broj 28 • Zagreb • 21. rujna 2010.
Predškolski odgoj i obrazovanje
Vrtići kao
centri izvrsnosti Str. 5
Broj 28 (2768) • Godina LXI.
Zagreb, 21. rujna 2010.
aktualno
Glina - ljubav,
duša, kreacija
1
www.skolskenovine.hr
190 godina
Medicinske škole
Ante Kuzmanića
u Zadru
Likovna
kultura
- čarobni
svijet
keramike
Str. 9
Str. 20-21
Fantastično
korištenje
tehnologije u
nastavi
TJEDNIK ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE
ISSN 0037 - 6531
UDK 37 (05)’’530.1’’
Snimila Aleksandra Žufić
Hoće li se netko
zamisliti nad
rezultatima ispita
i svim dobivenim
podacima koji su
egzaktni? Hoće
li se oni koristiti
za poboljšanje
kvalitete
nastave?
Str. 15-19
tema broja: DRŽAVNA MATURA
Dobar projekt
s puno vrijednih
rezultata
U ovom broju za Školske novine pišu i govore dr. Vedran Mornar, Goran Sirovatka, dr. Damir Boras, dr. Nenad Prelog,
dr. Vladimir Strugar, dr. Pavao Brajša, Zvonimir Šepat, Mara Čović, Marija Drobnjak Posavec, David Brierley,
Ivana Ivančić, Sanja Režek, Olivera Marinković, Azra Rađenović
aktualno
2
www.skolskenovine.hr
MEĐU
NAMA
piše Marijan Šimeg
IZ SADRŽAJA
Informatičko obrazovanje
ZA KVALITETNU
INFRASTRUKTURU I
PROMJENE SUSTAVA Str. 4
Obrazovanje odraslih
SVEUČILIŠTE ZA TREĆU
ŽIVOTNU DOB
Str. 4
Iz Agencije za odgoj
i obrazovanje
STRUČNI SKUPOVI U
LISTOPADU
Str. 7
broj 28 • Zagreb • 21. rujna 2010.
[email protected]
Porte-parole na
školskome pragu
S
tvarno mi nikada nije bilo jasno čemu služe
glasnogovornici. U Hrvatskoj, naravno. I to je uvijek određeni defekt. Naime, za mene je oduvijek
pojam glasnogovornika predstavljao gospodin koji
je tu dužnost obavljao u kabinetu bivšeg američkog
predsjednika Clintona. To je onaj prosijedi koji se
proslavio obitavanjem u ovalnom salonu, zatim
svirajući saksofon i konačno epizodom u kojoj je
sletio na zagrebački Pleso i iz aviona ravno pred
pokojnog predsjednika Tuđmana iskočio u blatnim
cipelama i kožnoj jakni. E, njegov je glasnogovornik bio zakon. Taj bi izašao pred stotinu novinara
i odgovarao na sva njihova pitanja u rasponu od
bejzbolske utakmice preko politike prema Talibanima do nuklearnog štita koji SAD taman kani
gaditi. U sve je bio upućen, znao je svaku Clintonovu misao pa ovaj i nije morao dolaziti na baš
svaku presicu. S razvojem demokracije u Hrvata
i mi smo dobili svoje glasnogovornike i pored njih
spin doktore.
N
e zna čovjek koji mu teže padaju na želudac,
a ima ih toliko da i nije čudo što je državni aparat
Iskustva dobre prakse
KAKO ODABRATI
BUDUĆE ZANIMANJE Str. 8
Skriveni kurikulum
KOMPETENCIJE UMA,
SRCA I TIJELA
Str. 10
tako nabujao. Svako ministarstvo, svaka agencija,
vlada, predsjednik Sabora, svaki gradonačelnik
i načelnik i najmanje općine, svaka tvrtka koja
drži do sebe prije no što propadne, gotovo svaka
mjesna zajednica i kućni savjet imaju osobu od
povjerenja koja će istupati u javnosti i prenositi
misli i ideje te tako posredno glancati lik i djelo
svoga poslodavca. I opet se moram vratiti na
prvu rečenicu i ponoviti svoje čuđenje, jer ako
glasnogovornik policije javnosti može o nekom
nemilom događaju reći barem dvostruko manje
informacija od slučajnog prolaznika; ako glasnogovornik ministra poljoprivrede prosvjednicima
ne može ništa obećati umjesto svoga šefa nego
im samo reći da je ministar morao otići na neodgodivi sastanak tamo negdje; ako glasnogovornik
vlade ili bilo koje instance izvršne vlasti nema što
za reći osim da njegov gazda na bilo koje pitanje
nema komentara - onda je radno mjesto o kojemu
govorim posve promašeno i nepotrebno.
P
o starom dobrom običaju koji u nas uvijek sliči
na uzrečicu o žabi koja je vidjela da potkivaju konja
pa je i sama digla nogu, očito smo i mi s vlastitom
državom morali dobiti i instituciju glasnogovornika,
ponajviše zato da se uhljebe brojni naši prijatelji koji
su nas na ovaj ili onaj način zadužili, da dobiju svoju dobro plaćenu sinekuru i da ne misle ni o čemu,
da često ne rade ništa. Osim da možda ponekad
otvore konferenciju za tisak, pozdrave novinare i
najave nekog činovnika koji o temi također neće
reći gotovo ništa, a nakon godinu ili dvije mrcvarenja na tako zahtjevnom poslu otvore vlastitu
agenciju za odnose s javnošću i odgajaju buduće
naraštaje autističnih glasnogovornika kakvi su i
sami bili. Koji nemaju pojma ni o čemu, ali znaju
spojiti dvije prostoproširene rečenice općega tipa,
bez informacije, zaključka ili bilo kakve poruke.
B
ude mi stoga žao tajnice osnovne škole u Bilju
koja se baš onako prosvjetarski, volonterski ponudila da bude glasnogovornica svoje škole. Nitko ju
nije natjerao, nitko joj nije priznao prekovremene
sate, povećao tjednu normu, niti plaću, neće ona
uživati nikakve povlastice i mora kao i do sada
dolaziti na svoje radno mjesto bez kašnjenja i izvrdavanja. Shvatila je i sama u svakodnevnom kontaktu s roditeljima djece koja pohađaju školu da su
i oni nedovoljno informirani o svemu što se u školi
događa, a što je za njih kao roditelje jako važno.
Shvatila je i da lokalna zajednica nema pojma što
se u školi radi, kakvi ju problemi muče, što joj nedostaje i da je treba informirati. Njezin je potez
doista hvale vrijedan, hvali ju i njezina ravnateljica
koja jako dobro zna da je tajnica kao glasnogovornica škole samo njezina opunomoćenica, jer školu
službeno zastupa i predstavlja jedino ravnatelj.
Z
godan je to primjer inicijativnosti i kreativnosti
zaposlenika u školama. Bojim se jedino da ideja
o glasnogovornicima škola ne poprimi razmjere
epidemije pa da sve škole u državi ne odluče
angažirati nekog djelatnika da te poslove obavlja
volonterski. Učiteljima bi samo još i to trebalo.
GOVOR STATISTIKE
NAKLADNIK Školske novine d.o.o., Hebrangova 40
10000 Zagreb
DIREKTOR Ivan Vavra ([email protected])
GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK Marijan Šimeg
([email protected])
UREDNIŠTVO ([email protected]), Marijan Šimeg,
Ivan Rodić ([email protected]), Vjekoslav Welle
([email protected]), Branko Nađ (branko.nadj
@skolskenovine.hr), Ivica Buljan ([email protected])
GRAFIČKI UREDNIK Nenad Pejušković
Tajništvo redakcije ([email protected])
Tel. 01/4855-709, 01/4855-720; Telefaks 01/4855-712
Računovodstvo, PRETPLATA ([email protected]) i
OGLAŠAVANJE ([email protected])
Tel. 01/4855-824; Telefaks 01/4855-712
ŽIRO RAČUN 2360000-1101381687 / Zagrebačka banka
2340009-11101681174 / Privredna banka
DEVIZNI RAČUN IBAN HR6723600001101381687 (2100055635)
TISAK Tiskara Zagreb d.o.o., Radnička cesta 210, Zagreb
CIJENA Pojedinačni broj: 10 KN / Polugodišnja pretplata za
Hrvatsku: Ustanove - 300 KN / Pojedinci - 160 KN / Studenti i
umirovljenici - 130 KN
Cijena godišnje pretplate za inozemstvo Slovenija, BiH, Srbija,
Crna Gora, Madžarska, Italija, Austrija i Makedonija - 90 € / Ostale
europske zemlje - 100 € / Izvaneuropske zemlje - 110 €
Cijena oglašavanja (bez PDV-a):
1/1 str. 7.000 KN (zadnja 8000 KN), 1/2 str. 4.000 KN (zadnja 4500
KN), 1/3 str. 3.000 KN, 1/4 str. 2.000 KN, 1/8 str. 1.500 KN
PODCRTANO
Sustav se održava iz entuzijazma, a prednost mu je što u njemu radi 80 posto
žena, koje su u većini slučajeva majke, pa su senzibilnije. Uvjete rada škola
trebali bi pokrivati osnivači. To u praksi znači da u siromašnijem dijelu zemlje,
gdje nema dovoljno izdvajanja lokalne samouprave, potrebe osnovnih škola pokrivaju
očevi, stričevi i kumovi s jačim tvrtkama. Imamo slučajeva gdje takve tvrtke doniraju školi
računala i televizore, no ima slučajeva gdje takvih firmi nema.
Zvonimir Laktašić, predsjednik Sindikata hrvatskih učitelja
Vjesnik online (www.vjesnik.hr), 19. rujna 2010.
aktualno
broj 28 • Zagreb • 21. rujna 2010.
Završen 4. tjedan cjeloživotnog učenja
O
Sajmom do učenika
života ponovno u klupe, gdje će učiti o povijesnom ravogodišnji Tjedan cjeloživotnog učenja u Zagrezvitku vrtova, različitim stilovima vrtne arhitekture te
bu završio je sajmom održanim na Trgu kralja
osnovama dendrologije.
Tomislava na kojem je četrdesetak obrazovnih
ustanova i udruga zainteresiranima ponudilo informaciMeđu onima koji su predstavili svoje programe bile
je o mogućnostima obrazovanja i učenja u Zagrebu te
su i brojne udruge, a jedna od njih, Spajalica Nada, nuvrstama programa s ciljem privlačenja što više osoba
dila je školu kreativnosti i učenja kako bi kroz duženja
da se uključe u neki oblik obrazovanja. Svoje su štani rad u različitim kreativnim radionicama obogatili svoj
dove postavile brojne škole, među kojima i one visoke
život u pozitivnom i duhovnom smislu. Kako je kazala
za školovanje kadrova u računarstvu i financijskom mepredsjednica te udruge Nada Matešić, kreativni sadržaji
nadžmentu. Posjetitelji su se također mogli upoznati i s
provode se kroz zabavni dio druženja, izlete, sportske
načinom i uvjetima školovanja za modni
aktivnosti...
dizajn i kostimografiju, za dizajn vrtova
Zanimljivost je da će sve ustanove
i pejsažnu arhitekturu, za modnog stili- Na sajmu je
tijekom trajanja sajma darovati jedan
četrdesetak
sta, poslovnu tajnicu...
besplatan program, a ukupan iznos daroDa je cjeloživotno učenje građani- obrazovnih
vanih programa veći je od 160.000 kuna.
ma zanimljivo svjedočilo je i mnogo ustanova i udruga
Inače, Tjedan cjeloživotnog učenja obizainteresiranih, među kojima je bio i zainteresiranima
lježavao se diljem Hrvatske u šezdesetak
pedesetogodišnji Branko Repić, koji
gradova provođenjem različitih aktivnoje svojedobno završio gimnaziju i niz ponudilo informacije sti promocije učenja i obrazovanja. U
godina radio u sportskim udrugama, a o mogućnostima
sklopu Tjedna cjeloživotnog učenja obisada ga zanima dizajn vrtova te se na obrazovanja i
lježen je i Međunarodni dan pismenosti,
učilištu Profokus namjerava obrazovati učenja u Zagrebu te a ove je godine naglasak stavljen na istiza to zanimanje.
canje važnosti ključnih kompetencija,
vrstama programa
- Supruga i ja nedavno smo kupili
posebno na socijalno osjetljive skupine.
vikendicu u Gorskom kotaru, gdje na- s ciljem privlačenja
Prema podacima Agencije za obrazovamjeravamo provoditi veći dio godine. što više osoba da
nje odraslih, u provedbi 4. tjedna cjeložiŽelimo urediti vrt, a kako do sada ni- se uključe u neki
votnog učenja sudjelovalo je više od 400
sam imao priliku živjeti u takvom okru- oblik obrazovanja
institucija sa 115 prijavljenih programa i
ženju odlučio sam se školovati - kazao
više od 210 različitih događanja.
je Branko, koji će u šestom desetljeću
Ivica Buljan
KOPRIVNICA
Čitanje na otvorenom
V
elikom akcijom čitanja na otvorenom koju je po
drugi put organizirala Knjižnica i čitaonica “Fran
Galović” Koprivnica u suradnji s koprivničkim
ogrankom Hrvatskog čitateljskog društva obilježen je
8. rujna u Koprivnici ovogodišnji Međunarodni dan pismenosti. U ovoj akciji, nazvanoj “Koprivnica čita” sudjelovali su svi koprivnički dječji vrtići - “Sv. Josipa”,
“Tratinčica” i “Smiješak”; sve osnovne škole - “Antun
Nemčić Gostovinski”, “Braća Radić” i “Đuro Ester” kao
i sve srednje škole u Koprivnici: Gimnazija “Fran Galović”, Srednja škola i Obrtnička škola, zatim Dom za
starije i nemoćne osobe Koprivnica te Literarna sekcija
KUD-a “Podravka”. Akcija je slično kao i prošle godine
okupila više od 600 sudionika, no, za razliku od lani,
kada je među njima bilo tek oko stotinu čitača te oko
pet stotina njihovih slušatelja, ove godine čitača je bilo
znatno više - oko polovice ukupnog broja sudionika.
