filozofska fb biblioteka TOMA AKVINSKI Urednici biblioteke BRANKO BOSNJAK, MILAN KANGRGA GAJO PETROVIC, PREDRAG VRANICKI Izdaje !TP .NAPRIJED. IZBOR IZ DJELA 1. svezak Generalni direktor GOJKO STEKOVIC Glavni urednik MILAN MIRIC Urednik SRDAN DVORNIK Tekstove preveli I VEUKO GORTAN I JOSIP BARBARIC lzbor, redakcija i predgovor BRANKO BOSNJAK N napriJed ZAGREB 1990 198 A. Filozofija,' psihologija,' spoznaja PITANJE 83 (S. th. l) o SLOBODNOJ VOLIl Sada ćemo govoriti o slobodnoj volji (usp. p. 80 uvod). U vezi s ovom temom odgovorit ćemo na četiri pitanja: l. Da li čovjek ima slobodnu volju? 2. Sto je slobodna volja: da li je ona moć, zbilja ili običaj· na navika? 3. Pretpostavivši da je slobodna volja moć, pitamo da li je ona moć težnje ili spoznajna moć? 4. Pretpostavivši da je slobodna volja moć težnje, pita· mo da li se ona poistovjećuje s voljom, ili je ona različita moć? Clanak l Da lJ čovjek Ima slobodnu volju? Gore q. 59 a. 3; \·2 q. 13 a. 6; De ,·erit. q. 24 a.!. 2; De maloq. 6 U vezi s prvim pitanjem postupamo ovako. Cini se da nema slobodnu volju. Naime: \. Tko ima slobodnu volju, čini ono što hoće. A čovjek ne čini ono što hoće, buduči da u Poslanid Rimljanima (7, 15) čitamo: .Ne činim dobro koje hoću, nego činim zlo koje neću«. Dakle, čovjek nema slob<;>dnu volju. 2. Osim toga: tko ima slobodnu volju, ima mogućnost htjeli i ne htjeti, djelovati i ne djelovati. No ta mogućnost ne pripada čovjeku; naime, u Poslanid Rimljanima (9, 16) nalazimo da htijenje _nije st"Jar onoga koji hoće •. niti je trčanje .stvar onoga koji trči«. Dakle, čovjek nema slobod· nu volju. 3. K tome: .Slobodan je onaj tko je uzrok sama sebe«, čovjek 4. Volja i sloboda volje 199 govori Aristotel u I knjizi Meta{jzikd Dakle, nije slobodan onaj koga pokreću drugi. A Bog pokreće volju, budući da u knjizi Mudrih izreka (2\, I) stoji: .Kraljevo je srce u Božjoj ruci; Bog ga vodi kuda god hoće«; a u Poslanici Filipljani· ma (2, \3) Apostol kaže: .Bog je onaj koji proizvodi u nama htijenje i djelovanje«. Dakle, čovjek nema slobodnu volju. 4. Još nešto: tko ima slobodnu volju, gospodar je svojih čina. A čovjek nije gospodar svojih čina, budući da u Knjizi proroka Jeremije čitamo (ID, 23): .Put čovjeka nije u nje· govoj vlasti, niti čovjek koji hodi može upravljati koracima svojim«. Dakle, čovjek nema slobodnu volju. 5. Napokon: Filozof u III knjizi Etike' kaže: .Kakav je ćovjek, takav mu izgleda i cilj što se pred njim pojavljuje«. No nije II našoj moći biti ovakvi ili onakvi, nego nam to dolazi po prirodi. Dakle, po prirodi slijedimo neki odrede· ni cilj. On, dakle, ne proizlazi iz slobodne volje. ALI PROTIV navedenih razloga u Sirahovoj knjizi (15. \4) čitamo: .Bog je u poćetku stvorio čovjeka i prepuslio ga slobodnoj volji njegovoj«. A Primjedba (izmedu redaka) na tom mjestu dodaje: .To jest, u slobodnoj volji«. ODGOVARAM: Covjek ima slobodnu volju, inače bi isprazna bila savjetovanja (consilia), poticaji, zapovijedi, zabrane, nagrade i kazne. Da bismo se II to uvjerili, mora· mo primijetiti da neka biča djeluju bez ikakve prosudbe, kao kad se kamen kreće prema dolje; i tako sve stvari koje nisu obdarene spoznajom. - Druga