Nema razloga za prizivanje katastrofe, ali niti za

Ljudska prava i
građanski odgoj
u školama
Učenici
izbjegavaju
bilo
kakav
društveni
angažman
Str. 6
Broj 21 (2761) • Godina LXI.
Zagreb, 25. svibnja 2010.
UDŽBENICI
Pravi odgovor
iz zbornica ‡
opredjeljenje
prema
kvaliteti
Str. 4
TJEDNIK ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE
Poticanje kreativnog
mišljenja i
literarnog
stvaralaštva
www.skolskenovine.hr
Računalnim igrama
do kulture čitanja Str. 10
ISSN 0037 - 6531
UDK 37 (05)’’530.1’’
tema broja: REZULTATI DRŽAVNE MATURE (IZBORNI DIO)
U ovom broju za
Školske novine pišu
i govore Goran Sirovatka,
dr. Nenad Judaš,
dr. Maja Planinić,
Zrinka Pongrac Štimac,
dr. Vedrana Spajić-Vrkaš,
Milijana Kovačević,
Vanja Škrobica,
Jelena Marić,
Ivan Cerovec,
Olivera Marinković,
Sanja Režek,
Azra Rađenović
Nema razloga za
prizivanje katastrofe,
ali niti za euforiju
Ispitima iz trinaest izbornih predmeta pristupilo je 35.927 učenika i od tog broja čak 4251 učenik nije postigao
rezultat kojim bi preskočio prag prolaznosti, što će reći da je 12,7 posto učenika palo na nekom od ispita. Sama ta
činjenica bila je dovoljna mnogim stručnjacima, ali i laicima koji bi o baš svakom društvenom događaju željeli reći
zadnju riječ, za generalizaciju i za još jednom izrečenu procjenu da je državna matura promašen projekt, novac
bačen u bunar bez dna, još jedan šamar svim vrijednim srednjoškolskim nastavnicima koje sad netko želi uvjeriti
da svoj posao ne rade dobro i kvalitetno
Str. 15-18
2
broj 21 • Zagreb • 25. svibnja 2010.
www.skolskenovine.hr
IZ SADRŽAJA
UVODNIK
piše Marijan Šimeg
[email protected]
Skok iz adolescencije
u zrelost
M
Hrvatski kvalifikacijski
okvir
RAZVOJ KOMPETENCIJA
ZA CJELOŽIVOTNO
UČENJE
Str. 5
Likovna kultura
DOPUSTIMO UČENICIMA
DA BUDU KREATIVNI Str. 9
Njemačka
KAKO SPRIJEČITI
SIROMAŠTVO
OBRAZOVANJA
Str. 14
Pola stoljeća Osnovne
škole dr. Ante
Starčevića u Zagrebu
ODLIČNA OPREMLJENOST
I VRHUNSKI REZULTATI
Str. 20-21
ožda je činjenica da su samo sedam dana prije službenog završetka nastave za učenike završnih razreda
srednjih škola, dana koji se već tradicionalno u nas obilježava kao Norijada, objavljeni rezultati
s trinaest izbornih predmeta državne
mature bili glavnim uzrokom nesvakidašnjeg, ali ipak očekivanoga rušilačkog pohoda naših maturanata na doba
zrelosti. Okupili su se na ulicama gradova, ispisali transparente, uzeli zviždaljke i pravili buku te demonstrirali
kako to izgleda kad iskočite iz doba
adolescencije i odjednom postanete
odrasla osoba. Zagreb je ponovno bio
glavni grad svih Hrvata, središte u kojem se pokazala sva raskoš te mladenačke invencije, kreativnosti, kulture,
civilizacijskih dosega naših budućih
studenata, civilnih ročnika, sretno zaposlenih ili samo čekača na nekom
zavodu za zapošljavanje. Oko četiri
tisuće zagrebačkih maturanata s gradonačelnikom na
čelu kolone, odradili su svoj stampedo od središnjeg trga
do jezera na Bundeku, razbivši putem premalo tramvaja,
polivši pivom i posuvši brašnom previše slučajnih prolaznika te se potom na Bundeku opijali do dugo u noć.
I
zvještavali su mediji o tom danu D kojega se plaši
cijela država, jer zadnjih nekoliko godina oproštaji maturanata od srednjoškolskih klupa više su nalik na tornado nego na civiliziran rastanak od dragih prijatelja i
ne tako dragih im profesora koji su im, htjeli to oni priznati ili ne, ipak obogatili život. I nekako se s veseljem
govorilo o tome da je ove godine manje divljaštva,
manje razbacanog brašna, manje prolivenog alkohola, manje onih koji su završili na ispumpavanju želuca,
manje razbijenih tramvaja i gradskih autobusa, pa i
manje posla za hitnu službu, koja je, gle paradoksa,
tijekom jedne intervencije i sama prouzročila incident
udarivši jednog maturanta svojim vozilom. Na stranu
činjenica da je zagrebačko poglavarstvo u ime štednje
ove godine ulupalo puno manje kuna ne bi li svojoj
mladeži priuštilo jelo, piće i živu glazbu na jednom od
gradskih jezera, no ni ta činjenica nije previše rastužila maturante koji su, ne razmišljajući previše, prihvatili
i tu reduciranu varijantu proslave dana maturanata.
N
isu previše razmišljali ni o tome što će biti sutra,
hoće li dobiti posao, hoće li se upisati na željeni fakultet, hoće li im ovo naše nepoticajno okruženje u
kojemu su najveće zvijezde oni koji napuštaju farmu
ili oni koji se bez ikakvoga valjanog razloga pojavljuju
na naslovnicama tabloida koji ih iz sekunde u sekundu
prate kroz njihove ničime značajne živote, dakle ponuditi ikakvu prigodu da potvrde svoju darovitost, da se
afirmiraju kao mladi pametni stručnjaci, da si osiguraju
egzistenciju ovdje na rodnoj grudi, da tu budu prepoznati na ulici i poštovani zbog toga što su pridonijeli
hrvatskoj i svjetskoj znanosti, što su poznati umjetnici,
inženjeri, liječnici, ekonomisti, odvjetnici, zemljoradnici, vodoinstalateri...
V
jerojatno nisu razmišljali ni o tim nesretnim ispitima iz izbornih predmeta državne mature koji zbog
za mnoge nezadovoljavajućih rezultata doista nisu
krivi ni za što, pa ni za tako destruktivno ponašanje
maturanata. Niti su krivi ispiti, a bogme nisu krivi ni
njihovi sastavljači, jer ako netko ne zna je li Ca kemijski simbol za kalcij ili kalij, kad ne zna napisati kemijsku formulu kuhinjske soli, kad neka maturantica ne
zna gotovo ništa o menstrualnom ciklusu ili kad klinci
pojma nemaju o tome što je Ovčara, tko je Napoleon ili Bela četvrti, nisu čuli za čudnovatoga kljunaša,
za najpoznatije Boticcellijevo djelo, onda se nad tom
spoznajom valja zamisliti. I kako reče jedan cijenjeni
kolega kolumnist, o svemu tome oni znaju premalo
ili ništa zato što previše znaju o Simoni, Nives, Avi
i ostalim likovima kojima ih hrane mediji i krpaju im
rupe u školskom gradivu gradivom koje ničemu ne
služi.
N
e razmišljaju oni o tome da će im jednoga dana
kvalitetna znanja poslužiti kao odskočna daska u život
jer ih svi - od roditelja i škole do medija i svih ostalih
odgojnih čimbenika - uvjeravaju da ne treba talasati
ni u kojoj situaciji, da treba biti komformist, da treba
pognuti glavu i slušati starije i pametnije te skrušeno
čekati svoj red, da konačno dočekaju nekoga svog
barbu, kuma, strica ili prijateljeva prijatelja. Ne razmišljaju oni o tome, jer uspjeh kod nas nije u modi. Ali
traže krivca za svoje frustracije pa makar to bio gradski tramvaj ili slučajni prolaznik kojeg će posuti glatkim
brašnom.
GOVOR STATISTIKE
NAKLADNIK Školske novine d.o.o., Hebrangova 40
10000 Zagreb
DIREKTOR Ivan Vavra ([email protected])
GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK Marijan Šimeg
([email protected])
UREDNIŠTVO ([email protected])
Marijan Šimeg, Ivan Rodić ([email protected])
Vjekoslav Welle ([email protected])
i Branko Nađ ([email protected])
GRAFIČKI UREDNIK Nenad Pejušković
Tajništvo redakcije ([email protected])
Tel. 01/4855-709, 01/4855-720; Telefaks 01/4855-712
Računovodstvo, PRETPLATA ([email protected]) i
OGLAŠAVANJE ([email protected])
Tel. 01/4855-824; Telefaks 01/4855-712
ŽIRO RAČUN 2360000-1101381687 / Zagrebačka banka
2340009-11101681174 / Privredna banka
DEVIZNI RAČUN IBAN HR6723600001101381687 (2100055635)
TISKARA Vjesnik d.d., Slavonska avenija 4, Zagreb
CIJENA Pojedinačni broj: 10 KN / Polugodišnja pretplata za
Hrvatsku: Ustanove - 300 KN / Pojedinci - 160 KN / Studenti i
umirovljenici - 130 KN
Cijena godišnje pretplate za inozemstvo Slovenija, BiH, Srbija,
Crna Gora, Madžarska, Italija, Austrija i Makedonija - 90 € / Ostale
europske zemlje - 100 € / Izvaneuropske zemlje - 110 €
Cijena oglašavanja (bez PDV-a):
1/1 str. 7.000 KN (zadnja 8000 KN), 1/2 str. 4.000 KN (zadnja 4500
KN), 1/3 str. 3.000 KN, 1/4 str. 2.000 KN, 1/8 str. 1.500 KN
PODCRTANO
Za pozitivnu demografsku sliku, odnosno obnavljanje nacije, umjesto sadašnjih oko
45.000 živorođenih, trebalo bi ih se rađati barem 60.000 godišnje. Da bi se stanovništvo
obnavljalo, totalna stopa fertiliteta trebala bi biti 2,1.
Prof. dr. Anđelko Akrap, demograf, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Vjesnik / 7 dana, 22-23. svibnja 2010.
aktualno
broj 21 • Zagreb • 25. svibnja 2010.
3
www.skolskenovine.hr
ZAGREB
Maturantska norijada 2010.
Dok su zagrebački maturanti ludovali, kupali se u Manduševcu i stvarali nered po gradu, osječki su maturanti otplesali Kvadrilju
Potoci piva i kupanje
u Manduševcu
Iako je ove godine izostalo tradicionalno plesanje kvadrilje, nije izostalo gađanje brašnom,
prekomjerno konzumiranje alkohola i kupanje u fontani Manduševac. Ništa manje veselo
nije bilo ni na Bundeku
V
iše od šest tisuća zagrebačkih maturanata prošlog je utorka na središnjem Trgu bana Jelačića, a potom na
jezeru Bundek proslavilo svoj dan, tradicionalnu Norijadu. Krizna godina i na sva usta
proglašena recesija učinila je svoje pa je,
primjerice, ove godine Grad Zagreb izdvojio
čak 20 posto manje novca nego za lanjsku
manifestaciju. Primijetilo se to ponajviše na
glazbenicima koji su maturante zabavljali na
središnjem programu na Bundeku, jer dok su
lani nastupali TBF, Crvena jabuka, Jura Stublić, Psihomodo Pop i još neka druga zvučna
imena hrvatske glazbene scene, ove je godine
najzvučnije ime bila grupa Vatra.
Skromno, barem što se programa tiče,
bilo je i na samom Trgu bana Jelačića, gdje
su se maturanti počeli okupljali sat vremena prije nego što je točno u podne šarena
povorka krenula prema Bundeku. Izostalo
je tradicionalno plesanje kvadrilje, koju
su prijašnjih godina zagrebački maturanti
s vršnjacima iz cijele Hrvatske simultano
plesali za Guinessovu knjigu rekorda, a i
kamion s DJ-om i improviziranim miks
pultom bio je u najmanju ruku skroman.
No, zato su veseli, na mahove i razulareni maturanti režirali vlastiti provod. Toga
prohladnog i kišovitog dana zagrijavali su
se potocima piva, koje se ispijalo iz najvećih
dostupnih plastičnih boca, a na koje brojni
zaštitari i policajci nisu obraćali nimalo pažnje.
Kao da se zakon preko noći promijenio, pa je
sasvim normalno, prihvatljivo i legalno opijati se na javnom mjestu!? Međutim, sjetimo
se da je i Zakon o javnom okupljanju barem
dvaput namjerno prekršen. Dok je sindikalcima, radničkoj klasi i svim drugim sortama
nezadovoljnika aktualna vlast striktno tim
STRU»NI SKUP
U
zakonom zabranila okupljanje (čitaj: prosvjede) na Markovu trgu, sveto slovo zakona
malo je značilo kada je upriličen grandiozan
doček bivšeg američkog (u većem dijelu svijeta nepopularnog) predsjednika Georga W.
Busha, a ni inauguracija predsjednika Republike nije baš sličila na posjet omanje skupine
turista razglednika. Zašto bi onda maturanti
na svojoj norijadi morali poštivati zakon?!
Dakle, radna temperatura je postignuta
pretjeranim promilima, a kad je porasla preko
granice krenulo je masovno kupanje u fontani Manduševac. Radnja također nezamisliva i nedopustiva ostatku svekolikog puka
sva ostala 364 dana u godini. Kada su napokon maturanti u šarenim majicama sa zanimljivim porukama, poput “FBI - Fala bogu
idemo“, “Lezi mala među dva borića, da te
mladi šumar počekića“ i “Škola za cestovni
propuh“ krenuli prema Bundeku, tek je tada
počelo narodno veselje.
Putem su veseljaci razbili tramvajsko
staklo u Vukovarskoj, malčice uneredili još
četiri tramvaja i jedan autobus, a dvojica su
mladića hospitalizirana zbog prekomjernoga
konzumiranja alkohola. Najgore je prošao
maturant kojeg je na tramvajskoj pruzi udarilo vozilo Hitne pomoći. Sreća u nesreći, rekli
bi majstori crnog humora.
Na Bundek je došao i zagrebački
gradonačelnik Milan Bandić, kojem su u tim
trenucima krojili sve bliži kraj političke karijere na Gradskoj skupštini, kao i sam predsjednik Ivo Josipović, čija je kći Lana također
maturantica 15. gimnazije.
- Nisam došao kontrolirati svoju kćer, kazao je Josipović, pojasnivši da njegova kći
jako dobro zna što smije, a što ne smije.
Navodno je jedan maturant povodom
Josipovićeva dolaska počeo pjevati pjesmu
kojom je vrijeđao SDP, a kada se na policijska upozorenja nije smirio, završio je - a gdje
drugdje - u stanici.
Dakle, gdje zapravo treba podvući crtu?
Naravno da zabrane nisu dobro rješenje,
naravno da se mladi nakon završetka srednje
škole imaju pravo zabaviti, prodivljati čak,
međutim... Moraju li crne statistike baš svake
godine pratiti maturantske norijade? Ili da im
samo poželimo upis na željene fakultete, brzo
pronalaženje posla što je sve češće “nemoguća
misija“, kao i što manje alkoholnih derneka u
budućnosti...
B. Nađ
Sport i nasilje u Europi
Huligani, a ne navijači
organizaciji Agencije za
odgoj i obrazovanje i Ministarstva unutarnjih poslova Ravnateljstva policije, te u suradnji
s Gradskim uredom za obrazovanje,
kulturu i šport Grada Zagreba, Ministarstvom znanosti, obrazovanja i
športa i Veleposlanstvom Republike Francuske u RH, u Maloj dvorani Koncertne dvorane Vatroslava
Lisinskog u Zagrebu održan je u petak, 21. svibnja, stručni skup Sport i
nasilje u Europi koji je okupio brojne predstavnike, ravnatelje i djelatnike odgojno-obrazovnih i sportskih
ustanova u Hrvatskoj, predstavnike
Hrvatskog olimpisjkog odbora i
Hrvatskoga nogometnog saveza,
studente i učenike među kojima su
bili i polaznici Policijske akademije
za zanimanje policajac.
Prigodnim riječima skup su otvorili u ime organizatora i pokrovitelja
Krunoslav Borovec, načelnik Odjela
za odnose s javnošću MUP-a, Vinko Filipović, ravnatelj Agencije za
odgoj i obrazovanje, Željko Klarić,
ravnatelj Uprave za šport MZOŠ-a,
te Jérôme Pasquier, veleposlanik
Republike Francuske u RH.
Krunoslav Borovec u svom izlaga-
nju o aktualnoj problematici nasilja i
huliganizma na sportskim priredbama s motrišta MUP-a kazao je: - U
brojnim raspravama koje se vežu uz
huliganizam i nasilje na sportskim
terenima pokušavamo odgovoriti na
pitanje je li problem u lošem zakonu, u nezadovoljavajućoj infrastrukturi na stadionima, u netaktičnom
postupanju policije, u zaštitarima
koji loše rade svoj posao ili u nečemu drugome. Uzroci nasilja ne leže,
međutim, ni u jednoj od spomenutih
kategorija, nego je problem u čovjeku pojedincu koji u masi dobiva
neku novu negativnu energiju koju
na loš i negativan način iskazuje.
Borovec je najavio i izmjene i dopune Zakona o sprečavanju nereda
na sportskim natjecanjima kojima
bi se, među ostalim, određena ponašanja, koja su se dosad tretirala kao
prekršaj, prebacila u sferu kaznene
odgovornosti. Osvrnuo se i na rad
navijačkih udruga za koje je rekao
da se samo načelno i deklarativno
ograđuju od nasilja, izgreda, divljaštva što ih čine pojedini članovi
tih udruga, ali ne i stvarno.
Ravnatelj Agencije za odgoj i
obrazovanje Vinko Filipović ista-
knuo je da nerede na sportskim
događanjima ne izazivaju navijači,
nego huligani te da bi se s njima trebale baviti sve instance društva, ali
i da treba jasno reći kako osnovni
problem leži u obitelji.
- Volio bih da se više bavimo onime što je pozitivno, a to su teme i
sadržaji koji okupljaju većinu mladih u školama. U Hrvatskoj svake
godine u različitim natjecanjima
sudjeluje oko 160 tisuća učenika, a
na državnu razinu dođe 6800 najbo-
ljih - informatičara, matematičara,
astronoma, darovitih pojedinaca iz
umjetničkih i drugih područja - ali,
nažalost, ne dobivaju u medijima
prostor koji objektivno zaslužuju kazao je Filipović, koji smatra da će
ovaj i slični skupovi pomoći ponajviše ljudima iz prakse u daljem radu
na prevenciji nasilja u sportu.
Koje mjere edukacije za sprečavanje nasilja na sportskim stadionima, među ostalim, provodi
Agencija za odgoj i obrazovanje,
u suradnji s MZOŠ-om, predstavila je Nataša Mudžalo iz Uprave za
šport MZOŠ-a. O problemu sporta i nasilja na skupu su zanimljiva
izlaganja održali istaknuti francuski
stručnjaci Dominique Bodin i Stéphane Héas, predavači sociologije na
Odsjeku znanosti i tehnologije za
fizičku kulturu i sport Sveučilišta
u Rennesu (inače suautori, zajedno
s L. Robèneom, knjige Sport i nasilje u Europi, koja je podijeljena
svim sudionicima kao edukativni
materijal), zatim Claire Calderon iz
Akademije u Grenobleu i Laurent
Petrynka, ravnatelj Nacionalnog saveza za školski sport, ali i uvaženi
hrvatski stručnjaci iz Ministarstva
unutarnjih poslova, Hrvatskoga nogometnog saveza i Sveučilišta u Zagrebu, među kojima su bili Dražen
Lalić, s Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, Zoran
Cvrk, iz Hrvatskoga nogometnog
saveza, Dubravko Perec iz Odjela
za javni red Ravnateljstva policije
te sportski novinari Zdravko Reić
i Jura Ozmec. Opširniji prilog sa
skupa objavit ćemo u sljedećem
broju Školskih novina.
I. Rodić
aktualno
4
www.skolskenovine.hr
UDŽBENICI
broj 21 • Zagreb • 25. svibnja 2010.
Odluke stručnih aktiva
do 1. srpnja
Pravi odgovor iz zbornica ‡
opredjeljenje prema kvaliteti
stavljanjem cijena pod kontrolu
Ministarstva osigurana je temeljna pretpostavka da stručni aktivi
biraju udžbenike isključivo na temelju procjene njihove kvalitete.
Od nakladnika do nakladnika
različite su misije i ciljevi poslovanja, različiti su troškovi proizvodnje, udžbenici se međusobno
razlikuju po kvaliteti... pa im ni
cijene ne mogu biti izjednačene.
Važno je da je postavljen okvir
za cijene, a unutar njega nakladnici imaju dovoljno prostora da se
natječu tko će ponuditi kvalitetniji udžbenik. S tim u vezi, valjana
procedura odabira udžbenika traži
argumentirane odgovore na pitanja o tome koju i kakvu kvalitetu
dobivamo opredjeljujući se za jedan udžbenik. A upravo su učitelji/nastavnici ti kojima je zadaća
da to provjere.
Što je kome dobro
i za koje se naslove
prosudilo da mogu
biti ponajbolje
učinkoviti u nastavi - to su učitelji /
nastavnici pokazali
izjašnjavanjem i
pokazat će autonomnim odlukama stručnih aktiva
O
dabir udžbenika, i to za najmanje tri sljedeće školske
godine, pravo je i zadaća
stručnih aktiva učitelja/nastavnika
osnovnih i srednjih škola. Odredbama novog Zakona o udžbenicima aktivi su obvezni ove godine o
tome donijeti odluke do 1. srpnja.
Normalno je očekivati da će u tim
odlukama biti potvrđeno prethodno pojedinačno izjašnjavanje učitelja/nastavnika o udžbenicima,
odnosno da će biti usuglašena mišljenja u onim slučajevima kad se
pojedina izjašnjenja za isti predmet/razred razlikuju.
Te odluke, očekuje se, morale bi
biti stručne, odgovorne i autonomne, bez utjecaja ”sa strane”. No,
kako proces odlučivanja odmiče
i bliži se kraju, sve su očitiji po-
kušaji isplanirani u “radionicama”
nekih nakladnika da se dovedu u
pitanje ključne intencije novoga
Zakona o udžbenicima, i to zbog
vlastitih financijskih interesa, a
pod krinkom socijalne osjetljivosti. O čemu je zapravo riječ?
Intencija Zakona
Zakonodavac je, nema dvojbe,
dobro učinio uvaživši tijekom
pripreme konačnog teksta Zakona brojna stručna, javno izrečena
mišljenja s raznih strana da treba
osigurati autonomiju odlučivanja
učitelja/nastavnika te poduprijeti
izbor/odabir kvalitetnih udžbenika i njima pripadajućih dopunskih
nastavnih sredstava. Prvo, tj. autonomija odlučivanja struke (uči-
telja/nastavnika i stručnih aktiva),
osigurava se ne samo zakonskom
zabranom vanjskog utjecaja na
odluke i onemogućavanjem nakladničkih ”donacija”, nego i jasnom odredbom da mišljenje Vijeća roditelja o cijeni udžbenika nije
obvezujuća za učitelje/nastavnike
i ne smije dovesti u pitanje stručnost njihova odabira i kvalitetu
nastave.
Drugo, tj. potpora odabiru kvalitetnih udžbenika normirana je
time što je država cijene udžbenika stavila pod kontrolu: sada je
smanjena cijena za najmanje 10
posto u odnosu na prošlogodišnje
cijene udžbenika, a kasnije će biti
regulirana određivanjem maksimalne cijene za pojedine kategorije udžbenika. Takvim zakonskim
Provjera kvalitete
Međutim, do provjere kvalitete
udžbenika neki nakladnici čini se
ne drže previše, zapostavljaju tu
provjeru i na nju se ne pozivaju.
U agresivnoj promidžbi, koristeći
se i medijima pa i lokalnim dužnosnicima, ističu oni samo cijenu
svojih udžbenika te pozivaju učitelje/nastavnike i roditelje da zbog
toga svoj glas daju njihovim udžbenicima. Kao da smo ”kratkog
pamćenja” pa smo zaboravili da
je taj razlog za odabir udžbenika
odbačen u saborskoj proceduri te
se Zakonodavac jasno opredijelio
za rješenja koja su usmjerena na
kvalitetu udžbenika
No, što se sada događa? Moguće
je to oprimjeriti ”igrama” u vezi
HRVATSKI ©KOLSKI MUZEJ
U
s udžbenicima razredne nastave.
Naime, veći dio udžbeničkih kompleta iz Prirode i društva jednog
nakladnika (Profil) nije u izjašnjavanju učitelja dobio više od 10
posto pa tih udžbenika nema u Katalogu odobrenih udžbenika. Da
njihovo mjesto u nastavi preuzmu
drugi udžbenici – za to se sada zalažu, da ne kažemo bore druga dva
nakladnika (Školska knjiga i Alfa).
Svjesni su da je Priroda i društvo
integrativni predmet cjelokupne
razredne nastave, te da bi promjena
udžbeničkog kompleta za Prirodu i
društvo mogla imati posljedicu i na
opredjeljenje učitelja za udžbenike
drugih predmeta razredne nastave.
Stoga neki nakladnici sada pokušavaju povećati zastupljenost svojih udžbenika pričom o cijeni, iako
dobro znaju da su cijene odobrene
od strane Ministarstva. Uspoređuju ti nakladnici svoje udžbenike s
udžbenicima konkurencije za koju
se izjasnio najveći broj učitelja razredne nastave, a svoju usporedbu
ne temelji na kvaliteti, sadržajnom
i metodičko-didaktičkom oblikovanju, inovativnosti, bogatstvu,
raznolikosti... pojedinih naslova
odnosno udžbeničkih kompleta,
onome što se prepoznaje i vrednuje u praksi.
Što je kome dobro i za koje se
naslove prosudilo da mogu biti
ponajbolje učinkoviti u nastavi to su učitelji/nastavnici pokazali
izjašnjavanjem i pokazat će autonomnim odlukama stručnih aktiva. Tako bi trebalo biti.
Pravi odgovor iz zbornica bit
će opredjeljenje isključivo prema
kvaliteti udžbenika.
Anđelko Jelin
Obilježavanje Međunarodnoga
dana muzeja
Kultura i običaji Roma u Hrvatskoj
sklopu obilježavanja Međunarodnoga dana muzeja
(18. svibnja) i teme Međunarodnoga savjeta za muzeje
(ICOM) ‟Muzeji za društveni
sklad‟, Hrvatski školski muzej je
bio domaćinom niza zbivanja vezanih za kulturu i običaje Roma
u Hrvatskoj. Istodobno, Hrvatski
školski muzej i ove je godine sudjelovao u akciji Sekcije za muzejsku pedagogiju Hrvatskoga
muzejskog društva s programom
‟Školski muzej na kotačima‟,
te su djelatnici Muzeja, tijekom
ožujka i travnja ove godine obišli različite ustanove u Podturenu,
Belom Manastiru, Držimurcu i
Zagrebu koje polaze Romi.
U suradnji s udrugom ‟Romi za
Rome Hrvatske‟, udrugom Roma
grada Belog Manastira - Baranje,
Osnovnom školom Podturen i
Područnom školom DržimurecStrelec (Osnovna škola Tomaša
Goričanca, Mala Subotica), održane su muzejske radionice ‟Pi-
šemo krasopisom‟ i ‟Biti učitelj/
ica‟. Najzad, u prostore Hrvatskog školskog muzeja dovezeni
su i izloženi likovni radovi u različitim tehnikama, literarni radovi posvećeni majci (povodom
Majčinoga dana), te uspomene
zadržane u fotografijama.
U okviru programa izložbe,
tako je, 6. svibnja u prostorijama Hrvatskoga školskog muzeja
obilježen najveći romski blagdan
Đurđevdan, u suradnji s udrugom
‟Romi za Rome‟ te, nekoliko
dana kasnije, 12. svibnja, održano
predavanje o odgoju i obrazovanju Roma u Hrvatskoj. Zainteresiranoj publici, uglavnom studentima pedagogije, koji su ispunili
glavnu dvoranu Muzeja, govorili
su dr. sc. Neven Hrvatić, inače
profesor na Odsjeku pedagogije
Filozofskog fakulteta Sveučilišta
u Zagrebu, koji je i doktorirao
s temom ‟Odgoj i obrazovanje
Roma u Hrvatskoj‟, te dr. sc.
Koraljka Posavec, suradnica na
projektu ”Interkulturalni kurikulum i obrazovanje na manjinskim
jezicima”.
Upozorivši na specifičnost
obrazovanja Roma u odnosu na
druge manjine u Hrvatskoj, Hrvatić je iznio modele obrazovanja
različitih dobnih skupina i potrebu izučavanja sadržaja vezanih
za romski jezik, kulturu i običaje.
Uvjet razvoja, ili novi put za ovu
manjinu, nalazi se u međuodnosu
poboljšanja socijalnih i ekonomskih uvjeta i potrebe samih Roma
za obrazovanjem, što će pridonijeti prihvaćanju i uključivanju ove
zajednice u širi okvir, ali i očuvanju vlastite kulture i tradicija.
Također, predavači su podsjetili na podatak kako popis školskih
obveznika iz 1972. godine navodi
čak 158 školaraca u Međimurju,
a u novoj je Hrvatskoj već 1994.
godine u Zagrebu organizirana
i provedena prva ljetna škola za
romsku djecu i mlade. Stoga, prostora za poboljšanje obrazovnog
statusa Roma itekako ima, a dr.
Hrvatić izražava nadu i u skoro
otvaranje studija romskog jezika.
Sljedeći dan, u okviru izložbe
Školski muzej na kotačima, predstavilo se romsko kulturno-umjetničko društvo Darda, u suradnji
s Udrugom Roma grada Belog
Manastira, tradicionalnom igrom
baranjskih Roma ‘Mošu’. Pod
vodstvom Jovice Radosavljevića,
predsjednika i koreografa, skupina izvodi četiri koreografije koje
predstavljaju običaje Roma s različitih geografskih područja.
Bosiljko Domazet
aktualno
broj 21 • Zagreb • 25. svibnja 2010.
5
www.skolskenovine.hr
AGENCIJA ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE
T
Hrvatski
kvalifikacijski okvir
Razvoj kompetencija za
cjeloživotno učenje
reći modul projekta Provedba Hrvatskoga kvalifikacijskog okvira i razvoj
kompetencija za cjeloživotno
učenje stručnih djelatnika u odgojno-obrazovnim ustanovama
s temom „Unapređivanje rada u
odgojno-obrazovnim ustanovama
kroz razvoj ključnih kompetencija
za cjeloživotno učenje u kontekstu
Hrvatskoga kvalifikacijskog okvira i Europskog kvalifikacijskog
okvira“, što ga provodi Agencija
za odgoj i obrazovanje održan je
20. i 21. svibnja u Zagrebu. Kako
je naglasila mr. sc. Andreja Marcetić, vanjska suradnica Agencije
za odgoj i obrazovanje i voditeljica Projekta, Hrvatski kvalifikacijski okvir je projekt Vlade RH,
a provedba je povjerena Agenciji
za odgoj i obrazovanje kroz stručno usavršavanje. Cijeli se projekt
sastoji od sedam modula od kojih
su prva tri realizirana. Provođenje projekta se neprestano prati,
predstavlja ga se i izvan granica
Hrvatske i nedavno je predstavljen na jednom stručnom skupu
u Subotici te ocijenjen visokim
ocjenama, a inovacije koje se rade
u njegovom okviru mnogima su
poticaj za rad. Posljednji, četvrti
modul koji se planira odraditi tijekom lipnja bavit će se strateškim
planiranjem i osiguranjem sustava
kvalitete, a na jesen će se nastaviti
s preostala tri modula.
Zaštita demokracije
i ljudskih prava
Tijekom dvodnevnog rada održano je nekoliko plenarnih predavanja i radionica. Tako je Nevenka
Lončarić-Jelačić, viša savjetnica
za nacionalne programe u Agenciji
za odgoj i obrazovanje, predstavljajući Strateški okvir za europsku
suradnju u odgoju i obrazovanju,
govorila o unapređivanju rada u
odgojno-obrazovnim ustanovama
kroz razvoj ključnih kompetencija
za cjeloživotno učenje. „Možda je
i temeljno pitanje kako nastavnici
mogu poduprijeti građanski odgoj i obrazovanje i što svi školski predmeti imaju s građanskim
odgojem i obrazovanjem. Kako
sad odjednom u svakom predmetu koji ima svoje specifične sadržaje građanski odgoj može naći
svoje mjesto? Timski razvijamo
neke module i tražimo nova rješenja kako bi upravo sada sve to
bilo moguće realizirati u našem
obrazovnom sustavu. Postoje neki
standardi koji su razvijeni i koji
nas mogu uputiti kako to učiniti
na stručan način i da nađemo ono
što je za nas najbolje“ - istaknula
je savjetnica Lončarić-Jelačić.
Spomenula je europsku povelju o odgoju i obrazovanju za demokratsko građanstvo i ljudska
prava koja će obvezivati odgojno-obrazovne sustave i trebala bi
biti donesena početkom lipnja.
Prema njezinim riječima, donosi
se dokument koji ima cilj zaštititi
demokraciju i vladavinu prava te
smanjiti raskorak između proklamiranih ciljeva građanskog odgoja i obrazovanja na razini politike
i zakona i njihova stvarnog provođenja u život u odgojno-obrazov-
Aktivno i suradničko
učenje i poučavanje
Kako nastavnici mogu poduprijeti građanski odgoj i obrazovanje i što svi
školski predmeti imaju s građanskim odgojem i obrazovanjem? Kako sad
odjednom u svakom predmetu koji ima svoje specifične sadržaje građanski
odgoj može naći svoje mjesto? Kompetencije učitelja za demokratsko
građanstvo i ljudska prava ključna su tema, jer je važno kojim to
vještinama, znanjima i kompetencijama raspolažu učitelji da bi mogli
promovirati demokratske vrednote kroz metode aktivnog i suradničkog
učenja i poučavanja
nim sustavima zemalja potpisnica
i članica Kulturne konvencije Vijeća Europe. Naime, suvremeni
procesi u društvu odvijaju se u nekim neželjenim pravcima pa tako
mladi naraštaji ne žele sudjelovati
u javnom i društvenom životu,
građani ne žele izaći na izbore,
ne žele sudjelovati u političkom
životu, a to valja promijeniti. Treći je cilj uvesti demokratsko građanstvo u sve razine formalnog
odgoja i obrazovanja od predškolskog, osnovnog, srednjeg i visokog školstva te u neformalno i
informalno cjeloživotno učenje.
Definira se i odnos između odgoja
i obrazovanja za demokratsko građanstvo koje je primarno usmjereno na demokratska prava i odgovornosti, na aktivnu participaciju
u području građanske, političke,
socijalne, ekonomske, pravne i
kulturne sfere u društvu te odgoja i obrazovanja za ljudska prava
koji je usmjeren na temeljne slobode u svim područjima ljudskog
života.
Građanski odgoj kao
cjeloživotni proces
Građanski odgoj i obrazovanje
utvrđen je kao cjeloživotni proces u kojemu trebaju svoju ulogu
izvršiti mnogi čimbenici kao što
su odgojno-obrazovni stručnjaci,
političari, roditelji, odgojno-obrazovne ustanove, obrazovne vlasti,
javni službenici, nevladine organizacije, mediji i najšira javnost,
dakle, škola u tim procesima nikako ne smije ostati sama i mora
imati puno suradnika i potpore sa
svih strana. Zemlje članice trebaju
uključiti odgoj i obrazovanje za
demokratsko građanstvo i ljudska
prava u kurikulume formalnog i
općeg i strukovnog obrazovanja i
potom ih trajno osuvremenjivati,
ali ih isto tako uvrstiti i u visokoškolske ustanove, a naročito u
osposobljavanje budućih učitelja.
Jednako je važno i osposobiti sve
učitelje za odgoj i obrazovanje za
demokratsko građanstvo i ljudska
prava tako da oni steknu temeljito znanje i razumijevanje tog područja te osposobljenost za upotrebu prikladnih metoda učenja i
poučavanja.
„Mi to još uvijek nemamo u
našem sustavu osposobljavanja
budućih učitelja, ali je najavljeno da će se ti sadržaji uskoro
uključiti u visokoškolske programe. Do sada je u sustav takvoga
ciljanog osposobljavanja uključeno samo 6000 učitelja i to je
premalo pa je pitanje kako će se
oni nastavnici koji će morati provoditi građanski odgoj, koji je definiran u kurikulumu, nositi se s
tim zadatkom. Mi imamo mrežu
stručnog usavršavanja, ali će se
procesi morati ubrzati“ - naglasila je savjetnica Lončarić-Jelačić
te upoznala sudionike s petnaest
kompetencija koje trebaju imati svi nastavnici u ostvarivanju
odgoja i obrazovanja za ljudska
prava i demokratsko građanstvo.
To su vrijednosno usmjereno znanje, vještine usmjerene na akciju
i razvojno usmjerene kompetencije; poznavanje ključnih međunarodnih okvira i načela koja se
odnose na odgoj za demokratsko
građanstvo; međukulturalni pristupi, kultura škole i uključivanje
lokalne zajednice; uspostavljanje
ozračja povjerenja, otvorenosti i
međusobnog uvažavanja; stvaranje odgojno-obrazovnog okružja
koje potiče učenike da analiziraju politička, etička, društvena
i kulturna zbivanja na kritički
način; korištene širokog spektra
pristupa ocjenjivanju postignuća
učenika uključujući i samoprocjenu učenika; korištenje takvih
odgojno-obrazovnih strategija i
metodologija koje uključuju kvalitetan dijalog u cijelom razredu
zbog razvoja vještina raspravljanja učenika poglavito o osjetljivim i kontroverznim pitanjima;
inkorporiranje načela i prakse odgoja za demokratsko građanstvo
kroz kroskurikularne predmete
radi povećanja znanja, vještina i
stavova; razvoj strategija za prevenciju svih oblika predrasuda i
diskriminacija te promicanje antirasizma; oblikovanje pozitivnih
vrednota i stavova koji se očekuju
od mladih ljudi.
Može se reći da su kompetencije
učitelja za demokratsko građanstvo
i ljudska prava ključna tema, jer je
važno kojim to vještinama, znanjima i kompetencijama raspolažu
učitelji da bi mogli promovirati
demokratske vrednote kroz metode aktivnog i suradničkog učenja i
poučavanja.