Tijekom cijelog dana javno čitanje odvijalo se na
takozvanoj ”G - točki” (Galovićevoj, Gradskoj točki)
ispred knjižnice na Zrinskom trgu, ali i kod drugih
”G-točki” u središtu grada - kod fontane, kod vijećnice,
u parku, kod obližnjih kafića. Čitači i slušatelji dolazili
su pred knjižnicu prema dogovorenom rasporedu, sa
svojim omiljenim knjigama te čitali odlomke iz priča,
bajki, lektire, putopisa, enciklopedija, pa i vlastite
pjesme... Svojim čitanjem odabranog teksta zabavili
su nas i poučili, ponekad dirnuli, ali i potaknuli na
razmišljanje, izrazili svoj stav, a možda i zainteresirali
slušatelje da i sami uzmu u ruke i pročitaju neku od knjiga iz kojih su imali priliku čuti zanimljiv odlomak.
Svatko od sudionika akcije svojim čitanjem, ali i
slušanjem pridonio je slavljenju čitanja i pridružio se
mnogim ljudima iz cijelog svijeta koji na dan 8. rujna žele skrenuti pozornost na potrebu razvijanja pismenosti i omogućavanja svima da se kroz obrazovanje
mogu razvijati i oplemenjivati svoj život i život svoje
zajednice.
J. Vajzović i Lj. Vugrinec
Osnovna škola Veliki Bukovec
T
Predavanja i radionice za
učenike i učitelje
jedan cjeloživotnog učenja u Osnovnoj školi
Veliki Bukovec, koja se po prvi put se aktivno
uključila u obilježen je predavanjima i radionicom za učitelje, stručne suradnike i sudionike iz
lokalne zajednice. U svom predavanju pod naslovom
”Cjeloživotno učenje i obrazovanje za poduzetništvo”
Lidija Kralj je istaknula kako se znanja, vještine i kompetencije za poduzetništvo stvaraju i razvijaju od prvog
razreda osnovne škole te primjerima pokazala kako se
kroz cjeloviti pristup poučavanju i primjenom Nacionalnog obrazovnog kurikuluma djeca mogu poučiti poduzetnost, inovativnosti, samostalnosti, timskom radu
i ostalim karakteristikama koje se od njih očekuju u
svakodnevnom životu.
U radionici ”Digitalna bilježnica” sudionici su
naučili upotrijebiti osnovne mogućnosti programa
Microsoft Office OneNote za vođenje bilježaka,
pripremanje nastave i stvaranje multimedijskog port-
folija. Željka Marković-Bilić govorila je o pismenosti
21. stoljeća osvrnuvši se na međunarodni Dan pismenosti, promjene karakteristika pojma pismenosti
kroz posljednjih stotinjak godina - od čitanja i pisanja
do medijske i informacijske pismenosti. Predavanje
je uvod u niz aktivnosti koje će se u okviru programa
”Odgoj za medije” provoditi s učenicima škole.
Ravnateljica Terezija Šalamon naglasila je potrebu
cjeloživotnog učenja učitelja, učenika, roditelja i svih
odraslih kroz različite oblike formalnog, informalnog i neformalnog obrazovanja jer samo na taj način
možemo biti pripremljeni na svakodnevne izazove
suvremenog društva. Osnovna škola Veliki Bukovec
jedna je od mnogih osnovnih škola u Hrvatskoj koje
su se svojim programom uključile u ovogodišnji
Tjedan cjeloživotnog učenja, a kontinuirani rad na
cjeloživotnom učenju učitelja, roditelja i učenika jedna
je od njezinih prepoznatljivih karakteristika.
3
www.skolskenovine.hr
JO© JEDAN TJEDAN
- Eh, da su nam ti silni novci raspoređeni i prebačeni na račune naših škola, koliko bismo bolje stajali
u svakom pogledu… Zašto o tome ne pišete? – otprilike tim riječima oglasila se jedna naša čitateljica
potpisniku ovih redaka. Jasno, razlog njenoj ogorčenosti bile su silne nepodopštine, po svemu sudeći i
kriminalne radnje u koje su – čini se – bili upetljani
i visoki politički dužnosnici, šefovi javnih poduzeća
i ini menadžeri, tobože gospodarstvenici… I prošloga tjedna nisu u medijima izostali detalji brojnih
»slučajeva« kojima su poreznim obveznicima otete
stotine milijuna kuna proračunskoga novca. Koliko?
Točan iznos vjerojatno se nikada ne će saznati, no
i ono što se zasigurno utvrdi (a nešto će se valjda i
utvrditi sudskim presudama) bit će svota koja u sadašnjoj besparici izaziva vrtoglavicu i ogorčenost, a
u nekih, eto, priziva i pomisao o tome što su ti »propali kapitali« mogli donijeti obrazovanju, primjerice
škologradnji i opremanju objekata, sredstvima za
plaće prosvjetnih djelatnika…Možete li zamisliti da
se u sustav »upumpalo«, ugrubo licitirajmo, dvije
dodatne milijarde kuna? Da se to stvarno dogodilo,
makar i mimo plana, bilo bi zanimljivo vidjeti tko bi
bio protiv toga. Možda baš oni koji planiraju?
Istina je pak da kod nas, ne samo da se bezočno
»mulja«, laže i krade, nego se i loše planira, čak i na
najvišim državnim razinama. Pokazuje to Institut za
javne financije najnovijom analizom rebalansa državnih proračuna od 2000. godine naovamo (autorice
Katarina Ott i Dunja Beš), a potvrđuje i prošlotjedna
rasprava Savjeta za gospodarstvo predsjednika Ive
Josipovića Ondje je rečeno da se u nas planira na
ho-ruk, prebrzo i bez temeljitih priprema i valjanih,
realnih pokazatelja. Stoga je pozdravljen prijedlog
čelnika Nacionalnoga vijeća za konkurentnost Ivice
Mudrinića da se izradi povelja za nacionalni razvoj
gospodarstva do 2025. godine koja bi odredile smjer
razvitka Hrvatske u idućih 15 godina. Bude li ozbiljno razmatran (i prihvaćen), taj dokument – želi li se
cjelovitost i konzistentnost - morat će obuhvatiti i
strateška pitanja hrvatskog obrazovanja, onog koje
bismo trebali razvijati i kao članica Europske Unije.
U tom slučaju ne će se moći izbjeći ni stavka koja
govori o iznosu javnih (proračunskih) sredstava za
obrazovanje. Pa bi, umjesto neodređenog »povećati
sredstva«, trebalo utvrditi da će se strukturnim promjenama javnih izdataka osiguravati za obrazovanje
barem onoliki postotak javnih rashoda koliki je prosjek u zemljama članicama Europske Unije. Tko god
to da predloži, ne će pogriješiti.
Što bi to značilo? U Hrvatskoj se sada, za obrazovanje i znanost, izdvaja iz državnoga proračuna
oko 9,5 posto proračunskih sredstava. Prosjek u Europskoj Uniji – samo za obrazovanje – iznosi skoro
11 posto. Dakle, zaostajemo, i svima bi moralo biti
jasno da takvo zaostajanje ima loše posljedice, kratkoročno i dugoročno. Da se to otkloni i zapriječi,
»recept« je »jednostavan«: barem za 1,5 posto rashoda državnog proračuna povećati proračun MZOŠa. Time bismo se približili prosjeku Europske Unije kakav je bio 2008. godine; mogli bismo znatno
poboljšati financijsku i materijalnu osnovu našega
odgojno-obrazovnog sustava, također i standard zaposlenih… sve o čemu kao o problemu slušamo godinama, a bez pravih i znatnijih iskoraka nabolje.
Da ne zaboravimo jednu »sitnicu«: treba reći koliko bi to koštalo godišnje. Kako sada stvari stoje
– nešto manje od 2 milijarde kuna. Da, približno
toliko, godišnje. Eto zašto smo ranije spomenuli tu
svotu procjenjujući tek tako – bez ikakve pouzdane
računice – za koliko je Hrvatska opljačkana, a što
sada polako dolazi na vidjelo.
A. Jelin
U Studentskom naselju ‘’Stjepan Radić’’
u Zagrebu otvoren je novi paviljon koji
raspolaže s 364 nova mjesta za studente
doktorskih studija. Veseli dobra
investicija u znanost i mlade ljude.
Usuglašavanje u nas predugo traje. Vjerojatno zbog toga još iščekujemo najavljeni Pravilnik o praćenju i ocjenjivanju
odgojno-obrazovnih postignuća učenika
u osnovnoj i srednjoj školi.
aktualno
4
www.skolskenovine.hr
broj 28 • Zagreb • 21. rujna 2010.
INFORMATIČKO OBRAZOVANJE
Za kvalitetnu infrastrukturu
i promjene sustava
H
rvatsko društvo za promicanje informatičkog obrazovanja (HDPIO) okuplja više
od 500 nastavnika iz informatičkih
i srodnih disciplina u osnovnim i
srednjim školama te na visokim
školama i sveučilištima, a organizira, među ostalim, i godišnji skup
Računalo u školi, jedinu specijaliziranu konferenciju iz područja razvoja i primjene ICT-a u obrazovanju. Uoči ovogodišnjeg skupa razgovarali smo s predsjednikom HDPIO-a dr. sc. Nenadom Prelogom,
redovitim profesorom sveučilišta
u Zadru i Zagrebu, autorom niza
članaka i knjiga iz informatičkog
područja, ovogodišnjim dobitnik
Državne nagrade za popularizaciju
i promidžbu znanosti.
- Društvo postoji već petnaest
godina i u tom razdoblju iniciralo je i realiziralo niz projekata iz
područja informatičkog obrazovanja, kako samostalno, tako i u
suradnji s drugim udrugama i institucijama. Posebno bih istaknuo
dva projekta realizirana u suradIdućeg se tjedna u Šibeniku održava 14. po redu skup Računalo u školi. Što time HDPIO želi postići?
