PREDGOVOR Vaqda nema na svijetu zemqe, u kojoj je intolerancija

PREDGOVOR
Vaqda nema na svijetu zemqe, u kojoj je intolerancija naspram
pravoslavne vjere tako velika, kao u Dalmaciji. Ne smiju davati javnog
izraza toj intoleranciji samo s toga, {to postoje dràvni temeqni
zakoni, koji jam~e slobodu pravoslavne vjere u Dalmaciji, ina~e bi
postupali protivu te vjere, kao {to su prije izdawa tih zakona
postupali. I tu intoleranciju doti~ni staraju se sistematski da
podràvaju u ovoj zemqi, prikazuju}i pravoslavnu crkvu, kao neku
jereti~ku vjersku zadrugu, koja se silom nametnula u Dalmaciji.
Vjerska intolerancija, ma kako je htjeli pravdati latinski
bogoslovi, u samoj stvari nije nego mr`wa prema inovjercima, i plod je
vjerskog fanatizma, koji poti~e iz mra~wa{tva i neznawa. Pa koliko je
to neporjeciva istina za sva mjesta gdje intolerancija gospoduje, toliko
se to na osobiti na~in pokazalo, a i pokazuje u Dalmaciji.
Kod nas u Dalmaciji ova je intolerancija po~ela jo{ od onoga doba,
kad je romanizam savladao pravoslavnu crkvu, i kad na spqetskom saboru
1059. godine proglasi{e sv. Metodija slovenskog za jeretika. To se
tradicionalno pothrawivalo u Dalmaciji sve do XVIII vijeka. Tada je
zadarski arcibiskup Zmajevi} izloìo to u formi rimokatoli~kog
crkvenog u~ewa za dalmatinske rimokatolike u svom Ogledalu istine,
koje je u~ewe od toga doba postalo zbiqa ogledalom za sve potowe
zapadne pisce, i do danas.
,,U Dalmaciji nije bila nikada tolerirana shizmati~ka gr~ka vjera.
Kad do|o{e u XVI vijeku u Dalmaciju gr~ki stratioti, oni su bili
odmah pot~iweni duhovnoj vlasti latinskih biskupa, i dopu{teno im je
bilo samo da vr{e bogosluèwe po gr~kom obredu, te su tako ìvjeli u
Dalmaciji kao gr~ko-sjediweni sve do pada mleta~ke republike, kada se
opet otrgo{e od rimske crkve i pretvori{e u shizmatike. U isto su
vrijeme do{li u Dalmaciju iz turskih provincija i Srbi. Ovi Srbi,
koji su bili ne samo shizmatici, nego i jeretici, nijesu se htjeli
dobrovoqno pokoriti vlasti latinskih biskupa, i mleta~ki senat morao
ih je silom na to prinuditi i smatrao ih je za gr~ko-sjediwene.
Odmetnu{e se oni od rimske crkve, kad je prestala mleta~ka vlada u
Dalmaciji. Od tog odmetni~kog naroda i wegove crkve mora se kloniti
svaki pravi sin rimske crkve i izbjegavati svako op}ewe.”
Ovo je jezgra Zmajevi}evog u~ewa, a i svega onoga {to je na{tampano u
kwigama zapadnih pisaca o pro{losti pravoslavne crkve u Dalmaciji.
Da mora ubita~no djelovati na dru{tveni moral ona poruka
rimokatolicima, da izbjegavaju op}ewe sa pravoslavnima, to je jasno
svakome. Ali ono u~ewe je i istorijski neistinito. A to moè znati
svak, ko ijole poznaje op}u istoriju Dalmacije.
1
Mene je, kao pravoslavnog Dalmatinca, ova stvar odavna zanimala, i,
iskreno da kaèm, ào mi je bilo i nepravo, {to se onako misli i sudi o
mojoj crkvi i wenoj pro{losti, i tijem samo jo{ vi{e pothrawuje
vjerska nesno{qivost u zemqi ovoj. Pored one Zmajevi}eve rabote i
drugih jo{ sli~nih ru`nih rabota, sablaznilo me osobito ono, {to sam
pro~itao o pro{losti pravoslavne dalmatinske crkve u najnovijem
izdawu frajbur{kog rimokatoli~kog crkvenog leksikona, te ru~ne
kwige sviju zapadwaka, koji poznaju wema~ki jezik, i koja se {tampa, kao
{to na naslovnom listu pi{e ,,sudjelovawem mnogih katoli~kih
nau~nika.” Vidio sam, da se starim zabludama danas ve} daje i nau~ni
karakter. Ovo i sve drugo {to sam gore spomenuo, pobudilo me da sam
prou~im pro{lost na{e crkve u ovoj zemqi. Pa po{to sam na{ao, da u
svima kwigama zapadnih pisaca govori se o tome iskqu~ivo po
Zmajevi}evom u~ewu, i spomiwu se samo takvi doga|aji, koji idu u prilog
tendencije latinske {kole, ja sam se obratio prvoizvorima, da po wima,
a nezavisno od svega {to je do sada na{tampano, sastavim sebi sliku o
na{oj pro{losti. Bio sam sretan, blagodare}i dobroti prijateqa mojih
i istorijske istine, na}i u raznim arhivama i bibliotekama mnogo
pismenih spomenika o ovome predmetu. Na{ao sam o tome i nekoliko
monografija, koje nijesu jo{ {tampane, a osobito tri, o kojima ja u
tekstu spomiwem, i koje su dosta op{irne i bogate u istorijski
dokazanim podatcima. Prou~avawu ovih izvora ja sam posvetio skoro
pet godina. Resultatom su toga oni mnogi ~lanci u ,,Glasniku dalmat.
crkve” i ova kwiga.
Kao {to }e ~italac vidjeti, ovdje se prikazuje stvar sasvijem druk~ije
od onoga, {to o tome govori latinska {kola. Tu je pokazano i dokazano,
da je pravoslavna vjera bila jedina u Dalmaciji sve do druge polovine IX
vijeka. Tada, izazvana, ona stupa u borbu sa romanizmom, koji silom
dràvne vlasti po~iwe je goniti, i goni je bezdu{no sve do vremena sv.
Save srpskoga, kad pravoslavni Dalmatinci dobivaju novu duhovnu snagu
da se protivnicima odupru i da odrè pravoslavqe u Dalmaciji i do
dana{wega dana.
Kwiga je ova, kao {to sam u naslovu kazao, samo istorijski pregled
pro{losti pravoslavne crkve u Dalmaciji. Taj pregled ja sam zakqu~io
sa polovinom XIX vijeka, jer je tada po~eo sasvijem drugi ìvot u
dalmatinskoj crkvi, uslijed progla{ewa ravnopravnosti pravoslavne
vjere sa ostalim zakonom priznatim vjeroispovjestima u austro-ugarskoj
monarhiji.
U Zadru, na \ur|ev dan 1901.
E. N. M.
2
Dana{wu Dalmaciju, koja se prostire od ostrva Raba pa do Spi~a,
sastavqaju: sredwevjekova Dalmacija, Dubrovnik i Boka kotorska, tri
zemqe, koje su po istorijskom razvoju svome sasvijem razli~ite me|u
sobom. Klek i Sutorina, hercegova~ka zemqi{ta, prosijecaju dana{wu
Dalmaciju na dva mjesta, te dijele jednu od druge pomenute zemqe:
Dalmaciju, koja se prostire od ostrva Raba do Kleka, Dubrovnik sa
svojim okru`jem, izme|u Kleka i Sutorine, i Boku kotorsku od Sutorine
do Spi~a. Dubrova~ko okru`je sastavqa zemqi{te nekada{we
dubrova~ke republike, Boku kotorsku zemqi{te biv{e mleta~ke
Albanije, a Dalmaciju sastavqa zemqi{te, koje je to ime nosilo kroz
sredwe vijekove i sve do po~etka XIX vijeka.
Kao {to je razvoj politi~ke istorije u tim zemqama razli~it bio,
tako se i istorija pravoslavne crkve razvijala druk~ije u Dalmaciji, a
druk~ije opet u Boki kotorskoj i u Dubrovniku.
U ovoj se kwizi izlaè pregled crkvenih doga|aja u Dalmaciji, a, ako
Bog da, u zasebnoj }e kwizi biti izloèni crkveni doga|aji u Boki
kotorskoj i u Dubrovniku.
Pregled ovih crkvenih doga|aja u Dalmaciji po~iwe sa prvim vijekom
Hristove crkve i ide do na{ih dana. Da bi jasniji bio, podijelili smo
ga na sedam perioda:
prvi od 55. do 313. godine,
drugi od 313. do 732,
tre}i od 732. do 1075,
~etvrti od 1075. do 1420,
peti od 1420. do 1699,
{esti od 1699. do 1797. i
sedmi od 1797. do 1849. godine.
Da razjasnimo ovu podjelu:
Po~etak dalmatinske crkve biva 55. godine, kad je Tit, u~enik
apostola Pavla, osnovao tu crkvu; a zavr{uje se prvi period istorije
wene 313. godine, kad je izdan bio milanski edikt, kojim je progla{ena
hri{}anska crkva slobodnom u rimskoj dràvi. Ovo je doba gowewa, i
crkva je mogla samo kroz neprestanu borbu sa svojim goniteqima da sebe
odrì. I ono {to biva za to vrijeme sa hri{}anima u ostalim
provincijama prostrane rimske carevine, biva isto i u Dalmaciji.
Poslije milanskog edikta nastupa svugdje, pa i u Dalmaciji, mirno
doba za hri{}ansku crkvu. Kao dio rimskoga patrijarhata, dalmatinska
se crkva nalazi pod vrhovnom jurisdikcijom rimskoga patrijarha, i
ostaje tako do 732. godine, kada prelazi pod jurisdikciju carigradskoga
patrijarha. Tom se godinom zavr{uje drugi period. Za ovo se vrijeme
utvr|uje u Dalmaciji hri{}anska vjera i utvr|uje se crkva.
Kad je dalmatinska crkva pre{la pod vlast carigradskoga
patrijarha, po~iwe malo vremena poslije èstoka borba izme|u isto~ne
3
i zapadne crkve, a isto taka borba i u Dalmaciji izme|u pravoslavqa i
latinizma, i to traje sve do istog spqetskog sabora 1075. godine, kad
latinsko i hrvatsko naseqewe Dalmacije napu{ta pravoslavnu vjeru i
prima rimokatoli~ku. Ovijem se zavr{uje tre}i period.
Poslije pomenutog spqetskog sabora ostaju u Dalmaciji samo gr~ke
kolonije u kojima se ~uva pravoslavna vjera i koje su vijerne
pravoslavnoj crkvi. Bore se te kolonije sa latinizmom radi odràwa
vjere svoje, najprije same, a poslije zajedno sa dalmatinskim Srbima.
Seobe srpskoga naroda iz Bosne i Hercegovine u Dalmaciju oìvquju
sada pravoslavnu crkvu osobito u dalmatinskom kontinentu, a tijem
oìvquje ista crkva i u gr~kim kolonijama dalmatinskog primorja.
Zavr{uje se ovaj period, kad 1420. godine dalmatinsko primorje dolazi
pod vlast mleta~ke republike.
Prelaskom dalmatinskog primorja pod vlast mleta~ke republike
prestaje zajedni~ki crkveni ìvot izme|u pravoslavnog naseqewa u
dalmatinskom kontinentu i onoga na dalmatinskom primorju, te se
zasebno taj ìvot razvija, a bez stalnog jerarhijskog ure|ewa, dok crkva u
dalmatinskom kontinentu nije bila podre|ena jurisdikciji
dabrobosanskog mitropolita, a crkva na primorju jurisdikciji
filadelfijskog arhijepiskopa, koji je katedru svoju imao u Mlecima.
Ovako traje do 1699. godine, kad uslijed karlova~koga mira prelazi
gotovo sva Dalmacija pod vlast mleta~ke republike, i tijem se zavr{uje
peti period.
Za vrijeme mleta~ke vlasti nad svom Dalmacijom pravoslavna je
dalmatinska crkva pravno se smatrala zavisnom od filadelfijskog
mleta~kog arhijepiskopa. Te{ko je, moè biti jo{ teè, nego li u tre}em
periodu, bilo ovo vrijeme za pravoslavnu dalmatinsku crkvu, jer se ona
morala neprestano boriti za svoj opstanak i braniti se od najè{}ih
napadaja od strane inovjeraca. Padom mleta~ke republike 1797. godine
mijewa se i stawe pravoslavne crkve u Dalmaciji, te nastupa novi
period u wenoj istoriji.
Ovaj novi, sedmi, period produàva se do 1849. godine, kad je carskim
patentom od 4. marta progla{ena pravoslavna vjera ravnopravnom svima
ostalim u austrijskoj monarhiji zakonom priznatim vjeroispovjestima.
Premda u neprestanoj samoobrani od inovjeraca, ipak se pravoslavna
crkva u Dalmaciji za ovo vrijeme snaì i utvr|uje.
4
PRVI PERIOD
55-313.
Crkva Hristova u Dalmaciji po~iwe u apostolsko doba, dakle ve} u
prvom hri{}anskom vijeku.
Ap. Pavla u~enik, Tit, osnovao je dalmatinsku crkvu i bio je prvi
episkop te crkve. Propovjed Titova u Dalmaciji bila je po naredbi ap.
Pavla. O tome svedo~i sam Pavle u svojoj Drugoj Poslanici Timoteju
(4,10). A to isto kazuju i nekoliki stari crkveni pisci. Teodorit,
navode}i rije~i Pavlove, da je Kriskent po{ao u Galatiju, a Tit u
Dalmaciju, kaè, kako su ova dvojica slobodni od onoga ukora, {to je
Pavle iskazao za Dimasa, koji ga je ostavio, jer ga ovi poslu{a{e i
po|o{e da propovjedaju, prvi u Galatiju, a drugi u Dalmaciju. Evsevije u
svojoj istoriji crkve pi{e, da je Pavle poslao Kriskenta u Galatiju, a
Tita u Dalmaciju radi toga, da onaj upravqa onom provincijom, a ovaj
ovom. O tome govori i Jeronim u tuma~ewu pomenute Pavlove
Poslanice.1 Spomiwe i Metafrast propovjed Titovu u Dalmaciji po
Pavlovoj naredbi. Tu se navodi, kako je apostol Prvozvani Andrej
pro{ao kroz Dalmaciju za vrijeme Titovo, po{to je ve} osnovao bio
crkvu u Vizantiji i postavio tu prvog episkopa Stahija.2 O Titovoj
propovjedi u Dalmaciji govori i episkop Kon~arevi}.3
Titova je djelatnost u Dalmaciji trajala od 55. do 61. godine, i po
plodovima je bila bogata. Titu, u pravome smislu, pripada ime apostol
Dalmacije. Naredbu svog u~iteqa Tit je tako uspje{no u Dalmaciji
izvr{io, da kad je imao da ostavi Dalmaciju i da primi upravu kritske
1
Ove svjedoxbe navedene su u Dan. Farlati S.J, Illyricum sacrum, Venetiis, 1751-1819. tom. 8 (Poslije
Farlatove smrti, 1773, izdawe je ovoga djela produìo Jac. Coleti, tako|er jezuit. Mi }emo ~esto u ovoj
na{oj radwi spomiwati ovo djelo i navoditi ga, te nalazimo za nu`no odmah sada u~initi slijede}u
opasku. Farlatova radwa stara je radwa, premda i najop{irnija po istoriji dalmatinske crkve.
Poslije te radwe otkriveni su mnogi novi dokumenti, koji Farlatu nijesu mogli biti poznati i koji
su rasvijetlili mnoge stvari iz starije dalm. istorije crkvene. Imaju}i ovo pred o~ima, a ujedno i to,
da je novija nau~na kritika dokazala, da u Farlatovom radu ima mnogo takvoga, {to se ne slaè sa
drugim autenti~nim podacima, mi }emo navoditi iz Farlatove radwe samo ona mjesta, koja su
potvr|ena drugim istor. podatcima, i koja se dakle mogu smatrati kao pouzdana. Na mjesta, koja u toj
radwi nijesu potpuno pouzdana, mi se ne }emo osvrtati, i tek samo neka od takvih mjesta prive{}emo,
koja dubqe zasiù u pitawa ove na{e radwe, podvrgnuv{i ih odnosnoj objektivnoj kritici. O zna~aju
Farlatovog djela vidi I. Smirnov[, O~erk istorii horvatskogo gosudarstva, Kazan[,1879. Vidi i J. C.
Engel, Gescihte des ungarichen Reichs, Halle, 1797-1801. II,164.
Mleta~ko izdawe Agapija Landos pod naslovom Νεος Παραδεισος str.78. Vidi i “Kniga ìtñj
sv]twhq” (Izd. Moskva, 1815.) pod 24. avgusta.
2
3
Dalmatinski episkop Simeon Kon~arevi} iz polovine XVIII vijeka napisao je “Qetopis gra|anskih
i crkvenih doga|aja” sve do svoga doba. Taj qetopis, koji ima 368 strana pove}eg oktava, jo{ nije
{tampan. Ja imam ta~ni prijepis sa originala. Dragocjeni ovaj rukopis ja sam opisao u “Glasniku
dalmatinske crkve” za 1897. str.129-131. Navodi se u ovoj radwi Kon~arevi}ev qetopis sa: Kon~. rkp.
5
crkve, Dalmacija je bila uveliko hri{}anska ne samo, nego je u woj bila
tada ure|ena i oblasna crkva, kojoj je Tit bio prvi episkop. Glavno je
sjedi{te svoje Tit imao u tada{wem glavnom gradu Dalmacije Solinu, i
od tuda je on polazio na apostolski svoj rad u okolna mjesta, a od tuda je
on i upravqao, kao episkop, dalmatinskom crkvom. U Solinu, kao
va`nom trgova~kom mjestu, postojala je od ranijeg vremena i jevrejska
sinagoga. Predawe kaè, da je propovjed Titova obratila u hri{}anstvo
i nekoliko solinskih Jevreja, i da je u Solinu postojao zasebni
hri{}anski hram, u kome se Tit sa novoobra}enima Bogu molio i da je u
tom hramu, kao poslije u Kritu, postavqao prezvitere za Dalmaciju.4
Blagodare}i ovoj Titovoj djelatnosti u Dalmaciji, koju je on obratio u
hri{}ansku vjeru po naredbi apostola Pavla, dalmatinska crkva u{la je
u broj apostolskih crkava, i punim se pravom zove apostolskom crkvom.
Poslije Titova odlaska iz Dalmacije, i da nova dalmatinska crkva ne
ostane bez svog pastira, ap. Pavle poslao je u Dalmaciju drugog u~enika
svoga, Ermija, da Titovo mjesto zauzme, i da tu produì slu`bu apostola
i episkopa. [est je godina i Ermije upravqao dalmatinskom crkvom, do
68. godine. U agiografijama isto~ne crkve hvali se djelatnost Ermijeva u
Dalmaciji, koji da je dostojan Pavlov u~enik i Titov naslednik bio, i
da je dalmatinskom crkvom upravqao onako sveto i plodonosno, kao i
Tit. Pravoslavna crkva prenjela je to u odnosnu slu`bu sv. Ermija, te ga
i danas proslavqa kao “najsjajnije svjetlilo sve Dalmacije, u kojoj je kao
jarko sunce {irio mnogobrojne zrake, i vr{e}i svoju svetu slu`bu
priveo je qudske duhove iz mraka u svjetlost.”5 Vrlo je zna~ajna ova
pohvala isto~ne crkve sv. Ermiju, kao dalmatinskom episkopu i
apostolu, jer pokazuje, koliko je ta crkva smatrala svojom Dalmaciju i
koliko je starawa vodila, da se ona ispuni jevan|eqskom svjetlo{}u. I
time je ovo zna~ajnije, {to svi latinski pisci, koji govore o Ermiju i
wegovoj apostolskoj i episkopskoj djelatnosti u Dalmaciji, zasnivaju se
na podacima isto~ne crkve. Noviji latinski pisci, koje nekoliko
Farlati spomiwe, jednoglasno potvr|uju episkopstvo Ermijevo u
Dalmaciji.6
Za vrijeme Ermijeva apostolata i episkopata u Dalmaciji, posjetio je
Dalmaciju i sam ap. Pavle. U svojoj Poslanici Rimqanima (15,19) ap.
Pavle pi{e, da je od Jerusalima i naokolo sve do Ilirika napunio
jevan|eqem Hristovim. O toj propovjedi Pavlovoj u Iliriku spomiwe i
Jeronim Stridonski u pismu svome Markeli. Svjedo~i o tome i
Grigorije Nisenski u besjedi svojoj o prvomu~eniku i arhidjakonu
4
Kon~.rkp. Farlati I 323.
5
Kon~. rkp. Kniga ìt. pod 8. aprila i 14. januara.
6
Farlati. I, 392.
6
Stevanu.7 A da je Dalmacija sastavqala va`ni dio staroga Ilirika,
poznato je. O Pavlovoj propovjedi u Dalmaciji postoji ìvo predawe
kod Dalmatinaca i danas.
To predawe kazuje da je ap. Pavle idu}i sa istoka u Rim pro{ao putem,
koji je vodio pokraj staroga ~uvenoga rimskoga grada Burnum (blizu
dana{wih Kistawa), i da se tu zaustavio kod rijeke Titius (dana{we
Krke) i propovijedao Hristovu nauku. Predawe ovo ozna~ava i mjesto,
gdje se Pavle zaustavio, a to je kod dana{weg pravoslavnog svetoarhan|elskog manastira na Krci. Prvi je zapisao ovo predawe u XVII
vijeku poznati dalmatinski istori~ar J. Lucije, koji pi{e, da je
poznavao jedan stari epigraf na slovenskom jeziku urezan na dasci, koji
se ~uvao u pomenutom manastiru i svjedo~io o boravku ap. Pavla u
Dalmaciji.8 Pisac XVIII vijeka fratar G. Viwali} u svojoj istoriji
Dalmacije pi{e: “Rukopisna jedna istorija bez imena pi{~eva spomiwe,
da su u manastiru sv. Arhan|ela, u kome danas kalu|eri ìve, nalazili se
napisani doti~ni stihovi na slovenskom jeziku u spomen boravqewa u
tom mjestu ap. Pavla.9 Ovo je Viwali} zabeleìo ka godini 65. poslije
Hristovog ro|ewa, te bi se po tome znala i godina, kad je ap. Pavle bio u
Dalmaciji i propovjedao, a to bi bilo za vrijeme, kad je Ermije bio
episkop Dalmacije. Ovo predawe o Pavlovom boravku i propovjedi u
Dalmaciji zabeleìli su i drugi pisci, koji su se bavili istorijom
dalmatinske crkve, kao Alb Fortis i Engel.10 Zadarski prepozit, danas
ve} pokojni K. Bjanki, govore}i o postanku dalmatinske crkve, dopuwava
to predawe i pi{e: “U crkvi svetoarhan|elskog manastira postojala je
do kraja XVIII vijeka prastara slika, koja je prikazivala apostola
naroda sv. Pavla gdje propovjeda Jevan|eqe Dalmatincima, i na toj su
slici bili odnosni natpisi i vidjeli su se Dalmatinci u wihovoj
7
Ib, I, 243.
8
Ib, I, 248. Kon~. rkp.
9
Viwali}eva istorija nalazi se u rukopisu, a svojina je rimokat. manastira Visovca na r. Krci, gdje
je 781. god. Viwali} i umro. Dobiv{i prijateqskim posredovawem ovaj rukopis, ja sam se sa wim
posluìo u ovoj radwi. Naslov je rukopisu: Compedio storico-cronologico delle cose piu memorabili
occorse agli Illiri e Slavi in Dalmazia, Croazia e Bosna, a ima 346 listova ve}eg formata. Na kraju rukopisa
(koji zavr{uje sa 1769. god.) nalazi se: Geografia di Dalmazia secondo la divisione delle provincie romane, i
zatiijem azbu~ni pregled sadràja. Kwigu je ovu svoju napisao Viwali}, kao {to sam u predgovoru
kaè, najvi{e po onome {to se sadrì u prvim tomovima Farlata. Sa nekim izmjenama izdao je 1775. g.
u Mlecima dvije tre}ine Viwali}eva rukopisa fratar Bomman, ali bez imena avtora, nego kao svoje
djelo, i radi ovoga fratar Zlatovi} osudio je Bomana u ~lanku, {tampanom u “Nadi” za 1881.g, br. 10,
str.115-117. Ocjenu vrlo povoqnu o ovom radu (po na{tampanom od Bomana) napisao je Engel u
spomenutom djelu II, 165. Viwali}ev rukopis navodi}e se u ovoj radwi za doga|aje od 1521. godine
unaprijed, a doga|aji do te godine navodi}e se po Bomanovom izdawu.
10
Ab. alb. Fortis, Viaggio in Dalmazia, Venezia, 1774, I, 118. - Engel. II, 217. Navode}i ovo predawe Engel
pi{e, da radi ovoga die Morlaken griechischer Religion besuchen diesen Ort (das Kloster) mit vieler Andacht.
7
narodnoj no{wi.”11 Naàlost, ne postoji vi{e u manastiru Krci ni onaj
epigraf koga spomiwe Lucije, ni ona slika, za koju govori Bjanki. U
svakom slu~aju vrlo je va`no ovo predawe, koje se za toliko vijekova
moglo ìvo odràti, i koje u glavnome potvr|uje ono, {to egzegeti i
istori~ari pi{u o Pavlovoj propovjedi u Dalmaciji, i {to potvr|uje
dalmatinskoj crkvi apostolski karakter.
Dok je Ermije u Dalmaciji kao episkop djelovao, posjetio je Dalmaciju
i jevan|elist Luka. Svjedo~i o tome Epifanije u svojoj istoriji jeresi,
gdje kaè, da je Luki povjereno bilo, da propovjeda Jevan|eqe u raznim
provincijama, a izme|u ostalih i u Dalmaciji.12 Koliko se vremena Luka
zadrào u Dalmaciji nije poznato, kao {to nije poznato, ni koliko je
vremena boravio u Dalmaciji Pavle.
Poslije Ermija, spomiwu kao dalmatinskog episkopa, Domna
antiohijskog. Po onome {to smo do sada rekli, Domn ovaj bio je tre}i
dalmatinski episkop: prvi Tit, drugi Ermije i tre}i Domn. Me|utim
ve}ina latinskih pisaca smatraju Domna prvim stalnim episkopom, a
Tit i Ermije da su bili samo episkopi regionarii, i da je Domna postavio
za episkopa apostol Petar 68. godine, te ga poslao u Solin gdje je Domn u
svojstvu arhiepiskopa upravqao dalmatinskom crkvom sve do 107.
godine, kada je mu~eni~ki svr{io svoj ìvot. Najstariji ozbiqniji
pisac, koji o tome govori, to je splitski arhidjakon Toma iz XIII vijeka.
Pi{e: “Na mjesto wegovo (Titovo) blaèni Petar, apostolski kwaz,
poslao je u Dalmaciju jednog svog u~enika po imenu Domna, po
narodnosti Sirijca, a po rodu Antiohijca, da propovjeda rije~ ìvota
dalmatinskom narodu, kao {to je to Tit zapo~eo bio. A blaèni je Petar
tako ustanovio bio, da budu postavqeni hri{}anski prvosve{tenici u
doti~nim gradovima svijeta na onaj na~in, kao {to je to u starina
ustanovqeno bilo kod neznaboàca, te u onim gradovima, u kojima su
bili neznaboà~ki predstojnici, koji se zvahu protoflamini, naredio je
da se postave episkopi, a u glavnim gradovima doti~nih provincija, gdje
su bili arhiflamini, da se postave arhiepiskopi. Takvim je na~inom za
zemqe du` Jadranskog mora odredio tri prvosve{tenika: Apolinarija za
Ravenu, glavni grad Emilije, jevan|elista Marka za Akvileju, glavno
mjesto Mleta~ke i Istre, i Domna za Solin, glavno mjesto Dalmacije i
Hrvatske. U Solinu je Domn za dugo propovijedao, mnoge je u svojoj
provinciji obratio iz neznabo{tva, tu je ne malu crkvu Hristovu
osnovao i tu je najposlije mu~eni~ki svr{io svoj ìvot. I od ovoga
prvenstva apostolskoga dostojanstva svi Domnovi naslednici imaju
arhiepiskopsku ~ast od apostolskoga prijestola.”13 Ovo isto odprilike
11
C. F. Bianchi, Zara cristiana, 1880, II, 408.
12
Kon~. rkp. Farlati, I, 258.
13
Thomae archid. Spalantensis Historia salonitana, cap. III (Ed. Zagreb, 1894.)
8
nalazimo da je kazano i u XII vijeku, kada je po naredbi splitskog
arhibiskupa Lavrentija napisao ìtije Domnovo Adam pari{ki.14 A sve
to, kao da je napisano bilo jo{ u V vijeku u ìtiju Klimenta Rimskog,
koje je sastavio solinski episkop Esihije na osnovu jednog, po
Farlatovom mi{qewu, Domnovog pisma, koje je izgubqeno.15 Na osnovu
ovoga i drugoga jo{ Farlati je u predugom delu svoje kwige, posve}enom
Domnu, gledao i svakako nastojao da dokaè, da je Domn bio prvi
solinski episkop, i da ga je za episkopa postavio i u Dalmaciju poslao
ap. Petar.16 Ovako vjeruje i danas ve}ina rimokatoli~kih Dalmatinaca,
i protiv tog verovawa ne bi se imalo {ta re}i, kad bi se uzelo da ono
sluì na pothrawivawe u narodu pobo`nih ose}awa.
Ne diraju}i u te osje}aje, mora se ipak kazati, da ne odgovara
istorijskoj istini, da je Domn bio prvi dalmatinski episkop. O tome
nema istorijskog dokaza, nego sve ono, {to su kazali i arhidjakon Toma,
i onaj Adam pari{ki, zasniva se na nekom predawu, koje, kao {to je u
novije vrijeme dokazano, nije istorijski opravdano. Naga|awe
Farlatovo, da je mo`da postojalo kakvo Domnovo pismo, kojim bi se
stvar razjasnila, to naga|awe ne zna~i ni{ta, jer nema nikakve osnove. U
zapadnim martirologijama, kakvih Farlati ~etrnaest navodi, nigdje
nije kazano, da je Domno bio prvi episkop solinski, nego se tu prosto
spomiwe jedan episkop Domnion, a ne Domn, koji je postradao u Solinu
sa nekolicinom hri{}anskih vojnika. Od pisaca koji se navode da su
kazali, da je Domn bio prvi dalmatinski episkop, najstariji bi bio
pomenuti solinski episkop Esihije, i to u ìtiju Klimenta, koje je ovaj
episkop napisao bio. Ali danas je dokazano, da takvo ìtije Esihije nije
napisao, i da je sve ono o Domnovom episkopstvovawu u Solinu krajem I i
u po~etku II vijeka izmi{qeno mnogo kasnije. Dokazano je naime, da
nikakav episkop Domn nije postojao u Solinu u ono doba, nego da je
krajem III vijeka bio jedan episkop, koji se zvao Domn, i koji je za vreme
Dioklecijanovog gowewa mu~eni~ki svr{io svoj ìvot. Ovoga Domna
prenijeli su na dva vijeka ranije, i u ìtiju wegovom dodali su, da ga je
ap. Petar poslao u Solin za episkopa, i da je on bio prvi solinski
episkop. Otkrio je ovo prvi put prije 150 godina jedan u~enik
Dalmatinac, protiv koga je u svoje vreme Farlati ustao bio.17 Danas pak
14
“Sv. Domn arhijepiskop solinski, ~im je postao u~enik ap. Petra, obqubio je u~iteq tog u~enika,
isto kao i drugove mu Apolinara i Pankratija. I posle Petar poslao je Pankratija u Siciliju,
Apolinara u Ravenu, a Domna u Solin, da svaki od wih bude episkop u mjestu, u koji je poslat.” Farlati.
I, 428.
15
16
17
Farlati I, 414: “Hanc traditionem fortasse etiam litteris S. Domnius consignavit.”
Illyr. sacr. I, 404-516.
Ib, I, 410.
9
nau~nim argumentima to su opet istakli kanonik Fr. Buli} i bolandist
Ip. Delehaje.18 Mi mislimo da doti~ni, koji je izmislio posao o onom
prvom episkopu solinskom Domnu, stavio je onu legendu u pero Esihija s
toga, {to je taj Esihije prvi solinski episkop, za koga se dosta pouzdano
zna i radi wegovih odnosa sa Rimom. Ovaj episkop Esihije mnogo je
radio i nastojao, da podigne zna~aj svoje katedre, i on je bio prvi, koji se
pokazao kao dalmatinski arhiepiskop i mitropolit. Ovo zvawe i pravo
priznao je Esihiju rimski patrijarh Zosim, kome je on radi ovoga u svemu
uga|ao. Zgodno je dakle bilo ista}i, da je ovaj Esihije napisao hvalu
prvom po zna~aju rimskom episkopu, Klimentu, i dosledno katedri
rimskoj, na kojoj je tada bio Zosim, i da je, radi uve}awa zna~aja svoje
katedre, ustanovu iste katedre stavio u vezu sa katedrom rimskom, te
postanak te svoje katedre pripisao jednom u~eniku ap. Petra, ~ijim se
Zosim smatrao naslednikom, a ne Titovim, u~enikom ap. Pavla, koji je
tada ve} u o~ima Rima morao biti niì od ap. Petra, i od podre|enog
zna~aja u Vaseqenskoj crkvi. Ovom na{em mi{qewu i sumwama
istaknutim od onog starije u~enog zapadwaka, isto i tvrdwi pomenutih
latinskih pisaca, da je onaj Domn solinski episkop I vijeka izmi{qena
li~nost, stoji u suprotnosti onome, {to je napisao o Domnu arhidjakon
Toma, vrlo ozbiqni i savjesni pisac. Ali i ovo je razjasnio pomenuti
bolandist. Autoritetom, koji niko ne moè pore}i bolandistima, kazuje
on, kako je Toma na dobru vjeru bio zaveden u bludwu, i kako po
plemenitosti srca svoga on nije mogao ni pomisliti, da }e se mo}i
neistina govoriti o takvom delikatnom predmetu, kakav je ovaj, i onda
pi{e: “@itije Domnovo u prvobitnom svom obliku odnosi se u svim
potankostima dobu Dioklecijanovih gowewa (299. g.). kada je ono
18
Fr. Buli}, I ss. Anastasio e Dojmo martiri salonitani u splitskom ~asopisu Bulletino di archeologia e storia
dalmata, 1898, str. 111-132. P. J. Delehaye S. J. Santi dell’ Istria e della Dalmazia, {tampanom na
francuskom jeziku u Analecta Bollandiana (1899. fasc. 4), a prevedeno na italijanski jezik i {tampano u
pomenutom Bulletino (1900. str. 85-119). Protivu ove dvojice izdao je kwiìcu spqetski dekan Giov.
Devich sa naslovom: Festeggiamo il nostro patrono S. Doimo, discepolo di S. Pietro, primo vescovo di Salona,
le cui sacre e venerate ossa riposano a Spalato (Spalato, 1900), i u toj kwiìci stara se da dokaè, na
osnovu Farlata, da je ap. Petar zaista postavio Domna za solinskog episkopa. Odgovori{e ovom
Devi}u u istome Bullettino i Buli} i Delehaje, nazivqu}i ga profanom u nauci. U avgustu iste (1900.)
godine {tampao je opet Devi} apologiju svoje prve kwiìce, udaraju}i osobito na ona dva rimokat.
sve{tenika i upiru}i se, da dokaè da je ba{ ap. Petar postavio onoga Domna za solinskog episkopa,
i da je taj Domn ba{ bio prvi solinski episkop. U pomenutom Bullettino (1900. str. 191) nazvan je ovaj
naivni dekan Devi} pamfletistom. Doznajemo, da se na{ao rukopis onog nepoznatoga, koji je pre 150
godina dokazivao, da do kraja III vijeka nije postojao u Solinu nikakav episkop sa imenom Domna, i
protivu koga je Farlati u svom Illyricum sacrum ustao bio, i da }e ovaj rukopis biti na skoro
{tampan. Ovo je dobro, da se bar svijet ne vara sa izmi{qenim svetiteqima. A la`nih svetiteqskih
“relikvija” mi imamo u Dalmaciji i odvi{e. Kao {to u Spqetu se klawaju tijelu izmi{qenoga
Domna, tako i u Zadru se klawaju “tijelu Simeona Bogoprimca”, a me|utijem, Mle~i}i dokazuju, da se
to tijelo nalazi u Mlecima, Dubrov~ani tvrde, da je to tijelo preneseno u Dubrovnik u XII vijeku iz
Jerusalima, oni u Ahenu tvrde, da se kod wih nalazi ruka istog svetiteqa, a Zadrani da se ~itavo
tijelo kod wih nalazi, - pa da dobro bi bilo, da se i sa ovim pitawem jednom bude na ~isto. Vidi {ta
je napisano u obranu toga, da ba{ u Zadru se nalazi tijelo sv. Simeona, u kwizi L. Fondra, Istoria della
reliquia di San Simeone profeta. Zara, 1855, p.305-327.
10
napisano, mi nismo u stawu da se ta~no opredjelimo; ali u svakom
slu~aju to je moralo biti, kad je solinska crkva po~ela gajiti, kao i
druge okolne crkve, ambiciozne ideje da su apostolskog porijekla. A da
se to postigne, trebalo je na}i kakav postoje}i dokumenat i udesiti ga
tako, da kazuje ono {to je tada trebalo. Radi toga uzeto je ìtije Domna
iz III vijeka, da ono bude predmetom te pobo`ne laì. I tada ve}, poznati
mu~enik, glavni patron splitski, nije mogao biti u o~ima naroda, nego
prvi episkop solinski; a po{to postanak solinske katedre pada u
apostolsko doba, to su stavili u vezu ovoga Domna sa ap. Petrom.”19 Ovo
je sud bolandista, i daqega spora ve}, mi mislimo, biti ne moè.
Nije dakle onaj Domn, koga Farlati sa ostalima smatraju prvim
solinskim episkopom, ni postojao u doba ap. Petra; a kad nije postojao,
onda je samo basna, ili kao {to kaè onaj bolandist “pobo`na la`”, da je
ap. Petar postavio izme|u svojih u~enika jednoga za episkopa solinskog,
i da je taj episkop, koji bi se zvao bio Domn, bio u Solinu od 68. do 107.
godine, da je on za to vrijeme propovijedao u dalmatinskoj crkvi i wom
upravqao, da je mnoge neznabo{ce javno u rijeci Jadru, ili Solinu za
vi{e godina krstio, da je sagradio veli~anstvenu crkvu u gradu Solinu u
~ast Presvete Bogorodice, i tu da je rukopolagao prezvitere i |akone,
da je drào javne bogoslovske i filosofske dispute itd, kao {to to
napomiwu ìtija i kao {to to nadugo i na{iroko Farlati opisuje.
Gledaju}i na stvari kao {to jesu, i sude}i o stawu crkve u Dalmaciji
onako, kako se mora uop{te suditi o tome stawu i u svim ostalim
provincijama rimske carevine u doba, kada su bjesnila gowewa, nama je
dovoqno {to moèmo konstatovati kao istorijsku istinu da je Pavlov
u~enik Tit, bio prvi prosvjetiteq i episkop Dalmacije, da je uspje{na
bila u Dalmaciji apostolska djelatnost Titova, isto kao i naslednika
mu Ermija, i prema tome da je na{a Dalmacija u{la u broj oblasnih
hri{}anskih crkava jo{ u prvom hri{}anskom vijeku, i da je tada ve}
hri{}anska vjera uhvatila u woj duboki korjen.
Do Marina, koji je bio episkop solinski, po~iwu}i od 316. godine, i o
kome se pouzdano zna, da je tada zauzeo solinsku katedru i zatim za 12
godina upravqao dalmatinskom crkvom o ostalim episkopima, kojih
Farlati broji 22, po~iwu}i od onog izmi{qenog Domna, zna se vrlo
malo, ili ni{ta. Ne zna se ta~no ni kad je koji od wih episkopovao, osim
Domna, ili Domnijona, koji je umro 299. godine, a koga Farlati i ne
spomiwe izme|u solinskih episkopa prvih vijekova, jer ga je sa imenom
Domna preneo iz III u I vijek i prikazao ga, kao prvog dalmatinskog
episkopa. Za ostale episkope kojima je Farlati posvetio tre}inu prvoga
toma svoga Illyricum sacrum, nije znao ni isti Farlati {ta pozitivno da
kaè. Prvim naslednicima onoga Domna, Kajanu i Simforijanu, on ne
19
Bullettino, 1900. pag. 98.
11
zna zapravo ni imena, jer prvi kao da se zvao Gazan i Gargan, a drugi
Simferije. Za slijede}a dva Esihija kaè da ne zna, da li su to bili ba{
dvojica, ili je samo jedan bio. Za Venancija kazuje, da je bio svet, ali da
se i o wemu ni{ta vi{e ne govori u katalozima, kao ni o osmorici
Venancijevih naslednika, koji kao da su bili od 155. do 207, a o ostalima
sve do Marina kaè, da osim imena, drugo ni{ta nije o wima
zabeleèno.20
Kad je to tako, a tako jest i nikako druga~ije, onda nam je dovoqno
znati iz ovoga perioda dalmatinske crkve, da je ona postala u apostolsko
doba i da su joj prvi prosvjetiteqi bili dva u~enika ap. Pavla, Tit i
Ermije, da su najpre Tit, a za wim Ermije bili u Dalmaciji episkopi, da
se tada me|u Dalmatincima u~vrstila hri{}anska vjera i da je tada
poloèn temeq i crkvenoj jerarhiji, koja je poslije wih neprekidno
trajala kroz sva potowa vremena. Kakvo je pak bilo u pojedinostima
stawe crkve u Dalmaciji poslije Ermijeva episkopstva i za vrijeme dok
su trajala gowewa, koji su redom i poimenice bili u woj episkopi za to
vrijeme i kakva je bila djelatnost takvih episkopa, o tome i drugom
sli~nom ne moè se za sada jo{ sa pouzdano{}u govoriti i pisati.
@ivot je crkveni tekao tada u Dalmaciji onako, kako je to uop{te moglo
biti usred gowewa, i kakav je on tada bio u svima ostalim oblasnim
crkvama rimske carevine.
20
“Samo kratki pregled doga|aja”, pi{e Delehaje (pom. mj, str. 91), “dovoqan bi bio da dokaè, da sav
niz solinskih episkopa prvih vijekova nije drugo nego porod fantazije, jer tu se vide neka istorijska
imena opetovana nekoliko puta bez ikakvog kriteriuma, a samo da se ispune praznine, i sve ono
kazivawe o solinskim episkopima nema za osnovu nikakav ozbiqan dokumenat.”
12
DRUGI PERIOD
313-732.
Dioklecijanovo je bilo po{qedwe gowewe protivu hri{}anstva.
Stra{nim opisuju to gowewe. Dok je ono trajalo, vi{e je hri{}ana
postradalo i mu~eni~kom smr}u svr{ilo, nego li za ikoje drugo
pre|a{we gowewe. Solin, u blizini Dioklecijanovog dvora, vidio je
desetinama hri{}anskih sve{teni~kih lica, koja su za ispovijedawe
Hristove vjere morali da smrt pretrpe. Prestali su goniti Hri{}ane,
kad je 313. godine veliki car Konstantin izdao svoj znameniti edikt,
kojim se utvr|ivao mir izme|u dr`ve i hri{}anske crkve. Neznabo{tvo
je odmah po~elo slabiti, a smr}u Likinijevom poslije deset godina
izgubilo je ono u gr~ko-rimskoj dràvi glavni dotada{wi svoj oslon.
Sinovi Konstantina produìli su djelo oca svoga. Poku{aj cara
Julijana u drugoj polovini IV vijeka da se uspostavi neznabo{tvo u
dràvi na onaj stepen, na kome je ono bilo prije Konstantina, taj je
poku{aj bio samo prelazan. Julijanovi na{qednici bili su za{titnici
hri{}anstva. Hri{}anstvo je postalo dràvnom vjerom. Crkva i
sve{tenstvo stali su pod za{titu dràvne vlasti, i sve one povlastice,
koje su prije uìvali u dràvi neznabo{ki hramovi i wihovi `re~evi,
sve je to sada uìvala hri{}anska crkva i weno sve{tenstvo.
Ustrojstvo crkveno, koje se za vrijeme gowewa nije moglo u~vrstiti,
sada se za vrijeme cara Konstantina ure|uje, i malo po malo svugdje se
organizira stalna jerarhija sa pravilnim, ta~nim odnosima izme|u
~lanova jerarhije. Utvr|uje se u opredjeqenim formulama hri{}ansko
u~ewe, koje je svaki pravoslavni morao da ispovijeda. Na saborima, koji
se tada sazivaju u glavnim mjestima i na kojima episkopi u~estvuju,
ure|uje se unutra{wi ìvot crkve, prava i du`nosti klira, odnosi me|u
klirom i vjernima itd. Ustanovquju se i ure|uju crkvene zadruge i
bratstva sa ciqevima pobo`nima i radi boqeg uga|awa Bogu, kao
kalu|erstvo i crkvena bratstva. Razvija se nauka i kwièvnost
bogoslovska, te crkva sada obilato mnoì broj svojih velikih otaca i
u~iteqa.
Ovaj novi ìvot u hri{}anskom dru{tvu, kao {to se pokazuje sada u
svima glavnim oblastima gr~ko-rimske carevine, tako se isto on
pokazuje i u na{oj Dalmaciji u svima pravcima.
1.
Pod za{titom cara Konstantina, koji je, pri svojim putovawima iz
Panonije u Akvileju, obi{ao i Dalmaciju, crkva je u ovoj zemqi po~ela
odmah napredovati i snaìti se.
13
Sa~uvalo se predawe u Dalmaciji, da je sv. Jelena; mati cara
Konstantina, ro|ena Dalmatinka. Predawe ovo poti~e jo{ od V vijeka, a
stavio ga je u pismo modru{ki episkop Simeon u XVI vijeku, koga
Farlati u svojoj kwizi spomiwe.21 O istome predawu ima biqe{ka i u
na{em qetopisu: “Konstancije Hlor kao vojskovo|a pri caru
Dioklecijanu nalazio se u drugoj polovini III vijeka u Dioklecijanovom
dvoru kod Solina. Iz ovoga grada rasprostranilo se bilo jo{ prije toga
vremena hri{}anstvo po okolnim ostrvima, a izme|u drugih i na ostrvu
Bra~u, gdje je bilo mnogo hri{}anskih porodica. Iz jedne od tih
bra~kih hri{}anskih porodica potekla je i sv. Jelena. Wu je upoznao kao
djevojku Konstancije, i uzeo je za svoju ènu. Od braka ovoga Konstancija
i Jelene potekao je Konstantin, koji je u po~etku IV vijeka postao car.”22
Ova biqe{ka na{ega qetopisa osniva se na onom starom predawu, koje
gore spomenusmo, te bi dakle rodila se bila na dalmatinskom ostrvu
Bra~u sv. Jelena, koja }e poslije (ok. 326. godine) otkriti u Jerusalimu i
pokazati hri{}anima znamewe spasewa qudskoga roda, sv. krst, na kome
je razpet bio Iskupiteq svijeta. ]ikareli, dalmatinski pisac prvih
godina XIX vijeka, kaè, da bra~ki ostrvqani {tuju i danas sv. Jelenu
kao Bra~anku, a praznik vozdvièwa ~asnoga krsta zovu praznikom sv.
Jelene.23 Ovo predawe o sv. Jeleni Dalmatinki daje veliku znamenitost
hri{}anskoj misli, koja se ve} u prve vijekove Hristove crkve
ukorijenila bila u Dalmaciji.
Prvi solinski episkop ovoga doba bio je Marin, ~ovjek vrlo poboàn
i mudar. Zauzeo je solinsku katedru 316. godine. Mir koji je tada vladao
znao je Marin upotrebiti na dobro crkve svoje: razvio je hri{}ansko
bogosluèwe i utvrdio ga svugdje umjesto dotada{weg neznaboà~kog,
crkve je po~eo podizati, hri{}anski moral propovijedati i utvr|ivati
u narodu, ~istiti pravoslavnu nauku od raznih jereti~kih u~ewa i
nikejski simvol vjere uva|ati; isto tako i sve{tenstvo je uredio, da bude
ono dostojnim propovjednikom pravoslavne vjere i hri{}anskoga
morala.
Neposredni na{qednici Marinovi stupaju wegovim putem, i
koriste}i se mirom, koji je u dràvi vladao, ne samo {to su mogli da
rade o napretku i ure|ewu dalmatinske crkve, nego oni su mogli da
u~estvuju u op}im crkvenim pitawima, koja su osobito u pitawima
pravoslavnoga vjerovawa imala zna~aj za svu crkvu. Djelovawe wihovo u
dogmati~kim sporovima ovoga doba niè }emo spomenuti.
21
Illyr. sacr, II, 83.
22
Kon~. rkp. Bomman. I, 150. II, 6.
23
A. Ciccareli, Osservazioni sull isola della Brazza. Venezia, 1802. pag. 27.
14
Za ovo vrijeme (IV vijek) moè se dràti, da su osnovane bile i pojedine
episkopske katedre u va`nijim mjestima Dalmacije. Ta~nih podataka o
svim tim katedrama nema. Ali se zna pozitivno, da je u Zadru postojala
katedra ve} u polovini IV vijeka, i da je episkop te katedre zajedno sa
Marinom, episkopom solinskim i jo{ drugim dalmatinskim episkopima
u~estvovao 337. godine na jednom saboru rimskom protivu arijanstva.24
A za zadarskog episkopa Feliksa zna se, da je 381. g. u~estvovao na saboru
u Akvileji protivu arijanstva, a opet 390. godine na saboru u Milanu
pod predsjedni{tvom sv. Amvrosija protivu jeretika Jovinijana.25
Me|utijem u ovo doba po~iwu u Dalmaciji, pored latinskih kolonija, i
gr~ke kolonije. Ve} za vrijeme prvog Konstantinovog na{qednika,
Konstancija, spomiwu se takve kolonije na isto~nim obalama Jadranskog
mora. Ove se kolonije gr~ke u Dalmaciji mnoè, kad je naredbom cara
Valentinijana III godine 437. pre{la pod vlast isto~ne, vizantijske
carevine Dalmacija i zapadni Ilirik. A od vremena Justinijana, kad se
535. godine utvrdila sasvijem nad Dalmacijom vlast vizantijskih careva,
ja~aju jo{ vi{e te kolonije, tako da se od toga doba utvr|uje, pored
latinskoga, gr~ki jezik i gr~ka kultura na svom Jadranskom moru. Ima
jasnih svjedo~aba jo{ iz V vijeka, da je u Dalmaciji gr~ki jezik mahom
vladao, i to u tolikoj mjeri, da su u VII vijeku smatrali Dalmaciju
gr~kom provincijom. Isidor ispanski iz toga vijeka pi{e: “Sedam je
gr~kih provincija, izme|u kojih na zapadu je prva Dalmacija.” Arhidj.
Toma naveo je ove Isidorove rije~i u svojoj solinskoj istoriji,26 a
Farlati razja{wuje ovo i dokazuje sav zna~aj gr~kog jezika i gr~ke
kulture u Dalmaciji.27
Ovo je imalo velikoga uticaja i na ìvot crkveni u Dalmaciji. Gr~ki
jezik imao je ugledno mjesto u bogosluèwu crkvenom. Gr~kih je crkava
mnogo bilo. Takvih crkava i danas se jo{ u Dalmaciji vidi, a svaki ~as
se sad u jednom, sad u drugom mjestu Dalmacije, osobito primorske,
otkriva po koja gr~ka crkva iz onoga doba.28 Da su u tim crkvama
sluìli gr~ki sve{tenici, samo se po sebi razumije. Osobito se broj
gr~kih sve{tenika umnoàvao u polovini VIII vijeka, kad je dalmatinska
crkva bila podre|ena carigradskom patrijarhu. Gr~ko bogosluèwe sa
isto~nim naravno obredom zauzimalo je u nekim primorskim mjestima
Dalmacije glavno mjesto, i za nekoliko vijekova poslije. Iz XII vijeka,
24
Farlati. II, 7, gdje je ovaj episkop nazvan imenom Martina.
25
Farlati. V, 7. sq. Banchi. I, 30.
26
Hist. Salon, c. l.
27
Illyr. Sacr. I, 90. Podrobno o ovome Kon~. rkp.
28
Spomen o ovim crkvama vidi, izme|u drugih, i u spom. kwizi Bjankovoj.
15
kad je ve} dalmatinska crkva bila pod vla{}u Rima, imamo ìvu
svjedoxbu o gr~kom bogosluèwu u zadarskoj crkvi. Papa Inokentije III
pi{e u po~etku 1198. godine kliru katedralne crkve u Zadru: “Po{to se u
va{oj crkvi, koja je pod vla{}u apostolskoga (rimskoga) prijestola, ~uva
i do danas gr~ko bogosluèwe i gr~ki jezik...”29 Dakle jo{ u to doba
vladalo je gr~ko-isto~no bogosluèwe u glavnoj crkvi tada{weg glavnog
politi~kog centra Dalmacije. Ovo se osobito u~vrstilo u po~etku VIII
vijeka u katedralnoj crkvi zadarskoj, kad su dva, jedan za drugim, gr~ka
episkopa bili na episkopskoj katedri zadarskoj; i poslije u IX vijeku za
vrijeme episkopa Donata, koga je car Nikifor milostivo u Carigradu
(812. god.) primio, i na polasku iz Carigrada za Zadar darovao mu izme|u
drugih skupocjenih darova i mo{ti sv. Anastasije.30
Episkop solinski, episkop zadarski i drugi episkopi dalmatinski, da
li su i u kakvoj su vezi bili me|u sobom u po~etku, te{ko se {ta
pouzdanoga moè re}i. Po jednom pismu rimskoga pape Zosima 418.
godine o rukopoloèwima moè se dràti, da je u to doba postojala ve}
ure|ena vi{a jerarhija u Dalmaciji, i da je poglavar te jerarhije bio
solinski episkop. Zosim u tome pismu, upravqenom Esihiju solinskom,
spomiwe wegovu crkvenu oblast (provincia) u kojoj ima odre|eni broj
episkopa, i preporu~uje mu, da saop}i to pismo i u obli`wim crkvenim
oblastima (vicinis provinciis).31 Izgleda iz ovoga, da je dalmatinska crkva
sastavqala jo{ prije toga vremena, kad je re~eno pismo napisano, dakle
prije 418. god, zasebnu crkvenu oblast, i da je poglavar te oblasti i
starje{ina ostalih dalmatinskih episkopa, dakle mitropolit, bio
solinski episkop Esihije. Ovo se moè primiti i kao pouzdano, ako se
uzme u obzir, da je ure|ewe oblasnih (mitropolitanskih) crkava
apostolska jo{ ustanova, da su se te crkve osnivale i ure|ivale ~im je
zgodna za to prilika bila, i nije spoqa{wih zaprijeka bilo, a u vezi sa
ovim, kad se uzme u obzir da je bilo mirno ovo doba za Dalmaciju, kad se
crkva u woj dakle mogla mirno da utvrdi i uredi. Za ovo, tj. za ustanovu
me|ama ocr}ene oblasne dalmatinske crkve, kao mitropolitske oblasti u
dobu prije pomenute godine, govori i odnos rimskoga pape Zosima k
Esihiju, kao predstavniku solinske crkvene oblasti, koji se odnos
ogleda u pomenutom papinom pismu. Ticalo se va`noga pitawa iz
ìvota crkve, rukopoloèwa, dakle osnovnog pitawa jerarhije crkve.
Neopredjeqenost je u tome bila za Esihija osobito radi toga, {to su
29
Bianchi. I, 131.
30
Farlati. V, 30. isto i Kon~. rkp.
31
,,Proinde nos, ne quid meritis dilectionis tuae derogaremus, ad te potissimum scripta direximus, quae in
omnium fratrum et coepiscoporum nostrorum faciem ire notitiam, non tantum eorum, qui in ea provincia sunt,
sed etiam qui vicinis dilectionis tuae provinciis adjunguntur.” Farlati. II, 78. Cf. I, 300.
16
neki na brzo htjeli da dobiju rukopoloèwe, i bez nu`ne za to spreme, i
bez propisanih godina ìvota. Esihije nije smatrao da moè sam to
pitawe da rije{i, mo`da i stoga, kao {to izgleda iz papinog pisma, {to
sam Esihije nije poznavao postoje}e ve} u tome pogledu kanoni~ke
naredbe. Radi toga i da ne bi postupio protivu kanona, a svakako i da
vi{im autoritetom moè da u takvom va`nom pitawu postupa, obratio
se Esihije rimskome papi, da mu on pismeno izloì, kako bi trebalo
postupati i ~ega se dràti u onakvom pitawu. I papa mu je odgovorio i
dao nu`no uputstvo.32 U tom obra}awu Esihija, starijega me|u
dalmatinskim episkopima, rimskome papi Zosimu, i u odgovoru
Zosimovu, upravqenom Esihiju i ostalim episkopima (coepiscopis), vidi
se pravi i kanoni~ki onaj jerarhijski odnos, koji je jo{ u IV vijeku u
crkvi ustanovqen i koji je sankciju svoju dobio na drugome
vaseqenskome saboru (381. god.). Svaka oblasna provincijalna crkva sa
svojim episkopima i odnosnim prvim episkopom (mitropolitom) imala
je svoj sinod, koji je vodio starawe o obi~nom ìvotu crkvenom, o
birawu i posve}ivawu episkopa itd, i upravqala se samostalno. U
crkvenim pitawima osobite va`nosti, isto i u dogmati~kim i
duhovnim, takva crkva ve} nije bila samostalna, nego je zavisila,
odnosno sinod wezin zavisio je od onoga patrijarha i sinoda wegovog, u
~iju je oblast, a prema politi~koj podjeli dràve, spadala ta
provincijalna crkva. Dalmatinska crkva sa glavnom katedrom u Solinu,
spadala je tada u oblast rimskog patrijarhata, i prema tome i episkopi
te crkve, ina~e episkopski sinod wezin, zavisio je u odre|enim
pitawima od rimskog patrijarha i wegovog sinoda. Tako je tada svugdje
bilo ustrojstvo crkveno, kako na istoku, tako i na zapadu, i prema
takvom ustrojstvu ure|ena je bila u pomenuto doba i dalmatinska crkva.
A kolika je bila ta dalmatinska crkvena oblast i koliko je u woj bilo
episkopskih katedara o tome se zna tek po podatcima istorijskim
slijede}ega (VI) vijeka.
U ostalom, sveza ove dalmatinske crkve sa rimskim patrijarhom nije joj
prije~ila da bude u sveza i sa patrijarhom carigradskim. I po onome,
{to se pouzdanoga zna, moglo bi se slobodno kazati, da je u prvim
vijekovima pod pomenutim Esihijem jedino se i pokazala neka ja~a
jerarhijska sveza dalmatinskog episkopata sa Rimom; jer pri
na{qednicima Esihija na solinskoj katedri, o toj svezi u starijih
pisaca, a ni u novijih, gotovo ni{ta se ne spomiwe, ne samo, nego
doga|aji, koje istorija biqeì poslije Esihija, dokazuju da se
dalmatinska crkva samostalno upravqala, i sama na svojim saborima i
po kanonima isto~ne crkve ure|ivala svoj ìvot. Dràwe trojice
solinskih episkopa VI vijeka, Stevana, Onorija III i Frontijana,
32
Zosimovo pismo Esihiju u Farlati. II, 78-79.
17
pokazuju da izme|u dalmatinske crkve i Rima nije tada bilo ni one sveze,
koja bi ina~e, po mitropolitanskom ustrojstvu crkve, u odnosima
naspram nadle`noga patrijarha postojati morala.
Vidjeli smo u kakvim je odnosima stajao Esihije solinski sa papom
Zosimom. Taj isti Esihije, sasvijem samostalno i nezavisno od rimskog
patrijarha, u ìvom je odnosu i sa carigradskom crkvom i wenim
patrijarhom. Doga|aji tada{wi u carigradskoj patrijar{iji ìvo
zanimaju dalmatinske episkope, i oni u~estvuju u tim doga|ajima, kao
takvim, koji se i wih ti~u. Nezgode, koje trpi carigradska crkva od
samovoqe dràvne vlasti, smatra dalmatinski episkop svojim
nezgodama, i diè glas u obranu iste crkve. Car Arkadije goni
carigradskog arhijepiskopa Jovana Zlatousta, i objavquje dekret
progonstva protivu svetog arhijepiskopa. Dalmatinski episkopat osje}a
tu nepravdu i prosvjeduje. Esihije solinski na ~elu tog episkopata ustaje
u obranu povrije|enih kanona, i upu}uje caru molbu u korist svetoga
prvosve{tenstva. Malo je naravno pri tada{wim dvorskim smutwama u
Carigradu, koristio Zlatoustu ovaj prosvjed, ali je zato on zasluìo
Esihiju i drugovima mu zahvalnost Zlatoustovu, koja se izrazila u
naro~itom pismu, koje je on Esihiju upravio.33
Tijesna ova sveza izme|u dalmatinske crkve i Carigrada morala je bila
postajati ja~om, kada je pod Valentinijanom III 437. godine, pre{la
Dalmacija i zapadni Ilirik pod vlast isto~ne carevine. Ovo se
pokazalo pri svakom boqem solinskom mitropolitu slijede}ega doba, a
i pri spqetskim mitropolitima kroz nekoliko vijekova, kao {to }e se
vidjeti. I ~im je vi{e ja~ala ova sveza dalmatinske crkve sa
Carigradom, tijem je ona slabijom postajala sa Rimom.
U ostalom malo je ìvota pokazivala dalmatinska crkva poslije
episkopa Esihija, pa i za ~itav vijek. Za Jovana solinskog, koji je poslije
Esihija postao episkop, malo se {ta zna. O Jovanovom na{qedniku
Petru zna se samo toliko, da je u svezi bio sa akvilejskim episkopom.
Tre}im Esihijevim na{qednikom bio je Glikerije. Ovaj je bio prije car
rimski. Julije Nepos otme Glikeriju carstvo i otera ga sa prijestola; a
da mu ne bi bio opasan kao pretendent prijestola, naredi da ga
zakalu|ere, i tada ga postavi za solinskog episkopa. Sasvijem je
pojmqivo, da je vrlo malo koristi moglo biti za crkvu u Dalmaciji od
takvog episkopa, koji je na carovawe nau~an bio i koji je za kaznu
postavqen za episkopa.34 Tek pri Onoriju II solinskom (493-505) po~iwe
se pokazivati ne{to vi{e ìvota koji se ve} bujno razvija pod tre}im i
~etvrtim Onorijevim na{qednikom.
33
Jovanovo je pismo od 406. god, i na{tampano je u Farlati. II, 72. Cf. D. Fabianich, La Dalmazia nei primi
cinque secoli. Zara, 1874. pag. 223-224.
34
Thomae archid, cap. 5.
18
Uzrok su ovome bile spoqa{we politi~ke prilike. Bilo je doba kada je
imala da padne na zapadu stara rimska carevina. Te su iste prilike bile
uzrokom, {to je oslabila bila sada i ona sveza sa Rimom, koja je
postojala prvih godina V vijeka. Ali je tome uzrok bio i pravac, koji se
na~eo bio razvijati u Rimu prvih godina tog istog V vijeka o vlasti
rimskog episkopa, a tako isto i malo pou~ne borbe stranaka u Rimu, od
kojih je svaka za sebe radila, kako bi svoga ~ovjeka stavila na papski
prijesto, te se pored pravilno izabranog pape ~esto vidilo suvremeno da
vlada i drugi nametnuti papa.
Odnosi Esihija solinskog sa papom Zosimom poznati su nam. Mo`da je
Esihije i znao, kako Zosim isti~e papsku vlast nad oblasnim crkvama i
van kanoni~nih granica svoje jurisdikcije; a sude}i po zna~aju Esihijevu
moè se dràti i pozitivno, da je on to znao. Svako u interesu svoje
crkve u Dalmaciji, Esihiju se ~inilo da moè da se na to i ne osvr}e, kad
papa neposredno nije dirao u wegova mitropolitska prava. Ali su zato
obratili na ovo pa`wu najprije slabim iskazima, a zatijem i ozbiqnim
~inima Esihijevi na{qednici, kad se sloboda unutra{we crkvene
uprave u Dalmaciji po~ela bila iz Rima sprje~avati.
Kad je postala op}e poznatom u svojoj crkvi poslanica kartagenskog
sabora 424. god, upravqena papi Celestinu,35 tada se doznalo i kakve je
nazore razvijao Zosim o vlasti papskoj nad oblasnim crkvama, a tako
isto kakva opasnost prijeti slobodi tih crkava od Rima. Stvar je bila u
ovome. Neki prezviter Apijarije iz Sike u prokonsularnoj Africi zbog
raznih prijestupa bio je svrgnut od nadle`nog svog episkopa (Urbana,
u~enika bl. Avgustina), i nezadovoqan tom osudom obratio se bio 418.
god. papi Zosimu u Rim tu`bom na svoga episkopa. Papa primi tu
slu`bu, na|e onoga prezvitera toboè ne krivim i naredi, da odmah bude
uspostavqen na svoj prezviterski ~in, a nadle`noga episkopa ukori za
izre~enu osudu. Ova papina odluka izazvala je nezadovoqstvo kod
afrikanskih episkopa, koji u woj vidje{e povrjedu prava wihove crkve, i
odlu~i{e ustati energi~no u odbranu tih prava. Posla{e radi toga u
Rim prosvjed protivu papine odluke. Papa iza{qe tri svoja zastupnika
u Kartagenu da dokaù pravo papino, da prima apelacije protivu
rje{ewa suda, izre~enoga u jednoj oblasnoj crkvi. Ovo je pravo svoje papa
osnivao na jednom kanonu prvog vaseqenskog sabora, nikejskoga, po kome
kanonu kao da je isti sabor priznao papi vlast da prima apelacije iz
svega hri{}anskog svijeta, i da to pravo wegovo niko ne smije vrije|ati,
te i afrikanski oci du`ni su ga strogo po{tovati. Naravno je bilo, da
su afrikanski episkopi morali se pokoriti odluci vaseqenskog sabora,
koji je takvo pravo priznao rimskome papi; ali htjeli su i da vide taj
kanon, koji je wima dotle nepoznat bio, a po kome je ispadalo, da je
35
Moja “Pravila s tuma~ewima”. Novi Sad, 1895. II, 265.
19
neosnovan onaj prosvjed, {to su oni bili upravili u Rim. Dokazalo se
me|utim, da takvoga kanona nema, niti je ikada nikejski vaseqenski
sabor takav kanon izdavao, nego se doznalo, da je papa uzeo jedan kanon
(5.) sardi~koga sabora, koji mu priznaje ono pravo samo u granicama
papine crkvene oblasti, i taj sardi~ki kanon iznio je on kao nikejski
kanon, i tijem htio da opravda svoje pravo apelacije i van granica svoje
oblasti. I kad se ova ispostavila na velikom kartagenskom saboru 419.
godine, na kome je bilo 270 episkopa, tada sabor uputi papi odnosnu
svoju poslanicu i predo~i mu istinu. Ali Rimu nije bilo ovo po voqi,
jer je i vidno da se odmah u po~etku ru{i ono, {to je papa Zosim po~eo
bio onako odlu~no i energi~no da podiè. Umre u to vrijeme Zosim.
Zapo~eto djelo prihvati na{qednik mu Bonifacije istom odlu~no{}u,
kao i Zosim. Jednakom u ostalom odlu~no{}u odazivahu se papi
afrikanski episkopi. Najsposlije na{qednik Bonifacijev, papa
Celestin, upravi pismo istim episkopima, dokazuju}i, kako je on
starje{ina sve crkve, i kako wemu pripada pravo apelacije u ovoj crkvi.
Tada afrikanski oci sa sabora, koji bude radi toga naro~ito 424. god.
sazvan, odgovore papi o{trom i op{irnom poslanicom, koja je
primorala Rim, bar u ono doba, da vi{e ne isti~e svoja prava suda nad
oblasnom crkvom Afrike.
Doga|aj ovaj postao je malo vremena zatijem poznat svima crkvama, jer
sami afrikanski episkopi razasla{e prijepise svoje poslanice svima
glavnijim oblasnim crkvama radi wihovog znawa i vladawa. Po blizini
Dalmacije (preko Sicilije) sa kartagenskom crkvom moè se dràti, da
afrikanski oci nijesu propustili poslati i u Solin prijepis iste
poslanice. Svakako ve} imamo spomena, da je solinski mitropolit
Petar (450-474) znao za ovaj doga|aj u kartagenskoj crkvi. Iz jednog
pisma toga mitropolita akvilejskom episkopu Narcisu doznajemo, kako
se àli, {to papa Similicije ho}e da sprje~ava prava, koja solinska
crkva odavna uìva, i da radi onako kao {to su pred{asnici wegovi
htjeli da urade sa crkvom afrikanskom.
U op}e odnosi solinskih episkopa prema Rimu sve su hladniji
postajali, ~im se vi{e isticala od pojedinih papa rimska svevlast.
Sukob solinskih episkopa Onorija II sa papom Gelasijem povodom
pelagijanstva spomenu}emo niè. Ovaj isti episkop zauzeo je bio
odlu~no dràwe i prema papi Anastasiju (496-498), koga su neki
podozrijevali da je pao u jeres.
Hladnom ovom dràwu dalmatinskih episkopa prema Rimu mnogo su
doprina{ale one ~este borbe, koje su se u Rimu doga|ale, kad je trebalo
novoga papu postaviti. A za ove su borbe dalmatinski episkopi dobro
znali, jer su im se u blizini doga|ali. Sabla`wiva je ve} bila za wih
borba, koja se povela u Rimu poslije smrti Liberija (366. god.), kad je
jedna stranka izabrala za papu Damasa, a druga Ursina, i kad se radi
20
toga i do uli~arskih izgreda dolazilo. Ali mnogo je sabla`wivija
borba bila poslije smrti pape Zosima, kad jedni izabra{e Bonifacija, a
drugi Evlalija. Onda, poslije Liberijeve smrti, dogmati~ke razlike
dijelile su stranke, i to se bar u nekoliko jo{ moglo bilo opravdati;
ali sada, poslije Zosimove smrti, nije dijelilo stranke neko vi{e
na~elo, nego niski li~ni interesi, te je i borba ova prikazivala ru`nu
sliku, i samo je na ponièwe carskog ugleda i ugleda rimskog prijestola
mogla biti; kao {to je i bila. Intervencijom carske vlasti pobijedila
je stranka Bonifacijeva, i wega je car proglasio za pravoga papu,
osudiv{i (poslije dugih istraìvawa) protivnu stranku i izabranoga
od te stranke i ve} posve}enoga papu Evlalija. Da je ovaj doga|aj od zlih
po{qedica morao biti za slobodu crkve, otvaraju}i put svetovnoj
vlasti, da bude sudijom u poslovima crkvenim, i da je ovo moralo
sabla`wavati druge oblasne crkve, davaju}i im primjer, {ta sve moè da
bude pri izborima crkvenih starje{ina, samo se po sebi ve} razumije.
Primjer nam eno ìvi daje solinski episkop Glikerije, kojega car {aqe
na solinsku katedru po svojoj iskqu~ivoj vlasti, ne pitaju}i za to
nikoga. Poznata je svima bila quta borba, koju je morao da izdràva za
vi{e godina papa Simah (498-514) sa drugim papom Lavrentijem (498505), i koja je uzrokom bila, da je suvremeni solinski episkop Januarije
sasvijem se nezavisno drào prema Rimu, niti je ikakve sveze htio da ima
sa takvom crkvom, ma i pravom i glavnom na zapadu, u kojoj se nije znalo
ko je poglavar. Jo{ je gore uplivisala na dalmatinsku crkvu borba
izme|u dva pape Bonifacija i Doskura, koji }e od wih da dobije od cara,
da ga za papu prizna. Ovo se doga|alo 530. godine, a to je one iste godine,
kada episkop solinski Onorije III saziva svoj oblasni crkveni sabor u
Solinu, i samostalno i sasvijem neovisno od Rima ure|uje dalmatinsku
crkvu i wom upravqa.
Ovo, i sve ostale druge spoqa{we prilike toga doba odvaìle su
solinske episkope, po~iwu}i od prvih godina VI vijeka, na odlu~ne
korake u upravi dalmatinske crkve. Odvaì{e se ti episkopi, da
samostalno urede svoju crkvu, i da tu uredbu izvedu na osnovu kanona
isto~ne crkve i po obrascu isto~nih oblasnih crkava.
Na solinsku je katedru stupio 527. godine Stevan, ~ovjek poboàn i
mudar. Odmah je Stevan zapo~eo posao novog ure|ewa dalmatinske crkve
u gore pomenutom pravcu. Znao je on, da su kanoni isto~ne crkve ogledalo
za dobru upravu crkvenu, a znao je i to, da su te kanone izdali Bogom
prosvijetqeni qudi, i da je svaki dobri red u onoj crkvi, gdje se ti
kanoni po~ituju i gdje se po wima upravqa. Odlu~i, dakle, Stevan
dobiti za svoju crkvu te kanone. Obrati se on radi toga poznatom u ono
doba na zapadu kanonisti, slovenskom kalu|eru Dionisiju, i zamoli ga
da mu prevede sa gr~kog sve kanone, koji vaè u isto~noj crkvi, da bi po
istima mogao i on da uredi dalmatinsku crkvu. Odazove se Dionisije
21
Stevanovoj molbi, i priredi mu zbornik sviju kanona isto~ne crkve
(znameniti zatijem zbornik i za svu zapadnu crkvu), i po{qe mu taj
zbornik sa ovim pismom: “Po{tovanom mi gospodinu i ocu Stevanu
episkopu Dionisije mali {aqe pozdrav u Gospodu. Premda je predragi
brat na{ Lavrentije vi{e puta i na prijateqski na~in pobu|ivao
slabost na{u da prevedemo sa gr~koga crkvena pravila, ogor~en, kao {to
mislim, neta~no{}u pre|a{wega prijevoda; ipak ovaj te{ki posao tek
sada sam preduzeo iz uvaèwa nasprav tvojega blaènstva, kojemu je
Hristos Svemogu}i Bog iz svagda{we qubavi k narodima predao
dostojanstvo prvosve{tenika, kako bi, uz svetiwu tvoga ìvota i uz
premnoge vrline kojima krasi{ Boìju crkvu, mogao sa~uvati
nepovrije|enima najsvetija pravila, koja su Boìjom milo{}u na
episkopskim saborima izdana, upravqaju}i na najboqi na~in
povjerenim ti klirom i narodom. Ne primaju}i obi~aj na{eg vijeka, po
kome se uop}e èli vi{e znati {to je pravo, nego li ~initi, ti,
potpomognut Boìjom pomo}u, ho}e{ da najprije sam izvr{i{ ono {to
}e{ zatijem drugima narediti da izvr{e, kako bi ìvim primjerom
predwa~io vjernima. I koliko je velik autoritet onoga, koji nam je
predloìo ovaj trud, toliko je jo{ ve}a va`nost predmeta kojega je smjer,
da se sa~uva stalnom uredba crkvene uprave, srestvom koje postizava se
vje~no blaènstvo, jer duhovni starje{ine, znaju}i doti~ne propise i po
wima se vladaju}i, tijem pruàju narodu na pouku duhovne primjere.
Neka Boìja milost sa~uva blaènstvo Va{e u zdravqu i da se moète za
nas Bogu moliti.” Poslije ovoga Dionisije kazuje ep. Stevanu u svome
ovom pismu, i kakve je kanone priveo u zbornik, a to su: kanoni sv.
apostola, zatijem kanoni sviju sabora do IV vaseqenskog
(halkidonskoga).36
Mi smo priveli ovo Dionisijevo pismo radi toga, da se vidi koliko su
zna~aj imali tada na zapadu kanoni isto~ne crkve i koliko su te kanone
uvaàvali. A znamenito je ovo za nas i za dalmatinsku crkvu jo{ i s
toga, {to je glavni kanonski zbornik, koji }e zatijem posluìti i svoj
zapadnoj crkvi, postao po inicijativi jednog dalmatinskog episkopa, i
iz dalmatinske crkve taj je zbornik pre{ao u Rim i u ostale zapadne
crkve, kao op}i crkveni kodeks za dobru crkvenu upravu.
Umro je malo poslije toga ep. Stevan. Farlati, koji je tako|er naveo
kao vaàn ~in Stevanova episkopstvovawa to, {to je on traìo od
Dionisija zbornik kanona isto~ne crkve radi ure|ewa svoje crkve, kaè
da bi jo{ mnogo ovaj episkop izveo od onoga, {to je po~eo bio u crkvu
svoju mudro uva|ati, da ga prerana smrt nije pokosila. Ali {to nije
mogao radi prerane smrti da u~ini Stevan, u~inio je u pravcu
36
Kriti~ko izdawe ovog Dionisijevog pisma u Maassen Gescishte der Quellen des can. Rechts. Gratz, 1870.
I, 960, a o zna~aju Dionisijevih i wegovih trudova I, 422. Cf. Farlati. II, 159.
22
Stevanovom, neposredni na{qednik wegov na solinskoj katedri,
Onorije III (528-544).
Upoznav{i se iz Dionisijeva kan. zbornika sa kanonima isto~ne crkve,
a izme|u prvih stvari, da svake oblasne crkve uprava mora biti saborna,
i da se saborno ima ustanoviti sve {to se ti~e dobrog crkvenog ure|ewa,
Onorije, malo vremena poslije nego {to }e zauzeti katedru, odlu~i
sazvati sabor od podru~nih mu episkopa, sve{tenstva i uglednijih
svjetovwaka, na kome bi se saboru izdala za dalmatinsku crkvu nu`na
pravila. Odluku je ovu svoju Onorije mogao da ostavri 530. godine. Te se
godine sakupi u Solinu mnogobrojni sabor, na kome su bili svi
podru~ni solinskoj katedri episkopi i predstavnici sve{tenstva i
naroda. Ovo je bio prvi oblasni crkveni sabor dalmatinski. Na tome
saboru izdano je 13, odnosno 14 kanona. U tim se kanonima nare|uje: da se
ne smiju crkve optere}ivati dugovima bez znawa i privole starije
duhovne vlasti, da se ne smiju crkvena dobra prodavati, zalagati i u
op}e crkve {tetovati, da se imaju podvrgnuti kaznama simonisti i koji
posreduju u tome, da nikakav klirik ne smije ostavqati svoju crkvu ili
manastir, niti biti primqen u drugu crkvu i manastir, da ne treba
postavqati crkvenosluìteqa nego samo onoliko koliko je potreba, da
sve{tenosluìteqi imaju dobivati od svojih crkava za izdràvawe, i da
se ne smiju parni~iti nego kod svojih sudova, da treba kazniti klirike
kamatnike, da crkve moraju biti snabdjevene svima {to je potrebito, da
se ne smije zloupotrebqavati tajnom pokajawa. Po{qedwi (14.) kanon
napomiwe, kako sve ove naredbe treba usvojiti i potvrditi, jer se
osnivaju na postoje}im op}im kanonima. I potpisa{e i utvrdi{e:
Onorije, arhijepiskop solinski, 8 episkopa, Dominik, arhiprezviter
solinski i jo{ 9 prezvitera, i tijem saborski ovi zakqu~ci stado{e
odmah na snagu.37
Kao {to se vidi, nije bilo dotle sve pravilno u upravi dalmatinske
crkve, nego je trebalo da oblasni crkveni sabor o mnogima glavnim
crkvenim pitawima izda svoje odluke, i tim odlukama, kao kanonima,
obveè na prvome mjestu sve{tena lica. U zakqu~nom (14.) kanonu
pokazuje se potpuna samostalnost tada{we dalmatinske crkve u svojoj
unutra{woj upravi, u svemu jednaka samostalnost, kao {to je postojala u
drugim oblasnim crkvama toga doba i istoka i zapada, i kao {to je i
danas u oblasnim pravoslavnim crkvama. Potpisi saborskih ~lanova,
koje ~itamo na aktima ovoga, isto i sviju ostalih sli~nih sabora,
sankcioniraju naredbe sabora, i one tijem ve} postaju op}eobveznima za
svu crkvenu oblast. Nema tu nikakve sankcije od strane starije neke
crkvene oblasti, da bi mogle ovakve naredbe oblasnoga crkvenoga sabora
stati na snagu. Tek u mnogo kasnija vremena prona{lo se na zapadu, da
37
Farlati. II, 162. Upomen. izdawu Tomine solinske istorije str. 13-15.
23
treba potvrditi iz Rima zakqu~aka svakog oblasnog crkvenog sabora, da
bi ti zakqu~ci mogli stati na snagu i biti obavezni.
Samostalnost ova dalmatinske crkve jo{ se boqe i o~itije pokazuje u
radu drugog solinskog crkvenog sabora, koji je pod predsjedni{tvom
istoga Onorija dràn 532. godine. Na tome saboru nije se ve} radilo
samo o unutra{woj upravi crkvenoj u doti~nim eparhijama, nego se tu
samostalno odre|uju granice svake pojedine eparhije, osnivaju se jedne i
ograni~avaju druge, ustanovquju se granice same mitropolitske oblasti,
i odre|uju se prava i povlastice prvog episkopa ili mitropolita same
oblasti. A da bi odnosni jerarhijski red, koji se na ovome saboru
ustanovio, ostao tvrd i nepomi~an, sabor nare|uje shodno kanonima
isto~ne crkve, da se svake godine poslije praznika Pedesetnice ima
sakupqati sabor radi zajedni~kog rje{avawa crkvenih poslova. I ovoga
sabora zakqu~ci postali su pravovaqani sami po sebi i po samom
avtoritetu sabora, niti ima igdje traga, da je Rim izdao kakve potvrde
svoje o ovim zakqu~cima, kao da bi oni morali kroz tu potvrdu doboti
svoju pravovaqanost.38
Iz spisa ovih dalmatinskih sabora proisti~e u pitawu ustrojstva
tada{weg dalmatinske crkvene oblasti i wenih granica na prvome
mjestu to, da se na ovim saborima utvrdila mitropolitska vlast
solinskog episkopa, ona vlast uostalom, koja je u samoj stvari postojala
jo{ od po~etka V vijeka, ali koja se tek sada na ovim saborima sve~ano
pokazuje i progla{uje i solinski episkop sinodalno dobiva za prvi put
ime arhijepiskopa i poglavar sviju drugih episkopa iz te oblasti. Na
drugome mjestu doznaje se iz ovoga sabora, kakve su granice dalmatinske
mitropolitske oblasti bile i koliko je eparhija istu sastavqalo.
Doznaje se naime, da su u prvoj polovini VI vijeka solinskoj
mitropolitskoj katedri bile podru~ne eparhije pri obali Jadranskog
mora: rapska, zadarska, skradinska, makarska, neretvanska i epidauruska,
a u unutra{wosti: ludrensis, sarsenterensis, martaritanta, bestoensis,
sarnitensis, et sisciencis. Eparhije su ove nazvane po mjestu gdje je bila
episkopska katedra, te od danas poznatih mjesta: Solina, Raba, Zadra,
Skradina, Makarske, Neretve (danas razvaline kod sela Vida), Epidaura
(danas Cavtata) i Siska, moè se zakqu~iti i mjesto svake eparhije.
Premda je danas jo{ te{ko odrediti gdje su bili Ludrum, Sarsentero,
Martari, Bestoe i Sarniti, moè se ipak i to po drugima mjestima od
prilike opredjeliti, te re}i, da su eparhije: ludrensis, sarsenterensis i
martaritana nalazile se iza skradinske, solinske, makarske i neretvanske,
a bestoensis da je bila vi{e k istoku, i dakle, da su eparhije: ludrensis,
38
Farlati. II. 172. Tomina sol. istorija str. 15-18.
24
sarsenterensis, martaritana i bestoensis zahvatale dio Bosne i Hercegovine,
a sisa~ka je bila u savskoj Panoniji.39
Po{to je mitropolit Onorije uredio svoju crkvu po obrascu isto~nih
oblasnih crkava i shodno kanonskim naredbama isto~ne crkve, on je
zatijem produìo i upravqati svojom crkvom po istim naredbama; i
dalmatinska crkva pod Onorijevom upravom, a pod za{titom cara
Justinijana, kad se (535. g.) utvrdila u Dalmaciji vlast isto~nog carstva
i kad se gr~ka kultura u woj ve} odoma}ila bila dalmatinska crkva
cvjetala je i visoki ugled dobila me|u ostalim tada{wim oblasnim
crkvama. A kao {to akti pomenutih sabora pokazuju, potpuno se
autonomno tu crkveni ìvot razvijao i nezvani~no, pod jedinom
vrhovnom upravom svoga sinoda.
Na ovako samostalno, i u nekoj mjeri autokefalno dràwe svoje crkve,
pobudili su mitropolita Onorija koliko oni razlozi, koje smo gore
naveli, toliko isto i doga|aji, koji su se u to doba zbivali u Rimu u
papskome dvoru, pri papi Bonifaciju. Ovo smo spomenuli. A na
ustrajnost u tome pogledu pobudili su Onorija doga|aji, koji su odmah
poslije toga nastupili u Rimu.
Kao {to se zna carica Teodora, {titnica monofizistva, nastojala je
na sve na~ine, da podigne ugled toga u~ewa i wegovih {qedbenika i da
potre zakqu~ke IV vaseqenskog sabora. Da to izvede, trebalo joj je izme|u
drugih da zadobije sebi rimski carski dvor i rimskog papu. U martu 536.
godine nalazio se u Carigradu papa Agapit radi ure|ewa sa carskim
dvorom nekih politi~kih, isto i crkvenih poslova. Sa Agapitom bio je
u Carigradu i |akon rimski Vigilije, u~eni ali i vrlo ~astoqubivi
~ovjek. Znao se ovaj |akon sprijateqiti sa carskim dvorskim qudima i
kroz wih dobiti blagonaklonost kod carice Teodore. Carica saop}i
Vigiliju svoje misli o monofizistvu i obe}a mu, ako joj pomogne da se
ukine odluka ~etvrtog vaseqenskog sabora i da se uspostavi i proglasi
pravoslavnim monofizitsko u~ewe, da }e nastojati da on papom u Rimu
postane i uz to mu obe}a veliku svotu novca. Vigilije pristane na
ponudu, i Teodora je od tada po~ela raditi preko Antonine, ène
vojskovo|e Justinijanovog u Italiji, Velizara, u korist svoga
{ti}enika. Umre u aprilu iste (536.) godine u Carigradu papa Agapit, i
na mjesto wega izabran bude odmah u Rimu Silverije. Carica se obrati
ovome novome papi pozivom, da u Carigrad do|e, naravno radi wezinih
namjera u korist monofizistva. Znaju}i za ovo Silverije, ne zahtje
odazvati se cari~inom pozivu. Uvrije|ena carica zapovijedi Velizaru,
koji je iste godine u decembru posjeo bio Rim, da kazni neposlu{nog joj
papu. Papa bude uhva}en i poslat u zato~ewe u Likiju. Po naredbi
39
Ovo pismo smo napisali po opasci, {to je Fr. Ra~ki u~inio na 18. str. izdawa Tomine solinske
istorije.
25
Justinijanovoj bude ipak na brzo oslobo|en i povra}en u Rim. Ali u
Rimu ve} na|e novoga papu Vigilija, koji je pomo}u Velizara zasio bio
na papsku katedru. Velizar opet dade uhvatiti Silverija i po{qe ga u
zato~ewe na ostrvo Palmariju, gdje je nevin ~ovjek u velikoj sirotiwi i
umro. Tek poslije smrti Silverijeve (540. god.) i poslije mnogih
nastojawa Velizarovih priznali su Vigilija za papu. Kad se utvrdio na
papskom prijestolu, Vigilije se ve} nije starao da odrì zadatu rije~
carici Teodori, da }e braniti monofizistvo i osuditi ~etvrti
vaseqenski sabor; a mogao je to tijem lak{e da u~ini, {to je i kod same
carice ohladwela bila pre|a{wa revnost u korist monofizistva,
protivu kojega su bila sva ~etiri isto~na patrijarha. Svakako ve}
svakome je poznato bilo, kako je Vigilije postao papom, i to je dosta
bilo, da se episkopat i doti~ne oblasne crkve ne drè prema rimskom
prijestolu onako, kako bi se ina~e pri redovnim prilikama dràle
bile.
Izme|u drugih, i dalmatinska oblasna crkva smatrala je na Vigilija
nepovjerqivo, i daleko je stojala od svakog odnosa s wim. A doga|aj nam
jedan iz toga doba kazuje, da je i do otvorene protiv{tine do{lo izme|u
pape Vigilija i dalmatinske crkve. Papski je dvor imao u Dalmaciji
neke svoje zemqe, i na upravu tih zemaqa poslao je bio Vigilije nekog
|akona rimskog, Sevastijana. Ovaj Sevastijan savjesno je vr{io svoj
posao, i nije ga imao Vigilije u tome ni za {to da ukori. Ali je taj
Sevastijan kriv bio sada pred Vigilijem, {to je u tijesnoj svezi bio sa
dalmatinskim mitropolitom Onorijem, i {to se vladao po onim
crkvenim pravilima, koja su izdana bila za dalmatinsku crkvu na
pomenutim solinskim saborima. Ne mogu}i u ni~em Onoriju {koditi,
Vigilije okrivi Sevastijana, {to je op}io sa Onorijem i {to je gledao
kako je ovaj Onorije toboè nedozvoqena rukopolagawa obavqao, pa ~ak
prebacuje Vigilije Sevastijanu i simoniju, u koju kao da je i on zajedno
sa Onorijem pao bio.40 A od svega ovoga u istini nije bilo ni{ta, nego je
bilo to, da je Vigilije zlovoqan bio na Onorija, {to je on osudio bio u
jednom pismu upravqenom carigradskom patrijarhu na~in, kojim se
Vigilije popeo na papski prijesto,41 a tako|er i {to je Onorije
samostalno i nezavisno od Rima drào one crkvene sabore i po
zakqu~cima tih sabora uredio crkvu svoju. Pa ne mogu}i ni{ta u~initi
protivu Onorija, izmisli da toboè nije rukopolagao, kao {to
propisuju naredbe rimske crkve, nego da je simonisti~ka rukopolagawa
obavqao. Zabavno je u ovom poslu da se Vigilije sjetio Onorijeve
simonije {est godina poslije smrti Onorijeve, jer pismo, u kome se kori
40
Kon~. rkp. Farlati. II, 193.
41
Kon~. rkp.
26
Sevastijan za tobo`wu slabu upravu imawem i u kome se napomiwe
tobo`wa Onorijeva simonija, Vigilije je napisao iz Carigrada 550.
godine, a Onorije je ve} 544. god. umro bio. Da je za ìvota svjesnoga i
energi~noga Onorija ovo Vigilije napisao bio, vaqda bi se jo{ tada
dogodilo bilo ono, {to se pod neposrednim Onorijevim na{qednikom u
dalmatinskoj crkvi dogodilo.
Premda i zapeti, postojali su ipak bar formalno nekada{wi
jerarhijski odnosi izme|u dalmatinske crkve i rimskoga patrijarha,
pape, sve dok je ìvio mitropolit solinski Onorije. Za vrijeme
Onorijeva na{qednika, mitropolita Frontinijana, prekinu{e se i ti
odnosi.
Polovina VI vijeka bila je doba, kad su se jo{ povla~ili u crkvi
monofizitski sporovi. Revniteqi pravoslavqa svakako su èqeli, da
jednom prestanu ti sporovi, koji su ne malo crkvu uznemiravali, i da se
na|e na~ina, da se prinude monofiziti da priznadu pravoslavno
vjerovawe. Prilike nijesu zgodne bile, da se to saborskim rje{ewem
postigne. Radi toga odlu~eno bude posti}i ovo autoritetom carske
vlasti, osobito s razloga, {to su monofiziti sastavqali tada i zasebnu
politi~ku stranku, s kojom je zbog mnogobrojnosti stranke dràva
morala da ra~una. Prikaza{e ovo u Carigradu caru Justinijanu i
dokaza{e mu, da bi se lako mogli monofiziti zadobiti za pravoslavno
vjerovawe, kad bi on izdao jedan edikt, u kome bi osu|ena bila tako zvana
“tri poglavqa” (tria capitula) spisi (i osoba) Teodora mopsuetskog, spisi
Tedorita Kirskog protivu Kirila Aleksandrijskog i efeskog sabora i
pismo Ive edeskog, tako|e protivu Kirila Aleksandrijskog i efeskog
sabora. Car pristane, i 544. godine izda odnosni edikt. U sebi edikt
nije sadrào ni{ta nepravoslavnog, jer je izri~ito potvr|ivao i branio
pravoslavno u~ewe Kirila Aleksandrijskog. Izazvao je ipak isti edikt
u mjesto èqenog mira, nove nemire u crkvi. Carigradski tada{wi
patrijarh Mina opirao se u po~etku da primi i usvoji carev onaj edikt,
jer mu se ~inilo, da se wim vrije|a autoritet halkidonskog sabora, koji
je bio proglasio nevinima: Teodorita i Ivu, i primio ih u crkveno
op}ewe. Ali kad je vidio, da se u samoj stvari mogu osuditi ona “tri
poglavqa”, a da se tijem ne dira u halkidonski sabor, koji se Teodorom
mopsuetskim nije ni bavio, a Ivu i Teodora primio je u crkveno op}ewe
tek tada, kad oni opozva{e svoje protupravoslavno nekada{we u~ewe i
ispovjedi{e pravoslavnu vjeru, Mina je primio Justinijanov edikt i
odobrio ga. Primi{e i odobri{e isti edikt i ostala tri isto~na
patrijarha aleksandrijski, antiohijski i jerusalimski.
Na zapadu je sasvim druk~ije po{la stvar sa tim carevim ediktom.
Tamo su malo poznavali spise one trojice (Teodora, Teodorita i Ive), a
me|utijem bezuslovno i nepomi~no su stojali uz dogmati~ki zakqu~ak
halkidonskog sabora. Doznav{i za Justinijanov edikt, ve}ina zapadnih
27
episkopa, osoboto sjeverno-afrikanskih, odlu~no mu se oprije{e,
smatraju}i u istome povrijedu halkidonskoga sabora. Rimski papa, onaj
isti Vigilije, o kojem je prije govoreno, stojao je i on uz zapadni
episkopat, dakle protivu edikta. Car pozove papu Vigilja u Carigrad da
li~no razjasni ovu stvar. Vigilije krene 545. godine put Carigrada,
zaustavqaju}i se na tome putu za duè vremena u raznim glavnijim
mjestima, i svugdje se iskazivao pred zapadnim episkopima u smislu
protivu edikta, dakle u korist onih poglavqa. Najposlije u po~etku 547.
god. stigne u Carigrad, i tu se tako|er iskaè protivu edikta, ne samo,
nego nije htio imati ni crkvenog op}ewa sa carigradskim patrijarhom
Minom, koji je edikt primio i odobrio bio. Energi~no postupawe
carevo u obranu svoga edikta u~ini, te Vigilije popusti od dotada{we
svoje protivnosti ediktu. Pomiri se sa patrijarhom Minom, i izda
poznati svoj Judicatum, primaju}i i usvajaju}i carev edikt.
Ovaj postupak Vigilijev, ~im se za isti doznalo, podigao je protivu
Vigilija mal ne sav zapadni episkopat. Uzaludna su bila sva pisma, {to
je on iz Carigrada slao na zapad, i u kojima se pravdao i razja{wavao
stvar. Op}e je mi{qewe zavladalo bilo, da se papa sloìo sa
neprijateqima pravoslavne vjere i da je odstupio od vjerovawa,
utvr|enoga na halkidonskom saboru. Proglasi{e papu odstupnikom od
halkidonskoga vjerovawa, i javno na raznim saborima osudi{e wegov
Judicatum. Odlu~nije od ostalih ovo u~ini{e episkopi sjeverne Afrike,
Galije, Ilirika i Dalmacije. Episkopi sjeverne Afrike ~ak proglasi{e
Vigilija odlu~enim od pravoslavne vjere. Nije pomoglo Vigiliju, ni kad
je carigradski sabor 553. izrekao osudu onih “poglavqa”. Zapo~eta
protivnost papi na zapadu trajala je uporno. Proglasi{e se odjeqenima
od Rima i rimskoga pape sve glavnije oblasne crkve zapada. Ni smrt
Vigilijeva nije u stawu bila da pribliì te crkve Rimu. U nekim je
crkvama to trajalo vrlo dugo, tako da je na pr. akvilejski patrijarh
stupio opet u svezu sa Rimom tek 700. godine.
Izme|u oblasnih crkava, koje prekinu{e svaku svezu sa rimskim papom,
bila je i dalmatinska crkva. Solinski mitropolit Frontinijan bio je
me|u prvima, koji je ustao protivu Vigilijeva Judicatum. îm je doznao za
taj papin spis, Frontinijan odmah stupi u dogovor sa ilirskim
episkopima, da zajedno protestiraju protivu Vigilijeva postupka.
Zajedni~ki sabor sviju episkopa Dalmacije i Ilirika imao je da taj
protest iskaè. Sabor se ovaj sastao 549. god, dakle odmah slijede}e
godine, po{to je Vigilije svoj onaj spis izdao. Na tome saboru osu|en je
bio Vigilijev Judicatum, progla{ena nepomi~na privrènost i
pokornost zakqu~cima halkidonskoga sabora i jednoglasno
ustanovqeno, da se ne}e u naprijed imati nikakva op}ewa sa rimskim
papom. Prekinula je poslije toga dalmatinska crkva svaki odnos s
28
Rimom, i stojala je u zajednici samo sa onim zapadnim crkvama, koje su
sli~ni zakqu~ak donijele bile.42
Nije stupila dalmatinska crkva u svezu sa Rimom za dugo vremena i
poslije smrti Frontinijanove. Ovo je izme|u drugoga zavisilo i od toga,
{to je dalmatinski episkopat stojao u tijesnim odnosima sa akvilejskim
patrijarhom, koji je, kao {to smo vidjeli, najuporniji bio u protivnosti
Rimu. Iz jednog pisma pape Grigorija I solinskom mitropolitu
Maksimu (oko 600. g.), koji se poslije raznih protiv{tina pribliìo
bio Rimu, doznajemo, da je u dalmatinskoj crkvi uporno jo{ trajala
protivnost Rimu, i radi toga papa preporu~uje tom mitropolitu, da
gleda obavijestiti uporne i da na svaki na~in nastoji da se povrate u
krilo svete crkve.43
U ostalom, poslije mitropolita Frontinijana (554. god.) i sve do
propasti Solina, nije bilo vi{e na mitropolitskoj katedri ~ovjeka,
koji bi se u upravi dalmatinske crkve mogao smatrati ni iz daleka
ravnim Esihiju, ili Stevanu, ili Onoriju, te nam se stoga slabim
pokazuje i ìvot te crkve u to doba. Za ono malo decenija promijenilo se
osam mitropolita. Izme|u ovih dvojica, koji su ponajdubqe upravqali:
Natalis i Maksim (580-620), nijesu u svemu bili na visini svoga
dostojantva.
Za vrijeme prvoga od sada spomenuta dva mitropolita, dakle Natalisa,
po~iwe opet Rim ulaziti u poslove dalmatinske crkve. To je bilo 589.
godine; a povodom tome bila je jedna raspra izme|u solinskog
mitropolita Natalisa i arhidjakona solinske crkve Onorata, a za
vrijeme pape rimskoga Pelagija.
Mitropolita Natalisa opisuje arhidj. Toma kao ~ovjeka, koji se nije
vladao, kao {to prili~i jednom prvosve{teniku. Kaè da je mnogo
daleko bio od prave staze, kojom mora da stupa jedan episkop, i da je u
zabavama provodio sve svoje vrijeme, trate}i na to crkvena dobra.44
Arhidjakonu solinske crkve Onoratu nepravo je bilo da se tako vlada
wegov starje{ina, te se uz du`ne obzire starao da navede na dobro svog
arhiepiskopa, a osobito da ne rasipqe crkveni imetak. Omrzao je radi
toga Onorat arhiepiskopu, i ovaj po~ne da ga okrivquje za razne
prijestupe, samo kako bi ga uklonio sa arhidjakonske slu`be. Po{to u
tome nije mogao uspjeti, okrene arhiepiskop taktiku prema Onoratu, i
po~ne mu pokazivati svoju blagonaklonost i èqu svoju, da ga podigne na
42
Kon~. rkp. Farlati. II, 200. 288. Podrobnosti o ovom Vigilijevom poslu u Hefele, Conciliengeschichte (II
aufl.) II, 798. i sl, posebno II, 831.
43
Hist. salonit, c. 6. Farlati. II, 287, Papino pismo u Ra~ki, Documenta historiae chroaticae periodum antiquam
illustrantia (Zagrabiae, 1877.) rad. 258.
44
Hist, salon, c. 5.
29
vi{i jerarhijski stepen i dakle da ga rukopoloì za prezvitera.
Razumio je Onorat igru arhiepiskopovu i ne pristane na ponu|eno mu
rukopoloèwe. Arhiepiskop ga tada li{i arhidjakonske slu`be. Onorat
smisli potraìti sebi pomo} u Rimu, te se obrati papi, àle}i se na
nepravdu i tuè}i Natalisa za r|avo vladawe. Zgodno je do{la Rimu ova
tu`ba, da moè opet u poslovima dalmatinske crkve da vr{i onu vi{u
duhovnu vlast, koje je za toliko vremena li{en bio. Papa Pelagije
usli{i molbu arhidjakona Onorata, naredi arhiepiskopu Natalisu, da
ima uspostaviti na slu`bu Onorata, a radi opravdawa, za slabo svoje
vladawe, da mora do}i li~no u Rim. Naredba sli~na onoj, koju je u
poznatom nam sli~nom poslu izdao bio papa Zosim u sporu izme|u
kartagenskog episkopa Urbana i prezvitera Anijarija; samo {to je sada
svr{io ovaj posao druk~ije, nego onda u prokonsularnoj Africi, jer
arhiepiskop Natalis nije imao na svojoj strani pravicu, kao {to je to
imao episkop kartagenski Urban. Natalis na papinu naredbu nije htio
ni da se osvrne, nego samog Onorata podvrgne jo{ i ukoru za
neposlu{nost. Umre me|utijem papa Pelagije, i na{qedi mu 590. god.
papa Grigorije I. Ovome novome papi obrati se Onorat opet tu`bom na
Natalisa, i opet stigne iz Rima naredba sli~na onoj Pelagijevoj, i opet
Natalis postupi kao i poslije prve naredbe, tj. i ne osvrne se na papinu
naredbu. Pri takvom stawu stvari Onorat odlu~i pokoriti se svom
arhiepiskopu i primi prezvitersko rukopoloèwe. Arhiepiskop tada,
da pokaè Onoratu samostalnu vlast svoju u svojoj crkvenoj oblasti,
smetne sa arhidjakonske slu`be Onorata, navode}i da prezviter takve
slu`be vr{iti ne moè. I opet se Onorat obrati u Rim, àle}i se na
arhiepiskopa. Ali pisma, {to uslijed ove nove tu`be stigo{e iz Rima u
Solin, imala su kod mitropolita Natalisa onu sudbu, koju su imala i
prva dva pisma. Stvar je jasna bila, da mitropolit dalmatinske crkve
nije htio da zna za vlast Rima nad tom crkvom, i dakle da je odjeqewe te
crkve od Rima trajalo i po{qedwih godina VI vijeka.45
Umre mitropolit Natalis krajem 592. ili u po~etku 593. godine, i
naslijedi ga Maksim, kojega arhidjakon Toma zove scismaticus, dakle
odjeqen od Rima, kao i predhodnici mu. Kad je izabran i posve}en bio
Maksim, niti je htio da pristupi papi, kaè arhidj. Toma, niti da slu{a
wegove naredbe. Papski je prijesto zauzimao tada energi~ni Grigorije I
(590-604), koji je znao braniti prava svoga prijestola i primoravati na
poslu{nost svakoga, koji mu je po jerarhijskom ustrojstvu morao
poslu{an biti. Na tu je poslu{nost papa htio da prinudi i
mitropolita Maksima. Ovo me|utim nije mogao papa da postigne, izme|u
drugih razloga i s toga, {to je u mitropolitsko dostojanstvo Maksima
utvrdio bio vizantijski car Mavrikije. Sredstvom ovoga cara dobije
45
Id. ib.
30
papa Grigorije ono, na {to mitropolit Maksim nije htio da po dobroj
voqi pristane. Po naredbi carevoj Maksim po|e 599. godine u Ravenu, i
tu nekako uredi odnose svoje i svoje crkve sa rimskim prijestolom.46
Poslije te godine izgleda, da su nastupili pravilni odnosi izme|u
dalmatinske crkve i rimskog pape. Ali malo zatijem dalmatinsko
mitropolitsko sjedi{te, grad Solin, biva razru{eno, i sam mitropolit
prinu|en da od tuda bjeì, te je mnogo godina moralo poslije toga da
pro|e, dok se opet u dalmatinskoj crkvi mogao neki red da ustanovi.
2.
U ovo doba dolaze u Dalmaciju Obri. Silom oru`ja zauzimaju oni u
Dalmaciji izme|u ostaloga zemqe okolo dana{weg Siwa i Vrlike. Od
tuda su pusto{ili sve u naokolo dokle bi god doprli. Po~eli su bili
odmah u po~etku prijetiti glavnome gradu Dalmacije, Solinu. Carska
vojska uspjela je bila na prvi mah odbiti ih. Ali malo ka{we navale oni
novom silom, i za kratko vrijeme osvoje najja~u u ono doba dalmatinsku
tvr|avu, Klis. Poslije Klisa bace se na Solin, osvoje ga i razru{e do
temeqa. Istoj je sudbi podlegao i Epidaur. Te{kom mukom i poslije
mnogih napora mogla se savladati obarska sila.47
Obi~no u ovo doba (prva polovina VII vijeka) biqeè dolazak Hrvata i
Srba u Dalmaciju. Farlati navodi za Srbe (Sorabi) da su bili u
Dalmaciji ve} u po~etku IV vijeka. Pi{e: “Prije nego {to }e gotovo sva
Dalmacija do}i pod vlast Slavena, narod ovaj srpski ve} od po~etka IV
vijeka, a mo`da i ranije po~eo je bio prodirati u Ilirik i Dalmaciju i
zauzimati u tim zemqama pojedine gradove i sela.48 Ovi su Srbi (Sorabi)
po svoj prilici onaj narod, za koji biograf cara Konstantina vel,
Evsevije, kaè da ga je do 300. 000 sa sjevera pre{lo Dunav, i da je taj
narod car razmjestio po Trakiji, Makedoniji, Miziji, Panoniji i
Dalmaciji.49
Za neko su vrijeme bili u Dalmaciji Hrvati i Srbi zajedno sa Obrima.
Kad rimske ~ete zajedno sa hrvatskim i srpskim ~etnicima savlada{e
Obre, ostado{e tu sami Hrvati i Srbi, pored romanskih (latinskih i
gr~kih) kolonija. “Kad se pribliìvao kraj rimske imperije”, pi{e
Lucije, “Dalmacija je gotovo sva bila zapremqena od Hrvata i Srba (dva
naroda koji sa op}im imenom Slovena zovu), zauzev{i Srbi isto~ni dio
Dalmacije, a Hrvati ostalo, tako da je ime Dalmatinca ili Rimqanina
46
Id. ib. c. 6.
47
Id. ib. c. 7-9. Lucii De regno Dalmatiae st Croatiae. Lib. I, cap. 9 (Ed. J. G. Schwandtneri, Vindobonae, 1748.)
48
Illyr. sacr. I, 122. Cf. I, 118.
49
Lib. V, cap. 16.
31
ostalo samo u sedam gradova, od kojih tri na kvarnerskim ostrvima:
Osor, Krk i Rab, i ~etiri na primorju: Zadar, Trogir, Spqet i
Dubrovnik.”50 Dijelila je Hrvate od Srba u Dalmaciji r. Cetina. Hravti
su tu imali ùpe: cetinsku, imocku, primorsku, bribirsku, ninsku,
kninsku, sidra{ku i zminsku. Granice nekih od ovih ùpa prelazile su
donekle granice dana{we Dalmacije. Od gradova bili su hrvatski:
Biograd, Nin, Karin, Skradin i Knin. Po dana{woj politi~koj podjeli
Dalmacije, Hrvati su zauzimali kotare: zadarski, benkova~ki, kninski,
{ibeni~ki, mawi dio spqetskoga, siwski i imocki, osim gradova:
Zadra, Spqeta i Trogira sa wihovim okolinama. Ostalo u Dalmaciji
zauzimali su Srbi, osim Dubrovnika sa wegovom najbliòm okolinom.
U isto ovo doba, kad su se Hrvati i Srbi utvrdili u novoj svojoj
postojbini, kaù, da im je prvu put i hri{}anstvo propovjedano bilo, i
da mnogi primi{e tada hri{}ansku vjeru i napusti{e svoje staro
neznabo{tvo. Prvi koji je to kazao bio je car Konstantin
Porfirogenit, pisac X vijeka, a po wemu ve} mnogi drugi kasniji pisci,
svaki na svoj na~in. O kr{tewu Srba, i {ta o tome pi{e Porfirogenit,
ne}emo ovdje govoriti, jer ne spada neposredno u zada}u ove radwe. O
Hrvatima, narodu, koji je naselio dalmatinski kontinent,
Porfirogenit pi{e: “Car Iraklije, dobiv{i preko poslanika
sve{tenike iz Rima, i po{to je izme|u istih sve{tenika postavqen bio
arhiepiskop, episkop, prezviteri i |akoni, pokrstio je Hrvate.
Starje{ina Hrvata bio je tada Porga.” “Ovi pak Hrvati, {to su
kr{teni bili, nerado se diù na rat na druge preko granica svoje zemqe,
a to s toga, jer su primili neko proro{tvo ili naredbu od rimskog
prvosve{tenika, koji im je pod carem rimskim Iraklijom poslao
sve{tenike i krstio ih. Kad primi{e kr{tewe, ovi se Hrvati obaveza{e
i posebnim svojeru~nim pismima zakle{e se svetom apostolu Petru, da
ne}e nikada oruàni provaqivati u tu|e zemqe, nego da }e mir ~uvati sa
svima, koji su voqni na mir, a u zamjenu toga dobi{e od rimskoga
prvosve{tenika obe}awe, da ako bi kadgod drugi narodi provalili u
zemqu istih Hrvata i ratom ih uznemirili, da }e za wih vojevati i
osvetnik im biti Bog, a pobjedu }e im isprositi Petar, Hristov
u~enik.”51
Po ovome, {to Porfirogenit kaè, Hrvatima je prvi put propovjedano
bilo Jevan|eqe i kr{teni su bili za vrijeme cara Iraklija (610-642), i
to od sve{tenika, koje je na preporuku carevu poslao bio iz Rima papa, a
za vrijeme hrvatskoga kneza Porge, i izme|u tih sve{tenika postavqen je
bio jedan za arhiepiskopa i jedan za episkopa, te se tom prilikom
50
Memorie istoriche di Tragurio. Venetia, 1674. Lib. I, cap. 9.
51
De administrando imperio, cap. 31. Ra~ki, Docum, p. 291-292.
32
Hrvati zavjetova{e papi, da }e mir ~uvati sa svima susjedima svojima.
[ta je u samoj stvari bilo od svega ovoga, {to Porfirogenit kezuje,
te{ko da moè danas jo{ iko {ta pouzdanoga i istorijski opravdanoga
re}i, premda je i vrlo mnogo o tome do sada napisano. Sve je ovo zavijeno
u takav mrak, da se nama ~ini najboqe ostaviti govor o obra}awu Hrvata
u hri{}anstvo za deveti vijek, kad su nam podaci o tome i jasniji i
pouzdaniji. Tom }emo se prilikom osvrnuti i na ono, kako i {ta kaè
Farlati i drugi pisci o obra}ewu Hrvata u VII vijeku, a pozivom na
pomenuto Porfirogenitovo kazivawe. Ovdje moèmo samo da
konstatiramo, da je u VII vijeku propovjedano bilo Jevan|eqe Hrvatima,
ali da od te propovjedi nije nikakva ploda bilo, jer su oni opet pali u
neznabo{tvo i ostali su u tome sve do IX vijeka. Da je, kao {to se kaè,
postavqen bio tada (u VII vijeku), posebni arhiepiskop, posebni
episkop, sve{tenici i |akoni za Hrvate, tada bi jerarhija hrvatska
morala bila imati i neki uticaj u ìvotu dalmatinske crkve onoga
doba, me|utim i tom uticaju nema nikakvih spomena.
Kazali smo, da je zajedno sa Solinom razru{en bio i Epidaur.
Soliwani se razbjego{e u po~etku po dalmatinskim ostrvima, a zatijem
poslije nekog vremena povrati{e se sa ostrva, i jedni osnova{e iz
Dioklecijanova dvora novi grad, dana{wi Spqet (ok. 647.), drugi pak
zajedno sa Epidaurcima grad Dubrovnik (ok. 643.). Kad su postala i
uredila se ta dva grada, u kojima su nekada{wi Soliwani bili, javilo se
pitawe u kojem }e od tih gradova, da se ustanovi mitropolitska katedra,
biv{a solinska. Spor se radi toga javio, koji se svr{io tek 650. godine,
i rje{en je bio u korist Spqeta, koji je postao sjedi{tem arhiepiskopa i
mitropolita dalmatinskog namjesto pre|a{wega Solina. Prvim
spqetskim arhiepiskopom i dalmatinskim mitropolitom bio je Jovan
Ravenski, za kojega arhidj. Toma kaè, da mu je od apostolskoga
prijestola priznato, da spqetska crkva uìva povlasticu onoga
dostojanstva, koju je nekada imao Solin.52
Dobar je prvosve{tenik bio Jovan Ravenski. îm je posve}en bio, pi{e
arhidj. Toma, do{ao je odmah k svojoj pastvi kao dobri pastir, ne sa
namjerom da prikupqa sebi bogatstvo, jer je crkva bila tada vrlo
siroma{na, nego da se stara o spasewu du{a. Po~eo je ure|ivati crkvu i
klir, u~iti, propovijedati i sa velikom revno{}u vr{iti pastirsku
slu`bu. Obilazio je sva mjesta oblasti svoje, starao se o podizawu
crkava, postavqao je episkope, ure|ivao je parohije i malo po malo je
uspio, da se neobrazovani narod po~eo vladati po hri{}anskoj nauci.
Podigao je u Spqetu i katedralnu crkvu i odredio je sve{tenike, koji }e
tu svaki dan da vr{e slu`bu Boìju.
52
Hist. salon, c. 11. Ra~ki, Docum, p. 286-287.
33
Trideset se godina trudio za dobro dalmatinske crkve ovaj
mitropolit. Poslije smrti Jovanove slabo se ìvota pokazuje u
dalmatinskoj crkvi. O spqetskim arhiepiskopima, koji su bili poslije
Jovana, malo se {ta zna, sve do arhiepiskopa Petra II, koji u ostalom
spada u slijede}i period. Me|utijem jo{ za vrijeme arhiepiskopa po~elo
se opaàti, da }e se ubrzo morati promijeniti jerarhijski poloàj
dalmatinske crkve prema Rimu. Uzroci ovoga nijesu bili u samoj toj
crkvi, nego u odnosima izme|u carigradskoga carskoga dvora i papskoga
dvora. Caru je vizantijskom pripadalo pravo da potvrdi odnosni izbor
novoga pape. Kad je izabran bio za papu Martin I, nijesu htjeli
potraìti od cara Konstansa II ovu potvrdu, i to radi toga, {to je car
taj bio jeretik i otvoreno branio monotelite. Papa Martin uz to jo{
sazove veliki sabor 649. g, i osudi na tom saboru (lateranskom)
monotelitstvo i sve braniteqe te jeresi, dakle i cara. Zbog toga je papa
uhva}en bio, i 646. g. odveden kao zato~enik na ostrvo Naksos, i poslije
raznih mu~ewa, koja je morao pretrpjeti, umro je kao sveti mu~enik u
Hersonu. Ovaj doga|aj u~inio je te su izme|u vizantijskog carskog dvora
i papstva nastupili od toga doba vrlo malo prijateqski odnosi, premda
su poslije VI vaseqenskog carigradskog sabora i prestali vjerski
uticaji tome. Ali su nado{li uzroci druge vrste, izme|u kojih na prvome
mjestu isticawe od strane papa svoje nezavisnosti od vizantijskog
carskog dvora. U ovome pitawu, koliko su djelatnosti razvijali pape,
toliko su isto i carevi energi~no postupali. Kad papa Sergije I nije
htio priznati zakqu~ke trulskoga sabora 692. godine, malo te se i s wim
po carevoj naredbi nije dogodilo isto, {to i sa papom Martinom. Pri
papi Konstantinu, koji je 710. godine i{ao k caru u Carigrad,
uspostavili su se bili ne{to boqi odnosi; ali za slijede}a dva
Konstantinova na{qednika to se pogor{alo i svr{ilo sa
teritorijalnom {tetom rimskoga patrijarha. Od 717. godine sjedio je na
carskom prijestolu Lav III Isavrijanin, ikonoborac, a suvremeno na
papskom prijestolu Grigorije II, jedan od najrevnosnijih papa u
isticawu papskoga primata. Cara Lava opisuju kao grubog ~ovjeka, koji
je nasilni~kim sredstvima htio da se ukine {tovawe ikona; ali toj
grubosti wegovoj mnogo je kriv bio isti papa Grigorije II. Ovaj je papa
htio da nametne caru svoj autoritet i da ga na zapovjedni~ki na~in
primora da bude poslu{an papskoj vlasti. Umjesto da je postupio u
ikonoborskom pitawu smireno{}u apostolskom i starao se ponizno da
opravda, za{to on ne moè pristati uz ikonoborstvo, i da ubijedi cara
da je na krivome putu, on udari najgrubijim izrazima na cara,
vrije|aju}i ga kao da je najprostiji ~ovjek. Nekoliko je takvih pisama
napisao Grigorije na carevu adresu, i naravno sve vi{e tijem draìo
cara, da ne popu{ta u ikonoborstvu. Naredio je bio car svojim
egzarsima, najprije Pavlu, pak Evtihiju, da ga silom primoraju na
34
po{tovawe carske vlasti, ali su branili papu Italijanci, koji su
gledali na svaki na~in, da se oslobode vizantijske vlasti i da ne pla}aju
onaj danak koji su kao podanici carstva morali pla}ati. Umre Grigorije
II u februaru 731. godine, i u martu naslijedi ga Grigorije III, onaki isti
samovlasnik, kao i predhodnik mu. Ovaj novi papa udari u krajnost, u
kakvu jo{ nije htio da padne Grigorije II. U novembru 731. godine on
sazove u Rimu veliki sabor zapadnih episkopa, osudi ikonoborstvo, koje
je osudu i zasluìvalo, ali na tome saboru papa proglasi odlu~enim od
crkve i cara Lava. Ovijem je ve} gotov bio rascjep izme|u Istoka i
Zapada, koji }e posluìti poslije, kao {to istorici opaàju, kona~nom
razdjeqewu isto~ne i zapadne crkve. Slijede}e godine (732.) uzeo je
carski senat u Carigradu u pretres dràvne granice i tom prilikom
carskim ukazom progla{eno je, da deset provincija, koje su dotle
pripadale rimskom patrijarhatu, prelaze pod duhovnu jurisdikciju
carigradskoga patrijarhata, a izme|u tih provincija i sav Ilirik, te
dakle i Dalmacija.
Od toga doba po~iwe novi period dalmatinske crkve: “i na{a crkva”,
opaà na{ qetopis, “ako je tada i do{la pod vlast carigradskoga
prijestola uslijed sukoba careva dvora sa papom rimskim, zajam~ila je
ipak sebi samostalni ìvot, neodvisan od vlastoqubivih rimskih
prvosve{tenika.”53
3.
Vrijeme ovo dalmatinske crkve, o kome govorimo bilo je za vaseqensku
crkvu doba, kad se pravoslavno vjerovawe utvr|ivalo i kad je radi toga
crkva imala da te{ku borbu izdràva sa raznim jereticima, kako bi
o~uvala ~isto}u pravoslavqa, te isto predala u amanet budu}im
vijekovima. Bilo je doba prvih {est vaseqenskih sabora, na kojima su
utvr|eni osnovni dogmati pravoslavne vjere, a bilo je ujedno i doba
sviju onih mnogobrojnih sporova o pitawima vjere, koje su podizali
razni jeretici. @ivu je djelatnost razvila u ovo vrijeme vaseqenska
crkva, i u toj djelatnosti u~estvovale su vi{e ili mawe sve va`nije
tada{we oblasne crkve. U~estvovala je u toj djelatnosti i dalmatinska
crkva.
Izme|u prvih sporova vjerskih, koji se podigo{e u crkvi u ovo doba,
bili su sporovi trinitarni. Radi ovih sporova sazvan je bio prvi
vaseqenski sabor (325. godine), na kojem je utvr|eno bilo pravoslavno
vjerovawe o sv. Trojici, i na kojem se najodlu~nijim braniteqem
53
Kon~. rkp. - Isporedi: W. Guettee, Historie de l’ Eglise (Paris, 1883), V, 551 sq. Ab. Fleuri, Histoire
ecclesiastique (Paris, 1856), III, 73 sq. J. Hergenrother, Photius. (Regensburg, 1867), I, 230-237. Hefele,
Conicliengeschichte. III, 379-407. C. W. F. Walch, Historie der Ketzereien (Leipzig, 1782), X, 66-283, a
posebno 260-262.
35
pravoslavqa protivu jeresijarha Arija istakao Atanasije Veliki. Na
strani sv. Atanasija i u za{titu wegovu, a protivu neprijateqa wegovih
i vjere pravoslavne nalaze se i dalmatinski episkopi.
Jo{ za ìvota cara Konstantina, kao {to se zna, digo{e glavu
protivnici nikejskog vjerovawa, i po~e{e glavnim na~inom protivu
Atanasija da rade. Na jednom saboru u Carigradu 335. godine uspije{e
okriviti za nekoliko izmi{qenih nedjela velikoga Atanasija, i car ga
po{aqe u zato~ewe. Tri je godine Atanasije bio u zato~ewu, i kad se
pokazala nevinost wegova, bio je oslobo|en i uspostavqen na svoju
katedru. Ovo jo{ ve}ma razdraì arijance, koji poslije upornoga
nastojawa i svakojakih intriga uspje{e, da car Konstancije 340. g.
proglasi Atanasija svrgnutim. Ali ni pravoslavni nijesu ostavqali da
tako olako pobje|uju jeretici i da se potire pravoslavqe. Na svojoj su
strani pravoslavni imali careva brate, cara Konstansa, te pomo}u
ovoga izrade carsku privolu, da se sazove sabor radi kona~noga
rije{ewa dotada{wih sporova. Sabor taj bude sazvan 344. g. u Sardiki
(Sofiji), na kojem, izme|u drugoga, bude progla{ena Atanasijeva
nevinost i sve~ano utvr|en nikejski simvol vjere.
U sporovima ovima, koji su se vodili do sardi~koga sabora,
u~estvovali su izme|u ostalih i dalmatinski episkopi, i svagda u korist
pravoslavqa i na za{titu Atanasija. Dalmatinski su episkopi
u~estvovali i na sardi~kome saboru. Svjedo~i sam Atanasije u svojoj
drugoj apologiji, u kojoj, izme|u ostalih pravoslavnih episkopa,
spomiwe i dalmatinske episkope, koji sa bra}om utvrdi{e pravoslavno
vjerovawe i zasvjedo~i{e wegovu (Atanasijevu) nevinost,54 premda su
dalmatinske episkope, a posebno tada{weg arhijepiskopa solinskog
Maksima, arijanci se starali svima sredstvima da privuku na svoju
stranu.
U isto vrijeme, kad su pravoslavni oci sakupqeni bili na saboru u
Sardiki, arijanci su sastavili bili svoj sabor u Filinopoqu, i
naravno sastavi{e na tom svome saboru rije{ewe sasvijem protivno
onome, {to je sardi~ki sabor zakqu~io bio. Sa toga svoga sabora
jeretici upravi{e okru`no pismo na mnoge episkope, a izme|u istih i na
solinskoga arhiepiskopa Maksima, pozivaju}i ih da ne prime zakqu~ke
sardi~koga sabora, kao toboè nezakonitoga, i osu|uju}i Atanasija i s
wim sve ostale pravoslavne oce. Uzaludno je bilo sve nastojawe jeretika,
da odbiju od pravoslavne vjere i od velikog Atanasija dalmatinske
episkope, a posebno Maksima. Postojanost ovih episkopa i Maksimovo
hvali Atanasije u dva svoja pisma: u pismu “usamqenicima” i opet u
pismu caru Jovinijanu.55 Ima spomena, da su dalmatinski episkopi
54
Farlati. III, 14.
55
Id, III, 10. 24.
36
u~estvovali i na dva sabora, koji su 349. g. dràni bili protivu jeretika
Fotina u Milanu i Rimu; a tako|er na jednom saboru 359. g. u Rimini, na
kome su osu|eni bili episkopi Ursakije i Valent, arijevi {qedbenici i
protivnici Atanasijevi. Znamenito je iz toga doba pismo italijanskih
pravoslavnih episkopa upravqeno 365. g. Teodoru, arhiepiskopu
solinskom, u kojem hvale pravoslavne episkope dalmatinske, i uop}e
svega Ilirika, za mu{ku protivnost wihovu arijanskim u~iteqima, koji
su svojim naukom po~eli bili zaraàvati i Dalmaciju, a posebno
jereticima Ursakiju i Valentu.56
Nije mawa bila revnost pravoslavnih episkopa u obranu pravoslavqa
i za vrijeme hristolo{kih sporova, koje osobito izazva{e Nestorije i
Evtihije.
îm je nestorijanstvo po~elo bilo zahva}ati ja~ega korijena na istoku,
prista{e Nestroijevi po~e{e pismima nastojati, da privuku na svoju
stranu ~im je vi{e mogu}e episkopa iz svega tada{wega hri{}anskoga
svijeta. Izme|u drugih obrati{e se oni i na dalmatinske episkope,
posebno na poglavara im, Jovana solinskog. To je bilo od prilike 429.
godine. Ali kao {to su dalmatinski episkopi znali o~uvati ~isto}u
pravoslavne vjere od arijanstva, tako su oni znali da je o~uvaju i od
nestorijanstva. Tijesna je u ovo doba bila veza izme|u dalmatinske crkve
i Rima. Jovan je bio na{qednik Esihijev na solinskoj katedri, a mi ve}
znademo u kakvim je odnosima bio Esihije sa rimskim papom. îm se u
Rimu opazilo, da nestorijanstvo prijeti op}om zarazom, odmah papa
Celestin, u avgustu 430. godine, sazove sabor od mnogih episkopa, izme|u
kojih bio je i Jovan solinski. Na tome je saboru bilo potanko razabrano
Nestorijevo u~ewe, i kao jereti~ko sve~ano osu|eno. U~estvovao je isti
Jovan solinski i na drugome saboru u Rimu u decembru iste godine, na
kome su izabrana bila tri poslanika, koji }e zastupati zapadnu crkvu na
vaseqenskom saboru, koji je sazvan bio za 431. godinu u Efesu, i na kome
je osu|eno bilo nestorijanstvo zajedno sa svima {qedbenicima
wegovima.57
Kao {to je ~ista ostala pravoslavna vjera u Dalmaciji od
nestorijanstva, tako je isto ona ostala ~ista i od evtihijanstva, ili
monofizistva, koje se pojavilo u polovini V vijeka. Ova je jeres, kao {to
se zna osu|ena bila na IV vaseqenskom saboru u Halkidonu 451. godine.
Poslije osude jeresijarha Evtihija i glavnog mu za{titnika Dioskora, i
poslije progla{ewa dogmata o dvjema prirodama u Isusu Hristu,
razaslano je bilo na sve oblasne crkve okru`no pismo kako bi svi
episkopi doznali za zakqu~ak sabora i toga se zakqu~ka svi dràli.
56
Kon~. rkp. Farlati. III, 15. 16. 20 21.
57
Farlati. III, 91-92.
37
Primio je ovo pismo i tada{wi solinski arhijepiskop Petar. Sazvao je
odmah sve dalmatinske episkope na sabor u Solin, i tu je jednodu{no
utvr|eno i zakletvom zape~a}eno, da }e se svi svagda dràti onog
dogmati~kog opredjeqewa, koje je u Halkidonu na vaseqenskom saboru
progla{eno, i da za obranu tog opredjeqewa ne}e ni smrt poàliti.58
Koliko je ~vrsta morala biti zakletva ova dalmatinskih episkopa,
dokazuje nam ona protivnost, koja se pokazala poslije pri solinskom
arhiepiskopu Frontinijanu, kad se istaklo pitawe o takozvanim “trima
poglavqima”, o ~emu smo ve} govorili, i kad je dalmatinskoj crkvi
prijetilo, da padne u osudu velikoga pobornika pravoslavqa, Kirila
Aleksandrijskog, prosto stoga, {to su episkopi te crkve bojali se, da
ne}e osudiv{i ona “poglavqa”, povrijediti autoritet i dogmati~ko
opredjeqewe halkidonskoga sabora.
Najve}a je opasnost prijetila pravoslavnoj vjeri u Dalmaciji od
pelagijanstva. Pelagijanstvo je zapadni jeres, te je i prirodno da se ona
nije mogla ne dota}i i Dalmacije, koja je na granici izme|u istoka i
zapada. Pojavila se ta jeres prvih godina V vijeka. Osu|ena je bila na
nekolikim saborima, a sve~ano na III vaseqenskom saboru, efeskom. Ali
i pokraj te osude, imala je ona i poslije mnogo {qedbenika, koji su se
starali da svugdje Pelagijevo u~ewe provuku. Iz dopisivawa solinskog
arhiepiskopa Esihija sa bl. Avgustinom, koji je bio glavni djelateq, da
se pelagijanstvo proglasi za jeres i da se osudi, iz tog dopisivawa
Esihijeva sa Avgustinom59 moglo bi se zakqu~iti, da je jo{ prije
efeskoga sabora u Dalmaciji poznato bilo Pelagijevo u~ewe, i da je i u
Dalmaciji ono imalo svojih pristalica. Poslije efeskoga sabora ista se
jeres ponajja~e ugnijezdila bila u akvilejskoj oblasnoj crkvi, susjednoj
Dalmaciji. Od tuda se ona provla~ila i u Dalmaciju. Bdili su
dalmatinski episkopi da se crkva wihova ne oskrnavi tim novim
jereti~kim u~ewem. Ali tada je stupio bio za nevoqu na solinsku
katedru nekada{wi rimski car, Glikerije. Da ovaj episkop nije znao,
niti kadar bio da predupredi zlo, koje bi se moglo uvu}i u povjerenu mu
crkvu, pojmqivo je po sebi. Poslije Glikerijeve smrti (480.)
dalmatinska se crkva nije nalazila u dobrome stawu radi tada{wih
spoqnih prilika, koje su prije~ile ~ak i to, da se izabere odmah
na{qednik Glikeriju, tako da je dalmatinska crkva za nekoliko godina
bila bez svojega poglavara. Zgodno je dakle bilo vrijeme ovo u Dalmaciji
za jeretike, pelagijance; i oni se tijem uskoristi{e, i po~e{e kri{om
{iriti u~ewe svoje po Dalmaciji. Godine 493. stupio je na solinsku
katedru Onorije, dobri i mudri arhipastir. On je odmah obratio pa`wu
58
Id, III, 109.
59
Id, III, 109 Bomman. I, 194. Fabianich. p. 219. sq.
38
na pelagijanska {urovawa po Dalmaciji i bodrim je okom slijedio za
wima, rade}i sve ono, {to ga je arhipastirska mudrost wegova u~ila da
treba raditi, a da se o~uva ~isto}a pravoslavqa. Upozorio je Onorija na
pelagijski prozelitizam u Dalmaciji i papa Gelasije posebnim pismom.
U samoj stvari u ostalom, pelagijanstvo se slabo doimalo Dalmatinaca,
i Onorije je poslije malo vremena, a blagodare}i energi~nom radu svome,
uspio, da je i po{qedwi trag pelagijanstva u Dalmaciji nestao.60
4.
[to se pravoslavna vjera u Dalmaciji odràla ~istom od svakog
jereti~kog truna, {to je ona ~vrsta bila u pravoslavnom narodu
dalmatinskom i {to su dalmatinski episkopi braniteqi te vjere bili,
tome je najvi{e dopriwelo kalu|erstvo, a na prvome mjestu poglavar
kalu|erstva svojega doba, sv. Ilarion (+ 371).
Kalu|erstvu (ordo monachalis, monasticus institutus) prvi je temeq
poloèn na istoku u po~etku IV vijeka. Pavle Tivejski i Antonije
Veliki, prvi su hri{}ani kalu|eri. Po wihovome primjeru po{ao je u
istome vijeku izme|u ostalih i Ilarion. Kalu|erski je ìvot po
osobitim pravilima uredio za istok sv. Vasilije Veliki. Po
Vasilijevom obrascu uredio je ovo poslije za zapad sv. Benedikt.
Na zapadu je uveo kalu|erstvo sv. Atanasije Veliki, suvremenik
Ilarionov. Za vrijeme, dok je intrigama jeretika li{en bio svoje
katedre, Atanasije je do{ao bio u Rim sa nekoliko isto~nih kalu|era, i
tu je ìvio ~ekaju}i dok bude satrvena jereti~ka obijest. Veli~aju}i me|u
zapadnim hri{}anima kalu|erski ìvot, uzbudio je kod mnogih èqu za
tim ìvotom, i mnogi od zapadnih pobo`nih qudi ostavi{e ku}e svoje i
osnova{e u raznim usamqenim mjestima }elije, u kojima su u molitvi i
postu Bogu sluìli. Pobo`ni ovi qudi birali su osobito mjesta na
ostrvima i na obalama mora. Izme|u drugih mjesta, gdje se podigo{e
takve kalu|erske }elije, bila je i na{a Dalmacija. Ovo je bilo oko 341.
godine.61
Mnoìle su se od toga doba po Dalmaciji ove kalu|erske }elije svakom
godinom. Novi je ìvot dobilo dalmatinsko kalu|erstvo dolaskom u
Dalmaciju sv. Ilariona. @ivot ovoga svetiteqa opisao je 20 godina
poslije smrti wegove bl. Jeronim. Ostaviv{i Palestinu i putuju}i po
raznim mjestima do{ao je Ilarion i u Dalmaciju. Obi{ao je tu crkve i
bra}u, i rije~ju svojom i svetiwom ìvota tvrdio je sve u pravoslavnoj
vjeri i doprinio, da se nikada nikakva jeres nije mogla u Dalmaciji da
ugwezdi. Zaustavio se sv. Ilarion kod tada{weg Epidaura, i tu je
60
Id, III, 136 Fabianich. p. 275 sq.
61
Kon~. rkp. Bomman. I, 151. - Fabianich. p. 173 sq.
39
podigao kalu|ersku }eliju, kod koje je zatijem osnovana bila crkva. I
~udesima se Ilarion proslavio u Dalmaciji, te je i ovo mnogo pomoglo
da se jo{ ja~e i ~vr{}e tu pravoslavqe utvrdi.62
Pobo`ni tada{wi Dalmatinci osobito su uvaàvali kalu|erstvo. Kad
je Vasilije Veliki propisao pravilo za kalu|erstvo i kad je zaveden bio
zajedni~ki (kinovitski) ìvot kalu|erski u manastirima, `rtvovali su
oni pobo`ni qudi od svojih imawa i darivali ih kalu|erima, da
manastire podiù. Bl. Jeronim u jednom svome pismu hvali nekog bogatog
i pobo`nog Dalmatinca, Julijana, koji je o svome tro{ku nekolike
manastire u Dalmaciji podigao, i {to je pomagao manastirskoj bra}i da
se izdràvaju.63 Iz ovih rije~i Jeronimovih moè se zakqu~iti, da je ve}
u IV vijeku kalu|erstvo na {iroko rasprostraweno bilo u Dalmaciji.
Mnogo je kalu|erstvo pomoglo, da se ve} u prva vremena crkve mogla
dobro urediti dalmatinska crkva. Episkopi obi~no su iz manastira
dozivali k sebi kalu|ere, da im pomaù u upravi crkvenoj. Ve}inom
kalu|erima su oni povjeravali visoke crkvene slu`be, i obi~no su
kalu|ere slali da propovijedaju narodu i da ga upu}uju u hri{}anskom
ìvotu. Za svako va`nije crkveno pitawe zvali su oni kalu|ere na savjet,
i kalu|erima su povjeravali izvr{avawe va`nijih poslanstava. Vidjeli
smo kalu|era Dionisija, koji prire|uje kanoni~ki zbornik za crkvu
dalmatinsku i upu}uje arhiepiskopa solinskog Stevana, kako }e da uredi
dalmatinsku crkvu shodno kanonima. U po~etku V vijeka toliko su
ugleda dobili bili u Dalmaciji kalu|eri i toliko su se oni odlikovali
svetiwom ìvota svoga, da je narod èlio, da mu se iz kalu|era episkopi
postavqaju, i ~esto se toj narodnoj èqi zadovoqavalo. Izme|u ostalih,
znameniti Esihije postao je arhiepiskopom solinskim iz kalu|erstva.
Kad je u VI vijeku po~elo bilo na zapadu ne{to opadati kalu|erstvo, sv.
Benedikt se isti~e da ga podigne na pre|a{wi ugled, i svetiwom i
primjerom svojim u tome je on uspio. Djelatnost i slava Benediktova na
brzo se na {iroko rasprostrawa, i dopire i do Dalmacije. Uspostavqa
se u postoje}im manastirima disciplina, koja je po~ela bila slabiti; a
osnivaju se i novi manastiri, koje poslije (od XII vijeka) nazva{e
“benediktinskima”, ali koji su u doba, o kome govorimo, jednaki bili
ostalim starim manastirima. Razlika je neka bila samo u manastirskim
pravilima: u starijim manastirima kalu|eri su ìvjeli po pravilima,
koje je Vasilije Veliki propisao bio, a u novijima po pravilima
Benediktovima, koja su mawe stroga bila od Vasilijevih, i vi{e
prilago|ena zapadnom na~inu mi{qewa i crkveno-dru{tvenom pravcu
zapada.
62
Kon~. rkp. Farlati. III, 25. 26. VI, 4.
63
Farlati III, Fabianich, p. 180 sq.
40
TRE]I PERIOD
732-1075.
Godine 732, kao {to smo kazali, pre{la je dalmatinska crkva pod
jurisdikciju carigradskoga patrijarha. Na àlost, to je bilo doba kad je
bjesnilo ikonoborstvo i kad radi tog ikonoborstva nije moglo biti u
op}e u crkvi mira. Kao svugdje, osjetile su se po{qedice toga i u
dalmatinskoj crkvi. Znameniti Jovan Damaskin u obrani svojoj sv. ikona
àli se, kako je demon zavladao svijetom i kako ne pu{ta u miru crkvu
Boìju, pa izme|u drugih crkava, koje su morale trpjeti od ikonoboraca,
spomiwe i dalmatinsku crkvu, koju jo{ kao od jereti~ke propasti ~uvaju
jedini kalu|eri, koji morado{e bjeàti ispred progonstva
ikonoborskog na istoku, i skloni{e se u Dalmaciji i ju`noj Italiji.64
Ikonoborski sabor 754. godine, koji je sazvan bio po naredbi cara
Konstantina Kopronima, morao je jo{ teì poloàj stvoriti
pravoslavnima, ma gdje se oni nalazili, a pod vla{}u Kopronimovom,
kao {to je i Dalmacija bila. Na tome saboru progla{ena je anatema na
sve, koji su htjeli da {tuju ikone, i car avtoritetom ovoga svoga sabora
zapovjedio je, ne samo da se uni{te sve ikone, gdje su se samo mogle na}i
nego i da se svrgnu svi episkopi, koji brane ikone, da se svi manastiri iz
kojih je najja~a obrana ikona izilazila, pretvore u svjetske ku}e i
kasarne i da se proteraju svi kalu|eri, koji su otvoreno branili ikone i
koji radi te obrane nijesu ni ìvot {tedili. Naravno je, da je pri
ovakvoj op}oj nevoqi te{ko igdje mogao ìvjeti jedan pravoslavni
episkop, pa ni u dalmatinskoj crkvi. I ovo je uzrok, {to osim imena
nekolikih, i to samo spqetskih episkopa, ovoga doba, mi ni{ta ili vrlo
malo moèmo da znademo o tome {ta je u ovo doba bivalo u dalmatinskoj
crkvi. Na osnovu toga, {to se ne pomiwe nigdje, da bi koji dalmatinski
episkop pao bio u ikonoborstvo i iznevjerio pravoslavqu, moè se bar
toliko kazati, da se ova jeres nije dotakla Dalmacije i da se dalmatinska
crkva sa~uvala pravoslavnom, kao {to je i dotle bila. A stoje}i na
onome, {to je gore navedeno po Damaskinu, moè se kazati, da je zasluga
gr~kih kalu|era, {to se Dalmacija sa~uvala ~istom od ikonoborske
jeresi.
I ova je ikonoborska nevoqa trajala sve do 775. godine, kad je umro
Kopronim. Za vrijeme cara Lava IV (775-780) dozvoqeno je bilo
kalu|erima da se povrate iz zato~ewa i da manastire svoje zauzmu; a za
regenstva carice Irine sazvan je bio vaseqenski sabor u Nikeji 787.
godine (sedmi vaseqenski), na kome je uspostavqeno bilo ikonopo~itawe
i osu|eno ikonoborstvo.
64
Kon~. rkp.
41
1.
Kad je ikonoborstvo prestalo, po~iwe ve} i pravilni ìvot u crkvi,
po~iwe svugdje i redovna crkvena uprava. U dalmatinskoj crkvi
nalazimo na spqetskoj katedri arhijepiskopa Petra (774-784). Prvim je
djelom Petrovim bilo, kad je mir u crkvi uspostavqen bio, da se
crkvenom bogosluèwu povrati pre|a{wi sjaj i da se iznesu i sa du`nim
po{tovawem gledaju svete ikone, koje su dotle morale vi{e ili mawe
sakrivene stojati, da ih ne bi opazili bjesni ikonoborci i oskrnavili
ih. I naspram kalu|era bio je Petar osobito pa`qiv, iz blagodarnosti
za to, {to su oni svojim po`rtvovawem i ustrajno{}u u~inili, da
ikonoborstvo ne pobijedi i da svete ikone ostanu u du`nom
po{tovawu.65 Ru{evine gr~kih manastira na primorju, kojih se tragovi
jo{ i danas vide, i koje se ~esto otkrivaju, a koje pripisuju IX vijeku,
mogu se slobodno staviti u ovaj i u VIII vijek, kad se zna zna~aj
tada{wega gr~koga kalu|erstva i djelatnost wegova u ovo doba u
Dalmaciji i ju`noj Italiji.
Djelatan je morao biti ovaj spqetski arhijepiskop Petar, koliko u
dobroj upravi dalmatinske crkve, toliko i u spoqa{wim odnosima
wegovim. Poznato je, da je Petar pisao u Carigrad patrijarhu Pavlu IV,
znamenitom svetitequ (780-784) raduju}i se, {to je gowewe ikonoboraca
prestalo i {to je svugdje sada slobodno {tovati sv. ikone. Sv. Pavao,
patrijarh, odgovorio je Petru preko dva kalu|era carigradska, hvale}i
wegovu pobo`nost i revnost za pravoslavqe, pri ~emu mu patrijarh
izraàva bojazan, da se ne bi iz Rima sada poremetio crkveni mir, kad je
rimski episkop postao zemaqskim kwazom. Ve} iz ovoga, {to
carigradski patrijarh nalazi da moè pisati spqetskom arhijepiskopu
Petru o ovakvim pitawima, moè se lako zakqu~iti o zna~aju i
djelatnosti tog arhijepiskopa.66 Bi}e smrt i jednoga i drugoga (784. god.)
zaprije~ila im daqe dopisivawe, jer ni{ta nam vi{e qetopis ne
spomiwe o Petru. Ali za to nam spomiwe o na{qedniku wegovom, Lavu
(784-804), i o sno{ajima wegovima sa carigradskim patrijarhom
Tarasijem (784-806).
Slavno je u istoriji crkve doba, kad je na carigradskom
patrijar{eskom prijestolu sjedio sv. Tarasije. Odlikovale su ovoga
patrijarha sve one vrline, koje se samo mogu poèqeti kod lica, koje
zauzima najznamenitiju episkopsku katedru istoka. Bio je u~en, poboàn,
strog u vr{ewu svojih arhipastirskih du`nosti, a ujedno energi~an u
65
Ib. ûdnovato, da o ovom zaslu`nom dalmat. mitropolitu nema gotovo ni jedne rije~i u Farlata.
66
Ib. Ovdje je u izvodu prevedeno pismo patr. Pavla.
42
zahtijevawu da svak {tuje pravoslavnu vjeru i da se pokorava crkvenim
zakonima. îm je stupio na patrijar{ejski prijesto, Tarasije je odmah
po~eo nastojati, kako bi se odlu~nim jednim ~inom, presjeklo za svagda
ikonoborstvo, i tijem povratio crkvi onaj mir, kojega je ona za nekoliko
decenija li{ena bila. Na ruci mu je u tome bila carica Irina, te je
mogao Tarasije sa vi{e pouzdawa na dobar uspjeh razvijati plemenitu i
svetu zada}u svoju. Rije{eno je bilo u Carigradu sazvati episkope svega
hri{}anskoga svijeta, te na vaseqenskome saboru glasom svesvjetskog
episkopata izre}i presudu o ikonoborstvu. Razaslani su bili radi toga
pismeni pozivi svima patrijarsima i glavnim episkopima uglednih
oblasnih crkava. Izme|u drugih takav je poziv stigao i Lavu spqetskom,
kao poglavici dalmatinske crkve.67 Sabor je ovaj sazvan bio odmah u
prvo vrijeme patrijar{estva Tarasijeva, ali radi smetwa, koje su
u~inile pristalice ikonoborstva, kakvih je tada jo{ mnogo bilo, mogao
je sabor da se sastane tek u septembru 787. godine u Nikeji. Na tome je
saboru bilo 350 svetih otaca, koji jednoglasno osudi{e ikonoborstvo i
utvrdi{e po{tovawe sv. ikona u hri{}anskoj crkvi. Da li je izme|u tih
episkopa bio i Lav spqetski ili drugi koji dalmatinski episkop, ne
moè se ni{ta kazati, jer istorija to nije zabiqeìla. Svakako ve} ona
okolnost, {to je i ovome arhijepiskopu poziv na sabor bio upravqen,
pokazuje koliko je u Carigradu tada uvaèna bila dalmatinska crkva.
Spomiwe se djakon Faust iz Dalmacije, koji se u Carigradu nalazio sa
dva kalu|era, jedan iz Sicilije i drugi iz Dalmacije, u vrijeme kad se
drào pomenuti vaseqenski sabor.68 Ovaj je djakon bivao u op}ewu sa
patrijarhovim qudima i bi}e izvjestio te qude o stawu dalmatinske
crkve, a kalu|eri bi}e iste qude izvjestili o odanosti dalmatinskog i
ju`notalijanskog naroda svetim ikonama, a tako|er i o prilikama, kakve
su uop}e u crkvenom ìvotu na zapadu vladale. Zna se, da je odavna (jo{
prije VI vijeka) mnogo gr~kih kalu|era i gr~kih manastira bilo u
Italiji i Dalmaciji, i da im se broj umnoìo u prvoj polovini ovoga
(VIII) vijeka za vrijeme, kad su naj~e{}a gowewa na istoku od strane
ikonoboraca morali pravoslavni da trpe. Ovi kalu|eri dakle mogli su
dobro poznavati crkveni ìvot na zapadu i mogli su, nalaze}i se sada u
Carigradu, ta~no i opisati tamo ovaj ìvot. Osim ikonoborstva, bila
su se uvukla u crkvu i druga jo{ zla, koja su skr{ila svetiwu crkve.
Izme|u ovakvih zala bila je i simonija. Mnogo je vi{ih crkvenih
dostojanstvenika bilo, koji su za novac svoja dostojanstva dobili bili.
Ovo se na istoku uvuklo bilo uslijed ikonoborskih sporova; a na zapadu
se to uvuklo bilo, kad su se po~eli bili razni otimati za papski
67
Ib. Ni o ovome mitropolitu ne govori Farlati.
68
Ibidem.
43
prijesto, i kad su doti~ni velika{i radili, ko }e od wih taj prijesto da
za svoju proteìranu osobu dobije, osobito pak poslije 756. godine, kad
je Pipin darovao rimskome papi one provincije u Italiji, koje
sastavi{e papsku oblast, i kad je uslijed toga papa postao zemaqski
vladalac. Protivu simonije prvi digo{e svoj glas kalu|eri, koji
roptahu i na samoga patrijarha Tarasija, jer je samo jednogodi{wu
epitimiju propisao bio za simoniste. Gotova se buna podigla bila u
narodu radi simonije. Vidio je ovo svojim o~ima Tarasije na istoku, a
kako je bilo na zapadu, bez sumwe su ga o tome izvjestila ona dva kalu|era
iz Sicilije i Dalmacije, koji su sa dalmatinskim djakonom Faustom
bili u Carigradu. Patrijarh Tarasije na|e se pobu|enim, da bi op}em
zlu na put stao, izdati jednu okru`nicu na episkope svega svijeta.
Okru`nicu ovu svoju protivu simonije izdao je Tarasije odmah poslije
pomenutog vaseqenskog sabora, a za zapadnu crkvu, upravi istu na papu
Adrijana. Okru`nica ova carigradskoga patrijarha primqena je sa
du`nim po{tovawem, i u{la je u sve kanoni~ke zbornike, kako isto~ne
tako i zapadne crkve.69
Po svome povratku iz Carigrada u Dalmaciju donio je istu okru`nicu
za dalmatinsku crkvu djakon Faust. O tome mi doznajemo iz jednog pisma,
koje je morao napisati arhijepiskop Lav patrijarhu Tarasiju, i u kome je
Lav veli~ao mudrost Tarasijevu i slavio revnost wegovu za pravoslavqe
i nastojawe wegovo da se o~uva red u crkvi i ugled sve{teni~kog ~ina.
Ovo spomiwe Tarasije u svome pismu, koje je on upravio Lavu poslije
toga.70 U tome svome pismu Tarasije zahvaquje Lavu {to o wemu dobro
misli i o radu wegovom za ~isto}u pravoslavqa, a za starawe svoje o
redu crkvenom i ugledu sve{tenstva kaè, da mu je to samo du`nost i
ni{ta vi{e. @ali se u istome pismu i iskazuje bojazan, da }e se iz Rima
opet mir crkveni pomutiti, jer se rimski episkop ne zadovoqava {to se
osnaìo svezom svojom sa Frankima, nego po~iwe da traì pro{irewe
svoje duhovne vlasti i nad zemqama koje imaju ve} svoje redovne zakonite
starje{ine, i u kojim zemqama nema se nikakva razloga bojati da }e
pokleknuti pravoslavna vjera. Ovdje Tarasije bez sumwe misli na pisma,
koja je papa Adrijan pisao u oktobru 785. godine carici i patrijarhu,
kad je poslao svoje legate na re~eni vaseqenski sabor, i u kojima
pismima, bar u onome carici, nagla{avao je da }e se pravi mir izme|u
istoka i zapada utvrditi, kad se podvrgnu wegovoj jurisdikciji one
provincije (izme|u istih i Dalmacija), koje su pre pedeset godina
pridruène bile carigradskoj patrijar{iji. Ovo Tarasijevo pismo
moralo je biti napisano poslije oktobra 802. godine, jer se u pismu
69
Moja “Pravila s tuma~ewima”, II, 489.
70
Kon~. rkp. Ovdje je tekstualno navedeno Tarasijevo pismo Lavu.
44
spomiwe blago~astivi na{ car, a kao {to se zna, te godine (802.) stupio
je na prijesto carski u Carigradu car Nikifor; pri tome Tarasije
spomiwe u pismu prst Boìji, koji ve} po~iwe gorde u Rimu da kazni, a
tu sigurno misli na bunu u Rimu 799. godine, kad je papa Lav III rawen
bio i zlogr|en, i kad je morao da bjeì iz Rima. Pismo dakle Tarasijevo
moralo je biti poslano u Spqet po{qedwe ili pretpo{qedwe godine
pred smrt (804.) arhijepiskopa Lava.
Osim ovoga, {to smo sada spomenuli o spqetskom arhijepiskopu Lavu i
dalmatinskom djakonu Faustu, i wihovom sno{aju sa carigradskim
patrijarhom Tarasijem, mi ni{ta drugo ne znamo, {to bi se ticalo
dalmatinske crkve ovoga vremena. Me|utijem nastupio je bio IX vijek,
pun velikih doga|aja za Dalmaciju, kako u politi~kom tako i u crkvenom
ìvotu wenom. U ovom po{qedwem odno{aju, ti su doga|aji osobito
va`ni u drugoj polovini toga vijeka, jer upu}uju crkveni ìvot u
Dalmaciji novom stazom i preokre}u ga na tako odrije{it na~in, da se u
IX vijeku dalmatinska crkva pretvara u ne{to sasvijem drugo od onoga,
{to je ona bila od po~etka i do tog doba.
2.
Da pregledamo najprije u kratko politi~ke doga|aje u Dalmaciji do
tre}e ~etvrti ovoga vijeka, ili do vremena cara Vasilija Makedonca.
U prvoj polovini V vijeka, kao {to znamo, pre{la je Dalmacija i sav
zapadni Ilirik pod vlast vizantijske carevine; a za vrijeme Justinijana
(535. god.) ta se vlast sasvijem utvrdila u Dalmaciji. U VII vijeku
utvr|uju se u Dalmaciji Hrvati (sjeverno od rijeke Cetine). U
primorskim je gradovima bilo kao i prije, naseqewe gr~ko-rimsko.
Hrvati su podijeqeni bili na nekolike ùpe, od kojih se svaka za sebe
upravqala pod svojim zasebnim narodnim starje{inom, bez op}e
me|usobne zajednice. Vrhovnu je vlast nad svima tim ùpama, isto kao i
nad primorskim gradovima, imao vizantijski car.
Vlast ova vizantijskog cara u Dalmaciji te~ajem vremena po~ela je bila
slabiti, glavnim na~inom s toga, {to zbog udaqenosti Dalmacije od
centra carevine, te{ko je bilo dràti u woj onoliko posade, koliko je
trebalo da se o~uva avtoritet carske vlasti. Sami pak geografski
poloàj Dalmacije izme|u istoka i zapada Jevrope morao je po sebi da
izazove naseqewe weno da nagiwe ~as istoku, ~as zapadu, prema
prilikama vremena. Ovo se osobito opaà u dalmatinskim primorskim
gradovima i u onom dijelu dalmatinskog kontinenta, koji je bio vi{e k
zapadu, a gdje su bili Hrvati.
Prvih godina IX vijeka dalmatinski primorski gradovi nezadovoqni
vladom vizantijskoga cara Nikifora, poslahu bijahu svoje poslanike:
Donata, zadarskog episkopa, i Pavla, politi~kog upraviteqa tih
gradova, Karlu velikom, da ih primi pod svoju vlast. Poslanici budu
45
rado primqeni od Karla, i po{to nikakve oporbe nijesu pokazale
gradske posade vizantijske, on lako pridruì svojoj monarhiji pomenute
gradove.
Utvrdiv{i svoju vlast u tim gradovima, nije bilo te{ko Karlu
pokoriti sebi i hrvatske dalmatinske ùpe, kojih starje{ine,
razdjeqeni me|u sobom, ne mogo{e se oprijeti frana~koj sili. Tako, za
kratko vrijeme na{la se sva Dalmacija, i primorska i kontinentalna,
pod vla{}u frana~kom. Malo je u ostalom ova frana~ka vlast trajala u
Dalmaciji. Ratno brodovqe vizantijsko, koje se pokazalo u jadranskom
moru, ne brzo uspje oterati Franke iz primorskih dalmatinskih
gradova; i ti gradovi budu prisiqeni pokoriti se i priznati opet
vizantijskog cara. Za vlade cara Mihajla II (820-829) postali su isti
gradovi autonomni u svojoj upravi, stoje}i pod suverenom vla{}u
Carigrada, i pla}aju}i odre|eni godi{wi danak carskom vizantijskom
namjesniku u Dalmaciji.
Nekoliko godina ka{we, nego {to je prestala frana~ka vlast nad
dalmatinskim primorskim gradovima, prestaje ta vlast (820.) i nad
hrvatskim dalmatinskim ùpama, koje se povra}aju u pre|a{we svoje
politi~ko stawe. Glavnije i mudrije ùpske starje{ine prikupqaju sada
malo okolo sebe i pod svoju vlast ostale ùpe, i sa imenom hrvatskih
knezova polaù osnov dràvnom jedinstvu hrvatskom, koje }e se u X
vijeku ostvariti.
Odnosi izme|u ovih hrvatskih knezova u dalmatinskom kontinentu i
dalmatinskih primorskih gradova bili su neprijateqski. Ve} hrvatski
knez Trpimir (850.) odlu~io bje{e pot~initi svojoj vlasti dalmatinske
gradove, kako bi, ujediniv{i sve ùpe hrvatske, osnovao jednu dràvu,
koje bi jugo-zapadna me|a bila jadransko more. Prilike nijesu dopustile
Trpimiru, da izvede svoju misao, kao {to to nijesu mogli da u~ine ni
ostali wegovi na{qednici do Tomislava; ali je zato drugi Trpimirov
na{qednik, mudri knez Sedeslav (876-879) uspio bio, da su dalmatinski
primorski gradovi morali priznavati kneèvsku vlast wegovu; i ti su
gradovi morali sada, po naredbi cara Vasilija Makedonca, ostaju}i i
nadaqe pod suverenom vla{}u vizantijskog cara, pla}ati vizantijskom
carskom namjesniku u Dalmaciji. Ovim je sada postignuta bila neka
vrsta politi~koga jedinstva me|u primorskom i kontinentalnom
Dalmacijom, tj. me|u gr~ko-rimskim naseqewem primorja i Hrvatima u
dalmatinskom kontinentu.
Ovo, {to smo ovdje u kratko naveli iz spoqa{wega ìvota Dalmacije u
IX vijeku, nije imalo jo{ neposrednoga uticaja na tada{wi ìvot
dalmatinske crkve, niti je to mijewalo u glavnome jerarhijski poloàj
iste crkve. Ona je i za ovo vrijeme, kao i dotle, bila ~vrsta u
pravoslavnoj vjeri, upravqala se autonomno i u tijesnoj je svezi stajala
sa velikom crkvom, carigradskom.
46
Za vrijeme frana~ke vlade u Dalmaciji malo se zna ili ni{ta o
spqetskom tada{wem arhijepiskopu, Ursu. Ali se zato zna o zadarskom
episkopu Donatu. Kao {to smo vidjeli, ovaj je episkop i{ao k caru
Karlu velikom, da mu izjavi podani~ku pokornost u ime Dalmatinaca.
Bilo je to doba, kad se na zapadu raspravqalo o onom dogmati~kom
pitawu, koje }e poslije postati kamenom spoticawa izme|u isto~ne i
zapadne crkve, i koje }e najposlije i razdijeliti te crkve. Razumijemo
pitawe o isho|ewu Duha svetoga, da li od samoga Oca, ili i od Oca i
Sina, i koje se pitawe zatijem formuliralo u rije~i Filioque. Poznato je,
da je na jednom {panskom saboru (toledskom) u drugoj polovini VI vijeka
progla{eno novo u~ewe, da Duh Boìji ishodi ne samo od Oca nego i od
Sina. Ovo je u~ewe pre{lo iz [panije u Francusku, i bilo je predmetom
raspravqawa na jednome saboru (àntilskom) 767. godine, kad su naime
Grci po~eli bili koriti Latine, {to su povrijedili takvim u~ewem
dogmat sv. Trojice, i povrijedili nikeo carigradski simvol, umetnuv{i
tu istu rije~ Filioque. U po~etku IX vijeka protiv ovoga u~ewa ustali su
pravoslavni na istoku, u jerusalimskom patrijarhatu, nazivaju}i
jereticima sve one, koji ispovjedaju to u~ewe. Ovo se doznalo u
Francuskoj i u Rimu. Ozbiqno je car Karlo uzeo stvar, i bude 809.
godine sazvan sabor u Ahenu, i tu o pitawu raspravqano. Tada{wi
rimski papa Lav III rije{io je ovo pitawe tijem, da se ne smije ~itati
simvol vjere sa Filioque; a da se boqe utvrdi i za sva vremena upamti to
rije{ewe rimskoga prijestola, dao je isti papa urezati od rije~i do
rije~i nikeo-carigradski simvol bez dodatka Filioque na dvjema velikim
srebrenim tablama, dodav{i onu wegovu poznatu izjavu, da je to on
u~inio iz qubavi k pravoslavnoj vjeri i da se ista od svake povrijede
sa~uva.
[ta se poslije dogodilo sa tom sve~anom papinom izjavom, da se ne
smije ~itati simvol vjere sa onim dometkom, to ne spada u ovu radwu. A
ovo smo spomenuli ovdje, da se zna, da ijopatorstvo, kako je poslije
nazvano pomenuto u~ewe o isho|ewu Duha svetoga i od Sina sv. Metodije
slovenski, nije u IX vijeku jo{ pre{lo bilo u dalmatinsku crkvu, i da je
zadarski episkop Donat od tog u~ewa ~ist bio, kao i tada{wi rimski
papa i svi ostali pravoslavni episkopi. Bez sumwe je i ovo smatrano u
Carigradu zaslugom episkopa Donata, kad je 812. godine tamo bio, da se
utvrdi mir izme|u Karla velikog i cara Nikifora radi Dalmacije, i
kad ga je car obdario svima onim svetim i skupocjenim darovima na
povratku wegovom u Dalmaciju, o ~emu smo prije spomenuli.
Nastupilo je me|utijem opet nepovoqno po crkvu ikonoborsko doba.
Godine 813. stupa na carski prijesto vizantijski Lav V Jermenin, pod
kojim je po~elo opet gowewe svetih ikona, koje je sa malim intervalima,
trajalo sve do smrti cara Teofila, 842. godine. Te{kih 30 godina
morala je crkva i pravoslavqe da izdrì, osobito pri caru Teofilu,
47
koji najgroznije kazne nije {tedio protiv svakog episkopa i sve{tenika,
koji ne bi htio prezirati i omalovaàvati ikone. Te{ko je to vrijeme
bilo i za dalmatinsku crkvu, koje episkopi od carskoga stratega u
Dalmaciji nijesu smjeli pod prijetwom smrtne kazne ni{ta ~initi, {to
bi se moglo ikonoborcima zazrjeti.71 Sre}om na carigradski
patrijara{ki prijesto stupio je u po~etku februara 842. godine sv.
Metodije, a suvremeno (u drugoj polovini januara) na carski prijesto
carica Teodora, kao {titnica maloqetnoga sina joj Mihajila III.
îm je zauzeo prijesto patrijarh Metodije prvo mu je djelo bilo, da
poradi kod carice, da se ikonoborstvu kraj u~ini, da dotada{wa
trzavica i nemir u dràvi i crkvi prestane , i da se jednom za svagda
utvrdi po{tovawe ikona. Carica ne samo {to prima predlog Metodijev,
nego odlu~i dràvnom snagom potpomo}i, da se sveto djelo izvr{i.
Odmah bude sazvan sabor episkopa u Carigradu, i na tome saboru, pod
predsjedni{tvom patrijarhovim, bude sve~ano progla{en sedmi
vaseqenski sabor svetim i vaseqenskim, i dogmat o po{tovawu svetih
ikona op}eobveznim.
Povra}ene su odmah zatijem ikone na svoja mjesta u svima crkvama, i 19.
februara iste (842.) godine prve nedjeqe velikog posta, sluèno je bilo
sve~ano bogosluèwe u ~ast sv. ikona i kao pobjeda nad ikonoborstvom.
Tada je ustanovqeno bilo i to, da se u budu}a vremena mora svake godine
na taj dan, tj. prve nedjeqe velikoga posta dràti u svima crkvama
osobitom crkvenom slu`bom sve~ana uspomena toga doga|aja: uspomena
pobjede pravoslavqa, pobjede prave i istinite vjere, koja se neprekidno
~uva od svetih apostola i koja se nepromjewena mora u naprijed kroz sve
vijekove ~uvati. Ovo je ona "nedjeqa pravoslavqa", koja se slavi i do
dana{wega dana u svim crkvama, u kojima se nepovrje|enom sa~uvala ona
vjera, koju su sedam vaseqenskih sabora utvrdili i koju su sv. oci na
pomenutom saboru carigradskom ispovjedili.
Sami ~in pravoslavqa, tj. crkveni obred za slu`bu uspomene pobjede
pravoslavqa, napisao je isti sv. Metodije, i razaslao je svima glavnim
oblasnim crkvama. Izme|u drugih poslao je to patrijarh i dalmatinskoj
crkvi, kojoj je tada na ~elu bio spqetski arhijepiskop Justin (836-849).
Zakqu~ak pomenutog carigradskog sabora i ustanovu svetkovawa
pravoslavqa saop}io je Metodije i rimskome papi u Rim, i to po djakonu
Evstatiju. Ovaj je isto djakon donio ovo i u Spqet, arhijepiskopu
Justinu.72 Vrijeme, kad je poslao Metodije svoju okru`nicu o
pravoslavqu, nije u ta~nosti poznato. Moglo je to biti na brzo poslije
onog sabora, a mo`da i iste godine. U spqetskoj crkvi onaj se Evstatije
71
Ibidem.
72
Ib. I ovaj je arhijepiskop neznatno lice za Farlata.
48
morao na}i izme|u 843. i 845. godine u po~etku velikog posta, jer u
jednom Metodijevom pismu, upravqenom arhijepiskopu Justinu, ~ita se,
kako ga (Metodija) veseli, {to je radosno pozdravila dalmatinska crkva
pobjedu pravoslavqa i {to su na sve~ani na~in svetkovali nedjeqi
pravoslavqa, kao {to ga je o tome izvjestio Evstatije.73 God. 846. (14.
juna) umro je sv. Metodije, i s toga se od prilike moè jedna od
pomenutih godina uzeti, kad je prvi put u Dalmaciji sluèna nedjeqa
pravoslavqa. A da je sluèna ta nedjeqa u crkvi dalmatinskoj poslije, ne
moè biti sumwe, osobito kad uzmemo u obzir, da su pri neposrednim
na{qednicima arhijepiskopa Justina jo{ tje{wi postali sno{aji sa
carigradskom crkvom i wenim patrijarhom.
3.
Ovo {to je do sada govoreno o doga|ajima u dalmatinskoj crkvi ti~e se
sve samo primorske Dalmacije i romanskoga (gr~kog i latinskog) naroda,
koji je tu bio. Ali se ne ti~e dalmatinskog kontinenta, ili onoga dijela
dana{we Dalmacije, u kojem je bio hrvatski narod sa svojim ùpskim
starje{inama. Nije se ovo moglo ticati toga naroda, jer je jo{ velikim
dijelom u neznabo{tvu bio, i tek }e u ovome vijeku on biti sav
prosvje}en jevan|eqem i stupiti u broj hri{}anskih naroda.
