge kulture, stremeći većoj dominaciji, i na kraju se same uruše. Nijedna zemlja niti grupa zemalja ne mogu dugoročno napredovati kroz iskorištavanje drugih. Ova knjiga je napisana da bi mogli da postanemo pažljiviji i da promijenimo našu sudbinu. Siguran sam da ćemo, kada dovoljno nas postane svjesno toga da smo iskorištavani od strane ekonomskih čudovišta, koja stvaraju nezasitu glad za svjetskim resursima, stvarajući sistem koji gaji robovlasništvo, onda prestati da ga tolerišemo. Preispitaćemo našu ulogu u svijetu u kome manjina pliva u blagostanju dok se većina davi u siromaštvu, zagađenju i nasilju. Mi ćemo se posvetiti upravljanju kursa prema ljudskosti, demokratiji i socijalnoj pravdi za sve. Priznanje da problem postoji prvi je korak prema pronalaženju rješenja. Ispovijedanje grijeha je početak spasa. Neka ova knjiga onda bude početak našeg spasenja. Neka nas inspiriše da dostignemo više nivoe posvećenja i povede nas prema ispunjenju sna o uravnoteženim i pravednim društvima. 13. juni 2014. Spektar, broj 1 39 BERLINSKO ČUDO: JEDNA KUĆA ZA TRI RELIGIJE CRKVA, DŽAMIJA I SINAGOGA POD ZAJEDNIČKIM KROVOM! Rabin, imam i evengalestički svećenik pokrenuli projekat bez premca u svijetu, čijom bi realizacijom vjernici jevrejske, kršćanske i muslimanske vjeroispovjeti svoje obrede obavljali na istom mjestu. Početak izgradnje predviđen za 2016. godinu Grad rana - grad čuda! Ovako židovski rabin Tovia Ben Chroin naziva Berlin, grad u kojem je planiran holokaust, jedan od najvećih zločina protiv čovječnosti u 20. Stoljeću. Njegovi roditelji su 1935. godine iz Njemačke pobjegli u tadašnju Palestinu. Sada ovaj rabin iz Jeruzalema živi u berlinskoj četvrti Mitte i druži se sa evangelističkim svećenikom Gregorom Hohbergom i muslimanskim imamom Kadirom Sančijem. Test tolerancije: Mantija, kipa i džube na jednom mjestu nisu nešto što se podrazumijeva, sigurno ne u zemljama kao što su Nigerija u Maketa budućeg vjerskog objekta 40 Spektar, broj 1 13. juni 2014. onim na Bliskom istoku, gdje religiozni sukobi koštaju ljude života. Ali i u Njemačkoj u pojedinim glavama još uvijek postoji odbojnost prema ljudima druge vjere. Utoliko je ljepša ova slika: Duhovnjaci su na svojim rukama složili tri cigle boje pijeska - cigle od kojih treba biti sagrađena “House of One”. Ta “Kuća za sve” ili “Kuća za Jednoga” je prava senzacija. To je prva sakralna građevina na svijetu koja ujedinjuje sinagogu, džamiju i crkvu. Ona će biti svojevrsni test tolerancije. Gradnja treba početi 2016. godine. Radovi će se izvoditi na parceli na Petrovom trgu u berlinskoj četvrti Piše: Bettina Kolb Mitte, mjestu koje je donedavno korišteno kao parking. Kršćani su ovdje još prije 700 godina služili svete mise. Ovdje se nalazila jedna gotička, jedna neobarokna, a onda jedna neogotička crkva koja je teško oštećena u Drugom svjetskom ratu da je morala biti srušena. “House of One” će stajati tačno na temeljima te, posljednje crkve. "Ali mi nismo željeli jednostavno sagraditi crkvu, jer grad se promijenio. Ljudi svih konfesija žive ovdje i mi smo željeli mjesto na koje će oni skupa ići", kaže svećenik Gregor Hohberg. Zbog toga predstavnici tri monoteističke religije koncipiraju i grade novu kuću. "Mi nismo u potrazi za novom religijom i ne želimo miješati naše identitete", kaže imam Kadir Sanci. Liberalni rabin Tovia Ben Chorin želi da to bude mjesto na kojem će se učiti o religiji, bez misionarenja, ali na kojem će se i kritički diskutirati o religiji. On kaže: "Govor je sporiji od oružja." Mjesto susretanja: Mulitireligiozne prostorije postoje i na drugim mjestima, kao primjerice na aerodromima ili u sjedištu Ujedinjenih naro- Udruženi vjerski lideri: Hohberg, Ben Chroin i Kadir Sanči da. U švajcarskom gradu Bernu se upravo gradi jedan takav centar. Ali Berlin treba biti drugačiji i imati prvu međureligijsku sakralnu građevinu. Na međunarodnom konkursu za arhitektonsko rješenje pobijedio je berlinski ured Kuehn Malvezzi. Njegov prijedlog arhitektonskog rješenja podrazumijeva gradnju 32 metra visokog tornja, jedne kocke koja se nalazi ispod toga i centralne kupole koja se izdiže iznad gradske panorame. Svaka od tri religije ima svoju vlastitu prostoriju za obavljanje vjerske službe: dvospratnu, kako je uobičajeno za sinagoge i džamije, jednospratnu za crkvu. "Vratili smo se veoma daleko u prošlost i zaključili da se prvobitne forme sakralne gradnje za jevreje, kršćane i muslimane međusobno mnogo ne razlikuju", kaže arhitekta Winfried Kuehn. Unatoč tome, njegov prijedlog u više navrata je bio prilagođavan potrebama pojedinih religija. Primjerice, sinagoga i džamija moraju biti okrenute prema istoku, za sinagogu je na krovu potrebno više prostora, itd. Najveća prostorija će biti centralna kupola, mjesto susreta i dijaloga i to i za vjernike i za ateiste. Donatorske cigle: Na vjerske službe su pozvani i ljudi drugih religija. Ovom otvorenošću se želi, prije svih, oduševiti mlade ljude. Oni u crkvu skoro da više i ne idu. Jevrejska zajednica u Berlinu, koja je tokom holokausta uglavnom uništena, sporo se obnavlja. Samo mladi muslimani sve više uzimaju učešća u religijskom životu. Za njih i sve druge koje to zanima molitva petkom će dijelom biti održana na njemačkom. To u Njemačkoj uopće nije slučaj, jer se u džamijama u ovoj zemlji molitva često obavlja na turskom, arapskom i bosanskom jeziku. Islamskofundamentalistički tvrdolinijaši na internetu kritikuju ovaj projekt i učešće muslimana u njemu. Procjenjuje se da će izgradnja ove kuće koštati 43 miliona eura, a pri tome se očekuje pomoć iz cijelog svijeta. Preko jedne internet stranice, koja postoji na sedam jezika, moguće je kupiti jednu ciglu za deset eura. Na taj način se može sudjelovati u provođenju ideje koja ima budućnost. "Nadam se da će nešto od ove ideje stići i do Jeruzalema", kaže rabin Tovia Ben Chorin. Jedno pitanje će, u tome se slažu sve tri vjerska velikodostojnika, naravno i tokom dijaloga ostati otvoreno: Ko je “One”, da li je to jedan Bog? "To je onaj ko je stvorio raznolikost, inače bi sve bilo dosadno", kaže rabin Chorin. Prevod: Zorica Ilić Deutsche Welle 13. juni 2014. Spektar, broj 1 41 PUTEVI VJERE: IZMEĐU RELIGIJE I DUHOVNOSTI AKO SE U BOGA ZAKLINJU, ZAŠTO ONDA KAVGU ZAMEĆU? Kad bi u vodećim religijama bilo dovoljno duhovnosti, u svijetu gotovo da ne bi bilo ratova, terorizma, nacionalizma i rasizma. Ako ćemo suditi po rezultatima, očigledno je da te religije ne mogu ponuditi ljudima ništa više od rituala i nacionalizma N akon proživljenog određenog perioda života, nekim ljudima koji su opčinjeni čudom rađanja života na Zemlji i magijom prostranstva zvjezanog neba u nekoj tihoj ljetnoj noći, vrlo rano se jave ozbiljna pitanja tipa: ko sam ja, otkuda dolazim, zašto sam tu, kuda odlazim kada nastupi smrt i kada se ugasi ova misterija zvana Život? Naravno, ovo je potpuno individualna stvar iz kakvih pobuda čovjek samom sebi i drugima počne postavljati ovakva, po mnogima, “teška” filozofska pitanja “o smislu života”. Međutim, ono što je zajedničko gotovo svima jeste činjenica da sa ovim pitanjima, u brojnim slučajevima, započinje ozbiljna potraga za njihovim odgovorima, bilo kroz iščitavanje raspoložive literature u bibliotekama i na internetu, bilo kroz potrebu za vjerskom naobrazbom ili kroz živo druženje sa ljudima koji su na duhovnom putu. Većini je, naime, tokom njihovog životnog “sazrijevanja” jasno da čovjek nije samo tjelesno biće, dakle stvorenje sačinjeno od materije (krvi i mesa), već da svoje postojanje duguje nečemu što baš i nije očima vidljivo i rukama opipljivo. Uostalom i od zraka živimo, sa svakim udahom 42 Spektar, broj 1 13. juni 2014. to potvrđujemo, ali ga ne vidimo?! Dublje, puno dublje od površine vanjske forme postojanja i života biljnog, životinjskog, ljudskog svijeta, svjesni smo da postoji nešto što najčešće zovemo – duh i duša. A čim spomenemo ove apstraktne, ali mnogima bliske pojmove, odmah se nalazimo na terenu duhovnosti i religije. Neizvjesna staza: Zaista, otkuda čovjeku uopće potreba za duhovnošću, vjerom, religijom? Istina je da se tokom duge ljudske povijesti čovjek stalno mukotrpno trudio da objasni prirodne pojave, određene zakonitosti koje se ponavljaju, strukturu života od jednoćelijskih organizama do složenih oblika postojanja. Iz toga su vremenom proistekla naučna objašnjenja koja su našla svoje mjesto u različitim naučnim disciplinama kao što su: fizika, hemija, biologija, geografija itd. Međutim, isto tako je istina da se uporedo sa ovim racionalnim objašnjenjem svijeta u kojem se čovjek kretao stalno razvijala jednostavna ljudska potreba za duhovnim ispoljavanjem i izražavanjem unutarnje, kreativne snage