- Na skupu želimo raspraviti o položaju informatike, računarstva odnosno informacijsko-komunikacijskih tehnologija
u Nacionalnom okvirnom kurikulumu. Namjerno smo stavili
ovako široku temu skupa kako bismo pokazali da je riječ o nizu
pojmova koji nisu potpuno identični, iako među njima postoje
mnoge dodirne točke. Nadamo se da je konačno prihvaćeno da
je riječ i o infrastrukturi cjelokupnog obrazovnog sustava, da
nije stvar u cjenkanju koliko sati je potrebno za koji sadržaj,
odnosno za postizanje neke od kompetencija, već da je riječ o
promjenama u cjelokupnom sustavu obrazovanja.
nji s Organizacijom ujedinjenih
naroda za obrazovanje, znanost i
kulturu - UNESCO. Prvi se projekt odnosio na informatičko opismenjavanje ravnatelja osnovnih
i srednjih škola. Ocijenili smo da
su ravnatelji škola ti koji najčešće
donose odluke o nabavi informatičke opreme ili obrazovanju svojih nastavnika pa smo kreirali poseban program namijenjen upravo
njima. Ukupno je bilo obuhvaće-
no više od 400 ravnatelja. Cilj je
drugog projekta bila izrada specijaliziranog udžbenika za učenje
temelja informatike, knjiga i CD,
namijenjenog nastavnicima neinformatičkih predmeta, jer je bitno
da i oni nauče koristiti računala u
svakodnevnom radu i nastavi.
Od 2006. do 2010. godine u suradnji s Microsoftom izvođen je
veliki projekt informatičkog osposobljavanja nezaposlenih Novi
dan za posao. Na temelju popisa
dobivenih od Hrvatskog zavoda
za zapošljavanje formirane su
skupine od 15 do 18 nezaposlenih u deset županija koji su prošli
izobrazbu iz područja korištenja
informacijskih tehnologija.
Po iskustvima HDPIO-a,
otvara li MZOŠ dovoljno pro-
stora za djelovanje udruga u
području obrazovanja, koristi
li se njihovim resursima (ljudskim prvenstveno) i podupire li
adekvatno njihov rad?
- Smatram da bi radu udruga
u području obrazovanja i znanosti trebalo posvetiti mnogo više
pozornosti. Upravo udruge okupljaju kako najkvalitetnije pojedince u nekom području, tako
se - što je katkad još važnije - u
udrugama nalaze oni koji znaju,
mogu i hoće djelovati pa taj potencijal često ostaje neiskorišten.
O potporama je bolje i ne govoriti, već je toliko puta rečeno da
su dramatično smanjena sredstva
za izdavanje časopisa i knjiga, organizaciju znanstvenih i stručnih
skupova...
Jeste li zadovoljni uključenošću nastavnika u rad HDPIO-a?
- Ne, jer postoji još mnogo
prostora za niz akcija gdje bi nastavnici morali više sudjelovati.
U prostoru kluba HDPIO, održavaju se serije predavanja istaknutih stručnjaka iz ovog područja,
predstavljanja knjiga i programskih proizvoda namijenjenih edukaciji, specijaliziranih uređaja iz
područja obrazovne tehnologije.
Među ostalim, bilo je riječi o eučenju i digitalizaciji nastavnih
sadržaja, položaju informatike u
nacionalnom kurikulumu, korištenju ICT-a u politici, nazivlju u
području informacijsko-komunikacijskih tehnologija, računalima
u nastavi nekad i sad te o vizijama
i scenarijima inteligentne uprave.
Nažalost, posjećenost naših tribina nije bila velika, a posebno je
bio mali odaziv nastavnika informatike kojima su ta predavanja
bila namijenjena.
Kako uopće stojimo s uporabom ICT-a u obrazovanju odnosno školstvu, osobito u učenju i poučavanju?
- Mnogo je puta već rečeno da je
korištenje informacijsko-komunikacijskih tehnologija u obrazovanju vrlo složan proces, jer se mora
voditi računa o nizu faktora: opremanju škola primjerenom opremom, obrazovanju i osposobljavanju nastavnika za rukovanje opremom, tehnologijom, programima i
slično, promjenama u planovima
i programima gdje ne mislimo
samo na nastavu informatike već
i na korištenje ovih tehnologija u
nastavi drugih predmeta odnosno
sadržaja te konačno digitalizaciji
nastavnih sadržaja, posebno onih
koje nazivamo nacionalnim sadržajima, od nastave hrvatskog jezika pa do povijesti, zemljopisa,
umjetnosti...
Razgovarao Anđelko Jelin
OBRAZOVANJE ODRASLIH - Uspješan primjer cjeloživotnog učenja u praksi
M
Sveučilište za treću životnu dob
odel obrazovne ustanove
Učilišta, od prvoga Pučkog sveučilišta koje je
prije više od sto godina osnovao
dr. Albert Bazala preko svih njegovih sljedbenika do današnjega
zagrebačkoga Pučkog otvorenog
učilišta, obilježila je visoka moć
prilagodbe obrazovno-kulturnim
potrebama društvenog trenutka.
Tijekom prošlih stotinu godina Učilište je doista proširivalo
granice učenja različitih oblika
obrazovanja za sve generacije,
od predškolaca do ljudi treće životne dobi. Uvijek u korak s vremenom, ponekad i korak ispred.
Dobar je primjer za to i program
čije 18-godišnje djelovanje prikazujemo kao primjer modela cjeloživotnog učenja u praksi.
U Pučkom otvorenom učilištu
od školske godine 1992./1993.
realizira se program Sveučilište
za treću životnu dob. Započeo je
na inicijativu prof. dr. Maje Špan
s Katedre za andragogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Tijekom
toga vremena program je razvijan
kvantitativno (brojem polaznika)
i kvalitativno (širenjem programske ponude). Svake se školske
godine na ovim programima
okuplja više od tisuću polaznika.
Tako možemo reći da Sveučilište
za treću životnu dob predstavlja
svojevrsnu alternativnu školu za
starije, koja zahtijeva ozbiljnost i
u pripremi i u realizaciji.
U Sveučilištu za treću životnu
dob polaznici uče strane jezike,
pohađaju programe iz povijesti,
povijesti umjetnosti, filozofije, religijske kulture, psihologije, arheologije, polaze različite programe
psihofizičkog zdravlja, obrazuju
se u informatičkim radionicama,
stvaraju u raznovrsnim kreativnim radionicama. To je učenje
bez žurbe i stresa, bez ispitivanja
i ocjenjivanja, s ritmom koji prati
mogućnosti grupe. Takvo je učenje potaknuto isključivo intrinzičnim motivima i osobnom željom
za znanjem.
Svi programi održavaju se jednom tjedno dva školska sata u prijepodnevnim satima. Nastavnici
mentori koji rade s polaznicima
programa prolaze prije uključivanja u ovaj projekt posebnu edukaciju za rad sa starijim osobama.
Kontinuirano se surađuje s redovnim sveučilištem. Sveučilišni
profesori pojavljuju se kao gosti
u realizaciji nekih programa, studenti obavljaju stručnu praksu,
izrađuju diplomske radove, prate
nastavu i tako uče, ali bivši sveučilišni nastavnici pojavljuju se i
kao aktivni polaznici nekih seminara.
Program ovog Sveučilišta maksimalno uključuje aktivnost polaznika. Njihovo znanje i iskustvo
ugrađuje se u programe. Stoga
postoji i cijeli spektar dodatnih
aktivnosti kojih su nositelji polaznici sami (npr. tribina Sova,
tribina Zrno mudrosti, seniorski
debatni klub, studijski izleti i putovanja, časopis Treća mladost,
fotoklub, organizacija izložbi radova polaznika, škola u prirodi,
humanitarne akcije...).
Za očekivati je da će se ovaj
program i dalje razvijati. To pri-
je svega proizlazi iz činjenice da
naše stanovništvo stari i da će
potreba za programima ovakvog
tipa sve više rasti, budući da je
u Hrvatskoj svaki peti stanovnik
stariji od 65 godina. S druge strane, od razdoblja umirovljenja do
pravog doba ovisnosti o drugim
osobama, „četvrte životne dobi“,
kod mnogih osoba prođe i dvadesetak godina koje treba kvalitetno
proživjeti. Upravo cjeloživotno
učenje uvelike može to životno
razdoblje učiniti višestruko korisnim, jer intelektualna aktivnost
održava psihofizičku vitalnost,
prevenira razne moždane disfunkcije, pruža mogućnost stvaranja
novih iskustava i upoznavanja
drugih ljudi. A i nešto je za što se
opredijelio cijeli razvijeni svijet.
Tako danas u razvijenim europskim zemljama ustanove poput Sveučilišta za treću životnu
dob postoje već dugo i u velikim
gradovima, prvo je takvo osnovano 1973. godine u Toulouseu u
Francuskoj, ali i u mnogim malim
mjestima. U novije je vrijeme pri-
sutna ekspanzija različitih međunarodnih projekata koji se bave
promicanjem prava na kvalitetniji
život starijih osoba, uključujući
kao značajan čimbenik i mogućnost doživotnog obrazovanja.
U neke od europskih projekata
uključuju se i naše ustanove i
stručnjaci. Zagrebačko Sveučilište za treću životnu dob tako već
petnaestak godina surađuje s Univerzom za tretje življensko obdobje iz Ljubljane.
Pučko otvoreno učilište Zagreb
programom Sveučilišta za treću
životnu dob još je jednom odgovorilo na obrazovne potrebe vremena u kojem živimo, a to je i potreba za cjeloživotnim učenjem.
Na kraju, vrata Sveučilišta za
treću životnu dob na Pučkom
otvorenom učilištu u Zagrebu
otvorena su tijekom cijele godine,
umirovljenim učiteljima i učiteljicama, umirovljenim sveučilišnim
nastavnicima i svima drugima.
Obrazovanje starijih tajna je dugovječnosti.
Jasna Čurin
aktualno
broj 28 • Zagreb • 21. rujna 2010.
5
www.skolskenovine.hr
PREDŠKOLSKI ODGOJ I OBRAZOVANJE
P
remda statistički podaci
ne mogu govoriti sami za
sebe, nego tek u sveukupnosti s provodljivom praksom i
samim rezultatima, oni su temelj
svakog ozbiljnijeg analiziranja
stanja u nekom području. Jesen
je osjetljivo razdoblje kada se
roditelji i djeca, odgojitelji i nastavnici, a i cijela javnost bave
predškolskim odgojem, školom
i visokoškolskim obrazovanjem
sa strane osiguravanja što kvalitetnijih uvjeta za djecu u njihovu
procesu odrastanja i školovanja.
Naravno, sve kreće od vrtića i
predškolskog odgoja i obrazovanja, što je posebno osjetljivo
područje. Kako bismo imali što
potpuniji uvid u predškolski odgoj, u ovom tekstu iznijet ćemo
podatke o stanju u našem predškolskom odgoju i obrazovanju.
Jednaki uvjeti za sve
U materijalu koji nam je priredila prof. Marija Ivanković,
načelnica Odjela za predškolski
odgoj Uprave za predškolski
odgoj i osnovno obrazovanje
Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, stoji da je u razvojnim ciljevima zacrtanima u
Planu razvoja odgoja i obrazovanja 2005. - 2010. o povećanju
broja upisanih u predškolske
programe s 43 na 60 posto te
o obuhvatu djece predškolom s
96 na 98 posto do 2010. godine
došlo do ispunjenja realno očekivanog roka. Obuhvat djece u
vrtićima povećan je na 58 posto,
dok je obuhvat djece u programu predškole 99 posto.
Kako stoji u materijalima,
važni su koraci napravljeni
kako bi se dostigli ovi ciljevi
i osigurali jednaki uvjeti svoj
djeci predškolskog uzrasta. Od
2005. do danas izgrađena su
182 dječja vrtića. U partnerstvu
s jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave
obuhvat djece povećan je u 20
županija i uglavnom se odnosi
na djecu u godini prije polaska
u osnovnu školu. Od 1. siječnja
2006. do 31. prosinca 2009. uz
financijsku potporu Svjetske
banke i državnog proračuna
opremljeno je 96 novih prostora za dječje vrtiće u općinama i
gradovima od posebne državne
skrbi, u kojima dosad nije bilo
sustavnog odgojno-obrazovnog
rada s djecom predškolske dobi
iz svih županija, čime je povećan broj djece polaznika programa predškolskog odgoja za
9450 pa se tako približavamo i
planiranom cilju obuhvata djece
predškolske dobi s 43 posto u
2005. na 60 posto u 2010. godini, što je zacrtano u strateškom
dokumentu Ministarstva, odnosno Planu razvoja sustava odgoja i obrazovanja 2005. - 2010.
U ovoj će se godini provoditi i
426 novoverificiranih programa
predškolskog odgoja prilagođenih potrebama i sposobnostima
djeteta zasnovanima na humanističko-razvojnim pristupima
djetetu, pa je u cijelosti ostvaren pluralizam programa prema otvorenom programskom
usmjerenju.