O interpersonalnoj kompetenciji
i upravljanju konfliktima govorio je Boris Blažinić te objasnio
razliku između konstruktivnog i
destruktivnog konflikta, uzroke i
intenzitet konflikta kao i strategije
djelovanja u konfliktnim situacijama. O izborima i implementaciji
provedivih strategija u kontekstu
cjeloživotnog učenja govorio je
mr. sc. Marino Miloš, a radionicu
s temom „Iskazivanje kompetencija i ishoda učenja kvalifikacije i
jediničnog skupa po odabiru skupina“ vodile su mr. sc. Alenka Buntić-Rogić i Mirela Lekić. O temi
„Profil i razina ključnih kompetencija Europskoga kvalifikacijskog
okvira“ govorili su dr. Mile Đelalija, dr. Sonja Kovačević i Marina
Tatalović, koji su zajednički vodili
i radionicu pod naslovom „Razina
i profil ključnih kompetencija koje
su potrebne hrvatskom društvu“.
U radu skupa sudjelovali su i gosti predavači iz Makedonije. Tako
je dr. Rozalina Popova-Koskarova
s Pedagoškog fakulteta u Skopju
govorila o temi „Europski kvalifikacijski okvir i uloga kurikuluma
u razvoju ključnih kompetencija“,
posebno se osvrnuvši na utjecaj
globalizacije u području obrazovanja, na ulogu kurikuluma u razvoju
ključnih kompetencija te na ulogu
nastavnika u stjecanju kompetencija. Mr. sc. Ljupčo Koskarov, govoreći o temi „Europski okvir ključnih kompetencija za cjeloživotno
učenje: interpersonalna kompetencija i timski rad“, posebno se
osvrnuo na karakteristike tima,
uvjete za ostvarivanje uspješnog
timskog rada te na ulogu tima u
razvoju interpersonalnih vještina u
kontekstu Europskoga kvalifikacijskog okvira. Zorana Uzelac, stručna savjetnica u Gradskom uredu za
socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom Grada Zagreba, govorila je
o temi „Građanska kompetencija
i volonterizam u kontekstu europskog okvira ključnih kompetencija
za cjeloživotno učenje“ te posebnu
pažnju u svojem izlaganju i radionici usmjerila na osnovne informacije o uređenosti volonterstva, na
predstavljanje primjera volontiranja za socijalno ugrožene skupine
te na prepoznavanje značaja volontiranja mladih u organizacijama
civilnog društva u cilju senzibilizacije za socijalno djelovanje u lokalnoj zajednici.
Na kraju može se reći da je to bio
još jedan u nizu kvalitetnih stručnih skupova na kojem je pedesetak
sudionika, učitelja, stručnih suradnika, ravnatelja iz osnovnih i srednjih škola steklo mnoge nove spoznaje i iskustva, znanja, vještine i
kompetencije koje će im koristiti u
svakodnevnom radu.
Marijan Šimeg
aktualno
6
www.skolskenovine.hr
ISTRAÆIVANJE
C
broj 21 • Zagreb • 25. svibnja 2010.
Ljudska prava i građanski
odgoj u školama
Učenici izbjegavaju bilo
kakav društeni angažman
entar za ljudska prava
Zagreb i Istraživačkoobrazovni centar za ljudska prava i demokratsko
građanstvo Filozofskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu proveli su
istraživanje kojim su željeli istražiti uspješnost mladih u rješavanju
društvenih problema, kao i njihovu društvenu uključenost kroz građanski odgoj i obrazovanje. Cilj
projekta bilo je utvrditi koliko su
načela i sadržaji odgoja i obrazovanja za demokratsko građanstvo
prisutni u školama, i to na četiri
razine. Kroz sustavsku razinu analizirane su zadaće i ciljevi, plan i
program te udžbenici dostupni na
temu ljudskih prava i građanske
uključenost. Kroz institucionalnu razinu proučavala se kultura
škola, kroz mikroinstitucionalnu
željelo se doznati nešto više o
metodama učenja i podučavanja
u razredima, dok se anketnim pristupom ispitivalo koliko učenici
na individualnoj razini razumijevaju pojmove građanskog odgoja
te na koji način razvijaju vještine
građanske uključenosti i brige za
ljudska prava.
Osnovne škole istraživao je tim
Centra za ljudska prava iz Zagreba, predvođen prof. Jagodom
Novak, a kojeg su sačinjavali i
prof.dr. sc. Benjamin Čulig, dr.
sc. Ivana Batarelo, prof. Tomislav
Reskovac te voditeljica Istraživačko-obrazovnog centra prof.
dr. sc. Vedrana Spajić-Vrkaš s
Odsjeka za pedagogiju. Istraživanje u srednjim školama rađeno
je u sklopu velikoga regionalnog
pilot-istraživanja kojim koordinira Civitas BiH, a Spajić-Vrkaš u
tom je projektu glavna istraživačica za regiju i koordinatorica za
Hrvatsku. Suradnice na projektu
u našim srednjim školama bile su
prof. Nevenka Lončarić-Jelačić iz
Agencije za odgoj i obrazovanja i
prof. Ines Elezović iz Nacionalnog
centra za vanjsko vrednovanje.
Najbolje prolaze
poslušni učenici?!
Učenicima su postavljana razna
pitanja na koja su morala odgovoriti ili iskazati (ne)zadovoljstvo
s njima bliskom skalom ocjenjivanja od jedan do pet, kako bi se
došlo do spoznaje koliko učenici
uopće znaju o ljudskim pravima,
demokraciji i građanstvu, kakve
stavove imaju o nastavi kojom se
te vrijednosti promiču i kakva im
je politička kultura.
Istraživanjem je dokazano da je
odgojno-obrazovni sustav ključni
čimbenik učenja za demokratsko odnosno aktivno i uključeno
građanstvo, zbog čega upravo taj
sustav snosi odgovornost za uvođenje takvih sadržaja. Unutar odgojno-obrazovnog sustava vrednote ljudskih prava, demokracije i
aktivnog građanstva nejednako se
promiču i velike su razlike među
školama u uključenosti takvih
sadržaja i kvaliteti podučavanja/
učenja. Postoje i škole u kojima se
takvi programi i aktivnosti uopće
ne provode. U većini škola znanja
i vještine u području ljudskih prava, demokracije i građanstva stje-
ču se kroz predavanje nastavnika
i diskusiju, a nedostaje aktivne,
iskustvene i istraživačke metode,
poput provođenja učeničkih projekata.
Učenici su osrednje zadovoljni
svim ključnim dimenzijama podučavanja i učenja u ovom području.
Većina škola nedovoljno razvija
kritično mišljenje kod učenika i
ne stvara uvjete za njihov dobrovoljni rad u zajednici, odnosno za
zauzimanje za opće dobro, što su
ključne pretpostavke za razvoj aktivnih i odgovornih građana.
S druge strane, škole i nastavnici koji uspješno provode programe i aktivnosti u ovom području
nisu primjereno podržani, a njihova se iskustva na odgovarajući
dr. sc. Vedrana Spajić-Vrkaš
način ne prenose na druge škole
u kojima onda prevladava stav da
provođenje odgoja i obrazovanja
za ljudska prava i demokratsko
građanstvo nije obvezno, ističe
Spajić-Vrkaš.
Učenici su uglavnom osrednje
zadovoljni nastavom u školama,
nekako najmanje udžbenicima, a
najviše atmosferom u razredima.
Kao što smo istaknuli, najviše o
ljudskim pravima i građanskom
odgoju saznaju kroz predavanje
nastavnika, dok su debate i simulacije stvarnih životnih epizoda
najmanje zastupljene.
Možda je zabrinjavajuća ocjena učenika osnovnih škola koji
smatraju da u njihovim školama
najbolje prolaze poslušni učenici.
Smeta im i što se, kada se pojavi problem, ne traži rješenje već
krivac. U nekim se školama vrlo
visoko cijeni suradnja i timski rad,
dok s druge strane učenici sami
priznaju da ne poštuju dovoljno
svoje nastavnike, kojima zamjeraju što prečesto ističu negativne,
a premalo pozitivne strane učenika. Unatoč tome, većina ispitanih
učenika smatra da im upravo škola pomaže da razviju neke svoje
demokratske odlike, poput poštivanja drugih religija, poštivanja
prava osoba drugih nacionalnih
manjina, a raste im i osjećaj odgovornosti za vlastite postupke.
Učenici priznaju da u školskim
klupama najmanje razvijaju osjećaj za pripadnost Europi.
Donošenje odluka
u obitelji zasad je
maksimalni domet
Srednjoškolci su priznali da su
o tematici građanske uključenosti
najviše saznali kroz poseban predmet u osnovnoj školi, a najmanje
kroz izvannastavne aktivnosti.
Ipak, i u srednjim se školama najviše spoznaja dobiva kroz predavanja nastavnika, a najmanje kroz
igranje uloga, simulacije i debate.
Razredno ozračje ponajprije su
okarakterizirali kao prijateljsko i
opušteno, a najmanje kao natjecateljsko i istraživačko.
Nastavom o ljudskim pravima
i demokratski aktivnom društvu
najviše su naučili zašto je važno
poštivati zakon, koja su njihova
prava i odgovornosti u školi, što
uopće jest demokracija i zašto je
važno poznavati svoja prava i odgovornost u demokratskom društvu. Istodobno, najmanje znaju
kako se ta prava štite demokratskim putem.
No, sve je to nedovoljno da bi
učenici shvatili važnost građanskog angažmana, kojim bi češće
i kvalitetnije rješavali svoje i probleme zajednice. Jednostavnije
rečeno, ne znaju da mogu utjecati
na kvalitetu svog života. Zašto?
Zato jer je većini srednjoškolaca
maksimalni domet građanske aktivnosti sudjelovanje u donošenju
važnih odluka unutar vlastite obitelji. Manji dio njih dobrovoljno
Vrednote ljudskih prava, demokracije i aktivnoga građanstva
nejednako se promiču i velike su razlike među školama. Učenici su
osrednje zadovoljni sadržajima, a većina škola nedovoljno razvija
kritično mišljenje kod učenika i ne stvara uvjete za njihov dobrovoljni rad u zajednici, odnosno za zauzimanje za opće dobro, što
su ključne pretpostavke za razvoj aktivnih i odgovornih građana.
S druge strane, škole i nastavnici koji uspješno provode programe
i aktivnosti u ovom području nisu primjereno podržani
su pomogli, primjerice, starijem
susjedu ili prigovorili nastavniku
zbog nepravde, bilo prema sebi ili
drugom. Najmanje od svega imaju
volje, želje, potrebe ili hrabrosti
(svejedno!) uključiti se u medijsku raspravu o nekom društvenom
problemu, ili (nadajbože!) kontaktirati lokalnog političara radi društvenog problema.
Što se njihove buduće građanske
angažiranosti tiče, najvažnije im je
učiti svoju djecu vrijednosti istine
i poštenja. Smatraju i da će nekako
uspijevati prigovoriti nadređenom
zbog eventualne nepravde, opet
bilo nad njima samima ili nekome
s posla. No, već sada srednjoškolci “znaju” da se neće kandidirati
za javnu funkciju, a još manje da
će osnovati nevladine udruge ili
organizacije.
Studenti preslabo
aktivni
Nešto je drukčija, ali ne puno
bolja situacija među studentskom
populacijom. Upitani o oblicima
građanske aktivnosti u proteklih
šest mjeseci, 39 posto studenata
odgovorilo je da je potpisalo neku
peticiju, 12 posto je sudjelovalo
u procesu odlučivanja na svome
fakultetu, a 11 posto na nekom
protestnom skupu. Međutim,
osobno je protestno pismo poslalo samo dva posto ispitanika, dok
je također vrlo niskih četiri posto
studenata javno ustalo protiv nepravde. Slično je i s humanitarnim
aktivnostim u zadnjih pola godine. Njih 33 posto dalo je novčani
prilog u humanitarne svrhe, ali je
samo dva posto studenata organiziralo neku humanitarnu akciju.
Deset posto studenata učlanjeno
je u neke studentske organizacije i klubove, tri je posto članova
političkih stranaka, a samo jedan
posto ispitanih studenata članovi
su neke organizacije za zaštitu
ljudskih prava.
Naposlijetku, polovica studenata zainteresirana je ili donekle
zainteresirana za uvođenje Obrazovanja za ljudska prava i demokratsko građanstvo i smatraju da
bi takav predmet trebalo uvesti na
sve razine, od preddiplomskog do
poslijediplomskog studija.
Stoga Spajić-Vrkaš ističe da je
potrebno sustavno pristupiti uvođenju ovog područja u škole, što
je u skladu s europskim standardima i trendovima, osigurati mehanizme praćenja i vrednovanja te
kontinuiranog istraživanja, kako
bi se primjeri dobre prakse širili
na sustav, a neuspješni pokušaji
identificirali i rješavali na temelju
egzaktnih pokazatelja i promišljenih interventnih programa.
Tek tada u doglednoj, nadajmo
se skoroj, budućnosti možemo
očekivati angažirane i demokratski aktivne građane, koji se znaju
izboriti za svoja prava i sa svoje
grbače skinuti nesposobne političare koji nam svima zagorčavaju
život. Možda Grčka i njezini aktualni neredi nisu nit vodilja ni uzor,
no masovna letargija kakva vlada
u Hrvatskoj vodi nas sve skupa u
drugu krajnost.
Branko NAĐ
aktualno
broj 21 • Zagreb • 25. svibnja 2010.
7
www.skolskenovine.hr
PRED©KOLSKI ODGOJ
P
Montessori pedagogija
Montessori vrtići potiču
djetetovu samostalnost
redškolski program zasnovan na metodama Marie
Montessori u Hrvatskoj se
provodi zadnjih dvadesetak
godina u većim gradovima, a u Zagrebu taj se program provodi u desetak vrtića. Program je usmjeren u
prvom redu na senzo-motorički razvoj, razvoj inteligencije i samostalnosti, samodiscipline i upornosti.
Provodi se u posebnom okruženju
koje odgovara dječjim potrebama i
omogućuje djeci da uče kroz vlastitu aktivnost, istraživanje, manipulaciju, ponavljanje, vježbanje i komunikaciju. Također se uglavnom
provode kao cjelodnevni programi.
Montessori principi
Osnovni se principi Montessori
pedagogije zasnivaju na sljedećem:
apsorbirajućeg su duha, što znači da
je dijete poput spužve koja upija sve
oko sebe. Odgojitelj je svaka osoba
koja preuzme odgovornost i od koje
se očekuje da tijekom djetetovih
osjetljivih razdoblja utječe na njega.
Vrlo je važan i segment promatranja,
čime utvrđujemo djetetove potrebe.
Dijete također treba disciplinu i na
taj se način uči odgovarajućim ponašanjima. Princip radnog instinkta
je izraženiji odnosno snažniji ako
postoji sloboda izbora, disciplina i
odgovarajući red unutar djetetova
okruženja. Djetetu treba omogućiti razvoj samostalnosti. Također,
vježbanjem tišine dijete uspijeva
doseći unutarnji mir, putem čega se
na diskretan način razvija njegova
aktivnost.
Važan je princip kontrole nad pogreškama, pri čemu je rad s materijalima podešen tako da dijete samo
zapazi pogrešku. Dijete se ne smije
osjećati kao da je pogriješilo ili da
je neshvaćeno! Princip heterogenosti grupe znači da skupina nije sastavljena prema kronološkoj dobi,
nego mlađa djeca uče od svojih
starijih prijatelja u igri. Na kraju, tu
je i princip “tri vremena“, prilikom
čega se novi sadržaji uče kroz tri
stupnja: povezivanjem smislenosti
s određenim ponašanjem, ponovnim
upoznavanjem s imenovanim objektima, ponavljanjem povezivanja
objekata s određenim ponašanjem.
Kako nam je kazala ravnateljica i
vlasnica vrtića Montessori na zagrebačkoj Malešnici mr. sc. Valerija
Majsec Vrbanić, Montessori pedagogija je obilježena idejom „Pomozi mi da to učinim sam.“ Djeca kroz
niz vježbi, polazeći od konkretnog
prema apstraktnom, pomoću posebno načinjenog pribora i pripremljenog okružja uistinu uče sama.
Dodaje da su u skupine integrirana
i djeca s posebnim potrebama kao i
darovita djeca.
- Tijekom boravka u vrtiću djeci
je omogućeno sudjelovanje u sljedećim aktivnostima: poticanje glazbom i glazbena terapija, ritmika,
individualan rad defektologa, kao i
učenje njemačkog, engleskog i talijanskog jezika. U Montessori vrtiću
odgojitelj ne poučava djecu, već ih
prati i pomaže im da individualno u
vlastitom ritmu usvajaju vježbe za
poticanje samostalnosti, razvijaju
svoje osjetilne sposobnosti, usvajaju
osnovna znanja iz jezika i matematike. Poticanje glazbom i njezinim
elementima također je svakodnevno prisutno u radu s djecom. Svaki
mjesec tematski se obrađuje bliža i
dalja okolina - kontinenti, države,
gradovi sa svojim osobitostima... Glazbene jaslice rade po Montessori načelima, uključujući i poticanje
glazbom i njezinim elementima.
Prije pet godina s radom je započeo
i prvi Stručno-razvojni centar Montessori, za edukaciju odgojitelja i
stručnih suradnika u našem vrtiću,
gdje su polaznici uspješno završili
edukacije iz područja Montessori
pedagogije, glazbe te seminare za
rad s djecom s teškoćama u razvoju. Majsec Vrbanić navodi da se
svaka tri mjeseca u vrtiću održavaju
priredbe na kojima djeca pokazuju
usvojene vježbe iz Montessori programa.
Rad s djecom s
teškoćama u razvoju
O samom vrtiću naša sugovornica
kaže da ga pohađa sedamdesetoro
djece u dobi od tri do šest godina te
desetak djece s teškoćama u razvoju,
a s njima rade djelatnici različitog
profila (odgojiteljice, rehabilitatori,
logoped, likovni pedagog i glazbeni
terapeut, koji su o trošku vrtića završili Montessori edukaciju). Vrtić
je u vlastitom prostoru ukupne korisne površine 550 četvornih metara
s dvorištem u sklopu kojeg se nalazi
dječje igralište s njihaljkama, toboganom i spravama za psihomotorički razvoj. U sklopu vrtića nalaze
se i kabineti za individualan rad s
djecom s teškoćama u razvoju, kao
i savjetovalište za roditelje.
Godine 2007. osnovana je i
Udruga Ruke, čiji je cilj promicanje
različitosti, umjetničkog izražavanja
i kreativnosti djece i mladeži. Djelatnosti Udruge kojima ostvaruje
svoje ciljeve su: izrada i izvođenje
projekata, organiziranje edukativnih
i kreativnih radionica i tečajeva, organiziranje stručnih skupova, predavanja i tribina, organiziranje kulturnih i humanitarnih akcija, izdavanje
priručnika i knjiga s područja edukacije i rehabilitacije kao i studenskih radova te suradnja s istovrsnim
udrugama i drugim organizacijama
u zemlji i inozemstvu. Kako nam je
kazala Majsec Vrbanić, želja im je
okupiti stručnjake, roditelje, umjetnike, ali i druge ljude koji imaju potrebu saznati i pomoći djeci i mladeži koji imaju teškoće u socijalnoj
integraciji. Programi za djecu u kojima bi zajedno sudjelovala djeca s
teškoćama i ona bez njih provodili
bi se kroz različite radionice. Time
bi djeci i mladeži bili nadohvat ruke
kako bi pomogli njihovu kreativnom, intelektualnom - cjelovitom
razvoju.
Upravo edukacijom djece, mladeži, a i odraslih o nužnostima i prednostima integracije osoba s teškoćama u razvoju možemo mijenjati stavove i time pridonijeti oblikovanju
zrelijeg i kvalitetnijeg društva. Majsec Vrbanić navodi program rada
te pribor koji je podijeljen na šest
područja: za poticanje samostalnosti, za poticanje razvoja osjetilnosti,
za govor i jezik, za matematiku, za
kozmički odgoj, za poticanje glazbom. U sklopu vrtića su i kabineti za
individualan rad s djecom s teškoćama u razvoju, kao i savjetovalište za
roditelje. U vrijeme našega posjeta
djeca su bila na dvorištu, radoznalo
gledajući, a neka i propitkujući tko
je to došao u njihov vrtić. “A zašto si
ti došao?“ - bio je radoznao šestogodišnji Marko. “Da vidim je li vam
tu lijepo“ - odgovorio sam spremno.
“Naravno, pa zato nisi trebao ni dolaziti“ - prekinuo me odmah mali
Marko i kazao sve o svom vrtiću.
Inače, u sklopu Dječjeg vrtića
Montessori u travnju su otvorene
glazbene Montessori jaslice za djecu u dobi od prve do treće godine.
Glazbene
Montessori jaslice
mr. sc. Valerija Majsec Vrbanić
Osnovni principi Montessori pedagogije zasnivaju se
na sljedećim osnovama: apsorbirajućeg su duha, što
znači da je dijete poput spužve koja upija sve oko sebe.
Odgojitelj je svaka osoba koja preuzme odgovornost
i od koje se očekuje da tijekom djetetovih osjetljivih
razdoblja utječe na njega. Vrlo je važan i segment
promatranja, čime utvrđujemo djetetove potrebe.
Dijete također treba disciplinu i na taj se način uči
odgovarajućim ponašanjima
Prva talijanska liječnica
posvetila se djeci
Maria Montessori rođena je 1870. u Anconi, a umrla 1952. u Noordwijku u Nizozemskoj. Studirala je medicinu, a 1896. postala je prva žena
liječnica u Italiji. Već se u samom početku angažirala u radu s djecom
s potrebnim potrebama te je sudjelovala na nacionalnoj konferenciji za
djecu s posebnim potrebama. Tijekom prvog desetljeća prošlog stoljeća
dalje se školovala i u Rimu studirala pedagogiju, psihologiju i antropologiju. Bila je vrlo aktivna i radišna te je 1907. godine otvorila Dječju kuću
u San Lorenzu, u kojoj je razvila metodiku rada s djecom s mentalnom
retardacijom, a uskoro je i organizirala prvi tečaj na kojem se učilo o
njezinoj metodi učenja za učitelje. U Španjolskoj je otvorila prvu Montessori školu uoči Prvoga svjetskog rata, a 1929. u Berlinu je osnovana
Association Montessori Internacionale, čije sjedište 1935. prelazi u Amsterdam, gdje je i danas.
Glavni su doprinosi novoj pedagogiji Marije Montessori poučavanje
djece u tri dobne skupine, a koje odgovaraju različitim razvojnim fazama.
Ona smatra da su djeca kompetentne osobe, koje su u stanju donositi
vlastite odluke. Promatranje djeteta u okruženju osnova je za stalni razvoj kurikuluma te uvođenje zadaća i vježbi za razvoj vještina i stjecanje
znanja. Namještaj i cjelokupan prostor veličinom je prilagođen djeci, u
kojem svako dijete ima mogućnost kreiranja svijeta. Program obilježavaju suradnja s roditeljima prilikom utvrđivanja zdravstvenog stanja te
higijenskih navika djeteta, zatim prepoznavanje razvojnih faza koje daju
osnovu za poticajan rad u odjeljenju, uključujući razvoj govora i jezika,
razvoj osjetila te razvoj različitih stupnjeva socijalnih odnosa, važnost
razvoja Upijajućeg uma, koji se temelji na stjecanju kompetencije u
djetetovu okruženju i usavršavanju vještina koje su karakteristične za
određeno razvojno razdoblje te auto-didaktički materijali, koji se dijelom
temelje na radovima Jeana Marca Gasparda Itarda i Eduarda Seguina.
- Mišljenja sam da je hrvatski
predškolski sustav usvojio Montessori program. Kao specifičnost
našega Montessori programa možemo istaknuti poticanje glazbom i
njezinim elementima, jer su iz njega
proizašle knjige Slušamo, pjevamo,
plešemo, sviramo i Kako pomoći
djeci glazbom, prema kojima se
djecu upoznaje s osnovnim elementima glazbe i glazbenim stvaralaštvom - navodi Majsec Vrbanić.
Također je vrlo važno da se danas
Montessori didaktički pribor koristi i u terapeutske svrhe kod djece
s teškoćama u razvoju. Montessori
terapija primjenjuje se za poticanje
senzo-motoričkog razvoja, posebice kod smetnji govora, percepcije,
osamostaljivanja te pri socijalnoj
integraciji u skupine zdravih vršnjaka.
Centar za rehabilitaciju i odgoj
djece Zlatni Cekin iz Slavonskog
Broda primjenjuje Montessori pedagogiju i terapiju u svom programu rehabilitacije i integracije djece
s teškoćama u razvoju. Polaze ga
djeca predškolske dobi s različitim teškoćama u razvoju, od senzoričkih i motoričkih do mentalne
retardacije. Osim što su uključeni
u individualnu Montessori terapiju
pri poliklinici, djeca koja postignu
određenu samostalnost uključuju
se u Montessori program u dječjem
vrtiću, gdje su integrirani u redovnu
skupinu svojih vršnjaka. Integracija u dječjem vrtiću organizirana je
kroz rad redovnih triju dobno mješovitih odgojnih skupina s Montessori programom te dvije odgojne
skupine za djecu s težim teškoćama
u razvoju s posebnim prilagođenim
programom.
U Montessori skupine uključeno
je do 25 djece, od kojih je nekoliko
s teškoćama u razvoju. U svakoj je
skupini za djecu s težim teškoćama u razvoju po petero do sedmero
djece, a integrirani su s Montessori
skupinama svakodnevno u trajanju
od najmanje dva sata. Prema povratnim informacijama od roditelja
i učitelja djece koja su bila uključena u ovaj model rada, Montessori
pristup rehabilitaciji i odgoju pospješio je ne samo kognitivni nego
i socijalni razvoj djece. Socijalnom
integracijom djece s teškoćama u
razvoju i njihovih zdravih vršnjaka
razvija se samostalnost, socijalna
kompetencija i tolerancija djece s
teškoćama u razvoju u odnosu na
zdravu djecu.
I. B.
aktualno
aktualno
8
www.skolskenovine.hr
ZAGREB
UKRATKO
Škole - partneri budućnosti
ZADAR - Gimnaziji Jurja Barakovića, Vladimira
Nazora i hotelijersko-turističkoj i ugostiteljskoj školi
Središnji ured za školstvo u inozemstvu Ministarstva
uprave SR Njemačke s Veleposlanstvom Savezne
Republike Njemačke dodijelit će status Partnerskih škola Savezne Republike Njemačke. Naime,
Ministarstvo vanjskih poslova SR Njemačke 2008.
godine pokrenulo je inicijativu Škole - partneri budućnosti, a provodi je Središnji ured za školstvo u
inozemstvu na čelu sa Stručnom savjetnicom zaduženom za Republiku Hrvatsku Walburgom Staudigl,
Goethe Institutom, Konferencijom ministarstva kulture i Njemačkom službom za akademsku razmjenu. Cilj je inicijative stvoriti mrežu od najmanje 1000
partnerskih škola po cijelom svijetu i time proširiti i
pojačati suradnju na području školstva. Nastoji se
razviti mreža njemačkih škola u inozemstvu u kojima se može polagati ispit za njemačku jezičnu diplomu. Studentski zbor bez
politike pobjednik
studentskih izbora
OSIJEK - Najviše je zadovoljstva nakon redovitih
izbora za predstavnike Studentskog zbora na osječkom Sveučilištu imao Studentski zbor bez politike
(SZBP), koji je dobio pet od devet predstavnika na
Sveučilišnoj listi. Ostala četiri mjesta popunili su
kandidati aktualnog vodstva Zbora, koju čini Mladež
HDZ-a. Kako je kazao Martin Curić, čelnik SZBP-a,
njihovi kandidati su pobijedili na još pet do šest od
ukupno 16 fakulteta te očekuju i potporu od udruge
Josipa Jurja Strossmayera, koja je također sudjelovala na izborima, ali njezini kandidati nisu prošli na listi.
Na izborima je sudjelovalo 4048 od ukupno 19.336
studenata s osječkog sveučilišta s pravom glasa ili
20,93 posto. To je značajan pomak u odnosu na prije
dvije godine, kada je odaziv bio puno manji. No, na
proteklim izborima bilo je puno prigovora pa su predstavnici jedne od udruga koje su sudjelovali na izborima SveZka podnijeli zahtjev izbornom povjerenstvu
i rektorici Gordani Kralik za poništenje izbora.
U
Mali Varaždinci na
filmskom festivalu
VARAŽDIN - Najmlađi varaždinski filmaši ovaj će
tjedan sudjelovati na Ciak Junior festivalu u Trevisu
u Italiji. Festival okuplja djecu od 10 do 15 godina iz
30 zemalja, a na festivalu sudjeluju filmovi koji obrađuju teme o životima mladih te dobi. Hrvatsku će zastupati učenici Pete osnovne škole iz Varaždina koji
su sa svojim filmom o trgovanju djece pod naslovom
Mali oglas osvojili prvu nagradu na natječaju filmova
pod pokroviteljstvom UNICEF-a, a u žiriranju predstavnika s HRT-a. Ovaj je zanimljiv festival pokrenut
prije 21 godinu s namjerom da u djece potakne i razvije ljubav prema filmu, pa je dosad u sklopu festivala prikazano više od 300 filmova. Na kraju svakog
festivala svi sudionici snimaju zajednički film u produkciji nacionalnih televizijskih postaja, a sve filmove
prikazuje Tele 5 na svom programu, tijekom trajanja
festivala.
I. B.
Predstavljen Hrvatski franjevački
biografski leksikon
Temelj franjevačke
leksikografije
punoj dvorani Vijenac na zagrebačkom Kaptolu
predstavljen je Hrvatski franjevački biografski leksikon. Leksikon sadrži 2000 biografija istaknutih
franjevaca i franjevki, a objavljen je u suradnji Vijeća franjevačkih zajednica i Leksikografskoga zavoda Miroslav
Krleža, u povodu osamstote obljetnice franjevačkoga pokreta. O Leksikonu su govorili fra Ivan Sesar, predsjednik
Vijeća franjevačkih zajednica, Vlaho Bogišić, glavni ravnatelj Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža, akademik
Žarko Dadić te fra Emanuel Hoško, urednik Leksikona.
Fra Ivan Sesar rekao je na početku predstavljanja da
je ovaj leksikon temelj franjevačke leksikografije, a prvi
zapisi o povijesti djelovanja franjevaca datiraju još iz
18. stoljeća. Akademik Žarko Dadić govorio je o ulozi
franjevačkih učilišta u razvoju kulture na ovim prostorima
te istaknuo da kod njih nalazimo prve skripte i rukopise za
školstvo te da su autori prvih udžbenika za školstvo koji
su prevedeni na hrvatski jezik. Urednik fra Emanul Hoško
zahvalio je svim suradnicima koji su radili na biografijama uglednih franjevaca i time pridonijeli završetku
Leksikona. Istaknuo je da je urednički rad za njega i Peju
Ćoškovića bio velik zadatak: sažeti već postojeće biografije, upotpuniti podatke, uskladiti s enciklopedijskim
tekstom te dodati biografije umrlih u proteklih 10 godina.
IZLOÆBA
Taj je zadatak jedino bilo moguće ostvariti u suradnji s
Leksikografskim zavodom Miroslav Krleža.
Glavni ravnatelj Leksikografskoga zavoda Vlaho
Bogišić zahvalio je Vijeću franjevačkih zajednica što
je Zavodu omogućilo suradnju na ovom leksikonu te
istaknuo da je to osnova za daljnja slična istraživanja. Na
kraju predstavljanja okupljenima se obratio kardinal Josip
Bozanić čestitajući franjevačkoj obitelji na objavljenom
Leksikonu, koji ulazi u našu kulturu kao prikaz djelovanja
franjevaca na našim područjima.
Cvijeta Tomić
Hrvatski prirodoslovni
muzej u Zagrebu
Očaravajući svijet insekata
H
rvatski prirodoslovni muzej
ugostio je neobičnu izložbu
živih pauka i škorpiona. To
je putujuća izložba poljskih kolekcionara, Jaceka Pacyna, Piotra Bu-
Sjednica senata u sjeni
studentskih prosvjeda
RIJEKA - Sjednica Senata riječkog sveučilišta protekla je u znaku studentskih prosvjeda. Okupljeni u
Nezavisnu studentsku inicijativu za besplatno obrazovanje Rijeka, studenti su prosvjedovali protiv načina obračuna školarina. Oni su osnovali i frakciju Crni
Pero te su s transparentima na kojim je pisalo Nećemo plaćati vašu krizu i Dolje školarine iskazali i svoje
mišljenje kako Rektorat vodi politiku nebrige za studente te izbjegava šire rasprave o načinu financiranja
visokoškolskog obrazovanja. Rektor Sveučilišta Pero
Lučin kazao je da se s nekim dijelovima studentskih
prigovora slaže, ali da se rasprava oko školarina još
vodi i vodit će se još dugo. On je dodao da su svjesni socijalnog aspekta problema te je kazao kako na
Sveučilištu na razini države kao rješenje vide u poreznim mjerama stimuliranja studenata.
broj 21 • Zagreb • 25. svibnja 2010.
czkowskog i Sebastiana Wadyckog,
vlasnika tvrtke Araneus, koja je nakon Italije, Njemačke i Češke, stigla i
u Hrvatsku. Izložba s 36 terarija u kojima su živi pauci i škorpioni prilika
je da promijenimo našu predodžbu o
ovoj u mnogo čemu osobitoj skupini.
Žive životinje, brojne informacije i
fotografije omogućuju posjetiteljima
jedinstveno provedeno vrijeme na
izložbi. Osim što se zasigurno može
uživati promatrajući ova egzotična
stvorenja u njihovoj prirodnoj ljepoti, ovo je i prilika da se sazna i nauči
nešto više i o njihovoj biologiji.
Pauci i škorpioni koje možete vidjeti na izložbi znatno se veličinom
razlikuju od domaćih pauka i škorpiona koji žive u Hrvatskoj, koje
možete vidjeti u stalnom zoološkom
postavu Muzeja.
RIJEKA
U
Izložba je potpuno sigurna za razgledavanje, kao i za fotografiranje
s udaljenosti od 15 centimetara, pa
svakako prilikom posjeta preporučljivo je ponijeti fotoaparat.
Može li nedovoljno poznavanje
ovih «ljepotana» s četiri para očiju, osam nogu i otrovnim kliještima
stvarati kod nas strah umjesto doživljaja ljepote i snage? U to će se svatko uvjeriti tko dođe i provjeri vlastite
doživljaje.
Ova se atraktivna i neobična izložba može razgledati do 13. lipnja u
Hrvatskom prirodoslovnom muzeju
u Zagrebu, Demetrova 1. Radno vrijeme muzeja je utorkom, srijedom i
petkom od 10 do 17 sati, četvrtkom
je orvorena nešto duže − od 10 do 20
sati, subotom od 10 do 19, a nedjeljom od 10 do 13 sati. (ri)
Učiteljice pjesnikinje predstavile
nove knjige pjesama
Ugodna poetska večer
dupkom punoj Maloj dvorani
riječke Filodrammatice, u organizaciji Društva hrvatskih
književnika - Ogranka u Rijeci, 3.
svibnja održano je predstavljanje knjiga poezije dviju riječkih književnica:
Grada zatočenih prolaznika Željke
Kovačević Andrijanić - odgajateljice,
diplomirane učiteljice i doktorandice
Poslijediplomskoga doktorskog studija pedagogije na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu
te Barcelone Kristine Posilović - profesorice hrvatskog jezika i književnosti, doktorandice Poslijediplomskoga
doktorskog studija književnosti, kulture, izvedbenih umjetnosti i filma na
Odsjeku za kroatistiku Filozofskog
fakulteta u Zagrebu.
Obje autorice, dakle, osim što su
književnice, prosvjetne su djelatnice,
a predstavljene knjige pjesama nisu
prve (ni posljednje) u njihovu bogatom književnu opusu. Naime, Kovačević Andrijanić dosad je objavila
knjige poezije Udvoje (1988.), Nježni stihovi (1990.), U njedrima oluje
(1993.) i Grad zatočenih prolaznika
(2009.), dok su u pripremi za tisak
znanstveno-fantastični roman Ulica
Neriješenih zagonetki, bajke i pripovijetke za djecu Patuljak Pričuljak,
zbirka priča i novela Suze krilana, izbor ljubavne poezije Umiranje originala / Dnevnik jedne ljubavi, roman
za mlade Putokaz zalutalima te zbirka poezije za djecu Obale ružičastih
oblutaka. Kristina Posilović autorica
je triju objavljenih knjiga poezije:
Agara (2005.), pHI Odessa (2007.) i
Barcelona (2009.), a u pripremi je za
tisak i njezina četvrta knjiga poezije.
O novoobjavljenim zbirkama ovih
dviju pjesnikinja - Gradu zatočenih
prolaznika i Barceloni - govorili su
višestruko nagrađivana, poznata riječka književnica Diana Rosandić, predstavnica nakladnika (Društva hrvatskih književnika - Ogranka u Rijeci),
urednica obiju predstavljenih zbirki
pjesama te prof. Dean Durić, istaknuvši obje autorice kao vrlo plodne
i iznimno perspektivne književnice
čije vrijeme, zapravo, tek dolazi.
Premda se stilski njihova poezija u
mnogočemu razlikuje, kao što i dobna razlika (Kovačević Andrijanić rođena je 1971, a Posilović 1982. godine) djelomično, možebitno, utječe na
različite pristupe motivski i tematski
nerijetko sličnim poetskim preokupacijama, i Kovačević Andrijanić i
Posilović zapravo se vrlo lijepo nadopunjuju te su brojnoj publici priredile iznimno ugodnu i nadahnutu
poetsku večer u kojoj su poklonici
poetskog izričaja doista uživali, komentirajući kako je ista, nažalost,
bila prekratka te je urednica Rosandić obećala da će se svakako predstavljanje ovih kvalitetnih autorica
održati ponovno, ne samo u Rijeci,
nego i u drugim gradovima Republike Hrvatske.
Anita Rončević
broj 21 • Zagreb • 25. svibnja 2010.
odgojno-obrazovna
aktualno praksa
9
www.skolskenovine.hr
LIKOVNA KULTURA
U povodu članka u ŠN
“U početku bijaše slika i zauvijek slika“
Dopustimo učenicima
da budu kreativni
Učenici kroz likovnu kulturu uče likovni jezik koji im otvara mogućnost komuniciranja u vremenu i prostoru. Likovni jezik olakšava interakciju dijete-okolina i pridonosi razvoju likovne kulture svakog pojedinca. On razvija analitičko
mišljenje, aktivan i stvaralački odnos prema okolini, što je dio svake kreativnosti
Piše Đurđica Zailac
dipl. pedagoginja
P
oslije pročitanog opsežnog članka
u Školskim novinama od 2. ožujka
2010. godine, pod nazivom “U početku bijaše slika i zauvijek slika“, ravnateljica
i djelatnici OŠ kralja Tomislava, Našice, riješili su dati svoj glas “za“ likovnu kulturu. Budući da se, prema Nastavnom planu i
programu za osnovnu školu, program likovne kulture temelji na procesu istraživačkog
učenja i stvaranja nedvojbeno je da treba
dobro razmotriti prijedlog za ukidanje toga
nastavnog predmeta.