biča djeluju po nekoj prosudbi koja ipak nije slobodna; primjerice, životinje. Na· ime, kad ovca vidi vuka, prirodnom a ne slobodnom prosudbom prosuduje da joj valja pobjeći, budući da takva prosudba ne dolazi suteljavanjem (različitih predmeta), već nekim prirodnim porivom. Isto tako valja reći i o prosudbi svih ostalih životinja. - Covjek, naprotiv, djeluje na osnovi prave prosudbe. budući da posredstvom spoznajne moći prosuđuje da li mu neku stvar valja izbjegavati ili mu je valja slijediti. A budući da takva prosudba ne smjera da po nekom prirodnom porivu 7",ključi da neku odredenu slvar treba učiniti, nego zavisi od nekog sučeljavanja što t C. 2 n. 9 (Bk 982h 26), S. Th., lecI. 3 n. 58. 2 C. 5 n. 7 (Bk 1114a 32): S. Th., lcet. 13 n. SlS. 200 A. Filozofija; psihologIja; spoznaja čovjek djeluje slobodnom voljom, imajući mogućnost odlučiti se za različite predmete. Naime, II ga provodi razum, nenužnim stvarima razum ima otvoren put prema suprotstavljenim pojmovima, kako to uočavamo u dijalektičkim silogizmima i II retoričkim uvjeravanjima. A pojedinačne su stvari, što ih valja učiniti, nenužne. Stoga razumska prosudba o njima ostaje otvorena prema suprotstavljenim rješenjima. te razum nije odreden za samo jedno rješenje. Neophodno je, stoga, da čovjek ima slobodnu volju upravo zbog toga što je razumno biče. D cl g o var a f i n a r a z log e: l. Kao što smo već primijetili (p. 81 čl. 3 odgovor na 3. razlog), osjetilna težnja, premda se pokorava razumu, može katkada od njega odstupiti, gajeći težnje suprotne onima što ih nalaže razum. - A dobro, što ga čovjek ne uspijeva učinili kad boće, je upravo to: »Ne poželi ništa protiv razuma«, kako kaže Augustin II Primjedbi na onom mjestu. 2. Apostolovu izreku ne treba shvatiti II smislu da čovjek ne želi i ne trči po slobodnoj volji, nego u smislu kako slobodna volja nije dostatna da to učini, ako ga ne pokrene i ako mu ne pomogne Bog. 3. Slobodna je volja uzrok vlastitog djelovanja, budući da čovjek pokreće sama sebe na djelovanje slobodnom voljom. Ipak, na pojam slobode ne spada nužno da njezin prvi uzrok bude ono što je sloqodno, jednako kao što se niti za ono, što je uzrok drugoga, ne traži da nužno bude prvi njegov uzrok. A Bog je prvi uzrok koji pokreće prirodne i volj ne uzroke. I kao što on prirodnim uzrocima ne oduzima njihove prirodne čine kad ih pokreće, tako niti voljnim uzrocima ne oduzima njihove voljne čine kad ih pokreće, već radije u njima postupa ovako: djeluje u svakome od njih prema njihovoj vlastitosti. 4. Kad se kaže: ,Put čovjeka nije u njegovoj vlasti_, onda se govori o izvršavanju njegovih odluka, u kojem izvršavanju, htio on to ili ne, čovjek može biti spriječen. No same odluke zavise od nas, pretpostavivši svakako božansku pomoć. 5. U čovjeku su dva načina postojanja (qualitas), jedan prirodni, a drugi stečeni. Onaj se prirodni može odnositi ili na spoznaju, ili na tijelo i moći koje su povezane s tijelom. 