u čovjeku. Iz toga se vremenom razvila umjetnost kroz pjesništvo, slikarstvo, Piše: Šefik Avdagić arhitekturu itd. Kroz ljudsku povijest, dakle, čovjek se kroz različite životne pravce, koje je poput sjene pratila stalna borba za opstanak, nastojao približiti nekim idealima, savršenstvu i dostizanju apstraktnih “božanskih visina” koje bi ga učinile ispunjenim, sretnim i zadovoljnim. Iz tog njegovog traganja za nečim što se spoznaje kroz individualno duhovno (spiritualno) iskustvo, vremenom su se rađali brojni duhovni pravci, religijske zajednice i duhovna učenja. Ona su propagirala različita vjerovanja, običaje i kulturu. Naravno, u varijanti “ogoljene duhovnosti” bez primjese vanjskih rituala, običaja, ljušture koja počesto može da zavede i odvede na krivi put, riječ je o putu duhovnog razvoja koja vodi do samospoznaje, iskustvenog uvida u ono što mi na prvom mjestu jesmo – duh i duša, a ne ono što mislimo da jesmo fizičko tijelo. Iz toga proizilazi naše prijanjanje za materijalni svijet i poistovjećivanje sa egom kojeg uglavnom karakteriše sebičnost čija je polazna tačka “ja i moje”. Riječ je stazi kojom se rjeđe ide, jer je ona neizvjesna, teška i nije za svakoga. Ona zahtijeva disciplinu, stalni nadzor i preispitivanje životnih stavova, dobrih i loših životnih odluka, navika i sklonosti, te načela koja nas vode da budemo mirniji, pošteniji, saosjećajniji prema svemu što predstavlja neki oblik života kao što su minerali, biljke, životinje, ljudi. Kada osoba zakorači na stazu duhovnosti, ona ili on odjedanput postanu svjesni činjenice da je ljudski život izuzetno dragocjen, plemenit i svet. Imajući u vidu njihovu težnju za općim dobrom ljudi i društvene zajednice u kojoj žive, oni polaze od prakticiranja neke duhovne prakse koju im njihova vjera nalaže. Tako se pripadnici katoličke vjere i hrišćanstva - kršćani i pravoslavci mole Majci Božijoj (djevi Mariji) i Isusu Kristu/Hristu, pripadnici islama - muslimani mole se Allahu, pripadnici judaizma - jevreji mole se Jehovi, hindusi se mole Rami, Krišni i Šivi, budisti Budhi itd. Pored takozvanog individualnog “rada na sebi”, pripadnici brojnih vjerskih zajednica u svijetu poduzimaju mnoga djela služenja nazivajući sebe “glasnicima Božijim”. Tri izreke: Prema njihovom vjerovanju i objašnjenju značenja riječi “glasnik”, svako je ljudsko biće glasnik Božji, jer su svi na ovome svijetu rođeni Božijom voljom. Prema ovom učenju, koje propagira vjerovanje u jednog Boga, bez obzira kojim Ga imenom zvali (Allah, Isus, Jehova, Brahma, Višnu, Šiva itd.), samo neprestano istraživanje i samoispitivanje otkrit će razlog zbog kojeg je Bog poslao svoje glasnike u svijet. Kad se već rodio kao ljudsko biće, čovjek mora spoznati Boga u sebi. Dužnost svakog pojedinca, kao glasnika Božjeg, je da sprovodi u djelo i širi načela istine, ljubavi i mira, da doživi blaženstvo i podijeli ga s drugima. Prema ovom učenju monoteističkih religija (vjera u jednog Boga), onaj koji širi ideje o prolaznosti, svjetovnosti i kratkotrajnosti ne može se zvati glasnikom Božjim. Da bi pobliže shvatili o čemu je riječ, evo kratke priče iz kršćanstva… Naime, kada se rodio Isus, došla su ga posjetiti tri arapska kralja. Bili su presretni vidjevši novorođeno djetešce. Na odlasku, prvi je kralj rekao Mariji: “Majko, rodila si dijete koje voli Boga.” Drugi je kralj rekao: “Drevno i vječno Božanstvo uzima ljudski lik da pokaže čovjeku put ljubavi i istine”. Kao što je sin zakoniti nasljednik očeve imovine, tako i čovjek polaže isto pravo na Božju imovinu ljubavi, istine, strpljivosti, mira i suosjećanja. Prema ovom vjerovanju načelo ljubavi je najviše, temeljno načelo svih ljudskih “Majko, rodila si dijete koje će Bog voljeti.” Treći kralj je rekao: “Majko, tvoje se dijete ne razlikuje od Boga. Oboje su jedno te isto.” Kad jednom shvatimo unutarnje značenje ovih triju izreka, saznat ćemo istinu. Onaj koji voli Boga je glasnik Božji, onaj koga Bog voli je Sin Božji, a onaj koji shvaća načelo jednote postaje jedno s Bogom. Prema tumačenju kršćanstva, čovjek kao primatelj Božje ljubavi, isto bi to načelo trebao prenositi i svojim bližnjima. To je ono što je Isus objavio napuštajući svoj smrtni omotač: “Svi su jedno, dragi moj sine. Odnosi se prema svima jednako.” Ljubav - Bog: Ovdje je riječ o odbacivanju tjelesne vezanosti, jer tijelu je suđeno da se mijenja i da na koncu nestane. Isus je širio božansku poruku ljubavi, jer ga je Bog volio. On je rekao: “Smrt je odjeća života”. Tijelo je poput vodenog mjehurića, ono je samo odjeća pojedinačne duše. Zato, rekao je, čovjek mora odbaciti tjelesnu vezanost i razvijati vezanost za duh. Slično ovome i drevno učenje Veda, čija je postojbina Indija, objavljuje: vrijednosti. Ukratko, ljubav je Bog! Ali, da se vratimo na početak priče o duhovnosti koja bi trebala biti temeljem, suštinom svake religijske prakse i različitih vjerovanja čiji je cilj spoznaja čovjeka da su prije materijalnog, fizičkog postojanja on/ona prevashodno duhovna bića koja su u stanju da dostignu (iskuse) svoju božansku prirodu. Dakle, ovdje akcenat nije na vjerovanju već na realizaciji, spoznaji TO-ga u što se vjeruje “da je Bog stvorio čovjeka na vlastitu sliku i priliku”. Zato se postavlja pitanje da li postoje neke zajedničke karakteristike, osobine idealnog ljudskog bića kojima stremi svaka religija? Dakako, riječ je ljudskim vrijednostima kojima ćemo se pozabaviti u nastavku ovog osvrta na duhovnost i religije, a to su: MIR, ISTINA, LJUBAV, ISPRAVNO DJELOVA NJE i NENASILJE. Bez ambicije da se svakim od ovih temeljnih načela bavimo ponaosob, na ovom mjestu treba samo istaći da je kriza i sustavno neobraćanje pažnje na ove ljudske vrijednosti kroz odgojno obrazovni proces te zanemarivanje istinske duhovnosti kroz 13. juni 2014. Spektar, broj 1 43 uobičajeni pristup vjeronauci, umnogome dovelo do ekonomske i kulturne krize ljudske civilizacije. Hiljade knjiga napisane su o vjeri i duhovnosti. Ti aspekti života trebali bi ljude zbližavati, no već su hiljadama godina uzrok dubokih podjela, pa i ratova. Razlozi tome su mnogi, a među najočiglednijim su oni koji govore o neznanju, dogmatskom, krivom tumačenju vjere i neprakticiranju osnovnih načela nekog duhovnog učenja. Političko izopačenje: Savremena misao daje svoje odgovore i tumačenja, pa tako u knjizi “Nova otkrića” Donald Walsch kaže da je religija ustanova izgrađena oko određene ideje. Kada te ideje postanu krute, kao da su zapisane u kamen, nazivaju se dogmama ili doktrinama. Tada ih je, uglavnom, nemoguće promijeniti. Organiziranim je religijama potrebna vaša vjera u njihova učenja. Za duhovnost se kaže da je iskustvo koje od vas ne zahtijeva nikakvo uvjerenje. Prije bi se moglo reći kako vas neprestano potiče da zamjećujete svoje iskustvo. Osobno vam iskustvo postaje autoritet, a ne nešto što vam je drugi rekao. Jedan indijski učitelj, Vivekananda, u knjizi “Bhakti yoga” kaže: „Vrlo je dobro roditi se u crkvi, ali je loše tamo i umrijeti. Drugim riječima, dobro je u početku pripadati nekoj vjerskoj zajednici, jer ona u nama pobuđuje plemenite osobine i usmjerava nas, ali se najčešće događa da nikad ne uspijemo nadrasti njezina ograničenja.“ Nadalje, u jednom odlomku navodi: „Vidio sam maloumne koji piju ustajalu vodu iz zdenca iako u blizini imaju svježu vodu, samo zato što je zdenac iskopao njihov otac. Iz svog života znam da sama religija nije kriva nizašto. Nije religija protjerivala ljude, nije religija spaljivala vještice, nije religija nanosila zlo. Sve su to radili ljudi, u ime religije, iako se radi samo o politici. Ko je onda kriv kada 44 Spektar, broj 1 13. juni 2014. se religija izopači u politiku?