Oslobađanje duše učenika
“Smatram da će učenici biti uskraćeni za
razvoj svoje kreativnosti koja u predmetu likovna kultura doživljava svoje samoostvarenje i sjaj u potpunosti. Likovna kultura je
način oslobađanja duše učenika. Uzmemo li
im taj predmet (a uzeli smo im već tehničku
kulturu gdje stvaraju svojim rukama) uništit
ćemo cijele naraštaje“ – komentira ravnateljica Blaženka Kapetanović, a defektologinja Snježana Požgaj-Vinčić objašnjava:
“Crtanje, bojanje, slikanje, izrezivanje i
ostale aktivnosti koje se rabe na satovima
likovne kulture utječu na razvijanje upravo mišićne kontrole grube, a naročito fine
motorike, koja je iznimno važna za mnoge
školske vještine. Stoga su satovi likovnog
odgoja od neprocjenjive su važnosti kako za
razvijanje motorike i orijentacije, tako, i još
više, za razvijanje kreativnosti.“
Učiteljica mentorica Anica Janković komentira: “Učenici kroz likovnu kulturu uče
likovni jezik koji im otvara mogućnost komuniciranja u vremenu i prostoru. Likovni
jezik olakšava interakciju dijete-okolina i
pridonosi razvoju likovne kulture svakog
pojedinca. On razvija analitičko mišljenje,
aktivan i stvaralački odnos prema okolini,
što je dio svake kreativnosti”
Ako su začeci likovnog obrazovanja nastali u starom Egiptu i Grčkoj, i ako se po
Aristotelovoj teoriji umjetnost i spoznaja
povezuju, kako to da nama sada likovna
kultura više nije potrebna?
Klasici pedagogije ističu značaj crtanja
i osobitu važnost promatranja i mišljenja.
Kako ćemo mi učitelji objasniti svojim učenicima da više nema likovne kulture, sata
na kojemu mogu pokazati svoju darovitost
i kreativnost.
Živimo u svijetu vizualnih
komunikacija
Nažalost, o ovakvim stvarima uvijek raspravljaju i odlučuju ljudi koji nemaju veze
sa strukom, a i praksom ponajmanje.
Učiteljica Katarina Bukvić po struci nije
likovnjakinja, ali s praksom ima i te kako
veze. Ona je, naime, profesorica hrvatskog
jezika koja se igrom slučaja našla u ulozi
učiteljice likovne kulture. „Nastava likovne
kulture nije predmet gdje djeca samo crtaju,
već mjesto gdje dječje glavice poniru u svijet dizajna, filma, animacije, stripa, arhitekture te vizualne komunikacije. Sat likovnog
je vremenska jedinica s naglaskom na praktičnom radu kroz koji djeca razvijaju svoje
sposobnosti, jačaju samopouzdanje i iskazuju kreativnost. Nastava likovne kulture za
mnoge je učenike, posebice slabije, prilika
gdje se mogu dokazati i postati napredni,
daroviti. Živimo u svijetu u kojemu je naglasak stavljen na vizualnu komunikaciju, a
nastava likovne kulture ima zadaću razvijati
kod učenika upravu takvu vrstu komunikacije kako bi bili spremni za svijet u kakvom
živimo. Nemojte učenicima uzeti mogućnost stvaranja i preoblikovanja, već dajmo
prednost stvaralačkom učenju, neka stvaraju svoj svijet - neka ga učine ljepšim!“
Kad raspravljamo o likovnoj kulturi, uvijek moramo imati na umu cilj nastave likovne kulture, koji obuhvaća brojne elemente,
od poticanja psihomotornog razvoja, preko
mašte, intelektualnog razvitka do estetičke
osjetljivosti i emocija. Cilj je stjecanje trajnih i uporabljivih znanja, razvijanje sposobnosti vizualne komunikacije sposobnosti i
vještina likovnog izražavanja.
Možda bi bilo dobro sjetiti se da su mnogi
znanstvenici iz svoje mašte pokrenuli brojne izume. Kako je lijepo sjetiti se slika i
skica koje je Nikola Tesla vodio kao svoje
zabilješke...
Kako će se od djetinjstva školovati i razvijati svoj talent oni koji će biti budući
izumitelji, ilustratori knjiga i stripova, dizajneri? A dječje radosti u osvajanju različitih
nagrada vezano za likovni izričaj? Gušimo
li slobodu dječjega likovnog izričaja ako
likovnu kulturu izbacimo ili integriramo u
druge predmete? Prisjetimo se da i odrasli, a
posebice djeca rado misle u slikama. Trebamo li se boriti protiv dječje prirode?
Skrb za kulturnu baštinu
Zadaci likovne kulture su razvijati određene sposobnosti, znanja i stavove. Ukidanjem nastave likovne kulture dovodi se u
pitanje ostvarenje određenih sposobnosti,
kao što su: usmjereno likovno opažanje,
razumijevanje likovnih tehnika i sredstava,
vizualno, kritičko i stvaralačko mišljenje,
korelacija s drugim nastavnim predmetima,
estetska prosudba likovnoga rada, umjetničkog djela i okoline.
Kad je u pitanju znanje, dovodi se u pitanje poznavanje i razumijevanje likovnih
pojmova i sadržaja iz nastavnih tema kao i
poznavanje i razumijevanje umjetničkih područja slikarstva, kiparstva, arhitekture.
Posebno treba razmisliti je li učenicima poznavanje kulturne baštine u okviru
svjetske, nacionalne i etnološke umjetnosti
potrebno ukinuti koji se uči u okviru likovne kulture? Postavlja se i pitanje kakvi će se
stavovi razvijati kod djece glede estetskih
vrijednosti i zainteresiranosti za kulturnu i
prirodnu baštinu.
Psihologinja
Ivana Habl
Terapijska
vrijednost
likovne
kulture
“Likovni govor, odnosno likovna
ekspresija način je neverbalne, vizualne komunikacije, izražavanja
misli i osjećaja kroz kreativnu igru i
aktivnost, preko likovnih i kompozicijskih elemenata satkanih od znakova i značenja koji odašilju poruke.
Psiholozi u svojoj praksi primjenjuju
i iščitavaju likovni izraz osobe rabeći ga najčešće kao pokazatelja
intelektualnog razvitka i projektno
sredstvo.
Dječji likovni izraz odlikuje se posebnostima, ali i pravilnostima koje
je moguće zapaziti kod sve djece
svijeta. Osim što pokazuje djetetovo
perceptivno iskustvo, njegovo pojmovno mišljenje i zrelost, motoričku
i intelektualnu, odraz je i dječje mašte, strahova, frustracija... Psiholozi
u obrazovnim institucijama, surađujući s nastavnicima likovne kulture,
dobivaju mnoštvo informacija o učenicima s različitim emotivnim smetnjama. Takve su informacije korisne
u samom prepoznavanju i dijagnostici kao i u terapiji emocionalnih
smetnji. Pubertet i adolescencija
kao razdoblje krize i traganja za vlastitim identitetom jedno je od životnih razdoblja u kojima likovni izričaj
ima značajnu funkciju u ublažavanju negativnih emocionalnih stanja
koje sa sobom nose hormonalne
promjene.
Likovne aktivnosti - crtanje, slikanje, modeliranje - koje uključuju rad
u različitim likovnim tehnikama i materijalima, imaju odgojno-obrazovnu
i terapijsku vrijednost. Likovne aktivnosti dovode djecu bliže njihovim
osjećajima i često su most između
osjetila i osjećanja.
Likovna kultura je značajan element obrazovanja, jer dopušta djeci da kroz igru, koju dijete najbolje
razumije i kroz koju najbolje uči,
zadovoljava svoje potrebe i šalje
poruku o eventualnim teškoćama
zadovoljavanja tih potreba. Likovna
kultura je svojevrstan vid igre koja
kroz obrazovni sustav poprima veliki značaj u izgradnji zdrave individue.“
odgojno-obrazovna
aktualno praksa
10
broj 21 • Zagreb • 25. svibnja 2010.
www.skolskenovine.hr
ISKUSTVA
Poticanje kreativnog mišljenja
i literarnog stvaralaštava
Računalnim igrama
do kulture čitanja
Jedan od osnovnih problema suvremene škole jest da djeca ne čitaju. Ne
čitaju lektiru, ne čitaju stripove, ne čitaju čak ni titlove na flmovima, jer
je sve sinkronizirano na hrvatski jezik. Mora li informatika, tj. računalne
igre biti glavni neprijatelj knjizi? Ili se računalne igre mogu iskoristiti kao
motivacija za čitanje knjige? Postoji i ta mogućnost
Iz računalne igre u knjigu − Lara Croft je najprije nastala kao računalna igra, zatim film, a nakon ta dva „razvikana“ medija nekome
se isplatilo napisati, tiskati i prodavati Larine pustolovine u knjizi
Piše Jelena Marić,
dipl. učiteljica
M
ogu li informatika kao
nastavni predmet i računalo kao medij pomoći
pri stvaranju aktivnosti za poticanje kreativnog mišljenja i literarnog stvaralaštva? Prema nastavnom planu i programu za osnovne
škole, informatiku bi u svoj nastavni predmet trebao integrirati
svaki profesor, a učitelji informatike eventualno likovnu i glazbenu kulturu (kada obrađujemo MS
Paint ili ripanje glazbe).
Ono na čemu uvijek inzistiram,
a smatram da bi na tome trebali inzistirati i ostali predmetni nastavnici, jest gramatička točnost onoga što rade na mojim satovima,
što izaziva valove nezadovoljstva
kod učenika. („Nismo na hrvatskom nego na informatici!“) Moji
učenici, suprotno očekivanjima
roditelja, nemaju odlične ocjene,
a to opet izaziva valove nezadovoljstva. (Moje dijete sate provodi pred računalom, kako onda ne
zna informatiku?) No, to je sada
sasvim drugi problem.
Nitko ništa ne čita
Jedan od osnovnih problema
suvremene škole jest da djeca ne
čitaju. Ne čitaju lektiru, ne čitaju
stripove, ne čitaju čak ni titlove na
flmovima, jer je sve sinkronizirano na hrvatski jezik. Zašto? Odgovor možda nije teško pronaći u
sljedećem - ne čitaju ni roditelji.
Poznato je da djeca uče prema
modelu - ako dijete u roditeljskom
domu nije naviklo na knjigu kao
medij, teško da će to uspjeti učiteljici ili nastavnici hrvatskog jezika
u višim razredima.
Kako može pomoći nastavnik
informatike? Nakon što sam dobro proučila popis lektire za više
razrede, odlučila sam ga integrirati na svoje nastavne satove. Za
oblikovanje teksta koristio nam je
Harry Potter, za MS PowerPoint
njihova omiljena knjiga, a za MS
Movie Makeru radili su film prema književnom ili filmskom predlošku po želji.
Mora li informatika, tj. računalne igre biti glavni neprijatelj
knjizi? Ili se računalne igre mogu
iskoristiti kao motivacija za čitanje knjige? Postoji i ta mogućnost.
Krenimo od najvećega književnog fenomena današnjice Harryja
Pottera. O Harryju je napisano
sedam knjiga, snimljeno je šest
filmova i napravljeno je šest videoigara za razne konzole. Ako
pobliže promotrimo ova tri medija, povezuje ih samo glavni lik
i naslov. Filmovi se razlikuju od
knjiga, jer ne prate radnju. Igre se
razlikuju od filmova. Zašto? Jer se
igre referiraju na knjige. A razlog
tome jest što knjiga postoji kao
OBLJETNICA
gotov predložak, a običaj je da EA
pusti igru u prodaju najmanje četiri mjeseca prije filma.
Lara Croft. Najprije je nastala
računalna igra. Zatim film. I nakon ta dva „razvikana“ medija nekome se isplatilo napisati, tiskati
i prodavati Larine pustolovine u
knjizi. Slično je i s Word of Warcraftom i Diablom. To su vrlo popularne računalne igre. Budući da
su prekompleksne, jer svaki igrač
sam stvara radnju, neke je detalje
bilo potrebno objasniti. Najprije
su napisane knjige (WoW je izdan
u pedesetak romana), zatim stripovi, a sada se snima i film.
Kad Pepeljuga
postane Trnoružica
Pokušat ću dati nekoliko ideja
kako na zanimljiv način, s relativno malo uloženog truda i novca,
možemo potaknuti kreativno mišljenje i literarno stvaralaštvo na
nastavi hrvatskog jezika uz pomoć
informatike.
Što bi se dogodilo da...
- Potreban nam je MS PowerPoint i slike s interneta. Imamo priču
o Pepeljugi. Što bi se dogodilo da
Pepeljuga nije čula otkucaje sata?
Što bi se dogodilo da nije izgubi-
la cipelicu? Što bi se dogodilo da
se princ nije zaljubio u nju, već u
neku drugu djevojku? Što bi se
dogodilo da je princ plesao s drugom djevojkom? Što bi se dogodilo da je dobra vila izgubila čarobni
štapić?
- Potreban nam je MS PowerPoint i internet. Pomiješale su
se bajke. Pepeljuga se našla pod
morem, Mala sirena među patuljcima, kraljevna Trnoružica ima
zlu maćehu i dvije ružne polusestre, a Ljepotica spava stogodišnji
san. Uz pomoć MS PowerPointa i
poveznica (hyperlinka) osmislite
kako će se svaka kraljevna vratiti
u svoju priču.
- Potreban nam je MS Word i
Paint. Zamisli neobično računalo.
Opiši ga u MS Wordu, zatim ga
nacrtaj u Paintu i umetni sliku uz
tekst.
- Potreban nam je MS MovieMaker. Svatko od učenika odabere
jedan književni ili filmski lik. Uz
pomoć programa za izradu filma
predstavlja tu osobu kolegama u
razredu. Isti princip možemo iskoristiti kako bismo učenicima približili život i djelo nekih pisaca.
- Uz pomoć kolegice iz hrvatskog jezika otvaramo sljedeću
debatu: knjiga ili računalna igra?
Pedeset i pet godina Dječjeg odjela u Gradskoj
knjižnici Marka Marulića u Splitu
I nakon svega - opet knjiga!
Piše Vanja Škrobica, Split
G
radska knjižnica Marka
Marulića u Splitu središnja
je narodna i matična knjižnica za narodne i školske knjižnice Splitsko-dalmatinske županije.
Iako Split ima dugu knjižničnu
tradiciju, počevši od knjižnice
splitske katedrale, preko crkvenih
i samostanskih knjižnica, privatnih
knjižnica uglednih i slavnih Splićana, knjižnica i čitaonica brojnih
društava, današnja Gradska knjižnica Marka Marulića utemeljena
je 1951. godine pod nazivom Posudbena biblioteka. Godine 1962.
knjižnica mijenja ime u Narodna
knjižnica u Splitu, a 1993. dobiva
današnji naziv Gradska knjižnica
Marka Marulića. Sve je te godine
knjižnica radila u neadekvatnim
prostorima, kada se 2008. Središnji odjel seli u napušteni vojni, ali
danas izvrsno opremljeni prostor.
Gradska knjižnica Marka Marulića utemeljena je
1951. godine pod nazivom Posudbena biblioteka.
Knjižnica ima i Dječji odjel u kojemu je veseli
kutić za bebe i kutić za predškolce s računalnom
radionicom, prostor za školarce, čitaonica te multimedijalni odjel sa časopisima i stripotekom
Od samog su početka najbrojnija korisnička skupina bili učenici,
zbog čega je 1955. godine otvoren
prvi Dječji odjel. Odjel je ustrojen
prema IFLA-inim smjernicama za
djecu i mlade i UNESCO-ovim
Manifestom za narodne knjižnice
te je kao glavnu zadaću postavio
zadovoljavanje informacijskih i
kulturnih potreba djece i mladih,
kao i zadovoljavanje potreba za
zabavom i razonodom. U tom smislu danas Dječji odjel ima veseli
kutić za bebe i kutić za predškolce
s računalnom radionicom, prostor
za školarce, čitaonicu te multimedijalni odjel sa časopisima i stripotekom.
Knjižnica je 55 godina svoga
Dječjeg odjela odlučila obilježiti
susretom s poznatim ilustratorom
Joškom Marušićem i organiziranjem okruglog stola, na kojem
bi sudionici promišljali značenje
koje u nas danas ima dječja književnost s osobitim osvrtom na
motive Splita i Dalmacije. Naravno, nužno se rasprava dotaknula
Likovna
radionica
u knjižnici
i pitanja koliko se u književnosti
koristi i koliko se još uopće poznaje i njeguje zavičajni govor,
odnosno čakavica.
Na okrugli stol pozvani su mnogi za koje se pretpostavljalo da
imaju što reći: oni koji bi mogli
argumentirano kritizirati, kao oni
koji imaju korisne prijedloge i
sugestije. I dok se Ingrid Poljanić
pitala pišu li još splitski autori za
djecu, potvrda je došla u isku-
broj 21 • Zagreb • 25. svibnja 2010.
odgojno-obrazovna
aktualno praksa
11
www.skolskenovine.hr
Budućnost
čitanja
Da nema književnih predložaka,
broj računalnih igara bio bi znatno manji. To znači da su oni što
sada programiraju igre nekada
čitali knjige, i da na neizravan
način prisiljavaju današnju mladež da čita. Problem je u tome
što ipak nisu dovoljno zadataka temeljili na tome da napišu:
Molimo, pročitajte tu i tu knjigu,
kako biste što uspješnije riješili zadatke. Možda u tome leži
budućnost razvijanja čitalačkih
navika djece i mladeži?
Naravno, svi učenici moraju dati
jasne i smislene argumente, za i
protiv.
- Potreban nam je MS Word i
MS Paint. Prisjetimo se sljedećih
književnih djela i filmova te računalnih igara: Petar Pan, Gospodar
prstenova, Harry Potter, World of
Warcraft, Trnoružica i Pepeljuga.
Koji je lik zajednički svim tim
pričama? (Vile/Vilenjaci) Kako
su opisane vile u tim romanima?
Kako vi zamišljate vilu? Opišite ju
i nacrtajte.
- Izmijeni kraj. Potreban nam je
MS MovieMaker, a učenici biraju
djelo kojem će izmijeniti kraj i/ili
likove.
PRI»A ZA LAK©I DAN
Za Merkatora
ili mala neobiËna Rozi
Gradska knjižnica Marka Marulića utemeljena je 1951. godine pod nazivom Posudbena biblioteka. Knjižnica ima i Dječji odjel u kojemu je veseli kutić za bebe
i kutić za predškolce s računalnom radionicom, prostor za školarce, čitaonica te
multimedijalni odjel sa časopisima i stripotekom
Tko je Ana Karenjina?
Uz samo malo truda mogu se
izmiriti dvije zaraćene strane. Međutim, povijest knjige je takva da
je oduvijek bila privilegij nekih.
Knjiga nikada nije bila pretjerano raširen medij, često puta zbog
svoje cijene, te je bila privilegij
imućnih. Stoga iskreno sumnjam
da je problem nečitanja samo problem današnjice. U razgovoru i s
odraslim ljudima često primijetite
da ne znaju je li Ana Karenjina
stvaran ili fiktivni lik, je li lik ili
autorica romana.
Za realizaciju ovakvih projekata potreban je samo osnovni MS
Office paket, koji je instaliran u
svaku informatičku učionicu, i
osnovno informatičko znanje, a
slične radionice mogu se provoditi
od prvog do osmog razreda.
stvima splitskih autora: Matka
Marušića (Snijeg u Splitu), Bože
Ujevića (autor niza slikovnica s
tematikom Splita i okolice), Dijane Dvornik (Grad mi priča..:
Priručnik za učenike nižih razreda
osnovne škole), Nele Sisarić (Sve
zbog pogleda)...
Bilo je korisno čuti predstavnike
nekih splitskih kulturnih ustanova,
primjerice Zdenke Mišure, ravnateljice Gradskoga kazališta lutaka
i Ljubice Srhoj, ravnateljice Gradskoga kazališta mladih, te Lade
Laure, MHAS Split. Doprinos
okruglom stolu dala je Naklada
Bošković, Udruga za promicanje
kulture i umjetnosti Kurs, dok su
Nansi Ivanišević (Ured državne
uprave SDŽ ) i Vedran Matošić
(TZ Split) govorili o dječjoj knjizi
u kontekstu zavičajnosti i turizma.
Zanimljivo je bilo pogledali
dvije predstave i jednu radijsku
dramu dječjih kreativnih grupa
iz knjižnice te jednu predstavu
ekogrupe. Najveseliji je ipak bio
trenutak proglašenja i podjela nagrada najčitateljima, među kojima
treba izdvojiti desetogodišnjeg
Marina Zdilara, koji je u godinu
dana pročitao 189 knjiga.
Iz dnevnika školskog
psihologa (1)
Lijepog li rođendanskog poklona?!
(Pogledajte sunce.)
Fosili, fosili... Kako im odoljeti?
Piše Milijana Kovačević
psihologinja savjetnica, OŠ Kman Kocunar,
Split
- Hvala, dovršimo započeto.
- Vaš glas za župana.
- Ne damo Split ispod banka, hoćemo
Ranka!
- Splite, volim te!
- Predsjednik koga nitko ne drži u šaci!
Itd., itd...
Davno je već splasnula prašina dignuta
oko izbora predsjednika i gradonačelnika,
što će reći da su prošli lokalni i državni izbori i plakati s manje ili više besmislenim,
da ne kažem nešto teže, porukama, još više
nagrđuju prostor koji su zaposjeli. To je
tako, jer su se olinjali od vjetra, ostrugali
od kiša, izblijedjeli od sunca, potrgali od
erozije nasilnih ruku pojedinaca bijesnih i
samih po sebi, pa poruke na njima, ako se
i vide, još besmislenije zvuče, jer iza njih
ne stoji napumpana euforija, niti ih više čitaju isprani mozgovi. Uz to, već se svode
(porazni) računi. Bože, kako masama malo
prašine treba baciti u oči da ne vide i ne
čuju ništa ili, naprotiv, vide ili čuju ono što
ti neki drugi hoće!?!
U intermezzu, počela su mi izranjati sjećanja na komentare u velikoj (za predmetnu nastavu, tj. sve učitelje) i maloj (dva
kabineta razredne nastave) zbornici i po
učionicama, kad bih se, između satova ili
na kraju nastave, susretala s učiteljicama
(učitelja nijednog više nemamo - zadnji
je otišao u mirovinu prije četiri godine)
u službenom ili neobveznom razgovoru.
(Uh, kolike rečenice! Znam da će me jezičari kritizirati, ali ja se ne bih kratila.
Baš tako mi mozak funkcionira - naviru
otočići misli potaknuti sjećanjima ili asocijacijama. Uostalom, ja sam psiholog, ne
profesor književnosti, iako, u povjerenju,
i to sam mogla biti, jer sam uvijek voljela
čitati - volim i sad - a i pisanje mi je išlo
dobro - nije da se hvalim - tako drugi kažu.
Uostalom, svoju prvu književnu nagradu
dobila sam u trinaestoj godini. Diplomu
još čuvam. Za knjigom još i sad tugujem.
Naslova Feničanski brod, bila mi je jako
draga, ali je, u nekoj posudbi koja se nije
trebala dogoditi, netragom nestala.)
No, vraćam se komentarima što sam
ih slušala tijekom predizborne kampanje,
dok su se događali izbori, i nakon njih.
Mnoge od tih komentara, istina, ne bih
više mogla ponoviti, a da budu smisleni,
ali jedan sigurno hoću. Da priča bude potpuna komentaru mora prethoditi obimniji
uvod.
Edita je mlada učiteljica. U nas je počela raditi nema ni godinu dana. Ustvari,
ukupan joj je staž u našoj školi i dulji. Zamjenjivala je više od godinu dana odsutnu
stručnu suradnicu (?), pa smo se zbližile.
Osebujna je. Kad je bolje upoznate i ako
ste taktični i tolerantni, s njom vam bude
lijepo. Tako smo nas dvije dobro surađivale i lijepo nam je bilo. Sad je u razrednoj
nastavi. Radi kao „prava“ učiteljica, što i
jest. Ali... moram stati. Ma, u ovoj priči,
iako je zanimljiva, Edita nije bitna. Ovo
bi trebala biti priča o njezinoj kćerkici Rozi.
Rozi ima malo više od pet godina i darovito je dijete, a ima i talente. Najočitiji je
likovna darovitost. Prekrasno crta i ja bih,
budući da me dječji crtež zanima, posebno
crtež darovitog djeteta, rado imala njezine
crteže, ali ne ide. Rozi je tvrd orah. Ne da
ona svoje uratke nikome, pa ni meni. Kad
je mama Edita počne nagovarati da mi odvoji neke od svojih crteža, jer, eto, imam
predavanje u gradskoj knjižnici o dječjem
crtežu, pa mi trebaju za ilustriranje onoga
što govorim, ona se uskopisti:
- Nema teorije! Ne dam!
- Ne trebaš dati, samo joj posudi. (Skenirat ću i vratiti joj, kažem ja mami, ali
ništa od pogodbe.)
- Što ako posudim?, argumentira Rozi.
Teta Milijana će to podijeliti. Kako će poslije znati da je to moje? Pomiješat će se s
drugim crtežima, zabrinuto će djevojčica.
Na kraju je ipak pristala. Olovkom je na
poleđini crteža napisala svoje ime, ali je
dala samo one crteže koje je ona odabrala.
I ne samo to. Prije nego što sam ih stigla i
pogledati, tražila ih je natrag. Mogu zadržati, poručila je, samo onaj crtež što mi je,
kao poklon, nacrtala za rođendan.
Ovo s crtežima nije niti zrno prašine u
moru dogodovština koje roditelji doživljavaju sa svojim osedujnim djetetom koje
ih, tragajući za spoznajama, informacijama, argumentima, činjenicama, dokazima... povremeno, zapravo - vrlo često, dovodi pred zid ili do granica strpljenja. Ali,
tako vam je to kad imate darovito dijete.
Što prije prihvatite činjenicu da je takvo
kakvo jest, bit će vam lakše nositi se sa
stvarnošću.
Teorija o pomrčini sunca također je na
meti bistrice Rozi. Naime, Rozi je duboko
uvjerena, bar za sada, da teorija o pomrčini sunca nije točna. Kako može biti pomrčina sunca, pita (se) ona, ako su mjesec i
sunce različite veličine. Sunce je veće, a
mjesec manji. Kako onda može mjesec zakloniti sunce? Na osnovi činjenica jedino
je moguća pomrčina mjeseca. Zaklonit će
ga sunce, koje je veće od njega. Roditelji
su se trudili objasniti joj o čemu se zapravo radi, ali ona ne prihvaća njihovo objašnjenje. Uvrijeđena i povrijeđena, potužila
se noni da roditelji ništa ne razumiju.
Ponekad se učini da se prividno miri s
objašnjenjem. Da ga nije stvarno prihvatila, svjedoči to što se stalno vraća na tu
temu.
Mnogo strasti Rozi unosi u svoje spoznavanje svijeta i okolice, toliko da je boli
kad ne uspije nešto shvatiti ili dokazati da
je njezino shvaćanje i tumačenje ispravno. Zato često plače kad ne uspije shvatiti
objašnjenje.
(Kraj u sljedećem broju)
12
www.skolskenovine.hr
odgojno-obrazovna praksa
FIZIKA
broj 21 • Zagreb • 25. svibnja 2010.
Važnost interesa u nastavi
Učenje je i spoznaja i
doživljaj
Piše Ivan Cerovec
diplomirani pedagog i učitelj fizike,
Krapinske Toplice
N
ema sumnje da je već
davno uočena golema
važnost učeničkog interesa u nastavi. Jedni znalci svode
interese na čuvstvo ugode, drugi
na suženu i pojačanu pozornost,
ima i onih koji interese u nastavi vežu za doživljavanje različitih vrednota. Bez obzira na sitne
razlike, značajne su spoznaje da
su interesi i ativnosti učenika
veoma povezani, a na tome se
može i mora graditi bit odgoja i
obrazovanja. Interes vodi u trajnu radoznalost, a sve to polako
prelazi u aktivnosti i samoaktivnosti. Aktivnosti i samoaktivnosti izazivaju se samo dobrim
motiviranim radom, a očekivani
rezultat je spontani rad. Budući
da je interes učenika usmjeren na
vanjske predmete i pojave, on je
jako povezan s prirodnom i društvenom sredinom. Obrazovanje
sve je više usmjereno na pojedinca-učenika. Učitelj ima ulogu
pomagača, suradnika, a učenje
postaje osobni čin, kao potreba,
važnost, smislenost... Razvoj pojedinca najbolje se potiče u suradničkoj i motiviranoj okolini.
Jer, tada pojedinac najviše dobije
želju i potrebu za znanjem. Stoga
je veoma važno znati kako učiti,
nego kako steći veliku količinu
znanja.
Dani i zadani interesi
U suvremenoj didaktici došlo
je do suglasja da su interesi u nastavi dani i zadani. Dani interesi
su rezultat dobnog razvoja, sazrijevanja i utjecaja životne sredine.
To iskustvo se donosi u školu, a
zadaća je nastave da potpomaže
razvoj novih interesa. Trajan interes može se razviti za ono što
je učeniku primjereno, ali uvijek
valja poticati i na nove interese.
Zbog uspješnog stvaranja i razvijanja novih interesa, nastava ponekad poprima oblik igre i zabave. Stoga učitelj ne čeka pasivno
javljanje pojedinih interesa, već
ih priprema i ubrzava.
Primjerice: Dokaz kako vanjskom silom možemo lako uspostaviti ravnotežu. (sl. 1 i 2)
Na jednom kraju uzice učvrstite
neki lagani predmet (mala plastična posudica), a na drugom kraju
tijelo mnogo veće mase (veći gumeni kotačić) i sve to prebacite
preko olovke. Niste uspjeli uspostaviti ravnotežu, jer je tijelo veće
mase povuklo tijelo manje mase.
Međutim, vanjskom silom možete uspostaviti ravnotežu lakšega i
težega predmeta. Očekujemo veliko iznenađenje! Uhvatite rukom
lagani predmet tako da održavate ravnotežu s težim predmetom.
Pustite lagani predmet da se zanjiše. Došlo je očekivano iznenađenje. Lagani predmet okrenuo se
oko olovke i uspostavio ravnotežu s težim predmetom. Vanjskom
silom pomogli ste uspostaviti ravnotežu.
Na takav način vanjskom silom
možemo uspostaviti ravnotežu i
kod njihanja težega tijela.
U jednom trenutku lagani predmet pustite da se zanjiše oko
olovke. Nastaje veliko trenje koje
zaustavlja njihanje teškoga tijela.
Pustite li lagani predmet na
njihaje, dolazi do veoma brzog
okretanja laganog predmeta oko
olovke.
Zaustavlja se gibanje težega
predmeta. Došlo je do ravnoteže zbog stvorenog trenja. Isto se
dogodi i u slučaju njihanja težeg
predmeta. Takav pokus predstavlja iznenađenje, a ono stvaraju
pojačani interes za proučavanje
fizike.
Interesi i ativnosti
učenika veoma su
povezani, a na tome
se može i mora
graditi bit odgoja
i obrazovanja. Interes vodi u trajnu
radoznalost, a sve
to polako prelazi
u aktivnosti i samoaktivnosti. Aktivnosti i samoaktivnosti izazivaju se
samo dobrim motiviranim radom, a
očekivani rezultat je
spontani rad
Bogatstvo interesa stvara pokus
pretvaranja mehaničke energije u
toplinsku. Učenik će obavljati rad
na tijelu i doći će do povećanja
energije. (sl. 3 i 4)
Pokusi potiču interes
Potrebno je pripremiti: sačmu
(oko 1 dL), termometar, cijev
promjera 5 cm, a duljine 1 m i
veću čašu.
Napomena: najbolja je tvrda
papirnata ili plastična cijev, jer
zadržava toplinu, a sačmu čine
sitna okrugla olovna zrnca koja
se koriste za punjenje patrona lovačkih pušaka.
Tijek rada:
Sačmu stavite u veću staklenu
posudu i izmjerite početnu temperaturu (T1).
Potom sipajte sačmu u tvrdu
papirnatu ili plastičnu cijev i zatvorite je plastičnim vrećicama.
Dva puta okrenite sačmu u cijevi i vratite ju u veću času. Ponovno izmjerite temperaturu (T2) .
Kad se rashladi sačma do temperature (T1), vratite je u cijev i
okrećite, primjerice, 10 puta.
Sačma će se još više zagrijati
te izmjerite (T3). T = apsolutna
temperatura izražena u K (kelvinovim stupnjevima).
Zaključci:
Učenik će se uvjeriti da rad
može prelaziti u energiju.
Ako je učenik uložio više rada,
došlo je do stvaranja veće toplinske energije u sačmi.
Ništica (0) okretaja sačme,
ostaje energija na početnoj temperaturi (T1).
Dva okretaja cijevi stvorile su
toplinsku energiju na većem stupnju topline (T2).
Deset okretaja cijevi stvorile
su još veću toplinsku energiju na
stupnju (T3).
Kod učenika se smanjivala mehanička energija, a u sačmi se stoga povećavala toplinska energija.
Rad može prelaziti u energiju, a
potom energija može izvršiti rad.
Ovakav pokus stvara interese
koji širom otvaraju “vrata“ proučavanju svih oblika energije.
Još ako dodajete neke zanimljivosti o energiji, interes se povećava.
Primjerice:
najvažniji izvor energije je
Sunce
jedino je energija svjetlosti vidljiva, sva ostala energija u svemiru je nevidljiva
nema djelića na tijelima, u tijelima i cjelokupnom prostoru koje
ne posjeduje energiju
energija je svuda oko nas i ne
može se uništiti, ali niti stvoriti ni
iz čega, može se samo pretvarati,
prelazeći iz jednog oblika u drugi
svako tijelo koje obavlja rad,
energija mu se smanjuje
ako okolica obavlja rad na tijelu, energija tijelu se povećava
ono što zovemo sile samo su
sredstva kojima se primjenjuje
energija.
Samovrjednovanje
Dakle, sve ovo stvara dovoljno
novih interesa za nastavak proučavanja ovakvih zanimljivih sadržaja. Zapravo, svaki učitelj trebao bi postojeće dječje interese
dobro upoznati i po mogućnosti
iskoristiti u nastavnom procesu.
Kod toga ne mislimo samo na
pasivno prilagođavanje, već da
ih proširuje na nova područja.
Interese valja pripremati i ubrzavati.
Veliki interes za nastavne sadržaje daje i samovrednovanje.
Ono je danas najsmisleniji način
vrednovanja učenikova rada. Jer,
osjećaji su važni isto toliko koliko i činjenice. Najbolje se uči
u sredini koja učenike ne ugrožava. Ako je u središtu pozornosti
učenik, tada obrazovanje ne smije biti samo ono što učenik misli,
kognitivna sfera, nego i njegovi
osjećaji i ponašanje. Dakle, informiranje valja uvijek kombinirati s osjećajima i doživljajima.
To je i najbolje za razvoj samosvijesnosti, samostalnosti, samopoštovanja te samokritičnosti.
Kao što kaže narodna mudrost:
“Želimo li razumjeti druge, moramo poznavati sebe.“
13
regija
broj 21 • Zagreb • 25. svibnja 2010.
www.skolskenovine.hr
BOSNA I HERCEGOVINA
Okrugli stol
Gradnja dugoročne strategije
razvoja visokog obrazovanja
Nužno je analizirati svako sveučilište o poduzetim aktivnostima na planu implementacije Bolonjskog procesa i reforme
visokog obrazovanja od 2005. godine do danas
F
ederalno ministarstvo obrazovanja i
znanosti (FMON) organiziralo je krajem travnja u Mostaru okrugli stol na
temu Stanje i perspektive Bolonjskog procesa u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Ovom je skupu prisustvovalo više od šezdeset predstavnika resornih ministarstava,
predsjednik Rektorske konferencije/zbora
BiH, rektora javnih i privatnih sveučilišta
i njihovih predstavnika, zatim predstavnika državnih agencija koje se bave visokim
obrazovanjem, kao i predstavnika studentskih udruga svih sveučilišta. Stručnom
skupu prisustvovali su i predstavnici međunarodnih organizacija i institucija koje se
bave razvojem visokog obrazovanja, Misije
OSCE u BiH, Vijeća Europe u BiH i druge.
Pozitivni učinci i nedostaci
Uvodničari na okruglom stolu, prof. dr.
Terence Clifford Amos, jedan od osnivača
bolonjskog sustava obrazovanja u Europi,
procjenitelj kvalitete visokog i višeg stručnog obrazovanja i stručni konzultant za
europsko visoko obrazovanje, te prof. dr.
Srebren Dizdar i prof. dr. Mirsad Đonlagić,
članovi državnoga stručnog tima za reformu
visokog obrazovanja, prezentirali su pregled i ocjene trenutačnog stanja implementacije Bolonjskog procesa u BiH, tendencije
implementacije u državama članicama EU i
zemljama aspirantima te mapu puta za priključenje Bosne i Hercegovine europskim
aktivnostima s pozitivnim učincima i nedostacima.
Zaključeno je da je potrebno izraditi dugoročnu strategiju razvoja visokog obrazovanja, a na osnovu strategije i akcijski plan
u kojem bi trebali biti definirani odgovorni
nositelji strateških ciljeva i rokovi za izvršenje strateških zadataka. Također je zaključeno da je nužno analizirati svako sveučilište
o poduzetim aktivnostima na planu implementacije Bolonjskog procesa i reforme
visokog obrazovanja od 2005. godine do
danas te pronaći model financiranja visokog
obrazovanja. Također je zaključeno da organizaciju ovakvih susreta treba nastaviti i
ubuduće, i to najmanje dva puta godišnje uz
učešće svih zainteresiranih partnera.
Na stručnom skupu publicirana je i brošura koja sadrži uvodna izlaganja stručnjaka
i posljednje zaključke ministarskih konferencija u pogledu razvoja i implementacije
Bolonjskog procesa u Europi.
Razvoj znanosti
FMON izražava čvrstu opredijeljenost da
i dalje pruža podršku poboljšanju uvjeta visokog obrazovanja i implementaciji reforme
visokog obrazovanja, kao i razvoju znanosti
na svim javnim visokoškolskim ustanova-
SRBIJA
ma u Federaciji Bosne i Hercegovine, a to
potvrđuje i činjenica da je za ove namjene
u proračunu Ministarstva za 2010. godinu
planirano pet milijuna konvertibilnih maraka. Inače, Federalno ministarstvo obrazovanja i znanosti u zadnje je tri godine kroz
različite programe i projekte za implementaciju Bolonjskog procesa te unapređenje
visokog obrazovanja i znanosti u Federaciji
Bosne i Hercegovine osiguralo oko 16 milijuna maraka.