4. Volja i sloboda volje 201 Iz činjenice, dakle, što čovjek ima neki prirodni način postojanja (homo est aliqualis qualitate naturali) u redu spoznaje, po prirodi teži za posljednjom svrhom, to jest blaženstvom. Ta je težnja prirodna i nije podložna slobodnoj volji, kao što smo već rekli (p. 82 čl. I. 2). - No od strane tijela i moći koje su s njime povezane, čovjek može imati svoj prirodni red postojanja, ukoliko ima odredenu fizičku složenost, ili odredeni preduvjet u zavisnosti od utjecaja tjelesnih (fizičkih) uzroka, koji pak ne mogu utjecati na spoznajni dio, jer on nije zbilja nekoga tijela. Stoga, kakav je netko po tjelesnoj kakvoći, takvim mu se i cilj predstavlja, jer čovjek osjeća da ga takve fizičke sklonosti potiču da izabere ili da odbaci neku stvar. No ti poticaji podliježu prosudbi razuma, kojemu se pokorava unutarnja težnja, kako smo već rekli (p. 81 čl. 3). Stoga odatle ne proizlazi nikakva zapreka slobodnoj volji. No stečeni načini postojanja (qualitates supervenientes) predstavljaju se kao obićajne navike i porivi, snagom kojih je jedan skloniji jednoj a drugi drugoj stvari. Ipak i te sklonosti podliježu razumskoj prosudbi. Dapače, i te mu se kakvoće pokoravaju, budući da od nas zavisi hoćemo li ih steći time što ćemo ih prouzročiti, ili im biti skloni, ili ćemo ih se riješiti. U tom slučaju ne postoji nišla što bi se protivilo slobodnoj volji. elanak 2 Da li je slobodna volja moć? Seni. 2. d. 24. q la. l; De verit. q. 24 •. 4 U vezi s drugim pitanjem postupamo ovako. Cini se da slobodna volja nije moć. Naime: I. Slobodna volja nije ništa drugo, nego slobodni sud. A sud ne označava neku moć, već neku zbilju. Dakle, slobodna volja nije moć. 2. Osim toga: kaže se' da je slobodna volja »neka voljna i razumska sposobnost«. A pojam 'sposobnost' označava lakoću što je ima neka moć; ta je pak lakoća neka običajna navika. Dakle, slobodna je volja neka običajna navika. I Cf. Magistrum, Sent. 2 d. 24. 4. Volja i sloboda l'olje 202 A. FilozoFiJa,' psihologija: spoznaja Bernardo takoder tvrdi' da je slobodna volja jedna .običajna duševna navika koja je slobodna po sebi•. Dakle, ona nije neka moć. 3. K tome: grijeh ne odstranjuje nijednu prirodnu moć. A slobodna se volja odstranjuje po grijehu. Augustin, naime, kaže' da je čovjek .služeći se loše slobodnom voljom, izgubio i sebe i nju •. Stoga slobodna volja nije moć. ALI PROTIV navedenih razloga je to šIO izgleda da niŠla ne može biti nosilac običajne navike, nego samo mOĆ. A ~Iobodna je volja no~ilac milosti pomoću koje ona izabire dobro. Dakle, slobodna je volja jedna moć. ODGOVARAM: Premda slobodna volja (liberum arbitrium) u pravom smislu riječi označava jednu zbilju (aclus), ipak po općem mišljenju slobodnom voljom nazivamo počelo takve zbilje; to jest, ono po čemu čovjek slobodno donosi sud. A počelo zbilje II nama jesu i moć j običajna navika (polenlia el habitus): kažemo, naime, da jednu stvar spoznajemo i po znanju i po umnoj moći. Slobodna volja. dakle, ima biti ili neka moć, ili neka običajna navika, ili neka moć sjedinjena s običajnom navikom (potentia cum aliquo habitu). Da slobodna volja nije neka običajna navika, a niti moć sjedinjena s običajnom navikom, očigledno je iz dva razloga. Prvo, kad bi ona bila neka običajna navika, imala bi biti neka prirodna običajna navika, budući da je prirodno za čovjeka da ima slobodnu