Broj 5. – prosinac 2011. POSTOJI OTOK OSUNČAN... I tako je nakon još jedne turističke sezone došlo vrijeme godišnje skupštine FEG-a, ove godine održane na portugalskom otoku Madeira. Iz Dubrovnika nas je krenulo pet – tri Marine, Antea i Ivo, a u Zagrebu su nam se pridružili Dolores i naš istarski kolega Adriano sa suprugom Milkom. Dakle, delegacija iz Hrvatske bila je spremna. Madeira, taj Antea, Marina K., Dolores, Marina M.B., Ivo, Marina B., Milka i Adriano otok površine svega 800 km2 na kojem živi oko 260 000 stanovnika, oduševio nas je prije svega ljepotama vegetacije, za nas prilično egzotične. Na ugodnih 22ºC razgledali smo ljepote grada Funchala gdje smo bili smješteni, kao Dragi kolege, nakon nešto dulje pauze, stiže pred vas peti broj Novitati! U blagdanskoj je kuhinji taman bilo vremena za spraviti i ovo zanimljivo štivo koje ćete, nadam se, s gustom čitati. Uskoro ćemo ispratiti Staru i dočekati Novu godinu, puni želja za mirom, uspjehom i blagostanjem. Revno smo radili, nastojali napredovati i boriti se za zajednička prava koja zaslužujemo i očekujemo vidjeti plodove u godini koja slijedi. U tom duhu s ponosom najavljujem godišnju skupštinu FEG-a koja će se održati u našemu gradu u studenom 2012. Do- Madeira otok sunca i cvijeća maćinstvo takvoga skupa je velika čast i i ostalih slikovitih mjestašaca kao što je Ribeira Brava, Santana, Machico itd. Degustirali smo vinho tinto, branco i verde, za desert u više navrata jeli passion fruit tj. specijalitete od maracuje, a smjeliji od nas su probali i lokalni specijalitet peixe espada com banana (oceanski rođak našeg gruja s bananom). Uz neizostavni službeni dio kojeg su odradile Antea i Marina K., nekoliko nas je također prisustvovalo dvama korisnim seminarima – o korištenju glasa te o vođenju u muzejima i galerijama. Domaćini Portugalci su se iskazali dobrom organizacijom i srdačnošću, a nije izostalo ni druženje s kolegama iz raznih europskih zemalja i razmjena kontakata. Sljedeće godine Hrvatska je domaćin godišnje skupštine FEG-a koja će se održati u Dubrovniku. Ponosni smo što je organizacija takvog događaja povjerena upravo nama. Čeka nas veliki posao, ali se nadamo da ćemo to povjerenje i opravdati. Vežite se, polijećemo! Marina Missoni Barišić odgovornost i vjerujem da ćemo zajedno oduševiti kolege iz Europe koji su već najavili dolazak u velikom broju. Želim vam vesele i radosne feste te da ih u krugu najmilijih lijepo proslavite! Neka nam nova godina svima donese dobro zdravlje, lijepo vrijeme i puno posla! Marina IZLET ZAGREB - KRAPINA Dakle – naš izlet u Zagreb i Krapinu! Bilo je tako dobro da sam odmah na povratku obećala napisati članak za Novitate iako rijetko imam literarne pobude. Početak izleta nije izgledao obećavajuće kad nas se nekolicina skupila rano ujutro s bursama ispod trafike na Pošti Lapad čekajući naš autobus. Međutim, odmah smo kao pravi vodiči tj. vodičice, počele brbljati o svemu i svačemu pa je i vrijeme brzo prolazilo. Na pauzi u Neumu nastalo je malo komešanje oko toga trebaju li KN ili KM, ali kafić nas je svih častio. U nastavku putovanja naročito je veselo bilo u tzv. donjem domu autobusa odakle su stizali vicevi i šale, iako je vrijeme postajalo sve gore. Susnježica, snijeg, Branka kako povremeno razmotava veliku kartu da vidi gdje prolazimo, Danijela, Eli, Marina K., Ivana, Silvija, Ana, Franica, Marina M.B. i Denis a Marina Missoni-Barišić svako malo ponavlja: “Evo nas blizu Karlovca!”