“ Ako se zapitamo šta religija danas jeste, a što bi trebala biti, prvo što upada u oči jeste da se ona sastoji od obreda, običaja i dogmi koji preživljavaju na temelju straha i slijepe vjere. Religija razlikuje one koji joj ne pripadaju i osuđuje njihov način života. Religija nameće svoje mišljenje (učenje) i ne dozvoljava slobodu. Danas su religije podijeljene u bezbrojne sekte i kultove. Ogranci tih religija postali su iznimno kruti. To je dovelo do njihovih podjela i razdvajanja. Nasuprot tome, istinska religija bi trebala pridonositi sreći i razumijevanju, pridonositi miru u svijetu, a ne sama biti uzrok sukoba, podjela, pa i ratova. Trebala bi objedinjavati ukupnu naprednu misao koja počiva na istini, a ne na dogmama koje su često pretvorene u zakone koji daju ovozemaljski legitimitet za progon i nametanje svoje volje neistomišljenicima. Vlastiti put: Gotovo u svim religioznim spisima govori se o ljubavi, sreći, jedinstvu; ne govori se o mržnji i ljubomori. Zašto dolazi do odstupanja od proklamiranog i potpunog zastranjivanja? Odgovor je da su to ekonomski interesi pojedinaca ili skupina, koji su poštenu namjeru objavitelja nekog religioznog puta iskoristili za vlastite interese, te jačanje svoje moći i udruživanje u interesne skupine s ciljem nametanja svoje vlasti. Gubi se svaka moralnost, etičnost. Osnivač svjetskog pokreta, Međunarodnog društva za svjesnost Krišne, učitelj Bhaktivedanta Swami Prabhupada, kaže da načela religije ne bi smjela počivati na dogmama i formulama koje je stvorio čovjek, već na četiri principa, propisana pravila: strogosti, čistoći, milosrđu i istinoljubivosti. Nepoštivanje ovih načela dovodi do razočaranja pojedinaca u religiju. Tako indijski nobelovac Rabindranath Tagore u svojoj knjizi “Čovjekova vjera” kaže: „Osvjedočio sam se da u religiji, kao i u umjetnosti, ono što je prirodno, grupi uopće nije važno”. Većina čovječanstva pripada, ili barem misli da pripada, pojedinim religioznim skupinama. Većina zna samo osnove iz liturgije i različitih rituala, tradicije, običaja kada se slave određeni vjerski praznici kao što su: božić, uskrs, bajram, hanuka, različiti “praznici svjetla” itd. Povijest nastanka, dublji smisao poruka koje im se daju, većina ne razumije, ali se svejedno osjećaju pripadnicima te (određene) religiozne skupine. Intelektualno svjesniji, povlače se i sami pokušavaju pronaći put ka “svojoj” duhovnosti. Postoji niz primjera - veliki pisci, znanstvenici, pa i obični pojedinci odabiru takozvani “vlastiti put”. O tome se rjeđe u društvu govori. Uzimaju se njihova djela i dijelovi iz njihovog učenja, koji odgovaraju vladajućoj eliti. To se prvenstveno odnosi na Zapad i njegovu filozofiju koja je upregnuta u kola liberalnog kapitalizma koji prihvaća cijeli svijet. Darwinova (ne)istina: Mnoštvo je primjera, kao sv. Toma Akvinski, koji je nakon teške bolesti, koju je jedva preživio, nakon vraćanja iz komatoznog stanja, izjavio da je sve što je napisao potpuni promašaj. Poslije toga nije napisao više ni reda teksta. Bez obzira na njegove riječi, nije se išlo u istraživanje razloga za njih, nego je njegov nauk i danas temelj učenja u Katoličkoj crkvi. Sljedeći je primjer Darwinova teorija evolucije, koju su već bezbroj puta oborili eminentni znanstvenici, jer se ne može dokazati postanak čovjeka od primata (nedostatak arheološke potkrijepljenosti). Sam Darwin bio je praktičan vjernik., a ta se teorija direktno kosila s učenjem Crkve. Bez obzira na neargumentiranost, ona se i danas u školama širom svijeta predstavlja kao službena i istinita. U nekim se zemljama u brojnim školama (kao kod nas u BiH) predaje i vjeronauk, tako da se istovremeno uče kontradiktorne stvari, kao što su npr. teorije o postanku svijeta iz velikog praska, Einsteinova teorija relativiteta itd. (Einstein je bio zaljubljenik u indijski sveti spis “Bhagavad-gitu”, u kojoj su temeljni odgovori koje nije prepoznao). Za sve ove teorije karakteristično je da tragaju za istinom. Svoje pretpostavke proglašavaju istinama za koje se dodjeljuje i Nobelova nagrada, novac čovjeka koji je izmislio eksploziv od kojega je toliko ljudi stradalo. Sami bi sebi htjeli pripisati nekakvu moć, a Vrhovni Stvoritelj kao da ne postoji. Jedno je sigurno: cilj nauke, kao i religije, trebala bi biti istina, ali tu ne može biti pomaka kad je nauka fokusirana isključivo na vanjski svijet, a religija na podržavanje praznovjerja, slijepog vjerovanja, običaja i dogmi. Nauka traži put ka moći, a religija nadzor nad ljudskim srcima. To je malo perfidnija i još opasnija metoda uspostavljanja moći. Bog u sebi: Sam pojam duhovnosti često se krivo tumači ili krivo predstavlja. Istinska duhovnost nadilazi okvire nacionalnosti, religija, sekti, spola ili boje kože. Da bi pobliže razlučili religioznost i duhovnost citirat ćemo jednu od vodećih osoba na tom polju (on je autor petnaestak izvrsno ocijenjenih knjiga, diplomirani psiholog sa sveučilišta Princeton, koji se nalazi na čelu nekoliko klinika za odvikavanje, te posebni savjetnik za školstvo u SAD-u). John E. Favors kaže: “Religije se često bave moralno-etičkim pitanjima te pokušavaju dokazati postojanje Boga. Sama duhovnost, s druge strane, nadilazi okvire morala i etike (podrazumijeva se da duhovna osoba prirodno slijedi sve moralno etičke zakone ovoga svijeta) te se bavi mišlju kako služiti Gospodinu. U samoj duhovnosti nije upitno postojanje Boga već kako Mu se približiti i bolje Ga upoznati. Također, osnova duhovne filozofije je da nemamo ništa sa ovim privremenim materijalnim tijelom nego da smo čista duhovna duša koja putuje iz života u život dok ne dostigne savršenstvo”. Koja je, dakle, glavna razlika između religije i istinske duhovnosti? Religija je usmjerena na vršenje rituala, a duhovnost je usmjerena na iskreno traganje i spoznaju, živi doživljaj Boga u sebi. Akcenat nije na teoriji, filozofiji i učenju već na djelovanju, akciji u primjeni tog učenja u koje se vjeruje da dovodi do realizacije Bogočovjeka čija iskra obitava u svima nama. Ali ona još spava i čeka da ga svojim dobrim djelima, ljubavlju, saosjećanjem i svim ostalim vrlinama koje čovjeka čine čovjekom – probudimo. Proces je isti kao kod sadnje sjemena, rasta i sazrijevanja ploda kod neke biljke… U cijelom tom procesu podjednako su važni i naša pažnja (koncentacija) i ljubav, i to kad i u koje vrijeme zalijevamo biljku da bi plod jednoga dana postao očigledan. Čovjek na raskrsnici: Mnogi zaboravljaju da je prvo postojao Isus (Nazarećanin) da bi kasnije postao Krist ili Hrist, baš kao što je prvo pos- tojao Gautama Sidarta, sin kralja, koji tek kasnije, vremenom, postaje Budha, što u prevodu znači Probuđeni! Dakle, i jedan i drugi su svojim životima svjedočili o potencijalu koji skriva utjelovljenje duše u ljudsko tijelo: ni manje ni više nego spoznaju Boga u sebi. Sva čovjekova patnja u biti vodi porijeklo iz njegovog nezadovoljstva, dubokog osjećaja nezadovoljstva sa onim što jeste i kakav jeste. Jer, na ljestvici postojanja božanske kreacije ili sveprisutne čiste Svijesti, čovjek se nalazi tačno na sredini, na raskrsnici između nižih svjetova (minerali, biljake, životinje) i očaravajućeg svijeta božanske prirode u njemu, koja teži da se ispolji, ali ne nalazi plodno tlo za to. Svima je jasno: ako bi u vodećim svjetskim religijama bilo dovoljno duhovnosti u svijetu gotovo da ne bi bilo ratova, terorizma, nacionalizma i rasizma. Pa, ako ćemo suditi po rezultatima, očigledno je da vodeće svjetske religije danas ne mogu ponuditi ljudima ništa više od rituala i nacionalizma. Rituali imaju svoju vrijednost samo ukoliko su podređeni duhovnosti. U protivnom, rituali bez duhovnosti su ne samo beskorisni, nego i opasni za čitavo čovječanstvo kade se suoče sa pukim običajima i ljušturom neke druge religije. I dvije poruke za kraj: „Sve velike svjetske religije proizlaze iz jedne istine. Pripadnost jednoj religiji bez primjene istine jest kao da slijepac vodi slijepca. Oni koji pripadaju Bogu vole sve. Ljubav je religija univerzuma, ostvaruje nepodijeljenu, apsolutnu Stvarnost“, kazao je Swami Rama. “Trebate odustati od vjerskih razlika. Postoji samo jedna religija - religija ljubavi. Postoji samo jedna kasta kasta čovječanstva. Postoj samo jedan jezik - jezik srca. Postoji samo jedan Bog , a On je sveprisutan”, riječi su Sri Sathya Sai Babe. 13. juni 2014. Spektar, broj 1 45 NAŠI (NE)ZABORAVLJENI VELIKANI: MULA MUSTAFA BA[ESKIJA PAMćENJE UMIRE, SAMO ZAPISI OSTAJU Da nije bilo Mula Mustafe Ba{eskije, ~uvenog po izreci: "Sve {to se zabilje`i ostaje, a sve {to se pamti nestaje", danas gotovo da ne bismo znali kakvim dahom je disalo Sarajevo osamnaestog stolje}a M ula Mustafa Ba{eskija ([ev ki) na{ je naj~uveniji ljetopisac, hroni~ar. Ro|en je u Sarajevu 1731. ili 1732. godine u Mimar Sinanovoj mahali. Pretpostavlja se da je umro 18. avgusta 1809. godine u Sarajevu. O Ba{eskiji znamo samo ono {to je on sam o sebi zabilje`io u svom Ljetopisu, pa je, prema tome, to i jedini izvor za upoznavanje njegova `ivota i rada. Puno mu je ime Mula Mustafa Ba{eskija. Koristio je pjesni~ki pseudonim [evki. Sin je Ahmedov, a unuk Kadri-hod`e. Po~etno obrazovanje dobio je u mektebu kod hod`e Sulejman-efendije Arnauta. Da se Musta fa isticao u mektebu me|u svojim vr{njacima, vidimo po tome {to pos taje kalfa. Nesu|eni kazaz: Ba{eskija je izu~io i kazazski zanat kod majstora [ahinba{i}a, kazaza i imama jedne sarajevske d`amije, o kojem se ljeto pisac u svojim spisima ne izra`ava najljep{e. Nekog Mahmuta Zaimovi}a, Ba{eskija pominje kao svog drugog maj stora u kazazskom zanatu. Izgleda da se Mula Mustafa kasnije nije nika ko bavio kazaskim poslom, nego je, 46 Spektar, broj 1 13. juni 