volju. A u nama ne postoji nijedna prirodna običajna navika za stvari što podliježu slobodnoj volji, budući da po prirodi težimo za onim što je predmet običajnih navika, primjerice da pristajemo uz prva po· čela; stvari pak, kojima po prirodi težimo, ne podliježu slobodnoj volji, kako smo već prije kazali (p. 82 čl. 1.2) kad smo govorili o težnji za srećom. Sloga bi bilo protiv pojma slobodne volje kad bi ona bila neka prirodna običajna navika. A kad bi ona bila neka neprirodna običajna navika, onda bi to bilo protiv njezine prirodnosti. Stoga ostaje zaključak da ona nipošto nije neka običajna navika. - Drugo, lo možemo dokazati činjenicom što Aristotel u II knjizi 2 3 TraCI. de grada et /ib. arb. c. I. 2: PL 182, 1002-4. Enchir. c. 30: PL 40, 246. 203 Etike' odreduje običajne navike kao kakvoće 'po kojima se odnoslmo dobro ili loše prema porivima ili zbiljama«: po umjerenosti imamo dobar odnos prema žudnjama, a po neumjerenOSli loš; po znanju takoder imamo dobar odnos prema spoznajnoj zbilji (actus intellectus) kada spoznajemo istinu, po lošoj običajnoj navici imamo i loš odnos. No slobodna je volja ravnodušna pri izboru dobra ili zla. Nije, dakle, moguće da je slobodna volja neka običajna navika. - Preostaje, dakle, da ona bude jedna moć. O d g o v a r a m n a r a z log e: l. Moć se obično označava imenom njezine zbilje. Stoga se po zbilji, koja se naziva slobodni sud, označava i moć koja je poćelo te zbilje. Inače, kad bi slobodna volja označavala neku zbilju, ne bi se u čovjeku nalazila trajno. 2. Pojam 'sposobnost' označava katkada moć spremnu na djelovanje. U tom smislu pojam 'sposobnost' dolazi u odredbi slobodne volje. - Bernardo pak govori o običaj noj navici, ne ukoliko se ona razlikuje od moći, nego ukoliko označava neki stalni odnos (habitudo) prema djelovanju. A to može zavisiti bilo od neke moći bilo od neke običajne navike: naime, moć stavlja čovjeka u položaj da može djelovati, a običajna ga navika stavlja u položaj da djeluje dobro ili loše. 3. Kaže se da je čovjek grijehom izgubio slobodnu volju, ne obzirom na prirodnu slobodu, koja znači slobodu od prinude, već obzirom na slobodu koja znači oslobodenje od krivnje i bijede. - O tim ćemo, medutim, pitanjima rao spravljati kasnije kad budemo govorili o ćudoredu, u drugom dijelu ove knjige (I -ll p. 85 i sl.; p. 109). Clanak 3 Da li je slobodna volja moć težnje? 1 2 II 1'.1 l U vezi s trećim pitanjem postupamo ovako. Cini se dn slobodna volja nije moć težnje, već spoznajna moć. Naime l. Ivan Damascenski' kaže da .slobodna volja slijedi ne4 c. S n. 2 (Bk IIOSb 25): S Th.. Icel. 5 n. 296. l De fide orth. I. 2 c. rl: PC 94. 960. 204 A. Filolofija; psihologija; spoznaja 4. Volja i sloboda volje posredno iza razuma_, A razum jc spoznajna moć. Dakle, slobodna je volja jedna spoznajna moć. 2. Osim toga: reći 'slobodna volja' isto je gotovo što i reći 'slobodni sud'. A donošenje suda čin je spoznajne moći. Dakle, slobodna je volja jedna spoznajna moć. 3. Još nošto: čin izbora na poseban način pripada slobodnoj volji. A izbor, čini se, pripada redu spoznaje, budući da izbor uključuje sučeljavanje jedne stvari s drugom, a to je vlaslitost spoznajne moći. Dakle, slobodna je volja jedna spoznajna moć. ALI PROTIV navedenih razloga Filozof u III knjizi Etik'; kaže da je izbor .