. Maslenica i tunel Sv. Rok bili su zatvoreni pa smo morali ići zaobilaznicom. Neke kolegice su se uglavnom samo smješkale i mudro šutale kao Ana Vuković ili Franica Đevoić, koja je uspijevala i drijemati, ili Danijela Korošec koja je nastojala čitati knjigu, iako je Denis sjedao pored nje i zabavljao cijelo društvo. Valjda je imao posebnu inspiraciju kao jedini među ženama. Često se šetao po autobusu kako bi zabavljao sve dijelove svog “harema”, tako da smo to prozvale “Denis sindrom”. Napokon smo uvečer stigli u hotel Astoria, kad u predvorju dobrodošlica s kuhanim vinom. Večera je bila organizirana u popularnoj ogromnoj pivnici “Zlatni medo“. Ujutro smo se s puno elana skupili ispred Klovićevih dvora gdje smo prvo razgledali izložbu “Milost susreta“ povodom 800 godina djelovanja franjevačke redovničke zajednice u Hrvatskoj. U istom muzeju divili smo se predivnoj izložbi grčke kolonizacije na našoj obali, a naročito impresivnom Apoksiomenu. U Muzeju izgubljenih veza izloženi su predmeti sentimentalne vrijednosti uz popratnu tužnu priču. Tu su većinom odjevni predmeti kao prekrasne vjenčanice ili haljine za posebne trenutke, a i jedni ligambi (halteri) uz duhoviti komentar – “E da sam ih više nosila, možda bi veza još trajala!”. Nakon objeda u vrlo lijepom restoranu “Zagorska klet”, proveli smo oko dva sata u Muzeju suvremene umjetnosti. Posebno su me dojmile izložba gipsanih glava zlostavljanih žena diljem svijeta uz popratne priče i velika fotografija bosanske djevojke s groznim komentarom nekog nizozemskog vojnika: “No teeth... a mustache... smell like shit, Bosnian girls“. Bilo je još puno eksponata uz vrlo zanimljive komentare. Napominjem da smo na svim izložbama imali stručna objašnjenja vrlo mladih osoba. Na kraju razgleda muzeja nas nekolicina se spustila kroz tunel-tobogan. Sutradan u hladno, ali prekrasno sunčano jutro, kraj zagorskih brega, slijedio je izlet u Krapinu i Muzej krapinskih neandertalaca. Imali smo stručnu pratnju freško diplomiranog arheologa kojem je to bilo prvo vođenje. Potrudio se i bio oduševljen kad smo mu na kraju poklonili Aidinu knjigu “Dubrovačkim ulicama” s našim potpisima. Povratak je nekako brzo prošao iako je tunel Sv. Rok i dalje bio zatvoren. Vrijeme je bilo sunčano pa smo se iz toplog autobusa divili snježnom krajoliku, kao s kartoline. Cvijeto nas je mirno i sigurno vozio uz svoje omiljene klape, a show program je postajao sve bogatiji. Predsjednica Marina, Ivana Soldo i Inga izvodile su točke sarajevske “Audicije” koju izgleda znaju napamet. Naravno, prepričavale su se anegdote s našeg vodičkog posla pa sam još jednom napomenula da bi mogli skupljati “Vodičke bisere” za neku našu zbirku. Pale su i neke fotografije gdje smo zaključili da se, osim snijega u pozadini, najviše šljašti Danijela. Branka je čak i po mraku provjeravala gdje smo na karti. U Dubrovnik smo se sretno vratili točno po planu u 00:00 sati. Dakle, nadam se uskoro još jednom ovako ugodnom, veselom, poučnom i odlično organiziranom putovanju. Pali su neki prijedlozi za Makedoniju... Eto, vidjet ćemo... Izlet u Zagreb Eliana Šoletić RUĐER U GRADU Tijekom 2011. Dubrovnik i svijet su obilježili 300 godina od rođenja velikog znanstvenika Ruđera Boškovića. Nekoliko članova našeg Društva vodilo je sudionike Dana kulturnog turizma i sudionike znanstvenog skupa o Ruđeru. Bilo je to drugačije razgledanje, stopama našeg Ruđera, od rodne kuće, do Jezuita i Kneževog dvora -na izložbu, s naglaskom na izgledu Dubrovnika u doba njegovog djetinjstva i promjenama koje koje je zatekao prilikom ponovnog dolaska u rodni Grad. Ako vam se učinilo da ste vidjeli Ruđera kako polaže cvijeće u Franjevaca na grobove svojih najmilijih, žuri u žitnicu Rupe susresti se sa svojim učenicima ili ste čuli da je ponovo viđen u Parizu, da, to je bio on, - oživio ga je naš kolega Marojica Bijelić! Glumački zadatak ili kostimirano vođenje teško je definirati, recimo samo: „Bravo Maro!