2014. vjerovatno, produ`io naukovanje u nekjoj od sarajevskih medresa, pa je 1757. godine postavljen za sibjanmualima u mektebu kod Ferhadije d`amije. Dvije godine kasnije primio se i du`nosti imama i hatiba Buzad`i had`i-Hasanove d`amije. Ba{eskija se nije zadovoljio ni sa mu alimskom slu`bom koju napu{ta i 1763. godine postaje narodni pisar (katibi-am). Ovo }e od tada biti njegovo glavno zanimanje, pa je radi pisarskih poslova iznajmio jedan mali du}an u Mud`elitima pod Sahat-kulom. Sastavljao je i pisao nepismenom svijetu privatna pisma, molbe, Piše: Arnisa Gagula `albe, ugovore, potvrde, popisivao ostav{tine umrlih gra|ana i drugo. O tome da mu je pisarski posao dobro napredovao i donosio lijepe prihode, govori nam i ~injenica da kasnije iznajmljuje drugi, ve}i du}an i anga`uje i druge pisare za pomo}nike. Pored toga, u dva navrata bilje`i prihode i konstatuje koliko je papira utro{io za pisanje. Svoje li~no obrazovanje i usavr{avanje Ba{eskija i dalje ne napu{ta, pa ga vidimo kako slu{a predavanja o {erijatskom pravu i astronomiji kod muderisa Gazi Husrev-begove medrese Mehmed-Razi Velihod`i}a. Kod {ej- Ba{eskija je svoje hronike pisao svakodnevno ha Had`i-Sinanove tekije had`i-Mu hameda izu~ava misticizam (tesavvuf) i stupa u der vi{ki red Kaderija. U svom du}anu, pored pisarskih po slova, podu~avao je i u~enike medresa i druge osobe u arapskoj kaligrafiji i {erijatskom nasljednom pravu. Osim toga, on 1779. godine bilje`i kako se sa nekoliko prijatelja jednom sedmi~no sastajao u ku}i nekog Vilajetovi}a na Atmejdanu, gdje bi pored sijela i razgovora po pola sata posve}ivali ~itanju knjiga. Takva sijela uz halvu odr`avana su i na drugim mjestima u Sarajevu i nazivana “Sohbet-halva”. Sarajevsko Pozori{te mladih je postavilo predstavu o ~uvenom ljetopiscu Baksuzluci s porodom: Ba{eskija nam je ostavio ne{to podataka i o svojoj porodici. Njegov otac Ahmed bi}e da je umro dok je Mustafa bio jo{ kao dijete, a majka mu Fatima, k}i Mehmed-hod`ina, preudala se za nekog mutap~iju i umrla od kapi 1772. godine. Mula Mustafa se o`enio vrlo mlad sa Safijom, k}erkom Mustafa-age ^ar tozana. Do 1778. godine rodilo mu se devetoro djece, od kojih je te godine na `ivotu bilo samo troje, dvije k}eri i sin Mustafa, kojeg je on dao da u~i berberski zanat. Deseto dijete mu je ro|eno 1782. godine. Od tri k}eri, koliko ih je sada imao, dvije su mu umrle u vrijeme haranja kuge 1783. godine. Prema tome, Ba{eskiju su nad`ivjeli samo jedna k}i i sin Mustafa. Ba{eskija je ro|en i sve do 1759. godi ne bio nastanjen u Mimar Sinanovoj mahali, ali je spomenute godine kao imam Buzad`i}a d`amije iznajmio [ebe{li}a ku}u u istoj mahali, odakle se ponovno 1773. godine vra}a u svo ju ku}u u Mimar Sinanovoj mahali. Godine 1760. Ba{eskija je putovao u Beograd radi sre|ivanja poslova oko ostav{tine njegovog daid`e Topal Osman-age, ba{eskije 97. d`emata, koji je te godine umro u Beogradu. Osim ovog kratkog odsustvovanja iz Sarajeva, ljetopisac je zabilje`io da se 1. jula 1781. godine s porodicom odselio iz Sarajeva u Zgo{}u kod Kaknja i tu se primio mualimske du`nosti. Da se brzo razo~arao, pokazuje ~injenica {to se ve} 30. februara 1782. godine vra}a u Sarajevo, gdje nastavlja svoj pisarski posao. Ponovno je preuzeo i du`nost imama Buzad`i}a d`amije, pa i ovu du`nost uz jo{ jedan kra}i period obavlja sve dok se nije razbolio. Godine 1800. postao je slu`benik Husrev-begova vakufa primiv{i se du`nosti d`uzhana. 1801. godine ljetopisca je dohvatila kap. Sve do danas nije ustanovljen ta~an datum Ba{eskijine smrti. Ve}ina autora koji su ranije pisali o Ba{eskiji pretpostavljaju da je on umro 1803. godine, dok Muderizovi}, koji je prevodio Ljetopis Ba{eskije, smatra da je ljetopisac umro 1805. godine, {to bi se zaista i moglo zaklju~ivati na osnovu samog Ljetopisa, jer posljednje vijesti, koje nam je Ba{eskija ostavio u Ljetopisu, potje~u iz hid`retske 1219. godine koja odgovara 1804/805. godini. Me|utim, prema najnovijim is tra`ivanjima ustanovljeno je da je Mula Mustafa Ba{eskija umro 18. av gusta 1809. godine. Naime, u fragmentarno sa~uvanom Ljetopisu Mustafe Firakije, a za kojeg pretpostavljamo da je sin Mula Mustafe Ba{eskije, stoji i sljede}a bilje{ka: “7. red`eba ili 6. agistosa 1224. u petak u podne u pet i po sahata, preselio je u vje~nost na{ otac Mula Mustafa. Neka je na njeg Bo`ja milost!” O Mustafi Firakiji i njegovom Ljeto pisu bi}e govora jo{ i kasnije. Prema tome, Ba{eskija je, nakon {to ga je dohvatila kap 1801. godine, jo{ pone {to bilje`io u svoj Ljetopis do 1804/805. godine, a potom je, po{to ga je savladala bolest, prestao bilje`iti doga|aje i umro, kako smo vidjeli 18. avgusta 1809. godine. Nasljedna bolest: Napominjemo da je i Ba{eskijina majka Fatima, koja je umrla 1772. godine, od iste bolesti le`ala vi{e godina, ali se u po~etku bolesti 2-3 godine mogla pomalo kretati, pa se prema tome mo`e pre tpostaviti da je ova bolest u porodici Ba{eskije bila nasljedna. I pored svih nastojanja da se prona|e mezar Ba{eskije, niko u tome jo{ nije uspio. Pretpostavlja se da je sahranjen na mezarluku u Mimar-Sinanovoj mahali u blizini svoje ku}e. U izvorima, osim ljetopisa, nalazimo Ba{eskiju ubilje`enog kao svjedoka u ~etiri rasprave vodene pred sarajevskim kadijom. Prvi put se javlja 11. 13. juni 2014. Spektar, broj 1 47 Ba{eskija je koristio i podatke koje su mu prenosile kom{ije osobeno djelo bosansko-hercegova~ke literarne ba{tine. To je ljetopis, hronika i nekrologij, i sve to, ali vi{e od toga – ne{to {to izmi~e jednoobraznoj definiciji. Ima elemente historije, kulturne historije, zbirke autorskog i narodnog stvaral{tva, elemente knji`evnog djela autora suptilnog i istan~anog izraza. Napisan je na turskom jeziku a preveli su ga Mehmed Mujezinovi} (ljetopisno-nekrologijski dio) i Fehim Nametak (ostali dio zbornika). Ljetopis je rezultat vi{edecenijskog ustrajnog umnog napora i strpljivog i predanog bilje`enja. Za nas je Ba{eskijino djelo zna~ajno i kao kulturno-historijska ~injenica, jer nam govori dosta o duhu onovremenog ~ovjeka. To djelo ostalo je da `ivi, govorljivo i nama danas, kao i Ba{ekijin lik u na{oj savremenoj knji`evnosti. Prepoznajemo ga u Mula Ibrahimu u romanu Tvr|ava Me{e Selimovi}a, a Abdulah Sidran mu je posvetio pje smu, Re{ad Kadi} kra}i roman, a Darko Luki} dramu. S oca na sina: Jedan od tako|e po Istorija Sarajeva rekonstrui{e se i po Ba{eskijinim zapisima rebiul-ahira 1181. (6. IX 1767) kao Mustafa-ba{a Ba{eskija, drugi put 2. safera 1189. (4. IV 1775) kao Mula Mustafa, imam Buzad`i-zade d`a mije, a tre}i 26. d`umadel-evela 1191. (2. VII 1777) i ~etvrti puta 26. Rebiul-evela 1210. (10. X 1795) kao Mustafa-efendi, imam Buzad`i-zade d`amije. Ba{eskija je bio prosje~no obrazovan ~ovjek koji je svoje obrazovanje posti gao vi{e upornim radom negoli redo vnim {kolovanjem. Zadatak i smisao svog hroni~arskog posla, po kojim }e ostati vje~ito upam}en, istakao je u izreci koja postala nadaleko poznata: “Sve {to se zabilje`i ostaje, a sve {to se pamti nestaje.” 48 Spektar, broj 1 13. juni 2014. Vijesti i opisi doga|aja u njegovim ljetopisima prvih nekoliko godina bili su kratki, bez komentara. Kasnije, opisi su op{irniji, slikovitiji i interesantniji. Ipak, izbjegavao je op{ir nost, trudio se da istinito govori o nekim doga|ajima. Za pedeset godina, u nekrologij je upisao oko 4.000 umrlih, ve}inom odraslih muslimana. @ivo djelo i lik: Prona|ite vremena, uzmite u ruke Ljetopis Mula Mustafe Ba{eskije (dostupno u izda nju ku}e Sarajevo-Publishing). Bez njega, mnogo toga u Sarajevu i Bosni i Hercegovini bilo bi davno pojedeno zubom zaborava. Ljetopis Mula Mustafe Ba{eskije je znatih sarajevskih hroni~ara je i Mu la Mustafa Firakija, sin Mula Musta fe Ba{eskije. Ro|en je osamdesetih godina XVIII stolje}a. Otac ga je poslije po~etne {kole dao na berberski zanat, ali je i sin, sli~no ocu, volio da ~ita, skuplja knjige, zapisuje zanimljive doga|aje svoga vremena. Od njegove originalne Med`mue sa~uvano je svega 35 lista iz kojih se vidi da najstarije zabilje{ke datiraju iz 1799., a posljednja je iz 1827. godine. Kronologiju doga|aja Firakija nije pisao redom, onako kako su se doga|ali. Na vi{e mjesta u Med`mui on bilje`i i doga|aje kojima je sam bio svjedok, ali i one za koje je ~uo od drugih. Vremenski najkasnija njegova bilje{ka, koja se odnosi na smrt Mustafe Nurudin-efendije [erifovi}a, 1827. godine, glasi u prijevodu: Neko vrijeme Ba{eskija je bio u vjerskoj slu`bi “Biv{i molla grada Sofije, istaknuti sarajevski prvak, nakibule{raf, po{tovani starac [erifovi} Mustafa Nurudin-efendija je savjetovao nedozvane i nesavjesne tamo neke ljude u spo menutom gradu, koji su uporno ostali pri tome da su