želja za stvarima što se nalaze u nama•. A želja je zbilja moći težnje. Dakle, i sam je izbor zbilja moći težnje. A slobodnu volju posjedujemo u lolikoj mjeri, koliko smo kadri birati. Dakle, slobodna je volja jedna moć težnje. ODGOVARAM: Vlastiti je čin slobodne volje izbor (electio): kaže se, naime, da smo obdareni slobodnom voljom glavilo zbilja moći težnje. Slobodna je, dakle, volja jedna moć težnje. O d g o var a m n a r a z log e: l. Moći težnje slijede moći spoznaje. To je smisao Damascenove tvrdnje, kad kaže da _slobodna volja slijedi neposredno nakon razuma«. 2. Sud je vrsta zaključka i odredenja što dolazi od savjetovanja (consilium). A savjetovanje je ponajprije odredeno mišljenjem razuma, a zatim prihvaćanjem ležnje. Sloga Filozof u III knjizi Etike kaže: .Premda smo oblikovali sud savjctovanjem, za nekim predmetom težimo u skladu sa samim savjetovanjem«. U torne sc smislu kaže da je i izbor vrsla suda (iudicium) po kojem dobija ime slobodna volja. 3. Sučeljavanje uključeno u pojam 'izbora' pripada savjetovanje ~to prcthodi te pripada razumu. Premda, naime, težnja nema sposobnosl usporedivanja, ipak, ukoliko je pokrećc spoznajna snaga što odreduje sučeljavanje, poprima izvjesnu bliskost sa sućcljavanjem,kad više leži za jednim nego li za drugim predmetom. mogućnost jednu stvar uzeti, a drugu ostavili, to jesl kadri smo izabirati. Stoga prirodu slobodne volje valja promatrati pod vidom izbora. A u izboru sc stječu dvije stvari, jedna spoznajnog reda, a druga reda težnje: od strane spoznajne moći zahtijeva se savjetovanje (consilium) kojim se rasuđuje čemu II izboru valja dali prednost; od strane pak ležnje zahtijeva se da željom bude prihvaćcno ono što je po savjetovanju bilo rasudeno. To je razlog što Aristotel u VI knjizi Etike' ostavlja neriješenim pitanje da li izbor više pripada moći težnje ili spoznajnoj moći: on, naime, kaže da je izbor .iIi željna umna spoznaja (intellectus appetitivus) ili umna ležnja (appetilus intellectivus)•. Stoga je on u III knjizi Elike (nav. mj. bilj. 2) više sklon tome da je izbor .umna težnja., jer izbor odreduje kao .savjelOvanu želju. (desiderium consiliabilc). To je zbog toga što je vlastiti predmet izbora ono što služi da čovjek dostigne cilj i ŠlO ima, ukoliko je takvo, obilježje .korisnog' dobra: a budući da je dobro, ukoliko lakvo, predmet težnje, slijedi da je izbor po- upravo zalO, što imamo 2 C. J n. 19 (Bk 1113a 9): S. Th.. Ject. 9 n. 486. J C. 2 n . .5 (Bk 1139b 4): S, Th., lecl. 2 n. 1137. 205 elanak 4 Da li je slobodna volja moć različita od volje? 3 q. 18 a. 34; Sent. 2 d. 24 q. la. 3; De verit. q. 24 a. 6 U vezi sa četvrtim pitanjem postupamo ovako. Cini se da je slobodna volja moć različita od volje. Naime: l. Ivan Damascenski u I! knjizi' kaže da je jedna stvar _thelesis«, druga pak .bulesis«: _thelesis« jc volja, dok je .bulesis., čini se, slobodna volja, budući da je .bulesis., po njegovu mišljenju, volja koja za predmel ima jednu izabranu stvar u sučeljavanju s drugom. Dakle, čini se da je slobodna volja mOĆ različi la od volje. 