Olimpijada u vrtiću
Trenutačno je 5985 (5,3 posto) djece predškolske dobi s
teškoćama u razvoju, od čega
5344 u integraciji, dok je u
posebnim
odgojno-obrazovnim skupinama i ustanovama
ukupno 641 dijete. Darovite je
djece svih područja darovitosti
predškolskog uzrasta 1678 (1,5
Vrtići kao centri
izvrsnosti
U 2010. godini provodit će se i 426 novoverificiranih programa predškolskog odgoja prilagođenih potrebama i sposobnostima djeteta zasnovanima na humanističko-razvojnim pristupima djetetu, pa je u cijelosti ostvaren pluralizam programa
prema otvorenom programskom usmjerenju
posto) i 2348 (2,1 posto) djece
pripadnika nacionalnih manjina. U 2005. godini imenovani
su prvi dječji vrtići kao centri
izvrsnosti. Danas je U Hrvatskoj 14 dječjih vrtića koji su
svojom kvalitetom imenovani
centrima izvrsnosti za stručno
usavršavanje odgojno-obrazovnih radnika u programima ranog učenja stranih jezika, Montessori pedagogije, ekološkog i
sportskog programa, programa
vrtića kao zajednice koja uči
- vrtića u zajednici - zajednice
u vrtiću i programa poticajnog
okruženja i promijenjene uloge
odgojitelja.
Više od 69 posto djece u dobi
od četiri do šest godina uči jedan strani jezik u sklopu redovitoga programa u dječjem vrtiću
ili kao kraći program izvan redovitog programa, a trenutačno
U Hrvatskoj djeluju 673 vrtića
Ukupan je broj vrtića u Hrvatskoj u 2010. godini bio 673, i to u 1598 objekata. Privatnih je
vrtića 238, a gradskih, općinskih odnosno županijskih 435. Vrtiće pohađa 151.514 djece, što
je 58 posto od ukupnog broja djece u dobi od šest mjeseci do šest godina u Hrvatskoj prema
Projekciji stanovništva RH 2004. - 2051. U privatnim vrtićima smješteno je 29.320 djece, a u
gradskim, općinskim odnosno županijskim 122.194. U redovitim je cjelodnevnim programima
112.346 djece, u koje je uključeno i 5985 djece s teškoćama, 1678 darovite djece i 2348 djece
pripadnika nacionalnih manjina. U programu predškole je 15.668 djece. Zbrojeno sa šestogodišnjacima u redovitim programima (23.689), u sustavu je ukupno 39.357 djece, a u kraćim je
programima 23.500 djece.
U sustavu su i 16.133 radnika, od čega 10.021 odgojno-obrazovni i 6.112 ostalih radnika, dok
je broj stručnih suradnika 721 (314 pedagoga, 173 psihologa, 234 defektologa, 134 rehabilitatora
i 100 logopeda) te 216 viših medicinskih sestara - zdravstvenih
voditelja. Na 178 djece predškolske dobi tako dolazi jedan stručni suradnik, a na 137 djece po
jedan stručni suradnik i viša medicinska sestra. Osim toga, 59 je
vrtića imenovano vježbaonicama
visokih učilišta za stručno osposobljavanje odgojitelja i stručnih
suradnika. Četrnaest je vrtića
zbog svoje kvalitete imenovano
centrima izvrsnosti za stručno
usavršavanje odgojno-obrazovnih radnika iz vrtića koji bi ondje
mogli provoditi programe ranog
učenja stranih jezika, programe
koncipirane na načelima Montessori pedagogije, ekološke i
sportske programe...
postoje 452 verificirana programa ranog učenja stranog jezika
s djecom predškolske dobi. Verificiranih je sportskih programa
ritmike, plesa, folklora, maloga
nogometa, tekvondoa, tenisa i
sličnoga, pak, 436. U suradnji
s Hrvatskim olimpijskim odborom, a u sklopu projekta »Olimpijski festival dječjih vrtića«,
u dječjim se vrtićima redovito
održavaju športska natjecanja.
Za djecu predškolske dobi koja
imaju zdravstvenih problema, u
partnerstvu dječjih vrtića i bolnica, ustrojena su četiri programa za bolesnu djecu u Zagrebu
i Sisku.
U 2008. godini djelovalo
je 50 dječjih vrtića kojima su
osnivači vjerske zajednice s
3945 djece (48 je katoličkih te
po jedan židovski i evangelički
vrtić). Katolički vjerski odgoj
provodi se i u 278 dječjih vrtića
čiji su osnivači gradovi i općine
za djecu čiji su roditelji dali suglasnost za njihovo uključivanje
u programe vjerskog odgoja. U
programima katoličkoga vjerskog odgoja u dječjim vrtićima
uključeno je ukupno 14.000
djece predškolske dobi. Ostale
vjerske zajednice nisu tražile ni
verificirale programe vjerskog
odgoja za djecu predškolske
dobi.
Važna je sigurnost
S ciljem osiguranja maksimalne sigurnost djece i odraslih
osoba u unutarnjem i vanjskom
prostoru do danas su verificirana 93 sigurnosno-zaštitna preventivna programa u dječjim
vrtićima s posebno razrađenim
protokolima postupanja u mogućim rizičnim situacijama.
Od 11. svibnja 2007. svi vrtići
i druge pravne osobe koje provode programe predškolskog
odgoja bili su dužni u svoje
godišnje planove i programe
unijeti mjere sigurnosno-zaštitnih i preventivnih aktivnosti te
izraditi protokole postupanja u
svim kriznim situacijama radi
sigurnosti djece u skladu s nacionalnim programima.
U određenim ciljevima za
razdoblje od 2009. do 2011. u
području reforme predškolskog
odgoja i naobrazbe planiraju se
u 2010. godini provesti sljedeće
mjere: nastavit će se promicanje
izvrsnosti kao doprinos sustavu
kvalitete u procesu samovrednovanja i vanjskog vrednovanja
odgojno-obrazovnog sustava,
nastavit će se provoditi programi za djecu s posebnim potrebama (djecu s teškoćama, darovitu
djecu, djecu sa zdravstvenim
problemima, djecu pripadnike
nacionalnih manjina i djecu u
programu predškole) te uključivanje većeg broja djece u sportske programe i programe ranog
učenja stranih jezika. Također će
se osnaživat ravnatelji za stjecanje kompetencija vođenja ustanove, a svi odgojno-obrazovni
radnici sustavno će se stručno
usavršavati na državnoj, regionalnoj i lokalnoj razini. Planira
se pokretanje projekta Pismenost i poduzetništvo za 21. stoljeće i potaknuti sve ravnatelje
na ustrojavanje i provedbu programa poduzetništva u dječjim
vrtićima i osnovnim školama
kao i razvijanje kompetencija
informatičke pismenosti odgojno-obrazovnih radnika te se
planira izrada Akcijskog plana
provedbe Državnoga pedagoškog standarda za 2010. godinu
Ivica Buljan
aktualno
6
www.skolskenovine.hr
UKRATKO
Škola u četiri smjene
SPLIT - U Osnovnoj školi Strožanac početak
školske godine obilježen je činjenicom da će 960
djece nastavu pohađati u četiri smjene. Naime,
poništen je natječaj Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa za opremanje sedam novih učionica
Osnovne škole Strožanac. Zbog takvih okolnosti bit
će smanjeno i trajanje školskog sata sa 45 na 40
minuta. Natječaj je ponovljen, a prema najnovijim
informacijama iz Ministarstva, nove školske ploče,
klupe, stolci i ormari doći će za 15 do 30 dana. Tek
će se tada nastava moći održavati u dvije smjene,
kako je i najavljivano. Osim novih učionica, OŠ Strožanac dobila je dvoranu za priredbe, novu zbornicu,
veliku knjižnicu, lift i WC za potrebe invalida. Potrebno je urediti okoliš, što će se zbog nedostatka
financijskih sredstava rješavati dio po dio.
Osposobljavanjem do
bolje zapošljivosti
OSIJEK - U Tjednu cjeloživotnog učenja osječka
Područna služba HZZ-a organizirala je okrugli stol
na kojem su sudjelovali predstavnici obrazovnih
institucija, HUP-a i Centra za profesionalnu rehabilitaciju, razgovarajući o temi Povećana zapošljivost kao rezultat osposobljavanja. Na skupu se
govorilo o tome da je cjeloživotno učenje jedna od
smjernica Europske unije, a ujedno ima za ciljeve
povećati konkurentnost na tržištu rada, opismenjavanje i završetak osnovne škole, čemu pridonose
HZZ-ove sveobuhvatne radionice za sve kategorije nezaposlenih, ali i suradnja s obrazovnim institucijama u pogledu stručnog osposobljavanja
i doškolovanja. Nakon upoznavanja s aktualnim
stanjem na burzi rada, sudionici su raspravljali o
mogućnostima cjeloživotnog obrazovanja. Statistika i dalje govori o povećanju broja nezaposlenih
tijekom kolovoza, bez posla je 31.569 osoba u
Osječko-baranjskoj županiji, a većinu čine osobe
iznad 50 godina.
Mladi europski filatelisti
u Trakošćanu
VARAŽDIN - Klub mladih filatelista Trakošćan, u
suradnji s Općinom Bednja, Muzejskom ustanovom
Dvor Trakošćan i Hrvatskim filatelističkim savezom,
u završnoj je fazi priprema za Prvu međunarodnu
filatelističku izložbu mladeži zemalja Alpe-Jadran,
koja će se u Trakošćanu održati od 15. do 24. listopada. Radi se o dosad najvećoj i najznačajnijoj
filatelističkoj manifestaciji u nas, na kojoj će u 180
izložbenih vitrina svoje filatelističke izloške prikazati
mladi iz Austrije, Slovenije, Mađarske, Italije, Njemačke, Švicarske i Hrvatske. Pokroviteljstvo nad
manifestacijom, koja je namijenjena prvenstveno
mladima i pobuđivanju njihova interesa za skupljanje filatelističkog materijala, preuzeo je Hrvatski
sabor. Već je pripremljen i katalog u kojem su precizirane sve pojedinosti te razrađeni detalji vezani uz
Međunarodnu školu mladih filatelista, koja će se od
15. do 17. listopada održati u sklopu izložbe.
Japanski vrt u
osnovnoj školi
RIJEKA - S početkom jeseni započet će i radovi na prvom japanskom vrtu u ovom dijelu Europe,
a njegova lokacija bit će upravo okoliš Osnovne
škole Vežica. Prema najavama iz škole, vrt će najvjerojatnije biti gotov iduće jeseni. Radi se o prvom
japanskom vrtu takve vrste koji će se urediti izvan
granica Japana. Jedinstven japanski vrt osmislio je
arhitekt međunarodne reputacije Hayato Isoa, koji
je vežićku školu posjetio nekoliko puta, a uoči početka radova očekuje se njegov ponovni dolazak.
Vrt se temelji na konceptu japanskog vrta iz razdoblja s kraja 16. i početka 17. stoljeća, nazvanog
Momayama. Dvije su glavne karakteristike vrta iz
tog vremena prisutnost čvrstih i postojanih kamenih
blokova te činjenica da je vrt u službi čaja, odnosno
dio prostora predviđen je za mir i opuštanje. Vrt će
biti podijeljen na dva dijela, na dinamični dio te dio
za relaksaciju. U dijelu za relaksaciju bit će smještena kućica za čaj, a osim specifične kućice vrt će
sadržavati i vodopad te jezero, kao i niz detalja od
kojih svaki ima simboliku. Na ulazu u vrt bit će smještena i ploča s filozofijom i nacrtom vrta.
Ivica Buljan
broj 28 • Zagreb • 21. rujna 2010.
Seminar za voditelje županijskih stručnih vijeća
Važnost građanskog odgoja
za demokratizaciju škole
U
Primoštenu je krajem kolovoza održan seminar
za voditelje županijskih
stručnih vijeća za građanski odgoj
i obrazovanje na kojem je kroz interaktivna predavanja i radionice
istaknuto značenje građanskog
odgoja za demokratizaciju škole i
društva. Seminar su uspješno vodili viši savjetnici za nacionalne programe Nevenka Lončarić-Jelačić i
Tomislav Ogrinšak.
Građanski odgoj zauzima značajno mjesto u Nacionalnom
okvirnom kurikulumu, a njegova
je svrha „pridonijeti osposobljenosti učenika za aktivno i učinkovito obavljanje građanske uloge.