oni janji~ari i poslije ukidanja janji~arskog od`aka, pa je to bio uzrok njegovoj pogibiji, 8. d`umad al-ahira godine 1242, u su botu u 11 sati. Ubijen je pod Ahmedpa{inom tebijom u groblju na Jekovcu. Da nam je Bog na pomo}i!” Kao pristalica janji~ara Firakija nije mogao biti za reforme koje je sultan provodio po~etkom XIX stolje}a. No, nije se sasvim ni solidarisao sa postupcima gnjevnih janji~ara {to se vidi iz citirane bilje{ke iz njegove Med`mue. Ipak, kako je posljednja zabilje{ka u njegovoj Med`mui ona iz 1827. godine, upravo one godine kad su progonjeni janji~ari, mogu}e je pretpostaviti da je tada i Firakija bio ili uklonjen ili se sam sklonio. U svakom slu~aju, 1840. godine nije bio me|u `ivim stanovnicima Sarajeva. Firakijina Med`mua, pored ~isto hro ni~arskih tekstova, sadr`i i veliki broj poslovica, zagonetki, narodnih pjesa ma i narodnih vjerovanja. Za Firakiju je, kako se vidi po nekim njegovim bilje{kama, vjerovatno da se bavio i pi- Mula Mustafa je uredno bilje`io ko i kada je preselio na ahiret sanjem zapisa (amuleta), sastavljanjem horoskopa i ogledanjem, a si gurno je vjerovao u astrolo{ka prori canja, mo} planeta i njihov utjecaj na ljude, jer na vi{e mjesta spominje „najbolji ~as” i „najsretnije vrijeme”. Lakovjernost: Za razliku od oca, Mula Mustafe Ba{eskije, koji je bio kriti~an duh i nije prenosio fantas ti~ne pri~e, Firakija je bio dosta lakovjeran. On bez ikakve rezer ve prenosi fantasti~ne brojke mahala i dr. u Is tanbulu, kao i vijest o pronalasku di vovskog le{a u jednoj pe}ini u gradu Malatiji “kojem u nozdrvu mo`e stati dje~ak od sedam godina”. U pjesmi na na{em jeziku, Firakijin rje~nik ima sve karakteristike sarajevskog lokalnog govora, dok u tekstovima na turskom jeziku pravi prili~no gre{aka, {to nije naro~ito ~udno obzirom na njegovo skromno obrazovanje. Me|utim, kad Firakija prenosi pjesme na na{em jeziku kojima nije autor, onda ih on bilje`i u onoj varijanti kako ih je ~uo, tako da su, ukoliko su nastale u zapadnim krajevima, prepisane ika vicom. U svakom slu~aju; mada malena i nepotpuna, Firakijina Med`mua je od velikog zna~aja i kao ljetopisni dokumenat i kao izvor folklorne gra|e. 13. juni 2014. Spektar, broj 1 49 SAM SVOJ PSIHOLOG: KAKO DO UNUTARNJE RAVNOTEŽE? ONO ŠTO MISLITE, TO ĆETE I DA POSTANETE Duboko u vama nalazi se rudnik pozitivne energije, a uz prave alate i malo kopanja svako može pronaći svoj unutarnji centar sreće i svjetlosti. Pročitajte desetak savjeta koje nude američki psiholozi A ko želite imati pozitivniji život, stvar je vrlo jednostavna: razmišljajte pozitivno i pozitivne će vam se stvari početi dešavati. Klonite se svega što vas čini nesretnima ili, pak, u vama budi negativne emocije. Tu, prije svega, mislimo na loše vijesti na TV-u, novinama i internetu. Nemojte čitati vijesti o političkim spletkama, crnu hroniku i ostale gluposti, jer vam to ne treba u životu. Nema smisla da se zamaramo stvarima na koje ionako ne možemo utjecati, zar ne? Pustite svijet neka se bavi time, a vi se okrenite sebi i svom unutarnjem životu. Donosimo vam nekoliko savjeta kako da privučete pozitivne misli i da tako postanete pozitivnija osoba. Stvari koje vam navodimo nije teško usvojiti, samo morate htjeti. Na vama je da odlučite želite li uistinu postati pozitivnija osoba koja će živjeti ispunjen i sretan život ili ćete, pak, i dalje jadikovati i baviti se negativnostima. Razmišljajte pozitivno Da biste privukli pozitivne misli, morate razmišljati pozitivno. Jeste li ikad čuli za zakon privlačenja? Naime, brojni su znanstvenici uvjereni kako je svemir pod utjecajem određene skupine 50 Spektar, broj 1 13. juni 2014. zakona koji su primjenjivi na sve ljude, bez obzira na rasu, spol ili starost. Ti su zakoni kao neka vrsta usmjerivača koji određuju tokove naših života. Jedan od takvih zakona je i zakon privlačenja. Prema tom zakonu, svako može odrediti svoju sudbinu preko moći svojeg uma, odnosno misli. Prema Josephu Murphyju, zakon privlačenja u naš život donosi sve što nam treba, i to prema prirodi naših misli. To se nadasve odnosi na okolinu koja nas okružuje i na naše financijsko stanje. Prema nekim mišljenjima, principi ovog zakona vrlo su stari i sežu sve do drevnih vremena, a prvi koji je javnost upoznao s njima bio je Buda. On je doslovce podučavao: “Ono što mislite, to ćete i da postanete.” Pozitivno vam se razmišljanje možda ne čini tako jednostavno, no savjeti koje vam navodimo trebali bi vam pomoći da se riješite negativnosti te da počnete gledati na život sa svijetlije strane. Okružite se pozitivnim osobama Da bismo bili pozitivna osoba, vrlo je važna i okolina u kojoj se nalazimo te ljudi s kojima provodimo svoje vrijeme. Probajte što manje vremena provoditi s negativnim ljudima koji samo stalno kukaju. jer negativne je emocije vrlo lako prenositi. Ako ipak ne možete izbjeći druženje s takvim ljudima, onda se u njihovoj blizini jednostavno isključite i nemojte dozvoliti da njihov stav utječe na vas. Što više se družite sa sretnim i nasmijanim ljudima koji imaju pozitivan stav prema životu, jer ne kaže se uzalud da je sreća zarazna. Napravite svoj popis želja Umjesto da se fokusirate na stvari koje ne želite, razmišljajte o tome što želite. Napravite svoj popis želja. Sanjajte, maštajte, živite u oblacima ako želite, jer to nije zabranjeno, nikome ne šteti, a i pomoći će vam da postanete pozitivnija osoba. Ovdje je opet na djelu zakon privlačenja. Razmišljajte pozitivno o svojim neostvarenim željama, razradite sve do najsitnijih detalja i budite uvjereni kako ih možete ostvariti. Ništa nije nemoguće, ako vjerujete i ako dovoljno to želite. Razmišljajte o poslu koji želite, šta volite, o tome kako bi voljeli da vas ljudi tretiraju… Svako jutro u glavi vizuelizirajte kako biste voljeli provesti taj dan i što biste željeli ostvariti. Nije svaki dan odličan, ali s pozitivnijim stavom i vaši će loši dani postati bolji. Volite samog sebe Ponekad je negativnost uzrokovana lošim mišljenjem o sebi. Naime, možda duboko u sebi mislite kako ste zaslužili negativan život, što je pogrešno. Svako ima pravo na sreću, a upravo je biti sretan smisao ljudskog života. Patnja nema smisla. Duboko u vama nalazi se rudnik pozitivne energije, a uz prave alate i malo kopanja svako može pronaći svoj unutarnji centar sreće i svjetlosti. Započnite tako da na jedan papir zapišete stvari zbog kojih smatrate da ste posebni. Navedite sve svoje vrline i dobre osobine, bez obzira na to koliko vam se činile nevažne. Kad završite s popisom, shvatit ćete da ste jedinstvena i divna osoba. Koje su vaše odluke Dobro promislite o tome šta želite od života i donesite odluke koje ćete u budućnosti moći provoditi. Prva bi odluka trebala glasiti otprilike ovako: želim postati sretnija i bolja osoba. Ostale odluke donosite sami. Ne bojte se biti sebični. Zdrava sebičnost, koja nikome ne šteti, potrebna je kako biste bili zadovoljni sami sa sobom. Razmislite koje biste promjene trebali provesti kako biste postali pozitivnija osoba. Neke od njih možda će biti teško provedive, ali ako mislite da će vas uistinu usrećiti, onda su vrijedne truda. Posvetite svaki dan neko vrijeme sebi, baveći se sitnicama koje vas usrećuju. Nemojte si dozvoliti da nemate vremena za sebe. Kada jednom budete na svojoj strani, samo će vam nebo biti granica. Svjetlo u tamnim trenucima Svaki dan ima svoje bolje i lošije trenutke, no nemojte dozvoliti da vam ti loši trenuci pokvare cijeli dan. U svakoj se situaciji može pronaći nešto pozitivno. Zapamtite da se sve dešava s razlogom te da i zlo i dobro imaju svoju svrhu. Jedan je mudrac rekao da se sreća može pronaći i u najtamnijim trenucima, ako se sjetimo upaliti svjetlo. Razmislite malo o tome. Promijenite Kad se jedna vrata zatvore, druga se otvore perspektivu s koje gledate na određene stvari i vaš će se život promijeniti. Smijte se U svakom danu pronađite razloge za smijeh. Osmijeh ne košta ništa, a može popraviti svačije raspoloženje. Pronađite ljude koji vas nasmijavaju i vaši će dani postati bolji. Kad vam se dogodi nešto loše, duboko udahnite i razmislite o tome šta možete naučiti iz takvih situacija. Stav je sve Većina stvari o kojima smo zabrinuti zapravo se nikada neće dogoditi. Stoga nema smisla da se mučite negativnim mislima. Umjesto toga, promijenite stav i razmišljajte pozitivno. Uvijek očekujte najbolje i nadajte se boljoj budućnosti. Živite za trenutak i ne bojte se riskirati. Više razmišljajte da će se dogoditi dobre stvari i vidjet ćete da ste bili u pravu. Nema novih početaka bez kraja U životu mnoge stvari imaju svoj završetak. Bilo da je riječ o odnosima, poslu ili pak nekom drugom životnom događaju, nemojte dozvoliti