2. Osim toga: moći prepoznajemo po njihovim zbiljama. A izbor, kao čin slobodne volje, slvar je različita od volje, jer, kako kaže Filozof u II! knjizi Etike', >Volja kao predmet ima neki dU. a izbor kao predmet irna sredstva ~to vode cilju" Dakle, slobodna je volja različita od volje. 3. Još nešto: volja je umna težnja. U umu pak posloje I De fide orlh. C. 22: PC 94, 944. 2 C. 2 n. 9 (Bk IlIlb 26); S. Th.. lect. 5 n. 446. 206 207 A. Fil%fija; psihologija; spoznajn 4, Volja i sloboda volje dvije moći, to jest djelatna i praktična, Dakle, u umnoj te· žnji takoder ima postojati jedna druga moć osim volje. A čini se da ona nije drugo nego slobodna volja. Dakle, slo· bodna je volja moć različita od volje. ALI PROTIV navedenih razloga Ivan Damascenski u III knjizi' kaže da slobodna volja nije ništa drugo nego volja. ODGOVARAM: Neophodno je da moći težnje (potentiae appetitivae) hudu sumjerne sa spoznajnim moćima, kao što smo prije rekli (p. 64 čl. 2; usp. p. 80 čl. 2). A isti odnos, o d g o var a m n a r a z log e: I. »Bulesis« i »thelesis« ne razlikuju se po različitosti moći, nego po različito sti čina. 2. Izbor i volja, lo jest samo htijenje, različiti su čini, no ipak pripadaju istoj moći kao spoznaja i umovanje, kako slijedi iz onoga što smo već rekli (u .c«). 3. Um se odnosi prema volji kao njezin pokrelač; nije, stoga, potrebno u volji razlikovati djelatnu i praktičku što II umnoj spoznaji postoji izmedu urna i razuma, II um· noj težnji postoji izmedu volje i slobodne volje, koja nije ništa drugo nego sposobnost izbora. Stvar je očigledna iz odnosa što postoje izmedu predmeta i zbilja. Naime, .um· na spoznaja« (intelligere) znači jednostavno i neposredno shvaćanje neke stvari, pa sc Sloga i kaže da su, II pravom smislu riječi, predmet umne spoznaje ona počela koja su po sebi poznala bez sučeljavanja .•Umovati. (ratiocinari) pak II pravom smislu riječi znači ići od jedne spoznaje do druge. Stoga se u pravom smislu riječi umovanje tiče zaključaka do kojih smo došli iz počela. Jednako tako što se tiče težnje, .htijenje« (velle) označava jednostavnu težnju (simplicem appetitum) za nekom stvari. Stoga se i kaže da volja za predmet ima cilj koji je poželjan sam po sebi .• Iza· brati« (eligere), naprotiv, znači težiti za nekom stvari II vidu jedne druge. Stoga II pravom smislu riječi izbor irna za predmet sredstva što dovode do cilja. A odnos što postoji na području spoznaje izmedu počela i zaključaka, uz koje snagom počela pristajemo, jednak je odnosu što postoji na području težnje izmedu cilja i sredstava što do njega dovo· de, a poželjna su pod vidom cilja. Dakle, kao što se um od· nosi prema razumu, očigledno je da se na taj način i volja odnosi prema sposobnosti izbora. to jest prema slobodnoj volji. - No ranije (p. 79 čl. 8) smo, medutim, rekli da spoznavanje i umovanje pripadaju istoj moći, kao ,Što istoj moči pripadaju mirovanje i gibanje. Jednako tako istoj moći pripadaju htijenje i izbor (vclle et eligere). Stoga vo· Ija i slobodna volja (volunt~s et liberum arbitrium) nisu dvije moći, nego samo jedna. 3 De fide orth. c. 14: pc; 94. 1037. moć.