“ Antea Glumac Barbir TEMA BROJA: SEMINAR ZA TURISTIČKE VODIČE SPECIJALIZIRANE ZA JAPANSKO TRŽIŠTE DRAGO MI JE DA SMO SE UPOZNALI – DOZO YOROSIKU Polaznici seminara s predavačima i organizatorima U veljači i travnju u Dubrovniku su održani Moduli 1 i 2 programa usavršavanja turističkih vodiča koji rade s turistima koji dolaze s japanskog tržišta. Seminar je održan u organizaciji UHPA-e i ZDTVH, a pod pokroviteljstvom JATA-e i HTZ-e, na kraju kojeg su svi polaznici kraćim testom imali priliku pokazati novostečeno znanje. Troje polaznika s najboljim rezultatima sa svih seminara održanih u Hrvatskoj u 2011. godini bit će nagrađeno putovanjem u Japan. Predavači na oba Modula, gospodin Furusawa i gospodin Hosaka predano su se trudili dočarati nam japansku povijest, kulturu, običaje i navike. A i interakcija s vodičima uspostavila se od prvog trena te su i vodiči predano upoznavali predavače s praktičnim i nekim malo manje praktičnim situacijama na terenu iz vlastitog dugogodišnjeg iskustva. Moram priznati da sam se na ovom seminaru osjećala kao kod kuće. Odmalena zaljubljenik u japansku kulturu, haiku i waka poeziju, kabuki kazalište i zen, pažljivo sam pratila sve izloženo i zbilja imala priliku čuti i podosta novoga. A isto tako, kada sam prije 14 godina počinjala s ovim poslom, japanske grupe bile su mi jedne od prvih vodičkih uspomena te sam, poput ostalih kolega, i sama dio svog iskustva prenijela našim predavačima. A kako nam je bilo na seminaru? TOTEMO KIREII! Zbilja jako lijepo! Naši domaćini u hotelu Excelsior i hotelu Dubrovnik Palace potrudili su se oba puta osigurati nam udoban prostor i primamljiv buffet – ručak, dok je poduka iz osnova japanskog jezika na Modulu 2 uspjela probuditi znatiželjno dijete u svakom polazniku te nas je, makar neke nakon početne treme, svih skupa povezala vesela i opuštena, na momente čak i pomalo zaigrana atmosfera. Ipak, ne zaboravite: 11. ožujka vodila sam ujutro grupu Japanaca po Gradu, i dok sam im pričala o razornom potresu iz 1667. godine, tour leader mi je rekao: “Znate, i kod nas je prije nekoliko sati bio jaki potres.”. Izgovorio je to na onaj tipični japanski način; mirnog lica, staložene rečenice, nenametljivo i kulturno. Ničim ne odajući mi strahotu koja se krila iza te jedne jedine izjave. I iako smo svi skloni pomisliti kako tješi što se to ipak dogodilo Japancima; tješi, jer su narod koji je svojom čvrstoćom, upornošću i praktičnošću već više puta poraze pretvorio u pobjede, ne zaboravite na Sadako. Dok je ležala u bolnici nakon bombe bačene na Hirošimu, i uporno izrađivala RJEČNIK: ždralove, ne bi li ispunila predanje iz legende, izradila ih 1000 i izliječila se, nakon što je 990 puta presavila papir, posljednjih 10 ipak nije uspjela izraditi. Sjetite se toga kad Dobro jutro – Ohayo gozaimasu vam prvi idući put neka nasmiješena japanska gošća pokloni malog šarenog ždrala od Dobar dan - Kon nichi wa papira. Te joj od srca recite: DOMO ARIGATO GOZAI MASU! Dobra večer - Konn ban nwa Laku noć - Oyasumi nasai A svim kolegama koji unatoč zainteresiranosti ovog puta nisu uspjeli osigurati mjesto Hvala – ( domo ) Arigato radi ograničenosti broja polaznika, toplo preporučujem da se ponovo prijave iduće godiNema na čemu – Do itashi masite ne, kada bi se seminar trebao ponovo održati. Zahvaljujući svim našim primjedbama, naIspričavam se – Gomen nasai putcima i prijedlozima, iduće ćete godine vjerojatno moći naučiti još više toga primjenjivog Kako se zovete – Anata no namae ha ? Ja se zovem– Watashi no namae ha.....desu u svakodnevnoj praksi, i bit ćete obogaćeni za jednu lijepu uspomenu koja će vaš pristup Gdje je toalet – Toire ha doko desu ka? naoko hladnim japanskim turistima svakako učiniti prisnijim. Lidija Begić U rubrici KARTOLINA predstavljamo društva turističkih vodiča iz drugih gradova Hrvatske DRUŠTVO TURISTIČKIH VODIČA KORČULA Naše društvo osnovano je 2005.g., ali to ne znači da prije toga u Korčuli nije bilo turističkih vodiča. Sasvim suprotno tome. Iako služba turističkih vodiča nije bila organizirana kao danas, vodiči su postojali. To su bili ljudi koji su po svojoj profesionalnoj orjentaciji dolazili u kontakt s posjetiocima Korčule i osjećali potrebu da im predstave grad u koji su ih dovele njihovi poslovni posjeti. Ali, s vremenom su ti poslovni posjeti prerasli u turističke, a ti ljudi su rado prihvaćali da se prošetaju gradom s njegovim prvim posjetiocima, jer su po svojoj naobrazbi bili spremni da strane turiste upoznaju s povijesnom i kulturnom baštinom Korčule. Jedan od prvih je bio gosp. Juro Arneri, pravnik i gradonačelnik Korčule, koji je dočekao princa od Walesa po svojoj službenoj dužnosti, a ujedno mu je bio i vodič kroz Korčulu. Isključivo turistički vodič bio je engleskoj spisateljici Rebecci West, tako da su se njegove riječi i njeni utisci o našem gradu našli na stranicama njenog romana “Grey Falcon and Black Lamb”. Bolju reklamu od te je teško zamisliti. Tu je bio i novinar gosp. Drmac, gosp.Stjepo Ivančević, gosp. Marko Dominković, gosp. Mile Dupor, koji su inicirali mlađe generacije u zanat turističkog vodiča, tada još amaterskog. Šezdesetih godina prošlog stoljeća u Korčuli je organiziran tečaj za turističke vodiče i oni koji su obrazovani na tom tečaju još i sada šetaju s turistima našim gradom. Danas naše društvo broji 18 članova. Mi smo malobrojni, ali pružamo usluge prvenstveno razgledanja grada i muzeja Korčule, zatim izleta preko otoka Korčule, kao i ostalih lokaliteta naše županije. Nastojimo da putem predavanja i savjetovanja sa stručnjacima proširimo naša znanja i saznanja o gradu i otoku u domeni povijesti, kulture i prirodnih nauka, kako bi obogatili našu ponudu i na taj način predstavili naš grad i otok na način koji oni to i zaslužuju. Svi koji se ovim poslom bave znaju da je potrebno osjećati puno ljubavi i privrženosti prema gradu ili lokalitetu kojeg se predstavlja kako bi se posao uspješno obavio, uprkos mnogim zaprekama koje znaju stajati na putu. Za sada vodiči našeg društva uspješno trče ovu trku. Katija Tedeschi, predsjednica Pokojni princ Rainier u pratnji Marije Ursić VODIČI NEKAD I SAD Molimo Vas, ustupite nam fotografije vođenja, nakratko, radi skeniranja, i pomozite da obogatimo naš fotoarhiv. Unaprijed zahvaljujemo! Izdavač: Društvo turističkih vodiča Dubrovnik Gundulićeva poljana 9, 20000 Dubrovnik www.vodici-dubrovnik.hr [email protected] Jon Bon Jovi u pratnji Marijane Radovan Urednica: Antea Glumac Barbir Za izdavača: Marina Krističević Dizajn logotipa: Darko Vrbica Lektura: Ivana Soldo Fotografije: fotoarhiv DTVD-a Grafička priprema i tisak: ALFA-2, Dubrovnik