Narod ovaj, kao {to smo prije spomenuli, prvi je put ~uo hri{}ansku
propovjed u VII vijeku, i uslijed te propovjedi neki se krsti{e i
postado{e hri{}anima. Koliko se toga naroda krstilo, da li je kakvu
crkvu svoju imao i ko mu je crkvenu slu`bu vr{io, o tome ne moè niko
ni{ta pouzdanoga re}i. Mi znamo samo, da je od prve propovjedi malo
ploda bilo, i da je poslije mal ne sav hrvatski narod pao opet u
neznabo{tvo. Tek dva vijeka ka{we tome je narodu opet propovjedano
bilo jevan|eqe, i to u dva puta; i tek u drugoj polovini IX vijeka on je
postao hri{}anskim.
Isti onaj pisac Porfirogenit, koji nam je kazao, da je pri caru
Irakliju prvi put propovjedano bilo jevan|eqe hrvatskom narodu, kazuje
nam, da je to u~iweno jo{ dva puta u IX vijeku. Porfirogenit pi{e, da su
za to neko vrijeme dalmatinski Hrvati bili pod frana~kom vla{}u, pa
kad im je ve} dosadio bio frana~ki jaram, da su Franke oterali, "i tada
postav{i svoji gospodari, potraì{e od rimskoga prvosve{tenika
sveto kr{tewe; posla{e im (iz Rima) episkope, koji ih krsti{e, i to za
vlade kneza Borne."74 Ovaj Borna umro je 821. godine, i dakle ovo
obra}ewe u hri{}anstvo Hrvata moralo se dogoditi prije te godine.
73
Ib. Metodijevo pismo Justinu navedeno je ovdje od rije~i do rije~i.
74
Ra~ki, Docum., p. 328.
49
Opet o novom obra}ewu isti Porfirogenit pi{e: "Za vrijeme
hristoqubivog cara Vasilija posla{e mu (Hrvati i Srbi) poslanike
mole}i ga, da bi kr{teni bili izme|u wih oni, koji jo{ kr{teni nijesu
te da budu kao u prva vremena podlo`ni rimskoj carevini. Saslu{av{i
molbu ovu blaèni i preslavni onaj car po{qe im Vasilika zajedno sa
sve{tenicima, koji krsti sve one, koji kod pomenutih naroda jo{ nijesu
kr{teni. I po{to bjehu kr{teni, car naredi, da izme|u sebe izaberu od
roda svoga starje{ine, koje oni èle i koje najvi{e cijene i qube."75
Car Vasilije Makedonac, vladao je od 867. do 886. godine. Po{to se u
istoriji ne spomiwe o kakvom opet poznijem obra}ewu u hri{}anstvo
hrvatskoga naroda, zna~i da je taj narod u drugoj polovini IX vijeka sav
primio hri{}ansku vjeru. Kada se to moglo od prilike dogoditi,
kaza}emo niè. Ovdje samo konstatujemo istorijsku istinu, a to je, da je u
ovo doba hrvatski narod za svagda uvr{ten u kolo hri{}anskih naroda i
da je on kona~no utvr|en u hri{}anskoj vjeri od sve{tenika, koji su mu
iz Carigrada poslani bili i koji mu crkvu uredi{e, i poloì{e osnovu
narodnoj crkvenoj jerarhiji, a u zavisnosti od carigradskoga patrijarha.
Ovu istorijsku istinu potvr|uje nam jedan papa rimski onoga doba, a to
je papa Jovan VIII, koji u svome jednom pismu mjeseca juna 879. godine,
upravqenom hrvatskom ninskom djakonu Teodosiju, izraàva tome
djakonu radost, {to se obratio Rimu, i preporu~uje mu, da do|e k wemu u
Rim, pa }e ga on za vladiku posvetiti, a da ne ide na drugu stranu (u
Carigrad) radi posve}ewa.76
Sa privedenim ovim po{qedwim kazivawem Porfirogenitovim o
kr{tewu hrvatskih naroda za vrijeme cara Vasilija Makedonca,
latinski su pisci u ~itavom ~udu. Razumijemo ne sve latinske pisce, nego
one koji su vaspitani u novijoj {koli vjerske nesno{qivosti prema
isto~noj crkvi. Nikako da im u glavu u|e, da su mogli sve{tenici iz
Carigrada pokrstiti hrvatski narod, i da su ti sve{tenici uredili
crkvu i crkvenu jerarhiju u tome narodu. Napojeni duhom svoje {kole,
duhom najqu}e mr`we prema isto~noj crkvi, oni zaboravqaju, da je u ono
vrijeme, kad je hrvatski narod pokr{ten bio, crkva bila jedna, i da
nikakvih jo{ dogmati~kih razlika nije bilo izme|u Rima i Carigrada,
jer je pravoslavni bio rimski papa onako isto, kao {to je i carigradski
patrijarh bio pravoslavni. Bilo je dakle sasvijem bezrazli~no, da li }e
sve{tenici iz Carigrada ili iz Rima pokrstiti Hrvate, kad je isto~no
i zapadno sve{tenstvo ispovjedalo jedno te isto vjerovawe. Glavno je u
stvari bilo sada, da hrvatski narod stupi u kolo hri{}anskih naroda, i
to je postignuto. Izvr{ili su ovo sve{tenici iz Carigrada kod
75
Ib. p. 371.
76
Ib. p. 12.
50
dalmatinskih Hrvata s toga, {to su tada ti dalmatinski Hrvati spadali
pod jurisdikciju carigradskog patrijarha, isto kao {to su u VII vijeku
sve{tenici iz Rima propovijedali jevan|eqe i pokrstili mnoge
dalmatinske Hrvate, jer su tada oni jo{ bili pod jurisdikcijom
rimskoga patrijarha. Niti su zato bili zapadwaci oni, koji se
pokrsti{e za vrijeme cara Iraklija, niti isto~waci opet oni, koji se
pokrsti{e za vrijeme cara Vasilija Makedonca, nego su svi bili
pravoslavni hri{}ani, i ispovijedali su dogmate, koje utvrdi{e i
proglasi{e prvih sedam vaseqenskih sabora. Dijeqewe na hri{}ane
zapadnoga vjerovawa i hri{}ane isto~noga vjerovawa, to je rabota XI
vijeka. Rim je primio simvol vjere sa Filioque tek 1014. godine.
Ovo eto zaboravqaju pomenuti latinski pisci, pa sude}i o doga|ajima
nerazdjeqene crkve sa gledi{ta dana{wega i u pravcu svoje {kole,
staraju se da protuma~e doti~ne doga|aje na svoj na~in i da prikaù
stvari onako, kako ih {kola wihova u~i. Ovako postupi{e i sa
navedenim podatcima iz Porfirogenitovih spisa.
Farlati je najautoritativniji pisac za sve novije latinske pisce, koji
pisa{e i pi{u o obra}ewu hrvatskoga naroda, i vi{e ili mawe u tome se
oslawaju na wega svi, sa vrlo malim izuzetcima. Taj Farlati od
gorepomenutoga dva navoda iz Porfirogenita i onoga navoda, koji se
odnosi VII vijeku, a koji smo prije spomenuli, od ova dakle tri navoda
drugi (onaj o obra}ewu za kneza Borne) on usvaja kao {to jest, prvi (o
obra}ewu za cara Iraklija) usvaja sa svojim tuma~ewem, a tre}i (o
obra}ewu za cara Vasilija Makedonca) odbija, navode}i da se to ne ti~e
Hrvata, nego Srba.
Ovo po{qedwe Farlati odbija i pori~e na vrlo laki na~in. Po wemu,
Porfirogenit je tu kazao neistinu; a pobudom za ovo Farlati navodi to,
{to toboè Porfirogenit ho}e svagda da ~im vi{e hvale oda svome djedu
Vasiliju, te govore}i o obra}ewu srpskoga naroda, da je Hrvate stavio uz
Srbe, samo da moè djedu svome pripisati slavu, da je i Hrvatsku on
zadobio i pokrstio, kao i srpski narod. Odbiv{i ovako na prosto
Porfirogenitovu svjedoxbu, da su Hrvati primili hri{}anstvo pri
caru Vasiliju Makedoncu, Farlati je osobito uzeo na oko prvi navod
Porfirogenitov; i premda je onaj navod, kao {to smo vidjeli, vrlo
maglovit, ako ne zbog drugoga, a ono zbog toga, {to niko ni danas jo{ ne
zna, ko je i kakav je bio onaj hrvatski knez Porga, ipak on je znao
napisati ~itav odsjek de primo baptismo Chrobatorum i kazati nam sa puno
pouzdawa do najmawe podrobnosti, kako se i kada se taj prvi baptismum
dogodio. U kratko da to navedemo.
Farlati usvaja Porfirogenitovo kazivawe, da su pri caru Irakliju
Hrvati obra}eni bili prvi put u hri{}anstvo. Ali taj Iraklije, po
Farlatovom su|ewu, nije onaj car, koji je vladao od 610. do 641. godine,
nego to je Flavije Iraklije Konstantin, prezimenom Pogonat (ina~e
51
obi~no u istoriji poznati Konstantin IV Pogonat), koji je vladao od
668. do 685. godine. Hrvati su se obratili caru Irakliju 640. god. da ih
primi pod svoju vlast. Iraklije ih je primio, te pobu|eni od cara oni su
dugu borbu vodili sa Obrima, dok ih nijesu otjerali iz Dalmacije.
Me|utijem u prvoj polovini 641. god. umre Iraklije. Za vrijeme ratova sa
Obrima nije se moglo misliti o obra}awu Hrvata u hri{}anstvo; a zna
se, da Hrvati, i po{to otjera{e Obre, ostado{e u neznabo{tvu, i ~ak su
gonili hri{}ane, kao {to dokazuje doga|aj kad su Spqe}ani htjeli 656.
godine prenijeti iz Soluna mo{ti nekih svetiteqa, morali su to brzo da
u~ine, da ih ne bi Sloveni (Slavi) zatekli i oskvrnili mo{ti. Tek kad je
na carigradskom prestolu bio Pogonat, odlu~eno je bilo pitawe o
obra}ewu Hrvata, i ovaj car, Pogonat, zamolio je papu rimskoga,
Vitalijana, da po{aqe sve{tenike, koji bi ih pokrstili. Papa
Vitalijan to je u~inio 670. ili 671. godine, i u to vreme spada Primus
baptismus Chrobatorum. Arhijepiskop pak onaj, kojega Porfirogenit
spomiwe, bio je spqetski prvi arhijepiskop Jovan iz Ravene (650-680).
Ovaj se arhijepiskop postarao najprije da nau~i slovenski jezik, a tako
isto da to nau~e i oni sve{tenici, koji su za obra}ewe Hrvata do{li
bili. Kad se to postiglo, i kad je do{ao odre|eni dan za sveto kr{tewe,
tada je arhijepiskop Jovan krstio prvake narodne, a po svoj prilici i
kneza hrvatskog (a ujedno i kraqa srpskog, Regenque serblorum, dodaje
ovdje Farlati), a rimski i dalmatisnki sve{tenici krsti{e ostali
narod, i to Inigni pompa et celebritate, solemni ritu ace caeremonia. I kad je
to tako sve~ano kr{tewe Hrvata obavqeno bilo, tada je i slovenska
jerarhija crkvena odmah ustanovqena bila, kojoj je poglavica bio
spqetski arhijepiskop. Postavqen je bio i episkop hrvatski u Ninu
(apud Enonam), i taj je episkop bio tako|er i za Srbe (Chrobatis pariter
Serblisque).77
I sve je ovo kadar bio Farlati da napi{e na osnovu onog kratkog
Porfirogenitovog navoda. Pa koliko se ~ovjek ~uditi mora ovakoj
vje{tini i dosjetqivosti, toliko se i jo{ vi{e ~uditi mora, {to sve
ovo za gotov novac prima velika ve}ina i latinskih i hrvatskih pisaca.
Izme|u drugih i prof. Smi~iklas, kojega smatraju za boqeg hrvatskog
istorika, usvaja u glavnome ovo {to je Farlati kazao;78 samo {to po
ovome istoriku ne bi bio papa Vitalijan, koji je one sve{tenike iz Rima
poslao Hrvatima, nego papa Agaton, po{to on kaè, da se ovo sve~ano
obra}ewe u hri{}anstvo hrvatskog naroda dogodilo poslije 678. godine.
I vatikanski podarhivista Balan (odnosno bosanski arhibiskup
[tadler) dijeli Farlatovo mi{qewe, da nije pri Irakliju bilo prvo
77
Illyr. sacr. III, 34-38. Engel (II, 453) opaà, da je Farlati morao biti u bunilu, kad je ovako {to
napisao.
78
Poviest hrvatska. Zagreb, 1882. 153.
52
obra}ewe hrvatskog naroda, nego pri caru Konstantinu Pogonatu,79 samo
{to ovaj Balan ne govori o onoj pompi i paradama, koje je Farlati pri
ovome naveo, nego samo kaè, da rimski misionari obrati{e veliki dio
toga naroda, koji poslije opet vjerom okrenu i pade u neznabo{tvo.
Pokraj svega onako sve~anog obra}ewa 670. ili 671. godine, koje je
Farlati onako podrobno znao opisati, pokraj svega {to je, po wemu, i
crkva i crkvena jerarhija tada ure|ena i utvr|ena bila, ipak pado{e
Hrvati u neznabo{tvo, i trebalo je poslije dva vijeka slati opet
misionare da ih pokrste. ûdna je morala biti djelatnost i onog
arhijepiskopa i onog episkopa, i sviju drugih onih mnogih sve{tenika,
za koje nam ovaj pisac onako slatkorje~ivo kazuje, a koji me|utijem
pusti{e da hrvatski narod opet u neznabo{tvo padne, tako da su trebali
novi misionari, da ga obra}aju u hri{}anstvo! Zar su sva ona sve{tena
lica zajedno sa svim na{qednicima svojim pomrla bila, ili su pala
bila i ona u neznabo{tvo, da je trebalo knezu Borni slati ~ak u Rim i
moliti od rimskog pape, da im po{qe nova sve{tena lica, koja bi imala
da krste narod? Ili zar nije sve ovo prosto na prosto legendarno? Ovaka
i sli~na pitawa i razmi{qawa name}u se i nehotice, kad ~ovjek ~ita
{ta sve ho}e da napi{u qudi pomenute one blaène {kole.
O drugom obra}ewu hrvatskog naroda za vrijeme kneza Borne, Farlati
kazuje da je papa Grigorije IV osobito se obratio, kad je ~uo, da taj narod
èli primiti hri{}anstvo i da im je odmah poslao izme|u ~lanova
rimskoga klira (E clero romano) misionare, da izvr{e zada}u. Pri ~emu,
da je papa ovlastio tada{wega spqetskog arhijepiskopa Petra, da ga on
zastupa i na~elstvuje, kad se bude obavqao ~in kr{tewa, i da je sad opet
onako, kao Jovan ravenski, arhijepiskop Petar obukao na sebe
arhijerejski ornat, i pri najve}oj mogu}oj sve~anosti (quam maxima potuit
pompa et magnificentia) veli~anstvenom obredno{}u i velikom
pripremom (solemni caeremonia et ingenti apparatu) da je krstio kneza
Bornu, hrvatske velika{e i sav hrvatski narod. I tada je sva hrvatska
(Chrobatia omnis) pridruèna bila rimskoj crkvi, i to 832. godine.80
U glavnome, kao {to smo spomenuli, ve}ina latinskih i hrvatskih
pisaca usvaja ovo, {to je Farlati kazao o obra}ewu u hri{}anstvo
hrvatskoga naroda, i ovo mi{qewe vlada danas u hrvatskoj {koli.
Me|utijem, sve ovo nije ovako, kao {to se u toj {koli u~i, nego sasvijem
druga~ije.
Kao {to se iz ovoga kazivawa Porfirogenitova o kr{tewu hrvatskog
naroda pri caru Irakliju u VII vijeku, malo {ta pouzdanoga moè
izvesti, tako se i jo{ mawe moè {ta zakqu~iti iz ovog drugog kazivawa
79
Katoli~ka crkva i Slaveni. Napisao D.P.Balan, prevep Dr. J.[tadler. zagreb, 1881. str. 50.
80
Illyr. sacr. III, 48.
53
istog pisca o kr{tewu hrvatskoga naroda pri knezu Borni. Kad je pok.
Ra~ki nazvao ovo Porfirogenitovo kazivawe zbrkanim (confusa
expositio), tijem je izrekao potpuno ta~nu i osnovanu opasku.81 Svakako
ve}, ako i nije bilo tu sve ono, {to nam je znao Farlati
ispripovijedati, ne{to je ipak moralo biti i bilo je.
Po{to Porfirogenit spomiwe pri ovom drugom obra}ewu u
hri{}anstvo Hrvata kneza Bornu, to prema doga|ajima, koji su u svezi sa
tim knezom i treba razjasniti zbrkano ono kazivawe toga pisca. Kad je
poslije mira u Ahenu 810. godine, ratificiranoga 812. god. u Carigradu,
izme|u Nikifora i Karla velikoga, uspostavqena bila nad romanskom
Dalmacijom vlast gr~ko-rimskoga cara, nije tijem mirom jo{
uspostavqena bila ta vlast i nad kontinentalnom Dalmacijom, gdje su
Hrvati bili, nego je taj dio Dalmacije ostao i poslije za nekoliko jo{
godina pod frana~kom vla{}u. Bili su pod tom istom vla{}u i posavski
Hrvati, s kojima dalmatinski Hrvati nijesu ni{ta zajedni~kog imali.
Ovima je bio starje{ina Borna, a posavskim je Hrvatima bio starje{ina
Qutovid. Da su za to vrijeme frana~ki vlasnici nemilo tla~ili Hrvate,
o ~emu i Porfirogenit spomiwe, to je stvar poznata, a ovo isto dokazuje,
i àlba Qutovidova, podnesena 818. godine frana~kom caru Ludvigu
pobo`nom na saboru u Ahenu, a dokazuje i ustanak, koji je zatijem radi
toga tla~ewa podigao protiv Franaka isti Qutevid sa posavskim
Hrvatima. U tome ustanku prijetilo je frana~koj vojsci da podlegne. U
pomo} joj priti~e ùpan dalmatinskih Hrvata Borna, a protiv ùpana
Qutovida. U jednom okr{aju u drugoj polovini 819. godine Qutovid bude
povrije|en od Bornine vojske, i morao se povratiti iz Dalmacije, gdje je
udario bio na Bornu. Nije se na tome zaustavio Borna, nego po|e li~no u
Ahen i ponudi se Frankima, da }e im pomo}i svojom vojskom, da sasvijem
savlada i satre Qutovida.
Velika se vojska u proqe}e 820. godine digne na posavskog ùpana, i
zapo~eo je ùpski rat, koji je dugo trajao, i svr{io je pobjedom frana~ke
vojske. Za trajawa ovoga rata umro je u po~etku 821. godine Borna.
Pri ovakvom tada{wem politi~kom stawu Hrvata, razdjeqenih me|u
sobom u ratu, nema smisla nikakova, dràti da su oni tada mogli
primiti hri{}anstvo, kao {to se navodi. Nijesu ga primili posavski
Hrvati, jer je rije~ samo o onima koji su pod Bornom bili, dakle o
dalmatisnkim Hrvatima; niti su ti posavski Hrvati mogli tada
primiti hri{}anstvo iz Rima i od rimskih misionara, jer su oni bili
sa Carigradom u svezi, ma i prikrivenoj, dobivaju}i preko mleta~kih
vlasti iz Carigrada ratnu pomo}. A prema ratnim prilikama vremena,
nijesu tada ni dalmatinski Hrvati pokr{teni bili, jer za ovo treba
mirno doba i mirno raspoloèwe duha. Po svemu ovome, kazivawe o
81
Documenta pag. 329.
54
pokr{tewu Hrvata u po~etku IX vijeka moè se svesti na kr{tewe
ùpana Borne, wegovih pridvornika i vaqda jo{ kakvog malog broja
drugih qudi. I ovo je Borna bez sumwe u~inio iz politi~koga razloga,
da se ~im vi{e udvori Frankima i da moè lak{e i uspje{nije
savladati svoga neprijateqa, hrvatskog, posavskog ùpana Qutovida. A
u~iweno je ovo po svoj prilici 819. godine, poslije nego {to je Borna
bio u Ahenu kod cara Ludvida pobo`noga i kad se vratio u Dalmaciju.
Ovijem je Borna zadobio sebi pobo`noga frana~koga cara, koji mu je
radi toga priznao i pravo na{qedstva na ùpansku ~ast u wegovoj
porodici, kao hri{}anskoj. Bornin netjak, Ladislav, naslijedio je
ùpansku ~ast, i Ludvig je tom novom ùpanu dalmatinskih Hrvata
odmah priznao i utvrdio ~ast. Hrvatski narod u Dalmaciji, kao {to
rekosmo, nije imao u ovome nikakova udjela, i on je ostao za nekoliko jo{
decenija u vjeri onakav, kakav je dotle bio. Niti su tome i{ta pomagale
sve one darov{tine, {to su daqi Bornini na{qednici na ùpanskoj
~asti, kao Mojslav i Trpimir, ~inili spqetskoj crkvi, a sredstvom
kojih darov{tina oni su htjeli da pribliè svome dvoru u
kontinentalnoj Dalmaciji sve{tenstvo romanske Dalmacije, kako bi se
lak{e i hrvatski narod privolio na hri{}anstvo, od kojega se vazda jo{
tu|io i od sve{tenstva mu zazirao.
Na osnovu ovoga, {to je sada navedeno, vidi se koliko ima smisla sve
ono kazivawe Farlatovo o drugom kr{tewu Hrvata. Nije obra}en bio
ovoga puta sav hrvatski narod (Chrobatia omnis) u hri{}anstvo nego samo
ùpan Borna sa svojim velika{ima i mo`da kakvim malim dijelom
drugih qudi. Nije se to dogodilo 832. godine, nego prije 821. godine, jer
je te godine Borna ve} umro, nego se to dogodilo po svoj prilici 819.
godine. Nije to bilo pri papi Grigoriju IV, nego pri papi Pashalisu
(817-824), i ne pri spqetskom episkopu Petru, nego kad je Ursus bio na
spqetskoj katedri (804-830), koji kao ni Petar nije imao nikava posla u
obra}ewu Borne, nego tek nekolika sve{tena lica, koja su iz Rima bila
poslana.
Hrvatski je narod primio hri{}anstvo u drugoj polovini IX vijeka za
vrijeme cara Vasilija Makedonca. Farlati, a i svi ostali wegove
{kole, kao {to smo rekli, ne}e da prime ono {to Porfirogenit kaè o
obra}ewu hrvatskoga naroda pri tome caru. Me|utijem, taj se
Porfirogenitov navod primiti mora, prvo s toga, {to nema nikakvog
osnovnoga razloga odbiti ga, i drugog stoga, {to isti narod nalazi
odnosnu potvrdu svoju u drugim izvorima, koji ga dopuwuju i
razja{wavaju, te se na osnovu toga obra}ewe Hrvata u drugoj polovini IX
vijeka prikazuje sasvijem prirodno i kao stroga po{qedica doga|aja.
Pred nama je pomenuti rukopisni Kon~arevi}ev qetopis iz polovine
pro{loga vijeka. U tome qetopisu pi{e ovo: "Kad je u Carigradu vladao
blago~astvi car Vasilije, a na patrijar{ejskom prijestolu, carskoga
55
grada blaèni Fotije, poslata su bila dva sveta brata Konstantin i
Metodije k Slovenima, da im propovijedaju Boìju rije~ i da ih krste.
Konstantin je bio filosof koji je jo{ iz mladih godina izvje`bao se u
Boìjoj rije~i. I car i patrijarh mnogo su ga milovali radi velike
mudrosti wegove i radi svetiwe ìvota. Slali su ga na daleki istok, da
propovijeda Boìju rije~, i tu je pobijedio la`ne filosofe i primorao
ih svojom besjedom i ~udesima da prime Hristovu vjeru. Posla{e
najposlije svetu bra}u k Slovenima. Bugarsku su oni obratili ka Hristu.
Obratili su ka Hristu i Moravsku. Svugdje su crkve Bogu podizali,
svugdje sve{tenike ostavqali. Preveo je Konstantin, koji se poslije
nazvao Kiril, sa gr~koga na slovensko pismo sveto jevan|eqe Hristovo i
psaltir i sve svete kwige staroga i novoga zavjeta, a tako|er je uredio i
liturgiju po gr~kom obredu i sve je to on predao Slovenima, koji
radosno Boga veli~ahu u sigurnoj nadi na veliku milost Boìju. Po|e
zatijem sveti ovaj ~ovjek, zajedno sa bratom svojim u primorsku i
zagorsku Dalmaciju i tu ga kraq i narodni prvaci do~eka{e lijepo i on
im po~ne odmah propovijedati rije~ Boìju, rije~ spasewa. Rado svi
primi{e wegovu propovijed i krsti{e se u ime svete Trojice, te
postado{e svi pravoslavni i pravi {tovaoci Boga. Provedo{e tu sveta
bra}a nekoliko vremena, da jo{ boqe utvrde narod u nauci i vjeri
Hristovoj, i tada se oproste sa svima i po|u u Rim."
Ovo {to ovdje kaè na{ qetopisac podudara se u mnogome sa onim {to
pi{e pop Dukqanin i {to se kazuje u analima Andrije Dandola;82 samo
{to je u na{em qetopisu to pre~i{}eno od onih neta~nosti u imenima i
mjestima, koja se spomiwu u Dukqaninovom qetopisu. Kad se uzme na oko
ono {to kaè Porfirogenit o obra}ewu hrvatskog i srpskog naroda,
vidi se, da tome nimalo ne protivurje~i ovo {to na{ qetopis pi{e, i
moè se smatrati jedno dopunom drugoga.
Porfirogenit kaè da su mnogi izme|u ju`nih Slovena (Hrvata i
Srba), koji su jo{ u neznabo{tvu bili, poslali u Carigrad caru
Vasiliju poslanike, da im otpravi sve{tenike koji bi ih priveli u
hri{}ansku vjeru. Ali isti carski pisac ne kaè od kuda od jedan put
takva èqa kod tih naroda da postanu hri{}ani, i od kuda da {aqu za to
poslanike ba{ u Carigrad, kad su ve} u svojoj blizini imali dosta i
episkopa i sve{tenika, koji bi vrlo lako i dragovoqno èqu ispunili
bili? Moè se bez sumwe vidjeti u tome koraku tih Slovena i politi~ki
razlog, da ugode Carigradu i tamo{wim vlastodr`cima, ali bi oni
mogli bili ugoditi caru mnogo lak{e, da su mu se ponudili kao oruàna
snaga u tada{wim ratovima, koji su se na svim stranama vodili. Pobud
za ovo poslanstvo pomenutih Slovena u Carigrad poticao je, moè se sa
82
Iv.Crn~i}. Popa Dukljanina ljetopis. Kraljevica, Zagreb, 1874. str. 10.- Luci i: De regno Dalmatiae, I. II. c. 3.
Cf. Hergenrother, Photius. II, 616.
56
puno pouzdanosti re}i, iz ìve èqe wihove, da se hri{}anstvo kod wih
za svagda udvori i da uìvaju one blgodeti, koje su sjeverozapadni
Sloveni od jevan|eqske propovijedi i ure|ewa crkvenog uìvali.
Mo}ni su i sna`ni bili sjeverozapadni Sloveni u to doba, a
blagodare}i na prvome mjestu hri{}anskoj kulturi, koja je kod wih
pronikla bila i ve} se utvrdila. Ovo ju`ni Sloveni, Hrvati i Srbi,
nijesu mogli ne znati, ve} i prema poloàju svome na jugozapadu. Pa
koliko su to mogli ovi ju`ni Sloveni po susjedstvu znati, mogli su to
oni doznati i neposredno od onih istih, koji su prvi uzro~nici bili
novoga sretnoga ìvota sjeverozapadnih Slovena, a naime, od svete
solunske bra}e Kirila (Konstantina) i Metodija.
Da su ova dva svetiteqa bili u Dalmaciji, to je danas ve} dokazano, i
to prvi put izme|u 863. i 867. godine. Proniknuti onako uzvi{eni
apostolskim duhom, kao {to su bili Kiril i Metodije, a izvje`bani od
vi{e godina u misionarskom djelu, borave}i u Dalmaciji i na{av{i tu
slovenski narod, kakav je bio onaj, kome su oni u Moravskoj i Panoniji
propovijedali jevan|eqe, sasvijem je prirodno, da su oni tome narodu na
narodnom jeziku kazivali Hristovu nauku i uzvi{enost wenu nad
neznabo{tvom, i tijem u istome narodu budili qubav k toj nauci i èqi
da hri{}anskim i on postane, kao sjeverna mu bra}a. Na kneèvskom
hrvatskom prijestolu u Ninu bio je tada Domogoj (864-876). Propovijed
solunske bra}e u Moravskoj, a osobito u susjednoj Panoniji, i uspijeh te
propovijedi dopro je bio i do Domogojeva dvora. Dràwe ovoga kneza u
tada{wim politi~kim prilikama, a posebno u razmiricama crkvenim,
koje su tada bile me|u Rimom i Carigradom, i u kojim razmiricama
dalmatinski gradovi sa svojim episkopima stojahu uz Carigrad, daje
pravo zakqu~iti, da su solunska bra}a bila i na Domogojevu dvoru, i da
su kod kneza poradili, a bez sumwe lako i uspjeli da on i wegov dvor
prisvoje misli wihove u tome, kakvim bi se na~inom mogao sav hrvatski
narod privesti u hri{}anstvo, kako bi trebalo crkvu mu na narodnoj
podlozi urediti, da stalnim u vjeri ostane, i ustanoviti narodnu
crkvenu jerarhiju. Prvi je posao bio, da se hrvatski narod sav pokrsti, i
radi toga Kiril i Metodije su naputili doti~ne, da se obrate onom
sredi{tu, iz kojega su im oni Slovenima na propovijed po{li i da
postupe, kao {to su Moravci postupili bili, a to je, da otprave
poslanike u Carigrad, da im od tuda po{qu sve{tenike, koji bi narod
krstili i u hri{}anskoj ga vjeri utvrdili. Domogoj je taj naputak
prihvatio i po istome i postupio. Carigrad se odmah odazvao
hrvatskome knezu, i u~inio mu po èqi, ~im su tamo doti~ni poslanici
stigli. Kad je 870. god. bio po drugi put u Dalmaciji Metodije, mogao je
sa rado{}u da vidi uspijehom ovjen~ane trudove wegove i brata mu
Kirila.
57
Na osnovu ovoga, {to je sada navedeno, kazivawe na{ega qetopisca o
apostolskom djelovawu Kirila i Metodija u Dalmaciji moè se
smatrati istorijski opravdanim i istinitim. Tako na to smatra i na{
Lucije. Ispovediv{i odnosne podatke tada{wega doba, Lucije dolazi do
zakqu~ka, da se podudara potpuno ta~no sa Porfirogenitovom
istorijom, da su bili obra}eni u hri{}anstvo od svetih Kirila i
Metodija ne samo Sloveni Bugarske, Panonije, Moravske i êske, nego da
su u to vrijeme bili obra}eni wihovi trudom i Hrvati i Srbi.83
Svode}i sada sve ovo {to se zna o obra}ewu u hri{}anstvo naroda, koji
je od polovine VII vijeka bio u kontinentalnoj Dalmaciji, naroda
hrvatskoga, moè se kao pouzdano kazati ovo {to slijedi.
Neosporivo je, da su na hrvatski narod (isto kao i na srpski), ~im se on
utvrdio u novoj svojoj postojbini, po~eli odmah obra}ati pa`wu, koliko
hri{}ansko sve{tenstvo, toliko isto i dràvna vlast, staraju}i se
svako za sebe, da se taj narod odbije od neznabo{tva i da primi
hri{}ansku vjeru. Porfirogenitova kazivawa o raznim obra}ewima
istoga naroda uop}e mogu se smatrati istorijski osnovanim. Fakt, da su
u VII vijeku Hrvati slali po hri{}anske misionare, ne stoji u oprijeci
sa nikavim istorijskim podatkom onoga doba, isto kao {to ne stoji u
oprijeci s tijem ni fakt obra}ewa dalmatinsko-hrvatskoga kneza Borne
od doti~nih sve{tenih lica iz Rima. Kakvo je pak u potankosti bilo
djelovawe tih misionara, o tome se moè naga|ati {to se ho}e i koliko
se ho}e, ali pozitivnoga i istorijski dokazanoga ne moè se re}i ni{ta.
A u op}e moè se re}i, da je sve wihovo djelovawe bilo bez uspijeha kako
za vrijeme cara Iraklija, tako isto i za vrijeme Borne. Ovjen~alo se
uspijehom i to velikim djelovawe tek onih misionara, koji do|o{e za
vrijeme Domogoja.
U to vrijeme, a naime u drugoj polovini IX vijeka, prestaje u hrvatskom
narodu dotada{we wegovo kolebawe u hri{}anskoj vjeri, i on se tada sad
i za svagda u toj vjeri utvr|uje. A da se to dogodilo, ima se pripisati
boravqewu u Dalmaciji svete solunske bra}e Kirila i Metodija, koji su
narodu na wegovm jeziku propovijedali i tuma~ili jevan|elske istine i
tom prilikom raspoloìli i spremili ga, da lak{e i ja~e moè primiti
vjeru Hristovu i u woj se utvrditi. Po primjeru Moravaca i wihova
kneza Rastislava, koji bijahu uputili poslanike svoje u Carigrad, da im
po{aqu poslanike, koji }e ih u vjeri utvrditi, po tome primjeru sada je
postupio i hrvatski narod sa svojim knezom, te upravi{e i oni svoje
poslanike u Carigrad sa istom cijequ, kao i Moravci. Pa kao {to se
odazvao molbi moravskoga kneza car Mihail III, tako se i molbi
hrvatskoga odazvao car Vsilije. Sve{tena lica, koja je Moravcima
poslao Mihail, bili su isti Konstantin (Kiril) i Metodije, i nema
83
De regno Dalmatiae. II, 3.
58
sumwe da je ìva rije~ i primjeri ove dvojice, kad su boravili me|u
hrvatskim narodom, uzbudio tijem ja~e odluku istoga naroda na
poslanstvo u Carigradu, i nadi da }e i on dobiti takve svete qude, kakve
je Carigrad Moravcima poslao, i kakve, sude}i po rezultatima, i
dobi{e. Po{to pak u apostolskom djelovawu svete solunske bra}e jedno
od prvih mjesta zauzima wihov prijevod na slovenski jezik gr~ke
liturgije, radi narodne upotrebe u crkvi, to je ta ista liturgija morala
se zavesti i u hrvatskom narodu, mo`da jo{ za vrijeme boravqewa svete
bra}e me|u tim narodom kod onih, koji su ve} bili hri{}ani u tome
narodu, a zatijem poslije dolaska misionara onih iz Carigarada, ta se
liturgija odmah i zavela, tako da je za vrijeme kneza Sedeslava bilo ve} u
op}oj upotrebi i slovensko bogosluèwe i kirilska kwiga.
Po{to je u apostolskom djelovawu svete solunske bra}e bilo i to, da se
svugdje ustanovquje i narodna crkvena jerarhija, kako bi se osigurala u
narodu odanost svetoj vjeri i blagotvorni weni uticaj na narod, to je, na
primjeru svete bra}e, ustanovqena bila i me|u Hrvatima a i u
Domogojevoj prestonici, u Ninu, prva narodna hrvatska episkopija i
odmah za tu episkopiju izabran i postavqen doti~ni episkop. Tijem je
poloèn temeq narodnoj crkvenoj jerarhiji, i do{qedno stvoren glavni
uslov za samostalni kulturni napredak hrvatskoga naroda. Carigradska
crkva, od koje je tada zavisio hrvatski narod sa svojim sve{tenstvom,
priznala je ona tome narodu i wegovoj crkvi sva ona prava i povlastice
u crkvenoj upravi, koje je ona priznavala svakoj drugoj nacionalnoj
crkvi. Mogao je tada po~eti i za hrvatski narod pravilni crkveni
ìvot, koji bi mogao sluìti najpouzdanijim srestvom i za trajno
narodno-politi~ko razvi}e wegovo, i to tijem lak{e, {to su i
dalmatinski gradovi, u kojima je ve}inom romansko sve{tenstvo bilo,
priznavali nad sobom duhovnu vlast carigradskog patrijarha. Ali
hrvatski knezovi, koji nastupi{e poslije Domogoja i na{qednika mu
Sedeslava, nijesu bili prijateqi svojoj nacionalnoj crkvi, i bez wihove
za{tite sasvijem je naravno da ta crkva ne samo {to nije mogla
napredovati, nego je we malo vremena poslije i nestalo kao {to je iste
crkve nestalo i u Moravskoj, a radi potpuno jednakih uzroka. Djelo
svetih slovesnkih apostola i prosvjetiteqa Kirila i Metodija,
pretrpjelo je jednaku sudbu kod Hrvata, kao i kod Moravaca.
4.
U ovo vrijeme, kad je sav narod kontinentalnog dijela Dalmacije
pokr{ten bio, i ispovjedao jednu vjeru sa narodom primorske Dalmacije,
i kad se dakle jedna, pravoslavna vjera svugdje utvrdila bila od mora do
Velebita i Biokova, u to isto vrijeme po~iwu razmirice izme|u rimskog
pape i carigradskog patrijarha, te razdor izme|u zapadne i isto~ne
crkve. Zame}e se èstoka borba, koja }e fatalno da uplivi{e i na
59
Dalmaciju na{u, i na brzo }e po{qedice te borbe da osjeti ova zemqa,
mo`da vi{e nego ikoja druga zemqa.
O boì}u 857. godine stupio je na carigradski prijesto patrijarh
Fotije, a u aprilu 858. god. stupio je na papski prijesto u Rimu papa
Nikola. Izme|u ova dva ~ovjeka zavrgla se pomenuta borba, i kao {to su
oni obojica bili silni i jaki duhom, tako je i borba izme|u wih jaka i
odlu~na bila, zahvativ{i sav tada{wi hri{}anski svijet.
Sa IX vijekom po~iwe papstvo u dana{wem zna~aju rije~i. Upravo sa
tim vijekom po~iwe i samo carstvo, za koje dotle niko jo{ nije ni znao.
Za prvih osam vijekova sva vaseqenska crkva, i isto~na i zapadna,
smatrala je na rimskoga papu, kao na episkopa, koji je zauzimao prvi u
crkvenoj jerarhiji prijesto, i kao takav imao je prvenstvo ~asti izme|u
drugih prvoprestolnih episkopa. Niti je iko znao, niti je mogao i
zamisliti, da tome episkopu s toga, {to mu je prijesto u staroj
prestolnici dràve, pripadaju neka osobita prava i neka osobita vlast
nad svom vaseqenskom crkvom. Po vlasti on je bio u svemu i po svemu
jednak ostalim prvoprestolnim episkopima. U pitawima vjere i morala,
isto kao i u svima drugim pitawima op}e-crkvenoga karaktera,
priznavala se nepogrje{ivom samo i iskqu~ivo vlast vaseqenskog
sabora, koju su svi episkopi bez svakog obzira na svoj prijesto
priznavali vrhovnom nad svima, i bezuslovno joj podlo`ni bili. Rimski
papa niti je imao, niti mu je iko priznavao kakvu vlast, ni zakonodavnu,
ni sudbenu, ni administrativnu, koja bi previ{avala vlast ostalih
prvoprestolnih episkopa, a jo{ mawe je iko smatrao na wega, kao na
sredi{te jedinstva i kao na izvor vlasti, koja bi mu pripadala nad
vaseqenskom crkvom "po boànskome pravu". I kad je koji rimski papa
onoga doba poku{ao da uzvisi svoju vlast i da je vr{i van granice svoje
oblasti, odmah je on nalazio najè{}u protivnost ne samo, nego i op}u
osudu vaseqenske crkve.
U IX vijeku sve se to preokre}e i polaè se osnova teoriji o papskoj
vlasti nad svom vaseqenskom crkvom. Osniva se papstvo. Doga|aji
politi~ki tome pomaù. Uspostavqa se zapadno rimsko carstvo, i papa
kruni{e novoga zapadnoga cara; a nekoliko godina prije toga papa je ve}
postao bio i zemaqski vladalac. Prvi papa, koji se znao koristiti
novim poloàjem zemaqskoga vladaoca, a za uzvi{ewe crkvene vlasti nad
ostalim crkvama, bio je papa Adrijan I. On je prvi istakao o{trije, da
papska vlast poti~e od ap. Petra, i da kao takvoj svi joj se moraju
pokoravati i priznavati je. Stvar zama{na, te je moralo pro}i mal ne
stotinu godina, dok je korena uhvatilo ovo, {to je Adrijan istakao, a
naime, dok nije postao papom pomenuti Nikola. Trebalo je kanoni~ki
dokazati, da takva vlast pripada papi, kako bi tijem svak primoran bio
priznati je. Nikola na|e taj kanoni~ki dokaz i Pseudoisidorovim
dekretalima, te svemu svijetu proglasi, kao boànski zakon, kojemu se
60
kao takvome svi pokoravati moraju, ovo: papa rimski ima puno}u vlasti
ne samo u sudbenim, zakonodavnim i administrativnim pitawima sve
crkve, nego on ima tu puno}u vlasti i nepogrje{iv je i u pitawima vjere
i morala; on je episkop sve vaseqenske crkve, a svi drugi episkopi samo
su opunomo}enici i namjesnici wegovi u doti~nim oblasnim crkvama;
vaseqenski je sabor pot~iwen papi rimskome, i zakqu~ci sabora postaju
obaveznima samo tada, kada ih papa potvrdi.
Politi~ke prilike na zapadu, a osobito slabost nasqednika Karla
velikog, potpomoglo je Nikoli, da na zapadu ostvari novu teoriju
papstva. Ali, koliko mu je to relativno lako i{lo za rukom na zapadu,
toliko mu je to te{ko bilo da izvede na istoku.
Na istoku je u to doba zauzimao prvi episkopski prijesto patrijarh
Fotije. Kako je Nikola istakao svoja uobraèna prava i nad
carigradskim prijestolom, i kako i sa kakvom je energijom to odbio
Fotije, poznato je; isto kao {to je poznata stra{na borba, koja se
zavrgla izme|u ta dva ~ovjeka. Svr{ilo je time, da je Nikola na jednom
saboru u Rimu (862. godine) proglasio Fotija, da nije patrijarh, a
Fotije opet sa svoje strane na jednom saboru u Carigradu (867. god.)
proglasi Nikolu odlu~enim od crkve. Razdjeqewe crkve u osnovi je bilo
gotovo. Mawi dio tada{wih oblasnih crkava bio je uz Nikolu, do~im je
uz Fotija, a protivu vlastoqubqa Nikolina, bio sav istok, ujedno i sav
episkopat galski, akvilejski i dalmatinski.
Na{qednik Nikolin, papa Adrijan II po{ao je po stopama svoga
pred{asnika. Ali drugi Nikolin na{qednik, papa Jovan VIII nalazi, da
treba popustiti od Nikolina pravca, i prema Fotiju biti qubazan.
Nije u ostalom uspostava mira u crkvi, niti u op}e interes crkve
pobu|ivao na to Jovana, nego politi~ke prilike onoga doba. Wemu je
trebala oruàna pomo} iz Carigrada protivu Saracena u ju`noj
Italiji, i da se utvrdi na zapadu mo} novoga zapadnoga cara, svagda
Rimu odanoga. Radi toga se Jovan pokazao prijateqem i carigradskome
patrijarhu. On po{qe svoje legate u Carigrad, da bi se tu sastao sveop}i
sabor, na kome bi se mir crkveni uspostavio, i bacilo u zaborav sve, {to
se za vrijeme pape Nikole dogodilo bilo. Sabor se sastane u Carigradu
879. god, i tu poslije uzajamnih pohvala i Jovanu i Fotiju, uspostavqen
je bio mir izme|u Rima i Carigrada. Mir, u ostalom, koji je trajao
toliko, koliko je papi trebovala pomo} vizantijskog cara u Italiji, i
koliko je u izgledu bilo, da }e papa dobiti za sebe Bugarsku, taj veliki
kamen spoticawa me|u Rimom i Carigradom. Dogodilo se malo vremena
poslije pomenutog sabora, da se politi~ke prilike na zapadu izmjeni{e,
i papi ve} nije bila potreba od pomo}i vizantijskog dvora. Pri tome,
papini legati na povratku iz Carigrada javi{e mu, da carigradski
patrijarh nije voqan nipo{to da ustupi Bugarsku rimskome prijestolu.
I ovo u~ini, te se Jovan povrati na stope svojih pred{asnika Adrijana
61
i Nikole, i mir izme|u Carigrada i Rima opet se poru{i, i razdjeqewe
crkava, koje je izazvao papa Nikola, produì se i daqe.84
Kao {to su politi~ke nove prilike izazvale papu Jovana da promjeni,
poslije pomenutoga carigradskoga sabora, svoje dràwe prema
Carigradu, tako su sli~ne prilike izazvale promjenu i u Dalmaciji, a
posebno u onom dijelu Dalmacije, koji je bio pod upravom hrvatskoga
tada{wega kneza.
God. 879. poginuo je od ruke nekog hrvatskog vojskovo|e Branimira,
dotada{wi ~estiti i mudri hrvatski knez Sedeslav i iste godine taj
ubijca Branimir zauzme kneèvski prijesto, i proglasi sebe hrvatskim
knezom. Dalmatinski gradovi, koji su bili dotle u odnosnoj zavisnosti
od hrvatskoga kneza, ~im dozna{e za ubistvo Sedeslava, odmah se odmetnu
od novoga kneza (Branimira), priznaju}i od tada samo vlast carskoga
namjesnika u Zadru. Carigrad im ne samo odobri taj korak, uz to jo{
pozove na odgovornost Branimira za nasiqe wegovo. U neprilici se sada
velikoj na{ao Branimir. Da bi se od iste oslobodio, ponudio mu se
savjetom tada{wi jedan djakon ninske crkve, po imenu Teodosije.
Katedra hrvatske ninske episkopije nije bila tada zapremqena; a ni
samo postojawe te katedre nije jo{ bilo kanoni~ki utvr|eno, niti
jerarhijski poloàj wen odre|en. Teodosije smisli da sam postane
ninskim episkopom, i da ninskoj katedri zadobije kanoni~ko priznawe i
samostalan poloàj. Pravilnim putem, a to je, srestvom spqetskog
arhijepiskopa, pod ~ijom je vrhovnom vla{}u bio Nin sa svojom
obla{}u, Teodosije ne bi mogao bio to postignuti ve} i zbog onih malo
prijateqskih odno{aja, koji su odavna postojali izme|u romanskog
naseqewa Dalmacije i Hrvata, a prema tome, i izme|u sve{tenstva
primorske Dalmacije i hrvatskog sve{tenstva. Jo{ je mawe mogao
Teodosije da to postigne privolom Carigrada, koji je tada ogor~en bio
na kneza Branimira i na wegov dvor radi ubijstva Sedeslava. Trebalo je
dakle Teodosiju da na|e drugi na~in za ostvarewe svoje misli, i na{ao
ga je u grje{noj odluci svojoj, da duhovne interese `rtvuje interesima
zemaqskim. Odlu~i on uskoristiti se nezgodnim poloàjem
Branimirovim, te, u~iniv{i zajedni~kim djelom Branimirovu stvar i
svoju, izvesti u zemqi i crkveni i politi~ki prevrat, i to tijem, {to }e
i knez i on okrenuti le|a Carigradu i obratiti se Rimu. Znao je
Teodosije, koliko tada{wem papi, Jovanu, leè na srcu Sloveni, i
koliko im se on pokazao u svemu popustqiv, osobito prema onima u
Moravskoj i Panoniji, samo da bi ih otrgao od Carigrada i sebi
zadobio; pa znaju}i ovo, Teodosije je gotovo siguran bio, da }e posti}i
{to èli, kad se obrati papi rimskome. Nagovori zato on Branimira, da
prekine svaku svezu i politi~ku i crkvenu sa Carigradom, i da izjavi
84
Podrobno o ovome u mojoj kwizi: Kiril i Metodije. Zadar, 1881 str. 235-252.
62
rimskome papi u ime svoje i svoga naroda pokornost; tijem }e se pomo}u
pape uzdràti na kneèvskom prijestolu, i ujedno zajam~iti nezavisnost
hrvatske crkve od Carigrada, odnosno od romanskog dalmatinskog
sve{tenstva, koje je u jedinstvu sa carigradskim patrijarhom. Nagovori
dakle Teodosije kneza Branimira na uniju sa Rimom.
Branimiru se u~inilo, da je Teodosijev savjet dobar, i rado ga
prihvati, tim prije, {to mu je trebalo na}i ma kakav bio na~in samo da
poloàj svoj sa~uva, a pitawe savjesti za takvog ~ovjeka, kakav je bio
Branimir, bilo je sporedno pitawe. Po{qe radi toga ovaj knez nekog
prezvitera Jovana sa pismom papi u Rim, traè}i wegovu za{titu i
obe}avaju}i mu pokornost svoju i naroda hrvatskoga. Obrati se i
Teodosije pismom papi uvjeravaju}i ga, da je sav hrvatski narod gotov
odstupiti od carigradskog patrijarha i priznati vlast rimskoga
prvosve{tenika, ako papa prizna kanoni~ko postojawe hrvatske ninske
eparhije i nezavisnost wenu od spqetske arhijepiskopije; pri ~emu,
naravno, nije zaboravio Teodosije kazati papi i to, kako klir i narod
hrvatski èle wega za episkopa.
Odazvao se papa Jovan odmah ovim pismima iz Hrvatske, koja ga
vanredno obradova{e. Neo~ekivano ovo obra}ewe Rimu hrvatskoga
naroda sluìlo mu je bar djelomi~no naknadom za Bugarsku, koja je
velikom mukom za Rim prije malo godina ste~ena bila, a sada bila opet
od Rima otrgnuta. U po~etku juna iste (879.) godine upravi papa dva svoja
pisma, jedno Branimiru i drugo svemu sve{tenstvu i narodu hrvatskome,
a nekoliko dana ka{we i djakonu Teodosiju.
U pismu Branimiru papa pi{e: "Po{to ti, Bo`jom pomo}i, kao
qubazni sin èli{ i ponizno ispovijeda{, da }e{ biti vjeran u svemu i
pokoran sv. Petru i nama, koji po milosti Bo`joj zastupamo wegovo
mjesto, to ovim na{im apostolskim pismom dostojnu i veliku zahvalnost
izri~emo plemenitosti tvojoj i primamo te i duhovnim te rukama grlimo
kao predragog sina, koji se povra}a u wedra svete apostolske stolice,
matere tvoje, iz ~ijeg naj~istijeg izvora oci su tvoji pili medeni sok
svete propovjedi, i uz to èlimo, da ti apostolskom dobrotom
pomognemo, da obilata bude nad tobom milost i blagoslov vrhovnih
svetih apostola Petra i Pavla i na{a, da sa~uvan i obezbje|en bude{ od
vidqivih neprijateqa koji ne prestaju napastvovati i prije~iti spasewe
~ovje~ansko, i da uzmogne{ ~im lak{e dobiti èqenu pobjedu nad
neprijateqima tvojima; jer koliko }e{ vi{e nastojati, da bude{ Bogu
poslu{an, da vr{i{ svete zapovjedi wegove i da iz qubavi k Bogu odaje{
du`nu ~ast wegovim sve{tenicima i sluìteqima, tijem }e{ sigurnije
biti pobjedilac i mo}an nad svima neprijateqima tvojima i onima, koji
ti se odmetni~ki budu protivili... Pa kao {to si izjavio èqu svoju po
doti~nome prezviteru (Jovanu), da te apostolskim na{im ustima
blagoslovimo, da se tvoje spasewe umnoì, javqamo ti, da smo mi to vrlo
63
rado u~inili, i to, na dan vaznesewa Gospodwa, kad smo sluìli sve~anu
svetu slu`bu na oltaru blaènog Petra, uzdignutim u vis rukama
blagoslovimo tebe i sav narod tvoj i svu zemqu tvoju, da ovdje i u
vje~nosti tijelom i du{om bude{ spasen, i da uzmogne{ zemaqskom
dràvom, koju ima{, sretno i bezbjedno da upravqa{, i poslije smrti da
u nebeskim prostorijama s Bogom sretno da caruje{ do vijeka"... Sli~no
papa pi{e i u pismu hrvatskom sve{tenstvu i narodu. Izraàva samo u
ovome pismu kao neku bojazan, da li je iskreno to obra}ewe wihovo
rimskoj crkvi. Blagosiqa ih i grli ih ra{irenim rukama, ali samo pod
uvjetom: "ako }ete iskreno dràti i vjerno ~uvati do kraja ovu èqu
va{u i ovo obe}awe". U pismu djakonu Teodosiju izraàva papa opet
svoju veliku radost, {to se taj djakon wemu obratio. Prima sa
odobrewem na znawe, {to su ga izabrali za ninskoga episkopa, ali
boje}i se da ne bi i on, kao spqetski arhijepiskop Marin, obratio se
patrijarhu Fotiju u Carigrad radi posve}ewa, i boje}i se dakle, da
mo`da nije u svemu ba{ iskreno to Teodosijevo obra}ewe Rimu, papa mu
preporu~uje: "nemoj da svr}e{ na drugu kakvu stranu da traì{, protivu
svetih ustanova blago~astivih otaca, episkopsku blagodat, nego
pristupi svim srcem i svom voqom pod krov apostolske stolice,... da
na{im rukopoloèwem, pomo}u Hristovom, dobije{ episkopsko
posve}ewe".85
Pisma su ova jasna i ne treba im nikakva tuma~ewa. Opaziti se mora, da
u nikakvome pismu papa ni{ta ne spomiwe o nezavisnosti hrvatske
episkopije ninske od spqetske arhijepiskopije, o ~emu je Teodosije
molio papu. Papa prosto zove Teodosija u Rim radi episkopskog
posve}ewa. U tome Jovan ponavqa ono, {to je pred{asnik wegov, papa
Adrijan u~inio bio za Moravsku, posvetiv{i sv. Metodija u Rimu za
episkopa moravskoga. Po tada{wem stawu stvari u dalmatinskoj crkvi,
pravo posvetiti ninskog episkopa pripadalo je spqetskom
arhijepiskopu. Ali ovaj arhijepiskop sa svima ostalim dalmatinskim
episkopima bio je u zavisnosti jerarhijskoj i svezi sa carigradskim
patrijarhom, te i papa sada, kad se otrgla ninska episkopija od sveze sa
Carigradom i Rimu se pridruìla, nije mogao spqetskom arhijepiskopu
dati da episkopa za tu episkopiju posve}uje, nego je morao ili sam ga
posvetiti, ili ovlastiti nekoga od svojih arhijepiskopa. A pre}utao je
Jovan o nezavisnosti od Spqeta one episkopije hrvatske moè biti i s
toga, {to se bojao da tijem ne uvrijedi dalmatinski episkopat, za koji je
mo`da ve} tada gajio nadu, da }e se i on s vremenom Rimu pridruìti, a
ovijem bi korakom, tj. priznawem nezavisnosti crkvene Nina od Spqeta,
tu svoju nadu samo oslabio bio.
85
Ra~ki. Documenta, pag. 8. 9. 12.
64
Pisma ona papina primili su radosno i Branimir i djakon Teodosije,
i unija hrvatske crkve sa Rimom bila je ve} gotova. Teodosije je odmah
odputovao u Rim, gdje je bio posve}en za episkopa hrvatskoga u Ninu, i
dobio je od pape pravo da obavqa bogosluèwe na slovenskom jeziku,
onako isto, kako je to papa dopustio bio za Moravsku i Panoniju. Da bi
ova dobrovoqna unija sa Rimom dobila sve~anu potvrdu, i da bi se to
iznijelo na javni pokaz Carigradu, kao pobjeda Rima, papa upravi
slijede}e (880.) godine Branimiru, sve{tenstvu i narodu hrvatskom
pismo, u kome ih hvali za wihovu odanost i poslu{nost prijestolu bl.
Petra i wegovom prvosve{tenstvu i pozivqe ih da po{qu u Rim
nekoliko zastupnika, koji bi u ime sve hrvatske zemqe zasvjedo~ili
prijelaz svoj k rimskome prijestolu, i ujedno obe}ava, da }e zatijem i on
poslati u Hrvatsku svoga legata, kome }e po obi~aju rimske crkve sav
narod poloìti zakletvu pokornosti. I ovo je sve zatijem i izvr{eno
bilo.86 A kakva je korist od svega ovoga bila po hrvatsku narodnu crkvu,
radi koje se sve ovo u~inilo, ili se bar mislilo da se ~ini, vidje}emo
odmah. Li~nosti koje su u ovoj da kaèmo pogodbi u~estvovale, svaka je za
sebe dobila svoje. Papa Jovan, dobio je pokornost hrvatskoga kneza i
oblasti mu; djakon onaj Teodosije postao je vladikom, i bar fakti~ki,
ako i ne pravno nezavisan od Spqeta; a Branimir osigurao se na
krivi~ki dobivenom prijestolu kneèvskom.
5.
Na sve ove doga|aje kod hrvatskoga naroda u Dalmaciji dalmatinski
episkopat gledao je indiferentno, bar u prvo vrijeme. Rim me|utijem,
ohrabren svojim uspjehom kod Hrvata u Dalmaciji, po~eo je bio raditi,
kako bi to isto postigao i kod romanskog naseqewa Dalmacije kako bi
otrgao od carigradskoga patrijarha dalmatinsku crkvu i wene episkope,
i sebi ih podloìo.
Iste one godine, kad je Jovan posvetio Teodosija za episkopa ninskoga,
umre u Spqetu arhijepiskop i mitropolit dalmatinski Georgije. Na
wegovo mjesto bude u polovini iste godine izabran za arhijepiskopa i
mitropolita Marin.
îm su u Rimu doznali za izbor Marina, papa Jovan na|e za nu`no
napisati pismo u Dalmaciju Vitalu, episkopu zadarskom, Dominiku,
episkopu osorskom i ostalim episkopima dalmatinskim, i Jovanu
arhiprezviteru, koji je upravqao spqetskom crkvom, i svemu sve{tenstvu
i narodu po gradovima. U ovome pismu papa svima preporu~uje, da ~uvaju
predawa otaca svojih i da priznaju rimsku crkvu, koja ih je preporodila,
podsje}a ih, kako su pretci wihovi bili poslu{ni blaènom Petru, i
napomiwe im, kako treba da se ~im prije povrate u wedra rimske crkve,
86
Ib. pag. 13.
65
niti treba da dopuste, da izabrani wihov arhijepiskop Marin traì od
drugoga posve}ewe, nego samo od rimskog prvosve{tenika, pri ~emu
dodaje: "ako li pak {to sumwate, zaziru}i od Grka ili Slovena (de parte
Graecorum vel Sclavorum) radi toga {to }ete se k nama obratiti, ili {to
su neki dobili od wih posve}ewe, to imajte pouzdawa, da }emo mi shodno
ustanovama sv. otaca i pokojnih na{ih prvosve{tenika starati se
vla{}u na{om, da vam pomognemo. Ako pak slu~ajno ne uvaìte ovu na{u
apostolsku opomenu, i upravo kanoni~ku zapovijest, te se ne povratite
apostolskom prijestolu rimskome i ne ushtjete zatijem po starome
pravilu primiti od nas episkopa posve}ewe i osve}eni pla{t, znajte da
}ete biti za svagda odlu~eni od svake crkvene zajednice s nama".87
U po~etku ubje|uje papa u ovome pismu dalmatinske episkope, da se
wemu obrate i ostave Carigrad, i neka ne zaziru od (Slovena, Sclavi), a
naime Srba, koji stoje uz carigradsku crkvu, kao i Grci (Graeci), jer }e
ih on za{titi, kao {to je za{titio Hrvate, koji su mu se odali, a zatijem
ve} papa i prijeti istim episkopima, ako ga ne poslu{aju. Ali ni
ubje|ivawe, ni prijetwe papine ni{ta ne pomogo{e. Dalmatinski
episkopi nijesu se ni osvrnuli na papino pismo, nego se obrati{e u
Carigard patrijarhu Fotiju, da on ovlasti koga, koji bi imao da
Marina posveti za arhijepiskopa. Fotije ovlasti na to akvilejskog
arhijepiskopa Valperta, koji to i izvr{i u ime Fotijevo.88
Me|utijem novi ninski episkop Teodosije nije mirovao. Osobito mu je
bilo nepravo, {to wegova episkopija nije bila priznata nezavisnom od
Spqeta, kao {to je on to èlio; a pri tada{wem poloàju stvari slabo
je izgleda imao, da }e to i posti}i. Oja~ao je on bio za to vrijeme svoju
duhovnu vlast i upliv kod hrvatskog naroda, koji se oko ninske
episkopije sve ja~e prikupqao, kao okolo stoèra, gdje mu je slobodno
bilo slu{ati slovensko bogosluèwe. Ovo je znao Teodosije da na svoju
korist i radi svoje svrhe upotrebi, te se i rije{i na drugi na~in
postupawa. Od Rima nije mogao da dobije priznawe nezavisnosti svoje
episkopije od spqetske arhijepiskopije, i on odlu~i da poku{a sam to da
u~ini. Odlu~i se na smion korak, naime da prisvoji sebi tu
arhijepiskopiju i da sam postane spqetskim arhijepiskopom. A zgoda mu
se pokazala, kad je umro arhijepiskop Marin, i bila je dakle upra`wena
arhijepiskopska katedra.
Mi poznajemo ve} Teodosija, kao ~ovjeka smiona u planovima svojim i
odlu~na u izvi|awu tih planova, a tako|er i koji ne zazire mnogo od
srestava da postigne svoju cijeq. âstoqubqe wegovo navelo ga je, da se
odmetne od carigradske crkve i u~ini dakle nedostojno djelo; to isto
87
Ib. pag. 10-11.
88
Kon~. rkp. Farlati. III, 78. Hengenrother, Photius. II, 615. Ra~ki, Nutarnje stanje Hrvatske prije XII stolje}a
(Rad jugosl. Akad. 79, 177).
66
~astoqubqe navodi ga i sada, da novim nedostojnim djelom postigne {to
èli. Dalmatinski episkopat bio je pravoslavni i u zavisnosti od
carigradskoga patrijarha, a u protivnosti sa rimskim papom. Srestvom
pape dakle Teodosije nije mogao posti}i svoju cijeq. I on sada, ne
gledaju}i na svoj obraz i na savjest, napusti papu, onog istog papu,
Jovana, koji ga je i vladikom u~inio, te se izjavi privrènikom
carigradskog patrijarha i jednomi{qenikom ostalih dalmatinskih
episkopa, i izabra{e ga za arhijepiskopa spqetskog. Na predstavku
istih episkopa, carigradski patrijarh, Fotije, potvrdi izbor
Teodosijev i ovlasti istog onog arhijepiskopa akvilejskog Valperta,
koji je Marina posvetio bio, da sada uvede u arhijepiskopski prijesto
spqetski Teodosija.89
Kad je Teodosije stao ja~om nogom na spqetskome prijestolu, on je tada
htio da se u~vrsti na tome prijestolu, a radi toga mu se u~inilo kao
najpouzdanije, ako okruì sebe sve{tenstvom svoga jezika, slovenskoga. I
to je po~eo i da ~ini onom odlu~no{}u i okretno{}u, koje su mu
svojstvene bile. Samo {to prenaglio bje{e u tome, te nije pre{la bila
ni jedna godina dana, od kako je zasjeo bio na arhijepiskopsku katedru, i
ve} se po~ela bila javqati reakcija od strane romanskoga sve{tenstva.
Na stranu ovoga sve{tenstva stali su svi episkopi dalmatinski, i tijem
je ve} Teodosijev poloàj po~eo bio ozbiqno teàk biti. Pouzdaju}i se u
sebe i svoju energiju, Teodosije udari u okrutnost protivu sviju, koji su
mu protiv{tine pokazali, i po~ne upotrebqavati o{tre mjere protivu
romanskog sve{tenstva, i te ne samo protivu nièg sve{tenstva, nego i
protivu samih episkopa. Ovo izazove te episkope, da u ime svoje i svega
romanskog sve{tenstva u Dalmaciji, tuè Teodosija patrijarhu Fotiju u
Carigrad i da se poàle kako se u dalmatinskoj crkvi preokre}e stari
red, i op}i je nemir u crkvi zavladao. Ova tu`ba, kad je za wu doznao
Teodosije, u~ini, da on sa ve}om jo{ okrutno{}u po~ne postupati,
uklawaju}i romanske sve{tenike i namje{taju}i na wihovo mjesto, gdje je
god mogao, slovenske sve{tenike, i {ire}i, ~im je vi{e mogao, slovensko
bogosluèwe po crkvama Dalmacije. Na strani Teodosijevoj bio je
carigradski patrijarh, kojemu je on znao pokazati, kako postupawem i
naredbama svojima on teì samo za tijem, da osigura svojoj crkvi
nacionalni zna~aj. Ali ovo nije ipak oslabilo u protiv{tini romansko
sve{tenstvo, koje nije prestajalo novim se tu`bama, obra}ati u
Carigrad. Ovo je ovako trajalo sve do 886. godine, dok je na carigradskom
prijestolu bio patrijarh Fotije. Novome patrijarhu Stevanu, Fotijevom
na{qedniku, podnesu opet dalmatinski episkopi tu`bu na Teodosija, i
to tijem o{triju, {to je zna~aj romanskoga sve{tenstva sve slabiji
postajao i slovensko se bogosluèwe sve vi{e {irilo po Dalmaciji.
89
Kon~. rkp. Ra~ki, Documenta, p. 187. Ra~ki, Nutarne stanje. I. c.
67
Odgovora na tu svoju optu`bu ne dobi{e, i tada se odlu~e na korak, koji
je fatalan morao biti i za dalmatinsku crkvu i za slovensko
bogosluèwe u woj. Odlu~e odmetnuti se od Carigrada i isto~ne crkve, i
pridruìti se papi rimskom.90
Odlu~ili su se dalmatinski episkopi potraìti za{tite u Rimu
protivu Teodosija, izme|u ostaloga i zato, {to je papom tada u Rimu bio
Stevan VI (885-891), poznati protivnik slovenskog bogosluèwa u
Moravskoj i slovenske narodne crkve, osnovane sv. Metodijem
solunskim.91 A ovo je bilo glavno, radi ~ega su se oni dalmatinski
episkopi i dizali protiv Teodosija. Obrate se dakle ovi episkopi papi
Stevanu, i izme|u ostaloga, optuè Teodosija, da nije pravilno izabran
za spqetskog arhijepiskopa, i da on nije drugo nego papski episkop, koji
je lukavstvom zasio na arhijepiskopski prijesto.
Moè se ve} pomisliti, koliko je moralo obradovati papu ovo
neo~ekivano i dobrovoqno obra}ewe dalmatinske crkve Rimu. Na
izmaku 886. ili u po~etku 887. godine pi{e papa Teodosiju, i kori ga {to
je zauzeo spqetsku arhijepiskopiju i uz to jo{ dopustio da ga akvilejski
arhijepiskop uvede u prijesto.92 Da je ovo papino pismo dovelo u veliku
nepriliku Teodosija, samo se po sebi razumije. Dok je carigradski
patrijarh bio duhovni poglavica dalmatinske crkve, mogao je Teodosije
ra~unati, da je siguran na svojoj katedri, i da moè slobodno
produàvati svoje djelovawe protivu romanizma; ali sada, kad se
dalmatinski svi episkopi predado{e Rimu, vidio je Teodosije, da je
stvar izgubqena. U neprilici ovoj on poku{a, ne bi li mogao sa Rimom
ipak da {to u~ini u korist svoju. Prikloni se, i potraì od pape
Stevana potvrdu za spqetskog arhijepiskopa. Ovo papu zadovoqi, te i
uvaì molbu Teodosijevu; a pismom jednim 887. (ili 888.) godine pozivqe
ga u Rim, da }e ga potvrditi za arhijepiskopa i dati mu odnosni pla{t
(pallium).93 Tijem, pravilno opaà Ra~ki papa je èlio, da sasvijem
odvrati Teodosija od Akvileje i od Carigrada.94 O hrvatskom
sve{tenstvu i slovenskom bogosluèwu papa nije nikakve jo{ odluke
izrekao bio. Ovakvo rije{ewe papino ne samo {to nije zadovoqilo
dalmatinske episkope, nego ih je jo{ vi{e razdraìlo protiv Teodosija.
Utvrdiv{i se na arhijepiskopskoj katedri spqetskoj odobrewem pape,
Teodosije je sada mogao, mo`da i sa vi{e energije, produìti svoj posao;
90
Kon~. rkp.
91
“Kiril i Metodije”, str. 355. i sl.
92
Ra~ki, Docum., p. 187.
93
Starine (izd. jugosl. akademije). XII, 219. n. 13.
94
Nutarnje stanje. Pom. mjesto.
68
a vje{tinu i okretnost Teodosijevu dobro su poznavali oni episkopi.
Radi toga oni pohitaju opet sa tu`bama u Rim. [ta su sve ti
dalmatinski episkopi pisali u Rim o Teodosiju, i kakva je na to
rije{ewa papa izdavao, nije im poznato. Zna se samo, da Teodosije nije
po{ao u Rim za obe}anu mu potvrdu, da je malo zatijem prestao biti
arhijepiskopom spqetskim i da je svr{io u Ninu, kao obi~ni episkop.
Na mjesto wegovo na arhijepiskopstvo spqetsko izabran je bio neki Lav,
za kojega se u ostalom ni{ta ne zna, a poslije toga Lava, neki Petar (891.
god), otvoreni i odlu~ni romanist. Znak, da je latinska stranka
nadvladala slovensku, i do{qedno da su dalmatinski episkopi postigli
{to su èqeli.
U ninskoj se episkopiji produàvalo i daqe slovensko bogosluèwe.
To je bogosluèwe, u ostalom, sada preina~eno bilo uslijed sklopqene
pri Branimiru unije sa Rimom. Preina~eno je bilo naime tijem, {to je
ono ude{eno bilo po ritualu zapadne crkve i tekst jevan|eqa doteran po
vulgati, i {to je napu{tena bila }irilica, kojom su dotle bogoslu`bene
kwige napisane bile, i zamjewena glagolicom, te glagolicom prepisane
sve nove kwige za crkvenu upotrebu Hrvata.95 Na svaki na~in, ako je
dotada{we bogosluèwe i preina~eno bilo i kwige crkvene drugim
pismom prepisane, ostalo je to bogosluèwe ipak slovenskim, i to je za
hrvatski narod dovoqno bilo, samo da mu ne bude latinsko. O promjeni,
kojoj su podvrgli pre|a{we slovensko bogosluèwe, taj narod nije bio u
stawu da prosudi, a jo{ mawe da shvati doma{aj te promjene za budu}e
odnose wegove prema susjednom mu srpskom narodu, koji je ostao pri
starim svojim kirilskim bogoslu`benim kwigama. Pri tome ne treba
zaboraviti ni to, da formalnog razdijeqewa izme|u isto~ne i zapadne
crkve jo{ nije tada bilo, i u vjerovawu svome zapadna je crkva bila jo{,
bar u glavnome, jednaka isto~noj crkvi, i da dakle ona promjena u
bogoslu`benim kwigama nije bila od bitnog zna~aja za samu vjeru; a
doti~na unija sa Rimom, koja je bila uvedena Branimirom, imala je
karakter vi{e spoqa{wi i u nekoliko ritualni, nego li unutra{wi.
Ovome slovenskom bogosluèwu, ma i preina~enom, hrvatski je narod
iskreno odan bio; i tijem je ja~e on to bogosluèwe wegovao i branio,
~im je è{}e na isto napadao latinsko dalmatinsko sve{tenstvo. A
napadawe je to na isto bogosluèwe od strane latinskog sve{tenstva
bilo sistemati~no, o{tro i odlu~no, dok se u Dalmaciji nije postiglo
sa slovenskim bogosluèwem ono {to se postiglo bilo u Moravskoj i
Panoniji. Tamo je Rim tome potpomagao, te se i dalmatinsko
sve{tenstvo dràlo sada Rima, samo da to isto postigne i u Dalmaciji.
I radi ovoga nedobroga djela, da se naime uni{ti u Dalmaciji slovensko
95
Kon~. rkp. Po novijim nau~nim istraìvawima glagolicu je izumio sam Teodosije ninski. Vidi
Arh. Leonidx, O rodinq i proisho`denii glagolicw. SPb, 1891.
69
bogosluèwe, ma da je ono u glavnome ograni~eno bilo na ninsku
episkopiju, odmetnuo se dalmatinski episkopat od Carigrada i stao uz
Rim. Sa tim se episkopatom odmetnuo od Carigrada i sav narod
latinskoga jezika. Jedine gr~ke kolonije na dalmatinskom primorju
ostado{e vjerne svojoj crkvi, carigradskoj. Radi ovakvoga postupka
svojega, dalmatinski je episkopat dobio poslije (895. g.) o{tri ukor od
carigradskoga patrijarha sv. Antonija, ali za taj su episkopat bili tada
prete`niji zemaqski interesi od interesa duhovnih.96
Teodosija je na ninskoj episkopskoj katedri naslijedio okolo 890.
godine Sveslav (Adalfred). Ovaj hrvatski episkop stupio je u otvorenu
borbu sa spqetskim arhijepiskopatom. Neposrednim povodom toga bila
je neka zemqa, {to je knez Trpimir 852. god. darovao bio spqetskoj
crkvi, a na koju je zemqu dokazivao svoje pravo ninski episkop. Spor je
ovaj, po{to se ticalo kneèvske darov{tine, imao da rije{i tada{wi
hrvatski knez Mutimir (892-914). Protiv o~ekivawa Sveslavqeva, knez
je rije{io spor u korist latinskog arhijepiskopa spqetskog Petra, a
protiv svog hrvatskog episkopa ninskog. U odlu~nom ~asu, dobro opaà
Smirnov, kad je za slovensku stvar bila nu`na energi~na potpora, kada
je trebalo da se ninska episkopija i hrvatski knez sloè u jednoj op}oj
te`wi, i zajedni~ki da rije{e zada}u crkvene samostalnosti hrvatske, u
tome ~asu knez staje na stranu neprijateqa slovenske narodnosti.97
Ova borba, koja se zapo~ela izme|u Spqeta i Nina pri episkopu
Sveslavu, raspalila se jo{ è{}e pri Sveslavqevom na{qedniku,
Grigoriju. Grigorije se istakao otvorenim i odlu~nim braniocem prava
svoje episkopije i nezavisnosti wene od spqetske arhijepiskopije, a kao
takav i braniocem slovenskog bogosluèwa. Nije bio u tome na ruci
Grigoriju hrvatski knez, ali je zato imao potporu hrvatskoga naroda,
koji je, kao {to smo spomenuli, sav odan bio tome bogosluèwu. Protiv
djelatnosti Grigorijeve digli su se jednakom odlu~no{}u svi latinski
dalmatinski episkopi. Istako{e se oni toboè braniocima i ~uvarima
starih crkvenih ustanova u Dalmaciji, te dokazivahu, kako je
protukanoni~no zahtijevawe ninskog episkopa o narodnoj hrvatskoj
crkvi i kako je protivno crkvenim ustanovama bogosluèwe na
slovenskom jeziku. Protivu ovoga isticao je, premda kao {to }emo
vidjeti bezuspje{no, osnovanost svoje stvari Grigorije i hrvatsko
sve{tenstvo. U{lo je ovo i u narodne mase, te se raspalila o{tra borba,
koliko me|u hrvatskim i latinskim sve{tenstvom, toliko isto i me|u
narodom, hrvatskim s jedne strane i latinskim s druge. Veliku je ve}inu
u Dalmaciji sastavqao hrvatski narod: sva kontinentalna Dalmacija
96
Kon~. rkp. Ovaj je patrijarh mnogo nastojao o pomirewu Rima sa Carigradom, i za svetiteqa ga
po~ituje i zapadna crkva, isto kao i pravoslavna.
97
Istori] horv. gosudarstva, str. 34.
70
bila je naseqena tim narodom, a i u primorskoj Dalmaciji bilo ga je
dosta. Mawinu je sastavqalo romansko naseqewe. U borbi, o kojoj
govorimo, u~estvovao je sav hrvatski narod, a od romanskog naseqewa
u~estvovali su svi Latini. Gr~ke kolonije bile su van borbe. Pri
takvom stawu stvari, svi su izgledi bili, da }e pobjediti slovenski
elemenat, a podle}i latinski. A ovo se jo{ vi{e moglo o~ekivati, {to je
tada{wi knez, Tomislav (914-940.), druk~iji pravac u tome imao od svoga
pred{asnika, Mutimira, i pruào je, koliko je mogao, pomo}i episkopu
Grigoriju u wegovim te`wama.
Ali na veliko zlo hrvatske narodne crkve, do{la je po srijedi sada
politika sa svojim interesima, koja je imala da djelo Grigorijevo dovede
jo{ goremu resultatu, nego {to je malo godina prije dovedeno bilo djelo
Teodosijevo.
Okretno{}u i vje{tinom svojom znao je knez Tomislav da ujedini u
jednu dràvu sve do toga doba jo{ razjediwene Hrvate (dalmatinske i
posavske), a tako je isto znao izdjelovati od carigradskoga carskoga
dvora, da mu se ustupe i gradovi sjeverne Dalmacije, kojima je on
upravqao sada (923. god.), kao carski prokonsul. Trebalo je samo
Tomislavu i da utvrdi tu prokonsulsku svoju vlast nad tim gradovima,
da se ne bi i wemu dogodilo, kao {to se dogodilo bilo knezu Branimiru,
od koga su se bez mnogoga govora isti gradovi odmetnuli bili.
Borba crkvena izme|u latinskih episkopa i ninskog hrvatskog
episkopa tada je ba{ najè{}a bila, i Tomislav, kao prokonsul
dalmatinskih gradova, morao je da dobro promisli, da ne bi uvrijedio
sve{tenstvo i stanovni{tvo tih gradova, {tite}i kao dotle te`we
hrvatskog episkopa Teodosija. Morao je da o tome promisli i radi toga,
{to je teìo da proglasi sebe hrvatskim kraqem, kad je ve} pot~inio bio
svojoj vlasti sav hrvatski narod, pa u odnosnom smislu i romansku
Dalmaciju; a tu te`wu wegovu lako je moglo da osujeti srestvom Rima
latinsko dalmatinsko sve{tenstvo. U odlu~nom ~asu Tomislav se
rije{i, da napusti svog narodnog episkopa i da stane uz latinske
episkope. Uz wega su pri ovom koraku wegovom bili i svi hrvatski
velika{i.
Tomislav se obrati papi u Rim, Jovanu X (914-928.), da bi poslao u
Dalmaciju svoje legate, koji bi imali sazvati jedan crkveni sabor, da se
tu raspravi o svemu, {to je uzrok nemira u dalmatinskoj crkvi i da se
odlukom saborskom ustanovi normalno stawe u zemqi. Papa se odazvao
molbi Tomislavqevoj, i po{qe u Spqet dva svoja legata: Jovana,
episkopa ankonitanskoga i Lava, episkopa palestrinskog, koji su
èqeni sabor imali da sastave. Ovim svojim legatima papa preda dva
svoja pisma: jedno za Jovana, arhijepiskopa spqetskoga i ostale podru~ne
mu episkope, i drugo za kraqa hrvatskog (regi Chroatorum) Tomislava,
kneza humskog (duci Chulmorum) Mihaila i za druga znatna lica. Sabor
71
se doti~ni sastao 924. god. u Spqetu, i kao {to se iz predgovora
saborskih spisa vidi, predsjedavao je saboru papin legat, episkop Jovan
ankonitanski, a u~estvovali su, izme|u ostalih: Tomislav hrvatski,
Mihail humski, Jovan arhijepiskop spqetski, episkop zadarski Formin,
ninski episkop Grigorije i drugi episkopi.
U prvome svome pismu arhijepiskopu Jovanu i episkopima kaè papa,
kako mu je ~udnovato, {to mu se za toliko godina nijesu javqali, kao {to
im je du`nost bila; kako je doznao, da se okolo wegovih oblasti po~ela
{iriti druga~ija neka nauka, koja se u svetim kwigama ne nalazi (aliam
doctrinam, quae in sacris voluminibus non reperitur), i da su oni o tome
mu~ali i na to pristajali; kako neki, ostaviv{i pravu nauku, primaju
Metodijevu nauku, koju on nije mogao na}i u nikakvoj kwizi me|u
sve{tenim piscima (ad Methodii doctrinam confugiunt, quam in nullo
volumine inter sacros auctores comperimus); kako treba da nastoje, i da se
sve popravi i uredi u slovenskoj zemqi (per Sclavinicam terram) i da svak
ispovjeda jednu vjeru; kako svi sve{tenici moraju da slu`bu Bo`ju sluè
na latinskom jeziku, kao {to je to propisano u rimskoj crkvi, a ne na
tu|em (non autem in extranea): i kako moraju svi nastojati da ploda ne dade
zli korijen (mala radix), koji se onuda {iri. U drugom pismu svjetskim
starje{inama slovenskim papa pi{e izme|u ostaloga, kako moraju djecu
svoju u latinskoj kwizi vje`bati, i kako je zabraweno Bogu `rtvu
prinositi na varvarskom, to jest slovenskom jeziku (in barbara, seu
sclavinica lingua).98
Pismima ovim papa Jovan nije mogao boqe ugoditi latinskim
dalmatinskim episkopima, i ve} se po tim pismima znalo, {ta }e
spqetski sabor rije{iti. Za wih je bilo glavno, da se uni{ti slovensko
bogosluèwe, kome je hrvatski narod bio odan i koje je okupqalo oko
jedinog hrvatskog tada{weg episkopa sav hrvatski narod, i bilo
do{qedno uzrokom, da se isti narod odvra}a od latinskog sve{tenstva.
Uni{tiv{i jednom to slovensko bogosluèwe za latinske je episkope
ostalo lako bilo, i povratak k wima otu|ene im sada hrvatske pastve sam
je sobom morao slijediti. Mo`da su sami ti episkopi prethodno sve ovo
papi predo~ili; a po{to se to slagalo sa tada{wim te`wama
centralizacije rimske, papa je i poslao onakva pisma, nagla{uju}i i u
jednom i u drugom osudu slovenske crkvene slu`be.
Sabor je izdao 15 kanona. Izme|u ovih kanona, prvi utvr|uje
mitropolitska prava arijepiskopu spqetskom. Ovo je ve} protiv ninskog
hrvatskog episkopa, koji je teìo, da samostalnu narodnu hrvatsku crkvu
osnuje, nezavisno od latinskog arhijepiskopa spqetskog. Drugi kanon
propisuje, da svaki episkop mora imati u svojoj eparhiji dovoqan broj
sve{tenstva i pastve, i da u malim mjestima ne smije se episkop
98
Ra~ki, Docum., p. 188-190.
72
postavqati. I ovaj je kanon protiv namjere ninskog episkopa, koji kao
nezavisni hrvatski episkop mogao je proglasiti sebe arhijepiskopom, te
postaviti i drugih hrvatskih episkopa po raznim mjestima. Tre}i kanon
nare|uje, da svaki episkop mora imati vlast samo u granicama svoje
eparhije, niti smije da pruà vlast svoju van tih granica na tu|e
eparhije. Da se ovo neposredno ti~e ninskog episkopa, jasno je. Isto se
tako tog episkopa ti~e, i jedanaesti kanon, da hrvatski episkop mora,
kao i ostali, biti podloàn spqetskom arhijepiskopu;99 i dvanesti
kanon, kojim se prijeti crkvenom kaznom hrvatskome kraqu i svima
velmoàma, ako bi se usudili rasprostrawavati granice hrvatskoga
episkopa u oblastima, podru~nima spqetskome mitropolitu. Protiv
slovenskog bogosluèwa glasi deveti kanon: "Nikakav episkop na{e
oblasti ne smije postavqati na ma koji stepen slu`be nikoga, koji
slovenski govori; a koji su postavqeni ve} bili, mogu sluìti samo kao
monasi i klirici, niti im episkop smije dopustiti, da u wegovoj
eparhiji sluè liturgiju, osim slu~aja, ako u oskudici sve{tenika,
rimski prvosve{tenik, uslijed odnosne molbe, dade takvome dozvolu na
sve{teni~ku slu`bu."100 Ostali kanoni ne ti~u se posebno glavnih
pitawa, radi kojih se sabor ovaj sastao.101
Naravno je, da su svi primili i usvojili sve ovo, {to je sabor
zakqu~io. Jedini Grigorije, episkop ninski nije primio zakqu~ke
sabora, nego se on obrati neposredno papi i opi{e mu sav tok sabora,
àle}i se na nepravdu, i {to mu se prije~i jurisdikcija, kao autonomnog
ninskog hrvatskog episkopa.102 Papa, ~im je primio akte sabora, potvrdi
sve {to je u~iweno na saboru. A povodom àlbe Grigorijeve, obustavi
rije{ewe pitawa o wegovoj jurisdikciji. Radi ovoga rije{ewa on pozove
u Rim i Grigorija i Jovana, arhijepiskopa spqetskog, da ih saslu{a
li~no.103 Nijesu u ostalom po{li u Rim ni jedan ni drugi.
99
“Ut episcopus Chroatorum, sicut nos omnes, nostrae ecclesiae metropolitanae (i.e. Spalatensi) subesse se
sciat.” Docum., p. 192.
100
“Ut nullum episcopus nostrae provinciae audeat in quolibet gradu sclavinica lingua promovere; (poterit)
tamen in clericatu et monachatu Deo deservire. Nec in sua ecclesia sinat eum missam facere; praeter si
necessitatem sa cerdotum haberet: per supplicationem a romano pontifice licentiam ei sacerdotalis ministerii
tribuat.” Docum, p. 192.
101
U 1. kanonu spomiwe se, da je “beatus Domnius ab apostolo Petro praedicare Salonam missus” i da u
Spqetu “sancta ejus memnra requiescunt”. Vidi se iz ovoga, da su u X vijeku ~vrsto vjerovali ovo, {to je
poslije dokazano da nije istinito. Pa`we je dostojno, {to je Lucije istakao bio sumwu o
autenti~nosti i ovoga sabora i sviju papskih pisama, koja se ti~u ovoga sabora. Ovo je zavisilo po
svoj prilici od toga, {to se u rukopisu Tomine solinske istorije, koji se nalazio u biblioteci
kardinala Barberini, navodi da je ovaj sabor dràn za vrijeme spqetskoga arhijepiskopa Jovana
ravenskog, koji je umro okolo 680. godine. O ovoj Lucijevoj sumwi vidi Farlati. III, 84-86. 107.
102
Ra~ki Docum., p. 193.
103
Ibidem.
73
Mora biti da su puno nezadovoqni bili latinski episkopi, {to je
papa ipak htio da ne prenagli u odluci svojoj o hrvatskom episkopu, i
mora biti da su mnogo rovali radi toga u Rimu protiv istog episkopa.
Sude}i po resultatima, u tome su oni i uspjeli. Bi}e se papa ozlovoqio
na Grigorija i zato, {to se nije odazvao papinom pozivu, da do|e u Rim.
Da se prekine svaka daqa prepirka o crkvenim poslovima u Dalmaciji,
papa naredi legatu svome, episkopu Madalbertu, koji je i{ao u Bugarsku,
da se na povratku svome zaustavi u Spqetu, i tu kona~no te poslove
rije{i.104 Ovo je Madalbert i u~inio 926-7. godine. On je sazvao sabor u
Spqetu pod svojim predsjedni{tvom, a u prisustvu Jovana, arhijepiskopa
spqetskog, Grigorija ninskog i ostalih episkopa dalmatinskih, i kraqa
Tomislava i drugih hrvatskih velika{a. Na istom saboru bude
ponovqeno pravo mitropolitsko arhijepiskopa spqetskog, te utvr|ene
granice eparhija zapadnih: zadarske, rapske, kr~ke i osorske, i odnosnih
isto~nih. Za ninsku crkvu istakli su na saboru, da ona nije u starija
vremena episkopa imala, nego arhijepiskopa, koji je zavisio od episkopa
zadarskog, te s toga ukinuta je sada bila ninska episkopija, a episkopu
Grigoriju ponu|ena je bila jedna od tada upra`wenih eparhija
(skradinska, sisa~ka ili duvawska). Ovaj zakqu~ak sabora Madalbert
ponese sa sobom papi u Rim radi potvrde. Ne na|e na papskome
prijestolu Jovana X, nego Lava VI, koji, ~im je primio akte sabora,
odmah ih je i potvrdio (928. god.) Poslao je papa arhijepiskopski
palijum arhijepiskopu spqetskom Jovanu i tijem utvrdio za sva vremena
vlast ovoga arhijepiskopa i nad Hrvatima svima; a episkopa Grigorija
odredi na skradinsku episkopiju.105
Sabor ovaj nije raspravqao, kao {to se vidi, o slovenskom
bogosluèwu, a to s toga {to je zabrana toga bogosluèwa, koja je izdana
bila na saboru 924. godine, potvr|ena ve} bila papom Jovanom X.
I tako bi uni{tena hrvatska narodna crkva, i zabraweno Hrvatima, da
mogu sluìti slu`bu Boìju na narodnom jeziku.
Grigorije ninski, energi~ni branilac slovenskog bogosluèwa i
nezavisnosti od latinstva hrvatske crkve, morao je najposlije podle}i u
borbi svojoj; a podlegao je, jer su protiv wega i wegova djelovawa
ujediwenim silama i odlu~no radili i mo}na dalmatinska latinska
jerahija i dràvna hrvatska vlast. Hrvatski narod, koji je krjepko stojao
uz svoga episkopa, dizao je glas svoj protiv naredaba onih latinskih
sabora, i on se o{tro tome opirao i za dugo vremena poslije, kao {to
svjedo~i jedan opet spqetski sabor, koji se slijede}ega vijeka morao
sastati, da se kona~no ve} zabrani slovenska slu`ba. Morao je ipak
104
Ib. p. 194-195.
105
Ib. p. 196.
74
hrvatski narod da podlegne sili, kao {to je i podlegao; ali se zato on i
otu|io od nosilaca dràvne vlasti, koji su gubitku onih narodnih
svetiwa najvi{e bili krivi, i tim nosiocima dràvne vlasti on se
pokoravao samo tada, kad je silom to morao da ~ini, ina~e im je na
svakom koraku smetwe stavqao. Ovome treba pripisati i
kratkovremenost hrvatske kraqevine; a ovome se bez sumwe ima
pripisati postanak i one legende u hrvatskoj hronici o ubijstvu "u
Petih Crikvah u Kosovi" po{qedwega hrvatskoga kraqa Svinimira.
U malo te nije jednako sudbi, kao hrvatski narod, podlegao i srpski
narod, ili bar dio toga naroda, onaj, {to bje{e pod vla{}u humskoga
kneza Mihaila Vi{evi}a. I ovaj knez, kao {to smo vidjeli, zajedno sa
Tomislavom hrvatskim, bio se obratio papi radi onoga sabora
spqetskog (924. god.), i na tome je saboru i on sa svojim velika{ima
u~estvovao. Na ovo su Mihaila navele nezgodne za wega tada{we
politi~ke prilike, te mali obzir, {to je on u op}e imao pri
upotrebqavawu srestava da ostavri namjere svoje. Promjeweni u ono
doba odnosi izme|u Vizantije i Bugarske, prijateqstvo Mihailovo sa
Tomislavom, s kojim ga je vezivala sli~nost politi~kih zada}a wihovih,
suparni{tvo Mihailovo sa srpskim ra{kim knezom, ovo i sli~no
pobudilo je bilo Mihaila, da se i on, kao i Tomislav, prikloni Rimu.
Ali ovaj Mihailov postupak i wegovo u~e{}e na onom spqetskom saboru
i priznawe protuslovenskih zakqu~aka toga sabora, nije imao nikakvih
po{qdica za srpski narod u op}e, pa ni za onaj dio toga naroda, {to je
bio pod wegovom vla{}u. Knez je ovaj sve to radio na svoju ruku i u
dogovoru vaqda sa ono nekoliko wegovih velikana, koji su svoje li~ne
interese imali da uz wega budu. Ali ni sve{tenstvo ni narod, nijesu
imali u svemu tome nikakva posla. A jo{ mawe je u tome moglo imati
posla srpsko sve{tenstvo ra{ke kneèvine, koje je sa svojim knezom
okupqeno bilo okolo srpske ra{ke episkopije.
Kako je srpsko sve{tenstvo i narod Mihailove kneèvine primio glas
o radu wegovom prije i na saboru onom, nije o tome ni{ta zabiqeèno.
Ali zna se, da na drugom spqetskom saboru, koji nije bio drugo nego
produèwe onoga 924. godine, Mihaila i wegovih velika{a nije bilo;
zna se, da poslije 924. god. o Mihailu ve} spomena nema; zna se, da od
wegovih sinova nikakav nije mogao zasjesti na kneèvski prijesto,
mo`da ba{ i s toga, {to im je otac u~estvovao i primio zakqu~ke onoga
sabora; zna se najposlije i to, da je okolo 935. godine humska kneèvina
zajedno sa svima ostalim srpskim kneèvinama do{la pod vlast kneza
âslava, prvoga ujedinioca sviju srpskih zemaqa. Bo`ji promisao u ono
je doba sa~uvao srpsku crkvu od opasnosti, koja joj je prijetila i kojoj je
Mihailo, bar u wegovoj kneèvini, podvrgao bio tu crkvu, weno
sve{tenstvo i narod. Amanet svetih apostola Kirila i Metodija ostao
je kod Srba nepovrije|en.
75
Iz onoga {to smo naveli o pomenutim spqetskim saborima i wihovim
zakqu~cima vidi se ve}, koliko je zna~ajan i sudbonosan bio doga|aj ovaj
za pro{lost na{e Dalmacije u unutra{wem ìvotu wezinom. Ali je isti
doga|aj bio sudbonosan i za spoqa{we wene odnose, osobito prema
srpskom narodu. Zemqe ju`no od r. Neretve bile su sve naseqene srpskim
narodom osim maloga dijela romanskoga naseqewa u pojedinim
primorskim mjestima. Dalmacija, koju je naseqavao u velikoj ve}ini
hrvatski narod, stavqena je bila ve} i poloàjem svojim u neposredni
dodir sa ju`nim zemqama, i prema tome sa srpskim narodom. Ovijem se
tuma~i izme|u ostaloga i ono gore pomenuto zajedni~ko djelovawe
Tomislava hrvatskoga sa Mihailom humskim. Poslije onih spqetskih
sabora, dakle ve} prvih godina druge ~etvrti X vijeka, dotada{wi
odnosi izme|u hrvatskoga i srpskoga naroda po~iwu ve} hladniti.
Nijesu oni od velikog zna~aja ni dotle bili, i imali su vazda samo
spoqa{wi karakter, ali su ipak postojali. Sada pak, kad se dràvnici
hrvatski odbi{e od slovenskog zna~aja svoga i prikloni{e romanizmu,
prekida se za vijekove svaki sno{aj izme|u hrvatskog i srpskog naroda, i
nikada se vi{e ta dva naroda ne na|o{e u zajedni~kom radu, ni na
politi~kom, ni crkvenom, ni prosvjetnom poqu. Pukla je tada, pi{e
Smi~iklas, ona odsudna linija izme|u povjesti hrvatske i srpske, koja je
tako jaka, da je svi potowi vijekovi ne mogo{e presje}i.106 Kalaji se
tako|er osvr}e na one spqetske sabore, pa navode}i, kako se zakqu~cima
tih sabora Hrvati malo po malo pokori{e, a Srbi ne htjedo{e nikada
primiti iste zakqu~ke, opaà sasvijem pravilno: "Od toga doba dijele se
Hrvati od Srba na crkvenom poqu, i to je odjeqewe imalo duboki upliv
i u narodnom pogledu sve do dana{wega dana."107 @alosna ova istina
osje}a se danas u Dalmaciji mo`da vi{e, nego igdje drugo, gdje zajedno
Srbi i Hrvati ìve. A poku{aji od strane nekih, da se presje~e ova
Smi~iklasova "odsudna linija", mogu se nazvati plemenitima i
pohvalnima, ali se do prave zajednice izme|u hrvatskoga i srpskoga
naroda do}i ne}e sve dotle, dok Hrvati ne stanu na ono stanovi{te, na
kome su bili pri knezu Sedeslavu i po|u onim pravcem, kojim su pri
tome knezu stupali. Dok dana{wi Hrvati i wihovi vi|eniji qudi budu
propovijedali Srbima uniju sa Rimom, i dakle da se pokore romanizmu,
kao {to wih pokori{e oni spqetski sabori, dotle nije mogu}e ni nade
za~eti, da }e mo}i do ne~ega ozbiqno zajedni~koga do}i izme|u
hrvatskoga i srpskoga naroda. Ovo vrlo dobro znadu doti~no u~eni
hrvatski prvaci, te nam je upravo nepojmqivo, kad koji od wih dokazuje,
da je mogu}e jedinstvo izme|u Hrvata i Srba u narodnom odnosu, a bez
106
Poviest hrvatska. II, 228.
107
Geschichte der Serben. Budapest, 1878. I, 89.
76
jedinstva crkvenog. Narodno jedinstvo mo}i }e se postignuti samo tada,
kad se Hrvati odreknu romanizma i kad stupe u krilo pravoslavne crkve.
6.
Sabori oni spqetski dràni su, kao {to smo rekli, pri kraqu
Tomislavu. Ovaj je kraq bio uzrok, da se ukine hrvatska narodna
episkopija i u op}e hrvatska narodna crkva i wena jerarhija, i da se
zabrani u Dalmaciji slovensko bogosluèwe. Tomislav je prestao
vladati 940. godine. Poslije wegove smrti, istorija nam hrvatska, a
do{qedno i dalmatinska, prikazuje prili~nu zbrku, sve do vlade kraqa
Drìslava, koja bi bila po~ela od prilike 994. godine. Ova zbrka zavisi
od onoga rasula, za koje Smi~iklas kaè, da je nastupilo poslije
Tomislava, ili poslije prvog wegovog na{qednika. Nas se ovo ne bi
toliko ticalo, da nije po srijedi va`ni jedan doga|aj iz toga doba u
istoriji Dalmacije, a naime, kad za prvi put staje nogom u Dalmaciju lav
sv. Marka. Ovo se dogodilo za vlade Krijesimira, a izveo je to du`d
mleta~ki Petar Orseolo, 992. godine.
Neretvani bili su odavna poznati kao pirati, koji su pri svakoj zgodi
napadali na la|e, koje su plovile po jadranskom moru, i pqa~kali ih.
Osnaìv{i se pod Krijesimirom, po~e{e i Hrvati to isto raditi, te
zajedno sa Neretvanima napadahu izme|u drugih i na mleta~ke trgova~ke
la|e. Ovo je naravno moralo izazvati kod mleta~ke vlade odlu~no
djelovawe protivu tih pirata, a na za{titu svojih podanika i wegovih
interesa. Du`d Orseolo spremi nekoliko mleta~kih jakih la|a i po{qe
ih u Dalmaciju protivu onih pirata. Uspje{an je bio pohod; i 992. god.
Mle~i}i ne samo {to savlada{e hrvatske i neretvanske pirate, nego i
osvoji{e Vis. Da je Krijesimir pri tome va`nome doga|aju {ta u~inio u
odbranu svojih, o tome nije nigdje ni jedne rije~ice kazano.
Slavodobitno se mleta~ke la|e povrate u Mletke sa mnogo viskih
zarobqenika. Odmah su poslije po~eli Mle~i}i misliti, kako im treba
opet udariti na isto~nu obalu mora, da jednim odlu~nim ~inom kona~no
obezbijede slobodno plovqewe svojim la|ama po jadranskom moru i
interese svoje trgovine.
Umre Krijesimir 993. godine. Na{qedi ga Drìslav. Poslije
Krijesimirove smrti morao je po pravu na{qedstva sjesti na hrvatski
prijesto stariji sin wegov, Svetoslav. Drìslav otme silom bratu
prijesto i po~ne vladati, ali vladati usred najve}ih nemira u zemqi i
usred pravog gra|anskog rata izme|u stranaka, Svetoslavqeve i
Drìslavqeve. Pobijedi najposlije Drìslav. Da se utvrdi u vlasti on
se obratio vizantijskom dvoru i izjavi mu pokoriti svoju i svoje dràve,
i zatraì kraqevski naslov. Carevi Vasilije i Konstantin privole
èqi Drìslavqevoj; i od toga doba, pi{e arhidjak. Toma, Drìslav i
ostali wegovi na{qednici nazva{e se kraqevi Dalmacije i Hrvatske,
77
dobijali su kraqevske znakove od vizantijskih careva i zvali su se
carski eparhi.108
Dok je u Hrvatskoj trajao pomenuti gra|anski rat, dalmatinski su se
gradovi svi pobunili bili protivu Hrvatske. Ovu su pobunu
pothrawivali svaki dan to vi{e neprestani napadaji hrvatskih pirata,
zajedno sa Neretvanima (gens Serbica ferox immitis, kao {to ih Farlati
zove) na dalmatinske trgova~ke la|e, a isto i na mleta~ke, pqa~kaju}i i
pojedine zemqe i ostrvi}e, vlastitosti primorskih Dalmatinaca. Isti
ovi pirati tada su napali bili i na Zadar, te odveli otuda nekoliko
zarobqenika. Ne mogu}i sami protustati piratima i sa~uvati od wih
svoju vla{tinu, obrate se dalmatinski gradovi za pomo} u Carigrad.
Carigradski dvor nije mogao u taj ~as, radi ratova na drugim stranama,
pruìti im traènu pomo}, nego ih uputiti na Mletke, da pomo}u
Mle~i}a, ~ijim su interesima isti pirati svaki ~as {tete nanosili,
odbiju op}eg im neprijateqa. Dalmatinsko poslanstvo, koje je radi ovoga
stiglo u Mletke, na{lo je ve} Mle~i}e gotove da idu u Dalmaciju, a
protivu Hrvata. Sam du`d Orseolo 996. godine uputi se u Dalmaciju sa
jakom ratnom mornaricom. Znamenit je put ovaj Orseolov. Mi ga
opisivati ne}emo. On je podrobno opisan u mqeta~kog qetopisca
Sagornina, a od novijih u Romanima i Dari, a tako|er u Ra~koga.109
Stvar je u tome, da je za kratko vrijeme sva Dalmacija do Dubrovnika
ukqu~ivo, pokorila se lavu sv. Marka, i du`d Orseolo na povratku u
Mletke proglasi sebe du`dom i Dalmacije (dux Dalmatiae). Pobjeda je ova
mleta~ka toliko velika i potpuna bila, da su, po rije~ima doti~nih
pisaca, Mle~i}i tada, na vje~nu uspomenu te pobjede, ustanovili poznatu
godi{wu svetkovinu vjen~awa republike sa morem. Uprava Dalmacije
pre|e sada na du`da mleta~kog, kao prokonsula vizantijskog cara.
Ovom slavodobitnom mleta~kom radu u Dalmaciji Drìslav hrvatski
nije ni najmawe protivnosti pokazao, i Mle~i}i su gotovo bez boja svu
primorsku Dalmaciju osvojili. Staraju se Ra~ki, Smirnov i drugi, da
opravdaju takvo dràwe Drìslavqevo.110 Opravdawa su ta vi{e ili
mawe osnovana; ali u stvari ipak ostaje, da prokonsul ili carski eparh
u Dalmaciji nije ve} tada bio hrvatski vladalac, nego mleta~ki du`d, i
da je pod vla{}u ovog po{qedweg bila tada sva primorska Dalmacija.
Prijetilo je tada od istoga du`da Orseola i Hrvatskoj, da podlegne
istoj sudbi romanske Dalmacije, dakle da i sav kontinenat dalmatinski
108
“Ab isto Dirscisclauo ceteri successores ejus reges Dalmatiae et Chroatiae appellati sunt. Ricipiebant enim
regiae dignitatis insignia ab imperatoribus Constantinopolitanis, et dicebantur eorum eparchi sive partii.” Hist.
salonit. cap. 13.
109
S. Romanin, Storia documentata di Venezia. Venezia, 1853. I, 276-281. - P. Daru, Histoire de la republique
de Venise. Paris, 1826. I, 87-92. Ra~ki. Borba ju`nih Slovena za dràvnu neodvisnost (Rad. 25. 196-201).
110
Ra~ki, spom. ~lanak. Smirnovq, sp. kw., str. 61.
78
padne pod vlast Mletaka. Dogovarawa i mirne Drìslavqeve ponude
du`du, sa~uvale su tada Hrvatsku, da ne podlegne Mlecima.
Vlast mleta~ka ostala je nad Dalmacijom i kroz svu prvu ~etvrt XI
vijeka. Unutra{wi nemiri u samoj republici mleta~koj, izazvani
narodnom bunom protivu Orseolovog doma, prekinu{e tu vlast.
Upravu Dalmacije nije vizantijski car sad predao, kao prije hrvatskom
vladaocu, nego je zadrào sebi, i vr{io je sada istu kroz carskog
namjesnika (protospatarius et stratico universae Dalmatiae). Tek pri Petru
Krijesimiru okolo 1058. godine pre{la je ta uprava opet Hrvatskoj. Ovaj
se hrvatski vladalac obratio bio vizantijskom caru Isaku I Komninu,
priznavaju}i wegovu vrhovnu vlast nad Hrvatskom, kao {to je to bilo
pri Tomislavu, i mole}i ga, da uspostavi pre|a{wi poloàj hrvatskoga
vladaoca naspram Dalmacije. Car prema politi~kim prilikama toga
vremena pristane na to. Zadràv{i vrhovnu vlast nad Dalmacijom, Isak
Komnin preda upravu Dalmacije Petru Krijesimiru, te se u javnim
ispravama od toga doba u naprijed spomiwalo na prvom mjestu ime
carevo, a za tijem ime hrvatskoga vladaoca, i tada ime carskoga
namjesnika (protospatarius imperialis et totius Dalmatiae catapanus).111
U ovo isto doba, kad hrvatski vladalac dobiva od vizantijskoga cara
upravu nad Dalmacijom, doga|a se u politici Petra Krijesimira
preokret, koji se skroz kosio sa op}im pravcem, koji je vladao u
carevini onoga, u ~ije je ime on upravqao Dalmacijom. Petar
Krijesimir od hrvatskog narodnoga vladaoca pretvara se u otvorenoga
za{titnika najqu}ih goniteqa slovenskoga zna~aja wegovoga naroda i
narodne hrvatske crkve. Za vrijeme wegova vladawa ukinut je bio za
svagda i po{qedwi trag narodnoga zna~aja, {to je jo{ dotle imala
hrvatska crkva, i pot~iwena je u svemu i po svemu romanizmu.
Zakqu~ke spqetskih onih sabora 924. i 926-7. godine protivu hrvatske
narodne crkve i protivu slovenskog bogosluèwa, hrvatski je narod
primio na silu, i pokorio im se, jer se pokoriti morao. Protivu
sjediwenih sila hrvatskog vladaoca i wegovih velika{a s jedne strane i
rimskih biskupa sa latinskim sve{tenstvom s druge, drugim rije~ima,
protivu sjediwenih sila dràvne i crkvene vlasti, {ta je mogao bijedni
hrvatski narod da u~ini, premda su mu iz du{e ~upali ono, {to mu je
najmilije i najsvetlije bilo? Pokorio se sili; ali u du{i wegovoj
duboko mu je bila usa|ena qubav i odanost svetome djelu wegovih
prosvjetiteqa i apostola, i on je traìo svaku zgodu, da izgubqeno
duhovno dobro povrati. Zabraweno je bilo sluìti slovensku slu`bu
Bo`ju, ali je narod znao me|u svojim sve{tenicima na}i qudi odanih
kao i on svetoj stvari, i sa tim svojim sve{tenicima u selima i mawim
gradovima on je slovenski u svojim crkvama hvalu Bogu odavao i na
111
Lucii De regno Dalmatiae et Croatiae. II, 8.
79
svojem narodnom se jeziku Bogu u crkvama molio i sluìo. Broj ovakvih
crkava i narodnih sve{tenika prili~no je narastao bio za pro{lih sto
godina. Pa kao {to je ovo nepravo bilo latinskom sve{tenstvu
dalmatinskom prije 924. godine, tako mu je to i sada nepravo bilo, a zbog
istih razloga pro{lih vremena; i kao {to je to latinsko sve{tenstvo
znalo tada onakom odlu~no{}u da izradi ukinu}e hrvatske episkopije
ninske i zabranu slovenskog bogosluèwa, tako je ono to isto u~inilo i
sada. Nado{lo je uz to u ovo doba i da se uvode zami{qene rimskim
arhidjakonom Hildebrandom (potowim papom sa imenom Grigorija VII)
reforme crkvene, u smislu centralizacije svesvjetske vlasti u osobi
rimskoga prvosve{tenika.
Reforme ove svugdje su se na zapadu sa malim izuzecima uspje{no
uva|ale, pa trebalo je da one budu uvedene i u Hrvatskoj, odnosno u
Dalmaciji. Na àlost hrvatskoga naroda i na zlo narodne stvari,
tada{wi hrvatski vladalac Petar Krijesimir nije bio odgojen u
slovenskom duhu, nego je naklowen bio romanizmu. Ovo je odwegovala u
wemu mati mu, mle~i}ka, rodica biv{eg du`da mleta~kog Orseola. Kao
takav, Petar Krijesimir nije se mogao istaknuti braniocem duhovnocrkvenih te`wa svojega naroda, nego je morao biti uz latinsko
dalmatinsko sve{tenstvo, a po vremenu i za{titnik u uva|awu rimskih
reforama u Hrvatskoj. On se ponudio papi Nikoli II, da }e potpomo}i,
da se ovo po{qedwe uredi i u wegovoj zemqi, kao {to se to uredilo bilo
u drugim zapadnim zemqama. Papa naravno primi najradosnije tu ponudu
i po{qe abata Majnarda, kao svoga legata, u Dalmaciju, da izvede {to je
Petar Krijesimir èlio. Majnard sazove 1059. sabor u Spqetu, na kome
su bili, izme|u drugih, biskupi zadarski, osorski, rapski, kr~ki,
kninski, biogradski i arhidjakon trogirske episkopije. Izvedeno je
bilo na tome saboru i zakqu~eno sve ono, {to je po duhu tada{wih
reformatorskih te`wa rimskih trebalo zakqu~iti.
Multa capitula conscripta fuerunt, kaè arhidjakon Toma. izme|u tih
capitula, dva se glavna spomiwu: 1. obaveza sve{teni~kog celibata i 2.
zabrana slovenskog bogosluèwa. Drugi ovaj capitulum glasi: "U naprijed
neka se niko ne usudi slovenskim jezikom (in lingua sclavonica) sluìti
boànstvene tajne, nego samo na jeziku latinskom i gr~kom, niti smije
ikakav Slovenin biti proizveden na sve{tene stepene. Jer se govori, da
su gotska pismena izna|ena od nekakvog jeretika Metodija (a quodam
Methodio haeretico), koji je mnoge stvari laù}i napisao na istom
slovenskom jeziku protivu pravila katoli~ke vjere; radi ~ega Bo`ji ga je
sud kaznio nenadanom smr}u."112
Kao {to se vidi, kratka i odlu~na je naredba ova protivu slovenske
slu`be i protivu Kirilove (ovdje kaè Metodijeve) kwige. Latinsko je
112
Thomae Hist. salon., c. 16.
80
dalmatinsko sve{tenstvo postiglo svoju namjeru, da boqe nije moglo.
Kratka je i druga nerdba o celibatu sve{tenstva. "Ni biskup, ni
prezviter, ni djakon ne smije imati ène, a ko se ne pokori ovoj naredbi,
neka bude svrgnut", glasi u su{tini ta naredba. I ovom je naredbom
postigao Rim u Dalmaciji ono, {to je odgovaralo na prvome mjestu
wegovim reformatorskim tada{wim te`wama. Potpuna je sada bila u
Hrvatskoj pobjeda romanizma.
Papa Nikola II odmah je potvrdio zakqu~ke ovoga sabora.113 Kad je
stigla ova papina potvrda, kaè arhidj. Toma, mnogo su se rastuìli
slovenski sve{tenici, tijem vi{e, {to su odmah zatvorene bile sve
crkve, gdje se slovenski sluìlo, a sami sve{tenici li{eni slu`be.114
Ne moè se opisati, opaà na ovo Farlati, kakvim i koliko te{kim
bolom primi{e Hrvati vijest o zabrani jezika i liturgije slovenske.115
I ovo tijem vi{e, kad dozna{e, da je na{qednik Nikolin, papa
Aleksandar II pismom svojim jednim god. 1061. objavio, da se imaju
smatrati bezuslovno obaveznima zakqu~ci spqetskoga sabora 1059, i to
pod prijetwom anateme svakome, koji bi se usudio povrijediti ih.116
Odlu~nim ovim naredbama Rima protivu slovenskog bogosluèwa kod
Hrvata i protivu hrvatske narodne crkve, a na korist romanizma,
izvedena je u Hrvatskoj promjena u vjerskom odno{aju, i nametnuto je
Hrvatima i vjerovawe rimske crkve. Do 1014. godine, kao {to je poznato,
Rim je ispovijedao nikeo-carigradski simvol. Te je godine on
modificirao VIII ~lan istoga simvola i usvojio je novi dogmat o
isho|ewu Duha svetoga, proglasiv{i da Duh sv. ne ishodi samo od Oca,
nego i od Sina (Filioque). Hrvati, koji su se dràli vjerovawa slovenskih
apostola Kirila i Metodija i koji su od vremena kneza Branimira
priznali bili nad sobom vlast rimskog pape i s wim stupili bili u
spoqa{wu uniju, ispovijedali su i sada (u XI vijeku) nikeo-carigradski
simvol, i dakle su ispovijedali pravoslavni dogmat o isho|ewu Duha
svetoga, isto kao i sve ostale dogmate pravoslavne isto~ne crkve. Bili
su dakle po svome vjerovawu pravoslavni, i samo u jerarhijskom su
odno{aju bili zavisni od rimskoga pape. Trebalo ih je sada, u smislu
centralisti~kih tada{wih te`wi rimskih, pridruìti u svemu
zapadnoj crkvi i pot~initi ih sasvijem Rimu. I ovo je i u~iweno na
113
Ra~ki. Docum., p. 205.
114
“Omnes sacerdotes Sclauorum magno sunt merore confecti. Omnes quippe eorum ecclesiae clausae fuerunt;
ipsi a consuetis officiis siluerunt.” Thomae. 1. c.
115
Illyr. ascr., III, 128.
116
Papino pismo u Starine. 12. 221-223. Tu su pore|ani u obliku kanona svi zakqu~ci ovoga spqetskog
sabora. A iz ovoga pisma doznajemo, da se sabor bavio i kosom i bradom sve{tenih lica: “Si quis
clericorum amodo barbam vel comam nutrierit, in ecclesiam intrandi facultatem non habeat et canonice vindicte
pro suo quisque gradu subjaceat.”
81
pomenutom spqetskom saboru (1059.), na kojem je bio progla{en
jeretikom sv. Metodije, kojega su nauku Hrvati ispovijedali i koji je
poznat bio, izme|u drugoga, i za postojanstvo svoje u obrani dogmata o
isho|ewu Duha sv. od samoga Oca i za borbu, koju je on imao da izdrì sa
latinskim "ijopatorcima". Ovom osudom sv. Metodija i wegovog u~ewa
osu|eno je bilo i dotada{we vjerovawe Hrvata, i oni budu primorani
odre}i se toga vjerovawa, i primiti ne samo novi dogmat o isho|ewu
Duha svetoga, nego i sve ostale nove dogmate, koji su od XI vijeka uvedeni
u rimsku crkvu. Ovijem je sada prestala ona unija, u kojoj su Hrvati za
180 godina bili sa Rimom, i od unijata postado{e sada oni i po vjeri
latini, kao {to su i danas.
Nasilno ovo postupawe sa Hrvatima u pitawima crkve im i vjere,
izazvalo je kod wih neku reakciju protivu romanizma. Na sjeverozapadnom dijelu tada{we Hrvatske obrazuje se, i pokraj sviju onih
anatema na hrvatsku narodnu crkvu, zasebna hrvatska jerarhija sa svojim
narodnim episkopom, po imenu Cededa, kojemu glavni pomo}nk u vo|ewu
borbe sa romanizmom bija{e neki Vuk (Ulfus). O ovome hrvatskom
episkopu Cededi i popu Vuku ima podrobna pripovijest u arhidjakona
Tome (gl. 16.) Toma, kao romanist, i dakle protivnik slovenski,
prikazuje ovog hrvatskog episkopa i wegovog pomo}nika, kao varalice
narodne i izlaè samog episkopa ruglu. Ali da je ozbiqan bio ovaj
proturomanski pokret u tada{wem hrvatskom narodu, i da je on prijetio
da se uni{ti sve ono, {to su dalmatinski latinski biskupi protivu
hrvatske narodne crkve i protivu slovenske slu`be Bo`je, pomo}u pape
na onim svojim saborima uporavili bili, pokazuje nam zakqu~ak samoga
Tomina pri~awa o ovome. Nazva{e ovaj narodni pokret "raskolom", i
postupahu sa svima, koji su u tome pokretu bili, kao sa raskolnicima.
"îm vijest o ovim bezbo`nim doga|ajima, pi{e Toma, dopre do pape, on
odmah po{qe jednog poslanika svoga, kardinala Jovana, da u slovenskim
stranama zatre sjeme prokletoga raskola. Kad je do{ao kardinal u te
strane sazove on mnogo naroda i sve{tenstva, te grdnoj pokori podvrgne
onog la`nog episkopa pred istim wegovim Hrvatima za toliku lakoumnu
nevaqal{tinu. I radi toga ma~em vje~itoga prokletstva rastavi ga od
zajednice vjernih, isto i sve wihove {qedbenike; Vuka pak, koji bija{e
za~etnik tolikoga bezbo{tva dade oterati u Spqet, i tu ga u crkvenom
zboru li{e sve{tenoga ~ina, te izbijena, obrijana i ìgosana bace ga u
tamnicu. Po{to pak pomamni Cededa nikako nije htio da odustane od
zapo~ete drzovitosti, i radi kojega je nastala bila velika ona sablazan u
svoj dràvi, zapovijedi papa, da se na wega izre~e sve~ano prokletstvo,
kako u rimskoj, tako i u spqetskoj crkvi, i u svoj provinciji".117
117
Hist. salon., cap. cit.
82
Naravno je, da je ovaj narodni pokret, pri ujediwenim silama
latinskih biskupa, za{ti}enih papstvom, i dràvne vlasti, morao na
brzo ugu{en biti. Dràn je bio opet novi sabor u Spqetu 1063. godine, i
na istome su saboru izdane bile najo{trije naredbe protivu buniteqa
naroda, a ta~no govore}i, protivu hrvatskih patriota, koji su branili
nezavisnost od latinskih biskupa svoje nacionalne crkve i svetiwu
slovenskog bogosluèwa. Koji bi se god tada usudio ustati u obranu
hrvatske crkve, taj je bio ka`wen tamnicom ili progonstvom.118
Tiwalo je poslije toga u narodu hrvatskome nezadovoqstvo na latinske
biskupe, i to se nezadovoqstvo u prilikama isticalo i u javni protest,
dok najposlije god. 1075. papa Grigorije VII zapovijedi, da se sazove novi
sabor u Spqetu pod predsjedni{tvom papinog legata, arcibiskupa
sipontskog Gerarda, i na tome saboru bude "raskol" onaj u osnovi
savladan i uspostavqen onaj red, kakav su èqeli latinski biskupi. Na
ovome saboru na{lo se, da moè sada biti uspostavqena ninska
episkopija, u svemu i po svemu zavisna od spqetskog arcibiskupa.119
7.
Da se sve ovo dogodilo sa hrvatskom narodnom crkvom, kriv je Petar
Krijesimir. Dok se hrvatski narod, koliko je god mogao, protivio
svetogrdnome djelu, {to su izva|ali latinski dalmatinski biskupi sa
najve}om svetiwom hrvatskoga naroda, i dok se taj narod do krvi borio
za tu svoju svetiwu, Petar Krijesimir sa svojim dvorom, ne samo da ne
staje u obranu naroda svoga, nego svom vladala~kom mo}i svojom
podupire latinske biskupe u wihovome djelu i potpomaè, da nestane
slovenske crkvene slu`be u Hrvatskoj, da nestane narodne hrvatske
crkve. Razumio je dobro pokojni Ra~ki doma{aj ovakvoga postupawa
Petrova, i kao hrvatski patriota stara se da opravda, koliko vi{e
moè, tog hrvatskog vladaoca; ali krivice ne moè ni Ra~ki da oslobodi
Petra Krijesimira za onakvo dràwe wegovo u takvom ìvotnom po
hrvatski narod pitawu.120 Pri ovakvoj istorijskoj istini, nama je
apsolutno nepojmqivo, kako je mogao prof. Smi~iklas kazati, da je
Petar Krijesimir u svojoj unutra{woj politici ~isto hrvatski kraq
bio, bez ikakve tu|e primjese, i da su tri biskupije: biogradska, kninska
i ninska, koje bi od wegova (Petrova) vremena bile opet sjajno uzvi{ene,
da su te tri biskupije upravo nositeqice hrvatske ideje u crkvi
Bo`joj,121 kad sav svijet zna, da su te biskupije ba{ od Petrova doba
118
Ib. Vidi i Ra~ki, Docum., p. 206-209.
119
Ib., et Ra~ki, Docum., p. 210-211.
120
Spom. ~lanak u Radu 27, 110-114.
121
Sp. kwiga. I, 250.
83
postale nositeqice latinske ideje, i da je ninska biskupija ba{ s toga,
poslije 150 godina, uspostavqena, {to su pod Petrom romanisti dobili
uvjerewe, da ne}e kao prije biti nositeqica hrvatske ideje, nego upravo
latinske.
Temeq, koji je udario Petar Krijesimir u odnosima hrvatstva k
romanizmu, ili ta~nije, u pot~iwewu romanizmu hrvatstva, tako je ~vrst
bio, da ga nije mogao ve} niko vi{e nikada poru{iti. Slavi}, koji je
1073. naslijedio Petra, drào se politike svoga pred{asnika. Malo je u
ostalom ovaj Slavi} i vladao, jer je, uslijed provale ju`notalijanskih
Normana, izgubio ve} 1075. i prijesto i slobodu. Slavi}ev na{qednik
Dmitar Svinimir bio je izabran za hrvatskoga vladaoca uplivom i
nastojawem latinskih, dalmatinskih biskupa, i ovaj je izbor papa
Grigorije VII potvrdio. Da se vidi, koliko se za malo godina
potencirala pot~iwenost hrvatstva romanizmu, ili da se ta~nije
izrazimo, koliko je nosilac dràvne vlasti hrvatske ponizio sebe i
svoju dràvu pred romanizmom, privodimo zakletvu, koju je Svinimir
pri krunisawu svome u Solinu po~etkom oktobra 1076. poloìo pred
abatom Gebizonom, legatom papinim, kad mu je ovaj legat predao dràvne
znake: "U ime svete i nerazdjeqive Trojice. Godine vaplo}ewa Gospodwa
1076, indikcije XIV, mjesec oktobar. Ja Dmitar, koji se zovem i
Svinimir, po Bo`joj milosti knez Hrvatske i Dalmacije, investiran i
postavqen za kraqa zastavom, ma~em, èzlom i krunom od tebe gospodine
Gebizone, koji ima{ vlast po poslanstvu apostolskoga prijemnika
gospodina na{ega pape Grigorija, sada poslije izbora moga za upravu
kraqevine Hrvata i Dalmatinaca, obavqenoga sinodalno i jednodu{no
od svega klira i naroda u solinskoj crkvi sv. Petra, tebi (gospodine
Gebizone) zavjetujem se, obe}avam i vjeru dajem, da }u nepromjenqivo
izvr{avati sve, {to mi naredi wegova pre~asna svetost, to jest, da }u u
svemu i po svemu biti vijeran svetome i apostolskome prijestolu, i
{togod sveti apostolski prijesto ili wegovi legati naredi{e ili
narede za ovu kraqevinu, sve }u to ~uvati bez svakoga prigovora...
Utvr|ujem, da }u za darovanu mi kraqevinu ispla}ivati dogovorno sa
svima mojim velika{ima svake godine na dan vaskrsewa Hristovog sv.
Petru tribut od 200 vizantijskih dukata, a tako isto i svi oni, koji }e
poslije mene vladati, ~uva}e ovo na vje~na vremena... Osim ovoga, po{to
vladati zna~i sluìti Bogu, to ja, umjesto sv. Petra i gospodina na{ega
pape Grigorija, i poslije wega na{qednika wegovih na apostolskom
prijestolu, predajem sebe u tvoje ruke i preporu~ujem se tebi (gospodine
Gebizone); i ovu vijernost moju zakletvom potvr|ujem: ja, Dmitar, koji se
i Svinimir zovem, po Bo`joj milosti i po daru apostolskoga prijestola,
od ovoga ~asa na daqe bi}u vijeran sv. Petru i mome gospodaru papi
84
Grigoriju i zakonitim wegovim na{qednicima; ne}u sudjelovati ni
rije~ju ni djelom, da, bilo on ili budu}i poslije wega prvosve{tenici i
poslanici wihovi, ìvot ili udove izgube, ili da budu uhva}eni; i
savjet, koji bi mi oni povjerili, ne}u nikome na {tetu wihovu hotimice
otkriti. Kraqevinu pak, koja mi se predaje tvojom rukom, gospodine
Gebizone, uzdrà}u vijerno, niti }u tu kraqevinu i wena prava ikada ma
koijm bilo na~inom oduzeti ispod vlasti apostolskoga prijestola.
Gospodara mojega papu Grigorija i wegove na{qednike i poslanike, kad
bi do{li u moju oblast, ~asno }u primati, i uqudno }u s wima
postupati, a tako isto i otpremiti ih, i od kuda god da me pozovu,
smijerno }u im sluìti, koliko god budem mogao".122
Pomenuti Svinimir (ili kako ga jo{ zovu: Zvonimir) bio je posqedwi
hrvatski kraq. Po Ra~kome, kao da je umro okolo 1088. godine.123
Poslije Svinimira poku{alo se 1089. god. produìti hrvatsku
kraqevsku vlast sa nekim Stevanom iz plemena Krijesimira. Ali ve}
slijede}e (1090.) godine nastupa anarhija i poslije malo godina Hrvatska
prestaje za svagda kao dràva, i 1102. godine prelazi pod ma|arsku krunu.
Jo{ za ìvota Svinimirova prestala je kraqevska hrvatska vlast nad
Dalmacijom. To je bilo 1085. godine. Normanski napadaj na Dalmaciju
bio je uzrokom ovoga.
Normani su bili neprijateqi Vizantije i napada~i na cjelokupnost
carevine, a u isto su vrijeme oni bili prijateqi rimskoga pape.
Svinimir hrvatski, vjeran vazda zakletvi poloènoj papskome legatu u
~asu svojega krunisawa, pomagao je ma bilo i posredno Normanima. I
ovo je bilo dosta da izazove protivu Svinimira vizantijski dvor.
Me|utijem i mleta~ka republika dràla se politike protivne onoj,
kakvu je u to vrijeme Grigorije VII razvijao u me|unarodnim odnosima, i
prema tome prirodno se na{la u jednakoj politici sa Vizantijom. Kad je
trebala sada Vizantiji u Dalmaciji pomo} mleta~ke republike protivu
Normana, a posredno i protivu Svinimira hrvatskog, republika,
122
Lucii De regno Dalmatiae. II, 10. Ra~ki, Docum., p. 103-105.
123
O smrti hrvatskoga kralja D. Svinimira (Rad. 19, 97-104). U Documenta (p. 146) navodi Ra~ki jedan
dokumenat, u ostalom sumwiv, u kojem se kaè, da je neki Radula tri puta spasao ìvot ovom
Svinimiru, ali da je najposlije poginuo na Kosovom poqu. U “hrvatskoj kronici” o smrti Svinimirovoj
pi{e: “I nevirni Hrvati vaze{e zlu misal i nepraveden svit, i sebi i ostatku svomu rasap i vi~nje pogrjenje. I tako
po~e{e upiti kakono ìdove vapi{e na Isukrsta, kada re~e poglavica: “Bolje da jedan umre, nego tolik puk da
pogine”. I tako sramotni i nevirni Hrvati po~e{e govoriti vapiju}e kako psi ali vuci: “Bolje da on sam pogine, ner
da nas iz didine na{e izvede ci}a Boga i inim mista toliko daleko obuimati, zemlje i gradove”. I ne inako, nere
kako psi na vuke laju}i idu, tako oni na dobroga Zvonimira, komu ne da{e ni progovoriti, nere z bukom i
oru`jem po~e{e si}i njega, i tilo njegovo raniti, i krv prolivati svoga dobroga kralja i gospodina, koij, leè}i u
krvi izranjen velicimi bolizni, prokle nevirne Hrvate i ostatak njih Bogom i Svetimi njegovimi, i sobom, i
nedostojnom smrtju svojom, i da di ve}e Hrvati nigdar neimali gospodina od svoga jazika, nego vazda tuju
jaziku podlo`ni bili. I tako izranjen leè}i a Hrvate proklinjuju}i izdahnu. I projde duh njegov, po milosti onoga
ki sve moè, s anjeli veseliti se u vike vikom.” – I ovo kao da bi se bilo dogodilo na nekakvoj velikoj
skup{tini “u Petih Crikvah u Kosovi”, i to, “na list Isukrstovih tisu}a i osamdeset, a toj tisu}a i osamdeset
manje jedno”.
85
proniknuta svojim posebnim interesima za Dalmaciju, naravno da je
punom gotovo{}u morala stupiti u savez sa Vizantijom na zajedni~ki
otpor neprijateqima. Car Aleksije I potraì od mleta~kog du`da
Vitala Faledra pomenutu pomo}; a vaqda mu je dao razumjeti i da bi mu
rado ustupio Dalmaciju, pa i Hrvatsku. Du`d obe}a odmah traènu
pomo} i po{qe poslanike svoje u Carigrad sa izjavom da narod sav èli
do}i pod vlast mleta~ke republike. Poslanici 1085. god. zajedno sa
carskim predstavnicima sklope sve~ani ugovor, po kome car Aleksije
ustupa du`du mleta~kom pravo nad Dalmacijom i Hrvatskom, i dariva
mu naslov carskog protosevasta. Va`no je u ovom ugovoru, {to se
napomiwe davno pravo vizantijskoga cara nad Hrvatskom i Dalmacijom,
a posebno, kako je pravo vizantijskoga cara nad Dalmacijom utvr|eno
bilo i u ugovoru mira izme|u Karla velikoga i cara Nikifora i kako su
to pravo vizantijski carevi svagda vr{ili. Poslije ovoga, mleta~ki
du`d (isti Vital Faledro) nazvao se: dux Venetiarum, dux Dalmatiae atque
Croatie et imperialis protosevastos.124 Vrlo je zna~ajna i dotada{wom
istorijom hrvatskom potpuno opravdana opaska prof. Smirnova na ovaj
va`ni doga|aj. Dugogodi{wa ekvilibristika, kaè Smirnov, hrvatskih
kraqeva me|u Rimom i Vizantijom dovela je do svojih prirodnih
po{qedica. Vizantija je kona~no izgubila povjerewe u hrvatsku dràvu
i odlu~ila je uni{titi je, bar de jure. Ne kao samostalna dràva, nego
kao stara vizantijska tema (o ~emu je zaboravio Svinimir, kad je papi
zakletvu polagao), Hrvatska prelazi sada po carevoj voqi u upravu
mleta~ke republike. Ovo je bila smrtna presuda politi~koj
samostalnosti Hrvatske, resultat sve politike Svinimirove i wegovih
pred{asnika.125
8.
Ako bacimo sada pogled sa vjerske strane na Dalmaciju krajem XI
vijeka, mi }emo u woj na}i sasvijem drugo, nego {to je bilo prije.
Do ~etvrte ~etvrti IX vijeka, a to je doba àlosnih onih po
po{qedicama razmirica izme|u Rima i Carigrada, sva je Dalmacija
bila pravoslavna. I ovo je ovako moglo biti, jer je crkva jedna bila, jer
su i Rim i Carigrad ispovijedali jednu te istu vjeru. A bilo je sa malim
izuzetcima u svoj Dalmaciji i isto~no bogosluèwe; isto kao {to je
bilo tu i vi{e pravoslavnih (gr~kih i latinskih) manastira.
Razumijemo ovdje dana{wu Dalmaciju svu: sjevernu do Omi{a, gdje je
bilo hrvatsko stanovni{tvo u kontinentu i gr~ko-rimsko naseqewe u
primorju, i ju`nu Dalmaciju od Omi{a, gdje su bili Srbi uz gr~korimske kolonije u primorju. O tada{wim Srbima u pomenutom dijelu
124
Ra~ki, Docum., p. 459.
125
Sp. kwiga, str. 86.
86
dana{we Dalmacije, a to je Dubrovnika i Boke Kotorske govori}emo
zasebno na drugom mjestu. Ovdje }emo o wima spomenuti i tada{wim
vjerskim wihovim odnosima samo onoliko, koliko nam radi puno}e
govora treba.
Da su Srbi bili pravoslavni od vremena Kirila i Metodija, i da su
taki i poslije ostali, stvar je svima poznata. îweni su bili ipak i u
ovo doba poku{aji, da otrgnu srpski narod od pravoslavqa. Ali su
poku{aji ostali bez daqih po{qedica. Upravo samo dva su poku{aja do
kraja XI vijeka bila. Prvi je, kad je humski knez Mihailo Vi{evi} u
prvoj polovini X vijeka i{ao na ovaj sabor u Spqetu, gdje se nije radilo
pravoslavno. Pa kako je radi toga taj knez svr{io, vidjeli smo. Drugi
ozbiqniji poku{aj bio je, kad je dukqanski knez Mihailo Vojisavqevi}
zaèlio bio dobiti kraqevsku krunu, i kad se radi toga, po primjeru
suvremenika mu Svinimira hrvatskog, obratio bio papi Grigoriju VII.
Ve}ina pisaca daju veliku va`nost tome poku{aju i navode, kako je papa
odmah poslao Mihailu kraqevsku krunu, a ovaj stavio svoju dràvu u
vasalni odno{aj k Rimu, zatijem, kako je tada osnovano mnogo latinskih
biskupija za srpski narod, kako je u dukqanskoj kneèvini ne samo, nego
i u svoj srpskoj dràvi kona~no utvr|eno bilo latinstvo, i najposlije,
kako je tada latinski barski arcibiskup progla{en primasom srpske
kraqevine.
Sve je ovo mawe nego na polovinu istina. Jedini dokumenat za suditi o
ovom, to je pismo pape Grigorija VII od januara 1078. g. knezu Mihailu
Vojisavqevi}u.
U tome pismu papa nazivqe Mihaila kraqem (rex), ali kraqevske mu
krune ne daje, i dakle za pravoga kraqa ga ne priznaje; ne samo, nego
povodom molbe Mihailove, da mu kraqevsku krunu po{aqe, papa upu}uje
kardinala Petra, koji je imao da razmrsi razmiricu o crkvenoj
jurisdikciji izme|u dubrova~kih i barskih arcibiskupa, neka tek taj
kardinal izvidi, da li bi dobro bilo poslati Mihailu kraqevske
znakove, i tada neka ga (papu) izvjesti, da zna kako }e daqe postupati. A
nazvao je papa u onome svome pismu Mihaila kraqem (rex) onako isto,
kao {to ga zove i najmilijim sinom blaènoga Petra (carrisimus Beati
Petri filius), a u stvari samoj sumwa, da je on ba{ takav sin ap. Petra, ~im
poru~uje onom kardinalu, da ispita vjeru wegovu i stalnost u odanosti
Rimu. Nije ni ono istina, da je tada osnovano mnogo latinskih biskupija
za srpski narod u Dukqi. Ne govore}i o tome, da je u tada{woj
dukqanskoj kneèvini bilo, kao {to je i danas mnogo romaskoga naroda,
za koji su trebali odnosni biskupi, ustanova tih biskupija odnosi se
ranijem dobu, a posebno 1062. godine, kad papa Aleksandar II upravqa
pismo jedno svoje barskom arcibiskupu Petru i {aqe mu mitropolitski
palijum. Po Farlatu, ne bi ni tada tek to ustanovqeno bilo, po{to je na
dukqanskom saboru 877. odre|eno ve} bilo, da dukqanski biskup priznan
87
bude za mitropolita. A kad se pri ovome zna, da takvog duvawskog sabora
(concilium Delmitanum) nije nikada ni bilo, tada sva ova rabota o barskoj
toj mitropoliji moè se smatrati, kao na pijesku osnovana. Isto je tako
na pijesku osnovan i naslov primasa kraqevine Srbije (primas Regni
Serbliae), {to ima dana{wi barski latinski arcibiskup. Ovo mi kaèmo
na osnovu onoga, {to je Farlati o tome napisao.126 A da je bilo kakvog
stvarnog osnova za ovaj naslov, ne bi sigurno Farlati propustio bio da
ga navede, niti bi tako va`nu stvar stavio me|u neizvjesne stvari
(incertum). Treba li jo{ k ovome dodavati nekakvu biskupiju serbiensis,
koja kao da je tada bila podre|ena barskom arcibiskupu? To bi bila neka
toboè srpska biskupija sa glavnim mjestom Sorbium, koja kao da je
osnovana na onom duvawskom saboru 877,127 i tada podre|ena dukqanskom
mitropolitu, a zatijem barskom. Tako je kazano u VII tomu (str. 19.)
Farlatovog Illyricum sacrum, a u VIII tomu (str. 44.) ~itamo, da nikakvoga
biskupa serbiensis tada nije bilo, nego to je bio neki biskup (Teodor)
Sarcanensis ili sardanensis, kojega se ime nalazi u aktima jednoga
dukqanskog sabora 1199. godine. I ovog izmi{qenog srpskog biskupa
Tomko Marnavi} u svom ìvotopisu sv. Save stavio je kao pred{asnika
sv. Save u Srpskoj crkvi.128 Iz svega ovoga jasno se vidi, da je ni~im
svr{io onaj poku{aj kneza Mihaila Vojisavqevi}a, da pot~ini srpski
narod Rimu.
126
Illyr. sacr., VII, 16.
127
O ovom duvawskom saboru (concilium delmitanum) Farlati dosta na dugo pi{e (III, 67-70) i zove ga
“celeberrimum”, a pi{e po Dukqaninu i Marulu (Presb. Diocleatis Regnum Slavorum; M.Maruli Regum
Dalmatiae et Croatiae gesta. Izd. Schwandtner. III, 474-531). Po onome {to se tu pi{e, na ovome saboru
kao da su u~estvovala tri rimska kardinala u ime pape Jovana VIII, tri poslanika gr~koga cara
Vasilija, srpski kraq i mnogo druge velike gospode, i na tome saboru, kao da je ustanovqena
dukqanska mitropolija i podre|eno joj 12 episkopija; a poslije sabora da je od papinih legata
krunisan prvi srpski kraq, i to 877. godine. - Latinski pop Vjekoslav Gjorgi} uzeo je ovo (kao i mnogi
drugi i do dana{wega dana) za gotov novac i u kwizi, {to je 1860. {tampao u Trstu sa naslovom:
“Hrvati, Srbi i Dalmatini a Sv. rimska stolica” pi{e, da poslije ovoga sabora “dvanaesti dan, kralj Srbski bi
ovien~an od poslanika papinih po rimskom na~inu”; a taj se srpski kraq zvao “Paulimir, koji hote}i utemeljiti
se na stavnom temelju posve}enom od crkve i podati zna~aj kr{}anski svomu kraljevstvu u~ini se ovien~at od
papinijeh poklisara, i spozna tako Svetoga Oca za pokrovitelja kraljevstva, a vandjelje za pravilo svoga
zakonoslovlja. Tako na temelju viere i zakona rimske crkve bi ustanovljeno srbsko kraljevstvo.” Kwigu je ovu
svoju posvetio ]or|i} djakova~kom biskupu J.J.[trosmajeru. A sve ovo me|utijem, {to se pisalo i
pi{e o tom duvawskom saboru 877. godine, nije ni{ta istina, nego je sve to izmi{qeno, i kao {to
Lucije zove basnoslovnim sav spis popa Dukqanina (potius fabulas quam historiam scripsisse videatur. lib.
II, cap. 14), tako je i opis ovog duvawskog sabora puka basna. Najmjerodavniju je ocjenu o izvorima koji
posluì{e Farlatu da napi{e ono o duvawskom saboru, napisao pok. Ra~ki u “Knjièvniku” za 1864, I,
198-227. Pa`we je dostojno {to na pomenutom basnoslovnom izvoru osnivaju modernu “Crvenu
Hravtsku” koja bi se prostirala od Cetiwa do Bojane, te bi, izme|u drugoga, bile hrvatske zemqe i
Boka kotorska, i Hercegovina, i Crna Gora, te bi po tome po najmodernijem “hrvatskom dràvnom
pravu” bile ~isto hrvatske zemqe: Crna Gora, Hercegovina, zapadni dio Bosne, Dalmacija,
“Hrvatska”, Slavonija, dio Krawske i isto~na Istra (V. Klai}, Povjest Hrvata. I, 10). Dobro je u
ostalom i {ta je Farlati (sp. m) opazio o “bijeloj” i “crvenoj” Hrvatskoj.
128
O ovome vidi daqe na 124. str.
88
Hrvati u prvo vrijeme, poslije Kirila i Metodija, bili su
pravoslavni, ako ne boqi od Srba, a ono svakako kao Srbi. Svijetlo je i
sjajno u ovome pogledu doba kneza Sedeslava. Sedeslavqev ubica, knez
Branimir, da odrì sebe na prijestolu, nije zazrio od misli da baci
tamu na taj sjaj i da, radi svog li~nog interesa, `rtvuje slobodu narodne
hrvatske dràve. Nije smio da to u~ini na jedan mah, jer se bojao naroda,
koji je djelu svetih slovenskih apostola iskreno odan bio, nego pomo}u
onog ninskog djakona Teodosija, smisli sredstvo, kojim bi stekao sebi
pomo} na zapadu da se sa~uva od osvete carigradskoga carskoga dvora za
ubijstvo Sedeslava, a ujedno i da ne izazove srxbu hrvatskog anaroda
protivu sebe. Smisli odmetnuti hrvatsku crkvu od carigradskog
patrijarha i podrediti je rimskome papi, te priznati papski primat, uz
o~uvawe u hrvatskoj crkvi slovenskog bogosluèwa. I ovo {to je
smislio Branimir, on je izveo, blagodare}i prilikama vremena i
popustqivosti pape Jovana VIII, koji bi radi Bugarske, koju je teìo da
sebi zadobije, na sva{ta pristao bio. Hrvatska crkva potpala je pod
Rim, i po~ela je priznavati i primat i sve {to se u vjerskom i crkvenoadministrativnom odno{aju nare|ivalo iz Rima. U vjerskom odno{aju u
ostalom nijesu se jo{ tada razlikovali me|u sobom Rim i Carigrad, i
pot~iwenost hrvatske crkve Rimu svodila se u glavnom u priznawu
primata rimskoga pape. Ali na{qednici pape Jovana nijesu mislili
kao on. Pot~iweni papskoj vlasti hrvatski narod morao je biti u
crkvenom odno{aju romaniziran, i hrvatska narodna crkva polatiwena.
Nastupila je malo vremena poslije Jovanove smrti u Dalmaciji ona
borba, koju smo vidjeli. Trajala je ta borba okolo 200 godina. Izme|u
hrvatskog sve{tenstva s jedne strane, a s druge latinskog dalmatinskog
sve{tenstva sa hrvatskim vladarima i wihovim velika{ima, koji su se
svi malo po malo bili polatinili, vodila se ova borba. Hrvatski je
narod u~estvovao u toj borbi samo u toliko, u koliko su mu htjeli oteti
pravo, da moè svoje narodno slovensko bogosluèwe imati. Za potrebu
da prizna i primat rimskoga pape, narod nije ni{ta znao. Izgleda da se
tome narod priklonio tek poslije spqetskoga sabora 1059. godine, i da
se tome priklonio za to, ne bi li tijem spasao bar svoje slovensko
bogosluèwe. Ovo bi potvr|ivao onaj doga|aj sa episkopom Cededom, i
onaj mete`, koji se javio u narodu, kad su mu objavqeni bili zakqu~ci
pomenutoga spqetskoga sabora. na ovo priznawe hrvatskoga naroda
primata rimskoga pape, malo se osvrtalo latinsko sve{tenstvo. Wemu se
htjelo, da svi polatiweni budu u strogome smislu. Tijem je to latinsko
sve{tenstvo davalo izraza onim mislima, koje se o op}oj latinizaciji
razvijahu odlu~nije od vremena pape Stevana VI, a pod uplivom nove
teorije rimske, koju je energi~no razvijao rimski arhidjakon
Hildebrand, potowi papa Grigorije VII. I uspjehom se ovjen~ao radi
toga sve{tenstva. Krunisawe hrvatskoga kraqa Svinimira bilo je
89
zavr{etak djela. Od toga doba Hrvati postaju formalno rimokatolici.
Kaèmo formalno, jer je u du{i hrvatskoga naroda ostala i daqe
ukorjewena qubav k isto~noj crkvi, koja mu je {titila wegovo slovensko
bogosluèwe, i vjeru te crkve isto~ne i danas, poslije 800 godina,
hrvatski narod smatra svojom "starom vjerom", i k sve{tenicima te stare
vjere dolazi on na molitvu i danas pri svakoj svojoj doma}oj nezgodi. Bar
tako je kod dana{wih Hrvata, koji su na dalmatinskim ostrvima.
Postojanije od Hrvata u privrènosti isto~noj crkvi bilo je romansko
stanovni{tvo dalmatinskih gradova i ostrva. U ono isto vrijeme, kad se
Branimir hrvatski sa svojim dvorom odme}e od isto~ne crkve, episkopi
dalmatinskih gradova stoje najodlu~nije uz carigradskoga patrijarha.
Jerarhijska sveza, koja je u po~etku postojala izme|u romanskog
episkopata dalmatinskog, po~ela je bila slabiti ve} na izmaku V vijeka.
U polovini VI vijeka povodom Judicatum pape Vigilija, taj se episkopat
sasvijem odvojio od rimske crkve. Trebalo je mnogo vremena poslije toga
da pro|e, a da se on opet pomiri sa tom crkvom. Pomirio se nekako, ali
za kratko vrijeme. U prvoj polovini VIII vijeka ilirska je prefektura
pre{la u jurisdikciju carigradskog patrijarha, a do{qedno i
Dalmacija. Dalmatinski su episkopi od toga doba stali u jerarhijskoj
zavisnosti od Carigrada; a od toga doba snaì se u dalmatinskoj crkvi i
gr~ki elemenat jakim seobama Grka na zapad i u Dalmaciju, te se u mnoga
glavnija mjesta dalmatinskog primorja uvodi gr~ko bogosluèwe i
osniva se vi{e gr~kih manastira. A da je dalmatinski episkopat u to
doba mislio ili radio, da se oslobodi ispod jurisdikcije carigradskoga
patrijarha, o tome nema nigdje spomena. Naprotiv, ima dokaza da je taj
episkopat dobre voqe primao i priznavao tu jurisdikciju; {ta vi{e, on
je i sam branio tu jurisdikciju, kao {to svjedo~i energi~no wegovo
dràwe u borbi izme|u Rima i Carigrada za vrijeme patrijarha Fotija.
Na pismo pape Jovana VIII od 10. juna 879. god. dalmatinskim
episkopima, kliru i na~elnicima: spqetskom, zadarskom i ostalih
gradova (caeterarumque civitatum), kojim ih pismom papa zove da pristupe
rimskoj crkvi, dalmatinski episkopat ne nalazi za nu`no ni da
odgovori. Nego ba{ te iste godine na znamenitom saboru u hramu sv.
Sofije u Carigradu, izme|u mnogih drugih, u~estvuju i nekoliko
dalmatinski episkopi. A spqetskog arhijepiskopa Marina posve}uje
ovla{tenik patrijarha Fotija, akvilejski patrijarh Valpert.
Postojanstvo ovo dalmatisnkog episkopata u priznawu nad sobom
duhovne vlasti carigradskoga patrijarha drì se ~vrsto sve do odstupa
sa carigradske katedre patrijarha Fotija. Da li je u ostalom i tada taj
episkopat prekinuo svaku svezu sa Carigradom, mi ne bi mogli odlu~no
ustvrditi, osobito kad se sjetimo spqetskog arhijepiskopa Dobrala u XI
vijeku, koji u poznatoj raspri o sve{teni~kom celibatu izri~ito se
oslawa na avtoritet isto~ne crkve, kao mjerodavnoga mu sudije. U drugoj
90
polovini XI vijeka ta je sveza prestala, poslije zlokobnoga sukoba
izme|u pape rimskoga Lava IX i carigradskog patrijarha Mihaila I, kad
se za svagda razdjeli{e isto~na i zapadna crkva, i kad Carigrad baca
anatemu na rimskoga papu, a Rim takvu istu anatemu baca na
carigradskoga patrijarha i isto~nu crkvu. Latinski gradovi
dalmatinski isto i sav onaj dio Dalmacije, gdje su Hrvati bili, postaje
tada provincijom rimske crkve.
Takim na~inom romanska Dalmacija sa svojim episkopima bila je za
preko 150 godina u neposrednoj zavisnosti od jurisdikcije
carigradskoga patrijarha i u duhovnoj svezi sa isto~nom crkvom. Za ovaj
dosta dugi period vremena mnogo se isto~no-gr~koga u svakom pogledu, a
navlastito crkveno-obrednom u Dalmaciji utvrdilo. Ovo smo mi ve}
kazali prije. O isto~nim kalu|erima i manastirima u Dalmaciji, za
vremena Atanasija velikog i Jeronima, spomenuli smo. Osobito u
vrijeme ikonoborstva mnogo je kalu|era pre{lo u Dalmaciju. Tragovi
starih manastira vide se i danas jo{ u Dalmaciji, a neki su pretvoreni u
latinske manastire. Za selo Karin ima predawe, da je prvih godina IX
vijeka ozidan bio tu pravoslavni manastir. U makarskom primorju
okolo 872. god. podignuto je bilo vi{e pravoslavnih manastira u
Zaostrogu, Poqici i Makru, kojih se i danas jo{ tragovi vide. U ovom
po{qedwem mjestu postojao je manastir pravoslavni sve do XV vijeka, i
razvaline istoga zovu danas tamo{wi seqani "manastirina". Plo~e sa
odnosnim natpisima pravoslavnog zaostro{kog manastira (iz IX vijeka),
koji je bio blizu dana{weg latinskog manastira, postojale su do 1747.
god, i tada su doti~ni pri zidawu latinskog manastira upotrebili iste
plo~e, izbrisav{i naravno stare natpise. U jednome grobu do
razru{enoga pravoslavnog manastira od prilike istoga vijeka u
Skadari}u, fratri su na{li srebrnu kadionicu i dva krsta isto~noga
stila, koji su i danas jo{ u latinskom manastiru zaostro{kom. I
ovakvih i sli~nih spomenika i podataka o pravoslavnim manastirima u
Dalamciji do XI vijeka ima mno{tvo.
U drugoj polovini IX vijeka vladao je Hildebrandov duh na svemu
zapadu. Kako je uplivisao ovaj Hildebrand na rimski papski dvor, prije
nego }e sam postati papom, kako li je on, kao papa sa imenom Grigorija
VII, radio da razvije svoju misao o svjetskoj teokrati~koj dràvi pod
vrhovnom vla{}u rimskoga prvosve{tenika - poznato je dobro. U
Dalmaciji po{lo je ovo za rukom Grigoriju lak{e, nego igdje drugo.
Svinimir hrvatski izjavio mu se vasalom i poloìo mu zakletvu
pokornosti. Dalmatinski gradovi bili su sa Svinimirom, Dalmatinska
crkva sa svima svojim biskupima bila mu je podlo`na. Rimsko vjerovawe,
sada ve} druga~ije od pravoslavnog vjerovawa, bilo je tu utvr|eno.
Simvol vjere sa Filioque i sve ostale do toga vremena uvedene rimske
dogmati~ke novosti, isto i crkveno-disciplinarne, bile su na {iroku
91
ruku uvedene. Ostajalo je jo{ kod hrvatskoga sve{tenstva i naroda
slovensko bogosluèwe, premda ve} i doterano po rimskom ritualu, te je
sada i to i takvo bogosluèwe trebalo u Dalmaciji iskorijeniti i
zamijeniti ga latinskim. Posao ovaj uzeo je na sebe da izvede arcibiskup
spqetski Lavrentije, ~ovjek odvaàn i skroz proniknut Grigorijevim
idejama. Bilo je jo{ u Dalmaciji izme|u Hrvata mnogo naroda, koji je
ispovijedao "staru vjeru", i nije se jo{ priklonio bio rimskom
vjerovawu, i koji je dakle bio pravoslavni. Najprije na ove je Lavrentije
obratio svoju pa`wu, i zatijem na slovensko bogosluèwe. Radio je
energi~no i bezobzirno, i punu je pohvalu za to zasluìo od Rima.
Postojalo je jo{ nekoliko pravoslavnih crkava u pojedinim mawim
mjestima me|u Hrvatima, i sve te crkve po naredbi Lavrentijevoj sada su
zatvorene bile ili pretvorene u latinske. Latinsko bogosluèwe svugdje
je uvedeno, a tako isto i latinski jezik. Manastiri stari, u kojima su se
odràvala pravila Antonija velikog i Vasilija velikog, zatvoreni su
bili, da se malo zatijem predadu novome strogo latinskome redu
franci{kanaca, kojega je izme|u drugih zada}a, jedna od glavnijih bila i
ta, da obra}aju u latinstvo pravoslavni narod (scismaticos). Isto se ovo
dogodilo i sa mnogim manastirima sv. Venedikta, kojih je ustav u
glavnom jednak bio kao kod isto~nih kalu|era, ali koji manastiri nijesu
prikladni bili za izva|awe Hildebrandovih te`wa. I sve se ovo
izva|alo sa takom bezobzirno{}u, da me|u Hrvatima u Dalmaciji, a tako
isto i kod latinskog naseqewa dalmatinskih gradova nije bilo
po{qedwih godina XI vijeka vi{e ni jednoga, koji bi javno ispovijedao
pravoslavqe. Sve je to sada u Dalmaciji bilo latinsko i pokorno papi
rimskom; i pred smrt svoju (1099. god.) mogao se spqetski arcibiskup
Lavrentije pohvaliti, da je uspio iz Hrvatske i Dalmacije iskorijeniti
pravoslavqe.
Ostalo je pravoslavqe u snazi samo jo{ kod gr~kog naseqewa u
doti~nim primosrkim gradovima dalmatinskim. Ni spqetski
arcibiskup, ni svi ostali latinski dalmatinski biskupi nijesu imali
mo}i da iskorijene pravoslavnu vjeru kod toga naroda i da ga polatine.
Nailazili su na ~vrstu voqu i na punu odanost pravoslavnoj crkvi kod
dalmatinskih Grka, i zato su se i osuje}ivali svi poku{aji latinskih
biskupa, da polatine te Grke u XI vijeku; a u XII vijeku, ili ta~nije do
1180. dok je Dalmacija bila pod vrhovnom vla{}u cara Manuila
Komnina, nijesu ni smjeli da nasr}u na dalmatinske Grke. Poslije
Manuilove smrti svi obziri padaju za latinske dalmatinske biskupe:
progla{avaju pravoslavne Grke "jereticima", i zapo~iwe sistemati~ko
gowewe wihove vjere, koje gowewe ne prestaje ve} za ~itav niz slijede}ih
vijekova.
Ne klonu{e sre}om ovi dalmatinski pravoslavni Grci duhom i ne
predado{e se Latinima, nego osta{e ~vrsti vjeri svojoj. Bori{e se sami,
92
premda i malobrojni, protivu neprijateqa vjere im svete, dok im ne
do|o{e svr{etkom XIII i u XIV vijeku Srbi u pomo}, s kojima zajedno
uzdrà{e, ma i kroz nebrojene muke i svakovrsna gowewa, pravoslavnu
vjeru u Dalmaciji i do dana{weg dana.
93
ÊTVRTI PERIOD
1075-1420.
Te{ko je i mu~no stawe nastupilo za pravoslavnu crkvu u Dalmaciji od
XI vijeka. Ovo smo ve} kazali. Kao {to je latinsko dalmatinsko
sve{tenstvo bezobzirnim svojim postupawem i radi svoje materijalne
koristi, napadalo na pravoslavne Hrvate i na wihovu narodnu crkvu, i
tek se umirilo prema Hrvatima, kad im je uni{tilo crkvu i sve ih
polatinilo, te sebi podloìlo, tako je ono htjelo to isto da u~ini i sa
dalmatinskim Grcima. O{tra reakcija ovih Grka osuje}ivala je svaki
korak toga sve{tenstva, koji se klonio na {tetu pravoslavne vjere. Ovo
je izazivalo isto sve{tenstvo, a posebno latinske dalmatinske biskupe,
na najbezobzirnije postupawe sa pravoslavnim Grcima u Dalmaciji,
mnogo odlu~uju}e i è{}e, nego {to je bilo postupawe wihovo sa
pravoslavnim Hrvatima. Hrvati su se mu{ki opirali nasrtajima tih
biskupa na wihovu crkvu, ali su morali podle}i sili, jer nijesu imali
za{tite kod svojih vladara, koji su prvi crkvu svoju narodnu iznevjerili
i podvrgli sebe i svoju dràvu slijepoj poslu{nosti Rimu. Grci
dalmatinski bili su sre}om svojom u drugom poloàju. [titio je wih
carigradski dvor, koji nije prestajao smatrati Dalmaciju svojom temom,
a u vjerskoj zajednici bili sa velikom crkvom carigradskom, i prema
tome su oni i osje}ali u sebi moralne snage da se odupiru napada~ima na
vjeru svoju; a umjeli su Grci u prilikama i milo za drago vra}ati
Latinima, kad bi im u crkvu dirali.
1.
Mr`wa je stara postojala me|u Grcima i Latinima, i u narodnim i
u vjerskim odnosima. Ova je mr`wa progresivno rasla, osobito u XII i
XIII vijeku za vrijeme zlosretnih krsta{kih ratova, kojih nesre}e nijesu
minule ni Dalmaciju.
Ve} prvi krsta{ki rat (1095. god.) pokazao je Grcima, koliko malo
hri{}anske qubavi pronikava zapadne krsta{e prema isto~noj crkvi.
Ni{ta nijesu po{tovali ti krsta{i: sve su samo ru{ili, sve skvrnili i
svuda samo pqa~kali, ne {tede}i ni najve}e gr~ke svetiwe. Prirodno je
po sebi, da su Grci morali smatrati na te latinske krsta{e, kao na
najqu}e neprijateqe svoje; a po{to su ti krsta{i dolazili na istok i na
gr~ke posjede u ime crkve latinske, to su Grci na tu istu crkvu smatrali,
kao na {titnicu razvrata i zla, te su samo sa mr`wom gledali na wu i na
weno sve{tenstvo. Ova je mr`wa jo{ ja~om postala, kad 1185. god.
Latini osvoji{e Solun. Vizantijski pisci grozotom opisuju, {ta su
tada Latini tu po~inili. Nikita Honijat, suvremenik doga|aja toga,
ovako izme|u drugoga o istome pi{e u spisu svome o vremenu vladawa
94
cara Andronika Komnina: “Doga|aji koji su se zbili, kad Latini
osvoji{e Solun, sastavqaju novu ilijadu nevoqa, koje su vi{e nego
tragi~ne. Sve su ku}e u gradu opustjele; nije bilo jednoga skloni{ta, gdje
bi se ~ovjek mogao sa~uvati, niti jedne ulice, da se izbavi{ od ubijca, pa
ni laguma, da se sakrije{. Nijesu pomagale ni pro{we ni àlbe; ma~ je
sve i svakoga dohvatio, i samo onaj udar, koji bi umrtvio, bio je ugodan
bijesnim onim qudima. Uzaludno su se mnogi priklawali u crkve,
uzaludna je bila nada i pod svetim ikonama. Varvari oni, smje{av{i
boànsko sa ~ovje~anskim, nijesu zazirali ni pred svetim mjestima, niti
su {te|eli one koji su se u ta mjesta priklawali... Neprijateqi sa
oru`jem u rukama usrtali su u crkve, i ubijali su svakoga, koga bi tu
na{li, i kao ìvotiwu, koja je za `rtvu, klali su koga bi god uhvatili.
Pa jesu li i mogli {te|eti qude oni, koji nijesu uvaàvali svetiwu i
koji se ni Boga bojali nijesu? Ali, koliko je stra{no to, {to su ti
nequdi otimali stvari, koje su Bogu posve}ene, dirali poganim rukama
ono, {to se ne smije u crkvi dirati, i pse}im o~ima zavirivali u ono,
{to je tajna u crkvi, toliko je bezbo`no sa wihove strane to, {to su
bacali svetogrdno na zemqu svete ikone Isusa Hrista i Wegovih
ugodnika, gazili ih nogama, i ako su na wima nalazili kakvih
dragocjenih ukrasa, skidali su to bezobzirno, a same su ikone bacili na
ulici, da ih gaze, koji prolaze, ili su ih na vatru stavqali da kuhaju
sebi jela. A jo{ je bezbo`nije i stra{no, {to su neki izme|u tih bijesnih
Latina skakali na sveti prijesto, pred kojim se klawaju i sami an|eli, i
tu igrali pjevaju}i najrazvratnije pjesme, i zatijem kaqaju}i svojom
ne~isti sveto mjesto....” (kw. I gl. 7.)129 “Ugodnike Bo`je javnome su
prezrewu Latini izlagali. Tako, miro koje je teklo iz groba slavnoga
~udesima i stradawima svojima mu~enika Dimitrija, oni su grabili
obi~nim posu|em, lijevali su ga u ribwe lonce, mazali su wim svoje
~izme i upotrebqavali su ga za sve ono, za {ta se obi~no uqe
upotrebquje... Kad su pravoslavni bili skupqeni u crkvi na molitvu,
u{li bi Latini hrpama u istu crkvu, i pokazuju}i kao da se toboè i
oni mole, me|u sobom su na svome jeziku na glas se razgovarali i
bezobrazno se derali. Sko~ili bi iznenada na poja~e crkvene, uhvatili
bi ih za grlo, davili bi ih i tijem naravno prekidali pojawe. Osim toga,
neki bi po~eli toboè da zajedno sa poja~ima poje i kao da se,
nesretnici, ho}e i oni da Bogu mole, podvikivali bi najneprirodnijim
glasom, zapo~iwali bi skaredne pjesme ili bi udarali, da glasom
podràvaju pse}e lajawe... Sve su ovo Latini ~inili samo da podvrgnu
ruglu pravoslavno bogosluèwe i da pokaù, kako ga preziru ... Tada se
jasno pokazalo, da me|u wima i nama ne}e, niti }e se ikada vi{e mo}i
129
“Vizantijskie iztoriki”, izdawe SPb. duh. Akademije. SPb, 1860. I, 379.
95
na{e du{e sjediniti s wihovima, makar da i budemo primorani s wima
ìvjeti.” (I 9.)130
Mi smo iz Honijatove istorije priveli samo svetogrdna djela
Latina, koji su tolikom drsko{}u dirali svetiwu Bo`ju. A ne}emo da
privodimo ostalo {to ovaj istorik pi{e o tome, kako su oni postupali
sa gr~kim ènama i do kakvog je cinizma i javnoga razvrata dolazilo to
wihovo postupawe. Stid nam je to i napisati.
Isti istorik spomiwe u istoj istoriji tada{weg pravoslavnoga
solunskoga arhijepiskopa Evstatija, ~ovjeka osobitih vrlina i velike
u~enosti. Za ovoga arhijepiskopa kaè, da se nastojawem wegovim i
molitvom Bog smilovao na Soluwane i oslobodio ih najposqe od
latinskoga zla. Od ovog arhijepiskopa Evstatija imamo àlosnu potvrdu
onoga, {to smo iz Honijata priveli. Kaè Evstatije, opisav{i kako su
Latini osvojili Solun, da su “ulice bile pune qudskih trupova, i tu su
ti trupovi leàli goli, jer su grabe`ni Latini svukli ih bili da im i
odijelo prisvoje. Pa ni to im nije bilo dosta, nego su dopu{tali sebi i
najsramotnije postupawe sa trupovima pobje|enih Grka. Qudska tjelesa
su izmije{ana bila i naro~ito od Latina stavqena zajedno sa mrcinama
magaraca, pasa i ma~aka, te namje{tena jedno uz drugo na takav na~in,
kao da se grle i da putenoj ùdwi zadovoqavaju. Najposlije ta qudska
tjelesa zajedno sa mrcinama bivala su spaqena. Gr~ke crkve ne samo {to
nijesu svetiwom svojom ukro}avale bjesnilo tih qudi, nego su bile za
wih povodom najve}ih bezakowa. Ulazili su u crkve, rugali se svetiwama
i molitvi i zaklowene u crkvama qude bijesno su bili i ubijali. @ene i
djevojke bez razlike podvrgavali su se skotskoj strasti vojnika, a
cinizam pri tome nije poznavao granica. Mnogo stari qudi i ène me|u
Soluwanima, ne mogu}i da odole tolikoj nevoqi, bacali su se sa krovova
ku}nih na ulicu, ili su se bacali u bunare, na poginu i tijem da se otmu
bezbo`nicima. Koji bi Grk ostao ìv, tome je jo{ stra{niji ìvot
postajao. Latini bi svakome Grku nos odsjekli u znak da je pobje|en i
àlosnici nijesu vi{e jedan drugoga poznavali. Tako onakaèni, te goli
i gladni, bijedni samo smrt su èqeli.”131
Dosta bi bilo i ovoga doga|aja u Solunu, da se vidi, koliko su
Latini u ono doba mrzili Grke i pravoslavnu crkvu, a ujedno bi ovoga
ve} dovoqno bilo i da se s druge strane opravda mr`wa Grka prema
Latinima i wihovoj crkvi. Ali trebalo je jo{, da se ispuni ~a{a zlo}e,
i da se za sve potowe vijekove rastvori propast izme|u Grka i Latina,
izme|u pravoslavne crkve i latinske crkve. êtvrti krsta{ki rat, da se
toboè oslobodi sveta zemqa od nekrsta, imao je da tu propast stvori.
130
Ib, I, 388
131
Ibidem.
96
Umjesto oslobo|ewa svete zemqe, zlosretni ovi krsta{i na|o{e da im je
probita~nije otimati hri{}anske zemqe od zakonitih svojih gospodara,
da tijem o~itije pokaù, koliko su iskreno stavqali na sebe znamewe
krsta i koliko im je stalo bilo za svetu zemqu i za grob Spasiteqev!
Prvi je posao ovih krsta{a bio, da navale na Zadar, da ga opqa~kaju, da
mu rasteraju gra|ane i da ga na pola razru{e. Poslije ovoga djela,
dostojnoga onakvih nequdi, koji svetogrdno no{ahu na sebi biqeg
~asnog krsta, do{ao je red na Carigrad da s istim gradom u~ine isto,
{to i sa Zadrom.
Udari{e ti krsta{i na Carigrad i u aprilu 1204. godine osvoji{e
ga, proterav{i iz wega zakonitoga mu cara hri{}anskog i pravoslavnog
patrijarha sa episkopima. Onaj isti historik Honijat, u spisu o vremenu
vladawa Aleksija Duke, ovako kazuje, {ta u~ini{e tada Latini u
Carigradu i sa Carigra|anima: “îm da po~nem, ~im da produìm i
~ime da zavr{im kazivawe o uàsima, koje su tada po~inili oni
krvnici? Te{ko mi je spomenuti, kako su ne~astivo pogaène bile svete
ikone, kako su razbacane po ne~istim mjestima mo{ti svetih mu~enika,
koji postrada{e za Hrista! [to je ina~e stra{no i ~uti, tada se moglo
to ve} vidjeti, kako se boànstveno tijelo i krv Hristova bacala i
prolijevala na zemqu. Pqa~kaju}i dragocjenu crkvenu riznicu sv.