da to uništi vaš život. Uzmite si neko vrijeme za tugovanje, isplačite se i krenite dalje. Kad se jedna vrata zatvore, druga se otvore. I to je uistinu tako. Stoga nemojte buljiti u zatvorena vrata već krenite kroz ona koja su se otvorila. Imajte na umu da se sve dešava s nekim razlogom. Ponekad je teško nastaviti, ali bez kraja nema ni novih početaka. Iskorjenjivanje negativnosti možda vam se čini kao beskrajan cilj, ali vjerujte da nije tako. Samo trebate čvrsto odlučiti da želite postati sretnija osoba i onda se posvetiti tom cilju. U svakom danu pronađite nešto pozitivno i iznenadit ćete se promjenama koje će se početi događati u vašem životu. www.inspiration.allwomenstalk.com 13. juni 2014. Spektar, broj 1 51 ZABRANJENA MEDICINA: SPAS IZ SRCA MARELICE U PLEMENU HUNZA NE ZNAJU ŠTA JE RAK U pakistanskom plemenu Hunza bogatstvo se mjeri količinom stabala marelice, čija koštica sadrži sastojke koji obuzdavaju tumorne procese. Zašto medicina ignorira leatril koji se u njima nalazi? U prirodi postoje mnoge samonikle biljke i drugi ljekoviti preparati za koje se zna da uspješno liječe rak kao i druga teške bolesti. Na žalost, njih službena medicina uporno ignorira, pa se takvi čudotvorni pripravci uglavnom mogu naći na ilegalnom tržištu. Jedan od takvih ljekovitih preparata je zasigurno i leatril, koji se naziva i amygdalin ili vitamin B17. Primjerice, kupovinu tog preparata kao dodatka prehrani, američka FDA je učinila gotovo nemogućom, čak i kada je u pitanju jedna potpuno prirodna i bezopasna nadopuna. Da bi liječnici koristili laetril dodatke, oni ili njihovi pacijenti moraju Sjemenke marelice 52 Spektar, broj 1 13. juni 2014. "priznati" FDA da je liječnik koristio laetril u svojoj praksi. Drugim riječima, laetril suplementi su u stvarnosti ilegalni, jer nijedan liječnik ne želi priznati da su koristili laetril. Većina ljudi uzima laetril u obliku jezgri marelica. U sredini marelice je tvrda koštica. Ukoliko razbijete tu tvrdu košticu uz pomoć drobilice za orahe, kliješta ili čekića, vi ćete otkriti jednu malu sjemenku/jezgru u sredini koja izgleda kao badem. Međutim, mekša je od badema i naravno, nema okus poput badema. Magična koštica: Vitamin B17 ili amigdalin je prvi put otkriven 1830. u gorkom bademu. Ernst T. Krebs. Jr. (1912 – 1996.) je bio hemičar koji je prvi promovirao amygdalin kao lijek protiv raka početkom 1950. godine. Od amigdalina je napravio polusintetički destilat nazvavši ga vitaminom B17 ili Laetrile. Danas se često pod imenom leatrile ili vitamin B17 smatra i sam amigdalin u prirodnom obliku, nađen u košticama marelice, jabuke i ostalim prirodnim izvorima ovog vitamina. Teorija liječenja raka s vitaminom B17 se zasniva na tome da je rak, odnosno pojava tumora posljedica neishranjenosti, konkretno nedostatka važnih vitamina (B17) i ostalih minerala, kao što je skorbut bio posljedica nedostataka vitamina C. Činjenica je da je moderni čovjek tzv. zapadne civilizacije izloženiji raku nego primitivnije kulture. Dr. Krebs, kao jedno od mogućih objašnjenja, navodi podatak da, primjerice, pripadnici plemena Hunza dnevno konzumiraju od 250 do 3000 miligrama vitamina B17 za razliku od prosječnog Evropljanina ili Amerikanca, koji s uobičajenom zapadnjačkom industrijski proseciranom hranom dobiva u prosjeku 2mg nitrilozida (vitamina B17). Pleme Hunza je staro pleme stacionarno u sjevernom Pakistanu čiji pripadnici, u pravilu, dožive preko 100 godina, a za rak kao bolest ne znaju. Njihova hrana ima bogati udio vitamina B17. Bogatstvo u plemenu Hunza se mjeri količinom stabala marelice. Što ima više stabala, pripadnik plemena je ugledniji i bogatiji, jer su osušene koštice marelice posebna delicija. Osušene koštice marelice su najbogatije nitrilozidom (vitaminom B17). Žestoke optužbe: Nakon detaljnog istraživanja i djelovanja vitamina B17 na pacijente s rakom dr. Krebs je skupio dovoljno dokaza da promovira vitamin B17 kao lijek za rak. Registrirani su mnogobrojni uspješni slučajevi izlječenja raka s visokim dozama vitamina B17. No, Dr. Krebs je ubrzo proglašen varalicom. Pod žestokim pritiskom liječničko-farmaceutske mafije, stručnjaci proglašavaju laetril najsofisticiranijom i najpodlijom prevarom na području liječenja raka u povijesti medicine. John Richardson biva čak i optužen. Kao epilog svega američka agencija za kontrolu hrane i lijekova FDA (Food and Drug Agency) proglašava laetril opasnom supstancom te zabranjuje prodaju, proizvodnju, uvoz i testiranje nad životnijama. Zabrana i dan danas vrijedi u SADu i u Australiji. Priča o vitaminu B17 je tipična borba malog poštenog čovjeka koji u nesebičnoj želji da pomogne bližnjem svom dolazi u sukob s mafijom. Ova priča je dosta vremena bila brižljivo skrivana ispod tepiha. Inače leatril ili vitamin B17 je u SAD-u 70-tih godina 20. stoljeća prouzročio pravu pomamu. Naime, aktivni sastojak, koji se nalazi u sjemenkama marelice, postao je poznat kao ljekovita protutumorska tvar, te su ga ispitivali u Centru Sloan Kettering u New Yorku i u Klinici Mayo u Rochesteru. Njihov je zaključak bio kako nisu ispravni prethodno pozitivni rezultati koje je iznio biokemičar dr. Kanematsu Sugiura (1890.-1979.) a u njima je dokazivao kako leatril može zaustaviti rast, posebice manjih tumora. Laetril je pao u zaborav nakon smrti poznatog njemačkog liječnika za rak doktora Hansa Niepera, koji je liječio princezu Karolinu (Monako) kao i glumca Johna Waynea. Centar gdje se i danas koristi laetril je Klinika Contreras u Tijuani i to već 25 godina. Djeca iz pakistanskog plemena sa mnoštvom stogodišnjaka Knjiga Phillipa Daya "Rak: zašto još uvijek umiremo znajući istinu" vratila je laetril natrag na naslovnice časopisa u Njemačkoj. Ono što se manje zna je činjenica kako je jednom liječniku u Hannoveru "preporučeno" da prestane liječiti pacijente laetrilom. Inače, većina ljudi uzima laetril u obliku jezgri marelica. Većina stručnjaka će preporučiti dnevnu dozu, jezgri marelice, između 24 do 40 dnevno tokom dana. Za osobu u remisiji, 16 jezgri marelice trebalo bi biti korišteno kao minimum. Proso i heljda: Danas ima puno prodavača koštica marelica. Imajte na umu da web stranice koje prodaju koštice, odnosno jezgre marelica, ne mogu legalno davati bilo kakve izjave o laetrilu i košticama koje će biti korištene za liječenje raka. Druge namirnice bogate laetrilom jesu integralni proso i heljda. Kruh napravljen od njih, međutim, najčešće ne sadrži visok postotak prosa ili heljde jer bi takav kruh inače bio pretvrd. Osim toga, sjemenke bobičastog voća, kao što su crvene maline i crne kupine, bogate su laetrilom. Crvene maline, osim toga, imaju u svojim sjemenkama i drugog ubojicu raka: elagičnu kiselinu (Ellagic Acid), fenol. Oko četrdeset i osam namirnica ima elagičnu kiselinu, ali crvene maline imaju najvišu koncentraciju. Jagode također imaju elagičnu kiselinu. U biti, sjemenke bilo kojeg voća, osim citrusnog, sadrže laetril. Naravno, jezgre marelice su najbolji izvor laetrila. Oni koji nemaju rak možda bi željeli zasaditi nekoliko marelica u svom dvorištu kako bi imali dugotrajan izvor laetrila. Oni treba da znaju da jezgre mogu biti zamrznute, ukoliko su još u koštici. 13. juni 2014. Spektar, broj 1 53 EKOLOŠKI KOLAPS: TRAŽE AVION, PRONALAZE SMEĆE PLASTIČNA KUGA PLUTA SVJETSKIM OKEANIMA Gromade smeća pronađene su u Indijskom okeanu tokom potrage za nestalim malezijskim zrakoplovom. Ono je svijetu slikovito prikazalo stvarne dimenzije zagađenosti naših mora O keani su jedno veliko smetljište u kojem završava smeće cijelog svijeta, od najmanjih čestica do ogromnih dijelova raznoga otpada. Potraga za zrakoplovom na malezijskom letu MH370 je bacila novo svjetlo na razmjere zagađenja u morima. Bilo da je i najmanji plutajući dio zrakoplova pronađen u moru, obiteljima putnika nestalog aviona mogao bi dati odgovor na brojna otvorena pitanja u svezi s njegovim nestankom početkom aprila. No, sve što je pronađeno tokom potrage u Indijskom okeanu bilo je, jednostavno, smeće: plastični Plastične boce u morskom plavetnilu 54 Spektar, broj 1 13. juni 2014. otpad, ribarska oprema ili drugi plutajući predmeti. Vodena deponija: Stručnjake to nije iznenadilo. Jer, okeani se guše u smeću. Čak i u najudaljenijim morskim regijama - daleko od bilo koje obale - može se pronaći otpad. Veliki dio toga smeća je plastika: četkice za zube, plastične vrećice, kanisteri i drugo. "Godišnje se proizvede oko 280 milijuna tona plastike", pojašnjava u razgovoru za Deutsche Welle Thilo Maack, biolog Greenpeacea Njemačke. "Prema procjenama, 20 posto od toga završava u morima", kaže on. Otpad koji pluta na površini mora samo je vidljivi dio problema, jer i ispod morske