Među značajnije elemente ove
međupredmetne teme ubrajaju
se znanja, vještine, sposobnosti i
stavovi koji razvijaju demokratsku svijest učenika i potiču ih na
aktivno i učinkovito sudjelovanje
u razvoju demokratskih odnosa u
školi, lokalnoj zajednici i društvu,
pridonose razvoju vlastitoga identiteta, boljemu upoznavanju i poštovanju drugih te senzibiliziraju
i osvješćuju učenike za rješavanje
globalnih problema na načelima
demokracije, posebice pravednosti
i mirotvorstva“. (NOK, str. 26)
Sadašnje stanje je daleko od poželjnog, a to su pokazali rezultati
istraživanja Centra za istraživanje
ljudskih prava Filozofskog fakulteta u Zagrebu Znanja, stavovi i
politička kultura učenika u Hrvatskoj. Na seminaru je rezultate interpretirala dr. Vedrana Spajić Vrkaš te je naglasila da mladi, poput
odraslih, nemaju puno povjerenja
u političke institucije, povlače se u
privatnost obitelji i prijatelja, slabo
participiraju u društvenim aktivnostima, bavljenje politikom smatraju načinom za brže napredovanje
u karijeri, a naše škole su mjesta
gdje se odgajaju i najbolje prolaze
poslušnici.
Dr. Milan Mesić s Odsjeka za
sociologiju Filozofskog fakulteta u
Zagrebu na primjerima je pokazao
suvremene prijepore kolektivnih i
kulturnih prava. Veći dio seminara
prošao je u praktičnom radioničkom radu pod vodstvom Marilyn Cover, direktorice Classroom
Law Projecta iz Oregona (SAD).
Ubrzanim tempom sudionici seminara proradili su udžbenik Modul
Osnove demokracije - vlast, pravda, odgovornost, privatnost.
Nakon seminara, voditelji županijskih vijeća svakako su osposobljeniji za trening drugih nastavnika u području pojedinih modula
građanskog odgoja i obrazovanja.
Međutim, ne može se sve zasnivati
samo na entuzijazmu pojedinaca.
Zorislav Jelenčić
Simpozij o Gjuri Szabi
Povjesničar Zagreba i čuvar
njegovih starina
N
ovljansko akademsko društvo i grad Novska bio đakom.
Od 1911. do 1943. bio je tajnik Zemaljorganiziraju Novljanski tjedan kulture od 25. skog povjerenstva za čuvanje spomenika u Hrvatskoj
rujna do 2. listopada sa središnjim događajem i Slavoniji, a od 1929. ravnatelj Muzeja grada Zagreznanstvenim simpozijem u povodu 135. godišnjice ba.
rođenja Gjure Szabe (1875. − 1943.) u Novskoj pod
Objavio je više od 200 radova s područja nacionalnazivom Gjuro Szabo u hrvatskoj kulturi. Simpozij ne povijesti, povijesti umjetnosti, konzervatorstva,
će se održati u subotu, 25. rujna u 9 sati u gradskoj muzeologije i toponomastike, poput Srednjovjekovni
kino-dvorani u Novskoj pod visokim pokrovitelj- gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji, zatim Kroz Hrvatsko
stvom Predsjednice Vlade Republike Hrvatske i supo- zagorje i Stari Zagreb.
kroviteljstvom Razreda društvenih znanosti Hrvatske
Sa svojim uradcima (Gjuro Szabo, povjesničar Zaakademije znanosti i umjetnosti. Suorganizatori su greba i čuvar njegovih starina; Stari Zagreb i Gjuro
simpozija Akademija odgojnih znanosti Hrvatske, Hr- Szabo očima jednog purgera; Gjuro Szabo u javnosti i
vatski državni arhiv, Državni arhiv u Zagrebu i Muzej javnost o njemu; Tamo gdje Istok dodiruje Zapad. Pugrada Zagreba.
topisne crtice Gjure Szaba o makedonskim krajevima
Hrvatski povjesničar, konzervator i muzeolog Gju- 1924. godine; Ostavština Gjure Szaba Konzervatorro Szabo rodio se 3. veljače 1875. godine u Novskoj, skom zavodu u Zagrebu; Gjuro Szabo i njegov odnos
osnovno i srednjoškolsko obraprema Hrvatskom zagorju itd)
zovanje završava u Zagrebu, a
na simpoziju u Novskoj nastupit
potom studira germanistiku u
će 14 znanstvenika raznolikih
Beču.
Godine 1897. započizanimanja iz više znanstvenih
nje Szabovo učiteljevanje, na
područja.
gimnaziji u Senju, gdje ga poU stanci poslije jedne od sesija
sebno zaokuplja proučavanje
bit će otvorena i izložba knjiga
glagoljaške kulture obližnjeg
novljanskih autora u knjižnici
otoka Krka. Služba ga vodi da“A. Jagar”, a kao popratna dolje do Osijeka, grada njegova
gađanja tijekom Novljanskog
oca, zatim Bjelovara, u kojetjedna kulture bit će priređen sumu službuje punih šest godina
sret srednjoškolskih učenika sa
te upoznaje spomenike grada
sveučilišnim profesorima, koji
i šire okolice. Nakon čitavog
će se održati u Srednjoj školi u
desetljeća ispunjenog prosvjetNovskoj u srijedu, 29. rujna, u
nim radom, Szabo 1907. godi11 sati te susret Novljana s autoCesargrad − prof. Gjuro Szabo priline nastavlja s učiteljevanjem
rima (stručnih) knjiga u gradskoj
kom istraživanja grada; autosnimka iz
u Zagrebu, na gornjogradskoj
knjižnici “A. Jagar” u srijedu 29.
1911.
gimnaziji, gdje je nekoć i sam
rujna u 17 sati. (id)
aktualno
aktualno
broj 28 • Zagreb • 21. rujna 2010.
7
www.skolskenovine.hr
Iz Agencije za odgoj i obrazovanje
Najave događanja
48. revija
filmskog
i videostvaralaštva
djece
U zagrebačkom kinu Europa od 23.
do 26. rujna održat će se 48. revija filmskog i videostvaralaštva djece. Revija je
mjesto za predstavljanje i ocjenu jednogodišnje filmske i videoprodukcije djece i filmsko-pedagoškoga rada na području izvanškolskih i izvannastavnih
aktivnosti u razvijanju filmske kulture.
Uz filmske i videoprojekcije revijski
sadržaji obogaćeni su održavanjem tematskih rasprava za voditelje filmskih
i videodružina te razgovorom djece sa
članovima ocjenjivačkoga suda. Revija je također mjesto za izbor najboljih
ostvarenja djece, koja će biti predstavljena na međunarodnim filmskim i videomanifestacijama.
Svečano otvaranje 48. revije filmskog
i videostvaralaštva djece održat će se
23. rujna u 18 sati u kinu Europa. Organizatori Revije su Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa,Agencija za
odgoj i obrazovanje, Gradski ured za
obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba i Hrvatski filmski savez, a ovogodišnja škola domaćin je Osnovna škola
Rudeš.
Klasični jezici
nastavnika u projekte koje nudi europski obrazovni sustav.
Učitelji i nastavnici grčkoga i latinskog jezika u osnovnim školama,
gimnazijama i strukovnim školama,
voditelji županijskih stručnih vijeća,
i pripravnici klasičnih jezika okupit
će se na državnom skupu 25. rujna u
Osnovnoj školi Ščitarjevo u Velikoj
Gorici da bi razgovarali o klasičnim
jezicima i promjenama u hrvatskom
obrazovnom sustavu, a analizirat će i
postojeći plana i programa za klasične jezike kao i prijedlog kurikuluma,
upoznati se s novosti i aktualnosti u
području klasične filologije i arheologije, usvojiti vještine komunikacije i
raznolikih metoda poučavanja klasičnih jezika i upoznati se s uključivanje
Obrazovanje
za održivi
razvoj
U Dubrovniku će se od 24. do 27. rujna održati osposobljavanje 20 učitelja
i nastavnike biologije i kemije, poučavatelja u obrazovanju za održivi razvoj.
Kroz iskustveno učenje, rasprave, radionice i kratka izlaganja sudionici će definirati modele rada i program diseminacije u stručnom usavršavanju nastavnika u obrazovanju za održivi razvoj.
Stručni skupovi u listopadu
PREDŠKOLSKI ODGOJ
12. listopada - Županijski modularni
stručni skup Razvijanje partnerskog odnosa odgojitelja i roditelja u dječjem vrtiću
za odgojitelje Istarske županije u Puli (Zajednica Talijana Pula, Carrarina 1). Skup je
namijenjen odgojiteljima koji su započeli sa
stručnim usavršavanjem 15. travnja 2010.
Preadavači: Lahorka Jurčić, Željka Jerneić
Kraljić, Severka Verbanac, prof., Sanda Sušanj.
14. – 15 listopada - Državni stručni skup
za stručne suradnike defektologe rehabilitatore u dječjim vrtićima svih županija u
Koprivnici (Hotel Podravina). Tema: Jačanje osobnih kompetencija stručnih suradnika defektologa – rehabilitatora. Predavači:
Tijana Vidović, Robert Cimperman, Darija
Drviš, Sandra Belajec, dr. Valentina Kranželić, dr. Martina Ferić Šlehan, Tanja Dejanović Šagadin. Prijave 15 dana prije početka
održavanja skupa.
RAZREDNA NASTAVA
7. listopada – Stručni skup za voditelje
županijskih stručnih vijeća učitelja razredne
nastave Grada Zagreba i Zagrebačke županije-zapad u Zagrebu (Osnovna škola I. G.
Kovačića). Tema: Osposobljavanje voditelja
ŽSV-a razredne nastave za organizaciju i
implementaciju modularnog stručnog usavršavanja za učitelje razredne nastave u Grada Zagreba i Zagrebačke županije (zapad).
Prijave do 1. listopada 2010. na e-mail:igor.
[email protected]
ENGLESKI JEZIK
15. listopada – Stručni skup za voditelje ŽSV-a učitelja i nastavnika engleskoga jezika Zadarske, Šibensko-kninske,
Splitsko-dalmatinske i Dubrovačko-neretvanske županije u Splitu (OŠ Manuš,
Vukovarska 11). Tema: Interaktivno poučavanje i razvoj novih okruženja za učenje. Predavači: Annie Polatsek, Elizabeta
Karin i Ivana Lekić. Sudionici po pozivu.
NJEMAČKI JEZIK
16. listopada – Stručni skup namijenjen
pripravnicima i njihovim mentorima Zagrebačke, Krapinsko-zagorske, Sisačko-moslavačke, Karlovačke, Varaždinske, Koprivničko-križevačke, Bjelovarsko-bilogorske,
Međimurske, Ličko-senjske, Primorsko-goranske i Istarske županija te Grad Zagreba
u Zagrebu u IX. gimnaziji (Dobojska 12).
Teme: Profesionalne kompetencije učitelja i
nastavnika njemačkoga jezika:
– pripravnika – za polaganje stručnog
ispita i samostalni odgojno-obrazovni rad–
mentora – za osposobljavanje pripravnika za
samostalni rad. Predavači: Ana Crkvenčić,
Višnja Čutura, Yvonne Jurin.
16. listopada – Stručni skup za učitelje
njemačkoga jezika iz osnovnih škola Zadarske i Šibensko-kninske županije, koji su se
obvezali pratiti cjelokupni program od 5 cjelina tijekom jedne godine Projekta RALF –
Regionalne skupine za stručno usavršavanje
učitelja, u Bibinju (OŠ ”Stjepana Radića”).
Stručni predavači – voditeljice pedagoških
radionica: Lidija Benković, Dragana Jurilj,
dr. Claudia Pilling, stručnjakinja za nastavu
iz Goethe Instituta Zagreb - izvorna govornica i Ivana Lekić, viša savjetnica za engleski i
njemački jezik - koordinatorica i voditeljica.
Sudionici po pozivu.
ETIKA
11. listopada – Državni stručni skup za
nastavnike etike održat će se 11. listopada
2010. godine u Zagrebu (Europski dom,
Jurišićeva 1/1) s početkom u 10 sati. Tema:
Recentni projektni zadaci u podizanju kvalitete i predmetnoga kurikuluma. Predavači: dr. sc.Raul Raunić, prof. dr. sc. Nada
Gosić, Nataša Vulić. Prijave 10 dana prije
početka skupa na e-mail: natasa.vulic@
azoo.hr.