Sofije, Latini su neke izme|u svetih stvari razbijali, uzimaju}i sebi
ono {to je skupocjenije bilo, a druge su upotrebqavali za obi~ni ìvot
pri jelu i pi}u, i radili su to, kao istiniti prete~e antihristovih
dela! [to je nakada pretrpio od naroda Hristos, kad su mu haqine
skinuli i rugali Mu se, to je On isto i sada pretrpio: haqine su Wegove
i sada latinski vojnici dijelili na dijelove, bacaju}i kocku {ta }e
kome dopasti, i falilo je samo jo{ da ga u rebro probodu, pa da opet
pote~e na zemqu boànstvena krv. O bezakowima, koja su tada po~iwena
bila u crkvi sv. Sofije, te{ko je i pri~ati. Sveta trpeza, koja je od
najdragocjenijih komada sastavqena bila i koja je u svojoj cjelini
predstavqala savr{enstvo qepote i bogatstva, razbijena je sada bila i u
jednake dijelove razdijeqena izme|u pqa~kateqa zajedno sa ostalim
crkvenim bogatstvom, koje je ogromno bilo po koli~ini i besprimjerno
po qepoti. Pa umjesto da bar na svojim rukama iznose iz crkve
razgrabqene skupocjenosti svete, oni su uvodili u crkvu kowe i magarad
do samoga nejsvetijeg mjesta i na wih su tovarili opqa~kane svete
stvari; pa kad bi ìvotiwa posrnula i pala zbog glatkosti tla, oni su je
noèm probadali, i takvim na~inom skrnili ne~istom krvqu sveta
mjesta” (gl. 3). “Uveli su bili u crkvu i sjeli na patrijarh{eski prijesto
jednu ènetinu, prepunu svakoga grijeha, `ricu ne~astija, slu{kiwu
|avola, huliteqicu Hristovu, i ta je nesretna ènetina na prijestolu
izva|ala skaredne pjesme i plesala. Niti su to jedina bezakowa, {to su
Latini tu izvr{avali, nego svake vrste prijestupe ~inili su oni tu sa
97
jednakim bjesnilom. A izva|aju}i taka bezakowa nad svim {to je sveto
bilo, Latini ve} do{qedno tome nijesu mogli {te|eti po{tene ène i
djevojke, koje su za udaju bile, ili koje su sebe u djevi~anstvu Bogu
posvetile bile... Mi smo vidjeli i jo{ mnogo drugoga sli~noga, {to ako
i nije u svemu predstavqalo carstvo antihrista, ali je u svemu
protupolo`no bilo onome, {to hri{}ani zovu blago~astivim i shodnim
Bo`joj rije~i” (gl. 4).132
Mnogo je ovo {to kaè Honijat. I premda je on suvremenik ovoga
doga|aja i o~evidac, moglo bi se ipak posumwati u istinitost svake
rije~i wegove i pomisliti, da je mo`da kao Grk preuveli~ao stvar. Ali
ima jedan drugi isto tako suvremenik toga doga|aja, koji pi{e o istome
doga|aju i ponavqa u glavnome ono {to je Honijat kazao, a kome se ne
moè ne vjerovati. Taj suvremenik nije niko drugi, nego tada{wi rimski
papa Inokentije III. U pismu svome od 10. jula 1205. Inokentije ovako o
tome pi{e u Carigrad kardinalu Petru, papskome legatu na istoku: “Vi
ste se zavjetovali, da }ete sve sile svoje uloìti da oslobodite svetu
zemqu iz ruku nekrsta, a na mjesto toga sada bezrasudno pogaziste
~istotu zavjeta va{ega. Vi nijeste podigli oru`je protivu nevjernih,
nego protivu hri{}ana; poèqeste ne da oslobodite svetu zemqu, nego da
zavladate Carigradom, davaju}i tijem prednost zemaqskom bogatstvu
pred nebeskim dobrom. Ali {to je jo{ gore, neki izme|u vas nijesu
po{te|eli ni vjeru, niti su imali obzira naspram ènskoga pola, nego
predavaju}i se javnom bludo~instvu i prequbi, silovali su ne samo
proste ènskiwe, nego i djevojke, koje su Bogu sebe posvetile bile. Nije
vam dosta bilo carskih riznica i imetka bogatih i prostih qudi, nego
ste gramzive ruke svoje pruìli i na crkvenu imovinu, a {to je jo{
prestupnije, i na bogoslu`bene predmete, jer ste krali sve{tene ode`de i
prisvajali ikone, krstove i svete mo{ti. Tugom i sramotom moramo sada
kazati, da ono, {to se sada smatralo da se doga|a za dobro crkve, sada
sluì joj samo na {tetu. Jer kako }e gr~ka crkva, koja je izloèna
tolikim nevoqama i gowewima, pristati na sjediwewe i na poslu{nost
apostolskome prijestolu, kad u Latinima ne vidi nego primjere razvrata
i djelo mraka, tako da ih po pravu mora mrziti vi{e nego li pse?”133 A
{to je najgore u ovome papinome pismu, to je da on osu|uje za pqa~kawe ne
samo latinske vojnike, kao Honijat, nego kori za to i latinsko
sve{tenstvo, a na prvome mjestu toga svoga legata, kardinala Petra.
Na àlost, sve {to je papa napisao, nijesu bile drugo nego puste
rije~i i samo trenutni izraz osje}aja hri{}anskog ~ovjekoqubqa. Jer taj
132
Ib, II, 321.
133
“Quomodo enim Graecorum ecclesia quantumcunque affictionibus et persecutionibus affligatur ad unitatem
ecclesiasticam et devotinem sedis apostolicae revertur, quae in Latinis non nisi perditionis exemplum et opera
tenebrarum aspexit, ut jam merito illos abhorreat plus quam canes.” Innocentii III Regest. VIII, 126.
98
je osje}aj poslije samo nekoliko mjeseci ohladio u wemu, kad mu
prikaza{e sve materijalne koristi, koje on dobiva od toga, {to mu se
Carigrad pokorio i {to je on sada gospodar i pravoslavnog Istoka. Ovo
doznajemo iz jednog pisma istog ovoga pape od septembra 1205,
upravqenoga latinskim biskupima u Carigrad, u kojem pismu papa
izjavquje radost svoju, {to je Bog oslobodio gr~ko carstvo od gordih i
predao ga smirenima, a ti smireni su zapadni krsta{i!134 Ovijem papa je
uzeo na sebe sva ova nedjela, {to su krsta{i na istoku po~iweli bili, i
tijem je prenio i na sebe onu mr`wu, koju su Grci prema Latinima
uslijed onih nedjela za~eli, a {to je jo{ dubqi jaz izrilo izme|u
latinske crkve i crkve pravoslavne.
Ovo smo ovdje sada mi priveli radi toga, da se boqe razumiju sva
ona gowewa, kojima }e se od sada unaprijed podvr}i pravoslavna crkva u
Dalmaciji, i sva ona uàsna borba, koju }e imati pravoslavni u
Dalmaciji da izdrè, a da o~uvaju svoju vjeru i da ne podlegnu latinstvu.
2.
Kazali smo, da je sve naseqewe Dalmacije krajem XI vijeka bilo
polatiweno. Pravoslavna vjera ispovijedala se i ~uvala tada samo u
gr~kim kolonijama, kojih, u koliko moèmo danas znati, bilo je u Zadru,
[ibeniku, Spqetu i Makarskoj. U Makarskoj, pored pravoslavnih Grka,
bilo je i Srba, i to u prete`nom broju od Grka. Najja~e su kolonije gr~ke
bile u Spqetu i u Zadru, a mawe kolonije u [ibeniku i Makarskoj.
Pravoslavne gr~ke crkve bile su u Zadru: sv. Antonija velikog, sv.
Stevana, sv. Platona i sv. Dimitrija; u Spqetu: crkva Uspenija
Bogomatere i sv. Kirijaka; u [ibeniku: crkva sv. Paraskeve; u
Makarskoj: sv. Pankratija i sv. \or|a. Za ove crkve iz toga doba znademo
pouzdano;135 a da ih je i drugih jo{ bilo, moèmo izvesti iz oblika
mnogih dana{wih starih crkava u Dalmaciji, i iz onih, koje se svaki ~as
iz raskopina otkrivaju. Kolika je brojem naroda bila svaka od
pomenutih kolonija pravoslavnih mi naravno ne moèmo danas re}i.
Ali da nijesu malobrojne bile, osobito spqetska, moè nam sluìti
dokazom to, {to je protivu wih latinsko sve{tenstvo energi~nije mjere
preduzimalo, i {to su one imale snage oduprijeti se ~ak i onda, kad su
doti~ni crkveni sabori u Dalmaciji izdavali svoje naredbe protivu
pravoslavne vjere. Sve{tenici za slu`bu crkvenu i pastirsku u tim
kolonijama bili su svi iz carigradske patrijar{ije, s kojom su iste
kolonije u duhovnoj svezi bile i od koje su zavisile; a na crkvenim
slu`bama spomiwalo se ime carigradskoga patrijarha.
134
Ib., VIII, 133.
135
Kon~. rkp.
99
Vrijeme poslije krsta{kog rata bilo je najteè za pravoslavne u
Dalmaciji. Bilo je doba despoti~ke vlade ma|arske u Dalmaciji, vlade,
koja je samo o tome tako re}i i mislila, kako }e Rimu ugoditi. I ta je
vlada tu gospodarila do druge desetine XII vijeka. Fanatizam, kojim su
na zapadu napojeni bili protivu Grka, poslije prvog krsta{kog rata,
prenio se odmah i na Dalmaciju. Na spqetske Grke imao se taj fanatizam
da iskali. Nijesu htjeli ti pravoslavni u Spqetu da se pokore
Latinima, niti da im na dobru voqu ustupe crkve svoje i da se polatine.
Zbog politi~kih vaqda razloga nije htjela vlada da silu protivu wih
upotrebquje. Odlu~eno bude sazvati sabor dalmatinskih biskupa u
Spqetu. Sabor se sastane 1111. godine, i na tome saboru bude ogla{ena
pravoslavna vjera jereti~kom vjerom, i da ne smije ta vjera biti nikako
trpqena u jednoj dràvi, koja je vijerna namjesniku Hristovom u Rimu.
Prema ovome bude izdana i naredba, da u dràvi kraqa Kolomana moraju
biti zatvorene sve crkve, u kojima se ne drì latinski obred i ne
spomiwe se ime “Hristova namjesnika”, nego ime “jereti~kog” patrijarha
carigradskog. Uslijed ove naredbe bila je slijede}e (1112.) godine
oduzeta Grcima u Spqetu crkva sv. Kirijaka, i pretvorena u latinsku
crkvu, i posve}ena bla`. Jeronimu. Isto se dogodilo nekoliko godina
ka{we u Zadru sa crkvama sv. Antonija vel. i sv. Stevana, koje su bile
pretvorene u latinske crkve.136
Poslije ovoga nastupa za neko vreme promjena na boqe za
pravoslavne u Dalmaciji. Uti{ala se bila na zapadu manija za
krsta{kim ratovima; i poslije drugog krsta{kog rata mirovali su za
vi{e godina. Mirovali su latinski biskupi i sa pravoslavnima u
Dalmaciji. Neposrednim uzrokom ovoga u Dalmaciji bili su nemiri,
koji su nastupili u spqetskoj arcibiskupiji poslije smrti arcibiskupa
Krescencija, pa do 1136. godine, zatijem radwa zadarskoga biskupa da
izvu~e svoju biskupiju ispod vlasti spqetskog arcibiskupa. A i u Rimu
samome malo im je ostalo vremena, da se staraju o obra}awu “shizmatika”
kad su po dva pape tu bivali, koji su se svaki za sebe otimali za prijesto:
Gelasije II sa antipapom Grigorijem VIII, Honorije II sa antipapom
Celestinom, Inokentije II sa antipapama Anakletom II i Viktorom IV, i
sve ovo za samih dvadeset i pet godina (1118-1143.)
Izabrali su bili spqe}ani za arcibiskupa nekog ma|arskog
dvorjanina, Manasa (1112. god.) Ovaj arcibiskup smatrao je za najpre~i
posao svoj da ugodi Ma|arima u materijalnim pitawima. Izdao je svoje
spqe}ane, i kad se otkrilo izdajstvo, posramiv{i se (magno
confusionis pudore obductus, kaè arhidj. Toma), pobjegao je iz grada, i
nije se vi{e nikada ni povratio.137 Poslije toga Manasa, uzeo je upravu
136
Ibidem.
137
Hist. Salon, c. 18.
100
arcibiskupije spqetski arhidjakon Dabro. I ovaj na{ao je za dobro
uskoristiti se poloàjem, te u dogovoru sa gradskim na~elnikom
nastojali su, da ~im vi{e sebi hasne izvuku iz dobra arcibiskupije,
odugovla~e}i izbor arcibiskupa sve do 1136. godine.138
U isto vrijeme, kad se ovo doga|alo u Spqetu, zadarski biskup
Mika, kojega je Dabro prevario bio u obe}awu, da }e za arcibiskupa
spqetskog biti izabran, po~ne nastojati, da bude neodvisan od spqetske
arcibiskupije.139 U ostalom Mika nije mogao, pokraj svega svoga starawa,
ostvariti, ali je to ipak ostvareno bilo poslije nekoliko godina.
Za vrijeme dok se ovo u Spqetu i Zadru doga|alo, a to je od 1112. pa
do 1136. godine, dakle za dvadeset i ~etiri godine, pravoslavni su u
Dalmaciji mir uìvali, i u nekoliko se oporavili od nevoqa, koje su
dotle morali bili da pretrpe. Uznemirivani su bili poslije u Spqetu
pri arcibiskupu spqetskom, opet Ma|aru, Apsalonu, ali im od toga
ipak zla velikoga nije do{lo. Me|utijem 1166. godine Dalmacija je
do{la pod neposrednu vlast cara Manuila Komnina, i naravno,
nastupilo je za pravoslavne u Dalmaciji vrijeme, kad su mogli odahnuti
i slobodno svoju vjeru ispovijedati.
3.
Bio je Manuil prema Dalmatincima osobito milostiv. Arhidj.
Toma kaè za wega: erat benignissimus circa omnes sibi subjectos, non
tributorum exactor, sed divitiarum suarum liberalissimus distributor.140 Bili su
radi toga u Dalmaciji, a naro~ito Spqe}ani, odani tome caru i u svemu
mu uga|ali. Pokazivali su mu svoju odanost i u tome, {to su se prema
carevima jednovjernicima ne samo prijateqski pona{ali, nego op}ili s
wima i u crkvenim slu`bama. Izme|u drugoga znademo, da je 1171. godine
u Spqetu u jednoj crkvi gr~koj, koja je posve}ena bila Uspeniju
Bogomatere, dràna sve~ana slu`ba u prisustvu Konstantina Sevasta,
carskog zapovjednika Dalmacije i Hrvatske (Dalmatiae et Chroatiae) i da je
na toj slu`bi bilo mnogo naroda sa prvacima glavnih gradova
dalmatinskih, koji su priznavali vlast gr~kog cara. Arcibiskupijom
spqetskom upravqao je od 1175. godine pobo`ni arcibiskup Rajnerije.
Poznata je naklonost wegova prema pravoslavnoj crkvi, i tu naklonost
nije on gajio iz ra~una ili iz udvornosti prema caru i carigradskoj
crkvi, nego iz iskrene odanosti. Milostiva pa`wa cara Manuila prema
glavnome gradu Dalmacije Spqetu, odlu~ila je Spqe}ane, da
blagodarnosti svojoj caru izraza dadu naro~itim poslanstvom u
138
Ibidem.
139
Ib., c. 19.
140
Ib., c. 21 (Ed. cit. p. 73).
101
Carigrad. U tom poslanstvu nekoliko je najuglednijih Dalmatinaca
bilo, a na ~elu im arcibiskup Rajnerije. Car je najqubaznije primio
poslanstvo, i osobito je odlikovao Rajnera za sve vrijeme dok se u
Carigradu sa poslanstvom spqetskim bavio, i na odlasku iz Carigrada
bogato ga obdario. U Spqetu su obradovani bili uspijehom poslanstva
toga svi gra|ani, koji ne propusti{e i prema pravoslavnim svojim
sugra|anima iskazati qubav svoju. Izme|u prvih, koji se u tome
odlikovahu, bio je sam arcibiskup Rajnerije. Ali na àlost, nije mogao
ovaj arcibiskup da i na djelu pokaè ovo, jer malo vremena poslije
povratka svoga iz Carigrada, morao je dobri ~ovjek ovaj podle}i
mu~eni~koj smrti na brdu Mosoru kod Klisa (1180. god.)141 Usqed toga
nastalo je za pravoslavne u Spqetu ve} teè stawe.
Sa Spqe}anima u prijateqstvu su za vrijeme Rajnerija bili i
[iben~ani. I ista ona sloboda za pravoslavne, koja je bila u Spqetu,
bila je i za pravoslavne [iben~ane. Rajnerijeva smrt bila je uzrokom, da
je i za wih poslije toga nastupilo teè doba.
Nije zadarska pravoslavna kolonija sretna bila uìvati u ovo
vrijeme ono, {to su pravoslavni u Spqetu pod vladom vizantijskoga
cara Manuila Komnina uìvali, premda nema nikakvog podatka, o tome,
kao da bi je neko radi vjere pravoslavne uznemiravao. Zadar je bio u to
doba pod mleta~kom vla{}u. Poslije smrti zadarskog biskupa Mike
(1137. god.), na{qednik wegov Petar, nastojao je svom snagom, da se
oslobodi ispod vlasti spqetske arcibiskupije. Radi kratkog ìvota
nije u tome uspjeo, ali zato uspjeo je u tome Petrov na{qednik,
Lampridije. Bio je ovaj Lampridije u~en i energi~an ~ovjek, a imao je
mnogo mo}nih prijateqa. Pomo}u tih prijateqa, koji su u Mlecima
nastojali, da se povoqi te`wama zadarskoga biskupa, Lampridije
izradi, da mu je mleta~ka republika i povoqila. Ovo je, kaù, mleta~ka
republika u~inila zato, {to je htjela da pokaè Zadranima svoju
naklonost, i da ih vi{e sebi priqubi, a tako|er i zato, da se osveti
onima u Dalmaciji, koji su nagiwali ma|arskome kraqu. Stvar je
svr{ila time {to je isti Lampridije postao arcibiskupom i
mitropolitom za sva ona mjesta, u provinciji, koja nijesu bila
podvlasna ma|arskome kraqu, i postao je dakle neodvisan od spqetske
arcibiskupije, a papinskom odlukom od aprila 1155. god, bude ova nova
zadarska arcibiskupija stavqena pod jurisdikciju gradskog, odnosno,
mleta~kog latinskog patrijarha.142
Ova radwa pomenutih zadarskih biskupa o oslobo|ewu Zadra od
jurisdikcije spqetskog arcibiskupa, koja je trajala nekih trideset
141
Ibidem.
142
Ib., c. 20. Podre|ene su bile ovoj novoj arcibiskupiji biskupije: osorska, kr~ka (vegliensis), rapska i
hvarska.
102
godina (1124-1154) za pravoslavnu koloniju zadarsku bila je korisna u
toliko, {to je ta kolonija slobodna bila u ispovijedawu svoje vjere i
vr{ewu crkvenih obreda. Upliv su tako|er na ovo imali i mleta~ki
dràvni zakoni, koji su prema Grcima uop}e sno{qivi bili, a tako|er,
i to, {to je gr~ka kultura i gr~ki jezik u Zadru tada u punoj snazi jo{
bio, i {to je pravoslavni isto~ni obred bio u upotrebi i u mnogim
crkvama zadarskim, premda i nijesu od carigradskoga, nego od rimskoga
patrijarha zavisile. U ostalom ovo mirno stawe pravoslavnih u Zadru
nije mnogo trajalo. Prvih godina XIII vijeka biva nesretni ~etvrti
krsta{ki rat, koji je imao sve da preokrene za pravoslavne, kako u
Carigradu, tako isto i u Dalmaciji.
U Spqetu ovaj se pokret jo{ nije dogodio. Godina 1180. bila je
te{ka godina za pravoslavne u Spqetu. Te je godine prestala vrhovna
vlast vizantijskog cara u Dalmaciji, i nastupila apsolutna vlast
ma|arskoga kraqa; a iste godine umro je i dobri arcibiskup spqetski
Rajnerije. îm se ova dràvna promjena u Dalmaciji dogodila, dogodio
se preokret i u javnim odnosima prema pravoslavnima. Poslije pet
godina bezvla{}a u arcibiskupiji spqetskoj, za koje se vrijeme svakom
nedjelu maha davalo, stupio je 1185. god. na arcibiskupski prijesto
Petar, fanati~ni Ma|ar. Gowewe pravoslavnih po~elo je ve} bilo za
vrijeme bezvla|a. Za vrijeme Petrovo to je gowewe imalo da dobije i
formalni izraz. One iste godine, kad je Petar postao arcibiskupom,
dràn je bio u Spqetu oblasni sabor, na kome je pod Petrovim
predsjedni{tvom bilo jo{ nekoliko biskupa (trogirski, kninski,
ninski i skradinski) i mnogo latinskoga sve{tenstva. Pravoslavne su
Latini smatrali za jeretike jo{ od vremena glasovitog kardinala
Humberta (polovine XI vijeka), a za jeretike su ih proglasili tako|er za
vrijeme prvog krsta{kog rata (kraj XI vijeka). Nijesu smjeli tako ih u
Spqetu nazivati za vrijeme vlade cara Manuila Komnina, jer su se
bojali dràvne vlasti, i jer je crkvom spqetskom upravqao savjesni
poglavica. Ali obzira ve} nikakvih imali nijesu da iskale mr`wu svoju
na pravoslavne, kad je do{la ma|arska vlada, i kad su spqetskom crkvom
po~eli ma|arski arcibiskupi da upravqaju. Izme|u prvih predmeta na
pomenutom Petrovom saboru, raspravqano je bilo o pravoslavnima i
wihovoj crkvi, te jednodu{no budu progla{eni za jeretike i kao takvi
predati anatemi. Ujedno bude ustanovqeno, da se pomo}u svjetovne vlasti
imaju progoniti svi, ma gdje se na{li u oblasti spqetske arcibiskupije,
koji spomiwu na crkvenim slu`bama ime carigradskoga patrijarha.143
Na osnovu rije~i ove krasne saborske naredbe, moglo bi se dràti, da je
gr~kih pravoslavnih kolonija bilo osim Spqeta (Zadra, [ibenika i
Makarske) jo{ i u svima onim eparhijama, kojih su biskupi na saboru
143
Kon~. rkp. Hist. Salon., c. 22. Lucii de regno Dalmatiae. 1. 3. c. 13.
103
bili i zagovarali istu naredbu, dakle i u Kninu, i u Ninu, i u Skradinu,
i u okolinama tih mjesta, ali o tim kolonijama odnosni podatci nama su
nepoznati.
Papa Urban III u novembru 1186. godine potvrdio je zakqu~ke toga
sabora, koji su se od tada ve} po~eli i izva|ati.144 A da su ih Latini
morali i bezobzirno izva|ati, moè se zakqu~iti iz toga, {to se ovaj
sabor u Spqetu drào upravo one godine, kada su Latini ~inili ona
svetogrdna djela u pravoslavnim crkvama Soluna.
Malo godina ka{we biva spomenuti ~etvrti krsta{ki rat.
Krsta{i osvoje 1202. god. Zadar, a 1204. god. Carigrad. [ta su ti
krsta{i po~inili u Carigradu sa pravoslavnim narodom i
pravoslavnim crkvama, kazali smo. A da nijesu druk~ije mogli postupati
ni u Dalmaciji, pojmqivo je samo po sebi. Jedni su i isti qudi bili:
bezakonici u Carigradu, pa bezakonici i u Zadru.
Prelaskom pravoslavnog patrijar{eskog prijestola iz Carigrada u
Nikeju prekinuta je bila, bar za ovo doba, mal ne svaka crkvena veza
izme|u pravoslavnih gr~kih kolonija u Dalmaciji i vaseqenskim
patrijarhom. Ovo su ujedno prije~ili i neprestani ratovi, {to su se na
istoku vodili; a znali su to vje{ta~ki da zaprije~e i latinski
dalmatinski biskupi, samo da bi kona~no odcijepili pravoslavne u
Dalmaciji od sredi{ta pravoslavqa. Gr~ki sve{tenici, {to su se od
prije zatekli u Dalmaciji, samostalno su sad tu vr{ili pastirsku
slu`bu svojim jednovjernicima.145 Nado{la je uz to ova nevoqa za
pravoslavne u Dalmaciji, i ne samo u Dalmaciji, nego i u Dubrovniku i
Boki Kotorskoj, a isto i u Bosni.
4.
Nekoliko godina poslije nego {to Latini osvoji{e Carigrad, i
protera{e gr~koga cara i pravoslavnoga patrijarha, postaviv{i tu
latinskoga cara i latinskoga patrijarha, javqaju se na zapadu dva
fratarska reda: franci{kanski i dominikanski. I jednoga je reda i
drugoga bio glavni poziv, bar u po~etku, misionarstvo. Osobito prvi
red, franci{kanski, odlikovao se u tome u na{im stranama, a proniknut
je bio taj red prema pravoslavnoj crkvi onim duhom, kojim su i tada{wi
svi krsta{i proniknuti bili. Pri tome, za franci{kance bili su
jednaki i neznabo{ci i pravoslavni. U jendome pismu pape Evgenija IV
onog istoga koji je poslije hrabrio franci{kance na ustrajnost
misionarsku u Bosni, ~itamo ovake rije~i: “S.S.Rom. Ecclesia firmiter
credit, nullos intra catholicam ecclesiam non existentes, non solum paganos, sed
nec judeos aut hereticos atque schismaticos, aeternae vitae fieri posse participes,
144
Hist. Salon., c. 22. Farlati. III, 219.
145
Kon~. rkp.
104
sed in ignem aeternum ituros, nisi ante finem vitae cidem fuerint aggregati”, i
dakle u vje~nu }e muku po}i svi podjednako, i neznabo{ci, i jevreji, i
jeretici, i {izmatici (a ovo su za papu pravoslavni hri{}ani), ako ne
ispovjede rimsko vjerovawe!146 Ve} prvih godina svoga postanka dolaze
franci{kanci u na{u Dalmaciju. Kazuju, da je sam sv. Franci{k, koji je
red osnovao, bio u Zadru, 1212. godine, zatijem u Trogiru, u Spqetu i u
Dubrovniku, i da je poslije malo godina zavedeno nekoliko
franci{kanskih manastira u Dalmaciji.147
Ovi dakle franci{kanski fratri preduze{e da izva|aju ono, {to je
na onom spqetskom saboru (1185. god.) utvr|eno bilo, i da rije~ju svojom
staraju se ostvarivati ono sa pravoslavnim hri{}anima, {to su ma~em
ostvarili krsta{i. Da su u tome ovi fratri razvili vanrednu
djelatnost, to im se pore}i ne moè; a moramo na àlost priznati i to,
da su u te~aju vremena otrgli od pravoslavne crkve u Dalmaciji i Bosni
i Hercegovini, mnogo i mnogo joj sinova. Da li su pak to oni izveli i
izvodili hri{}anskim i dopu{tenim sredstvima, to je drugo pitawe, na
koje }emo se osvrnuti na svoje mjesto.
Latinske ove navale otrgle su u Zadru od pravoslavnih okolo 1248.
godine dvije crkve gr~ke: sv. Dimitrija i sv. Platona.148 Da li je jo{
kakva crkva za pravoslavne ostala poslije toga u Zadru, ne znamo; isto
kao {to ne znamo, i da li je u Spqetu u to doba jo{ kakve gr~ke crkve
bilo. Poznata nam je samo jedna gr~ka crkva u [ibeniku od toga doba,
crkva sv. Paraskeve, koja je postojala i ka{we u po~etku XIV vijeka.149
Ali da je sve{tenika gr~kih bilo i da su se ti sve{tenici borili
koliko su mogli protivu latinskih nasrtaja, svjedo~i nam na{
qetopis.150 I po svoj prilici ti su sve{tenici u doma}im bogomoqama
sluìli, u ku}ama imu}nijih gr~kih porodica, od kojih su nam mnoge
poznate u svima pomenutim mjestima.
Zra~ak nade na boqu budu}nost pravoslavnih u Dalmaciji po~eo je
bio dolaziti u polovini XIII vijeka iz ju`nih mjesta, posebno iz
Makarske. Rad sv. Save srpskoga odmah u po~etku svom po~eo je
uplivisati na Makarske i weno primorje. Oìvjela je tu bila na brzo
pravoslavna crkva, koja je uslijed latinstva, a tako|er i bogumilstva,
po~ela bila opadati. Znaci uticaja oìvjeloga pravoslavqa u
146
Ovo je izdano bilo i kao dekret florentinskog sabora. Harduini Acta Concilior. X, 102. Isporedi
moju kwigu “Propaganda”, str. 17.
147
Zlatovi}, Franovci (Zagreb, 1888). Str. 5.
148
Kon~. rkp.
149
Ibidem.
150
Ibidem.
105
Makarskom primorju na mjesta dalmatinska, pokazuju se u o{trijoj
reakciji, koju razvijaju spqetski i {ibeni~ki Grci naspram latinskoga
sve{tenstva u tre}oj ~etvrti XIII vijeka. Da ovo suzbije, to isto latinsko
sve{tenstvo razvije novu snagu, potkrjepqenu sada od franci{kanskih
fratara. Uplivom ovih fratara, izme|u ostaloga do{lo se do toga, da je
u Makarskoj krajem istoga XIII vijeka latinstvo dobilo nadmo}ije.151
Ipak pokret k boqem za pravoslavnu crkvu u Dalmaciji po~iwe sa ovim
dobom. A najboqim dokazom toga sluì grozni~avo djelovawe
franci{kanaca, a u nekoliko i dominikanaca, da zaprije~e razvijawe i
{irewe pravoslavqa u na{im krajevima.
Po svoj prilici u ovo doba, i da se zaprije~i upliv svetosavske
crkve na Dalmaciju, a uz wu i na Bosnu i Hercegovinu, poloèn je osnov
onom fantasti~nom ìvotopisu sv. Save, koji je ìvotopis poslije u
prvoj polovini XIV vijeka napiso Ivan Tomko Mrnavi}, titularni
latinski biskup bosanski.
Veliki je zna~aj imala svetosavska crkva za sav pravoslavni srpski
narod, a do{qedno i za srpski narod dana{we ju`ne Dalmacije, od kuda
se taj zna~aj {irio i na pravoslavne dana{we sjeverne Dalmacije. Ovo je
dobro poznato, a da bi mi morali o tome ovdje spomiwati. îsto}a
pravoslavnoga u~ewa i strogo ~uvawe isto~noga bogosluèwa na
narodnom jeziku, bila su osnovna obiqe`ja svetosavske crkve, isto kao
{to je obiqe`jem wezinim bilo i to, da jedina gospoduju}a vjera me|u
Srbima smije biti pravoslavna vjera.152
Zna~aj ovaj sv. Save i uticaj svetosavske crkve i na bli`we narode
dobro je poznat bio i latinskim sve{tenicima, kojima je pred o~ima
samo i lebdila misao da sve i svakoga u ovim krajevima polatine. Snage
me|utijem u sebi nijesu osje}ali, da u tome uspiju dotada{wim wihovim
sredstvima. Smisle novo sredstvo, upravo ne novo, nego staro, kojemu su
se nau~ili bili jo{ od Pseudo-Isidora, ali koje nijesu dotle odve}
~esto upotrebqavali, jer je u o~itoj oprjeci sa moralom bilo. Smisle
prikazati sv. Savu latinom. Dokazivahu, dakako po svome, da je sv. Sava
po{ao u atonsku goru, koja je u to vrijeme sa svima svojim manastirima i
kalu|erima bila pod vla{}u Latina i priznavala za crkvenoga
poglavicu latinskog patrijarha, kao {to je pre{la bila tada i universa
Graecia Europea ad Romani Pontificis obedientiam. Kad je umro neki Teodor,
kojega latinski tobo`wi Savin biograf zove episkopom srpskim
(serviensis, a tako|er: sardensis, sardanensis, sarcanensis, a koji je bio Srbin
i srpski episkop upravo onako, kao i taj latinski biograf), tada na
molbu naroda i bra}e, da je sv. Sava primio upravu crkve. Ovu upravu
151
A. Lulich, Compendio storico-cronol. di Macarsca. Spalato, 1860. Str. 26-30.
152
S. Ljubi} (Ogledalo knjièvne povjesti jugosl. Rieka, 1865. 1869.) govore}i o Stevanu Nemawi ijetko
opaà, da on “iztjera iz zemlje sve, koji nisu, izto~nu vjeru izpoviedali.” I, 165-166.
106
crkve, da je predao sv. Savi latinski patrijarh carigradski, koji je
mogao biti Matheus, 1220, ili Simon, 1227, ili mo`da Nicolaus, qui ab
anno 1235. ad annum usque 1251. dignitate et munere Patriarchali perfunctus
est. Da li je taj latinski patrijarh predao sv. Savi najve}a jerarhijska
prava in omnibus suae curae partibus, quacumque illyricae linguae usus
habebatur, i da u ime toga latinskoga patrijarha moè vr{iti punu
crkvenu vlast, tako da je narod poslije smatrao sv. Savu kao drugog
patrijarha (tamquam alter patriarcha). Zatijem kada je sv. Sava po~eo tu
crkvenu vlast u svojoj zemqi da vr{i, da mu je prva briga bila u srpskoj
crkvi, koju je zbog blizine {izmatika, na{ao da vi{e nali~i poqu
ispuwenu korovom, nego li obra|enom vinogradu, da sve svoje sile uloì
na to, kako bi je o~istio od la`ne nauke i povratio je katoli~kom
blago~astiju (praecipua ei cura fuit circa Serviensem ecclesiam, quam ob
Schismaticorum vicinitatem, sylvescentem postius agrum, quam bene cultam
vineam invenerat, quam ob rem totis in eo viribus incubuit, ut ab erroribus
repurgatam cultui pietatis catholicae restitueret). I ovo da je mogao sv. Sava
tijem lak{e da u~ini, {to je 1199. godine dràn bio u srpskim zemqama,
dozvolom i vla{}u pape rimskoga Inokentija III sabor pod
predsjedni{tvom dva papska legata, na kojem je saboru ure|ena bila sva
doti~na crkvena oblast, i izme|u ostaloga odlu~eno, da sve{tenici
moraju neèweni biti. Sva ostala Savina djelatnost da se sastojala u
obilaèwu crkava, u pou~avawu naroda i u starawu i miru crkvenom, i
da je poslije nekoliko godina po{ao opet u sv. goru i da je umro 1250.
godine u man. Mile{evu.153
Eto takav fantasti~ni ìvotopis sv. Save srpskoga izmisli{e, a
radi svojih propagandisti~kih ciqeva, latinski sve{tenici.
Spomenuti Mrnavi}, koji je izdao ìvotopis Savin, znaju}i i
razumjevaju}i i sam, koliko je isti bez osnove, da bi boqe zavarao svijet,
na{ao je za dobro u~initi opasku, da ìvotopis Savin, koji su srpski
kalu|eri sastavili, nije osnovan na istini, jer je napisan ka{we, kad je
prestala latinska carevina u Gr~koj i kad je uslijed toga i{~ezla i
~isto}a latinske iskrenosti (utpote temporibus posterioribus conscripta
quibus, extincto latinorum imperio in Graecia, latinae quoque sinceritatis puritas
evanuit). Le Quien, koji je u svome Oriens christianus priveo po Mrnavi}u
ìvot sv. Save, dodao je opasku, da kad su Grci oduzeli Latinima
Carigrad, tada pravoslavni carigradski patrijarh, da otme rimskome
papi crkvu srpsku i drugih obli`wih zemaqa, dopustio je srpskom
arhijepiskopu, da bude avtokefalan.154 I. Martinov, premda jezuit, nije
153
Vita S. Sabbae abbatis Stephani Nemaniae Rasciae regis filii, auctore Joanne Tomco Marnavitio Bosnensi.
Venetiis, 1787. Mala je ovo kwiìca, u kojoj ima svega 68 strana, od kojih biografiji sv. Save odano je
bilo samo 25 strana. Vidi o ovoj Mrnavi}evoj raboti {to je napisao Arm Pavi} u 33 kwizi Rada jugosl.
akademije, str. 98.
154
Mich. Le Quien, Oriens christianus (Pariis, 1740). II, 321.
107
ipak na{ao da moè onako {to o sv. Savi napisati,155 kao {to je
napisano onaj stari latinski biograf, i dominikanac Le Quien. Ali to
je prije nekoliko godina (1881.) ipak napisao vatikanski arhivar Balan;
a dana{wem latinskom arcibiskupu sarajevskom I. Stadler u~inio se
zgodnim, da moè kroz {tampanu kwigu prou~iti Bo{wake, ”sv. Sava
vrativ{i se u Srbiju na opetovnu molbu svojih monaka, na molbu
ortodoksnoga patrijarhe latinskoga i latinskoga cara carigradskoga,
stane upravqati crkvom u Srbiji s naslovom patrijarhe, a sa sjedi{tem
u Ipeku. Ta dva brata (sv. Sava i Stevan prvovjen~ani) bijahu
katolici,... i jedan i drugi bijahu bez dvojbe zdruèni sa apostolskom
stolicom rimskom.”156
Mi smo ovo ovdje naveli da pokaèmo, kako je te{ko padao
sluìteqima rimske propagande pojava u na{im krajevima svetosavske
crkve, i koliko im je velike brige za wihov rad zadavala ta crkva.
Me|utijem, po~iwe sada i brojno ja~ati pravoslavni ìvaq u
Dalmaciji. Pa da se ovo razumije, moramo se za ~as osvrnuti na
politi~ku istoriju Dalmacije.
5.
Vidjeli smo, da je poslije smrti hrvatskoga kraqa Stevana
nastupila u Hrvatskoj anarhija. Smi~iklas, po arhidj. Tomi, ovako
opisuje tada{we stawe Hrvatsko: ”Po{to tako cijeli rod kraqevske
krvi izumre, nije bilo vi{e nikoga, koji bi imao bio u hrvatskoj
kraqevini naslijediti. Po~ne tada me|u svima velika{ima kraqevine
nastajati velika nesloga. Rastrgani na stranke, sada je ovaj, sada je onaj
prisvajao sebi vladavinu zemqe, nasta{e bezbrojne otima~ine,
pqa~kawa, umorstva i legla svake opa~ine, jer dan za danom nije prestao
jedan drugoga da progawa, napada i ubija”. I tada Smi~iklas na to od
sebe dodaje ”da je neizmjerna uzrujanost po svemu narodu tako jaka i
uàsna bila, kao da }e u ~as popucati svi zglobovi kraqevine od dvije
stotine godina, i to svjedo~i da se i narodna strast, uzvitlana pod
konac vladawa Svinimirova, pod kratkim vladawem Stevanovim samo
prividno bila prigu{ila. Sada je planula nevi|enom divqom strasti,
kakva se moè pokazati samo u velikom gra|anskom ratu. Bani se bore za
kraqevinu, primorci protivu zagoraca, pleme protivu plemena. Iz te
velike bure diè se jedan veliki ~ovjek, koji je sam htio postati kraqem,
pak za{ao u borbu; bio je pobje|en i traì spas u kraqevstvu druge krvi,
155
J. Martinov S. J. Annus ecclesiaticus greaco-slavicus (Bruxellis, 1863), pag. 43-44., premda me|u izvorima
spomiwe i Mrnavi}evu Vita S. Sabae.
156
Katoli~ka crkva i Slaveni, str. 96, i prvi mu je izbor za ovo Mrnavi}.
108
da radi osvete svome narodu dovede tu|ega kraqa.”157 Ko je bio taj veliki
~ovjek, ne zna se. Ali se zna, da je 1102. god. Koloman ma|arski proglasio
sebe rex Hungariae, Croatiae, atque Dalmatiae. I ovdje bi vrijedno bilo, da
se baci op}i pogled na uzorke, koji dovedo{e hrvatski narod pod vla{}u
Ma|ara za sve potowe vijekove. Ali to je u~inio dr. Gavrani} i istakao
na na~in, da niko boqe od wega ne}e mo}i da to u~ini.158
Kada je Hrvatska potpala pod ma|arsku krunu, poloàj Dalmacije,
koji je do tada nestalan bio u me|udràvnim odnosima, postaje od sada
jo{ nestalniji. Vizantije vrhovna vlast nad Dalmacijom traje i daqe, i
tu svoju vlast Vizantija isti~e po nekada dosta energi~no. Mleta~ka
republika, koja je pri du`du Orseolu stala bila ~vrstom nogom u
Dalmaciju, ne propu{ta nikakvu priliku, da je po mogu}nosti kona~no
pot~ini svojoj vlasti. Isto tako i Ma|ari po~iwu sada nastojati da
utvrde vlast svoju u Dalmaciji onako, kao {to su tu vlast utvrdili u
Hrvatskoj. Nalazi se prema tome Dalmacija u XII vijeku izme|u dvije
dràve, od kojih bi svaka za sebe htjela da je zadobije.
Spomenuli smo, da je ma|arski kraq Koloman proglasio sebe 1102.
god. i kraqem Dalmacije. Za kratko vrijeme poslije toga on je i pokorio
svu Dalmaciju. Tijem se uzbudila revnost mleta~ke republike protivu
Ma|ara; a Vizantija opet smatrala je taj Kolomanov ~in, kao povrijedu
wenog istorijskog prava na Dalmaciju. I jedan i drugi, i mleta~ka
republika i vizantijski dvor, stali su tada naspram Ma|ara na
neprjateqsku nogu. Nekoliko je tek godina pro{lo bilo, kako su Ma|ari
zaposjeli bili Dalmaciju, i ve} 1115. god. mleta~ko ratno brodovqe
diè se na Dalmaciju. Rat se zametne izme|u mleta~ke republike i
Ma|ara, koji se svr{ava tijem, {to }e kraqevski naslov nad Dalmacijom
nositi i ma|arski kraq i mleta~ki du`d, ali bez prava da svoje posadde
drè u dalmatinskim tvr|avama, a gradovi dalmatinski, da se upravqaju
autonomno po svojim statutima. Ovakvo stawe stvari nije u ostalom dugo
trajalo. Caru Manuilu Komninu (1143-1180.) zahtjelo se pokazati na
djelo i Mle~i}ima i Ma|arima, da Dalmacija nije prestala jo{ biti
vizantijskom provincijom.
Okolo 1168. god. do|e pod Dalmaciju gr~ka vojska, i za kratko
vrijeme pokore se toj vojsci mal ne svi gradovi dalmatinski. Doga|aj
ovaj zabrine mleta~ku republiku, tijem vi{e, {to je vizantijski dvor
stajao u prijateqskoj vezi sa ma|arskim dvorom, bar sa pojedinim
~lanovima toga dvora. Po~ne ona radi toga djelovati na uplivnije qude
u samim dalmatinskim gradovima, da bi ih raspoloìla na svoju stranu.
I to weno nastojawe nije uzaludno bilo, jer zbiqa glavniji gradovi
157
Poviest hrvatska. I, 269. 260. Za doga|aje poslije tog “velikog ~ovjeka” vidi Hist. Salon., c. 17. Ra~ki,
Docum., p. 479 sq.
158
Dr. Pero Gavrani}, Politicka povjest hrvatskog naroda (Zagr. 1895). str. 275-279.
109
postanu joj odani i gotovi, da joj se pri prvoj zgodi predadu. Misao, koju
je car Manuil za~eo bio da uspostavi u nekada{wim granicama svojim
mo} vizantijske carevine, revno se razvijala za ìvota Manuilova. Ali
pri kraju ìvota wegovoga ta misao po~ela je ve} bila gubiti svoju prvu
snagu; a kad je 1180. god. umro Manuil, ve} se ista misao u Carigradu
napu{ta. Ma|arski kraq Bela dolazi u Dalmaciju s vojskom, i bez
velikog truda primora gr~ku vojsku da je napusti, te postaje gospodarem
ve}eg dijela zemqe. Dalmatinski gradovi nijesu sami dovoqno snage
imali, da se odupru Ma|arima i da stanu uz Mletke; a isto ni mleta~ka
republika nije snage imala, da zaprije~i ma|arska osvajawa u Dalmaciji.
Poslije ovoga doga|aja prestaje vizantijska vlast na Dalmacijom. Dio
Dalmacije ostane Mlecima, a ve}i dio padne pod Ma|are.
Od ovoga doba pa do po~etka XV vijeka te~e tako re}i neprestana
borba izme|u mleta~ke republike i Ma|ara, ko }e od wih da utvrdi vlast
svoju u Dalmaciji.
Dok je ova borba trajala izme|u Mle~i}a i Ma|ara za prevlast nad
Dalmacijom, u samoj Dalmaciji gospodarili su razni doma}i knezovi,
svaki u svojoj ùpi, a po nekada i nad nekolikim ùpama, kako bi koji od
tih knezova znao da zadobije nadmo}nije nad drugima. Gospodarili su
pojedini od tih knezova u nekim zgodnim ~asovima i nad dalmatinskim
gradovima, pa i nad samim Zadrom. Izme|u tih knezova isti~u se od
polovine XIII vijeka osobito [ubi}i, na{qedni knezovi bribirski.
Pod zakriqem, bar u po~etku, ma|arskih kraqeva, [ubi}i su uspjeli
bili i sami da zadobiju u Dalmaciji mal ne kraqevsku vlast. U ovome su
mnogo pomogle [ubi}ima neprestane raspre izme|u dalmatinskih
gradova, koji su da obezbjede od napada~a svoja prava, obra}ali se za
za{titu i pomo} mo}nim bribirskim knezovima. Krajem istog XIII
vijeka [ubi}i vladaju gotovo u svim gradovima. Jedan od [ubi}a knez je
Omi{a, Trogira i [ibenika, drugi, Mladen, knez je Spqeta; Pavao zove
se primorski ban Hrvatske i Dalmacije; sin Pavlov, Mladen, nosi
naslov kneza zadarskog i poglavara dalmatinskoga i t.d.
Za vrijeme borbe radi kraqevskog prijestola ma|arskog, kad su
doti~ni pretendenti svu pa`wu svoju obra}ali na to, ko }e se prijestola
do~epati, [ubi}i su najvi{u mo} svoju postigli u Dalmaciji. Sami
gospodari, po~eli su despoti~ki vladati; a sve su prilike takve bile, da
ih niko u tome nije mogao sprije~iti. Nezadovoqstvo dalmatinskih
gradova protivu tih knezova javno se isticalo, i pojedini izme|u tih
gradova traìli su za{tite od mleta~ke republike protivu samovoqe
istih knezova. Republika je rado to primala, samo da se moè umije{ati
u dalmatinske stvari, kako bi se vremenom postiglo ono, za ~im je uvijek
teìla. U zgodnijim prilikama ona je pruàla tim gradovima traènu
za{titu i raspolagala ih da joj ~im privrèniji budu, ali to je ona
uvijek vrlo oprezno radila, ne isti~u}i se nikada javno protivu
110
[ubi}a. Razumjevala je ona dobro mo} i zna~aj wihov u Dalmaciji, i
zato je ona u jednoj politi~koj prigodi stupila bila i u savez s wima,
imenovav{i ~ak jednoga od glavnijih, Mladena \ur|eva, kneza
skradinskog i kninskog, mleta~kim gra|aninom.
Velika mo}, {to su imali [ubi}i u Dalmaciji, pre{la je na brzo i
na Bosnu. God. 1292. Pavao [ubi}, pored svojih titula u Dalmaciji i
Hrvatskoj, nosi naslov i gospodara Bosne (dominus Bosnae), i kao takav
imao je pod svojom vla{}u veliki dio Bosne, pograni~ne Dalmaciji. I
tu vlast nad Bosnom predao je Pavao jo{ za ìvota svoga sinu svome
Mladenu, koji se kao takav, uz ostalo, zvao i drugi bosanski ban
(secundus banus Bosnae).
6.
Od ovoga doba po~iwe srpski narod iz Bosne prelaziti u Dalmaciju i
zauzimati u woj pojedina mjesta, najprije u brijegovitim stranama, a
poslije i okolo primorja. Lucije je ovo prvi zabiqeìo u svojoj istoriji.
„Po~e{e”, kaè Lucije, „sluìti kao vojnici Mladenu, dalmatinskom,
hrvatskom i bosanskom banu (pri kraju XIII vijeka), i tada im zgoda
bje{e, da se spuste i u ravnnce, te pomije{ani sa Hrvatima da obra|uju i
poqa. Mnoè}i se na taj na~in, zavlada{e i mnogim poqima primorskih
gradova.”159 Ako uzmemo na oko, kolika je vlast Mladenova bila u
Dalmaciji i da se ta vlast prostirala gotovo na svu Dalmaciju, tada bi
mogli kazati, da je i Srba u ono vrijeme moglo biti vi{e ili mawe u
svakome mjestu Dalmacije. Svakako vojske je Mladen mnogo morao da drì u
dalmatinskim gradovima i tvr|avama: Zadru, [ibeniku, Skradinu,
Ostrovici, Trogiru, Spqetu i Klisu, a to poglavito s toga, {to su sva
ta mjesta vi{e ili mawe nezadovoqna bila despoti~kom upravom [ubi}a,
i svaki ~as su gotova bila ustati, kao {to su neka i ustajala, da se
despotizma oslobode. Ve}i dio te vojske sastavqali su bosanski Srbi, i
dakle moè se sa sigurno{}u kazati, da je u svima tim mjestima tada
ve}, pored Hrvata, i Srba bilo. Da je pak у okolinama tiх mjesta Srba
bilo, koji su poqa obra|ivali, to smo gore vidjeli. Gradovi ovi, {to smo
spomenuli, i okoline im, nijesu ostajali u vlasti doti~nih ili ta~nije
govore}i nijesu ostajali u vlasti srpske bosanske vojske, jedan dan ili
jedan mjesec, ve} vi{e godina. Prirodno je prema tome po sebi, da ni
zapovjednici tih gradova, ni vojska, ni ostali narod, nijesu mogli biti
bez duhovne pi}e, bez religiozne utjehe, koju qudima pruàju
sluìteqi Bo`jeg oltara. Dosta se sjetiti doba, o kome govorimo, pa da
se ovo odmah razumije. Ne kre}e ni danas vojska ni jednoga koraka, ako
159
De regno Dalmatiae. Lib. VI. c. 5. G. L. Garagnin u svojoj kwizi Riflessioni economico-politiche sopra la
Dalmazia (Zara, 1806) odnosi ovaj dolazak Srba u Dalmaciju polovini XIV vijeka i zove ih »un popolo
distruttore di barbarissime usanze, linguaggio, vestimenta e modi rozzi, diametralmente opposti ai Dalmati
originari.« pag. 79. »I Serbli vennero in Dalmazia a portarvi la desolazione e ad occuparla.« pag. 48.
111
nije uz wu sve{tenik. Kad je to tako, tada je jasno po sebi, da je uz
srpsku ili bosansku vojsku, koja je tada u Dalmaciji radila i branila
tvr|ave, moralo biti i dosta sve{tenika za duhovne potrebe vojske i
naroda. U ostalom mi imamo spomenika i o radu tih sve{tenika oko
polovine XIV vijeka u Dalmaciji, kao {to }emo to niè vidjeti.
Prva dakle seoba Srba iz Bosne u Dalmaciju bila je krajem 13. vijeka.
Sa malim razmacima vremena u prvoj polovini slijede}ega (XIV) vijeka
imamo jo{ dvije seobe. Bomman, odnosno Vignalich, spomiwe nam jednu
seobu 1305. godine, i to ovim rije~ima: Li Serbgliani l'anno di Cristo
1305. fanno degli acquisti nella Dalmazia.160 Mi ovo samo ovdje biqeìmo, a
podrobnije {ta o tome ne moèmo da kaèmo. Ali moèmo zato o drugoj
novoj seobi Srba koju vi{e re}i.
Poznat je antagonizam radi vlasti u sjevernoj Dalmaciji izme|u
hrvatskih knezova kninskih i knezova bribirskih; a poznato je nagiwawe
prvih romanisti~koj tada{woj struji, i nepopustqivost drugih naspram
te struje. Dogodio se 1337. god. sukob izme|u kneza kninskog Nelepi}a i
kneza skradinskog, kli{kog i omi{kog, Mladena \ur|eva [ubi}a, i to
radi Klisa, koji je Nelepi} htio da otme Mladenu. Mladen je imao uza
se dosta srpske vojske iz Bosne, osobito u Skradinu i u Klisu; ali da se
odupre neprijatequ, kojega su i Ma|ari tada pomagali, potraì Mladen
od bana bosanskoga Stevana Kotromani}a, s kojim je on bio u
prijateqstvu, da mu po{aqe nove vojske, a i naroda, kojim bi mogao
naseliti opustjela mjesta oko Skradina i rijeke Krke. Stevan se odazove
èqi Mladenovoj, i tada prije|e u Dalmaciju mnogo i vojske i naroda iz
Bosne. Narod taj iz Bosne bude smje{ten u okolinama Skradina i
Bribira, a ve}i dio vojske po{aqe Mladen na obranu Klisa, koji 1338.
god. i obrani, i otera Nelepi}evu vojsku. Ovom (1338.) godinom biqeì
se tre}a seoba Srba u sjevernu Dalmaciju.161
Za vrijeme ovih seoba oìvquje opet pravoslavna crkva u Dalmaciji,
i ve} postoje sna`ne srpske crkvene op{tine u Skradinu, u Bribiru i u
Klisu, i u okolinama tih mjesta. Qetopis nam na{ kazuje i za mnoge
pravoslavne kalu|ere (ne spomiwu}i im u ostalom imena), koji su u
zasebnim malim bogomoqama u pomenutim mjestima, a vrlo ~esto i pod
{atorima sluìli svetu slu`bu i molili se sa vojskom i narodom.
Navode neki da nije bilo pravoslavne vjere ona bosanska vojska, {to
je u Dalmaciju tada dovedena bila, a prema tome ni onaj bosanski
narod {to je uz vojsku u Dalmaciju do{ao, nego da su to sve bili
bogomili, koje da je ban Stevan {titio. Ali istorija kazuje druk~ije.
Ban Stevan bio je u ovo doba 1338. godine, pravoslavni, kao i predci
160
Sp. kw. II, 242.
161
Kon~. rkp. Tu se izrikom spomiwe ova seoba srpska u Dalmaciju, kao ,,tre}a” seoba, i dakle ovo bi
sluìlo dokazom one ,,druge” seobe, koju Viwali} stavqa u 1305. godinu.
112
wegovi. Ako je on poslije 1340. god. prevjerio, nije ipak on pre{ao u
bogomilstvo, nego u latinsku vjeru, i ovo ni{ta ne prejudicira
pitawu.162 Stvar je u tome, i to je dobro poznato, da je Stevan, kao
pravoslavni, gonio bogomile i u nikakvoj ih slu`bi svojoj nije trpio.
Prema tome ovaj ban nije mogao nekakvu bogomilsku vojsku i narod
slati 1338. godine u Dalmaciju knezu Mladenu i to tijem mawe {to je
mo`da i sam Mladen bio pravoslavni, i wegov dvor, kao {to mu je
pravoslavna bila èna, Jelena, sestra srpskoga cara Du{ana. A da je
ba{ pravoslavna bila ona srpska vojska iz Bosne, svjedo~i nam opis
Lucijev jednoga epizoda u Trogiru, {to se tom prilikom dogodio. Kad je
ista vojska, idu}i za Klis, imala da pro|e pokraj Trogira, trogirski
gradski savjet poslao je bio neke darove zapovjednicima vojske, Bogdanu i
Ostoji, da bi preduprijedio slu~ajne napadaje na zemqu od strane vojnika.
Trogirski biskup Lampridije, koji, uzgred budi re~eno, i sam je nagiwao
bogomilstvu i dakle ve} i s toga mrzio pravoslavne, naredi pod
prijetwom odlu~ewa od crkve, da niko ne smije govoriti ili op}iti sa
zapovjednicima iste vojske ili sa vojnicima. Ne obziru}i se na tu
besmislenu naredbu, na~elnik trogirski sa tri svoja savjetnika po|u 19.
avgusta 1338. godine na poklon onim zapovjednicima, koji zatijem i
uzdrà{e u strogoj disciplini svoje qude, niti je gradu Trogiru i
okolini ikakve {tete naneseno tada. Na povratku na~elnika i savjetnika
onih u grad, Lampridije ih proglasi odlu~enima od crkve. Potuè se
ovi na nadle`nu vi{u duhovnu vlast, i budu naravno odmah uspostavqeni
u zajednici crkvenoj.163 Mi smo ovaj epizod uzgred samo spomenuli, da se
potvrdi, {to smo gore rekli.
Nekoliko godina poslije ovog doga|aja imamo opet novu seobu Srba
iz Bosne u Dalmaciju.
Od prvih godina 14. vijeka despoti~ka vlast Ma|ara u Dalmaciji
postala je ve} bila nesnosnom. Dalmatinski gradovi potraìli su bili
pomo}i i za{tite protivu Ma|ara od mleta~ke republike. Naravno je, da
je republika radosno primila taj glas iz Dalmacije, te stala nastojati
svima srestvima da dobije prevlast pri rije{avawu pitawa o budu}oj
sudbi te zemqe. Radi toga ona je stupila u prijateqske sveze sa
hrvatskim knezovima dalmatinskim, a radi toga istoga sklopila je bila
savez i sa Du{anom srpskim. Ali na ma|arskome prijestolu bio je u
to vrijeme kraq Ludvig (1342-1382), ~ovjek odvaàn i ratoboran, koji,
162
Da je Stevan Kotromani}, kao i svi ostali do wega iz Kotromani}a porodice, bio pravoslavni,
svjedo~i izme|u drugih i M. Orbino. Il regno degli Slavi (str. 353); da pak ovoga Stevana 1340. god. Jedan
fratar ,,ab errore et schismate graecanico ad fidem catholicam traduxit”, to kaè Farlati (IV, 60.).
163
G. Lucio, Memorie istoriche di Tragurio pag. 230-239. Vignalich spomiwe tako|er ovaj doga|aj i
kaè, da su oni bosanski vojnici bili ve}inom pravoslavni (per lo piu erano Greci Scismatici).
Po Bomanovom izdawu P, 261-262.
113
premda je imao mnogo da se bavi poslovima u Poqskoj, ~iju je krunu
zatijem (1370. g.) sjedinio sa ma|arskom krunom, ipak znao je na}i
vremena da se bavi i na drugim krajevima svoje kraqevine, pa i
Dalmacijom.
U Dalmaciji protivu sebe imao je Ludvig hrvatske knezove, koji su
svom snagom nastojali da se oslobode ma|arske vlasti; imao je tu protivu
sebe mleta~ku republiku radi primorskih gradova, a imao je protivu
sebe i cara Du{ana radi ju`noga dijela dana{we Dalmacije. Sa
dalmatinskim primorskim gradovima poslije duè borbe Ludvig je
sretno ipak pro{ao, jer mu se, kao {to }emo niè kazati, pokori{e. Ali
kad je po~eo silom da prinu|ava na pokornosti hrvatske i dalmatinske
knezove, sre}a ga nije uvek sluìla.
Kninskog kneza Nelepi}a, ili ta~nije, udovicu wegovu Vladislavu,
Ludvig nekako savlada. Ali nije mogao savladati [ubi}e. U sukobu sa
ovima (1345. g.) podlegao je isto kao {to je zatijem 1346. g. podlegao i pod
Zadrom, od kuda se morao bijegom da spase. Slijede}e godine opet ma|arska
vojska udari na Dalmaciju, i tom prilikom Ma|ari pobjede Pavla, kneza
ostrovi~koga, koji preda pobjediocu Ostrovicu. Tom pobjedom nije ipak
savladan jo{ bio glavni izme|u tada{qih [ubi}a, Mladen \ur|ev, knez
i gospodar Skradina, Klisa i Omi{a, koji se sna`no znao oduprijeti
Ma|arima i nadvladati ih. Iznio je pobjedu nad Ma|arima u ovoj
prilici Mladen glavnim na~inom pomo}u srpske vojske iz Bosne. Ali na
àlost umro je Mladen malo vremena poslije toga, ostaviv{i nejakoga
sin~i}a na{qednikom kneèvske vlasti i prava.
Me|utijem car Du{an, izvode}i svoje velike planove o ra{irewu
srpske carevine, odlu~i pokoriti sebi Hercegovinu i Bosnu. Izazvan je
upravo bio ovom prilikom na to Du{an zlo}om i zavi{}u prema wemu
Ludviga ma|arskog, koji nagovorio bje{e bana Stevana Kotromani}a, da
otme Du{anu kneèvinu trebiwsku sa Konavqem. Silnom vojskom udari
Du{an protivu Stevana na Hercegovinu, i na brzo osvoji i pridruì
svojoj carevini svu tu kneèvinu, od koje u primorskome dijelu, sve od
Dubrovnika do Omi{a. Iz Hercegovine pre|e Du{anova vojska u Bosnu, te
napreduju}i utvrdi glavni stan na duvawskom poqu. Otuda je dio te
vojske prodirao du` rijeke Cetine k izvoru wenom, a drugi dio osvajao
je zemqi{ta okolo rijeke Krke. Izme|u drugih gradova dalmatinskog
kontinenta, osvojen je bio i Imocki, gde je Du{an postavio jaku posadu
svojih vojnika. Sve se ovo doga|alo 1350. godine. Dopro je bio Du{an kao
pobjedilac sve do blizu Trogira, od kuda su mu 8. januara 1351.
trogirski gra|ani poslali darove i svoje poslanike, da mu se poklone.
Dok je Du{anova vojska bila u Dalmaciji, sestra mu Jelena, udovica
Mladena \ur|eva [ubi}a, koja je u ime nejakoga sina joj Mladena
vladala u Klisu i Skradinu, ne mogu}i sama da upravqa tima mjestima,
dogovori se s bratom i ustupi mu oba grada. Du{an ih primi pod svoju
114
vlast i pridruì ih humskoj kneèvini. Ujedno po{aqe srpske posade u
iste gradove, pod zapovjedni{tvom starje{ine carskih alemanskih
tjelohraniteqa Palmana za Klis, i \ur|a Isete, srpskoga vlastelina za
Skradin. Mi mislimo, da je to moglo biti 1350. godine, kad je Du{anova
vojska najbliè bila tim gradovima. A moè biti da je bilo i 1348.
godine, kad je Jelenin mu` umro, i kad joj je, usamqenoj sa nejakim sinom,
trebalo da brani svoje od Ma|ara. Kako bilo, ili 1348. ili 1350, svakako
okolo te godine Skradin i Klis postaju srpski gradovi; a okoline tih
gradova, od kojih su mnoge puste bile, budu naseqene srpskim narodom,
ve}inom iz Hercegovine.
Politi~ke prilike, koje poslije toga pastupi{e, mijewaju poloàj i
Klisa i Skradina. Napadaj Kantakuzenov na jugoisto~nu stranu srpske
carevine, odvra}a Du{anovu pa`wu od jadranskoga mora. Ludvig
ma|arski uskoristi se time, da bi se u Dalmaciji osvetio Du{anu, kao
prokletome od rimskoga pape, kojega je Ludvig signifer bio. Sukobili su se
bili ova dva zakleta neprijateqa (Du{an i Ludvig) na drugoj strani
1353. godine, i tu Ludvig bude potu~en, {to bi, veli Smi~iklas, rado
htjeli prikriti oni, koji kraqa Ludviga odvi{e slave. Radi toga poraza
Ludvig je svuda navje{tao, da ide na osvetu, kako bi satrao „{izmatika”.
Prilika mu se zgodna za to pod Klisom ukazala, a kada je Du{an nekoj
bolesti bio podlegao. Svom snagom udara 1355. godine ma|arska vojska na
Klis. Predgra|e klisko juna~ki se borilo da odbrani grad; ali je sili
moralo podle}i. U samome gradu jo{ je ostajao srpski zapovjednik Palman
sa posadom i od tuda se branio, ali najposlije morao se predati, te
Klis pade u neprijateqske ruke. Isto je to htio u~initi Ludvig i sa
Skradinom. Ali mleta~ka republika znala je tu za vremena preduprediti
opasnost, koja joj se prikazivala, da Ma|ari osvoje Skradin. Stupila je
ona iste (1355.) godine u dogovor sa Du{anovim poslanikom, da bi joj
taj grad ustupqen bio, samo da u ma|arske ruke ne padne. I ti su
dogovori uspje{no po republiku svr{ili. U po~etku 1356. godine
sastavqena je bila pismena isprava, po kojoj srpski zapovjednik
skradinski, \ura|, u ime svoga cara, predaje Skradin mleta~koj republici.
Dakako, da je ovo moralo samo razdraìti bjesnoga Ludviga. I on se
poslije dvije godine o{tro za to republici i osvetio.
I tako znamenita ova dva grada, Klis i Skradin, sa svom okolinom
pado{e u tu|e ruke, i prestado{e u wima vladati Srbi. @alostan je ovo
doga|aj u srpskoj istoriji, kojega da nije bilo, srpskom tada{wem
naseqewu Dalmacije bilo bi obezbje|eno mirno i pravilno razvi}e svoje
narodnosti i svoje crkve, i ne bi ono za mnogo vremena poslije toga
prinu|eno bilo ìvjeti tako re}i od milosti, sad mleta~ke republike,
sad ma|arskih kraqeva. Du{anu je zgoda bila, da se uskoristi
antagonizmom izme|u republike mleta~ke i ma|arske dràve, od kojih svaka
je za sebe teìla za nadmo}ijem u Dalmaciji, i da utvrdi svoj zna~aj na
115
srpsko-hrvatskom zapadu. Me|utijem, opaà Florinski, djelatnost
Du{anova s te strane pokazuje se najneodlu~nijom i punom svakih obzira.
Kao saveznik mleta~ke republike, on se podlaè uplivu wenom, a na {tetu
interesa dràvnih svojih, i u op}e slovenskih. Same prilike nukale su
Du{ana, da utvrdi vlast svoju na jadranskom moru, i on se ipak nije na
to obazirao, zavr{uje Florinski opasku svoju.164
Pro{lih pedeset godina, od kako prvi put po~e{e Srbi naseqavati
Dalmaciju, ostavile su duboki trag u zemqi, a pojedini monumentalni
spomenici onoga doba, ìvi su nam svjedoci, da je tada ve} duboka korjena
uhvatila bila u zemqama okolo rijeka Krke i Cetine, srpska narodnost i
pravoslavna vjera. Kad su poslije, za vrijeme kraqa Tvrtka i zatijem za
vrijeme turskih navala, velike mase Srba iz Bosne i stare Srbije
prelazile u Dalmaciju, narod je srpski tu na{ao bra}u svoju, ma i
priti{tenu od latin{tine; a na{ao je tu i crkava i manastira, od kuda je
on crpio duhovnu snagu, da odoli tu|inu i da se kroz vijekove poslije
uzdrì u vjeri i narodnosti svojoj.
7.
Spomenuli smo, da je kraq Ludvig, poslije poraza {to je pretrpio 1353.
godine od Du{anove vojske, odlu~io bio da se svakako Du{anu osveti i
da satre {izmatika, kako se Smi~iklas izraàva, koji se papi
narugao.165 Da razjasnimo ovo.
Kao {to je poznato, latinska propaganda na {iroko je radila u
srpskoj dràvi do Du{anovog doba, kako bi obratila Srbe u rimsku
vjeru i otrgla ih od pravoslavne crkve. Energi~ni u svemu Du{an
odlu~io je bio da toj napasti na put stane. Blaga srestva nijesu ni{ta
pomagala, jer je propaganda svakim danom to vi{e bezobzirna i smiona
postajala. Pri silnome tada{wem papstvu, potpomognutom od mal ne sviju
latinskih vladalaca zapada, prijetilo je srpskoj crkvi da postane
ropkiwom pape, kao {to su postale bile mal ne sve tada{we nacionalne
zapadne crkve. Da spase svoju crkvu od toga, Du{an izda u svome zakoniku
nekoliko o{trih naredaba protivu latinstva, proglasiv{i ga za jeres, i
zapovjediv{i da mora biti bezuslovno povra}en u pravoslavnu crkvu
svaki onaj, kojega je latinska propaganda uspjela bila odbiti od
pravoslavqa, a svaki latinski sve{tenik da ka`wen bude, ako se usudi
koga da obra}a u svoju vjeru. Ovakve odlu~ne mjere protivu latinstva
izazva{e od strane latina, silno negodovawe na Du{ana; i sami je papa
podigao glas svoj protivu wega. U obranu papstva i latinske crkve, a
glavno iz mr`we prema Du{anu, istakao se bio i Ludvig ma|arski.
Spremao je Ludvig silnu vojsku na Du{ana, koji u taj ~as (a to je bilo u
prvoj polovini 1354. godine), zbog radwe na drugim stranama, nije bio
164
T. Florinskij, Y`nwe Slav]ne i Vizanti] vo vtoroj ~etverti XIV vqka, SPb, 1882. str. 263.
165
Sp. kw. I, 409.
116
siguran da bi mogao Ludviga savladati. Da otkloni opasnost i da se ne
izloì nesigurnom ratovawu, Du{an smisli diplomatsku igru. Znao je
Du{an mo} papstva tada{wega u me|unarodnim odnosima, i da papin
glas mnogo zna~aja ima za zapadne latinske vladaoce. A znao je tako|er
Du{an, da je onim svojim naredbama protivu latinstva u srpskoj
dràvi on imao papstvo protivu sebe, spremno da uplivi{e na svakoga,
samo da se osveti „{izmati~kome” caru. Trebalo je dakle Du{anu na
prvom mjestu u ovoj prilici da zadobije za sebe papu. On odlu~i
obratiti se papi Inokentiju VI u Rim, da srestvom pape odkloni rat.
Uputi Du{an papi nekolika svoja poslanika sa izjavom, da }e se
pounijatiti on i sva dràva wegova, i za to da ga papa imenuje vrhovnim
zapovjednikom sviju savezni~kih vojska protivu Turaka. Obraduje papu ovo
poslanstvo Du{anovo, i osobito izjava Du{anova da mu se pokorava i
pristaje na uniju sa Rimom. Odgovori papa u avgustu iste (1354.) godine
Du{anu, i pohvali ga {to je nakanio primiti rimsku vjeru, bodre}i ga,
da ustraje u tome, i da }e mu on poslati naro~ita dva biskupa, koji }e
izvesti uniju u srpskoj dràvi. A da bi se ~im boqe spremili duhovi u
Srbiji za ovaj posao, papa napi{e i carici i srpskom patrijarhu i
srpskim episkopima i srpskim velmoàma, preporu~uju}i svima djelo
unije. Me|utijem otpravi papa u Srbiju ona dva biskupa, koji su u ime
wegovo imali da izvr{e uniju. I toliko je Inokentije siguran bio, da
}e se sve ovo na najboqi na~in izvesti i da }e se sav srpski narod
pounijatiti, da je {aqu}i svoje poslanike preko Ma|arske u Srbiju,
molio preko wih kraqa ma|arskog Ludviga, da mu bude na ruci koliko
ustreba u ovoj stvari, i da mora napustiti misao o projektiranom ratu
protivu srpske dràve. Sve je ovo podrobno i sa odnosnim dokumentima
opisano u Farlata.166
Kako su primili i {ta su uradili u Srbiji sa svima onim pismima
Inokentijevima, mi ne znamo. Znademo samo, da je za Du{ana najva`nije
bilo ono, {to je papa ma|arskome kraqu poru~io u ovoj prilici, i da
je to bilo glavno, k ~emu je on teìo. Postignuv{i to, da mu ne }e
dràvu uznemirivati sa ma|arske strane, Du{an je smatrao dovr{enom
onu svoju diplomatsku igru, i pokazao se odmah prema papi i prema
latinstvu onakim, kakvim je bio, kad je izdavao one svoje naredbe
protivu latinske jeresi u svome zakoniku. Papski poslanici, koji su
imali da izvedu uniju u Srbiji, slabo pro|o{e. Jedan od wih nije ni
stupio nogom na srpsku zemqu, a drugi, neki Petrus episcopus Pactensis,
zbog bezobzirnog svoga postupawa, prinu|en je bio na brzo da se vra}a
onamo od kuda je i do{ao.
Da je ovakvo postupawe Du{anovo moralo uvrijediti papu i
nadraìti ga protivu Du{ana, razumije se samo po sebi. Inokentije se
166
Illyr. sacr, VII, 72. sq. Vidi i spom. kwigu Florinskog, str. 253-262.
117
sloì sada sa Ludvigom ma|arskim, koji je predloìo bio ni{ta mawe,
nego krsta{ki rat protivu Du{ana. Papa odobri taj rat naro~itim
svojim pismom, u kome hrabri Ludviga da „kazni svojom desnicom
osvetnicom srpske zemqe podvrgnute tiranstvu Du{anovom, kako bi se
jereti~ka i {izmati~ka nevjera ondje satrla, a katoli~ka istina ~im ja~om
svjetlo{}u zasijala.” I ovo eto zna~e gorenavedene rije~i o Ludvigovoj
osveti „{izmati~kom Du{anu, koji se papi narugao,” premda bi se
upravo moralo re}i, da se ovom prilikom ba{ Ludvig narugao papi, jer
sva ona osveta i prijetwa wegova pretvorila se u ni{ta. Umjesto da
odrì zadanu papi rije~ o krsta{kom ratu na „{izmati~ku” Srbiju,
Ludvig okrene vojsku svoju protivu odanih u to vrijeme papi Mle~i}a
radi Dalmacije, koju je htio da pot~ini ma|arskoj kruni, kao {to je
zatijem i pot~inio, a Srbiju ostavi na miru. Umro je me|utijem u
decembru 1355. godine Du{an, i nestalo je dakle za Ludviga mrène osobe,
kojoj se htio da sveti.
8.
Najzna~ajnija je bila i jest za istoriju pravoslavne crkve u Dalmaciji
1350. godina, kada u Skradinu vlada u ime maloqetnoga sina knegiwa
Jelena, sestra srpskoga cara Du{ana. Vidjeli smo da je izme|u drugih
mjesta u Dalmaciji Du{anova vojska bila i u Skradinu za vi{e godina pod
zapovjedni{tvom zasebnog vojnog zapovjedni{tva. Qetopis na{ biqeì
za doba knegiwe Jelene ovo: „Blago~estiva] i hristolybiva] kn]gin]
Elena bwila mnogo miloserdna ko vsqmx, i v]\[uy ~astx bogatago
svoego imqni] razda][e bqdnwmx i sirwmx. Vx dvorq svoemx ona imqla
blago~estivago starca otca Rufina, iè b][e <j vsegda[nij sovqtnikx i
naputstvovav[e y na vs]koe dqlo blagoe. Odna`dw starecx otecx
Rufinx, koemu t]gostenx bq bleskx i uveseleni] kn]èvskago dvora i
koego mwsli neprestanno obra\enw b]hu na spasenie du[i svoe], vid]
kolx trudno <mu budetx udostoitis] otx Boga èlaemago du[evnago
spaseni], <sli onx budetx neprestanno nahoditis] vx ob\estvq
pridvornwhx vsegda pir[estvuy\ihx lydej, pro[enie prinese kn]ginq
Elenq, vo <è bw otpustila <go izx kn]èvskago dvora, obq\a] <j
privesti inago dobrago duhovnika, iè budetx <j predanx i budetx znati
lu~[e <go ispoln]ti duhovni~eski] dol`nosti, a onq ne prestanetx Bogu
molitis] za ne]. Pe~alnw b]hu sluhu blago~estivw] Elenw sii slova
starca otca Rufina, na koego ona vzirala ]ko na sv]atitel] i aggela
hranitel], poslannago <j samimx Bogomx, da bw hraniti y na skolzkomx
[estvii suetnago mira sego. >j siroj vdovicq bq otecx Rufinx najlu~[ij
drugx i sovqtnikx, i togo radi blagoe soprotivlenie pokaza
blago~estiva] Elena pro[eniy starca, i sleznwmi o~ami pros][e <go ne
ostavl]ti y bezza\itnu vx volnahx mira sego. No prevozmoè glagolx
starca, <gda soob\i <j, da ne pojdetx mnogo daleko otx ne], i ìv] vblizi
118
<] budetx vsegda gotovx prijti kx nej vx pomo\x pri vs]koj nu`dq.
Pro[ed[u nqkoemu vremeni, starecx otecx Rufinx prijde kx kn]ginq
vozvq\a] <j, ]ko nastupilo vrem] ihx razlu~eni]. Priido[a bo kx nemu
izx sv]tw] zemli trib ieromonaha, otx koihx star[ij predzna~enx bwlx
za duhovnika kn]ginq, a pro~i prednazna~enw bwli pojti sx nimx na
poka]nie vx uedinennoe mqsto. Blagosloviv[i kn]giny, otide otx ne]
starecx Rufinx; i po ne mnogomx pute[estvii, ostanovi[as] sii trie
blago~estivw muìe vx uedinennomx mqstq na rqcq Kercq, yè nqkogda
nazwvahu pti~a] rqka, gdq sozda[a sebq malw] kellii; i vx <edinuy izx
nihz, yè posv]ti[a soboru sv]atago Arhistratiga Mihaila i pro~ihx
bezplotnihx silx, vx vospominanie svoe] obiteli vx sv]atoj zemlq,
katadnevno sobirahus] na molitvu i na proslavlenie Boga. Vskorq
vozvq\eno bwlo po vsqmx okrestnost]mx o podvigahx i molitvq sv]tihx
muèj sihx; i vqstx prijde i kn]ginq Elenq, ]è blagoslov][e Boga,
zna] o molitvq ihx i za ne]; i posla bogatw] priloèni] za sv]twj ihx
molitvennwj domx. Blagodatx Bpì] bq domx semx; i otx togo vremeni
onx vsegda bq, i do nw[q[nihx dnej, ubqì\e stra`du\imx i
utver`denie sv]tw] pravoslavnw] na[e] vqrw.”167
Zna~ajnu i va`nu ovu biqe{ku mi smo doslovno priveli iz na{eg
qetopisa. [to biqe{ka ova kaè, to sve odgovara istorijskim
podatcima onoga doba, kad je vladala Skradinom u ime nejakoga sina
svoga, udovica Mladena \ur|eva [ubi}a, knegiwa Jelena, sestra
cara srpskoga Du{ana. Da je ta knegiwa imala i morala imati u
svojem dvoru svoga duhovnika, kojega qetopis zove kalu|erom
Ruvimom (Rufinx), a da je taj kalu|er, kao takav, morao biti svet i
poboàn, i osoba od knegiwina povjerewa, to je po sebi jasno i
prirodno, niti treba zato istorijskih podataka. Dosta se sjetiti
odanosti i privrènosti svojoj crkvi Jelenina brata cara Du{ana, a
tako|er i za{tite, koju je pravoslavnima pokazivao Mladen, mu`
Jelenin, 168 pa da odmah jasno bude, da je i ona taka ista prema crkvi
svojoj morala biti. A poznato je, da je nastajawem wenim ozidana bila
okolo 1348. godine u Skradinu crkva u ~ast sv. Jovana Krstiteqa za
duhovnu upotrebu onda{weg pravoslavnog naroda, koja je crkva, kao
{to glasi izvje{taj proveditora Grimani od 26. januara 1754, bila za
turskih vremena razorena.169 Ona „sveta zemqa", koja se u qetopisu
spomiwe, iz koje su do{la Ruvimu ona tri kalu|era, treba
razumjevati u pravome smislu svetu zemqu, Palestinu, u koju su jo{
odavna odlazili srpski kalu|eri, a naro~ito od doba kraqa
167
Kon~. rkp.
Ibidem. Balan àli se, kako je Mladen nemilosrdno postupao sa rimokatolicima u Dalmaciji. Sp.
kw, str. 144.
169
Moje izdawe ,,Documenta” (Zadar, 1899.). Str. 330.
168
119
Milutina (1281-1521.), koji je za srpske kalu|ere bio sazidao
manastir i crkvu u ~ast sv. arhan|elima Mahajlu i Gavrilu. Iz
daqega kazivawa na{ega qetopisa vidi se, da su ona tri kalu|era,
{to do|o{e k Ruvimu, ba{ bili i neko vrijeme ìvjeli u svetoj
zemqi, i to u manastiru posve}enom sv. arhan|elima, dakle u
manastiru, koji je kraq Milutin sagradio u Jerusalimu, pa od tuda,
na pozivu Ruvimov, do{li su u Skradin, da s wim zajedno, bar
dvojica wih, provode kalu|erski ìvot. Nastani{e se, Ruvim i ona
dva kalu|era, u nekome mjestu na rijeci Krci. Pobudom za ove
kalu|ere srpske iz polovine XIV vijeka, da se zaustave uz rijeku
Krku, moglo je biti ono predawe, koje je i danas jo{ ìvo, da je ap.
Pavao, propovjedaju}i i u Dalmaciji, boravio na nekom mjestu na
obali Krke.170 Ako pak uzmemo, da to predawe kazuje, da je mjesto, gdje je
ap. Pavao boravio u Dalmaciji, bilo ba{ ono, gdje je dana{wi na{
svetoarhan|elski manastir, tada moèmo slobodno ustvrditi, da su onaj
kalu|er Ruvim sa svoja dva druga, kalu|era, na~inili svoje }elije i
doti~nu crkvu ondje, gdje je danas pomenuti manastir, drugim rije~ima,
da su ta tri kalu|era tada, 1350. godine, poloìli prvi temeq istome
manastiru.
Ako pak daqe uzmemo rije~i qetopisa, da je knegiwa Jelena bogatim
darovima i prilozima pritekla u pomo} pomenutim kalu|erima i
wihovoj crkvi, tada bi po op}em u ono doba su|ewu o tim prilozima
manastirima, mogli re}i, da je ova knegiwa Jelena bila ktitorka one
crkve i doti~nih kalu|erskih }elija. A u svezi sa ovim, kad znamo da je
ta knegiwa bila sestra Du{ana cara, moèmo sasvijem opravdanim
nazvati dana{we op}e mi{qewe pravoslavnih Dalmatinaca, da je
svetoarhan|elski na{ manastir postao za vrijeme srpskoga cara Du{ana.
Ovijem tada nada i ona sumwa, koju su do ju~er neki isticali o
istinitosti onoga natpisa, {to se i danas ~ita nad portenim vratima
manastirskim, da je manastir isti obnovqen 1402. godine. Ovaj se natiis
moè protuma~iti prosto, poslije onoga {to smo sada naveli: prva crkva
i prve }elije osnovane su 1350. godine, a ta crkva i te }elije, mo`da sa
jo{ kojom novom, zaokruène su bile 1402. godine zidom i podigao se pravi
manastir.
Sve ovo {to je do sada re~eno o postawu manastira Krke, va`no je i
zna~ajno za istoriju pravoslavne crkve u Dalmaciji. Ali najva`nije je i
najzna~ajnije ono, {to biqe{ka qetopisa u zakqu~ku kaè, da je isti
manastir postao od tada stoèrom vjere pravoslavne. Ovo je potpuna
istorijska istina; i mi imamo ne jednu, nego vrlo mnoge istorijske
biqe{ke o tome, da je dana{wi manastir Krka kroz sve pro{le
170
Vidi 6. str. ove kwige.
120
vijekove i do najnovijega doba bio zaista takim stoèrom i uto~i{tem
za pravoslavnu vjeru, a i za srpski narod u Dalmaciji.
9.
U vrijeme, kad je osnovan man. Krka, postojao je ve} manastir
Krupa. Vrlo va`ni podatak o ovome manastiru nalazimo u zvani~nom
izvje{taju francuske generalne intendancije za Dalmaciju od 24. dec.
1811. godine.171 U tome izvje{taju pi{e, da je po~etak gradwe manastira
Krupe bio 1317. godine, i da je sagra|en pomo}u srpskoga kraqa Stevana
Milutina i slijede}a dva kraqa (De~anskog i Du{ana), i pomo}u
naroda, i da su srpski kraqevi kupili i darovali prvim krupskim
kalu|erima nekolike zemqe, koje su poslije kalu|eri umnoìli; a kad su
Turci zavladali Dalmacijom, oni potvrdi{e kalu|erima uìvawe
staroga posjeda. Po ovome izvje{taju dakle prvi temeq manastiru Krupi
bio bi udaren 1817. godine, to jest, po{qedwih godina vlade kraqa
Milutina, i gradwa se produìla za vlade kraqa Stevana De~anskog
kada je morala biti i dovr{ena. Za vlade Stevana Du{ana manastir je
morao biti opet ponovqen, i to 1345. godine. Ovo je spomenuto na jednoj
plo~i, koja je uzidana u trulu crkvenom, i na kojoj se ~ita da ovaj
manastir „ponovi" car Du{an. To je isto zabiqeèno i na jednom
velikom ~asoslovu pok. arhimandrita krupskog Gerasima Zeli}a. A kaù,
da se to isto spomiwalo i u jednom turskom pismu, {to je manastiru bio
izdan, ali kojega pisma danas vi{e nema u manastiru.172
Na glasu je morao biti ovaj manastir ve} u po~etku svoga postojawa, jer
su se wega srpska gospoda sje}ala i darivala ga. U qetopisu na{em pod
1494. godinom pi{e: „Sego goda blago~estiva] i hristolybiva] gospoà
Aggelina i despotx Gerrgie i despotx Joannx da[a grammatu
despotskuy ieromonahomx Juli]nu i Kirillu za drevnij na[x
kralevskij monastwrx, iè pod pokrovomx presv]tw] Dqevi Marii vx
Krupq i posla[a bogatw darove, da bw ihx imena pominaemw bwili na
sv]twhx slu`bahx."173 O ovoj gramati srpske despotice Angeline (koja se
poslije zakalu|erila i poznata je sa imenom sv. majke Angeline) i sinova
joj: despota \or|a (koji se tako|er zakalu|erio sa imenom Maksim i bio
zatijem mitropolit) i despota Jovana, spomenuto je i u re~enom natpisu u
trulu crkvenom, a isto i u onoj kwizi arhim. Zeli}a.
Navedene rije~i iz na{ega qetopisa o ovoj despotskoj gramati i o
tome, da je manastir Krupa „drevnij" i „kralqvskij", sluè potvrdom
onoga, {to smo gore naveli o po~etku gradwe manastira 1317. godine i
obnovi wegovoj 1345. godine.
171
Arhiva zad. episkopije, br. 158. god. 1811.
Privatni pismeni podatci, koje sam dobio iz man. Krupe.
173
Kon~. rkp.
172
121
Ima i jo{ jedan podatak, da je man. Krupa postojao u XIV vijeku.
Savjetnik dalmatinskog proveditora Paskvali u zvani~nom izvje{taju
svome od 5. aprila 1810. sredi{woj francuskoj vladi kaè, „da se sukob
izme|u vojske, koja je pratila u Dalmaciju kraqice Mariju i Jelisavetu,
i vojske, koja je bila protivu wih, dogodio kod man. Krupe u blizini
rijeke Zrmawe."174 A po{to bi se to dogodilo bilo 1385. godine, tada bi
to sluìlo novim dokazom (ako je ina~e osnovan ovaj Paskvalijev
podatak), da je prije toga doba osnovan bio i postojao man. Krupa. Ako
uzmemo u obzir, da se mnogo srpskoga naroda doselilo u sjevernu
Dalmaciju krajem XIII i u po~etku XIV vijeka, kao {to smo to ve}
kazali, pri tome ako se sjetimo ìvoga upliva na Dalmaciju
svetosavske crkve i velike pobo`nosti i odanosti pravoslavnoj vjeri
Nemawi}a, i da su oni zidali srpske manastire ~ak i na dalekom istoku
i me|u tu|im svijetom, tada mi moramo smatrati na istini osnovanima
navedene podatke o postawu manastira Krupe, i dakle opravdanim ono
{to smo kazali, da je ovaj na{ manastir postojao ve} tada, kada je
osnovan bio manastir Krka. Ovoj tvrdwi ne samo {to ne proturje~i,
nego u neku ruku i potkrepquje i predawe, koje jo{ ìvi u narodu
na{em, da su manastir Krupa osnovali kalu|eri manastira Krupe u
Bosni, i da su po nazivu toga bosanskoga manastira nazvali Krupom i
ovaj manastir u Dalmaciji, isto kao {to se tako nazivala i wegova
okolina i rije~ica, {to na jugu mimo manastira te~e. Da je u XIII vijeku u
Bosni postojao manastir Krupa, i to pri utoku rije~ice Krupe u Vrbas,
to je poznato, te je vrlo lako, da su za vrijeme kraqa Milutina, kad se
protivu wega digao tada{wi bosanski ban Mladen zajedno sa ma|arskim
kraqem Karlom Robertom, neki kalu|eri oti{li iz onog bosanskog
manastira, stavili se pod za{titu Milutina i do{li u Dalmaciju, i tu,
pomo}u Milutinovom, poloìli temeq novome manastiru, koji nazva{e
Krupom. Oni bosanski krupski kalu|eri bi}e zamislili da podignu novi
manastir, ovaj u Dalmaciji, mo`da i uslijed toga, {to je na daleko
poznato bilo, kako je kraq Milutin {tedar bio prema manastirima,
kojih je, kaù, zajedno sa drugim velikim crkvama, on podigao ~etrdeset i
osam. A ne treba zaboraviti ni to, da se u XIV vijeku spomiwu u
dana{wem velebitskom podgorju „srpski vasali", podanici obrova~koga
dvorca na zemqama okolo dana{wega @egara,175 da je dakle tu bilo
srpskoga naroda u tome vijeku, i da su oni kalu|eri iz bosanskog
manastira Krupe mogli tada do}i kao me|u svoje u pomenuto dana{we
velebitsko podgorje, te novi manastir sagraditi.
10.
174
Prijepis ovog izvje{taja u staroj arhivi zad. ep, br. 540. Isporedi V. Lago, Memorie sulla Dalmazia.
Venezia, 1869. I, 256.
175
Izvje{taj Petra Loredana (P. Loredan capitan generale in golfo e in Dalmazia) od 24. apr. 1423. St.
arhiva zad. episkopije, br. 7.
122
Spomenuli smo, da je Ludvig ma|arski, umjesto da ugodi papi i da
udari na Du{ana, okrenuo oru`je na Dalmaciju, koju je sebi i pokorio,
i radi ~ega je, uzgred da spomenemo, bio od pape ukoren. To je bilo
1357. godine. Poslije toga, i za ìvota Ludvigova, Dalmacija je bila
fakti~no pod ma|arskom krunom. Umre 1382. Ludvig, i radi na{qedstva
na ma|arskom prijestolu, po~iwu odmah u Ma|arskoj unutra{wi nemiri,
koji li{avaju dràvu one mo}i, koju je dotle pokazala bila. Ovom
prilikom nije mogla da se mleta~ka republika uskoristi u te`wama
svojima na Dalmaciju, jer je dotada{wim ratovima bila istro{ena; ali
se zato znao tijem uskoristiti mo}ni tada{wi bosanski kraq Stevan
Tvrtko, koji pruìv{i vlast svoju na ju`nu Dalmaciju, odlu~i
pokoriti sebi i sjevernu Dalmaciju.
Jo{ za ìvota kraqa Ludviga, Tvrtko je smi{qao, kako bi pokorio
sebi tu zemqu, te pro{irio granice bosanske dràve du` jadranskog
mora do Zadra. Kad se Ludvig bavio da dobije poqsku krunu (1370.),
Tvrtko po~ne izva|ati te`we svoje prema Dalmaciji, i to tijem, {to je
po~eo slati u Dalmaciju svoje qude, koji su imali da mu spreme
zemqi{te za kona~no ostvarewe wegovih te`wa, kad nastupi zgodno
vrijeme. To su bili ve}inom trgovci i obrtnici, i u op}e qudi na koje
se Tvrtko mogao kao na vje{te qude u svome poslu pouzdati; a sa tim
qudima pre{lo je i mnogo bosanskih teàka sa svojim porodicama, koji su
imali da zauzmu odre|ena im poqa. Dalmatinska kronika biqeì, da je
1371. godine pre{lo u Dalmaciju mnogo srpskoga naroda, i da su zauzeli
i utvrdili se u brijegovitim stranama Dalmacije (prendono sede velle
nostre terre montane).176 3a 1373. godinu Farlati spomiwe da je toga
naroda bilo toliko na granici Bosne, spremna za prijelaz u Dalmaciju,
da su na se obratili pa`wu i pape, jer su bili pravoslavne vjere (Vlachi
schismatici).177 Za god. 1375. Lucije navodi, da je mnogo toga naroda zauzelo
bilo zemqe okolo Trogira, i da je gradska municipija morala silom
zaprije~iti, da ne zauzmu i sami Trogir.178 Vje{tina tih bosanskih Srba u
Dalmaciji u radwama wihovima bila je tolika, da su se stanovnici
nekih primorskih gradova ~ak otimali, da bi se me|u wima nastanili.
[ibeni~ka municipija zakqu~kom savjeta od 25. februara 1383. zabranila
je bila ulaz u grad tim bosanskim Srbima, ali je morala odmah i
opozvati tu zabranu, jer su joj se gra|ani protivili.179 I za kratko
vrijeme ti bosanski Srbi imali su vaàn glas u svima javnim djelima i
Zadra, i [ibenika, i Obrovca, pa i drugih va`nijih dalmatinskih
mjesta. Ovim seobama bosanskih Srba u Dalmaciju bilo je za malo godina
176
Zovemo ,,dalmatinska kronika” zapis istor. doga|aja u Dalmaciji, koje je pribiqeìo i zatijem
izdao pok. zadarski arcibiskup P. D. Maupas sa naslovom: Prospetto cronologico della storia della
Dalmazia. (Zara, 1878): a ovaj se podatak nalazi na 169. str.
177
Illyr. sacr, III, 498.
178
Memorie di Tragurio, pag. 303.
179
Ibidem.
123
spremqeno Tvrtku sigurno zemqi{te. Kad su u najve}em jeku bili
pomenuti unutra{wi nemiri u Ma|arskoj, Tvrtko odlu~i da izvede svoju
namjeru sa Dalmacijom. Po~ne sa Klisom, koji lako osvoji. Osvojiv{i tu
glavnu dalmatinsku tvr|avu, put mu je tako re}i otvoren bio u svu
Dalmaciju. I zbiqa, 1390. godine Tvrtko je bio gospodar sve Dalmacije,
od Velebita do Kotora, osim jedinoga Zadra, i Dubrovnika sa
okolinom.180
Za vrijeme ovih srpskih seoba u Dalmaciju pod Tvrtkom utvrdile su se
bile jo{ ja~e u Dalmaciji one srpske naseobine, koje su bile po~ele
prije 100 godina, a koje su se osnaìle bile okolo polovine ovoga
vijeka. Od Tvrtkova doba Knin postaje srpskim mjestom. Kad je Tvrtko
osvojio taj grad, pi{e Farlati, i ne mogu}i ga staviti ni me|u bosanske
ni me|u hercegova~ke gradove, a zavladao je bio i dijelom Srbije (Rasciae),
na{ao je zgodnim upisati taj grad me|u srpske gradove, i od toga
vremena Knin zauzima mjesto me|u srpskim gradovima i zove se srpskim
mjestom.181
Po plodovima blagoslovena je bila Tvrtkova vlada u Dalmacnji od
samoga po~etka svoga. Za wegovo vrijeme i pravoslavna se vjera ja~e
utvrdila u Dalmaciji, i ~vr{}i je korjen uhvatila tu pravoslavna crkva.
Tvrtko je veliki po{tovalac i branilac te vjere bio. Na{ qetopis
pri god. 1390. biqeì, da „kralx Stefanq Tverdko b][e orudie
Boì]go Primwsla radi utver`deni] na[e] sv]tw] pravoslavnw]
vqrw vx na[emx ote~estvii." Opisuje zatijem àlosnu bitku na Kosovu,
i kako je Tvrtko poslao bio mnogo svoje vojske u pomo} knezu Lazaru, a
protivu Murata, ali da se ta vojska morala povratiti, kad je vojvoda Vlatko
vidio Brankovi}evu nevjeru. Navodi tada, kako su Turci napali bili i na
Bosnu, ali kako ih je bosanska vojska iste 1389. godine potukla do noge.
Suvremeno da je druga bosanska vojska slavodobitno prodrla preko rijeke
Cetine sve do jadranskoga mora, „i radi vospominani]", produàva
qetopis, „to] slavnw] pobqdw nadx Turkami, blago~estivwj Stefanq
Tverdko vozblagodari Gospodu Vsederìtely sooruèniemx novw]
cerkvi vx slavu i ~estx Hrista Spasitel] na rqcq Cetini, izdavx
osobennuy grammatu vx kralevskomx svoemx dvorq vx Sutqscq sx
bogatwmi darami; no siy è cerkovx potomx bezsovqstnw latin]ne
pohiti[a".182 Ovo je bez svake sumwe ona crkva, koju 1512. Turci
razori{e, a ~ije se ru{evine jo{ i danas vide na vrelu Cetine, i koje je
hram Vaznesenije Gospodwe, a koju zovu danas „sv. Spas". Radi ove crkve,
koju fratri na silu ote{e, borili su se dugo pravoslavni Cetiwani, dok
isti fratri ne izmami{e u aprilu 1699. proveditorski dekret, da toboè
180
Lucii. De regno Dalmatiae lib. 5. c. 3. Cf. Memorie di Tragurio pag. 333.
Illyr. sacr, IV, 297.
182
Kon~. rkp.
181
124
oni imaju pravo na onu poru{enu crkvu, a ne pravoslavni. Sili se
pravosl. Cetiwani morado{e pokoriti, premda su svjesni oni i danas, da
je to wihova crkva, koju }e oni prije ili poslije morati dobiti za
pravoslavqe.
Za vrijeme vlade Stevana Tvrtka u Dalmaciji otvorene su bile i
mnoge druge crkve u sjevernoj Dalmaciji radi pravoslavnoga
bogosluèwa, od kojih nam se spomiwe crkva sv. Jovana Krstiteqa u
Bribiru i jedna crkva u Klisu;183 i pravoslavqe je za to vrijeme
napredovalo, kako u Dalmaciji, tako i u Bosni.184 Samo {to je malo na
àlost trajala Tvrtkova vlada u Dalmaciji. Nastupa poslije wega
neopredjeqeno stawe u Dalmaciji, a to zbog oslabqewa kraqevske mo}i
u Bosni i zbog suparni{tva radi Dalmacije me|u pretendentima ma|arske
krune: Vladislava i Sigismunda.
183
Ibidem.
Radi ovoga stra{no se qute na kraqa Tvrtka i kivni su na wega i stariji i noviji latinski pisci.
Farlati pi{e: „Hic (Tvartkus) implicitus cum esset erroribus et schismate Graecorum, a patrui
virtute ac religione longe multumque degeneravit, haereticis perfugium ac patrocinium praebuit,
catholicos quibuscumque potuit modis vexavit. IV, 61. cf. 172. Na drugom opet mjestu pi{e: ,,Erat
Tvartkus aeque infensus catholicis, atque tenax erroris et schismatis graecanici; et Stephanum
fratrem juniorem quodcatholicam religionem suscepisset, acerrime persequebatur; sub cujus
dominatu schismaticis audacia pariter viresque creverunt.” IV, 188. Papinski arhivar Balan,
odnosno Stadler, ovako daje izraza toj qutwi: ,,I Bosna, gdje se toliki trud ulagao, da se sa~uva ~ista
od maniheizma, pade u ruke Tvrdku vladaru shismatiku... Raste} u oholosti, usried kojekakvih
mladi}a,, pokazivao se oholim i takovim koji ne trpi uzda, te je {titio sh i s m a t i k e i p r o t i v a n
b i o k a t o l i k o m , progonio je pa~e vlastitoga brata Stiepana zato, {to je bio katolik... Dade se
okruniti od shismati~koga patriarhe i nazove se Stjepan Tvrdko I kralj Bosne i Ra{lje” (Kat. crkva i
Slaveni. str. 69.) A fratri franci{kanci, kad moraju da govore o Tvrtku, ~isto se smetu. Jedva su
oteli bili Bosnu iz ruku dominikanaca, i po~eli je bili zgodno eksploatirati na svoju korist, a tu
im se upleo ,,{izmati~ki” kraq, te im posao zameo. Ot. Stipan Zlatovi} àli smrt bana Stevana
Kotromani}a, pod kojim kao da je franci{kanima u Bosni bilo dobro, te jadikuje da ,,bana Stjepana
nasliedi Tvrdko, odlu~iti privrènik gr~ke crkve. Tim franovcem nesamo nestade za{tite i pomilovanja, nego se
sad hri{}ani bolje sdruì{e sa bogomili (?) i svake im prkose pravi{e... Franovci se tada nalaàhu u svih
nesgodah, pa i u pogibelji samoga obstanka, kad im bijahu uzkra}ene obi~ne milostinje ο kojih su jedini ìvjeli,
bez ba{tina i ikojih posjeda, da ih tirn prisile: ili se iz zemlje izseliti, ili od gladi i potrebe izginuti.” Dodaje
zatijem {ta Balan (Stadler) kaè: ,,kada je k mr`nji hereti~koj prido{la srd~ba skismatika, onda progonstvo
posta malo ne ob}enita.” (Franovci u Dalmaciji. str. 14-15). Sli~no pi{e o Tvrtku i wegovoj
protiv{tini al cattolicismo nella Bossina i P. Donato Fabianich (Storia dei frati minori in Dalmazia e
Bossina. Zara, 1863. str. 129-130.) Koliko je i u op}e je li opravdano ovo jadikovawe pomenutih
franci{kanskih pisaca, moglo bi se o tome mnogo govoriti. Franci{kani su nasilno postupali sa
pravoslavnim narodom u Bosni i htjeli ga silom polatiniti, i to je ono {to je izazvalo ogor~ewe u
narodu, i {to je mudroga kraqa Stevana Tvrtka odlu~ilo da izda nekoliko o{trih naredaba, da ti
fratri ne smiju ru{iti mir u zemqi. ûdnovato u ostalom izgleda proturje~je izme|u fratara kad
pi{u o kraqu Tvrtku. Dok jedni, kao {to smo pomenuta dva vidjeli, zovu Tvrtka ,,skismatikom” i
neprijateqem rimske crkve, koji goni rimsko sve{tenstvo, drugi na protiv silu se da dokaù
(naravno iz svoje glave), kako je taj kraq ispovjedao rimsku vjeru i kako je pod wim bilo fratrima
dobro. Ot. Iv. Juki} ~ak polemizira za Orbinijem i Farlatom dokazuju}i toboè, da Tvrtko nije bio
,,izto~nog to jest gr~koga zakona, nego katolik” (Povjestnica Bosne. Zagreb. 1851. str. 107-108.) To isto kaè
i Fra Mijo V. Batini}, te se hvali, da su se za Tvrtkove vlade u Bosni ,,raz{irili franjevci” (Djelovanje
franjevaca u Bosni i Hercegovini. Zagreb, 1881. I, 74) U ostalom, pisali {to htjeli svi ti fratri,
istorijska je istina u tome, da je Stevan Tvrtko, koji se 1377. godine u Mile{evu, gdje je po~ivalo
tjelo sv. Save srpskog, vjen~ao za kraqa, bio strogi pravoslavni, da je pravoslavna vjera za wegova
vladawa cvjetala i u Bosni i u Dalmaciji, i da protivu we nijesu smijeli ni{ta raditi ni latini, ni
bogomili.
184
125
Poslije Tvrtka, stupio je na kraqevski bosanski prijesto Stevan
Dabi{a, koji ne samo {to nije mogao da se stara o Dalmaciji, kao
Tvrtko, nego nije imao snage ni da je pod svojom vla{}u uzdrì, a glavnim
na~inom s toga, {to je morao da samu Bosnu ~uva od Turaka, koji po{to su
poslije kosovskoga boja stali bili ~vrstom nogom u srpskim zemqama, ne
prestajahu i Bosnu uznemirivati.
11.
Napu{tenu od bosanskoga kraqa Dalmaciju odlu~i napuqski kraq
Vladislav da prisvoji, i to na osnovu prava, koje mu je pripadalo kao
ma|arskom kraqu za kakvog ga je jo{ 1387. proglasila bila jedna jaka
stranka u Ma|arskoj. Otpo~ne Vladislav svoj posao tijem, {to je 17. sept.
1391. imenovao aa upraviteqa Dalmacije bosanskoga vojvodu Hrvoja,
koji je imao upravqati tom zemqom u ime kraqevo. Dabi{a se trgne na
ovaj Vladislavqev postupak, jer vlast nad Dalmacijom pripadala je ipak
bar nominalno bosanskom kraqu. Ali ne mogu}i, radi neprestanih
turskih navala, oruànom rukom oduprijeti se Vladislavu u Dalmaciji,
Dabi{a prenese svoje pravo u Dalmaciju na ma|arskoga kraqa Sigismunda,
Vladislavqeva suparnika. Ovo je Dabi{a u~inio izme|u drugoga i zato,
da zadobije sebi protivu Turaka Sigismunda, kojega su tako|er Turci
uznemirivali. I Dalmacija stoji sada izme|u Sigismunda i Vladislava,
na koju i jedan i drugi isti~u svoja prava, ali koja prava opet ni jedan
ni drugi nemaju ni vremena ni mo}i da oru`jem odbrane. Me|utijem za
to se vrijeme malo po malo snaì u Dalmaciji ban Hrvoje, i postaje
fakti~kim wenim gospodarem, ali uvijek u ime kraqa Vladislava. Pa da
bi sasvijem odbio od Dalmacije Sigismunda, on u~ini te sva Dalmacija
izjavi pokornost Vladislavu, i ovaj se 5. avg. 1403. kruni{e u Zadru za
kraqa: Ma|arske, Hrvatske i Dalmacije, ostaviv{i u Dalmaciji i
nadaqe na upravi Hrvoja.
Kad je Sigismund vidio, {ta se sve u Dalmaciji dogodilo, i da su mu
oteli tu zemqu, on odlu~i svom energijom uspostaviti zakonito pravo
svoje. Pravo mu je u tome bilo, da savlada u Dalmaciji Hrvoja, koji je
oruànom silom tu raspolagao. Ve} se Sigismund spremao na Hrvoja, kad
od jedan put ovaj vojvoda okrene le|a Vladislavu i izjavi Sigismundu, da
wega priznaje za gospodara Dalmacije. Zadobiv{i Hrvoja, trebalo je sada
jo{ Vladislava li{iti vlasti u Dalmaciji, pa se Sigismund i na to spremao
oruànom snagom. Ali ga je Vladislav predupredio tijem, {to je za gotovih
100. 000 dukata prodao 4. jula 1409. republici mleta~koj sva svoja prava na
Dalmaciju. I Sigismund je sada imao da se ogleda sa Mle~i}ima ako je
htio da uzdrì sebi Dalmaciju. Primorski su svi gradovi bili odani
126
Mle~i}ima, te su slabi izgledi bili za Sigismunda. Borba je o{tra
po~ela izme|u wega i republike, i ta je borba trajala nekoliko godina.
Svr{ila se povoqno za republiku. Po traktatu odnosnoga mira, {to je
republika tada sklopila sa kraqem Sigismundom, postala je ona
gospodarem u Dalmaciji: Zadra, Nina, Novigrada, Vrane, Ostrovice,
Skradina, [ibenika, Trogira, Spqeta, Omi{a, Kotora i Budve sa svima
okolinama i tvr|avama, i sviju ostrva, osim samo onih, {to su bili
okolo Dubrovnika. Pod ma|arskom je krunom ostalo: primorje od Istrije
do Obrovca, zatijem, Bukovica, Plavno, Strmica, Knin, Vrlika,
Potravqe, Siw, Klis, dio Zagorja (izme|u Trogira, [ibenika i
Drni{a), Petrovo poqe, Promina i Miqevci. Ovakav je bio fakti~ki
posjed u Dalmaciji 1420. godine.185 Nad glavnim od pomenutih mjesta
republika je mleta~ka uzdràla vlast svoju neprekidno do pada
republike; a ostalo }e sve, kao {to }emo vidjeti, pasti poslije u turske
ruke.
Za vrijeme od kad je Hrvoje po~eo upravqati Dalmacijom, pa dok je
mleta~ka republika osvojila primorsku Dalmaciju, spomiwu se tri nove
seobe Srba iz Bosne u sjevernu Dalmaciju: jedna u po~etku 1394. godine,
kad su Turci udarili bili na Stevana Dabi{u i prodrli bili sa
nekoliko strana u Bosnu, pqa~kaju}i i gone}i narod, te je mnogo toga
naroda prebjeglo u Dalmaciju i doprlo do mora okolo Spqeta.186 Druga
1397. godine, kad je za vladawa u Bosni Dabi{ine udovice, Jelene,
poslao sultan Bajazit na Bosnu jaku vojsku, koja i ako nije otela
nikakvu zemqu bosanske kraqevine, ipak za godinu je dana nemilo
pqa~kala i pusto{ila sve, kuda bi samo do{la. Ovoga puta narod, koji
je pre{ao iz Bosne u Dalmaciju, naselio je ~etiri mjesta okolo Knina:
Kninsko poqe, Golubi}, Pa|ene i Pola~u.187 Za tre}u seobu, koja je bila
izme|u 1413. i 1417. godine, za vrijeme primirja izme|u republike
mleta~ke i kraqa Sigismunda, doznajemo iz jednog izvje{taja
dalmatinskog proveditora Antonija Kontarini od 28. dec. 1418. svojoj
vladi u Mlecima, gdje kaè, da je mnogo naroda pre{lo iz Bosne u
Dalmaciju, i da je iz toga naroda rekrutovao 5. 000 dobrih vojnika, koji
}e osigurati kona~nu pobjedu mleta~kog oru`ja nad Ma|arima.188 O ovim
srpskim vojnicima spomiwe u svom izvje{taju od 12. jula 1420. iz Spqeta
i mleta~ki admiral Petar Loredan.189
Pri prvoj od sada pomenutih seoba osnovan je bio manastir Dragovi}.
O tome qetopis na{ pi{e: ,,Po Kosovstqj bitcq t]`ka vremena
nastupi[a za Serbiy, i ne men[e t]`ka za serbskij pravoslavnwj narodq
185
Lucii De regno Dalmatiae. V, 5. – Romanin. Storia docum. di Venezia. Venezia, 1853-1861. IV, 85.
Dalmat. kronika. sp. izd. str. 179.
187
Kon~ar. rkp. Cf. Arkiv za poviestnicu jugoslav. 9, 16.
188
St. arhiva zad. ep, br. 5.
189
Ib, br. 6.
186
127
vq Bosnii, osobenno è poslq smerti blago~estivago i hristolybivago
kral] Stefana Tverdka. Pri ìzni Tverdka bo]ahus] bo Turki otx nego,
i ne napadahu mnogo na Bosniy; no poslq blaènnoj <go kon~inw, a vo
vrem] vladqni] Stefana Dabi[i, smqelostx ihx ne poznava[e granicq,
osobenno è, kogda i hristianski vladqteli vx sie vrem] b]hu vx
neprestannwhx boreni]hx me`du soboy; a ungarskij kralx Vladisalvx
daè sodruèstvo imq]a[e sx Turskimx sultanomx. Mnogo
dolènstvovahu terpqti na[i vx Bosnii, osobenno è vx 1395. godu, i
radi togo mnogi prinu`denw b]hu bqàti izpredx Turkovx i iskati
ubqì\a vx na[ej Dalmacii. Togda mnogo naroda serbskago sx svoimi
sv]\ennikami prebqè izx goristwhx predqlx Bosnii, gdq zanimahus]
skotovodstvomx, i poselis] vx stranahx otx isto~nikovx Cetinw i do
mor] blizu Splqta i Trogir]. Vx sie vrem] osnovanx bwstx na ru~xi
Dragovi~x monastwrx vx ~estx presv]tw] Dqvw Marii, ro`destva <]. Bq
bo sej monastwrx na utq[enie velie naroda, sovokupl]y\agos] so vsqhx
stranx okolo nego i pitay\agos] vx nemx mlekomx istinnw]
pravoslavnw] vqrw i hristianskago u~enia."190 O tome, da je manastir
Dragovi} osnovan 1395. godine. govori se i u prenavedenom izvje{taju
francuske generalne intendancije za Dalmaciju;191 a o seobi bosanskih
Srba u Dalmaciju 1394. godine svjedo~i i dalmatinska kronika, u kojoj
pi{e: »Molte nuove turbe di Vlassi (Morlacchi) per sottrarsi alle sopperchierie
dei Turchi, abbandonano la parte montuosa della Bossina dove esercitavano la
pastorizia, discendono in Dalmazia e si stabiliscono fra i monti fin presso il
mare."192 Jo{ je tu dodano, da je taj novodoseqeni narod, koji Viwali}
zove »Vlassi pastori«, uznemirivao kmetove spqetskog arcibiskupa Andrea
Gualdo u wegovim posjedima, i da je radi obrane tih posjeda isti arcibiskup
dao sagraditi zamak Su}urac.193
Manastir Dragovi} dakle bio je osnovan za pet godina ka{we, nego
{to je osnovana bila crkva u ~ast Vaznesenija Gospodwa na vrelu Cetine;
a kad uzmemo u obzir, kakav je poloàj zauzeo onaj latinski spqetski
arcibiskup naspram pravoslavnog naroda onoga kraja, mi vjerujemo, da je
isti manastir sluìo na utjehu okolnog pravoslavnog naroda, kao {to
qetopis na{ kaè.
12.
Iz ovoga {to smo do sada naveli iz ìvota pravoslavne crkve kod Srba
u dalmatinskom kontinentu vidi se ve}, da je taj ìvot u po~etku XV vijeka
prili~no razvijen bio, i imao je u sebi osnove za daqe stalno i pravilno
razvi}e. U gr~kim pravoslavnim kolonijama na dalmatinskom primorju
ìvot je crkveni za ovo vrijeme mu~an bio, kao i u pre|a{we doba. Sa padom
190
Kon~. rkp.
Vidi gore biq. 43.
192
Vidi gore biq. 58.
193
Bomman. II, 302.
191
128
Carigrada u latinske ruke i kad je carigradska patrijar{eska katedra morala
uslijed toga pre}i u Nikeju, veza izme|u pravoslavnih dalmatinskih kolonija
i vaseqenskoga patrijarha, kao {to smo kazali, bila je prekinuta. Gr~ki
sve{tenici, koji su se tada na{li u tim kolonijama, vr{ili su tu
samostalno pastirsku slu`bu, rukovo|eni iskqu~ivo svojom
sve{teni~kom svije{}u, i qubavqu koju su osje}ali k crkvi i narodu
svome; i to tijem revnosnije, {to su vidjeli kakvo bezakowe Latini
u~ini{e, oterav{i iz Carigrada zakonitoga patrijarha i postaviv{i tu
la`noga latinskog patrijarha, i {to su kao Grci osje}ali te{ke uvrijede,
{to Latini naneso{e gr~kom narodu. Ovo je ovako trajalo okolo pedeset
i sedam godina, dok je trajalo latinsko gospodstvo u Carigradu. Kad je
1261. g. gr~ki car Mihail Paleolog oterao Latine iz Carigrada zajedno
sa la`nim im carem Balduinom, i kad je zakoniti pravoslavni patrijarh
German III zauzeo carigradsku katedru, odmah se uspostavqa i veza izme|u
dalmatinskih gr~kih crkvenih op{tina i patrijarha.
Prvi je podatak o toj vezi od 1269. godine. Ozloje|eni na zapadu,
{to je Carigrad i isto~na crkva izgubqena za latinstvo, goni{e sada
pravoslavne Grke bez milosr|a, gdje ih je god na zapadu bilo. Pa to se
dogodilo i u Dalmaciji. Pravoslavni Grci u [ibeniku sastavqali su u
to vrijeme najja~u crkvenu op{tinu, okupqaju}i se u crkvi sv. Paraskeve.
Neprestano uznemirivani od latinskog sve{tenstva odlu~e potraìti za{tite u
Carigradu. Radi toga uputi se Nikola Georgijadis, vi|eniji [iben~anin, sa jo{
dva druga k patrijarhu carigradskom Josifu I i prikaù mu sve neprijatnosti,
koje moraju da trpe od latinskog sve{tenstva, a osobito od trogirskog biskupa
Kolumbana, koji ih prinu|ava na prevjeru i ho}e da im i crkvu otme.194 [ta je
ura|eno bilo po ovome poslu u Carigradu, nije nam poznato. Znamo samo,
da tada [iben~anima nije bila oduzeta ona crkva nego da su se oni i
daqe u woj sakupqali na molitvu. Ali ovaj postupak {ibeni~kih Grka
pokazuje nam, koliko je crkvene svijesti u wih bilo, i kako su znali
energi~no da brane svoju vjeru.
Zadarska pravoslavna crkvena op{tina izgleda da se nije nalazila u
onakvom poloàju, kao {ibeni~ka. Crkva sv. Platona, koju su
pravoslavni Grci imali u Zadru, oteta im je bila na silu jo{ 1248.
godine. Radi te crkve pravoslavni su se Zadrani parni~ili vi{e
godina, dokazuju}i kako su im je nezakonito oteli, i kako oni nijesu
nikada prestali pripadati pravoslavnoj crkvi. Parnica se ova dugo
vodila, dok najposlije 1280. godine vlast odlu~i, da pravoslavni nemaju
prava na tu crkvu, kada ho}e da je kao „{izmati~ku" crkvu drè; u tu
crkvu pravoslavnu, zajedno sa velikom ku}om, koja je uz crkvu bila, a u
kojoj su nekada monahiwe bile, tada{wi zadarski arcibiskup Laurentius
194
Kon~. rkp.
129
Periander, dominikanac, daruje fratrima dominikancima u Zadru.195 I
tako pravoslavni Zadrani osta{e bez ikakve crkve.
Te{ka su bila tada za svu pravoslavnu crkvu vremena te nije moglo
biti dobro za tu crkvu ni u Dalmaciji. Gr~ki car Mihail Paleolog,
da sa~uva sebi vizantijski prijesto od novih napadaja sa zapada, odlu~i
prevjeriti i priznati rimskoga papu, kako bi pomo}u pape uzdrào se na
prijestolu. Poslije dugoga rada o tome, da bi se sklonili na prevjeru i
svi episkopi i sav narod u vizantijskoj carevini, najposlije bude 6. jula
1274. g. progla{ena u Lionu unija isto~ne crkve sa zapadnom.
Carigradski tada{wi patrijarh, pomenuti Josif I nije htio priznati
onu uniju, i uklonio se sa patrijar{eske katedre, ali zato tu je uniju
primio i priznao novi patrijarh Jovan Vek, kojega je radi toga car
Mihail i u~inio patrijarhom. Kako je pro{ao poslije radi ovoga svoga
~ina taj Vek, da je svrgnut bio sa katedre, ~im je postao carem strogi
pravoslavni Andronik stariji, na{qednik Mihaila Paleologa, i da je
svr{io ìvot u tamnici (1298.), poznato je.196 Ali za vrijeme
patrijar{estva svoga (1275-1282.), a pod za{titom Mihailovom, Vek je
revnosno radio da bi svak u vizantijskoj carevini pokorio se zakqu~ku
lionskoga sabora i priznao uniju. Primjerak jednog okru`nog pisma
Vekova, kojim je pozivao sve pravoslavne da priznadu lionsku uniju,
na{ao se i u {ibeni~koj pravoslavnoj crkvenoj op{tini i kod
pravoslavnih spqetskih Grka. Ovo je pismo Vekovo uzbunilo {ibeni~ke
i spqetske pravoslavne. Nijesu smjeli da dignu glas protivu tog
izdajni~kog poziva za ìvota Vekova, ali su to oni u~inili ~im je
stupio na patrijar{esku katedru znameniti bogoslov Grigorije kiparski
(1282-1289.). Pravoslavni Spqe}ani bili su izloèni vi{e no drugi u
Dalmaciji nasrtajima latinskog sve{tenstva, jer su u neposrednom dodiru
bili sa onim arcibiskupom latinskim, kojemu su spqetski poznati sabori
povjerili bili da svima mjerama iskorijewena bude iz primorske
Dalmacije pravoslavna vjera. Radi ovoga im je ve} 1185. g. oduzeta bila
i po{qedwa crkva (Uspenija Bogomatere), {to je u Spqetu jo{ postojala.
Nasilno ovo postupawe protivu pravoslavne vjere izazvalo je bilo kod
pravoslavnih Spqe}ana protivni pojav onome, kakvom su se Latini
nadali. Imali su ti pravoslavni kod sebe ~estitoga sve{tenika
Gerasima, koji ih je, po{to su bez crkve svoje ostali bili, u svojoj ku}i
okupqao na molitvu i hrabrio ih na obranu vjere pravoslavne. Poslije
ovoga sve{tenika spomiwe se u polovini XIII vijeka drugi tako isto
~estiti i revnosni sve{tenik u Spqetu, Josif; a sama spqetska crkvena
op{tina brojala je 62 pravoslavne porodice. Godine 1284. sve{tenikom je
u Spqetu bio Nikola Kapukis iz Krfa, ~ovjek u~en i odvaàn. Ovaj
sve{tenik, koji je znao, kakvu je protivnost izazvala protivu sebe
195
196
Biqe{ka u arhivi zadarske crkv. pp{tine. Cf. Bianchi, Zara cristiana. I, 445-416.
Pravda vselenskoj cerkvi (SPb. 1849). Str. 215 i sl.
130
lionska unija kod svega pravoslavnoga svijeta na istoku i kako su svi
digli javno svoj glas protivu pot~iwewa isto~ne crkve zapadnom
patrijarhu, rimskome papi, i da je i car Andronik otvoreni protivnik
onoga, {to mu je pred{asnik Mihail Paleolog u~inio sa papom u Lionu,
ovaj dakle sve{tenik Nikola pobudi svoje parohijane u Spqetu, da i oni
iskaù osudu svoju onom Vekovom pozivu i tijem da pokaù svoju
solidarnost sa ostalim pravoslavnim gr~kim narodom. Pa da ovo dobije
ve}u va`nost, Nikola stupi u dogovor sa {ibeni~kom crkvenom
op{tinom, kako bi zajedni~ki u tome radili. U [ibeniku, gdje je bio
sve{tenikom u to vrijeme ~ovjek isto kao i Nikola odvaàn i odan vjeri
pravoslavnoj, po imenu Sevastijan Memhijadis, rado se odazovu pozivu
spqetske bra}e. Budu uslijed ovog dogovora poslana u Carigrad ~etiri
lica, po dva iz svake crkvene op{tine, koja su imala zasvjedo~iti pred
patrijarhom Grigorijem svoje i sviju dalmatinskih primorskih Grka
postojanstvo u pravoslavnoj vjeri i odanosti carigradskom
patrijar{eskom prijestolu.197 U isto vrijeme po~nu se i spqetski i
{ibeni~ki Grci o{trije opirati mjesnom latinskom sve{tenstvu i
braniti svoju vjeru, kao istinito pravoslavnu. Ovo odva`nije
postupawe pravoslavnih [iben~ana i Spqe}ana, po rije~ima na{ega
qetopisa, ima se izme|u drugoga pripisati uticaju iz makarskoga
primorja, gdje je, poslije osnovawa srpske humske episkopije u Stonu, u
koju je spadalo i makarsko primorje, pravoslavna crkva bujnije se po~ela
bila razvijati. Ali ovo postupawe [iben~ana i Spqe}ana u obranu
pravoslavne vjere izazvalo je latinsko dalmatinsko sve{tenstvo, a
posebno franci{kanske fratre, da o{tre mjere preduzmu protivu
„{izmatika", od ~ega je ne malo {tete pretrpjela pravoslavna crkva u
oba mjesta, i u [ibeniku i u Spqetu. U ovo od prilike doba bila je
osnovana {ibeni~ka latinska biskupija. Prvi biskup bio je Martin, iz
reda franci{kanaca. Da pokaè ovaj biskup revnost svoju i da u wegovoj
biskupiji ne bude nikoga, koji ne ispovijeda rimsku vjeru, odlu~i
energi~no postupiti sa pravoslavnima, koji su u [ibeniku bili. Prvim
mu je poslom u tome bilo, da im oduzme crkvu sv. Paraskeve, koju su jo{ tu
imali. Srestvom politi~ke vlasti to i u~ini 1314. godine, i pravoslavni
[iben~ani, ne imaju}i snage da se odupru sili, budu li{eni jedine
svoje crkve, koju su jo{ imali.198 Istom gowewu podvrgo{e se tada i
pravoslavni u Spqetu, protivu kojih su postupale i politi~ke vlasti,
kao protivu buniteqa naroda.199 Mora biti da je postupawe ovih
politi~kih vlasti sa spqetskim Grcima bilo vrlo kruto, jer poslije
ovoga doba prestaje, ili bar vi{e se ne spomiwe pravoslavna crkvena
op{tina u Spqetu, nego samo pojedina lica. Vrlo lako moè biti, da su
197
Kon~. rkp.
Ibidem.
199
Ibidem.
198
131
mnoge gr~ke porodice radi gowewa odselile iz Spqeta, a mo`da koje i
podlego{e sili latinskoj. Za vrijeme kraqa Stevana Tvrtka spomiwu se
pojedini pravoslavni trgovci, koji iz Bosne doseli{e u Spqet, a koji su
bili na glasu radi trgovine.
Za vrijeme patrijarha Jovana Glikisa (1316-1320.) spomiwe se u
Dalmaciji jedan wegov egzarh, Grigorije, koji je bio u Spqetu,
[ibeniku i Zadru, i u ime patrijarhovo posjetio pravoslavne u tim
mjestima i hrabrio ih na postojanstvo u vjeri.200 Ovaj je patrijarh bio
veliki protivnik lionske unije, i kao karakteristpka te wegove
protivnosti sluì to, {to nije htio priznavati u raznim mjestima za
zakonite neke sve{tenike radi toga samo {to su bili rukopoloèni od
takvih episkopa, koji su postavqeni bili od drugih episkopa, koji su
imali kakve sveze sa unijom. Mo`da je patrijarh Jovan poslao u
Dalmaciju onog svog egzarha uslijed tu`be, koju je protivu latinskog
dalmatinskog sve{tenstva podnijela bila u Carigradu ona deputacija iz
Spqeta i [ibenika.
[ibeni~ka crkvena op{tina spomiwe se za vrijeme srpskog cara
Du{ana, i to 1349. godine u odnosima sa skradinskom crkvenom
op{tinom. Skradin je u to doba bio srpski grad, i u wemu se slobodno
ispovijedala pravoslavna vjera. [ibeni~ki Grci, koji nijesu tada imali
svoje crkve, dolazili su u Skradin na slu`bu Bo`ju, ma i da se na
slovenskom jeziku ta slu`ba tu sluìla; a sve{tenici iz Skradina
odlazili su u [ibenik radi kr{tewa pravoslavne djece i radi
molitava nad bolesnicima. Ovo je trajalo i poslije toga vremena,
osobito kad se pojedine srpske porodice iz skradinske krajine preseli{e
u [ibenik. Izgleda po ovome, da u ovo vrijeme (ok. 1349.) nije u [ibeniku
ni bilo pravoslavnog gr~kog sve{tenika. Ali nekoliko godina poslije
spomiwe se ve} u [ibeniku gr~ki pravoslavni sve{tenik, Hariton, koji
je 1369. g. pre{ao na slu`bu u Zadar i tu je bio do 1380. g, a mo`da i
ka{we.201
Bilo jo vrijeme ovo, kad je vizantijskim carem bio Jovan
Paleolog, koji da sa~uva carevinu od Turaka obe}ao je bio papi
rimskom da }e napustiti pravoslavnu vjeru i primiti vjeru
rimokatoli~ku, {to je taj car u oktobru 1369. g. i u~inio u Rimu pred
papom Urbanom V. Na povratnom putu carevom iz Rima (1371. g.) zaustavi
se u Zadru jedan dio careve pratwe izme|u kojih jedan gr~ki episkop, po
imenu Julijan, i dva gr~ka sve{tenika. Ovaj episkop i sve{tenici
saop{te zadarskim pravoslavnim Grcima da su sada sjediwene isto~na i
zapadna crkva i da se od sada ima priznavati rimski papa za poglavicu
sve crkve, i da je car primio u Rimu simvol vjere sa dometkom ,,i od
Sina", te kako prema tome i oni u Zadru moraju primiti i priznati
200
201
Kon~. rkp.
Ibidem.
132
{to je car u~inio. Da je ova vijest morala zapawiti pravoslavne
Zadrane, samo se po sebi razumije. Sve{tenik wihov Hariton izjavio
je u ime sviju, da }e oni ipak ostati pri staroj svojoj vjeri i da ih
niko ne moè prisiliti na prevjeru. Otputovao je iz Zadra onaj
episkop Julijan sa sve{tenicima, ne u~iniv{i naravno ni{ta za uniju.
Tri godine ka{we dalmatinski namjesnik kraqa Ludviga obznani
Haritona, da on mora sluìti slu`bu u latinskoj jednoj crkvi zadarskoj,
da tu zasvjedo~i da nije shizmatik, jer da u protiviom slu~aju ima nalog,
da ga ukloni iz Zadra. Hariton se usprotivi ovoj naredbi revno{}u
pravoga pravoslavnoga sve{tenika, a nije bio tada uklowen iz Zadra,
blagodare}i za{titi prijateqa i {to je blag i pravi~an bio onaj
kraqevski namjesnik, nego je produàvao i daqe sluìti po
pravoslavnom obredu u doma}oj kapeli jednog bogatog Grka. O Uskrsu
1380. g. dolazio je opet u Zadar iz Carigrada neki sve{tenik, ali ovaj
sve{tenik nije bio unijat, nego strogi pravoslavni, i tje{io je
Haritona, da je pravoslavna vjera sa~uvana na Istoku, jer da je
odva`no brani i ~uva svetiteq Nil, carigarski tada{wi patrijarh.202
Poslije ovoga, Hariton se vi{e ne spomiwe kao sve{tenik zadarske
pravoslavne crkvene op{tine.
Me|utijem nastupilo je vrijeme, kad je kraq Stevan Tvrtko postao
gospodar mal ne sve Dalmacije. Da je jo{ prije, nego {to }e zavladati
Dalmacijom ovaj kraq, doselilo bilo i u primorske gradove mnogo
bosanskih Srba, i da su to bili ugledniji qudi, trgovci i obrtnici, i
da su vaàn glas imali u javnim djelima primorskih gradova, pa i
samoga Zadra, o tome smo ve} spomenuli. U Spqetu, na ostrvu Bra~u, u
[ibeniku, u Zadru, osim drugih kontinentalnih gradova, ti su qudi
mo}ni upliv imali po~iwu}i od 1371. g. pa unaprijed. A kad znamo,
koliko je Stevan Tvrtko odan bio pravoslavnoj vjeri, koju je htio da
rasprostrani po svima svojim zemqama, i da, ako je istina {to
Farlati kaè, „catholicos quibuscumque potuit modis vexavit", tada nam
sigurno postaje, da su u ovo doba oìvjele sve pravoslavne dalmatinske
crkvene op{tine, kako u kontinentu, tako isto i u primorju. Nekoliko
godina poslije ovoga, primorje prelazi pod vlast mleta~ke republike, i
crkveni odnosi pravoslavnih dobivaju novi pravac.
13.
Primorska Dalmacija uslijed mira, sklopqenoga izme|u mleta~ke
republike i ma|arskoga kraqa 1420. godine, do{la je pod vlast
republike. Ovim se doga|ajem zavr{uje jedan period politi~ke istorije
dalmatinske. Isti doga|aj uzimqemo i mi, kao svr{etak jednog perioda u
istoriji pravoslavne crkve u Dalmaciji. Pa prije nego {to po~nemo
202
Kon~. rkp.
133
pri~ati doga|aje novoga perioda, da se osvrnemo na ono, {to smo vidjeli
u ovome periodu.
Spqetskim crkvenim saborom 1075. godine ustanovqeno je bilo, da
pravoslavne vjere u Dalmaciji vi{e ne smije biti. Taj saborski
zakqu~ak u punoj su strogosti izvodili latinski dalmatinski biskupi, a
na ~elu im spqetski arcibiskup. I poslije dvadeset godina nije bilo u
Dalmaciji nikoga, koji bi smio javno da ispovijeda pravoslavnu vjeru, a
da ne bi za to pozvan bio na odgovornost pred nadle`nu vlast. Romansko
naseqewe Dalmacije na brzo je i lako zaboravilo pravoslavnu vjeru, a
latinski jezik pri crkvenim bogosluèwima u~vrstio ga je za svagda
poslije toga u rimokatoli~koj vjeri. Hrvatski narod u Dalmaciji
silom je bio polatiwen, i ta sila, koju su Ma|ari znali ve} kako }e mu
je pokazati, primoravala ga je da i ostane u novoj vjeri, savla|uju}i
svaki poku{aj wegov u obranu nekada{we svoje pravoslavne vjere. Samo
nijesu mogli latinski biskupi da gr~ko naseqewe Dalmacije savladaju
i da ga primoraju na prevjeru. Nijesu ni Grcima priznavali pravo na
javno ispovijedawe svoje vjere i na javno bogosluèwe; ali nijesu smjeli
silom na wih udarati, jer su se bojali vizantijskoga cara, pod ~ijom je
vrhovnom vla{}u jo{ tada de jure bila Dalmacija. I blagodare}i samo
ovoj okolnosti mogli su pravoslavni dalmatinski Grci uzdràti, i
pokraj svega progonstva pravoslavne vjere, nekolike svoje crkve u
Spqetu, Zadru, [ibeniku i drugim pojedinim mjestima. Te{kom su
isku{ewu oni podvrgnuti bili poslije prvog krsta{kog rata, kad im na
silu u po~etku XII vijeka ote{e jednu crkvu u Spqetu i dvije u Zadru.
Ali ipak ne klonu{e duhom. Tek nemiri, koji zatijem nastupi{e u
samome Rimu radi toga, ko }e da zasjedne na papski prijesto, isto i
nemiri izme|u zadarskih biskupa i spqetskih arcibiskupa, ti nemiri
me|u Latinima u~ini{e, te su dalmatinski Grci mogli malo duhom
danuti i biti ne{to slobodniji u ispovijedawu vjere svoje. Ovo je u
ostalom samo nekoliko decenija trajalo, do 1180. godine, kad prestaje
sasvijem nad Dalmacijom vlast vizantijskoga cara. Nastupa opet tada
gowewe protivu dalmatinskih pravoslavnih Grka, kojima ote{e i
po{qedwe crkve, {to su jo{ imali, tako da su prinu|eni bili Bogu se
moliti kri{om i u privatnim doma}im bogomoqama. A {to su se ovako
opirali dalmatinski Grci latinskom sve{tenstvu ima se pripisati,
koliko uro|enoj protivnosti Grka naspram Latina, zao{trenoj osobito
po{to Latini ote{e Carigrad i sva ona nedjela po~ini{e sa
pravoslavnim svetiwama u Solunu i Carigradu, toliko i svijesti
tada{wih gr~kih sve{tenika, glavnim na~inom onih {to su bili u
Spqetu i [ibeniku, koji su svoje jednovjernike u Dalmaciji hrabrili na
postojanstvo u pravoslavnoj vjeri. A mnogo je ovome doprina{alo i to,
{to latinski dalmatinski biskupi nijesu zazirali javno nazivati
134
„jereti~kom" pravoslavnu gr~ku crkvu, te se i reakcija sasvijem prirodno
javqala kod pravoslavnih Grka, kako na Istoku, tako i u Dalmaciji.
U pomo} pravoslavnim dalmatinskim Grcima, kad su mo`da u najvi{oj
opasnosti bili za svoju vjeru, do|o{e pravoslavni Srbi. Najprije
uticaj Svetosavske crkve, koji se pokazao odmah u po~etku na
dalmatinska mjesta, i zatijem dolazak Srba u Dalmaciju, ovo je oìvjelo
gr~ko naseqewe Dalmacije, koje se tada ve} o{trijom reakcijom po~iwe
isticati naspram Latina. Seobe Srba u Dalmaciju, po~iwu}i od
po{qedwih godina XIII vijeka, slijede tako re}i neprestano, i ve} do
polovine XIV vijeka, a i prije jo{, toliko je srpskoga naroda doselilo u
Dalmaciju, da se ve} i pravoslavni manastiri tada tu podiù, i postaju
nove srpske pravoslavne crkvene op{tine u Skradinu, Bribiru i Klisu,
pored starijih gr~kih op{tina Spqeta, Zadra, [ibenika i Makarske; a
pri kraju istoga vijeka postaju op{tine: kninskopoqska, pa|enska,
golubi}ka, pola~ka i cetinska.
Da li je tada dopu{teno bilo javno pravoslavno bogosluèwe u
pomenutim gr~kim crkvenim op{tinama na primorju, mi ne bi mogli
kazati, jer nam nije poznata ni jedna javna crkva u tim mjestima u XIV
vijeku, osim one sv. Paraskeve u [ibeniku, koja je postojala u po~etku
ovoga vijeka, ali koja se ve} ka{we nigdje ne spomiwe. Ali zato nam je
poznato, da je to bogosluèwe tada javno bilo u dalmatinskom kontinentu.
I ono se vr{ilo u na{a tri manastira: Krupi, Krci i Dragovi}u, koji su u
ovo doba sagra|eni bili, u crkvi sv. Jovana Krstiteqa u Skradinu i u
crkvi Vaznesenija Gospodwa, koju je sagradio kraq Stevan Tvrtko. Druge
se pravoslavne crkve u dalmatinskom kontinentu u XIV vijeku ne spomnwu,
premda ih je moralo biti, stoje}i na podatcima, {to nam qetopis na{ daje
o Tvrtkovom dobu u Dalmaciji. Svakako mi mislimo, da u ve}em dijelu
ostalih dalmatinskih, a od Srba naseqenih mjesta, potpuno sagra|enih
crkava tada jo{ nije bilo, nego da su u doti~nim crkvenim op{tinama
sluìli sve{tenici Bo`ju slu`bu u kakvoj uglednijoj ku}i odnosnoga
mjesta, ili mo`da i na otvorenim mjestima.
O stalnom i redovnom ustrojstvu jerarhijskom kod pravoslavnih u
dalmatinskom primorju u ovo doba ne moè naravno ni rije~i biti.
Dalmatinski Grci zavisili su neposredno od nadle`nih episkopa
dalmatinskih, dok nijesu ovi episkopi prevjerili, a posredno su
zavisili od carigradskoga patrijarha. Kad episkopi oni pre|o{e Rimu,
tada je prirodno prestala i svaka zavisnost pravoslavnih dalmatinskih
Grka u duhovnim stvarima od wih, i isti se Grci stavi{e u zavisnost od
mitropolita Kefalonije i Zakinta, koji su se o duhovnim potrebama
wihovim starali, {aqu}i im sv. miro i sv. antiminse, i brine}i se za
nu`ni broj sve{tenika, koji bi pastirsku slu`bu vr{ili, ostaju}i
svagda u svezi sa carigradskim patr. prijestolom. Ovako je bilo do
po~etka ХIII vijeka, dok Latini ne osvoji{e Carigrad, postaviv{i i tu
135
latinskoga patrijarha. Od toga vremena prekida se i svaka veza izme|u
Carigrada i gr~kih dalmatinskih crkvenih op{tina pravoslavnih.
Op{tine se ove na|o{e usamqene u latinskom moru, i blagodare}i samo
dubokoj odanosti wihovoj k pravoslavnoj vjeri, a i nacionalnoj svijesti,
one se mogo{e sa~uvati i uzdràti. Ovako je stawe trajalo svo dok se
Carigrad nije oslobodio Latina i dok nije bila uspostavqena u wemu
opet pravoslavna patrijar{eska katedra, te i carigradski patrijarsi
tada preduze{e opet starawe o dalmatinskim Grcima. Ovo starawe, u
ostalom, carigradskih patrijaraha o pravoslavnima u Dalmaciji od male
je koristi sada bilo, jer se i na pravoslavnoj katedri patrijar{eskoj u
Carigradu po~e{e, bar u to doba, javqati qudi, koji, radi nepovoqnih
tada{wih politi~kih prilika na istoku, nijesu mogli, niti smjeli
opirati se Rimu, kao {to su to prije a i poslije ~inili, i prije~iti
{irewe latinstva, te je dakle mogla postradati pravoslavna vjera i u
gr~kim crkvenim op{tinama dalmatinskim. Da nije ta vjera, po Bo`jem
raspoloèwu, postradala u Dalmaciji, jer u najopasnijem ~asu do{la joj je
u pomo} srpska Svetosavska crkva, i sa~uvala je tu pravoslavqe za sve
budu}e vijekove.
Ni o jerarhijskom crkvenom ustrojstvu kod Srba u dalmatinskom
kontinentu u ovo doba ne moè biti u strogome smislu rije~i. U po~etku
XIV vijeka tek je po~ela tu srpska crkva, i vrijeme do kraja ovoga perioda
bilo je vrijeme tako re}i formacije wezine. Sve{tenstvo, koje je vr{ilo
pastirsku slu`bu, sastavqali su (mi mislimo, iskqu~ivo) kalu|eri, bra}a
manastira: Krupe, Krke i Dragovi}a, a sami manastiri su zavisili od
doti~nih najbliìh srpskih episkopa: zetskih, humskih i dabarskih. Ovi
su episkopi imali nadzor nad sve{tenicima, koje su oni rukopolagali i
sa odnosnim sin|elijama slali na slu`bu u Dalmaciju. Od tih su se
episkopa dobivali i sv. antiminsi za crkve, premda postoje pojedini,
ma i rijetki spomenici iz ovoga doba, koji nam kazuju, da su se dobivali
sv. antiminsi i od gr~kih episkopa, a tako isto i sv. miro. Osobito se
sv. miro dobivalo ve}inom iz Jerusalima, kuda su na{i kalu|eri ~esto
odlazili na poklon Hristovom grobu; a donosili su sv. miro i
pojedini gr~ki kalu|eri sa sv. groba, koji su radi milostiwe ovamo
dolazili, i predavali ga na ~uvawe u na{im manastirima, od kuda ga je
sve{tenstvo uzimalo na upotrebu narodu. O ovome ima i danas jo{ ne
jedan zapis u na{im manastirima. Prema ovome faktu, {to se sv. miro za
sva pravoslavna mjesta dalmatinskog kontinenta ~uvalo u manastirima, a
uzimaju}i u obzir {to na{ qetopis kazuje o zna~aju i va`nosti tih
manastpra i {to i danas o wima po predawu govori na{ narod, mi
imamo pravo zakqu~iti, da su u ovo doba sve srpske pravoslavne crkve u
Dalmaciji, zajedno sa doti~nim sve{tenstvom, zavisile od istih
manastira, odnosno od manastirskih starje{ina, koji su kao takvi
zamjewivali redovnu episkopsku upravu u zemqi, a koja se uprava tek u
136
slijede}em periodu pravilno uredila. Ovako je to bivalo u op}e i prije
i ka{we u svima onim predjelima, gdje se nije mogla odmah da uredi
pravilna crkvena jerarhija. Crkveno-bogoslu`beni ìvot kod
pravoslavnih Dalmatinaca tekao je tada, kako je to prema prilikama
onoga doba moglo biti. @ivota je ipak bilo koliko je trebalo, da vjera ne
malaksa i pravoslavna crkvena svijest da se ne ugasi do odnosno boqih
vremena.
137
PETI PERIOD
1410-1699.
@ivot pravoslavne crkve u ovome periodu razvija se zasebno u
dalmatinskom kontinentu, koji je sada i za jo{ stotiwak godina pod
ma|arskom krunom, zasebno pak u dalmatinskom primorju, koje je pod
vla{}u mleta~ke republike. U kontinentu tu crkvu sastavqaju
iskqu~ivo Srbi; u primorju je sastavqaju Grci uz neki broj slovenskih
doseqenika. I premda postoji me|u pravoslavnima u kontinentu i
onima u primorju duhovna zajednica u jedinstvu vjere i bogosluèwa,
ipak nema izme|u wih jerarhijske sveze. Ovo zavisi od politi~koga
poloàja dalmatinskog kontinenta i primorja. Primorje je kroz sav ovaj
period, pa i ka{we, pod vla{}u Mle~i}a, a kontinent je nezavisan od
te vlasti, i poslije Ma|ara, on prelazi Turcima, pod ~ijom vla{}u
ostaje sve do kraja ovoga perioda.
Prema ovoj politi~koj razlici u Dalmaciji, mora se odjelito govoriti
o crkvenim doga|ajima u kontinentu, a odjelito o onima u primorju.
I
Crkveni ìvot kod pravoslavnih u dalmatinskom kontinentu te~e od
druge polovine XVI vijeka u glavnom onako isto, kao i u pro{lom
periodu. Prema politi~kim prilikama, kakve bivaju u jedno ili drugo
vrijeme, mijewa se i stawe crkve, sad boqe sad lo{ije; i ona politi~ka
neodre|enost, koja se pokazuje u dalmatinskom kontinentu kroz sav ХV i
do polovine ХVІ vijeka, uplivi{e i na crkveni ìvot, te se crkva
nalazi sad slobodna, sad opet sku~ena u svojoj slobodi. Ona je i sada, i
za poldrug vijek ovoga perioda, bez formalnog jerarhijskog ustrojstva i
bez odre|enog svog episkopa, kao stalnog svog starje{ine, te se za to
vrijeme, kao i u pro{lom periodu, obra}a sve{tenstvo i narod za
duhovne svoje potrebe susjednim srpskim episkopima, zetskim i
hercegova~kim, a poslije i dabrobosanskim.
U drugoj polovini ovoga perioda dotada{wa crkvena neodre|enost
prestaje, kad se uspostavqa pe}ska patrijar{ija i kad malo zatijem
dabrobosanski mitropolit dobiva jurisdikciju nad crkvom
dalmatinskog kontinenta i vr{i je kao egzarh pe}skoga patrijarha.
Crkva tada biva tu formalno u smislu kanona ustrojena, i pri takvom
ustrojstvu ona ostaje sve do 1688. godine, odnosno do karlova~koga
mira (1699. g.), kada mleta~ka republika rasprostire i na dalmatinski
kontinent onu vlast, koju je ona dotle imala ve} na primorju. Tada
prestaje duhovna vlast dabrobosanskog mitropolita nad pomenutim
dijelom Dalmacije, i ta vlast prelazi filadelfijskom arhijepiskopu sa
katedrom u Mlecima.
1.
138
[ta je sastavqalo dalmatinski kontinent, koji je u po~etku ovoga
perioda bio pod ma|arskom krunom, kazali smo. Pokraj svega mira, koji
je 1420. g. formalno sklopqen bio izme|u Mle~i}a i Ma|ara, ipak u
stvari samoj taj mir nije postojao, i neprijateqski odnosi izme|u
republike i kraqa Sigismunda trajali su jo{ za nekoliko godina. Tek
u julu 1487. g. bio je uglavqen pravi mir po kojem je pravno utvr|en
mleta~ki i ma|arski posjed u Dalmaciji. I ovo je ovako trajalo za nekih
trideset godina, dok nijesu po~ele prve turske provale u Dalmaciju.
Za ovo vrijeme mirno je tekao i ìvot pravoslavne crkve u
dalmatinskom kontinentu. Qetopis nam spomiwe da je 1450. g. pre{ao
neki ja~i broj Srba iz Bosne u dana{we Kotare i da su tada naselili
dana{we selo Kula Atlagi}, a ujedno biqeì, da je iste godine tu
podignuta bila pravoslavna crkva u ~ast sv. Nikole, i to blagoslovom
zetskoga mitropolita Josifa. Blagoslovom istoga mitropolita bile
su otvorene jo{ tri crkve: u Pa|enama u ~ast sv. \or|a (1456.), u
Pola~i u ~ast sv. apostola Petra i Pavla (1458.) i u Golubi}u u ~ast
sv. Stevana (1462.). Okolo 1468. godine podignuta je bila i u Kninskom
poqu crkva u ~ast sv. \or|a. 203
Pomenuti mitropolit Josif mora da je osobito starawe tada vodio o
srpskoj crkvi u Dalmaciji, jer osim blagoslova na zidawe re~enih
crkava, za koje }e bez sumwe on biti poslao i sv. antiminse, a mo`da i
sve{tenike rukopoloìo, wemu su se obra}ali dalmatinski Srbi za sve
va`nije poslove crkvene uprave. Izme|u ostaloga, sa~uvala se jedna
sin|elija mitropolita Josifa od 1454. godine, izdana kr~kom jeromonahu
Simeonu, kojom mitropolit svjedo~i, da je na dan uspenija Bogomatere
proizveo toga jeromonaha za igumana svetoarhan|elskog manastira na
Krci, i tijem uvaìo, kao {to kaè u sin|eliji, „<dnodu[noe izbranie
vsego sv]\enstva i blago~estivago naroda."204 Ova napomena u toj
sin|eliji, da je i sve{tenstvo i narod u~estvovao u izboru onog kr~kog
igumana, pokazuje, da je taj iguman smatran bio kao neki crkveni
poglavica sviju pravoslavnih dalmatinskih Srba i da je on bio biran,
kao nekada vladike, od sve{tenstva i naroda, za duhovnog starje{inu.
Ovo bi se slagalo s onim, {to Kon~arevi}ev qetopis kaè, da je man.
Krka bio od samoga po~etka pravoslavno sredi{te u Dalmaciji, i
sluìlo bi dokazom, da su starje{inu toga manastira priznavali za
crkvenoga poglavicu svi dalmatinski Srbi i da su ga za takvoga
smatrali i susjedni srpski episkopi, koji su na wegovu preporuku
rukopolagali doti~ne za sve{tenike za dalmatinsku crkvu i izdavali im
propisane sin|elije.
2.
203
204
Kon~ar. rkp.
Original u st. arhivi zad. ep, br. 6.
139
Malo poslije ovoga nastupaju u Dalmaciji nove prilike, uslijed kojih
za odnosno malo vremena mijewa se sav dotada{wi politi~ki poloàj
dalmatinskog kontinenta, a koje ne ostaju bez utpcaja i na crkveni
ìvot pravoslavnih Srba. Razumijemo provale Turaka u Dalmaciju i
wihova osvajawa.
Prve godine druge polovine XV vijeka postaje turskim carem
Muhamed II. Za vrijeme tridesetogodi{wega vladawa ovoga cara sve
balkansko poluostrvo mijewa svoj dotada{wi oblik. God. 1453. on osvaja
Carigrad, 1459. podjarmquje Srbiju, 1463. osvaja Bosnu, a malo zatijem
Hercegovinu i Albaniju. Velikim svojim ratnim pobjedama zaokruìo je
bio Muhamed sa tri strane Dalmaciju turskom vojskom. I Dalmacija je
odmah i osjetila blizinu te vojske.
Prve turske provale u Dalmaciju biqeè se ve} one iste godine, kad
Turci pokori{e Bosnu.205 [est godina ka{we (dakle 1489.) udare Turci
sa dvije strane na Dalmaciju i prodru u cetinsku krajinu i u Bukovicu.
Po~ev{i jedan put, produìli su oni i daqe provaqivati sad s jedne,
sad s druge strane u Dalmaciju. Turske provale ove trajale su sa malim
intervalima sve do 1482. godine. Kaù, da je turska vojska nemilo
pusto{ila sva mjesta, gdje bi god doprla; i tijem je slobodnije mogla
ona to ~initi, {to je ma|arski Matija ostavio bio Dalmaciju bez svake
za{tite, a hrvatski razni knezovi, isto kao i ban hrvatski, bili su
nemo}ni, i u neprestanoj kavzi me|u sobom. Stra{nom opisuju 1475.
godinu, kad je mnogo hrvatskoga naroda moralo pobje}i iz cetinske
krajine i skloniti se sa ostrva; zatijem 1480. godinu, kad je man.
Dragovi} bio opqa~kan i kalu|eri mu razagnani; isto i 1481. godinu,
kad se Skender-pa{a spustio sa vojskom u Kotare, pusto{e}i sva mjesta
do blizu Zadra i napadaju}i i na pojedina primorska mjesta. Tek poslije
smrti Muhamedove (3. maja 1481.) nastupio je za nekoliko godina mir u
Dalmaciji.
Qetopis na{ spomiwe, kako su za po{qedwih deset godina mnoge
na{e crkve postradale i vi{e sve{tenika na{ih poginulo sa narodom,
brane}i crkvu od Turaka. Trebalo je drugih deset godina da pro|e, dok su
se crkve pravoslavne i crkvene op{tine ne{to oporavile. Manastir
Krupa bio je u to vrijeme u najboqem poloàju, jer do wega Turci nijesu
bili doprli; a mi znademo ve}, kako su srpska despotica Angelina i
sinovi joj darivali 1494. g. ovaj manastir. U ovo mirno doba, a upravo
1497. g, bila je sagra|ena nova crkva u Mirawama u ~ast sv. arhan|ela
Gavrila.
Ali mir ovaj u Dalmaciji kratko je trajao. Godine 1498. po~iwu opet
turske provale u Dalmaciju. Silnom vojskom udari{e Turci najprije na
205
Sve {to je o turskim provalama u Dalmaciji i wihovim ratovima spomiwemo u ovoj na{oj radwi,
sve je to na osnovu onoga, {to su o tome napisali: J. von Hammer, Geschichte des osmanichen Reiches. II.
Ausg. Pesth, 1834-36. 4 Bde, i J. W. Zinkeisen, Geschichte des osman. Reiches in Europa. Gotha, 1853. 7 Bde.
140
Bukovicu i Kotare, zatijem i na sav dalmatinski kontinent. Postrada{e
tada od turske vojske: Obrovac, Ostrovica, Skradin, Vrana, [ibenik,
Trogir, trogirsko zagorje, Knin i kli{ka okolina. Ovi turski napadaji
izazovu mleta~ku republiku na formalni rat sa Turskom. Republika je
morala u po~etku sama da se bije sa Turcima, i tek poslije pridruìla
joj se i Ma|arska na obranu Dalmacije. Pet je godina trajao ovaj rat,
koji je krvav u punome smislu bio po Dalmaciju, i koji je svr{io 1503.
godine odnosnim mirom (8. avgusta). Nije mnogo teritorijalno dobila
tada Turska u Dalmaciji: samo je neki dio zemaqa izme|u Cetine i
Neretve ostavqen Turcima. Ali su zato mnogo postradala sva
gorepomenuta dalmatinska mjesta, a izme|u drugih 1502. g. opqa~kan je
bio i man. Krupa, i kalu|eri se morado{e skloniti u man. Krku, od kuda
su se mogli u svoj manastir povratiti tek poslije sklopqenoga mira.
Srpski dalmatinski narod, priu~en ve} na borbu sa Turcima, mu{ki im
se opirao i borio se odva`no sve dok nijesu bili prinu|eni Turci da
odstupe sa dalmatinskog zemqi{ta. Hrvatski dalmatinski narod
naprotiv, ne mogu}i, kao {to kaè fratar Fabjani}, da gleda pla~evne
prizore, {to su Turci izvodili, napusti zemqu.206 Hiqadama je toga
naroda tada pobjeglo i neki se dio sklonio u primorske gradove, a ve}i,
dio pre|e na dalmatinska ostrva (Zlarin, Prvi}, Krapan, i osobito na
zadarska ostrva), mnogi pak prebjego{e preko jadranskoga mora u
Italiju, gdje osnova{e nekoliko svojih sela. Prijetila je da i svi
dalmatinski Hrvati tada odbjegnu, kao {to se to poslije nekoliko
godina i dogodilo, i samo ih je zadràla tada obznana od 20. avgusta
1503. g. ma|arskoga kraqa Vladislava o sklopqenom miru, i da se nemaju
vi{e bojati Turaka.
Da je i pravoslavnoj crkvi u dalmatinskom kontinentu mu~no
moralo biti za trajawa pomenutoga rata, samo se po sebi razumje,
premda i nemamo izri~nih podataka o tome u na{em qetopisu. Tek iz
doba, koje je nastupilo poslije onoga mira 1503. g, nalazimo kratke
podatke o toj crkvi u qetopisu. Spomiwe se najprije man. Dragovi}, koji
koji je za preko 20 godina pust bio, i kako se sada povrati{e kalu|eri,
obnovi{e ga i crkvena je slu`ba opet u wemu po~ela. Spomiwe se zatijem
dva puta zetski mitropolit Roman, koji u~estvuje u crkvenim poslovima
dalmatinskih Srba. Crkva mirawska ostala je bila bez sve{tenika. Vikar
zadarskog latinskog kapitula, koji je upravqao zadarskom arhidijecezom u
ime odsutnog arcibiskupa Pezara, protestirao je {to se u latinskoj
arhidijecezi dopu{ta pravoslavni obred, po kome se sluìlo u crkvi
mirawskoj. Ovaj protest kao da je uvaèn bio od gra|anske vlasti, te je
odnosnom kalu|eru, koji je poslat bio iz man. Krke, na pastirsku
slu`bu u Mirawe, zabraweno bilo obavqati tu slu`bu. Obznawen je bio
206
D. Fabianich, Storia dei frati minori. I, 144.
141
o ovome mitropolit Roman, te u jednom pismu svom od septembra 1508. g.
upravqenom u man. Krku on preporu~uje igumanu da sve starawe svoje
uloì u korist pravoslavnih Miraw~ana i da ih ~uva, da ih ne bi
Latini okrenuli u svoju vjeru. Uslijed ovoga li pisma, ili uslijed
li~nog nastojawa samog kr~kog igumana, u Mirawama se malo poslije
na{ao na slu`bi pravoslavni sve{tenik, te i narod sa~uvan od prevjere.
Drugi se opet put spomiwe mitropolit Roman 1514. g, kad je rukopoloìo
nekoliko mladih Dalmatinaca za sve{tenike, izme|u kojih dvojica su
odre|ena bila za pomo}nike starome sve{teniku u Kuli, a dvojica su
poslana bila u kninsku krajinu. Ove iste godine pisao je mitropolit
Roman i krupskom igumanu Savatiji, hvale}i ga {to je man. Krupu
obnovio i ukrasio, te mu {aqe na dar jedno jevan|eqe.207
Ovi podatci na{ega qetopisa, ma koliko ina~e skudni bili, kazuju
nam ipak o ìvoj crkvenoj svijesti dalmatinskih Srba i o starawu
wihovom da im crkva napreduje, a kazuju nam i to, da je ve} tada
latinsko sve{tenstvo po~elo bilo raditi protivu pravoslavne vjere
kod dalmatinskih Srba.
3.
Pravni onaj teritorijalni posjed, {to je utvr|en bio mirom 1503.
godine, trajao je ne samo do prinu|ene abdikacije sultana Bajazita, nego i
za vlade Selima, kojemu je naslijedio 1519. g. znameniti Sulejman. S
ovim novim carem mleta~ka je republika odmah obnovila utvr|eni
prije mir, koji se ona poslije starala i da uzdrì dok je god mogla. Ali
nijesu taj mir sa Turskom htjeli da ~uvaju i Ma|ari, koji su bili
gospodari dalmatinskog kontinenta, te je morala Dalmacija da mnogo
od toga postrada.
Kao {to je Sulejman sa republikom obnovio mir, tako je on to htio
da u~ini i sa kraqem ma|arskim, i radi toga je poslao bio svoga Beram
~au{a kraqu, traè}i ujedno i da mu se odnosni tribut izda. Ovo ne
samo {to bude odbiveno od Ma|ara, nego sultanov poslanik bude jo{
napadnut i ubijen. I ovo je bilo uzrokom rata Turske sa Ma|arskom. Rat
se odmah dotakao Dalmacije, i ve} 1521. g. u turskim su rukama
Ostrovica i Skradin. Nasrtaji turski u Dalmaciji bivaju sve ja~i,
osobito poslije velike pobjede na moha~kom poqu (1526.). Svr{io je ovaj
rat tek 1533. g, i to velikim gubitkom po Ma|arsku. Pre{lo je sada pod
tursku vlast u Dalmaciji: Kotari sa Ostrovicom, Bukovica sa
Skradinom, kninska krajina i drni{ka, isto i cetinska, spqetsko zagorje
i niè sve do Neretve. Ostajala je jo{ kli{ka ùpa sa gradom Klisom,
kojim je zapovijedao knez Petar Kru{i} u ime ma|arskoga kraqa. Mogao
se tada Klis da sa~uva i obrani od stra{ne turske ubojne snage, samo
blagodare}i li~nom juna{tvu kneèvu i srpskih uskoka, koje je on sebi
207
Kon~. rkp.
142
prizvao da pod znamewem krsta vojuju na Turke. Ovom je prilikom
ustanovqen bio kninski sanxakat u Dalmaciji i za sanxaka bosanski
vezir postavi Murat bega, rodom [iben~anca.208
U na{em se qetopisu spomiwu tako|er ukratko ovi ratni doga|aji u
Dalmaciji. Ali tu ima i jedna za nas vrlo va`na biqe{ka. Pi{e: „Pri
sihx proiz[estvi]hx narodx na[x pravoslavnwj muèstvenno
soprotivl][es] Turkomx, osobenno è vx za\itq svoihx cerkvej, i
blagodar] sej <go muèstvennosti, za malwmi izkly~eni]mi
sohranilis] onq nevredimw. Katoliki è vsq svoi mqesta ostavi[a i
cerkvi ihx vsq opustq[a."209 Ovaj qetopisni podatak, da je narod
rimokatoli~ke vjere u dalmatinskom kontinentu, a to je hrvatski narod,
napustio svoja mjesta pred Turcima i razbjegao se, potvr|uju i svi
pisci, koji su o Dalmaciji pisali i pi{u. Predstavqaju oni stra{nim
postupawe Turaka u Dalmaciji za vrijeme sada pomenutoga rata, i
kazuju da se sav hrvatski narod tada iselio iz onih predjela, koje Turci
zauze{e. Ponovilo se sada u velikome ono, {to smo u malom vidjeli
krajem minuloga vijeka. Pobjego{e tada ispred Tur~ina svi dalmatinski
Hrvati zajedno sa svojim sve{tenstvom, i pre|o{e neki u utvr|ene
primorske gradove mleta~ke, a ve}i dio na pitome dalmatinske ostrve,
gdje se i nastani{e i gdje i danas sastavqaju iskqu~ivo naseqewe tih
ostrva, a mnogi u galijama pre|o{e u Italiju, skloniv{i se ve}inom nelle
terre degli Abbruzzi. Fratar Zlatovi} spomiwu}i o ovome pi{e: „Stolne su i
ùpne crkve bile popaljene, ùpe i sela razmetnuta, samostani razkopani i
sve}enstvo se razbjeglo i razsulo. Zaklonio se tko je ìv utekao da sahrani
glavu za mleta~ke bedeme pokraj mora. Od Cetine do Zrmanje nigdje
sve}enika, niti svetoga mjesta, nego se usjednula prava abominatio
desolationis.”210 Ovu Zlatovi}evu sliku potvr|uje mleta~ki sindak Andrea
Barbarigo u svom izvje{taju vladi od 16. februara 1531. g. àle}i, kako
nema skoro ni jednog vi{e rimokatolika u dalmatinskom kontinentu.211
Knin i kninska krajina bila je progla{ena tada od rimske kurije za
zemqu in partibus infidelium, jer ni jedne vi{e crkve latinske tamo nije
bilo, ni rimokatoli~kog naroda.212 Fratri dana{weg man. Visovca na
Krci prebjego{e u neki manastir iame|u Sewa i Rijeke; oni {to su
bili negdje okolo Bribira pre|o{e u [ibenik, a isto u~ini{e i ostali
fratri iz drugih svojih manastira dalmatinskog kontinenta. Jednom
rije~ju, sve {to je bilo rimokatoli~koga u onim zemqama, koje sada
zauze{e Turci, sve se to razbjeglo, i ostade pusta od starosjedilaca
208
Hammer. Op. cit. II, 20 fg.
Kon~. rkp.
210
St. Zlatovi}, Franovci i hrvatski puk u Dalmaciji. Str. 42.
211
Rukopis u st. arhivi zad. ep, br. 31.
212
Farlati. IV. 297.
209
143
Hrvata sva kontinentalna Dalmacija, nekada{wa kolijevka i srce
hrvatske dràve.
4.
Ostavqene od Hrvata zemqe u Dalmaciji od Zrmawe do Cetine
naselio je sada mahom srpski narod iz Bosne i Hercegovine, a i iz Stare
Srbije. Ovo je bila najve}a seoba Srba u Dalmaciju. O woj govore svi
pisci, koji se bavi{e potawe pro{lo{}u Dalmacije.
Qetopis na{ kazuje, da se ta seoba dogodila u razmaku vremena od
1523. do 1527. godine, i da je tada pre{lo u Dalmaciju vi{e hiqada
srpskih porodica sa mnogim sve{tenicima, i dodaje, da ve}ina toga
naroda nije do{la po svome li~nom pobudu, nego da se to dogodilo po
èqi i naredbi samih turskih vojni~kih zapovjednika u Dalmaciji, koji
dovedo{e taj narod u novoosvojene zemqe, koje su tada ostale bile
puste, da im radi na tim zemqama, kao kmetovi; dodaje jo{ qetopis, da
su tada mnoge pravoslavne crkve podignute bile u Dalmaciji. O ovoj
seobi kazuje i pomenuti Barbarigo u svom izvje{taju vladi, govore}i, da
je vi{e hiqada (piu migliaja) srpskih porodica pre{lo okolo 1527. g. u
Dalmaciju, koje zauze{e svu kninsku krajinu, Bukovicu i Kotare, a {to
je sve tada ostalo bilo gotovo pusto (quasi deserto). Spomiwe o istoj
srpskoj seobi u Dalmaciju i dalmatinski proveditor Melchior Michiel u
izvje{taju mleta~koj vladi od 20. decembra 1539. g. i da je sa narodom
pre{lo i mnogo sve{tenika, kojima narod bezuslovno vjeruje.213 Svjedo~i o
ovome i Viwali}, govore}i da je „bilo 1527. godine, kad su prvi put
Vlasi, koje danas zovu Morlaki, a koji su pravoslavne vjere, nastanili
se u Dalmaciji, a to je u predjelima Liburnije i Japidije, u kojim su
predjelima prije stanovali Hrvati, koji su svi bili latinske vjere".214 Na
ovo „prvi put" se ne osvr}emo, jer nema istorijske osnove. [tampane
svjedoxbe o ovoj srpskoj seobi ne privodimo, jer su poznate.
213
Rukopis u st. arhivi zad. episkopije, br. 35.
214
,,L’ anno 1527. fu' la prima volta, che i Vlassi, ora detti Morlacchi, professanti il rito
greco, si stabilirono in Dalmazia, cioe nelle parti della Liburnia e Japidia, che per avanti
erano abitate dai Croati, i quati erano tutti di rito latino.” Spom. rkp. Ovo Viwali}evo
razlikovawe izme|u V l a s s i ili Morlacchi s jedne strane i Croati s druge, sluì
novim
dokazom
da
dalmatinski
Morlacchi
nijesu
Hrvati, nego da je to samo i iskqu~ivo srpski po porijeklu narod fratar
Zlatovi} (sp. kw. str. 96-99) ne }e to da prizna, ali to su dokazali qudi ne{to
u~eniji od ovoga fratra, na prim. Miklo{i} u odnosnom ~lanku u Denkschriften
der kaiserl. Akademie der Wissenschaften (Philos. histor. Classe. Bd. XXX. S. 5-6.), i
Miklo{i}evo su|ewe sigurno u nauci mnogo zna~i. Vidi i ~lanak E. ^ a k r a
,,Morovlasi” u ~asopisu ,,Javor” za god. 1862, str. 237 i sl.