površine se skuplja otpad u nevjerojatno velikim količinama. "To je golemi problem. Polazi se od toga da se samo u Sjevernom moru i do 300.000 tona plastičnog otpada nalazi na morskom dnu." Kao što je i voda, tako je i veliki dio smeća stalno u pokretu, zahvaćaju ga valovi i struje i nose dalje, dijelom i od jednog do drugog kontinenta. Postoje gigantski otpadni vrtlozi, prije svih takozvani "Great Pacific Garbage Patch", u sjevernom Pacifiku. Taj otpadni tepih je velik kao cijela središnja Europa. Međutim, sam naziv je zbunjujući, smatra Wendy Watson-Wright, direktorica u Intergovernmental Oceanohraphic Commission (IOC), međudržavnoj organizaciji koja je dio UNESCO-a i koja se, među ostalim, bavi istraživanjem svjetskih mora. "Kod pojma Great Pacific Garbage Patch se misli na otpadnu površinu koja je povezana, na neku vrstu otoka smeća kojega se može vidjeti iz svemira pomoću satelitskih slika." Ali, to je pogrešno, dodaje ona, jer se tu u biti radi o gomilanju malih plovećih otpadnih čestica. Sporo rastvaranje: Kako kaže Watson-Wright, to otežava borbu protiv smeća: "Vjerojatno bi bilo lakše očistiti jednu vidljivu otpadnu površinu, nego ovu 'juhu' od plastičnih dijelova." Pacifik je najveći ocean na svijetu i Otpad svih vrsta završava na plažama i u vodama svjetskih mora proteže se na oko 30 posto Zemljine površine, pojašnjava Watson-Wright i ističe da povoljni atmosferski uvjeti, morske struje, dodatno idu u prilog skupljanju smeća. Sveobuhvatno čišćenje u praksi gotovo da je nemoguće provesti. A čitav okean nadlijetati i iz zraka pretražiti mjesta na kojima se skuplja smeće je preskupo, kaže Watson-Wright. Naravno da se veliki plastični dijelovi mogu ciljano izvlačiti iz vode, ali se problem time ne rješava, navodi Greenpeaceov stručnjak Thilo Maack. "Plastika se raspada u sve manje dijelove, koji na koncu ne budu veći nego planktonski organizmi u moru. Ukoliko bi se ta plastika filtrirala iz mora, filtrirao bi se istovremeno i plankton, koji to ne bi preživio." Stoga filtriranje ne dolazi u obzir, dodaje Maack. Daljnji problem je što se plastika ne rastvara, odnosno čini to izuzetno sporo. "Čak i kad bi se odmah zaustavila proizvodnja plastike, morali bismo se i dalje baviti tim problemom", kaže Maack i dodaje da efekt hlađenja u morskoj vodi dodatno usporava ionako spori proces razgradnje plastike. Tako može proći i nekoliko stoljeća dok se jedan komad plastike potpuno razgradi. Pomor riba i ptica: Posebno za životinjski svijet ta plastična poplava ima često smrtonosne posljedice. Brojne životinje svake godine uginu u mukama. "Svako od nas je vidio slike morskih ptica koje su se same objesile o plastične kolutove", navodi Thilo Maack. Također, životinje greškom smatraju da je plutajući otpad hrana, te se tako truju i guše tim otpadom. Na primjer morske kornjače. "Kornjače jedu velike količine meduza, a plastične vrećice koje plutaju na morskoj površni tim meduzama nevjerojatno sliče." Kad se jednom zagrcnu, vrećica blokira ulaz u želudac, a životinje uginu u mukama. I brojne morske ptice su pogođene, dodaje Maack: "One često jedu plastični otpad poput čepova, ostataka četkica za zube ili upaljača. Tu plastiku za jelo daju i mladuncima, koji onda s punim stomakom uginu od gladi i žeđi." Jedina mogućnost da se situacija u morima dugoročno poboljša je da se načelno nešto promijeni, suglasni su Thilo Maack i Wendy WatsonWright. Herkulovski zadatak, kako za lokalne ili nacionalne vlade tako i za svakog pojedinca koji odgovornim odnosom prema smeću, odnosno sprječavanjem gomilanja smeća može doprinijeti svoj dio poboljšanju situacije. "Osim toga, i proizvođače se mora jače obvezati", smatra Maack. "Ko plastiku proizvodi, mora sudjelovati i u procesima uklanjanja i reciklaže otpada", kaže on i dodaje da je potrebno uspostaviti procese kojim bi se osiguralo da štetne tvari uopće ne dospiju u more. Više od 20 metara su bili dugi objekti na koje se u Indijskom okeanu naišlo tijekom potrage za malezijskim zrakoplovom. Smeće, koje je kod članova obitelji nestalih putnika budilo nadu, svijetu je slikovito prikazalo stvarno zagađenje naših mora. Wendy Watson Wright se nada da će te slike ostati u kolektivnom sjećanju i možda čak nešto i promijeniti. 13. juni 2014. Spektar, broj 1 55 ODGOJ: "HLADNI" I PREZAPOSLENI RODITELJI Djeca plaćaju ceh Bez ljubavi i pohvale, bez osjećanja sigurnosti, dijete nema zbog koga da se odriče svojih težnji i hirova, svojih agresivnih poriva S vako dijete vrlo teško podnosi nedostatak roditeljske ljubavi i brige. Psihofizički razvoj djeteta koje raste pored nezainteresovanih i "hladnih" roditelja ozbiljno je ugrožen i oštećen nedostatkom ljubavi i podrške. Vrlo rano, još od treće godine, može da se ispolji prkosno, neobuzdano, agresivno ponašanje i želja za destrukcijom. Osjećanje krivice zbog ovakvog ponašanja je neznatno ili i ne postoji, dijete uživa u svojim postupcima. Bez ljubavi i pohvale, bez osjećanja sigurnosti, dijete nema zbog koga da se odriče svojih težnji i hirova, svojih agresivnih poriva. Ono reaguje revoltom i agresijom i ne prihvata roditeljska mjerila dobrog i zlog kao svoja. Pretjerano ispoljavanje agresivnih i destruktivnih poriva kod djeteta uvijek ukazuje na to da ga nešto duboko tišti. Ono je uplašeno i frustrirano jer nije voljeno; ono se tako osjeća zbog nepovoljnog ambijenta u kom odrasta. Ono zbog toga kinji drugu djecu i tuče ih, kao da tako hoće da pokaže da je snažno i važno, a u suštini se iza toga često krije očajnička potreba za ljubavlju. Dijete je spremno da privuče pažnju roditelja – makar i svojim neobuzdanim ispadima. Zbog tuče, 56 Spektar, broj 1 13. juni 2014. štete ili bruke, njega kažnjavaju na razne načine, uključujući i batine. Čak i takva vrsta pažnje dokazuje djetetu da ono ipak nešto znači roditeljima i da oni nisu sasvim ravnodušni prema njemu. Agresivno ili destruktivno ponašanje često se viđa kod djece čiji roditelji nemaju dovoljno vremena za njih, koji su isuviše zauzeti poslom, karijerom, sticanjem novca ili društvenih pozicija. Oni su, drugim riječima, nedovoljno emotivno zainteresovani za svoje dijete, pa to često nadoknađuju mnogim poklonima i (ili) pretjeranom brigom o ishrani. Ovi roditelji morali bi da znaju da nema tog poklona koji može djetetu da zamijeni prisustvo, bliskost i ljubav roditelja. Ljuti što se uprkos svih tih poklona i "svega što čine za dijete" ono ipak tako nedolično ponaša i što ih bruka, roditelji se nikad ne upitaju zašto se ono tako ponaša, da li ga nešto muči, da li je srećno? Umjesto toga, oni ga grde, kažnjavaju, tuku ili, što je najgore, počnu da mu pokazuju da od njega ništa bolje i ne očekuju i da ne vjeruju da će se izmijeniti: "On je nepopravljiv, nezahvalan, bijesan, od njega ništa neće biti." Tako mu uskraćuju ljubav, povjerenje, razumijevanje, i nesvjesno ga guraju na pogrešan put. Neprikladan stav roditelja može da kod djeteta izazove izmijenjeno ponašanje, što izaziva reakciju roditelja – kazne, grdnje, nezadovoljstvo – što još više povrijeđuje dijete i pogoršava njegovo ponašanje. I tako se ulazi u začarani krug nerazumijevanja i nezadovoljstva. Roditelji od djeteta traže da bude voljno da prizna svoje pogreške i da se mijenja, a veoma rijetko se zapitaju da li su i oni doprinijeli ovakvom ponašanju svog deteta. A još rjeđe pokazuju spremnost da djetetu pokažu da im je žao što nemaju dovoljno vremena za njega. Dr. Olga Hadži Antonović (iz knjige: "Malo dete – velika zagonetka") PRIČAM TI PRIČU JA SAM VOJNIK SREĆE, MENE (I)METAK NEĆE Odavno me savjest grize što nisam opuhao svaku kuću kroz koju sam prošao. Štošta uradio nisam. Nisam, recimo, nikada ni radio, osim one tri godine i 56 dana vojnog staža u radnoj knjižici. Kome trebam ovakav? Ne trebam ni samome sebi... O pet sam sanjao isti san. Granata je zveknula k'o grom iz vedra neba. Začuo se samo prasak, a onda zapomaganje. Detonacija me tresnula o zid bunkera pa nisam odmah znao šta se dešava... Došao sam sebi za nekoliko trenutaka. Oko mene gomila daski, zemlja i dim... I čizma. Vojnička. Desna. Iz nje izviruje potrgano ljudsko meso... Koža se razlistala, visi, krv još curi iz nje. Instinktivno sam je uzeo u ruke i ponio... Niti znam čija je niti gdje je to nosim. Granate i dalje fijuču... i pam rastura. Trčim s onom čizmom u rukama. Po meni kaplje ona sluzava tečnost... Ne mogu da dišem. Strah me je. U ušima mi bruji, znoj me obljeva, srce mi u grlu udara, a niz kičmu led... Selma je opet bila uz mene. Buđenje bez nje skoro da ne mogu zamisliti. Zagrlila me je svojim mekim rukama i tiho mi u uho govori: "Pst... gotovo je." Prije sam znao i zaplakati, probuditi se vrišteći, ne znajući gdje sam. Selma