FRANCUSKI JEZIK
12. listopada – Stručni skup namijenjen
odgajateljima predškolskog odgoja te učiteljima i nastavnicima osnovnih i srednjih škola (gimnazije i strukovne škole),
voditeljima županijskih stručnih vijeća i
pripravnicima francuskog jezika u Zagrebu (XV. gimnazija). Tema: Usklađivanje
Programa za francuski jezik s promjenama u hrvatskom obrazovnom sustavu vezanim uz novi kurikulum, međupredmetne teme: Učiti kako učiti – Strani jezici
– četiri ciklusa (etapa) u poučavanju jezičnih vještina Slušanje s razumijevanjem
i Čitanje s razumijevanjem. Predavači:
STRUČNI SURADNICI
– KNJIŽNIČARI
11. listopada – Stručni skup namijenjen
školskim knjižničarima, koji još nisu prošli
sustavnu edukaciju o konceptu informacijske pismenosti te nisu upoznati s teorijskim
utemeljenjem i korelacijom s obrazovanjem, Krapinsko-zagorske, Međimurske,
Sisačko-moslavačke i Varaždinske županije u Zagrebu (Strojarska tehnička škola F.
Vrančića). Tema: Informacijska pismenost
kao dio knjižnično-informacijskog obrazovanja – za knjižničare početnike u IP.
Prijave do 4. listopada na e-mail: biserka.
[email protected].
Alice Stepinac, Spomenka Šabić, Loreana Selišek Butina i Davorka Franić. Prijave do 30. rujna. Vrtići i osnovne škole na
e-mail: [email protected], gimnazije i
strukovne škole na e-mail: ibzagreb-cas@
hi.t-com.hr.
MATEMATIKA
16. i 17. listopada – Državni stručni skup
namijenjen učiteljima i nastavnicima matematike u Osijeku (Odjel za matematiku
Sveučilišta J. J. Strossmayera, Trg Ljudevita Gaja 6). Tema: Nastava matematike i
izazovi tehnologije. Predavači: Sveučilišni
profesori, nastavnici iz osnovnih i srednjih
škola. Prijava do 5. listopada na e-mail
[email protected] ili www.normala.hr/
prijavnica/.
INFORMATIKA
15. listopada – Državni stručni skup za
učitelje, nastavnike i ravnatelje osnovnih i
srednjih škola svih županija održat će se online s početkom u 13 sati. Skup se održava
u suradnji s Microsoft Hrvatska (Suradnici u
učenju). Tema: Obrazovanje i usavršavanje
učitelja i nastavnika iz područja informacijsko-komunikacijskih tehnologija/ virtualni
okrugli stolovi / Informacijska i komunikacijska tehnologija u NOK-u i školskom kurikulumu, E-učenje u nastavi osnovnih i srednjih škola, Implementacija računalnih igara
u proces obrazovanja, Globalne aktivnosti
inovativnih istraživačkih škola. Predavači:
Ivana Turčić Prstačić, Saida Deljac, Darko
Jureković, Microsoft Hrvatska, učitelji i nastavnici OŠ i SŠ voditelji projekata IKT u
obrazovanju i drugi iz sustava obrazovanja.
Prijave do 21. rujna na e-mail: [email protected].
12. i 13. listopada – Državni stručni
skup namijenjen učiteljima i nastavnicima
osnovnih i srednjih škola informatike održat će se on-line od 12 do 15 sati. Tema:
Web kolaboracijski alat Adobe Connect
Pro (ACP). Predavači: Hrvoje Lisac i Renata Ivanković. Prijave za skup na http://
www.ettaedu.eu do 28. rujna. Za uspješno
sudjelovanje na skupu, potrebno je posjedovanje elektroničkog identiteta u sustavu
[email protected].
VJERONAUK
15. i 16. listopada – Katehetska škola
za vjeroučitelje u posebnim uvjetima odgoja i obrazovanja svih županija u Zagrebu
(Župa sv. Petra, Dom Bl. Alojzija Stepinca,
Petričevićev trg 4). Tema: Roditelji i njihova suodgovornost u odgojno-obrazovnom
sustavu kroz prizmu vjeronauka u školi.
Predavači: dr. Ivica Raguž, dr. Snježana
Sekušak-Galešev, dr. Ljiljana Igrić i dr. Ana
Wagner-Jakab. Prijave do 10. listopada na
e-mail: [email protected].
Hrvatska zajednica za Down sindrom
Još jedan priručnik za odgajatelje i učitelje
S
ciljem uspostave čim kvalitetnijih uvjeta života, ponajprije školovanja djece s
Down sindromom, Hrvatska zajednica za Down sindrom izdala
je još jedan edukativni priručnik
namijenjen odgajateljicama u
vrtićima i učiteljima u školama.
Priručnik su napisale britanske stručnjakinje Sue Buckley
i Gillian Bird, a prvotno ga je
izdala Međunarodna Down sindrom zaklada za obrazovanje,
dobrotvora udruga registrirana u
Engleskoj i Walesu. Publikacija
donosi rezultate istraživanja u
posebnim i redovnim, inkluzivnim školama te čimbenike koji
su na njih utjecali.
- Studije, naime, pokazuju da
primjereni obrazovni postupci
i programi u inkluzivnoj sredini pružaju djeci s Down sindromom najbolje mogućnosti.
Uključivanje u razrede redovnih
škola nudi poticajne modele za
učenje jezičnog izražavanja,
svladavanja teorijskih znanja, a
posebno je korisno za učenje pisanja. Roditeljima se stoga pre-
poručuje da djecu s Down sindromom uključuju u inkluzivne
sredine već od predškolske dobi.
Međutim, da bi uključivanje bilo
uspješno, potrebni su predani
odgajatelji i učitelji, kazala nam
je mr.sc. Dinka Vuković, predsjednica Hrvatske zajednice za
Down sindrom.
Tako priručnik donosi praktične savjete i modele o inkluziji
djece s Down sindromom, a odgajateljima i učiteljima pokazuje
kako se nositi s dodatnim obrazovnim potrebama te djece. Od-
nosno kako dijete s Down sindromom uspješno integrirati u
redovan dječji vrtić i školu, kako
pristupiti inkluziji te gdje i kako
educirati odgojno-obrazovane
djelatnike.
Priručnik “Obrazovanje osoba
s Down sindromom - pregled”
može se nabaviti potpuno besplatno, preko Hrvatske zajednice za Down sindromom, u njihovom sjedištu u Miramarskoj
105, Zagreb ili naručiti preko
internetske stranice www.zajednica-down.hr
B.Nađ
8
www.skolskenovine.hr
odgojno-obrazovna
aktualno praksa
broj 28 • Zagreb • 21. rujna 2010.
KURIKULUM - Tematska bibliografija
S namjerom da pridonesemo stručnom usavršavanju prosvjetnih djelatnika i primjeni NOK-a, u nizu nastavaka objavljujemo
bibliografiju radova o pitanjima kurikuluma
Pedagogija i teorija kurikuluma (2)
Priredio prof. dr. sc. Vladimir Strugar
•
Itković, Z., Kolmanić, B. (1998). Tri lica jednog kurikuluma. U:
Kvaliteta u odgoju i obrazovanju. Ur. V. Rosić. Rijeka: Pedagoški fakultet u Rijeci, Odsjek za pedagogiju, str. 139–147.
Terminološka razjašnjenja (kurikulum). Psihofiziologija emocija. Odgoj emocija i škola. Odgoj emocija i obitelj. Kreativne radionice za
odgoj emocija.
• Koletić, M. (1976). O curriculumu i njegovoj ulozi u suvremenoj didak-
tičkoj teoriji i praksi. Pedagoški rad (Zagreb), XXXI, 1–2, str. 44–59.
Reforma sustava odgoja i obrazovanja i kurikulumski pristup: nastavni plan i program; obilježja kurikuluma. Kurikulum u SAD. Evaluacija kurikuluma. Bloomova taksonomija.
•
Lepičnik Vodopivec, J. (2007). Kurikularni modeli odgoja i obrazovanja za okoliš. U: Deontologija učitelja: međunarodni znanstveni
i stručni skup: zbornik radova [Osmi Dani Mate Demarina]. Ur. Vladimir Kadum. Pula: Sveučilište Jurja Dobrile, Odjel za obrazovanje
učitelja i odgojitelja, str. 87–107.
Pojam kurikulum. Pojam predškolskog kurikuluma. Kurikularni modeli u 60-im i 70-im godinama. Pristupi: Montessori, behavioristički
pristupi, konstruktivistički pristupi, humanistički pristupi. Suvremeni
kurikularni pokreti. Dopune postojećim pristupima. Modeli koji proizlaze iz specifičnih ciljeva.
•
Marsh, C. J. (1994). Kurikulum: temeljni pojmovi. Zagreb: Educa.
Učeničko gledište (sredina za učenje, skriveni kurikulum, kurikulum
i spol, uloga učenika u odlučivanju o kurikulumu, ispiti). Nastavničko gledište (ovlašćivanje nastavnika, udžbenici, upravljanje i školski
ravnatelj, ocjenjivanje nastavnika). Planiranje i izrada kurikuluma
(okviri za kurikulum, situacijska analiza/procjena potreba, namjere,
ciljevi i zadaci, odabir metode, procjenjivanje, ocjenjivanje i testiranje. Tylerov model planiranja. Walkerov svjesni pristup planiranju.
Učitelji kao istraživači/akcijsko istraživanje. Izrada kurikuluma temeljena na središtu. Izrada kurikuluma temeljena na školi. Upravljanje
kurikulumom (planiranje promjena, upravljanje kurikulumom: model
suradničkog upravljanja školom. Uspješne škole i kako škole učiniti boljima (školska vijeća i upravna tijela, ocjenjivanje/kritika škole,
provedba kurikuluma). Kurikulumska ideologija (povijest kurikuluma, školski predmeti, teorija kurikuluma i rekonceptualisti, sociologija znanja i kurikulum, reforma kurikuluma).
• Mijatović, A. (1996). Kurikulum kao okosnica osuvremenjivanja
obrazovanja. U: Pedagogija i hrvatsko školstvo: jučer i danas, za
sutra. Ur. Hrvoje Vrgoč. Zagreb: Hrvatski pedagoško-književni zbor,
str. 69–76.
Pedagoška transverzala (didaktonomijska os: cilj, zadatak, sadržaj,
organizacija, metoda i evaluacija). Odgovori na pitanje Što? (C, Z, S)
i Kako? (O, M). Određivanje cilja.
• Mijatović, A. (2000.). Leksikon temeljnih pedagogijskih pojmova.
Zagreb: EDIP, str. 169–170.
Kurikulum (curriculum).
• Milat, J. (2005). Pedagoške paradigme izrade kurikuluma. Pedago-
gijska istraživanja (Zagreb), II, br. 2, str. 199–208.
Što je kurikulum? Opća paradigma izrade kurikuluma. Pedagoška paradigma izrade kurikuluma.
•
Milat, J., Luketin, I. (1995). Modularno-strukturirani pristup programiranju nastave tehničke kulture za općeobrazovnu školu. Napredak (Zagreb), CXXXVI, br. 4, str. 381.–389.
•
Miljak, A. (1991). Kurikulum utemeljen na humanističkoj teoriji
odgoja. Thélème (Zagreb), XLI, br. 1–4, str. 15–26.
• Miljak, A. (2005). Su-konstrukcija kurikuluma i teorije (ranog odgoja) obrazovanja. Pedagogijska istraživanja (Zagreb), II, br. 2, str.
235–250.
Sukonstrukcijski pristup tvorbi kurikuluma. Kurikulumi ranog odgoja
u svijetu. Sukonstrukcija našeg kurikuluma ranog odgoja. Socijalni
konstruktivizam i socijalna teorija kurikuluma ranog odgoja.
•
Miljak, A. (2007). Teorijski okvir sukonstrukcije kurikuluma ranog
odgoja. U: Kurikulum: teorije, metodologija, sadržaj, struktura. Ur.
Vlatko Previšić. Zagreb: Zavod za pedagogiju Filozofskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu, str. 177–215.