144
Novom ovom velikom srpskom seobom naravno je da se morala utvrditi
i razgranati i pravoslavna vjera u Dalmaciji. Podignute su bile tada
mnoge nove crkve pravoslavne. U qetopisu se na{em spomiwe da su od
1524. do 1537. godine otvorene bile crkve u Biqanima, Ostrovici, Karinu,
\evrskama, Kistawama, Biov~inom selu, Radu~i}u, Mokrom poqu i
@agrovi}u, i da je od toga vremena po~eo bujnije se razvijati crkveni
ìvot i pravoslavna vjerska svijest u Dalmaciji.215 Ve}ina napu{tenih
od Hrvata latinskih crkava zauze{e sada pravoslavni Srbi i
pretvori{e ih u crkve pravoslavne. Arcibiskup zadarski Karaman
qutito opaà, kako Srbi u Dalmaciji te~ajem vremena samovlasno zauze{e
crkve latinske, prisvoji{e ih sebi i pretvori{e na svoj obred.216 I tri
dalmatinska manastira osjeti{e se sada slobodniji, kad im se ukloni{e iz
okoline latinski sve{tenici, osobito fratri, koji nijesu prestajali
uznemirivati pravoslavni narod i nagovarati ga na prevjeru.
Dragovi}ki kalu|eri, koje su najvi{e fratri uznemirivali u cetinskoj
krajini, dobili su bili 1533. godine od turskog jednog vojni~kog
zapovjednika neki pismeni list, da su slobodni u vr{ewu svoje duhovne
slu`be i da ih vlasti moraju {tititi od svakog napadaja.
Ovome su mnogo doprinijele spoqa{we tada{qe prilike u
Dalmaciji, a i u susjednoj Bosni. Sultan Sulejman, ma koliko ga
bezobzirnim smatrali, u me|unarodnim odnosima, bio je ipak ~ovjek
pravedan i bespristran naspram svojih podanika. Ovo je on pokazao prema
pravoslavnim svojim podanicima i u Dalmaciji i u Bosni. Za
Sulejmanove vlade pravoslavna vjera u Bosni ne samo {to se mogla
slobodno i javno ispovijedati, nego je ona u neku ruku bila i za{ti}ena
od musulmanskih vlasti. O ovome imamo suvremenu svjedoxbu u putopisu
Venedikta Kuripe{i}a, koji je 1530. g. pratio kroz Bosnu u Carigrad
poslanstvo kraqa Ferdinanda. U tome svom putopisu Kuripe{i}
spomiwe sa hvalom bosanske Srbe, i kako je on u Bosni vidio mnoge
srpske crkve i sve{tenike, da slobodno vr{e bogosluèwe, kako su srpski
manastiri u dobrom stawu i sastavqaju sredi{ta bogopo{tovawa, i kako
i sami Turci prilaze sa pobo`no{}u k srpskim manastirima, i ~ak im
milostiwe daju.217 Tada{wi bosanski mitropolit Josif ne samo {to je
slobodan bio u vr{ewu svoje slu`be, nego je on razvijao djelatnost svoju
revnosno i za napredak pravoslavne crkve u svojoj zemqi. Istu je
djelatnost on pokazao i prema srpskoj crkvi u Dalmaciji.
Pojedini turski zapovjednici u Dalmaciji nijesu svagda postupali u
smislu Sulejmanove politike i dopu{tali su sebi po koji napadaj na
pravoslavni narod i na wegovu crkvu. Ali i tome se tada na brzo
dosko~ilo. Mleta~ka republika, koja je vazda gledala da zadobije sebi
215
Kon~. rkp.
Documenta, p. 275.
217
Rad. jugosl. akademije. LVI, 151 i sl.
216
145
narod u dalmatinskom kontinentu, kako bi taj kontinent pridruìla
primorju, koje je pod wenom vla{}u bilo, zauzela se bila da bude
za{ti}en srpski narod u Dalmaciji od samovoqe doti~nih turskih
begova i aga. Po{qe ona radi toga 1523. godine poslanika svog Petra
3ena u Carigrad da izjavi Sulejmanu odanost republike, a ujedno da
izmoli od sultana shodne naredbe, da ne bi bili Dalmatinci
uznemirivani od odnosnih vlasnika. Poslanik je ovaj mleta~ki bio
najqubaznije primqen u Carigradu, i odmah je bilo izdano nekoliko
naredaba na vojni~ke zapovjednike u Dalmaciji, da moraju mirovati u
hri{}ane. êtiri godine ka{we, i to 28. decembra 1527. g. bude izdana
sli~na naredba na kninskog sanxaka Murat bega, a nastojawem drugog opet
mleta~kog poslanika, J. Rica.218 Blagodare}i Sulejmanovoj pravi~nosti i
ovim posredovawima mleta~ke republike, crkveni se ìvot kod
dalmatinskih Srba dosta mirno razvijao i pravoslavna je vjera uìvala
prili~nu slobodu.
Za pomenutog bosanskog mitropolita Josifa u na{em je qetopisu
zabiqeèno, da se on postarao za osve}ewe mnogih od onih novih
tada{wih crkava u Dalmaciji, poslav{i odre|eni broj sv. antiminsa i
sv. miro i to na molbu i preporuku kr~kog igumana Sofronija; a
tako|er, da je isti mitropolit rukopoloìo nekoliko dalmatinskih
mladi}a za manastire Krupu i Dragovi}, isto i za ostale novoustrojene
srpske crkvene op{tine.219 Ovim u~estvovawem bosanskog mitropolita u
poslovima dalmatinske pravoslavne crkve poloèn je temeq onom crkvenojerarhijskom ure|ewu, koje }e se stalno ve} ustrojiti u drugoj polovini
ovoga vijeka u Dalmaciji.
5.
Me|utijem naskoro je nastupilo vrijeme kad se opet Dalmacija morala
pretvoriti u ratno poqe. Godine 1537. zaratila se Turska sa mleta~kom
republikom. Napadnu Turci na Krf, a ujedno udare i na mleta~ke posjede
u Dalmaciji. Napadaji su turski bili èstoki, a ujedno vrlo slab otpor
{to su pokazivale republika i Ma|arska u obranu svaka svojih posjeda.
Objektivom za Turke protivu republike bio je sada grad Spqet, pa da bi
ga osvojili, oni su morali dobiti Klis, kojim je u ime ma|arskoga kraqa
upravqao Petar Kru{i}. Bosanski vezir Hozrez udari vojskom preko
cetinske krajine, i na brzo osvoji ono malo jo{ ma|arskih utvr|enih
mjesta u Dalmaciji i podigne jake dvije kule u Zelovu, kako bi tijem
presjekao ma|arskoj vojsci svaki saobra}aj, a eventualno i mleta~koj sa
Klisom, te lak{e poslije udario na Spqet. Klis je branilo 5. 000
srpskih uskoka.220 Ali je turska snaga mnogo ja~a bila, i poslije
218
St. arhiva zad. ep, br. 40.
Kon~. rkp. Ovo je u~inio mitropolit Josif okolo 1530. godine.
220
O uskocima svi zapadni pisci pi{u po onome, {to je zadarski arcibiskup Minucio Minuci napisao
o wima u po~etku XVIII vijeka i {to je tome Minu}ijevom pisawu dodao fra Paolo Sarpi. Ovo je
219
146
èstokoga boja, padne u turske ruke Klis, a s wim i juna~ki mu
zapovjednik Kru{i}.221 Poslije osvojewa ove najja~e dalmatinske tvr|ave,
Turci lako osvoje ostale obli`we mawe dalmatinske tvr|ave, {to su jo{
ostajale pod ma|arskom krunom, i tijem prisvoje sve, {to je ma|arskoga
bilo u Dalmaciji, tako da je od toga doba za vijekove prestala ma|arska
vlast u Dalmaciji. Mleta~ka se vojska sretnije branila, a Turcima nije
moglo po}i za rukom da osvoje Spqet. Rat je ovaj trajao do po~etka 1540.
godine, kad je uglavqen bio odnosni mir. Republika je morala ustupiti
Turcima Nadin i Vranu, osim svega drugoga u gr~kom arhipelagu, i
platiti Turcima 30. 000 dukata u ime ratne od{tete. Od ovoga doba, a to
je od po~etka 1540. godine sva je Dalmacija i ju`no primorje podijeqeno
bilo izme|u dva gospodara: turskog sultana i mleta~kog du`da. Pod
vla{}u mleta~ke republike ostala su ova mjesta Rab sa 4 ostrva, Pag sa
5 sela. Novigrad, Nin, Zadar sa okolnim ostrvima, [ibenik sa okolnim
ostrvima, Trogir sa 13 sela, Spqet sa 9 sela, Omi{, Bra~ sa 7 sela,
Hvar sa 14 sela, Kor~ula sa 6 sela, Kotor sa 17 sela i Budva. Dubrovnik
je bio slobodan. Ostalo sve u Dalmaciji bilo je sada pod turskom
vla{}u.222
Odmah poslije ovoga mira ure|ena je bila i turska administrativna
uprava u zaposjednutim dalmatinskim zemqama. Kninski je sanxakat
preustrojen bio, i od istoga zajedno sa turskim posjedima preko Velebita,
ure|en je bio novi sanxakat li~ki, koji je zahvatao dana{we Kotare,
Bukovicu, kninsku krajinu (i Liku i Krbavu). Ustrojen je bio i drugi
sanxakat, kali{ki, koji je zahvatao (osim pojedinih pograni~nih mjesta
u dana{woj Bosni): petrovo poqe, kosovo poqe, spqetsko zagorje, siwsko
poqe i cetinsku krajinu. Rijeka Krka dijelila je li~ki sanxakat od
kli{kog. Ova dva sanxakata zajedno sa jo{ drugih pet (biha}kim,
zvorni~kim, crmni~kim, poè{kim i hercegova~kim) sastavqali su
veliki beglerbegluk ili pa{aluk bosanski. Od pomenutih ratnih
doga|aja srpska crkva u Dalmaciji nije u op}e imala mnogo da pretrpi.
Postradao je samo man. Dragovi} 1537. g. od turske vojske, koja je onuda
pro{la idu}i na Klis, premda sam manastir nije bio razoren. Pod
naslov odnosne kwige: Historia degli Uscochi coi progressi di questa gente sino all' anno 1602. (str. 1-63)
Aggionta аll’ historia degli Uscochi, continuata sino аll’ anno 1613; (nova paginacija 1-58). Supplimento dell’
historia degli Uscochi dall’ anno 1613. all’ anno 1616 (opet nova paginacija 1-58). Minu}i spomiwe
postanak uskoka okolo 1502. godine i da im je u po~etku zada}a bila, pre{av{i u hri{}anska mjesta,
da se svete Turcima, pa kaè, da je Klis prvo dalmatinsko mjesto, gdje su se uskoci sklonili i tu su
pomagali Kru{i}u protivu Turaka, a kad je pao Klis u turske ruke, da su se sklonili u Sew (1537.). Od
toga doba, pi{e Minu}i, postado{e uskoci najgori qudi i razbojnici. Vidi Hammer, sp. djelo II, 259ν
579. i nepoznatog pisca Alter und neuer Staat des Konigreiechs Dalmatien (Nurnberg. 1718, dva toma) II, 77115. Podrobni izvod iz Minu}eve kwige na{tampao je êd. Mijatovi} u ,,Matici” za 1856-66. god. od 10
broja u naprijed. Vidi pravilno su|ewe o uskocima u P. Rovinskij, êrnogori], (SPb. 1888.) I, 501 i sl.
221
,,Nihil perniciosius et calamitosius accidere potuit Dalmatis, quiam ammissio Clissensis arcis, quae post annuam
obsidionem, acerrimamque oppugnationem, demum anno 1537. in potestatom Turcarum venit”, каже Farlati III,
454.
222
Hammer. Op. cit. II, 139. 142. 160-164.
147
za{titom onih naredaba iz Carigrada, izdanih u po~etku Sulejmanove
vlade turskim zapovjednicima u Dalmaciji, da ne smiju uznemirivati
hri{}ane, ìvot je crkveni dosta mirno tekao, niti su turske vlasti
dirale u crkve pravoslavne i srpsko sve{tenstvo dalmatinsko. I ako se
ovaj ìvot nije pokazivao onako bujnim, kao {to je to moglo biti, da je
tu bio zasebni episkop i dakle pravilno organizirana jerarhija, ipak je
taj ìvot pun snage bio i otkrivao se u odva`noj obrani svega onoga,
{to ga je krijepiti moglo. A crkvena svijest pravoslavnih Srba
dalmatinskog kontinenta uplivisala je i na jednovjernike wihove gr~ke
narodnosti, koji su bili u primorskim dalmatinskim gradovima. I ako je
mleta~ka vlada u ovo doba snishodqiva bila naspram pravoslavnih u
Zadru i [ibeniku, dopu{taju}i im javno bogosluèwe, mi mislimo da je
ovome mnogo doprinijelo ba{ to, {to su Mle~i}i vidjeli, kako su
slobodni u ispovjedawu svoje vjere Srbi u kontinentu, i {to je tijem
htjela da zadobije wihove simpatije, kao {to ih je fakti~no ka{we i
zadobila.
6.
U drutoj polovini ovoga vijeka uspostavqena je bila pe}ska
patrijar{ija, i tada su ure|eni bili pravilni jerarhijski odnosi,
kako u Bosni, tako i za srpski narod u Dalmaciji. Kao {to je u
politi~ko-administrativnom odno{aju Dalmacija sa svoja dva
sanxakata, li~kim i kli{kim, pridruèna bila Bosni pod vrhovnim
zapovjedni{tvom bosanskoga pa{e, tako se to isto sada dogodilo i sa
srpskom dalmatinskom crkvom, koja je stavqena pod duhovnu vlast
dabrobosanskog mitropolita, koji se kao takav od toga doba nazvao „i
li~ki i kli{ki."
Pe}ska je patrijar{ija uspostavqena 1557. godine. To se dogodilo
nastojawem srpskog episkopa Makarija, koji je i postao prvi patrijarh
obnovqene srpske patrijar{ije, a pomo}u brata mu, velikoga vezira
Mehmeda Sokolovi}a.223 Kao {to se vidi, ovo je bilo samo nekoliko
godina poslije nego {to je Turska osvojila bila svu kontinentalnu
Dalmaciju i osnovala ona dva sanxakata.
Crkvena vlast pe}skoga patrijarha prostirala se nad svima srpskim
crkvama i manastirima prostrane tada{we turske carevine, do{qedno
i nad pravoslavnima Srbima Dalmacije. Bilo je preko 40 srpskih
mitropolija i episkopija. Za dalmatinske Srbe nije postavqen zasebni
episkop, nego su oni podre|eni bili dabrobosanskom mitropolitu, koji
je u to doba imao svoje sjedi{te u manastiru Rmwu, i koji je vr{io nad
dalmatinskom crkvom vlast, kao „egzarh pe}skoga srpskog patrijarha".
Nigdje nije izri~no spomenuto, ili je bar nama nepoznato, da je gdje
223
O ovome velikom veziru i wegovom zna~aju vidi Hammer. op. cit. II, 470. Zinkeisen, op. cit. III, 389.
442. 452. I. Ruvarac, O pe}kim patrijarsima (Zadar, 1888), str. 16.
148
{to napisano o tome, da je pe}ski srpski patrijarh predao ovu vlast
dabrobosanskom mitropolitu nad dalmatinskom srpskom crkvom, i da ga
je postavio za svoga egzarha Dalmacije, ali mi ovo izvodimo iz
doma}ih izvora iz toga doba, i iz podataka, koji su se u rukopisima
sa~uvali o doti~nim dabrobosanskim mitropolitima od druge polovine
XVI vijeka pa daqe, i o wihovoj djelatnosti u dalmatinskoj crkvi.
Prvi dabrobosanski mitropolit, koji je po~eo vr{iti crkvenu vlast
nad Dalmacijom, bio je Varlam. Ovo mi kaèmo i tvrdimo, na osnovu
odnosnih biqeàka u na{em qetopisu. Pi{e tu, da su kr~ki kalu|eri
utje{eni bili 1566. godine pismom mitropolita Varlama, koji ih je
hrabrio u vjeri i preporu~ivao da ustrajni budu u vrlinama protivu
isku{ewa vijeka, i da }e do}i li~no da obi|e pastvu svoju u
Dalmaciji. Isti qetopis kazuje, da je 1567. g. osve}ena bila blagoslovom
mitropolita Varlama crkva u ~ast sv. \or|a u Smokovi}u; i zatijem da je
1571. g. isti mitropolit Varlam rukopoloìo dva mlada kalu|era:
Venijamina i Danila, po kojima je on poslao za srpske crkve u Dalmaciji
nekoliko sv. antiminsa i mnogo bogoslu`benih kwiga, koje su razdane
bile crkvama.224
U ovim qetopisnim biqe{kama nije re~eno, da je Varlam bio prvi,
koji je vr{io crkvenu jurisdikciju u Dalmaciji, ali mi ne moèmo a da ne
izvedemo to iz istih biqeàka, jer se ni jedan dabrobosanski mitropolit
ne spomiwe prije Varlama, koji bi onako pisao i onako raspore|ivao sa
crkvenim poslovima Dalmacije. Nije kazano izri~no, ni da je isti Varlam
bio kanoni~ki starje{ina srpske dalmatinske crkve, ali mi to
starje{instvo naziremo, koliko u Varlamovom pismu kr~kim kalu|erima, u
kome spomiwe „pastvu svoju u Dalmaciji", dakle kao vezan sa
dalmatinskim Srbima jerarhijski, i da }e do}i da obi|e tu pastvu, dakle
da izvr{i neku vrstu kanoni~ke posjete, toliko i u tome, {to se wegovim
blagoslovom crkva jedna osve}uje u Dalmaciji, {to on rukopolaè
sve{tenike za Dalmaciju i {to za odnosne crkve {aqe sv. antiminse i
sv. kwige. Ovo sve ~ini i moè ~initi samo takav episkop, koji ima
kanoni~ko starje{instvo nad odre|enom crkvenom obla{}u, a mi nijesmo
ni~im ovla{teni da osu|ujemo ovoga dabrobosanskog mitropolita za
protukanoni~ko postupawe. Mi }emo odmah vidjeti na{qednika
Varlamova, koji i naslovom svojim izraàva ovu vlast, koju mi Varlamu
priznajemo.
Ako ovo usvojimo, a ne vidimo nikakva osnovanoga razloga za{to ne bi
mogli usvojiti, tada se podre|ewe srpske dalmatinske crkve jurisdikciji
dabrobosanskog mitropolita moè staviti okolo 1566. godine. Ovo bi
potpuno odgovaralo vremenu, kad je patrijarh Makarije, uspostaviteq
pe}ske patrijar{ije, na prijestolu bio (1557-1574), i kad je vladao kao
224
Kon~. rkp.
149
veliki vezir, patrijarhov brat, Mehmed (1564-1579), a tako|er u vremenu,
kad su ure|ena bila ona dva dalmatinska sanxakata, i podre|ena
bosanskom pa{i. Prvih dakle godina poslije obnove pe}ske patrijar{ije,
ure|eni su bili jerarhijski odnosi pravoslavnih dalmatinskih Srba, i
tada su oni podre|eni bili jurisdikciji dabrobosanskog mitropolita.
Od
vremena
drugog
Varlamovog
na{qednika,
Gavrila
dabrobosanskoga, potpuniji su podatci qetopisa. Kaèmo. drugog
na{qednika, jer tako spomiwe qetopis, navode}i da je dabrobosanskom
eparhijom upravqao poslije Varlama za malo vremena mitropolit
Simeon, koji se u jednoj svojoj poslanici zove episkop dabrobosanski,
fojni~ki, kli{ki i dalmatski, ali o kojem u ostalom mi ni{ta ne
znamo. Mitropolit Gavril spomiwe se u poslovima dalmatinske crkve
najprije 1574. g, kad je blagoslovom wegovim osve}ena crkva u Bribiru,
zatijem 1577. g, kad je obnovqena bila stara biskupijska crkva u ~ast sv.
Trojice. Od ove po{qedwe godine ima pismo Gavrilovo od 6. jula, u
kojem se on potpisuje, kao mitropolit bosanski i kli{ki i li~ki.
Pismo je upravqeno brastvu man. Dragovi}a, i u tome pismu
mitropolit pita brastvo, da mu kaù, koliko bi trebalo sve{tenika za
sav narod u okolini, i kako ne bi trebalo mnogo sve{tenika
rukopolagati, jer nijesu svi sposobni za sve{teni~ku slu`bu.225 Ali
najva`nija je biqe{ka qetopisa od 1578. god. o ovome mitropolitu i man.
Krci. Tu pi{e, da je mitropolit Gavril pomenute godine, kao egzarh
pe}skoga patrijarha za Dalmaciju postavio za upraviteqa
crkvenih poslova u Dalmaciji igumana man. Krke, koji je tu vlast imao
vr{iti u ime wegovo, i wega je morao izvje{tavati o svima potrebama
srpske dalmatinske crkve, i po wegovim upustvima se vladati. Radi
ovoga Gavril daje tome igumanu sa brastvom pravo da vr{e parohijsku
slu`bu u \evrskama, Kistawama, Biovi~inom selu, Radu~i}u, Mokrom
poqu i @agrovi}u, kako bi od prihoda tih parohija mogao se manastir
boqe izdràvati i osloba|a manastir i sve te parohije od pla}awa
mitropolitu godi{weg egzarhijskog danka, naime, postotak na birovinu i
na prihode odnosnih brakova.
Koliko su va`ni privedeni sada podatci, vidi se ve} na prvi mah. Iz
wih nam postaje jasno tada{we jerarhijsko ustrojstvo na{e crkve u
dalmatinskom kontinentu i jerarhijski odnosi dabrobosanskog
mitropolita naspram te crkve. I to:
Srpska dalmatinska crkva u tre}oj ~etvrti XVI vijeka sastavqala je
dio dabrobosanske eparhije, kojoj je na ~elu bio dabrobosanski
mitropolit. Ovaj mitropolit imao je da se stara o redu i o svima
potrebama dalmatinske crkve, i vr{io je tu vlast u ime pe}skog
patrijarha, kao egzarh wegov. Pe}ski patrijarh bio je vrhovni crkveni
225
St. arhiva zad. ep, br. 46.
150
poglavica i dalmatinske crkve. Neposrednu upravu crkve imao je
nastojateq man. Krke, kao namjesnik dabrobosanskog mitropolita, kojega
je taj nastojateq imao du`nost da izvje{tava o svima crkvenim potrebama
i da vodi neposredni nadzor nad crkvama i sve{tenstvom. Sva je oblast
srpske dalmatinske crkve bila razdjeqena na dva velika crkvena okruga:
li~ki i kli{ki, kojih su granice bile jednake sa granicama politi~kih
okruga (sanxakata). Postojala su dakle, upotrebquju}i dana{wu
terminologiju, dva protopopijata, od kojih je svakome na ~elu bio jedan
stariji sve{tenik, koji se, kao {to doznajemo iz drugih malo poznijih
dokumenata, zvao protopop, a latinski prosto: parochus. U svakom od tih
okruga, ili protopopijata, bio je odre|eni broj parohija sa odnosnim
brojem sve{tenih lica, svjetovnog i mona{kog ~ina, koja su vr{ila
pastirsku slu`bu. Parohijsku su slu`bu redovno vr{ili svjetovni
sve{tenici, i samo u nekim parohijama dozvoqeno je to bilo i
kalu|erima. Duhovno sredi{te za li~ki okrug bio je man. Krka, a za
kli{ki okrug man. Dragovi}. Tu su se birali mladi qudi za sve{teni~ku
slu`bu, koje su zatijem slali radi rukopoloèwa mitropolitu, od koga su
dobivali odnosne spn|elije. Op}e duhovno sredi{te za svu dalmatinsku
crkvu bio je man. Krka, kojega je nastojateq, kao {to smo vidjeli, bio
namjesnik mitropolitov u op}oj crkvenoj upravi.
Crkveno ovo ure|ewe trajalo je u Dalmaciji blizu do kraja ovoga
perioda bez ikakve va`nije promjene. Moglo je ono i boqe biti, da je tu
bio odmah postavqen zasebni srpski episkop; ipak i pri pomenutom
ure|ewu, u op}e govore}i, ìvot je crkveni dosta pravilno i mirno
tekao.
7.
Poslije mitropolita Gavrila, stupio je na dabrobosansku katedru
Aksentije. Za vrijeme ovoga mitropolita osve}eno je bilo u Dalmaciji
blagoslovom wegovim pet crkava: 1589. g. crkva sv. Ilije u Kosovu,
1590. g. crkva sv. Jovana u Benkovcu i crkva sv. Luke u Grabovcima
(danas lat. crkva sv. Jurja), 1592, g. crkva sv. Nikole u Brati{kovcima, i
1595. g. crkva Spasovdan u @drapwu (danas lat. crkva sv. Bartula).
Isti je ovaj mitropolit dolazio u cetinsku krajinu, i sluìo u nekim
crkvama. A sluìo je i u kninskopoqskoj crkvi na \ur|evdan 1590. g, i
tu je rukopoloìo jednog sve{tenika i proizveo za igumana krupskog,
kalu|era Pahomija.226 Dolasku ovog mitropolita Aksentija u Dalmaciju,
sude}i po suvremenim doga|ajima, dali su povoda nasrtaji fratara na
pravoslavnu crkvu u dalmatinskom kontinentu.
Uspostava pe}ske patrijar{ije i ure|ewe pravoslavne crkve u Bosni
i Dalmaciji izazvalo je kod fratara, i bosanskih i dalmatinskih,
nezadovoqstvo, jer su se osjetili sku~eni u wihovoj dotada{woj
226
Kon~. rkp.
151
prozelitisti~koj djelatnosti me|u Srbima. Nau~ili su bili bezazorno
postupati sa pravoslavnima, a tu im se sada javio energi~ni srpski
patrijarh Makarije, koji je znao da mu{ki brani svoju crkvu i svoj
narod od sviju, pa i od fratara.
Koliko su bili mo}ni u Bosni fratri, prije nego {to }e pasti pod
Turke ova srpska zemqa, to sami fratri kazuju u svojim kwigama, a
koliko su muka zadali oni tada pravoslavnim Srbima u Bosni svojim
napadajima na pravoslavnu crkvu, poznato je dobro. Iz Bosne prostirali
su oni propagandisti~ki rad svoj i na srpski narod u Dalmaciji, i
uznemirivali ga. Kad Turci osvoji{e Bosnu, fratri se zabrinu{e,
znaju}i, da u turskoj carevini carigradskom patrijarhu i svima
pravoslavnima priznata je sloboda vjeroispovjedawa, i da te povlastice
druga hri{}anska vjeroispovjedawa nemaju, i dakle, da im ne }e biti
slobodno da u prozelitizmu rade onako, kao {to su prije radili, a {to
je najglavnije, da ne }e mo}i kao dotle sticati sebi bogastva na ra~un
pravoslavne crkve. Trebalo im je na}i pomo}i u toj za wih neprilici.
Na|o{e, da }e im biti probita~no, ako istaknu pred sultanom vjernost
svoju turskom carstvu i pokornost sultanu. To oni u~ini{e, i to im i
pomogne. Malo vremena poslije nego {to je Bosna postala turskom
provincijom fratri su ve} imali u svojim rukama ferman sultana
Muhameda, koji im jam~i potpunu slobodu djelovawa u Bosni. Dobro je
poznat ovaj ferman, jer ga svi fratri u svojim kwigama ponosito
spomiwu.227
Pod zakriqem toga fermana po~e{e fratri odmah terati svoj
pre|a{wi posao, i uznemirivati pravoslavne i wihovu crkvu jo{
bezobzirnije nego prije. Me|utijem, tu`be pravoslavnih protivu fratara
kod porte sustizahu jedna drugu, te je ona prinu|ena bila stati u obranu
pravoslavnih i suzbiti fratarsko bjesnilo. Ali se fratri znado{e i
sada pomo}i. Smisle oni optuìti pred turskom vla{}u pravoslavne
episkope, kao da ovi iziskuju od wih nekakve vanredne danke, i da ih
toboè gone, kad ne }e da im izdadu {to od wih traè. Vje{to su
morali fratri prikazati ovo porti, jer zbiqa poslije toga dobi{e oni
nove fermane, pod ~ijom su za{titom mogli opet postupati kao i prije
sa pravoslavnima. Izme|u tih fermana najstariji je onaj od 1548. godine,
koji jam~i fratrima slobodu djelovawa i u Dalmaciji. Zna~i dakle, da
su u to doba ve} oni prenijeli bili i na dalmatinsku srpsku crkvu
ono, {to su naspram te crkve u Bosni ~inili. Od nekoliko godina
ka{we poznata su opet tri fermana, izdana u za{titu fratara na ime
kadije i bega kli{kog, {to pokazuje, da je djelatnost fratarska ve}
postala bila jaka u predjelu okolo r. Cetine.228
227
D. Fabianich, Storia dei frati minori. I, 221-222. Engel, Geschichte des ungarisch. Reichs. III, 175-176.
O raznim fermanima izdanim fratrima vidi I. S. Jastrebov, Podatci za istoriju srpske crkve.
Beograd, 1879. Str. 199 i sl.
228
152
Poslije kiparskog rata, u kome Mle~i}i morado{e (1573.) ustupiti
Turcima ostrvo Kipar, dobiv{i za to u zamjenu od Turaka 50 sela
okolo Zadra i 30 sela okolo [ibenika, i kad se u Dalmaciji
ustanovio trajan mir, stado{e fratri u Dalmaciji pod zakriqe
mleta~ke republike, i po~e{e, kao {to oni kaù, razvijati od toga
doba plodotvorni rad i u dalmatinskom kontinentu, koji je bio pod
Turcima A u qetopisu na{em kaè, da su taj rad oni tada razvili
osobito u cetinskoj krajini: da su, naime, nastojali, da bi obratili u
rimsku vjeru pravoslavni narod te krajine, i radi toga da su
prilazili u na{ narod, propovjedali mu kako je dobra wihova vjera,
mitili ga svakovrsnim darovima, kazivali mu, kako moè biti, a da
srpskim episkopima ne daje doti~ne priloge, i obe}avali mu
olak{icu od turskog jarma. Rad ovaj kao da je i plodom urodio bio, jer
mnogi pravoslavni po~e{e stavqati se pod za{titu rimske
propagande, te se odbijati od svoje crkve. Na ovo je obra}ena bila
pa`wa od pravoslavnih crkvenih starje{ina, koji, ne mogu}i
oduprijeti se sami fratarskim nasrtajima, potuè se najposlije begu
kli{kog okruga, a zatijem i kadiji kli{kom. Ovi opomenu fratre na
mir i na po{tovawe zakonom priznate pravoslavne crkve. Fratri se
tada obrate preko svojih qudi u Carigrad, prikaù sultanske
fermane, i poàle se da im srpski vladike prije~e da uìvaju one
povlastice, koje su im tim fermanima zajam~ene, i dodadu, naravno, da
isti vladike istraùju od wih nekakve nezakonite danke. Nastojawem
dubrova~kog poslanika kod sultanova dvora, bude izdan 1575. g.
ferman na ime bega kli{kog, a slijede}e godine budu opet izdana dva
fermana na ime kadija: bosanskog, hercegova~kog i kli{kog, da niko u
ni~emu ne smije uznemirivati fratre. Moè se ve} zamisliti, koliko
su tada fratri sa tim fermanima u ruci postali smioni i kako su
bezobzirno morali postupati sa pravoslavnim srpskim sve{tenstvom u
Dalmaciji i sa pravoslavnom crkvom u op}e. I ovo je, bez sumwe,
odlu~ilo mitropolita Aksentija, da do|e li~no u Dalmaciju i da stane
na obranu crkve svoje.
Aksentije se bavio u Dalmaciji do poslije Petrovdana 1590. god.
Obi{ao je cetinsku krajinu, kninsko poqe i Bukovicu. Ova se mjesta
spomiwu u na{em qetopisu; a mo`da je bio i u drugim mjestima, gdje su
srpske crkve bile. Svugdje je propovijedao i hrabrio narod na
postojanstvo u vjeri svojoj, i da ne slu{a la`ne proroke, koji bi htjeli
da ga otu|e od pravoslavqa, jer su to vukovi u jagwe}im koàma.
Propovjed Aksentijeva mora biti da je vrlo ìva bila, jer se zna, da je
osobito odu{evqen bio narod za vjeru svoju i o{tro se opirao fratarskoj
propagandi.229
229
Mitropolitu Aksentiju i wegovoj djelatnosti u Dalmaciji posve}eno je u Kon~arevi}evom
qetopisu 6 punih listova.
153
Okolo ovoga vremena odselilo je bilo iz Dalmacije, i to iz man.
Dragovi}a, pet kalu|era (Pajsije, Evstratije, Stevan, Gerasim i
Dionisije) u Ma|arsku, u budimsku srpsku eparhiju, i tu osnova{e
manastir Grabovac u ~ast sv. Arhan|ela. Ovi kalu|eri nijesu odselili
radi kakvog progonstva, nego {to je 1585. g. veliki glad bio u
dragovi}koj okolini; pa po{to se svi kalu|eri man. Dragovi}a nijesu
mogli izdràvati, po|o{e ona petorica u svijet, ostaviv{i ostalu
bra}u, kojoj se vaqda lak{e bilo prehraniti.230 Kad je mitropolit
Aksentije bio 1590. g. u man. Dragovi}u, bio je tu starac kalu|er
Petronije sa jo{ dva mlada kalu|era, i mitropolit je zaàlio na one
kalu|ere, koji nijesu htjeli dijeliti siroma{tvo ostale bra}e, nego
napusti{e svoj postrig i po|o{e u svijet, ali poslije je Bogu blagodario
za to, kad je doznao da oni kalu|eri ne zaboravi{e svoje zavjete, i Bogu
podigo{e novi dom molitve.
8.
Kao {to se vidi, za vrijeme pomenuta dva mitropolita, Gavrila i
Aksentija, u Dalmaciji je mirno doba bilo, te se mogao mirno i crkveni
ìvot razvijati. Po{qedwih godina XVI vijeka doga|aj jedan sa Klisom
taj je mir poremetio.
Poslije mira sklopqenog 1573. g. izme|u Turske i mleta~ke republike,
ova je po{qedna revnosno nastojala, da se taj mir i uzdrì, bar u
Dalmaciji, i prije~ila je ozbiqno svaki poku{aj da ga poru{i. Ali
nekom spqetskom plemi}u, Giovanni degli Alberti, koji je bio tajni
privrènik Ma|arske, u~inilo se da moè ne slijediti te`wama k miru
republike. Vide}i, da je sva turska vojska zapremqena ratom u
Ma|arskoj, ovaj Alberti, u dogovoru sa jo{ dvojicom: fra Gabriele de
Lucca i Bertucci di Liesina, odlu~i 1596. g. mitom i prijevarom oteti
Turcima Klis. Pozovu radi toga ~etu sewskih uskoka, i zbiqa hitrinom
uspiju u aprilu iste godine u}i u tvr|avu i pobiti tu svu tursku posadu.
Alberti proglasi sebe zapovjednikom tvr|ave. Da je ovaj doga|aj morao
izazvati kod Turaka najve}e ogor~ewe, jasno je po sebi. Jakom vojskom
do|u Turci da povrate sebi prijevarom oteti im Klis, i dva mjeseca
poslije onoga doga|aja, Klis je opet bio u turskim rukama i nemilo budu
ka`weni, i onaj Alberti i svi ostali, koji ne mogo{e pobje}i. Prijetila
je sada Turska primorskim mjestima Dalmacije, a Spqetu na prvom
mjestu, smatraju}i republiku krivom onoga doga|aja, koji je bio o~ita
povrjeda javnoga prava. I tek je velikom mukom uspjela republika da
umiri Tursku, proglasiv{i isti doga|aj djelom nekolikih avanturista.231
Ali zato se Turska svetila u Dalmaciji hri{}anima za onu nevjeru. Po~ela
ih je goniti, i na prvom mjestu sve{tenstvo. Gonila je latinsko
230
Srp. dalm. Magazin za 1868. godinu, str. 141.
Ovo je opisao Nikola Kontarini okolo 1629. godine, a u izvodu {tampano je u VI. Lamansky, Secrets
d’etat de Venise, pag. 502-515. Cf. Farlati. III. 479.
231
154
sve{tenstvo radi onog fratra de Lucca i radi sewskog biskupa Ivana
Dominis, koji su u kli{kom pokretu u~estvovali. Ali nije {tedila ni
pravoslavne. Ovom prilikom (1596. g.) prinu|eno je bilo iseliti iz
okoline Klisa i iz drugih mjesta Dalmacije mnogo naroda. Iseqenici
stavi{e se pod zakriqe cara Rudolfa, i naseli{e Gomirje, Vrbovsko i
Moravicu. Sa ovom seobom pre{lo je i nekoliko kalu|era iz man. Krke,
koji zatijem, a poimence wih trojica: Aksentije, Visarion i Mardarije,
osnova{e 1602. god. manastir Gomirje, zajedno sa crkvom u ~ast sv.
Jovana Krstiteqa.232
Za neko vrijeme poslije ovoga mirovali su Turci u Dalmaciji. Na
pe}skom srpskom prijestolu sjedio je tada patrijarh Jovan, a
dabrobosanskim mitropolitom bio je Todor. Patrijarh Jovan bio je
mudar i energi~an arhipastir. Vladao je u vrijeme, kad je po zapovjesti
Sinan-pa{e spaqeno na Vra~aru kod Biograda tijelo sv. Save (27. apr.
1594.), i poslije toga jo{ dvadeset godina. Da je Jovan ve} i radi ovoga
doga|aja morao biti protivu Turaka i wihove sile, samo se po sebi
razumije. Kad je car Rudolf sa saveznicima odlu~io bio udariti velikom
vojskom na Turke i tijem osloboditi hri{}anske narode u Evropi od
turskoga jarma, patrijarh Jovan stao je na ~elu pokreta srpskog na
Balkanu, i radi toga dràn je bio u Ku~ima pod predsjedni{tvom wegovim
veliki zbor od glavnijih qudi Bosne, Ma}edonije, Bugarske, Srbije,
Hercegovine, Albanije i Dalmacije, i tu je ugqavqen bio plan op}eg
ustanka na Turke. Zakqu~ak ovoga zbora saop}en je bio uglednijim
qudima i dalmatinskog kontinenta, izme|u kojih se spomiwe Petar
Zubi}evi}, da bi se i tu spremila ~im ve}a ~eta. Velike je nade gojio
tada na{ narod, da }e se osloboditi Turaka, na koje je gledao, kao na
bezbo`nike, poslije zlo~instva wihovog sa mo{tima svetiteqa Save,
opaà na{ qetopis.233 Sude}i po spremama, kakve su se ~inile za taj rat
protivu Turaka, moglo se misliti da }e zbiqa tada turska sila biti
savladana u Evropi, a me|utijem sve se osujetilo radi nesloge me|u samim
hri{}anskim vladarima, a osujetio se naravno radi toga i onaj politi~ki
rad patrijarha Jovana.234
Premda je te{ko bilo i po srpski narod i po srpsku crkvu doba, kad
je ovaj patrijarh vladao (1592-1614.), ipak je on radio za svoju crkvu
koliko je samo mogao da radi, kao revnosni srpski prvojerarh. Imao je
patrijarh Jovan da se bavi i jednim crkvenim poslom u Dalmaciji. Kao
{to znamo, dabrobosanski mitropolit Gavril darovao je bio kalu|erima
man. Krke pravo, da na {est parohija u Bukovici oni vr{e pastirsku
slu`bu, i da svi prihodi od tih parohija idu na korist manastira, i da
je manastir oslobo|en bio od pla}awa mitropolitu odnosnog godi{weg
232
M. Grbi}, Karlova~ko vladi~anstvo. KArlovac, 1891. I, 28. 180.
Kon~. rkp.
234
I. Ruvarac, O pe}kim patrijarsima. Str. 56-58.
233
155
egzarhijskog danka. To je bilo 1578. godine. Ovu povlasticu man. Krke
potvrdio je i na{qednik Gavrilov, mitropolit Aksentije. Aksentijev
na{qednik, mitropolit Todor nije htio priznati Krci istu povlasticu,
nego je traìo da mu manastir izdaje egzarhijski danak na one parohije,
isto i na ostali manastirski posjed, izme|u drugoga i na manastirske
mline. Kr~ani nijesu se htjeli odazvati tome traèwu mitropolitovom; i
on ih tuì radi toga patrijarhu Jovanu. Patrijarh pozove kalu|ere na
odgovornost. Do|o{e dva kalu|era: jeromonah haxi-Epifanije i monah
starac Petronije, i doneso{e patrijarhu pismo od ostalog
manastirskog bratstva, u kojem je pismu izloèna bila odnosna
manastirska povlastica, i bratstvo je molilo patrijarha, da bude i
daqe sa~uvana manastiru ta povlastica. Patrijarh je saslu{ao
manastirske poslanike, i prou~iv{i pismo koje mu podneso{e,
presudio je da manastir ima pravo, i da je mitropolitova tu`ba
neosnovana i wegovo traèwe neopravdano. Ovu presudu svoju saop}i
patrijarh pismeno mitropolitu Todoru, i naloì mu da mora miran
biti, ako èli na mitropolitskom prijestolu da i daqe ostane, jer
su ono pravo manastiru Krci priznavali „starii vsi mitropoliti
koi su do sv]tinq ti bili", i da u naprijed ne smije „vxzimati ni
birne aspri ni bra~nine ni eksarhie, ni ino drugo ni~toè da
nqstx blagosloveno otx desnice Vi[n]go, tako`de i otx na[ego
smireni].” Pismo ovo patrijarha Jovana „vseosv]\ennomu
mitropolitu bosanskomu i kli[komu i li~komu" Todoru, datirano je
u Pe}i 20. jula 1614. godine.235
Va`no ovo patrijar{esko pismo najboqe nam potvr|uje ono, {to
smo prije kazali o ure|ewu srpske dalmatinske crkve poslije obnove
pe}ske patrijar{ije. Posebno pak daje nam potvrdu o tome, da je
vrhovna crkvena vlast nad pravoslavnim dalmatinskim Srbima
pripadala pe}skom patrijarhu, i da je on, odnosno sinod wegov,
sastavqao vrhovnu instanciju u poslovima dalmatinske srpske crkve
i odnosima sve{tenstva i vjernih te crkve prema nadle`nom u to
vrijeme dabrobosanskom mitropolitu, ~iju nadle`nost pokazuje
patrijarh nazivqu}i ga mitropolitom „i kli{kim i li~kim", dakle
duhovnim starje{inm svega dalmatinskog kontinenta, nad kojim je taj
mitropolit vr{io crkvenu jurisdikciju, kao egzarh pe}skoga
patrijarha.
Nego, radi one tu`be na kr~ke kalu|ere mitropolita Todora mi
nijesmo u pravu suditi istoga mitropolita, kao nemarna prema
dalmatinskoj crkvi. Mo`da je ona wegova tu`ba potekla od tuda,
{to nije znao za povlastice koje su man. Krci darovali bili
pred{asnici wegovi. Ovo se moè smatrati za vrlo vjerovatno, jer
235
Original u arhivi manastira Krke.
156
poslije onoga patrijar{eskoga pisma kr~ki kalu|eri ne samo {to se
nijesu àlili na Todora, nego naprotiv nalazimo istoga
mitropolita vrlo dobro raspoloèna prema manastiru Krci, i da
nastoji o dobru dalmatinske crkve. O ovome nam nekoliko zna~ajnih
podataka daje na{ qetopis, na osnovu kojih }emo i kazati ovo {to
slijedi.
Potreba sve{tenika za manastire i za parohije dalmatinske
rasla je svakim danom prema velikome broju srpskoga naroda, koji je
naseqen bio u kontinentu i prema odnosno znatnom broju parohijskih
crkava od Velebita pa blizu do r. Neretve. Trebalo je radi toga
rukopolagati nove sve{tenike, kako ne bi stradala pastirska slu`ba u
parohijama, i slu`ba manastirska. Me|utijem spremnih kandidata za
sve{tenstvo nije bilo, a i samo sve{tenstvo koje je tada postojalo malo je
nu`ne spreme imalo. Najboqe spremqene sve{tenike davao je manastir
Krka; a u tome je manastiru bila i sredi{wa neposredna uprava
crkvena za dalmatinske Srbe. Ova okolnost, a mo`da i na predlog
kr~kog nastojateqa, odlu~i mitropolita Todora, da izda naredbu, da se u
manastiru Krci zavede {kola, u kojoj bi se mladi Dalmatinci spremali za
sve{teni~ku slu`bu. Ta je {kola i bila 1615. godine zavedena, i qetopis
na{ hvali mnogo revnost kr~kog nastojateqa Joakima, koji da je kwizi
mnogo vje{t bio i da je ìvo nastojao, pa i uspjeo da je mla|e
dalmatinsko sve{tenstvo postalo vaqanije i vje{tije u vr{ewu
manastirske slu`be.236 Kakva je u podrobnosti bila ta kr~ka {kola za
sve{tenstvo, mi ne znamo. Znamo samo, da se u man. Krci jo{ prije ovoga
doba wegovala crkvena kwiga, a svjedo~i nam to, izme|u drugih starih
rukopisnih kwiga, koje se i danas u manastiru nahode, jedna kwiga
„akatisti," koja je pisana u manastiru 1557. godine; i ovo ve} pokazuje, da
su se tada{wi Kr~ani rado i kwigom bavili, i dakle da je Krka bio
zgodno mjesto za sve{teni~ku {kolu.237
Osim ovoga, {to nam pokazuje starawe mitropolita Todora o prosvjeti
dalmatinskog sve{tenstva, zadrào se spomen o wemu, da je rukopoloìo
vi{e sve{tenika za Dalmaciju i da su wegovim blagoslovom, a u
vremenu izme|u 1610. i 1618. godine, osve}ene crkve: u Morpola~i u ~ast
sv. Kuzmana i Damjana (danas lat. Crkva sv. Petra), u @egaru u ~ast sv.
\or|a, u Plavnu tako|er u ~ast sv. \or|a i u Drni{u u ~ast Uspenija
Bogomatere.238
Poslije mitropolita Todora mi imamo spomena samo o mitropolitu
Hristiforu, koji je bio u drugoj polovini ovoga vijeka, i koji je imao
posla u dalmatinskoj crkvi, a o kome }emo kazati poslije. Me|utijem
sada nastupa vrijeme, kad je narod u Dalmaciji imao da bez prekida
236
Kon~. rkp.
S. D. Magazin za 1837. g. str. 122-123.
238
Kon~. rkp, i popis tada{wih pravosl. crkava u st. arhivi zadarske episkopije pod br. 61.
237
157
za dugi niz godina bude pod oru`jem, i da se od Turaka brani.
Nastupaju prema tome i stradawa za crkvu na{u.
9.
Poslije onoga doga|aja sa Klisom 1596. g, mirno je bilo u
Dalmaciji od Turaka sve do 1019. g. Nije ni tada formalni rat buknuo,
i porta, imaju}i da se bavi ratom na drugim stranama dràla se
prema republici mleta~koj onog ugovora mira, koji je s wom
sklopila bila prije ~etrdeset i {est godina. Sa kraqem Matijom
ona je bila jo{ 1619. g. utana~ila mirni ugovor za dvadeset godina.
Ali dok se ovako porta dràla, dotle u Staroj Srbiji, Bosni i
Hercegovini besposleni veziri i age mu~ili su raju i s wom tjerali
svoje bjesnilo. Po~eli su je nagoniti da se tur~i, i radi toga su
osobito na crkve hri{}anske iskaqivali svoju surovost. I ovo {to
su pomenutim srpskim zemqama radili, to isto po~e{e re~ene (1619.)
godine raditi i u Dalmaciji.
Qetopis nam àlosno opisuje stradawa hri{}anskog naroda u
Dalmaciji u to doba i velike {tete, {to su crkve i manastiri na{i
tada pretrpjeli, a ujedno isti~e ne~ovje~nost i bjesnilo Turaka na
takav na~in, da se ~ovjek groziti mora i ~isto ne vjerovati, da je
moglo biti qudskih stvorova na svijetu, koji su onaka bezakowa
~inili. Mi toga ne }emo ovdje navoditi, jer je i odvi{e dobro
poznato, kako su znale turske provincijalne vlasti postupati sa
hri{}anima, kad su sebi same pu{tene bile bez odnosnog kontrola
iz Carigrada. Osobito mnogo postrada{e tada crkve na{e, koje su
ve}inom opqa~kane bile i sve{tenstvo rasterano. Manastir Dragovi}
je tada sasvijem opustio. Uàs se od Turaka rasprostrio bio po svoj
cetinskoj krajini Dragovi}ani za vremena predupredi{e zlo, koje
bi ih neminovno bilo sna{lo. Iguman Stevan sa deset jo{
kalu|era sakupe 1619. g. sve utvari crkvene, sve kwige i ostalo, {to
su mogli, te ostave manastir, i sa svima tim stvarima presele se u
budimsku eparhiju u manastir Grabovac, koji su pred{asnici
wihovi pre trideset ~etiri godine osnovali bili. 239 Manastir
Krupa lo{ije je sre}e bio. Kalu|eri krupski htjedo{e se oprijeti
Turcima, kad do|o{e da pqa~kaju manastir, i zbog toga Turci, ne samo
{to ograbi{e manastir i crkvu mu, nego jednoga kalu|era ubi{e, a
manastir zapali{e, te je ve}inom izgoreo, i ostado{e gole zidine
}elija. Ovo je bilo 1620. godine. Ostali kalu|eri se razbjego{e koje
kuda.240 Manastir Krku sa~uvali su tada od propasti kalu|eri mu
velikim mitom, {to dado{e Turcima, premda malo godina poslije morao
239
S. D. Magazin za 1868. str. 141-142. Podatci ovi o man. Dragovi}u nalaze se u rukopisnom qetopisu
manastira Grabovca, koji se qetopis zapo~iwe sa 1593. godinom, a koji sam ja mogao da pregledam
blagodare}i dobroti tada{weg budimskog episkopa g. Lukijana.
240
Kon~. rkp.
158
je i on osjetiti tursko bjesnilo. I ov nevoqe, kojima su podlegle tada
na{e crkve i na{i manastiri, produàvale su se nekoliko decenija
ka{we.241
Stawe raje postalo je bilo takovo, da ga ona nije mogla vi{e
podnositi. Te`wa za osvetom postala je bila op}a, i narod je gotov bio
i na oruàni otpor Turcima. Ovo doznajemo iz izvje{taja podnesenog
mleta~kom senatu 25. aprila 1633. god. od dalmatinskog generalnog
proveditora Fr. Zena. Pi{e ovaj proveditor senatu o raspoloèwu
duhova kod naroda u dalmatinskom kontinentu prema republici, kako taj
narod sada polaè svu nadu na republiku, da }e ga ona od Turaka
osloboditi, kako mu ~esto dolaze tajno u Zadar kalu|eri iz manastira
Krke i pojedini izaslanici glavnih narodnih vo|a, koji su gotovi da
ustanu da oruànom rukom Turke oteraju, samo kad bi im republika
dala potrebitu za to pomo}, i kako bi sretni bili da mogu razviti
zastavu sv. Marka na ondje{wim tvr|avama, na kojima se sada vije turski
barjak. Kazuje daqe taj proveditor, da bi se nekoliki desetina hiqada
dobrih vojinka mogli tu nakupiti, koji èqni da se osvete Tur~inu,
mogli bi ~uda po~initi; i da su svi ti vojnici jo{t ja~om mr`wom
proniknuti na Turke, od kako je 1633. g. pre{ao iz Bosne i Srbije zbog
turskog progonstva jaki broj srpski porodica, koje zauze{e prostrana
poqa okolo Zadra, [ibenika i drugih mleta~kih gradova.242 Zenov ovaj
izvje{taj osvjetquje tada{we raspoloèwe duhova kod naroda u
dalmatinskom kontinentu, koji je sav pod Turcima bio, a pokazuje i
namjere Mle~i}a sa tim kontinentom. Senat je primio na znawe ovaj
izvje{taj svoga proveditora u Dalmaciji, i nekoliko godina ka{we
Mle~i}i su po~eli ostvarivati one svoje namjere pomo}u istoga naroda
i slavnih vo|a wegovih.
Tajna su dogovarawa po~ela odmah poslije pomenutog izvje{taja
izme|u mleta~ke vlade i narodnih dalmatinskih vo|a, i ta su
dogovarawa morala biti vrlo vje{to vo|ena, jer turske vlasti o tome
nijesu ni slutile. Republika je velikim novcem zavarala sultana
Murata, a u po~etku i Ibrajima, i turske zapovjednike, te su i
mirovali za tada bar u Dalmaciji. Ovom se zgodom uskoristi{e
izme|u drugih kalu|eri manastira Krupe, koji je, kao {to smo malo
prije rekli, opqa~kan i zapaqen bio od Turaka. Po{ao je bio u
Carigrad biv{i krupski nastojateq da izmoli od porte da bi mogao
uspostaviti svoj manastir, i kao da se tu isti nastojateq tuìo na
dalmatinske turske vlasti, koje su ono zlo u~inile bile manastiru.
Uvaèna bude na porti ova tu`ba i ujedno molba, i sultan Ibrajim
izda 1642. g. naro~iti ferman na nadle`nu vlast u Dalmaciji, uslijed
241
242
Kon~. rkp.
St. arhiva zad. ep, br. 64.
159
kojega je odmah manastir Krupa bio obnovqen. Istom se ovom zgodom
uskoristio i man. Krka, dobiv{i od istoga sultana u po~etku 1645.
god. ferman, kojim su se obezbje|ivali neki manastirski posjedi.243
Ali iste ove 1645. godine bukne rat izme|u Turske i mleta~ke
republike, a radi Krita, koji je Turska htjela da otme od Mle~i}a.
Velikom silom udare Turci u Dalmaciju, da bi napali na mleta~ke
gradove; kao {to suvremeno napado{e na Krit. Ali se mleta~kim
dalmatinskim gradovima ne mogo{e ni pribliìti, jer ih u
kontinentu do~eka{e ve} ure|ene ubojne narodne ~ete zdruène sa
mleta~kom vojskom, sastavqenom od hrabrih patriota. Po~e{e
stra{ni bojevi, i na èstinu napadaja sa turske strane odgovarala je
ne mawom èstinom hri{}anska vojska. Otkri{e 1647. god. Turci, da
su kr~ki kalu|eri prije rata vodili dogovore sa mleta~kom vladom
protivu turske carevine, i da je u man. Krci bilo glavno
buntovni~ko sredi{te. Napado{e iznenada na manastir, i prinudi{e
na bjeàwe sve kalu|ere. Opqa~ka{e i razgrabi{e sve {to su mogli, a
osobito crkvu u kojoj su vatru palili i koju su skvrnili, kao {to to
zna samo nekrst da ~ini.244 Tragove surovosti turske sa svetiwom u
manastiru pokazuju jo{ i danas kr~ki kalu|eri. Pod za{titom
hri{}anske vojske pre|o{e kalu|eri Bukovicu i Kotare i do|o{e
pod Zadar pod zakriqe mleta~ke vlasti. Senat je o tome bio
obznawen, te i bude izdan 28. avgusta 1648. god. naro~iti dukal
dalmatinskom proveditoru L. Foskolu, kojim mu se nalagalo da ustupi
kalu|erima u blizini Zadra jednu drkvu radi bogosluèwa. To je
proveditor i u~inio, ustupiv{i kalu|erima rimokatoli~ku crkvu u
Belafuzi, nazvanu Madonna dell' olivo. Ovo se doznaje iz naredbe istoga
proveditora od 20. novembra 1649.245 Sa kalu|erima do{lo je bilo jo{ i
drugoga naroda iz Bukovice, osobito iz kistawske parohije, i za taj
narod ustupqena je bila druga rimokat. crkvica, nazvana S. Giovannino,
ispod gradskog bedema. U tim crkvama, pretvorenima u crkve
pravoslavne, sluìli su kr~ki kalu|eri za vrijeme ovoga rata, nego i u
dvije druge pravoslavne crkve, koje su u oklini Zadra od prije postojale:
u Filip-Jakovu i u Crnom.246
Rat je ovaj tekao promjewqivom sre}om sad za tursko, sad za
hri{}ansko oru`je, dok nije bila oslobo|ena od Turaka kli{ka tvr|ava.
Sa padom Klisa u hri{}anske ruke, po~iwe odmah slabiti u Dalmaciji
dotada{wa turska mo}, i od toga doba sve rije|e su i slabije pobjede
turskog oru`ja u Dalmaciji, a to sve po zasluzi na prvome mjestu
srpskih junaka: Petra i Filipa Smiqani}a, i Janka Mitrovi}a i sina
243
Kon~. rkp.
Kon~. rkp.
245
St. arhiva zad. ep, br. 73.
246
Bianchi, Zara cristiana. I, 463. 467. Cf. Documenta, p. 56. 311.
244
160
mu Stojana. I ratno poqe mijewa se poslije ovoga. Bukovica je van toga
poqa, i glavniji sukobi izme|u vojska bivaju sada u Kotarima, okolo
[ibenika, u petrovom i kninskom poqu i u spqetskom zagorju.
Blagodare}i ovakvom stawu u Bukovici tri kr~ka kalu|era, izme|u
kojih po svoj prilici i nastojateq kr~ki, potraè i dobiju od
skradinskoga kadije dozvolu, da bi se mogli povratiti u svoj manastir i
popraviti ga zajedno sa crkvom za slu`bu Bo`ju. Ovo se doznaje iz
odnosnoga pisma istoga kadije iz prve polovine 1650. godine, upravqenog
„kr~kom starcu Dionisiju."247 Prema ovome, man. Krka bio bi ostao bez
slu`be i bez kalu|era, ne{to vi{e od dvije godine.
Neprijateqski odnosi izme|u Turaka i Mle~i}a trajali su do 1669.
god, kad je uglavqen bio odnosni mir, po kome su Mle~i}i morali
ustupiti Turcima Krit, ali zato su u Dalmaciji mleta~ke granice
pro{irene bile. Po ugovoru ovoga mira vlast republike prostirala se
na sva primorska mjesta od Viwerca do Budve, osim Poqice, makarskog
primorja, Hercegnovog, Risna i Dubrovnika. Pograni~na crta zvala se
linea Nani, po imenu glavnog mleta~kog povjerenika, koji je bio pri
utvr|ivawu granica. A ono, {to je po ovome miru dobila republika u
Dalmaciji, za razlikovati to od onoga, {to }e dobiti poslije karlova~kog
i poàreva~kog mira, nazvano je acquisto vecchio. Ostalo sve u Dalmaciji,
preko pomenute pograni~ne crte, bilo je pod turskom vla{}u.248 Koliko
je naroda sada bilo u mleta~koj Dalmaciji, mi ne znamo. Po odnosnom
zvani~nom izvje{taju mleta~ke vlade od 1575. god. bilo je 50. 656 du{a,
od kojega je broja bilo 13.297 pravoslavnih.249 Taj broj sada (1669. g.),
premda su i pro{irene bile mleta~ke granice, mi mislimo da je mawi
bio uslijed kuge, koja se pojavila 1649. g. u Dalmaciji i uslijed koje je
umrlo mnogo hiqada naroda, osobito u [ibennku i wegovoj okolini, a
i uslijed gladi u to vrijeme, radi koje je mnogo naroda odselilo u druge
krajeve. Nije nam poznato, ni koliko je naroda tada bilo u turskoj
Dalmaciji, ali da je i wegov broj morao sada smawen biti zbog istih
uzroka, a jo{ i zbog ratnih tada{wih prilika, to se moè za pouzdano
dràti. Po biqe{kama qetopisaca, kao da su u po~etku druge polovine
XVII vijeka na pola pusta bila: petrovo poqe, {ibeni~ka i skradinska
okolina, i vrli~ka i siwska krajina. A da su mnoge crkve na{e za
vrijeme kritskoga rata postradale, kazali smo prije.
10.
Ali nije dosta bilo srpskom pravoslavnom narodu i sve{tenstvu u
Dalmaciji, {to su morali pretrpjeti tada od Turaka, nego su morali
oni jo{ i da brane vjeru svoju od fratara, koji su bezdu{no ih
247
St. arhiva zad. ep, br. 76.
Documenta, p. 112.
249
Ib, p. 111.
248
161
uznemirivali. Ako bi htjeli vjerovati svemu onome, {to sami fratri
kazuju i kako se hvale, koliko su u ovo doba polatinili u Dalmaciji
srpskoga naroda i sve{tenstva, mi bi morali re}i, da se tada sve
polatinilo, po~iwu}i od man. Krke pa do po{qedwe kapelanije u siwskoj
krajini, i da ve} nije bilo vaqda ni jednog vi{e pravoslavnog hri{}anina
u Dalmaciji.
Qetopis na{ govori dosta op{irno o kritskom ratu i o nevoqama,
{to su tada pretrpjeli u Dalmaciji pravoslavni Srbi. O latinskoj
propagandi ima samo kratka, ali zna~ajna biqe{ka. Tu je kazano, da su
pitomci rimske propagande tako|er mnogo mu~ili na{ narod, name}u}i
mu latinsku vjeru i prisiqavaju}i ga da se odre~e svoje pravoslavne
vjere, ali da su nai{li na tvrdu vjeru narodnu i da su slabo uspjeli jer
je narod na{ po Bo`joj milosti ostao postojan u vjeri svojoj, pokraj
sviju velikih isku{ewa.250 A da su ti pitomci rimske propagande, koji su
uznemirivali radi vjere na{ narod, bili upravo fratri franci{kanci,
to nam svjedo~i, izme|u mnogih drugih, fratar Viwali}, koji kazuje da
su za sve vrijeme kritskoga rata sami fratri obavqali pastirsku slu`bu
u ovima mjestima od Velebita do Cetine.251 I vr{e}i tu pastirsku slu`bu
za svoje vjernike, znali su fratri kako }e i prozelitski posao terati me|u
pravoslavnima. Moglo bi mo`da ~udnovato izgledati, kako su mogli taj
posao da fratri slobodno obavqaju, a u ratno vrijeme, kad je Tur~in
samo i gonio hri{}ane. Ali ovo nam razja{wuje fratar Zlatovi},
kazuju}i, kako su „ipak franovci znali tako se pona{ati, da su kod glavitih
Turaka nalazili prijateljstva i za{tite, {to im je ~udo koristovalo vr{enju
pastierskih du`nosti. Nahodi se po arkivih samostana dosta prijateljskih dopisa
bosanicom i turskih listina ovih vremena, koje im sluàhu za putne listove i
prosto hodanje po turskih mjestih, po kojih ~estokrat mogahu mirno obavljati
posle".252 A da su se ovi fratarski posli ticali ba{ nagovarawa i
prisiqavawa pravoslavnoga naroda na prevjeru, kazuje nam fratar
Batini}, koji pi{e, da „za kandijskog rata franjevci nisu prestajali {iriti
kraljevstvo istine, i raditi na vjerskom sjedinjenju sa sliedbenici gr~ko-izto~nog
obreda".253 Pored onoga prijateqstva sa Turcima znali su ovi fratri
dràti tijesno prijateqstvo i sa Mle~i}ima, tada u otvorenom ratu sa
Turcima, i pomo}u Mle~i}a baviti se me|u pravoslavnima onim svojam
{irewem „kraljevstva istine".
Kaù fratri da je 1648. godine bio najplodotvorniji taj posao wihov.
Farlati navodi kako je zaslugom jednoga franci{kanca obra}en bio u
latinsku vjeru u novembru 1648. god. dalmatinski arhijepiskop
Epifanije Stefanovi} i jo{ dva podru~na mu episkopa, Vasilije i
250
Kon~. rkp.
Pom. rkp.
252
Sp. kw, str. 126.
253
M. Batini}, Djelovanje franjevaca u Bosni i Hercegovini. Zagreb. 1881. II, 131.
251
162
Isaija, zatijem 80 (ili 800) kalu|era, i kako je akt toga obra}ewa ponio
papi u Rim kr~ki arhimandrit sa dva kalu|era.
Taj Farlati pod marginaliim naslovom: „Plures scismatici ecclesiae
Catholicae adjuncti" kaè, da se po{qednih godina prve polovine XVII
vijeka dogodilo veliko i sjajno obra}ewe mnogih pravoslavnih
Dalmatinaca u rimsku vjeru. Ko je to izveo, Farlati ne zna, nego drì
da je to u~inio, ili neki franci{kanac, ili u op}e koji pitomac Collegii
de propaganda Fide. Kazuje Farlati, „da je bio u sjevernim stranama
Dalmacije neki Epifanije Stefanovi}, rodom Bosanac i vrlo star
~ovjek, koji je sebe nazvao dalmatinski arhijepiskop (qui sе Archiepiscopum
Dalmatiae appellabat), i prostirao je vlast svoju duhovnu nad svima
pravoslavnima, koliko onima koji su ìvjeli u raznim dalmatinskim
mjestima, koja su bila pod turskom vla{}u, toliko i onima, koji su bili
u mjestima pod vla{}u mleta~kom. Podru~na su bila ovome arhijepiskopu,
kao mitropolitu dva episkopa istog obreda i iste vjere (ejusdem ritus et
dogmatis) Vasilije, koji je imao katedru u Mar~i, u austrijskoj dràvi, i
Isaija, kojega je katedra bila u Bawi, u Bosni, a pod turskom vla{}u.
Doti~ni apostolski ~ovjek, (franci{kanac, ili drugi koji pitomac
propagande), kad je obilazio ona mjesta, do{ao je i k Epifaniju, i po~eo
mu je na blagi na~in dokzivati, kako se nalazi na putu, koji ne vodi
nikako vje~nome spasewu; niti je isti apostolski ~ovjek prestao da mu
ovo kazuje i da ga nagovara, dok nije uspio da is~upa iz wegova duha sve
{to je od poganih dogmata i {izmati~koga zla u wemu bilo (quam omnes
letalium dogmatum et pravitatis scismaticae fibras ex ejus animo evelleret). Tada
Epifanije, nebeskom svjetlo{}u ozaren prizna svu la`nost gr~koga
vjerovawa, i primi katoli~ku vjeru, ne samo on li~no, nego wegovim
nastojawem i ona dva podru~na mu episkopa i gotovo sav narod (fere
omnes populi). I poslije toga, dana 1. novembra 1648. u glavnoj crkvi
sela Vira (in oppido Pontadura) u prisustvu mnogoga naroda Epifanije u
ime svoje i sviju svojih odre~e se {izme i la`nog vjerovawa gr~kog, te ga
tada onaj apostolski ~ovjek odrije{i od grijeha i primi ga u rimsku
crkvu Kad je ovo obavio, po|e onaj apostolski ~ovjek u dowa mjesta
Dalmacije da produì djelo obra}awa, i zatijem po{qe o svome radu
pismeni izvje{taj kolegiji propagande u Rim".254
Ovako u glavnome govori Farlati o ovome doga|aju, i zatijem navodi
tekstualno sami izvje{taj, koji je propagandi podnesen bio. Taj
izvje{taj u srpskome prijevodu glasi:
„Presvijetli i preosve{teni Epifanije Stefanovi} ro|en u Uncu, selu
bosanskom, dalmatinski arhijepiskop gr~kog obreda, jest i mitropolit
dvjeju crkava, naime, Mar~e u oblasti Rovi{te, pod vla{}u imperatora,
koje je crkve episkop Vasilije, i Bawe bosanske, pod vla{}u turskom,
254
Illyricum sacrum. VII, 130.
163
koje je opet crkve episkop Isaija. Nad obje te crkve Epifanije ima
mitropolitsku vlast; a eparhijsku vlast vr{i u Dalmaciji u dvjema
oblastima: kli{koj i li~koj. U oblasti kli{koj zavise od wega ova mjesta:
Klis, Chiunium, Plamaz, Biogradum, Cetina, Drni{, Vrlika, Siw, Sarpium,
Pontaz, Cluz, Bilay, Bonich, Mostaibech, Ostrovica, preko rijeke Chersam,
Barticevum, Serbam, Gacup, Prolagon, S. Nicolaum, S. Mariam, S. Michelem,
Pescam et Dineredim. U oblasti li~koj: Knin, Skradin, Delin, Lachisiza,
Ka{i}, Vrana, Zemunik, Nadin, Polesnik, Islam, oba Obrovca, Corbat,
Pogosich, Besilovich, Ostrovica, a preko rijeke Krke: Strmica, Gra~ac,
Udbina, Noviibilay, Bibelich, Gribaz, Perasich, Boduc, Radich et Boinich. Ovaj
predstojnik Epifanije, koji je imao preko osamdeset godina, odrekao se
sve~anom izjavom preda mnom, dana 1. novembra 1648. godine u selu Viru
(in oppido Pontadura), u ime svoje i u ime sviju stanovnika pomenutih
mjesta, {izme i svega la`nog u~ewa Grka, i obe}ao je u ime svoje i sviju
svojih svagda{wu poslu{nost apostolskome prijestolu. [to nije mogao
li~no po}i u Rim da se po du`nosti pokloni najsvetijem ocu Inokentiju
X, uzrokom je bila velika wegova starost i slabo zdravqe, i radi toga je
poslao umjesto sebe, da taj posao izvr{e, pre~asnog abata manastira
Kr~kog (Rev. Abbatem monasterii Cherchensis) sv. Mihaila sa dva druga
vjesnika. Osim ovoga arhijepiskopa i pomenuta dva episkopa, uspio sam
obratiti svetoj rimskoj crkvi osamdeset sve{tenika kalu|era paroha
(octoginta presbyteros calogeros parochos), i to, oca Viktora, sve{tenika de
Pesse, Mateja Popovi}a, djakona pa{trovi}kog, i drugog djakona, ro|enog
kod jezera podgori~kog, kalu|era cetiwskog manastira u Crnoj Gori, i
opet drugog isku{enika istoga manastira, sina kneza ùpskoga, tako isto
i crnogorskog arhimandrita Visarijona, kome je trideset godina, i koji
je ispovjedio bio rimsko vjerovawe dok se jo{ u Rimu u~io, a poslije sam
htio da to ponovi sve~ano, kad je postao episkop; osim toga, {est
paroha oblasti @upe, i to: sv. Todora, sv. Petke, sv. Jovana, sv.
Martina, sv. Nikole i sv. Stevana; parohe pa{trovi}ke i parohe
majinske sv. Petke i Vaznesenija; parohe crnogorske sv. Marije, sv.
Bogorodice, sv. Gospo|e, sv. Arhan|ela, sela Kro}ani kod Budve, sv.
Marije u Wegu{ima, sv. Nikole u Kotoru, sv. Dimitrija kod Kotora, sv.
Jovana u Spi~u, sv. Luke, sv. \or|a, sv. Arhan|ela Lupizae, sv. Duha, sv.
Marije u Lu{tici, i sv. Jovana Zlatousta, i jo{ \or|a,
protoprezvitera sve Lu{tice. Dodaj ovim svima jo{ paroha mnogih sela
(parochum multarum villarum) u oblasti ili sanxakatu li~kom, a
tako|er i paroha (parochum) kli{kog sanxakata, i mnoge druge."255
Kao {to se vidi, izvje{taj ovaj ima tri dijela: u prvome se kaè,
kakva i kolika je bila crkvena oblast onog Epifanija, u drugome kako
255
Ib. VII, 130-131.
164
se isti Epifanije obratio u latinstvo, i u tre}em koliko je onaj
misijonar obratio pravoslavnih.
Rekosmo, da je Farlati bio prvi, koji je ovo pred svijet iznio, i
wegov Illyricum sacrum, gdje je na{tampan pomenuti izvje{taj, jedini je
izvor za ovaj ina~e krupni doga|aj. A oni koji su poslije Farlata o
ovome pisali, osnivaju se samo i iskqu~ivo na wega jedinoga.
Najpovoqnije je ovo osobito franci{kanskim piscima, poglavito
novijima, te svaki na svoj na~in spomiwe ovaj doga|aj. Ho}emo da
navedemo ovdje, {ta ti franci{kanski pisci, a i drugi neki, o tome
reko{e, naravno svi bezuslovno vjeruju}i u istinitost svega, {to je
Farlati na{tampao. Fabjani} privodi tektualno u svojoj kwizi sav
izvje{taj i iznosi ga, da pokaè revnost franci{kanaca u obra}awu
pravoslavnih u rimsku vjeru.256 Batini} pi{e: „Koncem prve polovice
ovoga (XVI) stolje}a opazi se silan pokret u sve}enstvu i narodu izto~ne
crkve dokle god je sizala franjeva~ka bosanska dràva". Opisuje zatijem
po Farlatu sami doga|aj sa Epifanijem; a tre}i dio izvje{taja o svima
onim pravoslavnim sve{tenicima, {to su obra}eni bili, prikazuje fra
Mijo ovako: „Pisac doti~noga izvje{}a na sv. vjeroplodni~ki sbor sobom
je obavio ovaj obred, i toliko se je trudio po gornjoj i dolnjoj Dalmaciji,
da mu je po{lo za rukom preko o s a m s t o t i n a gr~ko-izto~nih
s v e } e n i k a i kaludjera pomiriti sa crkvom, a tim obradovati sv.
stolicu". A da je taj rimski misijonar, koji je sve to ~udo po~inio, bio
ba{ franci{kanac, fra Mijo izvodi iz toga, {to „nije mogu}e
pomisliti, da bi mogao u ono doba svjetovni sve}enik za}i u svaki kut
Dalmacije, uni} u Bosnu i dopriet ~ak do Banje, kada ni franjevcem, koji su
imali tolike Sultanove fermane, nije bilo prosto tuda prolaziti. I okolnost, da
je u obsegu franjeva~ke bosanske dràve ovaj pokret desio se, dokazom je, da se
to ima pripisati uplivu bosanskih franjevaca, ako se je i pornislilo na crkveno
jedinstvo, tu najtopliju njihovu èlju".257 Jo{ otvorenije Markovi} pi{e: Uno
di questi (prelati serbi) di nome Epifanio Stefanovic che si appellava
arcivescovo della Dalmazia, gia vecchio ottuagenario, a Pontadura, villaggio
dell' isola del medesimo nome, il primo di Novembre 1648. nella chiesa
principale del luogo, abbiuro gli еrrori di Fozio e di Michele Cerulario, e
professo la fede cattolika. Il suo esempio fu imitato quasi da tutti i Serbi
soggetti alla di lui giurisdizione e da ottanta preti e callogeri. Non avendo egli
potuto, a motivo della decrepita eta, recarsi di persona a Roma, per
riconfermare la propria unione col successore di S. Pietro, invio ad Innocenzo X
una deputazione, composta dell’ archimandrita del monastero di S. Michele
Arcangelo di Krka e di due altri personaggi."258 Rimski arhivar Balan u
odnosnom svome spisu (koji je na pouku Bosanaca preveo dana{wi
256
Storia dei frati minori. I, 330.
Djelovanje franjevaca. II, 120. 121.
258
Gli Slavi ed i papi. Zagabria, 1897. II, 423.
257
165
sarajevski arcibiskup Dr Josip [tadler) kaè: „Taj osamdesetogodi{nji
starac, gr~ki metropolita Epifanij Stefanovi}, sve~ano se odrekao shisme pred
njekim franjevcem mjeseca listopada god. 1648. u kastelu Pontaduri; buduci
zaprie~en i}i u Rim, te tu zavjeriti svoju pokornost rimskome papi, po{alje onamo
opata manastira sv. Mihaela na rieki Krki sa drugom dvojicom crkovnjaka.
Sa svojim metropolitom odreku se shisme i dva biskupa njegovi suffragani, i to
Basilij iz Rovi{ta i Isaija iz Bagna u Bosni; za njimi se povedu mnogi monaki i
sve}enici".259 Vjekoslav \or|i} kratko navodi: „God. 1648. Epifanio
Stefanovi} metropolit gr~ki na vje`banja missionara od Propagande odre~e se
javno skizme zajedno s' pukom i s' dvama biskupima njemu podlo`nima i s'
mno{tvom sve}enika i kaludjera".260
Iz navedenog izvje{taja onog misijonara kolegiji propagande, i iz
onoga {to Farlati i po wemu drugi reko{e o pomenutom doga|aju,
prikazuje se ovo: U drutoj ~etvrti XVII vijeka postojala je jedna
prostrana pravoslavna mitropolija, koju su sastavqale tri eparhije:
dalmatinska, bosanska i mar~anska. Mitropolit je bio Epifanije
Stefanovi}, koji je ujedno bio arhijepiskop dalmatinski, i kao takav
vr{io je episkopsku vlast nad crkvama i pravoslavnim narodom
kli{kog i li~kog sanxakata, dakle u dana{woj sjevernoj Dalmaciji od r.
Cetine do Velebita i u Lici i Krbavi. Katedra je ovog mitropolita i
arhijepiskopa dalmatinskog bila na ostrvu Viru kod Nina. Bosanske
eparhije bio je episkop Isaija, kojega je katedra bila u man. Bawi, a
episkop mar~anske eparhije bio je Vasilije sa katedrom u man. Mar~i u
krièva~kom komitatu u Hrvatskoj. Ova dva episkopa: bosanski Isaija
i mar~anski Vasilije, bili su pod jurisdikcijom mitropolita i
arhijepiskopa Epifanija, i sva trojica bili su pravoslavni sve do 1648.
godine. Te je godine do{ao arhijepiskopu Epifaniju neki nepoznati
fratar franci{kanac rimski misijonar, i nagovorio ga je i privolio ga
da se odre~e pravoslavne vjere i da pre|e u rimsku crkvu. Epifanije to
u~ini u novembru pomenute godine u glavnoj crkvi Vira u prisustvu
mnogoga naroda, u ime svoje i u ime ona dva podru~na mu episkopa
(Isaije i Vasilija) i u ime svega naroda, te tako pre|o{e pod vlast
rimskoga pape i priznado{e wegovo starje{instvo sve tri one eparhije,
dakle sva ona dalmatinsko-bosansko-mar~anska mitropoliija. Kad je
ovo izvr{eno bilo, zaèlio bje{e mitropolit i arhijepiskop
dalmatinski Epifanije da po|e u Rim i li~no da papi zasvjedo~i svoju
odanost; ali po{to je mnogo star bio i bole{qiv, to po{aqe umjesto
259
Katoli~ka crkva i Slaveni. Str. 222.
Hrvati, Srbi i Dalmatini a s rimska stolica. Str. 83. I svi sada pomenuti latinski pisci (fratri i
popovi) biqeè na dnu odnosne strane, da su to napisali po Farlatu, i samo po wemu. Tragom
wihovim, a navode}i opet Farlata, po{ao je i pok. Biderman, te pi{e: ,,Am. 1. November 1648. auf der
Insel Pontadura bei Nona ein griechisch-orientalischer Priester, Epiphanius Stefanovic, der sich Erzbischof von
Dalmatien nannte, den den griechisclien Glauben abschwor und den Abt des Klosters Krka zu Unterhandlungen
mit dem. Papste nach Rom schickte. Dersclbe hatte die Griechisch Glaubigen der Sandsehakate Likka und Clissa
unter sich.” Die Griechisch-Glaubigen, іn Oesterreich-Ungarn. Wien, 1884. S. 48.
260
166
sebe u Rim arhimandrita svetoarhan|elskog manastira na rijeci Krci sa
jo{ dva kalu|era, da oni to pred papom izvr{e. Isti onaj fratar
franci{kanac obratio je tada u rimsku vjeru jo{ i paroha li~koga
sanxakata, isto kao i paroha kli{kog sanxakata; a ju`no od r. Cetine
obratio je u rimsku vjeru 80 (a po rije~ima fra Mije Batini}a: preko
800) pravoslavnih popova i kalu|era.
Mn ostavqamo na stranu ovu cifru od 80 ili 800 pravoslavnih
sve{tenika, obra}enih u latinstvo od jednog misijonara, jer nam je
pravi paradoks, i ne znamo {ta da o tome re~emo. Ali da bi mogli bar
ostalo, {to se govori u navedenome opisu onoga doga|aja, primiti za
gotovu istinu, trebalo bi da je istorijski dokazano:
1) da je u drugoj ~etvrti XVII vijeka postojala jedna zasebna
pravoslavna mitropolitanska oblast, koji su sastavqale tri eparhije:
jedna sa naslovom arhijepiskopije, koja je zahvatala svu Dalmaciju
zajedno sa Likom i Krbavom (a to je sav li~ki i kli{ki sanxakat), a sa
katedrom na ostrvu Viru, druga u Bosni sa katedrom u man. Bawi i tre}a
za Hrvatsku sa katedrom u man. Mar~i, i da su ove po{qedwe dvije
eparhije bile podru~ne prvoj, kojoj je na ~elu bio mitropolit i
arhijepiskop dalmatinski. Ovo bi trebalo dokazati, jer, osim
onog misijonarskog izvje{taja, nigdje nikakva spomena o tome nema.
Dalmacija (tj. dalmatinski kontinent bez primorskih gradova) sa Likom
i Krbavom sastavqala je tada dio bosanske crkvene oblasti, kojoj je na
~elu bio pravoslavni mitropolit bosanski, koji se kao takav zvao „i
li~ki i kli{ki". Eparhije bawske kao samostalne i odjeqene od
bosanskoga mitropolita, nije bilo; nego je u man. Bawi sjedio bosanski
mitropolit do po{qedwe ~etvrti XVI vijeka, i tada je katedra
prenesena u dowe krajeve, gdje je bila sve do prvih godina ХVIII vijeka,
dakle kroz sav XVII vijek; niti ima ikakva dokaza, da je u
polovini toga (XVII) vijeka postojao zasebni episkop, ili mitropolit, u
dowim krajevima, i opet zasebni u man. Bawi. Mar~anska (ina~e:
svidni~ka), eparhija tada je postajala, to je istina; ali da je ta eparhija
1648. godine, ili u op}e ikada podru~na bila nekom pravoslavnom
dalmatinskom
arhijepiskopu
zajedno sa eparhijom bosanskom, o tome nikada niko nije spomenuo, osim
ovoga fratra misijonara.
2) Trebalo bi da je dokazano, da je u drugoj ~etvrti XVII vijeka ili u
op}e ikada postojao neki pravoslavni mitropolit i arhijepiskop
dalmatinski, koji se zvao Epifanije Stefanovi}, i koji je imao pod
svojom jurisdikcijom druga dva pravoslavna episkopa, koji zajedno s
wim prevjeri{e. Za toga ~ovjeka niko nigdje nije kazao, da je on to bio,
osim pomenutog misijonara. Ako iko, to bi bio spomenuo o wemu
zadarski arcibiskup Karaman u svojoj op{irnoj informaciji godine
1750. o pro{losti pravoslavne srpske crkve u Dalmaciji. Karaman
167
spomiwe o Srbima u Dalmaciji i najmawe sitnice, te je ~isto nemogu}e
i pomisliti, da bi u svome spisu zaboravio bio takav krupni
doga|aj, kao {to bi bilo obra}ewe srpskog jednog pravoslavnog
arhijepiskopa i to ba{ dalmatinskog. Nije li mo`da bio taj
Epifanije kakav prosti sve{tenik, koji je prevjerio, i koji se
prozvao arhijepiskopom Dalmacije mo`da s toga, {to su mu obe}ali
bili, prije nego {to }e prevjeriti, da }e ga arhijepiskopom
u~initi, ako se odnosni nacrti op}e prevjere izvr{e?261 Episkop,
ili mitropolit bosanski, Isaija, spomiwe se u prvoj polovini
XVII vijeka, i to, da je bio na katedri u dowim krajevima (a ne u
Bawi) od 1628. do 1635. godine. Da Isaija nije bio episkop bosanski
poslije 1635. godine, to je dokazano; isto kao {to je dokazano, da je ovaj
episkop Isaija bio ~estiti vladika i bodri ~uvar vjere pravoslavne.
Otkuda je sada uzeo onog svog Isaiju bosanske Bawe onaj fratar
misijonar, to bi on jedini vaqda mogao kazati, jer drugi niko ni{ta
o wemu ne zna; isto kao {to niko ni{ta ne zna ni o tome, da je kakav
pravoslavni bosanski episkop prevjerio u dobu, o kome govori
misijonarski izvje{taj. Govore za jednog bosanskog episkopa,
Gavrila, da je pre{ao iz Bosne u Hrvatsku, i da je bio ~etvrti
unijatski mar~anski episkop od 1642. do 1644. godine. Dopu{taju}i
ba{ da je to i istina, da se ovaj episkop pounijatio, ipak tu je 1644.
godina a ne 1648. godina, u kojoj se, po kazivawu onog misijonara,
doti~ni bosanski episkop pounijatio; pri tome, ovaj se episkop zove
261
Ovo, {to ja ovdje kaèm, ja sam {tampao bio kao raspravu prije tri godine u ,,Glasniku” moje
eparhije. Na tu se raspravu osvrnuo gosp. Arhimandrit Il. Ruvarac, i u jednome pismu svom od
novembra 1900. g. smatra i on ,,pukom izmi{qotinom” arhijepiskopstvo ovoga Epifanija i podru~na
mu ona dva sufragana (Isaije i Vasilija), ali misli ipak, da ke taj Epifanije bio dalmatinski
mitropolit i da mu je sin|eliju za mitropolita u Dalmaciji izdao pe}ski patrijarh Pajsije. Ovo
Ruvarac izvodi iz dva pisma, na{tampana u Srb. Dalm. Magazinu za 1843. i 1844. godinu: jedno
patrijarha Jovana od 1614. g. i drugo patrijarha Arsenija 1696. g. U pismu Jovanovom spomiwe se
kr~ki kalu|er i haxija kir Epifanie, koji je sa drugim kalu|erom kr~kim kir Petronijem do{ao bio
patrijarhu da se opravda radi tu`be na Kr~ane bosanskog, kli{kog i li~kog mitropolita Todora. A u
pismu patrijarha Arsenija spomiwe se, da je ep. Nikodim Busovi} donio patrijarhu sin|eliju
patrijarha Pajsija, kako <st osobne bio mitropolit va Dalmatcii. Ovaj mitropolit, koji je osobne
bio u Dalmaciji, Ruvarac misli da je to upravo onaj kir Epifanie, kojemu da je patrijarh Pajsije dao
sin|eliju za mitropolita dalmatinskog. Navodi Ruvarac, da i Lopa{i} u svojoj kwizi ,,Karlovac”
(str. 159) govori ,,da je u karlova~kih i senjskih strana bio vladikom oko god. 1640. neki Hadì Epifanija”, te
zakqu~uje: ,,tvrdo drìm da je taj haxi Epifanije jedno i isto lice i sa kr~kim poklonikom groba
Gospodwa 1614. god. i sa osamdesetogodi{wim Epifanijem Stefanovi}em od 1648. god. Et iste fatuus
senex mogao je u~initi ono, {to zaw kaè Farlati da je u~inio.” Ovaj Ruvar~ev zakqu~ak ja nijesam
mogao usvojiti, jer ne mogu da na|em pravu svezu izme|u onoga, {to patrijarh Arsenije spomiwe, da mu
je Busovi} prikazao sin|eliju patrijarha Pajsija o nekom mitropolitu, koji je osobne bio va
Dalmatcii, i izme|u onog Kr~anina Epifanija, koji je dolazio patrijarhu Jovanu 1614. g. da se tuì
na mitropolita Todora, isto kao {to ne mogu da razumijem, {ta ima posla onaj Lopa{i}ev vladika
haxi Epifanije iz karlova~kih i sewskih predjela, sa Farlatovim onim Epifanijem Stefanovi}em,
koji bi bio, kao pravoslavni mitropolit i arhijepiskop dalmatinski, prevjerio na ostrvu Viru 1648.
godine. Radi ovoga ja nijesam htio po ovome pitawu sada ni{ta mijewati od onoga, {to sam napisao
prije tri godine. A kaza}u i ovdje, kao {to sam kazao na zavr{etku onoga moga ~lanka (str. 139.), da
sam gotov mi{qewe moje o ovome pitawu preina~iti, kad mi se nepobitnim istorijskim podatcima
dokaè, da to mi{qewe nije osnovano.
168
Gavrilo, a ne Isaija, kao {to svoh pounija}enog bosanskog episkopa
zove fratar misijonar. Da nije i sa ovim fratrovim Isaijom ono isto,
{to i sa „dalmatinskim arhijepiskopom" Epifanijem? Tre}i
pravoslavni episkop, koji bi bio 1648. godine prevjerio, bio je, po
rije~ima fratra misijonara, Vasilije mar~anski. Po smislu
izvje{taja fratarskog ovaj bi Vasilije bio prvi mar~anski episkop,
koji se odrekao pravoslavne vjere, i dakle mar~anska je eparhija
postala podre|enom Rimu pomenute 1648. godine, a dotle je bila
pravoslavna. Me|utijem jezujit Niles spomiwe ovoga Vasilija, kao
petog mar~anskog episkopa, i to unijata, a samo postawe mar~anske
unijatske eparhije stavqa 1611. godine, dakle za 37 godina prije onoga
vremena, kada bi se Vasilije pounijatio bio.262 Osim toga, po istome
Nilesu episkopom je mar~anskim bio ovaj Vasilije 1645-1646, a 1648.
god. bio je Sava Stanislavi}. Kad se sve ovo uzme na oko, tada i ovaj
episkop Vasilije na{ega fratra misijonara tako je problemati~na
osoba, kao i onaj wegov Epifanije i Isaija; a da i ne spomiwemo o
tome, da nigdje nikakva spomena nema o kakvoj svezi toga Vasilija sa
onim Epifanijem i opet sa onim Isaijom, kao {to nema, niti
moè prema gorenavedenome biti spomena ni o tome, da je ovaj
Epifanije poloìo ispovjedawe vjere rimske crkve i odrekao se
pravoslavqa i u ime ovog Vasilija mar~anskog.
3) Sad misijonar onaj spomiwe Vir (Pontadura), kao mjesto gdje se
ono obra}ewe „arhijepiskopa dalmatinskog" Epifanija dogodilo i
da je to bilo u glavnoj crkvi Vira i u prisustvu velikoga mno{tva
pravoslavnoga naroda, tada bi trebalo dràti, da je u tome Viru
bila i katedra tog „pravoslavnog arhijepiskopa" Epifanija, da je u
istome mjestu bilo vi{e crkava, jer je sve~ano obra}ewe obavqeno u
glavnoj crkvi, i da je u tome mjestu bio sve sami pravoslavni narod,
i to u velikome broju. Me|utijem, mi ne znamo, da je iko ikada tolike
~asti udostojio mjesto Vir. Malo ostrvo Vir moglo je biti va`no
vaqda samo u glavi na{ega fratra misijonara, jer ono nikada nije
imalo kakva zna~aja, kao {to ga nema ni danas; niti iko zna, da je tu
bilo tada pravoslavno naseqewe, da je tu bilo vi{e pravoslavnih
crkava i da je tu bio, a vaqda i boravio pravoslavni arhijepiskopi.
Na svemu ostrvu ima jedno malo sela{ce sa 350 stanovnika i jo{
nekoliko
ra{trkanih
stanova. Tako je danas, a tako je bilo i prije s razlikom tom, {to
danas ima 5 stanova a prije nijesu bila nego samo dva.
4) Kao {to bi trebali dokazati sve ovo, {to smo do sada
pore|ali iz onog misijonarskog izvje{taja, tako bi trebalo da
se dokaè i onaj pokrupni navod, da je pravoslavni dalmatinski
262
Symbolae ad illustrandam historiam ecclesiae orientalis in terris coronae S. Stephani. Oeniponte, 1885. pag.
738. 745.
169
arhijepiskop" Epifanije, prevjeriv{i sam i svi oni drugi s wim,
poslao u mjesto sebe u Rim papi na poklon arhimandrita svetoarhan|elskog pravoslavnog manastira na Krci sa druga dva
vjesnika, sigurno kalu|era, a koji se arhimandrit sa kalu|erima
naravno
morao
ve}
bio
jo{
prije, ili bar tada pounijatiti. Nazvasmo pokrupnim ovaj navod, jer
niko na svijetu nije nikada ni samo naglasio, da je man. Krka ikada
posrnuo u pravoslavnoj vjeri. A nije to izri~no re~eno na u kom
misijonarskom izvje{taju, nego to kaza{e samo oni, koja htjedo{e da
prema svojoj cijewi svoje izvode iz tog izvje{taja ~ine. Za manastir
Krku naprotiv svi dalmatinski latinski biskupi osobito ХVIII
vijeka, kada su izvje{tavali mleta~ku vladu o pravoslavnoj crkvi u
Dalmaciji, u jedan glas sa najve}im jedom govorahu, da je tu leglo
„jeresi", da se od tuda pothrawuje u Dalmaciji „shizma" i da
kalu|eri toga manastira najvi{e prije~e, da se ne do|e do „svete
unije". Ve} ova okolnost dovoqna bi bila, da se ne
vjeruje pomenutom navodu o tada{wem kr~kom arhimandritu i
kalu|erima. Ali ima i jo{. Epifanije onaj „dalmatinski
arhijepiskop", po izvje{taju, mogao je poslati u Rim kr~kog
arhimandrita, dakako ve} pounija}enog, na izmaku 1648. ili u po~etku
1649. godine, jer se prevjera na, po izvje{taju, dogodila 1. novembra
1648. Me|utijem mi znamo, da je jo{ 1646. godine man. Krka od
turskog zuluma opustio bio, i svi kalu|eri dobjegli su bili pod
Zadar, i tu su bili za nekoliko godina. A da ti kr~ki kalu|eri pod
Zadrom nijesu imali nikakvoga razloga ni misliti tada o nekakvoj
„svetoj uniji", dovoqnim dokazom sluì to, {to su uìvali potpunu
slobodu svoje pravoslavne vjeroispovjesti pod zakriqem same mleta~ke
vlade, koja im je i nekolike latinske crkve ustupila, da mogu slobodno
svoju vjeru ispovjedati i crkvene slu`be obavqati. I jo{ ima jedna
vrlo va`na okolnost, na koju je vrijedno ovdje se osvrnuti. U samome
izvje{taju po Farlatijevom prijevodu kazano je tekstualno: Rev.
Abbatem monasterii Cherchensis S. Michaelis cum aliis duobus
internuntiis misit (Epiphanius). One rije~i „monasierium Cherchense", po
nekima od onih, koji po Farlatu pisa{e o ovome doga|aju i koje mi
spomenusmo, ozna~uju ba{ dana{wi na{ pravoslavni manastir na
rijeci Krci; po nekima pak one ozna~avaju manastir na ostrvu
Kr~kom. Razlika je dakle izme|u tih pisaca u tome, gdje je bio taj
manastir, da li na rijeci Krci (Krka, nekada{wi Titius), ili pak na
ostrvu Kr~kom (Krk, nekada{wi Curicum, danas na italijanskom
jeziku Veglia). Mi bi mogli na osnovu ovog razli~nog tuma~ewa
rije~i „monasterium Cherchense", mnogo {ta kazati o objektivnosti
onih pisaca, a osobito o najnovijem izme|u wih, koji je onoga abbatem
monasterii Cherchensis proizveo ~ak za arhimandrita; ali nije nam od
170
voqe vremena tro{iti. Svakako ve}, kad nije nastojateq na{eg
pravoslavvog manastira Krke i{ao papi pa ioklon po poruci onog
Epifanija, trebalo bi bar da nam se dokaè da je na ostrvu Krku
postojao pravoslavni manastir u XVII vijeku, i da je starje{inu
toga manastira, tada ve} pounija}enog, poslao Epifanije u mjesto
sebe papi u Rim; jer ako i jest istina da je postojao nekada na tome
ostrvu pravoslavni manastir sa kalu|erskim pravilima sv.
Venedikta, ali je taj manastir pre{ao u u ruke franci{kanaca jo{ u
XIV vijeku, i od toga doba on se pretvorio u latinski manastir, niti
iko zna, da je pored toga franci{kanskoga manastira postojao ikada
na ostrvu Krku jo{ i pravoslavni manastir.
Kao {to se vidi, sve ovo {to smo mi sada naveli iz onog
izvje{taja fratra misijonara kolegiji propagande, nije ni~im dokazano.
I dok se ovo ne dokaè pouzdanim istorijskim podatcima, i ujedno dok
se ne opovrgne ono, {to se pozitivno zna iz dalmatinske istorije XVII
vijeka i od ~ega smo mi ovdje tek mali dio priveli, dotle mi ne moèmo
smatrati sav onaj izvje{taj nego samo izmi{qenim, i dakle
neistinitim. Je li pak u istinitosti tog izvje{taja vjerovao i sam
Farlati, mi ne bi mogli odlu~no ustvrditi, nego bi radije u to
posumwali, poznavaju}i ina~e veliku nau~enost i znawe toga jezujita. On
je na{ao negdje na italijanskom jeziku onaj izvje{taj, i u~inio mu se
zgodan cijeq koju je on imao pred o~ima, pi{u}i o pravoslavnoj crkvi,
te ga je preveo na latinski jezik i unio ga u svoju kwigu, bez svake
kritike o autenti~nosti ili neautenti~nosti wegovoj, i napisao je na
osnovu tog izvje{taja onu biqe{ku o samome doga|aju, kou smo
spomenuli. Ovu na{u sumwu o tome, da li je Farlati vjerovao u
autenti~nost onog izvje{taja, mogli bi nam potvrditi izme|u mnogih
drugih primjera u wegovoj kwizi, i ova dva: Farlati je vrlo dobro znao ,
da je sve ono izmi{qeno, {to je popo Dukqanin napisao u svome
qetopisu o nekakvom duvanskom saboru (concilium Delmitanum) u IX
vijeku, i sam je Farlati to na jednom mjestu iskazao, pa ipak on naziva na
nekoliko mjesta taj sabor celeberrimum, koji da je 877. god. osnovao
dukqansku mitropoliju i 12 episkopija, da je uredio crkvenu jerarhiju i
izdao mnoge kanone, i da je na tome saboru prvi srpski kraq okruwen
bio od papinih poslanika. Drugi primjer Farlati dobro zna, da ìvot
sv. Save srpskoga, {to je napisao Tomko Mrnavi}, nije nego ~isto
fantasti~na rabota; i pokraj svega toga on navodi po Mrnavi}u, da je
latinski carigradski patrijarh postavio sv. Savu za srpskog
arhijepiskopa, i da je sv. Sava bio rimokatolik, a ne pravoslavni. Na
osnovu ovoga mi i istakosmo na{u sumwu, da je Farlati vjerovao
izvje{taju onoga fratra misijonara o prevjeri onog Epifanija i
drugih; a unio je on sami izvje{taj u svoju kwigu, kao i mnogo drugog
sli~noga, jer mu je to nalagala {kola, koje je pitomac. Da li su pak u
171
istinu onog izvje{taja vjerovali svi oni pisci, koje smo gore
naveli, mi ne znamo. Na{li su ono u Farlata, a Farlati je za wih
bezuslovni avtoritet u svemu {to je god on napisao, dakle po wemu su
i kazali u svojim kwigama ono {to su kazali. Po{to je pak zada}a
one gospode da prikupqaju sve {to je god ko ikad napisao protivu
pravoslavne crkve, to oni ne samo {to nijesu podvrgli kritici onaj
izvje{taj, nego ga jo{ okiti{e, dodav{i sa svoje strane pojedinosti, kakvih
u samom izvje{taju i nema. I ovo u~ini{e osobito franci{kanski pisci
sa tijem vi{e voqe, jer se ti~e, kako oni misle, slave wihovog ordena,
{to je eto sam jedan wihov brat znao obratiti „jednog shizmati~kog
mitropolita, dva shizmati~ka vladike, osamdeset (ili osam stotina)
shizmati~kih popova i kalu|era i mno{tvo shizmati~koga puka!"
Misao na{u o neistinosti onoga izvje{taja potkrepquje u neku ruku
fra Mijo Batini}. On pi{e: Ali ne potraja dugo ovo veselje franjevaca nad
vjerskim ujedinjenjem obijuh obreda, jer se ono razbi o tvrdoglavost gr~koizto~nog sve}enstva, odgojenog mr`njom proti Rimu i katoli~koj crkvi, i to
sve}enstvo ne htjede pruìti ruku na pomirenje nit se otresti svojih predsuda,
koje su mu bile pre{le u krv i zatrovale sve vanjske i nutrnje odno{aje". Vrlo
karakteristi~no jadikovawe, koje pokazuje s jedne strane, u kolikoj su
mjeri fantazirali qudi, kao ovaj fra Mijo, protivu pravoslavne crkve, a
s druge, kolika se u op}e moè vjerovati onome izvje{taju o obra}ewu svega
onoga mno{tva pravoslavnog vi{eg i nièg sve{tenstva u 1648. godini, kad
je fra Mijo prinu|en da prizna, kako se odmah poslije toga pretvorilo u
àlost ono „veselje franjevaca." Karakteristi~no je i proturje~je u
samome pisawu fra Mijinom o ovoj stvari. Na jednoj strani svoje kwige
on se raduje, kako se „preko osam stotina gr~ko-izto~nih sve}enika i kaludjera
pomirilo sa katoli~kom crkvom," a odmah na drugoj strani iste kwige àli se
na „tvrdoglavost gr~ko-izto~nog sve}enstva," o koje se razbilo u Dalmaciji ono
pomirewe! Pitamo. Je li mogu}e, da se danas polatini 800 (pli recimo i 80)
pravoslavnih popova i kalu|era, i da ss odmah zatijem svi ti
sve{tenici povrate i postanu od jednom tako „tvrdoglavi", da ta wihova
„tvrdoglavost" prije~i {irewu latinstva kod dalmatinskih i susjednih
Srba? Ili moè biti ono 800 (ili 80) ostado{e ~vrsti u prevjeri, a
druge vaqda hiqade (ili stotine) wih pokazivahu onu „tvrdoglavost" ? Kad
bi se tako i{lo naprijed sa pitawima, moglo bi ih se mnogo nanizati, i
sva bi ona bila ~udnovata. i jo{ vi{e bi sluìla potvrdom, da je
neistinit, kako u isnovi tako u u detaqima, sav taj misionarski
izvje{taj, i da je u wemu sve izmi{qeno.
Pa kao {to je neistinit ovaj doga|aj, tako je neistinito i sve drugo
{to kazuju fratri o onome wihovom {irewu „kraljevstva istine" me|u
pravoslavnima u dalmatinskom kontinentu u ovo doba. O ovome nema
ni jednoga pouzdanog dokaza. Nego je istina to, da su oni fratri
nasrtali na na{u crkvu i da su svima srestvima gledali da obrate kojeg
172
pravoslavnog u svoju vjeru, ali svi ti poku{aji wihovi ostali su tada
bez ploda, jer su, kao {to qetopis na{ kaè, nai{li na tvrdu vjeru
narodnu.
Ali ovo {to fratri nijesu mogli u~initi u Dalmaciji me|u
srpskim narodom, u~ini{e oni u Bosni. Od druge polovine ХVI pa
kroz svu prvu polovinu XVII vijeka fratri su bili u Bosni
svemo}ni. Rimska kongregacija propagande ìvo je tada radila po
svemu balkanskom poluostrvu, pa i u Bosni. Fratri dakle rade}i da
obra}aju u svoju vjeru i pravoslavne u Bosni, tijem su radili u
korist one kongregacije, te su iz Rima svu pomo} dobijali, koja im
je nu`na bila za taj posao wihov. Turske su im vlasti na ruci
bile, jer su oni znali pod jednim ili drugim izgovorom izmamiti
iz Carigrada carske fermane, pred kojima su se naravno
provincijalne turske vlasti klawale. Je li im kakva nezgoda bila i
zaprijeka u slobodi radwe, oni su se obra}ali dubrova~koj
republici, i ona je odmah posredovala za wih kod porte, te su oni
ve} i dobivali {to su htjeli. Imali su u Bosni 18 manastira i bili
su vrlo bogati. Monsi g n o r Urb. Cerri u odnosnom izvje{taju svome
papi Inokentiju XI kazuje, da bosanski fratri sastavqaju la piu ricca
provincia di S. Francesco.263 Protivu pravoslavnih episkopa u Bosni
oni su znali kod porte izmi{qavati sva{ta, i fermanima se protivu
istih vladika ogra|ivati, tako da su mogli raditi, kao {to su u
stvari i radili, {to su god htjeli. Pri takvim povoqnim
prilikama, ne imaju}i od svoje vjere dosta naroda, a trebalo im je
pred Rimom pokazati da je opravdano wihovo boravqewe u Bosni,
zalazili su k pravoslavnim Bo{wacima, te dopu{tenim i
nedopu{tenim srestvima primoravali su ih da prime latinsku
vjeru. I u tome su dosta i uspijevali, ako i ne ba{ u onolikoj mjeri,
kao {to ti fratri u svojim kwigama kaù. Ali u polovini ovoga
vijeka dosadilo je ve} bilo i turskim vlastima u Bosni fratarsko
bjesnilo i lukavost wihova, i po~e{e ove fratre zvati na red. Ovo
se fratrima nije dopalo, te smisle neki izme|u wih seliti iz Bosne,
i to u dalmatinski kontinent blizu granica mleta~ke republike, gdje
im se u~inilo da }e mo}i dobro i mirno ìvjeti. Pre|e wih nekoliko
1650. godine u Dalmaciju, i s wima dosele jo{ 54 porodice
polatiwenih Bo{waka, koje se nastani{e u Petrovom poqu kod
Drni{a. Fratar Zlatovi} kaè, da je tada sa fratrima pre{lo „10.
000 ~eljadi, me|u kojima bija{e dosta razkolnika, koje svojimi
ponutkovanji prevedo{e na katoli~ko jedinstvo." Onaj prvi broj (54
porodice) mi smo uzeli iz zvani~nog fratarskog {ematizma, {to je
izdao 1857. fratar A. Luli}, te se taj broj i moè smatrati za istinit,
263
,,Relazione dello stato della congregatione e missioni di propaganda fide”. A. Theiner, Vetera monumenta
Slavorum meridionalium historiam illustranda. Zagrabiae, 1875. II, 212-215.
173
i od tih porodica sastave fratri u Petrovom poqu (1650. god.) jednu
svoju parohiju. Onaj pak Zlatovi}ev navod o ,,10. 000 ~eljadi" mi
smatramo samo fratarskim hvalisawem. Ali ako i ne }emo da
primimo ovaj broj naroda koji Zlatovi} navodi, da je tada u
Dalmaciju pre{ao, moramo ipak uzeti u ra~un ono {to on kaè o
obra}ewu ,.razkolnika" u ovo doba, i da ispostavimo istinu o tome na
osnovu ovoga, {to nam na{ qetopis kazuje.
Nau~eni fratri na prozeliti~ki posao me|u pravoslavnima u Bosni,
do{av{i u Dalmaciju, po~e{e i tu taj isti posao da teraju. U~inilo im
se zgodnim da to ~ine u Petrovom poqu, jer su imali za{titu kod
tada{weg turskog drni{kog zapovjednika (Alila), za kojega kaù
fratri, da je bio „divoto ai frati, e prese a proteggerli e sussidiarli"; a
znali su oni u isto vrijeme dobiti u tome pomo} i od mleta~ke vlade,
premda je republika i bila tada sa Turcima na ratnoj nozi, a koju
im je pomo} 8. jula 1650. i pismeno zasvjedo~io dalmatinski
proveditor L. Foskolo. Pod zakriqem dakle onog turskog drni{kog
zapovjednika, fratrima odanoga, i opet za{ti}eni od mleta~kog
proveditora, po~e{e fratri raditi da obra}aju na{ narod u
Petrovom poqu u svoju vjeru. Ali nai|o{e i na oporbu. Pri
pravoslavnoj drni{koj crkvi bilo se sklopilo nekoliko kalu|era iz
man. Krke, kad im ono Turci (1647.) manastir opqa~ka{e. Ti su
kadu|eri vodili pastirsko starawe o pravoslavnom narodu Petrova
poqa; i ti se kalu|eri i oprije{e fratrima, kad su im ovi po~eli
dirati u narod. Qetopis na{ kaauje, da su se kalu|eri morali sa
fratrima mnogo mu~iti radi ovoga i da su ~ak pozivani bili pred
turskog zapovjednika, kod koga su ih fratri optuìli bili, kao da
bude narod protivu sultana, ali da je pored svega toga ipak narod
na{ ostao vjeran svojoj crkvi. A ono Zlatovi}evih „dosta razkolnika"
bi}e se po svoj prilici svelo nekoliko na gladnih qudi i neja~i,
koje su fratri vaqda sebi primamili. Nekoliko godina ka{we (1660.)
spomiwe se u na{em qetopisu poslanik pe}skoga patrijarha Maksima,
kalu|er Kiril, da je dolazio u Petrovo poqe i kako ga je narod sa
odu{evqewem primio i velike mu po~asti ukazivao; a tako|er, da je taj
patrijarhov poslanik kazivao, kakve neprilike mora da patrijarh
ispituje radi navale latinskoga sve{tenstva na pravoslavnu crkvu, i da
je isti poslanik hrabrio narod da u isku{ewima ~vrsti budu u vjeri
svojoj. Ovo se potpuno slaè sa onim, {to ina~e znademo o energi~noj
djelatnosti patrijarha Maksima (1656-1676.) u obranu pravoslavne crkve
protivu latinskog sve{tenstva, a posebno protivu franci{kanaca u
Bosni i Hercegovini.264 A ovo nam pokazuje, kako je pored ostaloga
patrijarh Maksim mislio i starao se i o pravoslavnim Srbima u
264
I. Ruvarac, O pe}skim patrijarsima. Str. 76. i sl.
174
Dalmaciji, te im svoga poslanika slao, da ih hrabri da u vjeri ne
malaksaju.
11.
Kazali smo, da je 1669. god. uglavqen bio mir izme|u turske carevine
i mleta~ke republike. Poslije toga mira i poslije one stra{ne
protivnosti, koju na|o{e Turci u Dalmaciji kod samoga naroda
dalmatinskoga, moglo se misliti, da ne }e oni opet uznemirivati ovu
zemqu. Dodu{e za nekoliko su godina mirovali; ali ratoborni duh
wihov i èqa za osvetom za pretrpqene poraze naveo ih je opet da diraju
u Dalmaciju. Sre}om te je po~ela bila ve} slabiti turska mo} u Jevropi
pred sjediwenim silama jevropskih vladalaca, i s toga od tih novih
turskih nasrtaja zla po Dalmaciju nije bilo, nego je na protiv ona od
toga, dobila za svoje budu}e mirno ìvqewe. Poraz turski pod Be~om
(1683.) odlu~i mleta~ku republiku, da stane jednom za svagda na put
turskim napadajima na mleta~ke posjede u Dalmaciji i da se po
mogu}nosti oslobodi za svagda Dalmacija od Turaka. God. 1684.
republika objavi rat Turskoj, koji je odmah i otpo~eo. Glavni oslon za
republiku u ovom novom ratu bile su opet narodne dalmatinske ~ete,
koje se onako juna~ki pokaza{e za vrijeme kritskoga rata, i nad kojima
je glavno zapovjedni{tvo imao slavni Stojan Jankovi} zajedno sa ne
mawe slavnim Smiqani}em. Blagodare}i ovim velikim srpskim
junacima, a tako|er u mleta~kom znamenitom generalu Jeronimu
Kornaru, rat je ispao sretno po republiku.
Napadaji hri{}anske vojske na Turke bili su stra{ni, premda je
turska vojska i brojala za trajawa rata preko 100. 000 qudi, pje{aka i
kowanika. Pobjede hri{}anskog oru`ja slijedile su jedna za drugom,
pi{e Hamer. Poslije tri godine takvog ratovawa, u aprilu 1687. g. bila
je oslobo|ena od Turaka sva siwska krajina, a u decembru iste godine
kninska krajina i ~etrnaest drugih glavnih utvr|enih mjesta. Slijede}e
(1688.) godine bila je slobodna od Turaka mal ne sva Dalmacija, od
Zrmawe do Cetine, a tako isto i ve}i dio dana{we dowe Dalmacije.
Utvr|ewe mleta~ke republike u pravnom posjedu zavojevanih u ovome ratu
zemaqa u Dalmaciji slijedilo je na karlova~kom miru, koji je uglavqen
bio u po~etku 1699. godine, kad je ustanovqena bila pograni~na crta
izme|u Dalmacije i turskih posjeda. Po~iwala je ta crta od Zvonigrada
na Zrmawi i i{la je na Knin, Vrliku, Siw, Duvare, Vrgorac do îtluka
na Neretvi. Tu je dolazilo tursko zemqi{te Klek, i za wim dubrova~ka
teritorija do Sutorine, opet turskog zemqi{ta. Za tijem je opet i{la
pograni~na crta od Tople i Ercegnovoga na niè. Svako od pograni~nih
mjesta od Knina do îtluka, po{to su bila utvr|ena mjesta, tvr|ave
imalo je prema turskim posjedima u obliku polukruga jedno slobodno
zemqi{te od prilike od 4 kilometra, na koje turska vojska nije smjela
pre}i. Pograni~na ova crta, po mleta~kom opunomo}eniku Grimaniju,
175
koji je u~estvovao pri utvr|ivawu iste crte, nazvana je linea Gri mani; a
ovo {to sada Mle~i}i dobi{e u Dalmaciji nazvano je acquisto nuovo.
12.
Sa 1688. godinom bila je, kao {to smo rekli, oslobo|ena od Turaka
mal ne sva Dalmacija, i te je godine ona pre{la fakti~no pod vlast
mleta~ke republike.
Poslije kritskoga rata za nekoliko je godina prili~no bilo mirno u
Dalmaciji, te je i crkveni ìvot pravoslavnih Srba dosta mirno tekao.
Za ovo vrijeme, a naime izme|u 1669. i 1682. godine spomiwu se nekolike
nove na{e crkve, i to: u Erveniku crkva u ~ast sv. Nikole, u Kolarini
crkva sv. \or|a, u Brgudu crkva sv. Lazara, u Vrbniku sv. Nikole i u
Islamu crkva ov. \or|a, koju je dao sagraditi Stojan Jankovi};265
premda su okolo ovoga doba dvije pravoslavne crkve i nestale, i to jedna
u Filip-Jankovu i druga u Crnom, obje blizu Zadra. Prvu su kr~ki
kalu|eri podigli bili i u woj su tri oltara bila. Nastojawem latinske
arcibiskupske kurije zadarske razru{ena je bila ova crkva i kalu|eri
su prinu|eni bili od tuda se ukloniti po naredbi proveditorske vlasti.
Toj crkvi danas ni traga vi{e nema, kao {to u istom selu odavna ve} ni
jednog pravoslavnoga nema. Znala se ve} o tome pomenuta kurija
pobrinuti, kao {to se ona znala pobrinuti i o tome, da nestane u ovo
isto doba i one druge na{e crkve u Crnom. Zadar i okolina mu bilo je
mleta~ko odavna i pod neposrednom jurisdikcijom latinskog
arcibiskupa, pa je i pojmqivo, da su pravoslavni Srbi, koji se u toj
okolini nalazi{e, morali osjetiti zlu voqu, koju je kurija tog
arcibiskupa svagda imala naspram crkve wihove. U po~etku kritskoga
rata morala je ista kurija radi dràvnoga razloga da trpi, da joj na
zemqi{tu wene jurisdikcije budu srpski kalu|eri i da slobodno
obavqaju bogosluèwe u dvjema nekada latinskim crkvama u Belafuzi sv.
Bogorodice i ispod gradskih bedema sv. Jovana. Ali ~im je kurija mogla
da ne vodi ra~una od re~enog dràvnog razloga, ona je odmah i pokazala
svoju }ud naspram pravoslavnih Srba i u pogledu sada pomenutih
crkava. Ostalo je bilo dosta jo{ srpskog naroda iz Bukovice ispod
Zadra i poslije svr{etka kritskoga rata. Pri crkvi sv. Jovana za
pastirsku slu`bu tome narodu ostavqen je bio i jedan kalu|er, Mojsije
(1669.), poslije koga bila su opet dva kalu|era, Misail i Gavril (1670.).
Protiv ovih kalu|era zadarska je kurija digla drvqe i kamewe; samo da
budu ukloweni. I kad nije mogla uspjeti onako brzo kako je ona to
htjela, optuì ih vladi da nijesu dobri podanici, jer da goje simpatije sa
Srbima u Turskoj. Uslijed toga budu stavqena u tamnicu oba ona
kalu|era, Misail i Gavril. Ali tada{wi zadarski kzez, An. Loredan,
bio je savjesniji od arcibiskupske kurije, te da ne bi pravoslavni narod
265
Kon~. rkp.
176
onaj ostao sasvijem bez pastira, naredbom od 20. juna 1670. god. odredi
za slu`bu pri crkvi sv. Jovana jednog pravoslavnog sve{tenika,
Grigorija Vlasta, da bude kapelanom sua vita durante, con tutti gli obblighi,
privileggi, preeminenze ed utilita ad essa cappellania di ragione spettanti, cosi
che in avvenire abbia ivi ad impiegarsi ed esercitare le sue parti del culto ed
officiatura di quella.266 Ovu plemenitu i pravi~nu naredbu znala je u
ostalom kuriji na brzo osujetiti, tado da je ista crkva poslije vrlo
malo vremena prestala biti pravoslavnom crkvom, isto kao i ona druga
crkva sv. Bogorodice u Belafuzi.
Ovih neprilika, {to su pretrpjeli pravoslavni okolo Zadra u ovo
doba u od zadarske kurije, nijesu jo{ tada imali da ispituju oni, koji su
bili udaqeni od toga mjesta, i dakle van doma{aja djelatnosti iste
kurije, te su mogli i slobodnije vjeru svoju ispovijedati, premda, kao {to
}emo vidjeti, imali su i oni da se malo ka{we bore i brane svoju vjeru
od napada~a, sli~nih onima zadarske kurije. Nekoliko podataka o
ìvotu crkvenom ovoga doba kod dalmatinskih Srba imamo u jednom
zvani~nom spisu proveditora L. Dona, u jednom pismu dabrobosanskog
mitropolita Hristifora, a najvi{e u na{em qetopisu. Po ovim }emo
spisima ovdje i spomenuti o tome ìvotu.
Kao {to znamo, 1615. godine bila je zavedena u man. Krci {kola za
spremawe mladih Dalmatinaca za sve{teni~ku slu`bu. Za nekoliko je
godina bio spremqen prili~no velik broj kandidata za sve{tenstvo.
Me|utijem, poslije dabrobosanskog mitropolita Todora (1618. g.), nije
poznato da je drugi koji potowi dabrobosanski mitropolit rukopolagao
sve{tenike za Dalmaciju, tako da je u drugoj polovini XVII vijeka bila
velika oskudica u sve{tenstvu u Dalmaciji. Radi ovoga nastojateq man.
Krke. Antim, obrati se 1671. god. dabrobosanskom mitropolitu
Hristiforu i prikaè mu nu`du, da bi trebalo ~im prije rukopoloìti
vi{e sve{tenika za Dalmaciju, i kako ima ve} dosta spremqenih mladi}a
za sve{teni~ku slu`bu; napomene tako|er mitropolitu, kako je s toga
{to je pust man. Dragovi}, vi{e parohija u onoj okolini bez
sve{tenika, kako je pola~ki sve{tenik, koji vr{i slu`bu protopopa za
parohije kli{kog okruga, mnogo ostario i oboqeo, i kako treba tu novoga
protopopa imenovati; istakne mu najposlije, kako oblije}u okolo
pravoslavnog naroda fratri i nagovaraju ga na prevjeru, i kako pojedini
iz naroda, bez svojih sve{tenika, koji bi ih ~uvali, napu{taju ve} svoju
crkvu, i radi svega ovoga nastojateq ovaj kr~ki moli mitropolita, da
nastoji do}i u Dalmaciju, kako bi se uredilo sve {to treba.267 I ovo
~ini taj kr~ki nastojateq, vr{e}i onu du`nost, koja mu je jo{ 1578. god.
povjerena bila mitropolitom Gavrilom, kao upravitequ dalmatinskih
266
267
Documenta, p. 56, i Kon~. rkp.
St. arhiva zad. ep, br. 86.
177
crkvenih poslova. Mitropolit Hristifor odazvao se molbi kr~kog
nastojateqa, i pismom od 7. januara 1672. g. objavquje istom nastojatequ,
da }e ~im prije do}i u Dalmaciju, hvale}i ga za revnost o crkvenom
napretku.268 Te godine mitropolit nije do{ao u Dalmaciju, nego je
poslije Uskrsa poslao jednog kalu|era u man. Krku da pozdravi bra}u
i da opravda, za{to nije mogao jo{ tada izvr{iti obe}awe. Ali do{ao je
slijede}e (1673.) godine, i o dolasku tom i boravqewu mitropolitovom u
Dalmaciji na {iroko na{ qetopis pri~a. Nave{}emo glavno.
Do{ao je mitropolit Hristifor u Dalmaciju poslije Uskrsa i bavio
se tu do poslije Male Gospojine. S wim su do{la jo{ dva sve{tenika i
djakon. Obi{ao je oba manastira: Krku i Krupu, i sve crkve od Cetine i
Krke do Velebita, i blagoslovio je zgrade oba manastira, koji su bili
postradali za po{qedwih ratova, a tako isto i sve novopodignute crkve.
Rukopoloìo je dvadeset i ~etiri nova sve{tenika za manastirsku i
parohijsku slu`bu, izme|u kojih osam za kli{ki okrug, i postavio je u
Pola~i za protopopa tog okruga jereja Marka Rajkovi}a. Od mjesta do
mjesta pratio je mitropolita mnogi narod, slu{aju}i wegove svete rije~i i
primaju}i blagoslov wegov. Kazivao je, koliko neprilika moraju da trpe
pravoslavni i u Bosni od rimske propagande, a naro~ito od fratar, ali
kako se ne mora niko te propagande bojati, kad vjeruje u istinu i svetiwu
pravoslavne crkve. Po{to nije na{ao dovoqno crkvenih bogoslu`benih
kwiga, preporu~io je da se za vrijeme pomaù prepisivawem tih kwiga, a da
}e i on nastojati da dobiju nu`ne kwige. Prije odlaska iz Dalmacije do{ao
je opet mitropolit u man. Krku, i tu je sluìo arhijerejsku slu`bu na dan
Male Gospojine i na toj slu`bi proizveo nastojateqa Antima za
arhimandrita. Ovaj je Antim, u koliko mi znamo, bio prvi arhimandrit
manastira Krke. Op{irni opis o bavqewu mitropolita Hristifora u
Dalmaciji qetopis na{ zavr{uje, nazivqu}i blagoslovenim taj wegov
dolazak za pravoslavnu crkvu i srpski narod u Dalmaciji.
Hristifor bio je mitropolit dabrobosanski i egzarh pe}skoga
patrijarha 1671-1681 g. Vidi se, da oni jerarhijski odnosi, koji su
ustanovqeni bili za srpsku crkvu u Dalmaciji za vrijeme patrijarha
pe}skoga Makarija u po~etku druge polovine XVI vijeka, pokraj sviju
politi~kih mijena, stalni su i ~vrsti bili i u tre}oj ~etvrti XVII
vijeka. Vidi se iz ovoga {to smo sada naveli, da je pastirskim trudom
ovog ~estitog mitropolita ure|eno bilo svugdje u Dalmaciji pravilno
bogosluèwe i pastirska slu`ba, {to je sve za vrijeme po{qedwih ratova
poreme}eno bilo, a vidi se i to, da je narod na{ tada arhipastirskom
rije~u osnaèn bio u vjeri svojoj. Ali na àlost mirni ovaj ìvot
crkveni malo je samo godina trajao, i pre|a{we nevoqe opet
nastupi{e: rat, koji je za ~etiri godine (1684-1688) drào na{u zemqu u
268
Kon~. rkp, i pomenuti spis (br. 86.) st. arhive zad. episkopije.
178
trzavici, i latinski nasrtaji na pravoslavnu crkvu u Dalmaciji. O ratu
smo ovom spomenuli, a sada da spomenemo o ovoj drugoj nevoqi na{oj,
koja }e pravoslavne Dalmatince na àlost pratiti bez prestanka za dugi
i dugi niz godina.
13.
Dalmatinski proveditor Lor. Dona naredbom svojom od 23. marta 1683.
obznanio je bio, da je uvaìo pro{wu upraviteqa franci{kanske
bosanske kustodije o. Miovila Radni}a, kojom je traìo dozvolu, da bi
mogli pre}i u Dalmaciju iz Bosne nekoliki fratri sa mnogo naroda, te se
naseliti u Dalmaciji, i u toj svojoj obznani svima preporu~uje
proveditor, da svi treba da najve}u susretqivost pokaù istim fratrima,
koji su proniknuti odano{}u naspram mleta~ke republike, i koji iz te
odanosti i prelaze sa narodom svojim u Dalmaciju.269 Na odredbu ovu
proveditorsku mi se zaustavqamo, jer ona sastavqa po~etak novih
neprilika, koje }e imati da pretrpi na{a crkva u ovoj zemqi.
Bosanski fratri ve} svemu su svijetu dodijali bili svojim postupawem i
svojim ìvotom. Mons. Cerri u pomenutom svom izvje{taju papi Inokentiju
XI vrlo ih crno opisuje, kazuju}i, da su „i piu rilassati," da su gramzqivi za
novac, da bi da uzdrè parohije {to tamo imaju, gotovi bili pozvati i
Turke u pomo}, kad bi im ko htio oteti te parohije, ali da ih treba ipak
trpjeti, samo „per non cagionare maggior male." A kako su postupali naspram
pravoslavne crkve, u nekoliko smo ve} vidjeli. Vijek je ovaj (ΧVII) bio
vijek, kad je osnovana u Rimu kongregacija za propagandu, i kad su u
Rimu sve starawe ulagali, da im napreduje ta kongregacija i rad wezin.
Kongregacija je ova osobito imala pred o~ima isto~ne hri{}ane, koje je
trebalo nastojati da budu obra}eni u rimsku vjeru, kako bi tijem Rim
nadoknadio onaj veliki gubitak, {to je na zapadu pretrpio od protestanata.
Izme|u isto~nih hri{}ana prvi su bili pravoslavni hri{}ani, na koje
je propaganda oko svoje bacila. To su fratri u Bosni dobro znali, pa
zgoda im je sada bila, da se bave i oni poslom propagande me|u
pravoslavnim Bo{wacima, znaju}i, da }e tijem osvetiti se sve{tenstvu
pravoslavnom, koje je ~uvalo svoj narod od prevjere, a ujedno da }e i
Rimu ugoditi. Ovim se po{qedwim i tuma~i ono {to mons. Cerri kaè
papi, da fratre u Bosni, ma kakvi bili, treba ih ipak trpjeti. Posao ovaj
fratara u propagirawu latinske vjere me|u pravoslavnima u Bosni i
Hercegovini, i dakle nasrtawa wihova na pravoslavnu crkvu, pre{ao je
bio svaku granicu u drugoj polovini ovoga vijeka, za vrijeme pe}skoga
patrijarha Maksima.
Poslije mnogih tuàba na fratre, upravqenih porti od strane
patrijarha Maksima, najposlije bude izdan 1661. god. naro~iti ferman,
kojim se nalagalo fratrima da moraju mirovati u pravoslavnu crkvu i da
269
St. arhiva zad. ep, br. 103.
179
se pod nikakvim izgovorom ne smiju mije{ati u poslove te crkve; usude li
se to u~initi, patrijarh i srpski episkop imali su pravo zahtijevati od
nadle`nih politi~kih vlasti da ih kazne. Sa ovakvim fermanom u ruci
energi~ni patrijarh Maksim nije pra{tao ni jednom fratru, koji bi se
ogrije{io protivu pravoslavne crkve u zemqama, koje su mu bile duhovno
podru~ne. Protestirali su i ~ak se bunili fratri, {to im je samovoqa
wihova zauzdana bila; a pisci wihovi ne znadu ve} kako }e da isklone
ijed svoj na patrijarha, koga zovu belva, iniquus homo, Draco i sli~no.270
Mu~ili su se i dovijali na sve na~ine ovi fratri, da bi dobili
pre|a{wu slobodu djelovawa, ali im nije pomoglo. Na po{qetku, poslije
nekoliko godina odlu~e obratiti se za pomo} rimokatoli~kim dràvama,
da bi im one od porte izradile da mogu ìvjeti u Bosni onako kako su
prije ìvjeli. Obrate se oni najprije dubrova~koj republici, kod koje su
sigurni bili da }e na}i pomo}i protivu pravoslavnih, te joj prikaù
pe}skog patrijarha i srpske episkope na na~in, kako su to oni ve} znali.
Uvaì im republika molbu. „Nevoljnini bosanskim katolikom", pi{e fratar
Batinini}, „smilova se dubrova~ka republika, te {aljuci god. 1675. u Drinopolj
svoga poklisara Marina Cabogu na njeke sultanove sve~anosti, prikaza istomu,
kako gr~ko-izto~ni patriarhe, vladike i popovi napastuju franjevce ìvu}e u
Bosni i Hercegovini, kako su ih na svoju vjeru prie}i silili, novce im uzimali i
svakojako ih mu~ili".271
Moè se potpuno vjerovati, da se tako ìvo zauzeo za fratre, a
protivu pravoslavnoga patrijarha i sve{tenstva poslanik dubrova~ke
republike, jer je poznato, kakvom je stra{nom mr`wom ona bila
proniknuta naspram pravoslavne crkve. K. Petkovi~x pi{e: „Nadraèni
od rimokatoli~kog sve{tenstva Dubrov~ani su toliko za{li bili u svom
fanatizmu protivu jednoplemenika svojih pravoslavne vjere, da su
smatrali, da sami opstanak republike zavisi od te bratoubila~ke
iskqu~ivosti. Sa~uvalo se kod wih predawe, da je 1220. god bio u
Dubrovniku sv. Francisk asiski, i na pitawe Dubrov~ana, koliko }e
postojati wihova republika, da je odgovorio, da }e trajati ona dotle,
dok vrata wena budu zatvorena za shizmatike. Isto tako da je sv. Jakov
marlijski u jednoj propovjedi prorokovao, da }e svr{iti republika
tada, kad se u gradu ozida prva pravoslavna crkva. Pri takvom
raspoloèwu dubrova~kih stanovnika, pojmqivo je da na{im
jednovjercima nije mogu}e bilo ìvjeti na zemqama republike, i
morali su ili se latiniti, ili stojati tu bez crkve svoje i
sve{tenstva. Pravoslavni Srbi, ve}im dijelom iz Hercegovine, po~eli
su dolaziti u Dubrovnik u XV vijeku, ali do kraja XIX vijeka nije tu
bilo ni spomena o pravoslavnoj crkvi. Pravoslavni su morali, da bi
slu{ali Bo`ju slu`bu, odlaziti u Petrovo selo, daleko dva sata hoda,
270
271
I. Ruvarac. Sp. kw, str. 78. 79.
Sp. kw, II. 144.
180
ili u man. Duì, daleko {est sati. Do{ao bi kadgod u Dubrovnik koji
kalu|er iz toga manastira i ~itao bi jutrewu ili ve~erwu u kakvoj
privatnoj ku}i, ali svagda kri{om i pri velikom oprezu, da ne bi za to
Dubrov~ani doznali. Kad je trebalo pravoslavno dijete krstiti, moralo
se slati u Duì ili u Trebiwe za sve{tenika; a kad bi umro u
Dubrovniku pravoslavni, tijelo su mu nosili radi opijela u Trebiwe,
ako je imala rodbina da za to potro{i, ina~e su ga sahrawivali bez
svake molitve (Boè oprosti, kao psa) u nekom udaqenom od grada
mjestu, kojede za to republika odredila bila. Na pravoslavne su kalu|ere,
koji bi dolazili iz Hercegovine, dubrova~ki fanatici o{tro pazili,
gonili su ih i progonili, i radi toga su im pape slali svoje bule s
blagoslovom i blagodarno{}u, kao {to je to u~inio papa Venedikt ХІV,
kad je doznao da su Dubrov~ani prognali jednog pravoslavnog kalu|era,
koji se usudio bio svr{iti sv. tajnu za pravoslavne".272 Ovo isto,
potkrjepqeno dokumentima, kaè i V. Maku[evx, navode}i, da su osobito
franci{kanci uzbudili u Dubrov~anima fanatizam protivu pravoslavne
vjere, jo{ od onoga doba, kad su oteli pravoslavnima manastir na Stonu i
pretvorili ga u franci{kanski manastir.273 Ali dok ovako pi{u pomenuta
dva ruska pisca i osu|uju Dubrov~ane za wihovu mr`wu prema pravoslavnoj
vjeri, s druge strane rimokatoli~ki pisci kuju u zvijezde Dubrov~ane za
takvo wihovo postupawe. Na primjer, zadarski arcibiskup Karaman,
govore}i (1750.) kako ne treba trpjeti pravoslavnu crkvu u nikakvoj
rimokatoli~koj dràvi, navodi za ugled dubrova~ku republiku, non
avendo voluto mai quell' augusto e sagace governo permettere nella sua terra
chiesa ai Serviani vivi, ne tampoco sepoltura a' medesmi morti.274 A zadarska
arcibiskupska kurija ponavla misao Karamanovu, navode}i (1760.) kako
su Dubrov~ani znali zaprije~iti svaki poku{aj da se podigne u wihovom
gradu pravoslavna crkva, „costanti nella massima di non concedere ne chiesa a'
vivi (Serviani), ne tampoco sepoltura nel proprio Stato ai loro morti".275
Pri ovakvom su|ewu dubrova~ke republike o pravoslavnoj crkvi,
sasvijem je pojmqivo, da se poslanik wezin morao ìvo zauzeti u
Carigradu za bosanske fratre, koji su se àlili na progonstvo od strane
pravoslavnih, ~iji su obred Dubrov~ani u op}e smatrali i nazivali
„culto sacrilego." I to zauzimawe dubrova~kog poslanika dobrim je
urodilo plodom za fratre. Bar tako oni kaù. Isti onaj fratar Batini},
poslije gorenavedenih rije~i, dodaje: „Car Mehmed IV izjavi (dubrova~kom
Istori~eskij o~erkx serbskoj pravoslavnoj ob\inw vx Raguzq. Str. 4-5.
Materialw dla istorii diplomati~eskihx sno[enij Rossij sx raguzskoj republikoj. Moskva,
1865.
274
,,Nikad nije htjela dopustiti ona uzvi{ena i mudra vlada u svojoj zemqi ni ìvim Srbima crkve,
ni mrtvima groba.” Docum p. 307.
275
Docum p. 400. U jednom izvje{taju od 22. avgusta 1761. arcib. Karaman hvali Dubrov~ane, {to ne }e
ni mrtvog Srbina u svojoj zemqi. Docum p. 411, a u jednom od 1741. nazivqe se kugom pravoslavna vjera,
i odaje se hvala Dubrov~anima {to su sretni te nemaju kod sebe te kuge (il soli Ragusei hanno questa
fortuna di esser privi di tal peste). Docum p. 251. Cf. Farlati VI, 276-277.
272
273
181
poslaniku), da su prevarom dobili (patrijarh i srpski episkopi) ferman od
carskog blagajnika, pa zato ga odmah opozva, narediv svim svojim
beglerbegom, sandàkatarom, kadijam i ostalim ~inovnikom, da brane i {tite
biskupe i franjevce od svih navala i nameta srbskih vladika".276 Ovo je bilo
1675. godine. „Nego i ovo veselje franjevaca ne bilo dugotrajno", opaà
fratar Zlatovi}, jer je sultan opozvao ovu svoju naredbu,277 uvjeriv{i se
bez sumwe, da su bile osnovane àlbe pravoslavnog sve{tenstva na
fratre. @alili su se i opet fratri i molili razne rimokatoli~ke
dràve da im pomognu. Ostavqaju}i ostale molbe, za nas je va`na ona,
koju je pomenuti prije fratra M. Radni} upravio 1683. god. mleta~koj
vladi, i uslijed koje je proveditor Dona izdao onu svoju naredbu, da svi
moraju u Dalmaciji pokazati najve}u susretqivost bosanskim fratrima,
koji namjeravaju sa mnogo naroda pre}i u ovu zemqu.
14.
Odluka bosanskih fratara da se sele u Dalmaciju bila je sa gledi{ta
wihovih interesa dobro razmi{qena. Nemo} turska u Dalmaciji
pokazala se odmah poslije poraza wihovoga kod Be~a, i sigurno je bilo
za svakoga, da }e se Dalmacija tada osloboditi Turaka i pre}i pod
vlast Mle~i}a. Upliv mleta~ke vlasti na dalmatinski kontinent po~eo
je ja~i bivati od vremena kritskoga rata, i od toga je doba republika
bila moralni vlasnik i toga dijela Dalmacije, kao {to je bila pravni
vlasnik primorja. Naredbe dalmatinskih proveditora, koje su izdavane
bile u to vrijeme, kao {to su za primorje imale pravnu snagu, tako su
za kontinent one imale moralnu snagu, i sluìle su op}om normom za
naseqewe i toga dijela Dalmacije. Kakav je pravac tada vladao u
sredi{woj upravi u Mlecima naspram pravoslavnih, kaza}emo na svom
mjestu. У Dalmaciji po~iwu}i od 1678. g. kad je postao proveditorom
fanati~ni rimokatolik Petar Valijer, taj je pravac bio otvoreno
protivan pravoslavnima. U septembru 1679. g. ovaj je proveditor izdao
bio naredbu za Kotor i kotorsko okru`je, da latinski sve{tenici imaju
obu~avati pravoslavne sve{tenike. Ovu je naredbu isti proveditor
saop{tio suvremeno zadarskom knezu radi wegovoga vladawa.278 Po ovoj i
ovakvoj naredbi lako se moè suditi, kako je moralo biti
pravoslavnima, koji su bili pod jurisdikcijom pomenutoga
proveditora. A ova je naredba upu}ivala ve} i rimokatolike u
dalmatinskom kontinentu, kako se imaju odnositi naspram
pravoslavnih. Za latinske biskupe pak ona je zna~ila, da moraju
gledati da otrgnu pravoslavne od ota~aske im vjere i da ih privuku u
latinstvo. Primjer nam o ovom pruà ninski toga doba biskup
276
Sp. kw, II. 144.
Sp. kw, str. 151.
278
O ovome dalm. proveditoru govorimo op{irnije u pregledu doga|aja na primorju u slijede}em
periodu.
277
182
Franci{k de Andreis, kojega hvale, da „pleros ritus graeci schismaticos
ab errore et schismate ad veritatem catholicam et sinum ecclesiae
traduxit', i da je odredio bio dva naro~ita rimokatoli~ka
sve{tenika, koji su se imali starati „et reliquorum conversioni."279
Osim drugoga svega, ve} i ovo je za fratre bosanske moralo biti
primamqivo da u Dalmaciju sele, gdje im je tako zgodno poqe bilo,
da mogu terati propagandu me|u pravoslavnima, i tijem im se
osvetiti bar u Dalmaciji, kad nijesu mogli u Bosni, a ujedno tijem i
zadobriti sebi Rim, da im ne gleda potanko u wihov privatni
ìvot i dru{tveno wihovo pona{awe, a i da ih pusti da na
parohijama ìvu, {to je za fratre tada, isto kao i danas,
sastavqalo najva`nije pitawe. A kad se uz ovo sjetimo, da je tada na
zadarskoj
arcibiskupskoj
katedri
sjedio
jedan
fratar
franci{kanac (Evangelista Parzagus), tada }e nam jo{ jasnije biti,
za{to se bosanskim franci{kancima tako ìvo zahtjelo pre}i u
Dalmaciju. Koriste}i se pomenutom dozvolom proveditora Dona,
po~e{e fratri i prelaziti u Dalmaciju. Prvi prijelaz fratara iz
Bosne u Dalmaciju bio je 1684. godine. Vodio je fratre o. [imun
Brajinovi}, a s wima je pre{lo iz Bosne 1. 000 porodica, koje se
naseli{e u skradinskoj krajini. Me|utijem, u oktobru 1684. g. zauzeo je
po drugi put proveditorsko mjesto u Dalmaciji Petar Valijer.
Slijede}i pre|a{wem svom pravcu postupawa protivu pravoslavne
crkve ovaj proveditor 3. oktobra 1685. g. saop{ti zadarskom knezu
stari jedan dukal od 11. jula 1446. g. upravqen kotorskom knezu, kojim
je dukalom mleta~ka vlada upu}ivala toga kneza, da gleda na vje{ti
na~in da se obrate Bokeqi u rimokatoli~ku vjeru. în ovaj Valijerov
pokazuje sam, {ta je dalmatinska vlada htjela tada sa pravoslavnima.
Po svoj prilici to je u~inio Valijer po nagovoru onoga istoga
zadarskog arcibiskupa, franci{kanca, koji je jo{ u to doba bio
arcibiskup, i koji je bez sumwe i naputio bio ovoga proveditora, da
izda pomenutu naredbu 1679. godine. Fratrima je uslijed toga moralo
biti zbiqa zgodno u Dalmaciji, da izme|u drugoga rade i na
propagirawu rimokatoli~ke vjere. Dvije godine poslije prvoga
prijelaza bosanskih fratara u Dalmaciju, biva drugi prijelaz. Te
godine oni prije|o{e vo|eni od o. Stipana Mati}a i dovedo{e 300
porodica koje naseli{e u cetinskom poqu. Malo zatijem pre|o{e
opet u dva maha iz Bosne u Dalmaciju fratri: prvi put wih 35
fratara i dovedo{e 150 porodica i smjesti{e ih u siwsko poqe. To
je bilo 1688. godine, a zatijem opet sa fratrima iz @ivogo{ta pre|e
736 porodica. Svega je u ovo doba pre{lo vi{e od 5. 000 porodica iz
279
Farlati IV, 231.
183
Bosne sa vaqda jednim stotiwkom fratara, i sav se taj narod naselio
na zemqi{te izme|u Boraje, Prologa, Mosora i Dragovi}a.
Podatke ove o pomenutim seobama fratara sa narodom, naravno
rimokatoli~ke vjere, iz Bosne, uzeli smo iz kwiga, koje su sami fratri
napisali.280 Koliko su ta~ne one cifre, mi ne moèmo kazati. Fakt je
tu, da je po{qedwih godina XVII vijeka pre{lo u dalmatinski
kontinent, koji je bio naseqen od pravoslavnih Srba, mno{tvo
fratara franci{kanac. I ~im oni do|oe, po~e{e odmah i
uznemirivati pravoslavnu na{u crkvu. A i zgoda im je bila, jer su
protivu iste crkve u primorskim mjestima bili u to vrijeme svi, ~ak i
tada{wi poglavica te crkve, filadelfijski arhijepiskop, zlosretni
Meletije Tipaldi. U Zadru su arcibiskupi tada bili: pomenuti
franci{kanac Parzagus, a za wim Priuli, opet fratar augustijanac,
potpuno dostojni pred{asnici Zmajevi}evi u protivnosti
pravoslavnoj vjeri. U [ibeniku je bio biskup Calegari, koji je toliko
ve} vlasti dobio bio, ili bar prisvajao, da je ~ak obavqo kanoni~ku
posjetu tamo{weg pravoslavnog hrama. A u proveditorskom dvoru u
Zadru vladao je poznati nam Valijerov pravac. U pomenutim
biskupima mi na drugom mjestu govorimo, isto kao i o o{troj
protestaciji koju prikaza{e u ovo doba (1689. g.) senatu primorski
pravoslavni protivu latinskog sve{tenstva. Ovdje smo ovo
spomenuli radi toga samo da pokaèmo, kako je zbiqa zgodno poqe
bilo u Dalmaciji za fratre, da se udvore Rimu rade}i za kongregaciju
propagande i da tijem obezbjede sebi za{titu kod rimske kurije i
uìvawe onih svjetskih ugodnosti, na koje su u Bosni navikli bili, a
radi ~ega ih je onako karakterisao mons. Cerri.
U qetopisu na{em àlosno se opisuju stradawa, koja morado{e
pravoslavni da pretrpe od latinskog sve{tenstva, a posebno od
fratara u predjelima okolo Cetine i u [ibeniku i okolini mu.
Ozna~uju se ta stradawa teìma od onih, koja su imali na{i da od
Turaka pretrpe.281 Koliko su na{i morali radi vjere svoje stradati u
[ibeniku, govorimo na drugom mjestu. Ovdje spomiwemo o cetinskoj
krajini. Cetinska krajina ve}inom je bila naseqena srpskim
pravoslavnim narodom, osim ono nekoliko polatiwenih Bosanaca,
koje u pre|a{wa vremena dovedo{e tu fratri. Okolo Vrlike
pravoslavni su imali dvije crkve: Vaznesenija Gospodwa (sv. Spas)
kod vrela Cetine i sv. \or|a blizu varo{i. Rimokatolici nijesu
imali nikakve crkve; i tek 1688. g. kad Turci predado{e Mle~i}ima
Vrliku, ustupi im mleta~ka vlada tamo{wu xamiju da mogu wu
pretvoriti u hri{}anski hram. To i u~ini fratar Jure Bogi}; ali
280
281
Zlatovi}, Batini}, Fabjani}, Luli} i d.
Kon~. rkp.
184
se fratri time ne zadovoqi{e, teè}i da oni postanu gospodari te
krajine. Na sre}u wihovu, a na zlo pravoslavne vjere u Dalmaciji, u
Spqetu je u to vrijeme bio arcibiskup Stipan Kosmi, fanatik
protivu pravoslavne crkve, a ina~e ~ovjek vrlo energi~an, i prijateq
dalmatinskog proveditora Petra Valijera, koji mu je izradio da se
mnogo tada uve}a{e i tako ve} dosta veliki prihodi spqetske
arcibiskupske katedre. Pod vlast ovog arcibiskupa do{la je, pored
drugih mjesta, i cetinska krajina i siwsko i dicmansko poqe.
Velika ve}ina naroda u tim mjestima bila je pravoslavne vjere.
Arcibiskup obrati pa`wu na taj narod i smisli otrgnuti ga od
pravoslavqa i polatiniti ga. Radi ovoga on se uskoristi fratrima i
pruì im sva srestva, koja su za prozelistvo nu`na bila, a na ruci su
mu u tome bile i mleta~ke provincijalne vlasti; koje su ra~unale, da
}e se ja~e utvrditi u odanosti mleta~koj republici novodobiveni
podanici onih mjesta, ako budu oni obra}eni u gospoduju}u u
republici latinsku vjeru. Po~elo se raditi najodlu~nije, a i
najbezobzirnije. Po nesre}i man. Dragovi} je pust bio, te i nije
bilo koga, da se u onim krajevima opre prozelistvu, a narod je sam
slab bio za oporbu tolikim silnicima. Fratri su radili bez
prestanka, i tim revnosnije, {to su ra~unali da }e mo}i ustrojiti
tu nekolike svoje parohije, i dakle ìvjeti onako ugodno, kao {to su
u Bosni nau~ili bili. Arcibiskup Kosmi hrabrio ih je u radu i
slao im novaca, a provincijalne vlasti su im svu mogu}u pomo} u tome
pruàli. I na àlost rad se ovaj prozelitski uspjehom uvjen~ao za
latinsku crkvu. Nekoliko je hiqada pravoslavnih Srba u onim krajevima
tada otrgnuto bilo od pravoslavqa. Fratri u svojim spisima kazuju, da
su 25. 000 Morlaka obratili „u katoli~ko jedinstvo i na poslu{nost
papi, blagodare}i za{titi arcibiskupa Stipana i pobo`nih mleta~kih
zapovjednika". Drugi ne navode toga broja, ali spomiwu (Farlati, Neher i
dr.) da je tada mnogo „shizmati~kih Morlaka" obra}eno bilo. Arcibiskup
se postarao odmah da primi u svoje sjemeni{te i spremi za sve{tenstvo
vi{e mladi}a iz onih novoobra}enih, da poslije me|u svojima sluè.
Vaspitavali su mladi}e u tome sjemeni{tu jezuiti, te je arcibiskup mogao
biti siguran, da }e se i oni srpski mladi}i spremiti kako treba, da se
novoobra}eni utvrde u novoj vjeri. A da bi to, po wegovom mi{qewu,
uspje{nije bilo, pozvao je iz [tajerske dva fratra, koji su znali
slovenski jezik i koji su imali da novoobra}ene pou~avaju i da ih u~vrste
u odanosti papi.282
Takim na~inom fratri postado{e zbiqa gospodari sviju onih krajeva
okolo Vrlike, Siwa i Dicma; a pravoslavni, koji nijesu htjeli
prevjeriti, morali su svakojaka zlostavqawa da trpe od fratara. Izme|u
282
Farlati. III, 521. Cf. Wetzer’s Kirchenlexikon (II Aufl.) III, 1353.
185
ostaloga, oni okolo Vrlike htjeli su da pravoslavni ostanu bez svoje
crkve. Obrate se fratri politi~koj vlasti optuùju}i pravoslavne da
stoje u svezi sa Srbima, koji su pod turskom vla{}u, i da preziru
rimokatoli~ku vjeru, koja je gospoduju}a vjera u republici. Sigurno su
ti fratri znali ìvo da ovo vladi prikaù, jer A. Loredan, kninski
upraviteq, proglasi, da pravoslavni moraju se pokoravati vdadaju}oj
vjeri, i po{to je „gr~ka" vjera osu|ena na koncilima, to da bi morali
svi dragovoqno napustiti tu vjeru i primiti rimokatoli~ku; me|utijem
isti Loredan, da bi pokazao pravoslavnima okolo Vrlike, da nemaju
ra~unati na za{titu vlade, naredi da im se oduzme ona crkva sv. \or|a i
da se preda fratrima. To bude odmah i izvr{eno; a pravoslavnima dadu
jednu pojatu (fenile) da se mole tu Bogu, kad ne }e da se „shizme" odreku.283
Stojala je jo{ fratrima na srcu i crkva Vaznesenija kod vrela Cetine, u
kojoj su sluìli pravoslavni sve{tenici. Obrate se radi toga fratri na
dalmatinskog proveditora Dan. Dolfina dokazuju}i, kako je ona crkva
bila od starine toboè latinska crkva, kako su je kalu|eri prisvojili i
kako bi ta crkva morala biti povra}ena fratrima sada, kada
rimokatoli~ka vjera ima jedina pravo da opstoji u Dalmaciji.
Proveditor povjeruje tim fratrima, koja su se radi ovoga obratili
bili za pomo} i mo}nom tada{wem zadarskom arcibiskupu Prijuli, te po
nastojawu ovog arcibiskupa, izda proveditor naredbu 4. oktobra 1696. g.
kojom prizna pravo wihovo nad onom crkvom.284 Poslije tri godine,
uslijed protivnosti od strane pravoslavnih {to im se otimqe ona stara
wihova crkva, s kojom im je skop~ana bila uspomena na sretno vladawe
Dalmacijom kraqa Stevana Tvrtka, a uslijed opet novog rovarewa
fratarskog kod vlade, proveditor Alv. Mo}enigo izda novu naredbu, da za
sva, budu}a vremena crkva ona ima ostati u vlasti fratara a gloria di Dio
et a salute dell’ anime de’ fedeli.285
Ovo {to fratri potpomognuti od vlade u~ini{e na {tetu
pravoslavne crkve u vrli~koj krajini, htjeli su isto da u~ine i u
kninskom poqu. Neki fratar Andrija Resica na{ao se 1688. g. u Kninu,
kad je kninsku tvr|avu osvojio od Turaka mleta~ki |eneral Aleks. Molin.
Tome |eneralu prikaè onaj fratar, koliko je on i wegovi drugovi uradio,
da hri{}ansko oru`je pobjedi i da se Tur~in savlada u toj krajini, te
zamoli |enerala da bi mu kakvu tursku ku}u u Kninu darovao. Tu se na{ao
i {ibeni~ki biskup Kalegari, koji preporu~i Molinu onoga fratra
Resicu, i zbiqa Molin mu daruje ku}u i vrtao tur~ina Ibraima Potura.
Do|o{e odmah tu k Resici druga dva fratra nz Visovca, i trebalo im je
sada imati i naroda od svoje vjere, kako bi uredili jednu parohiju, i
ìvjeli onako, kako se to wima dopadalo u svijetu ìvjeti. Ali u
283
St. arhiva zad. ep, br. 127.
Ibid. br. 131.
285
Ibid. br. 135.
284
186
kninskoj krajini nije bilo tada, kao ni za dosta godina ka{we, ni
jednoga rimokatolika, i fratri ti smisle udariti na pravoslavne i wih
obra}ati u svoju vjeru. Po~nu na sve na~ine dovijati se okolo toga
naroda, nagovaraju}i ga najprije na lijepe, a poslije i prijetwom, na
prevjeru. Nijesu u tome radu sretni bili, jer nai|o{e na tvrdu vjeru
ondje{wih Srba, koje Vignalich zove ,,perfidi scismatici”, i koji se svom
snagom oprje{e fratarskoj napasti.286 Udarili su bili fratri ~ak i na
crkvu kninskopoqsku sv. \or|a, isti~u}i da je i to bila wekada
latinska crkva, i da sada, kad je to mleta~ko zemqi{te, mora biti
oduzeta {izmaticima. Pomagao im je i u tome biskup Kalegari;
ali svi napori ostado{e bez uspjeha. Na{ qetopis hvali u ovome
poslu
kninskopoqskoga
sve{tenika
pravoslavnog,
Stevana
Qubojevi}a, koji je energi~no branio prava svoje crkve, a s kojim da
je bio i sav narod, gotov da se i oru`jem odupre navalama na vjeru
pravoslavnu.287
Da li je jo{ gdje u dalmatinskom kontinentu imala u ovo
doba da strada na{a crkva, kao {to je to bilo u [ibeniku i okolini
{ibeni~koj i u vrli~koj krajini, ne znamo. Spomiwe se jo{ samo, da je
jedan fratar iz Knina dolazio k crkvi sv. Ilije na Kosovu 1690.
godine, i da je nagovarao tamo{weg sve{tenika pravoslavnog da primi
rimokatoli~ku vjeru, i da su se uslijed toga àlili kr~ki kalu|eri
proveditoru Al. Molinu.288 [ta je bilo uslijed ove àlbe, nema
spomena. Sigurno je to, da je poku{aj onoga fratra ostao bez
uspjeha, jer ni tada, a ni poslije, narod u kosovskom poqu nije
prestao biti pravoslavni. Ima jo{ jedno pismo dabrobosanskog
mitropolita Visariona od septembra 1691. god. kr~kom arhdmandritu
Justinu, u kojem pismu opisuje mitropolit te{ka vremena koja su
nastupila po srpsku crkvu, od kako je pe}ski patrijarh Arsenije
prebjegao sa mnogim narodom u }esarove zemqe, i kako sada treba da
se osobito brani i ~uva pravoslavna vjera u srpskim zemqama osobito
od latina, te prekliwe arhimandrita da dobro pazi srpsku crkvu u
Dalmaciji. U ovome pismu mitropolit Visarion ne nazivqe se
vi{e „li~ki i kli{ki" nego samo „egzarh sve Dalmacije.289 Ovo je
po{qedwe pismo, za koje se zna od dabrobosanskih mitropolita o
crkvi dalmatinskoj.
Poslije ovoga doba nalazi se, kao {to smo kazali, mal ne sva
kontinentalna Dalmacija pod vla{}u mleta~ke republike.
Pravoslavni narod koji je bio u primorju, nalazio se pod
jurisdikcijom filadelfijskog arhijepiskopa. Jurisdikcija ova tog
286
Pomenuti rkp.
Kon~. rkp.
288
Biqe{ka na spisu od 1690. g. u st. arhivi zad. ep. br. 137.
289
Original u st. arhivi zad. ep, br. 138.
287
187
arhijepiskopa prelazi sada i na pravoslavni narod kontinenta
dalmatinskog, nad kojim prestaje dotada{wa jurisdikcija
dabrobosanskog mitropolita. Prelazi sada i vrhovna crkvena vlast
u dalmatinskom kontinentu pe}skoga patrijarha carigradskom
patrijarhu; premda formalnog akta o ovome nema, a nije po svoj prilici
nikada ni sastavqen bio. I ovo je bez sumwe uzrokom bilo, {to je
pravoslavni srpski narod dalmatinski smatrao pe}skoga patrijarha i
poslije toga svojim vrhovnim crkvenim poglavicom i k wemu se u
va`nijim crkvenim pitawima obra}ao, i {to je taj isti narod nerado
slu{ao naredbe filadelfijskog arhpjepiskopa, a do{qedno ni one
carigradskog patrijarha, od kojega je taj arhijepiskop zavisio. Po
odluci mleta~ke vlade sav je pravoslavni narod Dalmacije morao sada
priznavati za crkvenog starje{inu onog arhijepiskopa, koji je sjedi{te
imao u oblasti republike i koji je bio mleta~ki podanik, a to je bio
filadelfijski arhijepiskop, i dakle taj je arhijepiskop, fakti~no bio
poglavica svega pravoslavnog naroda u sada ve} mleta~koj Dalmaciji.
Pregledav{i do sada crkvene doga|aje kod pravoslavnog srpskog
naroda u dalmatinskom kontinentu kroz XV, ΧVI i XVII vijek, da
pregledamo za to isto vrijeme crkvene doga|aje kod pravoslavnoga naroda
u dalmatinskom primorju.
188
II
Vidjeli smo, da su krajem XIV vijeka gr~ke pravoslavne kolonije u
dalmatinskom primorju oìvjele bile uplivom Svetosavske srpske crkve,
a i tijem jo{, {to se za vladawa kraqa Stevana Tvrtka u Dalmaciji
mnogi ugledniji bosanski Srbi nastani{e u primorske gradove, te se i
brojno osnaì{e primorske pravoslavne crkvene op{tine. Kad je
dalmatinsko primorje do{lo pod vlast mleta~ke republike, tada ove
op{tine stupaju u svezu sa pravoslavnim Grcima, {to su u Mlecima
stanovali, te od ovoga doba, pa unaprijed, sve do pada mleta~ke republike,
crkveni doga|aji u dalmatinskom primorju vezani su neposredno sa
doga|ajima crkvene op{tine u prijestonici republike.
1.
U Mlecima mi nalazimo pravoslavnu gr~ku koloniju ve} u XIII vijeku,
kad je mleta~ka republika sklopila bila prvi trgova~ki ugovor sa
uspostavqenom u drugoj polovini toga vijeka u Carigradu gr~kom
carevinom, i kad je uslijed toga postao bio ja~i saobra}aj izme|u Grka
i Mle~i}a, te i ~este seobe mnogih gr~kih porodica u Mletke.290 Kad se
zatijem vizantijska carevina po~ela izlagati otomanskim napadajima, koji
sve to ~e{}i bivahu, i interesi privatnih lica po~e{e uslijed toga
stradati, tada je jo{ vi{e gr~kih porodica prelazilo u Mletke, da bi tu
van opasnosti mogle u miru ìvjeti.
Jo{ od prvih godina, kad se po~ela sastavqati u Mlecima prva gr~ka
kolonija, istakla se potreba da se ona ustroji kao crkvena op{tina i da
ima tu svoga sve{tenika i svoje pravoslavno bogosluèwe; i o tome su
vi|eniji ~lanovi kolonije po~eli bili ve} tada raditi. Ali odmah tada
pravoslavni Grci mleta~ki i osjeti{e da su na zemqi{tu rimskoga
patrijarhata, a osjeti{e i to, koliko je mo}na na zapadu rimska kurija, i
koliko je i sama mleta~ka republika stegnuta od te kurije u svojim
interkonfesionalnim odnosima, a pod o~ima stra{noga Sant' Ufficio, koji
je postojao u Mlecima radi ,,svete inkvizicije". Grci su se osmjelili
bili da rade o ure|ewu svoje crkvene op{tine na osnovu zakona o
vjerskoj toleranciji, koji je republika tada (1271. g.) izdala bila ba{ u
korist pravoslavnih Grka, da bi ih tijem lak{e k sebi privukla, te
290
Υποµνηµα Filadelfijskog arhijepiskopa Sofronija Kutuvali, po{qedweg mleta~kodalmatinskog pravosl. episkopa (1780-1790.). Ova hipomnema sadrì opis postanka pravoslavne
crkvene op{tine u Mlecima, a posebno opisuje djelovawe episkopa Hortakisa, Tipalda i Faceje, o
kojima se daqe govori u ovoj radwi. To je rukopisna kwiga od 87 listova maweg oktava na gr~kom
jeziku, i danas je moja svojina. O mleta~koj pravoslavnoj koloniji najpotpunija je danas radwa prof.
Jov. Veludosa, koja je u drugom izdawu {tampana u Mlecima 1893. godine sa naslovom:
Ελληνων ορθοδοξων αποιχια εν Βεϖετια. Od istog ovog profesora ima ~lanak sa naslovom: Cenni sulla
colonia greca orientale, koji je na{tampan u dodatku I toma kwige: Venezia e le sue lagune. Venezia, 1847. O
istoj mleta~koj koloniji napisao je i prof. Leonardo Dudreville u svojoj kwizi: Errori delle chiese foziane
greca rutena ed ellenica, e defezione della colonia orientale di Venezia. Venezia, 1859. Po naslovu samom
moè se suditi o sadràju ove kwige, a moto joj je: ,,Ogni chiesa scismatica e protestante” (svaka
shizmati~ka crkva jest protestantska).
189
oja~ala svoju trgovinu.291 Papin nuncije kad je doznao za ovo, savjetovao je
vladu, da ne treba dopustiti Grcima, da se kao zasebna vjerska zadruga
ustrojavaju, jer da to moè biti u budu}nosti {tetno i za crkvu i za
dràvu. A ne }e taj nuncije biti digao svoj glas protiv onog zakona o
toleranciji po svoj prilici s toga, {to je bilo vrijeme, kad se saziv lionskoga
sabora, na kome se imala sklopiti „lionska unija", i {to je Rim ra~unao da
}e mo`da i taj mleta~ki zakon skloniti pravoslavne Grke na uniju.
Mleta~ki Grci ne dobi{e dozvole za ure|ewe svoje crkvene op{tine, a
vlada im objavi, da se onaj zakon ti~e wihove „gra|anske slobode" u
republici, a ne i prava konfesionalnih.
Dugo je tako trajalo, gotovo stotinu godina. U januaru 1360. godine
na{la se pobu|ena republika izdati opet zakon, kojim potvr|uje
gra|ansku slobodu pravoslavnih Grka i da se sva~ija „sloboda savjesti"
ima po{tovati.292 I sada je republika izdala ovaj zakon radi onih istih
svojih trgova~kih interesa, radi kojih je bila izdala prvi put sli~ni zakon;
a Rim nije protestirao sada protivu ovoga zakona, jer je to bilo vrijeme, kad
se gr~ki car Jovan Paleolog dogovarao sa papom o uniji, koju je Paleolog
zatijem i primio, i jer je papa ra~unao da }e ovaj mleta~ki zakon potpomo}i,
da i sva gr~ka crkva pristane na uniju. Mleta~ki Grci, misle}i da je sada
nastupilo povoqnije vrijeme, pokrenu opet pitawe kod vlade za dozvolu, da
mogu crkvenu svoju op{tinu ustrojiti. Ali, kao {to se u ni{ta pretvorila
bila prije sto godina ,,lionska unija", i kao {to se i sada u ni{ta
pretvorila i prevjera Jovana Paleologa, to ni pravoslavni mleta~ki
Grci opet ne dobi{e dozvole za svoju crkvenu op{tinu; i ne samo to,
nego im vlada objavi, da ih mora smatrati za „shizmatike", za kakve je
poslije osuje}ewa Paleologove unije, Rim proglasio bio sve Grke.
Proteklo je i opet dosta vremena, a da su pravoslavni Grci u Mlecima
morali smatrati na sebe, kao na bespravne u crkvenim odnosima.
Politi~ke prilike na istoku me|utijem prinu|avale su na istoku Grke,
da sve vi{e i ja~e prelaze na zapad, a izme|u drugih mjesta i u Mletke,
tako da je u prvim desetinama XV vijeka gr~ka kolonija mleta~ka brojala
blizu hiqadu porodica.293 Sada ve} postanu odlu~niji u svojim odnosima
naspram vlade Grci, te i ne traè}i kakve dozvole, oni sami ustroje svoju
crkvenu op{tinu u Mlecima i dozovu k sebi iz Carigrada dva sve{tenika
radi pastirske slu`be kod wih. Vlada nije se u po~etku osvrnula na to, ali jest
poslije, kad su Grci traìli da im se ustupi jedna od mnogih latinskih
mleta~kih crkava, ili da im se dade kakvo mjesto, gdje bi oni crkvu sagradili,
i gdje bi se moglo vr{iti pravoslavno bogosluèwe. Priznala je vlada
zakonito postojawe op{tine, ali ni crkve, niti odre|enoga mjesta za
291
Kutuvalov rukopis.
Ibidem.
293
Veludos spomiwe 5. 000 du{a; a okolo 0606. god. Bilo je i 14. 000 pravoslavnih, za koje jezuit
Posevin kori republiku, {to ih trpi u Mlecima i ne }e da se stara da ih obrati. Vidi Gius
Cappelletti, J. Gesuiti e la republica di Venezia. Venezia, 1873. (str. 181).
292
190
bogosluèwe nije htjela dati Grcima. Smatraju}i, da oni ne traè, niti mogu
traìti da imaju crkvu, odjeqenu od vjerskog op}ewa sa latinima, jer bi u
takvom slu~aju bili „shizmatici", i dakle osu|eni od rimske crkve, nego
da oni to traè kao „katolici", samo razli~nog obreda, i èle}i da tako
mnogobrojnoj i po bogatstvu zna~ajnoj op{tini zadovoqi, vlada im
dopusti da svoju liturgiju sluè u pojedinim latinskim crkvama, i
posebno im ozna~i doti~ne crkve, izme|u kojih su glavnije bile: sv.
Vlasija i sv. Jovana in Bragora.294 Grci su se zadovoqili i ovim za tada,
kad nijesu mogli vi{e dobiti. Ali nije ovo bilo po voqi latinskom
mleta~kom patrijarhu, koji radi toga podnese vladi svoj protest, a ujedno
i od strane rimske kurije bude opaèno republici, da ne treba da toliko
popustqiva bude prema Grcima, dok se ne dozna jasno, da li su oni „pravi
katolici". Vlada mleta~ka uvaì sve napomene, te ograni~i izdanu svoju
dozvolu Grcima, i dopusti im da mogu sluìti po svom obredu samo u
crkvi sv. Jovana in Bragora. Ali i ovo je za malo trajalo. Mleta~ki je
patrijarh opet protestirao, i to ovaj put mnogo o{trije nego prije; a
papin nuncije po nalogu iz Rima izjavi vladi, da Grci u Mlecima po
dobivenim pouzdanim izvje{tajima nijesu „katolici", nego „shizmatici",
i da se shizmaticima ne smije dopustiti u katoli~koj crkvi bogosluèwe.
Poslu{a vlada i ove napomene, te zaboraviv{i na svoje sopstvene zakone o
vjerskoj toleranciji, i ne osvr}u}i se na obzire, koji su je prema gr~koj
op{tini prije malo vremena rukovodili, udari pravcem sasvijem
protupolo`nim onim svojim zakonima, i po~ne otvoreno goniti
pravoslavne sve{tenike, koji su u Mlecima sluìli. Izda naredbu, da se ne
smije vi{e u nikakvoj mleta~koj crkvi sluìti pravoslavna liturgija; a
kad je doznala, da je neki sve{tenik, Mihalis, to ipak u~inio, ona naredi
27. aprila 1412. g. inkvizitoru Sant’ Uffizio, da ga i`dene iz Mletaka, da
ne bi on to ponovio, i tijem „prouzrokovao {tetu katoli~koj vjeri i
mo`da zaveo i kog katolika"295
Zabrani ovoj morali su pravoslavni da se i silom pokore; i od toga
vremena po~e{e gr~ki sve{tenici sluìti u privatnim ku}ama. Ali
vlada nije htjela ni to da trpi. Doznala je ona bila, da neki sve{tenik
Aksentije, sluì o prazni~nim danima u jednoj ku}i, gdje se mnogo
naroda sakupqa, i 8. januara 1416. g. izdaje ona o{tru naredbu, da se
bezuslovno zabrani tome sve{teniku da daqe sluì, i ako se dozna da je
on to i poslije ove zabrane u~inio, neka se za pet godina i`dene iz
Mletaka, isto tako i svaki drugi, koji bi se usudio sluìti pravoslavnu
liturgiju. Sli~nu naredbu izdala je vlada i 3. avgusta 1418. godine.296
Kao {to se vidi, pravoslavni u Mlecima ne samo {to nijesu bili
trpqeni, nego su ~ak i goweni bili. I nevoqa je ova za dugo trajala, te su
294
Veludos, str. 11.