Ovaj je okrugli stol prvi od tri planirana
Sjećanje na velikana
Googleova rođendanska čestitka
Josipu Pančiću
Josip Pančić školovao se u
Gospiću, Rijeci i Zagrebu te potom u Pešti, gdje je s 28 godina
na Medicinskom fakultetu obranio
doktorsku disertaciju iz medicinske
botanike, a proslavio se otkrivanjem
brojnim endemskih vrsta, među
kojima je najpoznatija Pančićeva
omorika
V
eliko je iznenađenje bilo kada se na
internetskim stranicama najmoćnijega svjetskog pretraživača Googlea, na srpskom jeziku, u travnju na okviru
za unos traženog pojma pojavio crtež triju
omorika s pticom, koji je podsjećao na rođendan velikog znanstvenika Josipa Pančića. Podno Velebita, u selu Ugrine u ondašnjoj Austro-Ugarskoj, 5. travnja 1814. godine rođen je velikan među prirodnjacima 19.
stoljeća, pionir bioloških i drugih prirodnih
znanosti u Srbiji. Školovao se u Gospiću,
Rijeci i Zagrebu te potom u Pešti, gdje je s
28 godina na Medicinskom fakultetu obranio doktorsku disertaciju iz medicinske botanike. Radeći kao ljekar i predavač u nekoliko mjesta tadašnje Austro-Ugarske u Beču
je na nagovor Vuka Karadžića odlučio doći
u Srbiju 1846. godine, kojoj je ostao vjeran
do kraja života.
Rad je započeo u ljekarskoj praksi, ali se
uz sve obaveze intenzivno bavio proučava-
njem prirode, osobito biljnog svijeta, stvarajući tako dragocjene zbirke za znanstveno
istraživanje i obrazovanje. Bio je svestrani
znanstvenik, osim biljnog svijeta Srbije i
okolnih zemalja proučavao
je kukce, mekušce, ribe, vodozemce, gmizavce, ptice i
sisavce.
Za golem doprinos stvaranju moderne znanosti o živoj
i neživoj prirodi Pančiću su
odana brojna priznanja. Tako
je 1850. godine izabran za
priopćavajućeg člana Društva Srpske Slovesnosti. Nakon što je to prerastao, u
Srpskom učenom društvu
1864. postaje predsjednik
odjela za prirodne znanosti,
a od 1879. do 1883. godine
predsjednik je toga društva,
iz kojega je 1887. godine
nastala Srpska kraljevska akademija s Pančićem kao prvim predsjednikom. Bio je
redoviti član Zoološko-botaničkog društva
u Beču i dopisni član Carskoga geološkog
društva u Beču te Matice srpske u Novom
Sadu. Rektor beogradske Velike škole bio
je tijekom šest mandata.
Na prvom predavanju na Liceju, Velikom
učilištu, Pančić je 1853. istaknuo da se prirodne znanosti ne mogu upoznati samo na
predavanjima s katedre i radom u kabinetu,
već prije svega dodirom s objektom u priro-
di. Za svoje je studente organizirao brojne
izlete, od kojih su posebno značajni onim
po raznim područjima Kopaonika. Akademik Božidar Đorđević o tome kaže:
„Pančić je bio veliki pedagog. Kada je govorio o običnim stvarima iz raznih disciplina o kojima je predavao,
izgledalo je kao i da se one
preparirane životinje i one
suhe biljke u njegovoj ruci i
oni hladni minerali i nijemo
kamenje u njegovih kabineta
glasno progovaraju: Ljubite
znanost i ljubite domovinu.“
Josip Pančić umro je u
Beogradu 25. veljače 1888.
godine, a od 1951. godine
počiva u mauzoleju, sagrađenom na najvišem vrhu Kopaonika, Pančićevu vrhu, na
2017 metara nadmorske visine. Najznačajnija djela Josipa Pančića su
Ribe u Srbiji, Ptice u Srbiji po analitičkom
redu, Šumsko drveće i šiblje u Srbiji, Građa
za floru Kneževine Bugarske, itd. Plod četrdesetogodišnjeg rada nova je 121 vrsta, 50
varijeteta i sedam formi, od kojih su danas
priznate 64 vrste. Među njima su najpoznatije Pančićeva omorika i srpska ramondija,
koje se ubrajaju u skupinu 59 endemskih
vrsta Srbije.
Prema Prosvetnom pregledu
I. B.
stručna skupa koje Federalno ministarstvo
obrazovanja i znanosti organizira u 2010.
godini, prekretnici u implementaciji Bolonjskog procesa u Europskom prostoru
visokog obrazovanja, a na kojima će stručnjaci za provedbu procesa revidirati stanje
implementacije u Federaciji Bosne i Hercegovine i zemlji uopće te utvrditi smjerove
daljnjeg razvoja započetih procesa u Europi
i domaćoj praksi.
Prema FMON-u
I. B.
CRNA GORA
Unaprijediti
nastavu iz
elektrotehnike
P
očetkom svibnja održana je dvodnevna Konferencija nastavnika
elektrotehnike Crne Gore. Organizirali su ju Ministarstvo prosvjete i
znanosti, Centar za stručno obrazovanje
i Njemačko društvo za tehničku suradnju (GTZ) u okviru projekta Reforma
stručnog obrazovanja u pravcu unapređenja zapošljavanja, uz financijsku
podršku Ministarstva za ekonomsku suradnju i razvoj Savezne Republike Njemačke. Konferenciji je prisustvovalo 70
nastavnika i direktora srednjih stručnih
škola iz područja elektrotehnike.
Cilj je organizatora ovoga skupa
bio unaprijediti komunikaciju između
škola i suradnju među nastavnicima,
kao i osigurati forum na kojem će
prisutni moći otvoreno razgovarati o
svim pitanjima koja se odnose na njihov rad, iznijeti svoje dojmove o dosadašnjoj implementaciji obrazovnih
programa, nedostatku odgovarajuće
opreme, metodološkim i pedagoškim
pitanjima, kao i organizaciji nastave. Na konferenciji se razgovaralo i
o mogućnosti formiranja udruge nastavnika elektrotehnike i organizaciji
nacionalnog natjecanja za učenike,
sve, naravno, u cilju unapređenja
kvalitete nastave i promocije zanimanja iz područja elektrotehnika.
Prema CSO-u
I. B.
aktualno
svijet
14
broj 21 • Zagreb • 25. svibnja 2010.
www.skolskenovine.hr
NJEMA»KA
Utjecaj okoline
na školski uspjeh
Kako spriječiti siromaštvo
obrazovanja
Zadnjih je godina općeobrazovne škole bez položene mature napustilo 8,3 posto učenika, odnosno 82.000
mladih ljudi. Isto tako, bez svjedodžbe je iz strukovnih škola otišlo 23 posto učenika, odnosno oko čak 240.000
učenika. Dakle, otprilike svaki šesti mladi čovjek nije položio maturu niti stekao stručno obrazovanje
N
a prvi je pogled u Njemačkoj
svakome omogućen pristup
obrazovanju sve do akademske razine. No, u stvarnosti
mnogi mladi ljudi ne uspiju svladati ni najjednostavnije prepreke, jer,
primjerice, nemaju jezična znanja ili im okolina otežava učenje.
Posljedica je toga siromaštvo u
obrazovanju i taj se nedostatak
ne može ukloniti samo s više ulaganja u edukacijski sustav. Institut
der deutschen Wirtschaft u Kölnu
(IW) ispitao je povezanost između
okoline i uspješnosti u učenju te iz
rezultata oblikovao paket mjera za
borbu protiv siromaštva u obrazovanju. Za to su, doduše, potrebna i
dodatna ulaganja, ali ona se mogu
ostvariti.
U njemačko se školstvo godišnje
uloži nekoliko stotina milijuna
eura, ali izvješća govore da su izdaci katkad nepotrebni. Primjerice,
državu godišnje oko sedam milijardi eura stoji to što učenici ponavljaju razred ili čak napuštaju školu
bez završnih ispita i zato se kasnije
moraju skupo doškolovati. Naime,
zadnjih je godina općeobrazovne
škole bez položene mature napustilo 8,3 posto učenika, odnosno 82.000 mladih ljudi. Isto tako,
bez svjedodžbe je iz strukovnih
škola otišlo 23 posto učenika, odnosno oko čak 240.000 učenika.
Dakle, otprilike svaki šesti mladi
čovjek nije položio maturu niti
stekao stručno obrazovanje. No,
taj je problem vidljiv već i kod
osnovnoškolaca.
U međunarodnoj usporedbenoj studiji obrazovanja, PISA
istraživanju, ispit čitalačke pismenosti nije položilo ili ga je jedva položilo 22,3 posto njemačkih
osnovnoškolskih učenika - to
znači da ne mogu razumjeti tekst
bez teškoća. Zbog toga Njemačka
loše stoji na međunarodnoj ljestvici PISA ispitivanja. Ali to isto
tako znači da na tržištu rada mladi ljudi bez završnih ispita predstavljaju rizične kandidate. Čak
i uspješan završetak jedinstvene
opće devetogodišnje, odnosno
desetogodišnje škole ne čini ih
spremnima za posao.
Mnogo je razloga zbog kojih
netko nije dovoljno osposobljen
za usvajanje stručnog obrazovanja. IW je prepoznao cijeli niz
čimbenika koji utječu na to (vidi
tablicu).
Obitelj
Mladi iz domova u kojima se
ne govori njemački imaju slabe
izglede za dobar uspjeh na PISA
ispitivanju. Zbog toga im se u sve
tri ispitne discipline - čitalačka,
matematička i prirodoslovna pismenost - uočljivo smanjuju bodovi. Preračunato, učenici zbog
toga mogu izgubiti čak cijelu
školsku godinu. I razina obrazovanja roditelja također djeluje na
rezultate - djeca čiji roditelji nemaju položenu maturu ili završeno
stručno obrazovanje, prema procjeni, unazađuju učenika još pola
školske godine. Veliki je nedostatak i kada djeca kod kuće nemaju
računalo, pisaći stol i rječnik ili
svime time ograničeno raspolažu
te ako za učenje njemačkog i matematike nemaju dovoljno vremena. To spušta PISA vrijednosti
za daljnjih od 10 do 30 bodova u
usporedbi s djecom koja nemaju
odnosne probleme. Također, tko
nije pohađao dječji vrtić, dokazano
teže napreduje u školi.
Škola
Veliku ulogu ima i pitanje nalaze li mladi zadovoljstvo u tome da
saznaju nešto novo i produbljuju
naučeno. Veliki gubitak PISA bodova učenicima, osim toga, donosi
i neslaganje s učiteljima te nedostatak poštovanja prema njima. I organizacija školskog sustava utječe
na uspješnost u učenju. Pozitivno
je kod učenja kada škole mogu
više samostalno odlučivati i onda
Mjere IW-a za smanjenje siromaštva u obrazovanju do 2020.
godine (u milijardama eura)
Čitalačka pismenost procjenjivala se s obzirom na tri dimenzije:
oblik ili tip teksta odnosno materijala za čitanje - razlikuju se neprekinuti tekstovi („proznog“ oblika) i isprekidani tekstovi (dijagrami, grafikoni, tablice, karte, obrasci...)
aspekt čitanja ili tip čitalačkog zadatka - tri aspekta: pronalaženje podataka, tumačenje tekstova te promišljanje i procjenjivanje tekstova
situacija ili svrha u koju je tekst napisan - četiri tipa situacije čitanja: čitanje u osobne
(privatne) svrhe, čitanje u javne (opće) svrhe, čitanje u profesionalne (poslovne) svrhe
te čitanje u obrazovne svrhe
Matematička pismenost procjenjuje se na temelju četiri područja matematike:
prostor i oblik - prostorni i geometrijski fenomeni i svojstva objekata
promjena i odnosi - odnosi između varijabli te razumijevanje načina na koji su prikazani, uključujući jednadžbe
količina - obuhvaća numeričke fenomene, kao i kvantitativne odnose i obrasce
neizvjesnost - odnosi se na statističke i probabilističke fenomene
Prirodoslovna pismenost je definirana kao stupanj do kojeg neki pojedinac:
posjeduje prirodoslovno znanje i primjenjuje ga da bi prepoznao pitanja i probleme,
stjecao i obogaćivao svoje znanje, objašnjavao pojave na znanstveni način te izvodio
zaključke utemeljene na dokazima o problemima vezanima uz prirodoslovlje
razumije karakteristična obilježja prirodoslovlja kao oblika ljudskog znanja i istraživanja
pokazuje svijest o tome na koji način prirodne znanosti i tehnologija oblikuju našu
materijalnu, intelektualnu i kulturalnu okolinu
iskazuje spremnost na angažman u pitanjima i idejama vezanima uz prirodoslovlje
kao promišljajući građanin
(Broj bodova prikazuje razliku između učenika s odnosnim problemom i bez njega. Razlika od oko 40 bodova odgovara gubitku jedne
školske godine)
Prijedlozi IW-a
obvezno pohađanje
vrtića u godini prije
polaska u školu
ukidanje roditeljskog
doprinosa za dječje
vrtiće
služba socijalnih
pedagoga i školskih
psihologa u svim
školama
visokokvalificirano
osoblje u dječjim
vrtićima
osnivanje cjelodnevnih
škola u cijeloj zemlji
ukupno
manje ponavljanja
razreda i prekida
školovanja
manje naknadnog
obrazovanja
1,0
1,4
manje učenika zbog
smanjenog broja
stanovnika
1,6
1,6
Moguće uštede
6,5
Cjelodnevne škole:
zgrade i osoblje, ne
uključujući ustanove za
cjelodnevni boravak
učenika
uz pomoć normiranih testova provjeravati koliko su djeca naučila.
S druge strane, dokaziva je i
povezanost između uspješnosti
učenika te financijskih izdataka za
školstvo. Doduše, samo ulaganje više novca u postojeći sustav
neće polučiti značajnije pomake.
No, IW stoga preporučuje što još
treba učiniti kako bi se poboljšala
kakvoća obrazovanja (vidi grafiku).
Dogradnja dječjih vrtića
Time se polaže temeljni kamen
za kasnije napredovanje u obrazovanju, ali taj se potencijal ne koristi dovoljno. To bi se moglo promijeniti s obveznim i u cijeloj zemlji
primjenjivim normama za dječje
vrtiće. Takve norme određuju što se
ondje mora naučiti i što djeca trebaju znati prije polaska u školu, a
u tom procesu aktivno mora sudjelovati i stručno osoblje. Osim toga,
stručnjaci preporučuju obvezno
pohađanje vrtića godinu dana prije
polaska u školu. A kako ostvarenje
te zamisli ne bi spriječio nedostatak novca, boravak u vrtiću trebao
bi ubuduće biti besplatan.
Cjelodnevne škole
Djeca iz manje obrazovanih
društvenih slojeva trebaju pomoć,
jer im se kod kuće ne pruža dovoljno podrške u učenju. Školski sustav
s poludnevnim boravkom u školi
to ne može nadoknaditi. Stoga se
u cijeloj zemlji trebaju organizirati
cjelodnevne škole. Također, trebalo bi osigurati i obvezne norme
(standarde) prema kojima učenici
trebaju postići minimalnu osposobljenost za rad.
Veći i pravodobni poticaji
Kako bi se učinkovito djelovalo kad se primijeti da učenici
popuštaju u učenju, ali i kako bi
ih se više ciljano poticalo, treba
se osloniti na podršku socijalnih
pedagoga i školskih psihologa.
No, za sve predložene mjere, a
u cilju smanjenja siromaštva u
obrazovanju, trebalo bi godišnje
ulagati dodatnih 12 milijardi eura
u njemački obrazovni sustav. S
druge strane, Njemačka vjerojatno
neće morati trošiti više na sustav
obrazovanja, jer će u budućnosti
biti sve manje učenika, pa će već
2020. rashodi smanjiti za 12,5 milijardi eura. Također, 4,4 milijarde eura godišnje moglo bi se već
sada uštedjeti kad bi slabiji učenici
dobili pravodobnu i sveobuhvatnu pomoć umjesto da ponavljaju
razred(e) ili da se kasnije skupo
dodatno osposobljavaju.
Mnogo toga što je propušteno
moglo bi se nadoknaditi u sustavu strukovnog obrazovanja, gdje
učenici mogu polagati završni ispit
sekundarnog stupnja II. Prilagodljive naknade troškova obrazovanja, više praktičnog rada i velika
ponuda jednostavnih strukovnih
programa učinit će ostalo.
Prema Lauffeueru
Priredio Željko Medvešek
tema
broja
aktualno
broj 21 • Zagreb • 25. svibnja 2010.
15
Tema broja: Rezultati dræavne mature (izborni dio)
www.skolskenovine.hr
Nema razloga za
prizivanje katastrofe,
ali niti za euforiju
D
Pripremio Marijan ©imeg
Ispitima iz trinaest izbornih
predmeta pristupilo je
35.927 učenika i od tog
broja čak 4251 učenik nije
postigao rezultat kojim
bi preskočio prag prolaznosti, što će reći da je
12,7 posto učenika palo
na nekom od ispita. Sama
ta činjenica bila je dovoljna
mnogim stručnjacima, ali
i laicima koji bi o baš svakom društvenom događaju
željeli reći zadnju riječ, za
generalizaciju i za još jednom izrečenu procjenu
da je državna matura
promašen projekt, novac
bačen u bunar bez dna, još
jedan šamar svim vrijednim srednjoškolskim nastavnicima koje sad netko
želi uvjeriti da svoj posao ne
rade dobro i kvalitetno
ana 12. svibnja Goran Sirovatka, ravnatelj Nacionalnog
centra za vanjsko
vrednovanje obrazovanja, potpisao je trinaest dokumenata
kojima su Stručna povjerenstva
za odlučivanje o pragovima
za ocjene na ispitima državne
mature za ovu školsku godinu
donijela odluku o pragovima
prolaznosti za svaku ocjenu
pojedinačno i to za svaki od trinaest izbornih predmeta koje su
maturanti polagali u protekla tri
mjeseca. Drugim riječima, toga
dana i službeno su objelodanjeni rezultati koje su postigli pristupnici na svakom od trinaest
izbornih predmeta državne mature. I kao što to obično u nas
biva, istoga trena krenule su
medijske lavine, koje baš kao
ni one prave u visokim planinama, kad se jednom pokrenu,
ne poštede gotovo nikoga. Na
temelju pogleda na tablice i statistike svakoga pojedinog predmeta moglo se odmah utvrditi
da je ispitima u rečenih trinaest
izbornih predmeta (psihologija,
informatika, sociologija, logika,
etika, fizika, biologija, kemija
geografija, povijest, vjeronauk,
likovna kulturaa i glazbena kultura) pristupilo 35.927 učenika
i da od tog broja čak 4251 učenik nije postigao rezultat kojim
bi preskočio prag prolaznosti,
što će reći da je 12,7 posto uče-
nika palo na nekom od izbornih
predmeta državne mature.
Najočitije je to u fizici, gdje
je palo 12 posto od 9395 pristupnika, kemiji s 20,8 posto negativnih od 3446 pristupnika,
u biologiji s 18,7 negativnih od
7961 pristupnika i psihologiji s
13,2 posto neuspješnih od 4560
kandidata. Padalo se i u ostalim
predmetima, ali ne tako jako i
jedino od 112 pristupnika na
ispitu iz glazbene kulture nitko
nije pao. Sama ta činjenica bila
je dovoljna mnogim stručnjacima, ali i laicima i neznalicama
koji bi o baš svakom društvenom događaju željeli reći zadnju riječ, za generalizaciju i za
još jednom izrečenu procjenu
da je državna matura promašen
projekt, novac bačen u bunar
bez dna, još jedan šamar svim
vrijednim srednjoškolskim nastavnicima koje sad netko želi
uvjeriti da svoj posao ne rade
dobro i kvalitetno.
Izborni predmeti
nisu prava mjera
Pitali smo stoga Gorana Sirovatku u čemu je problem i zašto
su ti nesretni pragovi prolaznosti izazvali toliku buru i ogorčenje svekolike javnosti. „Valja
reći da pragovi nisu kao školske ocjene, gdje polovicu zadataka treba riješiti za dovoljan,
već se sve razvuklo na čitavu
skalu, a tek donjih dvadesetak
posto smatrali smo rezultatom
koji ne zadovoljava minimum
kriterija za prolaz na ispitu. I
doista nije jasno u čemu je problem s pragovima prolaznosti.
Rezultati su zanimljivi i postoje
razlike u uspjehu učenika i učenica, razlike su izražene ovisno
o tome u koju su školu učenici
išli. Učenici koji su predmete
slušali četiri godine, uglavnom
u gimnazijama, postigli su bolje rezultate, ali je puno učenika
iz strukovnih škola koji su također postigli vrhunske rezultate. Dakle, nije uvijek stvar u
školi nego i u pojedincu i može
se reći da u svim školama ima
jako dobrih učenika“ - rekao
nam je Sirovatka i nastavio:
„Do sada su pisani izborni
predmeti koji nisu onaj ključni
dio državne mature. Učenik ih
nije morao polagati, ali su ih
gotovo svi izabrali kako bi imali reference za upis na pojedine
fakultete. Izborni predmeti su
ustvari novi oblik razredbenog
postupka za sveučilište pa se
moglo dogoditi da su učenici
pisali dan za danom tri teška ispita iz tri izborna predmeta. Nije
im bilo lako pa su možda učinili i neke pogreške koje inače ne
bi učinili. Daljnje analize radit
će se prema vrstama programa
koje su učenici pohađali, jer želimo vidjeti koliko se učenika
Nastavak na 16. stranici
tema
broja
aktualno
16
www.skolskenovine.hr
Nastavak sa 15. stranice
opredijelilo za pojedine izborne
predmete, ali i analizirati karakteristične popogreške, odnosno
ustanoviti koja su im znanja nedostajala da bi postigli bolji rezultat.
Izborni predmeti ustvari služe za
vrednovanje pri upisu na fakultete i time su ostvarili svoju svrhu,
ali bismo ubuduće trebali iz svega
toga izvući korist za unapređenje
obrazovnog sustava, jer sami ispiti
doista nisu sami sebi svrha.
broj 21 • Zagreb • 25. svibnja 2010.
da unutar županije postoje značajne razlike od najmanjeg do najboljeg rezultata pa se iz toga može
zaključiti da su škole među sobom
također različite i u širokom rasponu kvalitete te da prema tome
imamo neujednačenost u uspjehu
učenika u zavisnosti od toga koju
su školu pohađali. Takve ćemo
analize napraviti, ali već sad je jasno da je u ovom segmentu obrazovanja sustav neujednačen i da
ne osigurava jednake mogućnosti
uspjeha na kraju srednjoškolskog
obrazovanja. To, naravno, otvara i
pitanje mogućih promjena u obrazovnom sustavu.“
Objektivna slika stanja
u hrvatskom školstvu
GORAN SIROVATKA:
Spoznaje ne treba usmjeriti
isključivo na pripremu za
ispite nego na promjene
u metodama rada i poučavanja kako ne bismo i
idućih godina konstatirali
da imamo problema s bilo
kojim predmetom nego da
kažemo da smo svjesni
problema, ali i da znamo
što nam je činiti kako bismo to mogli promijeniti
Neki su predmeti imali veći postotak neuspješnih učenika, i to se
posebno osjetilo u fizici, kemiji i
biologiji.
„Kemija je u prosjeku najlošiji
ispit i imamo učenika s maksimalnim postignućem, ali ima oko 60
posto učenika koji nisu dosegli ni
40 posto riješenosti ispita, a samo
je 13 posto onih koji su riješili
više od 60 posto ispita. Koncepcija ispita je bila takva da učenici
pokažu da razumiju pojave, a to
nije način na koji se kemija poučava u školama iako je to propisano
u programima, no defekt u načinima poučavanja je očit. Čak je i u
vjeronauku bilo onih koji su pali,
iako je prosjek ocjena u tom predmetu vrlo visok, no kad se znanje
provjerava kroz ispite onda se dobiva malo drukčija slika stanja.
Mora se reći da su se pragovi uvijek određivali prema rezultatima.
Ako je bilo veliko gomilanje na
gornjem dijelu skale onda je i prag
bio pomaknut prema vrhu, ako je
bilo prema sredini onda je i prag
bio tu negdje. Osim toga, pragovi
su određivani i prema težini ispita,
dakle nije se gledalo samo statistiku“ - kaže Sirovatka i nastavlja:
„Na temelju ispita iz izbornih
predmeta imamo i rezultate po županijama i neke grube analize pokazuju značajna odstupanja među
županijama u svim predmetima.
Rasponi i odstupanja su veliki, ali
se to događa u svim predmetima
i pokazuje se da škole u državi
nisu ujednačene te da uspjeh često
ovisi o tome gdje je netko rođen i
gdje je išao u školu. Pokazuje se i
Državna matura kao objektivizirano vanjsko vrednovanje tek je
u svojoj posljednjoj funkciji zamjena za prijemni ispita na fakultete, a puno je bitnije da se kroz
nju dobije objektivna slika stanja
školskog sustava u državi, da se
utvrdi po županijama, gradovima,
po vrstama škola stvarno stanje i
razina kvalitete programa i rada
škola te da se na temelju toga razmišlja o mogućim promjenama i
pomacima u obrazovnom sustavu,
da se vidi što učiniti da se cijeli
sustav unaprijedi i ujednači na višoj razini kvalitete. Rezultati državne mature su egzaktni i objektivni pokazatelji stanja i nema tu
nikakvih loših emocija. Jedina
olakotna okolnost je u tome što
sad govorimo o izbornim predmetima za koje učenici nisu bili
previše motivirani, možda su bili
i nedovoljno pripremljeni i opušteni jer neki su polagali i po pet
ispita pa su računali da ne moraju
sve briljantno napisati vjerujući
da će im uspjeh na jednom ili dva
biti dovoljan kao uvjet za upis na
željeni fakultet. Prava slika stanja
će se dobiti kad učenici budu polagali završne dijelove obveznih
predmeta.
„Nije naodmet reći da u ovom
trenutku ne postoji nezadovoljstvo
učenika rezultatima na izbornim
predmetima, jer je u Nacionalni
centar za vanjsko vrednovanje
obrazovanja došlo dvadesetak
prigovora koji će biti promptno
riješeni. Nažalost, sad su svi u
svojim komentarima i reakcijama
na rezultate ispita državne mature koncentrirani samo na učenike
završnih razreda srednjih škola
koji su prošlog tjedna završili s
nastavom, ali sve generacije koje
dolaze moraju se također naći u
fokusu našeg rada i interesa i s njima treba raditi da budu uspješniji i
bolji. Sve one pogreške koje uoča-
vamo na ovim ispitima valja imati
na umu i kroz prizmu nastave, te
mijenjajući metode poučavanja i
rada moramo učiniti sve da ih se
ne ponavlja. Sve te spoznaje treba
iskoristiti u školama, ali se ne treba usmjeriti isključivo na pripremu za ispite nego na promjene u
metodama rada i poučavanja kako
ne bismo i idućih godina samo
konstatirali da imamo problema s
fizikom, kemijom, biologijom ili
nekim drugim predmetom nego
Zrinka Pongrac Štimac, profesorica biologije i kemije u zagrebačkoj 5. gimnaziji,
voditeljica stručne radne skupine iz biologije
Čemu stalna prebrojavanja
Svi govore i sažalijevaju
one koji nisu prošli, a što
je s 80 posto učenika koji
su naučili, koji su se trudili, nešto naučili i položili
ispit?
Na stranicama Nacionalnog centra stoji već dugo ispitni katalog i
u njemu piše što će se ispitivati na
državnoj maturi iz biologije. To znači da ispiti nisu nikakva nepoznanica ni učenicima niti njihovim profesorima. Katalog je pisan na temelju
postojećih planova i programa koji
se realiziraju tijekom četverogodišnje srednje škole i učenici koji idu
u gimnazije sigurno su u prednosti
pred učenicima koji pojedine predmete slušaju skraćeno, ali katalog
je poznat svima, i roditeljima, i učenicima, i profesorima, a objavljeni
su i ogledni ispiti na stranicama
centra, ispiti prošlogodišnje probne državne mature kao i zadaci iz
svih nacionalnih ispita. Tipovi zadataka su bjelodani i svi su mogli
vidjeti strukturu testa i zaključiti da
će pitanja izaći iz okvira provjere činjenica te da će se tražiti više razine znanja te povezivanja znanja čak
i s drugim predmetima.
Trudili smo se da u katalogu
izađe tablica u kojoj je precizirano
koje gradivo se uzima u obzir, a na
aktivima su profesori biologije upoznati sa strukturom ispita, ishodima
učenja i što sve mogu u katalogu
pronaći.
Rezultati iz biologije mogu se tumačiti različito. Neki kolege će reći
da je prag prolaznosti na ispitu prenizak, to će argumentirati granicom
od 19,7 posto rješenosti ispita, što
je donijelo negativnu ocjenu, odno-
sno da je premalo da se za pozitivnu ocjenu treba riješiti samo 26
od 128 zadataka. S takvim postotkom riješenosti u redovnoj nastavi
učenik ne bi bio ni blizu pozitivne
ocjene.
Ovo je državna matura i kriteriji
se određuju ipak malo drukčije i po
posebnoj metodologiji. Tako su i testovi iz biologije postavljeni na malo
višoj razini, jer to je izborni predmet. Drago mi je da je skoro deset
posto pristupnika dobilo odličan, a
skoro 17 posto vrlo dobar, što znači
da je više od četvrtine učenika jako
dobro riješilo testove. Ne mislim da
je test bio težak i tome u prilog ide
i ovaj podatak. Istina, bilo je nekih
zadataka koji su bili teži, ali oni su
tu da bi najbolji i njih riješili i da bi
se i njih moglo prepoznati.
Stalno se povlači teza da bi na
temelju ovih spoznaja možda trebalo mijenjati i metode poučavanja,
ne samo inzistirati na zapamćivanju
činjenica i mehaničkom ponavljanju već težiti razmijevanju gradiva i
njegovu povezivanju s drugim područjima. Istina je da se nagomilalo
previše činjenica i nemoguće ih je
sve zapamtiti, ali u glavu treba staviti temeljna znanja i vještine kako
bi se stvari razumjelo i kako bi se
mogle rješavati životne situacije i
problemi. Želim naglasiti da detalji
koji se uče u bilo kojem školskom
predmetu nisu predmet provjere
na državnoj maturi već se propituje
osnovno znanje i to na razini njegove upotrebljivosti.
I doista ne treba prebrojavati
koliko je učenika palo, recimo, na
biologiji, ako nitko nije spreman
reći koliko je učenika položilo ispit
i to s visokim rezultatom, pa onda
govoriti i o tim uspješnim učenicima. Ovako se stvara fama da su
svi morali položiti ispit državne
mature. Upitno je i tih 19,7 posto,
jer bilo bi zanimljivo utvrditi koliko
je učenika doista bilo motivirano i
koliko je od onih koji nisu prošli doista došlo položiti test ili su samo
došli probati, a nisu se stigli spremiti. Činjenica je da treba učiti ako
se nešto želi napraviti u životu. I
takve im poruke moramo slati, jer
društvo im poručuje nešto sasvim
suprotno što nema nikakve veze ni
s obrazovanjem, ni sa znanjem, ni
s pameću. Svi govore i sažalijevaju
one koji nisu prošli, a što je s 80
posto učenika koji su naučili, koji
su se trudili, nešto naučili i prošli
na ispitu?
tema
broja
aktualno
broj 21 • Zagreb • 25. svibnja 2010.
17
www.skolskenovine.hr
zovanje, kurikulum i sve ostalo.
To je dugoročan proces koji valja
odraditi što prije, jer će nam inače
stradati barem deset budućih generacija. Učenike nitko ne treba
nazivati pokusnim kunićima, jer
oni to nisu, ali su na državnoj maturi vrednovani po istom kriteriju
pa su time dobili priliku da se na
istom testu usporede bez obzira na
to gdje su pohađali školu.
Strukovnjaci
nisu zakinuti
da kažemo da smo svjesni da problemi postoje, ali i da znamo što
nam je činiti kako bismo to mogli
promijeniti, koja znanja, vještine
i kompetencije učenici nisu svladali pa da im u tome maksimalno
pomognemo. Dakle, da na temelju
spoznaja počnemo sustav poboljšavati kako svake iduće godine ne
bismo samo konstatirali da imamo
problem“ - zaključuje Sirovatka.
Na temelju svih relevantnih i
objektivnih podataka kojima su-
stav sad raspolaže pitanje je treba
li samo mijenjati metode poučavanja i nastavne planove i programe
ili moramo ozbiljno početi razmišljati o školi, obrazovanju kao
sustavu kojemu treba svježe krvi,
svježih ideja, koncepata, paradigmi, strategija. Možda bismo se
i kao društvo, odnosno na razini
državne politike konačno trebali
izjasniti i dogovoriti što i kamo
želimo, u kojem pravcu razvijati
obrazovanje, kako tu nesretnu kri-
zu iskoristiti za kvalitetne iskorake, nove strategije.
„Tu nema jednostavnih rješenja,
ali sigurno postoje dva puta. Jedno je na mikrorazini ono što svaki
nastavnik u svojoj školi može promijeniti u svom svakodnevnom
radu. Druga je razina strateška i o
njoj treba razgovarati u Saboru, na
razini stranaka i vlade pa odlučiti
o tome u kojem smjeru želimo razvijati gospodarstvo iz kojeg slijedi smjer u kojem razvijamo obra-
Istina je i da nisu bili svi u istoj
šansi jer nisu jednako učili, da
nije dovoljno samo se pripremati
za test jer znanja nedostaju i to se
pokazalo na ispitima, ali, nažalost,
to se neće promijeniti ako državne
mature ne bude, nego mi to nećemo znati. Sada nakon testiranja to
jasno znamo i svjesni smo da neki
učenici neke sadržaje nisu učili u
školi. Pokazalo se također da pojedini tečajevi ne mogu nadoknaditi ono što nije svladano u redovnoj nastavi, da neka opća znanja
trebaju naučiti svi ako želimo da
nam mladi, ali i društvo u cjelini
bude snažnije i pametnije, da nam
je ključan problem uravnotežiti
razinu obrazovanja na jednoj višoj
razini od današnje. I da između
regija pa i unutar škola ne bude
tako izraženih razlika“ - kaže Sirovatka.
Rezultati koji su sad poznati
ipak govore da su učenici iz strukovnih škola ipak slabiji po postignućima. Hoće li se to odraziti na
njihovu mogućnost upisa na fakultete, pitanje je koje muči mnoge. No, treba demistificirati priču
Dr. sc. Maja Planinić, viši predavač na Fizičkom odsjeku PMF-a i
voditeljica stručne radne skupine za fiziku
Ne možemo biti posve zadovoljni
Nitko nam nije prigovorio
da je test neprimjeren,
nerazumljiv ili pretežak i
većina profesora će reći da
je elementaran. Problem
je vjerojatno u tome što je
naglasak testa na razumijevanju koncepata
Na ispitu iz fizike bilo je 9395 pristupnika. Potrebe tehničkih i biomedicinskih fakulteta za kandidatima
koji dobro vladaju fizikom su blizu
tome broju, negdje oko 8500 kandidata godišnje. Neki fakulteti traže
fiziku kao obvezan uvjet, a neki ne,no
daju dodatne bodove ako je budući
student položio i fiziku. Bilo bi svakako bolje da imamo veći broj onih koji
su uspješno položili ispit iz fizike na
državnoj maturi. Trenutno je situacija
takva da je polovica pristupnika dobila jedinicu ili dvojku, te neće dobro
konkurirati na tim fakultetima.
No, primarna svrha državne mature je unapređivanje kvalitete obrazovanja i ako to želimo postići onda je
prvi korak snimiti stanje i ustanoviti
gdje su teškoće. Rangiranje za upis
na fakultete je samo nusprodukt vanjskog vrednovanja. Državna matura je
na neki način po prvi puta suočavanje
s istinom i to ne samo u fizici nego
i u svim ostalim predmetima. Moramo shvatiti što naše školstvo daje
kao rezultat i u kojoj mjeri smo time
zadovoljni. To nije ni optuživanje niti
napad na bilo koga,jer je puno čimbenika koji utječu na školski uspjeh,
ali treba se suočiti s tom činjenicom.
Ovo je objektivno mjerilo stvarnoga
stanja i korisno je da ljudi vide što se
događa.
Ispit iz fizike nije polagala cijela po-
pulacija, već samo četvrtina svih maturanata, ali to je prvi korak - treba pogledati rezultate i vidjeti što se može
učiniti da se oni poboljšaju. Rezultate
možemo gledati i na drugi, pozitivniji
način. Probna matura je bila riješena
puno lošije i danas možemo govoriti
o određenom napretku. Tada je srednja riješenost bila oko 30 posto, a
sada je blizu 50 posto. No, još uvijek
ne možemo biti skroz zadovoljni.
Netko se može pitati je li test bio
dobro sastavljen, je li relevantan da
procijeni nečije znanje. Mi u povjerenstvu nismo nikada dobili niti jedan
veći prigovor vezan uz nacionalne ispite, probnu ili državnu maturu. Nitko
nam nije prigovorio da je test neprimjeren, nerazumljiv ili pretežak i većina profesora će reći da je elementaran. Problem je vjerojatno u tome što
test ima naglasak na razumijevanju
koncepata. Učenici ponekad mogu
biti vješti u manipuliranju formulama,
a da zapravo ne znaju što rade u fizikalnom smislu. Važno je da vidimo razumiju li na osnovnoj razini temeljne
fizikalne pojmove i veze među njima,
i koliko su razvili osnovne aspekte
apstraktnog logičkog razmišljanja i
zaključivanja koje je vrlo važno za fiziku.
Činjenica je da se gimnazijalci bolje snalaze na testu, ali stvari koje se
ispituju su prilično elementarne i trebali bi ih znati i učenici iz strukovnih
škola. Istina je da se u strukovnim
školama manje pažnje posvećuje
nekim područjima fizike, i to se vidi
i po rezultatima testova, ali to su
stvari koje nisu nove. Ti su se učenici i prije upisivali na fakultete i morali
su nadoknaditi te sive zone u svom
predznanju da bi uspješno svladavali
fakultetski program.
Ovo je prilika da se razmisli o učinkovitosti uobičajenih metoda poučavanja u našim školama, i o njihovu
mijenjaju. Mi u fizici niz godina naglašavamo da klasična predavačka
nastava ne može dati dovoljno dobre
rezultate i zalažemo se da se taj tip
nastave promijeni. Zalažemo se za interaktivnu nastavu koja je problemski
i konstruktivistički usmjerena, u kojoj
će se pred učenike stalno stavljati
problemi i pitanja, te u kojoj će učenik
biti stalno intelektualno aktivan. Predavačka nastava može biti donekle
efikasna jedino u prijenosu informacija, no ne može razvijati razumijevanje,
razmišljanje ili zaključivanje. Ne možete nekoga naučiti da igra tenis tako
da ga pustite da na televiziji gleda
mečeve. Isto tako ne možete nekoga
jer nije se sada dogodilo ništa što
ne znamo od prije. Prošle su godine učenici iz strukovnih škola završavali srednju školu i upisivali
se na fakultete, pa će to učiniti i
ove godine, jer na fakultetima ima
38.000 upisnih mjesta, a samo je
32.000 maturanata. Promijenilo se
samo to što se sada rade jedinstvene rangliste na temelju državne
mature. Jasno je da dio učenika na
izbornim predmetima nije pokazao znanja koja bi se očekivala i
koja bi željeli, ali ih ili nisu stekli
ili nisu naučili, no to ne znači da
i s takvim pokazanim lošijim znanjem neće upisati željeni fakultet.