Sukonstrukcijski pristup tvorbi kurikuluma (proces zajedničke tvorbe). Kurikulum ranog odgoja u svijetu i Hrvatskoj. Socijalni konstruktivizam i sociokulturna teorija kurikuluma.
•
Möller, K. (1994). Didaktika kao teorija kurikuluma. U: Ddidaktičke teorije. Ur. H. Gudjons, R. Teske, R. Winkel. Zagreb: Educa,
str. 79–94.
Što je kurikulum? Kurikulumska didaktika. „Ciljno usmjereni pristup“. Što želi postići ciljno usmjereni pristup? Upute za djelovanje:
koraci za učenje i kontrolu učenja prema ciljno usmjerenom pristupu.
Prednosti ciljno usmjerenog pristupa.
• Pastuović, N. (1991). Teorija kurikuluma u obrazovanju odraslih.
Thélème, (Zagreb), XXXVII, br. 1, str. 15–25.
Pojam kurikulum. Kurikulumski elementi (ciljevi, sadržaji, učenje i
poučavanje i evaluacija). Tehnike kurikulumskog planiranja (utvrđivanje potreba, formuliranje ciljeva, izbor sadržaja, organizacija sadržaja, izbor načina učenja, organizacija poučavanja, metode vrednovanja).
•
Pastuović, N. (1999). Edukologija: integrativna znanost o sustavu
cjeloživotnog obrazovanja i odgoja. Zagreb: Znamen, str. 514–574.
Teorija kurikuluma: praksiologija obrazovanja i odgoja na mikrorazini. Koncept kurikuluma. Kurikulumske teorije. Teorija ciljeva učenja. Teorija sadržaja učenja: strukturna. Teorija uvjeta učenja. Teorija
vrednovanja.
Učenici su crtežima pokazali kako zamišljaju svoje buduće zanimanje
Iskustva dobre prakse - Projektna nastava
u OŠ Ivana Gorana Kovačića u Štitaru
Kako odabrati
buduće zanimanje
Piše Mara Čović
pedagoginja u OŠ Ivana
Gorana Kovačića, Štitar
U
svibnju ove godine naši
su učenici i učitelji priveli kraju dva projekta, koji
su vremenski trajali cijelo drugo
polugodište. Već nekoliko godina radimo po sličnom hodogramu: u kolovozu evaluiramo sve
aktivnosti i provedene projekte
u prošloj školskoj godini i planiramo aktivnosti i nove projekte
za sljedeću školsku godinu, što
nam se pokazalo opravdano i
učinkovito. Tako smo prošle godine planirali dva projekta, koja
smo proveli u protekloj školskoj
godini.
U društvu s Ivanom
Brlić-Mažuranić
Projektna nastava pod naslovom Dani Ivane Brlić-Mažuranić održana je 11. lipnja. Taj su
dan učenici od prvog do četvrtog
razreda pokazali lepezu aktivnosti koje su zajedno sa svojim
učiteljicama pripremali tijekom
protekle školske godine.
Na samom početku lijepo odjevena i s velikim šeširom, našu je
školu posjetila naša knjižničarka
u liku poznate spisateljice Ivane
Brlić-Mažuranić. Djeca su organizirala kviz u kojem su odgovarala na pitanja o životu i djelu poznate spisateljice. Igrokaz Šuma
Striborova izveli su učenici od
prvog do četvrtog razreda.
Na zidovima škole izložili smo plakate na kojima smo
fotografijama pokazali posjet
Slavonskom Brodu u vrijeme
obilježavanja tradicionalne manifestacije posvećene poznatoj
spisateljici. Učenici su uljepšali
crtežima zidove svojih učionica,
na kojima su pokazali dojmove
s kazališne predstave Licitarsko
srce, kojoj su nazočili 22. travnja. Na plakatima su izložili pripremu projekta, planirane aktivnosti i rezultate svih aktivnosti.
Na kreativan i originalan način
izradili su slikovnice u kojima su
riječima i slikom prikazali svoje osjećaje, ljepotu i vrijednost
pročitanih djela Ivane Brlić-Mažuranić.
U projekt su se uključili i roditelji koji su zajedno sa svojom djecom izrađivali lutke na
Okrugli stol
Okrugli stol za učenike osmih razreda i njihove roditelje na
temu Profesionalno informiranje, savjetovanje i usmjeravanje
učenika osmih razreda održan je 25. svibnja ove godine. Sudionici su bili predstavnici srednjih škola iz Županje i Vinkovaca te predstavnik Zavoda za zapošljavanje - Županja, koji su
predstavili učenicima svoje škole, upoznavši ih s nastavnim
programima i načinom školovanja u pojedinoj školi te s mogućnostima studiranja nakon položene državne mature. Učenici i roditelji bili su zadovoljni s iscrpnim i detaljnim informacijama važnima za daljnje školovanje i stipendiranje.
likovnoj radionici kojima su bili
oduševljeni svi posjetitelji naše
škole, a učiteljica Ana Musić nacrtala je portret Ivane Brlić-Mažuranić, koji krasi ulaz u školu.
Svi sudionici i pozvani gosti bili
su oduševljeni druženjem, novim spoznajama i mogućnošću
da su na nekoliko trenutaka ušli
u bajkoviti svijet Ivane BrlićMažuranić.
Profesionalno
informiranje,
savjetovanje i
usmjeravanje učenika
Ovaj je projekt započeo na
sjednici Učiteljskoga vijeća 8.
siječnja ove godine, kada su dogovorene aktivnosti koje će se
odraditi u drugom polugodištu.
Jedna od radionica zvala se Stereotipi i predrasude. Realizirala
ju je nastavnica Marija Klarić
s učenicima sedmih i osmih razreda. Učenici su spoznali da
ne treba imati predrasude prema
određenim zanimanjima.
Likovnu radionicu Moje buduće zanimanje pripremila je
nastavnica Dajana Jozanović s
Planiranje,
provedba i
rezultati projekata
pokazali su da
smo ponovno
uspjeli, što
je pokazala i
evaluacija na
Vijeću učitelja
na početku ove
školske godine
učenicima osmoga razreda koji
su na kreativan i zanimljiv način prikazali različita zanimanja
koja ih privlače. Učenici osmog
razreda napravili su intervju s
medicinskom sestrom, kriminalističkim službenikom, nastavnikom njemačkog jezika i voditeljem pošte u Štitaru. Svi su
govorili o svom zanimanju, kako
bi učenicima približili svijet rada
nakon završene škole.
Nakon toga provedena je anketa s učenicima osmih razreda o
tome kamo nakon osnovne škole.
Nakon što su razrednici obradili
ankete, određeni broj učenika
poslali smo u Vinkovce na dodatno informiranje i orijentiranje
o budućem zanimanju. Posebnu
smo pažnju posvetili učenicima
sa zdravstvenim teškoćama te
smo im pružili dodatno informiranje i orijentiranje u Zavodu za
zapošljavanje u Vinkovcima.
Optimistične vizije
Obrtnička komora iz Vinkovaca 30. ožujka predstavila je učenicima osmih razreda i njihovim
roditeljima rad Komore, pomoć
kod sklapanja ugovora kod upisa
u obrtnička zanimanja te polaganja majstorskih ispita. U našu su
školu došli novi majstori, koji su
položili majstorske ispite, nakon
čega mogu samostalno otvoriti
obrt. Informacije koje smo čuli
bile su optimistične i imaju viziju koja mladim ljudima može
jednog dana otvoriti mogućnost
otvaranja vlastitog obrta u mjestu gdje žive.
Planiranje, provedba i rezultati
projekta pokazali su da smo ponovno uspjeli, što ćemo još analizirati kroz evaluaciju na Vijeću
učitelja početkom tekuće školske godine.
broj 28 • Zagreb • 21. rujna 2010.
odgojno-obrazovna
aktualno praksa
9
www.skolskenovine.hr
Likovna kultura - Čarobni svijet keramike
Glina ljubav, duša,
kreacija
U vlažnoj zemlji ne vidimo blato, nego mekani podatni
materijal kojim ćemo ispričati priču. U osam godina
školovanja mala povijest uporabne lončarije, ukrasne
keramike i kiparstva. U ime novih spoznaja, novih
vještina, kreativnosti i mašte. Proučavamo uratke nastale
u našem podneblju, ali i dio svjetske kulturne baštine.
Kopiramo, ali kod toga tražimo i nadahnuće za vlastita
rješenja. Učimo, ali se pri tome i veselimo, kreiramo i
maštamo
Piše Zvonimir Šepat,
prof. likovne kulture, OŠ Pantovčak i
Centar Goljak u Zagrebu
Mali keramičari u OŠ Pantovčak sa svojim
učiteljem likovne kulture Zvonimirom
Šepatom
B
lato. Pazi blato! Kočija u blatu.
Ranjeni vojnik u blatu. Poplava i
blato. Blato i najružnije asocijacije. Zašto tako? Zar nije bolje ovako ?
Prapovijesna lončarija, a u posudi topla hrana, Vilendorfska Venera - majka
plodnosti, Mezopotamija - nastambe za
puk i božanstva, Perzija - ukrasi za prostor, ali i za ruke i vrat, Grčka i Rim posude za hranu, ulje i vino, uljanice u
slavu Boga i modelirane skice velikog
Michelangela i Rodina, Meštrovića i
Rendića, posuđe na dvoru Luja XIV. i
Marije Terezije. I to sve od zemlje, vode
i ljudske duše. I prve asocijacije i druge,
o zemlji. Isto... A ipak nije. Pesimizam i
optimizam.
svaki oblikuje glavu životinje koja će ga
predstavljati i tako nesvjesno ulazi u svijet medaljarstva.
Novi naraštaj, novi izazovi. Građenje
posude sljepljivanjem glinenih zmijica, vještina za ruke, ali upoznavanje s
estetskim vrijednostima oblikovane šalice, tanjurića ili vaze, uvod u dizajn. I
posebno veselje, nanošenje glazure na
paljenu glinu i ponovno paljenje u keramičkoj peći. Slijedi najveće uzbuđenje i
otvaranje poklopca nakon hlađenja peći.
Kako je ispalo? Je li sve kako smo isplanirali?
Hoće li dobiti uradak za sebe ili samo
fotografiju, hoće li predmet ući u školsku zbirku? Veselje je svoj rad odnijeti
mami, ali je i čast ostaviti ga u školskoj
vitrini. Vještije ruke, nove spoznaje o
obliku, statici i estetici, I, naravno, složeniji zadaci: indijanski totemi izrađeni
s naznakama hrvatske tradicije i folklora, čudovišta i uljanice, uporabni ali i
ukrasni predmeti. Kada se to sve dovrši,
osuši, pali i glazira, kada glina postane
završni rad, nitko niti ne pomisli na
prljave ruke, isušenu kožu na rukama,
zemlju ispod nokata. Vidimo novostvoreno djelo, ukras za dom ili školsku vitrinu, osjećamo zanos, ljubav i
dušu koju smo u taj predmet udahnuli.
Tada poželimo to napraviti još veće, bolje, više po svom. A da ograničeno vrijeme blok-sata ne sputava maštu, spontanost i kreativnost, postajem članom
keramičarske grupe.
Pas, rad učenika Petra
Čigira, Centar Goljak
O, ta divna dječja mašta!
Mi smo se u školi opredijelili za optimizam. U vlažnoj zemlji ne vidimo
blato, nego mekani podatni materijal
kojim ćemo ispričati priču. U osam godina školovanja mala povijest uporabne
lončarije, ukrasne keramike i kiparstva.
U ime novih spoznaja, novih vještina,
kreativnosti i mašte.
Kao u povijesti. Od jednostavnijeg
prema složenijem. Naznake volumena,
pa plitki i duboki reljef. Zatim puna plastika s težnjom prema narativnom kao i
apstraktni oblici u ravnoteži i dinamici. Proučavamo uratke nastale u našem
podneblju, ali i dio svjetske kulturne
baštine. Kopiramo, ali kod toga tražimo
i nadahnuće za vlastita rješenja. Učimo,
ali se pri tome i veselimo, kreiramo i
maštamo.
Prvi razred radi kuglice koje koturaju, ali i spajaju. One su za njih nesvjesni
ulazak u svijet zakona fizike, planeta
i zviježđa u svemiru, spojene postaju
grozd, a nanizane ogrlica.