Documenta (moje izdawe, 1899.), str. 3.
296
Ibidem., p. 5.
295
191
se pravosalvni u Mlecima morali kriti, kao u vrijeme prvih
hri{}anskih gowewa, da bi se mogli Bogu moliti. U februaru 1430. g.
Poziva vlada preda se sve{tenika Akakija, koji je sluìo liturgiju u
jednog privatnoj ku}i, isto i sve{tenika Josifa Predikari, i zabrawuje
im da vi{e ikada sluè, pod prijetwom izgnawa za pet godina; a onome
Filomati nare|uje, da nipo{to ne smije vi{e dopustiti, da se u wegovoj
ku}i sluì, i da mora odmah razvaliti kapelu, {to mu je u ku}i, niti
smije graditi ma gdje bilo drugu kapelu, pod prijetwom kazne. Iste godine
i istoga dana izdaje sli~nu osudu protiv onoga sve{tenika Mihalisa, za
koga se i inkvizitor Sant' Uffizio jo{ prije 18 godina pobrinuo bio, i koga
su zatekli bili da je sluìo liturgiju u jednoj ku}i u ulici sv. Martina.297
Nastupila je me|utijem sudbonosna za hri{}ansku crkvu 1438. godina,
kad se sastao u Ferari sabor za sjediwewe isto~ne i zapadne crkve.
Pre{ao je taj sabor slijede}e godine u Florenciju, i 6. jula 1439. g.
Biv{i pravoslavni arhijepiskop nikejski, a tada ve} unijatski prelat
Visarion, objavio je u glavnoj florentijskoj crkvi latinskoj, da su se
crkve sjedinile. Progla{ena je bila florentijska unija. [ta je bila ta
unija, i kako je ona postala, mi ne }emo naravno sada ovdje opisivati, jer
je o tome mnogo pisano, te svak to ve} danas zna; a i mi smo prije 20
godina o toj uniji pisali.298 Pravoslavna crkva nije nikada priznala i
primila odluke onog florentijskog sabora. Isto~na crkva ve} 1443.
godine proglasila je okru`ni pismom na sve vjerne, da za wu nema
nikakva zna~aja onaj sabor; a 1472. godine, kad su na zapadu po~eli
isticati, kako su obavezni i za isto~nu crkvu zakqu~ci istoga sabora,
bude sazvan u Carigradu sabor, na kome su bile zastupqene pomjesne
pravoslavne crkve svega svijeta, i na tome saboru, pod predsjedni{tvom
carigradskoga patrijarha Simeona, bilo je sve~ano osu|eno sve ono, {to
se na florentijskom saboru u~inilo. I od toga doba mjerodavna je i do
dana{wega dana, a i do vijeka, za svu pravoslavnu crkvu odluka ovog
sveop}eg carigradskog sabora 1472. godine.
Ali nijesu ovako sudili o florentijskom saboru na latinskom zapadu.
Na zapadu su smatrali, da je sjediwewe isto~ne crkve sa zapadnom svr{eni
~in, i da pravoslavne crkve, kao takve, ve} nema, nego da postoji jedna sama
crkva, rimska, za sve hri{}ane svega svijeta pod sveop}im poglavarstvom
rimskoga pape, a samo da je slobodno isto~nim crkvama sluìti po
isto~nom obredu i na narodnom jziku. Prema takvom su|ewu o
florentijskom saboru, rimska je kurija po~ela odmah i postupati naspram
pravoslavnih, osobito u onim zemqama, gdje je gospoduju}a bila latinska
vjera. Smatrala ih je unijatima. Mleta~ka republika, slijede}i op}em
pravcu latinskoga zapada, zauzela je i ona to isto stanovi{te prema
pravoslavnim podanicima svojima. Radila je rimska kurija u smislu
297
298
Ibidem., p. 4. 5.
Kiril i Metodije (moje izdawe, 1881.), str. 279-284.
192
florentijske unije najenergi~nije, gdje joj je god samo zgoda bila. Tako je
isto i mleta~ka vlada radila niti je {tedila najo{trijih srestava da se
izvede ono, {to je mislila da se u Floernciji zakonito u~inilo.
Doznala je me|utijem mleta~ka vlada, da se pravoslavni, kako Grci,
tako i Sloveni, protive onoj florentijskoj raboti, i da ne smatraju da
su za wih obavezni zakqu~ci onoga sabora. U~inilo se vladi, da to zna~i
protiviti se zakonitim uredbama, i da takve protivnosti moraju biti
ka`wene. Zao jedan duh zadahnuo je bio mleta~ku vladu u tome. Nalazio se
u to vrijeme u Mlecima biv{i pravoslavni mitropolit kijevski
Isidor, drug Visarionov, i sada unijatski prelat kao i Visarion. Ovaj
Isidor, koji je imao najvi{e interesa da se izvode svugdje zakqu~ci
florentijskog sabora, uspio je bio fanatizirati mleta~ku vladu
protivu pravoslavnih toliko, da ona nikakvih obzira nije s wima
imala. Ko nije htio priznati florentijski sabor, i dakle biti unijat,
taj je morao biti latinin. Ovo je bio tada{wi vladin pravac. Po ovome
pravcu ona je postupala u Mlecima, a po istome i u provincijama, gdje
je bilo pravoslavnih. Poàlili su se bili latinski Kotorani, da u
kotorskom okrugu ima dosta slovenskih popova „shizmatika", te
zamoli{e vladu da budu isterani ti popovi, i da ih zamijenu popovi
latinski. Odmah je na ovo izdan bio dukal na ime kotorskoga kneza i
nare|eno mu, da gleda da oni pravoslavni popovi, a isto i sav narod,
budu obra}eni u rimokatoli~ku vjeru, ali „neka se to ne u~ini na jedan
put, nego malo po malo i na vje{ti na~in", da se radi mno{tva onih
shizmatika ne bi dogodila kakva neprilika i da ne bi postradali
dràvni interesi. Dukal je ovaj izdan bio 11. jula 1448. godine.299 A
nekoliko godina ka{we, naime 22. maja 1455. g, na àlbu opet istih
latinskih Kotorana, bio je izdan novi dukal, da se oduzmu od
pravoslavnih sve pravoslavne crkve u kotorskom okrugu i da se stave pod
jurisdikciju tada{weg latinskog kotorskog biskupa Bernardi.300 Ovako
odlu~no postupala je mleta~ka vlada, ~im bi joj javqeno bilo, da
pravoslavni u mleta~kim zemqama ho}e da ostanu u svojoj vjeri i ne }e da
papu priznadu. Na ostrvu Kritu istakao se bio spor izme|u pravoslavnog
jednog sve{tenika i nekih latinskih sve{tenika o tome, kome pripada
pravo nad jednom crkvom, koju je sagradio bio za spasewe du{e svoje neki
bogati Kri}anin Dimitrije Istrago. Doti~ni latinski sve{tenici
potraìli su od senata da se wima to pravo prizna, i senat 15. jula 1461. g.
ne samo {to je uvaìo molbu tih sve{tenika, nego nare|uje kritskom
namjesniku da gleda, da se po svemu ostrvu iskorijeni opaka i shizmati~ka
gr~ka vjera (ut perfidus et schismaticus ritus Graecorum extirparetur). Ovu
naredbu motivirala je vlada slavom Boìjom i da oja~a katoli~ka vjera
(pro honore Dei et augmento catholicae fidei). Ali uz taj interes
299
300
Documenta, p. 5-6.
Ibidem., p. 6-8.
193
rimokatoli~ke vjere, senat je mleta~ki imao pred o~ima i dràvne
interese.301 Pa po{to su Kri}ani prijetili ustankom, ako im bude i daqe
vjera wihova progowena, vlada nare|uje svom namjesniku u tri maha iste
(1461.) godine, da progoni pravoslavne sve{tenike „jer nijesu vjerni
republici."302 To isto nare|uje slijede}e godine i namjesniku na ostrvu
Krfu, jer su pravoslavni i tu prijetili ustankom radi progonstva svoje
vjere."303
2.
Oni dràvni interesi, radi kojih je vlada progonila pravoslavnu
vjeru na Kritu i u Krfu i nagonila pravoslavne na latinstvo, nijesu
postojali za pravoslavne u Mlecima, jer se ona nije bojala tu nikakvog
ustanka, te je mogla dakle bez bojazni postupati u pomenutom pravcu. Ali
veliki broj pravoslavnih u Mlecima i zna~aj wihov primoravao je vladu
da obzirnija bude u svojem postupawu prema wima. Osobito je vladu na
to pobu|ivala prijetwa vi|enijih i bogatijih izme|u wih da }e
odseliti u Austriju i ju`nu Italiju, ako im bude u vjeru dirala.
Gledala je prema tome vlada da na|e na~ina zadovoqiti pravoslavne u
Mlecima, ali ujedno i da papi rimskom ne u~ini ào. O priznawu
mleta~kih Grka za pravoslavne nije moglo biti ni rije~i, zbog onoga
{to smo gore naveli; a primoravati ih na latinstvo, zna~ilo je na pragu
Rima osuje}ivati ono, {to je Rimu toliko na srcu leàlo, naime
florentijska unija, a za koju je u Mlecima ìvo radio onaj unijatski
prelat Isidor, koji je sada ve} bio kardinal rimske crkve. Ovaj se
Isidor i javio sada mleta~koj vladi u pomo}. Znao je on koliko
mleta~ki Grci ~eznu za crkvom svojom u Mlecima, pa je ra~unao da }e
mo}i lako zadobiti iste Grke za uniju, ako im izradi od vlade dozvolu,
da mogu tu crkvu imati; a znao je i da je vlada voqna povoqiti im.
Prikazao je on stvar ovu rimskoj kuriji, i od iste je dobio uvjerewe, da
to ne bi bilo protivno papi. Tada se Isidor obrati vladi i prikaè joj
potrebu da se dozvoli Grcima da imaju svoju crkvu, a ujedno je uvjeri da
je i papa za to sklowen, i da su mleta~ki Grci „pravi katolici" po
vjeri, a na „isto~ni obred" imaju pravo u smislu naredbe „ekumeni~kog"
florentijskog sabora, da bi dakle trebalo dozvoliti mleta~kim Grcima
da dobiju svoju crkvu, i to kao unijatima. Da je ovo sve taj Isidor
radio na svoju ruku i radi svojih svrha, i da Grci nijesu traìli od wega
tog zauzimawa za wih, pokazuju doga|aji koji su se poslije ovoga istakli.
Vladi su se u~inili opravdani argumenti Isidorovi, te 18. juna 1456. g.
ovla{}uje latinskog mleta~kog patrijarha, da odredi za Grke jednu zgodnu
crkvu u Mlecima, ili i novu da im dozvoli sagraditi, gdje bi se slu`ba
Bo`ja vr{ila po isto~nom, gr~kom obredu (more graeco), kako ne bi zbog
301
Ibidem., p. 9.
Lamansky, op. cit, p. 046-048.
303
Ibidem., p. 049.
302
194
toga {to nema crkve „ostalo bez boànstvene slu`be ono mno{tvo Grka,
koji stanuju u Mlecima, i koji ìve katoli~ki u poslu{nosti svete
rimske crkve."304 Mleta~ki patrijarh odazove se vladinoj naredbi, i
odredi za Grke crkvu sv. Vlasija, u kojoj su oni po wekada i prije
sluìli, da u toj crkvi wihov sve{tenik po isto~nom obredu moè
sluìti, ali da imaju pravo u istoj crkvi sluìti tako|er i latinski
sve{tenici. Objavi ujedno ovaj patrijarh Grcima, da }e unaprijed oni
spadati pod wegovu duhovnu jurisdikciju, i prema tome da doti~ni gr~ki
sve{tenici moraju u wegovoj kuriji biti ispitani i tu ispovjediti
florentijski simvol vjere, i tada da }e dobiti propisanu patentu (neka
vrsta sin|elije) za mo}i slobodno vr{iti pastirsku slu`bu.305
Sve ovo {to je onaj Isidor izradio toboè u korist mleta~kih Grka i
{to im je sada mleta~ki patrijarh objavio, ozlovoqilo je te Grke, koji
naravno ne primi{e to {to im se sada nudilo, nego naprotiv poàli{e
se vladi, {to im patrijarh name}e nekakve zahtijeve, koje oni ne mogu
primiti. Sa svoje strane àlio se patrijarh vladi na nepokornost
Grka. I sve je opet ostalo za preko 30 godina, kao {to je i prije bilo.
Obrate se 1479. godine opet vladi mleta~ki Grci, da bi mogli
sagraditi svoju crkvu, ali sada izri~no istako{e da oni nijesu voqni
priznavati nad sobom duhovnu jurisdikciju mleta~koga patrijarha. U
ovome je patrijarh isti vidio o~itu „shizmu", te je odmah preduzeo kod
vlade energi~ne mjere, da se ta „shizma" u korjenu satre, navode}i
naravno opasnost za „katoli~ku vjeru i za mleta~ku republiku, koja od
takve opake shizme prijeti". I vlada je u smislu ovih napomena
patrijarhovih obznanila 28. jula 1479. g. Grke, da im dozvoqava da
mogu slobodno sagraditi o svome tro{ku crkvu na odre|enome mjestu u
Mlecima, ali da }e se u toj crkvi mo}i sluìti samo po propisima
„katoli~ke" vjere, a prema odredbama {to }e izdavati za wih latinski
mleta~ki patrijarh, i pri svakoj slu`bi gr~koga sve{tenika svagda }e
sudjelovati jedan latinski sve{tenik (assistente semper in celebratione
suorum officiorum uno presbytero latino), koga }e za to patrijarh
odrediti.306 Iz ove se vladine naredbe ve} vidi, koliko je ona tada
fanatizirana bila protivu pravoslavne crkve. Toj se wenoj naredbi
Grci ne pokori{e, i zahvali{e joj se na takvoj dozvoli za gradwu crkve,
odlu~iv{i da i daqe trpe do vaqda boqih vremena.
Istaklo se me|utijem jedno pitawe, vrlo va`no za dràvnu vlast
republike, koje ma i posredno posluìlo je u nekoliko na korist Grka u
304
Documenta, p. 8.
Veludos, str. 14. Radi ove dozvole àlio se zastupnik rimske kurije: ,,Insuper ipsis Graecis dederunt
(Veneti) ecclesiam S. Blasii, ut more eorum officia sua in ea peragerent, quod mihi adeo displicet, ac si Judaeis
synagogam construere indulsissent vel Saracenis moscheam, cum Graeci nostris ecclesiis sint infensissimi”; ali
se odmah zatijem ovaj gospodin i tje{i: »Audivi tamen quod eos expulerunt ab illa ecclesia«. Veludos, str.
167.
306
Docum., p. 10. Cf. Lamansky, p. 049. 052.
305
195
Mlecima. Papa je izdao bio u to vrijeme odluku, po kojoj se mleta~kom
latinskom patrijarhu oduzimala dotada{wa vlast wegova nad mleta~kim
Grcima, i tu je vlast papa prenio bio na latinskog carigradskog
patrijarha, da bar u Mlecima ima taj patrijarh neku pastvu, kad nije
mogao da je ima u Carigradu, ~iji je titul nosio. O ovoj odluci znademo
iz odnosnoga uputstva mleta~ke vlade svome poslaniku kod papskoga
dvora u Rimu.307 Neki pounija}eni gr~ki sve{tenik iz Modene, Andrija
Servo, da ste~e sebi zaslugu kod pape istakao je u rimskoj kuriji, kako bi
mleta~ki Grci toboè lako pre{li u uniju, kad ne bi morali biti pod
vla{}u latinskog mleta~kog patrijarha, nego kad bi stavqeni bili pod
neposrednu vlast latinskog carigradskog patrijarha, koji u Rimu stanuje.
Dopala se ova misao u Rimu, te je papa i izdao pomenutu odluku, „da
kardinal sv. An|ela, koji ima naslov carigradskoga patrijarha, moè
vr{iti nad Grcima koji su u Mlecima, bili oni klirici ili
svjetovwaci, svu onu jurisdikciju, kako u duhovnim, tako i u svjetskim
stvarima, koju vr{i svaki biskup u svojoj biskupiji, i da moè
postavqati jednog ili vi{e vikara, koji }e u ime wegovo vr{iti tu
jurisdikciju". Kad je doznala za ovu papinu odluku republika, osjetila se
ona uvrije|enom u svojim pravima, da inostrani jedan biskup ima
duhovnu, pa jo{ i svjetsku jurisdikciju nad wenim podanicima, te je
protestirala protivu iste odluke, i 28. jula 1498. g. naredila svom
poslaniku u Rimu, da nastoji, da papa opozove onu svoju odluku, koja je
protivna postoje}im dràvnim zakonima republike, i vrije|a prava
mleta~kog patrijarha, koji je svagda nad Grcima imao duhovnu vlast;
nare|uje ujedno vlada tom svom poslaniku da istakne papi, kako bi se lako
gr~ke vjerske zablude (errores graecos) mogle uvu}i i me|u katolike (inter
catholicos), kad ne bi mleta~ki patrijarh imao potpunu vlast nad
mleta~kim Grcima. Poslije odnosnih razja{wewa, a kako izgleda,
uticajem samog onog kardinala sv. An|ela, Rim je opozvao svoju odluku,
i tijem je ovaj posao svr{io.
Ali ovo je navelo mleta~ku vladu na ozbiqno razmi{qawe o poloàju
svojih gr~kih podanika. Vidjela je da o wima vodi ozbiqna ra~una Rim i
da nastoji da ih sebi privu~e, a na {tetu republike, vidjela je s druge
strane da sami ti Grci sastavqaju u dràvi takvu ~iwenicu, koja se ne
moè olako uzimati i koju bi joj po svojim vezama na istoku mogli i
neprilika stvoriti, vidjela je najposlije, da i sami wezin patrijarh, ~ija
prava ona toliko brani i {titi, postupawem svojim dzlovoqava Grke i
~ini ih, da joj ne budu odani onoliko, koliko je to ona radi dràvnih
interesa èqela. Trebalo je dakle vladi da na|e na~ina, kako }e se jednom
urediti poloàj mleta~kih pravoslavnih podanika, i ona odlu~i sada to
pitawe da svakako rije{i. Uslijed neprestanih àlba wihovih na
307
Docum. ibid.
196
poti{tenost u vjerskim stvarima, vlada objavi 17. aprila 1499. g. da
im jam~i slobodu u wihovom unutra{wem crkveno-op{tinskom ustrojstvu,
isto i slobodu da mogu sluìti u crkvi po isto~nom obredu, samo {to
moraju biti ,,katolici" i priznavati rimski primat, a ne „shizmatici", i
dràvna vlast da }e ih u toj slobodi {tititi. Nijesu se pravoslavni
zadovoqili ovom vladinom objavom radi zahtijeva o priznawu rimskoga
primata, te i ne primi{e to {to im je sada vlada davala. I pre|a{wa
neodre|enost u ovome pitawu produìla se i daqe, isto kao i
nezadovoqstvo pravoslavnih. Ovu neodre|enost me|utijem vlada je htjela
da svakako presje~e, a radi onih razloga, koje smo goro naveli.
Prona{la je za to ona jedno srestvo, kojim, kao {to }emo odmah vidjeti,
uspjela je u svojoj namjeri, ali je morala zato i mnogo vje{tine da
upotrebi.
Predstavnici mleta~ke crkvene op{tine, a na prvom mjestu stratioti,
vidjeli su novi pravac vladin naspram pravoslavnih Mle~i}a, i da im
èli zadovoqiti. У oktobru 1511. g. obrate se oni savjetu desetorice
predstavkom, u kojoj izloè podrobno sve tegobe, koje su dotle morali
trpjeti radi vjere svoje, i mole sada savjet, da im dozvoli sagraditi
zasebnu crkvu u ~ast sv. \or|a, i motiviraju molbu tu svoju navode}i
uvjerewe, da ih savjet smatra za „prave i katoli~anske hri{}ane (per veri
et cntholici christiani)."308 Ovu molbu primio je savjet desetorice i odlu~io
odmah, da se ima sve preduzeti, da bude ta molba i ostvarena. Za
mleta~ku vladu glavno sada je bilo, {to su moliteqi izjavili, da su
„pravi i katoli~anski hri{}ani," i toliko je dovoqno bilo za wu, da
joj rimska kurija ne moè prebaciti, da brani „shizmatike", za kakve je
ta kurija smatrala pravoslavne. Vlada nije htjela da se upu{ta u
ispitivawe, u kakvom smislu mleta~ki pravoslavni smatraju sebe za
katoli~anske hri{}ane, i da tijem samim oni iskqu~uju iz pojma o
katoli~anstvu sve i svakoga, koji ne ispovijeda nikeo-carigradski
simvol; za wu je dovoqna bila rije~ „catholici", i ona je smatrala sebe u
punom pravu da u dràvnom interesu prizna mleta~koj crkvenoj op{tini
èqenu avtonomiju, i da tu avtonomiju svak {tuje. Na prvome mjestu
trebalo je da to prizna mleta~ki latinski patrijarh, koji je dotle imao
potpunu duhovnu jurisdikciju nad tom op{tinom, i kojega je prava i
sama vlada energi~no branila. Dràvni razlog su istakli ovome
patrijarhu, i on je za taj ~as }utao i pu{tao da vlada radi kako zna.
Trebalo je jo{ sporazumjeti se sa rimskom kurijom. Radi ovoga vlada
dade odnosno upustvo svome poslaniku u Rimu, koji je prikazao papi svu
stvar o mleta~koj crkvenoj op{tini i neophodnu potrebu da joj se
zadovoqi. Dugo su trajala dogovarawa o ovome pitawu izme|u Rima i
republike, dok najposlije u martu 1514. godine poslanik mleta~ki iz
308
Ibidem., p. 12.
197
Rima javi svojoj vladi, da je rimska kurija pristala, da „Grci mleta~ki
podanici, budu slobodni od svake vlasti nad wima mjesnog latinskog
biskupa, da im je slobodno sagraditi svoju crkvu, i u toj crkvi sluìti po
isto~nom obredu, da mogu sami sebi birati svoje sve{tenike, samo {to
radi crkvenog jedinstva moraju zavisiti od pape rimskoga, i to
neposredno, i u znak te zavisnosti du`ni }e biti svake godine slati u
Rim pet libara bijeloga voska". Vi{e od ovoga mleta~ki poslanik nije
mogao od pape dobiti; a uzimaju}i u obzir tada{wi zna~aj rimskoga
pape, i da prema prilikama vremena i mjesta mleta~ka je vlada morala,
da se u ovome pitawu papi obrati, moè se slobodno re}i, da je mleta~ki
poslanik i mnogo dobio od pape. Jer najposlije, {ta papa traì od
mleta~kih podanika isto~ne crkve? Strogo uzimaju}i, ne traì ni{ta
bitnoga: ne traì od wih florentijsko ispovjedawe vjere, ne traì
formalno priznawe primata, ne traì da ime wegovo pri crkvenim
slu`bama spomiwu, jednom rije~ju ne traì ni{ta, {to bi pokazivalo,
kao da se oni moraju odre}i od onog, {to su dotle kao ~isti
pravoslavni vjerovali i ispovjedali, nego naprotiv priznaje im u
crkveno-op{tinskoj upravi toliku avtonomiju, da se vi{e nije imalo
{ta traìti. A da bi ih oslobodio od li~ne samovoqe latinskih mjesnih
biskupa, i da bi primorao te biskupe, da }ute, papa objavquje, da }e
mleta~ki podanici isto~ne crkve od wega li~no zavisiti, i da nikakav
biskup ne smije dirati u wihovu crkvenu avtonomiju. Pa i sama ova
zavisnost wihova od pape ima karakter ~isto spoqa{wi, i svodi se na
nekih pet libara voska, {to u samoj stvari nije zna~ilo ni{ta.309 Ova i
ovolika popustqivost rimskoga pape prema pravoslavnima u Mlecima,
moè se protuma~iti tijem, {to je papa htio da zadovoqi mo}noj
tada{woj mleta~koj republici, koja je pod svojom vla{}u imala vrlo
mpogo pravoslavnih podanika, a mo`da jo{ i tijem, {to je papa
razumijevao, koliko je malo koristi bilo zapadnoj crkvi od florentijske
unije, pa bi}e pomislio, da }e onom svojom popustqivo{}u vaqda lak{e
privu}i k uniji bar mleta~ke pravoslavne podanike. Mi ne }emo pak da
sve ovo tuma~imo frivolno{}u \ovana de Medi}i, tj. pape Lava X, koji
je izdao pomenutu dozvolu, a koji je vrlo malo ozbiqno uzimao sva
crkvena pitawa svojega vremena. Drugi \ovann de Medi}i, tj. papa Pije
IV, poslije nekoliko decenija, osudi}e sve~ano ovo {to je naspram
mleta~kih podanika isto~ne crkve u~inio prvi \ovapi de Medi}i. Ali
o ovome poslije.
Dobiv{i ovo od pape za svoje podanike isto~ne crkve, mleta~koj je
vladi sada trebalo raditi, da i oni to prime te da se tako svr{i
pitawe ovo, koje je toliko posla republici davalo. Bi}e i sami ti
podanici razumjeli, da se druk~ije ne }e pitawe wihovo nikada
309
Fr. Le Bret, Acta ecclesiae graecae, sive de schismate recentissimo in ecclesia graeca subnato. Stutgardiae,
1764, pag. 61. sq.
198
svr{iti, a bez sumwe bi}e i vlada uloìla svu moralnu snagu svoju da
ih privoli da prime to, {to im se sada nudi. Vide}i, da im se nikakve
vjerske obveze prema rimskoj crkvi ne name}u, nego da mogu ostati i
ostaju ~isto pravoslavni, ili katoli~anski hri{}ani, a u isto
vrijeme da se osloba|aju od sviju onih napasti, kojima su izloèni bili
od latinskog i unijatskog sve{tenstva, pri tome uzimaju}i za puku
formalnost onu obvezu izdavawa svake godine ono nekoliko voska,
pravoslavni u Mlecima, na veliko zadovoqstvo republike, izjave da na
istaknute im uslove pristaju. I papa Lav X izda 18. maja 1514. g. op}e
pismo, a zatijem 3. juna iste godine posebno pismo, u kome se izlaè ono,
o ~emu je u martu ove iste godine mleta~ki poslanik izvjestio svoju vladu.310
Odmah poslije ovoga mleta~ka je op{tina izabrala iz svoje sredine
~etiri tutora: stratiotskog ~asnika Todora Paleologa, Carigra|anina,
Andriju Ze}anina, Srbina, Pavla Koresa, Carigra|aiina, i Mateja
Barela, Kri}anina, koji su imali zada}u da se staraju o gradwi nove
crkve i o stalnom ure|ewu nove op{tine.311
Prije nego {to produìmo rije~ o novoj ovoj pravoslavnoj crkvi u
Mlecima, treba kazati ovdje o samom narodu, koji je sastavqao mleta~ku
pravoslavnu crkvenu op{tinu, koja je u prvoj polovini XV vijeka
brojala nekoliko hiqada du{a. U samome po~etku, kao {to smo vidjeli. tu
su op{tinu sastavqali iskqu~ivo ~lanovi gr~ke narodnosti, ali te~ajem
vremena nalazimo u woj i ~lanova slovenske narodnosti, a posebno srpske.
Veludos navodi, da je u istoj op{tini, pored Grka, bilo i mnogo Slovena,
to jest Srba (Σλαβων τουτεστι Σερβων). Za ove mleta~ke Srbe kaè da
su oni odavna sastavili bili u Mlecima zasebnu op{tinu (brastvo,
αδελφοτης) i da su po wihovom primjeru sastavili i mleta~ki Grci svoju
prvu crkvenu op{tinu. U vrijeme, kad su mleta~ki pravoslavni po~eli
raditi, da mogu svoju zasebnu crkvu u Mlecima sagraditi, bili su
sjediweni u jednoj op{tini i Grci i Srbi. Koliko je brojem bilo
srpskoga naroda, mi nijesmo u stawu da kaèmo; ali da ga je moralo ipak
dosta biti vidi se ve} iz toga, {to su oni bili u stawu, u XV vijeku da
sastave zasebnu svoju op{tinu, a ta op{tina po mleta~kim dràvnim
zakonima o asocijacijama, morala je brojati najmawe 250 ~lanova,
porodi~nih poglavica, da bi mogla zakonom biti priznata, i dakle
najmawe toliki je tu broj porodica srpskih moralo tada biti. Narod ovaj
srpski u Mlecima doselio je bio tu iz Dalmacije; a po onome {to se
zna, da su mnogi Srbi osobito za vlade kraqa Stevana Tvrtka u
Dalmaciji doselili i nastanili se u primorske dalmatinske gradove,
moè se dràti, da su iz tih gradova pojedini Srbi radi trgovine,
po~iwu}i od XIV vijeka, prelazili u Mletke. Ovo je u~estalo u XV
310
311
Docum., p. 14. Veludos, str. 25.
Veludos, str. 26.
199
vijeku, kad su isti gradovi do{li pod vlast mleta~ke republike. Za
kasnija vremena, Veludos spomiwe, da je po savjetu episkopa Savatije
Qubibrati}a pre{lo u Mletke 700 srpskih porodica iz Boke i
Hercegovine, a i iz Crne Gore. I ovi su mleta~ki Srbi morali imati
ve} od samoga po~etka vaàn glas i u poslovima pravoslavne mleta~ke
crkvene op{tine, kad mleta~ki Grci uzimqu i jednog Srbina, da sa jo{
tri druga Grka staraju se o gradwi nove crkve.
Pored Srba u pravoslavnoj crkvenoj op{tini mleta~koj, i pored Grka,
starijih stalnih stanovnika u Mlecima, spomiwu se jo{ i stratioti
(Στρατιωται), koji su tada, a i u kasnija vremena, vrlo va`ni zna~aj
imali u pitawima pravoslavne crkve, koliko u Mlecima, toliko i jo{
vi{e u dalmatinskom primorju.312
Stratioti su sastavqali vojsku, koju je mleta~ka republika
upotrebqavala u ratovima, osobito protivu Turaka. Hvale ih kao velike
junake, i republika ih je smatrala kao najboqu svoju obranu od
neprijateqa. Prvi stratioti u slu`bi republike spomiwu se u po~etku
XV vijeka. Na izmaku ovoga vijeka mi ih nalazimo u prvim sukobima
republike sa Turcima u Dalmaciji. U po~etku stratije su sastavqali
iskqu~ivo Grci pravoslavne vjere. Te~ajem vremena uzimani su u
stratiote i Albanasi, ve}inom rimokatoli~ke vjere, a i Dalmatinci.
Svake tri godine popuwavale su se stratije u Dalmaciji; i stratioti
gr~ke narodnosti, do{av{i u Dalmaciju, poslije svr{ene vojni~ke
slu`be, ve}inom bi tu i ostali, i ìvjeli su u primorskim dalmatinskim
gradovima. Ovi gr~ki stratioti sa svojim porodicama pomogo{e da se
dosta osnaè stare gr~ke kolonije u Dalmaciji, osobito one u [ibeniku
i u Zadru. Oni osnova{e i prvu gr~ku pravoslavnu crkvenu op{tinu na
ostrvu Hvaru, a wima se ima zahvaliti, {to su se otvorile doti~ne
pravoslavne crkve i u drugim dalmatinskim primorskim gradovima.
3.
Da produìmo sada rije~ o novoj crkvi u Mlecima. Dozvola za gradwu
te crkve, kao {to smo rekli, izdana je bila u polovini 1514. godine. Te
iste godine izabrani tutori mleta~ke pravoslavne crkvene op{tine
nabavi{e mjesto gdje }e se crkva graditi, i po{to je nov~anih srestava
bilo dovoqno, to se moglo nadati, da }e nova crkva naskoro i gotova
biti. Me|utijem to se nije dogodilo, nego tek poslije vi{e godina, i to
krivicom mleta~kog latinskog patrijarha. Taj patrijarh, kao {to
zvamo, pustio je bio vladu da nastoji o privoli Rima za gradwu one
crkve, ali je ujedno gledao na sav taj posao kao na nezakonito djelo; i kad
je stvar ve} svr{ena bila, nije mogao a da ne dade izraza svom ogor~ewu.
U martu 1515. godine odlu~i taj patrijarh, a to je bio Antonije
Kantarini, i podnese vladi svoj protest protivu onoga, {to je darovano
312
O stratiotima podrobno u Veludosa, str. 20. i sl.
200
bilo pravoslavnima u Mlecima, iznese tu sve mogu}e optu`be na
pravoslavne i zamoli da se opozove izdana naredba, i da mleta~ki
pravoslavni budu latini (vivino alla latina).313 Vlada je ostavila bez pa`we
ovaj patrijarhov protest. Ovo je jo{ vi{e razdraìlo patrijarha, koji
je po~eo sada da radi intrigama, kad nije mogao otvoreno. Na{qednik
mu patrijarh Jeronim Kverini preduzme ovaj posao sa jo{ vi{e energije.
Po~ne raditi kod rimske kurije, da bi se osujetila gradwa crkve,
optuùju}i pravoslavne, da su otvoreni shizmatici, jer da ne priznaju
rimski primat, da ne vr{e tajne po kanoni~kim propisima i da wihovi
sve{tenici arbitrarno obavqaju crkvene slu`be, i da sve to biva, jer su
bez duhovnoga nadzora, koji je sada oduzet od zakonitog duhovnog
starje{ine, mleta~koga patrijarha, a na {tetu katoli~ke vjere. I{ao je
radi ovoga posla isti Kverini tri puta li~no u Rim, i radio je
neumorno, da u namjeri svojoj uspje. U neprilici je bila rimska kurija,
{ta da sada uradi poslije one odluke papine od juna 1514. godine.
Me|utijem stizale su u Rim sli~ne tu`be protivu pravoslavnih i iz
mleta~kih gr~kih provincija na Istoku, i arcibiskupi i biskupi tih
provincija kao da su u dogovoru bili sa mleta~kim patrijarhom. Odlu~e
najposlije u Rimu stati na stanovi{tu pape Evgenija IV naspram
{qedbenika isto~ne crkve i propisati odnosne naredbe u smislu
florentijskoga sabora, koje imaju vaìti ne samo za mleta~ku crkvenu
op{tinu, nego i za sve op{tine u provincijama. Papu Lava X, onog
istoga koji je izdao onu odluku 1514. godine, privoli rimska kurija na
nekoliko vremena prije nego {to }e umrijeti, da potpi{e novu odluku,
sasvijem protivnu prvoj. Naime 18. maja 1521. g. papska bula nare|uje, da
bezuslovnu snagu moraju imati za sve {qedbenike isto~ne crkve u
zemqama mleta~ke republike zakqu~ci florentijskoga sabora, po kojima
„shizmatika” ne smije biti, nego moraju svi biti „katolici", i u
mjestima gdje nema gr~ko-katoli~kog biskupa, od koga bi oni zavisili u
duhovnim stvarima, vrhovnu jurisdikciju vr{i}e latipski arcibiskup
ili biskup, koji }e imenovati jednog svog gr~ko-katoli~kog vikara, da
vodi neposredni nadzor nad crkvama i sve{tenstvom gr~ko-katoli~kim.314
Ovom papinom bulom mogao je mleta~ki latinski patrijarh zadovoqan
biti, jer od sada u Mlecima, ako i mogu doti~ni sluìti po isto~nom
obredu, ali oni svi moraju biti sjediweni sa rimskom crkvom, i vrhovnu
duhovnu vlast nad wima ima}e taj patrijarh, koji }e radi neposrednog
duhovnog nadzora nad wima, odrediti osobitog svog vikara. Mogao je,
velimo, ovaj patrijarh tijem zadovoqan biti, jer sva bula nije nego
strogi izraz zakqu~aka florentijskog sabora, kojima su du`ni
rimokatolici svi, a na prvome mjestu biskupi pokoravati se. Ali
patrijarhu Kverini nije bilo ovo po voqi, jer on je htio, da sasvijem ne
313
314
Docum., p. 17.
Ibid., p. 19.
201
bude u Mlecima isto~nog obreda, nego samo latinski i da ne bude tu ni
gr~ko-katolika, to jest unijata, nego da svi budu latini. Pa kao {to se
u op}e malo pa`we obra}alo na bule \ovana de Medi}i, to jest pape
Lava X, ili ako se i obra}ala pa`wa, to samo radi protesta i kavgawa
(primjer: tada{wa Wema~ka sa Luterom i drugovima), to i patrijarh
Kverini nije se ni osvrnuo na onu bulu, nego je produìo postupati sa
pravoslavnima kao i prije. Javno je navodio da on ima i mora imati
apsolutnu duhovnu vlast na savjest sviju mleta~kih podanika, ma koje oni
narodnosti bili. Prije~io je radi toga vr{ewe pravoslavnih sluàba,
zahtijevao je od pravoslavnih sve{tenika ispovjedawe latinskog simvola
vjere, primoravao je da gr~ka i srpska djeca, koju su pravoslavni
sve{tenici krstili bili, moraju biti opet kr{tena po obredu rimske
crkve, primoravao je sve{tenike da sluè latinsku misu, da moraju bradu
brijati, da ne smiju suprugu imati. Jednom je podneo tu`bu ai Signori di
notte na sve pravoslavne, da su u nekoj molitvi sv. Bogorodici
upotrebqavali uvrijedqive rije~i protivu rimokatoli~ke vjere. I sve
ovo {to je taj prkosni mleta~ki patrijarh radio, radio je on javno, tako
da ga je i sama vlada najposlije morala na red pozvati. A ovo je izazvalo
i rimsku kuriju da mu je morala negodovawe svoje da iskaè, jer je taj
patrijarh najposlije izigravao takvim postupawem i istu kuriju. Pa da
bi mu pokazala da se onoj buli pape Lava X mora pokoravati, drugi
na{qednik Lavov, papa Kliment VII izda 26. marta 1526. g. pismo, u
kome se od rije~i do rije~i ponavqa bula pape Lava X, i tijem je kurija
dala razumjeti patrijarhu, da on nije vlastan po svojoj glavi postupati u
interkonfesionalnim pitawima.315 Poslije ovoga onaj se patrijarh
umirio i vi{e se glasa od wega ~ulo nije. A i pravoslavni po~eli su malo
slobodnije disati.
U julu iste 1526. godine podnesu pravoslavni mleta~ki op{tinari
senatu op{irnu predstavku, u kojoj opi{u {ta je sve protivu wihove
vjere radio onaj patrijarh i da je s wima postupao gore nego da su jevreji
(pezo che se fussimo Zudei), i mole da im se na osnovu izdane 1514. godine
dozvole dopusti graditi crkvu svoju. Senat im uvaì molbu, i
spomiwu}i u odnosnom svome pismu od 28. jula iste godine dozvolu, {to
je papa Lav X izdao bio 3. juna 1514. g. (dakle ne bulu toga pape od 18.
maja 1521 g.), dopusti im gradwu crkve. Kroz godinu dana ta crkva,
premda i malena, bude gotova, i prve nedjeqe velikoga posta bila je ve}
tu sluèna sv. liturgija.316
Uti{alo se bilo gowewe pravoslavnih u Mlecima, i izgledalo je da }e
sada mo}i op{tina mirna biti. Ali eto joj opet jedne neprilike
stvorene od nekog Arsenija Apostolisa, biv{eg pravoslavnog
mitropolita monemvasijskog, Kri}anina, koji se pounijatio bio i koji je
315
316
Ibid., p. 24.
Veludos, str. 59.
202
radi toga sinodskom odlukom carigradske crkve 1509. godine bio svrgnut
i odlu~en. Ovaj je Arsenije ìvio u Mlecima, i vlada ga na preporuku
papskoga nuncija odlukom od 30. marta 1534. godine postavi za duhovnoga
poglavicu mleta~ke crkvene op{tine, isti~u}i kako je to izvrstan
sve{tenik i vrlo u~en. Op{tina nije priznala toga Arsenija. nego je on
nasilno se woj nametnuo, i izdavao joj odnosne naredbe, koje naravno
op{tina nije ni mislila da prima, ostaju}i sjediwena i slo`na sa svojim
sve{tenikom, koga je ona bila izabrala i koji je u duhovnoj zavisnosti
bio od carigradskog sinoda. Vide}i protivnost op{tine, Arsenije
smisli li{iti op{tinu povlastice {to je imala, da sama sebi
sve{tenika svoga bira, nego da se u naprijed sve{tenici imaju postavqati
sa privolom mleta~kog latinskog patrijarha. Ovo je htio taj Arsenije da
u~ini, kako bi pomo}u sve{tenika, koji vr{i pastirsku slu`bu u
op{tini, lak{e uveo op{tinu u uniju. Radi toboè ve}ega blagoqepija
pri crkvenim slu`bama, Arsenije ustanovi, da pri op{tinskoj crkvi u
naprijed ne bude vi{e jedan sami, nego dva sve{tenika, i izradi za to
privolu od vlade, koja 29. maja iste godine izda odnosnu naredbu, ali sa
klauzulom, da ta dva sve{tenika budu katolici, a ne shizmatici (siano
cattolici e non scismatici) i da ih ima predloìti isti Arsenije sporazumno
sa vikarom mleta~koga patrijarha.317 Ova naredba vladina, kad je op{tini
bila saop}ena, izazove u op{tini proteste radi povrvjede priznatih joj
autonomnih prava, i predstavnici op{tinski podnesu odmah svoju
predstavku vladi. Vlada je po~ela upotrebqavati stroge mjere da bi se
priznala ona wena naredba, ali je morala odmah i popustiti pred
odlu~nim i zajedni~kim radom op{tine, koja je po zna~aju i mnogobrojnosti
svojoj mogla se opirati nezakonitosti. Vidjela je i sama vlada da onaj
Arsenije ~ini sve ono samo radi ambicije svoje, da dobije bar u Mlecima
ono, ~ega se li{io u isto~noj crkvi, te objavi op{tini da ne }e za sada
zahtijevati izvr{ewe svoje naredbe. I op{tina ostane opet pri svojim
pre|a{wim pravima, a Arsenije razàlo{}en malo poslije (1535. g.)
umre.318
Poslije ovoga op{tina se bavila pitawem ο crkvi. Ona crkva, koju su
otvorili bili 1527. godnne, bila je malena i tek privremena, samo toliko
da crkvu imaju. Trebalo je sada sagraditi ve} i qep{u crkvu, i radi toga
1536. g. bude sastavqen odnosni nacrt, a tri godine ka{we bude poloèn
prvi kamen novoj crkvi. Gradila se ova crkva mnogo godina, a tek u julu
1573. g bila je sasvijem dovr{ena, i podignuta veli~anstvena crkva, koja i
danas sastavqa jedan od qep{ih украса Mletaka.
4.
317
Docum., p. 25.
Veludos,
str.
61.
O
ovome
Arseniju
vidi:
Κ. Σαθυς Νεοελληνικη Φιλολογια. Αθην. 1868, σελ. 126. χτλ. Le Qien, Oriens christianus, II, 216. Κ.
Krumbacher, Geschichte der byzaat. Litteratur. Munchen, 1897. S. 603.
318
203
Dok se ova nova crkva gradila, nado{la je op{tini opet nova jedna
neprilika, kao da joj nije dista bilo onih, {to je dotle pretrpjela. Bili su
pri op{tinskoj crkli dva sve{tenika: Nikola Trizentis i Anastasije
Porfiri, oba hr|avi qudi i sposobni za свако зло. U julu 1540. г.
нестала je iз цркве jedna skupocjena ikona sv. Bogorodice. Pala je sumwa
na ona dva sve{tenika, koji su odgovorni bili za svete stvari, {to su u
oltaru. Crkvena op{tina odlu~i, da budu ukloweni ti sve{tenici, dok se
ikona ne na|e. I oni tada, umjesto da pomognu op{tini prona}i ukradeno
itijem skinuti sa sebe svaku sumwu, stave se pod za{titu papskoga
nuncija, koji zajedno sa mleta~kim patrijarhom po~nu opet raditi
protivu prava op{tine. Me|utijem ona dva sve{tenika po|u u Rim i
predstave tamo, kako mleta~ka crkvena op{tina ne trpi sve{tenike, koji
su vjerni odlukama florentijskoga sabora, i kako ista op{tina prima i
slu{a samo one naredbe, koje joj izdaje carigradski pravoslavni
patrijarh. Dok su ova dva nesretna sve{tenika radila u Rimu protivu
mleta~kih op{tinara, stigne u Mletke u julu 1541. g. pismo carigradskog
patrijarha Jeremije I, kojim podvrgava svrgnu}u Trizentisa i sve one,
koji s wim drè. Ovijem je Carigrad dao pravoslavnima i Mlecima, a
ovo ih je moralno osnaìlo u obranu svoji op{tinskih prava. Me|utijem
povrate se iz Rima ona dva sve{tenika, Trizentis i Porfiri sa pismom
pape Pavla III, koji ih priznaje za „prave katolike" i nare|uje svome
nunciju u Mlecima, da ih uzme u za{titu protivu mleta~kih „shizmatika" ,
koji su izmislili na wih razne optu`be samo zato, {to ne }e ti
sve{tenici da budu shizmatici, i da ih vlada mora uspostaviti na
pre|a{we wihovo mjesto slu`be. I vlada poslu{a nuncija, te savjet
desetorice izda 11. maja 1542. g. naredbu, da mora vaìti naredba
wezina od 29. maja 1534. g, po kojoj sve{tenici pri mleta~koj crkvenoj
op{tini moraju biti pravi katolici (veramente cattolici), i odre|uje, da
predstavnici op{tine ne smiju primiti u crkvenu slu`bu nikakvog
sve{tenika, ako nije bio prethodno ispitan i priznat za katolika od
mleta~kog patrijarha, ili od papskog nuncija, ili od sli~nih lica, pod
prijetwom, ako se ovako ne postupi, da }e doti~ni biti za svagda
prognani iz Mletaka (sotto pena di perpetuo esilio da questa citta).319
Ali ova vladina naredba ne samo {to nije upla{ila pravoslavne u
Mlecima, nego je naprotiv pokrsnula ih, da joj se najodlu~nije opru,
kako bi se jednom svr{ila ova trzavica, u kojoj su morali neprestano da
budu radi vjere svoje. Znala je mleta~ka pravoslavna crkvena op{tina
zna~aj svoj, a znala je dobro i da vlada ne smije protivu we ni{ta
odlu~noga preduzeti, ako ne }e da izloì opasnosti trgovinu svoju na
istoku, koja je bila sva u rukama ~lanova iste op{tine. Energi~nu
predstavku podnesu savjetu desetorice glavni zastupnici op{tine sa
319
Docum., p. 29. Veludos, str. 61-63.
204
izjavom ili da ih u miru puste da mogu uìvati prava, koja su im
darovana 1514. godine, ili da }e svi iseliti iz Mletaka, jo{ prije nego
{to vlada bude u stawu izvesti svoju prijetwu o wihovom izgonu. I
vlada se mleta~ka trgla na ovakvu kategori~nu izjavu pravoslavnih u
Mlecima. Pa ne samo, {to se ona na ovo trgla u pogledu pravoslavnih
u prijestonici, i za to vrijeme, nego je ona poslije toga po{la
novim pravcem naspram pravoslavnih, koliko u Mlecima, toliko i u
svima mleta~kim provincijama, gdje je bilo pravoslavnoga naroda, i u
tome pravcu je radila za dugo vremena poslije. Dekret jedan izdan 19.
septembra 1547. g. kiparskom namjesniku, da nikakav latinski prelat
ne smije uznemirivati pravoslavne u wihovim crkvennm poslovima,
pokazuje taj novi pravac mleta~ke republike.320 A u mleta~koj crkveioj
op{tini mi nalazimo malo zatijem duhovnim starje{inom u~enog i
pobo`nog protojereja iz Nauplije, Nikolu Malaksa, koji je
mudrim svojim postupkom i pastirskim djelovawem uspostavio
pravilni ìvot u op{tini i utvrdio u woj pravoslavnu vjeru.
5.
Priveli smo mi sve ove ovdje o pravoslavnoj mleta~koj crkvenoj
op{tini zato, {to to stoji u neposrednoj svezi sa ìvotom
pravoslavnih crkvenih op{tina na dalmatinskom primorju, koje su
pod istom dràvnom vla{}u bile, pod kojom je bila i mleta~ka i sve
ostale pravoslavne op{tine u gr~kim provincijama, podru~nima
republici.
Da su pravoslavne primorske dalmatinske crkvene op{tine oìvjele
bile po{qedwih godina XIV i u po~etku XV vijeka, vidjeli smo. Ali
smo i to vidjeli, da u tim op{tinama nije bilo nigdje ravoslavnoga
hrama, jer vlasti nijesu dozvoqavale javno pravoslavno bogosluèwe,
nego su doti~ni sve{tenici sluìli u doma}im bogomoqama
pojedinih imu}nijih qudi. Ovako je bilo u po~etku ovoga perioda.
Vrijeme okolo florentijskoga sabora bilo je najmu~nije za pomenute
op{tine, onako isto kao {to je ono mu~no bilo i za mleta~ku
op{tinu, a zbog jednakih uzroka. Jedan je gospodar bio i u Mlecima,
i u primorskoj Dalmaciji.
Okolo 1440. godine pre{ao je, izme|u drugih primorskih mjesta, i
u [ibenik jaki broj Srba iz cetinske krajine, radi ~ega se, uzgred
budi re~eno, àlio cetinski knez Talovi}, ali koji ipak ostado{e u
primorskim mjestima po nastojawu tada{weg dalmatinskog
generalnog proveditora. Izme|u Srba, koji se nastani{e tada u
[ibeniku spomiwe se: Jovan Pavkovi} i Mihail Zlokovi}. Ova dvojica
zajedno sa dva {ibeni~ka Grka: Mihailom Vato i Kuzmanom Kigalom,
potraè od {ibeni~kog kneza Antonija Pecara dozvolu, da bi mogli
320
Docum., p. 30.
205
sagraditi jednu crkvu radi bogosluèwa. To je bilo u julu 1443. g, i
dalmatinski proveditor Orsat Maurocen izdao je bio 3. oktobra iste
godine odnosnu dozvolu. Ali se tome usprotivi tada{wi {ibeni~ki
biskup Juraj [i{gori}, navode}i da pravoslavni nemaju razloga
traìti za sebe posebnu crkvu, kad su sada isto~na i zapadna crkva
sjediwene (toboè florentijska unija), te ostavqa na voqu
pravoslavnima da izaberu jednu od latinskih {ibeni~kih crkava, gdje
mogu po isto~nom obredu sluìti, a gradwa nove crkve suvi{na je.
Pravoslavni [iben~ani naravno na ovo ne pristado{e, te ostado{e i
daqe bez svoje crkve, a ogor~eni protivu latinskog sve{tenstva, koje ih
je radi toga kiwilo i neprestano ih tuìlo kod vlasti kao
„shizmatike". Osobito se {ibeni~ki biskup i wegovo sve{tenstvo okomio
na pravoslavne povodom jednog doga|aja 1460. godine. Te je godine do{ao u
[ibenik neki gr~ki sve{tenik Artemije Kaloheritis, i donio je sobom
iz Carigrada mo{ti sv. Hristifora. Da posvjedo~i ovaj sve{tenik da
su to zaista mo{ti onog svetiteqa, prikaè on gramatu carigradskoga
patrijarha Genadija, datiranu u Carigradu 15. jula 1455. g, a sa
latinskim prijevodom. Pravoslavni [iben~ani, kojima se prijavio
onaj gr~ki sve{tenik, posumwa{e o autenti~nosti one patrijar{eske
gramate, a do{qedno i o tome, da su ono prave mo{ti sv. Hristifora.
Tada se Artemije obrati {pbeni~kom biskupu Urbanu Viwaku, àle}i se
na pravoslavne [iben~ane i nude}i mu pomenute mo{ti. Biskup ih
kupi i stavi u svoju crkvu. A pravoslavni [iben~ani budu optuèni
vlasti rad ismijevawa svetiwe, i budu ka`weni tamnicom, a jedan izme|u
wih, gorepomenuti M. Vato, u tamnici je i umro. Poslije ovoga doga|aja
jo{ se gore postupalo sa pravoslavnima u [ibeniku nego li prije, niti
su im i{ta pomagale àlbe, koje su oni radi toga podnosili i knezu
{ibeni~kom i proveditoru.321
Nije boqe bilo ni pravoslavnima u Zadru. Tri godine poslije nego
{to je senat naredio bio, da se ima razru{iti u Mlecima pravoslavna
kapela, {to je bila u ku}i pobo`noga Grka Filomati, sli~nu naredbu
izdao je 14. aprila 1433. god. zadarski kapitan L. Dona za jednu
pravoslavnu kapelu, {to je bila u Zadru u ku}i bogatoga i
pobo`noga Grka Nikole Kalone, i u kojoj je kapeli sluìo kalu|er
Pahomije Hika, koji je vr{io duhovnu slu`bu za pravoslavne Zadrane.
Ovaj je sve{tenik ostao i poslije toga u Zadru za dugo vremena, vaqda
kri{om vr{e}i ovoju duhovnu slu`bu za pravoslavne. Sinda~kom
odlukom od 15. avgusta 1460. g, upravqenom na kneza zadarskog
Venedikta Velijera, morao je isti sve{tenik biti uklowen iz Zadra,
jer se dokazalo, kao {to odluka spomiwe, da je „zakorjeli shizmatik"
(ostinato scismatico).322
321
322
Kon~. rkp. Cf. Farlati. IV. 469.
Kon~. rkp.
206
Doga|aji ovi u [ibeniku i Zadru izazva{e veliko ogor~ewe kod
pravoslavnih tih mjesta, kojima se pridruì{e i pravoslavni
Skradiwani. Dogovarali su se dugo glavniji qudi tih gradova, {ta
}e da ~ine, a da odbrane svoju vjeru od nasrtaja inovjeraca. Odlu~e i
predadu 1492. g. u septembru pismenu predstavku proveditoru i
sindaku Marku Loredanu, àle}i se na pritisak, koji trpe radi vjere
svoje i mole}i da prestanu goniti ih; izjave tako|er da }e se oni
obratiti na senat u Mletke, ako se produì i daqe postupati s wima
onako, kako se dotle postupalo. @albu ovu saop}i proveditor
zadarskom arcibiskupu Valaresu, kojega to silno razdraì; a saop}i
i {ibeni~kom biskupu u Boninu. Arcibiskup napi{e u oktobru 1492.
g. informaciju vladi o pravoslavnima u op}e, a posebno o
dalmatincima, u kojoj istakne zakqu~ke florentijskog sabora, po
kojima pravoslavni nemaju prava na odjeliti poloàj od
rimokatolika,
da
su
du`ni
pokoravati
se
doti~nim
rimokatoli~kim biskupima, i da moraju poha|ati latinske crkve,
pozivqu}i se za ovo po{qedwe na odnosni dukal od 28. juna 1479. g.
izdani za pravoslavne u Mlecima. [ta je odgovorio {ibeni~ki
biskup Bonin, nije nam poznato. Proveditor odgovori
pravoslavnima na pomenutu predstavku 18. septembra 1493. g. i to u
smislu arcibiskupove informacije, upozoruju}i ih da }e biti
smatrani za nevjerne dràvi, ako budu i daqe htjeli isticati svoju
vjersku osobitost.323 Uslijed ovog proveditorovog odgovora,
pravoslavni [iben~ani, Zadrani i Skradiwani na|u se uvrije|eni,
osobito radi po{qedweg navoda u pogledu podani~ke vjernosti, te
izaberu trojicu izme|u sebe: Marka Koridalisa i Jovana Sofijana iz
[ibenika, i Hristifora Kalonu iz Zadra, koji su imali po}i u
Mletke da prikaù ovu stvar du`du. Bili su Mlecima milostivo
primqeni i obe}ano im bude da }e wihovu stvar predati na mi{qewe
konsultorima, i to }e biti zatijem saop{teno im kroz dalmatinskog
proveditora. Dugo su u Mlecima mudrovali o ovoj stvari i najposlije
odgovoreno im je bilo 24. avgusta 1498. g, da inako isto, kao {to su
pravoslavni u Mlecima du`ni priznavati nad sobom duhovnu vlast
mleta~koga patrijarha, du`ni su i oni priznavati vlast doti~nih
latinskih biskupa.324 Ovaj odgovor iz Mletaka pokazao je pravoslavnima
pomenutih mjesta, da im nema nigdje za{tite u wihovoj vjeri. Mu~ali su,
jer su morali mu~ati, ali kao progoweni jo{ su se vi{e me|u sobom
dràli i utvr|ivali u vjeri svojoj, trpe}i do boqih vremena.
6.
323
324
St. arhiva zad. episkopije, br. 19. (O ovoj arhivi vidi Documenta, p. IX).
St. arhiva zad. episkopije, br. 20. Kon~. rkp.
207
Me|utijem mleta~ki pravoslavni po~e{e raditi da bi svoju crkvu
mogli sagraditi. Radi dràvnih razloga, koje smo prije spomenuli, vlada
dozvoli tu gradwu 1514. g, ali pod uvjetom, da i rimski papa dade na to
svoju privolu. Kako su mleta~ki pravoslavni postupili pri takvoj
dozvoli, vidjeli smo. Poslije duge trzavice radi ovoga posla, oni ipak
sagradi{e sebi crkvu i u martu 1527. g. po~e{e u woj sluìti. Ovo je
ohrabrilo i pravoslavne u dalmatinskom primorju, te po~e{e i oni sada
misliti, kako bi dobili za sebe svoje crkve. Pa kao {to je to dobiveno u
Mlecima blagodare}i energi~nom postupawu u tome tamo{wih stratiota,
tako se srestvom stratiota imalo to dobiti i u dalmatinskom primorju.
Prvi su korak u tome u~inili pravoslavni [iben~ani, a za wima malo
poslije Zadrani.
O stratiotima u slu`bi mleta~ke republike, mi smo ve} govorili, kao
i o tome, da su oni u~estvovali ve} u prvim sukobima sa Turcima u
Dalmaciji pri kraju XV vijeka. Malo poslije toga zavedene su i u
Dalmaciji formalne stratije. Najstarija dalmatinska stratija, za koju je
poznato, to je stratija {ibeni~ka. Mleta~ki stratioti potraìli su
1511. g. da mogu sagraditi zasebnu crkvu u Mlecima za pravoslavne, jer su
pravoslavni tu bogati bili i mnogobrojni, te su i mogli odnosni tro{ak
podnijeti. Stratioti i ostali pravoslavni u [ibeniku nijesu mogli to
u~initi, jer su prema mleta~kim pravoslavnima malobrojni bili, i dakle
nijesu mogli raspolagati tolikim nov~anim srestvima, koliko je to
trebalo za gradwu zasebne crkve. Dugo su premi{qali o tome, kako bi
sebi crkvu dobili, i radi toga su se jo{ 1547. g. obratili bili za pomo}
{ibeni~kom knezu Petru Navageru, ~ovjeku dobro raspoloènom
stratiotima. Protivnosti im je u tome ~inio {ibeni~ki biskup Ivan
Lu~i}. U~inilo im se zgodnim poku{ati stvar kad je umro Lu~i} (1557. g.).
Obrate se tada{wem {ibeni~kom knezu Nikoli Dandolu molbom, da bi
im ustupqena bila za bogosluèwe jedna latinska crkva. I sada po~ne
takva trzavica u biskupskoj {ibeni~koj kuriji, i toliko dopisivawe
izme|u jedne i druge vlasti, da ko sve to pro~ita morao bi pomisliti e
se ti~e propasti ili spasewa svega svijeta.325 U kratko }emo mi to ovdje
navesti. Biskup je tada u [ibeniku bio Jeronim Saornijan, ~ovjek
fanatik, ujedno i grub po naravi. Kad je od takvoga ~ovjeka trebalo da
pravoslavni dobiju da im se ustupi jedna latinska crkva, lako je
pomisliti koliko im je to muke moralo stati. Ustao je kao bijes protivu
pravoslavnih [iben~ana, nazivaju}i ih u odnosnoj predstavci vladi
„opakim jereticima" i kao obi~no „nevjernim podanicima", i navode}i
da im nipo{to nikakve crkve ustupiti ne }e. Vodila se ova stvar dugo,
i na svaki negativni odgovor od strane vlade, pravoslavni su novom se
molbom opet obra}ali. Na odnosnu molbu wihovu 1566 g. dalmatinskom
325
St. arhiva zad. episkopije, br. 32.
208
upravitequ Melhioru Mihijelu, upu}eni su bili na senatsku odluku
od 11. maja 1542. g. upravqenu mleta~kim pravoslavnima, i da }e im se
ustupiti jedna latinska crkva radi sluèwa po isto~nom obredu, ako
izjave da }e im sve{tenik biti rimokatolik, a ne „shizmatik", i da }e
se taj sve{tenik podvrgnuti ispitu kod {ibeni~kog biskupa. Da su
pravoslavni [iben~ani odbili ovo, razumije se po sebi. Sre}om po wih,
u Mlecima je vlada druk~ije tada mislila o pravoslavnima, nego li
vlasti u Zadru i [ibeniku. Uslijed nove molbe pravoslavnih
[iben~ana, ulravqene samome senatu u Mletke, do|e naredba iz
Mletaka, da onaj biskup Sarnijon mora ustupiti pravoslavnima jednu
crkvu u [ibeniku. I ustupqena im bude mala jedna crkva sv. Julijana.
Sklopqena bude 17. marta 1569. g. odnosna pogodba sa tutorom iste crkve,
\or|em [i{gori}em, i odmah bude uklowen iz we latinski oltar sv.
Julijana, i po~elo se ure|ivati crkvu po propisima isto~ne crkve. Na
dan Uspenija Bogomatere 1569. g. Bude ta crkva osve}ena i prvu je
pravoslavnu liturgiju tu sluìo gr~ki sve{tenik Rafail Zigaras. To je
poznata crkva Madonna di s. Giuliano.326 Mala je to pravoslavna crkvica
bila, ali je ona ipak bila za blizu dva i pol vijeka svetim uto~i{tem
pravoslavnih [iben~ana, i zbog raznih doga|aja u crkvenoj op{tini
{ibeni~koj znamenita u istoriju te op{tine.
Nijesu pravoslavni Zadrani morali se kao [iben~ani toliko
godina mu~iti za svoju crkvu, koju oni dobi{e po inicijativi
zadarskih stratiota. Obrate se poglavice ovih stratiota 1546. g.
Proveditoru Andriji Loredanu molbom, da im se ustupi jedna
latinska crkva radi bogosluèwa. Izgleda da nijesu u tome nai{li na
veliku protivnost, a to po svoj prilici s toga, {to je slabo tada
zastupqena bila zadarska arcibiskupska katedra. Nosio je ime
arcibiskupa kardinal Kornilije Pezaro, koji je vrlo malo boravio u
Zadru, a po izgledu i malo brige vodio o arcibiskupiji. Pismom od 6.
novembra 1547. g. zadarskoga kneza, Ivana Antinija Moro saop{teno
bude stratiotskim starje{inama da }e pravoslavnima biti ustupqena
latinska crkvica sv. Ilije i da radi toga stupe u dogovor sa
arcibiskupskom kurijom, koja je svoje pristajawe na to iskazala.
Crkvica je ta sastavqala u to vrijeme beneficium latinskoga
sve{tenika Antonija Mirkovi}a, koji je kao beneficijat imao da
ugovara sa predstavnicima pravoslavne op{tine. Poslije odnosnih
zvani~nih dogovora, i po{to je crkva ona vrlo malena bila, a broj
pravoslavnih Zadrana dosta velik, te je trebalo tu crkvu pro{iriti i
ponoviti, kad je sve to ure|eno bilo, bude sklopqena 18. oktobra 1548.
g. odnosna pogodba pred sudijom egzaminatorom zadarske kurije
Franciskom Roza, po kojoj pogodbi spomenuti benefijat Markovi},
326
Podrobno o ovome u Kon~. rkp.
209
dozvolom arcibiskupskog vikara Ivana Donata Bewe, ustupa
predstavnicima pravoslavne op{tine: Petru Klade, Nikoli Vlami i
\or|u Mitilinsu na vje~na vremena uz godi{wi livel od 50 malih
solada, koji ima biti ispla}ivan svake godine na \ur|ev-dan, re~enu
crkvicu sv. Ilije, i da je mogu po svojoj uvi|avnosti ponoviti i
pro{iriti u pravoj liniji do glavne ulice. Odmah poslije ove pogodbe
po~ela se crkva raditi, i do 6. marta 1549. g. ve} je zgotovqena bila za
pravoslavno bogosluèwe. Toga dana prvu je pravoslavnu liturgiju
odsluìo u crkvi sv. Ilije gr~ki sve{tenik Matej Mavrikis, na veliku
radost i utjehu koliko ~estitih stratiota, toliko i jo{ vi{e starih
pravoslavnih stanovnika Zadra, koji su toliko godina ~eznuli za svojom
crkvom.327
Prva gradwa crkve na brzo je izvedena bila samo da bi se moglo
~im prije u crkvi sluìti. Ali se odmah opazilo, da treba opet crkvu
ponoviti i jo{ pro{iriti. Potraè zato crkveni tutori, da bi im od
nekada{weg latinskog beneficijata sv. Ilije ustupqen bio jedan vrt,
{to je do crkve, a kojim je taj beneficijat raspolagao. To i postignu, te
novim pismom sklopqenim 17. juna 1563. g. pred sudijom egzaminatorom
zadarske kurije Alvizem Nasis dobiju od latinskog sve{tenika Antonija
Klerika, koji je na{qedio bio pre|a{wem beneficijatu Markovi}u,
traèni vrt na vje~na vremena uz godi{wi livel od 3 male libre.328 I
sada ve} crkva bude pro{irena i ude{ena prema tada{wim potrebama
op{tine.
Ali malo su mogli pravoslavni Zadrani da slobodno crkvu svoju
uìvaju. Poslije kiparskog rata i kad su Mle~i}i morali ustupiti
Turcima ostrvo Kipar (1573.), pre{lo je na jadransko primorje mnogo
naroda sa istoga ostrva pod zakriqe republike. Pre{lo je nekoliko
porodica i u Zadar. Da je naseqewe ostrva toga bilo do kraja XII vijeka
skroz pravoslavno, poznato je; ali je poznato, a i mi }emo daqe vidjeti
i to, da se za vrijeme vladawa ostrvom najprije luziwanske dinastije, pak
mleta~ke republike, vaqda polovina toga naseqewa pounijatilo bilo.
Izme|u onih Kipriota, koji sada u Zadar pre|o{e, bilo je i nekoliko
unijata i dva gr~ka unijatska sve{tenika, od kojih jedan, i to zaneseni
unijat i kao obi~no veliki protivnik pravoslavne crkve, zvao se Kiril
Gramatikopulos. Ovaj unijatski sve{tenik zajedno sa jednim
novodoseqenim bogata{em, tako|er unijatom, Andrijom Rondakis,
potraè od proveditora Otavijana Velijera i od upraviteqa zadarske
arcibiskupije, ninskog biskupa Marka Loredana, da bi im se dala jedna
crkva, u kojoj bi se, „ostaju}i u jedinstvu sa svetom rimskom crkvom i sa
na{qednikom blaènoga Petra, moglo sluìti po isto~nome obredu''.
Zadarska arcibiskupska kurija, isto kao i biskup Loredan, nerado su
327
328
St. arhiva zad. episkopije, br. 33. Arhiva zad. crkv. op{tine.
St. arhiva zad. episkopije, br. 36, i arhiva zad. crkv. op{tine.
210
gledali isto~ni crkveni obred, i nagovarali su one unijate na latinski
obred, te da }e im u takvom slu~aju ustupiti crkvu, koju god èle u
Zadru. Nijesu na to pristali oni unijati, i tada odlu~i Loredan, da se
za wih na~ini u pravoslavnoj crkvi sv. Ilije jedan naro~iti oltar,
posve}en sv. \or|u, gdje bi se mogla unijatska misa sluìti. Ovo je bilo
u po~etku 1577. godine. Kakvu je protivnost ovo izazvalo kod
pravoslavnih Zadrana, moè se ve} razumjeti. Po~e{e se tome opirati
najodlu~nije, i spor je trajao vi{e godina, pokraj svega toga, {to je novi
arcibiskup Nadal Venijer potvrdio bio 1579. g. ono {to je naredio bio
biskup Loredan. Stvar je naravno svr{ila u korist arcibiskupa i
unijata. I pravoslavni su bili prinu|eni dopustiti, da se u crkvi
wihovoj pravoslavnoj ustroji onaj unijatski oltar, i da tu moè svakoga
mjeseca po jedan put sluìti misu unijatski gr~ki sve{tenik.329
Malo godina poslije nego {to se prva pravoslavna liturgija sluìla
u Zadru u crkvi sv. Ilije, otvorena je bila jo{ jedna pravoslavna crkva
u dalmatinskom primorju, i to 1561. g. na Hvaru. Doselilo je bilo u
Hvar okolo toga vremena nekoliko gr~kih porodica sa Istoka, a tu je
bila i postaja ratne mornarice mleta~ke, i izme|u vojnika i mornara
bilo je dosta pravoslavnih. Da ti pravoslavni ne ostanu bez slu`be
Bo`je sagra|ena je bila crkva u ~ast sv. Paraskeve i uz crkvu sagra|ena i
jedna ku}a za stanovawe odnosnog sve{tenika. Po{to je u toj ku}i
stanovao redovno kalu|er jedan, a po nekada i dva, za pastirsku slu`bu,
to je ista ku}a poslije nazvana manastirom sv. Paraskeve, i za manastir
se smatrala kroz sva daqa vremena. Prvi hvarski sve{tenik bio je
Evstatije Lefara.330
7.
Kao {to se vidi iz ovoga {to smo sada naveli o pomenutim novim
pravoslavnim crkvama u dalmatinskom primorju u polovini XVI vijeka,
pravoslavna je vjera bila pod za{titom mleta~ke vlade, i moglo se
misliti da }e se sada crkva pravoslavna mo}i slobodno razvijati u
Dalmaciji, kao u stara vremena. Ali ta ista vlada sku~ena je bila u
svojim odnosima naspram pravoslavnih svojih podanika od dalmatinskog
latinskog sve{tenstva i rimske kurije. Prvo je imalo svoj ra~un da mu
se ne krwe tobo`wa prava, koja je ono isticalo na sve hri{}ane, koji su u
jednoj ili drugoj latinskoj eparhiji, i da se biskupima ne smawuju
prihodi, kad bi slobodno bilo ispovjedawe pravoslavne vjere u
Dalmaciji, i radi toga je to sve{tenstvo i upotrebqavalo kod vlade sva
srestva, pa i denuncije za podani~ko nevjerstvo, kao {to smo vidjeli, samo
da pravoslavni ne dobiju svoju slobodu. Rimska pak kurija, vide}i da se
otu|uje od pape uslijed propovjedi Luterove i Kalvinove milioni naroda,
329
330
Kon~. rkp.
Ibidem.
211
ulagala je svu snagu protivu pravoslavne crkve, da ne bi i ona joj
privukla sebi drugih miliona naroda, te se papstvo pretvorilo u ni{ta,
kao {to su svi izgledi za to tada bili. U mleta~koj republici rimska
vjera bila je vjera dràvna, a politika je tada{wa wezina bila da sa
papstvom bude u dobrim odnosima, te je prema tome ona i uzimala u obzir
glas kurije rimske i latinskog sve{tenstva, pokraj svega toga {to je
objavila bila priznawe slobode pravoslavne vjere. I ovijem se tuma~i
ona jedinstvena u svijetu pojava o pravoslavnim crkvama sa latinskim
oltarima. I pravoslavni Dalmatinci u primorju morali su tu nevoqu
trpjeqivo da snose, kako bi tijem sa~uvali bar ne{to za svoju vjeru, kad
nijesu mogli da joj potpunu slobodu izvoj{te.
Pa kao {to je u Dalmaciji i u Mlecima svako zlo pravoslavnoj crkvi
~inilo latinsko sve{tenstvo, tako je to isto ono ~inilo i u svima drugim
provincijama podvlasnima republici, gdje je pravoslavnog naroda bilo.
Mi smo spomenuli, da je mleta~ka vlada u polovini XVI vijeka odustala
od dotada{weg svoga gowewa pravoslavne vjere, i da je udarila drugim
protupolo`nim pravcem, objaviv{i svoje priznawe te iste vjere i
odnosnu za{titu wezinu. Ovo je ona u~inila naredbom jednom od 19.
septembra 1547. g. izdanom na ime kiparskoga guvernera, a izazvana je
bila naredba ova bezobzirnim postupawem latinskog sve{tenstva na
ostrvu Kipru protivu tamo{weg pravoslavnog naroda, i {to je uslijed
toga prijetio ustankom na ostrvu protivu republike. Ovo po{qedwe
upravo je i bilo neposrednim povodom te naredbe.
Znamenita nekada{wa avtokefalna kiparska crkva morala je pretrpjeti
od latinskog sve{tenstva vaqda koliko nikakva druga. Naseqeno ~isto
pravoslavnim narodom, bez ikakve inovjerne smjese, ostrvo Kipar imala je
nesre}u u drugoj polovini XII vijeka pasti u ruke Latina i postati 1197. g.
latinskom kraqevinom pod vla{}u luziwanske dinastije, koja je wim
vladala za gotovo tri vijeka, do 1489. g, kad ono prelazi pod vlast druge
opet latinske dràve, mleta~ke republike, koja je vladala nad wim
blizu sto godina. Od prvoga ~asa, kad Latini ote{e ostrvo od Grka,
po~ela se odmah progoniti pravoslavna vjera i silom primoravati
narod da se latini, a malo vremena zatijem bila je ve} tu zavedena
latinska jerarhija. Prvih godina XIII vijeka postavqen je bio prvi
latinski arcibiskup, i ustanovqene tri latinske biskupije.
Pravoslavna arhijepiskopija bila je ukinuta, a pravoslavne eparhije,
kojih je dotle bilo ~etrnaest, budu svedene na ~etiri, i podre|ene
latinskom kiparskom arcibiskupu. Za vrijeme pomenute luziwanske
dinastije zabraweno je bilo svakome pod prijetwom kazne nazivato sebe
pravoslavnim. Prije nego {to }e se Almarih luziwanski utvrditi na
ostrvu Kipru, nije bilo tu ni jedne latinske crkve, a kad je pre{lo
ostrvo pod vlast mleta~ke republike (1489. g.) bilo je na Kipru 300
212
latinskih crkava.331 Kad je do{ao Kipar pod mleta~ku republiku, u
nekoliko se mijewa na boqe poloàj pravoslavne crkve na ostrvu. U
po~etku jo{ republika je uga|ala latinskom sve{tenstvu, ali te~ajem
vremena razumjela i sama, da ono postupawe prema pravoslavnima,
kakvo je dotle bilo, moè samo da {kodi wenim politi~kim i
trgova~kim interesima na Istoku, i da joj otu|uje tamo{we podanike.
@albe me|utijem od strane pravoslavnih Kipriota na latinsko
sve{tenstvo nijesu prestajale stizati u Mletke s dana u dan. Odgovarala
je ona na te àlbe prema prilikama, ali ve}im dijelom neopredeqeno,
sve dotle dok nije na{la da mora uzeti u za{titu pravoslavnu crkvu na
ostrvu. Mi znademo ve} kakav je teretni po sebe mir morala republika
1540. g. sklopiti sa Turcima, prinu|ena da im mnoge svoje posjede ustupi
u gr~kom arhipelagu i da im veliku ratnu od{tetu isplati. Bojala se
poslije ovoga od Turaka, da joj novi rat ne navjeste, a napu{tena je bila
od zapadnih saveznika. Trebalo je dakle mleta~koj vladi zadobiti sebi
gr~ki elemenat na Istoku, da moè sa pouzdawem pri potrebi naw
ra~unati. Radi toga kad joj je 1547. g. stigla àlba od Kipriota, da
nekakav fratar Lorenzo de Bergamo, vikar latinskog kiparskog
arcibiskupa, „uznemiruje i goni tamo{we pravoslavne, nazivaju}i ih
kroz javna pisma nefandi eretici, koji da su „pogazili sv. krst, prodali vjeru
i podloìli se |avolu," ona se obra}a 19. septembra i g. kiparskom
guverneru, te saop}uju}i mu tu àlbu i da onaj fratar jo{ mnoge druge
stvari ~ini i govori, i tijem uzbu|uje nezadovoqstvo i ogor~ewe kod
vjernih tamo{wih podanika republike, nare|uje istom guverneru, da
opomene re~enoga fratra, da ne ~ini vi{e ono, {to je dotle ~inio, jer }e
se druk~ije podvr}i wenom gwevu, i ujedno mu preporu~uje da pazi, da u
naprijed nikakav vikar, niti ikoji drugi latinski sve{tenik ne smije
uva|ati kakve nov{tine, niti izazivati takve stvari, koje bi mogle dati
povoda sablazni ili kakvom neredu.332
Naredba ova vladina o {tovawu pravoslavne vjere postala je javnom, a
ujedno i mjerodavnom za ove mleta~ke podanike, koji su ispovjedali
pravoslavnu vjeru, kako u gr~kim provincijama, tako isto i u Mlecima, i
u Dalmaciji. A da ova naredba mleta~ke republike u pogledu
pravoslavnih nije bila tek trenutna pojava, nego da je ozna~avala
temeqnu promjenu dotada{we mleta~ke politike u ovome pitawu, svjedo~e
nam nekolike wezine naredbe, koje su poslije ovoga izdane bile i koje
}emo daqe vidjeti. Kakvim je okom gledalo latinsko sve{tenstvo na ovo,
moè se lako razumjeti. Ako nije ni{ta protivu toga preduzimalo, znak je
da nije imalo tada dovoqno snage, i moralo je da mu~i pred dràvnim
razlogom, koji je pobu|ivao republiku da zahtijeva {tovawe vjere svojih
331
Ali to je bilo tada, a danas nema na ostrvu nego samo 3 crkve: jedna manastirska u Larnaki i dvije
kapelanijske; a rimokatolika svega 1. 100.
332
Docum., p. 30.
213
pravoslavnih podanika. Mi }emo daqe vidjeti, da je to sve{tenstvo vrlo
malo moglo da mu~i i ~u}emo proteste wegove i wegovu agitaciju protivu
pravoslavnih pri svakom naprednom koraku wihovom u crkvennm
poslovima. Svakako ve} pravoslavna je vjera stojala sada pod za{titom
dràvne mleta~ke vlasti, te se sada mogla i pravoslavna crkva urediti,
kako u crkveno-op{tinskom ìvotu, tako i u jerarhiji, kao {to se
fakti~no i uredila.
8.
U mleta~koj pravoslavnoj crkvenoj op{tini poslije nesretnog
Trizentisa, izabran je bio 1553. g. za paroha pobo`ni i ~estiti
protojerej Nikola Malaksos, koga smo prije spomenuli. Pod upravom
ovoga sve{tenika crkvena se op{tina u Mlecima uredila autonomno i
zapo~ela pravilni ìvot.333 Za vrijeme Malaksevo do{ao je bio 1557. g. u
Mletke arhijepiskop Zakinta i Kefalonije Pahomije Makris. Crkvena
op{tina zamoli tog arhijepiskopa da bi ostao u Mlecima, te
arhijerejskim bogosluèwem uveli~ao pravoslavni crkveni sjaj u
prestonici dràve, i da }e se op{tina starati za wegovo izdràvawe i
izraditi mu dozvolu od carigradskoga patrijarha na premje{taj. Stvar
ova bude na brzo ure|ena, i arhijepiskop Pahomije ostane u Mlecima.
Ovo je bilo u~iweno sa privolom vlade, koja je htjela tijem da pokaè
uvaèwe svoje k mleta~kim pravoslavnima i wihovoj crkvi. Ali kao
uvijek, tako i sada, uplete se u posao latinsko sve{tenstvo, te mleta~ki
latinski patrijarh izjavi vladi, da bi bilo na ponièwe gospoduju}e crkve,
kad bi jedan gr~ki episkop vr{io javno u Mlecima bogosluèwe po
isto~nom obredu. Doznav{i za ovo Pahomije ozlovoqi se, i po{to ni on
ni op{tina nijesu mogli izraditi, da se moè javno obavqati
pravoslavna arhijerejska slu`ba, to Pahomije poslije godine dana ostavi
Mletke i povrati se opet na svoju pre|a{wu eparhiju.334 Ovaj doga|aj
pokrene op{tinu na energi~ne korake po pitawu o tome, da se u Mlecima
ustanovi pravoslavna episkopska katedra. Vlada je imala svoj ra~un da
zadovoqi mleta~ke pravoslavne, i poslije nekoliko godina ta je katedra i
bila ustanovqena.
Me|utijem latinsko sve{tenstvo nije mirovalo. Vidjelo je, da mu se
sprije~ava vlast wegova, koju je dotle htjelo da vr{i nad pravoslavnima,
te je i neprestane proteste iskazivalo i crnilo pravoslavne i wihovu
crkvu onako, kao {to je to samo ono i kadro bilo da ~ini. Ali na sve te
proteste odgovarala je vlada, pozivqu}i se na pismo pape Lava X od 18.
maja 1521. g, po kome latinski biskupi nemaju vlast nad pravoslavnima, te
je tijem primoravala ono sve{tenstvo da mu~i. Mleta~ki patrijarh odlu~i
poraditi u Rimu, da se vladi uzme iz ruku to oru`je, kako bi prestala
oslawati se na avtoritet Rima u svojoj obrani pravoslavnih. Zgoda mu se
333
334
Veludos, str. 67.
Ibidem.
214
za ovo pokazala u jednom doga|aju toga doba u Siciliji. Grcima u Siciliji
priznato je bilo pravo da mogu imati zasebnog svog episkopa sa
nezavisnom jurisdikcijom, i to je pravo 1563. g. vr{io u Mesini
pravoslavni episkop Pamfil. Ovo je izazvalo protest od strane tada{weg
mesinskog arcibiskupa Ivana Andrije Merkurija. S ovim se arcibiskupom
stavi u dogovor mleta~ki patrijarh, te se obojica obrate u Rim
kongregaciji kardinala, da bi im se priznala jurisdikcija nad svima
pravoslavnima, koji su u wihovim eparhijama. Poslije odnosnih
razja{wewa po ovome pitawu, pape Pije IV izda 16. februara 1564. g.
naredbu, kojom progla{uje da od toga dana u naprijed s vi pravoslavni,
koji se nalaze u latinskim eparhijama moraju priznavati nad sobom
jurisdikciju doti~nih latinskih biskupa i da im moraju podlo`ni
biti, k a o s v o j i m starje{inama i duhovnim pastirima (tanquam
superioribus suis suarumque animarum pastoribus). Ovom naredbom Pija IV
li{ena je bila snage pomenuta naredba pape Lava X, isto kao i naredbe
po istome predmetu pape Klimenta VII od 26. marta 1526. g. i Pavla III
od 8. marta 1540. g.335 Slavio je pobjedu mleta~ki patrijarh, kad je
progla{ena bila ona papina naredba, samo {to mu je malo hasne bilo od
toga, bar za ono vrijeme. Republika se nije ni osvrnula na tu naredbu,
nego je produìla i daqe braniti i {tititi pravoslavne svoje podanike,
kao {to pokazuju primjeri, koje }emo sada da navedemo.
9.
Vidjeli smo, kako je 1547. g. vlada osudila onoga fratra na Kipru,
{to je dopustio bio sebi vrije|ati pravoslavnu vjeru. Nekoliko godina
poslije, progla{ene su bile odluke tridentskoga sabora i te su odluke
morale biti objavqene narodu u svima crkvama na odnosnoj misi. Ovo su
doti~ni biskupi latinski zahtijevali da se mora ~initi i u
pravoslavnim crkvama onih mjesta, koja su bila u eparhijama tih
biskupa. Pravoslavni sve{tenici nijesu htjeli da to u~ine, jer se wih i
wihove crkve nije ticao onaj sabor. Na Kipru postojala su tada, kao {to
znamo, ~etiri pravoslavna episkopa. Latinski kiparski arcibiskup
zahtijevao je, da i ti episkopi objave u svojim crkvama one zakqu~ke; i
kad oni nijesu htjeli to da u~ine, optuì ih arcibiskup kiparskom
guverneru, da bi ih on silom na to primorao. Guverner nije poslu{ao
arcibiskupa, nego se obratio sa svojim izvje{tajem mleta~koj vladi,
opisav{i joj svu stvar. Obratio se istoj vladi i arcibiskup, tuè}i
pravoslavne episkope, da su jeretici. Vlada ne na|e za nu`no povoqiti
arcibiskupu, nego 27. aprila 1565. g. napi{e kiparskom guverneru i
pohvali ga, {to nije postupio protiv onih pravoslavnih episkopa, {to
335
Docum., p. 31. Cf. p. 297. 309. 342. Viskup osorski Dinarn} u jednoj svojoj disertaciji od 1752. god.
podrobno raspravqa o ovoj buli pape Pija ІV dokazuju}i, kako pravoslavni Dalmatinci ba{ moraju
bezuslovno zavisiti od latinskih biskupa. Disertacije ove, koja je jo{ u rukopisu, ja imam dobru
kopiju.
215
nijesu htjeli da objave u svojim crkvama onu tridentsku rabotu; preporu~i
mu ujedno da i u naprijed tako postupa, a arcibiskupu i biskupima neka
kaè da miruju.336
Kakvo je bilo latinsko sve{tenstvo na Kipru, tako je ono bilo i u
Krfu. Do XIII vijeka nije bilo u Krfu ni jednog rimoktolika. Svi su
stanovnici ostrva bili pravoslavni. Tada Latini osvoji{e ostrvo i
po~e{e odmah praviti prozelite me|u pravoslavnim stanovnicima. U
polovini XIV vijeka ve} je tu bio latinski arcibiskup, kojemu poslije
pridado{e jednog jo{ biskupa. Te~ajem vremena toliko se osnaì{e u
Krfu, da je latinski arcibiskup zahtijevao, da svi pravoslavni
sve{tenici Krfa moraju pred wegovom kurijom podvrgnuti se ispitu i
ispovjediti rimokatoli~ki simvol, prije nego {to }e mo}i stupiti na
pastirsku slu`bu. Na odnosnu tu`bu pravoslavnih radi ovoga zahtjeva,
mleta~ka vlada 8. februara 1508, g. preporu~uje arcibiskupu da se okane
takvoga posla i da se ne mije{a u stvari pravoslavnih, „koji su odjeqeni
od rimske crkve i odavna im je dozvoqeno u dràvi da mogu ìvjeti i
vr{iti svoj obred". Arcibiskup se potuìo radi ovoga u Rim, i o toj je
tu`bi izvjestio svoju vladu mleta~ki poslanik u Rimu. Uslijed ovoga
vlada 8. februara 1569. g. pi{e guverneru krfskom, neka pozove k sebi
arcibiskupa i neka ga obznani, da vlada ne moè dopustiti, da podanici
republike budu podvrgnuti onakvim neprili~nim stvarima; a ako se ista
stvar ponovi, da }e ona upotrebiti nu`ne mjere, koje }e posluìti i
primjerom i napomenom, da podanici republike budu sa~uvani od onakvih
neprilika.337
10.
Iste godine kad za Krf, morala je mleta~ka vlada i za ostrvo Krit
izdavati sli~nu naredbu. Danas na 360. 000 stanovnika na Kritu ima
svega 600 rimokatolika. U po~etku XIII vijeka nije ih ni toliko bilo.
Ali tada je Krit pao u latinske ruke, i poslije obi~nog prozeliti~kog
rada, osnovana je tu latinska jerarhija, sastavqena od jednog arcibiskupa
i ni{ta mawe nego jo{ jedanaest biskupa. Poslije kritskoga mira (1669. g.),
nije ostalo ve} tako re}i ni traga svima tim latinskim biskupima. Na
sto godina prije toga, dakle 1569. g, doteralo je bilo latinsko
sve{tenstvo do toga, da je smatralo jereticima sve pravoslavne
sve{tenike, te je slalo duhovnom inkvizitorskom sudu u Mletke svakog
onoga sve{tenika pravoslavnog, koji bi ne{to ja~e digao svoj glas u
obranu vjere svoje. Nekoliko je takvih sve{tenika poslato bilo onome
sudu, i ve} je znao Sant' Uffizio {ta je imao da radi s wima, kao sa
jereticima. Dozlogrdilo je bilo ovo pravoslavnim Kri}anima, te se i
poàli{e na to vladi u Mlecima. U aprilu 1569. g. poslao je bio
336
337
Docum., p. 31.
Ibid., 32. Na ostrvu Krfu izme|u 75. 000 stanovnika danas ima svega 4.000 rimokatolika.
216
kritski guverner u Mletke nekog pravoslavnog Grka Manusa Marana, da se
preda inkvizitorskom sudu jer je okrivqen za jeres. Vlada je uslijed
ovoga doga|aja upravila 17. jula i. g. o{tro pismo tom guverneru i
ostalima, koji su na upravi Krita, napomiwu}i im radi znawa i
vladawa za sva budu}a vremena, da su pravoslavni pod za{titom
dràvnoga zakona, koji im jam~i slobodu vjere, da ne smiju olako primiti
tu`be protivu pravoslavnih radi vjere wihove i po svojoj glavi o jeresi
suditi, i prijeti kaznom, ako se u naprijed dopuste kakve nov{tine u
me|usobnim odnosima pravoslavnih i rimokatolika.338
Naredbe ove mleta~ke vlade u za{titu pravoslavnih podanika bile su
izraz onoga stanovi{ta, koje je zauzela bila vlada prije nekoliko
godina. Izazvano je bilo ovakvo dràwe vlade, kao {to smo spomenuli,
dràvnim interesom republike; posebno pak, {to je republici prijetilo
od strane Turaka, da joj otmu koju zemqu na Istoku, gdje je bilo
pravoslavno stanovni{tvo, naspram kojega je porta ne samo tolerantna
bila, nego je pravoslavnoj vjeri i crkvi darovala bila u dràvi i mnoge
povlastice. Mleta~ka je vlada ovo dobro znala, pa da bi priqubila sebe
doti~no pravoslavno stanovni{tvo i pravoslavnu jerarhiju ona je i
isticala i pokazivala za{titu svoju pravoslavnoj vjeri, ostaju}i ipak
sama pri rimokatoli~koj vjeri, koja je bila dràvna vjera. Najsve~aniji
izraz priznawa slobode pravoslavne vjere i nezavisnosti pravoslavne
crkve od svake inovjerne vlasti dala je republika u jednome pismu od
3. maja 1570. g. carigradskom pravoslavnom patrijarhu Mitrofanu III
u vrijeme kad su Turci prijetili da otmu Mle~i}ima ostrvo Kipar.
Du`d pi{e patrijarhu i moli ga za pomo}, a ujedno mu ,,obe}ava
rije~ju pravog hri{}anskog vladaoca, da }e sam {tovati i obvezati
i sve druge da {tuju obrede i stare obi~aje pravoslavne crkve svima
onim pravoslavnima, koji ma na koji na~in do|u pod zakriqe
republike, da }e svima Grcima dati i oru`je i sve ostalo {to im
ustreba radi obrane, a patrijarhu i wegovim na{qednicima da }e
priznavati
blagotvorno
duhovno
starje{instvo,
isto
i
mitropolitima i ostalima, koji su u zavisnosti od patrijarha, da }e
priznavati wihovu duhovnu vlast; i za uvjerewe ove stalne odluke
svoje du`d i izdaje ovo svoje pismo". 339
Malo godina poslije one naredbe kritskom guverneru, da se ima
{tovati pravoslavna vjera, latinski biskup na Kritu poèo je bio
opet uznemirivati pravoslavne Kri}ane. O tome je doznala vlada, te
8. jula 1573. g. pi{e istom guverneru, da pozove k sebi onog biskupa
i da mu kaè, „da kao od mleta~kog plemi}a, koji bi morao znati
koliko je va`no po op}u stvar qubazno opho|ewe sa narodom
338
339
Ibid., p. 32.
Ibid., p. 34.
217
pravoslavne vjere, vlada je morala o~ekivati od wega najskromnije i
najrazboritije postupawe; ali po{to se dogodilo sasvijem
protivno, to guverner je duàn u ime vlade napomenuti mu, da, u
koliko mu na srcu leì blagonaklonost dràvnoga savjeta, mora se
kloniti svake nov{tine protivu pravoslavne crkve i svakog
neumjesnog postupka sa doti~nim predstavnicima te crkve, jer u
protivnom slu~aju bi}e vlada prinu|ena upotrebiti ono, {to je
nu`no radi vladinoga dostojanstva i radi mira na Kritu."340 Ali
nije ni ovo moglo opametiti latinsko sve{tenstvo na istom ostrvu;
i vlada je doznala za nove nerede, koji se u Kaneji dogodi{e, kad su
rimokatolici htjeli silom prinuditi pravoslavne da kleknu pri
no{ewu latinskog pri~e{}a. Radi ovoga 7. jula 1576. g. ona nare|uje
tamo{wem guverneru, neka razjasni pravoslavnima, koji su se radi
toga pobunili bili, da „doti~ni nijesu to u~inili iz zlobe ili {to
mrze gr~ku narodnost, jer oni nijesu znali obi~aj pravoslavnih da
stoje}i odaju po{tovawe Gospodu Bogu", pa dodaje vlada: „po{to nam
je javqeno, da je onu pobunu izazvala propovjed dva sve{tenika,
jednoga u za{titu rimokatoli~ke vjere i drugoga u za{titu
pravoslavne vjere, to vam napomiwemo da }e dobro biti, ako se
postarate, da se u naprijed ne drè vi{e takvi govori, koji bi mogli
dati povoda sablazni i nemiru u toj kraqevini, jer mi ho}emo da se
nikakve smetwe ne ~ine pravoslavnoj vjeri." 341 Pobojala se vlada u
Mlecima, da ne bi ovaj doga|aj ozlovoqio pravoslavnog
carigradskoga patrijarha, i s toga istoga dana, kad je upravila ono
pismo kritskom guverneru, pi{e ona i bajlu u Carigrad, da po|e kod
patrijarha i da mu kaè, da se ono dogodilo bez znawa nadle`nih
vlasti, jer je ona naredila svima svojim predstavnicima, da ne ~ine
nikakve smetwe pravoslavnoj vjeri i da to zaprije~e i drugima, i da
je ona pisala ve} kritskom guverneru, ,,kako bi sav tamo{wi narod
poznao qubav koji republika prema wemu goji i nepomi~nu odluku
republike, da se u ni~emu ne sprije~ava pravoslavna vjera.” 342 A
dvije godine ka{we, i to 20. avgusta 1578. g, izdan je bio sve~ani
dukal, da pravoslavni imaju pravo na slobodu vjere i da se latinski
biskupi ne smiju mije{ati u wihove vjerske stvari. 343
Blagodare}i ovakvom raspoloèwu mleta~ke vlade mogla je
pravoslavna vjera napredovati i crkva se urediti, kako u gr~kim
provincijama, tako isto u Mlecima i u Dalmaciji.
11.
340
Ibidem.
Ibid., p. 35.
342
Ibidem.
343
Ibid., p. 35-36.
341
218
U Mlecima je, i poslije odlaska episkopa Pahomija, produìo
pastirsku slu`bu u onda{woj crkvenoj op{tini protojerej Nikola
Malaksos sve do 1573. godine. Na wegovo mjesto tada op{tina
izabere za paroha Gavrila Severa, ~ovjeka u~ena i bogo~astiva. Uz
wega je bio jo{ jedan sve{tenik pri op{tini, Teofan Logara, a
1575. g. i drugi Filaret. Sluìo je Gavril pri op{tini kao paroh
dvije godine. Doznav{i za wega carigradski patrijarh Jeremija II,
pozove ga u Carigrad, kuda i po|e u aprilu 1575. g. Uvaàvaju}i
wegovo znawe i pobo`nost (premda je jo{ mlad bio: bilo mu je tek 34
godine) sv. sinod ga izabere za episkopa na tada upra`wenu katedru
Filadelfije (u Lldiji), i bude odmah i hirotonisan.344 Po|e episkop
Gavril u svoju eparhiju, i tu ostane do 1577. g, ~ezne}i uvijek za svojim
nekada{wim parohijanima u Mlecima. U martu te godine do|e u Mletke da
pohodi svoju milu pastvu, kojoj je toliko privrèn bio. I tu sada
pravoslavni Mle~i}i odlu~e da ostavre misao, koju su prije 20 godina
za~eli bili.
Odmah po odlasku episkopa Pahomija (1557.) po~eli su oni opet
raditi, kako bi u Mlecima imao residenciju jedan pravoslavni episkop.
Zgoda im se za to sada u~inila najboqa, jer je mleta~ka vlada bila
naklowena op{tini i u op}e pravoslavnim podanicima republike, i jer
je Gavril bio poznat vladi i od we uvaèn. Saop{te oni svoju misao
Gavrilu, te ga zamole da bi kod wih ostao i da bi poradio kod
carigradskoga patrijarha za premje{taj wegov iz Filadelfije u Mletke.
Uvjeren da bi on kadar bio stati najboqe na put svakoj opasnosti, koja bi
prijetila i kojoj je izloèno bilo pravoslavqe u Mletcima, Gavril primi
ponudu mleta~kih pravoslavnih, i napi{e patrijarhu Jeremiji II, kako je
osobitom qubavqu proniknut prema pravoslavnoj mleta~koj op{tini, i
kako ga mnogo èli i uvaàva, kako sama op{tina, tako i vlada mleta~ka,
te moli patrijarha da ga rije{i filadelfijske katedre i dopusti mu
vr{iti episkopsku slu`bu u Mlecima. Predstavka ova i molba
Gavrilova bude potkrijepqena u Carigradu i od mleta~kog poslanika.
Patrijarh i sinod uvaè molbu; i po{to je vrlo malena i bez osobitoga
zna~aja bila tada filadelfijska mitropolija, jer gotovo sva zapremqena od
Muhamedanaca i sa vrlo neznatnim brojem hri{}ana, to sinod i rije{i,
da sjedi{te filadelfijske mitropolije bude od toga doba u naprijed u
Mlecima pri crkvi sv. \or|a, i da Gavril i svi na{qednici wegovi sa
naslovom filadelfijskog episkopa budu duhovni poglavice i arhipastiri
sviju
pravoslavnih
u
Mlecima
i
u
Dalmaciji
(εν Βενετια και κατα πασας τας ορθοδοξους της ∆αλµατιας εκκλησιας) i
da se smatraju i od svakoga priznadu kao egzarsi vaseqenskoga patrijarha
344
Filadelfijska katedra u Lidiji (u Maloj Aziji) postojala je od VII vijeka. Le Quien. I, 872.
219
(εξαρχοι του οικουµενικου Πατριαρχου).345 Ovo je bilo na izmaku iste
one godine, kad je Gavril u Mletke do{ao (1577.). A te iste godlne 13.
decembra dobije potvrdnu gramatu od du`da Sevastijana Venijera.
Odmah je poslije toga ep. Gavril po~eo da vr{i episkopsku vlast sa
pravima zakonitog episkopa pravoslavne crkve u Mlecima i u Dalmaciji,
a sa gorepomenutim naslovom. Eparhija ova nova mleta~ko-dalmatinska
brojala je tada 38. 000 du{a, od kojih u Dalmaciji (u primorju) 13. 297
du{a.346
Malo zatijem ustanovqeno je bilo i pravilo, kako }e se u naprijed
postavqati pravoslavni episkop za tu novu eparhiju. Pravilo je ovo
sastavqeno u martu 1580. godine dogovorno izme|u mleta~ke vlade,
carigradskoga patrijarha i crkvene op{tine mleta~ke. Po tome
pravilu, kad umre mleta~ko-dalmatinski episkop, crkvena op{tina
mleta~ka zajedno sa klirom na velikoj skup{tini birala je
na{qednika tome episkopu izme|u sve{tenika, kanoni~ki podre|enih
carigradskome patrijarhu. Taj je izbor podvrgavala skup{tina
odobrewu mleta~ke vlade i carigradskoga patrijarha: vladi, radi
politi~ke svrhe, a patrijarhu, radi vjerske i kanoni~ke strane. Kad
vlada iskaè da nema bi{ta protivu kandidata sa politi~kog
gledi{ta, tada patrijarh, odnosno sinod carigradski, podvrgava
kandidata kanoni~kom ispitu, i na{av{i ga sposobna i primiv{i od
wega ispovjedawe pravoslavne vjere i izjavu o kanoni~koj poslu{nosti
patrijarhu, odobrava u~iweni izbor i nare|uje hirotoniju.347 Ovo je
bilo osnovno pravilo za postavqawe episkopa, koje je vaìlo kroz sva
daqa vremena.
îm je zauzeo svoju novu katedru, morao je Gavril odmah da pokaè
kakav je on pravoslavni. U januaru 1577. g, dakle jo{ prije nego {to }e
Gavril po~eti svoju slu`bu, po{to je u Rimu ustrojena bila kolegija za
vaspitawe mladih Grka, koji bi poslije imali biti misionari na
Istoku,348 mleta~ka vlada, znaju}i da je ta kolegija osnovana najvi{e radi
toga da bi se stalno pravoslavni pounijatili (ad perpetuam ipsorum cum
romana ecclesia unionem) i misle}i da od toga moè zbiqa {ta biti,
uputi svoga poslanika u Rimu, da raspita o stvari i istakne od svoje
strane, kako vlada ne bi protivna bila sjediwewu crkava. Za ovo je
doznao ep. Gavril, te se odmah i stavio na oprez. U latinskim kwigama
vjerskoga sadràja nalazilo se vi{e izraza, koji su vrije|ali
345
Veludos, str. 70-71.
Ovo navodimo po jednoj biqe{ci, koja se nalazi na spisu pod br. 49. od 10. aprpla 1759. stare arhive
zad. episkopije.
347
Veludos
(str.
74-75.)
kaè,
da
je
uz
episkopa
bilo
od
toga
doba
po nekoliko sve{tenika i djakona. God. 1694. bilo je 6 sve{tenika, 2 djakona i nekoliko poja~a i
~ataca.
348
To je Collegium graecum {to je osnovao papa Grigorije XIII, o ~emu sam ja spomenuo u mojoj kwizi:
Propaganda, str. 36.
346
220
pravoslavnu crkvu. Gavril se potuì radi ovoga vladi i izjavi, da pri
svem svome po{tovawu naspram rimskoga pape (kojega on zove santissimo,
svjatjej{i) i pri svoj vru}oj èqi wegovoj i wegove crkve, da bi se
sjedinile crkve, ne moè se ipak trpjeti. U jednoj tako pravi~noj u
vjerskim poslovima dràvi, kao {to je republika mleta~ka, da se
upotrebquju kwige, u kojima se vrije|a wegova vjera. Uvaì vlada ovu
àlbu Gavrilovu, te uputi jednoga ~lana tribunala inkvizicije,
Federika Kontarini da govori sa Gavrilom i da se s wim sporazumije,
{ta bi trebalo u~initi po ovome pitawu. Pisala je o tome vlada i
svome poslaniku u Rim da kaè, kako bi u interesu sjediwewa crkava
bilo, kad bi kurija izdala nu`ne naredbe da se izbaci iz doti~nih
kwiga sve ono {to moè vrije|ati vjerske osje}aje. Poslanik je u Rimu
to u~inio, i kazato mu je, da bi se najprije ep. Gavril morao postarati,
da carigradski patrijarh primi florentijsku uniju, a da bi zatijem
posao o ispravci kwiga lako po{ao. Ovo je saop}eno bilo Gavrilu, koji
je odmah razumio kuda se ciqa, i odmah se energi~no izjavio protivu
svakoga poku{aja sjediwewa crkava na osnovu zakqu~aka
florentijskoga sabora. Vlada je poslije toga prestala i ona misliti o
uniji, a iz jednoga pisma wenoga od 30. decembra 1579. g. vidi se, da je
posao o uniji od savjeta desetorice sasvijem zaba~en bio,349 i
uspostavqena dràvna norma progla{ena 1547. g. o priznawu slobode
pravoslavne crkve u zemqama mleta~ke republike. I ep. Gavril znao se
tijem uskoristiti, te nastojati da vladina ta odluka ne ostane mrtva
rije~, kao {to se to prije ~esto doga|alo. A u ovome je on mogao tijem
lak{e da uspije, {to je uìvao potpuno vladino povjerewe, i ~esto je na
poziv vladin u~estvovao i u dràvnom savjetu, da tu svoje mi{qewe
iskaè i savjet svoj da dade.
U dràvnom je savjetu bilo na redu da se raspravqa o àlbi
pravoslavnih Kri}ana na tamo{we latinsko sve{tenstvo. Na doti~nu
sjednicu toga savjeta bio je pozvan i Gavril. Odnosni zakqu~ak
sjednice o ovome poslu saop{ten je 20. avgusta 1578. g. upraviteqima
ostrva Krita naro~itim dukalom. Ovaj dukal vrlo je vaàn, te ga
privodimo ovdje u srpskom prijevodu:
„Vi morate znati, da smo se mi svagda starali, da u toj kraqevini
isto kao i u drugim mjestima na{e vlade, gdje ima Grka, budu {tovani wihovi
vjerski obi~aju, kako bi oni mogli bez ikakve smetwe uìvati ono, {to su za
toliko godina uìvali. Radi toga smo mi, kad je trebalo, prikazali ovo
zvani~no i papama u Rimu i sve{tenomu saboru u Tridentu, kad se o ovome
poslu raspravqalo, jer smo razumjeli, da je radi uzdràwa istih mjesta pod
na{om vla{}u neophodno nu`no da se o~uvaju Grcima wihovi vjerski
obi~aji, isto kao {to se mi staramo i o tome, da se sa~uvaju i rasprostrane i
349
St. arhiva zad. episkopije, br. 50.
221
latinski vjerski obi~aji kod onih, koji se drè drè tih obi~aja,
preporu~uju}i, da latinski prelati ostaju u mjestima svojega sluèwa radi
~uvawa i utvr|ewa latinskih vjerskih obi~aja, a ne da smetaju onima, koji
ho}e da slijede gr~kim vjerskim obi~ajima. A po{to smo doznali, da su se u
ovome poslu opet pojavile neke znatne povrijede, kao, da se zabrawuje svakome
djakonu da postane sve{tenik, ako se ne potpi{e da }e slijediti vjerskim
obi~ajima rimske crkve, da nije dopu{tena propovjed u nikakvoj gr~koj crkvi
bez dozvole arcibiskupa, i da kad se èli propovjedati treba govoriti na onu
temu, koju arcibiskup odredi, {ta vi{e, d ase prinu|avaju gr~ki sve{tenici
da potpi{u neko pismeno, ne znaju}i ni {ta ono sadrì, a kad bi pitali za
sadràj toga pismenoga, odgovaralo im se, da je tu izloèno mi{qewe
latinskoga biskupa, i oni tada, podozrijevaju}i da se ne sadrì ne{to drugo,
kao da primaju ili priznaju vjerske obi~aje rimske crkve, postaju u najve}oj
mjeri nezadovoqni. Po{to sve ove stvari mogu prouzrokovati smetwa dobroj
upravi dràvnoj, to zajedno sa na{im savjetom desetorice i dodatkom
nare|ujemo vam, da se sastanete sa tamo{wim arcibiskupom i da mu kaète u
ime pomenutoga savjeta, da je nama vrlo naprijatna svaka nov{tina u
pitawima vjere, jer je nepomi~na na{a namjera (nostra ferma intenzione), da
bude Grcima slobodno vr{iti svoje vjerske obi~aje, kao {to je to i
prije bilo, a da ih niko ne prinu|ava ili prisiqava na ne{to drugo; da
u naprijed ne primorava na nikakvo obe}awe ili potpis one, koji }e
imati da budu rukopoloèni za sve{tenike, nego neka se u tome postupa
kao {to je bilo u pro{la vremena, a tako isto neka dozvoli da se
propovjeda u gr~kim crkvama kao i do sada, samo neka se tu ne govori o
dràvnim stvarima i protivu latinskih vjerskih obi~aja. A doda}ete
mu i to, da nam je bilo vrlo ào ~uti, da su prinu|avani bili oni Grci
potpisivati neko pismeno, za koje ni mi ne znamo {ta sadrì, i zato, po
{to mi ho}emo da znamo {ta je to pismeno, pozva}ete ga, da vam isto
pismeno mora predati, kako bi ga zatijem vi poslali nama, da mi o tome
prosudimo i tada naredimo {to nam se svidi; i ako on nema autenti~no
ono pismeno, niti ga ima kod drugih u kraqevini, naredi}ete da vam se
dade prijepis, koji se svakako mora kod wega nalaziti, a kad ni toga ne
bi bilo, naredi}ete da vam se saop}i sadràj onog pismenoga, u kakvoj je
namjeri ono sastavqeno bilo i kuda je poslato, i o svemu ovome podrobno
}ete izvijestiti poglavice re~enoga savjeta. Napomenu}ete osim toga
istom arcibiskupu, da o svemu onome on nema ni s kim govoriti, niti
ikome pisati pod prijetwom nemilosti re~enoga savjeta, nego neka sve za
sebe zadrì, a sa ostalim latinskim prelatima postupi}ete onako, kako
vam se najzgodnije u~ini, da najboqe bude izvr{en nalog ovaj na{. A ako
na|ete za dobro obznaniti koga starje{inu gr~koga klira, da ste dobili
nalog da im budu o~uvani wihovi vjerski obi~aji, ovla{}ujemo vas da to
u~inite na na~in, koji vam se najboqi u~ini za javnu slu`bu. I po{to u
pogledu pitawa o gr~kom kliru ima mnogo na{ih naredaba, koje moraju
222
sve da su registrirane u toj kancelariji, nare|ujemo, da sve te naredbe i
izvr{ujete i da pazite da ih i drugi izvr{uju, kako bi se o~uvalo na tom
ostrvu ono {to se od mnogih godina ve} ~uvalo i {to se kloni na dobru
upravu na istom ostrvu. Izdano iz du`devskog na{eg dvora dana 28.
avgusta 1578. godine."350
Znameniti ovaj dukal (koji }e vlada poslije ponoviti i potvrditi
1718. g. i 1793. g.) bio je saop}en, po nastojawu ep. Gavrila, mleta~koj
crkvenoj op{tini i crkvenim op{tinama Zadra i [ibenika.351
Nastojawem istog episkopa Gavrila zauzdano je bilo latinsko
sve{tenstvo u svima mjestima, gdje je bilo pravoslavnih, a prije svega u
samim Mlecima, da ne smije vrije|ati pravoslavnu vjeru i pravoslavni
narod. Dvije su nam vladine naredbe o tome poznate iz ovoga doba.
Potuìli su se bili mleta~ki pravoslavni, da je jedan propovjednik u
crkvi sv. Franci{ka u Mlecima izrekao u svojoj propovjedi neke
uvrijedqive rije~i protivu pravoslavne vjere. Uslijed ove tu`be vlada je
izdala 10. aprila 1579. g. naredbu, da jedan tajnik savjeta desetorice kaè
tome propovjedniku, kako mora u drugoj svojoj propovjedi opozvati one
rije~i i javno zasvjedo~iti, da nije imao nikakvu namjeru vrije|ati
pravoslavnu vjeru, nego da }e biti to preslu{ao ili hr|avo shvatio onaj
koji je o tim rije~ima prijavio; i da isti sekretar u ime savjeta
desetorice ima ovu vladinu naredbu saop}iti doti~nim pravoslavnima,
koji su re~enu tu`bu podnijeli bili.352 Ovo se isto ponovilo nekoliko
godina ka{we (1596. g.), i opet sli~nu je naredbu o tome vlada izdala. U
latinskoj crkvi u Mlecima svv. Jovana i Pavla jedan je propovjednik,
govore}i u svojoj propovjedi o ~istili{tu, uvrijedio pravoslavne,
istovjetuju}i ih luteranima i drugim protivnicima rimokatoli~ke vjere.
Radi ovoga se pravoslavni potuè vladi traè}i, da se opomene radi toga
onaj propovjednik i da mu se dokaè, da wihova crkva uìva u zemqama
mleta~ke republike potpunu slobodu, i da se oni imaju pravo braniti i
odbijati svaki napadaj na wihovu vjeru. Tu`bu su ovu prikazali vladi
ep. Gavril i episkop kiparski (cer{iki) Maksim Marguwo. Vlada uvaì
tu tu`bu, i po naredbi wezinoj onaj je propovjednik dva dana ka{we (5.
aprila i. g.) u istoj crkvi javno opozvao sve {to je bio izrekao protivu
"pravoslavne vjere.353
350
Documenta, p. 36-38.
U tim se op{tinama nalazi ovaj dukal u nekoliko kopija.
352
Docum., p. 38.
353
Ibidem. P. 44. Ovo je bilo 1596. godine, kad su me|u sobom ìvjeli u sporazumu Sever i Marguwo, a
prije toga oni su bili otkriti protivnici. Marguwo, u~eni bogoslov (od 1585. god. episkop ceri{ki,
ali koji je ve}inom ìvio u Mlecima), osnivaju}i se na u~ewu bl. Avgustina, napisao je bio 1583.
kwigu o isho|ewu Duha svetoga i u toj se kwizi starao dokazati mogu}nost sporazuma sa rimskom
crkvom u tom dogmati~kom pitawu, i prema tome mogu}nost sjediwewa isto~ne i zapadne crkve. Ovu je
svoju misao istakao Marguwo u jo{ dvije svoje kwige, {to je napisao 1584. i 1591. god. Protivu svih
Marguwevih kwiga ustao je ep. Gavril Sever. Na strani Gavrilovoj bio je sav pravoslavni svijet, a na
prvome mjestu tada{wi carigradski patrijarh Jeremija II, koji nije osudio Marguwa samo zato, {to
se pismeno pred patrijarhom opravdao i dokazao svoje pravoslavno vjerovawe o isho|ewu sv. Duha. I
351
223
12.
U brizi svojoj da bi ~im boqe uredio eparhiju svoju, Gavril odlu~i
da li~no pregleda sve podru~ne mu crkvene op{tine i da upozna potrebe
tih op{tina. Radi ovoga on preduzme u drugoj polovini 1580. godine
kanoni~ku vizitaciju sve eparhije svoje. Iz Mletaka do|e u Polu u
Istriji da obi|e vjerne, koji se malo prije vremena bijahu tu doselili i
sastavili pravoslavnu crkvenu op{tinu.
Poslije kiparskoga rata, koji je svr{io, kao {to znamo, nepovoqno po
mleta~ku republiku, mnogi Grci odseli{e sa ostrva Kipra i drugih
ostrva gr~kog arhipelaga i dobjego{e u razna mjesta na jadransko
primorje, koja su bila pod vla{}u republike. U po~etku 1580. g. doselilo
je u Polu 50 pravoslavnih gr~kih porodica sa Kipra. Istrijski
proveditor I. Kalbo primi najqubaznije te doseqenike i odmah im
dopusti da sastave svoju crkvenu op{tinu, i da mogu sagraditi na
ru{evinama jedne stare latinske crkve svoju crkvu u ~ast sv. Nikole, i
imati svog zasebnog pravoslavnog sve{tenika za crkvenu i pastirsku
slu`bu.354 Ep. Gavril, do{av{i u Polu, bude najradosnije primqen od
pravoslavnog naroda. Uredi tu crkveno-op{tinske stvari i potvrdi za
sve{tenika kalu|era Prosfera, uputiv{i toga kalu|era i op{tinare da
rade, kako bi crkva ~im prije zgotovqena bila.
Iz Pole uputi se Gavril u Zadar, da pohodi i tu pravoslavnu crkvenu
op{tinu. U tu`nom je raspoloèwu duha na{ao Gavril pravoslavne
op{tinare u Zadru. Tek godinu dana prije toga oni su morali dopustiti,
da se u wihovoj crkvi inovjerni oltar sagradi, i taj oltar u du{u ih je
vrije|ao svaki put kad bi u crkvu u{li. Kad je do{ao izme|u wih
Gavril, svi se jednim glasom po~e{e tuìti na nepravdu, i moliti
vladiku svoga, da ih za{titi od latinske napasti. Utje{io je Gavril
pravoslavne Zadrane obe}awem, da }e uloìti sve starawe svoje, da im
sloboda vjere bude zajem~ena i da oslobode crkvu svoju one tu|inske
rabote.355 Malo je vremena ostao Gavril u Zadru, i otputovao je od tuda
u [ibenik.
U [ibeniku je ostao ep. Gavril vi{e dana. Tu je na{ao mnogobrojnu
op{tinu, sastavqenu od najenergi~nijih qudi, gotovih da sve pretrpe za
vjeru svoju. Malo je tek godina pro{lo bilo, od kako je prestala bila
èstoka wihova borba sa latinskim sve{tenstvom, dok su crkvu svoju
dobili. Pa koliko je to sve{tenstvo na wih kivno bilo, {to im je moralo
u borbi popustiti, toliko su i oni najodlu~niji bili da se i daqe bore
tek poslije ovoga stupio je Gavril u dru`bu sa Marguwom, i zajedno su tada branili pravoslavne u
Mlecima. Vidi Satas, sp. kw, str. 212-218, a tako|er Ph. Meyer, Die theol. Litteratur der gr. Kirche im XVI
Jahrhud. Leipzig, 1899. S. 69. fg.
354
Srpsko-dalmatinski Magazin za 1840. str. 60. i 1864. str. 5. Cf. Docum., p. 42.
355
Arhiva zad. crkvene op{tine (biqe{ka).
224
u za{titu vjere svoje pravoslavne. Jo{ je bio paroh pri op{tini prije
pomenuti Rafail Zigaras, ~estiti i revnosni sve{tenik. Ep. Gavril
hrabrio je toga sve{tenika i pravoslavne [iben~ane da istrajni
budu u svojoj obrani svete vjere i obe}ao im, da }e kod vlade u
Mlecima raditi da bude zauzdano u svome nasrtawu na pravoslavnu
crkvu {ibeni~ko latinsko sve{tenstvo. 356 Nekoliko naredaba, koje
su poslije toga izdane bile od mleta~ke vlade na za{titu
pravoslavne vjere, pokazuju da je blagotvorna bila ova Gavrilova
posjeta. Ne znamo, da li je ep. Gavril bio ovoga puta i u drugim
pravoslavnim dalmatinskim crkvenim op{tinama.
Po povratku svome u Mletke, ep. Gavril je odmah preduzeo kod
vlade sve one mjere, koje su nu`ne bile da se obezbjedi sloboda
pravoslavne vjere. Vlada je od podre|enih vlasti u Dalmaciji
potraìla bila zvani~ne izvje{taje o tome, kakvo je stawe doti~nih
pravoslavnih crkvenih op{tina i kakvi su me|usobni odnosi
pravoslavnih i rimokatolika. Izvje{taji su ovi bili malo laskavi
za latinsko sve{tenstvo u pitawu hri{}anske sno{qivosti.
Posebno su oni takvi bili za latinsko sve{tenstvo {ibeni~ko.
Izdana budu radi toga 1582. g. dva op}a dukala o slobodi
pravoslavne vjere za sve pravoslavne mleta~ke podanike: jedan 20.
marta i drugi opet 10. aprila iste godine.
Povodom tu`be pravoslavnih [iben~ana, koju su prikazali vladi
u Mlecima naro~iti izaslanici protivu javne uprave, od koje moraju
radi vjere da trpe svakojaka nasiqa i nepravde, vlada je poslala 20.
avgusta 1582. g. tu tu`bu knezu i poglavaru {ibeni~kom Ivanu
Foskarini na znawe i zvani~nu upotrebu sa nalogom, da „odmah
otkloni takve nerede pod prijetwom najstroìjih kazni, i da se ova
naredba pro~ita javno, da je svi razumiju"; a za krivce nare|uje „da
se po{aqu u Mletke da dobiju koliko su zasluìli za svoju pakost i
zlo}u, te da svi vide da su nama jednako mili svi podanici na{i."357
Sli~no ovome pi{e vlada {ibeni~kom knezu i poglavaru 15.
septembra i. g. uslijed tu`be, koju je vlada opet primila bila od
pravoslavnih [iben~ana.358 Uslijed ovih vladinih naredaba,
pomenuti poglavar {ibeni~ki Foskarini izda 10. decembra i. g. ovaj
op}i za{titni dekret za pravoslavne [iben~ane: „Mi smo uvijek
nastojali ukloniti svaki povod, da se iko koji spada u na{u
nadle`nost, moè potuìti na tla~ewe, tegobe i povrijede povlastica,
{to bi se pod ma kojim bilo izgovorom ~inile od lica kojeg mu drago
stawa, slu`be ili dostojanstva, po{to takva djela ne mogu poticati nego
samo iz pakosti zlih qudi, koji se protive naredbama vlasti. A po{to
356
St. arhiva zad. episkopije, biqe{ka na jednom spisu 1582. godine.
Docum., p. 39.
358
Ibid., p. 40.
357
225
nam je prijavio ovda{wi kalu|er i u ime svojih jednovjernih, da se neki
usu|uju na bezobrazni na~in uznemirivati ga pri vr{ewu bogosluèwa, i
omalovaàvati ga i vrije|ati, a to bez ikakvoga povoda, nego iz puke
zavisti i zlo}e, zato mi èle}i da toga unaprijed ne bude i da tome
dosko~imo na na~in shodni, pristojni i kao {to zasluùje vjernost
ovoga naroda, nare|ujemo, da nadle`ni ~inovnik objavi u obi~na javna
mjesta i da svaki jasno razumije, da se pomenuti kalu|er i wegovi
parohijani moraju ostaviti u miru, niti mu ikakvu pakost ~initi, pod
prijetwom globe od 100 dukata za prvi put, 200 dukata za drugi put, a
tre}i put }e krivac biti bez svakog izgovora poslat na galeru.
Nare|ujemo daqe, da ovo sluì na znawe i svima vlastima ovoga grada i
da zabrane svako isterivawe supra modum i svako optere}ivawe
pomenutih pravoslavnih preko onoga, {to se od ostalih obi~no istraùje.
I ovo progla{ujemo u izvr{ewe vrhovnih naredaba, koje smo primili
pro{lih dana od presvijetloga gospodara na{ega, koji propisuje
gorepomenute kazne za svakog odnosnoga krivca. U [ibeniku 10.
decembra 1582."359
Istu tu`bu, i u isto vrijeme, kad pravoslavni [iben~ani, podnijeli.
su bili vladi i pravoslavni Zadrani; i vlada je uslijed ove tu`be izdala
zadarskom poglavaru Nikoli Mar}elu onakvu naredbu, kakvu je izdala
{ibeni~kom poglavaru. Prema ovoj naredbi zadarski kapetan zajedno sa
delegiranim sudcima Ivanom Mikijeli i Simeunom. Salamon, pozva{e
preda se doti~ne krivce za vrije|awe pravoslavnog sve{tenika zadarskog i
pravoslavni narod, i poslije odnosnog isiita, bude progla{ena 11.
februara 1583. g. ista onaka naredba, kao ona koju je u [ibeniku
poglavar Foskarini izdao bio.360
Sve ove naredbe vlasti bile su po{qedicom pomenute kanoni~ke
posjete ep. Gavrila. Po preporuci wegovoj bila je na brzo sagra|ena i
nova crkva sv. Nikole u Poli, i pored te crkve jo{ jedna kapela u ~ast
sv. Jelene, i odnosno grobqe. Da bi pravoslavnim Poqanima obezbje|en
bio pravni posjed na zemqi{te, koje im je ustupqeno bilo proveditorom
Kalbo, i da ih ne bi u budu}e uznemirivao u tome posjedu, oni se obrate
molbom tada{wem istrijskom proveditoru Marini Malipjeru, da bi im
Kalbovu naredbu potvrdio. To u~ini ovaj proveditor 12. marta 1583. g.
I ova naredba proveditorova bude zatijem potvr|ena naro~itim
dukalom 20. aprila 1584. godine.361
Uplivom ep. Gavrila na mleta~ku, koja je prema wemu pokazivala
najve}e uvaèwe, postiglo se i to, da je u ovo vrijeme pravoslavna vjera
postala ravnopravna rimokatoli~koj vjeroispovjedi u svima provincijama
mleta~ke republike. Ovu je ravnopravnost me|u pravoslavnim i
359
Ibid., p. 41.
Arhiva zad. crkvene op{tine.
361
Docum., p. 42. St. arhiva zad. episkopije, br. 56.
360
226
rimokatoli~kim svojim podanicima proglasila republika 1582. godine,
kad je krfskom arcibiskupu Surijanu izrazila, da se moraju smatrati
potpuno zakonitima brakovi, sklopqeni izme|u pravoslavnih i
rimokatolika. Ovijem je mleta~ka republika pokazala, da je ona znala
stojati na onakvoj visini vjerske tolerancije, na kakvoj ni tada, a ni
mnogo ka{we, nije mogla da stane nikakva druga dràva. Mu~no je bilo
biskupima i latinskom sve{tenstvu pokoriti se tome zakonu o mje{ovitim
brakovima; i na{qednik onog arcibiskupa Surijana, arcibiskup Kverini
poku{ao je bio, da se isti zakon obesnaì. Povodom ovoga vlada se na|e
pobu|ena 31. jula 1599. g. ponoviti i sve~ano potvrditi zakon svoj o
mje{ovitim brakovima. Naredba, koju je sada o tome vlada izdala, glasi:
„Objavqujemo, da je uvijek bila, isto kao {to je i danas, odluka na{a, da se
ne prije~e brakovi izme|u onih, koji slijede pravoslavnim vjerskim
obi~ajima, i onih koji se drè latinskih vjerskih obi~aja, i to onako,
kao {to je to prije bilo; i ne samo {to ne dopu{tamo da se od toga
odstupa, nego nare|ujemo da se stane na put svakoj povrjedi toga, i da se
svi ta~no vladaju u ovome shodno prije izdanoj na{oj sa senatom
naredbi o takvim brakovima... Kad se latinske ène udaju sa
pravoslavnima ne smije se braniti djeci da slijede vjerskim obi~ajima
oca, a èna neka se slobodno drì svojih latinskih vjerskih obi~aja, i
obratno, kad se pravoslavne ène udaju sa latinima, neka one slobodno
ostanu pri svojim vjerskim pravoslavnim obi~ajima, a djeca neka budu
latinska, slijede}i naravi i vjerskim obi~ajnma oca."362 I ovaj dràvni
zakon mleta~ke republike ponovqen je bio poslije dva puta (1710. i 1787.),
i vaìo je sve do pada mleta~ke republike.
13.
Priznavawe ovo od strane mleta~ke republike vjerskih prava
pravoslavnim wenim podanicima, koje se slagalo sa osnovnim wenim
zakonom 1360. godine, da su svi pred zakonom jednaki i da se sva~ija
sloboda savjesti ima po{tovati, nije joj prije~ilo, da rimsku vjeru
smatra dràvnom vjerom i da toj vjeri pruà pri potrebi nu`nu
za{titu. Ali, koliko je ona {tovala vjeru i crkvu rimsku, toliko se ona
u isto vrijeme, kao politi~ka vlada, ~uvaju}i prava svoja, opirala
crkvenoj vlasti i sve{tenstvu svaki put, kad je to sve{tenstvo htjelo da
se uple}e u dràvne poslove, te je znala svom energijom zahtijevati, da
ono pazi samo na duhovnu slu`bu svoju. Naredbe rimske kurije mogle su u
oblasti republike biti obnarodovane tek tada, po{to bi od dràvne
vlasti bile pregledane i od we dopu{teno, da se obnaroduju. Tek poslije
mnoge protiv{tine pristala je republika, da se zavede u Mlecima
poznati Santo Uffizio (1289. god.), koji je te~ajem vremena bio uzrokom, te
362
Docum., p. 44. 88. 489.
227
je nekoliko puta republika po~inila stvari i izdala dekreta, koji se
nijesu slagali sa slobodom, koju je ona u na~elu propovijedala u
me|uvjerskim odnosima. Dràwe republike naspram rimske kurije bilo je
uvjek dostojanstveno i proniknuto svje{}u o pravima republike, kao
dràve. Radi takvoga dràwa wenoga, ~esti su bili sukobi izme|u we i
rimske kurije, i svagda je ona znala pri tim sukobima uzdràti na
visini svoja prava i svoju vlast. Pokraj svega Santo Uffizio, {to je u
Mlecima postojao pod predsjedni{tvom papinoga nuncija i pokraj svega
djelovawa oca inkvizitora, ipak ni 20 godina nije pro{lo bilo od
ustanovqewa onoga tribunala, a republika je tako odlu~no dràwe
zauzela prema rimskoj kuriji u pitawu grada Ferare, da je papa Kliment V
potpisao u oktobru 1308. god. ekskomunikaciju, kojom „svrgava republiku
sa vlasti i dostojanstva, i daje pravo svakome ko ho}e da je osvoji i
pot~ini". Naravno je, da od ove ekskomunikacije nije republiku ni glava
zaboqela, ali ovo sluì primjerom, kakvi su ve} tada bili odnosi
izme|u Rima i Mletaka. Dostojanstveno je odbila ovo republika, kao {to
se ona dostojanstveno znala odràti i pri interdiktima 1483. i 1509.
godine, primoravaju}i svojim takti~nim postupawem uvijek rimsku
kuriju na popu{tawe.
Postao je bio u maju 1605. god. papom Pavao V, jedan izme|u
najdespoti~nijih papa {to je igda bilo, dostojan na{qednik
nekada{wih Grigorija VII i Bonifacija VIII. Bezobzirno je ovaj papa
isticao i htio da pokaè svoju despoti~ku vlast naspram zapadnih
dràva, koje su ga u ostalom ve}im dijelom i slu{ale. To je htio da uradi i
naspram mleta~ke republike, koja mu je, pri svijesti svoga dràvnoga
zna~aja, najmawe popustqiva bila, a {to je upravo najvi{e i draìlo
Pavla na republiku. Dogodio se jedan slu~aj, koji je dao prilike papi
da iskali srxbu svoju na republiku. U republici je postojao zakon, da je
jednak pred sudom svaki podanik mleta~ki, koji u~ini kakav prijestup,
koji spada pod kriminalni zakonik, bio da je doti~ni prestupnik
svjetovwak ili sve{tenik. Dva su sve{tena lica u to doba u Vi}enci
takav prijestup u~inila bila. Republika je zatvorila u tamnicu ta dva
sve{tenika, da im po svojim zakonima sudi. Doznav{i za ovo rimska
kurija, izjavi republici zahtijev, da mora osloboditi iz tamnice ona dva
sve{tenika, jer kao da duhovnoj vlasti pripada pravo suditi sve{tena
lica i za takve prijestupe. Ovo je papa Pavao upotrebio kao zgodnu
priliku, da pokaè republici mo} svoju. Potraìo je od republike, da
ona opozove dva svoja zakona, {to je malo prije toga izdala bila
protivu preteranoga umnoèwa crkvenih posjeda, a na {tetu privatnih
lica. Republika, svjesna svoga zna~aja, odgovorila je papi negativno, i
zapodjene se uslijed toga borba izme|u republike i rimskoga dvora. A da
ta borba jo{ è{}e bude, upleo se u wu glasoviti jezuitski vo|a,
kardinal Belarmin.
228
U~eni jedan sve{tenik (Giov. Marsilli) izda tom prilikom jednu kwigu u
obranu republike, a protivu papskih zahtijeva. Na ovu kwigu odgovori
(1606. g.) Belarmin, i istakne staru papsku teoriju o prednosti duha
nad tijelom, i prema tome, prednosti duhovne vlasti nad svjetskom.363
Istaknuv{i ovo osnovno na~elo, Belarmin u~i daqe, da sve{tenstvo ima
svoje knezove, koji mu zapovjedaju ne samo u duhovnim, nego i u svjetskim
stvarima. Nije mogu}e da ono prizna jo{ i drugog osobitog svjetskog
gospodara, jer niko ne moè sluìti dvama gospodarima. Sve{tenik moè
suditi cara, a ne car sve{tenika, jer bi apsurdno bilo, da ovca upravqa
pastirom. Niti zemaqski knezovi mogu uzimati danak sa sve{teni~kih
dobara, jer im sve{tenici to daju ve} kroz molitvu i `rtvoprino{ewe.
Od sviju personalnih i realnih tereta mora sve{tenik da je oslobo|en,
jer je on ~lan Hristove porodice. Ako ova povlastica sve{tenstva i ne
poti~e izri~no iz sv. pisma, ali se iz wega moè ona da izvede i osniva
se ona na analogiji, jer sve{tenstvu novoga zavjeta pripada u svemu ono
pravo, koje su u starom zavjetu leviti uìvali. Nijesu zabunile
republiku ove rije~i stra{noga Belarmina, nego je ona primila ponu|enu
joj borbu. Imala je sre}om me|u svojim dràvnim konsultorima jednoga
sve{tenika, koji se sa Belarminom mogao da mjeri, i koji je kadar bio
dostojno da izdràva borbu. Taj sve{tenik bio je poznati Paolo Sarpi,
kome do|e jo{ u pomo} spqetski arhijepiskop Marko Antonije
Dominis (1602-1616.).
Kako se borba ova vodila i sa kakvom èstinom sa obje strane, dobro
je poznato.364 Papa je na{ao za dobro 17. aprila 1606. god. izre}i
ekskomunikaciju du`da, sviju dràvnih konsultora i u op}e sviju
dràvnih vlasti republike, i ujedno podvrgnuti interdiktu republiku
svu, te zabraniti svako bogosluèwe u svima crkvama mleta~ke
teritorije. U nepriliku je dovelo ovo republiku, jer je morala traìti
na~ina, kako da se oslobodi toga ~uda, koje je ipak bilo u ona vremena
pla{ilo za narod. Ali se jo{ u ve}oj neprilici na{ao papa, kad je
vidio odlu~nost republike, da ni pod koji na~in ne popu{ta u borbi.
Papa je po~eo bio prijetiti ratom, a republika mu je odgovarala da je
gotova i rat voditi s wim, i to pomo}u oru`ja protestanskih vladalaca.
Svr{ilo se tijem, {to je papa morao popustiti, jer se, pri odlu~nosti
republike, pobojao da protestantizam ne zavlada i Italijom. Ali je
363
U~ewe Belarminovo ovo je: ,,Razum daje pravac, upravqa i zapovijeda tijelu (alla carne, mesu) i po
nekada ga kazni postovima, ali tijelo niti daje pravac, niti upravqa niti zapovijeda, niti kazni
razum; prema tome je i duhovna vlast vi{a od vlasti svjetovne, i duhovna vlast (la potesta spirituale)
moè i mora davati pravac i upravqati i zapovijedati vlasti svjetovnoj (all’ autorita secolare), a
svjetovna vlast nije vi{a od duhovne vlasti, niti svjetovna vlast moè davati pravac, upravqati,
zapovijedati ili kazniti duhovnu vlast, osim kad zavlada u dru{tvu prevrat i tiranija kao {to je to
po nekada bivali pri neznabo{kim i jereti~kim vladarima.” Ovo svoje u~ewe iznio je Belarmin u
svom odgovoru pomenutom sve{teniku Marsilli. Privedeno je ovo i drugo o pot~iwenosti papi svake
svjetovne vlasti u kwizi Belarminovoj: De Clericis (I, 30) u kelnskom izdawu 1619. god.
364
Cf. L. Ranke, Die romischen Papste in den letzten vier Jahrhunderten. Leipzig, 1694. II, 213 fg.
229
popustio protivu voqe Belarmina i jezuita u op}e. Republika je znala
ovo, te da pokaè Rimu, kako ga se malo boji, proglasi ni dva mjeseca
poslije bule o interdiktu, naime 14. juna 1606. god, dekret prognawa iz
mleta~ke dràve jezuita pod prijetwom kazne svakome, koji dopusti i
jednome jezuitu ìvjeti u zemqama republike. Mir sa papom sklopqen je
bio 1607. godine, ali jezuiti i za punih 50 godina poslije toga nijesu
smjeli stati nogom na mleta~koj teritoriji.365
14.
Ovaj doga|aj iz istorije mleta~ke republike mi smo spomenuli ovdje,
jer nam rasvjetquje op}e stanovi{te wezino u ono doba u odnosima k
rimskoj kuriji i k jezuitima, a tuma~i u mnogome i onu naklonost, koju
je ona tada pokazivala naspram pravoslavnih wenih podanika i wihovoj
crkvi. A spomenuti smo morali isti doga|aj i s toga, {to je u wemu
udjela imao i episkop Gavril.
Ne znamo, da li je ep. Gavril imao kakva u~e{}a u borbi izme|u
republike i rimske kurije, kad je onaj interdikt progla{en bio. Ali
znamo da je u tijesnom prijateqstvu ìvio sa Pavlom Sarpi, i vrlo je
lako da je ovaj u~eni dràvni konsultor pri svojim spisima u obranu
republike protivu papstva savjetovao se i dogovarao sa Gavrilom.
Me|utijem poznato nam je dobro da je Gavril imao u~e{}a, i to jakog u
postupawu republike protivu jezuita. Kao ~ovjek potpunog vladinog
povjerewa, ep. Gavril ~esto je prizivan bio u dràvni savjet, da bi se
~ulo i wegovo mi{qewe o doti~nim pitawima, koja su bila na redu da
se u savjetu raspravqaju. Pitawem o jezuitima bavio se savjet dugo, i
prije progla{ewa dekreta o prognawu wihovom, i poslije. Pri
raspravqawu o tome pitawu, ep. Gavril bivao je u savjetu. Izme|u
drugih, i on je izvjestio vladu o djelovawu jezuita u Carigradu i o tome,
kako je gr~ko sve{tenstvo ozloje|eno na wih zbog omalovaàvawa
wihovog isto~ne crkve i zbog prozelitizma, koji su kroz svoje {kole
tamo ~inili; izvjestio je on vladu o pagubnom uplivu, koji vr{e na
istoku pitomci, koji izilaze iz rimskih jezuitskih kolegija, isto i o
pokoqu me|u hri{}anima u Jawini, koji su izazvali jezuiti, a tako isto
i o nepravdama, koje su oni stvorili ruskoj crkvi u Litvi.
Izvje{tavaju}i vladu o ovome, ep. Gavril osobito se zauzimao da bi ona
poradila preko svoga poslanika kod porte u Carigradu, da bi se
zabranilo jezuitima dirati u pravoslavnu crkvu i lukavo odvoditi
gr~ku pravoslavnu djecu u svoje kolegije, te ih poslije slati da siju
nemir i razdor me|u bra}om svojom. Radi ovoga najposlije bude ep.
Gavril i tuèn. Jezuiti su tada bili pod za{titom francuskoga kraqa,
i ve}i dio onih jezuita, koji su u Carigradu i uop}e me|u
pravoslavnim Grcima radili u prozelitizmu, bili su Francuzi.
365
Podrobno o svemu ovome u spom. kwizi Cappelletti, J Gesuiti la repubblica di Venezia.
230
Doznav{i ovi jezuiti da ep. Gavril iz Mletaka protivu wih radi kroz
sveze svoje sa gr~kim episkopima, potuè se francuskom poslaniku u
Carigradu na Gavrila i potraè, da bi se na{ao na~in da ga vlada
francuska kazni. Ovo bude iz Carigrada saop}eno francuskom poslaniku
u Mlecima, i ve} su preduzeti bili koraci, kako bi se domamio Gavril
preko granice u Francusku. Od svega se ovoga on ipak sa~uvao, i naravno
poslije toga jo{ vi{e svoj upliv ulagao kod mleta~kog savjeta, da bi
suzbio djelovawe jezuita na istoku me|u Grcima, a i me|u Slovenima.
Ovo {to smo sada rekli, doznaje se iz jedne Scrittura presentata nell'
Eccelentissimo Collegio per il Reverendissimo Arcivescovo di Filadelfia
Gabriele Severo sotto li 18 Giugno 1612.366
Ova i ovakva djelatnost Gavrilova zasluìla mu je veliko priznawe i
uvaèwe od strane mleta~ke republike, koja ga je nagra|ivala i
udostojavala najvi{e po~asti. Pravoslavni pak Mle~i}i su ga qubili i
odani mu bili, wim su se ponosili i sretni bili, da ih takav episkop
predstavqa pred vladom i pred strancima. @ivot je wegov sav, pi{e
Veludos,
bio
primjer
pobo`nosti
i
skromnosti
(παραδειγµα ευσεβειας και ταπεινοφροσυνης), i sav je bio posve}en
dobru crkve i za{titi pravoslavqa. Qubio je toliko povjerenu mu
pastvu i toliko joj je privrèn bio, da se nije htio primiti
carigradskoga patrijar{eskoga prijestola, koji mu je 1597. god. ponu|en
bio.
Za u~enost svoju uìvao je Gavril veliko po{tovawe i od
inovjernih. U tijesnoj je dru`bi bio, kao {to smo spomenuli, sa Pavlom
Sarpi, dràvnim konsultorom i znamenitim istorikom tridentskoga
sabora, poznatim protivnikom jezuitskoga ordena. S Gavrilom se
dopisivao i konsultirao i spqetski arhijepiskop Marko Antonije
Dominis, kad su kod u~enog ovog arhijepiskopa ponikle sumwe o na~elima
rimokatoli~ke vjere i kad je prire|ivao glasoviti svoj spis De republica
ecclesiastica, koji }e poslije onoliku buru izazvati i radi koga je
Dominis ostavio spqetsku katedru.367
Brojao se, a broji se i danas ep. Gavril me|u boqim crkvenim piscima
pravoslavne crkve. Poznato je vi{e wegovih pisama, koja ve}inom imaju
za predmet za{titu pravoslavne crkve od inovjernih napadaja. Napisao
je (1600. god.) raspravu o sv. tajnama, zatijem (1604. god.) u~eni traktat o
pet
razlika
izme|u
isto~ne
i
zapadne
crkve
(περι των πεντε διαφορων της ανατολικης και δυτικης εκκλησιας), i jo{
drugih sli~nih spisa. Nekoliko godina poslije smrti Gavrilove preveo
je sve ove wegove spise oratorijanac Rikard Simon na latinski jezik, i
izdao ih u gr~kom ornginalu i latinskom prijevodu pod naslovom Fides
366
367
Cappelletti, p. 239-247.
Farlati. III, 481. Vidi o Dominisu ~lanak u Radu jugoslavenske akademije, kw. X, str. 1-159.
231
ecclesiae orientalis (Paris, 1671). Sudjelovao je i u sastavu spisa protivu
Luterana, koji je za vrijeme svoga prvog patrijar{estva (1572-1579.)
napisao u obranu u~ewa pravoslavne crkve carigradski patrijarh Jeremija
II. O spisima Gavrilovima u op}e, Veludos govori, kao {to i zasluùju, sa
velikim po{tovawem, i nazivqu}i Gavrila osobito u~enim bogoslovom
(ο πολυµαθεστατος και θεολογικωτατος), kaè, da se on po svojim spisima
moè
izravnati
sa
starim
ocima
pravoslavqa
(των αρχαιων της Ορθοδοξιας πατερων οµοξηλος). Na wegove spise
osvrtali su se i latinski bogoslovi i pozivali se na wega u
raspravqawu, izme|u drugih bogoslovskih pitawa, o transupstancijaciji
pri tajni evharistije (na prim. Du Perron).368 Bogatu je biblioteku ep.
Gavril imao. Tu biblioteku koliko je on za sebe upotrebqavao, toliko se
isto starao da se wom i drugi koriste. Radi ovog po{qedwega on je
pobudio op{tinu da zavede crkveno-op{tinsku biblioteku, u kojoj bi se
prikupqala kwièvna djela, osobito gr~ka. Nastojawem Gavrilovim
zavedena je bila 1597. god. ta crkveno-op{tinska biblioteka i nabavqeno
za istu mnogo latinskih i gr~kih djela. Darovima imu}nijih op{tinara
bila je ista oboga}ena, a osobito, kad su po naredbi Gavrilovoj pre{le u
wu sve kwige wegove privatne biblioteke.
Starawe o svakoj potrebi povjerene mu pastve nije prestajalo kod ep.
Gavrila nikada. Sam odan nauci i razumijevaju}i svu korist, koja se od
nauke dobiva, Gavril zajedno sa uglednijim pravoslavnim mleta~kim
op{tinarima odlu~i da se zavede {kola za obrazovawe mladeì
(εκπαιδευτηριον), u kojoj bi se {koli predavale nauke, kao u ostallm
tada{wim boqim {kolama, i izu~avao bi se osobito stari gr~ki jezik, i
u koju bi se primali ne samo Grci, nego i svaki drugi, koji je
pripadao Gavrilovoj eparhiji; dakle naravno i pravoslavni
Dalmatinci, mleta~ki podanici. [kola je ova bila otvorena 1593.
godine. Postala je na glasu ova {kola, koja je poslije nazvana op{tinskom
{kolom (Σχολειον της κοινοτητος), i koju Veludos zove najznamenitijom
(διασηµοτερον) izme|u sviju {kola gr~kih, koje poniko{e poslije pada
Carigrada.
Nije mawe starawe bilo Gavrilovo i o ~uvawu i wegovawu pobo`noga
ìvota. U ovoj cijeqi on je pobudio uglednije mleta~ke op{tinare, te
bude osnovan 1599, godine u Mlecima manastir za ènskiwe, koje su
èqele Bogu svoj ìvot da posvete. Postojala je i prije jedna ènska
pravoslavna zadruga u Mlecima, i kao starje{ica te zadruge spomiwe se
kalu|erica Pelagija. Sada je tu zadrugu Gavril uredio po kalu|erskim
pravilima Vasilija velikog, i osnovao naro~iti manastir, u kome je
primqeno 14 kalu|erica. U po~etku se manastir izdràvao iskqu~ivo o
Satas, sp. kw., str. 218-219. Meyer. Op. cit., p. 78-85. Arh. Arsenij, Lqtopisx cerkv. Sobwtij. Spa,
1880. str. 634.
368
232
tro{ku episkopa Gavrila, a zatijem o tro{ku mleta~ke crkvene op{tine.
Poradio je Gavril da se i mala crkvica sagradi za kalu|erice, i 1601.
godine on je sam tu crkvicu posvetio u ~ast sv. Kuzmana i Damjana.
Postavio je tada i prvu igumaniju Sofroniju iz carske porodice
Paleologa. U tome su se manastiru vaspitavale i one pravoslavne
djevoj~ice, koje se nijesu spremale za kalu|erstvo. Mnogo je dobra bilo od
ovoga manastira za pravoslavne porodice, u kojima su pitomice
manastirske poslije odgajale qubav i odanost porodi~kih ~lanova
pravoslavnoj crkvi.
Ustanovio je ep. Gavril, ovaj sveti i mudri arhipastir, i jednu
dobrotvornu zadrugu za svoju pastvu. Dobro~instva doti~nih bogatijih
qudi Gavril je uredio na na~in, kako ne bi tek pojedini od toga koristi
imali, i mo`da i zloupotrebqavali. Ustanovqen je bio jedan ove}i
kapital pod upravom izabranog odbora, i odre|eno je bilo ovo: 1.
osnovati jednu bolnicu za 10 siroma{nih pravoslavnih bolesnika, i tu
ih hraniti i lije~iti, a kad ozdrave i izi|u iz bolnice dati im
odnosnu nov~anu potporu; 2. otkupqivati hri{}ane koji su na su`bu
republike, a koji u ratu ili ina~e dopado{e ropstva i za to odre|eno je
500 dukata na godinu; 3. Svake godine izdavati po 100 dukata 10 boqim
djevojkama, koje su za udaju ili koje ho}e da stupe u kalu|erice, i to
prvi put za 5 djevojaka na dan sv. Nikole, i drugi put za drugih 5
djevojaka na dan sv. \or|a. Svetu ovu zadrugu Gavril je ustanovio 1598.
godine, i za dugo je ona poslije svoje blagoslovene plodove prinosila.
Mirno je mogao ep. Gavril gledati u starosti svojoj na sveti ovaj svoj
arhipastirski rad. Ali i u starosti wegovoj ìva je uvijek bila i
djelatna revnost wegova za svetu crkvu i za dobro povjerene mu pastve.
U 75. godini ìvota svojega on odlu~i da jo{ jednom obi|e i pohodi
dalmatinsku pastvu svoju. Po|e radi toga 1616. god. u arhipastirsku
posjetu pravoslavnih dalmatinskih crkvenih op{tina. Nije mu odre|eno
bilo, da se poslije obavqene posjete povrati u svoju residenciju, jer
nalaze}i se u Hvaru u tamo{wem pravoslavnom manastiru sv. Paraskeve,
zaboli, i dana 21. oktobra 1616. god. preda Bogu du{u svoju svetu. Tri
godine poslije toga sveto mu tijelo bude sve~ano preneseno iz Hvara u
Mletke i poloèno u episkopsku grobnicu u crkvi. Odnosni natpis puni
pohvale i priznawa prema svetom episkopu na gr~kom i latinskom jeziku
~ita se i danas.369
15.
Temeq koji je ep. Gavril uradio pravoslavnoj eparhiji dalmatinskomleta~koj toliko je ~vrst bio, pri tome odnosi izme|u pravoslavne
crkve u toj eparhiji i mleta~ke vlade tako su odre|eni bili i dobri, da
369
Veludos, str. 71, a epigraf u dodatku, str. 1.
233
je ìvot crkveni mogao sasvijem pravilno se razvijati i samo je
napredna mogla tu da pravoslavna crkva bude. Bilo je to i doba, kad je
kao {to smo prije kazali, Dalmacija slobodna od ratova bila, te se
dakle i sa te strane mogao pravilni ìvot crkveni razvijati. I u samoj
stvari kao {to smo vidjeli da je u dalmatinskom kontinentu u to vrijeme
prili~no mirno bilo na{oj crkvi, osim vaqda onih neprilika, {to su
joj fratri ~inili, tako joj je mirno bilo i u dalmatinskom primorju.
Poslije smrti Gavrilove izabran je bio za episkopa Teofan Ksenakis.
Potekao je Teofan iz jedne od onih kiparskih porodica, koje su se u
Poli nastanile bile za vrijeme ep. Gavrila. Od 1611. god. bio je Teofan
u mleta~koj crkvenoj op{tini zajedno sa Arsenijom Karkinadom, paroh i
obqubqeni od op{tine crkveni propovjednik. Uvaàvala je Teofana i
mleta~ka vlada, kao poznatog joj u~enog i pobo`nog sve{tenika, te je s
toga ona rado potvrdila izbor wegov, i preporu~ila svome poslaniku u
Carigradu, da bi carigradski sv. Sinod uvaìo ovaj ~in n naredio za
Teofanovu hirotoniju. Uvaèno je ovo odmah bilo u Carigradu, i
hirotoniju je obavio sam patrijarh Timotije II dana 6. januara 1617.
god. U znak blagodarnosti za qubav patrijarha Timotija prema
mleta~koj crkvenoj op{tini i za starawe wegovo o pravoslavnim
mleta~kim podanicima, dràvni savjet zakqu~i, i dukalom 17. avgusta
1618. god. po{aqe patrijarhu na dar skupocjeni naprsni krst u
vrijednosti od 200 dukata. Episkopa Teofana pak odlikuje mleta~ka vlada
svima onim po~astima, kojima je odlikovala bila pred{asnika mu, ep.
Gavrila.370
Ovo i ovakvo dràwe mleta~ke republike naspram pravoslavne crkve
nije bilo, kao {to je pojmqivo, po voqi rimskoj kuriji. Papa Pavao V,
poslije onog incidenta sa interdiktom, mu~ao je i u op}e nije se pa~ao u
poslove republike. Umro je 1621. god. Pavao, i do{ao je na papski
prijesto jezuitski pitomac Aleksandar Ludovizi sa imenom Grigorija
XV. [ta je sve taj papa radio za tri godine, {to je sjedio na papskome
prijestolu, nas se ne ti~e, ali nas se ti~e to, da je ovaj papa osnovao
Congregatio de fide catholica propaganda (1622. g.).371 Poku{ao je ovaj papa sa
mleta~kom republikom ono, {to pred{asnik wegov nije htio da
poku{ava. Poku{ao je naime da bi pravoslavna eparhija, podru~na
mleta~kom gr~kom episkopu, prestala kao takva postojati, i da bi
pravoslavno sve{tenstvo i narod te eparhije stavqen bio u onakav
poloàj, u kakav je tada stavqena bila prema pastvu crkva u ju`noj
Italiji. Ovu èqu papinu prikazao je mleta~koj vladi papski legat u
Mlecima u martu 1622. god, dakle tri mjeseca prije nego {to }e
progla{ena biti bula, kojom se osnivala kongregacija propagande. Senat
mleta~ki pismom svojim od 14. maja 1622. god. odgovorio je na ovu
370
371
Ibid., str. 76.
Propaganda (moje izdawe), str. 43 i sl.
234
predstavku legata negativno, istaknuv{i legatu da vlada nema nikakvog
opravdanog razloga, da odjequje pravoslavne svoje podanike od sveze sa
carigradskim patrijarhom i da ih li{ava slobode wihovog
vjeroispovjedawa, koju im je zakonom zajam~ila.
Da se razumije {ta je papa èqeo, traè}i da se pravoslavni
mleta~ki podanici izravnaju u crkvenom odno{aju sa Grcima ju`ne
Italije, moramo to da u kratko ovdje razjasnimo.
Ju`na Italija dobila je svoju prvu kulturu od Grka, koji su jo{ pre
Hrista osnovali tu nekolike kolonije. Od prve polovine VI vijeka
postala je ona provincijom isto~no-rimskoga carstva, i tada je tu
ure|ena stalna jerarhija. Broj pravoslavnog gr~kog naseqewa narastao
je poslije u VII i VIII vijeku. God. 732. do{la je ju`na Italija, kao i
Dalmacija, pod jurisdikciju carigradskoga patrijarha. U IX vijeku
bila su u ju`noj Italiji 32 gr~ka episkopa u zavisnosti od dva
mitropolita (Regija i Severine) i jednog arhijepiskopa (Sirakuze), a pod
vrhovnim starje{instvom carigradskoga patrijarha. I ovako je bilo i
trajalo sve do XI vijeka, dok ne do|o{e Normani da osvoje tu zemqu.
Rimski je papa bio na ruci Normanima, i Robert Gviskard dobio je od
pape Nikole II (1057. god.) naslov kneza Puqe, Kalabrije i Sicilije.
Robert je uspjeo 1085. god. ukloniti vlast vizantijskoga cara iz Italije, a
unuk wegov Ru|ero II i iz ju`ne Italije, te postati kraqem sviju tih
zemaqa. Ve} 1096. god. za pape Urbana II dràn je bio jedan sabor, na
kome je utana~eno bilo, da treba na kratko trsiti sa onim gr~kim
episkopima, koji su, po rije~ima sabora, na {tetu prave vjere,
razumjevaju}i tu naravno latinsku vjeru, i koji su opasni po dràvu.
Me|utijem papa Urban naro~itom bulom (5. jula 1098.) preda kraqu
prava papskoga legata a latere sa naj{irom vla{}u nad sve{tenstvom,
kako bi mogao upotrebiti i svjetsku i duhovnu vlast protivu
pravoslavnih Grka i wihove jerarhije. I taj se kraq postarao da
opravda toliko povjerewe papino. Ustanovqeno je bilo odmah poslije
toga, i kao zakon progla{eno, da se bez svakoga oklijevawa imaju
postaviti latinski biskupi u svima mjestima, gdje su dotle episkopi
gr~ki bili, i doti~no sve{tenstvo pravoslavno i narod pravoslavni da
moraju zavisiti od latinskih biskupa. Sve{tenstvo }e pak rukopolagati
za Grke ovi latinski biskupi. Sila Boga ne moli, te se bez milosr|a
izvelo ono, {to je taj zakon zapovijedao. Pravoslavnim Grcima ju`ne
Italije drugo nije ostajalo, nego ili se pokoriti Latinima, ili seliti.
Seliti naravno nijesu svi mogli, nego, ostav{i u zemqi, po~e{e se
opirati i boriti se koliko su mogli. Snisho|eno im je u toliko, {to su
mogli zadràti isto~ni obred, ali su morali priznavati papu za
vrhovnog crkvenog poglavicu, ispovijedati latinsko vjerovawe i biti
pot~iweni latinskim biskupima. Protestirali su pravoslavni Grci i
protivu ovoga, ali se Rim nije htio osvrtati na wihove proteste, nego ih
235
je smatrao i protivu wihove voqe unijatima, i kao sa takvima je i
postupao. Proglasiv{i ove Grke ju`ne Italije, ista kao i one, koje su na
istoku krsta{i pokorili bili, da su papi podlo`ni i kao takvi dakle
da jednu vjeru imaju, ili bar moraju da imaju sa papom, Rim se postarao,
da onaj zakon politi~ke vlasti, da samo latinski biskupi budu u onim
mjestima, gdje su bili gr~ki, i da gr~ki episkop ne moè postojati u
istome mjestu, gdje je latinski, postarao se, velimo, Rim da se taj zakon
sankcioni{e avtoritetom vaseqenskoga sabora. Lateranski (po ra~unu
latinske crkvene istorije, XII vaseqenski) sabor 1215. god. za vrijeme
pape Inokentija III izda naro~iti kanon (9.), koji zabrawuje da u jednom
i istom gradu ili eparhiji, gdje je narod, koji se po crkvenom obredu
razlikuje, ali jedne je vjere (sub una fide), budu dva biskupa, i zapovjeda,
da nadle`ni latinski biskup mora se brinuti za sve{tenike jednog i
drugog obreda i postavqati sposobne. Isti taj papa Inokentije izdao je
u svezi sa ovim i drugu naredbu, po kojoj ima biti svrgnut pa i ka`wen
svaki onaj gr~ki sve{tenik, kojn je podru~an doti~nom latinskom
biskupu, a koji je bez dozvole toga biskupa primio rukopoloèwe od
kakvog gr~kog episkopa.372 Da su naredbe ove pomenutoga pape strogo
izvr{ivane bile u ju`noj Italiji, samo se po sebi razumije, isto kao
{to se po sebi razumije, koliko je morao pri takvim naredbama da trpi
za vjeru svoju bijedni gr~ki narod u ju`noj Italiji. Na ovaj tobo`wi
kanon pozivali su se poslije u Dalmaciji latinski biskupi, kad su se
opirali mleta~koj vladi, koja je namjeravala dozvoliti pravoslavnim
Dalmatincima da mogu svog episkopa pravoslavnog u Dalmaciji imati.373
Ovakvo je bilo àlosno stawe pravoslavnih Grka u Italiji poslije
onog lateranskog sabora. Me|utijem nastupi{e nova nevoqna vremena na
istoku, kad su i opet morali Grci da sele iz svoje otaxbine i da dolaze u
Italiju. Ovo se doga|a poslije pada Carigrada u turske ruke, i zatijem u
XVI vijeku za vrijeme sultana: Sulejmana II i Selima II. Za vrijeme samog
ovog po{qedweg sultana pre{lo je 100. 000 pravoslavnih Grka u Italiju,
posebno u Kalabriju i Siciliju. Trebalo je sada Rimu da misli, moè
li postupiti i sa ovim Grcima opako, kao sa onima u XIII vijeku. A
misliti je o tome morao, vide}i u svojoj ku}i toliko mno{tvo
„shizmatika”, koje da na brzu ruku obrati, nije sada bilo nekada{wih
Roberta i Ro|era, te je dakle trebalo mu za to na}i drugi na~in.
Trebalo je na lijepo zadobiti sebi ove Grke; i papa Lav Х, a za wim
na{qednici mu, po~e{e obe}avati im mno{tvo privilegija i sve mogu}e
polak{ice u crkvenom odno{aju, samo da bi papu priznali za vrhovnoga
poglavicu crkvenoga. [ta je u podrobnosti sve ~iweno u ovome pogledu
ne znamo. Svakako stvar je svr{ila lo{e po ju`notalijanske Grke, (koje u
372
Farlati. III, 242.
Docum, p. 199. 296. Cf. Le Bret, Magazin zum Gebrauch der Staaten und Kirchen-Geschichte (Ulm, 1771.
fg.) II, 595.
373
236
zapadnoj literaturi zovu Italogreci). Papa Pije IV, potpomognut
politi~kom vladom, na|e mogu}nost da izda 16. februara 1564. god.
poznatu nam ve} bulu, po kojoj od toga doba u naprijed svi
ju`notalijanski Grci moraju zavisiti i u pitawima vjere od doti~ni
latinskih eparhijskih biskupa, a u pitawima obreda, da mogu slobodno
isto~ni obred uzdràti, ali opet pod kontrolom istih latinskih
biskupa. Da su druge politi~ke prilike bile na istoku, mogli su se
nevoqni ovi Grci nadati od tuda bar kakvoj pomo}i, ali na àlost su te
prilike najcrwe bile; pri tome oni se na|o{e za kratko vrijeme li{eni
duhovne pomo}i, koju im je sve{tenstvo wihovo dotle pruàlo.
Sve{tenstvo se opiralo nasrtajima od strane Latina na pravoslavnu
crkvu, i opiralo se kadgo| sa ja~om energijom. Radi toga su mnogi
sve{tenici pred sud povla~eni bili i u tamnice stavqeni, kao
buniteqi naroda. Gowewe na sve{tenstvo bilo je op}e, i najposlije su
politi~ke vlasti, po nagovoru latinskih prelata, po~ele dekretirati
izgon wegov iz Sicilije i Kalabrije. Svr{ilo je tijem, da su mal ne svi
pravoslavni sve{tenici prognani bili, te morade najposlije nevoqni
pravoslavni narod podle}i sili i pustiti da od wega ~ine {to ho}e,
samo da moè jo{ ìv da ostane. Ohrabren ovim doga|ajem, {to se bez
svoga sve{tenstva na|o{e ju`notalijanski Grci, papa Kliment VIII izda
1595. godine op}u jednu bulu, i, potvr|uju}i onu Pija IV, odredi u
pojedinostima, kakvi jerarhijski odnosi moraju u naprijed postojati za
wih, smatraju}i ih sada za formalne unijate, premda u samoj stvari to
nijesu bili nikakvi unijati, ni tada, a ni za mnogo vremena ka{we.
Ali tako su vlasnici htjeli da bude, i ko se tome opirao, smatrao se i
ka`wen je bio kao neprijateq dràve.374
16.
I ovo, {to je Rim postigao bio sa ju`notalijanskim Grcima, htio je
papa Grigorije XV da se postigne i sa pravoslavnim podanicima
mleta~ke republike. Pa koliko je na ovo pobu|en bio taj papa po
tada{woj sistemi postupawa rimske kurije naspram pravoslavnih i po
duhu kolegije za propagandu, koju je on tada osnovao, toliko je na to on
pobu|en bio od jezuita u op}e, a posebno od carigradskih jezuita. Jezuiti
su u ovome imali osobiti interes radi vi{e razloga. Propaganda je bila
wihovo djelo, i dakle im je stalo bilo, da ona razvije svoju djelatnost
naspram pravoslavnih i u mleta~koj republici ovako, kao {to je po~ela
bila ve} razvijati u drugim zemqama, gdje je pravoslavnih bilo. Posebno
ih je interesiralo da se ta djelatnost propagande razvije u mleta~koj
republici, i to ~im ja~e, jer su tijem mogli se osvetiti republici, koja
374
O ovim Italogreci vidi: Rodota, Dell’ origine e stato presente del rito greco in Italia (Roma, 1758). O.
Meyer, Die Propaganda (Gottingen, 1852) I, 438. J. Silber na gl, Verfassung sammti. Kirchen des Orients
(Landshut, 1865). S. 273. Α. Pichler, Geschichte der Kirchl. Trennung (Munchen. 1864). I, 172. 176. Neher,
Italograci (Kirchenlexikon Wetzer und Welte's. II, Aufl., VI, 1133).
237
im je branila ulaz u wenu teritoriju, a kroz propagandu oni su mogli
ipak, ma i posredno, uticati u poslove republike. Interesiralo je ovo
najposlije osobito carigradske jezuite, koji kad bi podvrgli pravoslavne
mleta~ke podanike propagandi, tijem bi ih otu|ili od Carigrada, i dakle
uspjeli bi da se osvete carigradskom patrijarhu, koji im je zametao
wihove rabote u Carigradu i na istoku, i u op}e, a ujedno bi tijem
prekr{ili i one dobre odnose izme|u carigradskoga patrijarha i
republike, koji su tada postojali.
Mi znamo ve} kako je 1618. god. republika poslala bila i skupocjeni
dar carigradskom patrijarhu iz zahvalnosti za qubav wegovu naspram
pravoslavnih mleta~kih podanika i kao jamstvo za istu qubav u budu}a
vremena. Patrijarh je taj bio Timotije II, ~estiti arhijerej i vrli
braniteq pravoslavqa protivu latinske propagande, a posebno protivu
jezuita.
Jezuiti su do{li bili u Carigrad pri svr{etku ΧVI vijeka, i tada
su na{li u Carigradu svega 15 latinskih porodica (u Peri). Nije
pro{lo bilo ni dvadeset godina od dolaska jezuita, i ve} su oni u
Carigradu imali nekoliko velikih svojih zgrada i kolegiju, u kojoj su
vaspitavali mjesnu mlade`, i kroz tu mlade`, a osobito kroz ène, koje
su oni znali privu}i k sebi, {irilo se latinstvo u Carigradu i drugim
glavnim okolnim mjestima gr~kim. Dosta im je lako i{ao posao u
po~etku, poglavito s toga, {to nijesu dosta energi~ne protivnosti
nalazili u patrijar{eskom dvoru. Patrijarha Neofita II ~ak su uspjeli
bili ste}i za prijateqa, i pod zakriqem wegovim po~eli su bili ve}
bezobzirnije postupati i ciqati ve} na veliko. Ali toga patrijarha sv.
sinod zbaci sa prijestola, ba{ radi toga {urovawa wegovoga sa
jezuitima, i poslije godine dana bude izabran pomenuti patrijarh
Timotije II. Poslije Timoteja, energi~no su se opirali jezuitima i ostali
patrijarsi, tako da su jezuitima vrlo slabi izgledi bili u Carigradu. I
ovo je bilo me|u glavnim uzrocima, zbog ~ega su jezuiti udarali tada na
carigradski patrijar{eski dvor, i svima silama nastojali, da odbiju od
wega pravoslavne mleta~ke podanike; a tako|er i da pobude papu
Grigorija XV, da se obrati mleta~koj republici, kako bi se pravoslavni
weni podanici odijelili od Carigrada i priznali papin primat.
[ta je mleta~ka vlada odgovorila na to papi, kazali smo. A da je ona
samo onako odgovoriti mogla, osim razloga istaknutih u wenome pismu
od 14. maja 1622. god. i prijateqskih odnosa wenih prema carigradskom
patrijarhu, dosta bi bio i onaj jedini razlog, {toje ta stvar pokrenuta
bila od jezuita, koji su bili tada otkriti neprijateqi republike i
protivu kojih je ona prinu|ena bila izdati naro~iti dekret izgnawa.
Poslije onoga odgovora mleta~ke vlade papi, rimska kurija nije se vi{e
obra}ala republici radi pravoslavnih wenih podanika za preko pedeset
238
godina, sve do pape Inokentija XI, i bar s te strane nijesu za to vrijeme
pravoslavni bili uznemirivani.
17.