Vratimo se još malo rezultatima
iz izbornih predmeta. Rekosmo
da su ih mnogi odmah proglasili
katastrofalnima, a je li doista tako.
Goran Sirovatka smatra da su i te
brojke i statistike svojevrsna mistifikacija.
„Na izbornim predmetima ocjene su mjerilo znanja. Rekli smo
da ispod 20 posto postignuća ne
može biti prolazna ocjena. Jednako smo tako mogli reći da su svi
prošli na ispitima, ali uspjeh od
jedan posto riješenosti ispita na
nekoj skali bodova ne bi im donosio nikakav položaj pri rangiranju
na visokim učilištima. Morali smo
postaviti donju granicu, odabrali
smo 20 posto rješivosti ispita kao
minimum koji kaže da ispod toga
nije prihvatljivo da se netko tko je
tako malo postigao uopće može
rangirati pri upisu na visoko učilište. Dakle, ne radi se tu o ocjeni
učenikovih znanja nego o razini
znanja potrebnih za studiranje.
Nastavak na 18. stranici
naučiti razmišljati i zaključivati tako
da mu prepričavate rezultate tuđeg
razmišljanja. U fizici se razmišljanje i
zaključivanje stalno mora isprobavati,
trenirati, vježbati. To vrijedi i za druge
predmete, ne samo za fiziku. Zato se
stalno borimo da se promijeni način
poučavanja i vidimo da se bolji rezultati postižu upravo tamo gdje su se te
promjene već dogodile. Svakako valja reći da su škole nedovoljno opremljene, izvodi se vrlo malo pokusa i
to je doista velik problem, jer je fizika
eksperimentalna znanost. Djeca ništa
ne mogu razumjeti o nekoj pojavi dok
je ne upoznaju. Moraju je doživjeti i
upoznati, a onda se tek ide na analitička razmatranja i matematički opis.
U školama je pristup uglavnom obratan. Prvo se ide od formula i izvoda,
a tek onda eventualno na pokus kao
ilustraciju. Tu i ministarstvo treba dati
svoj doprinos, izdvojiti novac i opremiti škole, jer bez toga nećemo ići
naprijed.
Proveli smo lani mali eksperiment
i dali našim studentima prve godine
da rješavaju ispit državne mature.
Svi koji su prošli prijemni prošli bi i
na državnoj maturi. Našli smo dobru
korelaciju između uspjeha na ta dva
ispita. I na prijemnom je prag bio na
oko 20 posto bodova pa se može
reći da je i prag na državnoj maturi
realno postavljen, posebno za ovu
prijelaznu fazu kad se uvodi novi sustav vrednovanja.
Naglasak nastave fizike treba biti
na kvaliteti znanja i zato treba napraviti redukciju srednjoškolskog
nastavnog programa, kako bi se nastavnicima omogućilo da se temeljitije posvete razvijanju razumijevanja
manjeg broja pojmova, a ne da trče
kroz preopširno gradivo, od čega nitko nema koristi.
tema
broja
aktualno
18
www.skolskenovine.hr
Nastavak sa 17. stranice
Slično se može tumačiti i brojku
od 4521 učenika koji nisu položili ispit, što znači da taj dan nisu
bili spremni, da su došli probati
pa se nisu potrudili, jer da su bili
pripremljeni i više znali ne bi pali
na ispitu. A ocjena je samo mjera koja kaže da nisu zadovoljili
minimum koji su trebali. Uostalom, i prethodnih je godina na fakultetima na prijamnim ispitima
bilo učenika koji nisu zadovoljili
kriterij i nisu bili rangirani iznad
zamišljene crte. A takvih je bilo
i do 40 posto od ukupnog broja
kandidata.
Kao što je nacionalni centar u
ispitnim zadacima postavio kriterije, odnosno postotnu granicu
ispod koje se nešto smatra neuspjehom tako su i fakulteti čak
i višu granicu postavljali kad su
provodili razredbene ispite i nitko
to nije smatrao diskriminirajućim
ili lošim“ - kaže Sirovatka.
Netko će reći da je za sve kriv
Nacionalni centar koji je angažirao stručnjake da rade preteške ili
prezahtjevne ispite, no to je više
stvar subjektivne procjene. Pitanje je jesu li neki ispiti doista preteški ili čak prelagani.
„Testovi su napravljeni tako
da se može napraviti i neka skala
kako bi s prepoznalo i one koji ne
znaju dovoljno, ali i one koji znaju najviše. Ispiti su napravljeni
tako da ih većina učenika uspješno može položiti. Rađeni su prema modelu gimnazijskih programa i prema dosadašnjim iskustvima visokih učilišta o znanjima za
koja pretpostavljaju da bi ih budući studenti trebali imati. To su
općeobrazovni sadržaji predmeta
kemije, fizike i svih ostalih, dakle
opći fond znanja koja bi trebao
imati svaki budući student pa se
ne može reći da su u prednosti gimnazijalci ili učenici strukovnih
škola. Ispiti idu na ruku svima
onima koji imaju znanja, vještine
i sposobnosti bez obzira na to u
koju vrstu srednje škole išli.
Neki fakulteti su najavili dodatne provjere čak i prije nego budu
objavljeni rezultati državne mature. Dakle, provjeravat će i ono
što je na maturi provjereno. Već
se godinu dana zna da će Pravni
i Filozofski fakultet u Zagrebu
provjeravati neka specifična znanja i vještine iz općih sposobnosti
koje su važne za studij. Opet će
učenici morati nešto plaćati, ali
vjerujem da će takvih slučajeva
biti jako malo i da će u godinama
koje slijede toga biti sve manje.
Pokazat će se s vremenom da su
rezultati tih provjera identični rezultatima s državne mature i da
su bili nepotrebni, ali valjda mora
proći neko vrijeme da bi se steklo
povjerenje u državnu maturu“ rekao je Sirovatka.
Svi su problemi rješivi
Državna matura odrađuje svoju
zadaću i trebalo bi očekivati da se
upravo sve one funkcije koje su
zamišljene, a to nije samo ulaznica na fakultete nego i sondaža
broj 21 • Zagreb • 25. svibnja 2010.
školskog sustava, snimka stanja
u svakoj školi i županiji iz kojeg
će se vidjeti kako koja škola radi,
gdje su pogreške ili propusti kako
bi se moglo intervenirati i mijenjati sustav na bolje. Konačno, da
rezultati budu dobra osnovica za
moguće promjene u sustavu i za
njegovo podizanje na jednu višu
razinu kvalitete u cjelini. Valja
Nenad Judaš, predsjednik radne skupine za izradu ispita iz kemije, profesor
na Kemijskom odsjeku zagrebačkog PMF-a
Najlakše je kritizirati
Pitanje je i koliko se govori
o pozitivnim primjerima,
jer se stalno govori o
nečemu lošem, ali kad se
dogodi nešto kvalitetno
u školi onda to nikoga ne
zanima. I zato mislim da
je nekorektno govoriti da
ništa ne valja
Kad se govori o rezultatima ispita državne mature iz kemije vaja
usporediti brojku od 3446 prijavljenih treba vidjeti koliko fakulteta traži
kemiju kao uvjet za upis i kolike su
njihove upisne kvote. Kad se to pogleda nećemo naći ništa sporno.
Dvadeset posto ostvarenih bodova
za prolaznost je dovoljno samo da
bi se reklo da su učenici maturirali, ali ako se vidi da je 466 učenika
ostvarilo vrlo dobar i odličan uspjeh,
onda valja reći da su oni jedini koji
će ići na fakultet gdje se kemija traži
kao uvjet.
Naši svi nacionalni ispiti, pa i na
maturi su približno jednake težine,
ali su tražili razumijevanje. I pored
toga, učenici nisu mislili da im je ispit bio težak, ali su bili zadovoljni što
ispit nije išao na ruku nekome tko
je u posljednjih mjesec ili dva pokušavao nadoknaditi to što kemiju ne
uči punih šest godina koliko ju sluša
od sedmoga osnovne. To se jednostavno na bilo kakvim kursevima ili
instrukcijama ne može postići. Pokazalo bi se to i na prijemnom ispitu
jedino se ne bi vidjelo kao sad kad
provodimo državnu maturu. Rezultati su dobra osnova da se ispiti i
sama postignuća analiziraju i da
se taj sustav vanjskog vrednovanja
obrazovanja iskoristi za prepoznavanje problema i ispravljanje grešaka. Iz ovogodišnjih ispita je vidljivo
da su učenici kalkulirali, da nisu bili
motivirani, da su prijavljivali više izbornih predmeta računajući da će
na jednome ili dva proći. Možda
su izašli na ispite samo zato da ne
budu na nastavi jer je to bez ikakvih posljedica. Postoje, osim toga,
iskustva s prijašnjih nacionalnih ispita i neki su učenici razmišljali da
će, ako ih loše riješe, pod tim pritiskom nacionalni centar za vanjsko
vrednovanje sniziti kriterije i zahtjevnost ispita na maturi, no pritisci nisu
i neće uroditi plodom. Provjeravala
su se opća znanja tako da nitko nije
bio zakinut ili hendikepiran činjeni-
com da je išao u strukovnu školu, a
ne u gimnaziju. Ispit ne preferira nikoga i pokriva četverogodišnji program kemije na vrlo širokoj osnovi
te prolazi kroz najosnovnija znanja.
I zato je nekorektno govoriti da je
ispit iz kemije bio pretežak.
Netko bi mogao prigovoriti da ispitni zadaci odudaraju od klasične
nastave u školi jer traže razmišljanje
i povezivanje sadržaja i znanja. Istina, ispitom pokazujemo u predmetu koliko smo ovladali određenim
znanjima i koliko ga razumijemo.
Kompetencije možemo različito
mjeriti, a znanja možemo strukturirati od niske do najviše razine, od
reprodukcije činjenica do sinteze i
analize. Možda je u bilo kojem vrednovanju puno toga na toj temeljnoj
niskoj razini pa se provjeravaju
samo činjenice, ali valja znati da
nam srednjoškolci i studenti imaju
problema s razumijevanjem, analizom ili primjenom stečenih znanja.
Uzalud je nešto znati ako ne znate
što ćete s tim znanjem. Ispit iz kemije upravo je pokušao procijeniti
te više razine znanja. Koristili smo
iskustvo stečeno tijekom tri nacionalna ispita, a u tručnoj radnoj skupini su tri praktičara i tri sveučilišna
nastavnika i ne može se nikako reći
da povjerenstvo za izradu ispita nije
kompetentno.
Najlakše je napraviti pompozne
naslove u novinama pa sve to obezvrijediti. A valja znati da izborne
predmete nisu pisali svi učenici pa
to onda ne može biti ni reprezentativni uzorak na kojemu se grade
generalizacije. Zato mislim da tendenciozno tretiranje u medijima
svega vezanog za ispite jedostavno
devalvira državnu maturu. Kad bi se
detaljno analiziralo pitanja i odgovore na njih moglo bi se puno saznati
i o populaciji pristupnika, ali još jed-
nom moram naglasiti da je nerealna
brojka od 3346 pristupnika na ispitu iz kemije i da mnogi od njih nisu
ni idealni niti najbolji učenici u tom
predmetu. Uostalom, neki od njih
postigli su samo 4 posto od mogućih bodova i nisu znali odgovoriti na
elementarna pitanja, ali je zato 13,5
posto ostvarilo vrlo visoka postignuća.
No, tako se sad u javnosti ne
komentira maturu, već se više gleda kako opravdati nečiji neuspjeh.
Problem školstva je i u tome što svi
misle da mogu razgovarati i procjenjivati posao o kojemu ne znaju
ništa ili jako malo. Svi znaju kako
nastavnici trebaju raditi, kako treba sastavljati ispitne zadatke, kako
ih vrednovati, kako napraviti skale
uspješnosti. Notorna je činjenica
da su učitelji obrazovani i da znaju
svoj posao, a da roditelji također
trebaju raditi svoj dio posla. Tko je
taj netko koji ima pravo javno reći
da su rezultati ispita katastrofa, po
čemu je taj netko kompetentan da
daje takve kvalifikacije? Pitanje je i
koliko se govori o pozitivnim primjerima, jer se stalno govori o nečemu
lošem, ali kad se dogodi nešto kvalitetno u školi onda to nikoga ne zanima. I zato mislim da je nekorektno
govoriti da ništa ne valja.
ipak naglasiti da ovi ispiti ne mjere kvalitetu škole već kvalitetu
rezultata učenika i to su dvije vrlo
različite stvari. Oni su samo jedan
indikator koji može pokazati da
imamo problema i da nam rezultat
onoga što je primarni cilj škole, a
to je da svi učenici imaju približno ista znanja, nije ostvaren i da
to nije samo ovisno o državi nego
i o lokalnoj samoupravi, o statusu obrazovanja u društvu, odnosu
roditelja prema školi i nastavnicima, ali su to uistinu korisni i
kvalitetni podaci koji nam mogu
pomoći da idemo dalje.
Vjerojatno imamo problema,
ali oni su rješivi i ne treba odustajati samo zato što rezultat ispita
nije onakav kakav bismo željeli.
Generacija koja sad piše ispite
državne mature je prva u tome,
dolaze sljedeće generacije i njima
treba pomoći na način da u školama bude bolje. Puno je boraca
protiv državne mature i uvijek je
to tako, no važnije je da vidimo
što se na državnoj maturi može još
kvalitetnije učiniti, kako postaviti
ispitne pragove, kao postaviti ispitne zadatke, a ne jamrati samo
zato da bismo jamrali. Možda bi
nam čak bilo bolje i lakše da ne
znamo ove podatke. Ali sad kad
ih znamo možda nas neki od njih
potaknu na razmišljanje i traženje
izlaza i boljih rješenja.
Možda neki neće biti zadovoljni
cijelom pričom, ali rezultati državne mature, kad bude zaokružena i
ispitima iz obveznih predmeta, dat
će nam dobru sliku stanja temeljenu na ujednačenim i objektivnim
testovima i olakšati nam da shvatimo gdje smo. Svaka će škola dobiti testove i svaki učenik i svaki
profesor će vidjeti gdje su pogreške i gdje se stvari mogu popraviti. I to bi trebao biti glavni cilj
državne mature, da se kompletno
obrazovanje mijenja, popravlja i
podigne na višu razinu kvalitete.
Podaci se u svakom slučaju mogu
iskoristiti vrlo kvalitetno i u najboljoj namjeri, a ne da se uz državnu maturu fabriciraju nepotrebni
skandali. I ne treba napadati nekoga tko nosi loše vijesti nego treba
probati mijenjati situaciju kako bi
vijesti ubuduće bile bolje.
Upravo stoga bismo i na stranicama Školskih novina željeli čuti
i mišljenja stručnjaka koji smatraju da imaju što reći u argumentiranoj i stručnoj raspravi o tako
važnoj temi kao što je državna
matura.
savjetnici
aktualno
broj 21 • Zagreb • 25. svibnja 2010.
19
www.skolskenovine.hr
PSIHOLOGIJA
PEDAGOGIJA
Piπe Sanja Reæek
prof. psiholog, Osnovna πkola A. G. Matoπa, Zagreb
Ispitivanje znanja,
vrednovanje i ocjenjivanje
Načini na koje možemo doznati koliko
i kako je učenik usvojio pojedinu materiju su mnogobrojni. Bez obzira na način
ispitivanja, inzistirajte na razumijevanju,
a ne na nabrajanju činjenica. Omogućite
im da se ponekad pri odgovaranju koriste
priručnicima, bilješkama, da pogledaju
formulu ili tekst. Ako ne znaju, to im neće
pomoći, a ako znaju, a ne mogu se tog
trenutka sjetiti, omogućit ćete im da svoje
znanje pokažu. Ovakav pristup ispitivanju
bi trebalo biti pravilo za sve učenike s poteškoćama u učenju.
Primjenjujte različite načine ispitivanja
znanja. Tako ćete svakom učeniku dati
priliku da bar u nekim oblicima ispitivanja postigne uspjeh. U matematici, fizici
ili primjeni gramatičkih pravila u jezicima,
vrednujte i postupak, a ne samo rezultat
koji je možda netočan
radi omaške u zbrajanju ili predviđanju predznaka. Ocjene trebaju
biti transparentne za
učenika. On treba znati
nakon usmenog odgovaranja koju je ocjenu
dobio. Primjedbe koje
upisujete u imenik kažite učeniku i obrazložite
ih. Osoban i jasan kontakt s učenikom sam po
sebi je motivirajući.
Primjenjivanje pravila
”Prema svima jednako“
u svojoj biti je nepravedno zato što svi učenici
u razredu nisu jednaki.
Upravo zbog toga je izuzetno važno primjenjivati individualni pristup
u zahtjevima, praćenju
i ocjenjivanju učenika
na način da za svakog
učenika ustanovite kojim ritmom može
napredovati, te ocjenjujte njegovo napredovanje u odnosu na njega samoga,
a ne u odnosu na prosjek razreda ili na
obrazovne ciljeve koje je postigao. Kod
učenika s poteškoćama u učenju ukoliko
vidite da mu ne ide, nemojte ga dalje ispitivati, dajte mu šansu da pokaže svoje
znanje idući put. Naravno da ste sigurno
nekim učenicima dali već bezbroj šansi
koje nisu iskoristili. To su u većini učenici
s poteškoćama u ponašanju, tako da je u
takvim slučajevima potrebna konzultacija
sa stručnom službom škole, psihologom,
pedagogom, defektologom.
B. Bloom, američki školski psiholog,
1956. godine je sa svojim kolegama razvio klasifikaciju razina učenja. Primijetio
je da više od 90 posto pitanja na testovima zahtjeva od učenika
da misle samo na najnižoj razini - ponavljanju
informacija. Dokazano
je da se uspjeh u učenju povećava kad su
očekivana postignuća
svima jasna. Onda kada
se precizno i jasno definiraju očekivani ishodi
učenja, lakše je kasnije
birati zadatke kojima će
se provjeravati kvaliteta
znanja različitih razina.
Američko psihologijsko
društvo usvojilo je konvenciju o podjeli ciljeva
obrazovnog
procesa
koju je predložio upravo
Bloom. Prema njegovu
se prijedlogu oblici učenja dijele u tri kategorije: kognitivnu (znanje),
afektivnu (stavovi, vrijednosti, interesi) i psi-
Bez obzira na način ispitivanja, inzistirajte na razumijevanju, a ne na
nabrajanju činjenica. Omogućite
im da se ponekad
pri odgovaranju
koriste priručnicima, bilješkama,
da pogledaju formulu ili tekst
homotoričku (vještine).
U okviru kognitivne kategorije Bloom
razlikuje 6 hijerarhijskih razina učenja.
To su počevši od najjednostavnije razine
prema najsloženijoj; 1. činjenično znanje (odnosi se na temeljna znanja koja
učenik mora steći da bi shvatio smisao
predmeta koji uči, treba memorirati, definirati, opisati, označiti prisjetiti se određene informacije, koje ne mora nužno
značiti i razumjevanje.); 2. razumijevanje
(predstavlja najniži stupanj razumjevanja sposobnost promišljanja o značenju
usvojenih činjenica, treba znati interpretirati slike, karte, tablice i grafikone,
verbalne zadatke prevesti u formule); 3.
primjena (sposobnost uporabe naučenih
pravila, zakona, metoda ili teorija u novim, konkretnim situacijama, treba znati
riješiti matematički problem, konstruirati
grafikon ili krivulju); 4. analiza (naučene
sadržaje razdvojiti na sastavne dijelove
i razumjeti organizacijsku strukturu, potrebno združeno razumjevanje sadržaja i
organizacijske strukture materijala mora
uspoređivati, suprotstavljati, prepoznati
neizrečene pretpostavke, razlikovati činjenice od zaključaka, razlikovati uzrok
od posljedice); 5. sinteza (kreativno ponašanje s naglaskom na formuliranje
novih obrazaca ili struktura. sposobnost
kombinacije, postavljanja hipoteze, planiraja, reorganizacije, pisanja, održati
dobro organizirani govor); i 6. procjena
(sposobnost svrhovite prosudbe vrijednosti materijala: pjesme, romana, govora, istraživačkog izvještaja, projekta,
prosudbe se moraju temeljiti na točno
definiranim kriterijima.)
Ovakav pristup vrednovanju rada učenika umnogome će nam olakšati ocjenjivanje jer ćemo imati jasne kriterije s kojima bi trebali biti upoznati svi učenici, na
način koji je primjeran njihovoj dobi. Bloomova taksonomija je odlično polazište nastavnicima kad planiraju nastavu, pogoto
zato što nam govori do kojih nivoa idemo
prikom rada sa učenicima. Pokušajte na
svojim stručnim aktivima izraditi ispite
znanja koji će kao teorijsku pretpostavku
imati Bloomovu taksonomiju znanja.
PRAVO
Piπe Olivera Marinković, dipl. iur.
Hrvatska zajednica osnovnih πkola
Oglašavanje potreba za radnikom
?
Mora li se u svakom natječaju i oglašavanju potrebe za radnikom pri
Hrvatskom zavodu za zapošljavanje za
rad no mjesto u školi navesti da se na
natječaj mogu javiti osobe oba spola?
Da, sukladno članku 13. stavci 2. i 3.
Zakona o ravnopravnosti spolova (NN br.
80/08.), prema kojima prilikom oglašavanja potrebe za zapošljavanjem u oglasu
mora biti jasno istaknuto da se za oglašeno
radno mjesto mogu javiti osobe oba spola,
a kada je posebnim zakonom propisana
obveza raspisivanja natječaja u natječaju
mora biti istaknuto da se za oglašeno radno mjesto mogu javiti osobe oba spola.
Kada se učiteljima koji su radili u
ovom polugodištu na zamjeni nekoliko mjeseci i ostvarili pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora umjesto
razmjernog dijela godišnjeg odmora
daje naknada plaće prema novom Zakonu o radu, donosi li se o tome posebna odluka ili se to može navesti u
obavijesti o prestanku ugovora o radu
i na koji način?
Sukladno članku 61. Zakona o radu (NN
br. 149/09.), u slučaju prestanka ugovora o
radu, poslodavac je dužan radniku koji nije
iskoristio godišnji odmor u cijelosti, isplatiti
?
naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora. U slučaju kada se osobi koja je radila na zamjeni, a ostvarila je pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora, neće odobriti
razmjerni dio godišnjeg odmora već će joj
biti isplaćena naknada plaće umjesto korištenja godišnjeg odmora, smatram da o
tome ne treba donositi posebnu odluku.
U obavijesti o prestanku ugovora o radu
na određeno vrijeme navodi se činjenica
prestanka ugovora o radu osobe koja je
radila na zamjeni zbog povratka na rad
osobe koju je zamjenjivala. Također, treba
navesti da je osoba koja je radila na zamjeni ostvarila pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora u trajanju primjerice osam
radnih dana, a zbog prestanka ugovora o
radu neće koristiti razmjerni dio godišnjeg
odmora već će joj biti isplaćena naknada
plaće umjesto korištenja razmjernog dijela
godišnjeg odmora u skladu sa člankom 61.
Zakona o radu.
Može li se vjeroučitelju dati pisano
upozorenje zbog povreda obveza iz
radnog odnosa ili nemarnog izvršavanja radnih obveza?
U slučaju povrede radnih obveza odnosno neizvršavanja obveza iz radnog odnosa radniku se u skladu sa člankom 111.
?
Zakona o radu (NN br. 149/09.) može dati
pisano upozorenje na obveze iz radnog
odnosa i u tome upozorenju ukazati mu na
mogućnost otkaza ugovora o radu u slučaju nastavka povreda obveza iz radnog
odnosa. Glede prava i obveza iz radnog
odnosa, vjeroučitelj je u istoj poziciji kao
i svi ostali zaposleni u školi. To znači da
ima pravo i obvezu obavljati sve poslove
za koje ima sklopljen ugovor o radu, savjesno, odgovorno i prema pravilima struke.
Za slučaj neizvršavanja obveza iz radnog
odnosa vjeroučitelju se može, kao i svakom drugom radnku škole, dati pisano
upozorenje zbog povreda obveza iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost
otkaza ugovora o radu u slučaju daljnjeg
nastavka povreda obveza iz radnog odnosa odnosno neizvršavanja ili nemarnog
izvršavanja obveza iz radnog odnosa.
Kakva otpremnina pripada radniku
koji odlazi u mirovinu zbog opće
nesposobnosti za rad?
Radniku koji odlazi u mirovinu zbog opće
nesposobnosti za rad pripada otpremnina
u iznosu od tri proračunske osnovice sukladno članku 59. Temeljnoga kolektivnog
ugovora za službenike i namještenike u
javnim službama (NN br. 84/07.).
?
Piše Azra Rađenović,
pedagoginja, ravnateljica
Osnovna škola 22. lipnja, Sisak
Pedagoška
dokumentacija (3. dio)
- popravni ispiti
Na kraju nastavne godine, učenici koji imaju
najviše dvije negativne ocjene upućuju se na polaganje popravnog ispita u skladu sa Zakonom o
odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi.
Statutom škole uređuje se postupak i rokovi polaganja popravnih ispita, pa je to u osnovnim školama prvi rok krajem lipnja i drugi rok krajem kolovoza. Kod planiranja godišnjega kalendara rada
škole o tome treba
voditi računa, jer
nije korisno popravne ispite održavati
neposredno nakon
završetka nastavne
godine. Iako je neobvezujuće, preporučljivo je pratiti rokove
prijava za upise u
srednje škole, da bi
učenici koji su bili
na popravnim ispitima dobili mogućnost
predaje dokumenata
na drugom upisnom
roku ukoliko su položili ispit.
Učiteljsko
vijeće
imenuje ispitno povjerenstvo za provođenje
popravnih
ispita u sastavu kojeg je razrednik u funkciji predsjednika, ispitivač je najčešće predmetni nastavnik koji je učeniku predavao, a za stalnog člana
najkorektnije je imenovati nastavnika sustručnjaka iz predmeta koji se polaže. Iz praktičnih razloga dobro je i imenovanje rezervnog ili zamjenskog člana za provođenje popravnih ispita, koji
će u izvanrednim situacijama zbog opravdanog
izostanka imenovanih članova biti član povjerenstva.
Pravilnik o ocjenjivanju može biti korektiv u
određivanju predmeta koji se polažu. Pismeni
dio popravnog ispita uobičajeno se polaže iz hrvatskog jezika, matematike i stranog jezika, no
odlukom učiteljskog vijeća pismeni ispiti mogu se
polagati i iz drugih predmeta. Zakon je odredio i
vrijeme trajanja pisanog dijela od najdulje 45 minuta, dakle u duljini trajanja školskog sata kao i
ograničenje da usmeni dio ispita može trajati najviše 30 minuta.
U Pravilniku o sadržaju i obliku svjedodžbi i
drugih javnih isprava te pedagoškoj dokumentaciji i evidenciji u školskim ustanovama utvrđena je
Prijavnica i Zapisnik o polaganju popravnog ispita
koja se vodi za svakoga učenika koji se prijavljuje
za popravni ispit. Uz opće podatke o učeniku na
prijavnici se upisuje naziv predmeta za koji se prijavljuje popravni ispit i učenikov potpis. Statutom
škole može se regulirati kada se učenik prijavljuje
za popravni ispit. Pri tome je posebno u osnovnoj
školi nužno informiranje roditelja o negativnom
uspjehu učenika iz određenih predmeta te prijavi
i rokovima polaganja popravnih ispita.
U zapisniku o polaganju popravnog ispita uz
opće podatke i matični broj učenika, uz naziv
predmeta koji učenik polaže upisuju se zadaće
i pitanja na ispitu te naposljetku ocjena uspjeha.
Pismeni dio popravnog ispita prilaže se zapisniku. Zapisnik potpisuju svi članovi ispitnog povjerenstva i odlaže se u pismohranu škole. U slučajevima ponovljenog polaganja popravnih ispita u
drugom roku, ispunjava se novi zapisnik.
Korektno ispunjavanje propisane pedagoške
dokumentacije iz Pravilniku o sadržaju i obliku
svjedodžbi vezano za popravne ispite i pridržavanje propisanih rokova važan je dio razredničke
obveze.
Preporučljivo je
pratiti rokove
prijava za upise
u srednje škole,
da bi učenici koji
su bili na popravnim ispitima
dobili mogućnost
predaje dokumenata na drugom
upisnom roku
20
broj 21 • Zagreb • 25. svibnja 2010.
www.skolskenovine.hr
REPORTAÆA
Odlična opremljenost i
Povijest škole kreće od montažnog objekta iz
1956. godine, no budući da su ubrzo shvatili da
su kapaciteti premali, nova današnja školska
zgrada otvorena je 1960. godine. Osam godina
kasnije dvije se škole spajaju u jednu, pod imenom 29. novembar. U jednom je periodu školu
pohađalo 2800 učenika i radilo se u čak četiri
smjene. Početkom devedesetih godina škola
mijenja ime u OŠ dr. Ante Starčevića, a za 35.
godišnjicu u jednome od atrija postavljena je i
Starčevićeva bista
O
snovnu školu dr. Ante
Starčevića u zagrebačkom
naselju Gornja Dubrava
ove školske godine pohađa 580
učenika, u 24 razredna odjela, od
čega 11 razredne te 13 predmetne
nastave. Za njih brinu 42 učitelja
te četiri stručna suradnika - psiholog, pedagog, defektolog i knjižničar, svi na puno radno vrijeme,
te 15 članova administrativnotehničkog osoblja. Nažalost, škola još radi u tri smjene, pa i osoblje i učenici te, naravno, njihovi
roditelji, željno iščekuju obećanu
dogradnju odnosno proširenje
postojećeg objekta te prelazak u
dvije smjene.
Problem, možda i jedini s kojim
se ova škola bori, jest nedostatak
prostora, pa pokušavaju s Gradom
Zagrebom realizirati što skoriju
dogradnju, rekao je ravnatelj Nikica Mihaljević.
- Kao i u mnogim drugim mjestima u Hrvatskoj, tako i u našoj
Gornjoj Dubravi postoje brojni
neriješeni imovinsko-pravni odnosi. I zapravo je u vlasništvu
škole samo zemljište neposredno
ispod sagrađenog objekta. Sva
okolna igrališta, parkovi, zelenilo,
sve je na tom neriješenom zemljištu. U tijeku je povrat imovine, pa
bi možda do kraja godine škola
konačno mogla dobiti vlastiti definirani prostor.
Postoje dvije mogućnosti nadogradnje, objašnjava ravnatelj. Sa
četiri dodatne učionice prešli bi
u dvije smjene, a s osam dodatnih učionica i proširenjem sportske dvorane kompletno bi prešli
u jednosmjenski rad. A možda
je najizvedivije rješenje podiza-
nje još jednoga kata, budući da
je škola sada prizemnica. Zbog
neriješenih imovinsko-pravnih
odnosa godinama se u OŠ dr.
Ante Starčevića smanjivao broj
učenika. Međutim, budući da ove
godine odlaze tri osma razreda, a
upisuju tri prva, izgleda da je taj
odljev učenika konačno prestao.
Suvremeno opremljen
informatički kabinet
Učitelji sami
zahtijevaju stručno
usavršavanje
Učenici su vrlo dobri po znanju
i redovito sudjeluju te postižu zavidne rezultate na svim natjecanjima i smotrama, od županijskih do
državnih. Barem iz jednog predmeta, pa je primjerice ove godine
jedan sedmaš bio na državnom
iz matematike, a lani su učenici
sudjelovali na čak četiri državna
natjecanja. Vrlo su dobri mladi
informatičari, kemičari, koji su
i prije dvije godine na ispitima
Nacionalnog centra za vanjsko
vrednovanje postigli uvjerljivo
najbolje rezultate u školi. A po
ukupnim rezultatima, OŠ dr. Ante
Starčevića uvrstila se u gornji dio
vrijednosne tablice škola u Hrvatskoj.
Svi predmeti su stručno kadrovski pokriveni, cjelokupna je
nastava stručno zastupljena, a što
se tiče unapređivanja rada, škola
je zasigurno među najaktivnijima,
ističe Mihaljević.
- Svake godine na učiteljskim
vijećima imamo minimalno dva
vanjska predavača sa stručnim temama, a naša psihologinja Elvira
Nimac drži predavanja i po drugim školama. Sve skupa je inten-
Gradnja školske zgrade prije pola stoljeća
Ravnatelj Nikica Mihaljević
zivno krenulo prije četiri godine,
kada je ova škola bila među 49
onih koje su eksperimentalno počele provoditi HNOS. Tada smo
i dobili veći dio nove opreme.
Došli smo do te razine da učitelji
sami traže da ih šaljemo na usavršavanje, jer su očito shvatili da
to unapređuje i kvalitetu njihove
nastave!
Redovito se nabavljaju sva didaktička nastavna pomagala, gotovo sve učionice opremljene su
LCD projektorom, najsuvremenijim računalima, kompletno je
opremljena i informatička učionica sredstvima MZOŠ-a, a nabav-
Učionica na otvorenom “Medvednica u školi”
ljena je i pametna ploča. Stoga
valja reći da ovdje učitelji više
ne zaziru od rada na računalu, jer
se i u tome redovito usavršavaju,
pa računalne programe koriste i
prilikom izvođenja same nastave. Opremljenošću su svi djelatnici jako zadovoljni, godinama
se sustavno ulaže, što sredstvima
osnivača i resornog ministarstva,
što donacijama i sponzorima. Ali
treba se oko svega toga itekako
potruditi, govori Mihaljević, i ne
mislimo da ovome stati.
Uprava škole unazad nekoliko
godina prati svoje učenike i nakon odlaska u srednje škole, od
kojih dobivaju vrlo dobre povratne informacije, što dokazuje visoku kvalitetu rada nastavnog kadra
OŠ dr. Ante Starčevića. Stoga
školovanje u ovoj školi predstavlja vrlo dobru bazu i odskočnu
dasku za daljne obrazovanje. A i
sami roditelji navrate u bivšu školu svoje djece i hvale znanje koje
su stekli u ovim razredima.
Medvednica u školi
Izvannastavne aktivnosti u OŠ
dr. Ante Starčevića također su vrlo
brojne, od literarnih, dramskoscenskih, foklorne grupe, sekcija
hobby arta i dizajna, recitatora,
dvije ekološke grupe, sportske
sekcije koje djeluju u ŠŠK As,
čak se vježba i tekvondo. Djeci,
dakle, ništa ne nedostaje, iako je
dvorana ograničenoga kapaciteta.
Ali se zato provodi program Vikendom u sportske dvorane, kako
bi učenici dodatno radili na svome fizičkom zdravlju.
Radijska grupa Gremlini također je niz godina bila uspješna na
državnom Lidranu, primjerice s
emisijama O konju, SMS, Škakljiva tema, Šetači pasa i Igrice naše
svagdanje. Članovi družine stječu
osnovna znanja o radu novinara i
tonskog majstora, a jednom godišnje posjete Hrvatski katolički
radio, s kojim redovito surađuje
voditeljica družine, profesorica
Dubravka Rovičanac, čitajući
21
broj 21 • Zagreb • 25. svibnja 2010.
www.skolskenovine.hr
Pola stoljeća OŠ dr. Ante Starčevića, Zagreb
vrhunski rezultati
Snježana Zdilar predaje kemiju
U razgledavanju rodnog im Zagreba
ta hrvatska manjina na Kosovu te
Kistanja kraj Knina, u kojem živi
oko 1250 obitelji Hrvata doseljenih iz Janjeva.
- Naši učenici janjevačkog podrijetla ni po čemu se više ne razlikuju od svojih kolega, postižu
odlične rezultate, jako dobre ocjene tijekom osnovnog školovanja,
a i uspješno nastavljaju obrazovanje u srednjim školama i fakultetima, ističe Mihaljević.
Maja Colnago, nastavnica hrvatskog jezika,
s filmskom družinom radi prigodni film o školi
Knjižničarka Dubravka Volenec
Duh Fašnika nerijetko zarazi i nastavnike
Radijska družina Gremlini s voditeljicom Dubravkom Rovičanec
dvaput mjesečno svoje priče već
osam godina. A uratke družine šalje i u emisiju Stigla je pošta Prvog programa Hrvatskoga radija.
U središnjem atriju školske
zgrade kroz suradnju s Hrvat-
skim šumama uređen je stalni
postav Medvednica u školi - škola
u Medvednici, gdje je posađeno
cvijeće i bilje sa Zagrebačke gore,
čak i mala vodenica te knjiga sa
svim gljivama, biljnim i živo-
tinjskim vrstama s Medvednice.
Postavljene su klupe, stolovi, uređena je prava učionica za nastavu
na otvorenom, za likovni, prirodu
i društvo.
Sve je to rezultiralo izvanrednom suradnjom s roditeljima, govori Mihaljević. Stručne službe
škole, pa i sam ravnatelj, često
razgovaraju s roditeljima, suradnja je vrlo otvorena i tijesna, i
svaki učitelj je uvijek dostupan
svim roditeljima.
- S obzirom na to da vrlo kvalitetno i precizno radimo godišnje
analize uspjeha učenika, sustavno
već godinama pratimo broj izostanaka i na njihovu smanjivanju
također konstantno radimo. Postigli smo vrlo dobru odgojnu sliku,
budući da je ponašanje učenika na
ovoj školi uzorno, gotovo bez ikakvih međuvršnjačkih okršaja.
Zagrebačka Dubrava je poznata
po velikom broju Janjevaca, pa i
OŠ dr. Ante Starčevića pohađa
oko 20 posto učenika janjevačkog
podrijetla. S njima se redovito i
konstantno radi na što boljoj asimilaciji, ali i očuvanju njihova
jezika, kulture i identiteta. Taj je
zadatak na sebe preuzela profesorica hrvatskog jezika Dubravka
Rovičanac, a višegodišnji rad rezultirao je nedavno prvom smotrom Dana janjevačke riječi, koja
je održana upravo u ovoj školi, uz
goste iz samoga grada Janjeva u
blizini Prištine, kojeg naseljava
Vrijedna rođendanska
monografija
Snježanu Zdilar, učiteljicu kemije, baš smo zatekli kako s učenicima radi na značajnim kemijskim formulama i zadacima. Za
svoje uspjehe, odnosno uspjehe
učenika na natjecanjima i vanjskom vrednovanju iz kemije,
skromno govori da nema tajnog
recepta:
- Na ovoj školi radim 13 godina
i moram priznati da je problem što
kemiju baš ne uče redovito. No,
uvijek zabljesne nekoliko učenika.