bi me uvijek umirila. Sad se ovo dešava rjeđe. Pijem terapiju pa mi ovaj san dolazi tek katkad, ali... još je tu. Ne prestaje biti stvaran. I, znam, bit će sa mnom zauvijek. Pijemo kafu. Malena trčkara oko stola. Volim je najviše na svijetu, njene crne oke, ručice k'o kiflice, a lokne joj skakuću dok se veselo smijulji igrajući se. Ponekad mi pogled na nju tako teško pada. Kakav sam ja to otac? Sjedim tu... magarac od 45, i dalje tražim džeparac od penzionera, oca, dede, a onda zaigram listić sportske kladionice, nadajući se da će mi večerašnje utakmice donijeti u život prosperitet i sreću. Baš sam budala... Selma mi nikada ništa nije zbog toga rekla. Vidim da i ona pati, ali ne žali se. Radi. Svakog jutra odlazi na posao. Radi kao kasirerka u šoping-centru na drugom kraju grada. Ustaje u pet, napravi nam doručak i ode. Mene i našu curicu ostavi dedi na čuvanje. A ja? Ja k'o zadnja protuha... Vrzmam se okolo k'o bez glave. Šta da radim... Više mi se ništa i ne radi. Niti imam volje niti snage da barem pokušam. Do prije nekoliko godina bilo je lakše. Primao sam neku naknadu, ali... nedavno su mi i to ukinuli. Piše: Džana Zimić Nisam prošao reviziju. Na listi nema moje šifre. Šta ću. Ne smijem se žaliti. Imam kolegu bez noge koji, prema važećim propisima, nije invalid, barem ne stopostotni. Jer, ima drugu nogu pa, eto, može hodati... A ja? Što da se žalim? U ratu su neki glumili ova sranja koja mene danas s vremena na vrijeme zadese kako bi zbrisali s fronta... "Tri livade", "puk'o k'o lubenica"... Ja sam se, budala, trsio da sam normalan i jurišao... Valjda sam bio pun testosterona i adrenalina, i bijesa... bijesa što je neko uzeo sebi za pravo da mi uskrati snove, život dostojan momka u najboljim godinama. Mislio sam, niko mi ništa ne može. Odbranit ću sebe, odbranit ću svoj grad... stvorit ću jednu bolju zemlju... zemlju za sebe i za svoju porodicu... Danas. Nikad mi nije bilo gore. Čak ni onda kada sam sumanut nosio komade tuđih tijela, što me i dan-danas proganja noću. Nikada nisam bio jadniji i tužniji. Iz mene je izlapio sav testosteron i sav adrenalin. Nemam u sebi više visprenosti. Zato me ona moja curica toliko oduševljava. Taj polet 13. juni 2014. Spektar, broj 57 nevinog djeteta, još nesvjesnog svog svijeta oko sebe. Njena zaigranost, radost i živost... Još me to pomalo drži. Inače... nekad mi bude toliko teško, kao da mi je stijena pala na pluća. Stegne me pa se počnem gušiti, daviti nasuho. Nemam zraka. Oblije me leden znoj i počnem se gubiti. Ne znam gdje sam, a nekakav strah me preplavi. Bojim se... A onda to bude toliko snažno da sam se već počeo bojati da ću se opet početi bojati. Ne znam ni sam ni čega , ni koga, ni zašto. Dođe mi to tako ponekad. Jednom sam, recimo, izašao sa Selmom u šetnju. Bilo je ljeto i divna noć. Šetali smo gradom. Glavnom ulicom. Bila je gužva, k'o i obično ljeti. Na jednom trgu održavao se neki festival. Bila je postavljena pozornica pa smo odlučili da poslušamo nekoliko pjesama. Sve je bilo super dok na scenu nisu izašli neki klinci i počeli repertoar "ratnih hitova", pjesama koje su mi nekad bile duševna hrana, poslastica nakon treće smjene u memli rovu. Gledam ih 58 Spektar, broj 1 13. juni 2014. tako, a u meni k'o u limenom buretu odzvanja: “Ako se zlo dogodi ako me noćas pogodi ja neću od smrti umrijeti ja ću umrijeti od ljubavi Jer ja sam vojnik sreće mene metak neće možeš mi ubiti ljeto al' živjeće proljeće..." Naviru mi sjećanja: Bio je to još jedan od onih dana kada smo pognuti trčali kroz blato tranšea dok su iznad nas fijukale granate. Treštalo je sa svih strana. Malo, malo pa zalegneš. Kući sam znao doći k'o svinja, sav blatnjav, smrdljiv i slomljen. Ali živ. Živ kao nijedan od onih mojih što su raskomadani... pobijeni... izranjavani. Ne, ne smijem se pustiti tom osjećaju, mislio sam, ali me spopadalo. Trešte neki agresivni tonovi, paraju mi mozak pa pomalo tupo gledam oko sebe. Puno je. Kroz izmaglicu cigareta gledam lijevo. Ženske đuskaju. Ova jedna je glavna. Sićušna i vižlasta, skače k'o vrelom vodom oparena.Sve se trese na njoj... Vrti mi se od svih pogleda što kolutaju prema njoj, ali njoj to godi pa još više maše okruglom stražnjicom, treska prsima i pomno prati ko je sve guta očima. Pogledam desno. Za okruglim stolom veselo društvo... On na nogama, njiše se k'o na vjetru. Ruke dig'o uzrak i nešto trabunja. Gledam kad će onu čašu proliti po nekome u onoj gunguli. A svi su lijepi. Nalickani i dotjerani. I skupo obučeni. Pa samo od njegovog sata moja bi Selma godinama gozbe pravila. Kontam, možda je vrijeme da kupim prnje. Nije ovo mjesto za mene... Samo što sam to pomislio, obuze me neki nemir. Opet sam bio pun snage, testosterona i adrenalina: "Jebem vam sve! Sve ću vas pobiti! Gdje mi je hekler?! Gdje je?", vikao sam okolo, ne videći više ni Selmu niti ikoga poznatog. Sve neke karikature oko mene, iskrivljena lica... "Bando bjelosvjetska!", vrištao sam misleći kako su nas sve porobili. Ovo nisu oni lijepi ljude za koje sam bio spre- man poginuti... Ova svjetina oko mene, ovo je ludilo, ne može biti istina... - Polako, jarane. Ako hoćeš, odvest ću te ja kući - reče mi neki momak. Djelovao je još i normalno, Vrebao sam okolo. Gdje mi je Selma? Ako je sad ne bude, ne znam šta ću. Dođe mi da ih sve pobijem, gade mi se, mrzim ih... Žderu i loču... Nemaju oni pojma! Ništa ne znaju! Ovu zemlju je obuzeo vrag... Sotona! Krvnici! - Smiri se, dušo - opet mi prošaputa. Da, da... Bila je to moja Selma. Zagrlila me je pa smo kolima Hitne stigli u bolnicu. Bila je tu i policija, ali se ne sjećam baš previše toga. Dali su mi neku injekciju pa sam utonuo u san... Probudio sam se u postelji. Sam. Gledam u plafon. Nigdje nikoga oko mene. Kontam, možda je bolje da ovdje ostanem. Da, da. Ostat ću ovdje, među ovim masnim bolničkim zidovima. Što da idem kući? Niti ja više mogu gledati oca kako se već mjesecima od života rastavlja, niti on mene više gledati može kako se valjam s kauča na kauč, iz ćoška u ćošak... Volim Selmu... volim i onu svoju bogdicu slatku, ali... Satran sam. Umjesto da ja njima sad pomognem, sišem im krv k'o parazit. Ni posla, ni pameti, ni snage. Ništa! Samo tuga i jad. Znam... Umrijet ću ovdje. Bit će im bolje tako... Briga manje. Trošak manje...Jeste, to ću uraditi... Odlučno sam zatvorio oči i čekam... Neću da dišem. Zaustavljam dah i žmirim, ali sad mi se neke druge misli roje. Možda je bolje da opljačkam banku. Selma mora vratiti još 4.250 KM. Valjda ću ukrasti više. Možda će i ostati nešto pa, eto, nek' me sahrane i nek' njih dvije malo života osjete. Šta će sa mnom! Samo sam im teret. Nikakva korist. Nikad prije nisam krao. A možda sam trebao. Odavno me već savjest grize što nisam, k'o neki, opuhao svaku kuću kroz koju sam prošao. A ja budala... Mislio sam da branim ovaj grad... da branim sebe, svoju kuću. Zato ću sad da ukradem, da nadomjestim barem malo od svega što nikad prije uradio nisam. A štošta uradio nisam. Nisam, recimo, nikada ni radio. Osim one tri godine i 56 dana vojnog staža, u knjižici mi ništa više ne piše... Kome trebam ovakav? Ne trebam ni samome sebi. Opet sam stisnuo oči i zaustavio dah.... Da mi je umrijeti... Molim boga da me nosi... nek' me spasi, nek' me uništi... Samo da više ne budem ovdje. Ne mogu da gledam ni Selmu. Nikada je nisam odveo na more. Nikada. Prvo smo se zaljubili u ratu kad nigdje ionako maći nismo mogli. Poslije je počela borba, i dugo smo hodali... Vjenčanje je, praktično, stiglo kad više nije ni bilo bitno. Stalno smo to odgađali. Čekali neko bolje vrijeme, povoljniju klimu... Šta ja znam. A onda je došlo i dijete... Šta sam njemu, curici svojoj malenoj, priuštio? Samo strah i traume kada noću vrisnem... kada se preko dana valjam po kauču bez volje da joj pridržim lutkicu dok je ona sprema za šetnju... Umrijet ću. Bit ću tada bolji... Neće me više spominjati kao onog tamo, s onim njegovim... - Granata je zveknula k'o grom iz vedra neba. Začuo se samo prasak, a onda zapomaganje. Detonacija me tresnula o zid bunkera pa nisam odmah znao šta se dešava... Došao sam sebi za nekoliko trenutaka. Oko mene gomila daski, zemlja i dim... I čizma. Vojnička. Desna. Iz nje izviruje potrgano ljudsko meso... Koža se razlistala, visi, krv još curi iz nje. Instinktivno sam je uzeo u ruke i ponio... Niti znam čija je niti gdje je to nosim. Granate i dalje fijuču... i pam rastura. Trčim s onom čizmom u rukama. Po meni kaplje ona sluzava tečnost... Ne mogu da dišem. Strah me je. U ušima mi bruji, znoj me obljeva, srce mi u grlu udara, a niz kičmu led... 13. juni 2014. Spektar, broj 1 59 Spektar www.magazinspektar.blogspot.com SVAKOG PETKA NOVI BROJ
© Copyright 2024 Paperzz