Da li je u pomenutom odgovoru papi od strane mleta~ke vlade imao
kakva u~e{}a episkop Teofan, mi nemamo o tome nikakva spisa. Svakako
po tada{wim odnosima te vlade prema ep. Teofanu moèmo sa
sigurno{}u kazati, da je ovaj episkop o tome dobro izvje{ten bio, i da
mu je vlada sama saop}ila radi wegove utjehe i radi vladawa wegovoga
onaj ~in svoj. Prema takvom stawu stvari ìvot je crkveni za vrijeme
Teofanova episkopstvovawa redovno i mirno tekao u mleta~koj
pravoslavnoj op{tini. Ali nije to tako bilo tada u pravoslavnoj
op{tini {ibeni~koj.
U [ibeniku je u ovo vrijeme bio i djelovao famozni ìvotopisac sv.
Save srpskog, Ivan Tomko Mrnavi}, potowi latinski biskup za Bosnu.
Bio je rodom [iben~anac, i toboè porijeklom od Nemawi}eva
kraqevskog srpskog doma. Ko je i {ta je bio taj Mrnavi}, kazao je dosta u
svojoj raspravi o wemu Armin Pavi}.375 Glavno je za nas ovdje, da je taj
Mrnavi} 1623. godine imenovan od rimske kolegije pronagande agentom
za slovenske zemqe sa posebnom zada}om, da se stara odvratiti
pravoslavne Slovene od svoje vjere i obratiti ih Rimu. Izme|u tih
Slovena najpre~i su Mrnavi}u bili pravoslavni Srbi, ve} i po tome,
{to se i on toboè smatrao po porijeklu Srbinom i potomkom Nemawi}a,
i {to su mu pravoslavni Srbi najbliì bili glavnom mjestu wegova
djelovawa ([ibeniku). Naspram Srba dakle razvio je Mrnavi} prije
drugih propagandisti~ki svoj rad.
Pri onoj ve}oj seobi Srba iz Bosne izme|u 1523. i 1527. godine u
sjevernu Dalmaciju, o kojoj smo seobi prije spomenuli, pojaki broj toga
naroda do{ao je bio i do ispod grada [ibenika, i nastanio se u
dana{wem {ibeni~kom varo{u. Imao je svoje sve{tenike, koji su s wim
iz Bosne do{li, a u svezi je bio i sa pravoslavnom gr~kom op{tinom
grada [ibenika. Malo vremena poslije toga, nastani{e se u [ibeniku i
stratioti, i ve} u drugoj polovini XVI vijeka tu je ure|ena i
pravoslavna crkvena op{tina sa svojom posebnom crkvom, o ~emu smo na
svome mjestu kazali. Va`na je bila ova crkvena op{tina, osobito radi
Srba u gradu [ibeniku i u varo{u, te je na tu op{tinu obra}ala svoju
pa`wu i mleta~ka republika. Snaìo se svakim danom broj pravoslavnih
u [ibeniku, poglavito u varo{u, i te~ajem vremena wihov je broj na
hiqade narastao, kao {to }emo o tome daqe spomenuti. Mleta~ka
republika prijateqski se dràla naspram pravoslavnih [iben~ana,
koliko radi broja wihova, toliko i da raspoloì k sebi pravoslavne
Srbe, koji su ispred {ibeni~kog grada bili, i prema tome je i {titila
375
Rad jugosl. akademije, 33, 58-117. Protivu ove Pavi}eve radwe izdao je {ibeni~ki biskup
A. G. F o s c o 1890. godine kwiìcu: Vita di Giovanni Tonco-Marnavi}.
239
vjersku slobodu wihovu. Ovo je me|utijem protivno bilo latinskom
sve{tenstvu, koje je tamo{wi pravoslavni narod uznemirivalo i
vrije|alo mu vjeru. Mi }emo malo daqe govoriti o àlbama pravoslavnih
[iben~ana na to latinsko sve{tenstvo i o raznim naredbama iz ovoga
doba mleta~ke vlasti protivu toga sve{tenstva, a u za{titu
pravoslavne vjere. Na àlbe nije se naravno osvrtalo to sve{tenstvo, a
naredbe politi~ke vlasti u korist pravoslavnih samo su ga draìle jo{
vi{e protivu pravoslavne crkve. Du{om ovoga rada protivu
pravoslavnih [iben~ana bio je pomenuti Mrnavi}.
У julu 1599. god. mleta~ki senat izdao je bio zakon o mje{ovitim
brakovima izme|u pravoslavnih i rimokatolika, i po tome zakonu djeca
su imala slijediti vjeri oca, a svaka je strana slobodna bila da,
ispovijeda svoju vjeru. Ovaj je zakon stra{no razdraìo latinsko
sve{tenstvo u Dalmaciji, i podigao je mal ne ~itavu bunu protivu
pravoslavnih. Mrnavi} se nalazio u [ibeniku od 1603. god. kao
latinski sve{tenik, i sveop}u je agitaciju tu podigao protivu
pravoslavnih povodom onoga zakona. Radio je bez prestanka i svugdje je
samo draìo rimokatolike, da bi sve podigao na pravoslavne. Pisao je
radi ove stvari u Rim dva puta (1606. i 1614), a nagovorio je i
tada{weg latinskog biskupa Arigona da se àli propagandi u Rim,
kako pravoslavni napreduju na {tetu rimske crkve (1620. god.).
Me|utijem u svezi sa fratrima zapo~ne djelo prozelitizma, nadaju}i se da
}e tako najlak{e {koditi pravoslavnoj crkvi u [ibeniku i okolini
{ibeni~koj. Ta se agitacija Mrnavi}eva potencirala, kad se on 1623.
god. vratio iz Rima kao poslanik propagande. @albe pravoslavnih
[iben~ana radi ovoga nijesu prestajale kod vlasti, tako da je i sami
{ibeni~ki knez morao tuìti se vladi na Mrnavi}a, isti~u}i u svome
izve{taju vladi (1626. god.), kako je nemiran taj Mrnavi}, kako stvara
neprilike u mjestu i izazivqe svugdje samo sva|e, i kako je od sviju
mrèn, kao jezuitski pitomac.376 Ova jo tu`ba toga kneza imala tu
po{qedicu, da je Mrnavi} jo{ gori postao naspram pravoslavnih.
Da bi se osvetio pravoslavnim [iben~anima, koji su se onako o{tro
opirali unija}ewu ili boqe katoli~ewu, smisli Mrnavi} u~initi im
najve}u pakost, koja ih je u du{u morala dirnuti, smisli naime podvrgnuti
im crkvu wihovu Uspenija Bogomatere vlasti {ibeni~kog biskupa i da se
podigne u toj crkvi latinski jedan oltar, na kome bi latinski
sve{tenik mogao latinsku misu sluìti. Vidio je {ta se uradilo i
radilo sa crkvom sv. Ilije u Zadru, pa je to isto nastojao da se uradi i
sa {ibeni~kom pravoslavnom crkvom. Nagovori on na to tadaweg
{ibeni~kog biskupa Ivana Maloniju, ~ovjeka ina~e bespristrasna.
Proveditorom bio je tada Antonije ]ivran, prvi koji je na{ao da moè
376
I sami Fosco morao je priznati da je Mrnavi} bio fanati~ki prista{a jezuita i da zbog toga nije
mogao postati biskup u [ibeniku. Sp. kw, str. 30.
240
na svoju ruku, i bez pitawa sredi{we vlade u Mlecima, protiviti se
pravoslavnoj vjeri u Dalmaciji. Pristane dakle ovaj proveditor na
predlog biskupa Malonija da se u pravoslavnoj crkvi {ibeni~koj
sagradi latinski oltar u ~ast sv. Mihaila, da na tom oltaru moè
doti~ni latinski sve{tenik u odre|ene dane misu sluìti, a {to je jo{
najgore, da {ibeni~ki biskup ima pravo obavqati kanoni~ku vizitaciju
iste crkve svake tri godine. Digli su pravoslavni [iben~ani svoj glas
protivu toga bezakowa, tuìli su se knezu {ibeni~kom, tuìli su se
proveditoru, a bogati jedan {ibeni~ki Srbin Jovan Vukovi} prijetio je
da }e i narod protivu toga dignuti; ali sve uzaludno. Morali su podle}i
sili. Latinski je oltar sagra|en bio 1632. g. na desnoj strani u
pravoslavnoj crkvi Uspenija Bogomatere, i na tom se oltaru odmah i
po~ela sluìti latinska misa;377 i dogodilo se ono, {to se vaqda dotle
nigdje na svijetu vidjelo nije, da u jednoj istoj crkvi na jednom oltaru
sluì pravoslavni sve{tenik pravoslavnu liturgiju, a na drugom oltaru
da latinski sve{tenik sluì latinsku misu. A kakav je fanatik bio
Mrnavi} i svi ostali {ibeni~ki Latini, mo`da su za prkos
pravoslavnima i nare|ivali, da se sluì latinska misa u ono isto
vrijeme kad se pravoslavna liturgija sluì, pa da se doga|a prosto na
prosto profanacija najsvetijega ~ina. Vidje}emo daqe, kakve su
neprilike morali da pravoslavni [iben~ani pretrpe zbog gorepomenute
]ivranove naredbe sto godina poslije, pri biskupu Donadoni.
Poslije izdawa pomenute naredbe proveditora \ivrana (8. oktobra
1631. g.), upravqena je bila àlba od pravoslavnih [iben~ana u Mletke
episkopu Teofanu, da bi predupredio zlo. Episkop, dobiv{i àlbu,
bi}e bez sumwe odmah i po~eo raditi u za{titu ugwetenih, ali nije
mogao ni{ta da im pomogne, jer ga je u februaru 1632. g. smrt zatekla. I
to }e biti uzbudilo {ibeni~ko latinsko sve{tenstvo sa Mrnavi}em na
~elu, da jo{ odlu~nije ustaju na pravoslavne.
Pri svem ovom grozni~avom radu Mrnavi}evom i ostalih, koji su mu
na ruku i{li, izgleda da pravoslavni ostado{e ipak tvrdi i postojani u
vjeri svojoj, premda jedan fratar (Zlatovi}) hvali se, da je okolo toga
vremena „sam ùpnik {ibeni~kog varo{a o. Jure Markovi} pridruìo
77 ~eqadi jedinstvu katoli~koga zakona, kako mu to svjedo~e crkovinari
i sudci ùpe Varo{a i Mandaline."378 Mo`da je ovo i istina; a ~udo je
veliko kako je mogao ostati i jedan pravoslavni u [ibeniku i okolini
mu pri onakvom gowewu, kakvo je na wih tada podignuto bilo.
U ostalim pravoslavnim crkvenim op{tinama, zavisnim od republike,
mirno je bilo u ovo doba. U hvarskoj op{tini privla~ila je mnogo
pravoslavnih èqa da pohode grob pokojnoga episkopa Gavrila, koji je u
crkvi sv. Paraskeve bio. Episkop Teofan u dogovoru sa mleta~kom
377
378
Vidi o ovome biqe{ku u [ematizmu dalmat. eparhije za 1888, str. 56.
Zlatovi}, Franovci, str. 236.
241
op{tinom raspoloì, da se sveto tijelo pokojnikovo prinese iz Hvara u
Mletke. To je bilo i u~iweno 1619. god. Pri tome prenosu pokazala se
qubav i odanost mleta~kih pravoslavnih naspram pokojnika, a ep. Teofan
svojom slu`bom pri opijelu i pohvalom zasluga pokojnikovih uveli~ao je
sve~anost ovu.379
18.
êtiri mjeseca poslije smrti ep. Teofana stupio je na katedru
mleta~ko-dalmatinske eparhije u~eni i pobo`ni Nikodim Metaksas.
Poznat je Nikodim kao revnosni braniteq pravoslavne vjere u smutnim
tada{wim vremenima, kad su protestanti nastojali da na svoju stranu
zadobiju carigradsku patrijar{iju, i kad su opet jezuiti sva{ta u
Carigradu radili protivu pravoslavne crkve. Jo{ kao jeromonah putovao
je Nikodim mnogo po raznim mjestima zapadne Evrope. Bio je duè
vremena i u Engleskoj, bave}i se tamo osobito izdavawem raznih spisa,
koje je on sastavqao u obranu pravoslavne crkve protivu jezuita. Pre|e
Nikodim 1627. god. u Carigrad, i tu osnuje pri patrijar{iji prvu
tipografiju, da bi mogao sa vi{e uspjeha opirati se nasrtajima na
pravoslavnu vjeru. U toj su se tipografiji izdavala osobito apologeti~ka
djela, u kojima su se opovrgavali navodi latinskih pisaca protivu
pravoslavne crkve. Ovo je razdraìlo carigradske jezuite, te pomo}u
stranih zapadnih poslanika po~nu intrigama raditi kod turske vlade, da
bi zabranilia onu tipografiju. Po{to nijesu mogli tim srestvom uspjeti
u namjeri, smisle jezuiti opako djelo. Uzmu iz Nikodimove tipografije
jednu kwigu, u kojoj se dokazivalo protivu Jevreja mesijanstvo Hristovo, i
tu kwigu prikaù turskim vlastima kao takvu, koja je naperena protivu
muhamedanstva, i ujedno optuè Nikodima, da {tampa kwige, kojima
uzbu|uje u Grcima revolucionarne ideje i protivu integirteta otomanske
carevine. Uspje{e jezuiti u tom opakom svome djelu. Na Bogojavqewe
1628. g. napadnu jani~ari na tipografiju i razru{e je, a Nikodim
te{kom je mukom ìvot spasao. Mnogo je muke poslije toga trebalo, dok se
turske vlasti uvjeri{e o istini same stvari, i o nevinosti
Nikodimovoj.380
Iste 1628. godine u julu bude izabaran Nikodim za episkopa
Kefalonije, Zakinta i Itake. Tri godine i ne{to vi{e ostane u toj
eparhiji. Kad je ostala upra`wena dalmatinsko-mleta~ka eparhija, bude
zamoqen ep. Nikodim, da bi pre{ao u tu eparhiju. Privolom
carigradskoga patrijarha, a na preporuku mleta~koga poslanika u
Carigradu, ep. Nikodim pre|e u junu 1632. g. u Mletke i tu zauzme novu
379
380
Veludos, str. 72.
Veludos, str. 77. Satas, sp. kw, str. 274 i sl.
242
katedru. Ni pune tri godine nije ostao na toj katedri, jer je 4. februara
1635. g. te{ko obolio, i uslijed te bolesti udaqio se iz Mletaka i
pre{ao u svoje rodno mjesto, gdje je proveo po{qedwe godine ìvota.
Da je za vrijeme svoga episkopstvovawa u mleta~ko-dalmatinskoj
eparhiji ep. Nikodim starao se o ~uvawu u povjerenom mu kliru i narodu
~isto}e pravoslavne vjere, i da je on nastojao da mu crkva bude
obezbe|ena od inovjerne valasti, moèmo zakqu~iti iz apologeti~ke
wegove djelatnosti kao jeromonaha, i {to su ga jezuiti gonili. A imamo i
jedan dokumenat o revnosti wegovoj kao episkopa za slobodu pravoslavnog
vjeroispovjedawa.
Kao svugdje, tako i u biv{oj Nikodimovoj eparhiji latinsko je
sve{tenstvo uznemirivalo pravoslavnu crkvu i htjelo da i u tu crkvu
uple}u vlast svoju. Radi ovoga do{li su bili iz Kefalonije k ep.
Nikodimu naro~iti izaslanici od klira i naroda, da bi on poradio kod
mleta~ke vlade, da pravoslavni ne budu od toga sve{tenstva
uznemirivani. Iste su ovakve tu`be stizale ep. Nikodimu i iz
Dalmacije i iz ostalih mjesta u gr~kom arhipelagu. Episkop prikaè
vladi zama{aj sviju tih tuàba i zle po{qedice i po dràvu, ako se
neredi ne prekrate. Uvaì ovo vlada, i po{to je imao tada da po|e u
zvani~nu posjetu Dalmacije i gr~kih provincija, podru~nih republici,
naro~iti vizitator, arcibiskup Alvize Mo}enigo, vlada 9. juna 1634. g.
objavquje nadle`nim vlastima u tim zemqama, da polazi tamo re~eni
vizitator, kojemu je ona naredila, da mora netronutima ostaviti
pravoslavne vjerske obi~aje, i da ne smije dirati u pravoslavne crkve, kao
ni u crkvena dobra, koja su svojima pravoslavnih, ni u bratstva, u bolnice
i u ostale zavode sa pobo`nim cijqeima.381
10.
Poslije odlaska iz Mletaka ep. Nikodima bude izabran u maju 1635. g.
za na{qednika mu Atanasije Valerijan, episkop kiparski, ~ovjek
energi~an i vje{t u crkvenoj upravi. Na preporuku mleta~ke vlade,
carigradski sinod rado pristane u junu iste godine na premje{taj
Atanasijev sa o. Kitere na mleta~ko-dalmatinsku katedru. Za vrijeme
episkopstvovawa ovoga episkopa u Mlecima utvr|ena su bila ona prava i
povlastice mleta~ko-dalmatinskog episkopa, koje su ustanovqene bile
pri episkopu Gavrilu Severu, i kao {to }emo vidjeti, ovaj je episkop
dobio i mitropolitska prava nad crkvama Kefalonije, Zakinta i Kitere.
U mleta~koj crkvenoj op{tini i{lo je sve mirno i u redu. Mleta~ki
patrijarh nije se pa~ao u crkvene poslove pravoslavnih, a isto ni papski
legat, koji je u Mlecima bio. Dràvni razlog nalagao im je da miruju, i
oni su to i ~inili. Mleta~ka vlada strogo je pazila zatijem, da sloboda
381
Docum., p. 45.
243
pravoslavne crkve bude od svakoga {tovana, i o{tro je postupala sa
svakim onim, koji bi se usudio postupiti protivu toga. Nekom fratru
karmelitanu Stefano Aloisio smislilo se napisati i na{tampati neko
bogoslovsko djelo, u kojemu je bilo nepristojnih i uvrijedqivih rije~i
protivu pravoslavne crkve. Doznala je za to vlada po projavi ep.
Atanasija, i ona izda 3. maja 1644. g. naredbu nadzornicima nauke u
Padovi (riformatori dello studio di Padova), da pozovu onoga fratra i neka mu
predo~e, kako vlada {tuje vjersku slobodu pravoslavnih podanika
republike, pa neka ga ozbiqno opomenu radi onog wegovog izdawa, i da to
izdawe mora odmah uni{titi i odmah seliti iz dràve.382
Pa koliko se o tome mleta~ka vlada starala, toliko je gledala i da uga|a
pravoslavnim svojim podanicima i da digne ugled mleta~ke pravoslavne
optine. Nije u ta~nosti opredjeqeno bilo pri ep. Gavrilu Severu, kakva
prava ima mleta~ko-dalamtinski episkop u svojoj eparhiji, i na kakve
crkve i po kakvim pitawima on moè da vr{i vlast svoju. Nastojawem
mleta~kog poslanika u Carigradu bilo je i to sada odre|eno.
Patrijarh carigradski Partenije II sa sv. sinodom u maju 1644. g.
izda naro~itu gramatu o tome, u kojoj se sinodalno odre|uje za sva
budu}a vremena, da mleta~ko-dalmatinski episkop, a sada po imenu
Atanasije,
kao
stariji
i
patrijar{eski
egzarh
(υπ ρτιµος και εξαρχος Πατριαρχικος)
ima
vlast
nad
svima
pravoslavnim crkvama, koje se nalaze pod vla{}u mleta~ke republike,
a posebno Dalmacije, Istrije i Mletaka, da moè kao takav nositi i
izvawsko obiqe`je egzarhijsko, te posve}ivati crkve, rukopolagati
sve{tenike i djakone, ispitivati i rije{avati sve poslove i sve
sporove crkvene, koji poniknu u crkvama, koje se nalaze u republici,
izricati presude shodno zakonima i sv. kanonima itd.383 Ova prava i
povlastice bile su nekoliko godina ka{we (1651.) ponovqene i
potvr|ene od patrijarha carigradskoga Joanikija II i sv. sinoda.
Nova ova patrijar{eska gramata bila je izdana opet nastojawem
poslanika mleta~ke republike u Carigradu. Istom gramatom, osim
prije imenovanih prava, daje patrijarh mleta~ko-dalmatinskom
episkopu Atanasiju pravo, da moè rukopolagati djakone i prezvitere
i za ostrvo Krf; osim toga, poslije smrti tada{weg arhijepiskopa
Kefalonije i Zakinta i episkopa Kitere, da isti episkop Atanasije,
kao egzarh i ovla{tenik patrijar{eskog prijestola nad svima
crkvama mleta~ke republike ima pravo, poslije odnosnog izbora i
kanoni~kog potvr|ewa, posvetiti zajedno sa druga dva episkopa
na{qednike tada{wih crkvenih poglavara Kefalonije, Zakinta i
Kitere; i jo{, da u budu}e mleta~ko-dalmatinski (filadelfijski)
episkop bi}e hirotonisan u Carigradu i neposredno }e od doti~noga
382
383
Ibid., p. 47.
Ibidem.
244
vaseqenskoga patrijarha primiti znake i potvrdu episkopske svoje
vlasti. 384
Mirno i uredno stawe, koje je tada bilo u mleta~koj op{tini,
vladalo je za vrijeme ep. Atanasija i u drugim podru~nim mu
crkvenim op{tinama. Samo se {ibeni~ka crkvena op{tina nije
mogla tijem da pohvali, a jo{ mawe zadarska, premda je Atanasije i
u~inio za te op{tine sve {to se u~initi moglo.
Vidjeli smo, kako je onaj Tomko Mrnavi} fanatizirao bio
{ibeni~ke rimokatolike protivu pravoslavnih, i kako su im na silu
uturili u crkvu oltar latinski. Nije taj Mrnavi} prestao
podhrawivati isti fanatizam kod [iben~ana i do smrti svoje (1639. g.).
Ohrabreno onim uspjehom sa latinskim oltarem, nastojalo je {ibeni~ko
latinsko sve{tenstvo, da i sasvijem polatini pravoslavnu {ibeni~ku
crkvu. Radi toga, ne osvr}u}i se ni malo na postoje}u vladinu naredbu od
1582. godine, da niko ne smije uznemirivati pravoslavne [iben~ane,
sve{tenstvo je ono neprestano ih napadalo, i svim mogu}im na~inima
prije~ilo im slobodu bogosluèwa. Uzaludno su se pravoslavni àlili
mjesnim vlastima, jer nikakve za{tite nijesu mogli dobiti. Upute se
najposlije 1640. godine wih trojica u Mletke ep. Atanasiju, da potraè
tu pomo}. Episkop odmah preduzme kod vlade sve {to je trebalo u tome
poslu, i 11. maja 1641. g. bude izdan naro~iti dukal na ime kneza i
poglavara {ibeni~kog Vincenca Ema i na sve na{qednike wegove u
tome zvawu o potpunoj slobodi pravoslavne crkve u svima mjestima
republike, a posebno u [ibeniku. Ovo je taj znameniti dukal: „Da se ne
bi u naprijed u tome gradu ([ibeniku) ~inile smetwe u vr{ewu
pravoslavnog obreda, i da sve bude potpuno ure|eno onako, kao {to to
zahtjeva dràvno po{tovawe naspram boànske slu`be, objavqujemo vam sa
senatom, da mi ho}emo, da tamo{wim vjernim na{im podanicima, isto
kao i svima ostalima koji bi se tu nastanili a slijede pravoslavnom
obredu, slobodno bude vr{iti ustanovqene svoje crkvene obrede i
sluìti Gospodu Bogu u svojoj crkvi prema svojim obi~ajima; i neka
vjeridbe i vjen~awa budu na na~in, kao {to je to do sada bilo; i ako
zaèle, neka im bez ikakve smetwe u~estvuju u sprovodima duhovnici,
bratstva, bolni~ari i ostali latinskog obreda, kako bi u ovoj, kao i u
svakoj drugoj stvari, izvr{eno bilo u ta~nosti i svagda ono, na {to
imaju pravo pravoslavni u ovome gradu (u Mlecima), u kraqevini
kritskoj i u ostalim na{im isto~nim provincijama, i da se niko ne
usudi stavqati tome kakve smetwe.”385 Vidi se, da je {ibeni~kom
sve{tenstvu latinskom izme|u drugoga najvi{e protivan bio postoje}i
384
385
Ibid., p. 51.
Ibid., p. 46.
245
dràvni zakon o mje{ovitim brakovima, i da je ono smetalo izvr{ewu
toga mrskog im zakona.
Poslije ovoga dukala izgleda da se latinsko sve{tenstvo u [ibeniku
ne{to umirilo, i da nije pravoslavnim [iben~anima smetwa ~inilo u
crkvenom wihovom ìvotu.
U zadarsku pravoslavnu crkvu, kao {to smo vidjeli, na silu su 1579. g.
uturili bili unijatski oltar za slu`bu nekih pounija}enih Grka, koji
su sa Kipra do{li bili u Zadar i tu se nastanili. Godinu dana poslije
toga, bio je u Zadru u kanoni~koj posjeti ep. Gavril Sever, koji je obe}ao
bio pravoslavnim Zadranima, da }e nastojati na povratku u Mletke, da
se onaj inovjerni oltar ukloni iz wihove crkve. Mora se vjerovati,
poznavaju}i Gavrilovu revnost za pravoslavqe, da je on o tome u Mlecima
i radio. Ali po resultatima se vidi, da nije u tome uspjeo, i u zadarskoj
pravoslavnoj crkvi sv. Ilije produàvala se sluìti unijatska misa sve
do 1632. g. Po{qedni unijatski gr~ki sve{tenik u Zadru bio je neki
Dionisije Dimitropulos. Poslije ovoga sve{tenika nije niko drugi
do{ao, a nije vi{e bilo tada u Zadru ni unijata, jer su se dotle ve} svi
dotada{wi bili polatinili. Mogli su pravoslavni Zadrani nadati se,
da }e se osloboditi onog unijatskog oltara, {to su im na silu u wihovu
crkvu turili bili prije 50 godina, ali im se nada osujetila. Upravqao je
zadarskom arcibiskupijom tada jedan biskup in partibus fratar Mihail
Bernardo. Ovaj se biskup zauzme da se onaj unijatski oltar u crkvi sv.
Ilije pretvori u latinski oltar, navode}i pravo koje ima kurija, odnosno
doti~ni beneficijat, na istu crkvu, na koju su pravoslavni crkveni
tutori du`ni pla}ati po ugovorima 1548. i 1563. ustavovqeni livel, koji
su fakti~no svagda i pla}ali. Opirala se op{tina ovoj stvari mu{ki i
jednodu{no; ali kad je i politi~ka vlast u{la u posao i pokazala se na
strani kurije, tada se i op{tinari pocijepa{e. Op{tina je sastavqena bila
od Grka i od Srba. Nekolicina izme|u prvih bili su da se popusti, a
ve}ina je bila za odlu~no postupawe da onaj oltar bude sasvijem izba~en
iz crkve. Uplela se vlada energi~no u posao, i naravno protivnosti je
moralo nestati. Proveditor Sevastijan Barbarigo naredi 26. juna 1633.
g. da se op{tina ima urediti kao crkveno brastvo (confraternita) i da se
zna ko ima pravo biti ~lanom toga brastva, te je radi toga isti
proveditor i izdao odnosna pravila. Po~elo se to ure|ivawe, ali nikako
kraju da se dovede, a uvijek radi onog oltara. Proveditor Francisk Zen
izda 2. novembra 1635. god. naredbu, da svak mora bezuslovno primiti
ono, {to je Barbarigo ustanovio.386 Ali ni ovo nije pomoglo, dok
najposlije general Alvize Malipjero na|e na~in, da se mir uvede u
op{tinu. Naredi, da se sagradi uz crkvu sv. Ilije mala kapela, i tu da
se prenese latinski oltar sv.\or|a, da tako ostane crkva slobodna od onog
386
Ibid., p. 45.
246
oltara. Na ovo ve} morali su pristati i oni izme|u pravoslavnih
Zadrana, koji su najvi{e bili protivni onom oltaru, jer druk~ije se nije
moglo, kad se ve} po~elo bilo prijetiti, da }e im se oduzeti i sama crkva.
I tada je bila ure|ena crkvena op{tina, i izabran za stalnog
pravoslavnog paroha dotada{wi privremeni sve{tenik Dionisije
Petropulos, protosin|el. Ovo je bilo 1642. g. A ovako je zadarska vlada
tada postupila, jer je malo prije (1641. g.) izdan bio onaj dukal o
slobodi pravoslavne vjere u [ibeniku. @alosnoj, mogli bi ovdje dodati,
slobodi, kad su pravoslavni Zadrani, isto kao i [iben~ani, morali
trpjeti u svojoj crkvi tu|i oltar. Ali tako je htjelo svemo}no latinsko
sve{tenstvo, i samo toliko je ono slobode za tada dopu{talo
pravoslavnim, i tako je moralo biti. Za kapelu onu latinsku, posve}enu
sv. \or|u, potvr|eno je bilo nekada{we pravo doti~nom latinskom
sve{teniku da moè u odre|ene dane sluìti malu misu.387 I ta kapela
latinska uz crkvu sv. Ilije postojala je i u woj se sluìla latinska misa
sve do po~etka XX vijeka, kad je ista kapela najposlije pretvorena bila u
dana{wu kapelu sv. Spiridona. Kakve su neprilike imali pravoslavni
Zadrani da pretrpe u julu 1801. g. radi ove latinske kapele, kaza}emo na
svome mjestu.
Na ostrvu Hvaru sagra|ena je bila, kao {to znamo, 1561. godine
pravoslavna crkva i uz wu manastir, gdje su stanovali odnosni kalu|eri,
koji su sluìli pravoslavnim Hvaranima. Malena je bila pravoslavna
hvarska op{tina, i slabo je mogla da izdràva nu`ne tro{kove za crkvu i
za sve{tenike. Za prvih nekoliko decenija starala se ipak ta op{tina o
izdràvawu sve{tenika, koji su se zadovoqavali sa najmawim, ali te~ajem
vremena tako su se umalili prihodi manastira, da nijesu ve} mogli
kalu|eri da opstoje. Na ovo je obratio pa`wu ep. Atanasnje, te
nastojawem wegovim, i po{to je vlada imala svoj interes da u Hvaru bude
i crkva pravoslavna i doti~ni sve{tenici, ista vlada uzme na sebe
starawe o izdràvawu tih sve{tenika. Godine 1628. bio je u hvarskom
manastiru kalu|er Matej Kasimati sa dva jo{ druga kalu|era. Za te
kalu|ere vlada 1. februara 1628. g. naredi, da iz dràvnih sredstava
imaju dobivati odnosnu mjese~nu pripomo}. Ali po{to je vrlo neznatna
bila ta pripomo}, a mjese~no izdavawe isto teretilo je upravu, to i bude
izdan 13. septembra 1636. g. naro~iti dukal, kojim se ustupalo manastiru
sv. Paraskeve na Hvaru 60 kanapa neobra|ene zemqe u Pi{}inama i
Ve{kovi, ali kojim se tako|er utvr|ivalo dràvno pravo patronata na
crkvu i na manastir. Prema ovome pravu, kad je u junu 1644. g. izabran
bio za manastirskog nastojateqa i ujedno paroha hvarskog kalu|er
Pahomije Kanakari, vlada je u septembru 1646. g. potraìla izvje{taj o
tome izboru od kneza i proveditora hvarskog, i tek kad je povoqni joj
387
St. arhiva zad. episkopije, br. 68. Arhiva zad. crkv. op{tine.
247
izvje{taj o tome stigao, generalni proveditor dalmatinski Leonard
Foskolo 5. maja 1647. g. odobrio je izbor i priznao Pahomiju pravo da
moè sluìti pravoslavnim Hvaranima.388
Dvadeset i jednu godinu upravqao je mleta~ko-dalmatinskom
eparhijom episkop Atanasije, kao dobri pastir i revniteq pravoslavqa.
Umro je u Mlecima u novembru 1656. godine, mnogo àqen kako od
mleta~kih pravoslavnih, tako i od sviju drugih, kojima je on bio
vrhovni duhovni starje{ina.
20.
Naslijedio je episkopu Atanasiju biv{i paroh i propovjednik u
mleta~koj crkvenoj op{tini Melentije Hortakis, kri}anin. Izme|u
osam kandidata izabran je bio 25. marta 1567. g. Melentije, i odmah
sutra dan vlada je odobrila taj izbor. U oktobru iste godine, po{to su
bile izvr{ene sve zvani~ne formalnosti, zamolila je vlada
carigradskoga patrijarha Partenija IV, da bi Melentije hirotonisan
bio za episkopa i da mu se izda odnosna patrijar{eska gramata. To je
sve izvr{eno bilo u novembru iste godine; i tada je ep. Melentije stupio
na upravu mleta~ko-dalmatinske eparhije, kojom je upravqao za 20
godina, ali na àlost, ne kao pravi arhipastir, nego kao tu|i najamnik.
Ep. Melentije svr{io je kao dijete po~etne {kole u Retimu na ostrvu
Kritu, i poslije tih {kola pre{ao je odmah u Italiju da produì nauke.
Dvije godine proveo je i u gr~koj kolegiji u Rimu. Kad je dovr{io u
Italiji nauke, pre{ao je odmah na stanovawe u Mletke, gdje je bio
u~iteq, i zatijem sve{tenik. Gr~kih vi{ih {kola nije pohodio, a nije u
gr~kim zemqama nikad ni bio, poslije odlaska svoga iz Retima na
{kolovawe u Italiju. Imao je dakle sasvijem zapadno obrazovawe, a u
gr~koj kolegiji u Rimu nau~io je bio ono o odnosima izme|u isto~ne i
zapadne crkve, {to se u toj kolegiji predavalo i radi ~ega je ta kolegija i
osnovana bila. Prema takvom svom vaspitawu, Melentije nije mogao
druk~ije misliti o pravoslavnoj crkvi, nego onako kako su ga nau~ile
{kole, u kojima se u~io, i kako su o tome tada mislili svi latinski
crkveni pisci, pa i sami konsultori mleta~ke vlade. Iz jednoga poznijeg
izvje{taja konsultora vladi vidi se najjasnije to mi{qewe, i radi
razja{qewa daqih doga|aja u na{oj dalmatinskoj crkvi, mi smatramo za
cjelishodno ovdje to privesti.
„Poslije florentijskoga sabora isto~na se crkva smatra pravno
katoli~kom (rimokatoli~kom), i svi {qedbenici isto~ne crkve moraju se
pravno smatrati sjediweni sa rimskom stolicom, a wihov se samo obred
zove gr~ko-katoli~ki. O nesjediwenim isto~wacima ne moè se ni
govoriti, jer se takvi ne mogu trpjeti u katoli~kim dràvama, po{to su
388
Docum., p. 49.
248
jeretici i shizmatici. Pre{av{i u razna vremena ti isto~waci gr~kokatoli~kog obreda u Mletke i Dalmaciju, zemqe, koje besporno pripadaju
u duhovnome rimskom patrijarhatu, kao {to jasno propisuje 6. kanon
prvog nikejskog sabora, van svake je sumwe, da oni, i slijede}i svom
obredu, moraju po op}em pravu zavisiti od latinskih prelata, u ~ije se
dijeceze naseli{e, jer samim inkolatom postado{e ovce wihovoga stada i
wihovi dnjecezani; a tim isto~wacima, po{to ne dijeli hri{}ane
razlika obreda i ceremonija, nego razlika dogme i vjerovawa, moè se
priznati pravo da uzdrè svoje obrede i svoje ceremonije, isto onako,
kao kad bi neka kolonija latinskih katolika pre{la u katoli~ke
dijeceze gr~kih biskupa, morala bi ta kolonija po op}em pravu zavisiti u
duhovnome od gr~ko-katoli~kih biskupa, u ~ije bi dijeceze pre{la, a
uzdràvaju}i svoj latinski obred. Stvar je dakle neporeciva, da po op}em
pravu svaki isto~wak, koji je pravi katolik i u op}ewu je sa latinskom
crkvom, nalaze}i se u dijecezama latinskih biskupa, duàn je priznavati
za starje{inu u duhovnim i boànskim stvarima doti~nog mjesnog
latinskog biskupa, zadràvaju}i ipak svoj obred; i u crkvama, ili na
oltarima sagra|enima naro~no ili opredjeqenima za sve{tenu slu`bu po
wihovom obredu, a koje crkve i oltari zavise od nadle`nog dijecezalnog
latinskog episkopa, koji ima pravo i du`nost da ih nadgleda i obilazi,
u tim ckvama i na tim oltarima ne moè se sluìti boànska slu`ba,
niti isto~wa~ki sve{tenici mogu biti posve}eni, ni vr{iti tajne i
duhovne stvari bez odnosne dozvole na to od doti~nog latinskog biskupa,
osim samo slu~aja, ako nije osobitom bulom rimskoga prvosve{tenika,
vrhovnoga pastira sviju latinskih dijeceza, oslobo|en neko ili i sav
jedan narod od zavisnosti od nadle`nog dijecezalnog biskupa. Radi toga,
kad su Grci sagradili u Mlecima svoju crkvu sv. \or|a, da bi mogla ta
crkva biti oslobo|ena u duhovnim stvarima od mleta~koga dijecezana,
trebalo je da papa Lav X izda 3. juna 1514. g. odnosni breve, kojim se
osloba|ala ista crkva od zavisnosti onoga dijecezana i odre|ivalo se,
da ima neposredno zavisiti od svete stolice. Isti papa Lav X radi
jednakoga razloga 18. maja 1521. g. ustanovio je za sav gr~ki narod, da
latinski biskupi u ~ijim dijecezama bude gr~kih stanovnika, nemaju
prava da nad istim vr{e svoju jurisdikciju, nego da to moraju povjeriti
jednom svome vikaru isto~noga obreda i vje{tu isto~noj disciplini. A to
isto u~ini{e Kliment VII i Pavao III. Iz ~ega se jasno vide dvije
stvari: prvo, da bez takve papine dozvole isto~waci, koji su bili u
latinskim dijecezama, pravno su zavisili od jurisdikcije latinskih
biskupa, i bili su ovce wihovoga stada, uz o~uvawe samo obreda, i drugo, da
su one bule osloba|ale te isto~wake samo od li~ne jurisdikcije biskupa
latinskih, ali ne i od stvarne, koju su ti biskupi ipak vr{ili srestvom
svoga vikara narodnosti istih isto~waka i wima povoqnoga i
disciplini wihovoj vje{ta, a koga su vikara sami biskupi odre|ivali.
249
Ali ove naredbe prvosve{tenika Lava, Klimenta i Pavla, nijesu u te~aju
vremena pokazale dobar uspjeh, jer pod izgovorom istih isto~waci
prisvoji{e mnoge jeresi i la`na u~ewa, s toga papa Pije IV opozvao je
izri~no bule pomenutih prvosve{tenika i svaku drugu sli~nu wihovih
pred{asnika, i proglasio je sve isto~wake, koji se nalaze u latinskim
dijecezama, da moraju zavisiti u duhovnim stvarima od latinskih biskupa,
kao i prije."389
Ovo je bilo op}e u~ewe, koje je sastavqeno kad je bula pape Pija IV
(od 16. februara 1564. g.) izdana bila i koje se propovijedalo u svima
latinskim zapadnim {kolama, u kojima je episkop Melentije dobio svoje
obrazovawe. Po tome u~ewu ne moè se u rimokatoli~kim dràvama
priznavati pravno postojawe pravoslavnih hri{}ana, jer su to
shizmatici i jeretici, a oni koji se nalaze i stanuju u tim dràvama,
makar i da ne ispovijedaju latinsko vjerovawe, po isto~nom obredu, koji
imaju u crkvama, moraju se smatrati sjediwenima sa rimskom crkvom, i
zovu se gr~ko-katolici, ili po dana{wem unijati. Mleta~ka republika
znala je za to u~ewe, ali mu u teoriji nije slijedila, nego je ona postupala
sa pravoslavnim svojim podanicima onako, kako je to dràvni wezin
razlog u danome momentu zahtijevao; ali to je bilo i teoreti~ko i
prakti~no u~ewe wezinih konsultora, a papin legat u Mlecima i
mleta~ki patrijarh ve} su se znali postarati, da takvo mu~ewu
konsultori svagda i slijede, i da ga pri potrebi saop}e i vladi.
Ali i pokraj svega toga, {to je to u~ewe postojalo i {to je, kao
osnovano na papskoj buli, sastavqalo dogmu za latinsko sve{tenstvo,
ipak ni mleta~ki patrijarh, ni papin legat, nijesu ga javno
propovjedali i u praktiku izvodili za mal ne puni vijek, sve dok nije
Melentije episkop postao. Prilike vremena to su tako zahtijevale, a na
snazi je jo{ bila vladina naredba od 14. juna 1606. g. po kojoj jezuitima
nije bilo mjesta u mleta~koj republici. Ali nekada{wi neprijateqski
odnosi izme|u republike i rimske kurije prestado{e za vrijeme pape
Aleksandra VII, i mleta~ka vlada, pod uplivom rimske kurije na op}e
~u|ewe, sviju jednim svojim dekretom od 19. jan. 1657. g. objavquje, da je
prestala vaìti naredba wezina 1606. godine o jezuitima, i da jezuiti
od toga dana u naprijed imaju u zemqama republike sva prava, koja su
ovi uìvali prije. Kad su jezuiti stali nogom u Mletke, zavladao je
naravno odmah wihov duh u svemu, pa i u pitawu odnosa naspram
pravoslavne crkve u republici. Ono u~ewe o tim odnosima, koje smo gore
spomenuli, i koje je postojalo samo u teoriji, sada nastojawem jezuita
imalo se izvoditi i u praktiku. A oru|em za to sluìo je na àlost
episkop Melentije. Nije on htio slijediti stopama svojih pred{asnika, od
Gavrila (Severa) do Atanasija (Valerijana), koji su se kao pravoslavni
389
Docum., p. 335. sq. Vidi o ovome rukopisnu Dissertazione di Monsign. Dinaricio, vescovo d’ Ossero,
napisanu okolo 1752. godine.
250
episkopi rukovodili u svojim odnosima prema dràvi dukalom 1547. g. o
slobodi pravoslavne vjere, a prema inovjercima odlukom carigradskoga
sabora 1472. g, na kome je osu|ena florentijska unija, nego je on po{ao
pravcem {kole, koja ga je obrazovala.
Ve} prve godine svoga episkopstvovawa on se na{ao u sporu sa
mleta~kom crkvenom op{tinom, kojoj je htio oduzeti pravo birawa
svojih sve{tenika. Ovo je on htio u~initi, da bi mogao postavqati za
sve{tenike qude svoje {kole, koji bi malo po malo pounijatili svu
op{tinu. Op{tina je ova, po izve{taju mleta~kog poslanika u Rimu
Ivana Lando, brojala tada 30. 000 pravoslavnih, „prema kojima vlada
mora da blagom rukom (con mano blanda) postupa radi vrlo va`nih
dràvnih obzira, premda i zna, da su oni odjeqeni od rimske crkve ne
samo po obredima, nego i po dogmama (non solo separati nei riti, ma nelli
dogmi ancora)". Spor je onaj do{ao pred savjet desetorice, koji je
delegirao za to naro~itu komisiju, i rije{en je spor 30. oktobra 1657. g.
u korist op{tine, da ona ima pravo kao i prije birati sebi svoje
sve{tenike. Tome se rije{ewu ep. Melentije morao pokoriti za mleta~ku
op{tinu. Ali to {to nije mogao u toj op{tini postignuti, postigao je u
{ibeni~koj, a poslije je to poku{ao i u zadarskoj op{tini.390
U [ibeniku je bio od 1649. g. kapelanom pri crkvi Uspenija
sve{tenik Kiril Gabrijel, rodom Bugarin. Kad je Melentije postao
episkopom imenovao je toga Kirila za stalnoga paroha {ibeni~kog, ne
pitaju}i za to crkvenu op{tinu. Tijem je Melentije fakti~no prisvojio
sebi pravo, koje je op{tina dotle imala, da dade svoj glas, da li èli
doti~noga za paroha. Izgleda da se op{tina nije tome oprla, a to s toga,
{to je bila odana Kirilu, koji je dobar sve{tenik bio. U~iniv{i to sa
Kirilom, mislio je ep. Melentije da ga je zadobio, da mu bude slijepo
oru|e za unijatske svoje smjerove. Ali se u ra~unu prevario.
Dok je ep. Melentije bio jo{ u~iteq u Mlecima, on je drugovao sa
tada{wim latinskim parohom crkve sv. an|ela u istome gradu Natalom
Kavideji. Ovaj Kavideji postao je {ibeni~kim biskupom 1654. g.
Melentije produìo je dru`bu sa tim Kavidejom i poslije, kad se ovaj
udaqio iz Mletaka i pre{ao u [ibenik, i s wim se dopisivao. Da pokaè
tom svome prijatequ na djelu, kako je vjeran {koli koja ga je obrazovala,
i kako ga on smatra da je jedne vjere kao i on, premda se po obredima i
razlikuju, i dakle da communio in sacris moè me|u wima postojati, kao
{to bi po gore navedenom u~ewu moralo postojati, Melentije napi{e 9.
avgusta 1658. g. u [ibenik pravoslavnom parohu Kirilu, i nare|uje mu
da po|e kod biskupa, da mu izjavi svoju pokornost i da zamoli za wegovo
starawe o tamo{woj crkvi (il suo patrocinio per cotesta chiesa); i osim
toga, da ga pozove da svojim prisustvom po~asti istu crkvu (di onorar con
390
Kutuval. rkp.
251
sua presenza cotesta chiesa). Kiril nije sigurno razumjevao kuda smijera ta
episkopova naredba, nego pokoravaju}i se episkopu svome, u~ini {to mu
je nare|eno bilo. Biskup ulu~i tu zgodu, te obavi formalnu kanoni~ku
posjetu pravoslavne {ibeni~ke crkve, i biskupov kanclar Ga{par
Matijaco zvani~no zasvjedo~i, da je dana 6. februara 1659. g. biskup
posjetio crkvu gr~ku u [ibeniku, kivot sv. evharistije i krstionicu
itd. (visitavit ecclesiam Graecorum, tabernaculum sanctissimae eucharistiae
atque baptisterium etc.)391 Ovaj ~in sastavio je jedan precedens, koji }e 70
godina poslije stvoriti mnoge neprilike {ibeni~koj pravoslavnoj
crkvenoj op{tini, a ujedno je spremio zemqi{te za izdajni~ko djelovawe
po crkvu svoju budu}eg mleta~ko-dalmatinskog episkopa Melentija
Tipalda i bio je daleki po~etak svima onim nasrtajima na pravoslavnu
crkvu u Dalmaciji, kojima }e se ona malo godina poslije toga izloìti,
po~iwu}i od dalmatinskog proveditora Petra Valijera, pa za dugi niz
godina.
U nagradu za poslu{nost {ibeni~kog paroha Kirila naredbi onoj
episkopovoj i za pokazanu pokornost wegovu {ibeni~kom latinskom
biskupu, Melentije gramatom od 15. aprila 1659. godine imenuje Kirila
svojim vikarom za sve crkve u Dalmaciji i arhiprezviterom.392 Da nije
bilo po voqi ovo odlikovawe pravoslavnim [iben~anima, moè se
suditi iz wihovoga dràwa naspram rimokatoli~kog sve{tenstva, s kojim
nijesu htjeli imati ni{ta op}ega i od kojega su se tu|ili, premda i nijesu
mogli optuìti Kirila za kakvu prevjeru ili da nije stojao uz svoj
narod. A da su [iben~ani i protestirali protivu one biskupove
posjete wihove crkve i da je taj protest od politi~ke vlasti i uvaèn
bio, moè se izvesti iz toga, {to za 17 godina poslije, dok je biskupovao
u [ibeniku Kavideji, nikada vi{e nije on zagledao u pravoslavni oltar
{ibeni~ke crkve, premda je svake tre}e godine obavqao kanoni~ku
posjetu onog latinskog oltara u toj istoj crkvi. @alio se biskup
episkopu Melentiju na pravoslavne [iben~ane, da su tvrdokorni
shizmatici i da se oglu{uju wegovim pastirskim rije~ima. Poàlio se i
na Kirila, da on javno zabrawuje pod prijetwom odlu~ewa da pravoslavni
daju milostiwu fratrima i da se u raznim prilikama pona{a
neprijateqski prema rimokatolicima, a pravoslavni [iben~ani da
svojim postupawem sa rimokatolicima uzbu|uju nemir u gradu i da
Kiril ne }e da ih za to ni opomene. Ovo doznajemo iz Melentijeva pisma
Kirilu od 15. aprila 1660. g, kojim ga pozivqe da mora izbjegavati svaki
neprijateqski ~in naspram rimokatolika, da mora nastojati da privoli
parohijane svoje na qubav s inovjercima i da istim parohijanima ne
prije~i da daju fratrima milostiwu, navode}i da se to ~ini i u
391
392
Docum., p. 54.
Kutuval. rkp.
252
Mlecima.393 Poziv ovaj Melentijev ostavqen je bio bez pa`we od strane
pravoslavnih [iben~ana, jer protivu wih i wihove crkve dizalo je sve
vi{e glas {ibeni~ko latinsko sve{tenstvo i uznemirivalo ih, i dakle
nijesu ni oni imali razloga mu~ati i milovati one, koji na wih
napadaju. A paroh Kiril bio je uz svoj narod i revnosno je svoju crkvu
pazio, te se mogla i sa~uvati pravoslavna {ibeni~ka crkvena op{tina
od opasnosti, koja joj je po~ela bila prijetiti od tobo`weg joj vrhovnoga
pastira, episkopa Melentija.
Ono {to je Melentije poku{ao bio u~initi u Mlecima da prisvoji
sebi pravo da on postavqa po svojoj voqi sve{tenike za parohijsku
slu`bu, htio je da to isto u~ini i u Zadru. Poslije smrti (1656.)
zadarskoga paroha Gavrila Panadopola, koji je od crkvene op{tine
izabran bio na slu`bu i od proveditora Jeron. Foskarini 1. oktobra
1652. g. potvr|en, op{tina je izabrala bila sebi za paroha kalu|era
Averkija Zo|u. Ovoga kalu|era nije htio ep. Melentije da prizna, nego je
napisao u oktobru 1658. g. da }e im on poslati za paroha drugog
sve{tenika Isaiju Stanila, kojega episkop preporu~uje kao pobo`na
~ovjeka i u~ena. Op{tina zahvali episkopu na wegovoj brizi, i zadrì
Averkija. Nije htio ipak episkop da prizna toga sve{tenika, isto kao ni
Teofana Meleta, kojega je op{tina bila sebi prizvala, poslije Averkijeve
smrti (1659.). Spor se zametnuo izme|u episkopa i Zadrana, koji je po
izgledu o{tro se vodio sa obje strane. Me|utijem Zadrani do~uju
kakve je smjerove o pravoslavnoj crkvi gojio, a doznali su i za
protiv{tinu, koju [iben~ani sa svojim parohom pokazuju episkopu, te
zauzmu i sami samostalni poloàj prema wemu.394
Glavno ure|ewe zadarske crkvene op{tine izvedeno je bilo, kao {to smo
vidjeli, 1642. godine. Odnosni ustav o tome potvr|en je bio
proveditorskom naredbom 19. juna 1644. g, i za{titnikom crkve priznat je
sam dalmatinski generalni proveditor. Ali po tome ustavu imao je prava
u rije{avawu spoqa{wih crkvenih poslova i tutor latinske kapele sv.
\or|a, dakle jedan rimokatolik. Ovo je smetalo pravoslavnima da
postupaju u obranu svoje vjere i svojih prava u administraciji crkvenoj
onako, kako su to oni èqeli i kako im je to trebalo sada, kad su morali
da se brane i od svog episkopa. Obrate se oni zato „za{titniku" svoje
crkve, tada{wem proveditoru Jeronimu Kontarini, mole}i da bi mogli
samostalno svojom crkvom upravqati i nezavisno od onog latinskog
tutora. Proveditor na|e opravdanom wihovu molbu, i po{to je naredbom
od 5. novembra 1663. g. izdanom u Spqetu ustanovio, ko ima, pravo biti
~lanom crkvene op{tine i kako se ima upravqati crkvenim prihodima,
19. maja 1664. g. izda novu odluku, po kojoj je pravoslavna crkva sv.
Ilije odjeqena u upravi svojoj od one kapele sv. \or|a, i ista crkva
393
394
Docum., p. 55.
Kutuval. rkp.
253
sastavqa iskqu~ivu svojinu pravoslavnih nesjediwenih Zadrana, te i
uprava te crkve pripada samo pravoslavnim tutorima, koje izaberu na
odnosnim godi{wim skup{tinama svojima ~lanovi op{tine, koji su
pravoslavne vjere.395 Dobiv{i ovo, pravoslavni Zadrani pismom svojim od
14. juna iste (1664.) godine, punim najve}e u~tivosti ali ujedno
dostojanstvenim i proniknutim najve}om i najplemenitijom pravoslavnom
svije{}u, objave ep. Melentiju, da su oni prije tri godine, poslije odlaska
kalu|era Meleta, izabrali sebi za paroha kalu|era Atanasija Trojila,
kri}anina, a da on stalno u wihovoj op{tini vr{i slu`bu i vr{i}e je,
dok se bude ~estito vladao po propisima pravoslavne crkve. Ovo pismo
nije bilo po voqi episkopu Melentiju, te odgovori Zadranima da }e
pristati, da im ostane Atanasije za paroha, ako isti do|e u Mletke i on
ga ispita. Znaju}i Zadrani kako misli o vjeri ep. Melentije, i boje}i se
da se i oni ne izloè, kao [iben~ani, neprilici da im do|e latinski
biskup u kanoni~ku posjetu, ne odazovu se oni episkopovom pozivu, i
tada je taj episkop pokazao otvoreno, da nije pravoslavni. Optuìo je
pravoslavne Zadrane da su shizmatici, i potraìo je od generalnog
proveditora dalmatinskog da s wima postupa onako, kako toboè dràvni
mleta~ki zakoni propisuju, da se ima postupati sa onima, koji ne
ispovijedaju dràvnu religiju. Dugo se dopisivawe o tome vodilo, dok se
najposlije proveditor Antonije Barbaro izjavi za pravoslavne Zadrane,
i naredbom od 13. jula 1671. g. prizna za zakonitog paroha Atanasija
Trojila, i tijem se sav ovaj spor svr{io.396 I ep. Melentije prestao je
daqe uznemirivati pravoslavnu zadarsku crkvenu op{tinu.
U ovo doba, poslije mnogo vremena, spomiwe se pravoslavna crkvena
op{tina skradinska. U Skradinu postojala je crkva sv. Jovana, koja je
sagra|ena bila jo{ 1348. g. nastojawem srpske kwagiwe Jelene, i pri toj
crkvi op{tina, s kojom je u ono vrijeme stajala u svezi i {ibeni~ka
crkvena op{tina. O ovome mi smo govorili na svome mjestu. Ova crkva
sv. Jovana u Skradinu postojala je i kroz sav XV vijek i u prvoj polovini
XVI vijeka. Turci osvoje 1521. g. Skradin i bio je pod wihovom vla{}u do
1537. godine. Mi ne moèmo kazati, da je za to vrijeme pomenuta crkva
razorena, nego na osnovu onoga, {to znamo, da su pod turskom vladom u
dalmatinskom kontinentu od 1524. do 1537. g. bile otvorene mnoge srpske
crkve mi mislimo, da je tada postojala jo{ i skradinska crkva sv.
Jovana, i da nije ona od Turaka razorena, kao {to to navodi 1754. g.
{ibeni~ki poglavar u svome izvje{taju proveditoru F. Grimaniju.
Pomenute 1537. godine Mle~i}i oru`jem osvoji{e od Turaka Skradin, i
tada, kao {to je poznato, razru{i{e gotovo sasvijem grad. Mo`da je
tada razorsna i ona crkva; a mo`da se to dogodilo i pri onim ratnim
sukobima, kakvih je radi Skradina ~etiri bilo izme|u Mle~i}a i
395
396
Arhiva zad. crkv. op{tine.
Ibidem., Kutuval. rkp.
254
Turaka kroz XVII vijek. U stvari je to, da te crkve nije ve} postojalo
1670. godine u Skradinu. Te godine od prilike obrati se dalmatinskom
proveditoru kalu|er Teofan Pavi} sa jo{ nekolicinom kalu|era
mole}i, da bi im se ustupila u Skradinu jedna zapu{tena ku}a, koju bi oni
popravili i priredili za svoje stanovawe u obliku manastira. Proveditor
Ant. Barbaro uvaì tu molbu, i dekretom od 9. septembra 1670. g. iz
[ibenika daruje kalu|erima jednu ku}u, da im posluì za stanovawe i za
duhovne potrebe wihove (per uso della loro religione), i da nijesu du`ni
ni{ta za wu platiti, nego samo da su du`ni Bogu se moliti za sre}u
republike. Nijesu mogli pomenuti kalu|eri da se uskoriste onom zgradom
za svrhu, radi koje su je traìli i dobili, nego tek 1684. g. kad je
mleta~ki general Foskolo oteo sasvijem Turcima Skradin, a za vrijeme
proveditora Dominika Mo}enigo. Tada popravi{e i uredi{e kalu|eri sa
svojim starje{inom Teofanom onu ku}u za sebe i sagradi{e uz tu ku}u i
crkvu u ~ast sv. Spiridona, u kojoj su ti kalu|eri vr{ili bogosluèwe.
Prva slu`ba i posve}ewe crkve ove obavqeno je na dan Uspenija
Bogomatere iste 1684. godine, radi ~ega se poslije spomiwala u
dokumentima ova crkva kao posve}ena Bogomateri (Gran Madre di Dio).397
Da li je u onoj molbi kalu|era proveditoru i u rije{ewu
proveditorovom od 1670. g. imao kakva u~e{}a ep. Melentije, ne moè se
znati. Po svoj prilici nije, jer sama crkvena op{tina skradinska nije ni
bila tada jo{ pod jurisdikcijom mleta~ko-dalmatinskog episkopa, nego je
stojala u svezi sa manastirom Krkom i posredno je zavisila od
dabrobosanskog mitropolita. Ali je ovaj episkop ulazio u posao kad se
ustrojila nova crkvena op{tina u Peroju u Istriji. Istrija je spadala
pod jurisdikciju mleta~ko-dalmatinskog episkopa jo{ od vremena ep.
Gavrila Severa, i s toga je vlada morala dogovarati se sa episkopom,
kad se ticalo nove crkvene op{tine u toj provinciji.
Perojci do|o{e iz Crnegore 1657. godine i naseli{e dana{wi Peroj,
stav{i pod vlast mleta~ke republike. S wima je do{ao i jedan
sve{tenik Mihail Qubotina. Zaèli{e odmah sastaviti svoju crkvenu
op{tinu i sagraditi crkvu, u kojoj bi im onaj wihov sve{tenik sluìo
kao paroh. Radi ovoga obrate se za odnosnu dozvolu u Mletke. Ep.
Melentiju bilo je ovo od strane vlade saop{teno, i on pristane da se
novi oni doseqenici sastave kao crkvena op{tina, ali da u duhovnim
stvarima imaju zavisiti od gr~kog sve{tenika, koji je pri crkvi u Poli
i da polska crkva sv. Nikole sluì parohijskom i za Perojce. Ovo je
Melentije motivirao malim brojem Perojaca {to je tada bilo, svega 77
du{a, i da za takav broj suvi{an je zasebni paroh. U samoj stvari je po
svoj prilici bilo to, {to je on ciqao da te nove pravoslavne doseqenike
397
St. arhiva zad. episkopije, br. 86.
255
pot~ini latinskom sve{teniku u Peroju, i tijem da ih u~ini onim, {to je
i sam bio, otu|enima od pravoslavne vjere. Mo`da se on u tome smislu i
dopisivao sa perojskim latinskim sve{tenikom koji se, kao {to }emo
niè vidjeti, vrlo bezobzirno drào naspram pravoslavnih Perojaca.
Odluku onu Melentijevu mleta~ka je vlada usvojila i u tome smislu izdala
5. oktobra 1658. g. odnosnu naredbu svoju papskom politi~kom
poglavaru.398
Iz svega, {to smo naveli o pravoslavnoj crkvi u mleta~ko-dalmatinskoj
eparhiji za vrijeme episkopa Melentija Hortakisa, moglo se vidjeti, da je
od toga episkopa prijetila joj opasnost da podlegne unijatstvu, ali da ju je
sa~uvala od toga svijest pravoslavnoga naroda. Umro je Melentije 3.
avgusta 1677. g. Dok je ìvio Melentije, nikakav se glas nije ~uo protivu
wega, ni protivu uprave wegove u mleta~ko-dalmatinskoj eparhiji od
strane rimskog sve{tenstva. I pojmqivo je to, jer je on bio wihov ~ovjek,
srestvom koga su ra~unali da }e se pravoslavni svi u toj eparhiji
pounijatiti. Znala je i rimska kurija i latinski biskupi, na kakvu je
protivnost on nailazio kod pravoslavnih u izva|awu svojih namjera, ali
su smatrali na to kao na obi~nu reakciju, koja se pojavquje kad se ima
ne{to novo uvesti, i gojili su nadu da }e najposlije wihova biti
pobjeda. Kad je umro Melentije, èqa je bila biskupa, da mu naslijedi
~ovjek iste {kole, koji bi djelo wegovo produìo. Ali im se ta èqa
nije ispunila. Narod, a osobito crkvena op{tina mleta~ka odmah se
postara, da bi episkopsku katedru zauzeo ~ovjek pouzdan u pravoslavnoj
vjeri, i koji bi znao tu vjeru braniti od svakoga napadaja. I sada izi|e iz
dotada{we rezerve latinsko sve{tenstvo i po~ne opet pre|a{we svoje
napadaje na pravoslavqe. U borbu tu protivu pravoslavqa u mleta~kodalmatinskoj eparhiji u{ao je poslije i sam papa Inokentije XI.
12.
U martu 1671. godine udaqio se sa carigradskoga prijestola patrijarh
Metodije III (Moroni), i pre{ao je na boravqewe na ostrvo Hijos, a
zatijem na ostrvo Zakint. Poznat je bio, kao veliki braniteq
pravoslavne vjere, kako od latinstva, tako isto i od protestanskog
u~ewa. U januaru 1672. g. i on je, zajedno sa tada{wim patrijarhom
carigradskim Dionisijem IV i jo{ 40 mitropolita i episkopa, potpisao
„ispovjedawe vjere isto~ne crkve", kao sve~ani odgovor vaseqenske crkve
onima, koji su se starali da pokaù, da se isto~na crkva zarazila
kalvinizmom. Za vrijeme boravqewa Metodijeva u Zakintu, mleta~ki
proveditor ostrva upoznao ga je i visoko uvaàvao. Ovo je taj
proveditor saop}io i sredi{woj vladi u Mletke.
Nekoliko dana poslije nego {to je Melentije umro bio, dozna
mleta~ka crkvena op{tina da se nalazi u Dalmaciji na putu u Mletke bl.
398
Docum., p. 55.
256
Metodije, i odmah su pravoslavni Mle~i}i smislili da zamole Metodija,
da bi on zauzeo tamo{wu katedru. Doznao je za ovo mleta~ki patrijarh, i
da predupredi ovu stvar podnese 20. novembra 1677. g. memorijal vladi
protivu bl. Metodija, navode}i kako bi on smatrao za uvrijedu svome
dostojanstvu, kad bi Metodije zauzeo u Mlecima katedru, pri ~emu u
istom memorijalu istakne, kako pravoslavni u Mlecima bezobzirno
postupaju naspram rimokatolika, kako odvode u svoju vjeru mnoge
rimokatolike srestvom mje{ovitih brakova i primaju}i rimokatoli~ku
djecu u svoju {kolu, izlaù}i time opasnosti wihove du{e (con pericolo
delle loro anime), kako isti pravoslavni poniàvaju gospoduju}u vjeru,
obavqaju}i javno svoje bogosluèwe i nose}i publi~no po gradu sv.
pri~e{}e bolesnicima itd, i kako radi svega toga ne treba
pravoslavnima vi{e dopustiti da imaju svog episkopa u Mlecima.399 Na
sve ovo vlada nije ni{ta pismeno odgovorila mleta~kom patrijarhu, nego
mu je usmeno saop}ila, da mu je sav trud uzaludan. Me|utijem bude izabran
bl. Metodije za episkopa mleta~ko-dalmatinskog 19. decembra 1677. g, a
3. januara 1678. (1677. m. v.) g. bude taj izbor od vlade potvr|en. Ovaj
doga|aj naqutio je i papu rimskog Inokentija XI, te kroz nuncija svoga
u Mlecima prikaè 5. januara 1678. g. o{tri memorijal vladi protivu
bl. Metodija, nazivqu}i ga „shizmatikom", i zahtijevaju}i da se uni{ti
onaj izbor. Po{to je vlada na to samo op}im izrazima odgovorila, to 5.
marta i. g. podnese nuncije drugi memorijal, a 28. maja i. g. sam papa
upravi du`du pismo pozivqu}i ga da ukloni onoga Metodija, i
napomiwu}i mu da svjetovnoj vlasti ne pripada nikakvo pravo u
duhovnim poslovima. Nekoliko dana poslije podnese i nuncije opet novi
memorijal u istome smislu.400 Vlada se na{la u ~udu sa svima tim
memorijalima i papinim onim pismom du`du. Odgovarala je nunciju
op}im rije~ima, a papi du`d istakne u pismu od 4. jula i. g. da vlada
mleta~ka du`na je voditi ra~una o dràvnim razlozima, i tek na drugom
mjestu brinuti se o jurisdikciji biskupa.401 I ovijem je taj spor svr{io.
Papa je umukao; a Metodije vodio je redovno i mirno upravu mleta~kodalmatinske eparhije za blizu dvije godine, do smrti svoje, niti je
poznato, da je za to vrijeme imala gdje u toj eparhiji da trpi {to
pravoslavna crkva, osim samo u Peroju.
Pravoslavni Perojci mirno su ìvjeli za prvih nekoliko godina,
po{to se doseli{e, pokoravaju}i se naredbi vlasti, da im pastirsku
slu`bu vr{i pravoslavni sve{tenik polski. Ali ovo nije bilo po voqi
latinskom sve{teniku u Peroju, nekom Martinu Karbon}ino. U Peroju
je bilo samo nekoliko du{a rimokatolika, i prihodi onoga sve{tenika
bili su vrlo neznatni. Da bi te prihode umnoìo, on po~ne navaqivati na
399
Kutuval. rkp. Veludos, str. 79.
Kutuval. rkp. Docum., p. 61.
401
Kutuval. rkp.
400
257
pravoslavne da bi ostavili svoju vjeru i polatinili se, te postali
wegovi parohijani. Mu{ko dràwe Perojaca primoralo je vladu da ih
uzme u za{titu, i latinski se onaj sve{tenik morao umiriti.402
U ovo je vrijeme sasvijem bila ure|ena pravoslavna crkvena op{tina
{ibeni~ka. Uz ~estitoga {ibeni~kog paroha Kirila Gabrijela nalazio
se kao kapelan od 1676. godine kr~ki kalu|er Nikodim Busovi}
([iben~anin). Mnogobrojna je bila tada {ibeni~ka op{tina, te su
bivala uz paroha po dva kapelana, redovno Srbi, jer je velika ve}ina
op{tinara bila srpske narodnosti. Razna pravila, koja su dotle
izdavana bila, ve}im dijelom od politi~ke vlasti, nijesu zadovoqavala
op{tinare i bila su povodom ~estih sporova u samoj op{tini. Uslijed
odnosne molbe, da bi op{tinari sami sastavili svoj crkveno-op{tinski
pravilnik, {ibeni~ki knez \ampaolo Fo{karini dozvoli to
op{tinarima koji taj pravilnik 25. aprila 1679. g. i sastave. I to je
onaj pravilnik (madregola, madre regola) koji je zatijem vaìo kroz sva
daqa vremena u op{tini. Sastavio je ovaj pravilnik kapelan Nikodim
Busovi}, i radi toga smo mu ime gore spomenuli; a na osnovu ovoga
moè se suditi, da je taj kapelan ve} tada djelatan bio za op{te stvari,
i da ga je ta wegova djelatnost bez sumqe dovela poslije na episkopsku
stolicu. U pravilniku ovom zabiqeèni su na srpskom jeziku budu}i
dvorani: Vuleta Busovi}, Filip Raj~evi}, Toma Pavkovi}, Milija
Vulinovi}, Mihailo Miqevac i Gligo Zubi}evi}.403
Episkop Metodije umro je 9. avgusta 1679. g. Smrt wegovu odmah je
papin nuncije javio u Rim, i ta je vijest sigurno mnogo obradovala
papu, istog onog Inokentija XI, koji se onako okomio bio na pok.
Metodija. îm je doznao za to papa, on pi{e 16. septembra 1679. g.
mleta~kom patrijarhu (Aloysio), te izraàvaju}i svoje zadovoqstvo, da je
nestao la`ni episkop, koji je bio starje{ina Grka shizmatika u
Mlecima (pseudo Episcopus, qui Venetiis Graecis schismaticis praeerat),
preporu~uje najozbiqnije patrijarhu da svim silama nastoji, da ne bude
postavqen za episkopa drugi shizmatik.404 Bi}e taj patrijarh bez sumwe
uradio sve {to mu je papa naredio, ali nije uspjeo ni{ta. Jer 3.
oktobra i. g. bude izbaran za na{qednika Metodijeva iguman
Gerasim
Vlahos,
vatreni
braniteq
pravoslavqa
(θερµος της Ορθοδοξιας υπερµαχος).
22.
Rodio se Gerasim na Kritu, gdje je u~io prve {kole, i zatijem je
dovr{io nauke u Italiji. Od 1656. do 1663. g. bio je sve{tenik pri
crkvi sv. \or|a u Mlecima i propovjednik. Iz Mletaka pre{ao je u
manastir svete Bogorodice u Krf, i tu je bio iguman od 1664. do 1679. g,
402
Ovo je bilo 1677. godine. Docum., p. 57-60.
Docum., p. 60.
404
Kutuval. rkp.
403
258
kad ga izabra{e na mleta~ko-dalmatinsku episkopsku katedru, koju je
zapremao sve do smrti svoje, 3. februara 1685. g. Bio je ep. Gerasim od
sviju lubqen i {tovan, a po smrti ostavio je o sebi glas mudrog i
revnosnog arhipastira. Poznat je i kao vaqani filosofsko-bogoslovski
pisac, kojega su djela sva {tampana, ve}inom u Mlecima.405
Revnost ep. Gerasima za pravoslavnu vjeru pokazala se glavnim
na~inom u mleta~koj crkvenoj op{tini. Za 20 godina, {to je na upravi
crkvenoj u Mlecima bio ep. Melentije Hortakis, uspjeo je on bio
zadobiti sebi nekoliko mleta~kih op{tinara, koji su sastavqali kao
wegovu stranku i nagiwali kao i on uniji s Rimom. Bilo je u toj
stranci nekoliko bogatih qudi, i koji su po poloàju svome bili
uplivni. Stranka ova Melentijeva postojala je u Mlecima i kad je
Gerasim postao episkop, i u crkveno-op{tinskim pitawima sastavqala
je opoziciju svakom pitawu od op}e koristi. Osobito je pokazivala
protivnost pri birawu sve{tenika za mleta~ku crkvu, traè}i da se
biraju kandidati, koji su u Italiji svr{ili nauke. Kad se poslije smrti
paroha Vartolomeja Siropula imao birati (1680.) novi paroh, ista je
stranka htjela da se izabere za paroha neki Konstantin, koji je poznat
bio po svojoj naklonosti k uniji i koji je nauke svr{io bio u gr~koj
kolegiji u Rimu. Prilikom toga izbora zametnula se kavga izme|u
op{tinara, koja je prijetila da svr{i razdjeqewem op{tine. Unijoniste
podràvala je kurija mleta~kog patrijarha, a hrabrio ih je u ustrajnosti
i sam nuncije papin, koji je znao za wih raspoloìti i neke qude na
vladi. U odlu~nom momentu umje{ao se u stvar ep. Gerasim. Doznav{i
za sve intrige doti~nih braniteqa unijonista, on napi{e 3. aprila
1680. g. vladi àle}i se, da inovjerci ru{e mir op{tine i da se
mije{aju u stvari, koje se wih nemaju nipo{to da ti~u. Povodom ovoga
zavelo se dopisivawe izme|u vlade i mleta~koga patrijarha, od kojega je
vlada traìla razja{wewa o predmetu. Patrijarh u jednome pismu od
29. aprila i. g. prikaè vladi, kako je op{tina mleta~ka pretvorila
se u shizmati~ku op{tinu, koja se u dràvi ne moè trpjeti, i
pozivqu}i se na vladinu naredbu od 11. maja 1542. g. istakne, da wemu
pripada pravo ispitati i izdati odnosnu patentu svakom gr~kom
sve{teniku, koji }e da zauzme slu`bu pri crkvi sv. \or|a, i da samo to
i ni{ta drugo ne traè „prvaci" mleta~ke gr~ke op{tine, koji su se i
k wemu ovom prilikom obra}ali, a koji ne traè drugo, nego da se
po{tuju u op{tini dràvni zakoni. Povodom ovoga pisma, koje je vlada
saop}ila ep. Gerasimu, 8. maja iste godine, on podnese vladi op{irni
memorijal, u kojem istakne dukal izdani 20. avgusta 1578. g. o
nezavisnosti pravoslavne crkve od latinskih biskupa, a koji vrijedi
za sve pravoslavne podanike mleta~ke republike i ujedno izloì dugo
405
Satas, sp. kw, str. 336.
259
razlagawe o tome, kako je wegova crkva u punome smislu pravoslavna
crkva i kako ona kao takva ima i po dràvnim zakonima prava na
zakonito postojawe i da je svak {tuje. U istom memorijalu energi~no
potraì od vlade za{titu protivu onih nemirwaka, koji samo nerede u
crkvenoj op{tini stvaraju. Memorijal ovaj, kad je za isti doznao papin
nuncije, pobudio je toga nuncija da traì posredovawe rimske kurije u
ovoj stvari i da treba svakako ukloniti iz Mletaka „shizmati~kog"
episkopa Gerasima. Zavelo se tada dopisivawe izme|u Rima i Mletaka.
Rim je traìo da se u~ini ono, {to je patrijarh mleta~ki zahtijevao, i
ponovio je àqewe svoje, {to se u hri{}anskoj katoli~koj dràvi trpi
episkop, koji nije katolik; a Mleci su odgovorili papi onakvim op}im
terminima, kao {to su to i prije ~inili. Stvar se ova svr{ila tijem,
{to je ep. Gerasima vlada pohvalila radi starawa wegova o miru i redu
u crkvenoj op{tini; onaj Konstantin, kandidat unijonista, ne samo
{to nije bio izabrat za paroha, nego je ~ak i iz Mletaka uklowen bio,
a parohom mleta~kim postao je \or|e \afuni iz Kipra. Pobjeda je
ostala na strani ~istih pravoslavnih, i za ovu pobjedu crkvena je
op{tina blagodarila svom episkopu i postala mu jo{ vi{e odana.406
U Dalmaciji je imao ep. Gerasim da se tako|er bori radi pravoslavne
vjere. Od 1678. godine bio je generalni proveditor za Dalmaciju i Boku
kotorsku Petar Valijer, veliki prijateq zadarskog arcibiskupa,
francis{kanca Evangelista Parcati (1669-1688). Do ovoga Valijera svi su
se proveditori, u op}e govore}i, dràli naspram pravoslavne crkve u
Dalmaciji onoga pravca, koji je bio diktiran iz Mletaka i koji smo
vidjeli, da je tamo vaìo. Ovome se proveditoru u~inilo da moè u tome
postupati po svojoj glavi, i ve} druge godine svoga proveditorovawa on
objavquje (14. sept. 1679. g.) zadarskom knezu kako misli postupati
naspram pravoslavnih u op}e, i posebno naspram pravoslavnog
sve{tenstva.
U Boki kotorskoj, a posebno u Kotoru i okolini latinsko je
sve{tenstvo bilo jo{ drzovitije sa pravoslavnom crkvom, nego li u
Dalmaciji. I to se prosto tuma~i, za{to je tako bilo. [qedbenika
latinske vjere tamo je vrlo malo bilo, a latinskog sve{tenstva mnogo,
te je trebalo pastirima latinskim sastaviti i stado, koje bi mogli pasti,
pa i udarili u obra}awe tamo{weg pravoslavnog srpskog naroda svima
mogu}im srestvima, a najvi{e pomo}u tamo{wih politi~kih vlasti, kojima
su oni dokazivali, kako taj narod stoji u svezi sa inostranim vladikama, i
kako je zbog tih veza malo pouzdan u vjernosti republici, a tijem su
naravno oni imali te vlasti za sebe, a protivu pravoslavne vjere. [ta je
sveto sve{tenstvo radilo do vremena, kad je postao kotorskim biskupom
Ivan Antun Sboravacius (1656-1688.) ne spada ovdje da se govori. Za
406
Podrobno o svemu ovom u Kutuval. rkp.
260
vrijeme ovoga biskupa vaqda se najgore postupalo sa pravoslavnima.
Nastojawem wegovim, na primjer, upraviteqi grada A. Foskarini i J.
Loredan izdali su (u novembru 1667. g.) naredbu, da bez dozvole
biskupove nikakav pravoslavni sve{tenik ne smije vjen~ati latinsku
djevojku sa pravoslavnim momkom, upraviteq L. Venerije nare|uje (1672.),
da se imaju proterati iz doti~nih sela boke{kih „shizmati~ki srpski
sve{tenici"; upraviteq A. Foskarina nare|uje (1679.), da Srbi (Serbliani
sive Rasciani) u Kotoru i okolini moraju svetkovati latinske praznike,
pod prijetwom nov~ane globe, ako se usude u te dane raditi.407 A po
nastojawu toga istoga biskupa i generalni proveditor Petar Valijer
izdao je 13. septembra 1679. g. naredbu, da kanonik kotorske biskupske
crkve Luka Bolica ima obu~avati pravoslavne sve{tenike prije nego {to
zauzmu pastirsku slu`bu, kako ne bi bez toga ti sve{tenici „svojim
neznawem i zlo}om {tetu nanijeli istini crkvenih dogmata" (con la loro
inscienza et mala dispositione potessero perturbare la verita dei dogmi
ecclesiastici), i da taj kanonik moè uzeti sebi ako mu treba jo{ jednog
pomo}nika za taj posao, a ako mu se oni sve{tenici usprotive, da se
obrati politi~koj vlasti, koja }e ih na to prinuditi.408 Mora biti da
se mnogo dopala samome tome proveditoru ova krasna wegova naredba,
te je pohitao da odmah sutradan po{qe prijepis iste naredbe
zadarskom knezu Juliju Dona, da se po woj vlada prema pravoslavnom
sve{tenstvu u Zadru i okolini.409 Istog onog dana, kad je izdao navedenu
naredbu, izdao je jo{ dvije, jednu da nikakav sve{tenik pravoslavni ne
moè sluìti, dok mu on ne izda dozvolu za to, i drugu, nekom
sve{teniku Vuku Vuli}evi}u, da moè sluìti, ali da mora du`nu
poslu{nost, pokazivati nadle`nom latinskom biskupu. Ove dvije
naredbe mi }emo vidjeti, kako opet sve~ano ponavqa za Dalmaciju ovaj
isti proveditor.
Uslijed one prve proveditorske naredbe pozvao je zadarski knez
preda se tada{weg pravoslavnog zadarskog paroha, onog istog
Atanasija Trojila, o kojem smo prije spomiwali, a koji je kao svagda
bio uvaèna osoba kod Zadrana. Prikaè sv taj sve{tenik knezu i tu
dozna za onu Valijerovu naredbu, po kojoj kao da bi i on morao i}i
sada da se u~i kod kakvog latinskog popa. Atanasije naravno nije ni
pomislio da se pokori onoj naredbi, ali zato ista je naredba silno
razdraìla pravoslavnu zadarsku op{tinu, koja je vidjela, da se ovijem
ciqa stvarati pravoslavnoj vjeri u Dalmaciji onakve neprilike, kakve
su Bokeqi morali da trpe. Jave tutori zadarske crkve o ovome poslu
episkopu Gerasimu u Mletke, predstave mu svu opasnost, koja moè od
toga proiste}i za slobodu wihove crkve i zamole ga da o tome kod
407
Farlati. IV, 506 sq.
Docum., p. 61.
409
Ibid., p. 62.
408
261
vlade poradi. Ep. Gerasim pokazao se i sada pravim arhipastirem i
bodrim ~uvarem duhovnoga stada svoga.
Podnio je Gerasim 12. januara 1680. g. memorijal vladi, navode}i i
sada, kao u prvom svom memorijalu, dukal od 20. avgusta 1578. g. i àle}i
se, da jedna provincijalna vlast moè postupati protivno odredbi
sredi{we vlasti i nasrtati na slobodu i nezavisnost pravoslavne crkve.
Uslijed ovoga potraì vlada 16. januara i. g. od proveditora Valijera
odnosni izvje{taj. Je li i kakav je izvje{taj na to podnio Valijer, nije
nam poznato, a u martu iste 1680. godine ve} on i prestaje biti za tada
generalnim proveditorom. Sude}i po jednoj naredbi proveditora Lorenca
Dona od 22. mart 1683. g, u op{tini zadarskoj nijesu se imali àliti, da im
sve{tenika wihovoga radi vjere uznemiruju, nego se tom naredbom
utvr|ivala naredba proveditora Jeronima Kontarini od 5. novembra
1663. g. o pravima doti~nih op{tinara.410
Umre 3. februara 1685. g. ~estiti ep. Gerasim, i sa wegovom smr}u
gubi pravoslavna crkva i u Mlecima i u Dalmaciji svoga za{titnika
i braniteqa, i nalazi se od sada izloèna napadajima sa sviju strana,
prinu|ena da se sama brani ~ak i od svoga zakonitog episkopa. Na mjesto
Gerasimovo bio je izabran 28. marta 1685. g. za mleta~ko-dalmatinskog
pravoslavnog episkopa Melentije Tipaldi, koji }e na nesre}u crkve
ostati episkopom za 27 godina. A generalnim proveditorom u Dalmaciji
postaje tada po drugi put zle uspomene Petar Valijer, da produì sam i
ugladi put drugim proveditorima, da gone pravoslavnu vjeru.
Po{to se djelatnost ep. Melentija Tipaldi razvija poglavito u
slijede}em periodu, to ovdje i zavr{ujemo rije~ o pravoslavnoj crkvi
ovoga perioda.
410
Kutuval. rkp. Arhiva zad. crkv. op{tine.
262
[ESTI PERIOD
1699-1797.
Godine 1688, kao {to smo kazali, mleta~ka republika postaje fakti~no
gospodar gotovo i svega dalmatinskog kontinenta, kao {to je ona od 1420. g.
bila gospodar dalmatinskog primorja. Ovaj fakti~ni wen posjed bio je
ratificiran 1699. godine, kad je uglavqen karlova~ki mir.
Sa ovim mirom nije ipak jo{ svr{ilo ono dugo ratovawe, koje je
mleta~ka republika imala da radi Dalmacije izdràva sa Turcima.
Republika je imala interes da se pro{ire granice okolo tvr|ava Knina i
Siwa, kako bi slobodnije bilo djelovawe iz tih tvr|ava dalmatinskoj
vojsci. Turci opet sa svoje strane kipjeli su osvetom prema Mle~i}ima,
koji su im oteli bili mal ne svu Dalmaciju. Radi toga su neprestani
sukobi bivali izme|u turske i dalmatinske vojske, sad u jednom sad u
drugom pograni~nom mjestu, dok se nijesu rasprostrli po svoj granici, i
pretvorili se u pravi rat izme|u turske carevine i mleta~ke republike.
To je bilo 1714. godine. Za 3 godine produàvao se ovaj rat, koji je
republika vodila sa Tur~inom u po~etku sama, a poslije u savezu sa
carem Karlom VI.
Nekoliko je èstokih bojeva morala republika da izdrì u ovome
ratu, ali svagda sa porazom Turaka. У maju 1717. g. pao je Imocki, ta
po{qedwa dalmatinska tvr|ava, u kojoj su jo{ Turci bili. Juna{tvo
dalmatinske vojske razvilo se bilo u ovome ratu vi{e nego ikada prije,
i toliko je kod we bilo odu{evqewe, e je izgledalo, da }e se sva
Hercegovina zajedno sa Bosnom osloboditi Turaka. Prilike su za to
bile tada najpovoqnije; i to bi se vaqda i dogodilo bilo, da nije bio
prinu|en car Karl VI, uslijed objavqenog mu od [panske rata, napustiti
ovaj rat sa Turcima i sklopiti mir sa sultanom. Usamqena republika
morala je i ona da prekine rat, i da i na silu pristane na mir sa portom.
Mir je uglavqen bio u Poàrevcu. 21. jula 1718. godine. Pri utvr|ivawu
granica izme|u Turske i Dalmacije bio je od strane republike
dalmatinski generalni proveditor Mo}enigo (ka{we du`d mleta~ki), i
po imenu ovoga proveditora, crta, koja je pokazivala novu granicu,
nazvana je linea Mocenigo, a novi predjeli u Dalmaciji, {to je sada
republika dobila od Turske, nazvani su a c q u i s t o nuovissimo, za razliku
onog acquisto nuovo, {to je imala republika od karlova~koga mira.411
Granica ova po Mo}enigovoj crti, to je u glavnome granica dana{we
Dalmacije. Ovaj doga|aj sluì zavr{etkom one promjene u brojnom
odno{aju izme|u pravoslavnog gr~kog elementa i srpskog elementa u
republici, a koja se promjena ja~e po~ela bila pokazivati u polovini XVI
vijeka. U XV vijeku i do druge polovine XVI vijeka imao je u dràvi
prevagu gr~ki elemenat nad srpskim. Kad je republika izgubila svoje
411
Documenta, pag. 113.
263
posjede u Moreji (1540.), zatijem ostrvo Kipar (1573) i Krit (1669.), gr~ki
elemenat izgubio je svoj pre|a{wi zna~aj; a prelaskom Dalmacije (1699. i
1718.) pod vlast republike srpski je elemenat zauzeo mjesto, koje je nekada
gr~ki imao. Do karlova~koga mira pravoslavnu pastvu mleta~kodalmatinskog (filadelfijskog) episkopa u Dalmaciji sastavqale su gr~ke
porodice u primorskim gradovima, koje su prema srpskim porodicama u
istim gradovima bile u ve}em broju. Sada pak one gr~ke porodice
sastavi{e u Dalmaciji vrlo neznatni broj prema desetinama hiqada
srpskih porodica. Pa i u samim od starina gr~kim crkvenim op{tinama
na primorju po~iwu sada Srbi prevagu dobivati; a u {ibeni~koj
op{tini tu su prevagu Srbi dobili bili jo{ i prije, kao {to nam
svjedo~i onaj izdani 1678. god. crkveno-op{tinski {ibeni~ki pravilnik.
Smawivawe broja Grka u ovome periodu opaà se svakom godinom.
Nestaje ih u Dalmaciji na o~igled. A ovo se dogodilo uslijed toga, {to se
mnoge gr~ke porodice vra}ahu u otaxbinu svoju staru, a i {to pojedini
od onih Grka, koji su ostajali u Dalmaciji, zavode}i se za raznim zlim
svojim duhovnim pastirima, pa i arhipastirima, kao {to bijahu
Hortakis i Tipaldi, napusti{e pravoslavnu vjeru i polatini{e se. Prvo
mjesto u primorskim crkvenim op{tinama zauzimaju malo po malo Srbi,
i srpski sve{tenici u tim op{tinama zamjewuju gr~ke, te se do{qedno
uvodi i slovensko bogosluèwe umjesto gr~koga. Krajem ovoga perioda
vrlo je neznatan broj pravoslavnih gr~kih porodica u Dalmaciji, i tih
porodica u slijede}em periodu gotovo sasvijem ve} nestaje. Ovijem se
tuma~i i to, {to naredbe mleta~kih vlasti o pravoslavnoj crkvi, bilo
pozitivne ili negativne, kroz sav XVIII vijek gotovo iskqu~ivo se
ti~u Srba, i tek samo sporedno Grka.
1.
Sa politi~kom promjenom, koja je izvedena u Dalmaciji
karlova~kim, odnosno poàreva~kim mirom, mijewaju se i jerarhijski
odnosi pravoslavne crkve u Dalmaciji. Prestaje sada jurisdikcija
dabrobosanskog mitropolita nad pravoslavnima u dalmatinskom
kontinentu, koji prelaze de jure pod jurisdikciju mleta~kodalmatinskog episkopa, pod ~ijom su se duhovnom vla{}u nalazili
odavna ve} pravoslavni na primorju, i taj se mleta~ko-dalmatinski
episkop smatra od sada u naprijed crkvenim starje{inom sviju
pravoslavnih i kontinenta i primorja dalmatinskog. Prvi episkop,
koji je tu vlast po~eo vr{iti, bio je pomenuti Melentije Tipaldi.
Rodom iz Kefalonije, Melentije (u svjetovwa{tvu Matej) je do{ao
kao mom~i} u Mletke, i tu je stupio u gr~ki zavod Flanginov. Kad je
svr{io u tome zavodu nauke, pre{ao je u Paduu, gdje je nauke svoje i
dovr{io. Bio je odli~an u nauci i poboàn, i za vrijeme {kolovawa
svoga stekao je mnogo prijateqa i po{tovalaca u Mlecima.
Povrativ{i se u otaxbinu, bio je rukopoloèn i odre|en za u~iteqa
264
mladeì Liksura i Frurija. Povratio se opet u Mletke, i mleta~ka
crkvena op{tina izabere ga za svog sve{tenika, propovjednika i
u~iteqa u Flanginovom zavodu. Kad je umro episkop Gerasim, bude
Melentije na wegovo mjesto izabran. Vlada odmah (29. marta 1085. g.)
odobri taj izbor, i po blagoslovu carigradskoga patrijarha Jakova
budu pozvana u Mletke radi hirotonije Melentijeve dva episkopa iz
Krfa: Kliment fanarski i neohorski i Partenije mainski i
kalamonski. Velikom sve~ano{}u i u prisustvu mnoge izabrane
gospode hirotonija je obavqena bila tre}i dan Uskrsa (28. marta)
1686. g. Protivu ovoga protestirao je papa Inokentije XI àle}i se
senatu {to je dopustio da novi „shizmati~ki" episkop bude u
Mlecima. Senat odgovori papi kroz svog poslanika Jovana Dando
mno{tvom lijepih rije~i, ali i dokazuju}i papi, da je to ve} gotova
stvar. Nekoliko vremena poslije stigne gramata carigradskoga
patrijarha Dionisija na senat, kojom patrijarh priznaje zakonitom i
pravilnom Melentijevu hirotoniju, jer obavqenu po dozvoli
patrijarha Jakova. Poslao je patrijarh naro~itu gramatu i
Melentiju, u kojoj mu preporu~uje „da ~uva kao {to mora u najstroìjem
smislu (απαραιτητον) sve ustanovqene dogmate, obi~aje i pravila shodno
apostolskom i ota~askom u~ewu."412 I poslu{ao je Melentije i vjeran je
bio ovoj preporuci patrijar{eskoj, ali samo za ~etiri godine, jer ve}
1690. g. on zaboravqa tu preporuku, i polazi tragom nekada{weg
Arsenija monemvajskog, koji je poznati nam pokor u~inio bio u
mleta~koj pravoslavnoj crkvi. Da li je i za te ~etiri godine Melentije
bio, kakav bi morao biti jedan vjerni sin pravoslavne crkve, nije
mogu}e kazati, jer nije ni{ta va`nijega poznato o djelatnosti wegovoj za
to vrijeme. Nekolike naredbe wegove o sve{tenicima u {ibeni~koj
crkvenoj op{tini (Kirilu, Nikodimu Busovi}u i Nikiforu Milo{evi}u) i
zadarskoj crkvenoj op{tinn, ne sadrè ni{ta, {to bi bilo za osudu. Ali
je ipak za osudu to, {to je on ravnodu{no gledao, kako tada{wi
dalmatinski proveditor postupa protivu pravoslavne crkve.
2.
Kao {to je spomenuto, u oktobru 1684. g. postao je Petar Valijer po
drugi put proveditor u Dalmaciji. U oktobru slijede}e godine ovaj
Valijer upoznaje zadarskoga kneza Ema sa starim jednim dukalom (od 11.
jula 1446. g.), kojim je mleta~ka vlada upu}ivala vlasti u Boki kotorskoj,
da gledaju na vje{ti na~in obratiti tamo{we pravoslavne u
rimokatoli~ku vjeru, i pita toga kneza, ne bi li se po ovomu dukalu
moglo postupiti sa pravoslavnima i u zadarskom politi~kom okrugu.413
[ta je ovaj knez odgovorio na ovo proveditoru ne znamo, ali to nam ve}
pokazuje, {ta je mislio taj proveditor o pravoslavnoj crkvi u Dalmaciji.
412
413
Kutuval. rkp. Veludos, str. 80-83. Satas, Sp. kw. str. 454-455.
Docum., p. 6.
265
Me|utijem da bi spremio poqe onoj organi~koj naredbi, koju }e zatijem
izdati za svu Dalmaciju i Boku kotorsku, on izda u februaru 1685. g.
naredbu tutorima crkve sv. Ilije u Zadru, da }e u naprijed od wega
zavisiti potvrda sve{tenika, koga oni sebi za paroha izaberu, po{to se
on (proveditor) uvjeri, da doti~ni ima sve one rekvizite, koji su nu`ni.414
A ti se rekviziti svode na to, kao {to doznajemo iz naredbe potowega
proveditora Kavali, o kojoj }emo na ovome mjestu govoriti, da doti~ni
sve{tenik mora biti unijat.
Valijerov prijateq, zadarski arcibiskup Parcagi, nije prestajao
nagovarati ga, da jednom odlu~nom naredbom stane na put „{izmati~koj
samovoqi" u Dalmaciji i da moraju svi poslu{ni biti u vjeri latinskim
biskupima. A nije mawe radio u tome smislu okolo Valijera i ninski
biskup Ivan Borgoforti, koji je u svojoj biskupiji, koja se prostirala
preko Obrovca ~ak u Liku, imao veliki broj pravoslavnih, koji naravno
nijesu htjeli ni za {to priznavati vlast toga biskupa, a rimokatolika
u svoj svojoj biskupiji imao je tek vrlo neznatan broj. I nastojawa
pomenutog arcibiskupa i biskupa uvjen~a{e se, bar na hartiji, uspjehom.
Valijer obi|e u po~etku 1686. g. crkvenu oblast i jednog i drugog, i kad
se povratio u Zadar, izda 25. marta iste godine op}u naredbu za svu
Dalmaciju i Boku kotorsku, po kojoj naredbi, svi sve{tenici gr~kog
obreda imaju u naprijed biti postavqeni na parohijsku slu`bu od
latinskih biskupa, koji }e ih upu}ivati kako da upravqaju narod
onog obreda, i svi ti sve{tenici moraju priznavati iste
biskupe za s v o j e starje{ine, a biskupi }e se imati starati, da
oni budu dobro izu~eni u dogmatima svete vjere. Obe}ava se u toj
naredbi biskupima, kad im se ne bi pravoslavni pokoravali, pomo}
svjetske vlasti (l’ assistenza secolare), a doti~nim parosima, koji }e
revnosno vr{iti biskupske zapovjedi, obe}ava se, osim prihoda u
naturalijama, godi{wa nagrada od pet dukata iz dràvne blagajnice.415
„Ovo je prvi dokumenat svjetske vlasti koji podvrgava pravoslavne
Srbe, mleta~ke podanike, latinskim biskupima", kaè proveditor Fr.
Grimani u jednom izvje{taju svome od 5. jula 1758. g. mleta~koj
sredi{noj vlasti.416 Arcibiskup M. Karaman u svom izvje{taju od 10.
aprila 1750. g. navode}i ovu Valijerovu naredbu, nazivqe je svetom
naredbom (santo decreto), a za Valijera kaè, da u woj on govori kao
sveti otac (parla da Santo Padre).417 Ova je naredba proveditorska bila
fatalna po svojim po{qedicama za mir u Dalmaciji, jer je do bezo~nosti
dovela latinsko dalmatinsko sve{tenstvo za sva daqa vremena u
postupawu svome prema pravoslavnom sve{tenstvu i narodu Dalmacije.
414
Ibid., p. 62.
Ibid., p. 63-64.
416
Ibid., p. 367.
417
Ibid., p. 297.
415
266
Ali ta je ista naredba pokazala i to, koliko je pravoslavno sve{tenstvo
dalmatinsko sa narodom svojim odano bilo pravoslavnoj vjeri i kako je
znalo mu{ki je braniti i pred istom vladom. Vidje}e se ovo najsjajnije
iz onoga, {to }e daqe biti privedeno u ovoj kwizi.
Naredbu ovu svoju izdao je proveditor Valijer sasvijem na svoju ruku
i bez znawa sredi{we mleta~ke vlade. Morao je naravno izvijestiti tu
vladu o istoj naredbi; ali razumijevaju}i da mu je ne bi vlada odobrila
u onakvom smislu, kako je sastavqena bila, jer se to kosilo sa
osnovnim mleta~kim zakonom o vjerskoj toleranciji u zemqama
republike, on obznani vladu iz te svoje naredbe samo o onome, {to je
znao da vladi ne }e mo}i biti protivno. Obznawuje je naime, da je
uslijed po{qedwega rata na{lo se mnogo pravoslavnoga naroda i
sve{tenstva u biskupijama zadarskoj i ninskoj, te kako je on odredio
svakom sve{teniku iz dràvne blagajnice godi{we pripomo}i od pet
dukata, osim nekih jo{ naturalija, i kako su ti sve{tenici ve}inom
neuki, te izgledaju kao vukovi me|u ovcama, i radi toga da je preporu~io
arcibiskupu zadarskom i biskupu ninskom, da nastoje obu~avati te
sve{tenike, da ne bi zbog neznawa wihovog „oskvrnila se vjera i zakon".
Ovo je napisao Valijer vladi istog onog dana, kad je onu naredbu izdao,
dakle 25. marta 1686. g.418 Po datumu iste naredbe reklo bi se, da je
Valijer i sam razumijevao da, izdavaju}i je, ~ini nezakonitu stvar. On je
izdao tu naredbu kad se spremao, da napusti proveditorsku slu`bu, i
preporu~uje u istoj svome na{qedniku (аіl’ eccelentissimo successore) da je
izvede, i mi mislimo, da je on naro~ito oklijevao izdawe weno do
po{qedwih dana svoje slu`be, a izdao ju je pod moralnim pritiskom
onog arcibiskupa i biskupa, i da im samo zadovoqi.
Da je pomenuta Valijerova naredba, da pravoslavni sve{tenici moraju
zavisiti od latinskih biskupa, morala izazvati odmah protest od strane
pravoslavnih Dalmatinaca, pojmqivo je samo po sebi. Prvi koji digo{e
glas protivu iste naredbe, bili su pravoslavni Zadrani, i to nekoliko
samo dana poslije, nego {to je ona objavqena bila. Poàli{e se naime
knezu zadarskom S. Balbi, da je arcibiskupska kurija potraìla od
wihovoga paroha Visariona, da prikaè dekret, kojim je on postavqen na
slu`bu crkve sv. Ilije, i u istoj àlbi istako{e povlastice svoje crkve.
Balbi 24. aprila 1686. g. o{tro odgovori op{tinarima, navode}i im da
u naprijed ima vaìti u punoj strogosti Valijerova naredba, i zaprijeti
im da }e im i sama crkva wihova oduzeta biti, ako se usprotive onoj
naredbi, pri ~emu, da ih ja~e zapla{i, po{aqe im u prijepisu dukal od
22. maja 1455. g, izdani za Boku kotorsku, kojim se nare|ivalo, da se
oduzmu od pravoslavnih doti~ne crkve i da se predadu kotorskom
latinskom biskupu. Od te prijetne kneèvske nije bilo ni{ta, i
418
St. arhiva zad. ep, br. 109.
267
Visarion je ostao na slu`bi crkve zadarske kao i prije, nezavisan od
arcibiskupske kurije.419
U [ibeniku je Valijerova naredba imala ve}eg uspjeha nego li u
Zadru. Tu je bio u to vrijeme knez fanati~ni rimokatolik \ampaolo
Foskarini, a biskup je bio Ivan Kaligari (1676-1722.), fanatik ne mawi
od Parcaga zadarskog Borgoforta ninskoga. Da odmah u djelo privede
ono, {to se sada odredilo, biskup Kaligari, da bi pokazao vlast svoju
nad {ibeni~kim pravoslavnima, objavi iznenada izjutra 18. avgusta 1687.
g. kapelanu Nikiforu Milo{evi}u da }e toga dana do}i da obavi
kanoni~ku posjetu crkve Uspenija Bogorodice. Iznena|en tim glasom,
kapelan Nikifor po|e odmah da to javi parohu starcu Kirilu i drugome
kapelanu Nikodimu Busovi}u, a isto i op{tinarima, kako bi se
dogovorili, {ta bi imali da u~ine, a da tu napast od svoje crkve
otklone. Dok su se ovi odgovarali, biskup do|e u crkvu sa jednim
politi~kim komesarom i sa dva latinska sve{tenika, i tu na|e \or|a
Sandi}a, glavnog crkvenog tutora, koji je ujedno bio ekonomski upraviteq
biskupov (fattore del vescovo). Pomo}u toga tutora biskup pregleda oltar
i kwige, u koje su upisivani bili ro|eni, vjen~ani i umrli; a na
biskupovo odnosno pitawe, isti tutor odgovori, da oni priznaju za
crkvenog poglavicu papu (il Sommo Pontefice) i sada{weg biskupa (et il
mons. Vescovo presente). Biskup se time zadovoqio, i vaqda kao izraz toga
zadovoqstva svoga izdao je naredbu, da latinski sve{tenik u naprijed ne
sluì u toj crkvi na latinskom oltaru misu u vrijeme, kad se tu gr~ki
obred obavqa.420
Kad su za sve ovo doznali pravoslavni op{tinari {ibeni~ki,
ozloje|eni, odlu~e da sve~ani protest iskaù protivu takve povrijede
wihovih zakonitih prava. A mogli su oni to da sve~ano i u~ine, jer su svi
(osim vaqda onog nesretnog tutora Sandi}a) slo`ni bili, i jer je
op{tina brojala 3. 000 du{a, i dakle znatna. Obratili su se najprije
predstavkom na kneza {ibeni~kog Foskarina, ali ih je on odbio radi
fanati~nog svog raspoloèwa protivu pravoslavne vjere. Nijesu boqe
sre}e bili ni kod proveditora tada{wega u Zadru Kornara, na{qednika
Valijerova. Obrate se tada neposredno u Mletke senatu naro~itom
predstavkom. U toj svojoj predstavci oni navode, kako im je od
pamtivijeka dràvna vlast dopu{tala, da mogu slobodno ispovijedati
svoju vjeru i slobodno vr{iti crkvenu slu`bu u svojoj crkvici; kako su
neki zli qudi 1641. g. htjeli li{iti ih te slobode, i kako je tada izdan
419
Spisi u arhivi zad. crkvene op{tine. Na jednom od ovih spisa ima biqe{ka, da je 26. februara
1689. kardinal Cibbo pisao zadarskom arcibiskupu hrabre}i ga da nastoji o obra}awu pravoslavnih
(la conversione dei Morlacchi) i poslao mu je 6. 000 medaqa, da to razda novoobra}enima i ujedno da je u
ime pape ovlastio arcibiskupa da dozvoli latinskim popovima da ih razrije{uju od epitimija
(facolta di assolvere da censure).
420
Rkp. Kon~arevi}ev qetopis. A odnosni podatak zabiqeèn je u kwigama {iben. Pravosl. crkv.
op{tine. Vidi i Documenta, p. 206.
268
bio naro~iti dukal, da ih niko ne smije uznemirivati; kako sada opet
neki se podigo{e protivu wih i prije~e im slobodno uìvawe darovanih
im povlastica, usprkos dràvnih naredaba, te mole senat, da bude novi
dekret, kao onaj 1641. g. i da zabraweno bude svakome, da im smeta u
vr{ewu crkvenih svojih obreda, nego da mogu slobodno i u miru ìvjeti,
i u zamjenu toga najavquju da su gotovi i ìvot svoj `rtvovati na slu`bi
svoga uzvi{enoga du`da.421 Predstavku ovu primio je senat 23. novembra
1689. g. te nare|eno dalmatinskom proveditoru A. Molinu, da podnese
senatu podrobni izvje{taj o predmetu. Kao da nije ni{ta tada u~iweno
bilo, jer pet godina ka{we prinu|eni su bili pravoslavni [iben~ani
obratiti se senatu novom predstavkom, koja je tada ve} i uvaèna bila,
kao {to }emo vidjeti.
Za vladawa pomenutoga proveditora Valijera u Dalmaciji nemio
doga|aj za pravoslavnu crkvu biva i u Hvaru. Kao {to znamo, u Hvaru je
sagra|ena bila 1561. g. pravoslavna crkva u ~ast sv. Paraskeve. Po
rije~ima Avg. Valerija, biskupa veronskoga, koji je kao papski vizitator
bio i u Hvaru i koji u izvje{taju svome od februara 1579. g. spomiwe i
hvarsku crkvu sv. Paraskeve, tada u toj crkvi postojao je jedan samo oltar
(unicum est oltare, ornatum satis honorifice). Hvarski biskup Priuli obrati
se (1685. g.) proveditoru Valijeru, da bi u toj crkvi pravoslavnoj
sagra|en bio i latinski oltar, kao {to je to u Zadru i [ibeniku.
Valijer naravno odmah uvaì molbu biskupovu, i u po~etku 1686. god.
bude taj oltar napravqen i posve}en sv. Francisku, i na tom oltaru
sluìo je od toga doba u naprijed latinsku misu latinski sve{tenik.422
U ovo vrijeme spomiwe se pravoslavna crkvena op{tina u Trogiru. Zna
se, da su jo{ u XV vijeku mnogi pravoslavni Srbi nastanili se bili u
okolini trogirskoj, a pojedini bavili su se trgovinom u samome Trogiru.
Umnoìo se ovaj broj poslije 1537. g, kad Turci osvoji{e Klis i okolinu
trogirsku, i kad mnogi starosjedioci odbjego{e od tuda na ostrva,
osobito na Bra~. God. 1556. spomiwu se u Trogiru stratioti, radi kojih
da je posebna crkva odre|ena bila, u kojoj se naravno vr{ila pravoslavna
liturgija, i ustanovqena je bila crkvena op{tina. Ta op{tina bila je
jaka u polovini XVII vijeka, i kao da je sastavqena bila iskqu~ivo od
Srba. U drugoj polovini 1685. g. zauze{e fratri franci{kanci okolinu
trogirsku i po~e{e obra}ati u latinstvo tamo{wi pravoslavni narod.
Malo poslije, od prilike 1690. g, u trogirskoj pravoslavnoj crkvi kao da
je sagra|en bio latinski oltar, tako da su tada, osim Hvara za koji smo
sada pomenuli, postojali „oltari oba reda u srpskim crkvama (altaria
utriusque ritus in templis Servinnorum) u Trogiru, [ibeniku i Zadru
(Tragurii, Sibenici et Jadrae). Ovako pi{e u kwigama latinskih pisaca.423
421
Docum., p. 65-67.
Biqe{ka na aktu od 5. maja 1647. o hvarskoj pravosl. crkvi u staroj arhivi zad. episkopije, br. 69.
423
Cf. Farlati. IV, 414. 415. Theiner. II, 320. Rkp. Kon~ar. qetopis.
422
269
3.
I sve ovo, {to smo do sada naveli neprijatnoga za na{u crkvu u
Dalmaciji, posebno u Zadru, [ibeniku i Hvaru, pa eto i u Trogiru, sve
se ovo doga|alo za ìvota mleta~ko-dalmatinskog episkopa Melentija
Tipalda, koji, mi mislimo, da je sve to znao, ali nije htio kvariti posla
onima, s kojima }e u naprijed on ve} zajedni~ki raditi.
Godine 1690. po~ne ovaj episkop raditi da pot~ini papi crkve, koje su
bile pod wegovom jurisdikcijom, dakle i dalmatinsku pravoslavnu crkvu.
Na ovo ga je pokrenula ~e`wa wegova da bi postao kardinal rimske crkve,
kao {to su nekada za prevjeru svoju postali kardinali drugi renegati.
Vidi se ovo iz dopisivawa Melentijeva sa mleta~kim latinskim
patrijarhom, sa kardinalom Koloredo i sa jezuitima, koje se dopisivawe
sa~uvalo i do danas u mleta~koj dràvnoj arhivi.424 Radi polu~ewa
kardinalskog dostojanstva on je predloìo bio, da nad svima
pravoslavnim crkvama u Italiji i Dalmaciji bude imenovan on
starje{inom, i sve bi tada te crkve imale potpasti pod papsku vlast.
Prvi korak za to u~inio je on sam time, {to je 13. septembra 1690. g.
pred inkvizitorom Sant’ Offizio, a u prisustvu papskoga nuncija, opozvao
pravoslavno vjerovawe, i ispovjedio rimokatoli~ko vjerovawe po
osobitoj za Grke ustanovqenoj formuli. Potraì Melentije poslije toga, i
odmah i dobije od pape Aleksandra VIII gramatu, kojom ga priznaje za
zakonitog episkopa, i dariva mu nad doti~nim crkvama punu
mitropolitsku vlast, a ujedno mu obe}ava bogate prihode, kao pomo} da
izvede „svetu namjeru svoju."425
Doznala je za ovo mleta~ka vlada, i nije joj bilo pravo, {to je jedan
episkop, wezin podanik, stupio u dogovore sa stranom vla{}u bez wenoga
znawa, {to se zakleo na ispovjedawe vjere po nekoj formuli, koja nije
priznata u dràvi, i najposlije {to je potraìo od strane vlasti neke
stvari, koje su protivne postoje}em redu i privilegijama naroda,
{ti}enoga od republike radi va`nih dràvnih razloga. Ali stvar je ve}
gotova bila, i vlada se bojala da ne izazove kakvu veliku nepriliku, ako
povu~e pred odnosni tribunal tu stvar, te je za vrijeme i ostavila ju da
vidi daqe weno razvijawe.426 Me|utijem Melentije energi~no je radio u
zapo~etom pravcu, i osigurao sebi pomo} kod rimske kurije za usijeh
toga rada svoga.
Mleta~ka pravoslavna op{tina bila je obavje{tena o svemu tome, {to je
Melentije ~inio i o dogovorima wegovima sa papinim nuncijem u
Mlecima i sa kardinalom Koloredo, premda je sve to Melentije i drào
u najve}oj tajnosti. Nije ipak jo{ mogla da javno ustane protivu
episkopa, jer se on u javnim poslovima drào prema op{tini korektno.
424
Kutuval. rkp. Veludos, str. 83.
Kutuval. rkp. Veludos, str. 84.
426
Kutuval. rkp.
425
270
Sukob izme|u wega i op{tine dogodio se tek 1699. godine. Iz odnosnih
podataka za to vrijeme moè se izvesti, da je Melentije gledao da tada i
u Dalmaciji spremi zemqi{te za kona~no izvedewe svoga plana.
Kad je kninska krajina oslobo|ena bila od Turaka, i kad je ona do{la
pod vlast republike, prestala je nad pravoslavnom crkvom dalmatinskog
kontinenta dotada{wa jurisdikcija dabrobosanskog mitropolita, te se
tamo{wi srpski narod na{ao bez svoga crkvenog poglavice. A nije moglo
tome narodu ni na pamet do}i, da bi mu takvim poglavicom mogao biti
gr~ki vladika, koji u Mlecima boravi i pod ~ijom se jurisdikcijom on
ve} po dràvnim zakonima pravno nalazio. Od po~etka 1692. godine
nalazio se u kninskoj krajini srpski episkop Vasilije, koji je zbog
turskog gowewa prebjegao bio iz Bosne u Dalmaciju. Dalmatinski Srbi
kontinenta obrate se pe}skom patrijarhu Arseniju III, koji se tada ve} u
Austriji nalazio, mole}i da bi odobrio da im episkop bude pomenuti
Vasilije. Patrijarh rado izda to odobrewe; i Vasilije se stalno nastani
u Golubi}u kod Knina, od kuda je i po~eo odmah upravqati crkvom
dalmatinskog kontinenta. Ovo je odobrila i dalmatinska vlada, kao {to
se doznaje iz jednog dekreta tada{weg proveditora Dan. Dolfina, koji za
izdràvawe toga episkopa ustupa mu staru ku}u u Golubi}u nekog
Tur~ina Pohalovi}a, jedan vinograd i {ezdeset dana oranice.427 Kad je
za sve ovo doznao episkop Melentije, protestirao je kod vlade, i "malo
poslije toga mi ve} nemamo spomena o episkopu Vasiliju, koji }e po svoj
prilici biti prinu|en bio, da se u Bosnu vra}a.428 A protest ovaj
Melentijev pojmqiv je, po{to je stajao na putu odre|enim namjerama
wegovima.
Obratiti u rimsku vjeru pravoslavne na dalmatinskom primorju
Melentije je mislio da moè mnogo lak{e, nego pravoslavne Srbe
kontinenta. Za ove po{qedwe on smisli drugo. U [ibeniku je bio i
sluìo kao sve{tenik od 1676. g. postri`nik man. Krke jeromonah
Nikodim Busovi}. Za dugogodi{wu revnosnu slu`bu svoju u [ibeniku
stekao je bio Nikodim veliko uvaèwe kod sviju, i osobiti je zna~aj
imao on kod dalmatinskih Srba u kontinentu, koji su ga slu{ali i
visoko cijenili. Na toga Nikodima baci oko Melentije i pozove ga u
Mletke u ono isto vrijeme, kad je protivu episkopa Vasilija digao bio
onaj svoj protest. Predloì Melentije Nikodimu, da }e ga posvetiti za
titularnog episkopa i da bude wegov zamjenik me|u dalmatinskim
Srbima u Dalmaciji. Nikodim stupi u pismene dogovore sa kr~kim
nastojateqem Josifom, koji se dotle smatrao crkvenim poglavicom srpske
dalmatinske crkve. Ovaj nastojateq Josif obrati se srpskom patrijarhu
Arseniju III radi ove stvari, i dobije od patrijarha odobrewe, da
427
Proveditorski je dekret od 12. januara 1693. (more veneto), a nalazi se u st. arhivi zad. episkopije,
br. 118.
428
Rkp. Kon~ar. qetopis.
271
Nikodim postane episkop, i da }e ga on hirotonisati. Sve ovo bude
saop}eno Nikodimu, koji se jo{ u Mlecima bavio, i koji sa svoje strane
objavi ovo episkopu Melentiju. Ali se ovo nije slagalo sa Melentijevim
namjerama. Bi}e on tada istakao Nikodimu dràvni razlog, po kome
mleta~ki podanik, kakav je bio i sami Nikodim, ne moè u tu|oj dràvi
i od tu|eg episkopa primiti hirotoniju za slu`bu u mleta~koj republici.
Ovo i sigurno jo{ mnogo drugo bi}e prikazao Melentije Nikodimu, dok
ga je najposlije privolio da od wega primi episkopsku hirotoniju.
Pristajawe to svoje Nikodim je izjavio na svoju ruku, bez dogovora sa
kr~kim nastojateqem Josifom; a to ve} nije dobro bilo od strane
Nikodima, i bilo mu je uzrokom mnogih neprijatnosti, koje je poslije
morao, ma i nevino, da pretrpi. U dogovoru sa sredi{wom vladom u
Mlecima, a bez sumwe i sa svojim prijateqem u papskoj nuncijaturi,
Melentije odredi dan za kanoni~ki ispit i za hirotoniju Nikodimovu. Za
kanoni~ki ispit odre|en je bio dan 18. juni 1693. g. Pri tome ispitu
kaù, da je Nikodim ispovjedio rimokatoli~ku vjeru (la professione di fede
cattolica romana). Ovo iznose u svojim spisima arcibiskupi zadarski:
Zmajevi} i Karaman,429 a o tome pi{e u jednom svom izvje{taju od 1. marta
1720. g. i dalmatinski tada{wi proveditor A. Mo}enigo.430 Osim ovih
lica, niko drugi o tome ni{ta ne govori, a {to je glavno, o tome ni{ta
ne spomiwe na{ qetopis,431 koji je ina~e vrlo ta~an u svima svojim
podatcima o Nikodimu; tako isto ne kaè o tome ni{ta ni kr~ki
arhimandrit Savatija u svome podrobnome izvje{taju francuskoj vladi od
12. avgusta 1808. g. o pro{losti i tada{wem stawu pravoslavne crkve u
Dalmaciji, u kom izvje{taju govori sa puno po{tovawa o Nikodimu.432 Na
osnovu ovoga mi tvrdimo, da Nikodim nije nikakvo rimokatoli~ko
vjerovawe ispovjedio, nego da je to izmislio Melentije, da bi opravdao
pred latinskim biskupima {to je on postavio naro~itog episkopa za
dalmatinske Srbe i da bi dakle toga episkopa, kao wegovoga zamjenika u
Dalmaciji, latinsko sve{tenstvo i svjetovne vlasti priznavali. I u tome
}e smislu biti bez sumwe izvjestio Melentije o Nikodimu zadarskog
arcibpskupa Priula i {ibeni~kog biskupa Kaligara, Melentijeva
prisnoga prijateqa, da bi ih uvjerio o svojim papskim osje}ajima. Taj se
glas na brzo pronio po Dalmaciji i posluìo da poslije bude Nikodimu
~emeran ìvot u Dalmaciji. Od arcibiskupa Priula naslijedio je to
mi{qewe o Nikodimu arcibiskup Zmajevi}, te u spisima svojima
protivu pravoslavne crkve, diù}i do neba vrline i zasluge
Melentijeve, istakao je, da je on postavio Nikodima za episkopa, jer je
Nikodim toboè ispovjedio rimokatoli~ko vjerovawe prije hirotonije. A
429
Docum., p. 125. 283. 302. Cf. 110. 133. 140.
Ibid., p. 118.
431
Kon~. rkp.
432
St. arhiva zad. ep, br. 524.
430
272
ovako je Zmajevi} mogao pisati, jer djelovawem svojim potowim Melentije
je pokazao, da je zbiqa najrevnosniji papista. Od Zmajevi}a to je ~uo
proveditor A. Mo}enigo, pa je to isto u svome izvje{taju mleta~koj vladi
spomenuo. A da ovaj proveditor nije li~no uvjerewe imao o tome poslu,
vidi se i iz samoga na~ina, kojim o tome spomiwe u svom izvje{taju.
„Koliko mogu da doznam" (per quanto raccolgo), kaè Mo}enigo, navode}i o
onom tobo`wem Nikodimovom ispovjedawu rimokatoli~koga vjerovawa.
[to pak arcibiskup Karaman spomiwe o tome u svojim spisima, i
zatijem psuje Nikodima {to je kao episkop branio pravoslavqe, to ne
zna~i sasvijem ni{ta, jer je wemu u~iteq bio Zmajevi} u grdwi
pravoslavne vjere, i u ovojim spisima on (Karaman) samo ponavqa {to je
Zmajevi} ve} kazao bio, i samo je {tedriji u psovci i grdwi
pravoslavnih.
Nikodima je Melentije sa jo{ jednim episkopom iz Krfa hirotonisao
za episkopa 24. juna 1693. godine i dao mu je naslov „episkopa
stratoni~kog", i poslao ga u Dalmaciju da bude episkop nad svima
pravoslavnim Srbima kontinenta: zadarskih kotara, Bukovice, kninske
i siwske krajine, i da tu vr{i episkopsku slu`bu, kao wegov egzarh.433
Do{av{i u Dalmaciju Nikodim se nastani u man. Krku, od kuda je
imao da upravqa crkvom. Ali jo{ prije dolaska wegovoga u Krku, dopro
je bio i do Kr~ana glas onaj iz Zadra i [ibenika, kao da je Nikodim
ispovjedio latinsko vjerovawe. Radi toga ne samo, {to ga s nepovjerewem
primi{e, nego posla{e dva kalu|era: Jevrema i Teodosiju patrijarhu
srpskom Arseniju àle}i se i na Melentija i na Nikodima, da im od
wih prijeti opasnost vjeri i crkvi. Pisao je patrijarhu iz Krke i
Nikodim. Patrijarh je odgovorio 8. decembra iste 1693. godine iz Kovina
(na ostrvu êpequ) Kr~anima, i u pismu ih hrabri da budu postojani u
pravoslavnoj vjeri, a na Nikodima àli, {to nije do{ao k wemu radi
episkopske hirotonije, nego je po{ao da se vladi~i u tu|im zemqama (po
tu`dihx stranahx).434 U svemu patrijarhovom pismu nema ni spomena o
onom latinskom ispovjedawu vjere, radi koga su bijedili Nikodima, i
prema tome moè se dràti, da nijesu ni Kr~ani o tome spomenuli bili u
svome pismu patrijarhu, jer ni sami nijesu vjerovali u istinitost toga,
nego, boje}i se episkopa Melentija i znaju}i vaqda za wegovu prevjeru,
bojali su se da i Nikodim ne bude kao i on, i zato su za vremena traìli
lijeka kod patrijarha. Tri godine ka{we patrijarh Arsenije pisao je opet
Kr~anima, i u tome pismu priznaje Nikodima za zakonitog pravoslavnog
episkopa dalmatinskoga i preporu~uje svima, da mu ukazuju du`nu
poslu{nost.435
433
Kon~. rkp.
Docum., p. 67.
435
Ibid., p. 72.
434
273
Poslije hirotonije svoje, kad se episkop Nikodim povratio u
Dalmaciju, on je boravio u man. Krci i od tuda crkvom upravqao. Tu je i
rukopolagao sve{tenike za parohijsku slu`bu. Me|u prvim sin|elijama,
{to je on izdao, nalazimo jednu datiranu u man. Krci 8. februara 1694.
g. na ime Radojice Kri~ke, a za drni{ku parohiju.436 Na potowim
wegovim sin|elijama potpisivao se „episkop kr~ki". Revnosno je odmah
po~eo raditi o dobru povjerene mu crkve, staraju}i se da se pravoslavna
vjera u narodu utvr|uje i da bogosluèwe bude u svima crkvama uredno i
~im vi{e uqep{ano. Radio je sasvijem samostalno bez ikakve sveze sa
episkopom Melentijem, jer je sigurno znao za prevjeru tog episkopa; i u
namjeri da paralizira Melentijevo djelovawe o uniji u Dalmaciji,
razvijao je Nikodim tijem ja~u revnost za napredak i utvr|ewe vjere me|u
svojim narodom. Radi ovoga narod ga je srpski u Dalmaciji po~itovao i
rado slu{ao wegove naredbe. A znao se on na}i i kod tada{weg
dalmatinskog proveditora D. Dolfina, koji, vide}i ozbiqni rad
Nikodimov i uvaèwe {to on ima u narodu, pruào mu je u prilikama i
vladinu pomo}.437
Izme|u drugoga, episkop Nikodim obratio je bio pa`wu na manastir
Dragovi}, koji je od 1619. godine pust bio, a koji se sada nalazio na
zemqi{tu, koje je bilo pod vla{}u republike. Ep. Nikodim odlu~i
uspostaviti taj manastir, i radi toga obrati se molbom na pomenutog
proveditora, da bi mu dozvoqeno bilo obnoviti onaj manastir i crkvu, i
smjestiti tu nekoliko kalu|era radi molitve Bogu. Proveditor rado
primi tu molbu Nikodimovu, i koliko iz uvaèwa prema prositequ,
toliko osobito s toga, {to mu je u svojoj molbi Nikodim istakao bio, da
}e se tamo{wi narod, koji se tek oslobodio od Turaka, boqe i ja~e
u~vrstiti u odanosti k republici, kada vidi uspostavqen wenom
dozvolom stari manastir, proveditor dekretom od 28. marta 1694. g. izda
dozvolu, da se man. Dragovi} i crkva obnovi, ne samo, nego jo{ daruje
nekoliko zemaqa okolo manastira, da to posluì za izdràvawe kalu|era
u manastira.438 I u man. Dragovi}u tada se opet po~ela molitva Bogu
uzdizati, i pravoslavqe je opet oìvjelo u narodu cetinske krajine.
Na{ao se malo vremena poslije toga ep. Nikodim u [ibeniku.
Pravoslavni [iben~ani bili su nezadovoqni, {to senat nije ni{ta
naredio u za{titu pravoslavne crkve po tu`bi wihovoj od 1689.
godine, a biskup Kaligari nije prestajao kao i prije uznemirivati ih.
Ep. Nikodim pobudi ih, da se novom predstavkom opet obrate senatu u
Mletke, traè}i da budu za{ti}eni od latinskog sve{tenstva u
slobodnom ispovijedawu sroje vjere. To oni odmah i u~ine; i 13.
jula1694. g. senat naredi dalmatinskom proveditoru da podnese odnosni
436
St. arhiva zad. ep, br. 125.
Kon~. rkp.
438
St. arhiva zad. ep, br. 126.
437
274
zvani~ni izvje{taj o predmetu.439 Onakvim istim raspoloèwem, kakvim
se proveditor Dolfin odazvao molbi ep. Nikodima radi man.
Dragovi}a, mora biti da se ovaj proveditor odazvao u nalogu senata o
izvje{taju o pravoslavnoj crkvi u [ibeniku. Jer ve} 7. juna 1695. g. on je
imao u rukama upustvo iz Mletaka, {ta mora da odgovori pravoslavnim
[iben~anima. Izdaje on toga dana dekret za pravoslavne u [ibeniku,
kao odgovor na wihove predstavke vladi, i sve~ano u tome dekretu
spomiwe, kako je i sada na snazi za wihovu vjersku slobodu dukal od 11.
maja 1641. g, te u ime senata objavquje svima, a na prvom mjestu
{ibeni~kom knezu i latinskom sve{tenstvu {ibeni~kom, da niko ne smije
pod nikakav izgovor smetati zakonom zajam~enu slobodu pravoslavne vjere
u [ibeniku, i da svak mora priznavati tu slobodu, po kojoj pravoslavni
imaju pravo vr{iti po svom obi~aju bogosluèwe, imati zvona u zvoniku
svoje crkve, graditi grobove u svojoj crkvi i sve ostalo, {to im je
vladom prije dozvoqeno bilo, a koji se ma na koji bilo na~in usude
prije~iti im u tome, odre|uje se u dekretu globa od 500 dukata i kazna
progonstva, tamnice, galije i u op}e kakvu kaznu na|e proveditor da po
svojoj voqi na krivce naloì; {ibeni~ki pak knez da mora u svemu
paziti, da se ova naredba dràvne vlasti strogo od svakoga izvr{i.440
Dozvoqeno je tada pravoslavnim [iben~anima, da wihovi sve{tenici
mogu javno i sve~ano nositi sv. pri~e{}e kroz grad bolesnicima.441 A
slijede}e godine isti proveditor D. Dolfin izdao je dozvolu da mogu
oni na vel. petak i}i sve~ano sa litijom po gradu.442
Boravqewe ep. Nikodima u [ibeniku, kao {to se vidi, bilo je
blagotvorno po tamo{wu crkvenu op{tinu, i on je nastojao da i jo{
vi{e u~ini. Osobito mu je na srcu bilo, da oslobodi {ibeni~ku crkvu
od onog latinskog oltara, {to je u woj postojao, a koji je kao teret leào
na du{i pravoslavnih [iben~ana, ~ime bi sasvijem onu crkvu oslobodio
od uticaja latinskog biskupa. Rade}i na tome, navukao je na sebe srxbu
pomenutoga prije biskupa Kaligara, koji je upotrebio sada sve, da li{i
ep. Nikodima onog upliva i zna~aja u [ibeniku, {to je on uìvao.
Zadobije radi toga ovaj biskup na svoju stranu tada{weg pravoslavnog
{ibeni~kog paroha Amvrosija Metaksa, kojemu ovaj biskup prikaè, kako
Nikodim i nije {ibeni~ki episkop i da ga on nije duàn slu{ati, nego
da je episkop dalmatinski i starje{ina sviju crkava isto~nog obreda
episkop Melentije. Napi{e biskup Kaligari i Melentiju o toj stvari.
Amvrosiju i tako nije pravo bilo, da wegov zna~aj kao paroha u op{tini
umawuje episkop, koga su osobito {ibeni~ki Srbi slu{ali, te se lako taj
Amvrosije i odlu~i stati protivu ep. Nikodima. Nagovoren od biskupa
439
Docum., p. 68.
Ibid., p. 70.
441
Ibid., p. 71. 73.
442
St. arhiva zad. ep, br. 134.
440
275
Kaligara, Amvrosije napi{e u Mletke ep. Melentiju dva pisma, jedno 23.
septembra 1699. g. i drugo opet 7. oktobra iste godine àle}i se, kako ep.
Nikodim ho}e da vr{i episkopsku vlast u {ibeni~koj crkvi. Melentije
jedva do~eka ta pisma, jer su mu ona pruàla priliku, da unijatske svoje
te`we rasprostrani i na Dalmaciju. Odgovori 31. oktobra iste godine
Melentije Amvrosiju, i u tome pismu mu kaè, da on nije duàn
priznavati drugog za {ibeni~kog crkvenog starje{inu, nego doti~nog
latinskog biskupa, a u pogledu razlike obreda, da mora sa zvawem istog
biskupa (con la saputa dello stesso diocesano) obra}ati se wemu (Melentiju) i
nu`na upustva traìti od wega, ~ijem su starawu povjerene gr~ke crkve
Dalmacije i Istrije, a to su crkve: u Poli, Zadru, [ibeniku i Hvaru.
Daqe u pismu tom razja{wuje Melentije: „Preosve{tenog Nikodima ja
sam postavio za episkopa, ne da upravqa tim mojim crkvama, nego da vodi
starawe o drugom narodu na{ega obreda, koji je sada do{ao pod vlast
republike, i koji je van granice pomenutih biskupija. Egzarhija pak, koju
sam mu ja dao, nije nego prosti titul vizitatora, to jest da moè
obilaziti te na{e crkve i nas o wima izvijestiti, i to samo za ono
vrijeme, a ne za svagda, niti on na osnovu takvoga titula moè isticati
se kao episkop i zahtijevati da bude apsolutni upraviteq i starje{ina
onih crkava". Na kraju toga pisma pi{e:. „Presvijetli i pre~asni
Kaligari, biskup {ibeni~ke biskupije pi{e mi u vrlo we`nim izrazima
o vama. Po|ite dakle k wemu da mu se poklonite i da mu zahvalite, jer
vam je od velike koristi dobra svjedoxba od strane takvog uvaènog
prelata, te starajte se da uzdrìte sebi takvu za{titu, pokazuju}i mu se
poniznim i poslu{nim, kao episkopu diocezanu, i pokoravaju}i mu se
najta~nije u svemu, kao svome dobrom gospodaru i ocu."443
Amvrosije Metaksa radi ovoga ~ina izgubio je qubav [iben~ana, i
malo vremena poslije morao je ostaviti [ibenik. Ali ovo je bilo
uzrokom, da se i ep. Nikodim uklonio iz [ibenika, i nikada se poslije
nije u [ibenik vratio, premda ne moèmo re}i, da je tada jo{ izgubila
bila svoju snagu u [ibeniku gorepomenuta proveditorska naredba o
slobodi pravoslavne vjere. Slijede}e (1700.) godine mi nalazimo ep.
Nikodima opet u man. Krci, od kuda upravqa crkvom. Ovo se vidi iz
sin|elije wegove, datirane u krci 8. oktobra 1700. g. izdane popu Iliji
Kon~arevi}u na erveni~ku parohiju.444 Starawe svoje o povjerenoj mu
crkvi nije ep. Nikodim prestao svagda rsvnosno voditi. A to je pokazao
opet u pogledu man. Dragovi}a, za koji je onoliko brige i nastojawa
pokazao ve} bio.
Tek je tri godine pro{lo bilo, kako su kalu|eri obnovili bili
man. Dragovi}, kad 1698. g. spusti se Dalbatan pa{a sa vojskom u
cetinsku krajinu, da otme okolna mjesta od Mle~i}a. Od turskog bjesnila
443
444
Docum., p. 73-75.
St. arhiva zad. ep, br. 141.
276
morado{e Dragovi}ani da pobjegnu i napuste manastir, te se oni obrate
za pomo} u toj nevoqi ep. Nikodimu. Nikodim prikaè tada{wem
proveditoru A. Mo}enigo bijedno stawe onih kalu}era, koji pribjego{e
pod vlast republike, da se sa~uvaju od Turaka, i zamoli da bi im dao
ne{to zemqe, di bi mogli plodovima te zemqe izdràvati se.
Proveditor uvaì Nikodimovu pro{wu i dekretom od 10. septembra
1699. g. daruje im pedeset jutara oranice u selu Me|uku}ama u blizini
Kistawa,445 i u isto vrijeme obrati se u Mletke sredi{woj vladi da bi
ga ovlastila ustupiti kalu|erima i jednu crkvu. Senat izda 26.
septembra iste godine proveditoru traèno ovla{}ewe, i proveditor
odmah dekretom 12. oktobra dade on ep. Nikodimu staru pravoslavnu
crkvu sv. Jovana Krstiteqa, koja je na jednoj glavici kod Bribira
postojala jo{ od vremena kraqa Stevana Tvrtka, dakle od preko tri
stotine godina, i jo{ mu daruje okolno zemqi{te, da bi tu mogli
kalu|eri sagraditi sebi manastir.446 Tek {to su se kalu|eri smjestili
bili na tom novom mjestu, Turci uslijed karlova~koga mira povuku se iz
Dalmacije u Bosnu, i po{to tada ostade slobodna od wih sva cetinska
krajina, to se kalu|eri opet povrate u man. Dragovi}, da ~uvaju za sva
daqa vremena onu staru svetiwu. Crkva ona na glavici kod Bribira i
ku}a, koja je tada sagra|ena bila, ostane i na daqe svojina Dragovi}ana, i
tu je ponekada stanovao sam ep. Nikodim. Poslije su to Latini silom
sebi prisvojili,447 i danas se samo spomiwe o nekada{woj onoj
pravoslavnoj crkvi i o nekada{woj Busovi}evoj kuli kod Bribira.
Kao {to se vidi, i pokraj svega rovarewa ep. Melentija protivu
pravoslavne vjere, ipak u Dalmaciji je u ovo doba prili~no mirno tekao
crkveni ìvot. A to sve blagodare}i revnosti i mudrom postupawu ep.
Nikodima. Naredba ona proveditora Valijera od 25. marta 1686. g. bila
je za tada jo{ mrtvo slovo. Na{qednici Valijerovi u proveditorskoj
~asti nijesu imali srca, da izvode onu wegovu naredbu protivu
pravoslavne vjere u Dalmaciji, a iz Mletaka stizale su potvrde dukala
1641. g. za pravoslavne [iben~ane, i to je ve} davalo pravac
proveditorima, kako }e da se drè naspram pravoslavne vjere. Proveditor
A. Mo}enigo posebnom naredbom od 30. maja 1702. g. ponavqa dukal 1641.
g. i naredbu proveditora D. Delfina od 7. juna 1695. g, o slobodnom
vr{ewu pravoslavnog bogosluèwa,448 a senat dukalom 12. septembra 1703.
g. potvr|uje tu Mo}enigovu naredbu.449 Protivu ep. Nikodima nijesu
prestajali pisati i raditi latinski bpskupi, isti~u}i da on
nezakonito vr{i u Dalmaciji episkopsku vlast. Proveditor M. Zane,
na{qednik ~estitoga proveditora A. Mo}enigo i nadahnut kao i on
445
Ibid., p. 138.
Docum., p. 75-76.
447
Kon~. rkp.
448
Docum., p. 76.
449
Ibid., p. 77.
446
277
pravi~no{}u, izradi iz Mletaka dukal od 11. novembra 1702. g. kojim
senat sve~ano priznaje tu vlast Nikodimu; a taj isti proveditor Zane, da
bi obezbjedio izdràvawe Nikodimovo, dariva mu obilate zemqe u
Biqanima, koje imaju sastavqati redovne prihode episkopove, i za taj
posjed izra|uje mu naro~iti dukal od 23. novembra 1703. godine.450
5.
Ovi povoqni doga|aji, koje smo sada spomenuli, bili su na àlost
po{qedwi, koje je pravoslavna crkva u to doba do~ekala. Po~iwu
poslije toga za wu te{ka vremena, kad ona mora da se gotovo bez
prestanka bori za samo postojawe svoje. Stupa na proveditorsko mjesto u
Dalmaciji Justin Riva (Giustino da Riva), novi Valijer, a mo`da i gori
od wega u fanatizmu protivu pravoslavne vjere. U tome ~ovjeku na{ao je
ep. Melentije najpouzdanijeg svog pomo}nika u poslu unije, a ep.
Nikodim èstokoga protivnika.
U vrijeme kad se Dalmacija osloba|ala od Turaka i kad je mleta~ko
oru`je prodiralo sa pobjedama do bosanske granice, i do karlova~koga
mira, osobito se odlikovao u prozelitstvu me|u narodom na{im u
kontinentu spqetski pop Nikola Bijankovi}. Pi{u za toga popa, da se
za {esnasst godina bavio misionarstvom me|u na{ima i da ih je mnoge
obratio (sexdecim annorum missiones inter Morlaccos exercuit... plerosque
schismaticos ad sanctae ecclesiae sinum adduxit).451 Ep. Nikodim najvi{e je
suzbijao taj rad Bijankovi}ev, i radi toga tuìo ga je ovaj Bijankovi}
svima vlastima, arcibiskupu spqetskom Kosmi, pa najposlije i ep.
Melentiju u Mletke. Narod je bio uz Nikodima, te su i tu`be ove
ostale bez uspjeha, sve dok nije zauzeo proveditorsko mjesto Riva. Tada
je ve} Bijankovi} bio biskup makarski. Stupi on sada, kad se iz
proveditorskog dvora u Zadru gledalo na pravoslavne poprijeko, u
dopisivawe sa ep. Melentijem, kako bi se Nikodimu osvetio i uni{tio
wegov zna~aj u Dalmaciji. Srestvom biskupa {ibeni~kog Kaligara i
skradinskog biskupa ]ivalela dobije se to, da je proveditor Riva po~eo
goniti Nikodima i zahtijevati od wega poslu{nost arcibiskupu spqetskom
i da bez zvawa i privole tog arcibiskupa on ne smije nikakvog
pravoslavnog sve{tenika odre|ivati na parohijsku slu`bu. Naravno da
se Nikodim opiro toj naredbi, a ista je naredba proizvela najve}e
ogor~ewe u narodu. Kaù, da je tada 7. 000 Srba ustalo na oru`je u
obranu svoje vjere i svoga vladike. Oru`jem je bio ugu{en taj ustanak;
dragovi}ki kalu|er Isaija koji je bio pokazan kao vo|a ustanka, osu|en
je bio na doìvotnu tamnicu, a ep. Nikodim spasao se od neprijateqskih
ruku tijem, {to se uklonio iz Dalmacije. I takim na~inom neprijateqi
450
451
St. arhiva zad. ep, br. 150.
Farlati. III, 513. IV, 301. V, 199.
278
pravoslavqa slavili su pobjedu,452 a proveditor Riva produì i daqe
goniti pravoslavne.
Slijedi on u tome stopama Valijerovima, i kao {to je Valijer
naredio bio 1679. g. da latinski sve{tenici imaju obu~avati
pravoslavne sve{tenike, tako i ovaj proveditor Riva izdaje 5.
septembra 1705. g. jednaku naredbu; a 9. oktobra iste godine ponavqa
naredbu, {to je izdao bio za ep. Nikodima, da latinski biskupi imaju
odobriti, kad ss kakav pravoslavni sve{tenik ima odrediti na slu`bu.453
Poàlila se bila u to vrijeme kongregaciji kardinala u Rim biskupska
skradinska kurija na pravoslavne u skradinskoj okolini. U predstavci
svojoj ista kurija kazuje, kako u re~enoj okolini ima preko 10. 000
„shizmatika", koje dvadeset kalu|era „proteranih iz Panonije, napajaju
la`nim dogmatima", kako su ti kalu|eri „sagradili tri manastira", u
kojima „truju narod sa hr|avim dogmatima", kako ne bi oni da nikoga
slu{aju, i kako ih bez dràvne pomo}i (sine regia manu) nije mogu}e
savladati i u red dovesti, i kako rimokatoli~ki narod op}ewem sa
„shizmaticima" moè lako svoju vjeru okaqati.454 Sli~ne }e predstavke
biti sigurno podnijeli onoj kardinalskoj kongregaciji i ostali
dalmatinski biskupi. Za dvije znademo: jedna trogirskog biskupa
Kupilija i druga {ibeni~kog biskupa Kaligara. U ovoj po{qedwoj
najcrwim se bojama opisuje „perfidia" pravoslavnog sve{tenstva i
neophodnost, da svjetovna vlast prite~e u pomo} vjeri koja je u
opasnosti (alla periclitante santa fide). Za sve je ove predstavke znao
proveditor Riva, pa da pokaè svoju revnost za rimokatoli~ku vjeru u
Dalmaciji i da predupredi starije naredbe o tome, on jednu za drugom
izdaje svoje naredbe protivu pravoslavnih, i poo{trava {ibeni~kog i
zadarskog kneza, da postupaju bez obzira sa pravoslavnim
sve{tenicima, prinu|avaju}i ih na poslu{nost latinskim biskupima.
Me|utijem podnio je i zasebni izvje{taj vladi u Mlecima protivu
pravoslavne crkve u Dalmaciji. U tom svom izvje{taju on kazuje vladi,
„kako je zaraèna ne samo granica, nego je i unutra{wost zemqe
rastrovana od mnogih shizmatika, i da u prostoti narodnoj lukavstvo i
neznawe stranih kalu|era podhrawuje svakovrsnu la`", samo da bi
izvukli iz naroda ~im vi{e novaca, i kako je on, da sa~uva narod „od te
stra{ne i ubita~ne po du{u zaraze," izdao odnosne svoje naredbe.455
Spremio je, kao {to se vidi, ovaj proveditor da boqe ne moè biti
zemqi{te za ono, ~emu je teìo ep. Melentije i {to }e senat 1708. g.
narediti o pravoslavaoj crkvi u Dalmaciji.
452
Kon~. rkp. Cf. Monumenta, p. 261.
St. arhiva zad. ep, br. 152. 153.
454
Docum., p. 80.
455
Nekoliko spisa o ovome ima u st. arhivi zad. ep. pod br. 163. 164. 165.
453
279
Za vrijeme vladawa Rivina u Dalmaciji dva je puta poku{avao
povratiti se u svoju otaxbinu ep. Nikodim, i svaki mu je put prijetwom
odgovoreno. Najposlije, po{to je proveo bio vi{e vremena na atonskoj
gori i u Palestini, na ponovqenu molbu vladi, bude mu 2. februara 1707.
g. dozvoqeno da moè do}i opet u Dalmaciju, ali da se ne smije nimalo
pa~ati u poslove dalmatinske, jer da mu je to zabraweno odlukom
zakonitog dalmatinskog episkopa Melentija. Na nevoqu morao je
Nikodim da se pokori toj odluci, te se on i povrati u Dalmaciju.
Boravio je u po~etku u man. Dragovi}u i u Vrlici, gdje je sagradio bio
ku}u i lije~io se od fizi~ke nemo}i. Osje}aju}i da je blizu smrti, odlu~i
on pre}i u svoj postrig, u man. Krku, da tu okon~a zemaqski ìvot svoj.
To se i dogodilo 20. decembra iste one godine, kad se povratio u
otaxbinu, dakle 1707. godine. Tu, u man. Krci, uz veliko sau~e{}e
sve{tenstva i naroda bio je opojan i sahrawen u crkvi manastirskoj.
Ovako o tome pi{e kr~ki arhimandrit Savatija Vasiqevi} u svom
izvje{taju od 12. avgusta 1808. g. tada{wem dalmatinskom proveditoru.456
6.
Episkopa Melentija mi smo ostavili, kad se on u Mlecima dogovarao
sa doti~nima da bi postao kardinal rimske crkve, po unijativ{i sve
podru~ne mu crkve; a kazali smo i da se prvi javni sukob wegov sa
mleta~kom crkvenom op{tinom dogodio 1699. godine. Da nastavimo sada
rije~ o tom episkopu Melentiju.
Da bi lak{e ostvario namjeru svoju o uniji, Melentije istakne
op{tini, da je protivno kanonima pravo, po kome oni ho}e sami da
biraju sve{tenike za svoju crkvu, nego da to pravo pripada wemu, kao
episkopu; istakne i druga jo{ neka prava, koja da mu je op{tina du`na
priznavati. To je bilo u drugoj polovini 1698. i prvoj polovini 1699.
godine. Op{tina se usprotivi tim zahtijevima Melentijevima, i 18.
avgusta 1699. g. podnese predstavku vladi protivu toga.457 Melentije, koji
je i u svoj op{tini stekao bio svojih pristalica, ne htijede popustiti, a
isto opet ni predstavnici op{tini. Borba se zametnula o{tra; pa da bi
ja~e nadmo}ije dobio nad op{tinom iznese Melentije srestvom
proveditora L. Morozini stare dukale 29. maja 1534. i 11. maja 1542. g. po
kojima svaki sve{tenik, prije nego stupi na slu`bu pri crkvi sv. \or|a u
Mlecima, mora zasvjedo~iti pred latinskom kurijom da mu je vjerovawe
pravilno, a koji su dukali bili, kao {to znamo, napu{teni i od same
vlade. Na osnovu ovih dukala Melentije je zahtijevao da svi pravoslavni
sve{tenici u Mlecima ispovjede propisano rimokatoli~ko vjerovawe te
da pokaù da nijesu „shizmatici". Borba se tijem jo{ ja~e rasplamtila, i
op{tina potraì sudbenim putem uni{tewe one Melentijeve naredbe.
Me|utijem stigne iz Rima fratar franci{kanac Mihail Angel, kri}anin,
456
457
St. arhiva zad. ep, br. 524. Sr. i Kon~. rkp.
Veludos, str. 84.
280
prisni Melentijev prijateq, i donese Melentiju preporuku pape
Klimenta XI, da bi taj fratar zajedno sa polatiwenim Grkom profesorom
padovanskim Nikolom Papadopulom izveli obra}ewe pravoslavnih Grka na
„latinski dogmat". Stupio je taj fratar u dogovor sa svojim sestri}em
\or|em Sakelarijom, jedinim u op{tini, koji je bio na strani
Melentijevoj, da porade kako bi vlada odbila svaku àlbu op{tine. I
uspjeli su izme|u drugoga da vlada odbije jednu najzakonitiju predstavku
op{tine od 7. juna 1707. g, premda su i sami ~lanovi vlade iskazivali, da
je Melentije kavgaxija, novotar i pritvorica. Vide}i onaj fratar veliku
uzrujanost, koja je zavladala bila u op{tini, napi{e Papadopulu u Paduu
traè}i od wega savjeta, {ta bi se imalo raditi. Papadopul odgovori
fratru da on ne moè odobriti nasilno obra}ewe iz druge vjere, i da
samo {tetne po{qedice mogu biti, kad se neko prinu|ava na silu, a ne
po dobroj voqi, da primi drugu vjeru. Vladini savjetnici, izme|u kojih je
bio na strani pravoslavnih L. Dijedo, dugo su raspravqali me|u sobom o
tome, da li da se uspostave na snagu pomenuti dukali, poslije sto
sedamdeset i vi{e godina. S druge strane opet pravoslavni gledali su na
svaki na~in da se oslobode Melentija, koga su nazivali ψευδορωµανον i
ujedno ψευδογραικον. Fratar se onaj sada na{ao u ~udu {ta da radi
vide}i da vlada nikakve odluke ne izdaje, a u isto vrijeme da
Melentija obuzimqe strah, te rije{i da po|e u Rim. Iz Rima na brzo
stigne pismo, kojim kore vladu za neodlu~nost. Opet se dugo me|u
savjetnicima vlade raspravqalo o predmetu, i najposlije 18. januara
1707. (po mlet. ra~unawu, ili 1708. po op}em ra~unawu) savjet
desetorice izda naro~iti dekret, kojim stavqa opet na snagu stare one
gorepomenute dukale, te navode}i kako se „ne smije nikada trpjeti
nikakvo ispovjedawe nego samo ono na{e presvete katoli~ke vjere (mai
possa essere tollerato altro esercizio, che quello della nostra santissima fede
cattolica)", nare|uje, da }e u naprijed mo}i doti~ni sve{tenici vr{iti
slu`bu pri crkvi sv. \or|a, ako ih prethodno ispita latinski biskup da
su „pravi katolici a ne shizmatici (veramente cattolici e non scismatici)" i
ako im izda svoju privolu na slu`bu.458
Kad je izi{ao ovaj dekret, Melentije je bio pun radosti za dobivenu
pobjedu, i ve} je mislio, da se pribliìlo vrijeme, kad }e mo}i staviti
na svoju glavu kardinalsku kapu, za kojom je toliko ùdio. Po{qe odmah
u Rim prijepis toga dekreta onome fratru, nazivqu}i ga nadahnutim i
uspostaviteqem onih vladinih naredaba, koje su tako neprijatne
Fotijanima (Φωτιανοις). Pisao je o tome Melentije i profesoru
Papadopulu, ali mu ovaj profesor pokvari veseqe izjaviv{i u jednom
pismu upu}enom uglednom licu u Mletke, da on ne }e vi{e ni{ta da zna
458
Ib., str. 86.
281
za Melentija, kad se onakvim srestvima sluì u pitawima savjesti.459 A
vidje}emo malo daqe u {to }e se ono Melentijevo veseqe pretvoriti.
Mleta~ka op{tina, kad je primila onaj dekret, odlu~ila se odmah na
najenergi~nije djelovawe protivu naredaba istog dekreta. I tu je odluku
svoju ona sa puno dostojanstva i stalnosti i izvela. Izjavi vladi, da ne
priznaje za svog episkopa izdajnika vjere Melentija, da ne }e vi{e
primiti nikakvog episkopa, koji ne bude u strogom smislu pravoslavni,
niti }e primiti ikakvog sve{tenika, koji se podvrgne naredbama onoga
dekreta. U isto vrijeme svi op{tinari prestanu i}i u crkvu,
obznaniv{i vladu da se ne }e nikada pokoriti onom dekretu savjeta.
Sve{tenstvo je bilo jednodu{no sa op{tinarima, te zajedni~ki
podneso{e op{irnu tu`bu na Melentija carigradskome patrijarhu
Kiprijanu. A malo zatijem sve{tenstvo se obrati u Rusiju caru Petru
velikom, mole}i da ga on za{titi. Car se odazove molbi, i 7. decembra
1710. g. upravi senatu pismo, u kojem se osu|uje Melentijevo postupawe i
poziva se mleta~ka vlada, da stane na put zlu i da daruje pravoslavnima
vjersku slobodu, koju su i prije uìvali. Du`d je odgovorio caru 10. juna
1711. g. "zvani~nim izrazima i isti~u}i svagda{wu pa`wu, koju je imala
mleta~ka vlada prema carevim jednovjernicima,460 a у samoj stvari za te
careve jednovjernike vlada ta nije sada ni{ta u~inila.
Me|utijem Melentije se jo{ ~vrsto drào, za{ti}en od vlade i od
rimske kurije, i rade}i da do kraja izvede svoju namjeru, da u sve
podru~ne mu crkve uvede uniju. Ra~unaju}i vaqda, da }e se vremenom
uti{ati uzrujanost u mleta~koj op{tini, on obrati pa`wu na
Dalmaciju.
7.
Mrskog Melentiju, a zna~ajnog episkopa Nikodima nije vi{e bilo u
Dalmaciji, i dakle su mu slobodnije bile tu ruke za rad. Tako je bar
mislio Melentije. Trebalo mu je staviti u Dalmaciji kao svoga
zamjenika namjesto Nikodima, drugo sve{teno lice, u koje bi on imao
pouzdawa. Srbina postaviti za to nije htio, jer mu je iskustvo ve}
pokazalo bilo, da su mu Srbi protivni, te da ga ne bi slu{ali u poslu
unije. On baci oko na tada{weg glavnog {ibeni~kog paroha Nikolu
Metaksa, Grka, koji je od 1707. godine zauzeo bio to mjesto, po{to se
Amvrosije Metaksa uklonio bio. Na tog Nikolu zaustavio je Melentije
pa`wu svoju koliko s toga, {to je {ibeni~ka op{tina bila prva i
glavna pravoslavna op{tina u Dalmaciji, toliko opet {to je poznavao
Nikolu, kao ~ovjeka okretna i koji uìva milost kod vlade, i dakle, po
459
Ib., str. 86. Protivu ,,Fotijana” napisao je ovaj nesretni episkop Meletije i naro~itu kwigu: Guida
alla vera chiesa di Gesu Cristo proposta principalmente ai seguaci di Fozio, a o kojoj kwizi spomiwe: Giov. De
Serpos Dissertazione polemico-critica. Venezia, 1883. Ib., str. 174. A. Documenta, p. 412.
460
Ib., str. 88. 175.
282
mi{qewu Melentijevom, ~ovjeka zgodna za wegove namjere. A mi }emo
vidjeti ve}, kako je Melentije pogrije{io u tom svome ra~unu.
U Dalmaciji me|utijem proveditor Riva postarao se bio, da odmah
bude obnarodovan dekret onaj savjeta desetorice od 18. januara 1708.
godine. U svezi s tim dekretom Riva objavi 28. aprila iste godine
naredbu, po kojoj strani jedan sve{tenik moè vr{iti pastirsku slu`bu
za pravoslavne Srbe u zadarskim kotarima, ako mu prethodno izda na to
pismenu dozvolu doti~na latinska diocezalna vlast, i da }e nella vita
strogo ka`wen biti svaki sve{tenik, koji bez te dozvole stupi na
slu`bu, isto i glavar onoga mjesta, koji bi primio bez takve dozvole kog
sve{tenika.461 Ovu je svoju naredbu isti proveditor rasprostro i na
ostala pravoslavna mjesta dalmatinskog kontinenta. Naredba je ova
proveditorova uzbudila veliku uzrujanost u narodu, i koliko su neki
po~eli bili o~ajavati radi vjere svoje, toliko su opet drugi spremali
se na odlu~nu borbu.
Me|u ovim po{qedwima predwa~ili su kalu|eri man. Krke i man.
Krupe. Obrate ovi pa`wu svoju na episkopa Savatiju Qubibrati}a, koji
je pre{ao bio sa narodom i sa vi{e kalu|era iz Ercegovine u ercegnovsku
krajinu pod vlast mleta~ke republike, i koji je uìvao povjerewe
sredi{we vlade u Mlecima, koja mu je naro~itim dukalom od 29. juna
1695. g. priznala bila vlast episkopsku i nadarila godi{wim prihodima
za izdràvawe. Savatije na odnosnu molbu Kr~ana i Krupqana odgovori
im 28. avgusta 1708. g. da ne moè neposredno ulaziti u poslove
dalmatinske crkve, dok ne dobije za to od dràvne vlasti dozvolu, za koju
se ve} on i obratio.462 Sre}om, te je u maju iste godine prestala bila
Rivi proveditorska slu`ba, i tu je slu`bu zauzeo bio proveditor V.
Venramin, ~ovjek bespristrastan i slobodan od vjerskog fanatizma. Po
preporuci ovog novog proveditora, koji je èlio da nekako uti{a narodnu
uzrujanost, sredi{wa vlada odobri da ep. Savatija upravqa crkvom u
kontinentu, kao {to je to prije radio ep. Nikodim. To je Savatija odmah
i po~eo u po~etku 1709. godine, o ~emu nam svjedo~e nekolike sin|elije
wegove izdane u to vrijeme (na parohiju biovi~inoselsku, biqansku,
drni{ku i dr).463 Umirili su se poslije toga duhovi, i po~ela je opet bila
pravilna crkvena uprava, bar za to vrijeme.
Tada je osnovana bila i ure|ena i crkvena op{tina u Neretvi, a
nastojawem ep. Savatije. Neretvanska krajina sastavqala je jo{ od VII
vijeka srpsku ùpu, a zatijem srpsku republiku, koja je 1646. g. potpala pod
vlast mleta~ke republike. U po~etku ХVII vijeka pre{li su u Neretvu
Jovan i bra}a Novaqi}i sa 40 ercegova~kih srpskih porodica. Ovi
Novaqi}i obrate se mleta~koj vladi, da bi im dozvoqeno bilo sagraditi u
461
Docum., p. 86.
St. arhiva zad. ep, br. 169.
463
Original u arhivi man. Krke.
462
283
varo{u okolo tvr|ave îtluk svoju crkvu. Odnosnim dukalom od 14. maja
1705. g. na ime proveditora Marina Zane bude izdana u na~elu traèna
dozvola. Postao je proveditorom tada Riva, i po fanatizmu svome
protivu pravoslavne vjere, izmi{qavao je svakojake razloge, radi kojih se
onaj dukal nije mogao izvesti. Tek kad je Vendramin postao proveditor
ovo se moglo ostvariti. Uslijed odnosnog nastojawa ep. Savatije, kome su
se radi toga obratili bili pomenuti Novaqi}i, Savatijni zemqaci,
Vendramin podnese nu`ni predlog vladi, i senat 20. jula 1709. g. naredi,
da se crkva u îtluku ima odmah sagraditi i doti~na crkvena op{tina
urediti.464 Ratne prilike, koje poslije toga nastupi{e, zaprije~ile su za
tada da se re~ena crkva sagradi.
Ova radwa ep. Savatije u Dalmaciji bila je protivna Melentiju, jer
mu je prije~ila ostvarewe wegovoga plana. Radi ovoga se on obra}ao
àlbom i proveditoru dalmatinskom, od ~ega mu u ostalom nije nikakve
koristi bilo. Na [ibenik je on svagda mislio, da tu mora ipak
prodrijeti sa svojom namjerom. Da ispita zemqi{te, napi{e biskupu
Kaligaru, da po|e posjetiti tamo{wu pravoslavnu crkvu. To biskup u~ini
12. decembra 1709. g, premda je ta posjeta pro{la bez ikakve sve~anosti,
nego samo u prisustvu pravoslavnog paroha Nikole Metaksa.465 [iben~ani
su se uzrujali bili, ali ih je umirio paroh uvjerewem, da toga vi{e ne }e
biskup Kaligari u~initi, kao {to i nije.
Poradio je bio Melentije kod vlade, da se uskrati ep. Savatiji
nagrada, koju je on od dràve dobivao. Vendramin i tome je na put stao,
te dukalom 27. oktobra 1710. g. nare|eno, da se ta nagrada ima redovno
izdavati u smislu dukala od 29. juna 1695. g.466 Isto je tako ovaj
proveditor izradio, protivu nastojawa Melentijevog da se ukinu
mje{oviti brakovi, obnovu sgaroga zakona od 31. jula 1599. g, po kome su ti
brakovi dopu{teni bili, i djeca su imala biti vaspitana u vjeri o~evoj,
i vjen~awe je imao obaviti sve{tenik one vjere, koju je ispovijedao
vjerenik.467 Sve ovo jedilo je stra{no Melentija, pa je poku{ao sada novu
stvar, samo da bi otklonio zna~aj u Dalmaciji ep. Savatije. Namislio je
bio postaviti u [ibeniku novog episkopa, svog vikara, kao {to je bio
prije Nikodim Busovi}, kako bi taj episkop stao na mjesto Savatije.
Najzgodnijemu se lice za to u~inio paroh N. Metaksa. Ali po{to je on
bio oèwen, to i odlu~i postaviti toga sve{tenika za horepiskopa; pa
i ne pitaju}i ga o tome Melentije sa jo{ dva episkopa, jednomi{qenika
svoja, izda 9. maja 1711. g. gramatu na latinskom jeziku i sa pe~atom,
jednakim pe~atu rimokatoli~kih arcibiskupa, kojom, spomiwu}i u po~etku
gramate, kako je on arhijepiskop po milosti rimske crkve, imenuje onog
464
Docum., p. 78. 87.
[ib. crkv-op{t. arhiva.
466
Docum., p. 89.
467
Ibid., p. 88.
465
284
paroha horepiskopom, sa pravima episkopa, da moè nositi mitru i ep.
{tap, rukopolagati na niè stepene sve{tenstva do djakonstva
ukqu~ivo, posve}ivati crkve i antiminse, primati mona{ke zavjete i
razrije{avati grje{nike u rezerviranim slu~ajevima.468 Izdav{i ovaku
gramatu, Melentije je mislio, da je postigao ve} u Dalmaciji sve, i da je
svu Dalmaciju pounijatio. A u samoj stvari on je ovim potpisao sebi
smrtnu osudu. Paroh Metaksa, kad mu je stigla gramata, odbacio je istu
sa gwu{awem, ne samo, nego vidiv{i da je to ~isto latinska rabota,
uzbudi sve ostale sve{tenike pravoslavne u Dalmaciji, da se odreku
takvog renegatskog episkopa i da svi prestanu spomiwati ime wegovo
na crkvenim slu`bama. I to su odmah svi i u~inili.469 A sada }e takvoj
osudi Melentije podle}i i od strane carigradskoga patrijarha i
patrijar{eskog sinoda.
U isto vrijeme kad i ruskom caru Petru velikom, obratilo se bilo
sve{tenstvo sa mleta~kim pravoslavnim op{tinarima i patrijarhu u
Carigrad op{irnom predstavkom protivu Melentija. U Carigradu su
odavna ve} znali za postupawe Melentijevo, te sada patrijarh Kiril IV
sazove sinod, na kome bude pretreseno sve, {to je Melentije radio od
kako je episkopom postao, te 10. juna 1712. g.bude izdana sinodska osuda
u ime patrijarha Kirila IV a uz potpis jo{: jerusalimskog patrijarha
Hrisanta, i mitropolita: iraklijskog Atanasija, nikomidijskog
Partenija, nikejskog Genadija, solunskog Jakova, pru{kog Kirila,
ikonskog Antima, filipopoqskog Kalinika, smirnskog Partenija,
mitilinskog Nikodima, hioskog Genadija, dristarskog Jeroteja i
klimiskog Joanikija. Tom osudom Melentije se progla{uje svrgnutim sa
sve{tenoga dostojanstva i ~ina i odlu~enim od tijela crkvenog kao drugi
Juda (ως αλλον Ιουδαν) i odmetnik (αποστατην).470 Ista je osuda bila
poslana u Mletke kroz kefalonijskog i zakintskog arhijepiskopa.471 Kad ju
je primio Melentije, odmah je obolio, i po{to je za sedam mjeseci morao da u
posteqi u te{koj bolesti provede, umro je 6. maja 1713. g. u najgroznijim
mukama. Opojao ga je jedan sve{tenik sa jednim djakom.472
Smrt Melentijeva mnogo je rastuìla gospodu u rimskoj kuriji; i papa
Kliment XI ~im je za to doznao, napisao je 13. maja iste godine senatu,
àle}i mnogo smrt Meletijevu i preporu~uju}i da senat upotrebi sve sile,
da na mjesto Melentijevo bude izabrano takvo lice, koje bi bilo isto onako
odano rimskoj crkvi, kao pokojni. I imao je ra{ta papa i rimska kurija da
àle smrt takvog vjernog sluge svoga, jer zbiqa te{ko bi bilo na}i drugog
pravoslavnog episkopa, koji bi onako pogazio svoj obraz i onako
468
Ibid., p. 89.
Kon~. rkp. Kutuvalov rkp.
470
Docum., p. 90.
471
Ibidem.
472
Veludos, str. 89. 175. Kutuv. rkp.
469
285
sistemati~no radio da pounijati ~itavu jednu obilatu pravoslavnu crkvenu
oblast, koja je, osim Mletaka, brojala tada u Dalmaciji i Boki kotorskoj
190 pravoslavnih crkava.473 @alili su Melentijevu smrt i svi dalmatinski
biskupi, a hvalili su ga i slavili kao velikoga ~ovjeka arcibiskupi
Zmajevi} i Karaman u svojim spisima.474
8.
Smr}u Melentija Tipaldi prekida se za 69 godina pravilni red
mleta~ko-dalmatinskih episkopa, ina~e filadelfijskih arhijepiskopa.
Novi pravilni episkop tek }e 1782. g. postavqen biti, Sofronije Kutuvali.
Za sve to vrijeme crkve u Dalmaciji nemaju nikakve sveze sa crkvom u
Mlecima, i tek }e Sofronije po~eti opet vr{iti u Dalmaciji vlast
pravilnog mleta~ko-dalmatinskog episkopa. Da u kratko kaèmo, za{to se
za toliko godina nije moglo do}i do pravilnog episkopa.
Premda je papa Kliment XI i molio senat, da bi se odmah postavio novi
episkop u Mlecima, „dostojni" na{qednik Melentija Tipalda,475 i premda
je senat i pozvao mleta~ku crkvenu op{tinu da novog episkopa izabere, ipak
op{tina nije htjela da pristupi tome izboru. Uzrok je tome bio, {to je
postojala ona senatska naredba od 1708. g. po kojoj bi se sve{tenici
pravoslavni morali podvrgnuti ispitu u pogledu svoga vjerovawa pred
mleta~kom latinskom kurijom. Ova je naredba bila ponovqena poslije
1720. g. i 10. maja 1722. g.476 Pravoslavni Mle~i}i nijesu htjeli trpjeti u
svojoj crkvi unijatske sve{tenike, a jo{ mawe da se u crkvi im spomiwe
ime rimskoga pape. Napustili su crkvu, koju su im htjeli na silu da
pounijate, i mnoge porodice pravoslavne odseli{e iz Mletaka u
Livorno i u Trst, u kojim mjestima, pod zakriqem odnosnih vlada, prvi
sagradi{e crkvu u ~ast sv. Trojice, a drugi u Trstu, u ~ast sv.
Spiridona. Druge opet porodice presele se u Budimpe{tu, u Be~ i u
druga austrijska mjesta. I dogodilo se to, da od 400 trgova~kih ku}a,
{to je bilo u Mlecima za vrijeme Tipalda, taj se broj smawio jedva na
sedamdeset. Vlada mleta~ka osjetiv{i {tetu, koja je potekla za republiku
od papske one ingerencije u wenim poslovima, objavila je, da treba
svakako da bude izabran bar jedan episkopski zamjenik. Poslije dugog
kolebawa, kad je najposlije vlada pokazala da ne obra}a strogu pa`wu na
pomenute svoje dekrete 1720. i 1722. g. bude izabran za vikara i
starje{inu crkvenog 8. decembra 1758. g. u~eni i strogo pravoslavni
sve{tenik Spiridon Milija iz Krfa.477 I eto opet rimske kurije sa
protestom. Papa Kliment XIII pi{e senatu, da on ne moè priznati
Miliju za zakonitog vikara, po{to je inovjerac. Ali senat nije tada
473
Veludos, str. 89.
Documenta, p. 125. 140. 282. u q.
475
Ibid., p. 415.
476
Veludos, str. 89.
477
Ib., p. 91. Satas, Sp. kw, str. 526.