Zato se trudim prikazati im to gradivo i zakonitosti na što atraktivniji način, sa što više pokusa, koje
učenici najviše vole. Mislim da bi
se svaki učitelj trebao zbilja dati
u izvođenje nastave i vjerujem da
onda rezultati neće izostati!
U povodu 50 godina škole filmska grupa izrađuje i prigodan promotivni film o povijesti i aktivnostima OŠ dr. Ante Starčevića,
koji će biti premijerno prikazan
na ovotjednom Danu škole, kazala nam je Maja Colnago, jedna od
voditeljica družine, inače nastavnica hrvatskog jezika:
- Snimamo film o školi, učenici su vrlo kreativno surađivali na
ovom projektu i nadamo se da će
svi gledatelji biti zadovoljni našim uratkom. Mi smo dali sve do
sebe da dostojno obilježimo i uveličamo pola stoljeća naše škole.
Za proslavu pola stoljeća škole
bit će izdana i prigodna monografija. Urednik monografije je
Zvonko Ivanković, koji je svojim
naporima, ali i naporima ostalih
suradnika prikupio mnoštvo materijala o povijesti škole, ali i povijesti samog naselja Dubrava, a
koji će vjerojatno sada prvi puta
biti prezentirani široj javnosti.
Ravnatelj Mihaljević pojašnjava
nam da ni naselje Dubrava nema
nekakvu sistematiziranu arhivu,
pa su i sami žitelji, kada se proširio glas o monografiji, donosili
dokumente i fotografije iz vlastitih albuma, tavana, pretresli su
svoja sjećanja i ormare, stoga je
rezultat vrlo vrijedno bibliografsko izdanje.
Ono će zasigurno naći posebno
mjesto na policama školske knjižnice, gdje smo zatekli knjižničarku Dubravku Volenec. Ovdje radi
već petnaestak godina i dala je
veliki obol pisanju i izradi rođendanske monografije. Govori nam
da se svim snagama trudi zainteresirati djecu za knjigu, što nije
nimalo lako u ovo informatičko
doba. Ipak, malo po malo, u tome
uspijeva:
- Djeca tako, osim lektirnih naslova, čitaju i neke druge suvremene autore te koriste knjižnu građu
u pisanju zadaća i školskih projekata. U knjižnici se održavaju i
razne parlaonice, radionice, književni susreti, živi se i radi puno
parom kao i na ostatku škole.
Na kraju našeg razgledavanja
škole, s ravnateljem Nikicom
Mihaljevićem pokušali smo dotaknuti se i godina koje dolaze:
- Našu školu u budućnosti vidim kao jednu od vodećih škola
u Zagrebu. Naravno, uz daljnje
unapređivanje visokih standarda
izvođenja nastave i rada s učenicima, sa zapošljavanjem novih
djelatnika i stručnoga kadra. Već
sada imamo mnogo mladih visokokvalificiranih ljudi, koji su
unijeli veliku dozu entuzijazma u
samu zbornicu i razrede. Ti ljudi
vole raditi, uživaju u svom radu s
djecom, pa s pravom očekujemo
jako puno!
A Školske novine im žele
uspješnih, kreativnih te plodnih i
sljedećih pedeset godina.
Branko NAĐ
22
www.skolskenovine.hr
suradnici javljaju
UKRATKO
ZABOK
broj 21 • Zagreb • 25. svibnja 2010.
Škola za umjetnost,
dizajn, grafiku i odjeću
Bojom do škole
U ciljem humaniziranja okruženja učenici
i njihova profesorica
Carmen Bačura Potočić
pokrenuli su projekt
oslikavanja zidova
tvorničkih hala Regeneracije
GRUBIŠNO POLJE Dan škole I ove je godine 9. svibnja radno i svečano obilježen Dan Osnovne škole Ivana
Nepomuka Jemeršića u Grubišnom Polju. Program je bio
posvećen Ivanu Nepomuku Jemeršiću, čije ime nosi škola. Sve je počelo priredbom Jemeršićevo proljeće, na kojoj
su daroviti učenici ocjenjivali darovite učenike za najljepše
literarne i novinarske ostvaraje, a škola odabrane uratke nagradila prigodnim knjigama. Pripremili su i bogat kulturnoumjetnički i sportski program, održali nekoliko radionica i
povijesni kviz o životu i radu Ivana Nepomuka Jemeršića.
Sve su aktivnosti bile zanimljive i dojmljive, posebno otkrivanje skulpture I. N. Jemeršića u parku ispred škole. Kip je
postavljen na prijedlog ravnatelja Drage Pušića, a otkrio ga
je gradonačelnik Zlatko Mađaruk. Tako je ispunjena Jemeršićeva želja da i nakon smrti bude među svojim Grubišnopoljcima. Njegove riječi napisane su na mramornoj ploči u
Crkvi sv. Josipa, u kojoj je službovao sav svoj radni vijek
i glase: Htio sam vam za sve vijeke ostaviti dušu svoju da
u vjernom srcu vašem uspomenu čuvam svoju. Zato sam je
udahnuo u ljepotu ovog hrama, da i onda kada umrem dugo
živim među vama. I ne samo svojim svećeničkim, već i književnim, političkim, socijalnim, društvenim radom i domoljubljem, zaslužio je taj grubišnopoljski velikan najljepše
sjećanje i poštovanje svojih sugrađana. (Janja Dorić)
OTOK Dograđena škola Ministar prosvjete Radovan
Fuchs svečano je u Otoku otvorio dograđeni dio Osnovne
škole Kamešnica. Radovi su počeli u svibnju 2009. i stajali
6,6 milijuna kuna, koje je u cijelosti osiguralo Ministarstvo prosvjete. Na 570 četvornih metara korisnoga prostora
smješteno je osam novih učionica, nova školska knjižnica
i polivalentna dvorana. Zajedno s tim prostorima škola sad
ima 23 učionice, sportsku dvoranu i sve druge prateće sadržaje. Ministar je najavio nekoliko akcija u obrazovnom
sustavu radi poboljšanja kvalitete u svim segmentima obrazovanja i znanosti. Najavio je i gašenje patuljastih škola
kao matičnih i njihovo pripajanje drugima. (V. K.)
NAŠICE Uspjeh karatista U Slavonskom Brodu održan je karate turnir mladeži na kojem su mladi natjecatelji
iz Našica, članovi Karate kluba Nexe, postigli zapažene rezultate, a natjecali su se karatisti iz Osijeka, Valpova,
Đakova, Vukovara, Vinkovaca, Našica, Nove Gradiške, Darde, Staroga Petrova
Sela i Slavonskog Broda.
Našičkim je karatistima
pripalo devet medalja. Zlatne su osvojile Matea Ivić i
Tijana Đurđević, srebrne
Laura Karakaš i Stella Stanojević, a brončane su izborili Marko Karakaš, Vasilije
Urošević, Jago Peić, Josip
Puhanić i Mario Orešković.
Mladi karatisti iz Našica
bili su zapaženi i na međunarodnom natjecanju Osijek open 2010. u konkurenciji s natjecateljima iz Hrvatske,
Bosne, Srbije i Mađarske. Zlatne medalje izborili su Matea
Ivić, Tijana Đurđević, Laura Karakaš, Ana Marija Belak i
Vasilije Urošević. Srebrni su bili Mario Orešković i Marko
Karakaš, a brončani Jago Peić. Trener Zdenko Minarik bio
je vrlo zadovoljan njihovim postignućima. Većinom su to
učenici Osnovne škole kralja Tomislava. (Đurđica Zailac)
SPLIT Štafeta Više od 1200 djece splitskih osnovnih
i srednjih škola u organizaciji gradskoga Saveza školskih
sportskih društava okupiralo je Park-šumu Marjan. Povod
je bila Marjanska štafeta koja se održava po 63. put, što
je čini jednom od najdugovječnijih sportskih natjecanja
u Splitu. Trčalo se od Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika do sjevernih Marjanskih vrata, s tim da se štafeta
predavala na 20 punktova, a svaka je dionica bila dugačka
400 metara. U muškoj konkurenciji osnovnih škola prvo je
mjesto osvojila Osnovna škola Ravne Njive, a slijedili su
je OŠ Lučac i OŠ Kman-Kocunar, dok je među srednjim
prva bila Četvrta gimnazija ispred Treće i Pete gimnazije.
(Velimir Karabuva)
Š
kola za umjetnost, dizajn,
grafiku i odjeću u Zaboku
održava već tradicionalnu
priredbu pod nazivom Bojom do
škole kojom želi putem zanimljivih
aktivnosti upoznati, informirati i
animirati pozvane učenike i roditelje osmih razreda te senzibilizirati
lokalnu zajednicu za potrebe u području likovne umjetnosti i kulture.
Osim oslikavanja zidova posjetitelji su mogli vidjeti i sudjelovati u
kreativnim radionicama raku tehnike, oslikavanja svile, grafičkog
dizajna, slikanja, grafičkog tiska i
sitotiska. Modna revija kao produkt
umjetničkog odjela dizajna odjeće
izmamila je najveći pljesak posjetitelja. Učenici su predstavili kolekciju Avangarda u ritmu velegrada
učenice Kristine Kožić, koja je na
državnom natjecanju Dani odjeće
osvojila drugo mjesto. Kolekcija
izrađena od pusta u plavo-crveno-sivoj boji s ucrtanim grafikama
oduševila je publiku.
Pod motom Bojom do škole, a s
ciljem humaniziranja i estetiziranja
Živopisne boje na sive zidove
okruženja i prilaza odgojno-obrazovnoj ustanovi učenici s profesoricom Carmen Bačura Potočić
pokrenuli su projekt oslikavanja zidova tvorničkih hala Regeneracije.
To su učinili u suradnji s vlasnicima
Regeneracije d.d. koji financiraju
boje, kistove i ostali likovni materijal, a učenici oslikavaju zidove i
tako poboljšavaju vizualni identitet
tvorničkog i umjetničkog okružja.
Grafički su dizajneri izradili na
nastavi skice predloške prema kojima se živopisnim bojama oslikava sive zidove tvorničke hale čiji
zid gleda upravu na ulicu kojom se
svakodnevno dolazi u školu. Tako
ispisane prostačke grafite postupno
prekrivaju uspješna likovna rješenja. Pojednostavljena forma i boje
dopuštaju iskrivljenja i promjenu
ZAGREB
K
stvarnoga izgleda koji poznatim
realnim oblicima daje nova zanimljiva obilježja, a time promatrača
prolaznika navodi na istraživanje i
donosi mu zadovoljstvo u trenutku prepoznavanja poznatog mjesta. Izbor motiva Zaboka, Krapine, Oroslavlja, Marije Bistrice i
drugih gradova logičan je odabir s
obzirom da učenici, ali i djelatnici
Regeneracije dolaze iz svih krajeva
županije.
Zidne slike proizašle su iz priprema za serigrafiju (sitotisak) kojom
se učenici bave na trećoj godini
školovanja, a time što će biti naslikane na zidu postale su primijer primijenjenog slikarstva i poveznica s
grafičkim oblikovanjem.
Božica Šarić
Carmen Bačura Potočić
Prva privatna gimnazija
Dan otvorenih vrata
ako izraditi model molekule od bombona, isplanirati
zdravu i uravnoteženu prehranu ili kako se rade parfemi pokazali su učenici Prve privatne gimnazije u Zagrebu tijekom Dana otvorenih vrata škole. Umjesto suhoparnih izlaganja o kvaliteti nastavnih
sadržaja, učenici su prikazom svojih
projektnih zadataka, kojima se bave
tijekom godine predstavili znanja
stečena u toj gimnaziji, a posjetiteljima, uglavnom osnovnoškolcima i
njihovim roditeljima, olakšali odabir srednje škole.
Moto ovogodišnje svečanosti
bio je Darujmo znanost mladima,
što dokazuje da ta gimnazija, inače
općeg usmjerenja, itekako osluškuje
želje i interese svojih polaznika te
im omogućava kreativan razvoj. Na
taj se način najbolje ruši stereotip o
tome da je privatno srednje školstvo
za razmaženu djecu bogataša.
- Mi jesmo elitistička škola, ali
samo zato što nam je znanje na
prvome mjestu. U našoj zemlji to
nažalost nije slučaj. Škola je mjesto
ne samo obrazovanja nego i odgoja
i od početka smo nastojali pružiti
učenicima izvrsnost u oba područja.
Želja je i smisao mog bavljenja privatnim školstvom pružiti
učenicima mogućnost da kroz obrazovanje postanu građani Europe u
punom smislu te riječi. No, kod nas
je izgleda sramota ulagati u učenje
i znanje - izjavila je tijekom razgovora s posjetiteljima ravnateljica
Moto svečanosti bio je Darujmo znanost mladima,
što dokazuje da ta gimnazija osluškuje želje i interese svojih polaznika te im omogućava kreativan
razvoj
Jasenka Breitenfeld i dodala da uspjeh zahvaljuje i razumijevanju na
relaciji učenik - roditelj - škola, ali
i dugogodišnjoj izvrsnoj suradnji s
brojnim međunarodnim ustanovama te pozvala učenike da se upisuju
u tu školu.
Gimnazija je osnovana 1993. i
od početka funkcionira na učenju
triju svjetskih jezika, razvijanju
osobnosti i poticanju raznovrsnih
interesa, radu u malim grupama i
prijateljskom ozračju, individualnom pristupu, svladavanju vještine
dobroga ponašanja, nastavi retorike
kroz sve četiri godine i na srodnim
pedagoškim vrijednostima.
J. B.
suradnici javljaju
broj 21 • Zagreb • 25. svibnja 2010.
23
www.skolskenovine.hr
SESVETE
Razigrano proljeće
gojiteljica, spontano, razigrano,
neopterećeni scenskim nastupom.
Bilo je tu svega, narodnih pjesama
i kola, šaljivih igrokaza, zbornoga
pjevanja, lutkarskih predstava, a
najviše dobrog i veselog raspoloženja. Cilj je ovakvih programa,
kako stoji u obrazloženju, poticati
cjelovit razvoj u uvjetima zajedničke igre te aktivnog, suradničkog i situacijskog učenja, zatim
pružiti mogućnosti svakom djetetu
da zadovolji svoje opće i posebne
potrebe te izrazi svoje stvaralačke
potencijale ovisno o interesima i
sposobnostima.
Voditeljice programa Natalija
Malić, Leona Nekret Katić, Marijana Hasnek, Marija Srakec, SnjeStvaralaštvo
djece i njihovih
odgojiteljica
PULA
U
Zahtjevan program izveli su mali
predškolci uz vodstvo
svojih odgojiteljica,
spontano, razigrano i
neopterećeno
žana Petej i Gita Bagarić iz Brestja, Vesna Šprem, Biserka Jelić i
Marcela Lež iz Prekvršja te Anica
Stipić iz Luke pokazale su puno
entuzijazma i vještine u vođenju
najmlađih. Djeca su u najboljem
svjetlu pokazala svoj smisao za
igru i zajedništvo, svoje sposobnosti da pokažu ono najljepše što
nose dječje duše u sebi. Sve je
bilo na visokoj razini, od kostima,
scenografije, narodnih nošnji do
klavira koji je ušetao kao da se i
on igra.
Pokazalo se da napor, trud i
samoprijegoran rad imaju svoju
svrhu i da je takav rad s najmlađima itekako nužan. Nažalost, to
nije uvijek svima dostupno, a i odgojiteljice često imaju prevelike
grupe. Zbog toga su ovakvi primjeri rada s najmlađima za svaku
pohvalu.
Za najmlađe bi se moralo uvijek
pronaći sredstava da se njihov odgoj i obrazovanje provode na najbolji mogući naćin.
Djeca jesu proljeće života, a razigrano proljeće je radost svakom
društvu.
M. D. P.
Osnovna škola
Monte Zaro
Stručni skup pedagoga
i psihologa
Puli je 10. svibnja održan
stručni skup pedagoga i
psihologa Istarske županije. Pozdravnu dobrodošlicu svim
sudionicima uputio je pročelnik
Erik Lukšić, a voditeljice Branka
Sironić i Ljiljana Juričić uručile su
mu zahvalnice za pomoć pri radu
stručnoga vijeća. Erik Lukšić održao je i predavanje Carpe vitam
- Iskoristi život i prikazao način
motiviranja učenika za postizanje
dobrih rezultata i razvoja optimističkoga stava prema životu.
Znanstvena novakinja Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli Marina
Diković govorila je o inovativno-
Razmjena iskustava
Pojašnjen je način motiviranja učenika za postizanje dobrih rezultata i razvoja optimističkoga
stava prema životu
sti i kreativnosti u odgoju i obrazovanju i zaključila da kreativnost
može razviti škola u kojoj se njeguje mišljenje, rasuđivanje, dijalog, razmijenjivanje i stvaranje
novih ideja. Uloga je stručnih suradnika poticati stvaranje takvog
ozračja koje rezultira stvaranjem
osjećaja zadovoljstva učenika,
primjerice stvaranje motivirajućih
situacija za učenje te uključivanje
svih kulturalnih, rasnih, socijalnih
i drugih osobnosti.
- Rezultati istraživanja Rizični i zaštitni čimbenici i potrebe
djece i mladih s poremećajima u
ponašanju grada Pule upućuju na
zaključak da postoje specifične razlike između djece i mladih u Puli
u usporedbi s ispitanicima u cijeloj državi - naglasila je dr. Mirjana Radetić-Paić sa Sveučilišta
Jurja Dobrile u Puli i ukazala na
potrebu bolje ponude interventnih
mjera za djecu i mlade, kao i na
pozitivne i negativne promjene na
tom području tijekom desetogodišnjega razdoblja.
Psihologinja sa Sveučilišta Jurja
Dobrile u Puli Đeni Zuliani podsjetila je na važnost uloge učitelja
i roditelja u poboljšanju procesa
inkluzije te poticanja procesa socijalizacije između učenika sa posebnim potrebama i bez njih u razrednoj skupini te stvaranja pozitivne radne atmosfere pogodne za
učenje, rast i razvoj svih sudionika
tog procesa.
B. S.
Piπe Marija DROBNJAK POSAVEC
svakidašnjica
vorana Narodnog sveučilišta u Sesvetama bila je
prepuna 8. svibnja, jer se
u nju sjatilo najradosnije društvo
iz Dječjeg vrtića Sesvete u povodu prikaza sposebnih programa,
kojih je ove godine bilo zaista za
svaku pohvalu. Polaznici iz Luke,
Prekvršja, Brestja i njihove voditeljice izveli su program od sedam
točaka koji je oduševio sve nazočne. Ravnateljica vrtića Nada
Vladiček pozdravila je svu djecu,
roditelje i članove obitelji kojih je
bilo toliko da su neki morali sjediti i na stepenicama.
Zahtjevan program osmislila je
Mirjana Bidoli, a izveli ga mali
predškolci uz vodstvo svojih od-
Naša
D
Umijeće
najmlađih
Narodno sveučilište
V
eselo je bilo na Jelačićevu trgu u Zagrebu u nedjelju 9. svibnja, jer su ga zaposjeli najmlađi.
Dječji su vrtići imali svoje mjesto i vrijeme u
samom srcu grada. Najmlađima s pravom pripada naše
srce, oni i spadaju u centar života i nema ništa ljepše i
veselije od dječjega smijeha, igre i pjesme. Maštovito,
uzbudljivo i inspirativno bilo je gledati što sve mogu i
hoće djeca uz podršku i pomoć odgajateljica, pedagoginja, psihologinja i drugih stručnih i dobronamjernih
osoba koje vole raditi s djecom. Trg je bio preplavljen
vedrinom, ispod svakog štanda zapljusnula bi nova i
drugačije slika. To je ona ljepša i sretnija strana kada
se pokazuju rezultati i uspjeh, a zaborave sve teškoće i
problemi kojih, nažalost, uvijek ima.
Dajući mašti na volju djeca su u stanju učiniti čuda, a
pod vodstvom vještih ruku odgajateljica ta se čuda pretvaraju u stvarnost. Po
Trgu su prošetale dobre
vile, patuljci, Crvenkapica, Trnoružica, Ivica
i Marica i mnogi likovi iz mašte. Naslikanih
ptica, cvijeća i srca bilo
je toliko da bi se mogao
njima naseliti čitav jedan
planet, ako postoji još
neki blizu nenaseljen.
Obuhvaćeni su svi vidovi života i ovaj svijet
u malom mogao je dati
velikom svijetu mnoge
mudre pouke. Uočljivo
je da se naglasak daje na ekološke teme i mnogi su programi pokazivali da se o tome ozbilno vodi briga. Ako
bismo naše najmlađe mogli uvjeriti u činjenicu da zaista
moramo živjeti i ponašati se ekološki, onda bi najvažniji
dio posla bio dobro obavljen.
Najbolju sliku o tome kako se možemo ponašati ekološki pokazali su vrtići koji su donijeli sadnice ljekovitog i začinskog bilja. Uz poznatu izreku: Tko na srcu
ima feler, neka jede celer iz Dječjeg vrtića Brestje donijeli su male sadnice celera, peršina i drugoga bilja koje
su djeca sama uzgojila. Pokazalo se da je gotovo sve
upotrebljivo, stari papir, stare čarape, boce, ambalaža,
novine, stiropor, kamen, drvo, jednom riječju, ništa nije
za bacanje jer može poslužiti. Djeca se pripremaju za život koji će ići dalje, ali tako da taj razvoj bude održiv.
Nenadmašivi su dječji crteži, samo iskreno dječje oko
u stanju je vidjeti svijet onakav kakav je u stvarnosti. Ne
mislim tu na fotografsku objektivnost, nego na stvaran
doživljaj. Nema tu lažnih vrijednosti i prazne kićenosti,
to su male istine. Svoje mjesto našli su i narodni običaji,
nošnja, folklor. Glazbena kultura njeguje se u mnogim
vrtićima, a nadareni za sport isto tako mogu biti aktivni
već u najranijoj dobi. Zastupljene su bile sve umjetnosti
i vještine. Na jednome štandu u prvom planu su dvije
ptice napravljene od balona.
- Oh, kako su vam zgodni ti vrapci! - zadivila se jedna
baka.
- Daaaa? Ali to su golubovi.
Da ne bi mladi bili tako neosviještene glede biljnog i
životinjskog svijeta, na jednom štandu bila je nacrtana,
u bojama, poveća stjenica, uz nju nešto manja bubamara. Dalo se iščitati da je taj izložak didaktičan stoga što
su to djeca sama našla u vrtu. To je zaista dobro i poučno, samo se bojim da naše stjenice nisu ugrožena vrsta
i vrlo su se raširile, neke su se i dobro ugojile i ne bi
baš bilo poučno da ih još tetošimo i držimo kao kućne
ljubimce.
Škljocali su fotoaparati, zujale kamere, pojavile su se
i neke medijske zvijezde, davali su intervjue i sve je bilo
puno radoznalih. Neki su pjevali i plesali, neki su izvodili male predstave, neki su častili kolačima i bombonima
pa je to bilo pravo narodno veselje za najmlađe. Dragih
gledatelja bilo je mnogo, zastupljene su sve generacije,
a roditelji nisu skrivali svoj ponos i zadovoljstvo.
Svi ćemo biti na dobitku, ako iz ove manifestacije
zapamtimo ono najvažnije, dobro odgojena djeca naša
su jedina svijetla budućnost, sve drugo smo dobrano
potrošili.
Dajući mašti na
volju djeca su
u stanju učiniti
čuda, a pod
vodstvom vještih
ruku odgajateljica
ta se čuda
pretvaraju u
stvarnost
24
www.skolskenovine.hr
UKRATKO
ROGOZNICA Predstava Lutkarsko kazalište iz Splita
izvelo je u četvrtak, 13. svibnja u Osnovnoj školi u Rogoznici ekološku priču o očuvanju okoliša Keko-Eko. Predstava je bila u obliku mjuzikla i prilagođena dobi učenika
nižih razreda. Priču su pratili songovi s duhovitim i edukativnim tekstovima. Lutke su bile veoma lijepe i jako su se
svidjele djeci. U priči Pero stalno pravi nered, kida cvijeće
i prevrće kontejnere, jer je ljubomooran na Marinu koja se
druži s Antom. Keko i Pero na rijeci zajedno love ribu i
ulove samo smeće. Smetlar Keko objasni Peri kako se treba
ponašati i osnuje ekološku udrugu. Na kraju svi, uključujući
i kontejneri, zapjevaju zajedno s djecom i Kekom. Tema je
songa o razvrstavanju smeća. Učenici su bili veoma zainteresirani i aktivno sudjelovali u predstavi. Svojim odnosom
u predstavi pokazali su zavidnu ekološku osviještenost.
Učenici i učitelji ocijenili su tu lutkarsku predstavu veoma
uspješnom, a uklopila se i u vrijeme dodjele ekološkoga
priznanja školi i Danu škole. (Diana Goleš)
VARAŽDINSKE TOPLICE Suvenirnica Varaždinske
Toplice najstarije su prirodno lječilište u Hrvatskoj zahvaljujući termalnoj ljekovitoj vodi koja se koristi još od doba
Rimskog Carstva. U gradu je i mnogo kulturnih i povijesnih znamenitosti iz mnogih epoha, a u novije je vrijeme,
osim zdravstvenoga, razvijen i seoski turizam. Unatoč svemu tome do sada u gradu nije bilo moguće kupiti toplički
suvenir. Tom je problemu doskočila zadruga Topličnjak iz
Osnovne škole Antuna i Ivana Kukuljevića otvorivši prvu
suvenirnicu pod vodstvom Stanka Medevedeca i ravnateljice Goranke Štefanić. Otvorenje suvenirnice pozdravili
su izaslanik varaždinskog župana Marin Vučić te ravnatelj
Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju Damir Mihalić. Turisti će tako od sada dašak topličke prošlosti moći
ponijeti sa sobom, kupivši suvenire s topličkim motivima
koje izrađuju učenici iz školske zadruge. (Ana Vnučec)
ZAGREB Certifikati ISSA Četvrtu godinu zaredom dodijeljeni su ISSA certifikati za visoku kvalitetu poučavanja
usmjerenoga na dijete. Ovogodišnje su dobitnice toga velikoga međunarodnog priznanja odgojiteljice Maja Vodopić iz Dječjih vtrića
Dubrovnik i Višnja
Vekić Kljaić iz Centra za predškolski
odgoj Osijek te učiteljica iz Osnovne
škole Samobor Marijeta Ranogajec.
Svečana
dodjela
održana je 14. svibnja u Hrvatskom
školskom muzeju
u Zagrebu. ISSA certifikat dodjeljuje ISSA (International
Step by Step Association), a za evaluaciju rada odgajateljica i učiteljice korišteni su ISSA Pedagoški standardi. Maja
Vodopić, Višnja Vekić Kljaić i Marijeta Ranogajec dobile
su najviše ocjene u svih sedam područja rada koje opisuju
ISSA standardi. Prikazane su kratke videosnimke iz njihovih grupa i razreda. ISSA certifikate uručila je članica
Upravnog vijeća POU Korak po korak dr. Vlatka Domović,
koja je pritom naglasila da je certificiranje u Hrvatskoj pionirski posao i da upravo mali broj dodijeljenih certifikata
pokazuje da se taj posao shvaća vrlo odgovorno i ozbiljno.
U ime Agencije za odgoj i obrazovanje dobitnicama je čestitala pomoćnica ravnatelja Sanja Urek.
aktualno
suradnici
javljaju
broj 21 • Zagreb • 25. svibnja 2010.
USPJEŠNI STUDENTI
Č
Zadovoljstvo radom
esto se naša javnost zgraža
nad nekim postupcima naših
mladih. Masovne tučnjave,
noćni izlasci, droga, akohol, nasilje
spominju se i piše se o tome gotovo
svakodnevno. Kao da nemamo mjesta ni vremena dovoljno govoriti o
onima koji nikome ne zadaju brigu
ni probleme, jer redovito i marljivo
uče, rade, završavaju škole i fakultete, postižu izvrsne rezultate na
natjecanjima i uzorni su u svakom
pogledu.
Jedna je od tih uzornih i izvrsnih
Ana Koralija-Pavlović, dobitnica
stipendije grada Zagreba za nadarene studente. To je visoko priznanje dobila, jer je četvorogodišnji
studij na Ekonomskom fakultetu
u Zagrebu, smjer Poslovna ekonomija i financije, završila u roku i to
s prosjekom ocjena 4,8. Dobila je
i dekanovu nagradu, jer je u trećoj
godini studija imala prosjek ocjena
odličan. Sada priprema diplomski
rad i nakon obrane rada, stječi će
naslov magistra ekonomije. Potom
namjerava potražiti posao i nastaviti
stručno usavršavanje i obrazovanje
uz rad.
Ana Koralija-Pavlović jednostavna je i skromna djevojka, a svoju izvrsnost ne pokazuje samo na fakultetu, nego i u obitelji koja živi i radi
u lijepom prigradskom naselju Vugrovcu. U obiteljskoj kući, koja odiše redom i radom, punoj slika i cvijeća, stanuje s roditeljima i sestrom.
Vugrovec je pun zelenila, okružen
šumama, voćnjacima, vrtovima i
vinogradima. Zapažen uspjeh dobar
je razlog da dodatno upoznamo tu
izvrsnu djevojku i čujemo kako joj
sve to uspijeva.
- Ne mislim da je nešto posebno biti odličan, treba imati samo
dobru volju i redovito raditi. Da
je rad izvor zadovoljstva i uspjeha
shvatila sam još u srednjoj školi i
išla na natjecanja iz matematike i
njemačkoga jezika. Odlučila sam
se za studij ekonomije, jer se nadam da ću tako najlakše snaći i
dobiti odgovarajući posao. Važno
je imati radne navike, a njih sam
stekla i vidjela primjer u svojoj
obitelji, jer u nas se uvijek nešto
radi. Kad se umorim od napornog
učenja, radim u vrtu, volim cvijeće, prirodu, imam kućne ljubimce
i brinem se o njima. Radim i u vinogradu, to me relaksira i odmara.
Volim prošetati šumom i divim se
ljepotama prirode. Moji su radili u
inozemstvu, no naša je zemlja tako
lijepa i bogata i uvjerena sam da
Ana
KoralijaPavlović
na dodjeli
prvostupničke
diplome
“Ne mislim da je nešto
posebno biti odličan,
treba imati samo dobru
volju i redovito raditi“
ćemo je radom dodatno oplemeniti
i obogatiti.
Kako može mlada osoba živjeti
samo od rada?
- Imam svoje društvo, prijateljice i prijatelje. S njima se redovno
sastajem, izlazimo popiti sok, kavu,
razgovaramo, zajedno ručamo na
fakultetu, dijelimo radosti i brige.
Ne izlazim kasno noću, ne posjećujem mjesta koja su ozloglašena,
nikad nisam bila u društvu koje se
opija i tulumari do jutra - povjerava
se Ana, a majka ju ispravlja i dodaje
da ipak ponekad bdije do jutra, ali
ZADAR
S
Ekonomski fakultet
u Zagrebu
nad knjigom.
- Nekad mi je lakše učiti noću,
jer se mogu bolje koncentrirati i sistematizirati opsežnu građu, a onda
se danju odmaram uz moj omiljeni
hobi, slikanje. Sva je sreća što mi
roditelji omogućuju da se brinem
samo za studij pa ne moram kao
mnogi drugi obavljati teške poslove
da bih platila za studij i podmirila
osnovne životne potrebe. Društvo u
kojemu se krećem razmišlja slično
kao i ja i svi živimo skromno. Ne
zanosimo se nikakvim lažnim pojmovima o sreći i neočekivanom
uspjehu. Sve će doći svojim tokom.
Brižna majka savjetuje ju da se
više odmara i da ne mora imati baš
sve odlične ocjene, ali Ana misli da
je u stvari najlakše kad si odličan.
Bolonjski način rada ne zadaje joj
problema, dapače, daje prednost
studentima koji su ambiciozni i
imaju radne navike. Svaki profesor prepozna one studente koji se
zalažu i rade redovito, ima strogih
profesora, ali nema gradiva koje se
ne bi moglo svladati. Istini za volju, ne može se uvijek baš sve složiti da bude idealno i onako kako je
teoretski zamišljeno. Nema uvijek
dovoljno prostora na fakultetu za
individualan rad. Pauze su između
predavanja i vježbi ponekad prevelike, no to su sitnice koje se mogu
podnijeti.
Razgovor ugodni morao je završiti, a moglo se s Anom još dugo
razgovarati o lijepim stvarima, njezinim slikama, vrtu, prijateljicama i
prijateljima iz svih krajeva Hrvatske
s kojima ima mnogo toga zajedničko
i s kojima provodi mladost u radu i
druženju i nema nikakvih potreba da
se šeta crvenim tepihom i traži slavu
od jednog trenutka, na brzinu, bez
rada i napora.
Ovakve teme i likovi morali bi
zauzimati nešto više medijskoga
prostora, njih bi trebalo više i češće
predstavljati našoj sumornoj svakodnevici, možda bi služile i drugima mladima kao pozitivan primjer
i ohrabrenje, da se može uživati u
životu na mnogo ljepši i pozitivniji
način, nego što nam ga nude lažni
tvorci lažnoga zadovoljstva.
Neka to bude samo mala čestitka
izvrsnoj Ani i svima mladima koji
kroče putovima rada, dostojanstva
i pravih ljudskih vrijednosti. Sretni
smo što ih imamo. Možda će nam
takva djeca ipak jednom omogućiti
da se odlučnije krene naprijed u bolji i ljepši život.
Marija Drobnjak Posavec
Prosvjetne aktualnosti
Međunarodna priznanja
a Sveučilišta u Zadru na međunarodni sajam inovacija i novih
tehnologija u Ženevi otišao je
robot Roki i osvojio zlatnu plaketu
i posebnu pohvalu stručnoga suda.
Roki je prvi hrvatski robot projektiran
i napravljen za asistiranje u kirurgiji.
U izradi je sudjelovalo desetak stručnjaka i istraživača s Odjela za promet
i pomorstvo na studiju brodostrojarstva, a financirao je Hrvatski institut
za tehnologiju. Primjenjivat će za otprilike dvije godine nakon testiranja
u operacijskoj dvorani Veterinarskog
fakulteta u Zagrebu.
A na drugom kraju svijeta, u dalekoj Indoneziji maturantice zadarske
Gimnazije Jurja Barakovića Ana Marija Knežević i Luna Lakić osvojile su
nagradu u kategoriji za rad koji ima
visoku mogućnost primjene na Međunarodnom natjecanju mladih znanstvenika. Pobijedile su u konkurenciji
150 mladih znanstvenika iz cijeloga
svijeta te tako potvrdile svoje sposobnosti i prvo mjesto osvojeno na državnom prvenstvu.
I dok jedni osvajaju odličja izvan
zemlje, drugi se natječu na državnom
prvenstvu. Tako su prvo i drugo mjesto iz logike i filozofije osvojili Luka
Mikec, Niko Mikuličić i Nikolina
Budan iz Gimnazije Franje Petrića iz
Zadra.
A u Šibeniku na državno prvenstvo
iz matematike otputovali su Josip Kasap i Katarina Vulić učenici sedmog
i osmog razreda OŠ Šimuna Kožičića Benje, koji su u tandemu nedavno
osvojili treće mjesto na Festivalu matematike u Puli. Osim u matematici
Katarinu još očekuju državna natjecanja iz biologije, kemije i hrvatskog
jezika. A kako bi završenim osnovcima olakšali izbor srednje škole Radio
057 pokrenuo je ciklus emisija koje se
bave upisom u srednje škole, a u njima
će sudjelovati predstavnici Zavoda za
zapošljavanje, Ministarstva obrazovanja i srednjih škola Zadarske županije.
Dragutin Karanči
aktualno
mediji
broj 21 • Zagreb • 25. svibnja 2010.
25
www.skolskenovine.hr
FILM
U»ITELJI
PISCI
Mato
NediÊ
Mato Nedić rođen je 5. siječnja 1971. godine u
Tolisi. Školovao se u rodnom mjestu, Orašju i
Osijeku, gdje je završio studij hrvatskoga jezika
i književnosti. Od 1998. godine zaposlen je u
Srednjoj školi fra Martina Nedića u Orašju, gdje
predaje hrvatski jezik.
Do sada je objavio sedam samostalnih knjiga:
Bijeg, pripovijetke (1997.), Godina stradanja,
roman (2000.), Pomrčina sunca, kratke priče (2005.), Svršetak početka, pjesnička proza
(2006.), Govor gradova, putopisne crtice (2007.),
Ljudske priče, pripovijetke (2010.) i Pater Martinus, roman (2010.).
Pjesme je objavljivao u časopisima, zajedničkim
zbirkama i zbornicima. Suautor je gramatičkoga
priručnika za srednjoškolce naslovljenoga Slovo
o jeziku (2002.), koji se upotrebljava u srednjim
školama Županije posavske (BiH).
Jedan je od suautora monografije Župa Tolisa
1802.-2002. (Tolisa, 2002.). Autor je koncepcije i
glavni urednik panorame Toliška tkanica (2007.)
te knjige Posavski književni zbornik (2008.).
Član je Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne (Mostar).
Biljka sjemenjača
Kada bih mogao birati,
najradije bih bio
biljka sjemenjača.
Proljeće bi me zalijevalo životom,
a sunce bi me dizalo
iz zemlje.
Ljeto bi mi darovalo cvjetove.
Ujesen bi vjetri nosili moje sjeme,
rasipali bi me u plodne oranice.
S novim proljećem
mnoštvo bi mojih sinova i kćeri
živjelo umjesto mene.
P
Uvoenje u tajne filma
ulska filmska tvornica i
Hrvatski filmski savez,
u suradnji s Pula film
festivalom i Zajednicom tehničke kulture Pula, organizirali
su projekciju petnaest filmova
i prezentaciju pet projekata,
koja je održana početkom travnja u zagrebačkom kinu Tuškanac.
Predstavljeni su projekti
Osnovne radionice izrade filma kao serije radionica koje
pružaju sustavno znanje o
izradi dokumentarnog filma,
a u svojih su pet dosadašnjih
izdanja ostvarile više od trideset radova koji su prikazani na
sedamnaest festivala i osvojili
sedam nagrada te Napredne
radionice izrade filma, koja se
bavi brušenjem autorskih ideja
i njihovim scenarističkim, redateljskim i produkcijskim pripremama kako bi bile spremne
za realizaciju. Škola animiranog filma projekt je namijenjen
djeci viših razreda osnovnih
škola koja se kroz dva mjeseca
upoznaju s osnovnim tehnikama animacije, od plastelina i
kockica za slaganje do konačne animacije crteža i kolaža,
da bi na kraju snimili svoj prvi
animirani film. Projekt se pro-
Škola animiranog filma namijenjena je djeci viših razreda osnovnih škola (Foto: Gradska knjižnica Pula)
vodi u suradnji sa Zajednicom
tehničke kulture Pula te Zajednicom tehničke kulture Istarske
županije, a partneri su Pula film
festival i Gradska knjižnica i čitaonica. Radionica filmske medijske kulture u osnovnoškolskoj nastavi pokreće se kako bi
učenicima približila HNOS-om
propisane pojmove kroz praktikume u kojima učenici kolektivno ostvaruju svoje filmove.