474
286
na{ao za dobro osvrnuti se na taj papin protest, i stvar se nekako
uti{ala.478 Me|utijem vlada, radi nemira koje su izazivali latinski
biskupi u me|uvjerskim pitawima u svima zemqama republike i da bi se
prekratili ti nemiri, odlu~ila je da treba imenovati episkopa jednog
sa vla{}u pre|a{wih mleta~ko-dalmatinskih episkopa. Dekretom od 81.
decembra 1761. g. ona pozove op{tinu da pristupi izboru novog episkopa,
samo {to }e taj episkop morati zakletvom zasvjedo~iti apostolski
simvol i florentijsko ispovjedawe vjere (giurare il simbolo apostolico e le
definizioni di fede del concilio ecumenico di Firenze), dakle biti unijat.479 U
op{tini se stvori{e dvije stranke uslijed tog poziva vladinog: jedna,
koja nije htjela nipo{to da se primi onaj uslov o florentijskom
ispovjedawu vjere, i druga, koja je mislila da }e se mo}i vremenom
osujetiti onaj vladin zahtijev i koja je dakle prividno pristajala na
pomenuti uslov. Javi{e se dva kandidata za episkopstvo: gorepomenuti
Spiridon Milija i ceri{ki sve{tenik \or|e Facea. Jedna je stranka,
kaìmo radikalna, bila za Miliju, a druga, kaìmo oportunisti~ka, bila
je za Facea. Pri izboru nadma{ila je oportunisti~ka stranka, i izabran
je bio 18. januara 1762. g. ovaj po{qedwi. Protivna stranka tada napi{e
patrijarhu u Carigrad da je Facea pristao na florentijsko, unijatsko
ispovjedawe vjere, i da je dakle unijat, i kao takvog da pravoslavni ne }e
ga priznati za svog episkopa. U isto vrijeme napi{e i senat patrijarhu
o izboru Facee, ne spomiwu}i ni{ta o unijatskom ispovjedawu vjere i
mole}i da naredi za hirotoniju wegovu. Patrijarh na to odgovori, da }e
odnosnu naredbu izdati, kad dozna da je izabrani u strogome smislu
pravoslavni, i ako prethodno ispovjedi vjerovawe po formuli, {to mu
se sada {aqe. Ali prije nego {to }e Facea primiti ovaj patrijarhov
odgovor, vlada primora Facea da po|e u Krf radi hirotonije, i pozove
krfskog proveditora, da bi tamo{wa dva episkopa, Hrisant levkadski i
Sofronije kefalonijski, obavili odnosni ~in. Ustupaju}i energi~nom
nastojawu o tome proveditora i ne ~ekaju}i odnosnu dozvolu iz
Carigrada, a ne misle}i o nikakvom zlu, ta dva episkopa hirotoni{u
11. jula 1762. g. Facee, koji dobije ime Grigorija.480 Doznao je bio
me|utijem Rim o izboru Facea, i odmah papa napi{e senatu, àle}i se
{to }e inovjerac zauzeti mjesto episkopsko, i kako se time samo sprema
„ne~ista trpeza jeresi i vje~ne propasti." Na dugo je i{lo o tome
dopisivawe izme|u Rima i Mletaka, dok najposlije senat izjavi da se
tako moralo postupiti radi dràvnih razloga, i naredi svome
zastupniku u Rimu, da prekine svaki daqi govor o tome sa kurijom.481 A
primorana je bila mleta~ka vlada tako postupati osobito radi toga,
478
Veludos, str. 91. 175.
Ib., str. 92.
480
Ib., str. 93.
481
Svi dokumenti o ovome, a naime, 3 pisma pape Klimenta XIII i 3 pisma patrijarha carigradskog
Joanikija {tampana su u J. F. le Bret, Acta ecclesiae graecae annorum 1762 et 1763. Stutgard, 1764.
479
287
{to je tada stigao bio op{irni memorijal ruskoga dvora povodom
tuàba iz Dalmacije, da latinsko sve{tenstvo silom primorava
pravoslavne Dalmatince na prevjeru.482
Na Boì} 1762. g. do|e Facea u crkvu sv. \or|a u Mlecima da sluì
liturgiju. Op{tinari ga pozovu tada da potpi{e ispovjedawe vjere po
formuli, {to je iz Carigrada patrijarh Joanikije III bio poslao.
Facea izjavi da je to suvi{no da ~ini, po{to je on ve} potpisao
odnosno ispovjedawe vjere u Krfu prije hirotonije. Uzrujali su se na to
op{tinari, koji su svagda mislili, da Facea nije bio pristao na ono
unijatsko vjerovawe, koje je vlada zahtijevala. Senat tada napi{e odmah
svom zastupniku u Carigradu, da bi od patrijarha potraìo priznawe
Facea za pravilnog episkopa. Pi{u i op{tinari u Carigrad mole}i,
da bi patrijarh objavio im, da li da se Facea ima priznati za episkopa.
U septembru stigne patrijarhov odgovor sa sinodskom odlukom, po kojoj
se progla{uje Facea li{en episkopske vlasti i odlu~en, i on i ona dva
episkopa, koji su ga hirotonisali. Posredovao je poslije toga senat na
sve mogu}e na~ine kod patrijarha, da bi opozvana bila ona sinodska
odluka, ali bez svakog uspjeha. Kad je vidio senat da ostaju uzaludna sva
nastojawa wegova u Carigradu, koja su pune tri godine trajala, naredi
14. septembra 1765. g. da Facea bude introniziran kao zakoniti episkop.
Ova je naredba bila na silu izvr{ena i protivu èqe Facejeve, te je on i
po~eo vr{iti episkopsku vlast, jer ga je vlada na to prinu|avala; ali je
tu vlast on vr{io zlovoqno i grize}i se, {to ga je carigradska crkva
od sebe odbila. Po~eo je odmah poboqevati i poslije duge i te{ke
bolesti, tuàn i àlostan umro je 9. jula 1768. godine.483
Kad je umro Facea, nije znala mleta~ka op{tina kako da se odlu~i
birati novog episkopa, boje}i se osude iz Carigrada, od kuda su jedva
mogli umoliti opro{taj za one sve{tenike, koji su sluìli u crkvi sa
Faceom. Dozvolom vlade pristupe ipak izboru novog episkopa, te
izabra{e 31. jula 1768. g. tada{weg kiterskog episkopa Nikifora
Mormori.484 Opet se Rim upleo u posao, i opet je morao senat da, isti~e
dràvne razloge u opravdawe svoga djelovawa. Novoizabrani episkop
Nikifor, kad je doznao za izbor, napisao je u Mletke, da }e se primiti
episkopstva mleta~ko-dalmatinskog, ako carigradski patrijarh izda
gramatu za wegov premje{taj iz Kitere u Mletke. Pisao je zato senat
odmah 19. novembra 1768. g. u Carigrad mole}i za taj premje{taj i
navode}i, da se sada ti~e kiterskog episkopa, koji je nezavisan od rimske
kurije. Nijesu u Carigradu povjerovali u iskrenost pisawa mleta~kog
482
Documenta, p. 429.
Veludos, str. 94-99. Najpodrobnije o Facei u Kutuvalovom rukopisu.
484
Ib., str. 99.
483
288
senata, kad se ti~e pravoslavne vjere, te se i ne odazva{e onom senatskom
pismu.485 Me|utijem umre u Kiteri ep. Nikifor Mormori.
U januaru 1772. g. bude izabran za mleta~ko-dalmatinskog episkopa
tada{wi krfski episkop Nikifor Teotoki, vrlo u~eni ~ovjek i sjajni
ukras
pravoslavne
crkve
(της ορθοδοξου εκκλησιας πολυφωτον εγκαλλωπισµα). îm je doznao za
izbor, napi{e on odmah u Mletke, da }e se primiti ~asti, ako vlada javno
opozove svoj dekret od 31. decembra 1761. g. i sve~ano izjavi, da
filadelfijski arhijepiskop u Mlecima u svemu zavisi od carigradske
patrijar{ije i da je pravoslavne vjere. Savjetovao je jo{ mleta~ke
pravoslavne op{tinare, da podnesu vladi mleta~koj ~istu i jasnu izjavu,
da niko od wih, ni stari ni mladi, ni ~ovjek ni èna, nema ni{ta op}ega
sa Rimom, i to s toga, da bi papa jednom za svagda prestao isticati
nekakvu vlast svoju nad mleta~ko-dalmatinskim episkopom, i da bi na
zapadu prestali smatrati i nazivati mleta~ko-dalmatinsku crkvu gr~korimskom, kao {to tu crkvu od vremena Tipaldija i Faceje svi zovu.486
Povelo se radi toga dugo dopisivawe izme|u op{tine i senata, i op{tine
i Carigrada, a tako isto izme|u vlade i ep. Nikifora. Senat nije mogao
da se odlu~i zadovoqiti èqama episkopovima i op{tine radi obzira
prema Rimu. Vide}i to Nikifor po{qe u Mletke 8. novembra 1775. g.
pismenu izjavu, da ne èli odlaziti iz Krfa.487
Nikiforova odreka navela je senat na ozbiqno razmi{qawe o
pravoslavnoj vjeri u zemqama republike, te boje}i se novih nereda, a
vide}i postojanstvo i nepomi~nost pravoslavnih u vjeri svojoj, izda 16.
novembra 1780. g. dozvolu da se izabere novi episkop, bez obveze za tog
episkopa da o~ituje priznawe florentijskog ispovjedawa vjere.488 Da je
ova dozvola vladina bila samo privremena, koju je ona mogla odmah
sutradan obustaviti, pokazuje naredba wezina od 8. marta 1783. g.
konsultorima, da bi predloìli nacrt, po kome bi se imali stalno
urediti odnosi prema pravoslavnim podanicima, koji ne èle biti
unijati (desiderosi di vivere non uniti alla comunione cattolica romana).489
Svakako ve} pravoslavni u Mlecima uskoristi{e se onom dozvolom, i
izabra{e za episkopa Sofronija Kutuvali, tada{weg episkopa
Kefalonija i Zakinta. Carigradski patrijarh izda 15. januara 1782. g.
dozvolu za premje{taj Sofronijev u Mletke, i episkop Sofronije bude
tada sve~ano introniziran pri velikoj radosti i odu{evqewu
pravoslavnih, koji poslije tolikih muka pretrpqenih za dugi niz godina
485
Ib., str. 100. 176.
Ib., str. 101.
487
Ib., str. 102.
488
Kutuv. rkp. gdje je u gr~kom prijevodu navedena ova senatska odluka.
489
Docum., p. 479.
486
289
za vjeru svoju svetu, najposlije pobjedi{e. Rimska je kurija protestirala,
ali sada ve} bez ikakvog uspjeha.
9.
Sve ovo {to smo naveli ovdje o patwama pravoslavne mleta~ke
op{tine za 69 godina, to isto, samo u drugom obliku, bilo je u
Dalmaciji, po~iwu}i osobito od 1713. g. kad postaje zadarskim
arcibiskupom, biv{i barski arcibiskup i „primas sve Srbije",
nera{tanin, Vikentije Zmajevi}. Ovaj arcibiskup, a za wim na{qednik
mu Matej Karaman, uz spqetske arcibiskupe: Antuna Ka~i}a i
Nikolu Dinari}a, potpomognuti od suvremenih im dalmatinskih
biskupa, upotrebi{e sve ono, {to samo najve}a intolerancija i
najneobuzdaniji vjerski fanatizam izmisliti mogu, da bi primorali na
prevjeru pravoslavne Dalmatince i iskorjenili iz Dalmacije pravoslavnu
vjeru. [titili su te arcibiskupe i biskupe u svojim postupawima
protivu pravoslavne crkve dukali: 1708, 1720. i 1722. godine i zatijem
onaj od 31. decembra 1761. g, a za Dalmaciju je na snazi bila Rivina
proveditorska naredba od 28. marta 1708. g, po kojim dràvnim
naredbama, pravoslavnih, kao takvih, nije moglo biti, nego samo
unijata (greco-latini, cristiani di rito greco-latino), te pod zakriqem istih
naredaba oni su arcibiskupi i biskupi i radili ono {to su radili
protivu pravoslavqa u Dalmaciji; a u tome su im na ruku i{li i pojedini
dalmatinski proveditori, izme|u kojih neki nijesu bili mawi fanatici
od pre|a{wih: Valijera i Rive.
U Dalmaciji, kad je umro Melentije Tipaldi, upravqao je jo{
crkvom ep. Savatija. Okolo 1712. g. ovaj se episkop starao da se u
Skradinu otvori za bogosluèwe pravoslavni hram, i to uslijed èqe
samih Skradiwana, kojima je u tome na ~elu bio ugledni Srbin Milovan
Pavasovi}, serdar. Po savjetu episkopovom obratio se ovaj serdar u ime
ostalih pravoslavnih Skradiwana tada{wem proveditoru Karlu Pizani
sa odnosnom pro{wom. Proveditor ovaj, dobiv{i nu`ni izvje{taj o
pitawu od {ibeni~kog kneza Petra Bembo, uvaì molbu i 28. marta 1713.
g. izda dozvolu Skradiwanima, da staru crkvu svoju mogu popraviti, i
postaviti pri woj sve{tenika radi bogosluèwa. Ali im ovu dozvolu
proveditor izdaje ne kao pravoslavnima, nego kao unijatima, u smislu
tada postoje}ih, a gore pomenutih dràvnih naredaba; i prema tome, da
sve{tenik, koga }e oni izabrati za slu`bu, prije nego {to otpo~ne tu
slu`bu, mora biti ispitan od skradinskog latinskog biskupa o
vjerovawu svome i od toga biskupa mora dobiti odnosnu svjedoxbu (la
neccssaria patente); i tu dozvolu uslovquje proveditor doti~nim
senatskim odobrewem.490
490
Ib., str. 96.
290
Ovakvom dozvolom pravoslavni Skradiwani nijesu mogli naravno biti
zadovoqni, i to su nezadovoqstvo oni i iskazivali navode}i, da nijesu
oni nikakvi unijati. Za ovo dozna tada{wi latinski biskup Gregor
]ivaleli, i tuì odmah Skradiwane proveditoru, da su oni
„shizmatici", i da im ne treba nikako dopustiti da svoju crkvu dobiju u
Skradinu. Uslijed ove tu`be biskupove obrate se opet Skradiwani u
julu iste 1713. godine proveditoru predstavkom, u kojoj se àle na
gowewa ]ivalelova, isti~u slobodu {to uìvaju pravoslavni u ostalim
mjestima Dalmacije, koji imaju svoje crkve, navode kako protivnost, koja im
se ~ini u Skradinu, poti~e od latinskih skradinskih trgovaca, koji se
boje da se ne umnoì broj pravoslavnih u Skradinu, kad bi tu crkva
bila, i mole na novo da im se dozvoli otvoriti svoju staru crkvu, kao
{to su to i prije nekoliko mjeseci molili. Proveditor sprovede ovu
predstavku Skradiwana {ibeni~kom knezu radi odnosnog izvje{taja, a
glavno, da dobije vremena, kako bi doznao senatsko mi{qewe o predmetu.
Umre u to vrijeme biskup ]ivaleli, i na wegovo mjesto bude izabran
{ibeni~ki kanonik Ivan Vidovi}. Ovaj Vidovi} obrati se neposredno
senatu u Mletke protivu one molbe pravoslavnih Skradiwana, i senat
29. septembra 1714. naredi proveditoru A. Memo da se odmah zabrani
„shizmaticima" u Skradinu otvarati crkvu i da podvrgne najteìm
kaznama svakoga, koji se usudi to ~initi bez senatske dozvole. U istome
smislu iskazali su bili mi{qewe svoje i dràvni savjetnici u
Mlecima, i to je mi{qewe poslao tako|er proveditoru senat radi
wegovoga vladawa. Prema tim senatskim naredbama dozvoqeno je bilo 1.
avgusta 1716. g. istom Vidovi}u i latinskim skradinskim gra|anima da u
odnosnom zboru zakqu~e, da je zabraweno „Grcima" (ai Greci, tj.
pravoslavnima) graditi crkvu, dok se o tome ne upita biskup i narod.491
Takim na~inom osujetili su Latini da se tada otvori pravoslavna
crkva u Skradinu. Mi }emo daqe vidjeti, koliko }e jo{ imati da
pravoslavni Skradiwani pretrpe, dok su im silnici dozvolili, da se
mogu moliti Bogu u svojoj crkvi.
Naredba ona proveditora Rive, da u Kotarima moè sluìti
pravoslavni sve{tenik, ako dobije prethodno od latinskog biskupa
patentu, izva|ala se strogo, te je ka`wen bivao svaki sve{tenik, koji nije
imao te patente. O ovome imamo, izme|u drugih, svjedoxbu u jednoj naredbi
proveditora Pizani od 11. aprila 1718. g, kojom prijeti sa 200 dukata
globe sve{teniku Jovanu Kon~arevi}u, ako se usudi sluìti u crkvi
brgudske parohije, a ne pokaè patentu od ninskog latinskog
kapitularnog vikara.492 Protestirali su protivu ovoga pravoslavni
sve{tenici, koliko Kotara, toliko i ostalih mjesta, i ep. Savatija se
radi toga àlio ~ak i senatu, ali bez uspjeha, jer im se uvijek
491
492
Ib., str. 337.
St. arhiva zad. ep, br. 188.
291
odgovaralo pozivom na postoje}i dukal od 18. januara 1708. g. Tako se
dogodilo, kad je sve{tenik Simo Matijevi} imao da zauzme pastirsku
slu`bu u parohijama: strmi~koj, golubi}koj, radqeva~koj i àgrovi}koj;
i tek mu je proveditor A. Emo dozvolio naredbom od 9. februara 1715. g. tu
slu`bu bez biskupske patente, jer je prijetila opasnost, da pomenuta mjesta
pre|u Turcima.493
Htjelo se, da i {ibeni~ki tada{wi sve{tenik Nikola Metaksa
potraì patentu od {ibeni~kog latinskog biskupa, da bi mogao i daqe
svoju slu`bu vr{iti. Knez tada{wi Petar Bembo uvaàvao je pomenutog
sve{tenika i bio je ~ovjek bespristran, te i Metaksa bude oslobo|en od
onoga zahtijeva. Ali je zato latinsko sve{tenstvo {ibeni~ko i kiwilo
pravoslavne u svakoj prilici. To se pokazivalo osobito pri slu`bama u
crkvi Uspenija Bogorodice. Kao {to znamo, u toj su svojoj crkvi
pravoslavni [iben~ani morali trpjeti latinski oltar. Latinski pop L.
Mi{i} Bali} bio je odre|en za slu`bu na tom oltaru. Da bi dosa|ivao
pravoslavnima, on bi do{ao da sluì misu upravo u onaj ~as, kad se
sluìla pravoslavna liturgija, i tu bi svoju misu ~itao na sav glas i
pjevao sa odnosnim klerikom neke molitve, a kad bi pravoslavni
ve~erwu sluìli, do{ao bi isti pop sa nekoliko svojih qudi i tada bi i
oni pjevali na sav glas litanije. Da se od ovoga morala smutwa doga|ati
u crkvi, samo se po sebi razumije, kao {to se i to razumije, da je ovo
moralo jo{ vi{e ozlojediti pravoslavne na latine, nego {to su dotle
na wih ozloje|eni bili. Podnesu najposlije 2. jula 1713. g. pravoslavni
[iben~ani knezu àlbu na onoga popa. Knez uvaì tu àlbu, i tri dana
ka{we pozove k sebi istoga popa i podvrgne ga opomeni, a ujedno
prijavi stvar generalnom prokuratoru, da se po zakonu postupi sa
nemirnim popom.494
Ako se ovako postupilo u [ibeniku u obranu pravoslavnih to je bilo s
toga, {to je op{tina mnogobrojna bila i {to je bilo tu mnogo vrlo
uglednih i bogatih gospodara, koji su imali i energije i znawa da
{tite pravo i slobodu svoje crkve. I u Zadru nijesu tada pravoslavni
bili mnogo kiweni, jer je i tu bilo qudi zna~ajnih i odva`nih. Ali u
ostalim mjestima postupale su gra|anske niè vlasti bez svakog obzira sa
pravoslavnim sve{tenstvom i narodom. Ep. Savatija nije mogao da
prikloni te vlasti na druk~ije postupawe, jer su bile sve pod uplivom
doti~nih latinskih biskupa, a proveditor nije smio ni mogao da izdaje
naredbe u obranu pravoslavne crkve, kad je onaj dukal 1708. g. na snazi bio.
Potraì zato ep. Savatija pomo} od srpskog patrijarha Mojsija
Petrovi}a. Patrijarh do|e u Dalmaciju li~no 1714. godine, da pohodi
crkve i narod u mjestima, koja su prije pripadala dabro-bosanskoj
mitropoliji, a to je u dalmatinskom kontinentu. Blagotvorna je bila za
493
494
Ib., str. 195.
Docum., p. 97. 98.
292
pravoslavne Dalmatince ova patrijarhova posjeta, jer se svi utvrdi{e jo{
ja~e u vjeri svojoj i dobi{e novu snagu, da brane crkvu svoju u te{kom
tada{wem vremenu, kada se u Dalmaciji sve okomilo bilo na tu crkvu. I
uti{alo se ne{to bilo poslije toga napadawa na pravoslavnu vjeru. Ratne
prilike zaprije~ile su bile bar za vrijeme latinskom sve{tenstvu, da
nasr}e na pravoslavne. Ali te ratne prilike prestado{e poàreva~kim
mirom (1718. g.), koji razvezuje ruke latinskom sve{tenstvu, da opet napada
pravoslavnu crkvu, i to novom silom i takom o{trinom, kakve ono dotle
jo{ nije bilo pokazalo.
Umro je u januaru 1716. g. ep. Savatija, i upravu crkve pravoslavne
primi Stevan Qubibrati}, mudri i energi~ni prvosve{tenik,
protivu koga }e, kao {to }emo odmah vidjeti, podi}i drvqe i kamewe
latinski biskupi, a na ~elu im zadarski arcibiskup Vikentije
Zmajevi}.
10.
Stevan Qubibrati} bio je arhimandrit, kad je primio upravu
dalmatinske crkve. Poznat je bio i u Boki i u Dalmaciji jo{ za ìvota
Savatije, koji mu je stric bio, i u ime stri~evo obi{ao je bio 1715. g.
ve}inu dalmatinskih crkava, i tada ve} stekao qubav Dalmatinaca. Kad
je umro Savatija, sve{tenstvo i narod smatrao je Stevana prirodnim
na{qednikom Savatijevim u upravi dalmatinske crkve, i tu mu vlast
dragovoqno svi odmah i prizna{e. Trebalo je da prizna Stevanu tu vlast
i mleta~ka vlada. Zapelo je bilo u tome, jer su se sjetili da je Stevan
bio prije nekoliko godina pred gra|anskim sudom, da se opravda, {to
je i{ao u Rusiju i radi ~ega su ga, podozrijevaju}i da nije vjeran
republici mleta~koj, dràli neko vrijeme i u tamnici. Ali se
ispostavilo, da je Stevan bio u Rusiji da utana~i ustanak u Dalmaciji
protivu Turaka, da je on radio tada u korist republike, jer se od onog
ustanka republika fakti~no koristovala, i da je nevino tada u tamnici
~amio.495 Prema ovome, a obzirom na upliv {to je Stevan uìvao u
narodu i {to je na taj upliv vlada ra~unala radi svojih dràvnih
razloga, dalmatinski proveditor A. Emo naredbom od 1. avgusta 1716. g.
prizna arhimandritu Stevanu sva prava, koja je uìvao pokojni
Savatija, i time vlast da upravqa dalmatinskom crkvom. Proveditorska
ova naredba bila je potvr|ena dukalom 15. aprila 1717. godine, a kad je
po drugi put zauzeo proveditorsko mjesto ~estiti A. Mo}enigo, ovaj
proveditor ponavqa 21. novembra iste 1717. godine Emovu naredbu,
hvale}i Stevana „koji sve nove zasluge sti~e staraju}i se uspje{no u
poslovima dràvne slu`be" (che di continuo s' avvanza nel merito con l’
attenzione che fruttuosamente presta negl' impieghi del pubblico servizio).496 I
ovaj dràvni razlog, koji Mo}enigo ovdje isti~e, i bio je uzrok radi
495
496
Kon~. rkp.
Docum., p. 104. St. arhiva zad. ep, br. 201. 205.
293
koga je tada{wa vlada {titila Stevana, te je i wemu slobodnije bilo
raditi kao crkvenom poglavici u korist dalmatinske crkve.
Nastojao je Stevan da se crkve sve u redu drè i pravilno da u
wima bude bogosluèwe, da sve{tenstvo bude marqivo u pou~avawu
naroda i ta~no u vr{ewu crkvenih i pastirskih sluàba, da se u
manastirima pravilo vr{i i da kalu|eri budu primjerni i da djecu
obu~avaju.497 O svemu je htio da izvje{ten bude i za sve je izdavao
potrebite naredbe i savjete.
Jo{ od pro{loga vijeka podignute su bile crkve u Dobropoqcima,
Jagodwoj, Ivo{evcima, Kri~kama, Kru{evu, Otonu, Petrovom poqu,
Strmici i Oti{i}u. Za ove crkve izvje{ten je bio Stevan da su u vrlo
oskudnom stawu, jer da je narod siroma{an; i Stevan za sve je poslao po
nekoliko bogoslu`benih kwiga i raznih crkvenih utvari, koje je dobio
bio iz Rusije na dar. Kao da nijesu svugdje jo{ zavedene bile kwige, u
kojima }e se po parohijama biqeìti imena onih, koji se rode, koji
umru i koji se vjen~aju, ili bar na to se nije dovoqno pa`we obra}alo.
Kr~ki nastojateq Mojsije upozorio je na to Stevana, i on odmah pismom
od 3. marta 1718. g. izda naredbu, da se pomenute kwige moraju pri
svakoj crkvi ta~no voditi, ne samo, nego upu}uje sve{tenstvo i kako
ima da upisuje slu~ajeve ro|ewa, smrti i vjen~awa u te kwige.498 Po
wegovoj naredbi od 9. aprila iste godine zavedeno je bilo i trikratno
napovijedawe braka, i tu naredbu svoju on osniva na Krm~iji,
preporu~uju}i da je sve{tenici ~esto ~itaju.499 Postoji lijepa Stevanova
naredba od 18. juna iste godine o tome, da sve{tenici moraju svake
liturgije propovijedati narodu i tuma~iti mu jevan|eqe, pri ~emu
dodaje, da }e on poslati „kwigu propovijedi" onim sve{tenicima, koji
sami ne znadu sastaviti propovjed.500 Kao {to se vidi iz ovih naredaba
Stevanovih, on je bio ne samo dobri i marqivi starje{ina crkveni, nego
je bio i ~ovjek od nauke.
U [ibeniku su latini nau~ili bili uznemirivati pravoslavne i
vrije|ati, i nijesu mogli prestati da to u svakoj prilici ~ine. Doznao
je bio za ovo Stevan, te se poàli radi toga proveditoru Mo}enigo, i
ujedno uputi [iben~ane, da podnesu i oni tu`bu na te latine
proveditoru. Mo}enigo izda 8. maja 1717. g. o{tru naredbu po ovoj
tu`bi, te prijeti sa 500 dukata globe svakome, a pri potrebi tamnicom
i drugim kaznama, koji se usudi ma u ~emu bilo uvrijediti jednog
pravoslavnoga radi wegove vjere. Ova je naredba Mo}enigova bila
zatijem potvr|ena dukalom od 14. jula 1718. godine.501 Nema sumwe da su
i senat i proveditor, izdavaju}i ove svoje dekrete mislili o
497
Kon~. rkp.
Ibidem.
499
Ibidem.
500
St. arhiva zad. ep, br. 209.
501
Docum., p. 106.
498
294
pravoslavnim [iben~anima, kao o unijatima, jer tako se po tada
postoje}im zakonima na pravoslavne zvani~no smatralo; ali to se u
tada{wim prilikama malo ticalo i [iben~ana i Stevana. Pri tome,
ni proveditor, ni senat ne spomiwu o gr~ko-katolicima u svojim
dekretima, nego samo to da latini ne smiju uznemirivati isto~no
bogosluèwe, i toliko je pravoslavnima za tada dosta bilo. A mo`da se i
naro~ito o tome pre}utalo radi obzira prema arh. Stevanu, koji je ba{
tada jednu veliku uslugu u~inio bio republici.
Imocka je krajina od starine bila srpska krajina. Tu je za vrijeme
cara Du{ana bila wegova vojska duè vremena, te se tada utvrdio jo{
ja~e srpski tip one krajine. Za vremena ma|arskih kraqeva do{lo je
tamo i latinsko sve{tenstvo, te se i rimokatoli~ka vjera po~ela tu
gwezditi. Za turskih vremena dolaskom fratara ta se vjera u imockoj
krajini dosta rasprostranila; a u po~etku XVIII vijeka prili~no je
sna`na bila. Godine 1717. oslobodio se Imocki od Turaka i do{ao pod
vlast republike mleta~ke. Za vrijeme po{qedwih ratova sa Turcima
bila je mal ne opustjela imocka krajina, „а tomu bi{e krivi na{i ljudi
kr{}ani jer podjo{e biàti", kaù fratri u svojim kwigama. Po nagovoru
arhim. Stevana pre|e tada iz Hercegovine u Imocki pod vlast republike
180 srpskih porodica (okolo 1. 400 du{a), koje i sastavi{e novu crkvenu
op{tinu i od jedne turske xamije, koju im ustupi proveditor Mo}enigo,
uredi{e privremeno sebi crkvu. Nekoliko godina poslije osobitim
dukalom od 10. jula 1722. g. bila je sasvijem ure|ena ta op{tina.502
Izme|u naroda, {to je tada doselio u Imocki, neki su bili iz Zubaca
blizu Trebiwa, nedaleko od crnogorske granice i svoju naseobinu kod
Imockoga nazva{e „Crnogorci", kao {to se doti~no selo tu i danas
zove. Radi ovoga fratri nazva{e Crnogorcima sav onaj narod, {to se
sada u imockoj krajini naselio, a po vjeri gospoda fratri u svojim
spisima zovu ih „hrka}i", i pou~avaju one, koji ho}e da im vjeruju, da „za
Tur~ina nebija{e ni jedne cigle hrka}ke ku}e u svem kadiluku."503 Da su se
mu~ili fratri da zagospodare oni u Imockom i da su u tome i uspjeli,
osnovav{i 1735. god. svoj manastir, i da su radi toga morali mnogo da
pretrpe od „hrka}a", to kaù fratri i to pi{u, ali ne }e da kaù, kako su
postupali sa pravoslavnima, i kakva su srestva upotrebili bili da do|u
tada do uspjeha, kao {to su do{li. înili su ono {to su prije u~inili
bili u vrli~koj krajini i djelomice u Kninu, a {to nam je poznato, te ne
}emo ovdje da istu stvar ponavqamo. Trebalo im je „puka" da sastave
svoje parohije i da ìve slobodno, pa su to radili sada i u Imockom,
uznemiruju}i pravoslavni narod, dok ne postigo{e {to su htjeli. Ka~i}
je bio spqetski arcibiskup, pa lako im je bilo goniti „hrka}e". Ali su
ti isti „hrka}i" sa svojim sve{tenicima znali mu{ki suzbijati fratre, a
502
503
St. arhiva zad. ep, br. 230.
Zlatovi}, Franovci. Str. 214.
295
glavnim na~inom blagodare}i u prvo vrijeme mudrom crkvenom
starje{ini Stevanu. Vlasti mleta~ke priznale su svu zaslugu Stevanovu,
{to je oìvjela bila tada imocka krajina, i to priznawe }e u javnom
spisu 1720. godine sredi{woj vladi iskazati sve~ano proveditor
Mo}enigo.
Me|utijem u po~etku 1719. g. stigao je u Crnugoru, na molbu
crnogorskoga mitropolita Danila Wego{a, srpski patrijarh Mojsije da
zavladi~i Savu Petrovi}a Wego{a. Ovom prilikom isti patrijarh,
pre{av{i u Boku, a na molbu sve{tenstva i naroda, zavladi~i i na{eg
arhimandrita Stevana na Sretenije iste godine. Ovo je u~iweno bilo sa
znawem i privolom dalmatinskoga proveditora; i od toga vremena
Stevan je, kao episkop, upravqao dalmatinskom crkvom, dok je dotle tu
upravu vr{io kao arhimandrit, sve do polovine 1716. godine. Duhovnu
vlast nad Bokom vr{io je crnogorski mitropolit, a ep. Stevan zauzme tada
duhovnu upravu iskqu~ivo dalmatinske crkve, radi ~ega on i pre|e u
Dalmaciju, odrediv{i man. Dragovi} za glavno mjesto svoga stanovawa.
11.
Prvi posao ep. Stevana bio je da obi|e crkve dalmatinske i da se
li~no upozna sa potrebama sve{tenstva i naroda. Preduzeo je radi toga
iste 1716. godine sa znawem i odobrewem proveditora Mo}enigo
kanoni~ku posjetu eparhije svoje. Svugdje ga je narod osobitim
odu{evqewem do~ekivao i primao blagoslov wegov. Sluìo je sv.
liturgiju u svakoj crkvi, pou~avao je narod i hrabrio u vjeri.
Pou~avao je sve{tenike da revnosni budu u vr{ewu pastirske slu`be,
da u~e svagda narod vjeri i moralu, da budu primjerni i vo|e naroda.
Osvetio je i neke crkve, koje su samo sve{tenici prije osvetili bili, i
sve je crkve snabdio sv. mirom, {to je dobio bio od patrijarha Mojsija.
Sakupio je tom prilikom mnoge sve{tenike u Kninskom poqu, i na toj
sve{teni~koj skup{tini utvr|eno je bilo sve ono u pogledu vr{ewa
pastirske slu`be, {to je on prije srestvom okru`nica naredio bio.
Blagotvorna je za pravoslavnu vjeru u Dalmaciji bila ova Stevanova
posjeta, i svak se osje}ao kao preporo|en i pun du{evne snage na za{titu
vjere.504
Dalmatinska proveditorska vlast bila je zadovoqna ovim Stevanovim
radom. Dokazuje nam to naredba proveditora Mo}enigo od 12. septembra
iste 1719, kojom pozivquju}i se na odnosni dukal od 15. aprila 1717. g,
dariva Stevanu i dragovi}kim kalu|erima osam jutara oranice i jednu
ba{tu u vrli~koj krajini. Novu opet darov{tinu zemaqa kod Vukovi}a
mosta imamo u naredbi od 22. oktobra 1720. g. istoga proveditora.505 Ali
nije zadovoqno bilo tim radom Stevanovim latinsko sve{tenstvo
dalmatinsko, koje je sada upotrebilo sve sile svoje protivu tog episkopa,
504
505
Kon~. rkp.
St. arhiva zad. ep, br. 223.
296
samo da bi ga iz Dalmacije uklonili. Grozni~avu djelatnost razvilo je to
sve{tenstvo protivu ep. Stevana, i to }emo ovdje navesti, da se vidi
kakav moè da bude vjerski fanatizam latinskog sve{tenstva.
Radwa toga sve{tenstva protivu ep. Stevana po~ela je jo{ za vrijeme,
kad je taj episkop obilazio svoje crkve u Dalmaciji. Prvi koji to
po~e{e, bili su: Zmajevi}, arcibiskup zadarski i Kaligari biskup
{ibeni~ki. Prvi, Zmajevi}, napi{e svome agentu u Mlecima da poradi
kod senata, da izda odmah naredbu da bude ep. Stevan uklowen iz
Dalmacije, po{to je prisustvo wegovo {tetno ne samo vjeri
rimokatoli~koj, nego i dràvni obziri (publici riguardi) to zahtijevaju; pa
da potkrijepi ovo kod senata, Zmajevi} napu}uje svog agenta da prikaè
senatu, kako je to {tetna novotarija, jer ep. Busovi} da je ispovjedio
bio rimokatoli~ko vjerovawe, i kad se poslije za to pokajao, da je
prodao za 100 dukata vlast Savatiji Qubibrati}u; kako je ovaj
Savatija samo jedan put bio u Dalmaciji radi kanoni~ke posjete, i
da mu je poslije odlu~no zabraweno bilo, da dolazi za drugu posjetu;
kako sada opet Stevan Qubibrati} posje}uje Dalmaciju, kao egzarh
pe}skoga patrijarha, koji nema nikakvo pravo u Dalmaciji.506 Ovako je
pisao Zmajevi} svom agentu u Mletke; a Kaligari pisao je jednom
latinskom arcibiskupu in partibus (rodoskom), koji je u Mlecima ìvio, i
zamolio ga je da poradi kod rimske kurije, da ona uplivi{e na senat
mleta~ki, da se zabrani ep. Stevanu pohoditi Srbe (li Serviani) u
Dalmaciji. Ovaj arcibiskup rodoski 26. avgusta 1719. g. izvijesti o tome u
Rim kardinalu Paulu}i, koji odmah, 2. septembra, napi{e papskom
nunciju u Mletke da nastoji da se neodlo`no zlu dosko~i, jer se ne moè
nikako dopustiti u jednoj rimokatoli~koj dràvi takva ~udovi{tna i
{kodqiva (si mostruosa e perniciosa) tolerancija.507
Ovo je bio po~etak te fanati~ke radwe. Me|utijem svi biskupi
dalmatinski sa svojim arcibiskupima sastave op{irni memorijal i
po{qu ga 18. septembra 1719. g. senatu u Mletke, àle}i se da ep. Stevan
potire wihova duhovna prava u Dalmaciji i kako ga treba odmah
ukloniti iz Dalmacije. Prisjetili su se ova gospoda, da vaqda nijesu
jo{ sve kazali u pomenutom memorijalu, te 3. oktobra iste godine, uprave
novo kolektivno pismo senatu na dopunu svoga memorijala.508 Zapla{ile
su senat ove tu`be na ep. Stevana, koje je potkrjepqavao i papski
nuncije u Mlecima, te senat, ~uv{i prethodno mi{qewe konsultora o ovoj
stvari, 25. januara 1720. g. izda dekret na ime dalmatinskog
proveditora u kome kaè, da ne mogu nipo{to biti trpqeni u zemqama
republike akti duhovne jurisdikcije od strane episkopa, posve}enih od
inostranih prelata, te po{to je senat doznao, „da se nekakav srpski
506
Docum., p. 124.
Ib., str. 112.
508
St. arhiva zad. ep, br. 216. 217. Docum., p. 14.
507
297
kalu|er Stevan Qubibrati}, toboè izabrani episkop novski i primas
dalmatinski, posve}eni od srpskog patrijarha, uvukao u ove na{e
provincije i u istima obilazi crkve gr~ko-srpskog obreda", nare|uje
proveditoru da istog ep. Stevana ukloni iz zemqe; a ako je istome
dozvoqeno bilo od proveditorske strane pismenim aktom, da vr{i
jurisdikciju u Dalmaciji, neka se odmah opozove taj pismeni akt, da se
„nikada ne vidi, da je srpski patrijarh, ma kada bilo, vr{io u
Dalmaciji posredno ili neposredno i najmawu duhovnu jurisdikciju."509
Kao {to se jasno vidi, dekret ovaj sredi{we vlade mleta~ke nije
drugo nego izraz zlo}e, koju su gojili prema pravoslavnom episkopu
Stevanu latinski dalmatinski biskupi, i pri tome osnovan na la`noj
istorijskoj osnovi, kao da nije toboè nikada pe}ski srpski patrijarh
imao vlasti nad Dalmacijom. Ozlovoqio je ovaj dekret proveditora
Mo}enigo, i 1. marta iste godine on odgovori na isti samome du`du
op{irnim izvje{tajem. Navodi u ovom svom izvje{taju proveditor kako
}e se on morati pokoriti naredbi senata, ali prije nego {to to u~ini,
„obzirom na opasne po{qedice kod naroda, koji obitava mal ne
iskqu~ivo u zemqama novodobivenima, i po{to prosvjed latinskih
prelata nije pokrenut od pastirske revnosti wihove, nego od drugih
skrivenih misli," smatra on nu`nim predo~iti stvar kao {to jest, kako
bi tada senat mogao prosuditi te i odnosne naredbe izdati. Spomiwe
zatijem ep. Stevana i opisuje ga, kao ~ovjeka najplemenitijih osje}aja,
koji je iskreno odan republici i kome je narod svesrdno odan, te kako mu
je u interesu same dràve dopustio, da obavi kanoni~ku posjetu me|u
svojim jednovjercima. Prelazi tada proveditor na analiz memorijala
latinskih biskupa, koji su u tom svom memorijalu „ne samo izvrnuli
fakte, nego i pritajali istinu wihovu, na {tetu dràve, a jedino da
potkrijepe svoje bezgrani~ne ~e`we," i dokazuje, da nije istina da su oni
biskupi vr{ili ikada jurisdikciju nad pravoslavnima, jer tu je
jurisdikciju vr{io najprije ep. Busovi}, i poslije wega ep. Savatija;
niti su pravoslavni, a osobito oni, koji od novijega doba (poslije
karlova~koga mira) do|o{e pod vlast republike, ikada priznavali vlast
latinskih biskupa, koji nijesu nikada ni wihove parohe postavqali, ni
crkve im posje}ivali, ni davali dozvole za brakove, niti u op}e i{ta
~inili, {to bi pokazivalo kakvu crkvenu jurisdikciju wihovu nad
pravoslavnima, „a ovo {to sada ti biskupi nemaju, htjeli bi dobiti, te
pokazuju vjersku revnost, da bi tijem samo umnoìli vlast svoju", i
tijem okrwili prava dràvne vlasti u postavqawu episkopa i
potvr|ivawu paroha, koja prava dràvna je vlast svagda vr{ila i vr{i u
novodobivenim zemqama. Oprovrgava poslije toga proveditor osvade,
koje su bacili bili na pravoslavne latinski biskupi u vjerskim i
509
Docum., p. 114.
298
obrednim pitawima, koje osvade karakteri{e za „imposture, koje od vi{e
godina izmisli{e, te {ire dalmatinski biskupi", i dokazuje, da ep.
Stevana nemaju pravo oni biskupi da zovu „shizmatikom", po{to srpski
pe}ski patrijarh nije nikada zavisio od Rima i ~lan je isto~ne crkve.
Zavr{uje proveditor àle}i se na dalmatinske biskupe, „~ija srca da
zbiqa teè za spasewem du{a, ne bi iskazivala onolike animoznosti,
koje sunovra}uju i osuje}uju onu slu`bu Bogu, od koje bi se ina~e veliko
dobro moglo o~ekivati", niti bi toga svega bilo, da biskupske katedre u
Dalmaciji ne pokrivaju „pitomci romanskih kolegija", kao {to to u
novije vrijeme biva, koji samo o svojim li~nim interesima misle.510
Kad je ovaj proveditorski izvje{taj stigao u Mletke, u isto je vrijeme
prispio tamo i izvje{taj arcibiskupa Zmajevi}a, naravno sasvijem
protupolo`noga sadràja. U ovom svom izvje{taju Zmajevi} po~iwe iz
daleka i ti~e iskqu~ivo srpski narod. Kaè da je srpska vjera ista {to
i moskovska, i da se razlikuje u ne~emu od gr~ke vjere, koja smatra
srpsku vjeru nezakonitim svojim ~edom, tako da je psovka za Grke i
srpska crkvena uprava, pa i samo ime srpsko, i ta srpska vjera puna je
isto~nih jeresi. Za vrijeme prvih srpskih kraqeva postali su i srpski
vladike, koji su zavisili od svog mitropolita, koji je mitropolit za
vrijeme cara Du{ana dobio naslov patrijarha, ali taj patrijarh nije
nikada imao vlasti nad Dalmacijom. Kad za vrijeme ratova izme|u
Turaka i Mle~i}a do|o{e u Dalmaciju Grci i zatijem Srbi (li Morlacchi
Serviani), prvi su zavisili od gr~kog prelata u Mlecima, a nad Srbima,
imali su vlast oni latinski biskupi, u ~ijim su se biskupijama oni
nalazili. Vladika Busovi}, koji je ispovjedio bio rimokatoli~ku vjeru,
nije zavisio od srpskog patrijarha; i poslije, kad je pogazio to
ispovjedawe i povratio se na svoju bquvotinu (al vomito) prodao je za
gotov novac (reg contanti) vladi~ansku ~ast vladici Savatiji. Po~eo je
Savatija vr{iti tu kupqenu jurisdikciju, ali mu je poslije ona bila
zabrawena. Nastupio je tada Stevan Qubibrati}, koji je lukavstvom,
prijevarom i novcem dobio vladi~ansku ~ast i vlast u Dalmaciji od
Ercegnovoga do Zadra. Ovaj Stevan je ~ovjek, koji ne zna ni{ta, i tek
ako zna ~itati i pisati, a poznaje italijanski jezik, jer ga je nau~io kad
je u tamnici bio; zaraèn je origenizmom, ne priznaje latinsko kr{tewe,
proniknut je mr`wom prema latinskoj vjeri i simonist je; guli narod, i
u~i dobre i nevine morlake da mrze latinsku vjeru, i moè ih lako
odbiti od poslu{nosti mleta~koj vladi. Obzirom na sve ovo, zakqu~uje
ovaj gospodin arcibuiskup, koliko sama vjera, toliko isto i dràvni
razlog (massima di Stato) zahtijeva, da srpski narod u Dalmaciji ostane
pod upravom latinskih prelata, koji }e boqe pou~avati taj narod i jakim
lancem vjere priqubi}e ga jo{ vi{e svome du`du, niti je nu`da, niti je u
510
Ib., str. 115.
299
dràvnom interesu, da latinski biskupi budu li{eni one jurisdikcije,
koju su svagda imali nad Srbima (sempre avuta sopra il Serviani) i da se
vjera izloì opasnosti dolaskom jednog shizmati~kog i jereti~kog
Srbina (per l’ intrusione d’ un scismatico ed cretico Serviano).511
Ovaj izvje{taj, koji je i odvi{e jasan po svojoj tendenciji, primqen je
ipak bio za mjerilo postupawa u Mlecima, i napu{ten onaj izvje{taj o
istome poslu proveditora Mo}enigo. Senat upravi 5. septembra iste
1720. godine proveditoru dekret, u kome ga kori {to nije jo{ uklonio iz
Dalmacije ep. Stevana, te mu o{tro nare|uje, da bez ikakvog odlagawa
odmah ukloni iz zemaqa republike ep. Stevana, i da odmah javi da je tu
naredbu izvr{io.512 Proveditor dalmatinski, vide}i o~ito da je senat
zaveden bio od latinskih biskupa i od svojih konsultora, nije ipak htio
izvesti tu senatsku naredbu, nadaju}i se da }e istina morati najposlije
pobjediti; i ep. Stevan produìo je i daqe upravqati dalmatinskom
crkvom, uvaèn i qubqen od svoje pastve i sve{tenstva, a {ti}en i od
mnogih inovjeraca, koji nijesu fanatizmom bili zaneseni i koji su
vidjeli o~itu napravdu, koja se ~inila tome episkopu.
12.
Vide}i ovo arcibiskup Zmajevi}, koji je po svaku cijenu htio da se
izvede ona senatska naredba, koju on zove zlatnim dekretom (aureo decreto),
a boje}i se da ne bi proveditor sklonio senat da opozove istu naredbu,
napi{e naro~itu raspravu, u kojoj najpodrobnije razvija one misli, koje
je istakao bio u svom prvom izvje{taju, napadaju}i bez i najmaweg obzira
pravoslavne Srbe i wihovu crkvu, a naravno i ep. Stevana. Raspravu ovu
svoju, koju je Zmajevi} nazvao „ogledalo istine" (specchio della verita),
zgotovio je on bio prvih dana 1721. godine i odmah poslao u Mletke.
Poslije pristupa, dijeli on tu svoju raspravu na 12 glava. U pristupu
izme|u drugoga kaè, da je novim pro{irewem granica u Dalmaciji
„unesen u wu otrov dolaskom Srba, koji, zaraèni jereti~kim u~ewem,
zaseli{e Dalmaciju. Ispovijeda taj narod srpsku vjeru, koja je k}i gr~ke,
ali odro|ena od matere, radi mnogobrojnih vjerskih zabluda. Po{to u
op}e taj narod i ne poznaje su{tinu tih zabluda, mogla bi s wima prava
vjera (rimokatoli~ka) mnogo dobiti, da nije perfidije glupoga
tvrdoglavoga klira, koji zavodi narod." Kaè daqe, da dalmatinski Srbi
nijesu nikada imali svog episkopa, nego su uvijek zavisili od latinskih
biskupa. Spomiwe ep. Busovi}a, koga je Tipaldi postavio, „prevaren
pritvornim ispovijedawem katoli~ke vjere", koju je Busovi} izjavio;
spomiwe ep. Savatiju, koga je politi~ka vlast li{ila prava da vr{i
episkopsku jurisdikciju, i zatijem ep. Stevana, od koga prijeti opasnost
„katoli~koj vjeri u Dalmaciji", ako mu se dopusti da vr{i episkopska
prava. @ali se, „kako u isto vrijeme, kad su katoli~ki prelati,
511
512
Ib., str. 124.
Ib., str. 131.
300
pokrenuti pastirskom du`no{}u, pristupali k prijestolu du`da i
traìli pomo} od dràvne vlasti da se zaprije~i zlo, na{lo se
braniteqa Stevanovih, koji su nastojali da mu uzdrè uzurpiranu vlast i
jurisdikciju, i izgledali su vi{e politi~ki qudi, nego li hri{}ani, te
da se otkriju wihove zablude, morali su katoli~ki prelati mpogo
raditi i rije~ju i perom." Pa da bi pokazao kako su na krivom putu oni
Stevanovi branioci, a u isto vrijeme da bi toboè prosvijetlio ostale,
latio se Zmajevi} da napi{e ovaj svoj izvje{taj.
Poslije toga i takvog pristupa, u prvih 7 glava svog izvje{taja kaè : 1.
da je vjera osnova za dràve i kwaève, 2. da je etni~ka vjera izmi{qena
od starih pagana, da bi wom u~vrstili vlast i mo} kwaèva, 3. da je
hri{}anska vjera jedini temeq sre}e kwaèva, 4. da su hri{}anski
kwaèvi mo}ni, kad se staraju da se u wihovim dràvama ~uva katoli~ka
vjera, 5. da jeres ru{i dràve, kad se odmah u po~etku ona ne ugu{i, 6. da
je i shizma isto tako {tetna kwaèvima, jer je ona uvijek vezana za jeres
i 7. da su shizmatici gori od jeretika u svom protivqewu kwaèvima. Pa
kad je sve ovo na svoj na~in izloìo, u 8. glavi opisuje „vjerske zablude
srpske shizme". Po{to ono, {to je u ovoj glavi kazano, sastavqa osnovu
su|ewa latinskog sve{tenstva, ~ak i danas, o pravoslavnim Srbima i daje
pravac odnosima wegovima naspram pravoslavne vjere i srpskoga naroda,
to }emo mi ovdje navesti u prijevodu svu tu glavu ovog Zmaji}evog
izvje{taja.
„Po pogrje{nom mi{qewu mnogih prikazuje se, da su vjerske zablude
Srba pre{le k wima od Grka, te da su te zablude jednake gr~kim
dogmatima sa samom razlikom ilirskog jezika. I zbiqa, po{to je vjera
Srba k}er gr~ke vjere, to i ne bi morala k}er biti druk~ija od matere.
Ali je u obrazovawu preotela mah neznawe, koje je dalo pravac svemu, i
u~inilo je vjeru srpsku razli~itom od gr~ke u dogmatima i nejednakom joj
u vjerovawu. Jer, ono {to osu|uje gr~ka crkva, to srpska crkva
ispovijeda, pa usvajaju}i i ova crkva srpska zablude i protivnosti gr~ke
crkve naspram latinskoj vjeri i wenih sluìteqa, ~ini samo da u woj
(srpskoj crkvi) bude ve}i broj svetili{nih ~udovi{ta (mostri del
santuario) i sama je postala kavez mnogobrojnih i divqih zvjerova (uno
steccato di fiere piu copiose e feroci). I premda je u drugoj prilici pokazan
postanak i pad srpskoga naroda, ne }e biti suvi{no u kratko ovdje
spomenuti wegove doga|aje, da to posluì za razja{wewe dana{wih
wegovih àlosnih prizora.
„Dana{wi Srbi to su stari Srbqi i Servi, koji prebjegav{i iz
azijatske Sarmatije, bili su primqeni kao sluge (servi) dràve od
Iraklija u onaj me|uzemni dio Ilirije, koji je poslije dobio ime
Srbije. Narod surov i divqi, ali bez i~ega plemenitoga i ponosnoga
(ignobile e vilе), pre{ao je iz mraka u jevan|elsku svjetlost za vrijeme cara
Vasilija Makedonca, izmjeniv{i tako mra~ni svoj ropski postanak i
301
preporodiv{i se kr{tewem i vjerom u Hrista. Bio je katolik i rimski
(cattolico e romano) u prva svoja sretna vremena; ali kad je pri mijenama
isto~noga carstva postao od sluge gospodar, pokazao je labavost svoju u
vjeri, i postao je koliko nevjeran (ribelle) caru, toliko i izdajnik vjere
(traditore della fede). Svagda slab, te zdruèn ~as sa Grcima, ~as opet sa
Latinima, uvijek {aren i uvijek nestalan (sempre vario e sempre volubile),
najposlije je uspio osnovati patrijar{esku katedru u dràvi, da bi
tijem jo{ vi{e dràvu okaqao u~iteqskom vla{}u osobe svagda slabe i
nevje{te.
„I zbiqa uvijek je u srpskom kliru vladalo neznawe (ignoranza),
plodni izvor crnih dimova, koji bi htjeli pomra~iti lijepi sjaj crkve
Bo`je. Nikada nije Srbija imala ni {kola, ni nauke, ni kwiga, osim
onih koje sluè za crkvene slu`be. Li{ena uslijed toga svjetlosti, lako
je pala u tamu, niti je mogla Gr~ka da ju iz tame podigne, jer nije mogla
razumijevati gr~ku nauku, ko ne poznaje drugog jezika, osim ilirskoga.
Otrovna nauka albigeza, proterana iz Francuske, a sklowena u Srbiji,
pokazuje svoj veliki otrov i danas me|u Srbima, jer kao {to ih je ona
jedan put ranila, to je morao ostati trag te rane, da se pokaù jo{ i
danas bogaqi.
„Zaista mnogo je skandalozna ona neprijateqska mr`wa, koju Srbi goje
naspram svetih stvari latinskog obreda. Gwu{aju se od na{ih
najpo{tovanijih svetili{ta, niti oni prave razlike izme|u na{ih crkava
i turskih xamija. U|e li u na{u crkvu jedan kalu|er, ne }e{ opaziti kod
wega ni jednoga znaka po{tovawa, naprotiv uzdignutom svojom glavom on
ti samo pokazuje svoj prezir i svoju odvratnost naspram crkve na{e. Javno
kazuju da su nedostojna bogosluèwa na{e crkve, i da nijesu za {tovawe
na{e `rtve. Ne po{tuju osve}ene slike, ako nijesu nacrtane na gr~ki
na~in. Ne }e da se klawaju skulpturama visokog ureza, premda i upotrebquju
one niskog ureza. Zabrawuju svojima ulaziti u na{e crkve, i kazne onoga
koji se posluì na{om osve}enom vodom, i struù onaj dio tijela, koji je
tom vodom pokva{en bio, kao okaqan i opogawen. Gwu{avaju se na{ih
oltara, niti }e sluìti na wima, ako ih prije ne isperu i nanovo
blagoslove, ili ne razru{e i nanovo sagrade. Opako je to u~ewe, koje
ocjewuje kao grje{ne najsvetije ~ine, i kao ne~iste najbjeqe golubice jaja.
I moè li ko bez svetog gwu{awa slu{ati kako jezik wihov psuje vjeru
i latine? Zovu latine ilirskim nazivom pagani, i poganom presvetu i
boànsku vjeru, i psuju}i zovu je „pasija vjera i mi{ija vjera". Laju kao
bijesni psi na nebo, i bquju}i otrov uzaludno se sile da okaqaju ono,
{to je na zemqi najsvetije i boànsko. Nije bilo jeresi, koja je toliko
smjela raditi. Pa od rije~i prelaze i ~inima, koji su isto tako za osudu
i opaki.
„Zovu nas pagani, jer nas za takve drè. Osu|uju na{e kr{tewe, i,
gori od anabaptista, ne smatraju da ono vrijedi. Ne mogu ovo pore}i,
302
jer tako na djelu biva. Prekr{tavaju na{e katolike, i djelom pokazuju
da nas drè za etnike i pagane. Dosta bi bila ova sama wihova zabluda,
da se vidi u prospektivi velika gora divnih zvjerova, kakvih ima Srbija.
Pori~u}i vrijednost na{ega kr{tewa, udara se sjekirom u korijen i
sasvijem se sije~e veliko stablo Bo`je crkve, nazivqu}i ne~istim i
bogoprotivnim sve {to ima pobo`nog i svetog, pa ako je jeres poricawe
i jednog samo dogmata vjere, {ta mora biti kad neko sasvijem pori~e
samu vjeru, kao etni~ku i pagansku? Izgleda zbiqa da su nekada{wi
donatisti Afrike vaskrsli sada u Srbima. Poricali su i oni vrijednost
na{ega kr{tewa, prezirali su na{e crkve kao stvar nesvetu, za ni{ta su
smatrali na{e rukopoloèwe, palili su ili su strugali na{e oltare,
kao okaqane na{im bogosluèwem. A takav je upravo karakter na{ih
Srba, koji su postali na{qednici onih afri~kih ~udovi{ta na àlost
Bo`je crkve i na propast dràve. Dovde je paralel ravan, ali teìna je jo{
ve}a na strani Srba. U katihisisu wihovog kr{tewa za odrasle pokazuje
se opakost wihova skop~ana sa grdnom mr`wom naspram svetog
latinskog obreda, jer na onaj na~in, kao {to katolici stavqaju pitawe
prije kr{tewa: „odri~e{ li se sotone i sviju djela wegovih", tako isto i
oni sa najsvetogrdnijim paralelom zadaju tri pitawa, ali koja se ne
mogu ni ~uti, a da se ~ovjek ne zgrozi. Pitaju oni: „odri~e{ li se pape
rimskoga", „odri~e{ li se subotwega posta", „odri~e{ li se latinskoga
krsta." âk eto i presveti krst, pred kojim poklawaju glavu svoju
najvi{i carevi svjeta, slavni znak iskupqewa i ~asna zastava na{eg
vje~nog spasewa, ne ostaje slobodan psovke od onih nevevaqalih jezika.
Nije se za to ~uditi, ako Srbi prelaze}i iz jednog ponora u drugi,
radije se pridruùju muhamedanskoj sekti, nego li rimskoj vjeri. Svima
je poznata ona grdna wihova psovka, da bi radije bili Turci, nego
latini. Ova opaka misao epilog je sviju zala, kakvih je pun onaj
opogaweni i nesretni narod.
„Ali ako je srpska vjera gora od anabaptista, jednaka
donatistima i drug ikonoklasta, i gora od sviju drugih jeretika,
koji su lajali protivu neba, ona je tako|er drug i origenista, jer
ona pori~e vje~nost muka u paklu u korist rasputnosti i ujedno
Epikurove {kole; jer wihovi sve{tenici prodaju taj esnap, koji im
donosi znatnu dobit. Ne priznavaju}i zajedno sa Grcima tre}e mjesto,
gdje se "du{e ~iste, malu bi oni korist imali u velikoj trgovini, kad se
ne bi stavqali me|u u~enike glasovi toga Orfeja i kad ne bi pokazali,
da su oni kadri za odnosni sveti dinar izvu}i du{e iz pakla.
„Pa nijesu samo ove jeresi i ove vjerske zablude, koje vladaju u srpskom
narodu, jer, brode}i on po {irokom moru bez krmara, udara i u druge
hridine i topi se kao besku}nik i nesretnik. Ne priznaju Srbi grijeh
odlu~ene misli; ne priznaju da je grijeh prosto bludo~instvo; odobravaju
otmicu djevojaka; razvode brakove, niti zahtijevaju za brak uzajamno
303
pristajawe mladenaca, nego kaù, da je dosta da su prisutni mladenci za
vaqanost bra~ne sveze. Ne znaju Srbi ni koje bitne stvari sastavqaju
tajnu; wima je nepoznata intencija, i pori~u da sve to treba znati za
vaqanost tajne. Kaù da ne vrijedi kr{tewe, ako nije izvr{eno sa svima
formalnostima i duga~kim ceremonijama, tako da kad je dijete pri smrti,
ne smatraju da je dovoqno da mu se samo dade voda, nego drè da je dijete
umrlo nekr{teno, ako nije do kraja izvr{en sav obred.
„Ali ko je u stawu da u|e u poqe wihovih simonija, a da se ne
zgrozi, vide}i toliki broj ~udovi{ta, koliko je i bezakowa, {to oni
~ine? Tajna ispovjedi to je javni pazar, na kome se prodaju i kupuju
grijesi, ko da vi{e. Javni ili tajni lupeì ugovaraju za opro{taj za
novac. Rukopoloèwe je bogato trì{te, koje nosi samo dobit. Sva
zasluga kandidata sastoji se u tome, koliko moè da dade novca, koji vaì
vi{e od svake sposobnosti i znawa. I sama evharistija tome istome
podleì, i onaj Bog koji je postao ~ovjek i koji je samo jedanput od Jude
prodan bio, ispituje kod Srba i danas, ako ne isto izdajstvo, a ono
jednako postupawe. Bez sumwe mnoge su pogrje{ke ~eda neznawa, ali nije
tu tek samo to neznawe. Nego tu ima i veliko lukavstvo, i tijem stra{nije,
jer je ono proniknuto stra{}u protivu latinskog bogosluèwa.
Lukavstvo je svagda bilo prvi biqeg svake shizme, ali nigdje se ono nije
pokazalo toliko stra{no na {tetu vjere prave, kao u Srbiji. A svemu su
krivi episkopi i kalu|eri, koji osnivaju svoju sre}u na mr`wi i
protivnosti. Znaju oni kako su im slabi dogmati, i da se ne mogu
uzdràti u disputama o vjeri sa latinima, i radi toga izmi{qenim
svakojakim basnama oni zavode narod, i ~ine od wega aspidu, koja
proniknuta unutra{wom mr`wom odbija od sebe svaki poziv sa
katoli~ke strane. Pa da oja~aju u narodu grozotu naspram na{ih stvari
i da ga uzdrè od svakog op}ewa sa rimskim obredom, zapovijedaju da ne
posti u subotu, i ako nema mrsnog jela, nalaù mu da taj dan moraju
polizati ili od svoje krvi ili no`, kojim se prije meso sjeklo.
„Takvi su sve{tenosluìteqi i u~iteqi srpskoga naroda. Ali dobro
je da se jo{ jedan zastor podigne, da se boqe poznadu i osude.
Pritvornost, koju toliko osu|uje Bo`ja crkva u pitawima vjere, to je
veliki u~iteq, koji je osnovao katedru u srpskom kliru, i koji predaje
onako kako predaju qudi, koji, osim svog interesa, nikakve vjere nemaju.
Druk~ije u tome postupaju ti sve{tenici u Turskoj, druk~ije opet u
hri{}anskim dràvama, i kao novi Proteji mijewaju oblik, i prema
razlici klime razli~no se i prikazuju. U Turskoj javno izna{aju na
pazar pomenuti svoj esnap, i isti~u se zakleti neprijateqi katolika,
kako bi tijem u isto vrijeme povoqili Turcima, koji su nam radi
politike jednako protivni. Adi u dràvi hri{}anskoga kwaza javno se
pokazuju u drugoj odje}i, pokrivaju}i pritvorno{}u svoj zanat i
prijevaru, nerazlu~ne saputnike jeresi. Sve kod wih izgleda
304
dostojanstveno, smjerno i sveto. Kad ih kakvo lice, koje je na vlasti,
zapita o dogmatima, oni odgovaraju u op}e ono, {to im ide u ra~un, a
nikada onako kako oni vjeruju. Lukave lisice skrivenim i tajnim
na~inom pu{taju ogaw iz svojih redova da tamane jevan|elsku ètvu.
Divqi vukovi u ov~ijoj koì, tijem su oni opasniji za Hristovo stado,
~im ih se vi{e boji{ i poznaje{. U najwe`nijim pitawima vjere oni se
samo pretvaraju, samo da lak{e prevare. Ali ma koliko da je pritajena
prevara wihova, nije se ona mogla ipak sakriti od oka latinskih
pastira, koji su otkrili wihov zanat i lukavstvo, koje je pravi otrov,
upravo zaraza, od koje se slabiji i nevini mogu sa~uvati samo, ako
pobjegnu od wih.
„Otkrio je opa~ine wihove i visoki um presvjetlog generalnog
proveditora Justina da Riva, koji je na{ao za nu`no iznijeti ih na
javnost. Vrijedi da se ovdje privede izvje{taj tog znatnog senatora, jer
isti izvje{taj epilogira mnogo, kazuje sve i divno pokazuje na~in,
kojim se episkopi i sve{tenici srpski podvla~e da {ire veliku
zarazu", i tada privodi tekstualne rije~i iz Rivina izvje{taja
podnesenoga mleta~kom senatu.513
Ovijem zavr{uje Zmajevi} 8. glavu ove svoje zle rabote. U istom pravcu
produàva sve do kraja. U 9. glavi crta {ta je pritvornost, ipokrisija, i
kako su svi jeretici bili ipokriti, a najve}i da je bio patrijarh Fotije,
te pi{e: „Od ovog zlog u~iteqa jo{ gori su u~enici Srbi, jer i oni
slijede wegovoj nauci i pritvornosti, glavni biqeg jereti~kog u~ewa".
Navodi tada za primjer te wegove tvrdwe, najprije trebiwskog igumana
Simeona Par~eti}a, koji da je za vrijeme kritskog rata, gowen od Turaka,
po{ao u Rim i pred papom Aleksandrom ispovjedio rimsko vjerovawe, i da
ga je za to papa obdario krstom i srebrnim svjetwacima, ali da se poslije
toga isti iguman povratio u otaxbinu, „zadovoqan {to je svojom
pritvorno{}u prevario Rim, jer se narugao onom rimskom
vjeroispovjedawu, i u nagradu za to nedjelo patrijarh ga je wegov u~inio
episkopom biogradskim". Navodi tada episkopa Busovi}a, koji je
tako|er bio srpski kalu|er, i koji da je pritvorno ispovjedio rimsko
vjerovawe, samo da prevari Rim i da ga „dostojni" arhijepiskop
filadelfijski Tipaldi posveti za episkopa. Spomiwe zatijem episkopa
Savatiju, koji je bio primqen u zemqe mleta~ke republike, ali da je „on
bio lukava lisica, koji zavaravaju}i latine samo da sebi ne na{kodi,
podraàvao je opakom jeretiku Petru Mongo, koji da se odrì na
aleksandrijskoj katedri, me|u svojim jereticima osu|ivao je halkidonski
sabor, a me|u katolicima priznavao se za katolika. Novi Celestije, upravo
afri~ko ~udovi{te, uzaludno se usiqavao da zavara i tada{weg kotorskog
biskupa, Drago, svjetlilo Dalmacije i ukras crkve. Vidio je ovaj biskup
513
Ib., str. 138-139.
305
da je kod Savatije sve sama pritvornost, jer medu, koji mu je tekao iz usta,
nije odgovarao otrov wegovoga srca, koji se pokazivao u svima wegovim
djelima. I ako su neki i sumwali o Savatiji, bilo je ipak mnogih, koji,
zavarani wegovom spoqa{no{}u, nijesu mogli da misle da je on kao {to je u
stvari bio, najgori srpski jeretik (pessimo eretico serviano). Branio se on
obi~iim oru`jem pritvornosti, ali se nije mogla za dugo sakriti
opa~ina wegova. Do{ao je bio u Ercegnovi jedan dobri kalu|er ruski
(ruteno), i po{to ga je Savatija smatrao za focijana, primio ga je; a kad
je doznao, da je taj ruski kalu|er katolik, tada su ga grdili, gonili i
oterali. Zvao se taj kalu|er Josif Stremecki, i bio je iz Poqske, rus gr~kokatoli~kog obreda". Ovaj unijat poàlio se na zapisniku pred sudom na
Savatiju, da on goni rimsku vjeru i da istu grdi. „Poslije ovog
o~itovawa pokazao se Savatija demaskiran u svom pravom obliku". U 10. i
11. glavi Zmajevi} produàva jo{ govoriti protivu pravoslavne vjere i
protivu srpskih episkopa, opisuju}i ih kao nevjerne dràvi i svome
vladaocu, i kao buntovnike. Za tijem 12. glavi hvali mleta~ku republiku,
koja je uvijek {titila rimsku vjeru i u toj za{titi predwa~ila je svima
ostalim dràvama, te se tada navra}a na episkopa Stevana Qubibrati}a.
Pi{e: „Ne moè se mimoi}i lijepi primjer vladala~ke revnosti, koji }e
za sve vijekove sluìti na slavu mleta~ke republike u sada{wnm
doga|ajima u Dalmaciji. Pokazalo se u woj opet novo ~udovi{te
(mostro) u svemu jednako pre|a{wima, da pod izlikom gojewa vinograda
Gospodwega, pretvori ga u àlosni parlog. Wegov spoqa{wi izgled bio
je tijem stra{niji, jer prikladan za lak{e svijet prevariti, i jer
pod prividnom pobo`no{}u krio se otrov jereti~ke opa~ine (il
veleno d’ empieta eretica), a jagwe}a koà pokrivala je }ud vuka. To je
kalu|er Stevan Qubibrati}, poznat radi nemira {to je izazvao
bio na {tetu dràve, i koji je, kao za nagradu poku{anog izdajstva u
prvim godinama sada{wega mira, postavqen od srpskoga patrijarha
za mitropolita Dalmacije. Obilazio je gordo provinciju sa srpskim
otrovima (coi veleni serviani) u rukama da ih {iri na {tetu vjere.
Bogata i arogantna mom~ina isticao se kao neki vladalac, izdavaju}i
apsolutnim gospodarstvom zakone i nalaù}i terete na bijedni
narod. Sve je trpio poti{teni narod, jer odan do oboàvawa novom
mitropolitu, na koga je gledao kao na neko boànstvo, koje ima u
rukama nagradu i kaznu. I sama prostota katoli~kih teàka zanosila
se gledaju}i veli~anstvo i dostojanstvo wegovo, i kao da im je godio
onaj varqiv izgled. Trgo{e se tada katoli~ki prelati, kad opazi{e
opasnost, i digo{e g l a s svoj pred prijestolom vladaoca, mole}i
za wegovu uzvi{enu ruku u za{titu vjere, koja je bila u opasnosti.
Pobo`ni senat nije tu novost dugo trpio, jer je vidio da je ona na
{tetu koliko vjere, toliko isto i dràve, te napu{taju}i svaki
politi~ki obzir, prognao je tog utuqenog mitropolita zlatnim
306
svojim dekretom, koji zasluùje da se ovdje privede na vje~nu slavu
mleta~ke pobo`nosti, i kao plemenita pobjeda vjere u Dalmaciji",
i tada Zmajevi} privodi ovdje tekstualno senatsku odluku od 25.
januara 1720. godine.514 Zavr{uje Zmajevi} ovu svoju rabotu ovako:
„Premise ne mogu biti jasnije za zakqu~ak, da vjerske zablude ne
treba nikako trpqeti u jednoj dràvi, kojom zapovijeda katoli~ki
vladalac, i kao {to zlo poti~e od otrovnog klira, sastavqenoga od
episkopa i kalu|era, tako treba dràti daleko od tih episkopa, i
kalu|era narod, da bi se sa~uvao od zaraze i tijem ostao vjeran i
Bogu i vladaocu svome; jer kad se ovi uklone, uklowen je i uzrok,
isto i po{qedica, da se jereti~kim otrovom ne zarazi prosti,
nevini i dobri narod; pa kad ne bude doti~nih, koji draè srpske
teàke na mr`wu prema katoli~kom bogosluèwu, pretvori}e se ta
mr`wa u po{tovawe, i vladalac }e tada imati u tim srpskim
teàcima mirne i poslu{ne podanike, jer }e biti vezani wegovom
prijestolu blagim lancem vjere."515
Ako je prvi Zmajevi}ev izvje{taj vladi pokazao tendenciju wegovu, u
ovome se ta tendencija jo{ jasnije ogleda. On psuje i grdi, kao {to smo
vidjeli, da ne moè biti gore, srpsko dalmatinsko sve{tenstvo i
episkope, a sve to, jer se boji da ne bi dalmatinski rimokatolici primili
pravoslavnu vjeru; pa po{to ovaj arcibiskup ne vjeruje u svoju moralnu
snagu, a izgleda ni u onu ostalih biskupa i podru~nog im sve{tenstva, da
bi mogli sami uzdràti rimokatoli~ki narod u poslu{nosti papi, on
traì pomo} od dràvne vlasti, da ona policijom i vojskom za{titi
rimokatoli~ku vjeru u Dalmaciji, i wemu i ostalim biskupima osigura
vlast. Ovo Zmajevi}evo pozivawe politi~ke vlasti da brani
rimokatoli~ku vjeru u Dalmaciji ponavqa se na svakom koraku
dalmatinske crkvene istorije, i dakle ono pokazuje, da zbiqa nikakve
moralne mo}i u narodu nijesu imali ni svi oni biskupi, ni sve{tenstvo,
a pokazuje i to, da je rimokatoli~ka vjera vrlo slab osnov imala kod
dalmatinskih rimokatolika, kad je trebala i policija i vojska, da ih u
toj vjeri uzdrì. Zmajevi} zove neznalicama episkope i sve{tenstvo
pravoslavno u Dalmaciji, i da osim crkvenih kwiga nikakve druge kwige
nijesu pro~itali, ali u takvom slu~aju on je morao razjasniti u svom
izvje{taju i taj fakt, kako da pored svega toga, i pored neprestanog
napadawa na pravoslavnu vjeru od strane latinskog sve{tenstva, svagda
{ti}enoga od politi~ke vlasti, ipak je pravoslavna vjera ostala ~vrsta
u srpskom narodu dalmatinskom; a ako su neki otpadali od te vjere, to je
bivalo samo uslijed grube sile ili uslijed prevare. U razja{wewe ovoga
fakta nije se upustio Zmajevi} s toga, {to bi tada morao upore|ivati
su{tinu pravoslavne vjere i su{tinu rimokatoli~ke vjere i navoditi,
514
515
Ib., str. 114.
Ib., str. 132-143.
307
{ta privezuje pravoslavne svojoj vjeri, i ~ime se uzdràvaju
rimokatolici u svojoj vjeri, a to bi ga po svoj prilici bilo zamelo u
poslu.
Kad smo priveli u tako dugom izvodu izvje{taj ovaj Zmajevi}ev,
du`nost bi nam nalagala i da podvrgnemo analizu bar glavnija mjesta
toga izvje{taja, i da pokaèmo da su bez osnove svi oni navodi wegovi i
neopravdane one grdwe wegove i psovke, kojima je obasuo srpsku
pravoslavnu crkvu i wene sluìteqe. Ali te du`nosti mi sebe
osloba|amo, jer ne bi znali na}i na~ina kako bi trebalo tome
gospodinu odgovarati na onakvo strastveno wegovo pisawe, i jer je i
odvi{e prozra~na tendencija, koja ga je rukovodila da onako grdi i
psuje. A oslobodio nas je u neku ruku od toga odgovora i jedan
jednovjernik Zmajevi}ev, koji ako i nije bio kao on pitomac rimske
kolegije za propagandu, ipak je bio papi privrèn mo`da i vi{e nego
sam Zmajevi}. Nave{}emo u kratko {ta je taj gospodin odgovorio
Zmajevi}u.
U Mletke je stigao Zmajevi}ev ovaj izvje{taj okolo polovine 1721.
godine, i proizveo je, kao {to se ~ini, duboki utisak, osobito s toga,
{to je pravdao o{tri onaj dukal od 25. januara 1720. g. o izgonu iz
Dalmacije episkopa Stevana. Me|utijem do|u do ruke profesora paduanske
akademije Nikole Papadopula516 oba spisa Zmajevi}eva: ovaj, o kome sada
spomenusmo, i onaj od pro{le godine. Papadopul, kao {to smo prije
spomenuli, bio je polatiweni Grk i fanati~ni djelateq, za uniju
isto~ne crkve sa Rimom; ali je ujedno bio i ~ovjek od nauke, te mu je
drago bilo da sve {to se za uniju radi, da se to ~ini oprezno i
dopu{tenim srestvima, radi ~ega je, kao {to smo videli, i osu|ivao
Tipaldija, koji je svoj li~ni interes stavio bio u poslu unije. Ovaj
profesor prou~io je oba ona spisa Zmajevi}eva, i napisao je svoj odgovor,
uzimaju}i za podlogu prvi spis, a osudiv{i drugi, kao porod strasti. U
tom svome odgovoru Papadopul odmah u po~etku kaè: „Spis (Zmajevi}ev)
nema u sebi ni traga apostolske revnosti, koja teì k pravom op}em
dobru, k spasewu du{a i slavi Bo`joj, nego on izgleda vi{e satira, ili
boqe pamflet, koji je mogao zamisliti i sastaviti samo duh pitomaca
propagande, duh kavge, samoqubqa i osva|awa, koji se ne zadovoqava, gdje
samo nogom stanu oni pitomci, propisima sve{tene slu`be, nego, da bi
samo tu|e oteo, te pokre}e sve pod izgovorom vjere u svakom poku{aju
svome daje oblik svetosti, kako bi postigao ono ~emu teì, a to je, da
ra{iri svoju jurisdikciju, da omalovaì tu|e zasluge i da zadobije svojim
la`nim izvje{tajima nagradu od apostolske stolice, ~ije najsvetije svrhe
on samo osuje}ava.
516
Vidi o ovome piscu biqe{ku na str. 143. Documenta.
308
„Ko poznaje na{u Dalmaciju i doga|aje na{eg Ilirika, i ko zna kakvi
su isto~ni obredi, kad pro~ita onaj spis uvjeri}e se o istini ovoga {to
pi{em; niti }e se za~uditi bezobzirnosti ovoga, koji ga je sastavio i
koji je sigurno mislio, da }e on do}i u ruke tek onih, kojima su o~i
zatvorene za istinite vijesti, a otvorene su im one samo da gledaju
varqivu svjetlost misli o vladawu, za kojim teì bez obzira na pravu
revnost onaj, koji traì tu|e. Ja }u sa svoje strane, poznavaju}i na{u
Dalmaciju i srpsko bogosluèwe, to jest isto~no-slovensko bogosluèwe,
koje je jednako i u Poqskoj i u Rusiji, i poznavaju}i gospodina
Qubibrati}a, otvoreno i ~isto re}i, da spis onaj {to sam pro~itao, nije
nego hrpa bestemeqnih predpostavaka, laàn u faktima, neta~an u pogledu
apostolskih konstitucija, prepun osvada i vrlo malo hri{}anski,
protupoloàn misli o {irewu vjere, suvi{an, a mo`da i na {tetu
du{evnoga spasewa.
„Isti spis isti~e tri ta~ke, zbrkano izmije{ane me|u sobom, da se
tijem prikrije wihova bestemeqnost, ali koja postaje odmah za svakoga
o~igledna, ~im ih samo obiqeì. Prva je ta~ka, da srpski patrijarh
nema, niti je ikada imao jurisdikcije u Dalmaciji, iz ~ega se zakqu~uje,
da u Dalmaciji ne smije postojati nikakav episkop, koji je od toga
patrijarha postavqen, nego da u toj provinciji morlaki srpskog obreda
moraju biti podlo`ni latinskim prelatima, i prema tome da je atentat
protivu tih prelata, {to su postavqeni bili episkop Savatija i
Stevan. Druga je ta~ka, da je gospodin Stevan opaki shizmatik i jeretik,
tirjanin, i jo{ sve ono ostalo, {to je kadra mr`wa da izmisli, da bi
prikazala najpoganije ~udovi{te nevjerstva i perfidije. Tre}a sadrì
politi~ke aksijome iz raznih apokrifnih pri~a, ali koje su ili krivo
shva}ene, ili pak opako istuma~ene, samo da bi se postiglo ono, protivu
~ega otvoreno govore istiniti i poznati fakti. Mogao je pisac ne
dirati ovu tre}u ta~ku, jer se politi~ka pitawa ne slaù sa wegovim
poloàjem i slu`bom, i jer za ta pitawa nijesu ni dorasli pitomci
propagande, obzirom na preslabe ideje, koje oni mogu da za~mu po
àlosnom obrazovawu, {to daje kolegija propagande".
Poslije ovoga, Papadopul pristupa k analizu svake pojedine od
navedenih ta~aka, i opovrgava jedan po jedan sve Zmajevi}eve navode.
Papadopul je latinske vjere, i ba{ zbog toga je vrlo vaàn ovaj wegov
spis, jer pokazuje, da i sami ozbiqni rimokatoli~ki pisci nalaze, da
su za osudu i da su li{ene svake osnove sve one Zmajevi}eve osvade i
napadaji na pravoslavnu crkvu i na srpsko sve{tenstvo i wegove
episkope. Govore}i Papadopul o {irewu vjere, kaè: „Ako su
dalmatinski prelati proniknuti pravom hri{}anskom revno{}u, neka
se oni staraju blagim postupawem zadobiti qubav srpskih episkopa,
neka ne draè protivu sebe te episkope progowewem, nego neka im
izilaze na susret u svemu {to je dobro, da se kroz wih postignu u
309
narodu blagotvorne po{qedice. Ovijem bi se mir i pobo`nost kod
sviju uzdràla, i istinita bi revnost imala i svoj plod, a to je slava
Bo`ja, spasewe du{a i pravo rasprostrawewe vjere, jer u tome se
revnost hri{}anska pokazuje, a ne u isticawu rada za ostvarawe èqa
Rima, u starawu o pro{irewu svoje vlasti i u te`wi da se ~uje luda
hvala od onih, koji i ne znaju {ta je revnost. Ako je, kao {to jest
istina i po razumu i po iskustvu, da se uzdràvaju i {ire carstva
onim srestvima, kojima se ona osnivaju, i da je uvijek bila svetogrdna
pogrje{ka u sve{tenim i duhovnim pitawima mijewati na~elo, koje je
Hristos postavio i kojemu su sveti apostoli slijedili
propovijedaju}i jevan|eqe u svijetu, tada }e dalmatinski prelati lako
pojmiti da je temeq svega toga bila qubav, ali ne onakva kakvu
prikazuje avtor onoga spisa, nego onakva kakvu nam opisuje sv. apostol
Pavao, koji kaè, da qubav dugo trpi, da je milostiva, ne zavidi, ne
veli~a se, ne nadima se, ne ~ini {to ne vaqa, ne traì svoje, ne srdi se,
ne misli o zlu, ne raduje se nepravdi, a raduje se istini, sve snosi, sve
vjeruje, svemu se nada, sve trpi. Ovo je karakteristika prave revnosti,
i velika vje{tina za sijawe, wegovawe i rasplo|ivawe vjere; ovijem su
sveti apostoli i wihovi na{qednici rasprostranili vjeru po svemu
svijetu, ovijem su oni otrgli od ne~astija nevjerne i zablu|ele, te
postado{e jedno Hristovo stado svi oni, koje je sveti prvosve{tenik
Lav nazvao gorom divqih zvjerova. Goweni ~inili su dobro, mrèni
pristupali su blagim na~inom, i postojanim i boànstvenim strpqewem
duhovno su savladali sve one zvjerove, koje je vidio apostol Petar u
tajanstvenome platnu. A htjeti nasilnim srestvima, prkosima, osvadama,
ru`nim optu`bama i kavgama radi vlasti, rasprostrawati vjeru, to je
postupawe svagda {tetno, a naj{tetnije kad se ono uporavqa sa onima,
za koje se misli da su izgubqeni, {to se drè isto~ne vjere, bilo gr~ke,
bilo srpske. Da avtor onoga spisa ima i malo poznavawa crkvene
istorije, opazio bi ovu istinu u istoriji one crkve gr~ke, koja je
zajedno sa srpskom; a da moè da shvati preàlosne po{qedice
ambicije Tipaldove, koji je za wega najblago~astiviji, osudio bi taj
avtor sam sebe, {to je istakao neku vrstu revnosti, koja je i
nerazborita i {kodqiva za rasprostrawewe vjere."517
Papadopulov ovaj spis, kad je stigao u Dalmaciju, izazvao je
~itav mete` u latinskom sve{tenstvu; a i kako ne bi, kad ga je
napisao ~ovjek, koliko u~en, toliko opet i avtoritativan u
pitawima sjediwewe crkava, i poznati privrènik pape i rimske
crkve. Zmajevi}a je morao najvi{e smesti ovaj spis, jer je izri~no
uperen protivu wega. Vaqda ne }e biti ni odahnuo kad ga je
pro~itao, nego odmah napi{e na taj spis odnosni odgovor svoj, pun
517
Docum., p. 143-157.
310
najotrovnije ù~i. Da se samo vidi, koliko je morao isti spis
ujesti ovog zadarskog arcibiskupa, i kakvim je tonom odgovorio,
privodimo po~etak tog odgovora: „Jezi~avost ~edo zlobe ima
po~etak svoj u zavisti, slijepom porodu ~ulne pohoti, svagda
oruàna pse}im zubima da ujeda vrlinu Platona, Aristipa i Zenona,
sli~na je onoj prqavoj ìvotiwi, koja, nemaju}i snage da se brani
od lovaca, misli da }e se narugati sili, bacaju}i uzaludno na wih
svoju crnu prqotinu, dok najposlije ne padne im u ruke. Takav je
obi~aj jezi~avih zavistnika, koji prena{aju}i rije~i na pismo,
prolijevaju smrdqiva mastila; ali kaqaju}i sebe onim crnim
prqotinama samo ja~aju grozotu kod doti~nih radi nenavi|ene
nevinosti. Takvim perom umo~enim u najcrwu tekutinu nacrtana je
apologija na obranu srpske vjere i kalu|era Qubibrati}a,
tobo`weg episkopa." Pa kao {to je ovakav taj po~etak
Zmajevi}evog odgovora Papadopulu, takav je i sav odgovor; a
psovke, grdwe i osvade na pravoslavnu vjeru, pa srpski narod, pa
srpsko sve{tenstvo i episkope, osobito na episkopa Stevana,
jednake su, a u mjestima i gore od onih, koje je ovaj arcibiskup
upotrebio u svom „ogledalu istine."518
Malo je Zmajevi}u i ovoga bilo. Boje}i se, da senat ne}e htjeti
dati zvani~ni karakter wegovom „ogledalu istine" i da se dakle ne}e
osvrnuti na to „ogledalo" onoliko, koliko bi on èlio, on napi{e u
po~etku 1722. g. i po{qe senatu zvani~no novi izvje{taj svoj, u kome
ponavqa sve glavnije misli svog „ogledala," grde}i i psuju}i srpski
narod i wegovu crkvu samo onako, kako je to on ve} znao da ~ini. I
u ovome izvje{taju glavno mu je da pokrene senat, da svom energijom
nastoji iskorijeniti pravoslavnu vjeru iz Dalmacije „Opusto{ila
je", kaè Zmajevi}, „ta stra{na kuga (pravoslavna vjera) Bugarsku,
Bosnu, Hercegovinu i Albaniju; i ne dao bi Bog da sada, kad je
prodrla u Dalmaciju, ne u~ini i ovdje istu pusto{." Pa zavr{uje:
„Opasnost je bez sumwe danas velika, jer zaraza ja~a i {iri se mnogo,
niti moè tu opasnost drugi iko otkloniti, nego ona mo}na i sveta
ruka, koja vlada dràvom, i koja je uvijek djelovala za pobjedu katoli~ke
vjere." Dakle i opet vapaj politi~koj vlasti, neka naredi policiji i
vojsci, da gone srpsko sve{tenstvo u Dalmaciji, i da primoravaju
pravoslavni narod da se latini.519
Senat mleta~ki nije nikakvih naredaba izdao povodom ovog novog
Zmajevi}evog izvje{taja, jer je dalmatinski proveditor Mo}enigo
energi~no se opirao arcibiskupu zadarskom, i bez obzira je otkrivao
vladi sve intrige wegove protivu ep. Stevana. U januaru 1721. g. prestao
je vr{iti proveditorsku slu`bu Mo}enigo, i na wegovo mjesto stupio je
518
519
Ib., str. 157-173.
Ib., str. 173-184.
311
M. A. Dijedo. Novi ovaj proveditor, vide}i da nemiri u zemqi traju, i
da Srbi ne popu{taju u zahtijevawu da imaju svog episkopa, a s druge
strane da je latinsko sve{tenstvo gotovo na najodsudnije korake samo da
bude iz Dalmacije uklowen ep. Stevan, proveditor napi{e 26. septembra
iste godine senatu, da bi mo`da Srbi popustili u pitawu ep. Stevana,
kad bi vlada obe}ala da }e im drugog episkopa dati. Senat usvoji
proveditorov ovaj predlog, te ponavqaju}i naredbu svoju da se ep. Stevan
udaqi iz Dalmacije, bude izdan 11. aprila 1722. g. dukal, te objavqeno
da }e za pravoslavne Dalmatince postavqen biti novi episkop, i radi
toga }e proveditor dalmatinski predloìti ~etiri lica, koja su
mleta~ki podanici i imaju sve nu`ne kakvo}e, kako bi izme|u tih lica
mogao du`d imenovati jedno, da bude episkop u Dalmaciji.520
Poslije ovog dukala ep. Stevan bude odmah uklowen iz Dalmacije.
@alosno mu je bilo ostaviti svoj narod ba{ u tom ~asu, kad je najve}oj
opasnosti crkva u Dalmaciji izloèna bila, ali sili se morao
pokoriti. Pre|e u Liku, gdje je proveo okolo tri godine, ~ekaju}i ne }e
li se opet u svoju eparhiju mo}i povratiti, a me|utijem upravqaju}i od
tuda dalmatinskom crkvom. Nije do~ekao da moè vidjeti opet svoju
pastvu, jer se Zmajevi} ve} znao dobro o tome starati. Po|e iz Like
1725. g. za namjesnika biogradsko-karlova~kom mitropolitu, a 1. februara
1728. g. postave kostajni~kim eiiskopom, poslije smrti ep. Nikanora, i
upravqao je kostajni~kom eparhijom do smrti svoje, a to je do aprila
1737. godine.
13.
Kad je oti{ao iz Dalmacije ep. Stevan (1722.), Dalmatinci ostado{e
bez svog episkopa. Arcibiskup Zmajevi} i za wim arcibiskup Karaman,
znali su ve} raditi, da novog episkopa Dalmatinci za dugo i ne dobiju,
pokraj svega onoga dukala od 11. aprila 1722. g. i drugih potowih
dukala. Pedeset godina poslije ovoga dukala nalazimo u Dalmaciji
episkopa Simeona Kon~arevi}a, ali za kratko je mogao i ovaj episkop da
crkvom upravqa, jer je latinsko sve{tenstvo na{lo na~ina da izmami iz
Mletaka dukal, po kome je i ep. Kon~arevi} ispitao istu sudbu, koju je
sada ispitao ep. Stevan Qubibrati}. O ep. Kon~arevi}u govori}emo na
svome mjestu. Me|utijem proveditor Dijedo u smislu sada pomenutoga
dukala objavi 20. aprila 1723. g. da je vladina voqa da narod gr~ke vjere
dobije svog episkopa, i pozivqe sve sve{tenike, koji bi èqeli da dobiju
mjesto i dostojanstvo episkopa gr~ko-srpskog (vescovo dei Greci Serviani),
da se prikaù proveditorskom zvawu kroz ~etiri nedjeqe, te da }e zatijem
biti izabran, koji se na|e da je najboqi.521
îm je postao javnim ovaj proveditorski poziv na pravoslavno
sve{tenstvo, podigla se odmah protivu toga agitacija od strane latinskih
520
521
Ib., str. 195.
Ib., str. 185.
312
dalmatinskih biskupa, a na ~elu im opet arcibiskup Zmajevi}. Ovome se
arcibiskupu u~inilo jo{ malo ono, {to je naiisao bio dotle senatu
protivu pravoslavne crkve, pa da bi pokazao vladi da nije on sam u
Dalmaciji koji tako misli, nego da to isto misle i svi ostali dalmatinski
biskupi, on se obrati na te biskupe, da bi i oni pismeno izrazili svoje
su|ewe o istoj crkvi. Kao da se nijesu svi tada{wi biskupi osje}ali
toliko vje{ti na peru, kao Zmajevi}, te mu se i odazove samo {ibeni~ki
biskup, franci{kanac Karl Antun Donadoni, koji je tek pre malo vremena
postao bio biskup. Ovaj biskup da se pokaè vladi u~en i znalac uporednog
bogoslovqa napi{e 1724. godine prili~no duga~ki izvje{taj o la`nom
u~ewu pravoslavne crkve, svode}i sve svoje mudrosti na to, da „izme|u
luterana, kalvinista i gr~kih shizmatika nema nikakve razlike."522 Po
svoj prilici nije Zmajevi} nikakve upotrebe u~inio od te Donadonove
mudrosti, nego sam napi{e u Mletke slijede}e godine, dokazuju}i, kako nije
opravdan dukal 1722. g. da se dade dalmatinskim Srbima episkop, i dakle
neopravdana i proveditorska objava 1723. g. o istom poslu, jer srpski
patrijarh nije nikada imao jurisdikcije nad Dalmacijom, Dalmacija je
dio rimskog patrijarhata, i dakle tu ne mogu postojati nego samo rimski
biskupi, srpski su episkopi buntovnici, klir je srpski nevjeà, nema
jednoga izme|u jeretika Srba (tra gli eretici Serviani), koji nije puki
neznalica i napojen vjerskim laìma itd. itd.523 Ovo je napisao Zmajevi}
1725. g, a slijede}e godine pi{e opet u Mletke o istoj stvari, i sada ve}
navodi rimsko-kanoni~ki razlog i razlog politi~ki, za{to ne treba
dopustiti u Dalmaciji srpskog pravoslavnog episkopa. Kanoni~ki mu je
razlog, {to je lateranski sabor XIII vijeka ustanovio da u jednoj
biskupiji ne mogu biti dva biskupa, i dakle ni u Dalmaciji; a politi~ki
mu je razlog, {to su Srbi iste vjere kao i Rusi, i kad bi se dopustio u
Dalmaciji srpski episkop, zna~ilo bi otvoriti vrata Rusima, da
osvoje mleta~ke zemqe. I nije ovo sve, {to je znao u fanati~kom zanosu
svome da napi{e protivu Srba i pravoslavne crkve ovaj Pera{tanin, jer
}emo ga mi jo{ ~uti poslije 10 godina da sli~no pi{e i laè.
Na onaj poziv proveditorov od 1723. g. dalmatinskom pravoslavnom
sve{tenstvu da se prijavi, ko bi èlio postati episkop, naravno niko se
nije odazvao, jer je svak razumijevao da je to samo igra, da se duhovi
uti{aju. Dalmatinci su htjeli da sami izaberu sebi episkopa, i da ga
posveti srpski patrijarh. Oni su ovo ~etiri godine ka{we (1727.)
istakli vladi, ali na to nikakva odgovora nijesu dobili. A ovo ve}
pokazuje, kakve bi kakvo}e bila traìla vlada od aspiranata na ep.
mjesto, da se koji dalmatinski sve{tenik odazvao onom proveditorskom
pozivu. Me|utijem je pravoslavnim Dadmatincima dosadilo ve} bilo
trpjeti nasrtaje na svoju crkvu od strane latinskih biskupa, te po~e{e
522
523
Ib., str. 187-195.
Ib., str. 195-198.
313
i oni dizati glas i àliti se u Mletke tamo{wim sredi{wim
vlastima.
Zadarska pravoslavna crkvena op{tina uvijek se odlikovala
odano{}u k vjeri svojoj, i svagda je znala mu{ki se oprijeti svakom
inovjernom nasrtaju na wu. Pokazala je to ova op{tina, kad je 1686. g.
odbila zahtijev proveditora Valijera, odnosno zadarskog kneza Balbi, da
wihov sve{tenik prikaè arcibiskupskoj kuriji dekret, kojim je
postavqen na slu`bu crkve sv. Ilije. Pokazala je ova op{tina to isto
1690. g, kad su tutori crkveni ponu|eni bili, da se uz nagradu postaraju
da se me|u pravoslavnim Srbima zadarskih kotara podijeli 6. 000
medaqa, {to su iz Rima na zadarskog arcibiskupa Priula poslate, i kad
tu ponudu oni sa prezrewem odbi{e. Pokaza{e pravoslavni Zadrani
energiju svoju i svijest i za Zmajevi}eva vladawa. Ve} prvih godina svog
arcibiskupstvovawa nastojao je Zmajevi} da sku~i vjersku slobodu, {to je
zadarska crkvena op{tina uìvala i da je svojoj vlasti pot~ini. Neprav
mu je bio postoje}i zakon o mje{ovitim brakovima, i on je istakao
zahtijev da se bez wegove dozvole nikakav mje{oviti brak ne smije
blagosloviti. Postojao je obi~aj, kad pravoslavni sve{tenik nosi
sve~ano bolesnicima po ku}ama sv. pri~e{}e, da po ulicom i
raskr{}ima blagosivqe narod sa sv. pri~e{}em; digao je i protivu toga
svoj glas Zmajevi}, zahtijevaju}i da se to zabrani, jer da je to profanacija
gospoduju}e crkve latinske. Ustanovili su bili pravoslavni Zadrani, da
se velike sedmice prire|uje Hristov grob u kapeli sa latinskim oltarom,
koju su morali trpjeti uz crkvu svoju, da bar tih velikih dana nijesu
primorani gledati inovjerni oltar u svojoj crkvi; i Zmajevi} je htio da
se zabrani ovo, i da je latinskom sve{teniku slobodno sluìti misu i na
veliki petak, ako slu~ajno nijesu bili zajedno uskrsi, kako bi smetao
time velikosedmi~nu pravoslavnu slu`bu. Ove zahtijeve svoje èlio je
Zmajevi} da izvodi politi~ka vlast. To mu za vrijeme proveditora
Mo}enigo nije moglo po}i za rukom, ali kad je postao (1721.) proveditor
M. A. Dijedo u~inilo se Zmajevi}u da }e posti}i svoje. Me|utijem
pravoslavni Zadrani sazovu 17. maja 1722. g. skup{tinu sviju op{tinara
da se ustanovi crkveno-op{tinski pravilnik (madregola) za stalnu
upravu crkve. Ta se skup{tina sastane u prisustvu politi~kog delegata i
odnosni pravilnik bude utvr|en i poslije (13. maja 1723. g.) od vlasti
odobren.524 Na toj skup{tini bude zakqu~eno podnijeti vladi protest
protivu arcibiskupa Zmajevi}a, koji smeta slobodu pravoslavne vjere.
Protest ovaj izazove Zmajevi}a, da i on tuì vladi pravoslavne Zadrane
kao „shizmatike i buntovnike." Dugo je dopisivawe i{lo izme|u
Mletaka i Zadra. Najposlije stiè proveditoru P. Vendraminu dukal od
24. januara 1728. g, kojim mu se nare|uje da ispita od staraca o vjerskim
524
Ib., str. 186.
314
obi~ajima zadarskih pravoslavnih i da uredi po podnesenoj àlbi
wihovoj stvar na na~in, da im se u ni~emu ne krwe stare wihove vjerske
povlastice.525 Ovo proveditor odmah u~ini;526 a 16. marta iste godine
uputi pismo arcibiskupu Zmajevi}u isti~u}i mu, kako su neosnovani oni
zahtijevi wegovi u pogledu mje{ovitih brakova, blagoslova sa sv.
pri~e{}em i namje{tawa Hristova groba, i nare|uju}i mu, da mora
mirovati i ne pa~ati se u poslove zadarske pravoslavne crkve.527
Arcibiskup je poslije 2 dana odgovorio da }e se pokoravati naredbi;528 a
kako mu je moralo biti u du{i radi ovoga, to se ve} lako moè razumjeti.
Kao {to je Zmajevi} uznemirivao pravoslavne Zadrane, tako je to
isto ~inio u [ibeniku biskup Donadoni. Kako je sudio o pravoslavnoj
vjeri ovaj biskup vidjeli smo; a vaspitan od fratara, i sam fratar,
proniknuti je bio najja~om mr`wom protivu pravoslavnih, koje nije
prestajao kiwiti na sve mogu}e na~ine. Tek {to je poslao bio Zmajevi}u
u Zadar onu svoju mudrost o pravoslavnoj vjeri, odlu~i Donadoni po}i u
pravoslavnu crkvu {ibeni~ku da tu obavi kanoni~ku posjetu. Nije o
tome on ni{ta javio op{tinarima, nego do{ao je u crkvu da toboè
pregleda samo onaj latinski oltar u toj crkvi. Bio je s wim zajedno
jedan kanonik i po obi~aju jedan politi~ki delegat. U to se vrijeme
nalazio u crkvi pravoslavni paroh i dva crkvena tutora i biskup im od
jedanput izjavi da èli pregledati i pravoslavni oltar. Iznena|eni
time paroh i tutori, i ne znaju}i kako da se tome opru, puste biskupa
da im pregleda oltar i odnosne parohijske kwige. To je bilo 20. februara
1725. g.529 Kad doznado{e za ovo op{tinari, nepravo im bje{e i ukori{e
svoga paroha, {to nije zabranio biskupu da ulazi u pravoslavni oltar.
Stvar se uti{ala, kad im dokaza{e, da je to tek po trenutnom pobudu
biskup u~inio, premda je taj biskup druk~ije o tome mislio. Kad
pro|o{e tri godine i kad je do{ao red novoj kanoni~koj posjeti
biskupovoj, odlu~i biskup ponoviti u pravoslavnoj {ibeni~koj crkvi
ono, {to je 1725. u~inio bio. Znao je on za uzbu|ewe koje je ona wegova
posjeta izazvala bila kod op{tinara, te da osigura sebi uspjeh izradi
za vremena iz Mletaka odvjetni~ku naredbu (avogaresca) od 17. aprila
1728. g. na ime {ibeni~kog kneza, po kojoj niko ne smije smetati biskupa,
kad do|e da pregleda pravoslavni oltar u crkvi Uspenija u [ibeniku, a
ko se usudi smetwu mu kakvu u~initi bi}e ka`wen sa 50 dukata globe.
Ova naredba bude uru~ena 10. maja 1728. g. tutorima crkvenima dva sata
prije nego {to }e do}i biskup da obi|e crkvu. I naravno, ta je
biskupska posjeta pravoslavne crkve bila obavqena; ali je ona i zadala
posla svima vlastima, pa i samome senatu u Mlecima. [ibeni~ki knez J.
525
Ib., str. 201.
Ib., str. 202.
527
Ib., str. 203.
528
Ib., str. 204.
529
Ib., str. 205-209.
526
315
Priuli {titio je biskupa i bio je protivu pravoslavnih [iben~ana.
Op{tinari odmah poslije one posjete podnesu tu`bu tome knezu, i on
umjesto da im odgovori, zatvori u tamnicu dvojicu, koji su do{li bili
za taj odgovor. Potuè se oni tada proveditoru, koji naredi knezu da se
po zakonu mora suditi i ne prenaglivati, dok vi{a vlast ne presudi. U
odnosnoj svojoj skup{tini (20. jula 1728. g.) odlu~e op{tinari povesti
parnicu u Mlecima protivu biskupa radi povrjede wihovih prava, i
radi toga izaberu svog odvjetnika u Mlecima. Me|utijem biskup zajedno
sa knezom izazovu razdor izme|u op{tinara; gradskih i varo{kih.
Potkupe sedmoricu varo{ana, koji iskaù da biskup ima iravo pohoditi
{ibeni~ku crkvu, i da oni priznaju biskupa za svoga starje{inu. U
parnici, koju zametnu{e pravoslavni, biskup iznese ovu izjavu tih
varo{ana, i izgledalo je kao da }e biskup pobjediti. Obrate se tada, u
po~etku 1729. g. op{tinari samome du`du u Mletke àle}i se na
nepravdu, i o{tro optuùju}i biskupa Donadoni. Pukne najposlije i ona
parnica, i odvjetni~kom presudom od 30. juna 1729. g. bude priznato
pravo pravoslavnih [iben~ana, a biskup {ibeni~ki da nema vlast
mije{ati se u poslove crkve Uspenija u [ibeniku. Nekoliko dana
ka{we (3. jula) izi|e i dukal na dalmatinskog proveditora Vendramina,
da se moraju {tovati povlastice, koje su darovane isto~nom bogosluèwu
u Dalmaciji.530
Kao {to ovaj biskup Donadoni nije mirovao u pravoslavne [iben~ane,
tako on nije ostavqao na miru ni pravoslavne u Drni{u i Kninu, koja su
mjesta imala nesre}u nalaziti se u wegovoj biskupiji.
U jesen one iste godine (1725. g.), kad je prijevarom obavio bio posjetu
u {ibeni~koj crkvi, po{ao je biskup Donadoni u Drni{ i zahtije i tu
pregledati pravoslavnu crkvu. Ra~unaju}i na prostotu naroda
tamo{wega, naredi crkvewaku da mu crkvu otvori, i u|e u wu sa svojim
kanonikom. Bilo je to 27. oktobra 1725. g. Pozove pravoslavnog
sve{tenika da mu pokaè crkvu i parohijske kwige, ali se taj sve{tenik
ne odazove pozivu, nego zajedno sa op{tinarima podnese àlbu
proveditoru u Zadar radi povrijede svojih prava.531 Dva dana ka{we
na|e se Donadoni u Kninu, i tu zahtije tako|er pregledati pravoslavnu
crkvu. Ali tu nije tako lako pro{ao kao u Drni{u, jer se narod
podigao protivu wega i nije mu htio dopustiti da u crkvu u|e, i
gospodin biskup morao se posramqen povratiti. Razqu}en radi ovoga,
potraì od kninskog politi~kog starje{ine da budu ka`weni oba
sve{tenika; i kninski i drni{ki. Taj politi~ki stajre{ina objavi ovo
proveditoru u Zadar, koji 21. novembra iste godine napi{e biskupu da }e
tamnicom kazniti oba ona sve{tenika, jer su bunili narod, ali ujedno
530
531
St. arhiva zad. ep, br. 249.
Biqe{ka u kwigama arhive {ibeni~ke crkvene op{tine.
316
moli biskupa, da unaprijed ne preduzima ni{ta, {to se ti~e crkve
isto~nog bogosluèwa, bez prethodne prijave i dozvole na to od
proveditorske vlasti.532
Tri godine ka{we na{ao se opet u kninskoj krajini ovaj
isti biskup; i sada je ve} uzeo sebi u pomo} svoje fratre da
udare na pravoslavne. Nije tada poku{ao da pregleda kninsko-poqsku
pravoslavnu crkvu, nego utana~i sa fratrima, kako bi trebalo raditi na
obra}awe u latinsku vjeru tamo{weg naroda. [ta se utana~ilo tada u
podrobnosti, mi ne znamo. Fratri u svojim kwigama kaù da je 1729. g.
izvedeno „271 obra}enje sa krivovjerstva na katoli~ku istinu”, i opet, da je
„186 razkolnika i krivovjeraca obra}eno na istinu katoli~ansku”.533 Moè biti
i da je istina ovo, kad sve{tenike one pravoslavne radi vjere stavi{e u
tamnice i kad se i narodu bez sumwe tamnicom prijetilo, ako ne primi
„principovu” vjeru. U ostalom, po drugim podacima toga vremena
izgleda, da nije svugde u Dalmaciji tako bilo.
U istome Drni{u postojala je od po~etka XVII mala crkva
pravoslavna, koja je za vrijeme proveditora M. Zane bila ne{to
pro{irena. Sada, „po{to su stanovnici ne samo varo{i drni{ke, nego
gotovo sve krajine (ma quasi di tutto il territorio) pravoslavne vjere, te im je
i stara crkva tijesna, proveditor S. Vendramin naredbom od 2. maja
1730. g. dozvoqava, da se ista crkva opet pro{iri i da joj se sa isto~ne
strane dogradi nova kapela.534 Dozvolom tog istog proveditora od 23.
maja iste godine bila je sagra|ena i crkva u Baqcima.535 Biskup kninski
A. Balbi stekao je bio zemqu u Ivo{evcima, i po{to u Bukov~anima nije
rado prijawala k srcu latinska vjera, te su i Ivo{ev~ani na svakom
koraku opirali se tom biskupu, to on smisli neke stare zidine u tom selu
pretvoriti u svoju crkvu, i radi toga je i izdao bio nu`nu odredbu.
Proveditor Vendramin, kad je doznao za to i da predupredi nemire,
naredbom od 15. februara 1731. g. zabrani biskupu gradwu te crkve.536
14.
Kao {to se vidi iz dosada nevedenoga, i pokraj sve one grozni~ave
radwe latinskih biskupa, nije ipak pravoslavni narod u Dalmaciji
duhom klonuo, premda je i bio bez svog crkvenog starje{ine. Svijest je
pravoslavna u narodu bila jaka, i samo blagodare}i toj svijesti, narod je
na{ mogao onako energi~no se opirati svima onim bezobzirnim
nasrtajima od strane latina. Sve{tenstvo je bilo uz narod, i radilo je
koliko je vi{e moglo i znalo, da sa~uva pravoslavnu vjeru u Dalmaciji.
Manastiri su radili sve, na {to su po poloàju i pozivu svome pozvani
532
Biqe{ka u kwigama arhive {ibeni~ke crkvene op{tine.
Zlatovi}, Franovci. Str. 237.
534
St. arhiva zad. ep, br. 252.
535
Ib., str. 255.
536
Ib., str. 254.
533
317
bili, i kao u starija vremena bili su uto~i{ta i sve{tenstvu i narodu u
svakoj te{koj prilici; a tu se utvr|ivalo kako i {ta treba raditi za
obranu vjere svoje. Radi ovoga su latinski biskupi i vikali najvi{e na
manastire i kalu|ere. Arcibiskup Karaman pi{e: „Kalu|eri su slijepi
u~iteqi nevje{tih paroha, kao {to su manastiri uto~i{ta lupeà, koji
darivaju obi~no crkvi dio onoga, {to su ukrali. êtiri su manastira
izme|u Ercegnovoga i Pa{trovi}a i tri u ovim krajevima... Sedam glava
srpske idre i sedam arsenala, u kojima se marqivo ~uva zahr|alo oru`je
drevnih sektanata... Od ona tri manastira u ovim krajevima najpoganiji
je arhan|elski manastir, te su i kalu|eri toga manastira podvrgavani
bili kaznama radi uvrijeda, {to su nanosili skradinskom biskupu...
Manastiri dalmatinski to su ne~isti izvori, iz koji poti~e otrov za
vjeru i za moral; kalu|eri su slijepi vo|e oslijepqenoga naroda; ne znaju
drugog jezika osim ilirskoga, ne poznaju drugih kwiga osim moskovskih,
nemaju druge nauke nego prositi, niti drugog bogoslovqa, nego psovke
protivu obreda i dogmata latinskog, protivu crkve i vidqivoga
poglavice crkve."537 Rije~i dostojne uli~ara, a ne jednog arcibiskupa;
ali ipak one mnogo kazuju, kako su manastiri na{i i kalu|eri bili
budni ~uvari pravoslavqa u Dalmaciji. Kalu|eri na{i digo{e i sada
glas svoj u obranu pravoslavqa, kada Zmajevi}, Donadoni, Balbi i
drugi latinski dalmatinski biskupi ujediwenim silama udari{e da
pravoslavqa vi{e ne bude u Dalmaciji. Odlu~e i sazovu veliku
sve{teni~ku skup{tinu, da bi se na toj skup{tini dogovorno utvrdilo,
kako imaju pravoslavni da se odbrane od tolikog op{teg nasrtaja na
vjeru pravoslavnu. Dan za skup{tinu bude ure~en 28. juna 1731. g, a
mjesto za skup{tinu Benkovac.
Benkovac je izabran bio kao mjesto za skup{tinu po èqi i na molbu
tada{weg mladog paroha benkova~kog Simeona Kon~arevi}a, koji je
upravo i sazvao tu skup{tinu. Kon~arevi} ovaj, rodom iz Karina,
postao je benkova~kim parohom u aprilu 1720. godine, a rukopoloìo ga
je Episkop Stevan Qubibrati}. Prije rukopoloèwa on je dugo bivao u
Zadru i u Mlecima, gdje se u~io raznim {kolama, te je i stekao lijepa
znawa. Kao sve{tenik, revnostan je bio u slu`bi svojoj i vru}i
branilac pravoslavne vjere. Istakao se u ovom po{qedwem pravcu prvi
put, kad se opro biskupu ninskom Andriji Balbiju, koji je do{ao bio da
posjeti benkova~ku crkvu. Biskup je ovaj objavio bio dan, kad }e da
kanoni~ku svoju posjetu obavi u toj crkvi. Kon~arevi} prikupi svoj narod
za taj dan, i stav{i sa narodom pred crkvom, ne dopusti da biskup sa
svoja dva sve{tenika u wu u|u. Ovo je proizvelo uzbunu, i na tu`bu
biskupovu bude Kon~arevi} vezan od vojnika i poveden u tamnicu. To je
bilo u prole}u 1728. god, i poslije nekoliko mjeseci po naredbi
537
Docum., p. 281.
318
proveditora Petra Vendramina, bude Kon~arevi} oslobo|en tamnice i
vrati se opet na mjesto svoje slu`be u Benkovac.538 Ovaj doga|aj uzbudi u
Kon~arevi}u jo{ ja~u revnost u obrani svoje vjere i po~ne pobu|ivati
sve{tenstvo dalmatinsko na zajedni~ki rad, kako bi oslobodili svoju
crkvu od inovjeraca i izmolili od vlade, da bi postavqen bio zasebni
pravoslavni episkop za Dalmaciju. Odazvalo mu se sve{tenstvo
jednodu{no, te i ure~ena bude pomenuta sve{teni~ka skup{tina.
Proveditor je od oktobra 1729. g. bio Sevastijan Vendramin, ~ovjek u
op}e pravi~an, koji je i sam razumjevao sve nepravice, koje se ~ine
pravoslavnim Dalmatincima i koji je raspoloèn bio da im pomogne
koliko moè. Ovaj je proveditor i li~no poznavao Kon~arevi}a, i
uvaàvao ga je. Na kolektivnu molbu sve{tenstva, proveditor dozvoli,
da se drì ona skup{tina i odredi osobitoga vladinoga povjerenika,
koji }e na skup{tinskim sjednicama prisustvovati. I skup{tina je u
odre|eni dan otvorena, a pod predsjedni{tvom Kon~arevi}a. Bila je na
skup{tini zastupqena sva crkva dalmatinska, a zastupnika je bilo
dvadeset i dva: sedamnaest svjetovnih sve{tenika i pet jeromonaha. Izme|u
ovih po{qedwih bila su dva jeromonaha iz Boke: Nikanor Rajevi} i
Leontije Avramovi}.
Poslije prizivawa Duha svetoga u benkova~koj crkvi, pristupila je
odmah skup{tina na rad. Mirno se i dostojanstveno sve radilo, i po{to
su svi proniknuti bili jednim duhom, to su i sastavqeni bili
jednoglasni zakqu~ci, koji se sadrè u glavnih 6 ta~aka:
U 1. se priznaje i utvr|uje, da „sav slaveno-srpski narod sa svojim
sve{tenstvom u Dalmaciji i Boki kotorskoj ispovijeda nepomi~no
pravoslavnu isto~nu vjeru, priznaje za glavu crkve Gospoda na{ega Isusa
Hrista i stoji u nerazlu~noj svezi sa svima onima, koji vjeruju u jednu,
svetu, sabornu i apostolsku crkvu."
Prema ovome, u 2. ta~ci se ustanovquje, da isti narod i wegovo
sve{tenstvo nema ni{ta zajedni~kog sa rimskom crkvom i da ne priznaje
nikakvu vlast nad crkvama i sve{tenstvom latinskih biskupa, koji
ispovijedaju druge dogmate i ne poznaju nauku pravoslavne crkve.
U 3. ta~ci se utvr|uje, da svaki pravoslavni sve{tenik mora vr{iti
bogosluèwe po kanonima pravoslavne isto~ne crkve, i nikakav
latinski biskup nema prava mije{ati se u to bogosluèwe.
U 4. ta~ci, poslije duge motivacije i poslije navoda mnogih slu~ajeva
o uvrijedama nanesenima crkvi i bogosluèwu od strane latinskih
biskupa, jednoglasno se i o{tro osu|uju zahtijevi tih biskupa, da bi oni
mogli obavqati kanoni~ke posjete u pravoslavnim dalmatinskim
crkvama, da bi mogli zahtijevati od pravoslavnog sve{tenstva
ispovijedawe rimskoga vjerovawa i pokornost zakqu~cima tridentskoga
538
Kon~. rkp.
319
sabora, da bi od wih zavisilo postavqawe pravoslavnog sve{tenstva na
parohije i da bi od wihove dozvole zavisilo sklapawe mje{ovitih
brakova.
U 5. ta~ci isti~u se razlike u dogmatima i u bogosluèwu izme|u
pravoslavne isto~ne i rimokatoli~ke crkve, te se zakletvom obvezuje
sve sve{tenstvo i narod, da ne smije imati nikakvo op}ewe u
bogosluèwu (in Divinis) sa rimokatolicima.
U 6. ta~ci zakqu~uje se, da }e se podnijeti senatu zajedni~ka molba, da
bude dozvoqeno izabrati jednog sve{tenika, koji bi mogao biti
posve}en za pravoslavnog episkopa za Dalmaciju i Boku kotorsku, i da
}e taj izabrani episkop prije svoga posve}ewa poloìti zakletvu
vjernosti du`du i republici.
Odnosna molbenica bila je odmah na skup{tini sastavqena i u istoj
molbenici navedeni svi oni zakqu~ci, koje je skup{tina usvojila, i ta
je molbenica uz potpis sviju skup{tinskih ~lanova predana bila
vladinom povjereniku, da je prikaè proveditoru, koji }e je u Mletke
poslati.539
Proveditor Sev. Vendramin bio je, kao {to smo spomenuli, dobro
raspoloèn prema pravoslavnima u Dalmaciji i Boki kotorskoj, i ovaj
proveditor rado primi onu molbenicu, te je zajedno sa jo{ druge dvije
sli~ne od bokeqskih op{tina: ercegnovske i risanske sprovede 25. jula
iste 1731. godine senatu u Mletke sa vrlo lijepim svojim izvje{tajem.
Pi{e, izme|u ostaloga, proveditor u svom izvje{taju, da bi dobro bilo
kad bi mogla u ovoj zemqi vladati samo latinska crkva, ali „da je
sasvijem uzaludno tome se nadati, niti }e se tako {to postignuti, osim
ako Boìje svemogu}stvo ~udo u~ini" (se non per miracolo della sola
Divina onnipotenza). I prema tome ovaj proveditor najtoplijim rije~ima
preporu~uje senatu da bi dozvolio, da se postavi pravoslavni episkop
ovome narodu, „koji ~ezne za tim."540
Senat kao da je ozbiqno primio ovaj Vendraminov izvje{taj i one
molbenice, {to su uz taj izvje{taj bile, te je predao stvar svojim
konsultorima da o tome podnesu svoje mi{qewe. U na~elu su se
konsultori izrazili u svom izvje{taju od 12. februara 1732. g. povoqno
za pravoslavne, i preporu~ili su da se izvede ono, {to je dukalom od 11.
aprila 1722. godine nare|eno bilo u pogledu episkopa za Dalmaciju,
navode}i izme|u ostaloga, kako je to podupro u svoje vrijeme i u~eni brat
Papadopul. Potraìo je senat izvje{taj o ovome pitawu u oktobru iste
godine 1732. i od novog dalmatinskog proveditora Zorza Grimani, i
poslao mu je i mi{qewe konsultora o istom pitawu. Ali ovaj
proveditor druk~ije je mislio o pravoslavnim Dalmatincima od
pred{asnika svoga Sev. Vendramina, i stajao je pod li~nim uplivom
539
540
Ibidem.
Docum., p. 209.
320
Zmajevi}a, te je odgovorio vladi da mora prethodno sam se upoznati sa
svima okolnostima, kako bi bio u stawu temeqiti predlog u~initi i
izvijestiti o svemu senat podrobno.541
Me|utijem isti proveditor saop{ti svu ovu stvar arcibiskupu
Zmajevi}u, koji naravno preduzme sve {to treba, da se osujeti èqa
pravoslavnih Dalmatinaca. Konsultori su u svome mi{qewu spomenuli
bili i Papadopulov spis na obranu episkopa Stevana Qubibrati}a, a
protivu zahtijeva dalmatinskih latinskih biskupa. Ovo je navelo
Zmajevi}a na misao, da treba jo{ jednom suzbiti onaj spis, na koji se, i
pokraj wegovog poznatog nam odgovora, senat ipak osvrtao. Za taj posao
istakao se sada spqetski arcibiskup Antun Ka~i}, Makaranin i
pitomac rimske kolegije propagande. Mi smo vidjeli ve} odgovor
Zmajevi}ev, odnosno wegovu antiapologiju na apologiju Papadopulovu.
Arcibiskup Ka~i} sada napi{e dodatak onoj Zmajevi}evoj
antiapologiji. Duga~ka je ovo rabota, u kojoj se taj arcibiskup stara, da
pobije sve ono, {to se navodi u korist pravoslavnog episkopa, koga bi
vlada htjela dati Dalmatincima. Argumenti su od prilike oni isti, {to
je ve} Zmajevi} naveo bio, i koji }e poslije arcibiskup Karaman samo
obilatije razviti. „Pravoslavni Srbi u Dalmaciji ne smiju biti
pravoslavni, nego moraju biti ili latini, ili unijati;" to je glavni
tezis sve ove Ka~i}eve rabote. Ima tu i velika apologija rimskoj
kolegiji propagande, koju je Papadopul napao bio, i koji sada Ka~i} iz
blagodarnosti za vaspitawe, {to je u woj dobio, brani sabqom u ruci i
dokazuje kako je to najboqa, najure|enija i po svrsi svojoj najplemenitija
kolegija, {to je ikada postojala.542
Ovaj Ka~i}ev opis posluìo je za obavje{tewe proveditoru Z.
Grimaniju, kako }e suditi o pravoslavnima u Dalmaciji i kako }e
odgovoriti na onaj senatski poziv o ovome pitawu. I dok se ovaj
proveditor za to spremao, dotle latinski biskupi jo{ ve}om bezo~no{}u no
prije, udarahu na pravoslavnu crkvu i na sve{tenstvo. Skradinski
biskup Bragadin objavquje manastiru Krci da }e do}i obaviti
kanoni~ku posjetu manastira. To isto objavquje i brati{kova~kom
parohu za crkvu u Brati{kovcima. Uzrujao se narod radi te biskupske
posjete i biskup pi{e proveditoru i traì pomo} svjetske vlasti.
Proveditor 3. Grimani poslije odnosnog pismenog razja{wewa sa
biskupom, dozvoqava mu 28. novembra 1734. g. posjetu i nare|uje vojni~koj
vlasti da bude biskup za{ti}en u vr{ewu svoje „kanoni~ke slu`be."543 To
isto ~ini biskup ninski, koji ho}e da posjeti man. Krupu, i proveditor
Grimani izdaje naredbu vojni~koj vlasti, da prate biskupa u Krupu.
[ibeni~ki biskup Donadoni mirovao je poslije onog dukala 1729. god,
541
Kon~. rkp.
Docum., p. 212-232.
543
Ib., str. 232 i st. arhive zad. ep, br. 258.
542
321
kojim je ukoren bio radi nemira, {to je u [ibeniku prouzrokovao bio
onom wegovom nasilnom kanoni~kom posjetom. Sada se on opet osmjelio, i
opet uznemirio pravoslavne Drni{ane povodom jednog mje{ovitog braka,
kad je on zahtijevao da pravoslavni vjerenik mora primiti latinsku
vjeru, ina~e da ne }e dopustiti odnosni brak.544
Dosadilo je ovo bilo pravoslavnima, te odlu~e potuìti se u Mletke,
i predo~iti senatu svoje nevoqe koje moraju da trpe od biskupa. To oni
i u~ine u septembru 1735. g, te pozivom na dukal 1723. g. kojim se
dozvoqavao episkop za Dalmaciju, zamole da im bude imenovan za
episkopa savinski arhimandrit Leontije Avramovi}.
Dok je uslijed ove nove molbe senat po svojoj birokrati~koj rutini
obra}ao se za odnosna mi{qewa svojim konsultorima i drugima, i
vrijeme je dakle prolazilo, proveditor Zorzi Grimani, slu{aju}i
arcibiskupa Zmajevi}a, odlu~i se na nesretnu misao, da uspostavi stari
Valijerov dekret 1686. god, i tijem da jo{ vi{e ucvijeli dalmatinske
Srbe. Izda ovaj Grimani 4. septembra 1735. g. odnosnu naredbu te
pozivom na onaj Valijerov dekret, za koga kaè, da sadrì spasonosna
pravila (regole salutari) da se predupredi svaki nered i budu svi podanici
vezani jedinstvom vjere sa svojim knezom, i navode}i druge vladine
dekrete, koji su u svezi sa onim Valijerovim dekretom, odre|uje, da svi
pravoslavni sve{tenici u Dalmaciji, bilo da su do{li iz inostranstva,
bilo da su mleta~ki podanici, mo}i }e zauzeti parohijsku slu`bu
samo u takvom slu~aju, kad im to dozvoli politi~ka vlast i „kad ih
priznadu prelati latinskog obreda, u ~ijim se biskupijama nalaze
crkve gr~kog obreda, koji }e prelati ispitati wihove obi~aje,
uvaìti odnosne odpusne listove i zatijem izdati im propisane
patente." Prijeti se pri tome o{trim kaznama svakome, koji postupi
protivu toga. „Kad pak pomenuti latinski prelati obavqaju
ustanovqene posjete u svojim biskupijama, du`ni }e biti i parosi i
kalu|eri, nastojateqi crkava i manastira primati te prelate sa
uobi~ajenim formalnostima, ukazuju}i im sve one znake po{tovawa i
uvaèwa, koji prili~e svetom i uzvi{enom wihovom karakteru." Za
one pak parohe i manastirske nastojateqe, koji nemaju pomenute
biskupske patente nare|uje se, da moraju prikazati se doti~nim
biskupima da ih dobiju i to „kroz osam dana, jer }e se u protivnom
slu~aju smatrati li{enima slu`be, i na wihova }e mjesta biti
postavqeni drugi." 545
Nesretnu ovu svoju naredbu izdao je proveditor Zorzi Grimani u
septembru 1755. g, a u oktobru je ve} oti{ao iz Dalmacije, i wegovo
je mjesto zauzeo Danijel Dolfin. Ovaj novi proveditor bio je
jednak Grimaniju naspram pravoslavnih Dalmatinaca. Pa da ne bi
544
545
St. arhiva zad. ep, br. 257.
Docum., p 232-234.
322
ovi vaqda pomislili, da ne }e vaìti ona Grimanijeva naredba
sada, kad je novi proveditor do{ao, pohita ovaj Dolfin izdawem
svoje naredbe, te 15. novembra iste godine odre|uje, da na punoj
snazi mora ostati Grimanijeva naredba, koju gotovo od rije~i do
rije~i ponavqa.546
Da su ove naredbe morale u najve}oj mjeri razdraìti sve{tenstvo
i narod pravoslavni, samo se po sebi razumije i to tijem vi{e, {to
senat nikakvih rije{ewa nije izdavao ni povodom onih molbenica,
koje je jo{ prije 4 godine podnio bio senatu proveditor Vendramin,
ni povodom najnovije molbenice od septembra 1735. g. Tu je
razdraènost narodnu uti{ao benkova~ki paroh Kon~arevi}, koji se
tada povratio bio iz Stawevi}a, gdje ga je na Malu Gospojinu
crnogorski mitropolit Sava Petrovi} proizveo bio za protopopa.
Po savjetu ovoga protopopa po|u u Mletke: kalu|er Nikanor Rajevi}
i pop Petar Ilija{evi}, da li~no prikaù senatu nevoqe
pravoslavne crkve u Dalmaciji i da mole za rije{ewe odnosnih
molbenica. Izradili su ovi zastupnici toliko, da je senat poslao 19.
juna 1736. g. proveditoru Dolfinu da izvijesti o molbenici podnesenoj
senatu u septembru 1735. g. O molbenicama, koje je proveditor Vendramin
sproveo bio 25. jula 1731. g. zajedno sa radwom one sve{teni~ke
skup{tine u Benkovcu, senat ne spomiwe ni{ta, po svoj prilici s toga,
{to }e arcibiskupi: Zmajevi} i Ka~i}, biti ve} poradili bili preko
svojih agenata u Mlecima, da se zabace one molbenice.
Izgleda, da je senat prosto radi zvani~ne rutine poslao svom
proveditoru u Dalmaciji da izvijesti o pomenutoj molbenici
pravoslavnih Dalmatinaca, znaju}i ve} prethodno, da taj proveditor, kao
papalin, ne }e povoqan za pravoslavne izvje{taj podnijeti; jer jo{ prije
nego {to }e dobiti proveditorov odgovor, senat izda 28. jula 1736. g.
naredbu, kojom se dopu{ta da za Dalmaciju i Boku bude postavqen
pravoslavni episkop, i na predlog konsultora objavio je, da je vlada
voqna imenovati za episkopa, ili savinskog arhimandrita L.
Avramovi}a, ili drugoga sve{tenika, mleta~kog podanika, koji bi za takvo
mjesto bio sposoban. Ovu svoju naredbu upravio je senat proveditoru
pozivom da odmah predloì ~etiri lica, izme|u kojih bi se imalo jedno
imenovati za episkopa.547
Me|utijem, dok se ova naredba izdavala i dok je ona stigla u Zadar,
proveditor Dolfin sa jedne la|e kod Makarske napi{e odgovor 17.
avgusta 1736. g. na senatski poziv od 19. juna iste godine. U tom
odgovoru ovaj proveditor analizira onu molbenicu Dalmatinaca od
septembra pro{le godine, i dokazuje neosnovanost iste, koliko radi
vjerskih obzira, jer u woj on vodi te`wu {irewa „srpskih vjerskih
546
547
Ib., str. 235.
Ib., str. 236.
323
zabluda" u Dalmaciji, toliko i radi politi~kih obzira, jer da u
molbenici provejava simpatija prema Rusiji (impero moscovita), a to je
ve} opasno po republiku mleta~ku; te na osnovu ovih razloga, i po{to je,
po wemu, prastaro pravo latinskih biskupa da imaju duhovnu
jurisdikciju i nad pravoslavnim crkvama Dalmacije, i ne bi dobrim
po{qedicama urodilo, kad bi se to pravo sada ukidalo, to proveditor
izraàva mi{qewe svoje, da ne bi trebalo uvaìti pro{wu
dalmatinskih Srba i prema tome, da ne bi trebalo dati im zasebnog
episkopa.548 Senat nije uvaìo ovo mi{qewe proveditorovo, a nije ga ni
mogao uvaìti, jer je bilo u sukobu sa izdanom mjesec dana prije
senatskom naredbom, nego 15. septembra iste godine ponovi pre|a{wu
svoju naredbu. Ali sada se javqa opet arcibiskup Zmajevi} sa svojim
protestom.
Upravi ovaj arcibiskup pismenu prestavku senatu, u kojoj navodi, da
dekret 28. jula 1736. g. mora biti stavqen cum expulsis, jer je on izdan na
osnovu informacije samo jednoga konsultora, jer je daqe on izdan bez
saslu{ati mi{qewe sada{weg dalmatinskog generalnog proveditora
(Dolfina), i jer nijesu bili saslu{ani o predmetu dalmatinski latinski
biskupi. Udara zatijem Zmajevi} u staru svoju pjesmu, kako je ep.
Qubibrati} bio nevjeran republici, i kako to mora sluìti senatu za
primjer, kako su dalmatinski Srbi, kao {to je svima poznato i jasno
(notoriamente e patentemente), jeretici, kako misao o srpskom episkopu u
Dalmaciji pothrawuju ruski emisari (emmissari moscoviti) radi svojih
politi~kih izgleda na Dalmaciju, i kako radi svega toga senat mora
opozvati izdane svoje dekrete o dozvoli Srbima u Dalmaciji da imaju
episkopa, niti takvog episkopa smije senat ikada im dopustiti, jer bi to
bila o~ita opasnost po dràvu. Isti~e najposlije Zmajevi}, da nipo{to
se ne smije misliti na „kalu|era Avramovi}a, koji je dva puta bio u
Rusiji, koji je od ruske vlade primio darova i crkvenih kwiga, koji je i
novaca tamo dobio za sebe, i koji je za zasluge svoje dobio u Rusiji i
dostojanstvo arhimandrita."549
Na ovakvu prestavku arcibiskupa Zmajevi}a senat je obratio pa`wu,
jer se u woj indirektno prebacivalo vladi, da ne misli dovoqno na
dràvne interese i izlaè dràvu, da joj Rusija otme Dalmaciju, ili
najmawe Boku, „u kojoj je jo{ ep. Savatija", kao {to je pisao proveditor
Dolfin, „sloìo se bio sa srpskim episkopom Danilom u Crnoj Gori u
za{titu moskovskih emisara, koji su obilazili Ilirik da navedu i
podignu Srbe u korist Moskovije". I bez mnogih razmi{qawa senat na
jedan put udari drugim pravcem naspram dalmatinskih Srba, i 8.
oktobra iste 1730. godine opozove oba svoja dekreta: i onaj od 28. jula i
drugi od 15. sept. ove god. Slijede}e pak godine raspravqano je bilo u
548
549
Ib., str. 237.
Ib., str. 239.
324
punome savjetu ovo pitawe, te 23. marta 1737. g. bude izdana naredba istom
proveditoru Dolfinu, da pazi na osobe koje uzbu|uju narod u Dalmaciji
i Boki radi episkopa, i da upotrebi nu`ne mjere da se stane na put
svakom novom poku{aju u tome pogledu, jer tako zahtijeva dràvni
interes.550
Ovakvom senatskom naredbom ne samo {to nije ni{ta vlada postigla
kod pravoslavnoga naroda i sve{tenstva, niti ga privoqela da odustane
od te`we svoje da se oslobodi latinske napasti i da dobije svog
episkopa, nego je naprotiv jo{ vi{e ga razdraìla protivu latinskih
biskupa i odlu~ila ga da se svom èstinom bori za slobodu vjere i
crkve svoje. I koliko su ja~e napadali arcibiskup Zmajevi} i
arcibiskup Ka~i} sa ostalim biskupima, na pravoslavnu crkvu i na
srpski narod Dalmacije, tijem je ìvqi kod pravoslavnog sve{tenstva i
naroda bio rad obrane i tijem odlu~nije odbivawe tih napadaja. Godine
1737. i 1738. bile su mo`da najteè godine za pravoslavnu crkvu u
Dalmaciji. Iz mno{tva dokumenata, {to postoje iz toga vremena, ne zna
~ovjek koji da izabere, a da pokaè sve bjesnilo latinskih biskupa
protivu pravoslavne crkve. Dosta je kad spomenemo da se do{lo bilo
ve} do toga, da su po naredbi proveditorskoj ~ak ru{ene crkve
pravoslavne u Dalmaciji (gore nego pod Turcima), kao bro}ana~ka,
bribirska, kistawska i druge, a radi ~ega potowi arcibiskup Karaman
uznosi do neba proveditora, Dolfina. Ali ovo je u~inilo i to, da su mnogi
ugledniji Srbi po~eli seliti iz Dalmacije u Austriju, a izme|u drugih
mjesta i u Trst, i da je prijetio op}i ustanak narodni, a mnogi su gotovi
bili, da po~nu paliti i ru{iti latinske crkve. Sre}om te je glavnu rije~
u poslovima pravoslavne crkve vodio tada protopop Simeon Kon~arevi},
~ovjek mudri i umjereni, i samo blagodare}i wemu, nije buknuo ustanak.
On je savjetovao narod i sve{tenstvo da se ustrpe, i da }e „princip",
kad dozna za wihove nevoqe, popraviti sve i obuzdati biskupe. Α u isto
vrijeme posavjetuje, da jedna deputacija od nekoliko uglednijih i
zna~ajnijih lica po|e u Mletke i da li~no prikaè senatu sve, {to
moraju pravoslavni radi vjere svoje da trpe.
15.
Deputacija je ta bila izabrana i u junu 1739. godine na{la se u
Mlecima pred senatom, pred kojim je izvr{ila svoju zada}u. Resultatom
je bilo izdawe 13. jula 1739. g. dukala na ime tada{weg dalmatinskog
proveditora Marina A. Kavali. Tu pi{e: „Po{to je bila svagda{wa
dràvna voqa, vi{e puta ve} do sada objavqena, da gr~kim podanicima
(alli Greci sudditi) bude o~uvano i uzdràno wihovo bogosluèwe u svima
onim nai{m mjestima, gdje se oni nalaze, i da oni mogu to bogosluèwe
550
St. arhiva zad. ep, br. 268.
325
obavqati bez svake smetwe ili ~ega novoga, kao {to je to bilo u pro{la
vremena; i po{to mi èlimo, da ovo na~elo nikada ne strada,
kako bi se tijem uklonile nesuglasice i uzdrào mir u narodu,
radi ~ega su na{i predci op}im dekretom savjeta desetorice od
20. avgusta 1578. godine sa dodatkom, zatijem posebnim dekretima
za grad [ibenik, izdanima od senata 20. avgusta 1582. g. i 11. maja
1641. g, s kojim dekretima potpuno se slaè ono, {to u pogledu
uzdràwa gr~kog bogosluèwa (del rito greco) odre|uje bula od 26.
marta 1526. g. Klimenta VII, i to vam mi, zajedno sa poglavicama na{eg
savjeta desetorice, {aqemo prijepise pomenutih dekreta i re~ene
bule, da ih u koliko ustreba dadete registrirati u va{oj pisarnici, a
tako isto da posebnim pismima va{im upoznate sa istima svakog
pojedinog latinskog prelata te provincije, u ~ijim biskupijama ima
gr~kih crkava (chiese greche) saop{tiv{i svakome napose nepomi~nu
dràvnu voqu, da odredbe one moraju biti ta~no i potpuno
izvr{ene, i da se ni{ta novoga ne smije uva|ati i da se otkloni sve,
{to je protivu toga u~iweno. Ovako }ete postupiti, i ~im prije
}ete nam odgovoriti, da ste ovo izvr{ili, isto kao i o slu~ajnim
protivnostima."551
Priveli smo ovdje taj dukal u doslovnom prijevodu. U wemu je za
pravoslavnu dalmatinsku crkvu toliko dobro, {to se zabrawuje
latinskim biskupima, da nasr}u na pravoslavnu crkvu. Ali tim
biskupima ostajalo je opet slobodno ponoviti ono {to su prije
radili, jer dosta im je za ovo bilo istaknuti, da su pravoslavni
Dalmatinci „shizmatici" i da se wih ni{ta ne ti~e ona bula pape
Klimenta VII, o kojoj spomiwe dukal, a u samom dukalu spomenute su
rije~i: „Greci" i „rito greco", koje su na jeziku mleta~ke vlade u to
vrijeme zna~ile „unijati" i gr~ko-katoli~ko bogosluèwe", i senat
bi prinu|en opet bio, da traì svoje konsultore da mu kaù, {ta }e
da radi i kako da opet stane na put biskupskim nasrtajima na
pravoslavnu crkvu u Dalmaciji. Du`d mleta~ki i wegovi savjetnici
htjeli su i da rimskoj kuriji ne u~ine na ào, a i pravoslavne da
zadovoqe, te zbog ovoga i svi oni dvosmisleni dukali i sva ona
neodre|enost mleta~ke vlade u odnosima wenima naspram
pravoslavnih mleta~kih podanika, koju neodre|enost nalazimo kroz
sve vrijeme mleta~koga vladawa u Dalmaciji, a koja je bila uzrokom
neprestane trzavice i za vladu i za pravoslavni narod.
Proveditor Marin A. Kavali, ma i da je bio papalin prve snage,
morao se pokoriti dukalu i raditi onako, kako je dukal nare|ivao.
[ibeni~ki biskup, poznati nam Donadoni, davao je maha svojoj mr`wi
naspram pravoslavnih, ako se moè re}i, jo{ vi{e od Zmajevi}a i
551
Docum., p. 242.
326
Ka~i}a. У toj strasti svojoj on je dopustio bio sebi izdati 17. jula
1738. g. dekret, kojim se li{avao prava bogosluèwa pravoslavni
{ibeni~ki paroh \or|e Gabo, i taj je dekret uzeo bio pod svoju za{titu
proveditor Kavali. A kriv je bio ovaj sve{tenik pred biskupom za to,
{to mu nije htio podnijeti na odobrewe sin|eliju koju je istom
sve{teniku izdao bio o wegovom rukopoloèwu pravoslavni episkop
krfski Grigorije. Na odnosnu àlbu Gabovu stigla je bila odluka i od
senata u obranu wegovu.552 A sada, kad je proveditor Kavali primio
gorepomenuti dukal, izda i on 3. avgusta 1739. g. u smislu tog dukala
naredbu biskupu Donadoniju, da mora opozvati onaj dekret suspenzije za
Gaba, {to je izdao bio.553
Isti onaj dukal morao je Kavali saop}iti i arcibiskupu Zmajevi}u, i
to je on u~inio 10. avgusta iste godine.554 Ali to je tako uzrujalo tog
arcibiskupa, da se obratio ~ak u Rim, tuè}i du`da i senat, da brane
„shizmatike", a u Dalmaciji je podigao biskupe mal ne na krsta{ki rat
protivu tih dalmatinskih „shizmatika." Iz Rima je papski nuncije u
Mlecima dobio upustvo, da opomene mleta~ku vladu radi onoga dukala, jer
je arcibiskup Zmajevi} osobito uvaèn bio od pape Venedikta XIII, i da ga
i tada{wi papa (Kliment XII) mnogo cijeni radi revnosti wegove za
svetu vjeru. Ovo je nuncije saop}io vladi 8. januara 1740.555 Imali su i u
Mlecima obzira na Zmajevi}a, jer i ako je bio fanati~an protivu
pravoslavne vjere, ali je bio ujedno ~ovjek od velikog upliva u
Dalmaciji, i mleta~ka je vlada ra~unala na taj wegov upliv radi svojih
politi~kih svrha. Bi}e moè biti senat dao tada kakvo tajno upustvo
proveditoru Kavaliju u pogledu izva|awa onoga dukala i bi}e mu
naredio, da se za vrijeme ne vlada po istom dukalu, nego prema
prilikama. I proveditor ovaj, stoje}i pod uplivom Zmajevi}evim, izdaje
27. marta 1741. g. naredbu sasvijem protupolo`nu onoj, koju je godinu i po
dana prije izdao bio Donadoniju i Zmajevi}u. U toj naredbi svojoj
Kavali i ne spomiwe vi{e kao da nijesu nikada ni postojali dekreti
1578, 1582. i 1641. g, koji su navedeni bili u dukalu od prije dvije godine,
nego navodi naredbe, koje su izdali o pot~iwenosti pravoslavnog
sve{tenstva у Dalmaciji latinskim biskupima proveditori dalmatinski:
Valijer 12. februara 1685. i 25. marta 1686, Riva 9. oktobra 1707. u 28.
aprila 1708, Pizani 28. marta 1713, Zorzi Grimani 4. septembra 1735. i
Dolfin 15. novembra 1735. g, i odre|uje, da te naredbe moraju u svemu
vaìti, i prema tome da svi pravoslavni sve{tenici moraju priznavati
vlast latinskih biskupa, da se moraju podvrgnuti kanoni~kom ispitu u
biskupskim kurijama i da smiju zauzeti parohijsku slu`bu samo tada, ako
552
Ib., str. 243.
Ib., str. 244.
554
Ib., str. 245.
555
Biqe{ka pod br. 272. st. arhiva zad. ep.
553
327
su dobili pismenu dozvolu na to od doti~nih biskupa, „a koji postupi
protivu ovoga, ispita}e na sebe dràvno negodovawe i do{qedno podle}i
}e najstroìjim kaznama po presudi nadle`ne vlasti."556 Ovom naredbom
proveditorskom pravda se ono, {to smo gore kazali o karakteru dekreta
sredi{we vlade u Mlecima у odnosima naspram pravoslavnih mleta~kih
podanika.
Arcibiskupi Zmajevi} kad je dobio ovu novu naredbu pomenutoga
proveditora, pohitao je odmah da je podnese u Rim kongregaciji
kardinala, kao znak svoje pobjede nad pravoslavnim dalmatinskim
Srbima. U pismu ovom svom Zmajevi} sa entuzijazmom govori o svome radu
protivu pravoslavne crkve; hvali se, kako je 28 godina posvetio tome
radu, kako je Bog blagoslovio wegove trudove, te je vidio proterana iz
Dalmacije la`nog episkopa srpskog (pseudo-vescovo serviano) i sru{enu
wegovu ku`nu katedru (precipitata la sua cattedra di pestilenza) i sada je
eto vidio novi zlatni dekret (nuovo aureo decreto), {to je proveditor
dalmatinski izdao „po upustvu uzvi{enog senata." I dakle Zmajevi}
ovim potvr|uje {to smo mi gore naveli, da je senat naredio proveditoru
Kavali da izda ovu naredbu, koja je sasvijem protupolo`na onome, {to je
ni pune dvije godine taj isti senat naredio bio.
Ali i ovo je sve Zmajevi}u bilo malo. On je htio ne samo da tada
nestane pravoslavne crkve u Dalmaciji, nego i da te crkve nikada do
vijeka tu ne bude. Zamislio je da osnuje, kao {to je i osnovao, „ilirsko
sjemeni{te" za vaspitawe i obrazovawe sve{tenika, koji bi sluìli misu
na slovenskom jeziku, ili kako poslije to nazva{e „glagoqa{ku misu", kako
bi tijem spremio obrazovanije sve{tenike za hrvatski narod, koji je bio
po ostrvima okolo Zadra, a ujedno, i ovo je glavno, kako bi, po wegovom
mi{qewu i kao {to se on izrazio u jednom dokumentu od 6. januara 1730.
g, „lak{e se obratio u latinsku crkvu narod u kontinentu
dalmatinskom, koji pripada isto~noj crkvi". Ovu Zmajevi}evu misao
prisvojili su u na{e dane glagoqa{i zadarske arcibiskupije, koji u
odnosnom svome spisu rimskoj kuriji protivu odredbe jedne pok.
arcibiskupa Raj~evi}a, navode, da bi trebalo dozvoliti u Dalmaciji
glagoqa{ku misu izme|u ostaloga i s toga, {to bi to „posluìlo jakim
oru`jem protivu shizmatika i kao srestvo za wihovo lak{e obra}ewe".
Ovo smo spomenuli samo uzgred, jer ne spada u istoriju; ali Zmajevi} je
zbiqa mislio, da }e wegovo „ilirsko sjemeni{te" potpomo}i, da se
sasvijem u Dalmaciji iskorijeni pravoslavna vjera. Po naputku ovog
arcibiskupa jedan ~lan zadarskog arcibiskupskog kapitula napi{e
duga~ki memorijal o „ilirskom kliru" (del clero illirico) i o zada}i toga
klira, da bi se odbili dalmatinski Srbi od pravoslavne crkve.
556
Docum., p. 245. 247. 248.
328
Memorijal ovaj ima 27 glava. U 1. glavi govori se o va`nosti
„ilirskog" jezika, i kako taj jezik moè posluìti Rimu kao veliko
srestvo (grande istromento) za ~im vi{e rasprostraniti Hristovu vjeru.
U 2. i 3. glavi govori se gdje se sve nalaze ti Iliri, i Ilire gr~kog
obreda (gli Illirici di rito greco) zove sve Srbima (Serbi ο Serviani). U 4.
glavi privedeno je od rije~i do rije~i sve ono, {to Zmajevi} pod
naslovom „vjerske zablude srpske shizme" napisao u svom „ogledalu
istine", o kome smo ve} govorili. Ovi takvim vjerskim zabludama i
opakim dogmatima (perniciosi dogmi) zaraèni Srbi rasprostraweni su u
Trakiji, Bugarskoj, Srbiji, Albaniji, Crnoj Gori, Hercegovini, Bosni i
u austrijskim zemqama, i imaju mnogo svojih episkopa i mnogo manastira
i kalu|era. U Dalmaciji nalaze se oni u biskupijama: ninskoj, zadarskoj,
skradinskoj, {ibeni~koj, trogirskoj, spqetskoj, makarskoj i kotorskoj, „i
jedini Dubrov~ani su toliko sretni, {to nemaju me|u sobom te kuge"
(peste). Ovo je kazano u 5. glavi, a u 6. spomiwe se pe}ski patrijarh, koji je
poku{ao bio da rasprostrani svoju vlast i nad Dalmacijom, i da je
slu~ajno u tome uspio, „ne bi ostala vi{e nikakva nada, da se obrati onaj
prosti narod;" ali je arcibiskup Zmajevi} svojim neumornim radom
otklonio od Dalmacije ovo zlo. „I korist {to od toga ima katoli~ka
crkva", pi{e u 7. glavi, „sastoji se u tome, {to su danas u Dalmaciji
Srbi pot~iweni latinskim biskupima (la soggezione dei Serviani ai
vescovi latini), koji prema tome imaju vlast da pregledaju wihove crkve,
da ispituju wihove sve{tenike, da im postavqaju parohe i da odre|uju
svoje vikare... I pobo`nost mleta~ke republike ne propu{ta srestvom
svojih generalnih prokuratora {tititi prava katoli~ke vjere, kao {to se
vidi iz pismenog izvje{taja generalnog proveditora Rive i iz primjera,
{to su za po{qedwe dvije godine razorene bile dvije srpske crkve (due
chiese serviane demolite)." Poslije ovoga govori se u ovom memorijalu u 18
glava (od 8. do 25.) o rimokatoli~kom ilirskom kliru, i kako taj klir
treba odgajati da moè „sluìti rimsku misu na ilirskom kliru, ako i ne
za uzdràwe vjere kod katolika, a ono bar za pospje{iti obra}ewe
tolikih shizmatika (se non per conservare la fede dei cattolici, almeno per
promovese la conversione di tanti scismatici);" i tada se pisac u 26. glavi
osvr}e na ruski upliv kod dalmatinskih Srba srestvom vjere. „Srbi,
nalaze}i se bez crkvenih kwiga, stupi{e u svezu sa Rusijom, i za
po{qedwih trideset godina ispuni{e crkve svoje trebnicima i
minijama moskovskima, tako da ime najpobo`nije carice (della piissima
Czara) i presvetog sinoda moskovskog ogla{uje se u shizmati~kim
crkvama od obala skitskoga mora do jadranskih obala. Na takav na~in,
shizmati~ki klir Ilirika, od kako je ostao bez svog poglavice (da che
fecesi acefalo), postao je cerber sa tri glave, jer je sastavqen od tri
razli~ne shizme: srpske, gr~ke i moskovske. Da se savlada takvo grozno
~udovi{te (si terribile mostro) koje se podiglo protivu katoli~ke vjere,
329
treba ga napasti sa sviju strana". U po{qedwoj se glavi govori o koristi
„ilirskoga sjemeni{ta" u Zadru, koje }e morati spremiti katoli~ke
sve{tenike, i „rad tih sve{tenika bi}e plodonosan za Bo`ju crkvu, jer }e
oni znati i pou~avati katolike i otkrivati vjerske zablude
shizmaticima."557
Memorijal je ovaj jasan po svojoj tendenciji, i suvi{no bi sada bilo
ulaziti u kritiku argumenata wegovih, jer bi prinu|eni bili ponavqati
ono isto, {to se mnogo puta ve} spomiwe u ovoj kwizi o grozni~avom radu
latinskih biskupa i wihovog sve{tenstva da se iskorjeni u Dalmaciji
pravoslavna vjera. Zmajevi}evo ovo „ilirsko sjemeni{te" bilo je
otvoreno u Zadru tri godine poslije wegove smrti. Otvorio ga je
Zmajevi}ev na{qednik Karaman u maju 1748. godine. Glavna mu je cijeq
bila, da spremi misijonare da obra}aju pravoslavne Dalmatince u
latinstvo, a sporedna, kao {to smo vidjeli, da se uzdràva vjera kod
rimokatoli~kog hrvatskog naroda na zadarskim ostrvima. Ovu drugu
sporednu cijeq mo`da je sjemeni{te i postiglo, premda su ga 70 godina
ka{we morali ukinuti; a prvu i glavnu cijeq, istorija pokazuje, da
ono sjemeni{te nije postiglo, i dakle da je osuje}ena bila te`wa
osniva~a wegovog.
Dok je Zmajevi} u ìvotu bio, radilo se protivu pravoslavne crkve i
sve{tenstva svima mogu}im srestvima, a proveditori tada{wi stojali su
na raspoloèwe biskupa, da najteìm kaznama podvrgavaju sve{tenike
pravoslavne, koji bi se usudili otvorenije da se protive biskupima ili
da se malo ja~e àle. Tamnice jedne nije bilo u Dalmaciji, gdje nije tada
bio zatvoren po koji pravoslavni sve{tenik.558 I u ovom pomagawu
biskupima te{ko bi bilo kazati, koji je od proveditora bio revnosniji,
ili pomenuti Kavali, ili na{qednik mu Jeronim Kverini, koji je
proveditorsko mjesto zauzimao od oktobra 1741. do septembra 1744.
godine. Velikom hvalom spomiwe arcibiskup Karaman „pravi~nost,
mudrost i pobo`nost" ovoga Kverini, {to je o{trim kaznama podvrgao
neka dva sve{tenika: kalu|era Zahariju Ivanovi}a iz Ercegnovoga i
nekog arhimandrita Zago, koji da su javno propovijedali protivu
latinske crkve, te je ovaj arhimandrit godinama u tamnici zatvoren
bio, a onaj kalu|er pobjegao je bio iz tamnice i opet uhva}en, te u
tamnicu ba~en.559
Prestalo je ovo gowewe, kad je zauzeo proveditorsko mjesto u
oktobru 1744. g. Jakov Boldu. Bio je ovaj Boldu pravi~an ~ovjek, i
razumjev{i odmah u po~etku svoje uprave, da latinske biskupe ne
rukovodi naspram pravoslavne crkve i sve{tenstva drugo, nego
fanatizam i strast, objavio je da èli podvrgnuti svome li~nom ispitu
557
Ib., str. 249-256.
Kon~. rkp.
559
Docum., p. 286.
558
330
sve one tu`be, radi kojih je toliko sve{tenika pravoslavnih u
tamnicama. To je ovaj proveditor u~inio za malo dana, i ve} u
decembru iste godine izdao je naredbu, da svi sve{tenici budu
oslobo|eni tamnice.560 Nekoliko nedjeqa ka{we, i to 16. januara 1745. g,
izda okru`nicu na oba arcibiskupa i na sve biskupe, da obustavqa
naredbu proveditora Kavali 1741. godine, po kojoj su pravoslavni
sve{tenici u Dalmaciji morali zavisiti od latinskih biskupa, dok o
toj stvari ne upita senat i dok od senata ne dobije odnosnu odluku,
navode}i u okru`nici, kako on ne moè u svojoj pisarnici da na|e
nikakav senatski dekret, koji je mogao posluìti za osnovu one
Kavalijeve naredbe. Okru`nica je ova napisana u u~tivom prema
biskupima tonu, ali i puna dostojanstvenosti i finog ukora
biskupima, {to ne rade o miru u provinciji, nego samo u neprestanoj
trzavici drè narod, uzbudiv{i u wemu vjersku borbu, i tijem samo
{tetu nanose dràvnim interesima.561 Napisao je bio u isto vrijeme ovaj
proveditor i senatu, opisuju}i mu àlsono stawe u kome je na{ao
Dalmaciju izme|u drugog, i zbog toga, {to je tu raspaqena èstoka borba
izme|u {qedbenika latinske i gr~ke crkve. Tu spomiwe i mnoga
iseqavawa pravoslavnih Srba, ne samo u austrijske zemqe, nego i u
otomansku carevinu, i to sve radi gowewa, koja u Dalmaciji moraju da
trpe radi vjere; spomiwe, i kako su se obra}ali neki Dalmatinci
srpskom arhijepiskopu u Austriji, àle}i se na gowewa i traè}i, da bi
mitropolit posredovao da dobiju zasebnog svog episkopa.562 [ta je senat
preduzeo povodom ovoga, vidje}emo odmah.
Umre me|utijem iste ove 1745. godine zadarski arcibiskup Zmajevi}, a
mjesec dana poslije wega, umre i spqetski arcibiskup Ka~i}. Uti{ala se
tada, bar za neko vrijeme, ona me|uvjerska borba, koja se onako stra{no
dotle rasplamtila bila, i izgledalo je da }e nastupiti ne{to boqe
vrijeme za pravoslavnu crkvu u Dalmaciji. Proveditor Boldu radio je
koliko je vi{e mogao, da te borbe i sasvijem nestane, ali je u Dalmaciji
vladao tada takav mete`, ne samo u crkvenom, nego i u svemu dru{tvenom
ìvotu, da se dobru kakvom te{ko bilo nadati. Boldu je u op{irnom
memorijalu opisao senatu stawe Dalmacije, i na takav crni na~in, da je
odmah senat odlu~io, da se po odlasku ovoga proveditora po{qu u
Dalmaciju za tri godine tri sindaka inkvizitora sa naj{irim
punomo}ijem da ispitaju stawe zemqe, kako bi se preduzele korjenite
reforme u svakoj struci. Ovo je senat odlu~io 12. septembra 1748. g, i u
oktobru iste godine ve} su bili u Zadru sindaci inkvizitori: Ivan
Loredan, Nikola Erico i Sevastijan Molin. Prije nego {to }e po}i iz
Dalmacije Boldu, on preda i inkvizitorima jedan svoj op{irni
560
St. arhiva zad. ep, br. 275.
Ib., str. 278.
562
Ib., str. 279.
561
331
memorijal o stawu Dalmacije. Poslije odnosnog obilatog uvoda, sav je
memorijal podijeqen na 26 ~lanaka prema predmetima javne uprave u
provinciji. Memorijal ovaj prikazuje stawe u Dalmaciji najàlosnijim, da
ne moè gore biti. Sirotiwa svugdje, sve zapu{teno; nema trgovine,
nema prosvjete, vema u ni~emu reda, jer svak ìvi po svome na
najprimitivniji na~in bez obzira na zakone; nema nikakvog morala, nema
pobo`nosti, „jer biskupi samo se o tome staraju, kako }e ~im vi{e vlasti
dobiti u svjetovnim poslovima; ma koliko oni revnosti pokazivali za
vjeru, nijesu oni ipak u stawu da odole svojim strastima i da sve{tenstvo
drè u disciplini, a ve}ina se tih biskupa mije{a u poslove svjetovnoga
prava, prikrivaju}i u ostalom to starawem svojim tobo`wim o slavi
Bo`joj." Govore}i o odnosima tih biskupa prema pravoslavnima, kaè u
izvje{taju svom Boldu: „Wima, lat. biskupima, priznato je pravo da
vizitiraju pravoslavne crkve, da podvrgavaju svom ispitu u~ewe
pravoslavnih sve{tenika i da tim sve{tenicima, ako su im po voqi,
izdaju patente da mogu vr{iti slu`bu, a ovome se uvijek pravoslavni
sve{tenici odlu~no opiru. Pravoslavni èle odavno da dobiju svog
episkopa; a za{to ne }e vlada da im u~ini tu milost, nijesam ja
nadleàn da uzrok ispitujem." Zavr{uje: „Pore|ao sam eto sve predmete,
na koje se ima ozbiqna pa`wa obratiti. I ovo àlosno stawe zemqe
~ini, da narod ~esto iseqava u austrijske predjele, a u novije doba biva
da ~esto sele i u otomansku carevinu."563
16.
Sindaci inkvizitori po~e{e svoj posao u Dalmaciji. Na àlost
pitawe o pravoslavnoj crkvi u Dalmaciji palo je u ruke I. Loredana,
fanati~kog rimokatolika i slijelog privrènika papstva (papalino). U
Zadru je na arcibiskupskoj katedri bio od novembra 1745. g, biv{i
osorski biskup Matej Karaman, spqe}anin. Poznavaju}i dobro jezik
dalmatinskoga naroda, upotrebqavao je Zmajevi} vrlo ~esto ovoga
Karamana, dok je bio seminarski profesor u Zadru, na obilaèwe
kontinentalnih parohija u zadarskoj arcibiskupiji, isto i u ninskoj, gdje
je bilo najvi{e srpskog pravoslavnog naroda. U tim svojim obilaèwima
pokazao se Karaman revnosni propovjednik rimokatoli~ke vjere. Ovo ga je
preporu~ilo za budu}u wegovu karjeru. Na Zmajevi}ev predlog odredi
kongregacija propagande Karamana za misionara u Rusiji. Proveo je u
Rusiji pet godina. Kad se vratio u Zadar po naredbi propagande, priredio
je za {tampu rimokatoli~ki misal (slu`benik) na slovenskom jeziku, da bi se
time, po mi{qewu propagande, lak{e mogli privu}i u rimokatoli~ku
vjeru pravoslavni Sloveni: Srbi, Bugari, pa vaqda i Rusi. God. 1743.
postane Karaman biskup osorski (na ostrvu Cresu). У toj kakvo}i
Karaman smisli do}i u pomo} Zmajevi}u u wegovim grdwama i psovkama
563
Ib., str. 280.
332
protivu pravoslavnih Srba u Dalmaciji, te napi{e 1744. g. i on jednu
rabotu o tome, nalik na one Zmajevi}eve, a na osnovu doti~nih zvani~nih
naredaba kongregacije propagande. U~enik dostojan u~iteqa svoga, glavna
misao Karamanove ove rabote to je, „da su dalmatinski Srbi rusofili,
i po tome nevjerni republici mleta~koj, i ako oni traè da dobiju svog
episkopa, to je samo zato, da boqe posluè Rusima. Ne treba im dakle
nikako dati da imaju svog episkopa, neko neka budu u zavisnosti od
latinskih dalmatinskih biskupa, koji }e ih malo po malo obratiti u
rimokatoli~ku vjeru i na poslu{nost papi, i tijem }e se oni odbiti od
Rusije i posta}e poslu{ni i pokorni podanici mleta~koga du`da." Znao
je ovaj biskup mo} pravoslavne vjere, kad je nasilnim srestvima ne
sprije~avaju. Osvjedo~io se on o tome u Rusiji. Pa boje}i se da ta mo} ne
zavlada i u Dalmaciji, i da se tada{wi rimokatoli~ki Dalmatinci ne
povrate opet u svoju „staru vjeru", koju su predci wihovi za mnogo
vijekova ispovijedali, Karaman traì da bracchium seculare, politi~ka
vlast, do|e u pomo} rimokatoli~koj vjeri; i kao {to je ta vlast u
Poqskoj, a protivu Rusije, pomogla da se polatini, odnosno da se
pounijati mnogi tamo{wi ruski narod i da postane poslu{an latinskim
biskupima, tako je on to htio da bude i u Dalmaciji. Da privedemo samo
nekolika mjesta iz te Karamanove rabote. Kaè on, denunciraju}i
dalmatinske Srbe: „Car ruski Petar I, ispunio je sve srpske crkve u
Dalmaciji moskovskim crkvenim kwigama, i nema jedne takve crkve u
Dalmaciji, u kojoj nijesu uslijed toga zavladale pored srpske shizme jo{
i vjerske zablude moskovske shizme… îtaju}i srpski popovi i kalu|eri
u moskovskim kwigama, da brak pravoslavnih sa latinima nije vrijedan, i
da je papa pravi antihrist, ne mogu oni qubiti ni svoga du`da radi same
vjere, koja je naj~vr{}a veza, koja spaja u jedno podanike i vladaoca…
Obra}ewe dalmatinskih Srba u katoli~ku vjeru od velikog je interesa
za dràvu, jer je istina neporje~iva, da podanik druge vjere ne moè
qubiti svoga vladaoca, dok ga god smatra neprijateqem Bo`jim… Tim
obra}ewem o~istile bi se od vjerskih zabluda du{e dalmatinskih Srba,
i crkve bi se wihove o~istile od moskovske zaraze nastojawem latinskih
biskupa… Ko god brani pitawe da im se dade zasebni episkop, taj brani
interese Turske ili Rusije, jer su svi pravoslavni episkopi dràvni
izdajnici," i tu spomiwe na prvom mjestu episkopa Stevana
Qubibrati}a, kao dràvnog izdajnika.564
Ovom Karamanu, koji se takvim fanatikom protivu pravoslavne vjere
pokazao jo{ kao osorski biskup, obrati se, kad je on bio ve} na zadarskoj
arcibiskupskoj katedri, pomenuti sindak inkvizitor Loredan, da mu
podnese zvani~ni izvje{taj o pravoslavnoj crkvi u Dalmaciji i svoje
obrazloèno mi{qewe, {ta bi imala vlada narediti u pogledu te crkve.
564
Docum., p. 257-267.
333
Pa ko sada sretniji od Karamana? Dugo je morao raditi za taj izvje{taj,
jer je zbiqa preduga~ak. Najposlije 10. aprila 1750. g. on podnese vladi
traèni izvje{taj, u kome redom i u nau~nom aparatu izlaè i analizira:
„postanak dalmatinskih Srba, wihovo vjerovawe, wihove obi~aje, i
zahtijev wihov da ne budu zavisni od doti~nih latinskih biskupa, nego da
dobiju episkopa svoje narodnosti." Izvje{taj ima dva dijela: u prvom se
sadrì upravo sami izvje{taj (informativo), a u drugom su 12 rasmatrawa
(considerazioni) o glavnim ta~kama izvje{taja, rasmatrawa: kanoni~ka,
istorijska i politi~ka. Da se upoznamo u kratko sa ovom rabotom
Karamanovom, koju svi latinski pisci u zvijezde kuju.565
Govori najprije o Grcima, koji do|o{e u Mletke i u primorske
dalmatinske gradove, i da su svi oni bili „katolici"; zatijem o Bugarima,
koji da su ime dobili od r. Volge (Volgari, Bolgari), i o Srbima, koji da su
dobili ime od „Sorab", a to zna~i „sluga" (conservus), i da su i Srbi i
Bugari, kad su pre{li iz idolopoklonstva u hri{}anstvo, primili
latinsku vjeru i priznali vlast papinu. Ali poslije da su i jedni i
drugi napustili tu vjeru, i da su Srbi osnovali pe}sku patrijar{iju, i
granice te patrijar{ije da su pro{irili prema granicama srpskoga
carstva. Kad je pala srpska dràva u turske ruke, da mnogi Srbi pre|o{e u
Dalmaciju i te~ajem vremena zauze{e u Dalmaciji latinske crkve i
u~ini{e ih svojima. Zovu se, kaè, i Morlaki, a to je isto {to i
Burlaki, {to pokazuje wihovo porijeklo, jer se i danas, kaè, zovu
Burlacima muìci okolo Volge, od kuda su Srbi do{li. Poslije ovoga,
prelazi da izlaè vjerske zablude Srba, i tu ve} ponavqa drugim
rije~ima, sve ono, {to je Zmajevi} kazao bio: slijepo da sluè isto~nim
jeresima, da su ikonoklasti, origenisti, anabaptisti, donatisti,
bogomili, da u ni jednu od sedam tajni pravo ne vjeruju, da su odani
najve}im porocima. Srpski manastiri u Dalmaciji da su uto~i{te
lupeà, a najpoganiji (il piu protervo) da je manastir Krka. @ali, kako
kalu|eri smetaju biskupima, da obavqaju u pravoslavnim manastirima i
crkvama svoje kanoni~ke posjete. Spomiwe zatijem ep. Nikodima
Busovi}a, koga zove vukom u ov~ijoj koì i da je zasluga latinskih
biskupa i pred Bogom i pred du`dem, {to su sa~uvali Hristovo stado od
takvog divqeg vuka; spomiwe Savatiju, koji da je htio prevariti
politi~ku vlast i uvu}i se u Dalmaciju, i Stevana, koji da je obi{ao
crkve, truju}i (infettando) la`nom naukom narod, ali da je uslijed vapaja
(gemiti) latinskih biskupa proteran bio iz Dalmacije. Navodi, kako bi
bilo protivno Bo`jem sluèwu postaviti shizmati~kog episkopa za
Morlake, jer bi to zna~ilo samo jo{ ja~e ih utvr|ivati u jereti~kim
zabludama, koje sastavqaju wihovu shizmu, i srestvom srpskog episkopa
spremiti i wima samima i wihovim potomcima vje~nu propast (l'eterna
565
Hvali mnogo ovog arcibiskupa i Farlati. V. 169.