Prva se radionica odvijala u OŠ
Giuseppine Martinuzzi u Puli,
u prvom polugodištu školske
U»ENICISTVARAOCI
Svjetlost blistavih đerdana
otrgnu iz njegove duše nit
na kojoj je visjela bol
i ona se strovali u bezdan,
a dan razgrnu noć
i čovjek usnu u san neprosanjan.
Pred njime dan
zaplesa ples
s nadom.
Pustoš
neostvarenih čežnja
Ugniježđen u leleku,
drhtavom rukom
dodirujem
stvarnost.
Hvatam se niti
koje me još mogu
izvući
na površinu.
Preda mnom pustoš
neostvarenih čežnja –
snovi se prevrću
u (g)robovima.
godine 2009./2010. i završena
je snimanjem dva animirana i
jednoga fotofilma.
Na prezentaciji Pulske filmske tvornice prikazani su i filmovi Mladi i usmjereni (2004.)
te Kako sam... (2008.) Zatka
Pančića, Biciklist (2004.) Pere
Šćulca, Uspješan start (2006.)
Nevena Trgovčića, Zašto jedem ono što znam da mi škodi
(2006.) autorice Ive Milaković, Živi život (2007.) Martina
Bastijanića, ...i na kraju mravi
pojedu ribu (2007.) Velimi-
HR
ra Todorovića i Rajka Bana,
Autobiografski,
kostimirani
(2007.) i Traži se Happyend
(2008.) Maje Koroman, Šjora
Rina Smajla (2007.) Igora Šaponje, Ča je to jedan Aikido
(2009.) Vanje Radovanović i
Kuda plovi ovaj brod (2009.)
Vanje Ujčić.
Prikazani su i filmovi San
prije početka školske godine te
Bajka o vratima, autora učenika 6.a i 6.b razreda OŠ Giuseppine Martinuzzi iz Pule.
Duško Popović
Radioigra za djecu
Najavljujemo...
Sanja Lovrenčić, Maša u
začaranom dvorcu
Ples s nadom
Zlatom opleteni đerdani nesanice
razgrnuše tugu u oku
čovjeka koji čeka
da ispije noć,
da se zagrcne gorčinom
i da muku ostavi
onima koji ostaju.
Pulska filmska tvornica
predstavila svoje projekte
Nedjelja , 30. svibnja
2010., u 13,15 sati
Redateljica Stephanie Jamnicky
Urednica Nives Madunić Barišić
Kad vrijeme
mijenja ime
Sakrih se iza izbrazdanog hrasta
Tražeći nikad pronađeno mjesto.
Igra skivača, kažeš.
Nostalgija.
Urezana imena vraćaju slavinu sjećanja.
Histeričan smijeh stvara atmosferu.
Dimenzija prostora se smanjuje.
Visina, duljina, širina, ne bitno.
Igrajmo se svjetla i sjene u mračnom
kutku iluzije.
Fotografirajmo namještena, sretna lica,
obrisana
iskorištenom krpom za prašinu.
Zaboravimo se.
Nestanimo.
Naša radnja zbiva se kasnije.
Svijet se smiješi.
Moj spas za mene.
Ivana Kovačević, 8. r.
OŠ “1. listopada 1942.“, Čisla
Vodteljica Jadranka Petrušić
Pjesma je uvrπtena na ovogodiπnji
dræavni LiDraNo
Maša je mala, buckasta djevojčica s uvojcima i brojnim ukosnicama. Voli pjevuckati, a to mrze crvene
žabe zlog čarobnjaka. Od njezinih ukosnica duhovi u
začaranom dvorcu kišu i šmrcaju. U dvorcu je zatočen
kraljević kojega treba osloboditi. U jezeru spava čudovište, ali je stalno pospano. U velikom se kotlu kuhaju
knjige… Ova naopaka i neobična bajka puna iznenađenja i nevjerojatnih obrata ruši stereotipe i izokreće
perspektive. Zabavna je i duhovita, a uči nas da stvari
uvijek mogu biti i drugačije te da nije uvijek najbolje
biti kraljević, a niti čovjek…
Poznata spisateljica Sanja Lovrenčić ovoga puta poigrala se vlastitom pripovijetkom i pretvorila je u vrlo
zvučnu i izazovnu radio igru za djecu.
Redateljica Stephanie Jamnicky i ansambl profesionalnih glumaca predvođeni djevojčicom - sedmogodišnjom Martom Bandur koja je vješto i začudno odigrala
naslovnu ulogu uspjeli su stvoriti modernu radijsku
čaroliju.
Radio igra za djecu vam daruje
kutić poezije:
Aleksandar Sergejevič Puškin,
Bajka o ribaru i ribici
Prijevod: Dobriša Cesarić
Redateljica: Stephanie Jamnicky
RADIOIGRU ZA DJECU MOŽETE POSLUŠATI NEDJELJOM I NA INTERNETSKIM STRANICAMA HRT-a
- STREAM 3 HR talk; http://www.hrt.hr
mediji
aktualno
26
www.skolskenovine.hr
broj 21 • Zagreb • 25. svibnja 2010.
GLAZBA
WEB
Proljetni koncert
Glazbene πkole Karlovac
Dar vjernoj publici
Najveći sastav je gudački orkestar kojeg čini četrdesetak učenika i kojeg već godinama vodi nastavnik
Velimir Cvijanović
ICT u službi cjeloživotnog učenja
i rješavanja društvenih problema
http://www.zamirnet.hr
ZaMirNet, jedna od brojnih udruga
civilnog društva, koristi se informacijsko-komunikacijskim tehnologijama
kako bi, na inovativan i učinkovit način, doprinosio ostvarenju socijalne
pravde, podržao participativne političke procese i promovirao održivi
razvoj. Pri tome podržava i osnažuje
organizacije i društvene pokrete te
pojedince i pojedinke u strateškoj primjeni tehnologija za rješavanje nekog
društvenog problema. Promovirajući
kulturu mira i ideje održivog razvoja,
s ciljem da u lokalnim zajednicama
– kao partneri – mobiliziraju znanje,
ideje, vještine upravljanja, informa-
U
cijsku tehnologiju te ljudske resurse,
projekti ove udruge obuhvaćaju i izvaninstitucionalne oblike odgoja i obrazovanja. Pritom, što je vidljivo i na
njihovim mrežnim stranicama, naglasak je kontinuiranom nadopunjavanju
znanja cjeloživotnim učenjem, podizanjem razine svjesnosti i osobne odgovornosti kroz pristup informacijama
potrebnima za bolji život te osposobljavanju ljudi da informacije pretvore
u akciju i odluke.
Uz obavijesti o projektima ove
udruge i novosti u njenim aktivnostima, stranica ZaMirNeta poveznicom
čini dostupnim ZaMirZine, novine za
civilno društvo i urbanu kulturu.
(A. J.)
Lutkarski studio
Stribor na novoj
sceni
jedanaestoj
godini postojanja i uspješna
djelovanja Lutkarski
studio Stribor, jedino
osnovnoškolsko
lutkarsko kazalište u
Hrvatskoj, osnovano
1999. godine u zagrebačkoj Osnovnoj školi
Ivana Cankara, dobilo
je novu scenu na kojoj
će ubuduće izvoditi
svoje predstave. Zahvaljujući razumijevanju i suradnji Mjesne
samuprave Črnomerec
osiguran je prostor
u jednoj od njihovih
zgrada, u Bleiweissovoj 24, pa se tako lutkari sele iz svoje dugogodišnje sobice u OŠ
Ivana Cankara, u koju
je moglo stati tek dvadesetak gledatelja.
Velika dvorana Mjesnog ureda Ban Keglević omogućava gotovo
trostruki broj gledatelja pa ih se zaista čak
i više, sedamdesetak
okupilo na prvoj izvedbi, održanoj 22. travnja, kada je prikazana
predstava Izgubljeni
cvijetnjak, s kojom
su prije pola godine
obilježili i svoju desetogodišnjicu. Tako je
istom predstavom obilježen završetak jednoga ciklusa i početak
novoga, u novom prostoru i s posve novim
mogućnostima.
Osnovano po zamisli profesorice hrvatskog jezika Branke
Rudman, koja je i autorica svih dosadašnjih
predstava, lutkarsko je
kazalište u proteklom
prvom desetljeću okupilo i lutkarski obrazovalo nekoliko desetaka
učenika starijih razreda osnovne škole, a
smatra se da je njihove
predstave vidjelo oko
pet tisuća gledatelja,
od vršnjaka iz OŠ Ivana Cankara i drugih
zagrebačkih škola te
njihovih roditelja do
Vukovara, Korčule ili
Gradišća, gdje redovito gostuju. Brojne su
predstave bile humanitarne pa su posve zasluženo osvojili mnoge
nagrade i priznanja, za
umjetničku vrijednost
svojih predstava i za
njihov čovjekoljubni
značaj.
Izgubljeni cvijetnjak
izveden je na Dan planete Zemlje, a svojom
se ekološkom porukom posve prikladno
uklopio u temeljne
zasade svjetskoga pokreta zaštite okoliša u
kojem živimo i kojega
želimo ostaviti svojim
mlađima.
Uz prvu lutkarsku
izvedbu na novoj sceni, Striborovci su priredili i prigodnu izložbu dokumenata, poput
plakata, fotografija i
novinskih isječaka koji
svjedoče o njihovim
brojnim predstavama
i uspješnim gostovanjima.
Duško Popović
V
iše od dvadeset godina
Glazbena škola Karlovac
predstavlja svoje orkestre
na tradicionalnom „Proljetnom
koncertu“. Koncert se održava,
zbog velikog broja izvođača i
publike, u najvećoj dvorani, a
to je dvorana OSRH „Zrinski“ s
gledalištem od oko 700 mjesta.
Na koncertu nastupaju: gudački
orkestar osnovne glazbene škole, orkestar gitara, zbor, puhački
orkestar i komorni sastavi harmonika i gudaća. Zbor glazbene
škole i sastav puhaća spojeni su
s gradskim ansamblima i nastupaju u okviru Prvog hrvatskog
pjevačkog društva “Zora“ i Puhačkog orkestra grada Karlovca.
Organizacija ovoga najvećeg
godišnjeg događaja je složena: od
dežurstva nastavnika u pojedinim
garderobama s ansamblima, do
uvježbavanja brzog postavljanja
stolica i notnih stalaka na pozornicu za potrebe svakog sastava i
koordinacije ulaza i izlaza velikog broja učenika. Dodamo li još
i prijevoz instrumenata i ostalih
potrebnih stvari za koncert kao i
ukrašavanje pozornice, može se
zamisliti podjednako uzbuđenje
svih sudionika, nastavnika i učenika koji sudjeluju na pozornici
i iza nje.
Publika naravno uživa u dobro
uvježbanim skladbama i tečnoj
izmjeni scene i ansambala. Dodatnu zanimljivost stvara i veliki video zid na kojem se mogu
pratiti lica mladih glazbenika tijekom sviranja.
Ove godine koncert su započeli udaraljkaši prof. Borne Šercara s dvije skladbe za marimbu,
snare drum i bongose. Slijedio je
kvartet harmonika prof. mentora
Zlatka Prpića koji su izveli skladbe J. Derbenka te komorni gudaći sastav učenika srednje škole
„Euterpa“ prof. Štefana Polgara
sa skladbama L. Sorkočevića i
G. F. Händela. Orkestar od dvadesetak gitarista osnovne glazbene škole, koji vodi nastavnica
Darinka Drenjančević, izveo je
četiri skladbe među kojima popularni „Greensleeves“ i „Valcer
cvijeća“ P. I. Čajkovskog. Zbor,
odnosno PHPD „Zora“ pod vodstvom prof. Radmile Bocek, pjevao je četiri skladbe iz programa
izvedenog na natjecanju zborova
u Veroni gdje su dokazali svoju
kvalitetu osvojivši treću nagradu.
Najveći sastav je gudački orkestar kojeg čini četrdesetak učenika i kojeg već godinama vodi
nastavnik Velimir Cvijanović.
Osim dvije efektne orkestralne
skladbe, orkestar je pratio i soliste: violiniste Joška Stojanova i
Ivu Martinovića te klarinetisticu
Mateu Brajdić. Za sjajan završetak koncerta uvijek je zadužen
Puhački orkestar pod vodstvom
prof. Danijela Martinovića koji
nerijetko publiku podiže na
noge.
Učenici i nastavnici Glazbene
škole sretni su što imaju odista
brojnu i vjernu publiku koja s
pažnjom i veseljem prati ovaj
karlovački
proljetno-glazbeni
događaj.
Ljiljana Ščedrov
KAZALIŠTE
Dvojbeno u svakom
pogledu
Astrid Lindgren, Pipi Duga Čarapa, u
prilagodbi i redateljstvu Zlatka Svibena,
Dječje kazalište “Branko Mihaljević“,
Osijek, 2009.
P
redstavu sam odgledao na nedavnom Naj,
naj, naj festivalu koji su činile izabrane prošlogodišnje predstave, a dobila je tamo nagradu za redateljstvo. Međutim, roman o neobičnoj
pjegavoj djevojčici s pletenicama koja “sve može
sama“, i onda kada se pojavio kod nas prije gotovo
pola stoljeća, a jednako tako i danas, izazivao je
brojne moralne i pedagoške dvojbe - opravdano.
Te dvojbe, one odgojne naravi, i danas su jednako
suvremene kada je o ovom liku i ovakvom pogledu
na dječji svijet riječ. Taj pristup, da je djeci sve
dopušteno, da se sa svime i sa svima mogu i smiju
izrugivati, s jedne je strane projekcija vlastitih frustracija i nonkonformizma same autorice (Astrid
Lindgren, 1907. - 2002.), švedske književnice, u
svoju književnu junakinju, a s druge - proizvod liberalnoga kapitalizma koji je i doveo to toga da se
(s) brojnim mladima danas više ne može ovladavati; nevolja su i opasnost i sebi i društvu.
Međutim, u kazalištu smo i gledamo zabavni,
u osnovi pustolovni komad s nizom (kao) veselih
prizora - u osnovi izvan stvarnoga života, ma koliko god da se Pipino ponašanje zbiva u naizgled
svakidanjim zgodama i s običnom djecom iz susjedstva. Tako na sve to i treba gledati, kao na neobveznu zabavu. Mašta i - koješta! U što spada i
Pipina žudnja za ocem i njezine izmišljotine u vezi
s njim (pogađate; kći je samohrane majke!).
Zbivalo se to na bogatoj i dojmljivoj, manje-više
realističnoj pozornici Ive Matije Bitange i Lea Vukelića, koji su ujedno osmislili i glumačku odjeću. Ta
slika pozornice i odjeća glumaca ostali su najpamtljiviji i najsnažniji u dojmu, više nego ono što se prikazivalo, premda je scena stanovito prenatrpana. Profesionalno su djelovali i svjetlo (Ivo Nižetić), zvuk
(Dražen Golubić), glazba (Darko Hajsek), a i govor
je (Alma Vančura) pravilan.
Zgoda je bilo - puno, zapravo - previše! Izvela ih
je glumačka družba u kojoj se ne zna što tko glumi,
jer je navedeno tek “igraju“: prva po redu je Marija Kolb, ona je onda valjda Pipi; odgovara općim
slikovnim predodžbama o njoj, igra je poletno. No,
najvjerodostojnijom mi se učinila ona glumica koja
predstavlja krupniju djevojčicu (druga navedena u
ženskoj podjeli, Areta Ćurković?!).
U sažetku: dvojbeno je ovdje puno toga, a pod kraj
je bilo i zamorno; 80 minuta činilo se mnogo dužim!
Stijepo Mijović Kočan
mediji
aktualno
broj 21 • Zagreb • 25. svibnja 2010.
27
www.skolskenovine.hr
KNJIGE
ČASOPISI
Hrvatsko
učiteljstvo u Istri
K
Nevio Šetić
Staleška društva i časopisi
hrvatskog učiteljstva u Istri
1891. - 1914.
Hrvatski pedagoškoknjiževni zbor i Profil
International
Zagreb, 2010.
Autor nam daje
cjelovit i pregledan uvid u zanimljiv segment
kulturne i političke povijesti Istre
na prijelazu stoljeća do Prvoga
svjetskog rata
njiga Staleška društva i časopisi hrvatskog učiteljstva
u Istri 1891. - 1914. najnoviji je historiografski rad povjesničara, publicista i političara prof. dr.
sc. Nevija Šetića, koji se u svom
istraživačkom i publicističkom
djelovanju bavi hrvatskom novovjekovnom povijesti, posebice na
području Istre, Rijeke i kvarnerskih
otoka. U ovoj knjizi autor nam daje
cjelovit i pregledan uvid u zanimljiv
segment kulturne i političke povijesti Istre na prijelazu stoljeća do
Prvoga svjetskog rata, prikazujući
tadašnje prilike u istarskoj prosvjeti i svestrana nastojanja hrvatskog
učiteljstva u Istri. Knjiga će svojim
znanstvenim pristupom, a istodobno jasnim, mjestimice čak literarnim stilom pisanja, kao i autorovim
komentarom zainteresirati ne samo
stručnjake, već i širi krug čitatelja.
Sadržaj knjige podijeljen je na
dva dijela, a temelji se na autorovu
podrobnom istraživanju arhivskoga
gradiva, ponajprije stručnih pedagoških časopisa Narodna prosvjeta (1906. - 1914.) i Hrvatska škola
(1912. - 1914.), koji su objavljivani
u Istri. U prvom dijelu knjige postupno se i s nekoliko aspekata razrađuje tema, počevši od šire slike povijesnih i društvenih događanja u Istri,
u vremenu dok je ona bila dijelom
Austro-Ugarske Monarhije. Potom
autor oslikava problematiku i djelovanje istarskih učitelja i prosvjetitelja, koji nisu bili samo učitelji, već
su se mnogi posvetili društvenom
i političkom angažmanu radeći na
očuvanju i jačanju hrvatske nacionalne svijesti u Istri, u vremenu dok
su hrvatske zemlje bile teritorijalno
i upravno razdvojene.
U nastojanjima da ojačaju svoj
položaj, hrvatski su se i slovenski
učitelji u Istri počeli staleški organizirati, najprije po općinama, a 1897.
godine ustrojeno je i jedinstveno
staleško učiteljsko društvo Narodna
prosvjeta za cijelo područje Istre sa
sjedištem u Pazinu, koje od 1906.
izdaje i vlastiti istoimeni mjesečni
stručni časopis, koji je u svakom
svom broju donosio vrijedne, aktualne i nadasve stručne članke, kao i
literarne radove.
S vremenom se unutar Društva
javljaju razmirice zbog pojave novih liberalističkih ideoloških strujanja, pa 1911. godine dolazi do
raskola. Pristaše ateističkog liberalizma ostaju u društvu Narodna
prosvjeta, dok su pristaše hrvatskoga katoličkog pokreta osnovali Katoličko učiteljsko društvo za Istru
Hrvatska škola sa sjedištem također
u Pazinu te od početka 1912. počeli
izdavati i svoj istoimeni stručni časopis. Nažalost, početkom Prvoga
svjetskog rata 1914. godine oba su
se učiteljska društva ugasila, kao i
oba časopisa.
Drugi dio knjige čine 52 odabrana autentična priloga iz časopisa
Narodna prosvjeta i Hrvatska škola, pa je ovdje moguće neposredno
iščitati radove pojedinih istarskih
učitelja te dobiti uvid u srž tadašnje
hrvatske pedagoške misli u Istri.
Marijana Cesarec
Korisni i
informativni savjeti
K
Dagmar Kumbier,
Friedmann Schultz von
Thun
Interkulturalna
komunikacija: metode,
modeli, primjeri
EruditA
Zagreb 2009.
Zahvaljujući
autentičnosti
primjera
interkulturalne
komunikacije,
čitatelji će se
prepoznati u
mnogim opisanim
životnim
situacijama
omunikacija s ljudima koji
pripadaju kulturama drugačijima od naše postala je sastavnim dijelom naše svakidašnjice.
Stoga se u poslovnoj kao i u osobnoj
komunikaciji sve češće postavlja
pitanje kako razumjeti vrijednosti i
modele ponašanja pojedinaca unutar
različitih kultura. Urednici knjige Interkulturalna komunikacija: metode,
modeli, primjeri Dagmar Kumbier i
Friedmanna Schultza von Thuna u
razmatranju te aktualne problematike polaze sa stajališta komunikacijske psihologije i interkulturalne komunikacije. Smatraju da je uspješna
interkulturalna komunikacija utemeljena na sposobnosti da se refleksivno i samorefleksivno izađe na kraj s
kulturno uvjetovanim smetnjama.
U tome mogu poslužiti komunikacijsko-psihološki modeli koje je
Friedmann Schultz von Thun obradio u knjizi Kako međusobno razgovaramo 1-3. Knjiga Interkulturalna komunikacija: metode, modeli, primjeri sadržava 15 radova koji
iznose iskustva stručnjaka različitih
područja koja su stečena u osobnoj
ili profesionalnoj interkulturalnoj
komunikaciji. Ona su protumačena kroz prizmu pet komunikacijsko-psiholoških modela. Radove je
napisalo 18 autora. Većina njih su
psiholozi, a ostali su pedagozi, sociolozi, ekonomisti, savjetnici, inženjeri, trgovci, a većim su dijelom
pripadnici različitih kultura.
Nekoliko radova obrađuje nesporazume i smetnje koji su neizbježni
u komunikaciji pripadnika različitih
kultura i o tome kako ih prevladati.
U jednom se radu opisuju problemi interkulturalne komunikacije u
njemačkoj obitelji koja je posvojila
djecu iz Vijetnama, a u drugome život jednoga njemačko-meksičkoga
bračnog para koji međusobne kulturne različitosti sagledava refleksivno i samorefleksivno. Sljedećih
nekoliko radova napisano je sa stajališta multikulturalnog identiteta,
odnosno kako se vlastite multikulturalne raznolikosti mogu integrirati u
pojam o sebi. Zatim, dva stručnjaka
koja pripadaju različitim kulturama u svojemu radu obrazlažu svoje
kulturno uvjetovane pristupe radu s
maloljetnim nasilnicima. Sljedeći je
rad posvećen nesporazumima koji
nastaju kada djelatnici službe hitne
pomoći nisu pripremljeni na razumijevanje doživljaja boli ili smrti u
drugim kulturama.
Nekoliko radova obrađuje nastajanje i razumijevanje konflikata i njihovu medijaciju u području interkulturalnog djelovanja te probleme koji
proizlaze iz apsolutiziranja interkulturalne perspektive. Zahvaljujući autentičnosti primjera interkulturalne
komunikacije, čitatelji koji imaju
iskustva takve komunikacije prepoznat će se u mnogim opisanim životnim situacijama. One, pak, koji takvo
iskustvo nemaju, knjiga će korisnim
i informativnim savjetima pripremiti
za razumijevanje i snalaženje u interkulturalnoj komunikaciji.
Slavenka Halačev
Meridijani
Časopis za zemljopis,
povijest, ekologiju i
putovanja,
broj 145., svibanj 2010.
H
rvatsko more i otoci, hrvatske
gore, rijeke i jezera, hrvatska
polja i ravnice... sve je to dio beskrajne ljepote kojoj se divimo i
kojom s pravom pred svijetom
ponosimo. Jedna od tih fascinantnih ljepota jesu i Kornati - hrvatska robinzonska idila, koju nam u
ovome broju Meridijana tekstom i
fotografijama približava Davor Rostuhar. Oko 150 kornatskih otoka
čini pravi morski labirint. Na cijelomu Sredozemlju nigdje se na jednom mjestu na tako malo prostora
nije stisnulo toliko otoka. Legenda
kaže da su bogovi stvorili kornatsko otočje od suza zvijezda, a
moru su zadnjeg dana stvaranja
podarili sjajno plavetnilo da ih miluje. Iz zraka se taj arhipelag od
bezbroj otočića zaista doima poput svježeg biserja razbacanog po
staklenom podu.
Druga tema broja vodi nas u
Široki Brijeg (tekst fra Ante Marić,
fotografije Arhiv Matice hrvatske
Široki Brijeg i Ivo Pervan), važno
hrvatsko središte vjere i duhovnosti, kulture i umjetnosti, obrazovanja i narodne baštine cijele zapadne Hercegovine.
Od ostalih priloga izdvajamo
članak o engleskoj kraljici Elizabeti I., koja je od Engleske stvorila moćnu državu i gospodaricu
mora, utrvši put njezinu usponu
do svjetske velesile. Tu je i članak
o pustinji Atacama, na sjeveru Čilea, koja je poznata kao najsuša
pustinja na svijetu. Uz redovite
rubrike Geo-info, Planet Internet i
druge, tu je još članak o hidroelektranama na rijeci Dravi. (ir)
Matematičkofizički list
Broj 4 (240), Zagreb
2009/2010.
N
ovi broj Matematičko-fizičkog
lista (MFL) posljednji je broj
u ovoj školskoj godini u kojoj je
obilježena 60. obljetnica izlaženja
časopisa. Novi broj MFL-a donosi nekoliko priloga iz matematike,
fizike, astronomije, kao i drugih
priloga. Navodimo samo najvažnije od njih: prilog Vedrana Šege
o prvom od sedam „Milenijskih
problema“, koji su obilježili sadaš-
nju matematiku, a to je problem iz
teorije algoritama “P=NP?“; zatim
prilog Darka Veljana Pravokutni,
Pitagorini i Heronovi trokuti, posvećen nedavno preminulom profesoru Borisu Pavkoviću; stalni
suradnik lista iz Sarajeva Šefket
Arslanagić piše na temu Čebiševljeva nejednakost i njezina
primjena, a apsolventica PMF-a
Dijana Kreso objašnjava kako se
primjenjuje Eisensteinov kriterij
ireducibilnosti polinoma na rješavanje nekih zadataka s međunarodnih natjecanja. Dario Hrupec
nastavlja seriju članaka na temu
Povijest znanosti člankom Velike
ideje u znanosti; u prilogu Marka
Grbe Dualizam u fizici, može se
pročitati više o dvije hipoteze o
prirodi svjetlosti, dok Matko Milin
u svojem prilogu objašnjava kako
možemo uz pomoć jednostavnog
modela Sunca izračunati temperaturu u središtu Sunca. U stalnoj
rubrici Iz moje radionice i laboratorija Stjepan Anđić opisuje eksperiment o određivanju akceleracije
i brzine spuštanja diska. Spomenimo još najavu 41. međunarodne
fizičke olimpijade koja će se ovog
ljeta održati u Zagrebu te osvrt na
nacionalne ispite i državnu maturu
Željke Milin Šipuš. (as)
ABC tehnike
Časopis Hrvatske
zajednice tehničke
kulture,
broj 535., svibanj 2010.
R
ubrika Astronautika donosi
članak Marina Trumpića o
američkim svemirskim letjelicama
u koje su utrošene milijarde dolara,
a koje nikada neće poletjeti, u prvom redu stoga što su Amerikanci
promijenili svoje planove osvajanja Svemira, a isti autor predstavlja i bivšeg američkog astronauta i
fizičara na MIT-u, koji predviđa da
bi se s novim američkim svemirskim brodovima na Mars moglo
putovati svega 39 dana.
Mala škola programiranja Damira Čovića ovaj put govori o programima za grafičku simulaciju valova. U rubrici Elektronika govori se
o novom životu starih uređaja, kao
što su, primjerice, satelitski prijamnici i zastarjeli videorekorderi
koji se mogu iskorisiti i kad više ne
služe svojoj osnovnoj namjeni.
Zrakoplovni modelari naći će
prilog o padu i otklonu osi motora aviona te kraći članak o tome
čemu služi V-oblik krila na aviomodelima. Brodomodelari, posebice početnici, naučit će, pak,
kako se radi posebna vrsta jedrilice, u čemu će im pomoći i uobičajeni nacrt u prilogu časopisa. U
rubrici Energija saznat ćemo što je
to temperatura, a što toplina, ljubitelji automobila upoznat će se s
novim modelom Volva - S60 - koji
ima potpuno novi dizajn. U rubrici
Izumi koji su promijenili svijet ovaj
put su na red došle podmornice, a
u Povijesti robotike predstavljen je
robotički automobil. (ir)
iz proπlosti
28
broj 21 • Zagreb • 25. svibnja 2010.
www.skolskenovine.hr
PRIJE 150
GODINA
Osposobljena 22 učitelja
U osrednjem škol. listu “Oesterr. Schulbote”, koji izlazi u
Beču, vadimo službene podatke o napredku školskih zavodah
u našoj domovini. – Učiteljište za učitelje u Zagrebu imalo
je prošle godine 24 pripravnika u prvom, a 25 pripravnika u
drugom tečaju, dakle još jedanput toliko, koliko god. 1858.
Pohvaliti se mora nastojanje učiteljah a i pripravnikah, osobito glede ćudorednoga ponašanja. Na glavnom izpitu odobreno je iz drugoga tečaja 6 pripravnikah za učitelje glavnih,
13 za učitelje pučkih učionah i 6 za podučitelje. Osim toga
11 pripravnikah dalo se stranom doknadno izpitati, stranom
izpit sposobnosti nuz oprost, da nemoraju učiteljište polaziti, položilo, i od osih su 2 za glavne, a 4 za pučke učione,
1 pako za podučitelja s primjernimi svjedočbami odobreni;
dakle je školne godine 1859. pučka učiona 22 osobe školne
zadobila.
Napredak
Br. 16 / 15. svibnja 1860.
Objavljen udžbenik J. Partaša
U c. k. zakladi škols. knjigah u Beču izašao je „Poučak u
vrtlarstvu i pčelarstvu za porabu početnih učionah“. Spisao
Jos. Partaš, učitelj c. k. preparandije zagrebačke, sa 54 slike.
Vezana knjiga dobije se za 35 nv.
Napredak
Br. 17 / 1. lipnja 1860.
PRIJE 100
GODINA
OBLJETNICE
Umjesto ulice - Sklonište
Priredila Štefka Batinić
Sušačko je
sklonište otvoreno godinu
dana nakon
zagrebačkoga,
a njegovo je
otvaranje
bilo rezultat marnoga
rada Sekcije
za našu
djecu Udruge
učiteljica
kraljevina
Hrvatske i
Slavonije
Učiteljeve vrline
Učitelj uči i uzgaja djecu svega naroda. On upućuje i nastavlja mladež u vrlinama i znanjima, koja su nužna svakom
čovjeku, da može svoje pravo čovječansko opredjeljenje
postići. Valjan je učitelj duša svake škole. Mogu biti školske
zgrade prostrane, krasne i lijepe, školske dvorane prostrane
i ugledne i sa svim predmetima bogato snabdjevene, može i
vlast školska izdavati najbolje zakone i najudesnije učevne
planove, škola je ipak hrdjava, ako učitelj ne valja. Samo
valjan učitelj kadar je učiniti školu valjanom, a valjanim se
samo onaj može nazvati, koji zvanje svoje vjerno i savjesno
vrši, koji se za zvanje dovoljno pripremio i koji je i srcem i
dušom odan za dobro svojih učenika. Uz glavne vrline svakoga učitelja traži se još od njega prije svega, da je u svakom
obziru dobar i čestit rodoljub i oduševljen za napredak svoga
naroda. (Rudolf Baun Maldini)
Škola
Be. 6 / lipanj 1910.
Prva školska liječnica
U Beču je imenovana prva školska liječnica. Zove se gđa.
Dr. Dora Teleky, a kćerka je uglednog bečkog liječnika te
je u Beču promovirana. U četiri stručne škole imade da drži
predavanja o zdravstvu i da bdije nad zdravstvenim stanjem
800 djevojaka.
Domaće ognjište
100 godina od osnivanja Skloništa za
djecu na Sušaku
Zlata Belohlavek-Korač
(1870.-1912.), prva
upraviteljica Skloništa
na Sušaku
Poslije Zagreba – Sušak!,
tako bje ustanovljeno u programu naše neumorne predsjednice.
Na Sušak, sijelo industrije,
gdje je najviše radnika, najviše sirotinje; na Sušak, gdje
je najviše ugrožen hrvatski
element.
I doista već nakon drugog
dječjeg dana ispunjena je
ova točka programa. Otvoreno je Sklonište na Sušaku.
Bilo je 20. travnja 1910.
U novoj školskoj zgradi više
djevojačke škole odredilo je
općinsko poglavarstvo lijepu prizemnu sobu za taj novi
dom. 32 djece, 16 djevojčica i 16 dječaka ljubopitno
gledaše općinstvo, koje se
uz učiteljski zbor više i niže
djevojačke te pučke dječačke
škole sakupljalo oko predstojnika kr. kot. oblasti dra
Vinka baruna Zmajića i supruge, ravnatelja i profesora
kr. velike gimnazije sušačke,
zastupstva općine Sušak i
ostalih uglednih učesnika,
koji se za tu stvar zanimaše.
Lijepim govorom pozdravila je predsjednica Udruge
sabrano općinstvo i zamolila
kr. kot. predsjednika baruna
Zmajića, da proglasi Sklonište otvorenim. Dr. barun
Zmajić, koji se uz učiteljski
zbor, načelnika Sabljića, i
opć. inžinira Brozovića mnogo trudio, da se uredi Sklonište, rado se je odazvao
želji predsjednice i proglasio
Sklonište otvorenim.
Kod čedne svečanosti rasprostro se duh zadovoljstva
u tom skromnom dječjem
domu. A to se moglo čitati s
obraza djece, što su se posadila oko stola, kao i s lica
onih, koji su ih motrili i koji
su im pripomogli do te dobrobiti.
Glas o novo osnovanom
Skloništu brzo se raširio, a
na vratima toga doma dnevice se javljaju matere moleći,
da se i njihovo dijete u taj
domak primi. I prem je soba
velika, prostrana, ipak je sa
naraslim brojem: 50 napunjena, pa sada nije više moguće ispuniti molbe bijednih
majka.
Ovim je riječima upraviteljica Zlata BelohlavekKorač u Kalendaru Udruge
učiteljica „Sekcije za našu
djecu“ za 1911. godinu opisala otvaranje Skloništa na
Sušaku, dnevnog azila za
djecu iz socijalno ugroženih
obitelji koja su u njemu dobivala potrebnu skrb – hranu
te odgojnu i obrazovnu potporu. Sušačko je sklonište
otvoreno godinu dana nakon
zagrebačkoga, a njegovo je
otvaranje bilo rezultat marnoga rada Sekcije za našu
djecu Udruge učiteljica kraljevina Hrvatske i Slavonije,
koju je godinama uspješno
vodila učiteljica Milka Pogačić. Sredstva su se prikupljala različitim dobrotvornim
i humanitarnim akcijama, a
najuspješnija je svakako bila
proslava Dječjeg dana, koja
se redovito održavala prve
subote u lipnju.
Pokroviteljica sušačkog
Skloništa, barunica
Leokadija Zmajić
Već je u prve dvije godine sklonište opravdalo svoje
postojanje. Njegova je revna upraviteljica u Narodnim
novinama 1912. godine napisala: Treću godinu navršuje Sklonište na Sušaku. Po
svom napretku mora zadovoljiti svakoga, tko se za njega
istinski, nepristrano zabrinjuje. Kroz tri je godine našlo u
njemu svoje zaklonište preko
200 djece. Koliko li manje zla
– već u to kratko doba – po tu
dječicu! – Pouzdano možemo
se nadati, da će se danas sjutra Sklonište moći pohvaliti
lijepim brojem valjanih ljudi,
koji će svoju sreću toplo zahvaljivati instituciji, koja im
je djetinjstvo čuvala od zla i
iskvarenosti.
U studenome 1912. umrla
je u 43. godini upraviteljica
Skloništa Zlata BelohlavekKorač, inače učiteljica glazbe koja je svoju glazbenu
naobrazbu, nakon Zagreba,
stjecala u Grazu i Beču. Zahvaljujući velikom zalaganju
Udruge učiteljica, ali i naklonosti lokalnih uglednika, prije svega obitelji Zmajić, sušačko se Sklonište do Prvoga
svjetskog rata lijepo razvijalo te je 1914. godine imalo
230 djece i velike planove za
preseljenje u vlastitu zgradu,
kupljenu iste godine po vrlo
povoljnoj cijeni u susjedstvu
sušačke Gimnazije.
Domaće ognjište o tome
piše: Sada se napokon iza
dugoga nastojanja o tome
pružila zgodna prilika, te je
Udruga mogla kupiti zgodnu
zgradu uz vanredno povoljne
uvjete. U prizemlju nalazi
se 7 soba, u prvome katu 6
i s obje strane prvoga kata,
koji je nešto uži od prizemlja,
dvije lijepe otvorene terase.
Zgrada ima i nešto vrta, te
je kao stvorena za ovu svrhu. U prizemlju će Udruga
smjestiti Sklonište, a ima u
njemu mjesta za 300 djece,
u prvome katu bit će uređeni
stanovi zavodskih učiteljica,
upravna pisarna, a uz to će
se urediti još i menza za gimnazijalne đake.
Bio je to veliki uspjeh nakon višegodišnjeg nastojanja
da se pomogne nezbrinutoj
djeci na Sušaku, najugroženijoj točki naše domovine.
Socijalne ustanove što ih
osnivala i vodila Udruga
učiteljica odigrale su važnu
ulogu u pružanju pomoći
onima kojima je ona tijekom
Prvoga svjetskog rata bila
najpotrebnija te općenito u
unapređenju institucionalne
brige za socijalno ugroženu
djecu.
Svibanj /1910.
Strah od zvijezde repatice
Halleyev komet prošao je neopaženo, nečuveno, neviđeno,
ali je ostavio iza sebe dosta razrovanih živaca, te će proći više
tjedana, dok se umire. Dao sam svojim učenicima zadaću, da
napišu što su čuli o repači. Čuli su, da će biti ata, gladi, kuge,
poplave, potresa, sve stare bajke, a k njima se pridružila i
jedna moderna: plin! Svi će se ljudi smijati, poluditi i onda
umrijeti, pripovijedao je sin bogatoga obrtnika, koji je postao
gradski zastupnik. „Mogla bi ljudima naškoditi magla“, piše
sin isluženoga podčasnika, koji će malo po malo daleko u
rangu prestići učitelja. Unuk jednoga strahovitoga skupca
pripovijeda, da su na repači kuće od zlata, zvijezda je od zlata, ima tamo i zlatnoga voća! S neba će padati zvijezde i kamenje – veli jedan siromah, a sin putujućeg glazbenika Čeha
dodaje: i dukati; repača će baciti otrov, željezo i vatru, ona
dapače ima i noge, ići će po našoj zemlji i kogagod stigne,
toga će i pojesti, tako je negdje čuo sin višeg činovnika.
Preporod
Br. 6 / lipanj 1910.
PRIJE 50
Nove kazne za učenike na
Zapadu
U mnogim zemljama zapadne Evrope, a i u Sjedinjenim Američkim Državama, uzeo je maha pokret za
promjenu dosadašnjeg „suviše popustljivog i liberalnog
načina odgajanja djece“. Referendum održan nedavno
među više stotina hiljada britanskih majki pokazao je,
da 80 posto Engleskinja želi, da se fizičke kazne „u umjerenom obliku“ ponovno uvedu u škole za mlađu djecu.
Mnogi pedagozi na Zapadu zastupaju mišljenje, da se
porast kriminala među omladinom ima pripisati suviše
blagom načinu suvremenog odgoja i nedovoljnoj suradnji između roditelja i škole. Neki idu i dalje, pa kažu,
GODINA
da je to posljedica dezorijentiranosti društva, kao, na pr.
Dr. Paul Limbert, generalni sekretar Svjetske kršćanske
zajednice mladih ljudi, koji uz to nadodaje, da bi u isto
vrijeme trebalo učiniti sve moguće, da se i to dezorijentirano društvo modificira.
Američki pedagozi, koji zastupaju liberalniji stav prema
omladini, odlučno se protive fizičkim kaznama u školi,
ali smatraju, da se u postupku s omladinom otišlo u drugu krajnost, pa je u mnogim američkim obiteljima dijete
postalo pravi siledžija, a nekada autoritativni roditelji pravi
mučenici. Možda je i kao posljedica takvih mišljenja izglasan nedavno u državi New York zakon o kažnjavanju
učenika, prema kojem je dopušteno staviti učenika za kaznu u kut i kažnjavati ga lakšim kaznama „primijenjenim
bez okrutnosti, mržnje i želje za osvetom“, kao što doslovno
piše u tom zakonu.
Školske novine
Br. 22 / 27. svibnja 1960.
πkolski æivot nekoÊ
broj 21 • Zagreb • 25. svibnja 2010.
[Ulomci]
Rudolf Strohal
Priređuje Anđelko Jelin
U
www.skolskenovine.hr
Ne kradi
U književnim djelima, memoarskim i beletrističkim, česti su opisi doživljaja i scena iz
školskog života. Da se makar dio tih tekstova
okupi na jednom mjestu, mogla bi to biti pozamašna i vrijedna antologija o školi kakva je
nekoć bila i kako je individualno doživljavana.
gradu Rijeci blage su i ugodne
zime. Ne zna ondje narod za snježne vijavice ni mećave. Jedino osjeti
ondje narod malo jače zimu, kada bura zapiri s hrvatskih okolnih brdina, ali takova
bura ne traje dugo, istom dva ili tri dana,
pa opet popusti. Premda su zime na Rijeci
blage, ipak znade katkada i te kakova nadoći. Događa se to doduše rijetko kad, ali
se ipak dogodi makar svake devete zime.
Tako je ona navalila i u mjesecu siječnju
godine 1851. Narod je navukao svakovrsno odijelo na se, samo da joj se odrva na
ulici, a kod kuće se zgrnuo uz peć, tko je
imao peć u sobi, a tko nije imao, uz ognjište u kuhinji.
U jednoj takovoj staroj kući u starom
gradu Rijeci na tako zvanoj Gomili, u tijesnoj uličici imađahu svoju đačku sobičicu
na tavanu dva riječka gimnazijalca - Antun Tancabel i Jakov Žiganto, koji su polazili sedmi gimnazijski razred, a rodom
bijahu iz staroga istarskoga kaštela Veprinca. U toj svojoj sobičici, gdje su kao
đaci sproveli više godina, mučila ih je u
ljetno vrijeme sunčana žega, a evo sada
navali na njih svom žestinom i ljuta zima.
Kolikogod ih je u ljetno doba morila sunčana žega, odolijevali su joj ipak lakše no
sada ovoj nesmiljenoj zimi. Kada im je
sunčana žega dodijala, pošli su do obale
morske i okupali se u morskim valovima,
pa izatoga pošli u Božju prirodu i legli
u hlad pod granato drvo. Ali kuda sada
u zimi? Iz škole ih tjera poslije svršene
obuke podvornik Andrija Lemuth, na
ulici ne možeš da obastaneš, u njihovoj
sobici smrzavala se voda, a nemaš drva,
da naložiš peći. Sabrali su doduše u svom
razredu otpatke od papira, dapače sabirali
i po ulicama, ako su gdje kakav opazili.
Ali što je to? Kada su to u peći upalili,
jedva su za čas osjetili blagodat topline
na rukama, i opet su bili predani u ruke
nesmiljenoj zimi.
Dan za danom prolazio, a ne će kao za
okladu da popusti. Trebalo je i zadaće izrađivati, a oni kao savjesni i marljivi đaci
izrađuj zadaće sve kod one studeni. Da im
se od zime ne ukoče prsti, puhali su neprestance u ruke, i tako nekako izradiše svoje
zadaće. Već su htjeli zdvojiti od ljute zime,
kada najednom opaziše jednoga popodneva, kada se vraćahu oko pet sati kući od
obuke u pjevanju, u zavodskoj veži naslagana lijepa bukova drva. [...]
ko jedan sat u noći odvedoše ih u
redarstvenu stražarnicu i odrediše
im sobicu, gdje su imali prenoćiti.
U sobici bijahu samo dvije klupe, jedan stol
i jedan stolac. Kada ih stražari smjestiše u
sobicu, izađoše, zaključaše ih u tmici. Tu
započe prvi Žiganto:
- No lijepu smo si kašu skuhali. Ovdje s
nama postupaju kao s lopovima. Bog zna,
što će još iz nas učiniti. Samo da smo barem pričekali jedan dan i dobili naše svjedodžbe. Ali moglo bi se dogoditi, da za
ovu našu ludoriju doznadu profesori, pa što
onda? Oni ne će shvatiti stvari, kako se je
dogodilo, već će nas odsuditi samo zato, što
su nas stražari pohvatali i zatvorili.
- Ma valjda ne će za to doznati profesori.
Mi ćemo im sjutra dokazati, kako se je cijeli događaj dogodio, i moliti ih, da nas puste
na slobodu! - produlji Tancabel.
Pretresujući sve moguće slučajeve, koji
bi ih mogli snaći, dočekaše ružoprstu zoru,
a da nijesu ni oka stisli. Rana je zora naviještala krasan dan, komu su se oni toliko
veselili, jer su odlučiti poći odmah kući,
čim dobiju svjedodžbe. Već im je bujna
mašta nekoliko dana prije ovoga dana stvarala zamamne slike, kako će svoje brižne
roditelje razveseliti dobrim svjedodžbama,
kako će se odmarati u hladu pod krošnjatim
drvećem u roditeljskim vinogradima, a evo
sve si svojom ludorijom pokvariše. Tuga,
29
Rudolf Strohal (1856. – 1936.), filolog, povjesničar i publicist, bio je učenik riječke
gimnazije i student Filozofskog fakulteta u Zagrebu potom gimnazijski profesor Hrvatskoga jezika u Osijeku, Rijeci, Karlovcu i Bjelovaru te ravnatelj Kraljevske male realke
(Bjelovar) i Kraljevske velike realne gimnazije (Karlovac).
Osim najpoznatijih djela (Grad Karlovac opisan i orisan, Uz Lujzinsku cestu, Hrvatska glagolska knjiga), objavio je Strohal tristotinjak raznovrsnih radova, među njima i
manje poznatu poučnu pripovijetku iz đačkog života Ne kradi (Pobratim, 1913.).
tjeskoba i strah obuze im duše, a ipak bijahu čvrsto uvjereni, da nijesu baš mnogo
skrivili. [...]
Povjerenik promisli si stvar, odluči cijelu
stvar predati ravnateljstvu velike gimnazije
na Rijeci na daljnji disciplinarni postupak
protiv okrivljenih đaka. Stoga i napisa ovaj
službeni dopis na gimnazijsko ravnateljstvo:
Br. 777. R.
Slavnom ravnateljstvu c. kr. velike gimnazije na Rijeci.
Noćas su učenici VII. gimnazijskoga razreda Antun Tancabel i Jakov Žiganto narušili u starom gradu na tako zvanoj Gomili
noćni mir, bacajući bukove klade sa tavana
trokatne kuće na pločnik. Te klade potječu
od krađe, koju su oni izveli prema njihovoj
izjavi u gimnazijskoj zgradi. Javljajući taj
događaj slavnom ravnateljstvu, umoljavam
ga, da protiv rečenih đaka disciplinarno
postupa, jer sam ja od daljnjega redarstvenoga progona odustao i ujedno sa ovom
službenom obavijesti otputio rečena dva
učenika, da se imadu slavnom ravnateljstvu
odmah prijaviti.
[...]
Na Rijeci, 28. kolovoza 1851.
N. N., povjerenik redarstvene straže.
O
Veprinac
N
adstojnik napiše odmah nove svjedodžbe, njih potpisaše profesori i
ravnatelj, koji je svjedodžbe providio još zavodskim žigom. Kada je bio taj
posao gotov, pozove učenike, te im progovori.
- Profesorski vas je zbor predložio poradi krađe i noćnoga izgreda višoj oblasti
na lokalno isključenje iz ovoga zavoda i
podjedno vam je snizio cijenu u vladanju
od „pohvalno“ na „pokudno poradi krađe
i noćnoga izgreda“. Evo vam vaših svjedodžbi, a odluka o vašem isključenju dostavit će se vašim roditeljima za nekoliko
tjedana. Sada ajte!
Učenici primiše svjedodžbe i udariše u
plač. Teško im je bilo rastati se sa Rijekom,
sa svojim drugovima i sa svojim profesorima. To bi konačno još nekako pregorjeli,
ali najviše ih je pekla sramota, što su žigosani kao tati i noćni plateži. Što će im reći
njihovi roditelji, rođaci, Veprinčani, njihov
župnik i kapelan Jakov Volčić, koji je rado
s njima općio! – Neko vrijeme stajahu plačući, dok ih ravnatelj opet ne pozove, da
otiđu.
- Ajte sada! Sada ne koristi plakati, mogli ste misliti i na posljedice prije negoli ste
griješili!
- S Bogom, gospodo profesori, i hvala na
svemu! - reče Žiganto i povuče sa sobom
Tancabela. [...]
ajka donese sinu Jakovu, što je
imala najboljega u kući: šunke,
sira i jaja, a otac vina. Stao ga
otac pitati:
- No kako je bilo, Jakove? Je li se sve
dobro obavilo? Dat ćeš mi svjedodžbu, da
je pokažem gosp. župniku i kapelanu. Oni
uvijek pitaju za tebe i Tancabelova Antuna!
- Dragi roditelji, ove godine nije dobro
svršilo ni sa mnom ni sa Tancabelovim Antunom. Bili smo nesretni! - odgovori sin.
- Što se je za Boga dogodilo? Nijeste valjda dobili drugi red? - upita uplašeno otac, a
majka i sestra Jelena zbuniše se također.
- Nijesmo dobili drugi red, ali nas više
ne će primiti u gimnaziju na Rijeku! - odgovori sin.
- A zašto ne? - upita uzrujano otac.
- Učinili smo ja i Tancabelov Antun ludoriju. Vi znadete, kakva je bila studen ove
zime. Nama je bilo u našoj sobici mrzlo, da
nijesmo mogli već od studeni u njoj opstati,
a drva nijesmo imali. Jedne večeri vraćali
smo se iz škole i u veži gimnazijskoj spazili
naslagane bukove cjepanice. Mi uzmemo
svaki jednu pod [kladu] i odnesosmo ih
kući. Ali kod kuće ih ne mogosmo rascijepati. Da stanodavka ne doznade za našu
krađu, sakrili smo ih u ormar, gdje su ostale
do jučer u večer. Jučer se dogovorismo, da
ćemo ih baciti po noći kroz prozor na ulicu.
Tako i učinismo. No pri tom nas je gradska straža uhvatila. To je bilo sve javljeno
gimnazijskom ravnateljstvu i stoga su nas
profesori predložili višoj oblasti na isključenje! - završi sin.
- Pogriješili doduše jeste, ali opet da vas
stoga profesori predlažu na isključenje, čini
mi se nekako odviše strogo! - reče otac.
- Sve bi još nekako pregorjeli, ali što će
misliti o nama g. župnik i g. kapelan, kada
za to doznadu! - primijeti sin.
- Pa kamo ćete sada! – upita otac.
- To mi sami ne znamo. Porazgovorit
ćemo se o tom sa gospodinom župnikom i
kapelanom, samo me je stid to njima reći.
Recite im vi sve prije, što nam se je dogodilo, no se s njima sastanemo! - produlji sin.
Premda je ova vijest nemilo uzrujala roditelje i sestru Žigantovu, ipak ostadoše svi
članovi porodice Žigantove na nogama do
gluho doba noći. San svlada najprije našega
učenika; ta kako i ne bi: pretrpio je minuloga dana i noći dosta. [...]
Za kratko vrijeme dovede otac Žigantov
obadva mladića, a došao je s njima i Tancabelov otac.
- Što ste zaboga, mladići, učinili, da su
vas isključili iz riječke gimnazije? - upita
kapelan Jakov Volčić.
Sada ispripovijediše točno i istinito sve
mladići kapelanu Volčiću.
- Hvala vam na iskrenoj ispovijedi. Ja
sam u cijelom ipak zadovoljniji, negoli sam
se bojao! - odgovori kapelan i produlji:
- Kuda ćete sada? Za Ljubljanu i Trst
znadete premalo njemački. Bit će najbolje,
M
Rudolf Strohal
da pođete u Zagreb. No nastaje pitanje, da
li će vas ondje htjeti primiti, kad ste isključeni poradi krađe i noćnoga izgreda. Ja ću
vam pomoći. Nedavno je bio ovdje poznati hrvatski povjesničar i naučnjak Ivan
Kukuljević Sakcinski. Ja sam mu prepisao
sve sudbene odluke staroga veprinačkoga
suda, pisane glagolicom, tamo od godine
1500. do 1772., i nedavno sam mu prepise
i originale poslao. On mi je je vrlo laskavo zahvalio i obećao mi, da će mi svaku
uslugu učiniti, za koju ga zamolim. Stoga i
držim, da idete u Zagreb, a ja ću vam dati
preporučno pismo za nj, da vam ishodi
upis u osmi gimn. razred, ako bi vas možda ravnatelj odbio. U Ljubljani i Trstu nemam veza, a osim toga ne znate dovoljno
njemački.
- Mi ćemo učiniti, kako nas uputite, velečasni gospodine, a budite uvjereni, da ćemo
vam biti trajno zahvalni za svaku uslugu! rekoše mladići. [...]
Srećom bio je Kukuljević kod kuće. Kada
mu đaci svoje jade izjadaše i kada on pročita pismo Volčićevo, reče:
- Ajte, junaci, sa mnom, a drugi put ne
kradite! - i pođe ravno s njima do gimnazijskoga ravnatelja.
tupivši Kukuljević sa svojom pratnjom u ravnateljsku pisarnu, nakloni
mu se odmah ravnatelj, čim ga spazi.
Nato reče Kukuljević ravnatelju:
- Gospodine ravnatelju, doveo sam Vam
dva Istrana đaka, koji su na Rijeci počinili
ludoriju, pa su stoga bili odanle isključeni.
Držim, da su to dječaci dobri, a uvjerava
me o tom i moj prijatelj g. Jakov Volčić.
Izvolite pročitati, što mi o njima piše. Molim Vas stoga, da ih primite u Vaš zavod.
- Ali oni su isključeni radi krađe i noćnoga izgreda. Takovih ja đaka rado ne primam
u zavod. Znadete, da jedna šugava ovca cijelo stado ošugavi! – odgovori ravnatelj.
- Njihova je krađa bila luda i bezazlena,
a noćni tobožnji izgred bio je samo posljedica prve ludorije. Ne bojte se, gospodine
ravnatelju, nijesu ovo šugave ovce. Ne bi
ih meni preporučivao g. Volčić, da su takvi.
Molim Vas stoga, ne odbijajte ni njih ni
mene! - produlji Kukuljević.
- Samo Vama za volju ću ih primiti, ali
ako se ne će uvijek uzorno vladati, odstranit
ću ih naknadno iz zavoda! - odgovori ravnatelj i upisa obadva đaka.
- Hvala lijepa, gospodine ravnatelju! - završi Kukuljević i otiđe s oba dva đaka.
Kada su izišli iz gimn. zgrade, dade
Kukuljević svakomu đaku 5 forinti, te im
reče:
- G. Volčiću za volju učinio sam uslugu, a
od Vas tražim, da se vladate uzorno i da učite marljivo. Ja ću se popitati kod ravnatelja,
kako ćete se vladati i napredovati. Ako što
trebate, potražite me. Međutim, s Bogom!
- Hvala lijepa. Mi to nikada ne ćemo
zaboraviti, što ste nam učinili, i nastojat
ćemo, da se i svojim vladanjem i napretkom odužimo Vašemu dobročinstvu! - reče
Žiganto.
Žiganto i Tarncabel održaše svoje obećanje. Oni bijahu ne samo najuzorniji nego
i najbolji učenici u svom razredu. Školsku
godinu dovršiše obadva s odlikom, a nakon dovršenih gimnazijskih nauka stupiše
u bogosloviju, te postadoše čestiti svećenici u svom narodu, ali svakomu, dajući mu
ćudoredne upute, znali su još dodati: Ne
kradi!
S
aktualno
pisma
30
www.skolskenovine.hr
Suradnja
Prijateljske škole
Učenici su bili veoma sretni i počeli
komunicirati pismima
Priča je ovo o suradnji i prijateljstvu dviju
pedagoginja koja je prerasla u suradnju dviju
škola: OŠ grofa Janka Draškovića iz Klenovnika i OŠ kralja Tomislava iz Našica. Na prijedlog pedagoginje Ankice Džalto, ravnatelj škole
u Klenovniku Mijo Barišić prihvatio je suradnju
s OŠ kralja Tomislava u Našicama. Odmah je
započela realizacija dogovora s ravnateljicom
OŠ kralja Tomislava Blaženkom Kapetanović,
koja je predložila da učenici šestoga razreda
prema godišnjem planu i programu obiđu širi
zavičaj - sjeverozapadni dio Lijepe Naše i posjete prijateljsku školu.
Taj su prijedlog prihvatili svi učitelji na Učiteljskom vijeću, posebice razrednice šestaša
Dubravka Zubak, Brankica Pavić, Ana Katruša, Tanja Majdandžić i Đurđica Mašić, pa je
jednodnevni izlet planiran za 7. svibnja 2010.
Za koordinatora projekta ravnateljica je odredila mene kao školsku pedagoginju. Potom
smo ja i razrednice upoznale učenike šestog
razreda s projektom Prijateljska škola. Najprije
je škola iz Klenovnika poslala mnogo pisama
učenika i krasne darove njihovih zadrugara,
kao što su licitarska srca, grnčarski proizvodi,
vezene rukotvorine. Pisma su bila napisana
na hrvatskom, ali i na engleskom jeziku.
Učenici OŠ kralja Tomislava bili su jako sretni što su dobili pisma iz Klenovnika i brzo ih
otvarali, jer su bili radoznali što im pišu njihovi
vršnjaci pa su čitali jedni drugima svoja pisma
i govorili da jedva čekaju da upoznaju svoje
prijatelje koje su stekli dopisivanjem. Stiglo je
i pismo za Učiteljsko vijeće koje su pročitali
svim učiteljima:
Dragi naši prijatelji,
Mi smo mladi novinari i željeli bismo vas
upoznati s projektom “Prijateljska škola“. Učitelji su se na sjednici dogovorili da bismo mogli
stupiti u kontakt s nekom školom u Hrvatskoj
i postati prijateljske škole koje bi se družile,
razmjenjivale ideje, sklapale prijateljstva. Za
početak, odlučili smo vam poslati kutiju prijateljstva u kojoj su različiti darovi kojima vam
se želimo predstaviti i potaknuti vas da nam
se javite.
Zajedno s voditeljicom novinara uredili smo
školski pano. Na tom panou su različite informacije o Našicama i o vašoj školi s kojima
želimo upoznati naše učenike. Većinom smo
se služili informacijama koje smo pronašli na
internetu, ali nadamo se da ćete nam u budućnosti pomoći u izradi tog panoa informacijama
o sebi, vašoj školi i mjestu. Nadalje, kad smo
na satima hrvatskog i engleskog jezika učili
kako se piše pismo palo nam je na pamet da
bismo i te novonaučene vještine mogli primijeniti pišući vama pisma.
Učenici razredne nastave lakše se izražavaju slikom i crtežom pa vam je svaki razred
odlučio poslati jedan dio sebe. Upoznati smo
da u vašoj školi djeluju mnoge izvannastavne
aktivnosti. Iako smo brojem puno manja škola od vas po aktivnostima ne zaostajemo za
vama. Jako smo ponosni na našu učeničku
zadrugu Licitarsko srce, koja njeguje izradu
licitara - tradicionalnih kolača od tijesta koji
su kroz povijest našeg mjesta imali vrlo važnu
ulogu u ljubavnom životu mještana. Simbol licitara je srce i ono se poklanjalo simpatijama,
dragim ljudima do kojih nam je stalo. Zato i mi
vama šaljemo jedno takvo srce.
Sekcija Ručni rad, koja se bavi izradom čestitaka, slika i straničnika od suhog cvijeća,
izradom vezenih slika te čestitaka u različitim
tehnikama, šalje vam nekoliko svojih radova
da ih bolje upoznate. Klenovničko područje je
od davnina poznato kao područje bogato glinom. Zato je izrada lončarskih proizvoda bila
vrlo važna djelatnost. U današnje vrijeme različiti proizvodi od plastike i jeftinih materijala
istisnuli su upotrebu proizvoda od gline pa je i
lončarstvo postalo nepotreban zanat. Kako ne
bi pao u zaborav taj značajan dio klenovničke
povijesti, brine se Lončarsko-keramička sekcija. Upoznajte neke njihove radove.
Naša školska knjižnica ove se godine preselila u novi prostor. Predstavljamo je letkom.
Već neko vrijeme dio smo UNICEF-ova projekta “Škole bez nasilja“. Unutar tog projekta
djeluje skupina “Vršnjaci pomagači“. U svojim
radionicama oni rade na sebi, trude se postati
bolji i izgraditi vrline koje nam pomažu da u
našoj školi nema nasilja. Oni vam šalju neke
svoje radove.
I to bi bilo sve za ovaj put. Sad je na vama
red. Prihvatite pruženu ruku prijateljstva. Srdačno vas pozdravljamo!
Učenici i djelatnici OŠ grofa Janka Draškovića
Zatim smo im odgovorili brojnim učeničkim
pismima i poslali zlatovez, darak naše Učeničke zadruge Tomislav. Uslijedili su dogovori
o boravku na destinaciji Krapina - Trakošćan
- Klenovnik. Opet smo obasuti pismima iz
Klenovnika na koja su odgovorili naši učenici.
Dobili smo i čestitku za Uskrs, a literarno i komunikacijska skupina odgovorila je čestitkom
putem internetske stranice škole u ime svih
učenika i djelatnika OŠ kralja Tomislava napisana na hrvatskom i slovačkom jeziku, budući
da u našoj školi 141 učenik uči slovački jezik.
Predložili smo da nam učenici iz Klenovnika
nešto napišu na njihovu kajkavskom dijalektu
kako bi se naši učenici upoznali s ljepotom i
jezičnim bogatstvom hrvatskoga jezika.
Dogovoreno je i da će se medijiski popratiti
suradnja kroz Školske novine, Glas Slavonije,
Varaždinski vjesnik te Radio Ivanec i Radio
Našice. OŠ kralja Tomislava također priprema
uzvratni posjet na Dan škole i Dan otvorenih
vrata 28. svibnja. Planira se posjet našičkom
dvorcu u kojemu se nalazi i Zavičajni muzej,
Franjevačkom samostanu, kao i sudjelovanje
učenika iz OŠ grofa Janka Draškovića u radionicama. Tema je Dana otvorenih vrata Našice
- biser u srcu Slavonije pa će uz druženje učenici iz Klenovnika moći puno naučiti o našoj
dragoj Slavoniji.
Naša škola nosi naziv Škola bez barijera, jer
zaista to i jesmo. Imamo dizalo i prilazne rampe za učenike s teškoćama u razvoju. Stručna
služba radi u sastavu knjižničarke, pedagoginje, psihologinje i defektologinje. Ove je godine s Udrugom invalida grada Našica pokrent
projekt Integracija djece s teškoćama u razvoju u redovitu nastavu, kojemu je od osam škola
sudionica projekta, domaćin upravo OŠ kralja
Tomislava. Projekt se provodi eksperimentalno u svim razredima, a u ostalim školama u
prvim i drugim razredima.
Podsjećamo i da je naša škola ove godine
domaćin državnoga natjecanja u Čokolino višeboju.
Đurđica Zailac, Našice
Događanja
Crkva nositeljica
U prostoru kripte župne crkve Gospe
od Ružarija u Pridragi održana je zanimljiva i hvale vrijedna priredba
Da zajedništvo crkve i društveno-političke
zajednice mogu ostvariti zavidne rezultate,
pronalazimo u Pridragi, u općini Novigrad.
Predstavnici tih institucija su don Jure Zubović
i načelnik Općine Novigrad Joso Klapan, svi
ostali samo su neodvojivi dio ovog osebujnog
spektra. U prostoru kripte župne crkve Gospe
od Ružarija u Pridragi održana je zanimljiva i
hvale vrijedna priredba.
Prvo je upriličena i otvorena izložba slika
i crteža polaznika LIKRE - likovne i književne radionice župe Pridraga, čiji su voditelji
Karolina i Zvonko Čulina. Sudionici su djeca
predškolskog i školskog uzrasta: Ana Batur,
Ivan Batur, Katarina Batur, Marija Batur, Ivan
Buljat, Antonela Čulina, Branka Čulina, Lucija Čulina, Marija Čulina, Marko Čulina, Luka
Denona, Anamarija Kokić, Klara Kokić, Matea
Kokić, Matija Kokić, Tea Kokić, Livia Mazić
Palestrina, Andrija Pedić, Anđela Pedić, Nola
Zelenika, Viana Zelenika i Kristina Zubčić.
Sva djeca su dobila zahvalnice za sudjelovanje i prigodne darove. Nazočnima (oko 200)
obratio se Zvonko Čulina, voditelj LIKRE i glavni urednik Pridraškog glasnika, a zahvalnice i
darove uručila je djeci voditeljica LIKRE Karolina Čulina. Izložbu za razgledanje je otvorio
općinski načelnik Joso Klapan u društvu sa
svojim zamjenikom Martinom Botićem. U drugom dijelu predstavljen je Pridraški glasnik, o
čemu je govorio don Jure Zubović. Glazbenu
pratnju programskim aktivnostima upotpunio
je učenik sedmoga razreda Filip Čulina na klavijaturama i Mješovita skupina KUD-a Luzarice, od čega bilježim riječi: Moj dragane visoki
jablane / ja malena pa ti lomim grane.
Kritički osvrt na vrijednost bilježenja na Pridraški glasnik pročitao je Fabijan Lovrić, pod
naslovom Paradigma informiranja:
- Ono što nije zabilježeno, kao da se nije niti
dogodilo. Zato, kako bi znali što se dogodilo,
kako bi znali bilježiti povijest spram činjenica,
kako bi znanstveno opravdali umni rad, bilježimo. Bilježimo Prigradski glasnik sa svim
njegovim temama koje govore o radu ljudi u
Pridragi, u prvom redu o kulturi, ali i mnogo
broj 21 • Zagreb • 25. svibnja 2010.
čemu drugom što se događalo u proteklom
periodu. Kako bi sve to ugledalo svjetlo dana
u koricama, treba imati hrabrosti u prijedlogu, odvažnosti u odluci, znanja u realizaciji,
razumijevanja u okolini u kojoj se živi. Sve to
imamo u Zvonko Čulini, ali i u duhovnom vođi
dragih Pridražana, don Juri Zuboviću.
Upravo on je ona plodna zemlja na koju
pade zrno, izvi se klicom spram sunca i donese plod. Njegov je plod riječ Kristova, riječ
koja ohrabruje, ulijeva nadu, i u koju vjerujemo
kao istinu bez provjere. Vjerovati treba kako bi
se odvažno krenulo. A odvažno se krenulo od
samih početaka kako bi pokazali svijetu kulturu i znanje, običaje i domoljublje, povijesnu
i zemljopisnu pripadnost i autonomiju. Ima li
išta svetije nego biti svoj na svome. Najbolje to
znaju oni koji su morali otići. Novi sklad je težak. Teži početak ne postoji. Rođen se čovjek
ponovno rađa.
Don Nediljko Zubović piše i o skladu vjere i
umjetnosti. U Pridraški glasnik i Zvonko Čulina
utkao je vjeru i vjernike i bez toga, ovaj bi Glasnik bio šušanj papira na vjetru. U nezaobilaznoj kronologiji imamo: blagoslov, krštenja,
prijepise matice krštenih, matice vjenčanih,
matice umrlih. Sjećanje na značajne pokojnike kao što je don Grgo Batur, msgr. Ivan
Prenđa, ali je sigurno kako niti jedna sveta
misa ne prođe a da se svi zajedno ne sjetimo
svih naših pokojnika. Sveta je to obveza koja
je čin zahvale za sve ono što nam ostaviše.
Na takvim zasadima Zvonko Čulina daje projekt o osnutku Pridraškog kulturnog centra.
A da se ima što pokazati govore i ostvarena
umjetnička djela Luka Klapana, Marijo Pedića,
Omer Babića (Đanija), Zvonimir Čuline Šekija,
Zvonko Čuline, Slavko Klapana Čave, Slavko
Pedića.
Odgoj djece i kreativno-umjetnička nadgradnja su stalni. To je briga koju nikako ne
smijemo zaboraviti. Djeca su naša savjest,
naš svijet budućnosti. Zabilježeni su radovi:
Rebeka Gospić, Lucija Čulina, Katarina Kokić,
Marija Čulina, a uz njih i pedagozi, kao Boris
Žuža, nesebična i dobrodošla Karolina Čulina.
Zvonkov neumoran duh i fizička sposobnost
kretanja spram potreba umjetnosti, zadivljuju.
On vodi umjetničke radionice, osniva nove.
U sklopu župne crkve Gospe od Ružarija,
pod paskom don Jure Zubovića, svi se osjećaju kao kod kuće, svi su dobrodošli, u svima se
vidi radost i odanost, a to je veoma znakovito
u odgoju i Božjem putu djece u vremenima
opasnih sinonima ulice. Mladi rade, donose
nagrade, vesele se, pomažu starijima, kreiraju
humaniji pristup životu. Kroz igru i sport, mnogo se lakše dolazi do cilja. Cilj se ostvaruje
osmijehom. Rano se nauči mjesto u timu koji
se zove život, čije su vrijednosti nemjerljive, a
na što nas podsjeća Kristovo uskrsnuće.
Običaje nikako ne smijemo zaboraviti, a o
našem jeziku, jeziku Pridrage, ne smije biti govora o zaboravu. Zato se brine Zvonko Babić
pišući rječnik riječi iz Pridrage. Ovaj doprinos
je nemjerljivo vrijedan u kulturi naroda. Program u Pridragi vodio je Mihovil Mijo Brkić,
novinar HR Benkovac.
Fabijan Lovrić, Knin
REAGIRANJA
Ne dirati ni u čije
stihove!
Ne smije se dirati ni u čije stihove!
(Pogotovo ne ako time pile pokušava
učiti kokoš kako se nese jaje!)
U “Napomeni uredništva“ (Uz moj “Ispravak“, ŠN 19., 11. svibnja 2010., str. 30) piše:
“…iako je vidljivo da g. Stijepo Mijović Kočan
ne poznaje u potpunosti naglasni sustav hrvatskog književnog (standardnog) jezika.“ I ne navodite nikakva dokaza za to! Gdje je i u
čemu to “vidljivo“!? Zašto niste naveli dokaz!?
(Pogrešku “onda li nije“ mogli ste popraviti
u “nije li onda“, premda tada ne bi moj tekst
objavili “u integralnom obliku i bez ijedne intervencije“...)
Naglasni sustav “u potpunosti“ ne poznaje
nitko, jer je to i nemoguće, budući da je dosta
dvojbenosti, dvostrukosti pa i promjena, a oko
svega se svi nikada neće posve usuglasiti.
Međutim, što mislite, zašto je moj pokojni profesor hrvatskoga jezika Ljudevit Jonke mene
(tada studenta) znao posjesti uza se pa mi dati
nekoliko napisanih riječi da ih prvo u sebi pa
zatim njemu glasno pročitam - a on je onda
na te riječi stavljao naglaske - onako kako
sam ih ja pročitao?! Stoga što ne poznajem
“u potpunosti naglasni sustav hrvatskoga književnog (standardnog) jezika“ - u toj su vašoj
sintagmi najmanje dvije pogreške, ali nećemo
sada o tome - ili stoga što je on - slušajući
me kako govorim - taj naglasni sustav upravo uspostavljao?! Eto npr. u tome je sustavu
“pročitao“ s naglaskom na “i“, a već danas je
“pravilo“ izgovarati tu riječ naglašenu na “o“,
itd. (Ne ispisujem te naglaske jer je jedan od
njih kratkosilazan, a toga znaka moje “sokoćalo“ nema!) Nije preporučljivo baš sa mnom se
bosti oko jezika.
“Hrvati se za sve uvrijede“ (to nam je nacionalna osobina!), prema sjećanju navodim stih
pokojnoga kolege Borisa Marune, pogotovo
ako im ukažeš na to da su negdje u nečemu
pogriješili. Odmah pogrešku traže u onome
tko prigovara, iako svi nekada u nečemu pogriješe. (Osim pape!) Međutim, nije se trebalo
uvrijediti kada tražim da se ne dira u moje stihove, ma koliko s dobrom namjerom (jer grlica
doista guguče, a ne guguće, tako je i čujem,
tako mi je rekla, pitao ja!). Ne smije se dirati
ni u čije stihove! (Pogotovo ne ako time pile
pokušava učiti kokoš kako se nese jaje!)
U Uredništvu (velikim slovom!) Školskih novina bilo je uvijek dobrih znalaca jezika i žestokih međusobnih polemika oko hrvatskoga,
tako je, vidim, i danas - pa ako se to prenese
u prosvjetnu javnost, dakle na stranice ŠN
- možda čitateljstvu bude i zanimljivo i korisno!?
Stijepo Mijović Kočan, Zagreb
Kurikulum,
kurikulum sam
rekao, a nikako
kurikul
U Školskim novina, broj 20, od 18. svibnja 2010., vaš je novinar u svome izvješću s
Okruglog stola SDP-a o vanjskom vrednovanju obrazovanja, vrlo korektno prenio i moje
riječi – osim jedne.
U navodnicima je, naime, kao da sam to
ja doslovno izgovorio, napisao: „...Mi nikako
da se dogovorimo oko nacionalnog kurikula
(bold, V.P.), oko kojega obilazimo ...“
A ja sam rekao „kurikuluma“ i jedino sam
kurikulum mogao reći, jer je to udomaćena
stručna riječ, terminus technicus pedagogijske znanosti i nijedna ga jezična isključivost
ne može, po njegovoj sadržajnoj širini i sveobuhvatnosti, odgovarajuće zamijeniti. Neka
fizičar(i) najprije zamjeni(e) desetke i stotine
stranih izraza u svome području, pa se tek
onda uplić(u)e u tuđe – s jezičnog i sadržajnog motrišta, ako se već za sve drž(i)e
kompetentnim(a).
O pojmovnom, didaktičkom i jezičnom
određenju kurikuluma pisao sam u kolumni
Školskih novina 10. veljače 2009. Spominjem
to poradi toga, ali i kao memento, onima koji
misle da će nametanjem, vrijeđanjem i plašenjem pedagoga ostvariti to da, valjda iz straha,
govorimo: kurikul, uputnik, naputnik, naukovna
osnova, učevni nacrt, učevna osnova, okvirnik, nastavni uputnik i slično. Hrvatski pedagozi su već odavna, u svojoj teoriji i praksi, sasvim usvojili termin kurikulum i to: pojmovno,
kategorijalno, sadržajno i jezično te ga nemaju
razloga mijenjati.
Prof. dr. sc. Vlatko Previšić
Odsjek za pedagogiju
Filozofski fakultet, Zagreb
Stav Uredništva
Pravo je gospodina prof. dr. sc. Vlatka Previšića da se služi terminom za koji, kao stručnjak, drži da je najbolji te da reagira ako njegove riječi nisu korektno citirane.
Našim, pak, čitateljima dajemo na znanje da
uredništvo Školskih novina nastoji uvažavati
preporuke Vijeća za normu hrvatskog standardnog jezika.
Objavljeni tekstovi ne izražavaju gledišta uredništva. Zadržavamo pravo njihova kraćenja,
lektoriranja i redigiranja.
aktualno
oglasi
broj 21 • Zagreb • 25. svibnja 2010.
31
www.skolskenovine.hr
Jednostavnije
do izdanja
Školskih novina
Posjetite nas na
www.skolskenovine.hr
✁
Poziv na pretplatu
NARUDÆBENICA
kojom neopozivo naruËujem(o):
Poπtovani odgajatelji,
uËitelji, profesori,
struËni suradnici,
studenti, umirovljenici
primjeraka
primjeraka
primjeraka
primjeraka
primjeraka
primjeraka
primjeraka
Cijena polugodiπnje pretplate:
za πkole i ostale institucije... 300 kn
za pojedince ..................... 160 kn
za studente i umirovljenike ..130 kn
Školske novine jedini su hrvatski
tjednik koji donosi aktualne informacije o odgoju i obrazovanju,
podupire stručno usavršavanje
prosvjetnih djelatnika i afirmira dobru
odgojno-obrazovnu praksu, uvijek na
strani struke i svojih čitatelja.
Imajte i Vi svoj primjerak
Školskih novina.
✁
Ovime se neopozivo pretplaÊujem(o) na ...................... primjeraka Školskih novina
NaruËitelj:
(ime i prezime / naziv ustanove)
OIB:
...........................................................................................................................
(adresa)
Adresa:
Datum:
...........................................................................................................................
(ime i prezime / naziv ustanove, MB i OIB)
M.P.
(potpis naruËitelja)
Narudæbe slati na adresu: ©kolske novine d.o.o.
Andrije Hebranga 40, 10001 Zagreb, ili na faks 01/48 55 712
..............................................
(mjesto i datum)
M. P.
...................................................
(potpis)
Ispunjeni listiÊ poπaljite na adresu: Školske novine d.o.o., Hebrangova 40
10000 Zagreb ili na faks 01/4855-712
oglas
www.skolskenovine.hr