334
dannazione); niti je u interesu dràvnom dati Morlacima episkopa, kog
oni zovu vladika, to jest ukrotiteq, koji bi po svojoj voqi kretao
Morlake, kao {to crnogorski vladika pokre}e svje raspu{tene qude, i
bio bi taj episkop u Dalmaciji: smetwa (distrurbo) latinskim biskupima,
trn (spina) dràvnim vlastima i bi~ (flagello) za {qedbenike na{e vjere."
Udara tada na benkova~kog paroha Simeona Kon~arevi}a, koji da je
bunio narod protivu ninskog biskupa i da je drào sve{teni~ku
skup{tinu u Benkovcu protivu latinskog sve{tenstva. Udara i na druga
jo{ tri sve{tenika, koji da su bunili narod, te prvi dio svoje ove rabote
Karaman zavr{uje: „Po{to ovi nasrtaji tih srpskih sve{tenika
primoravaju latinske biskupe da drè svagda gotovo i sjediweno sve
svoje oru`je, na{ao sam po du`nosti moje pastirske slu`be, za slu~aj
nenadnoga napadaja, izloìti ovu spomenicu, dodav{i joj slijede}a
rasmatrawa, koja se ti~u pitawa istaknutoga i toliko puta pobivenoga,
da se postavi srpski episkop (vescovo serviano) u biskupijama latinskih
biskupa, starih, vjernih i stalnih podanika svagda slavne mleta~ke
dràve." I po ovome pitawu Karaman navodi 12 rasmatrawa: 1. da u svoj
Dalmaciji postoje dva arcibiskupa i dvanaest biskupa, i da nema pedqa
zemqe, {to nije pod wihovom jurisdikcijom, i dakle da bi bilo grdno
(mostruosita) da u jednom mjestu budu dva duhovne poglavice; 2. da bi
srpski episkop u Dalmaciji, zavisan ili od pe}skog ili od
carigradskog patrijarha, bio uzrokom povrjede granica zapadnog
patrijarhata; te, razja{wewu ovog argumenta svog Karaman posve}uje 3.
svoje rasmatrawe. У 4. pobija prava srpskog patrijarha na Dalmaciju.
Navodi daqe u 5, da je papa Inokentije III naredio, da latinski biskupi
moraju imati vlast nad vjernima i zapadnog i isto~nog obreda; u 6, da su
jo{ od XI vijeka svi Srbi podlo`ni barskom arcibiskupu; u 7. i 8, da su
srpski episkopi i srpski sve{tenici nevjerni dràvi; u 9, da primjer
Austrije, koja trpi Srbe, ne smije sluìti za republiku, jer zlu ne treba
podraàvati; u 10, da su Srbi primqeni u Dalmaciju ne kao
shizmatici, nego kao katolici; u 11, {ta bi trebalo raditi da se
polatine pravoslavni Dalmatinci, i kako u tome treba na zgodni na~in
da vlada predwa~i. U po{ledwem, 12. rasmatrawu Karaman prekliwe
vladu da iskorjeni pravoslavnu vjeru iz Dalmacije, jer je ta vjera {tetna
za dràvu, isto kao i za rimokatoli~ku crkvu, po{to „~etrnaest
latinskih mitra u Dalmaciji, to su ~etrnaest bisera, koji krase carsku
dijadimu slavne dràve, a srpska mitra bio bi petnaesti kamen, koliko
taman za religiju, toliko fali~an za dràvu. Ako je nekada pjesnik
slavio Onorija, da je obratio Alane u latinsku vjeru, sve }e
hri{}anstvo pjevati pohvalne himne besmrtnoj mleta~koj republici, da je
ona milo{}u svojom primila i blago~astijem svojim obratila Srbe u
latinsku vjeru… Sluìteqi latinske vjere, koja je temeqna vjera i ove
provincije i sve dràve, hvalu }e svagda odavati onome Bogu, koji nam
335
je darovao vje~no spasewe i koji je izabrao desnicu slavne mleta~ke
dràve da nas sa~uva od obli`wih dràva, da se ne rodimo Turci ili
Luterani, i koji je odredio wegovo blago~astije, da se sa~uvamo od "srpske
opasnosti (dal pericolo serviano), kako se ne bi potomci na{i ra|ali
shizmatici u srpskoj Dalmaciji, nego katolici u mleta~koj Dalmaciji."566
Karamanov ovaj izvje{taj posluìo je sindacima inkvizitorima za
osnovu u odnosima dalmatinske vlade naspram pravoslavne crkve. Kao
spis iz arcibiskupskog pera, bio je isti izvje{taj za tu vladu
autoritativan, i misli arcibiskupove o pravoslavnoj crkvi i o
dalmatinskim Srbima, izraène u tom izvje{taju, bile su za wu
mjerodavne. Iste god. (1750.) 10. okt. izi{la je od tih sindaka
inkvizitora naredba za Dalmaciju da bez svakog izgovora imaju vaìti
pre|a{we naredbe: 1. da nikakav srpski sve{tenik ne smije zauzeti
parohijsku slu`bu dok ne bude ispitan u kuriji onoga biskupa, u ~ijoj se
biskupiji doti~na parohija nalazi; 2. pripada doti~nim biskupima
pravo da postavqaju parohe u pravoslavnim parohijama i da im na to
izdaju biskupske patente, a koji se pravoslavni paroh usudi sluìti bez
biskupske patente, bi}e ka`wen tamnicom ili nov~anom globom, a pri
uporstvu u tome bi}e prognan iz dràve; 3. svi su pravoslavni parosi i
crkveni tutori du`ni do~ekivati latinske biskupe, kad im do|u u
kanoni~ku posjetu i to na na~in kako prili~i visokom biskupskom
dostojanstvu; isto su to du`ni ~initi i nastojateqi pravoslavnih
manastira, kad im do|u biskupi u kanoni~ku posjetu; 4. nikakav
pravoslavni paroh ne smije blagosloviti jedan mje{oviti brak, dok nije
dobio na to pismenu dozvolu od nadle`nog biskupa.567
Kao {to se vidi, sindaci inkvizitori ne poslu{a{e savjete
proveditora Boldu, nego povjerova{e arcibiskupu, te i ne pitaju}i
senat izdado{e ovu svoju naredbu, koja u ostalom nije drugo, nego ono
isto, samo sa dopunom jo{ 4. ta~ke, {to su naredili bili prije protivu
pravoslavne doti~ni papalinski proveditori. A druk~ijoj se naredbi iz
zadarskog vladinoga dvora nijesu mogli pravoslavni ni nadati, kad je
posao wihove crkve bio u rukama I. Loredana. Pa vide}i pravoslavni
Dalmatinci, da im od vlade pomo}i nema, i da ~ak sindaci inkvizitori,
koji su naro~ito iz Mletaka poslani bili da prou~e stawe Dalmacije i da
predloè lijek, kojim bi se saniralo to stawe, a izme|u ostaloga uredilo
i pitawe o pravoslavnoj crkvi, vide}i ovo pravoslavni Dalmatinci,
smisle i odlu~e pomo}i sebi sami. Sve{tenici pravoslavni odlu~no su
se opirali da priznadu ma u ~emu bilo nad sobom vlast latinskih
biskupa. Mnoge je sve{tenike, koji bi pokazali malo o{triju oporbu,
vlada kaznila nov~anim globama i tamnicom; ali ni to nije kadro bilo da
uskoleba postojanstvo u vjeri svojoj tih sve{tenika, nego se i u istim
566
567
Docum., p. 271-319.
St. arhiva zad. ep, br. 284.
336
tamnicama slu{ao glasno wihov protest protivu napadaja na crkvu im i
na savjest. Svjesni su bili srpski sve{tenici dalmatinski da brane svetu
stvar, i otuda energija wihova, da se ne pokoravaju biskupima i da ne
slu{aju vladine naredbe protivu vjere svoje. Na Vavedenije iste ove
1750. godine bude sastanak manastirskih nastojateqa kod crkve sv. Ilije
na Kosovu pod predsjedni{tvom kr~kog nastojateqa Nikanora Rajevi}a.
Na taj je sastanak do{lo jo{ 12 starijih uglednijih svjetovnih
sve{tenika, a me|u wima i protopop Simeon Kon~arevi}. Bili su na istom
sastanku i mnogi vi|eniji svjetovwaci iz sviju glavnijih mjesta
Dalmacije. Svi jednoga duha i jedne misli, da se treba do krajnosti
opirati latinskoj napasti. A po{to je trebalo taj isti duh da
pronikne svuda po Dalmaciji i da se jednodu{nost pokaè svugdje, a radi
uzdràwa te jednodu{nosti u svemu sve{tenstvu i narodu trebao je
episkop, kao duhovni starje{ina sviju; po{to su pak svi znali da im
vlada ne }e dati da imaju svog episkopa, ili }e ih zavaravati u tome,
kao i prije pustim obe}awima, to i odlu~e na pomenutom sastanku da
izaberu sebi sami episkopa i da zamole srpskog patrijarha, da im tog
episkopa posveti. Ova odluka bude odmah i izvedena, i bude od sviju
jednoglasno izabran protopop Simeon Kon~arevi} za dalmatinskog
episkopa.568
17.
Poslije toga izbora Kon~arevi} po|e u man. Krupu, i u o~i Boì}a
iste godine zakalu|eri se. Me|utijem sa istog onog kosovskog sastanka bude
upravqeno kolektivno pismo srpskom patrijarhu Atanasiju II, koji je tada
boravio u Sarajevu, molbom da bi Kon~arevi}a posvetio za pravoslavnog
dalmatinskog episkopa. Na pismu patrijarhu potpisani su: 3 manastirska
nastojateqa, 10 parohijskih sve{tenika i 28 svjetovwaka.569 Pismo je ovo
stiglo u Sarajevo, kad se patrijarh Atanasije spremao na odlazak u Pe},
gje je tek tada doveden bio u red patrijar{ijski dvor, poslije pqa~ke, kojoj
se podvrgao bio. Patrijarh uvaì molbu Dalmatinaca i pismom od 21.
avgusta 1751. g. naredi dabrobosanskom mitropolitu Gavrilu, da zajedno
sa jo{ dva episkopa hirotoni{e Kon~arevi}a, i u ime patrijarhovo da mu
izda odnosnu gramatu. Ovo mitropolit Gavril izvr{i u Trebiwu 15.
septembra iste godine, te izda novoposve}enom episkopu Simeonu
propisanu gramatu.570 Ep. Simeon povrati se u Dalmaciju odmah poslije
toga i nastani se kod crkve sv. Jovana Krstiteqa u Benkovcu, koja se
crkva tada nazvala i poslije svagda nazivala „vladi~anska crkva."
Sve ovo u~iweno je bilo bez izri~ne dozvole mleta~ke vlade, i to su
znali naravno upotrebiti na svoju korist dalmatinski biskupi, a na
~elu im Karaman. Po~ne ovaj arcibiskup odmah otvoreni rat protivu
568
Kon~. rkp.
St. arhiva zad. ep, br. 285.
570
Docum., p. 320. 321.
569
337
ep. Simeona, isti~u}i na prvome mjestu, kako on {uruje sa
inostranim episkopima, od kojih je i primio posve}ewe, i kako je
opasan po dràvu, te ga treba ~im prije ukloniti iz zemaqa
republike. U ovome smislu podnese on 4. januara 1752. g. odnosni
izvje{taj proveditoru Jeronimu Balbi. Ovaj proveditor, premda je i
bio naklowen rimokatoli~koj vjeri, kao {to pokazuju neke naredbe
wegove, izdane u Kotoru u pogledu pravoslavnog bokeqskog
sve{tenstva, ipak, poznavaju}i ln~no ep. Simeona i sve vrline, koje
su krasile toga arhijereja, i koliko ga Srbi dalmatinski qube i
{tuju, nije htio slijepo usvojiti predlog Karamanov, kao nekada
onaj sindak inkvizitor Loredan, nego umiri arcibiskupa obe}awem,
da }e stvar ispitati i u~initi {to treba po zakonu. Me|utijem isti
proveditor dade upustvo politi~kom glavaru benkova~kom, kako bi ep.
Simeon udesio svoje postupawe u javnosti na na~in, da ne bi vlada
imala povoda, da protivu wega postupa. Imaju}i ep. Simeon pred
o~ima ne li~nu neku slavu ili sujetu, nego interes crkve, on se tako i
vladao; i da ne bode o~i latinskim biskupima svojim episkopskim
dostojanstvom, on se i kao episkop pokazivao i nazivao samo protopop
i benkova~ki paroh, a u tada{wim svojim sin|elijama, {to je
sve{tenicima izdavao, potpisivao se samo „episkop kosovski." I u
samoj stvari wegovo je dràwe bilo tako smjerno i ponizno, i samo
obra}eno na dobro svoje crkve i naroda, da mu nije mogao niko ni{ta
opaziti. Ali ba{ ovo je i razjarilo arcibiskupa Karamana, te ne
mogu}i na}i pomo}i za svoje strasne te`we kod proveditora
dalmatinskog, napi{e u Mletke senatu na onaj ve} poznati nam wegov
na~in. Napi{e o tome i papskom nunciju u Mletke, a ujedno i svom
tamo{wem zastupniku. Senat potraì o ep. Simeonu odnosni
izvje{taj od dalmatinskog proveditora. Proveditor odgovori na
najpovoqniji na~in za ep Simeona, hvale}i senatu uzorno vladawe
wegovo. Ali ko }e da odoli svemo}nim latinskim prelatima i da ih
privoli na mirovawe, kad se ti~e wihovih li~nih interesa? I stvar
je svr{ila time, da je senat izdao 5. aprila 1753. g. proveditoru
Balbi naredbu, u kojoj kaè da uvaàva sve {to je on kazao u
obranu Kon~arevi}a, ali po{to nije bilo kanoni~no wegovo
postavqewe, to neka on (proveditor) gleda na oprezni na~in i bez vike
(in maniere prudenti e meno osservabili) ukloniti ga iz Dalmacije, a
me|utijem neka po{qe senatu na pregled gramatu posve}ewa
Kon~arevi}eva za episkopa.571 Po rije~ima ove senatske naredbe izgleda,
da nije ni sam senat htio, da se postupa sa ep. Simeonom kruto, a iz
onoga, {to traì senat da mu se po{qe Simeonova gramata posve}ewa,
moglo bi se misliti, da je voqan bio senat ipak tom episkopu dopustiti, da
571
Ib., str. 325.
338
upravqa dalmatinskom crkvom. Ali i ovo sve znali su dalmatinski
biskupi osujetiti. îm je stigla u Zadar ona naredba, oni podigo{e taku
viku, da je proveditor prinu|en bio i na silu izvr{iti odmah tu
naredbu. Srestvom politi~ke vlasti benkova~ke i odnosnog vojni~kog
starje{ine peru{i}kog, posavjetuje proveditor ep. Simeonu, da se sam
ukloni preko granice, po svoj prilici dav{i mu nadu, da }e se mo}i
naskoro opet povratiti u Dalmaciju. Poslu{a ep. Simeon savjet i
prije|e na veliki ~etvrtak iste (1753.) godine u Popinu, u Lici.
Postignuv{i ovo dalmatinski biskupi, da se uklonio iz Dalmacije mrski
im „shizmati~ki la`ni episkop" (scismatico pseudo-vescovo), oni se ve}
daqe postara{e kod mleta~ke vlade, kako se ne }e vi{e nikada povratiti u
Dalmaciju ep. Simeon, kao {to se nije vi{e ni povratio.572
Nije ni osamnaest punih mjeseci Simeon bio u Dalmaciji kao episkop,
ali je ipak i za to kratko vrijeme u~inio dosta za svoju eparhiju, i
popravio i uredio sve ono, {to se u crkvenoj i pastirskoj slu`bi
zapustilo bilo za blizu 30 godina, od kako je uklowen bio iz Dalmacije
ep. Stevan Qubibrati}, i za koje je vrijeme Dalmacija bez svog episkopa
bila. Crkve su bile sve u red dovedene i svaka je sada dobila svog
sve{tenika; stalno su ure|eni bili protopopijati: kotarski, bukovi~ki,
kninski, petrovopoqski i cetinski i odre|eni doti~ni nadzornici za
svaki protopopijat; tako su isto i manastiri snabdjeveni bili nu`nim
brojem kalu|era za manastirsku slu`bu. Nastojateq man. Krke Nikanor
Rajevi} bio je proizveden za arhimandrita i povjerena mu slu`ba
episkopskog egzarha za svu eparhiju. Po~eo je bio ep. Simeon nastojati i
da se {kole za narod po glavnim parohijama zavedu, ali je na àlost
morao na skoro iz Dalmacije da odlazi. Nahode}i se u Popini, on je
otuda upravqao crkvom srestvom svog egzarha arhimandrita Nikanora, i
tu je sve{tenike rukopolagao za Dalmaciju. Nadao se svagda da }e se
mo}i opet povratiti u otaxbinu, i to osobito s toga, {to mu nije bio
protivan ni novi proveditor Fr. Grimani, koji je do{ao poslije
proveditora Balbi. Obra}ao se radi toga nekoliko puta molbom na
senat u Mletke. Ali su latinski biskupi dalmatinski znali svaki put
tako uplivisati na senat, da mu nije nikada bilo ni odgovoreno na
molbe. Po~eo se bio i narod, osobito u Bukovici, buniti radi ovih
nepravica i prijetiti ustankom, ako se ep. Simeonu ne dopusti povratiti
se u Dalmaciju. Ovo je sada upotrebio tada{wi ninski biskup A.
Tripkovi}, koji je imao tobo`wu duhovnu jurisdikciju pod nekim
dijelom Bukovice, te izvijesti o tome Karamana. Ovaj odmah napi{e
vladi isti~u}i, novi toboè primjer, kako srpski episkopi drugo i ne
znadu nego buniti narod, i kako treba energi~no stati na put tome
novome zlu. Proveditor je bio Al. Kontarini, kad je onaj narodni
572
Podrobno sve ovo u Kon~arevi}evom rukopisu, i od br. 297 u st. arhivi zadarske episkopije.
339
ustanak prijetio, i bio je strogi papalin, dakle protivnik pravoslavne
vjere. Poslije odnosnog izvje{taja senatu i povoqnog odgovora od
senata, izda ovaj Kontarini 5. avgusta 1759. g. naredbu da }e biti strogo
ka`wen svaki onaj, koji bude imao kakvih sno{aja sa „la`nim
episkopom" Kon~arevi}em, koji se u istoj naredbi progla{uje
„dràvnim izdajnikom, jer je bunio narod protivu dràve."573 I ovijem je
presje~ena ep. Simeonu i po{qedwa nada, da se ikad vi{e povrati u
Dalmaciju. Proveo je nevini stradalnik jo{ tri godine u Lici, i tada
odlu~i prije}i u Rusiju. Do~uju za to u Bukovici, te nekoliko kalu|era
iz Krupe podignu trideset ku}nih starje{ina iz okoline, koji se zajedno
sa svojim porodicama presele u Liku k ep. Simeonu, te zajedno svi krenu
u Rusiju. To je bilo poslije Spasovdana 1762. godine.574
Ep. Simeon nastani se u Kijevu u Petropavlovskom manastiru. Bavio
se najvi{e kwigom, i tada je sastavio znameniti svoj „qetopis crkvenih
i gra|anskih doga|aja", koji je posluìo glavnim izvorom svega {to je
dovde napisano u ovoj kwizi. Na jednom listu ovoga qetopisa ima zapis,
da je tu kwigu napisao „mnogostradalni episkop Simeon dalmatinski". I
udaqen od otaxbine mislio je svagda o woj, jer je iskreno qubio svoju
Dalmaciju, koju u svome qetopisu on spomiwe svagda najwe`nijim
izrazima, i svagda strepi da pravoslavne Dalmatince wegove, koji su bez
i~ije za{tite, ne proguta latinsko more. Mislio je i o potrebama
dalmatinskih crkava, te je od ruskog carskog dvora izmolio mnogo
crkvenih kwiga i crkvenih ode`da, i to je sve poslao u Dalmaciju da se
razda siroma{nijim crkvama. Umro je 12. februara 1770. godine, i sveto
tijelo wegovo sahraweno u pomenutom Petrovopavlovskom manastiru u
Kijevu, gdje i danas po~iva.575
18.
Poslije odlaska iz Dalmacije ep. Simeona, dalmatinska je pravoslavna
crkva ostala bez svoga duhovnoga poglavice, a pravoslavni Dalmatinci
izloèni sa svake strane napadajima i od nikoga ne za{ti}eni u
pitawima vjere svoje. Na snazi su bili dukali 18. januara 1708. g. i 14.
jula 1718. godine. Po prvom dukalu, kao {to smo vidjeli, u zemqama
mleta~ke republike mogli su postojati samo „katolici a ne shizmatici"
(cattolici e non scismatici), a po drugom, dozvoqavalo se isto~no
bogosluèwe, ali pod uslovom da doti~ni, koji èle imati to
bogosluèwe, moraju ipak ispovijedati simvol florentijskoga sabora,
dakle biti „unijati", {to je za sredi{wu mleta~ku vladu sasvijem
osnovano zna~ilo isto, {to i „katolici". Ova su dva dukala bila
mjerodavna i sluìla su normom za dalmatinske proveditore u izdavawu
573
St. arhiva zad. ep, br. 315.
Rukopisna biqe{ka na spisu br. 315. st. arhive zad. episkopije.
575
Biqe{ka na istom spisu. Isporedi S. D. Magazin, god. 1847, str. 136-147; god. 1861, str. 217-226. N.
Popovx, Pravosl. cerkovx vx Dalmacii, u ùrnalu ,,Prav. Obozrqnie”, 1837. I, 490-492.
574
340
wihovih naredaba za pravoslavne u Dalmaciji. Ova je norma bila
osnovom za Rivinu naredbu od 28. aprila 1708. g, Grimanovu od 4.
septembra 1735. g. i Kavalijevu od 27. marta 1741. g, po kojim naredbama
pravoslavni Dalmatinci morali su biti bezuslovno „unijati", to jest,
rimokatolici sa isto~nim bogosluèwem. Za latinske pak dalmatinske
biskupe pomenuti dukali su zna~ili, da pravoslavni Dalmatinci moraju
biti samo „katolici", a isto~no bogosluèwe moglo se trpjeti samo za
vremena, dok se potpuno ne pokatoli~e, i prije|u, kao {to se Karaman
izrazio, in Latios ritus. Pravoslavni Dalmatinci prema ovome nalazili
su se izme|u odlu~ne alternative: ili biti „katolici", dakle pravi
latini, ili „unijati." Pravoslavni nijesu oni smjeli biti, jer ko se
isticao za pravoslavnoga, i dakle protivnikom latinstva ili unije, taj
se smatrao izdajnikom dràve, te je kao takav ka`wen bio, ili nov~anom
globom, ili tamnicom, ili najposlije progonom iz zemaqa republike.
Ali i pokraj svega toga, pravoslavni Dalmatinci su se znali uzdràti u
vjeri svojoj i sa~uvati se od latinstva, i od unije. Te{ko i prete{ko im
je bilo uzdràti svoj pravoslavni karakter pored tolikih neprijateqa
pravoslavqa, ali je kod wih bila duboka religiozna svijest, koja ih je
u~ila da mudri u svojim postupawima budu, i snaìla ih je u stalnosti
u vjeri svojoj i u energiji na obranu wenu. Sve ono, {to su i kako su
pravoslavni Dalmatinci radili da se o~uvaju u vjeri svojoj, potvr|uje
ovo {to sada rekosmo; a to potvr|uje i daqa radwa wihova o tome.
Mi smo vidjeli, da je dukalom 1714. godine zabraweno bilo
pravoslavnim Skradiwanima da poprave i otvore crkvu svoju radi
bogosluèwa, i da je poslije toga dozvoqeno bilo skradinskom biskupu da
sa svojima sastavi zborski zakqu~ak, da }e se mo}i ona crkva otvoriti,
ako na to izda privolu biskup. God. 1719. biskup Ivani} izvijesti
kongregaciju kardinala u Rim o svojoj biskupiji, i tu kazuje kako je broj
„shizmatika" narastao sada u Skradinu, kako taj narod slu{a kalu|ere,
koji ne priznaju papu i samo la`nim dogmatima (falsis dogmatibus) u~e
narod; kako je zlo {to postoji zakon o mje{ovitim brakovima, jer kroz to
mnogi prelaze u „shizmatike", i kako je sva wegova briga sada, da se o~isti
biskupija wegova od tih „shizmatika", kakvih ima 1812, a rimokatolika
tek malo vi{e.576 O ovom kongregacija je izvijestila mleta~ku vladu mole}i
da zaprije~i, da se mnoì broj „shizmatika"; i vlada ovlasti 1725. g.
biskupa Toma{i}a da moè novi zbog svojih sazvati i ponoviti
pre|a{wi zakqu~ak, da se bez biskupove dozvole ne }e mo}i otvoriti
pravoslavna crkva u Skradinu. To je bilo i u~iweno 7. jula iste godine, te
oduzeta svaka nada pravoslavnim Skradiwanima da dobiju svoju crkvu.
Protekle su bile nekolike godine, i pravoslavni Skradiwani opet zamole
vladu radi crkve. Bude im proveditorskom naredbom od 21. jula 1733. g. na
576
Docum., p. 107.
341
{ibeni~kog kneza odgovoreno, da bez dozvole iz Mletaka crkvu dobiti ne
mogu. Tek u aprilu slijede}e godine dopusti proveditor \. Grimani da
mogu graditi sebi ku}u, a ne crkvu, i ta ku}a neka sluì za wihove
sastanke, kao bratska ku}a, i da se nipo{to ne usude u toj ku}i sluìti
liturgiju, ili obratiti svu ku}u ili we dio u crkvu, jer }e u takvom
slu~aju sva ku}a biti razorena iz temeqa. Karaman hvali ovu naredbu
Grimanovu, jer „Srbi znadu po~eti sa prostom ku}aricom, a poslije svr{e
time, {to to po svojoj vlasti pretvore u crkvu i manastir." Poslije 12
godina opet zamole pravoslavni Skradiwani radi crkve, i opet se digao
protivu toga tada{wi biskup Bragadin, i opet proveditorska zabrana.
Vjeruju}i u svetiwu svoje stvari, nijesu pravoslavni Skradiwani klonuli
duhom ni poslije sviju tih neda}a, nego 1749. g. obrate se oni poznatim
nam sindacima inkvizitorima u Dalmaciji, ponavqaju}i svoju pre|a{wu
pro{wu. Ali je Loredan bio me|u tim sindacima inkvizitorima, i
naravno pro{wa je ova ostavqena bez odgovora. Prestala je vlast
inkvizitora i stupio je na proveditorsku slu`bu Balbi, pri kome
izgledalo je, kao da }e ne{to biti boqe za pravoslavne, te se i
Skradiwani odlu~e na novi poku{aj. Me|u wima se nalazio bogati
trgovac Joakim @arkovi} iz Ercegnovoga, sestri} kneza Save
Vladislavqevi}a, tajnog savjetnika ruskog cara Petra velikog. Pitawe
o skradinskoj crkvi uzeo je ovaj @arkovi} u svoje ruke, i posavjetuje
svojim sugra|anima da izaberu deputaciju od nekoliko wih, koja }e po}i
li~no pred du`da u Mletke i moliti radi crkve. Deputacija bude
izabrana, i prikaè 4. jula 1752. g. odnosnu pismenu molbu dràvnom
savjetu.577 Slijede}e 1753. g. 10. septembra prikazana je bila od skradinske
deputacije i druga pro{wa istog sadràja, samo ne{to podrobnije
izloèna.578 Na ovu drugu pro{wu senat se nije osvrnuo, nego je uzeo za
osnovu odnosnih svojih naredaba prvu onu pro{wu 1752. godine. Ovu
pro{wu predao je senat konsultorima radi izvje{taja, koji su oni odmah
i podnijeli; ali senat jo{ nije htio odluke svoje izdati dok ne ~uje i od
dalmatinskog proveditora mi{qewe o predmetu one pro{we. Bude radi
toga ona poslana 10. decembra 1753. g. tada{wem proveditoru Fr.
Grimani. Proveditor se tada obrati za odnosne informacije {ibeni~kom
knezu, i kad je to dobio, podnese 26. januara 1754. g. (ili po mleta~kom
ra~unawu vremena 1753. g.) podrobni izvje{taj senatu, isti~u}i kako bi
trebalo pro{wu onu Skradiwana uvaìti, osobito radi politi~kih
razloga.579 Ovaj Grimanov izvje{taj po{qe savjet desetorice
konsultorima da podnesu o istome svoje mi{qewe. To oni u~ine, i 16.
maja 1754. g. podnesu ve} svoj izvje{taj, ali sadràja sasvijem protivnog
pravoslavnoj vjeri. Podroban je ovaj izvje{taj, a glavna mu je misao da
577
Ib., str. 323.
Ib., str. 325.
579
Ib., str. 329.
578
342
pokaè, kako treba stati na put te`wama doti~nih u Dalmaciji, koji bi
htjeli da ne budu „pravi katolici i da nemaju op}ewa sa latinskom
crkvom"; u konkretnom pak pitawu Skradiwana, ovi konsultori
izraàvaju mi{qewe: „ako vlada nalazi da ima svojih razloga dozvoliti
da se odmah otvori crkva, o kojoj prose Skradiwani, prema dana{wem
stawu stvari (a to je u smislu Valijerove naredbe od 1686. g. za
Dalmaciju), ta se crkva mora otvoriti bezuslovno kao gr~ko-katoli~ka
(greco-cattolica), zavisna od duhovne jurisdikcije latinskog biskupa, i sa
sve{tenikom, koji }e vr{iti isto~no bogosluèwe, ali koga }e latinski
biskup imati da prethodno ispita i ovlasti na vr{ewe tajni; i ovome ne
}e imati razloga da se protivi ni doti~ni biskup, ni latinsko gra|anstvo
skradinsko, a narod, koji prosi da, se ta crkva otvori, nema prava da se
tome ne pokori."580 Ovo mi{qewe, konsultora svojih senat je u glavnome
usvojio, te dekretom od 24. avgusta iste godine saop}io je dalmatinskom
proveditoru dozvolu svoju, da se otvori za javno bogosluèwe crkva u
Skradinu i to u smislu ovih naredaba i pravila, koja postoje za ostale
crkve gr~ko-katoli~kog obreda u provinciji, i naredio je, da
proveditor to odmah i izvede.581 Dopu{ta dakle senat pvravoslavnim
Skradiwanima, da mogu imati svoju crkvu, ali ta crkva mora biti
unijatska. U smislu pomenutog senatskog dekreta izdao je 22. oktobra iste
1754. godine proveditor Grimani odnosnu naredbu, da se crkva u Skradinu
otvori za bogosluèwe i ukrasi po propisima isto~nog obreda, kao {to je
u gr~ko-katoli~kim crkvama u Zadru, [ibeniku i Hvaru, a na slavu
„na{e svete katoli~ke vjere" (di nostra santa cattolica religione);582 a o
zavisnosti sve{tenika te crkve od latinskog biskupa ne govori se ni{ta u
ovoj naredbi, nego je tu re~eno, da crkvena op{tina ima pravo birati
sebi sve{tenika i da taj izabrani sve{tenik moè odmah zauzeti slu`bu
bez ikakve zaprijeke (senza verun impedimento) i vr{iti istu slu`bu bez
svake smetwe. U ~udu su bili na prvi mah pravoslavni Skradiwani sa
ovom i ovakvom dozvolom, i htjeli su je ne primiti, nego opet moliti da
im se kao pravoslavnima izda doti~na dozvola. Ovo je bila misao op}a
sviju Skradiwana u prvi ~as, i tek poslije nekoliko dana do|o{e na
drugu misao. Hladniji i stariji razumjeli su, da prenagliv{i mogli bi
izgubiti i ono, {to im je sada bilo dozvoqeno, te po~e{e savjetovati
ostale da se u pomirqivom pravcu radi. Glavnu rije~ o tome vodio je i
sada pomenuti J. @arkovi}, a pomagao mu je kr~ki arhimandrit
Nikanor, koji je naro~ito radi ovoga do{ao bio u Skradin. Na odnosnom
sastanku, {to se tada drào, uzeo se u obzir karakter mleta~ke vlade, koja
u interkonfesijonalnim pitawima nikada ne izdaje odlu~ne naredbe, jer
ona ho}e svagda i Bogu da sluì i |avola da ne quti, a ujedno se
580
Ib., str. 335-349.
Ib., str. 351.
582
Ib., str. 354.
581
343
ispostavilo da onom proveditorskom naredbom obuzdane su vlastoqubive
te`we skradinskog biskupa, koji je li{en svakog uticaja u crkvene i
crkveno-op{tinske stvari pravoslavnih, i da je wima slobodno birati
sebi sve{tenika strogo pravoslavnoga, koji je nezavisan u svemu i po svemu
od latinskog biskupa, i da su dakle oni potpuno slobodni da se Bogu mole i
u svojoj crkvi sluè po propisima pravoslavne crkve bez ikakve
latinske kontrole u tome; vide}i, da im za obrazac wihovog crkvenog i
crkveno-op{tinskog ìvota proveditorska naredba spomiwe crkve u
Zadru, [ibeniku i Hvaru, u kojim crkvama, kao {to je sav svijet znao, pa
i ista vlada, nikada se nije spomenulo ime rimskoga pape, niti ~itao
drugi simvol vjere, nego samo i svagda nikeo-carigradski; uzimaju}i uz
to u obzir, da vlada zove „gr~ko-katoli~kima" pomenute crkve, a sada i
wihovu zato samo, {to ih u smislu postoje}ih tada{wih dràvnih
naredaba tako zvati mora, i da se tome nazivu oni oprijeti ne mogu (kao
{to se ne mogu ni danas pravoslavni u austro-ugarskoj monarhiji
oprijeti da ih zovu „gr~ko-isto~wacima"; jer im silnici ne dopu{taju
da se tome opiru), te da je taj naziv za wih samo puka formalnost, koju
oni ne bi nikada dopustili da se i u realnost pretvori, odlu~e
pravoslavni Skradiwani na pomenutom svom sastanku, da }e se vladati
kao crkvena op{tina onako, kao {to se vladaju zadarska, {ibeni~ka i
hvarska crkvena op{tina, i prema tome zakqu~e primiti izdanu im
dozvolu, da svoju crkvu otvore. Ovaj zakqu~ak svoj saop}e {ibeni~kom
knezu Dijedu. Odmah bude izabran za paroha Todor Kri~ka, a u decembru
iste godine bude crkva otvorena za javno bogosluèwe; bio je zatijem
ustrojen i crkveno-op{tinski pravilnik (madregola) u ~isto
pravoslavnom smislu, koji je pravilnik vlada bez ikakve opaske odobrila
23. septembra 1756. godine.583 Da je ovaj crkveno-op{tinski pravilnik
skradinski mogao dobiti od dalmatinske vlade odobrewe, i da je dakle ta
vlada, i pored sveg onog navoda u svojoj naredbi o „gr~ko-katoli{tvu"
skradine op{tine, priznala tacite strogo pravoslavni karakter iste
op{tine, ima se zato zahvaliti tada{wem proveditoru Fr. Grimaniju.
Vidio je ovaj proveditor da se pravoslavnim Dalmatincima ~ine
nepravde na svakom koraku i da sve to poti~e od latinskih biskupa. @ivi
su mu primjeri toga bili: arcibiskup zadarski Karaman i biskup
{ibeni~ki Donadoni, kojima je u po{qedwe vrijeme do{ao u pomo} i
spqetski arcibiskup Biza, daleko ogla{en za svoja prozelitska juna{tva
me|u pravoslavnim Srbima. Kako je Grimani mislio o ovima i o ostalim
dalmatinskim biskupima vidje}emo najboqe iz jednog izvje{taja wegovog
{to je ka{we podnio dràvnom savjetu u Mlecima.
Nemilo dirnut svima onim biskupskim intrigama protivu skradinske
pravoslavne crkve, a vide}i da su uplivom na vladu dalmatinskih biskupa
583
Skrad. crkv. op{t. arhiva.
344
i wihovih agenata, oslabqene ~ak i najnovije naredbe sredi{we vlasti o
tome, da ne budu pravoslavni uznemirivani u Dalmaciji, u svezi
pomenutog izvje{taja svoga od 26. januara 1754. g. napi{e Grimani 5.
februara iste godine savjetu desetorice i pokaè potrebu, da se novim
dukalom obuzdaju oni biskupi.584 U isto vrijeme po|e u Mletke sa
punomo}nicom sviju pravoslavnih dalmatinskih crkvenih op{tina
ugledni jedan [iben~anin Spiridon Ru|eri, i prikaè savjetu desetorice
memorijal. U tome memorijalu àlba je na latinsko sve{tenstvo, koje ~ini
takve stvari u Dalmaciji, koje se ni u papskim bulama ne odobravaju,
po{to biskupi uznemiruju pravoslavne crkve svojim posjetama i ho}e da
podvrgavaju ispitima pravoslavne sve{tenike, koji bivaju primoravani
da i{tu u biskupskim kancelarijama svjedoxbe za slu`bu; kako je narod
uznemiren {to se u wegove crkvene stvari uple}u qudi druge
vjeroispovjesti, i sada moli, da dràvna vlast izda dukal, kojim bi se
ponovili dukali 1641. i 1739. godine.585 Savjet desetorice, koji je imao
ve} pred sobom izvje{taj proveditorov istoga sadràja, uvaì ovaj
memorijal, i 30. jula 1754. g. bude izdan dukal, kojim se u svemu i po svemu
potvr|uje pre|a{wi dukal od 13. jula 1739. g, da latinski biskupi ne
smiju uznemirivati pravoslavne Dalmatince u wihovom bogosluèwu, i
nare|uje se proveditoru, da ovaj dukal objavi svima u Dalmaciji. Ovu
naredbu Grimani odmah izvr{i, i dana 29. oktobra iste godine, po{to je
taj dukal saop}io zadarskom knezu Moroziniju, objavi isti dukal
okru`nim pismom svima dalmatinskim biskupima. Za tri nedjeqe svi
biskupi odgovore, da }e se po navedenom dukalu vladati.586
19.
Moè vrlo lako biti da su po upustvu ovog istog proveditora, a
suglasno sa onim, {to je on napisao bio savjetu desetorice u izvje{taju
svom od 25. januara 1754. g. o skradinskoj crkvi, kako bi se moglo
poboq{ati stawe pravoslavnih Dalmatinaca, podnijeli istom savjetu
predstavnici svega pravoslavnog naroda i Dalmacije i Boke pro{wu, da
bi mogli imati svog episkopa. Pro{wa je ova prikazana bila u savjetu
20. novembra 1754. g. Opisuje se u pro{wi potreba, da bude u Dalmaciji
stalni pravoslavni episkop, i moli se, da bi za episkopa bio imenovan
Dionisije Novakovi}, „koji na{ srpski jezik poznaje i pravoslavni je,
i vjerni je podanik republike, rodom iz kninske krajine, koji se u~io u
manastiru Savini, osoba, koja je na glasu i koja ima znawa i dobrih
svojstava, i od koje se moèmo nadati da }e na{e pogrje{ke ispraviti i
mnogo dobra me|u nama u~initi."587 Ovaj Dionisije bio je tada (i od 1749.
584
St. arhiva zad. ep, br. 304.
Docum., p. 350. u biqe{ci.
586
Ib., str. 350-351. 358-362.
587
Ib., str. 362. Vidi S. D. Magazin, god. 1837, str. 127-129. M. Jak{i}, O Arseniju IV. Karlovci, 1899.
Str. 224. i sl.
585
345
g.) episkop budimski, i moè biti da su se Dalmatinci wemu obra}ali
opisuju}i mu svoje tegobe, i da im je on izjavio da bi pre{ao u
Dalmaciju za episkopa, kad bi na to izdala svoju privolu mleta~ka
vlada. Naravno da vlada nije ispunila ovu èqu Dalmatinaca ve} i zbog
toga, {to je Novakovi} bio episkop u Austriji, na koju je mleta~ka
republika svagda sa podozrjewem gledala.
Ove iste 1754. godine upleo se u poslove pravoslavne crkve u
Dalmaciji i osorski biskup Nikola Dinari}, da joj samo jo{ vi{e
oteà stawe. Biskup ovaj, koji je ina~e bio ~ovjek nau~en, htio je da ne
ostane iza ostalih dalmatinskih biskupa u napadawu na dalmatinske
Srbe, i kao {to je nekada Karaman, kao osorski biskup pomogao
arcibiskupu Zmajevi}u u gr|ewu pravoslavne crkve i srpskoga naroda,
tako se sada, i ovaj osorski biskup javio u pomo} arcibiskupu Karamanu.
Ra~unao je mo`da, ako je Karaman onim pisawem svojim postigao
arcibiskupsku katedru zadarsku, da bi mogao i on posti}i to isto. Nije
ovo postigao, ali je zato dobio arcibiskupiju spqetsku. Napisao je ovaj
Dinari} duga~ku disertaciju, da po wegovom mi{qewu novim argumentima
dokaè, a na dopunu onoga {to su Zmajevi}, Ka~i} i Karaman napisali,
kako je neosnovana te`wa pravoslavnih dalmatinskih Srba, koji bi
htjeli da svog episkopa imaju. U tonu pisawa ne{to je umjereniji od sada
pomenutih arcibiskupa, jer upotrebquje u mawoj koli~ini one trivijalne
izraze, kakvima su se sluìli arcibiskupi. O{tro udara na kalu|ere,
koji da su jedini krivi, {to se digo{e dalmatinski Srbi da traè sebi
episkopa i da ne priznaju vlast latinskih biskupa. „Da nije kalu|era",
kaè, „koji vjerskim svojim zabludama uzbu|uju narod na protivnost
latinima, najlak{e bi se mogao prosti dalmatinski narod privoqeti da
primi ne samo latinske dogmate, nego i bogosluèwe latinsko." Pa da
toboè osvijesti taj narod, koji je od kalu|era zaveden, obra}a se on
dalmatinskim Srbima (alli Serviani) da mu kaù, jesu li oni „katolici
ili shizmatici", a on }e im dokazati i u jednom i u drugom slu~aju, da je
neosnovana wihova te`wa, da dobiju svog episkopa. „Ako su oni pravi
katolici (veri cattolici), tada nema smisla wihovo pitawe, i ono je
osu|eno i od boànskih i od ~ovje~anskih zakona, jer oni imaju svoga
starje{inu u doti~nim biskupijama, gdje ìve, kome su starje{ini oni po
kanoni~kim propisima pot~iweni i koga moraju priznavati za svoga
poglavicu, niti se oni mogu te pot~iwenosti odre}i, ako ne èle pasti u
shizmu... Ako mi pak odgovore da oni nijesu sjediweni sa latinskom
crkvom (che non sono uniti colla chiesa latina), tada ja sam prinu|en nazvati
ih shizmaticima, jer su oni takvi u samoj stvari, ~im teè da ne budu u
jedinstvu sa latinskim biskupima i da im ne budu pot~iweni. A po{to su
shizmatici, to ne smije se wima dozvoliti ne samo da svog episkopa
imaju, nego im se ne smije dopustiti, ni da crkve svoje imaju, niti javno
bogosluèwe u mjestima katoli~kim, i moè se samo tolerirati, da u
346
privatnim ku}ama vr{e svoje bogosluèwe, kao {to to ~ine jevreji i
griòni i drugi inovjerci. Tako je to uvijek bivalo po vjerskom na~elu
najblago~astivije mleta~ke vlade, koja nije nikada u svojim provincijama
dozvolila shizmaticima i jereticima, da mogu crkve imati i javno
bogosluèwe vr{iti. I svi bi biskupi i svi katolici morali kloniti se
wih i izbjegavati ih, da ne bi slu~ajno imali s wima kakvog op}ewa in
divinis i tijem pali pod kanoni~ke kazne." Kad je ovako ovaj biskup
Dinari} postavio svoje pitawe, tada ve} upu{ta se u dugo nava|awe
dokaza, koji po wegovom potkrjepquju ovo wegovo kazivawe. A ti dokazi
svi uzeti su iz papskih konstitucija i kanoni~kih zbornika latinske
crkve, a posebno iz papskih odredaba izdatih o unijatima. I poslije toga
udara na dalmatinske Srbe, koji se samo pretvaruju pred vlastima da su
„katolici", a u samoj stvari oni su „shizmatici", i kaè da je vrijeme ve},
da skinu obrazinu i da se pokaù ono {to jesu i radi ~ega oni traè, da
ne budu pod vla{}u latinskih biskupa, nego da svog episkopa imaju. „A
po{to ne }e sami", zavr{uje Dinari}, „da se pokaù {ta su, otkri}e im
lice najvi{a vlast namjesnika Isusa Hrista i pokaza}e svemu svijetu
hri{}anskom wihovu opaku te`wu. Pije IV vrhovni prvosve{tenik sa
katedre sv. Petra, s kojom je Duh sveti, otkrio je svemu svijetu, kakvi su
oni i radi ~ega ono traè. Izdao je on apostolski breve 16. februara
1564. g, da svi vijerni jasno vide, da Srbi traè da se oslobode od
pot~iwenosti latinskim biskupima samo radi toga, da bi mogli, ne boje}i
se kazne, slobodno {iriti svoju jereti~ku, opaku i besmislenu nauku, i
tijem zaraziti svojim svetogrdnim, la`nim i osu|enim bludwama
latinske narode, a na propast du{a wihovih i obli`wih naroda, na
sablazan svega svijeta, na uvrijedu Boga i na {tetu i propast katoli~ke
vjere. Za takve ih otkriva apostolski orakul jednog vrhovnog
prvosve{tenika, koji je tijem zasvjedo~io pred svim hri{}anskim
svijetom svoje veliko milosr|e i revnost i svoju osobitu qubav naspram
na{e slavne republike... I po{to su sada jasnom svjetlo{}u pomenutog
apostolskoga breve objelodawene namjere dalmatinskih Srba slovenogr~kog obreda (delli Serviani della Dalmazia di rito slavo-greco), radi kojih
oni traè da ne budu pot~iweni jurisdikciji latinskih biskupa i da
dobiju episkopa sloveno-gr~kog obreda, ne bi ovi sada vi{e smjeli
prikazivati se pred du`dev prijesto i traìti kwaèvsku dozvolu, da
bi mogli imati svoga starje{inu sa episkopskim dostojanstvom, jer
dràvna mudrost ne }e mo}i nego samo da sa prezrewem odbije wihovo
pitawe, koje se samo na to kloni, da zavedu i ostalu Dalmaciju, kao {to
su u Boki kotorskoj zaveli tolika sela, koja su prije latinska bila, a
koja su postala shizmati~ka radi blizine sa Crnom Gorom u uslijed
dodira sa egzarsima, koje je u razna vremena slao tamo pe}ski patrijarh
347
na {tetu i propast katoli~ke vjere i latinskog obreda i na uznemirewe
one vijerne provincije."588
Ova disertacija biskupa Dinari}a, premda pisac joj i kaè u
po~etku, da „novim" argumentima ho}e da dokaè, kako pravoslavni
Dalmatinci nemaju pravo traìti zasebnog episkopa u samoj stvari nije
drugo nego ono isto, samo drugim rije~ima, {to su kazali ostali
biskupi, prije ovoga Dinari}a, o istome predmetu. Izgleda da ova
Dinari}eva rabota nije bila zvani~no upotrebqena, jer nigdje se o woj ne
spomiwe u zvani~nim spisima vlade. Mi smo spomenuli ovdje o toj
raboti radi hronike.
20.
Dok je bio na vlasti proveditor Grimani, mirno je bilo za
pravoslavne u Dalmaciji, niti su smjeli u wih dirati latinski biskupi.
U oktobru 1756. g. Grimani ostavi proveditorsko mjesto, koje zauzme
najprije Al. Kontarini, a poslije wega Fr. Dijedo, oba vatreni papalini,
te se pod wima dalmatinski biskupi osjeti{e ve} slobodniji. Ve} 1757. g.
vidimo ih mal ne sve na stari svoj posao naspram pravoslavne
dalmatinske crkve. Ninski biskup A. Tripkovi} protestira da se gradi
pravoslavna crkva u Obrovcu, a krupskim kalu|erima objavquje, da }e im
do}i u kanoni~ku posjetu manastira.589 Skradinski biskup A. Beci}
kiwi na sve na~ine Skradiwane radi crkve, i optuùje Kr~ane kod vlade
da bune narod protivu rimokatoli~ke crkve.590 Spqetski arcibiskup P.
Biza {aqe fratre u spqetsko zagorje i u cetinsku krajinu da pomognu
tamo{wim fratrima „obra}ati shizmatike", a poznati nam Dinari}
slijedi mu stopama.591 [ibeni~ki biskup M. Kalebota pi{e spqetskom
arcibiskupu, kako 13. 685 shizmatika, {to su u wegovoj biskupiji
nadraèni od kalu|era, ~ine svaku protivnost rimokatoli~kim
sve{tenicima, kako ne moè po}i u kanoni~ku posjetu, jer se boji
neprilika, i moli, da se srestvom generalnog proveditora postara, da budu
zauzdani oni „shizmati~ki i jereti~ki" kalu|eri.592 A glavni je u ovom
kolu svagda isti zadarski arcibiskup Karaman.
Imali su svi ovi i ostali biskupi sastanak da se dogovore {ta moraju
preduzeti, da bi im pravoslavni Dalmatinci priznavali nad sobom
vlast, i na tom sastanku odlu~e obratiti se radi ovoga savjetu
desetorice u Mletke kolektivnom predstavkom, koju odmah i sastave, i
6. aprila 1758. godine prikaù u savjetu. Napomiwu u toj svojoj
predstavci, kako je mleta~ka vrhovna vlast svagda {titila prava
biskupska, i branila ta prava od svake povrijede sa strane, te se zato
588
Prijepis Dinari}eve disertacije nalazi se u arhivi zad. ep.
St. arhiva zad. ep, br. 317.
590
Ib., str. 318.
591
Ib., str. 319.
592
Biqe{ka na spisu br. 319. st. arhive zad. ep.
589
348
oni, dva arcibiskupa i ostali biskupi, obra}aju toj vlasti sa àlbom
na „stra{ni i skandalozni poku{aj kalu|era i popova gr~ko-slovenskih"
(enorme e scandaloso tentativo dei callogeri e preti di rito greco-slavo), koji
ho}e da uni{te svetu wihovu biskupsku vlast. Kazuju za tijem, kako ti
kalu|eri i popovi pod izgovorom razlike obreda, ali u samoj stvari da
bi mogli bez bojazni sijati u narodu „otrov la`ne nauke" (il veleno di
erronee dottrine), odri~u se da priznadu biskupe za svoje duhovne
starje{ine, ne }e da primaju od wih kanoni~ko postavqewe za zakonito
vr{ewe tajni, ne }e da se prikazuju biskupima radi kanoni~kog ispita o
wihovoj sposobnosti za slu`bu, pa ~ak zatvaraju crkve da ne bi mogli
biskupi obaviti u wima kanoni~ke posjete, i kako takvim postupawem
kalu|era i popova vrije|a se vladaju}a katoli~ka vjera i potkopava se
biskupsko pravo, a tijem gazi se i crkvena i dràvna vlast; pa da bi se
preduprijedilo ovo zlo, koje ide na „duhovnu propast du{a" (alla
spirituale rovina delle anime), mole najvjerniji ovi arcibiskupi i biskupi,
da bi du`d izdao nu`ne naredbe, „da se sa~uva wihova duhovna
jurisdikcija" (а preservare la loro spirituale giurisdizione), jer }e se tijem
stati na put „{irewu zaraznih dogmata, koji kaqaju provivciju" (il
progresso dei contaggiosi dogmi, con cui si va infettando la provincia),
obradova}e se narod latinske vjere, koji je, ispovijedaju}i istu vjeru
svog vladaoca, svagda gotov bio i krv svoju proliti za rasprostrawewe
kako svete vjere, tako i dràvnih granica, i najposlije }e se tijem
biskupima pruìti mogu}nost da „osobito pri sve{tenim posjetama"
(specialmente in occasione di sacre visite) pou~e i gr~ko-slovenski narod u
vjeri i moralu.593 To je sadràj biskupske ove predstavke, uz koju je
priloèn bio i odnosni istorijsko kanoni~ki memorijal.
Kao {to se vidi, bez mnogih okoli{avawa je kazano tu, radi ~ega
se biskupi àle i {ta bi oni htjeli. Predstavka je ova sa memorijalom
predana bila konsultorima na mi{qewe, a o woj su morali podnijeti
svoj izvje{taj, i tada{wi dalmatinski proveditor i proveditor, koji je
pred wim bio. Izgleda da je savjet desetorice uzeo ozbiqno ovu
biskupsku rabotu. Konsultori su 5. jula iste 1758. godine odgovorili
savjetu u smislu povoqnom po biskupe, naime, da biskupima ostane duhovna
jurisdikcija nad {qedbenicima isto~nog obreda, samo {to isti biskupi
moraju blago postupati u obra}awu toga naroda, i napustiti sva ona
druga srestva, koja su dotle upotrebqavali da ga prinude da im vlast
wihovu priznaju.594 Istoga dana podnio je svoj odgovor i biv{i
dalmatinski proveditor Fr. Grimani, ali u drugom smislu nego li
konsultori. Po pitawu o jurisdikciji; koju bi latinski biskupi htjeli
da vr{e nad pravoslavnim Dalmatincima, Grimani u svom izvje{taju
napomiwe, da je Valijerova naredba od 25. marta 1686. g. prvi javni
593
594
Docum., p. 364.
St. arhiva zad. ep, br. 320.
349
dokumenat, da pravoslavni Srbi moraju zavisiti od latinskih biskupa.
Navode}i zatijem, kako latinski biskupi nehri{}anski postupaju sa
pravoslavnima u Dalmaciji, Grimani pi{e: „Protivnost, koju pokazuju
srpski kalu|eri prema latinskim biskupima, u mnogome je izazvana od
one o{trine, kojom ti biskupi ho}e da vr{e svoju jurisdikciju, prelaze}i
granice pastirske revnosti... Jer sve ono {to su latinski biskupi za
pro{lo pol vijeka u~inili, da bi utvrdili jurisdikciju svoju nad
pravoslavnim Srbima, nije k drugom posluìlo, nego da oja~a u wima
odvratnost k istim biskupima, niti su mogle pomo}i sve razne vladine
naredbe, pa ni kazne tamnicom, verigama i progonom, koje su upotrebile
gra|anske vlasti da osvete znake nepo{tovawa i prezira, koje su vidjeli
i ispitali isti biskupi, ~ija su prava te vlasti htjele da brane".
Nazivqe Grimani „porodom apostolske revnosti, koja prelazi granice
svake ~ovje~anske razboritosti", zahtijev biskupa da se o~isti Dalmacija
od sviju pravoslavnih Srba, ili bar da se i`denu iz we svi kalu|eri.
„Da se ukloni", zavr{ije svoj izvje{taj Grimani, „postoje}i nered i da se
izobrazi klir i narod, najzgodnija bi stvar bila, da se postavi za
duhovnoga starje{inu ~ovjek isto~nog obreda, izu~en, prijatan narodu i
podanik mleta~ki, koji bi duhom krotosti i po propisima jevan|eqa
kadar bio ukloniti zlo i unijeti dobro. Kad pak senat, da ne uvrijedi
latinske biskupe, ne bi na{ao umjesnim da dade pravoslavnima zasebnog
episkopa, ja bi predloìo da se postave bar dva ili tri nadzornika, ili
arhipresvitera, koji bi upravqali klirom u crkvama."595
Grimanov na{qednik na proveditorskoj slu`bi u Dalmaciji Al.
Kontarini podnio je 20. decembra iste godine odnosni svoj izvje{taj
senatu, i u tom izvje{taju isti~e dràvni razlog, po kome treba
bezuslovno zabraniti pravoslavnim sve{tenicima da imaju sno{aja sa
inostranim dràvama: Turskom, Austrijom, a poglavitu Rusijom, jer da se
iz tih zemaqa kroz srpske sve{tenike sije mr`wa ne samo prema
latinskim prelatima, nego i protivu same dràve. Preporu~uje i ovaj
Kontarini, kao i konsultori, da se zadrì duhovna jurisdikcija
latinskih biskupa nad svima u Dalmaciji bez razlike obreda, jer su ti
biskupi vjerni dràvi i vezani su sa svojim vladaocem jednom vjerom.596
Po svima ovim izvje{tajima senat kao da nije tada izdao nikakvu
odluku svoju u odgovor na onu biskupsku predstavku, jer nije poznat
nikakav dukal od toga vremena u pitawu pravoslavne crkve. Me|utijem
ferment kod pravoslavnih Dalmatinaca protivu latinskih biskupa, i da
bi dobili svog zasebnog episkopa, postajao je svakim danom to ja~i, a
energija u tome pitawu bivala je sve to odlu~nija. U prvoj polovini 1759.
godine sloè se svi Dalmatinci zajedno sa Bokeqima, da podnesu du`du
zajedni~ku predstavku o svojim tegobama i svojim èqama. Predstavku su
595
596
Docum., p. 366.
St. arhiva zad. ep, br. 322.
350
potpisali sve{tenici i uglednija lica iz predjela: Zadra, [ibenika,
Knina, Siwa, Spqeta, Imockoga, Neretve, Risna i Ercegnovoga. Mirnim
tonom, ponizno, ali i dostojanstveno je napisana ova predstavka, kojom
mole pravoslavni Dalmatinci i Bokeqi da bude izdan odnosni dukal, po
kome bi oni slobodni bili od vlasti latinskih biskupa i mogli bi imati
svog zasebnog episkopa.597
21.
Senat mleta~ki imao je sada pred sobom predstavku latinskih
dalmatinskih biskupa, da bi im o~uvana bila jurisdikcija i nad
pravoslavnom crkvom u Dalmaciji, i opet predstavku pravoslavnog
sve{tenstva i naroda, da budu oslobo|eni od te biskupske jurisdikcije
i da mogu svog episkopa imati. Dva dokumenta osobite va`nosti, o
kojima je senat zbiqa morao dobro da razmisli prije nego {to odnosnu
svoju odluku izda. Me|utijem dok se senat tim razmi{qawem bavio,
proveditorsko mjesto u Dalmaciji zauzeo je u oktobru 1759. g. Fran}esko
Dijedo, koga smo gore ve} spomenuli. Ovoga proveditora uzeo je pod svoju
ruku arcibiskup Karaman, napojio ga je svojim duhom protivu
pravoslavne vjere, te je taj proveditor i po~eo raditi, kako ni sami
Valijer nije radio.
Nije jo{ ni prvi mjesec wegove slu`be pro{ao bio, i on ve} u
novembru izdaje proglas, po kome svi pravoslavni kalu|eri i popovi,
koji nijesu mleta~ki podanici, moraju odmah seliti iz Dalmacije, i ne
samo ti sve{tenici, nego i svi ostali, koji su, ma bili oni i mleta~ki
podanici, rukopoloèni bili u inostranstvu, a samo oni imaju pravo da
ostanu, koji imaju propisane patente od latinskih biskupa onih
biskupija, u kojima se nalaze crkve isto~nog obreda.598 Moè se ve} lako
razumjeti, kakvu je zabunu morao proizvesti ovaj proveditorski proglas,
kad se samo pomisli na broj pravoslavnih crkava, {to je tada bilo u
Dalmaciji i Boki, pri kojima se morala slu`ba Bo`ja obavqati, a i na
okolnost, da osim nekoliko starih sve{tenika, {to su bili
rukopoloèni prije 38 godina od episkopa Stevana Qubibrati}a, i
nekog malog broja sve{tenika, {to je rukopoloìo bio episkop Simeon
Kon~arevi}, svi ostali su rukopoloèni bili ili u Ercegovini i Crnoj
Gori, ili od srpskih episkopa u Austriji. A po Grimanovom izve{taju od
1758. g. bilo je 190 crkava, osim manastirskih, i dakle okolo 200
sve{tenika pravoslavnih je moralo biti. Ta je zabuna jo{ ve}a pak
morala biti uslijed zahtjeva naredbe, da imaju pravo ostati u zemqi
samo oni sve{tenici, koji imaju biskupske patente, jer takvog
sve{tenika nije bilo ni jednoga, osim smokovi}kog Gerasima Vuk~evi}a i
drni{kog Joanikija Ivanovi}a, s kojima }emo se niè upoznati. Nijesu
597
598
Docum., p. 368-375.
St. arhiva zad. ep, br. 323.
351
se sre}om izgubili pravoslavni Dalmatinci u takvom te{kom ~asu po
wih, nego su se stali dogovarati, kako }e da odbiju ovu novu napast, te
su radi toga ure~eni bili odmah doti~ni sastanci u glavnijim mjestima.
Ova radwa pravoslavnih Dalmatinaca umjesto da osvijesti proveditora
Dijedo, jer je uzrujan bio svak, koji je pravoslavno mislio, pobudi istog
proveditora da izda cirkularni proglas, koji nije mogao pote}i nego
samo iz bolesnog uma. Privodimo taj proglas ovdje u doslovnom
prijevodu:
„Mi, Fran}esko Dijedo, za presvijetlu mleta~ku republiku
generalni proveditor Dalmacije i Albanije.
„Osobito o~insko starawe dràve o svima svojim podanicima nalaè
revnosti ove vlasti, da svom odlu~no{}u odredi srestva, koja }e kadra
biti uzdràti suglasnost u narodu, kako bi on jednodu{an bio u
pouzdawu, ~istoti i odanosti naspram dràve.
„Podanici u ovim provincijama (Dalmaciji i Boki) razlikuju se u
religiji, koju ispovijedaju, po obredu, te jedni drè obred latinski, a
drugi obred gr~ki, ali su svi po sre}i svojoj sinovi jednog istog
velikodu{nog vladaoca i od wega svi zavise. Uslijed ove slu~ajne
razlike obreda doga|a se kadgo| u narodu, da se duhovi uzrujaju i
razdraè, a osobito kad neki gr~ki popovi i kalu|eri iz inostranstva
isti~u prednost jednog obreda nad drugim, te se doga|aju trvewa razna i
sablazni, koje mogu imati àlosne po{qedice.
„Imaju}i mi pred o~ima neprijatne doga|aje, koji bi mogli biti od
presudnoga zna~aja, i èle}i to za vremena preduprediti, po vlasti
generalata na{ega progla{ujemo i svima objavqujemo ovim cirkularnim
proklamom:
„1. Ostaje u punoj snazi, sa strogom obavezom izvr{ewa, proglas na{
od 28. novembra pro{log, po kome imaju biti prognani iz provincije svi
popovi gr~ki i kalu|eri, koji su iz stranih dràva, kao i svi drugi,
koji radi milostiwe i kao skitnice dolaze iz dalekih krajeva, ostali
pak svi, bili oni mona{kog, ili svjetovnoga ~ina, du`ni su primjerno se
vladati i pokoravati se dràvnim zakonima, ne davaju}i povoda
raspravama, sablaznima i draèwu naroda, niti u op{te i~emu, {to bi
i najmawe moglo poremetiti suglasnost i spokojstvo podanika na{ih i
wihovih savjesti; a koji se u tome zate~e, bi}e ka`wen globom od 200
dukata u korist javnih bolnica, ili i teòm tjelesnom kaznom po
uvi|avnosti vlasti.
„2. U naprijed ne }e mo}i zauzeti duhovnu slu`bu u parohijama
sve{tenici, bilo latinskog, bilo gr~kog obreda u ovim provincijama, ako
prethodno nijesu dobili patente od biskupa doti~nih biskupija; a koji se
ogrije{i o to, politi~ka }e ih vlast ukloniti i podle}i }e tjelesnim i
nov~anim kaznama po uvi|avnosti vlasti, kao {to se gore reklo.
352
„3. Kad god u naprijed bude trebalo ukloniti jednog paroha od koje
crkve, bilo latinske, bilo gr~ke, ili kad radi smrti dana{weg kog
paroha bude trebalo birati novog paroha, bi}e du`ni seoski starje{ine
i drugi, koji su pozvani, iзvijestiti o tome generalatsku vlast,
nazna~iv{i uzrok radi koga se neki otpu{taju, i imena doti~nih, koji
su izabrani; a sve ovo radi toga, da se uzmognu doti~ni ispitati i da se
dobiju o wima potrebite informacije, obzirom na interese religije i na
dràvne interese; a ko se ogrije{i o ovo, podle}i }e gore pomenutim
kaznama. Pri ~emu ostaju svagda i u svemu na snazi zakoni i naredbe,
koji se ti~u vremenitih posjeda, a koji su propisani i ustanovqeni
dràvnom vla{}u.
„4. A da bi se stalo na put svakoj povrjedi ovoga {to se sada nare|uje,
drà}e se svagda pri ovoj generalatskoj pisarnici otvoreni proces
inkvizicije pod predsjedni{tvom doti~nog generalatskog ~inovnika, pri
~emu }e se primati i tajne denuncije, a denuncijantima se jam~i da ne }e
biti otkriveni, i u ime nagrade za svoju denunciju dobi}e tre}inu
globe, kojoj }e krivac podle}i.
„Ovaj se proglas ima objaviti u ovome gradu, i zatijem cirkularno
oglasiti po svima mjestima radi wegovog izvr{ewa.
„Izdano iz generalata u Zadru 27. februara 1759. god, M. V." (to jest
1760.)599
Ovim svojim proglasom mislio je proveditor Dijedo da je postigao ve}
sve, i da je pokorio za svagda pravoslavno sve{tenstvo latinskim
biskupima, i dakle uni{tio pravoslavnu crkvu u Dalmaciji. A u samoj
stvari ne samo {to nije on postigao ni{ta, nego ovaj isti wegov proglas
podigao je sve pravoslavne Dalmatince na energi~nu obranu crkve svoje.
Ono {to su oni po~eli bili raditi, kad je izi{ao prvi proglas Dijedov,
onaj od 28. novembra 1759. g, to su isto sada oni produìli da rade, kad
je izi{ao ovaj novi proglas od 27. februara 1760. g, samo sa vi{e
odlu~nosti.
Od podru~nih vlasti niko se nije ni makao da izvr{uje ono, {to je
nare|ivao ovaj proglas, a nije s toga, {to su te vlasti razumijevale da je
proglas nerasudan. Zadarski knez prvi nije htio da ni{ta preduzimqe u
smislu tog proglasa, i Dijedo mu izdaje 8. maja iste godine naredbu, da
isti proglas odmah objavi na propisani na~in ne samo u Zadru, nego i u
svima crkvama zadarske kneìje, „kako bi odredbe proglasa bple
bezuslovno od sviju izvr{ene."600 A po{to je zadarski tada{wi knez M.
Minijo sigurno pametniji bio od ovog proveditora, i po{to }e isti knez
po svoj prilici usmeno biti kazao proveditoru, da nije oportuno
zahtijevati bezuslovno izvr{ewe onog proglasa radi uzrujanosti
pravoslavnih, Dijedo, da dokaè vaqda knezu kako je osnovano na
599
600
Docum., p. 378-380.
Ib., str. 386.
353
pre|a{wim proveditorskim naredbama ono, {to je on sada odredio u
svom proglasu, po{aqe mu sutradan, dakle 9. maja 1760. g. prijepis
naredbe biv{eg proveditora Jeronima Balbi od 31. jan. 1751. g. (odnosno
1752. g.)601 Ali izgleda, da ni poslije ovoga, nije htio zadarski knez da
ni{ta ~ini.
22.
Me|utijem pravoslavni Dalmatinci pokazuju se na djelu, a pokrenuti
kr~kim arhimandritom Nikanorom, koji je obi{ao tada gotovo svu
Dalmaciju. U drugoj polovini 1760. godine pet je predstavaka podneseno
bilo od pravoslavnih Dalmatinaca senatu, u kojima prose senatsku
za{titu za svoju crkvu.
Prvi su predstavkom se javili pravoslavni Smokovi}ani. У
Smokovi}u, kao {to znamo, postojala je ure|ena crkvena op{tina jo{ od
druge polovine XVII vijeka. Od toga doba mirno su ìvjeli
Smokovi}ani, i imali su svagda za paroha osobu strogo pravoslavnu.
God. 1752. izaberu oni za paroha sebi dragovi}kog jeromonaha Dionisija
Alavawu. Arcibiskup Karaman povodom ovog novog izbora na|e da se
uskoristi u svojoj biskupiji poznatom nam naredbom proveditora
Marina Kavali od 27. marta 1741. g. o zavisnosti pravoslavnih
sve{tenika od latinskih biskupa, te potraì, da se taj jeromonah mora
prikazati u wegovu kuriju, tu se podvr}i kanoni~kom ispitu, i od wega
dobiti patentu na slu`bu smokovi}ke parohije. Ovo Dionisije nije htio
da u~ini, i radi toga po naredbi politi~ke vlasti, koju je Karaman pozvao
u pomo}, bude uhva}en i odveden u zadarsku tamnicu. Tu je ~amio tri
mjeseca, i najposlije ga otpusti{e, ali pod uslovom, ili da ispovjedi na
odnosnom ispitu rimokatoli~ko vjerovawe i da primi patentu od
arcibiskupa, ili da odmah odlazi u svoj manastir. Dionisije izabere
po{qedwe i po|e u svoj manastir, a smokovi}ka crkva ostane bez
sve{tenika, sve dok nije postao proveditorom Grimani. Ovaj proveditor,
na odnosnu molbu Smokovi}ana, povrati Dionisija u Smokovi}, gdje je
ostao za tri godine, a da ga arcibiskup nije smio uznemirivati. Kad je
stupio na proveditorsko mjesto Al. Kontarini, arcibiskup se osjetio
slobodan, i opet je istakao pre|a{wi svoj zahtijev od Dionisija. Ovaj se
~estiti sve{tenik nije htio odazvati tome zahtijevu, nego se ukloni iz
Smokovi}a u svoj manastir. Dozna za ovo neki nevaqali kalu|er i
skitnica, po imenu Gerasim Vuk~evi}, prozvani Buslija, te se ponudi
proveditoru Kontarini za paroha u Smokovi}u sa izjavom, da on
pristaje na odnosni ispit u kuriji i da }e primiti arcibiskupsku
patentu. Proveditor taj napi{e 7. oktobra 1757. g. arcibiskupu o tome, u
Karaman, nikad sretniji {to je na{ao ~ovjeka da mu posluì u wegovim
te`wama, izda odmah Vuk~evi}u svoju patentu na smokovi}ku parohiju. Za
601
St. arhiva zad. ep, br. 331.
354
ovog Vuk~evi}a pi{u Smokovi}ani senatu, da je „poznat u svoj krajini,
{to je izi{ao iz svog manastira da bi mogao bludno ìvjeti, koji je
nerazlu~ni drug lupeà i razbojnika, a nije sav ni{ta drugo nego najve}a
sablazan…" „Radi bezbrojnih nedjela bio je vi{e puta u zadarskim
tamnicama, a jedan je put i pobjegao iz tamnice, presko~iv{i zid da bi se
zdruìo sa javnim haramijama." I takav je ~ovjek sa arcibiskupom
patentom do{ao u Smokovi}, zauzeo parohijsku slu`bu, i na silu u toj
parohiji stajao. Kad je Dijedo izdao onaj svoj proglas, tada pravoslavni
Smokovi}ani, da mu pokaù, kako ih ne pla{e prijetwe proglasa, opi{u
sve ovo senatu u odnosnoj svojoj predstavci, koja je bila prikazana dana
14. avgusta 1760. godine, i zamole za za{titu vjere i crkve svoje.602
Nekolpko dana ka{we (26. avgusta) bila je prikazana senatu predstavka
nastojateqa man. Krupe i man. Krke. Manastir Krupu smatrali su ninski
biskupi da spada pod wihovu jurisdikciju, jer se nalazio u me|ama ninske
biskupije, a skradinski biskupi smatrali su da imaju jurisdikciju nad
manastirom Krkom, jer se nalazio u me|ama skradinske biskupije; pa kao
{to su ti biskupi isticali tobo`we pravo svoje da obavqaju kanoni~ke
posjete u pravoslavnim parohijama, koje su se nalazile u me|ama svojih
biskupija, tako su to isto oni ~inili i naspram pomenuta dva pravoslavna
manastira. Biskupi ninski (Balbi i Orsini) objavili bi pismeno da }e
do}i u posjetu man. Krupe i naredili kako se imaju do~ekati. Kalu|eri bi
protestirali na to, ali oni bi ipak do{li, svaki u svoje vrijeme, i to u
pratwi naoruànih kowanika, te su se mnogi kalu|eri uklawali iz
manastira u planine, a drugi su bili vezani i poslani u zadarske
tamnice, gdje su ~amili mjesecima. Biskup skradinski Bragadin dva je puta
bio u posjeti man. Krke sa mnogobrojnom pratwom i sa 32 naoruàna
kowanika, koji golim sabqama u|o{e bijesno ne samo u manastir i u
manastirsku crkvu uz druge jo{ svjetovwake, nego u|o{e i u najsvetije
mjesto, u sveti oltar, profaniraju}i svetiwu. Grozili su se na to i sami
zapovjednici onih kowanika, ali morali su slu{ati biskupa, koji im je
nalagao da tako moraju postupati. Zbog toga, {to su se neki kalu|eri
àlili radi takvih nedjela i {to nijesu htjeli priznavati zakonitost
takvih postupawa, bili su, kao i krupski kalu|eri vezani, te u
zadarske tamnice poslani. Sve ovo i drugo jo{ izloì{e nastojateqi
pomenutih manastira u predstavci svoj senatu, mole}i da budu za{ti}eni
od nasiqa latinskih biskupa.603
Zasebnu je predstavku podnio senatu kr~ki arhimandrit Nikanor
Rajevi}, i to povodom jednog doga|aja u Drni{u. Jo{ bosanski
mitropolit Gavril dao je bio (1578.) pravo brastvu man. Krke da vr{e
pastirsku slu`bu u nekim odre|enim parohijama. Te~ajem vremena
mijewale su se parohije, nad kojima je kr~ko brastvo imalo pravo, sve do
602
603
Docum., p. 388.
Ib., str. 390.
355
episkopa Nikodima Busovi}a. Ovaj je episkop posebnom gramatom
odredio da kr~ki kalu|eri sluè u parohijama: Kistawe, Biovi~ino
selo, Kosovo i Drni{.604 Ovo je zatijem proveditor A. Emo potvrdio
naredbom od 6. juna 1716. g.605 Na ove je parohije kr~ki nastojateq s
brastvom odre|ivao svake tri godine kalu|ere, koji }e ih sluìti. Tako
je 1753. g. odredio za drni{ku parohiju kalu|era Joanikija Ivanovi}a.
Ovaj kalu|er, koji je u po~etku dobar bio i koji je, poslije trogodi{we
slu`be u drni{koj parohiji, imenovan bio i za druge tri godine,
upoznao se je bio sa nekom bludnom ènskiwom i s wom op}io. Ovo
pobudi crkvene tutore da predloè arhimandritu premje{taj Joanikija
iz Drni{a. Arhimandrit uvaì predlog, te odredi za drni{ku parohiju
drugog kalu|era Stevana Naki}ena, a Joanikija premjesti u Bukovicu.
Nezadovoqan ovim Joanikije potraì pomo} kod drni{kog fratra
Fran}eska Teste protivu arhimandrita. Fratar prikaè stvar
{ibeni~kom biskupu Jer. Bonaci}u, koji se obrati proveditoru Dijedu,
i ovaj izda odmah naredbu, da se zatvore u tamnicu i arhimandrit
Nikanor, i novopostavqeni paroh Naki}en, pa i oba crkvena tutora,
Milovi} i re~eni Jovi}i, i da na drni{koj parohiji mora i daqe ostati
onaj nevaqali Ivanovi}. Kad se arhimandrit oslobodio tamnice, on
opi{e sve ovo i podnese svoju predstavku senatu u maju 1760. g, a zatijem
u avgustu iste godine po|e i sam u Mletke da se li~no poàli na
nasiqa dalmatinskog latinskog klira i da potraì za{tite za progowenu
pravoslavnu crkvu u Dalmaciji.606
Sli~noga sadràja, a protivu nasiqa latinskog sve{tenstva, podnesu
i pravoslavni Drni{ani senatu predstavku, koja je prikazana bila u
Mlecima dana 29. avgusta 1760. g. Podnesu svoju predstavku i
pravoslavni Zadrani, koja je prikazana bila u savjetu desetorice 30.
avgusta 1760. g.; isto tako i pravoslavni [iben~ani, ~ija je predstavka
prikazana bila 20. septembra 1760. g.607
I sve ove predstavke podnesene su bile povodom onog nerazmi{qenog
proglasa proveditora Dijeda. Najpunija je predstavka Zadrana, u kojoj
oni u ime sviju pravoslavnih Dalmatinaca mole mleta~ku vladu, da izda
dukal, kojim bi se ukinula tri ona nesnosna za pravoslavne zahtijeva:
ispovjedawe rimokatoli~kog vjerovawa, biskupske patente i biskupske
posjete.
Ali, nau~eni iskustvom, malo su vjere pravoslavni Dalmatinci
polagali u pravi~nost mleta~ke vlade naspram pravoslavne crkve u
Dalmaciji, i malo su nade gojili da }e {to dobra biti od sviju onih
svojih predstavaka. Radi toga oni odlu~e poàliti se u Rusiju na
604
Arhiva zad. ep, br. 145.
Ib., str. 199.
606
Docum., p. 383.
607
Ib., str. 393. 394.
605
356
nepravde, koje se ~ine wihovoj vjeri, i podnesu u Petrograd op{irni
memorijal o svemu. Ovaj memorijal po{aqe ruski dvor svome poslaniku u
Be~u grafu Kajzerlingu, koji napi{e odmah mleta~kom poslaniku
traè}i da bude obavje{ten u ta~nosti o pitawima memorijala. Na brzo
ovaj mleta~ki poslanik bude u stawu saop}iti grafu Kajzerlingu, da }e
republika u~initi sve {to treba za poboq{awe stawa pravoslavne
crkve u Dalmaciji, da je vlada odmah potraìla od nadle`nih izvje{taj
o svemu, i da }e on (mlet. poslanik) javiti grafu {ta je o tome nare|eno.
Ovo je bilo u avgustu iste 1760. godine.608
Energi~na ova radwa pravoslavnih Dalmatinaca, a po svoj prilici na
prvome mjestu zauzimawe ovo ruskog dvora o slobodi pravoslavne vjere u
Dalmaciji, trgne mleta~ku vladu, da odlu~nije postupa u pitawu
pravoslavne crkve. Kao obi~no, konsultori su imali da priteku vladi u
pomo}. Wima ona po{aqe sve one spise, koji su iz Dalmacije sada stigli
bili, a i memorijal ruskoga dvora radi odnosnoga mi{qewa. Konsultori
su odmah i podnijeli svoje mi{qewe, ali sada ve} u drugome smislu nego
prije tri godine. Sjenka grafa Kajzerlinga bila je sigurno pred wima,
kad su spremali izvje{taj svoj vladi. У dugom izvje{taju konsultori
prikazuju sav istorijat pitawa, po~iwu}i od Tipaldija. Kore ovoga
Tipaldija, koga zovu „pozakowenim sinom rimskoga dvora", i da je on kriv
za sve neprijatnosti, {to su od po~etka XVIII vijeka morali pretrpjeti
pravoslavni Dalmatinci; hvale nastojawa vladina da se zadovoqi èqama
tih svojih podanika, jer je ona milostivo postupala sa episkopima
Savatijom i Stevanom, ali kako su ta nastojawa wezina osuje}ivali
latinski biskupi, „koji su uz prkos dràvne vlasti nemilo napadali na
pravoslavne episkope u Dalmaciji, udaraju}i na wih svojim spisima,
pogrdnim pamfletima i otrovnim glasovima, i koji su im pripisivali
svakojake vjerske zablude i prikazivali ih kao „qude zaslu`ne samo
prezrewa", to konsultori predlaù vladi, da proveditor dalmatinski
Dijedo mora odmah opozvati naredbu onu svoju protivu pravoslavnih u
Dalmaciji, i da vlada mora u interesu dràvnom u~initi sve {to
moè, da oni podanici nemaju povoda àliti se radi vjere svoje.
Vlada je usvojila mi{qewe konsultora svojih i 25. septembra 1760. g,
senat izda naredbu, po kojoj „dalmatinski Grci (Greci) imaju potpunu
slobodu u vr{ewu svog gr~kog obreda (del loro rito greco), niti se
latinski prelati imaju u to mije{ati", pri ~emu senat napomiwe u toj
naredbi odluke pape Lava X od 18. maja 1521. g. i pape Klimenta VII od
26. marta 1596. g, koje zabrawuje onim prelatima da ulaze u poslove
isto~nog obreda; i na kraju senat nare|uje da se obustavi odnosna
proveditorska naredba, koja je to istim prelatima dozvoqavala.609 Kao
{to se vidi, senat u ovoj svojoj naredbi ne kaè ono, {to su pravoslavni
608
609
Ib., str. 387.
St. arhiva zad. ep, br. 337.
357
Dalmatinci molili, i o ~emu je ruski dvor nastojao. Jer pod „Grcima"
(Greci), o kojima naredba govori, pravoslavni su vrlo dobro znali da
senat misli „gr~ko-katolike", ina~e unijate, a Dalmatinci su
traìli, a isto i ruski dvor, da im se prizna sloboda, kao
pravoslavnima. I ova nejasnost te senatske naredbe dala je novoda, da su
pravoslavni Dalmatinci ostali i daqe nezadovoqni, pokraj svega toga,
{to }e senat slijede}e godine i opet ponoviti ovu svoju naredbu „o
slobodi gr~kog obreda" i braniti „Grke" od latinskih biskupa. Pro}i
}e, kao {to }emo vidjeti, jo{ dvadeset i vi{e godina poslije ovoga, i tek
tada }e se u Mlecima sjetiti, da pravoslavni mleta~ki podanici niti su
bili, niti ho}e da budu unijati.
23.
Pomenuta senatska naredba kao da nije bila odmah objavqena u
Dalmaciji. Po jednom proveditorskom izvje{taju od po~etka 1762. g.
izgleda, da proveditor nije ni tada za onu naredbu znao. Me|utijem, dok su
sve one predstavke pravoslavnih Dalmatinaca stizale u Mletke i dok je
vlada o tima razmi{qala i odlu~ivala, latinski dalmatinski biskupi
radili su i oni u svom pre|a{wem pravcu. Predstavku wihovu od 6.
aprila 1758. g. suzbio je kod senata biv{i proveditor Fr. Grimani.
Sada, kad js proveditorsko mjesto zauzimao Dijedo, oni se digo{e opet
na rad. U Mlecima su oni imali naro~itog svog zastupnika, i ovaj je
zastupnik morao raditi kod vlade, da im se èqe ispune. Postoje dva
izvje{taja zadarske arcibpskupske kurije od 1760. godine, koji pokazuju
kakve je instrukcije imao onaj zastupnik u pitawu da se iskorijeni
pravoslavna vjera u Dalmaciji. Op{iran je osobito drugi izvje{taj, ali
u sebi ne sadrè ni jedan ni drugi ni{ta vi{e od onoga, {to su ve}
kazali bili Zmajevi}, Karaman i drugovi im. Kulminira misao, da
pravoslavni ne mogu biti vjerni podanici, i dakle treba ih sve, ili
polatiniti, ili proterati iz dràve, jer }e u protivnom slu~aju oni
potkopati republiku i prodati je tu|im dràvama. U drugom izvje{taju
interesne su dvije ta~ke (20. i 21.) u kojima se kazuje, za{to i na osnovu
~ega treba da pravoslavni u Dalmaciji budu pod vla{}u latinskih
biskupa. U prvoj ta~ki, da pravoslavni moraju zavisiti od tih biskupa,
navodi se, da to zahtijeva: „1. o~uvawe katoli~ke vjere, koja po{to je
jedna, ne bi se mogla druk~ije o~uvati; 2. spasewe du{a, koje }e druk~ije
sve biti osu|ene, i radi velike nesposobnosti i neznawa shizmati~kih
popova, i radi jereti~kih zabluda wihovih, i radi nezakonitosti svetih
tajni, koje se vr{e ili nezakonito, ili svetogrdno, ili bespravno; 3. mir
i spasewe dràve i katoli~ke vjere, koje mogu podle}i opasnosti radi
perfidije zavjerenika." U drugoj se ta~ki navodi, da pravo latinskih
biskupa nad pravoslavnima potkrjepquju i dokazuju: „1. odredbe
vaseqenskih sabora, isto~nih i zapadnih, koje zabrawuju episkopima da
se mije{aju u poslove tu|ih biskupija, i nare|uju da bez razlike obreda i
358
jezika svaki, koji se nalazi u jednoj biskupiji, mora zavisiti od doti~nog
biskupa, ako nije osobitom povlasticom od toga oslobo|en, kao {to takve
povlastice nemaju dalmatinski Slaveno-Grci; 2. papske bule, koje nalaù
da, radi o~uvawa jedinstva i hri{}anskog morala, svi narodi razli~itog
obreda moraju biti podlo`ni doti~nom biskupu; 3. dekreti presvijetlog
savjeta desetorice, dukali i proveditorske naredbe, koje radi o~uvawa
vjere i hri{}anskog morala pot~iwavahu svagda Slaveno-Grke
latinskim biskupima; 4. dràvno na~elo izraèno u ustavu, koje ne
dopu{ta javno ispovijedawe nikakve vjere, osim rimokatoli~ke; 5.
praktika Italo-Grka u Siciliji, Kalabriji, Korsici, Sardiniji,
Livornu i Ankoni." I poslije ovih i ovakvih argumenata zavr{uje
izvje{taj, da je puki izgovor sve ono, {to protivu ovoga mogu iznijeti
„zavjerenici" (congiurati), a to bi bili oni pravoslavni, koji su one
predstavke potpisali, i „koji sada ho}e, ako je mogu}e, da ostvare svoju
svetogrdnu namjeru" (il loro sacrilego disegno).610
Po ovim navedenim sada iz biskupskog izvje{taja zavr{nim stavkama,
moè ve} ~italac sastaviti sebi pojam, koliko ru`noga ima protivu
pravoslavne crkve i protivu pravoslavnog sve{tenstva i naroda
dalmatinskog u ostalim ta~kama ovih biskupskih izvje{taja. I naravno,
da je sve ovo ta~no prikazao vladi u Mlecima zastupnik dalmatinskih
biskupa. Ali, sve ovo, {to su tako bezdu{no pisali latinski biskupi
protivu pravoslavnih Dalmatinaca, grde}i ih i napadaju}i im na vjeru
i na crkvu i pokazuju}i ih kao dràvno izdajnike i najgore qude ovoga
svijeta, sve to nije ipak dosta bilo arcibiskupu Karamanu. Wemu se
htjelo da ne bude ni jednog Dalmatinca, koji bi se usudio kazati da je
pravoslavni, i ta se te`wa wegova pretvorila bila u maniju, tako da nije
znao vi{e ni sam {ta ~ini. Pravo je bjesnilo pokazivao, osobito
naspram Smokovi}ana, koji nijesu nipo{to htjeli, da priznadu za
po{tena ~ovjeka onog nesretnog Vuk~evi}a, koga je sabqom u ruci
Karaman branio i silom htio da ostane na smokovi}koj parohiji. Ovo
nam najboqe osvjetquju dva spisa: jedno Karamanovo od 22. avgusta 1761. g.
u za{titu Vuk~evi}a, i drugo Smokovi}ana od 23. septembra iste godine
protivu onog nesretnika.611 Pa po{to senat nije htio, a bez o~ite sablazni
nije ni mogao zadovoqiti nerasudnim te`wama tog fanati~kog
arcibiskupa, smisli ovaj arcibiskup da udari i na samu mleta~ku vladu.
Vidio je on, kako je pred{asnik wegov Zmajevi} u zvani~nom spisu napao
bio na senatski dekret od 27. jula 1736. g, kojim se dopu{talo
pravoslavnim Dalmatincima da mogu imati svog episkopa, pa slijede}i
primjeru Zmajevi}evom odlu~i i on napasti, ali ne na jedan samo dekret
dràvne vlasti, nego na sve, koji su dotle izdani bili u za{titu „gr~kog
obreda", a protiv ingerencije latinskih biskupa u crkvene poslove
610
611
Docum., p. 398-401.
Ib., str. 410.
359
pravoslavnih Dalmatinaca. Sakupi on sve te dekrete i podvrgne ih svojoj
kritici, dokazuju}i kako su neosnovani i kako vlada nema pravo
li{avati latinske biskupe wihove jurisdikcije nad „{qedbenicima
gr~kog obreda u Dalmaciji". Ovu radwu svoju on priredi u obliku kwige i
po{aqe svog tajnika da to na{tampa u Mlecima. Htio je Karaman tijem
da izazove javno mi{qewe u korist svoju i latinskih biskupa, a protivu
dràvne vlasti, da dakle potkopa avtoritet ove vlasti. Naravno, da je ovo
morala ta vlast preduprediti, ~im je doznala za Karamanovu namjeru. I
senat izda 31. decembra 1761. g. o{tri dekret na ime dalmatinskog
proveditora Dijeda, nare|uju}i mu da mora arcibiskup Karaman odmah
do}i u Mletke i li~no se prikazati pred punim savjetom „da mu se
izrazi, koliko je senatu ào i koliko je nezadovoqan radi wegovog
stranog i nesnosnog postupawa, kako bi mu to posluìlo opomenom za
budu}e wegovo vladawe. U istom dekretu senat izraàva svoje
nezadovoqstvo i proveditoru, {to i daqe u Dalmaciji traju nemiri me|u
pravoslavnima radi nezakonite ingerencije latinskih biskupa u
wihovim crkvenim stvarima, i nare|uje mu, da odmah cirkularno svima
objavi po Dalmaciji odluku senatsku od 25. septembra 1760. g. o
nezavisnosti {qedbenika gr~kog obreda od pomenutih biskupa.612
Senatska ova naredba otrijeznila je i proveditora i arcibiskupa u
wihovom strasnom zanosu protivu pravoslavne crkve dalmatinske.
êtrnaest dana poslije izdawa pomenute naredbe Karaman ve} kre}e iz
Zadra u Mletke. A istoga dana, 14. januara 1762. g, pi{e senatu
proveditor Dijedo, pravda se i navodi, da mu toboè nije bila poznata
senatska odluka od 25. septembra 1760. g, te moli da mu je senat sada
po{aqe, a me|utijem da }e odmah cirkularno objaviti voqu vladinu, da su
pravoslavni slobodni u birawu svojih paroha i da su nezavisni od
latinskih biskupa. Ovo po{qedwe taj je proveditor i u~inio odmah
sutradan. 613
24.
I tako, poslije dvije godine najve}e trzavice, izazvane u Dalmaciji
onom nerasudnom proveditorskom naredbom, svr{ila je stvar u korist
pravoslavnih Dalmatinaca, koji i ovom prilikom pokaza{e koliko svoju
pravoslavnu svijest, toliko i najìvqu energiju u obranu vjere svoje.
Kaèmo, u korist pravoslavnih Dalmatinaca, u toliko bar, {to su bili
suzbijeni nasrtaji na wih latinskih biskupa, premda u o~ima i vlade i
tih biskupa oni osta{e i nadaqe „gr~ko-katolici", i prema tome opet
prinu|eni da rade, da im se prizna u republici wihov pravoslavni
karakter i wihov samostalni poloàj sa svojim zasebnim pravoslavnim
episkopom, a ~ega oni nijesu mogli posti}i, kao {to nijesu mogli posti}i
ni da {kole svoje dobiju.
612
613
Ib., str. 416.
Ib., str. 418.
360
[kola je u Dalmaciji za mleta~koga vladawa u op}e vrlo malo bilo.
Pravoslavni Dalmatinci odlu~e 1761. g. da bi za sebe i o svome tro{ku
otvorili nekolike {kole za vi{e obrazovawe svoje mladeì. Radi ovoga
op{tinari: Zadra, [ibenika, Skradina i drugih jo{ mjesta dogovore se
poslati naro~itog zastupnika u Mletke da moli za dozvolu, da bi se
moglo otvoriti nekoliko {kola u doti~nim okruzima, koje bi {kole
izdràvao sam narod, bez ikakvog tereta dràvnog, i u kojima bi se u~ilo
~itati i pisati srpski i gr~ki, zatijem klasi~ki jezici, ritorika i
uqudno ìvqewe, a u~iteqe za te {kole da bi mogli predstavnici
narodni sami da biraju i postavqaju. Odnosna molba, koja je vrlo lijepo
motivirana, bila je prikazana u Mlecima savjetu 28. februara 1761. g.614
Kao obi~no vlada preda tu molbu doti~nima radi mi{qewa, i naredi
biv{em proveditoru Al. Kontarini da podnese izvje{taj o woj i svoje
mi{qewe. Taj proveditor, koga mi ve} poznajemo, podnio je 20. jula iste
godine vladi odgovor. Dalmatinci u svom memorijalu o {kolama nijesu ni
rije~ju jednom dirnuli obu~avawe u vjeri, jer je to bio posao doti~nih
sve{tenika, nego su i{li na to, da bi wihova mlade` dobila svjetsko
izobraèwe, ali proveditor Kontarini na{ao je da se osvrne ba{ na
pitawe vjere, i sa toga gledi{ta on i formira vladu, upravo onako, kao
{to jedan papalin samo zna to da u~ini. Na prvome mjestu kazuje ovaj
gospodin, da „ne bi koristilo dràvnim interesima" kwièvno i nau~no
obrazovawe qudi nièga staleà u Dalmaciji, nego bi „zgodnije bilo sa
dràviih obzira", da oni ostanu u svojoj prostoti i da se bave onim {to
su po poloàju do sada radili. Ne nalazi, da je sa dràvnih obzira
opravdano ni to, {to se mnoge {kole traè, jer bi se tijem mnogo
umnoìo broj u~iteqa iz inostranstva, koji bi bili i sve{tenici, te
smatra da prema slobodi koja se traì u izboru tih u~iteqa, mogli
bi se uvu}i i takvi, koji „ne ispovijedaju u svoj ~istoti g r ~ k u
vjeru, te kroz {kole usa|ivati u duh mladeì vjerskih zabluda,
kakvim su u samoj stvari zaraèni mnogi Grci u Dalmaciji, koji
ispovjedaju s r p s k u vjeru, a protivno religioznom na~elu
republike, da se u gr~kim podanicima ~uva katoli~ka vjera."
Navodi daqe, kako bi ovi u~iteqi mogli uplivisati na mlade` da
qubi koju tu|u dràvu, koja je vjere jednake wihovoj, a sa
po{qedicama vrlo te{kima za dràvne obzire; i jo{, kako bi te
{kole mogle lako odbiti mnoge mladi}e od sve{teni~kih sjemeni{ta
u Zadru i Spqetu. Radi svega ovoga, ovaj gospodin Kontarini
misli, da kad bi htjela vlada da zadovoqi u nekoliko prosiocima,
dosta bi bilo dopustiti im neki mali broj {kola, u kojima se ne bi
u~ilo drugo nego samo ~itati i pisati (poche scuole, nelle quali oltre il
leggere e scrivere, niente di piu fosse insegnato), a za vi{e nauke mlade`
614
Ib., str. 406.
361
neka ide u sve{teni~ka sjemeni{ta Zadra, Spqeta i u Paduu; u
pogledu u~iteqa u tim elementarnim {kolama, koje ovaj gospodin
misli da bi se mogle dopustiti pravoslavnim Dalmatincima, on
savjetuje vladi, ako bi ti u~iteqi bili sve{tenici, da ih prethodno
mora ispitati nadle`na vlast kakvog su vjerovawa, i da proveditor
mora odbiti svakog onoga, koji ne ispovijeda katoli~ku vjeru. 615
Jasna je ova informacija vladi pomenutoga gospodina o {kolama,
koje su pravoslavni Dalmatinci traìli da bi za izobraèwe
mladeì mogli o svom tro{ku otvoriti. Tada{weg proveditora
dalmatinskog Dijeda vlada nije ni pitala za mi{qewe o ovom poslu,
jer je ve} prethodno znala, da }e odgovoriti isto, ako i ne gore od
Kontarinija, protivu pravoslavnih. Nije nam poznato {ta su
konsultori odgovorili po ovome pitawu, ali mi mislimo da je
wihov izvje{taj bio negativan, jer senat nije nikakvog odgovora
udostojio pravoslavne Dalmatince na onu wihovu pro{wu.
Argumenat Kontarinijev, da je zgodnije za dràvne interese
republike, da narod ostane u svojoj prostoti bez svakih {kola,
podudarao se potpuno sa op}om politikom mleta~ke vlade u
Dalmaciji, i zato se vlada nije osvrnula na ovo pitawe, smatraju}i
vaqda da je dosta ve} u~inila pravoslavnim Dalmatincima {to je izdala
31. decembra 1761. g. onu odluku da ih latinski biskupi ne smiju
uznemirivati, i {to je pozvala u Mletke arcibiskupa Karamana na
opravdawe.
Karaman je, kao {to smo vidjeli, po{ao u Mletke 14. januara 1762.
g. Mora biti da mu je tamo senat o{tro pokazao svoje nezadovoqstvo za
wegovu onu radwu protivu pravoslavne crkve u Dalmaciji, jer je
du{evno deprimiran povratio se u Zadar, i kao {to kaù, nije mogao s
wim ~ovjek ni da govori radi velike wegove razdraènosti. Uvijek su
mu pred o~ima bili samo Smokovi}ani i arhimandrit Rajevi}, i samo o
wima je neprestano i sa svakim govorio.616 U takvom svom du{evnom
stawu htio je da jo{ jednom izraza dade svojoj srxbi i na Smokovi}ane i
na onog arhimandrita, te napi{e 5. aprila iste godine jedno pismo
proveditoru protivu prvih, traè}i da se upotrebe najo{trije mjere sa
tim buntovnicima, a 15 dana ka{we napi{e opet senatu, isti~u}i kako
te Smokovi}ane buni inostrana neka dràva, a protivu mleta~ke
republike. A sutradan, dakle 21. aprila napi{e opet drugo stra{no
pismo protivu arhimandrita Nikanora Rajevi}a nazivaju}i ga „ruskim
emisarom" u Dalmaciji, koji ima zada}u da digne narod protivu
republike a u korist Rusije. Kad je napisao i poslao ovo pismo senatu,
takva je razdraènost wim zavladala, da je legao u postequ, i za devet
je godina ostao nesposoban da ma {ta vi{e napi{e ili da i{ta
615
616
Ib., str. 408.
Biqe{ka na spisu br. 345. st. arhive zad. ep.
362
nare|uje, dok najposlije, promu~iv{i se i fizi~ki i du{evno za devet
godina, umre 5. maja 1771. g.617
25.
U polovini dakle 1762. godine oslobodi{e se poslije dugih i te{kih
sedamnaest godina pravoslavni Dalmatinci od najè{}eg svog
neprijateqa, zadarskog arcibiskupa Mateja Karamana. A u oktobru iste
godine oslobodi{e se oni i generalnog dalmatinskog proveditora
Fran}eska Dijeda, koji im je za tri godine svaku protivnost ~inio. Tek
tada ne{to je odahnulo i pravoslavno sve{tenstvo i narod u Dalmaciji, i
po~elo se ne{to slobodnije osje}ati у crkvi svojoj.
Nemiri koji su zavladali bili u Dalmaciji, a uzrokom Karamana i
Dijeda, i koji su gorepomenutu uzrujanost izazvali bili me|u
pravoslavnima, ti nemiri ~uli su se i van granice republike, a posebno
u Austriji i Rusiji. Kr~ki arhimandrit Nikanor, koji je bio
upraviteq dalmatinske crkve i episkopski egzarh jo{ od vremena
episkopa Simeona Kon~arevi}a, poàlio se bio karlova~kom
mitropolitu
Pavlu
Nenadovi}u
na
latinsko
sve{tenstvo
dalmatinskog i zamolio, da bi kod carice Marije Terezije izdjelovao,
da bi se austrijski dvor zauzeo kod mleta~ke vlade, da Srbi
dalmatinski budu za{ti}eni u slobodi wihove vjere. Po jednom pismu
mitropolitovom od 21. avgusta 1762. g. ilirskoj dvorskoj deputaciji
izgleda, da je on to toliko poku{ao bio, ali iz nikakvog nami poznatog
dokumenta ne moè se doznati, da je taj poku{aj mitropolitov imao
kakvog uspjeha; a kad znamo, {ta se tada radilo u Hrvatskoj i Slavoniji
i kako se silom unija tamo uva|ala, taj mitroiolitov poku{aj nije
mogao ni imati nikakvog uspjeha.618 Nijesu pravoslavni Dalmatinci
sretniji bili ni od zauzimawa za wih ruskoga dvora.
Vide}i ruski dvor da ni{ta nema od onog sve~anog obe}awa
republike od god. 1760, da }e se pravoslavnima u Dalmaciji dati
sloboda vjere, i da se oni neprestano àle, {to ne }e vlada da ih prizna
za pravoslavne, kakvi jesu, nego se odnosi prema wima, kao „gr~kokatolicima", ili unijatima, kakvi oni nijesu nikada bili, niti }e do
vijeka biti, i {to im ta vlada ne dozvoqava da imaju svog samostalnog
pravoslavnog episkopa, ruski ministar kwaz Galicin podnese mleta~kom
poslaniku u Be~u, Ericu, memorijal u korist pravoslavnih Dalmatinaca i
radi ispuwewa wihovih èqa. Poslanik Erico podnese 10. jula 1762. g.
senatu taj memorijal. êtrnaest dana poslije toga senat izjavquje, da je
ve} preduzeo sve {to je nu`no, da se zadovoqi pravoslavnim u
Dalmaciji, i ovo ovaj poslanik saop{ti kwazu Galicinu, koji mu i
617
618
Bianchi, Zara cristiana. I, 74. Farlati. V, 169.
Karlova~ka patr. arhiva br. 362. g. 1762.
363
zahvali na saop{tewu.619 A od svega toga opet nije bilo ni{ta, bar u
glavnome, jer Dalmatinci ipak ne dobi{e svog episkopa i vlada mleta~ka
produàvala je i daqe smatrati ih za „gr~ko-katolike". Pa i one iste
godine, kad je mleta~ka vlada uvjeravala ruski dvor, da nastoji
zadovoqiti èqama pravoslavnih Dalmatinaca, ta ista vlada ne daje ni
odgovora odnosnoj kolektivioj molbi narodnih prestavnika, napisanoj u
najblaìjem i najponiznijem tonu, ~ak i popu{taju}i u nekim izrazima
vladinom tada{wem pravcu, samo da bi je privoqeli, da pravicu u~ini i
da bi pravoslavni Dalmatinci mogli po~eti mirno i ure|eno da u
crkvi svojoj ìve sa svojim zakonitim starje{inom.
Na svaki na~in poslije pomenute 1762. godine nastupa ipak
ne{to mirnije vrijeme za pravoslavnu dalmatinsku crkvu. Latinski
biskupi prestali su raditi protivu te crkve onom snagom i onom
bezobzirno{}u, kao {to su dotle radili. Nije bilo vi{e onog zlog
duha me|u wima, koji ih je, mo`da neke i na silu, primoravao da
rade protivu pravoslavnih Dalmatinaca. Karaman je u mukama ~ekao
smrt, koja nije htjela za dugo da mu do|e, i vrlo lako moè biti, da
su ostali dalmatinski biskupi kad god pomi{qali u sebi, da ga Bog
onako quto kazni na ovoj zemqi, {to je onoliko zla i pakosti ~inio
nevinom pravoslavnom narodu i sve{tenstvu u Dalmaciji. Nije bilo
poslije Fran}eska Dijeda ni jednog proveditora, koji bi ni iz daleka
bio nalik na wega u mr`wi naspram pravoslavne crkve, te je dakle i
sa te strane bilo pravoslavnima ne{to miriije.
Upravu dalmatinske crkve produàvao je voditi arhimandrit
Nikanor, i radio je koliko je vi{e mogao da crkvu i da red u woj
bude. Sve one àlbe i optu`be pravoslavnih Dalmatinaca mleta~kim
vlastima u obranu svoje crkve, pokrenute su bile ili neposredno od
Nikanora, ili srestvom kr~kih kalu|era, koje je on radi toga slao u
doti~na mjesta po Dalmaciji. On je glavni bio, protivu koga su sve
strijele Karamanove upravqene bile, i koji je zbiqa i najve}i otpor
pokazivao tome arcibiskupu. Odlazio je vi{e puta u Mletke, da i
li~no posreduje u korist dalmatinske crkve i da se àli na nasiqa
latinskog sve{tenstva. Bio je i u Rusiji jo{ za ìvota ep. Simeona
Kon~arevi}a, i wegovom nastojawu zajedno sa ovim episkopom ima se
zahvaliti na onom zauzimawu ruskoga dvora kod mleta~ke vlade o
pravoslavnoj crkvi u Dalmaciji, a radi ~ega je Karaman nazvao bio
Nikanora ruskim emisarom. Bio je u tijesnoj dru`bi sa uglednim
skradinskim gra|aninom Joakimom @arkovi}em, i wemu se najvi{e
ima pripisati {to se mogla otvoriti crkva u Skradinu. U poslu
smokovi}ke crkve, a povodom onog nesretnog unijatskog sve{tenika
Vuk~evi}a, arhimandrit Nikanor je bio glavni protivnik Karamanov,
619
Docum., p. 429.
364
i blagodare}i wegovom energi~nom nastojawu kod proveditora u
Zadru, bio je najposlije oteran iz Smokovi}a onaj sve{tenik. Borio
se isto tako energi~no, kad su u srpskim parohijama u Jagodwi i u
Cerawama doti~ni pravoslavni parosi pokazali se malodu{ni, te
dopustili arcibiskupu Karamanu da u crkvama onih mjesta obavi
kanoni~ku posjetu, a radi ~ega je ovaj arcibiskup htio da ga vlast zatvori
u tamnicu. Pa koliko je ovaj ~estiti arhimandrit radio za obranu
pravoslavqa u Dalmaciji od spoqa{wih neprijateqa, toliko se on
starao i o unutra{wem redu u crkvama, osobito u pogledu bogosluèwa
i u op}e vr{ewa sv. tajni po kanonima. Mnoge je crkvene kwige dobio
bio iz Rusije, i svugdje je preporu~ivao da se strogo po tim kwigama
obavqa crkveno pravilo, i da svaki sve{tenik pazi na propise tipika.
Preporu~ivao je i da se strogo po trebniku obavqaju odnosne sve{tene
radwe. Po{ao je bio 1759. godine jedan kr~ki kalu|er, Makarije, u
manastir Vatoped, gdje je boravio biv{i carigradski patrijarh Kiril i
kazao je patrijarhu izme|u drugoga, kako se u Dalmaciji oblijevawem
vr{i sv. tajna kr{tewa. Na odnosnu opasku patrijarhovu, da to nije
pravoslavno, Makarije ga zamoli da bi napisao jednu gramatu o tome,
koju bi on ponio u Dalmaciju. To patrijarh u~ini i izda odnosnu
gramatu 22. aprila 1759. g. da je zabraweno kr{tewe oblijevawem, nego da
mora biti trikratnim pogwurewem mladenca u vodu.620 Kad je dobio tu
gramatu arhimandrit Nikanor, odmah istu objavi svima sve{tenicima u
Dalmaciji, da se strogo po woj svi imaju vladati. Veliku je brigu zadavao
ovom arhimandritu sve{teni~ki podmladak, koliko s toga, {to je bila
oskudica u sve{tenstvu, jer su stari umirali, a nije bilo episkopa u
Dalmaciji da nove rukopolaè, toliko i zbog nedostatka {kola, gdje bi
se mogli obu~avati kandidati sve{tenstva. Morao je u manastiru Krci da
drì dosta velik broj mladi}a, da ih tu kalu|eri nau~e bukvaru,
~aslovcu i psaltiru, i koji su boqi bili, u~ili su ih elementima
bogoslovije i osobito obredoslovqu. Malo je to bilo, da bi se mogli
zatijem mladi sve{tenici pravoslavni mjeriti sa latinskima, koji su
imali sve{teni~ka sjemeni{ta u Zadru i u Spqetu, a koji su i u Italiju
i{li na nauke. Radi ovoga je Nikanor, u dogovoru sa u~enim Grkom
{ibeni~kim, Spiridonom Ru|eri, pozvao bio sve va`nije crkvene
op{tine, da bi se ustanovili neki sredwi u~evni zavodi u kojima bi
pravoslavni mladi}i mogli dobiti op}e obrazovawe, i tada se spremiti
za sve{tenstvo. Upu}ena je bila radi ovoga posla naro~ita pro{wa
mleta~kom senatu, koju je pomenuti Ru|eri i predao li~no senatu. Ali je
ostala neispuwena ova plemenita èqa pravoslavnih Dalmatinaca, jer je
senat, kao {to smo vidjeli, na{ao za dobro usvojiti mi{qewe onog
proveditora Kontarini, da je boqe da narod ostane u neznawu. Radilo se
620
Ib., str. 376.
365
kako se moglo i koliko su dopu{tali, te kako tako spremqewe u
manastiru, ili kod vje{tijih parohijskih sve{tenika, mladi}e slao bi
Nikanor ili u Pla{ki, ili na Stawevi}e, radi rukopoloèwa.
Mno{tvo se sin|elija i danas jo{ ~uva u man. Krci i u drugim
arhivama, koje su izdane dalmatinskim sve{tenicima od mitropolita
„skenderijskog i primorskog" Save Petrovi}a Wego{a, a poslije i
mitropolita Petra I Petrovi}a Wego{a, a tako isto i od pla{~anskog
episkopa Danila Jak{i}a, a poslije od episkopa Petra Petrovi}a; a ima
sin|elija i episkopa pakra~kih: Arsenija Radivojevi}a i Atanasija
@ivkovi}a. Zna~i da je arhimandrit Nikanor stojao u svezi i sa
Pla{kim, i sa Stawevi}ima, i sa Pakracom, i da su na wegovu
preporuku doti~ni srpski vladike rukopolagali mlade Dalmatince
za slu`bu crkve u Dalmaciji. Do~ekao je ovaj arhimandrit pred smrt
svoju i to, vaqda kao nagradu za sve ono, {to je od Karamana i drugih
biskupa morao pretrpjeti, da je mleta~ki senat javno osudio dalmatinske
biskupe za simoniju. Dalmatinski proveditor A. Renijer prijavio je bio
senatu o mnogim taksama, {to ti biskupi name}u svakom i da to uzimqu u
svoju korist li~nu. Senat preda ovu proveditorsku prijavu 10. septembra
1767. g. deputaciji ad pias causas, koja 25. maja 1768. g. podnese svoj
izvje{taj senatu o ovoj stvari, i kaè, da dalmatinski biskupi protivu
zakona taksiraju za dispensaciju ob aetatem ordinandorum, za interstitia, za
extra tempora i za bra~ne dispensacije, jer bi oni sve to po kanonima
morali da ~ine bez svake nagrade; da upotrebquju na svoju korist i
poslove privatnoga prava, te odnosne sportulae odre|uju za causas
pecuniares, pignorationes, sequestrationes, deposita, i pri svakom takvom poslu
moraju stranke da biskupu ne{to plate; da istraùju takse pri
ekskomunikacijama i degradacijama i pri svakom osloba|awu doti~noga
od crkvenih kazna, koje oni na vrlo laku ruku nalaù. „Treba prema
tome", kaè deputacija ova, „stati na put tim neredima i ustanoviti
zakonom granice vlasti, te preduprediti ove simonisti~ke ~ine
dalmatinskih biskupa i wihovih kancelarija". Ovaj je izvje{taj senat
usvojio, i dekretom od 9. juna iste godine zabranio biskupima da one
razne takse i sportulae u naprijed odre|uju.621 ûdnovato izgleda, kako su
ovi simonisti~ki latinski dalmatinski biskupi imali obraza
optuìvati za snmoniju pravoslavne episkope, osobito onakve svijetle
li~nosti, kakvi su bili Savatija Qubibrati}, Stevan Qubibrati} i
Simeon Kon~arevi}. Na svaki na~in ovo je bila neka zadovoq{tina za
arhimandrita Nikanora, koji je svagda plemenito i samo o dobru crkve
mislio. Umro je ~estiti i uzorni ovaj arhimandrit 6. septembra 1770.
godine, ostaviv{i u najve}oj tuzi za wim sve pravoslavne Dalmatince.622
621
622
La Bret, Magazin. V, 495-497.
Podrobni zapis o arhimandritu ovom nalazi se pod br. 378. st. arhive zad. ep.
366
Blagodare}i glasu {to je svugdje uìvao arhimandrit Nikanor i
uplivu wegovom u narodu, i dalmatinska je vlada uvaàvala tog
arhimandrita i pokazivala se prijaznom pravoslavnoj crkvi. Posebno se
to pokazalo za vrijeme proveditora Renijera, a i na{qednika mu D.
Kondulmera. Ovo doznajemo iz vi{e naredaba i jednog i drugoga po
pitawima te crkve. Izme|u drugoga proveditor Renijer naredbom od 15.
avgusta 1766. g. potvr|uje jednu staru naredbu proveditora A. Molina od
1689. godine, kojom se darivalo manastiru Krci mnogo zemaqa pri putu,
{to vodi u Skradin, i u La{ikovici, i taj dar ~ini proveditor za
priznawe pobo`noga rada kr~kih kalu|era u narodu i kao nagrada za
mnoge trudove o dobru narodnom arhimandrita Nikanora.623 Iste
godine naredbom od 28. marta Renijer dozvoqava, da se u Brugdu popravi
i pro{iri stara crkva sv. Lazara, i dariva toj crkvi nekoliko zemqe,
da bi se zgodnije crkva udesila.624 Naredbom pak od 18. aprila iste
godine dozvoqava isto tako, da se popravi i pro{iri stara crkva u
Biskupiji, odre|uju}i, da se samostalno upravqa ova kao i ostale srpske
crkvene op{tine, bez svakog uticaja u to inovjeraca. A proveditor
Kondulmer izraàva kr~kim kalu|erima pismom od 1. oktobra 1770. g.
saàqewe svoje za smrt uzornoga i punog vrlina (esemplare e virtuoso)
arhimandrita Nikanora, èle}i im, da mu na|u dostojnog na{qednika.625
26.
Ostav{i bez svog crkvenog poglavice, poslije smrti Nikanorove,
pravoslavni Dalmatinci poku{aju opet zamoliti vladu mleta~ku, da bi
im dozvolila izabrati episkopa za upravu dalmatinske crkve,
obe}avaju}i da bi predloìli za to mjesto sve{tenika, koji je mleta~ki
podanik i koji bi kadar bio uzorno vr{iti arhipastirsku slu`bu. Ovijem
su Dalmatinci pokrenuli opet pitawe, kojim se u Mlecima nijesu htjeli
rado baviti radi tobo`nih dràvnih razloga, a {to je Dalmatincima
ve} nekoliko puta dala vlada razumjeti. Primiv{i ovu molbu, vlada je
po svom obi~aju predala istu svojim konsultorima da joj oni kaù, {ta
}e odgovoriti. Konsultori sredi{we mleta~ke vlade bili su u op}e
prili~no u~eni qudi; ali ovom prilikom pokza{e se apsolutni nevjeè u
pitawu, na koje su imali da svoje mi{qewe iskaù. Ovo se vidi iz
wihovog izvje{taja, {to podneso{e pri kraju 1770 god. vladi. Tu oni
iskaù misao, da ne treba dati Dalmatincima zasebnog episkopa, jer da
bi to zna~ilo podupirati u Dalmaciji „shizmu" i izlagati opasnosti
„pravu katoli~ku vjeru"; a dominikanac I. Kalomati, koji je bio pozvan
od jednog konsultora da mu kaè svoje mi{qewe, da li bi trebalo dati
Dalmatincima narodnog episkopa (un vescovo nazionale), i koje je
mi{qewe posluìlo osnovom za konsultorski izvje{taj vladi, taj
623
St. arhiva zad. ep, br. 373.
Ib., str. 371.
625
Ib., str. 372.
624
367
dominikanac, po{to se je do mile voqe nagovorio protivu pravoslavne
crkve i wenih {qedbenika, nazivqu}i ih ne samo „shizmaticima" nego i
„jereticima", po teoriji Zmajevi}a i Karamana, izraàva na osnovu takve
svoje argumentacije, da „niti treba, niti bi korisno bilo osnivati gr~ku
episkopsku katedru u Dalmaciji, po{to bi to bilo protivno i religiji i
dràvnom interesu ... A pod nikakav pak razlog ne treba mijewati
staru sistemu vjersku u Dalmaciji, niti krwiti prastare dalmatinske
latinske biskupije, niti suàvati kanoni~ku jurisdikciju zapadnoga
patrijarhata, nego bi se samo moglo narediti latinskim biskupima, u
~ijim su se biskupijama ugwezdili Grci, da svaki od wih postavi po
jednog gr~ko-latinskog vikara, koji bi od biskupa zavisio i narodu bi
bio prijatan... Jer tako to propisuje prava crkvena uredba, tako
propisuju vaseqenski sabori, tako rade i latinski i gr~ko-latinski
prelati u Litvi, u Siciliji i u napolitanskoj kraqevini, gdje su Grci
i mnogobrojniji, i bogatiji, i slo`niji, i mo}niji, a tako se isto u
nekim prilikama, a s uspjehom radilo i u Dalmaciji."626 Ovaj
konsultorski izvje{taj dovoqan je bio za senat, da opravda sebe, za{to
ne moè onu molbu Dalmatinaca uvaìti. A da na kratko posao svr{i, on
nije dao ni odgovora moliocima.
Sve{tenstvo dalmatinsko me|utijem, ~ekaju}i {ta }e senat rije{iti
o wegovoj molbi, nije pristupalo izboru novog svog poglavice, nego
privremeno primi na sebe upravu crkve novoizabrani kr~ki iguman
Nikifor Travica, od po~etka 1771. godine, dobar i miran kalu|er, ali
bez nu`ne za ona vremena energije. Osjetili su odmah pravoslavni
Dalmatinci, da im nema arhimandrita Nikanora, koji bi ih branio i
upu}ivao na rad u za{titu crkve svoje, a opazilo je to i rimsko
sve{tenstvo, koje je odmah po~elo slobodnije se kretati protivu
pravoslavnog sve{tenstva. Nekoliki nam doga|aji iz toga vremena
potvr|uju ovo.
U Skradinu je postojao obi~aj nositi litiju na Spasovdan. Latini
smisle zaprije~iti taj obi~aj, koji su oni smatrali profanacijom svoje
latinske crkve i kao sablazan za wihove vjerske osje}aje. Pomo}u
{ibeni~kog kneza Mateja Picaman izrade oni, da je zabraweno bilo u
1770. godini pravoslavnim Skradiwanima nositi litiju. Podnesu ovi
radi toga àlbu neposredno senatu u Mletke. Senat ~uje o stvari mi{qewe
biv{eg proveditora A. Renijera, i 14. avgusta 1771. god. bude izdan
dukal na ime praveditora D. Kondulmer,; da je „gr~kim podanicama
slobodno vr{ewe svog bogosluèwa i uìvawe darovanih u tome prava, i
da mora biti zabrawena svaka samovoqna smetwa tome bogosluèwu", i
626
Docum., p. 433-458.
368
prema tome, da oni imaju pravo nositi kao i prije svoju litiju na
Spasovdan.627
U [ibeniku isto tako je latinsko sve{tenstvo uznemirivalo
pravoslavne. Kapitul latinske katedralne crkve {ibeni~ke htio je na
silu, kad umre koji pravoslavni, da prati doti~nog umrloga od ku}e do
pravoslavne crkve {ibeni~ke i da ulazi i u crkvu, i da u opijelu
u~estvuje, i jo{ da bude zabraweno pravoslavnom sve{teniku, da u
sve{tenom odijelu, i sa krstom pred sprovodom prati umrloga od svoje
crkve do grobqa. Ovo su pravoslavni [iben~ani smatrali povrijedom
darovane im vjerske slobode, te su radi toga tada{wi crkveni tutori
Jakov Jovi} i Jovan Pavkovi} podnijeli proveditoru Jakovu da Riva
odnosni memorijal, traè}i da onom kapitulu bude zabraweno pa~ati se
u crkvene stvari wihove. Predstavku ovu, koja je bila prikazana 8.
februara 1773. g, proveditor po{qe 20. februara iste godine
{ibeni~kom knezu Marku Kontarini radi zvani~nog izvje{taja. Digao je
{ibeni~ki kapitul sa kanonikom Misturom ~itavu graju po [ibeniku
radi ovog memorijala „shizmatika", te se i duhovi uzbudi{e u najve}em
stupwu, kako kod pravoslavnih, tako i kod rimokatolika. Pa koliko su
razdraèni bili prvi, toliko su ovi po{qedwi gordo gledali na svu ovu
stvar, a to s toga, {to su znali za dukal od 22. februara 1769. g, koji je
izdan bio u wihovu korist, a za koji dukal kao da pravoslavni nijesu
znali. Po tome dukalu propisano je bilo, da „latinski sve{tenik u
svima mjestima, gdje se nalaze pomije{ani {qedbenici latinskog i
gr~kog obreda, ima vlast po}i sa crkvenim znacima da digne mrtvaca iz
ku}e, da ga prati do u crkvu gr~ku, ili do grobqa, u kome }e se
pokopati, i da o~ita propisane molitve, a paroh ili kapelan gr~ki,
neka tada ~ita molitve po svom obredu, dok se mrtvac ne poloì u
zemqu". U smislu ovoga dukala proveditor J. Riva 4. jula 1773. g. je i
odgovorio pravoslavnim [iben~anima na onaj wihov memorijal, te su
se oni morali pokoriti i trpjeti, da wihove pokojnike digne iz ku}e
latinski sve{tenik, da ga prati po gradu, da ga unese u crkvu
pravoslavnu, i da mu tu on ~ita svoje molitve, i tek tada da moè
pravoslavni sve{tenik, ali bez sve{tenog odijela i bez krsta, dopratiti
pokojnika do grobqa, i tu je tek mogao o~itati mu opijelo, i to, ako
crkva nije bila u grobqu, a ako je crkva bila u grobqu, tada su morali
trpjeti, da im latinski sve{tenik prati pokojnika i do samoga groba.628
Ponovilo se ovo isto nekoliko godina ka{we i u Obrovcu, kad se
ninski biskup \urileo poàlio bio senatu, da se pravoslavni Obrav~ani
protive, da im latinski sve{tenici prate mrtvace, i kad je novi dukal
627
628
Ib., str. 458.
Ib., str. 462. St. arhiva zad. ep, br. 383.
369
(15. maja 1779. g.) izdan bio, kojim se potvr|ivao dukal od 22. februara
1769. g. o pravu latinskih sve{tenika da prate pravoslvne pokojnike.629
U kninskoj krajini, a isto i u cetinskoj i petrovopoqskoj, bili su se
sada oslobodili i fratri, te su uznemirivali pravoslavni narod, osobito
tada, kad bi koja pravoslavna parohija ostala za neko vrijeme bez svog
sve{tenika. Nekoliko se ovakih fratarskih nasrtaja spomiwe u ovo
vrijeme u Drni{u i Promini, u Vrlici i u Kninskom poqu, poglavito za
vrijeme proveditora Alviza Foskari (1774-1777), koji jo bio otvoreni
papalin.630
27.
Dok je sve ovo ~inilo latinsko sve{tenstvo u Dalmaciji, nastojateqi
dalmatinskih manastira: Krke, Krupe i Dragovi}a, vide}i da se vlada ne
odlu~uje imenovati episkopa za Dalmaciju, a da je sve{tenstvo i narod
izloèno svakojakim neprilikama, i da narod mnogi i seli iz
Dalmacije zbog ovoga i drugih neugodnosti, podnesu senatu kolektivnu
predstavku, traè}i lijeka zlu, koje od toliko dugog vremena trpe
pravoslavni u Dalmaciji. O ovoj predstavci uslijed dukala od 29.
aprila 1775. g. imao je tada{wi dalmatinski proveditor Jakov Gradenigo
da izvijesti vladu, i da podnese predlog, kako bi trebalo kona~no
urediti stawe pravoslavne crkve u Dalmaciji. Izvje{taj ovog
proveditora senatu, koji je izvje{taj on podnio 18. juna 1775. god,
zasluùje pa`we zbog svoje originalnosti.
Kaè Gradenigo, da nije novo pitawe koje su sada pokrenuli
manastirski nastojateqi, ali da zasluùje o tome pitawu ozbiqno se
zabaviti. Priznaje, da je ve}i dio naroda u kontinentu di rito serviano i da
ima mnogo sela, gdje su samo Srbi pravoslavne vjere, te àli, {to je
sve{tenstvo pravoslavno oslobo|eno od zavisnosti latinskih biskupa,
jer su uslijed toga sve{tenici pu{teni svojoj samovoqi, i mnogi
inostrani sve{tenici zauzimqu parohijsku slu`bu, te poslije nagovaraju
narod da sele ponajvi{e u austrijske zemqe. Pa po{to latinski biskupi
dalmatinski ne mogu sada vi{e imati vlasti nad pravoslavnima, to da se
preduprijedi ve}e zlo, misli Gradenigo, da bi se moglo dopustiti, da
imaju svog episkopa. Taj bi episkop morao biti domorodac, koji poznaje
dobro narod i wegove obi~aje. Residencija tog episkopa imala bi biti u
jednom od tri manastira, a kao najzgodniji da bi bio man. Krupa, jer je
najbliì austrijskoj granici, te bi narod mogao boqe vidjeti krutost, u
kojoj su dràni od avstrijskih vojni~kih zapovjednika Li~ani, i
sravniti to sa blago{}u ìvota u zemqama republike. Nije ovaj
proveditor za to, da sve{tenstvo izabere tog episkopa, jer bi se narod po
vru}oj svojoj naravi mogao podijeliti na stranke i od toga bi zle
po{qedice mogle biti, nego on misli, da bi boqe bilo da sama vlada
629
630
St. arhiva zad. ep, br. 400. Docum., p. 476.
St. arhiva zad. ep, br. 401.
370
imenuje sposobno lice za episkopa, koji bi poslije mogao primiti
posve}ewe po propisima svoje crkve. Nikako pak taj episkop ne bi se smio
publi~no kao episkop pokazati u gradovima, niti zahtijevati sebi kakve
po~asti, nego bi imao privatno dolaziti u posjetu gradskih crkava, bez
svakog spoqa{weg sve~anog prikaza. Za izdràvawe tog episkopa svaki
bi paroh morao izdavati jedan dukat na godinu, a tako isto bi morali i
svi manastiri prema svojim prihodima izdavati odre|enu svotu.631 Ovo je
eto predlog proveditora Gradenigo u pogledu episkopa, koji bi se imao
dati pravoslavnim Dalmatincima. Senat nije htio ni ovaj i ovakav
predlog da usvoji, a uvijek radi onih svojih sretnih dràvnih razloga,
koje je u ostalom vrlo jednostrano republika mleta~ka shva}ala, a koji su
je dva decenija ka{we doveli do dràvne propasti.
Sad su vidjeli oni manastirski nastojateqi, da senat nikakve odluke
ne izdaje na onu wihovu molbu, i kad su razumjeli, da mora opet sve po
starome i}i, odlu~e da izaberu arhimandrita jednog, koji }e vr{iti
poslove uprave dalmatinske crkve, kao pok. arhimandrit Nikanor
Rajevi}. U maju 1778. g. dogovorno igumani: dragovi}ki Gavril, krupski
Sava i kr~ki Nikifor, zajedno sa svjetovnim sve{tenstvom dalmatinskim
izaberu Nikanora Bogunovi}a, kr~kog kalu|era, ,,da budetx
vlastnwj arhimandritx i cerkovnwj upravitelx" za svu
Dalmaciju. Ovaj izbor potvrdi 16. avgusta iste godine proveditor A.
Foskari, a slijede}e godine 27. januara proizvede ovoga Nikanora za
arhimandrita pla{~anski episkop Petar Petrovi}.632
Nikanor od pobo`ne dalmatinske porodice Bogunovi}-Sko~i}a, bio
je tada u najboqoj mu{koj snazi, u 43. godini ìvota. Bio je izobraèn
~ovjek, jer prije nego {to }e se spremiti za sve{teni~ki ~in, pre{ao je
sve ono, {to se danas u gimnazijama u~i, a po tada{wem, humanijora i
filosofiju. Vrlo qubqen je bio Nikanor od arhimandrita Nikanora
Rajevi}a, koji ga je za ìvota svoga upotrebqavao u svima glavnim svojim
poslovima u za{titu crkve od latinskih biskupa i radi ~ega ga je slao i u
Mletke, i tijem ga upoznao sa svojim radom i tako re}i spremio ga, da
mu bude dostojni na{qednik u upravi bio dalmatinske crkve. îm je
Nikanor proizveden za arhimandrita i povratio se iz Pla{kog u
Dalmaciju, odmah je po~eo revnosno i sa puno qubavi baviti se crkvenim
poslovima u Dalmaciji i dovoditi u red sve ono, {to je zapu{teno bilo
poslije smrti arhimandrita Rajevi}a. Sre}om wegovom ve} drute godine
wegove slu`be, kao upraviteqa dalmatinske crkve, republika mleta~ka
mijewa svoj pravac, u su|ewu pravoslavnih. Pojmila su najposlije velika
631
Docum., p. 470.
Docum., p. 474. O doga|ajima u dalmatinskoj crkvi od izbora Bogunovi}eva za arhimandrita pa sve
do 1836. godine ima rukopisna kwiga Spiridona Aleksijevi}a, paroha zadarskog i sin|ela, a poslije
odlaska Kraqevi}eva iz Dalmacije i do imenovawa Raja~i}eva za dalm. episkopa, administratora
dalmat. eparhije. O izboru i proizvedewu Bogunovi}evom za arhimandrita Aleksijevi} podrobno
govori u svojoj kwizi.
632
371
gospoda mleta~ka, da pravoslavni mleta~ki podanici ho}e da budu samo
pravoslavni, i da ni{ta op}ega ne }e da imaju sa latinskom crkvom i sa
rimskim papom. Povodom sviju onih nemilih doga|aja, koji se pokaza{e u
mleta~koj pravoslavnoj crkvenoj op{tini od vremena, kad je odlukom
carigradskog patrijar{eskog od juna 1712. g. svrgnut bio i odlu~en od
crkve mleta~ko-dalmatinski episkop, filadelfijski arhijepiskop
Melentije Tipaldi, i do 8. novembra 1775. g, kad je krfski episkop
Nikifor Teotoki, koga su bili izabrali za mleta~ko-dalmatinskog
episkopa, izjavio da ne }e da se primi katedre u Mlecima, dok postoji
dràvni zakon, da taj episkop mora prethodno ispovjediti florentijsko
vjerovawe, mleta~ki senat da bi predupredio nove nemire, izda 16.
novembra 1780. godine zakon, po kome se ukida za pravoslavne mleta~ke
podanike, a na prvom mjestu za pravoslavne episkope i sve{tenstvo u
republici, obveza florentijskoga vjerovawa, i pravoslavni se svi
progla{uju u svemu i po svemu nezavisni od rimskoga pape i priznaje se
nad wima svima duhovna vlast carigradskog patrijar{eskog prijestola.
Ovaj zakon, za koji je trebalo toliko i toliko godina mleta~koj vladi da
razmi{qa prije nego {to }e ga izdati, objavqen je bio u Dalmaciji ve} u
decembru iste godine, i arhimandrit Nikanor, upraviteq dalmatinske
crkve, mogao je sada samostalno i otvoreno, kao pravoslavni starje{ina
crkve djelovati, kao {to je i djelovao. Dràna su bila, povodom izdawa
onoga zakona, sve~ana blagodarewa u svima dalmatinskim crkvama, a
arhimandrit Nikanor li~no je do{ao u Zadar da zamoli tada{weg
proveditora Pavla Boldu, da u ime svega pravoslavnog dalmatinskog
sve{tenstva i naroda izrazi du`du i senatu blagodarnost za milostivi
onaj zakon.633
28.
Me|utijem bude u to vrijeme u Mlecima izabran Sofronije Kutuvali
za novog mleta~ko-dalmatinskog episkopa sa pravima i du`nostima
pre|a{wih episkopa i sa duhovnom jurisdikcijom i nad svima crkvama u
Dalmaciji i Boki kotorskoj. Sofronije, kao dotada{wi episkop
Kefalonije i Zakinta, bio je poznat u Carigradu, i cijenili su ga
za blago~astivog i mudrog arhijereja. Nije patrijar{eski sinod bio
protivan, da Sofronije prije|e u Mletke, ali su htjeli da mleta~ka
vlada zamoli sinod o tome i da izjavi, da }e priznavati Sofronija
za strogo pravoslavnog episkopa, zavisnoga samo od carigradskoga
patrijarha. Ovo je trebovao sinod radi toga, {to je poznavao
promjenqivu politiku republike u pitawima pravoslavne crkve, a i
radi svega onoga, {to se prije ovoga vremena doga|alo, kad se imao
postaviti novi episkop u Mlecima.634 Senat tada napi{e 18. avgusta
1781. g. mleta~kom poslaniku Andriji Memo u Carigrad, da bi
633
634
St. arhiva zad. ep, br. 404, i Aleksij. rkp.
Veludos, str. 103.
372
izradio kod patrijarha odnosnu gramatu, kojom se dopu{ta
premje{taj Sofronija u Mletke i priznaje za zakonitog mleta~kodalmatinskog episkopa, pri ~emu senat napomiwe u svom pismu, da
ne bi moralo biti nikakve smetwe za izdawe doti~ne gramate,
„po{to je on (Sofronije) slobodan i nezavisan od rimske kurije"
(essendo egli libero ed indipendente dalla corte di Roma). 635 Kad je sinod
~uo ovo, odmah je objavio Sofroniju da moè slobodno prije}i u
Mletke, i da }e mu naknadno biti poslana preko mleta~kog
poslanika u Carigradu sinodska gramata. I Sofronije, pre{av{i u
Mletke, u oktobru 1781. g. preduzme upravu sviju crkava u Mlecima,
u Istriji, Dalmaciji i Boki kotorskoj, a malo zatijem ve} i stigne
gramata vaseqenskog patrijarha Gavrila od 15. januara 1782. g.
obi~nog za ovakve prilike sadràja, u kojoj se imenuje Sofronije
patrijar{eskim egzarhom sa pravima i du`nostima svojih
pred{asnika.636
Kad je mleta~ka vlada izdala bila onu svoju odluku od 16.
novembra 1780. g. da se pravoslavni podanici republike imaju od
sviju priznavati za pravoslavne, nezavisne od rimskoga pape, malo
vremena poslije toga stiglo je pismo iz Rima, puno prijetwe za
republiku, {to dopu{ta „shizmi" da gospodari u zemqi. Na to
pismo mleta~ka je vlada odgovorila 4. marta slijede}e godine, da je
tako morala postupiti „radi dràvnih razloga". Ali stiglo je opet
drugo pismo iz Rima, jo{ o{trije od prvoga, povodom koga su duga
dogovarawa i{la izme|u vlade i kurije, dok najposlije 8. marta
1783. g. vlada odsje~eno odgovori kuriji rimskoj, i tijem presje~e svaki
daqi govor o ovome pitawu. A istoga dana senat naredi konsultorima, da
predloè nacrt, po kome bi se imale izdati temeqne naredbe radi stalnog
i trajnog ure|ewa pravoslavne crkve u zemqama republike.637 Da li su i
kakav su nacrt o ovome sada konsultori podnijeli, nije poznato.
Me|utijem u maju 1783. g. raza{qe ep. Sofronije po svima podru~nim mu
crkvama svoju prvu pastirsku poslanicu, da je sve{tenici narodu
pro~itaju. Poslanica je napisana u pravom apostolskom duhu i u strogo
pravoslavnom smislu. Odabranim rije~ima punima qubavi daje ep.
Sofronije pouku o vjeri i hri{}anskom ìvqewu; preporu~uje
sve{tenicima da marqivo pasu slovesno svoje stado, a vijernima da qube i
slu{aju svoje sve{tenike; svima pak preporu~uje da budu vijerni i odani
dràvnoj vlasti i wenim zakonima.638 U pogledu Dalmacije i Boke, koje su
dosta udaqene od Mletaka, da bi on mogao li~no dolaziti, imenuje ep.
Sofronije 26. maja 1783 g. arhimandrita Nikanora Bogunovi}a svojim
635
Prijepis senatskog pisma u arhivi zadarske crkvene op{tine. Veludos, str. 176.
Veludos, str. 103.
637
Docum., p. 479.
638
St. arhiva zad. ep, br. 407.
636
373
vikarom za Dalmaciju i Boku, sa pravom da obilazi u ime wegovo sve
manastire i sve parohijske crkve, da razgleda sve potrebe crkava,
sve{tenstva i naroda i da wega zatijem o svemu izvije{tava, kako bi on
mogao izdati za sve nu`ne naredbe.639 I u pogledu Istrije, koja je tako|er
dosta udaqena od Mletaka, providio je ep. Sofronije tijem, {to je
imenovao za tu provinciju svojim vikarom i proizveo za arhimandrita,
kr~kog jeromonaha Josifa Kneèvi}a.640
Kao {to se vidi, pokazao je ovaj episkop ve} u po~etku svoje uprave,
koliko mu je na srcu duhovno dobro i napredak u povjerenim mu crkvama
i da je voqan o tome stalno se starati. Ali i pokraj svega toga, gledali su
ipak Dalmatinci sa ne{to podozrjewa na novog ovog episkopa. Slika
zlosretnog ep. Tipaldija lebdila im je svagda pred o~ima, te su se bojali,
ne bi i ovaj Sofronije, koji je prvi, ma i poslije dugog intervala, zauzeo
episkopsku katedru poslije Tipaldija, po{ao sa vremenom tragom
wegovim, a iskustvo ih je i odvi{e nau~ilo, kako malo povjerewa mogu
imati u iskrenost mleta~ke vlade naspram pravoslavne crkve, i pokraj
sve wezine sve~ane izjave od prije nekoliko godina da }e {tovati
pravoslavnu vjeru. Radi ovoga sa vrlo malo odu{evqewa primili su
Dalmatinci onu Sofronijevu pastirsku poslanicu, ma i da joj se sa
nikakve strane nije moglo ni{ta prigovoriti. Zadrani pak nijesu je
htjeli ni primiti, niti su dopustili svom sve{teniku, da je u crkvi
~ita. Zbog ovoga se ep. Sofronije u pismu od 29. novembra 1783. g.
arhimandritu Nikanoru àlio na Zadrane, i kao {to se iz jednog ka{weg
pisma Sofronijevog tajnika istom arhimandritu vidi, on je htio tuìti ih
senatu za to, da ih senat prinudi da prime wegovu poslanicu.641 У op}e kod
pravoslavnih Dalmatinaca stojala je ~vrsta misao, da oni ho}e za episkopa
sebi svoga ~ovjeka, koga oni dobro poznaju i koga bi oni sami izabrali.
У prvoj polovini 1785. g sastave pravoslavni Dalmatinci pro{wu za
senat, u kojoj opisuju slabo stawe svoje crkve bez episkopa svoga, i mole,
da bi mogli izabrati takvog episkopa, koji bi me|u wima svagda bio.
Memorijal, koji je priloèn pro{wi, opisuje stawe crkve u Dalmaciji
jo{ crwe, nego {to je ono u samoj stvari bilo, a to, {to nema ure|enih
{kola, u kojima bi se u~ili kandidati sve{tenstva, i uslijed toga
sve{tenstvo je neizobraèno, te i ne moè u~iti narod kako bi trebalo,
pa zato narod je zaraèn svakojakim porocima. Spomiwu se u memorijalu
svi mleta~ko-dalmatinski episkopi, koji su dotle bili, sve do Tipaldija;
àli se, {to je za dugo vremena ostavqena Dalmacija bez ikakvog
episkopa, i {to js zbog toga oslabila sve{teni~ka disciplina, te rije~ima
i argumentima, koji su mogli samo goditi vladi, moli se da bi dozvoqeno
bilo, da u Dalmaciji bude postavqen stalni episkop, ili barem da do|e ep.
639
Ib., str. 406.
Ib., str. 409.
641
Ib., str. 412.
640
374
Sofronije, da se urede crkvene stvari. Pro{wa ova sa memorijalom bila
je prikazana u savjetu 3. juna 1785. g. i kao obi~no predana na mi{qewe
vladinim savjetnicima.642 Dugo }e u Mlecima razmi{qati o ovoj pro{wi, i
ona je najposlije pala u ruke dràvnih inkvizitora, koji su samo drugim
rije~ima kazali ono isto, {to su dotle razni konsultori kazali bili, a
vlada opet nije u~nila ni{ta.643
Me|utijem ep. Sofronije sa svojim vikarom u Dalmaciji radili su,
koliko se moglo raditi, da se uzdràva disciplina u sve{tenstvu i
pravilno bogosluèwe u crkvama, a u narodu mir i me|usobna qubav.
Latinski biskupi nijesu se sada mije{ali neposredno u poslove
pravoslavne crkve, jer nijesu smjeli, ali su zato podstrekavali svoje
popove i fratre, da uznemiruju pravoslavni narod i da ga draè protivu
svojih sve{tenika, izmi{qavaju}i sva{ta i naravno dokazuju}i kako se
niko ne }e spasti, koji slu{a one sve{tenike, koji su neznalice i samo
gule narod. U ovome smislu ima nekoliko tuàba, podnesenih
arhimandritu Nikanoru od kalu|era Mojsija Milojevi}a iz Vrlike, od
popa Jovana Novakovi}a iz kninskog poqa, od protopopa {ibeni~kog
Mateja Veje iz [ibenika i jo{ nekih.644 Osobito se u Drni{u pokazivalo
ru`no postupawe fratara sa pravoslavnima, kad ovi nijesu htjeli
udarati u zvona pri dolasku u Drni{ latinskog bpskupa. Povodom ovoga
zavelo se bilo dugo dopisivawe izme|u vlade i vikara Nikanora, dok
najposle posredovawem ep. Sofronija nije bila rije{ena stvar tako, da
pravoslavni nijesu du`ni udarati u zvona, kad latinski biskupi idu u
kanoni~ke posjete.645 U svezi vaqda sa ovim doga|ajem Sofronije je izdao
15. oktobra 1786. cirkularnu naredbu na sve sve{tenstvo dalmatinsko, da
se na sv. liturgijama moraju spomiwati ~etiri isto~na patrijarha, kao
znak zajednice dalmatinske crkve sa isto~nom pravoslavnom crkvom, i
nezavisnosti od latinske zapadne crkve i latinskih biskupa.646
U unutra{wem ìvotu dalmatinske crkve ep. Sofronije pokazivao je
veliku djelatnost i starawe o pravilnom toku toga ìvota. Po{to je
vlada neprestano se àlila na one sve{tenike, koje vladika crnogorski
ili pla{~anski rukopolaù za Dalmaciju, kao da su joj sa dràvnog
gledi{ta podozrivi, jer su u inostranstvu dobili rukopoloèwe, ne
osvr}u}i se na to, da su dalmatinski kandidati sve{tenstva prinu|eni
bili i}i ili u Crnu Goru ili u Austriju radi rukopoloèwa, kod svog
episkopa u Dalmaciji imali nijesu, ep. Sofronije zabrani novim
642
Docum., p. 479. Na str. 485-486 na{tampana je sli~na pro{wa koja bi bila prikazana senatu 28. okt.
1785. od manastirskih nastojateqa radi iste stvari, ali ta je pro{wa ranijega datuma, i to 1776.
godine, kad je Nikanor Bogunovi} bio namjesnik man. Krke. Izgleda da senat nije ni{ta odgovorio na
ovu pro{wu.
643
Docum., p. 484.
644
Aleksij. rkp.
645
St. arhiva zad. ep, br. 418.
646
Ib., str. 414.
375
kandidatima sve{tenstva i}i u pomenute zemqe, nego da moraju dolaziti
k wemu u Mletke radi rukopoloèwa.647 Prema ovoj naredbi ti su
kandidati i i{li u Mletke, a veliki broj sin|elija izdanih od ep.
Sofronija, koje se i danas u arhivama ~uvaju, pokazuju da je ovaj episkop,
osobito od 1786. do 1788. godine, mnogo sve{tenika za Dalmaciju
rukopoloìo. Kandidate za sve{tenstvo slao je u Mletke arhimandrit
Nikanor sa svojim preporu~nim pismima, i na osnovu ovih pisama ep.
Sofronije je i obavqao rukopoloèwa. Radi nadzora sve{tenstva u
manastirima i parohijama, dva je puta arhim. Nikanor obi{ao sve crkve
u Dalmaciji, i svaki je put podnosio podrobni izvje{taj o svojoj posjeti
ep. Sofroniju. Sude}i po kopijama tih izvje{taja, koje se danas ~uvaju,
arhimandrit Nikanor je vrlo savjesno svoj posao radio i pri posjetama
obra}ao pa`wu na sve ono, na {to se obi~no i danas episkopi osvr}u pri
svojim kanoni~kim posjetama: stawe crkve i bogoslu`benih i crkvenih
predmeta, vjera i moral u narodu, vladawe sve{tenika u pastirskom i
dru{tvenom odno{aju, rukovawe crkvenom imovinom itd. Prva op}a
posjeta Nikanorova dalmatinskih crkava bila je 1785. godine, i trajala je
pet mjeseci, do kraja septembra.648 Na osnovu izvje{taja o ovoj posjeti mi
smo ono kazali o marqivosti Nikanorovoj u vr{ewu povjerene mu
vikarske slu`be. Imao je ovaj arhimandrit da se bavi i poslom jednim
vanrednim, koji se istakao u unutra{wem crkvenom ìvotu
dalmatinskom, a koji je izazvao Gerasim Zeli}, brat man. Krupe.
Zeli} je po{ao bio iz svog manastira 1782. g. na putovawe u
inostranstvo, i u polovini 1785. g. na|e se u Carigradu, gdje ga jerusamski
patrijarh Avramije proizvede za arhimandrita man. Krupe, sa pravom
no{ewa mitre pri bogosluèwu. Prije nego {to }e se povratiti u
Dalmaciju, Zeli}, arhimandrit mitrofor, po|e u Mletke da se prikaè
ep. Sofroniju i da zamoli od wega, da mu prizna dobiveno crkveno
dostojanstvo. Sofronije 18. februara 1786. g. napi{e vikaru Nikanoru
pozivom da ga izvijesti o Zeli}evoj pro{wi i o èqi wegovoj, da bi
mogao u Dalmaciji sluìti sa arhimandritskim znacima i pod mitrom.
Nikanor je podnio 28. marta iste godine traèni izve{taj, izraàvaju}i
mi{qewe, da bi Zeli}u moglo biti dopu{teno, da u man. Krupi sluì kao
arhimandrit, kad bi on (Sofronije), kao eparhijski episkop, odobrio mu
to; a u pogledu no{ewa mitre pri slu`bama crkvenima, ostavqa to da
odlu~i sam episkop, upozoruju}i ga samo, da ni on, kao arhimandrit
vikar, nema pravo upotrebqavati mitru i da tako {to nije u obi~aju ni u
austrijskim zemqama, gde su mnogo vi{i i va`niji manastiri nego li u
Dalmaciji. Za ovaj Nikanorov izvje{taj Zeli} je doznao, te je po~eo radi
toga javno izraàvati svoje nezadovoqstvo, i mnoge je na svoju stranu
zadobio, tako da su se po~eli i nemiri pokazivati u crkvi. Uslijed
647
648
Ib., str. 419.
Aleksij. rkp.
376
ovoga, i da bi se stalo na put tim nemirima, ep. Sofronije izda 20. juna
1786. g. pismenu naredbu, da Zeli} mora pokoran biti zakonito
postavqenom episkopskom vikaru u Dalmaciji, a u isto vrijeme kori ga,
{to je po tu|im stranama traìo crkvena dostojanstva, a bez privole na
to nadle`nog mu zakonitog episkopa, za kakvog on je duàn da wega
(Sofronija) priznaje; kori ga i za to, {to uva|a neke neobi~ne novosti u
dalmatinsku crkvu time, {to ho}e da sluì pod mitrom, jer samo episkop
ima u mleta~ko-dalmatinskoj eparhiji pravo na to; iz po{tovawa pak
prema blaènom patrijarhu jerusalimskom Avramiju, koji ga je proizveo
za arhimandrita, dozvoqava mu, da moè nositi titul arhimandrita i
uìvati ~ast arhimandritsku, ali bez povrijede nastojateqskoga prava
zakonito izabranoga krupskog igumana, i da moè kao arhimandrit
sluìti, ali nikada i ni u kakvom slu~aju pod mitrom.649 Ovu je svoju
naredbu Sofronije poslao arhimandritu Nikanoru, da je saop}i Zeli}u.
Nezadovoqan tom episkopskom odlukom, krene opet Zeli} na put u
inostranstvo septembra iste godine, i povrati se u Dalmaciju tek tri
godine ka{we.
29.
Spomenuli smo gore, kako latinsko sve{tenstvo nije prestajalo u
svakoj prilici uznemirivati pravoslavne. Vlada se tome ili ~inila
nevje{ta, ili se mo`da i sama bojala istog sve{tenstva i wegovih
biskupa. @albe na to sve{tenstvo od strane raznih pravoslavnih
crkvenih op{tina stizale su arhimandritu Nikanoru svaki ~as, i sve su
isticale potrebu, da bi se ~im prije uvaìla op}a èqa da bude
imenovan episkop, koji bi sjedi{te svoje imao u Dalmaciji, i koji bi
jedini kadar bio suzbiti nasrtaje latinskog sve{tenstva na pravoslavnu
vjeru. Nikanor uslijed ovih tuàba i op}eg narodnog nezadovoqstva
odlu~i po}i u Mletke, da sve ovo li~no prikaè senatu. U po~otku 1790.
g. on se na{ao u Mlecima, gdje ga velika gospoda mleta~ka lijepo
primi{e, i po izgledu obrati{e ozbiqnu pa`wu na wegove rije~i, kojima
je opisao stawe dalmatinske crkve bez svog zasebnog episkopa. Sjete se,
da su bez odgovora ostavili pro{wu pravoslavnih Dalmatinaca od 1785.
godine, te budu pozvani dràvni inkvizitori, da toboè hitno u~ine
vladi odnosni predlog. Ti inkvizitori to u~ine 3. avgusta 1790. g. i
podnesu ovakav predlog: „Uzimaju}i u obzir malo utje{ne doga|aje u
Dalmaciji uslijed toga, {to pravoslavni u onoj provinciji ne prestaju
àliti se na latinske prelate, koji, treba priznati, glavni su uzrok {to
ni do danas oni pravoslavni nijesu mogli dobiti zasebnog svog duhovnog
starje{inu, a imaju}i s druge opet strane pred o~ima, da ne treba
uvrijediti iste prelate, kad bi se èqama pravoslavnih u svemu
zadovoqilo," inkvizitori misle, da treba za to dràti se sredwega puta,
649
Ib., i br. 420. st. arhiva zad. ep. Zeli} u svome ìtiju (izd. 1823. str. 166 i sl.) opisuje ovo malo
druk~ije.
377
naime, da filadelfijskom arhijepiskopu (Sofroniju) ostane i u naprijed
vlast nad pravoslavnim crkvama Dalmacije i Boke i da wegova
residencija bude, kao i do sada, u Mlecima, a da on i u Dalmaciji ima
jednog svog generalnog vikara, koji bi imao dostojanstvo episkopa in
partibus, i koji bi stanovao u kakvom selu, gdje su sami pravoslavni, ne
daleko od Zadra, da se taj episkop ne smije nikada pokazati u gradovima
dalmatinskim u svome dostojanstvu i da nema prava na posjete i ~asti, a u
gradskim crkvama kad ima da sluì, mora to ~initi bez ikakve javne
sve~anosti.650
Kao {to se vidi, ovaj predlog dràvnih inkvizitora nije u samoj
stvari ni{ta drugo, nego ono, {to je 15 godina prije predloìo bio
senatu dalamtinski proveditor Jakov Gradenigo. Pa kao {to je senat
tada napustio onaj Gradenigov predlog „radi dràvnih obzira", tako je
radi tih istih obzira napustio sada i ovaj predlog dràvnih
inkvizitora. Me|utijem u ono isto vrijeme, kad su inkvizitori
podna{ali vladi onaj svoj predlog, umre episkop Sofronije, u vrijeme,
kad se jo{ u Mlecima bavio arhimandrit Nikanor.651
Sofronije je bio po{qedwi mleta~ko-dalmatinski episkop. Poslije
smrti wegove, za dugo se nadle`ni nijesu mogli sloìti o osobi, koja bi
ga naslijedila. Tek u po~etku 1795. g. bude izabran u~eni jeromonah
Gerasim Cigura, a 26. septembra iste godine vlada potvrdi taj izbor.
Nije mogao biti posve}en tada za episkopa, jer su otezali u Carigradu
odobrewem izbora, dok me|utijem 12. maja 1797. g. mleta~ka republika, i
Cigura ostane poslije toga u Mlecima samo kao glavni paroh tamo{we
crkvene op{tine.652
Za arhimandrita Nikanora, koji se nalazio u Mlecima, kad je
Sofronije umro, izgledi su svi bili, da }e on biti imenovan za
vikarnog episkopa za Dalmaciju i Boku, jer je mleta~ka vlada tog ~ovjeka
uvaàvala i imala vjere u wegovu podani~ku lojalnost. O ovome su ~ak i
dogovarawa bila izme|u vlade i Nikanora, i stvar se imala, kako se ~ini,
rije{iti poslije postavqewa novog mleta~ko-dalmatinskog episkopa.653
Nije se to rije{ilo zbog razloga, koji smo gore naveli. Nikanor
me|utijem u polovini avgusta 1790. g. ve} je bio u Dalmaciji, i
produàvao je crkvenu upravu revnosno kao i prije.
Odmah poslije povratka iz Mletaka, imao je Nikanor da se bavi novim
jednim neprijatnim unutra{wim poslom. Na Petrovdan 1789. g. na|e se u
Zadru arhimandrit Zeli}, po{to se iz Rusije povratio bio, i toga dana
sluì on saborno sv. liturgiju u zadarskoj crkvi sa velikom sve~ano{}u
pod mitrom, i kako kaù, i sa èzlom u ruci. Ovo je bilo protivu one
650
Docum., p. 490.
Veludos, str. 103. St. arhiva zad. ep, br. 423. Aleksij. rkp.
652
Veludos, str. 104.
653
Aleksij. rkp.
651
378
naredbe, koju je izdao bio ep. Sofronije 20. juna 1786. g. Radi ovoga ~ina
Nikanor napi{e Zeli}u, upozoruju}i ga na istu naredbu i na du`nost, da
se sve{tenici moraju pokoravati episkopskim naredbama. Ovo ne bude po
voqi Zeli}u, te se zaplete stvar tako, da je morao presu|ivati sam
proveditor. Uslijed odnosne Zeli}eve àlbe proveditoru, ovaj pozove
Nikanora, da podnese zvani~ni izvje{taj o svemu. To Nikanor u~ini 12.
oktobra 1790. g. i poslije duèg raspravqawa ove stvari, proveditor
rije{i, da episkopska ona naredba, kao izdana od zakonite vlasti, mora
u punoj snazn biti. Zeli}, nezadovoqan ovom proveditorskom odlukom,
krene opet iz Dalmacije u decembru iste godine, i povrati se tek poslije
dvije godine, kad je ve} umro bio arhimandrit i ep. Vikar Nikanor
Bogunovi} (27. juna 1792. g.).654
30.
Poslije smrti arhimandrita Nikanora na{la se dalmatinska
crkva bez duhovnoga starje{ine. Uslijed ovoga je oslabila odmah u
sve{tenstvu disciplina, jer je svak ostavqen bio da po svojoj glavi radi;
a po~eli su tada pojedini i ra~unati na to, kako bi zauzeli episkopsko
mjesto, za koje se mislilo, da }e najposlije morati biti ve} jednom
ustanovqeno u Dalmaciji. Trajala je ova neodre|enost za pune tri
godine, dok najposlije pravoslavni Dalmatinci zajedno sa Bokeqoma
odlu~e poàliti se senatu na to, i potraìti da mogu izabrati i
predloìti jedno lice, koje bi im bilo postavqeno za episkopa. Ova
predstavka narodna bude prikazana u savjetu u Mlecima 14. septembra
1795. godine.655 Podnijeli su ovu svoju predstavku senata Dalmatinci i
Bokeqi, kako izgleda po nagovoru tada{weg proveditora A. Marina,
koji je i sam razumijevao, koliko je opravdana èqa wihova, da imaju
svog zasebnog duhovnog starje{inu. Na ovu predstavku, koju je vlada
poslala proveditoru radi izvje{taja, proveditor je odgovorio 19.
oktobra iste godine u vrlo povoqnom za pravoslavnu dalmatinsku crkvu
smislu, i predloìo je, da taj pravoslavni episkop dalmatinski bude u
svemu izjedna~en u pravima latinskih dalmatinskih episkopa.656 Bi}e po
svoj prilici senat predao sve ovo opet na mi{qewe raznih svojih
savjetnika, i kao obi~no, ostavqeno sve po starom.
Po{to jo{ nije dolazilo nikakvo senatsko rije{ewe o toliko
èqenom episkopu, tada{wi proveditor Andrija Kverini naredi u julu
1796. g. da sve{tenstvo izabere, na mjesto pokojnog arhimandrita
Nikanora Bogunovi}a, novog upraviteqa crkvenog sa pravima pokojnog
Nikanora, a sa naslovom „generalnog vikara". To bude izvr{eno u
kninskopoqskoj crkvi 30. jula iste godine, i ve}inom glasova bude
654
Aleksijevi} u svojoj kwizi op{irno opisuje ovu raspru Zeli}evu sa Bogunovi}em, i na osnovu toga
mi smo ovo napisali. Zeli} (str. 288 i sl.) druk~ije o tome govori. O arhimandritu Bogunovi}u ima
dosta podrobna biografija u S. D. Magazinu za 1840. god, str. 147-171.
655
Docum., p. 401.
656
Ib., str. 492.
379
izbaran arhimandrit Gerasim Zeli}, a 22. oktobra iste godine bude taj
izbor od vlade odobren.657
Ali u to isto vrijeme, kad je Zeli} postao vikarom, bude izabran
nastojawem doti~nih gra|ana koliko Dalmacije, toliko i Boke, za
episkopa arhimandrit Simeon Ivkovi}, rodom iz Ercegnovoga. Na ovaj
izbor izdadu svi odnosnu svjedoxbu sa svojim potpisima. Istu svjedoxbu
potpi{e i sve{tenstvo, a tako|er i arhim. Zeli}, i tada{wi kr~ki
arhimandrit Savatija Vasiqevi}.658 Kao {to se vidi izbor jednodu{an.
Tako dakle sada, u drugoj polovini 1796. g. dalmatinska je crkva imala
na upravi zakonito izabranog i od vlade potvr|enog vikara u licu
arhimandrita Gerasima Zeli}a, i ujedno je imala ve} izabranog od
naroda i sve{tenstva episkopa u licu arhimandrita Simeona
Ivkovi}a, koji samo jo{ nije bio od dràvne vlasti potvr|en, te ni
hirotonisan.
Zeli}u je bilo 45 godina, kad je postao vikarom. O ìvotu svom do
toga vremena, Zeli} je sam sve napisao u svome „ìtiju". Djelovawe wegovo
poslije toga, kao upraviteqa dalmatinske crkve, bi}e niè spomenuto po
dokumentima, koji postoje. Ivkovi}u pak, kad mu je izdana ona svjedoxba,
da ga svi biraju za svog episkopa, bilo je 40 godina. Ο ovom
arhimandritu Zeli} u svom ìtiju dosta govori. Spomiwe o wemu, da ga
je prvi put sreo u Kremen~ugu (u Rusiji) 1784. g. kao prostog monaha i
da ga je tu poznao, da je „hitra i lukava lisica"; govori zatijem, da se
1796. g. na{ao Ivkovi} u Dalmaciji, ali da ne zna, gdje je postao djakonom,
sve{tenikom i arhimandritom, jer nije imao, ili nije htio nikome da
pokaè odnosne isprave o tome, i on (Zeli}) „sumwao je jako i svagda, je
li taj Ivkovi} po kanonima i crkovnijem pravilama posve}en na
djakonstvo i svja{~enstvo igdje u kakva episkopa"; da je imao isti
Ivkovi} 12. 000 cekina, koje da bi rado bio sve potro{io, samo da
postane episkop Dalmacije i Boke; kako je taj Ivkovi} prevarom izradio,
da su ga ~etiri crkvene op{tine: zadarska, {ibeni~ka, skradinska i
drni{ka izabrale za episkopa, ,,no potajno, da ne ~uju tri manastira i
mirski kler, da ovi ne stanu kako na put ovom kradenom i kanonima
protivnom izbraniju"; kako je i on, da ne bi uvrijedio pomenute crkvene
op{tine, dao svoj potpis da Ivkovi} bude episkop, i kako je cirkularno
naredio igumanima man. Krke i Dragovi}a i svima parosima, da potpi{u
i svaki udari pe~at, da pristaju na to isto, te kako je Ivkovi} tada
po{ao sa tom ispravom u Mletke da je prikaè senatu.659 Ovako pi{e
Zeli} o Ivkovi}u u svom ìtiju. Je li sve ovako, kako Zeli} pi{e o
Ivkovi}u, mi nijesmo u stawu procijeniti, jer nam oskudjevaju za to
odnosni podatci. A {ta je bilo sa Ivkovi}em poslije 1796. g. kaza}e se
657
Ib., str. 494.
Ib., str. 495-501.
659
,,@itije”, str. 97 i dr.
658
380
daqe na osnovu postoje}ih dokumenata. Obojice ovih arhimandrita, i
Zeli}a i Ivkovi}a, daqi rad razvija se ve} ne vi{e pod vla{}u mleta~ke
republike, nego pod vla{}u Austrije, a Zeli}ev i pod vla{}u Francuza, jer
u ovo doba pada mleta~ka republika, i wena vlast prestaje nad
Dalmacijom i Bokom.
O uzrocima pada mleta~ke republike napisane su mnoge debele kwige,
pa je suvi{no o tome i ovdje sada spomiwati. Veliko samopouzdawe
zanijelo je bilo qude, koji su vodili dràvne poslove, i umjesto da se
oni staraju uskoristiti se mirom, u kom se republika nalazila sa
ostalim dràvama za mal ne ~itav jedan vijek, i osnaìti i u~vrstiti
mo} republike za budu}nost, oni se predado{e uìvawu onoga, {to je
republika dotle stekla i nasla|ivawu veli~inom i slavom mleta~kom. U
tom zanosu svome, oni nijesu vodili ra~una o tome, kako se snaè i
napreduju pograni~ne dràve, a nijesu opaàli, ni kako opada mleta~ka
trgovina, koju su preoteli susjedni narodi, i kako uslijed toga opada
republici materijalna snaga i kako ona siroma{i. Bogata{ima
mleta~kim, aristokratima, koji su glavnu rije~ vodili u dràvnim
poslovima, dobro je bilo, i oni su gledali da im to tako bude i u
naprijed, a otklawali su sve, {to bi im moglo smetati, da po voqi
uìvaju svoja bogastva. Wih se ni{ta nije ticalo, {ta biva u drugim
dràvama, pa ni to, da li republika ima svoju nekada{wu unutra{wu
mo}, da bi mogla pri potrebi sebe odbraniti od eventualne tu|inske
navale. Kad se u po{qednoj ~etvrti XVIII vijeka razbuktio rat po svoj
Evropi, i kad je svaka dràva gledala da na|e saveznika za svoju obranu,
mleta~ka aristokracija, da ne pomuti svoje beato far niente, progla{uje, da
}e republika ostati u neutralnosti. A kad Francuzi, napreduju}i u
ratnim svojim pobjedama, pre|o{e 1796. g. ~ak granice republike,
mleta~ka gospoda jo{ ne odlu~uju, da republika stupi u savez sa jednom
pli drugom dràvom radi obrane, nego i opet progla{uju neutralnost,
ali sada toboè oruànu neutralnost. A ova je neutralnost u~inila to,
da, i ne pitaju}i republiku, Austrija i Francuska ugovaraju u aprilu
1797. g. u Leobenu, {ta }e od wenih zemaqa, a malo zatijem potpisuju one
u Kampoformiju mir, po kome mleta~ka republika vi{e ne postoji, i
Dalmacija postaje austrijska provincija.
381
SEDMI PERIOD
1797-1849.
Za prvih {esnaest godina od kako je Dalmacija prestala biti
mleta~kom provincijom, ona mijewa tri vlade: austrijsku, pak
francusku, i opet austrijsku. Prva austrijska vlada traje osam godina,
francuska tako|er osam godina, i tada nastupa opet austrijska vlada za
sva daqa vremena.
Po kampoformijskom miru, kao {to smo vidjeli, postala je
Dalmacija austrijska provincija. U julu 1797. g. stupio je sa
austrijskom vojskom u Dalmaciju general Rukavina, i primio je od
Dalmatinaca zakletvu vjernosti vladaocu austrijskom. U avgustu iste
godine ustanovqena je bila u Zadru carsko-kraqevska vlada.
Sude}i po odnosnim zvani~nim ispravama austrijske vlade, izgleda da
se htjelo po~eti uva|ati razne reforme u svima granama uprave, te da }e
nastupiti u Dalmaciji boqe stawe od onoga, kakvo je bilo za vrijeme
mleta~ke republike. Ali nove ratne prilike, izazvane u Evropi
Napoleonom, koji se 1804. g. proglasio carem Francuza, a slijede}e
godine kraqem Italije, sprije~i{e svaki kulturni rad i u Dalmaciji.
Bukne 1805. g. rat izme|u koaliranih dràva: Austrije, Rusije i Engleske
s jedne, i Napoleona s druge strane. Napoleonova zvijezda sijala je tada u
svem sjaju svome. Pobjeda oru`ja wegovog kod Austerlica bila je odlu~na
i za Dalmaciju. Poùnskim mirom u decembru 1805. g. Austrija je
izgubila Dalmaciju, koja tada do|e pod vlast Francuza.
U po~etku 1806. g. francuski general Molitor stupio je u Dalmaciju i
primio od Dalmatinaca zakletvu vjernosti Napoleonu. U aprilu iste
godine bude imenovan V. Dandolo za generalnog proveditora Dalmacije,
a tri mjeseca ka{we general A. Marmon za vojni~kog zapovjednika. Po
proklamu, {to je Dandolo izdao ~im je stupio na upravu Dalmacije,
Dalmatinci su mogli dràti, da je nastupilo vrijeme, kad }e se mo}i
urediti ova zemqa u svakom pogledu i poboq{ati weno stawe. Rad
Dandolov, koji je on najenergi~nije razvio od prvoga dana svoje uprave u
Dalmaciji, pokazao je da proklam wegov nije mrtva rije~ i pusto
obe}awe, jer je zbiqa on mnogo dobra zapo~eo, a dosta i izveo. A mogao
bi bio Dandolo i jo{ vi{e izvesti, da nije bio rad wegov sprije~avan
unutra{wim nemirima u zemqi, koje su izazivali oni koji nijesu
zadovoqni bili {to je Dalmacija pod Napoleonovom vla{}u. Na prvom
mjestu sprije~avalo je taj rad latinsko sve{tenstvo, koje je nepovjerqivo
gledalo na uva|awe u zemqi na~ela gra|anske slobode i ravnopravnosti,
i koje je radi toga izazivalo narod na oporbu. Oprije~avali su to i
emisari pre|a{we vlade, nastoje}i da oduzmu Francuzima ovu zemqu,
koju su oni smatrali da je Napoleon silom uzurpirao. Ovi su emisari
mal

Download Report