Plošno istanjena masa vještim utiskivanjem i nizanjem geometrijskih likova postaje plitki reljef s ornamentima,
medaljica ili ukras za bor. Potaknemo li
kreativnost te „male duše“ odvest će nas
u svijet koji odrasli samo naslućuju. Od
zadane teme, a u okviru iste problematike, nastat će nešto novo, dječje, a nama
gotovo nepredvidljivo.
O ta divna dječja mašta!
Pokušajmo, djeco, sada nešto malo
drugačije! Ta mekana glina koja se je
slijepila uz podlogu može „izrasti“ prema gore, može se „pokrenuti“. Oblikujte
svog psa ili mačku, žabu, guštera, puža
ili miša. Hodaju oko vas, gledali ste ih
na filmu, animirane na televiziji. Kada
Patka, Inke
(rad keramičke skupine
OŠ Pantovčak)
Reljefi osobnih želja
Keramika, posude
(rad keramičke skupine OŠ Pantovčak)
ih oblikujete, ispeći ćemo ih u keramičkoj peći, osmisliti scenu i napisati tekst
za naše malo kazalište. Glina postaje
„živa“.
Novi naraštaj, novi izazovi
Kao mali, dobivali smo licitare na
proštenjima. Malen i topao znak pažnje,
sjećanja i ljubavi. Srčeko, konjek, patka s ogledalcima ili bez njih, ali uvijek
puni ritmički nanizanih ukrasa. Učinimo nešto za svoju mamu. Ona nam je
dala prvo licitarsko srce, ali i svoje srce
i ljubav. Istanjimo glinu, izrežimo oblik
srca, ukrasimo cvjetićima ili krivuljama,
oslikajmo glazurama i napišimo poruku,
uzvratimo ljubav.
I tako dolazimo u peti razred i razne
intervencije utiskivanja i crtanja po plohi istanjene gline pretvaramo u svjesno
građenje reljefa. Tema „Ja poglavica“ i
Tu nastaju „pravi“ radovi. Veliki, savršeno oblikovani i dorađeni. Otkrivaju se
tajne pripreme gline, sljepljivanje, njeno
postupno sušenje pokrivanjem i otkrivanjem, pa brušenje i priprema za paljenje.
Finese glaziranja s nekoliko paljenja,
ovisno o kakvoći glazure. Mala nauka. A
teme? Prema našim željama i zajedničkom dogovoru. Reljefi voća kao tradicionalni novogodišnji poklon naše škole,
licitari, ljudske figure u povijesnim odorama, stilizirane posude za vodu starih
Inka prema katalogu iz Petit Palaisa,
oslikani crteži s faraonskih grobnica...
U sve to utkano je puno ljubavi i mašte. A glinu vidimo kao podatni materijal koji nam pomaže da ostvarimo svoja
nastojanja, zamisli i maštanja. A zemlja
kao blato? Te asocijacije ostavljamo onima koji, nažalost, nisu ušli u taj čarobni
svijet keramike.
aktualno praksa
odgojno-obrazovna
10
www.skolskenovine.hr
Skriveni kurikulum
broj 28 • Zagreb • 21. rujna 2010.
(2)
Kompetencije uma, srca
i tijela
Škola nije samo mjesto na kojemu se
uči kako biti učenik, pisac, znanstvenik,
ljubavnik ili stolar, nego je to i mjesto na
kojemu se uči da si i dobar u tome. Netko, naravno, može pokušati povisiti akademske standarde političkom odlukom,
ali jedino strpljivo razvijanje karaktera
uma osigurat će da dijete i adolescent ne
nestanu zauvijek
Piše David Brierley
Sveučilište Rudolfa Steinera u
Oslu
N
ajvažniji cilj obrazovanja jest razumijevanje
samoga sebe u svijetu.
Znanje je tamo gdje se subjektivno i objektivno susreću. Neki
misle da su činjenice hladne,
odbacuju ideju da znanje posjeduje vlastitu moralnost, da znanje ima svoje mjesto u ljudskoj
duši.
Pravo je vrijeme da se prisjetimo da su nas tijekom povijesti
dva motiva dovela do usvajanja
znanja: kontrola i znatiželja.
Ljudska su bića po svojoj prirodi znatiželjna, ali u isto vrijeme
žele upotrijebiti znanje da kontroliraju svoju okolinu i jedni
druge. Jednostranost ovog dualiteta može dovesti do oskudice
personaliziranog znanja kao ta-
kvoga. Međutim, postoji i treći
izvor znanja čija važnost neprestano raste u našoj tehnološkoj
civilizaciji.
Dug put do
pedagogije
Ova vrsta znanja ne temelji
se na znatiželji ili kontroli, no
jednako je značajna. Temelji se
na suosjećanju, ljubavi, i nije
ukorijenjena u našim intelektualnim akademskim tradicijama,
već u našoj duhovnoj baštini. Teme budućnosti neće biti
iskorištavanje i manipulacija
našega svijeta, nego potrebe za
izmirenjem koje obuhvaća obje
stvarnosti i unutarnju i vanjsku. Čin znanja jest čin ljubavi.
Znati je isto što i voljeti, i da
upotrijebim citat Dostojevskog
- „Ljubav postaje djelovanje”.
Dug je put do pedagogije potrebno je mnogo vremena
Iz osobnoga kuta
Na kraju krajeva, umjetničko
djelo nikada nije dovršeno...
Pretpostavka za unutarnje
putovanje mladoga čovjeka
i učitelja jest da se zaustave i
pogledaju gdje se nalaze. Prije
nego se upustiš u potragu ove
vrste, prvo moraš istražiti tko
si, gdje se pronalaziš i na kraju
gdje možeš pronaći put naprijed. Stabilan osobni identitet
uvjet je za snažan zajednički
duh. Unutarnje putovanje koje
započinje u pubertetu zahtijeva da učenik gleda van u svijet
i da je u isto vrijeme svjestan
sebe. Na tom putu postoji nekoliko signalnih stupova i
mnogo znakova upozorenja.
Adolescenti ranjiviji
od djeteta
Kako ja to vidim, današnji
učitelji se suočavaju, u učionici
ili radionici, s dva glavna izazova: uspostavljanje samopoštovanja i razjašnjenje iskustva.
Samoprocjenjivanje nije lak
zadatak te postaje središnji dio
Pravila ponašanja u našim kolektivima
Dobra djela i lijepe riječi
Piše Ivana Ivančić
Srednjoškolski đački dom, Osijek
D
da netko postane stručnjak
za budućnost ljudi. Talent se
oblikuje u tišini. Učitelj rijetko kada vidi rezultate svoga
rada.
No, tijekom godina naučio
sam da je kreativna sloboda
tajna sreće. Kreativna mudrost
srca prisutna je u svakome od
nas i ja kao učitelj imam zadatak da ju oslobodim i u svojim
učenicima i u sebi. Ništa ne
može nadomjestiti nedostatak
pokušaja da se strastvenim kreativnim radom ona postigne.
a su zbornice i kolektivi često
izvorom neugodnosti, ta je činjenica poznata mnogim nastavnicima i zaposlenima u prosvjeti. Tamo gdje
ima ljudi, ima i problema. No, te probleme treba znati umjeti izbjeći ili ne izazvati ih. Rješenja kako to postići svi smo
naučili kroz odgoj lijepoga ponašanja još
u prvim danima svoga odrastanja i školovanja. Ponekad zaboravljamo da ono što
su nas roditelji i nastavnici učili kao djecu i ono što mi trebamo podučavati naše
učenike, jednako vrijedi i za nas danas
- samo što, nažalost, to ne primjećujemo
ili zaboravljamo. Stoga, možda naodmet ne bi bio mali podsjetnik vladanja u
spomenutom društvu kako bismo i sebe
i svoje kolege zaštitili od nepotrebnih neugodnosti.
Ne psujte pred učenicima, ma koliko
vam se to činilo simpatičnim i koliko
god vam to pridonosi naklonosti učenika. Zapamtite, psovka je znak nemoći i
srdžbe.
Ne dopustite da vas društvo zavede i
da zaboravite primjereno izražavanje.
Zapamtite, u točnosti značenja, jasnoći
izgovora i naš se um vježba misliti pravo, tražiti i birati pravu misao i pravu riječ koja pristoji situaciji te se u skladu s
tim počinjemo i ponašati.
Nastojte ostati dosljedni književnom
izražavanju.
Društvo ponekad zna i neugodno iznenaditi. Pazite da se ne kompromitirate
kroz bezazlena djela.
Ne ostajte predugo u manje važnim i
nevažnim razgovorima. Vaša je dužnost
posao, a ne zabavljanje kolektiva.
Smanjite tračeve na minimum. Oni su
ponekad potrebni kao rasterećenje, ali
čuvajte se zlih misli i riječi.
Sa svima komunicirajte stručno i pristojno.
Razvijajte poslovni i profesionalni odnos.
Budite vrijedni i velikodušni - uvijek.
Ne sitničarite - to se pamti.
Ne zavidite, jer je to vidljivo. Ako mislite da je netko bolji od vas, neka vas
to inspirira i potiče na aktivnost, a ne na
razvijanje destruktivnih misli i emocija.
aktualno praksa
odgojno-obrazovna
broj 28 • Zagreb • 21. rujna 2010.
David Brierley izvanredni je profesor pri Sveučilištu Rudolfa
Steinera u Oslu, državno potpomognute samostalne institucije, koju je utemeljio 1981. godine. Također je gost predavač na
nekoliko europskih sveučilišta te se prije svega bavi metodologijom psihološke otpornosti (resilient methodology), kreativnošću u obrazovanju, kao i suradnjom s financijskim i poslovnim
institucijama na temu razvoja životnih kompetencija. Bavi se
pisanjem i autor je pet knjiga s temom metodike pojedinih nastavnih predmeta. U Hrvatskoj surađuje s waldorfskim školama u Rijeci i Zagrebu na programu kreativnog razvoja učitelja
i odgajatelja. Tekst koji objavljujemo skraćena je verzija članka
objavljena u časopisu Svitanje, Ljubljana, 2009. godine.
obrazovanja adolescenata. Žalimo se što živimo u svijetu u
kojem se čovjek ponaša prema
sebi kao da je roba. Moramo
početi razmišljati koliko smo
vrijedni, a ne koliko vrijedimo. To znači da težište našeg
pristupa treba biti na kvaliteti, a ne na kvantiteti. Moramo
naučiti što možemo očekivati
od sebe, za što smo dobri kao
individue, kako reagiramo
prema drugim ljudima, kako
možemo gledati njihovim očima. Kako bismo održali svoje
samopoštovanje moramo biti
introspektivni. Samopoštovanje ne slijedi niti jednu vanjsku
procjenu naše vrijednosti. Zato
je usko povezano s jasnoćom
opažanja. Ako ne razumijemo jasno što smo učinili i što
nam se dogodilo, onda nemamo temelj za samopoštovanje.
Razvoj samopoštovanja jednog adolescenta znatno ovisi o
osjećajima i mišljenjima ljudi
u njegovoj okolini. Na mnogo
načina, adolescenti su ranjiviji
od djeteta. Oni ne mogu s lakoćom asimilirati napad na vlastitu vrijednost ili dostojanstvo.
Ne osjećaju samo potrebu za
ljubavlju i prihvaćanjem, nego
mnogo više od toga. Mislim da
se danas razumijevanje ovog
procesa zamućuje.
Između ljudskog bića i načina zrelosti koje društvo stvara
pojavljuje se sukob. U zapadnome svijetu vidljiva je promjena u procesu razvoja ličnosti. Počeli smo stvarati novu
vrstu odrasloga čovjeka koji
Neka vaša djela budu konkretna, učinkovita i kvalitetna.
Neka se od vašeg rada vide
plodovi kod onih koje podučavate, odgajate i pomažete.
Nastojte uvijek biti vjerodostojni.
Radujte se poslu, jer samo
pravedan i predani rad razvija
čovjeka.
se temelji na novom konceptu
zrelosti. Odnos između zrelosti s jedne strane i stabilnosti
identiteta s druge nije kao što
je nekada bio. Nekada je odrasla zrela osoba bila pojedinac
s jasno određenom vlastitom
osobnošću. Danas je prisutan
manji prostor za vlastito usmjeravanje i autonomnost moramo
ponovno definirati.
Biti strpljiv!
Kompetencija kao sveopći cilj obrazovanja tijesno je
povezana s uspostavljanjem
stabilnog identiteta. Pomažući
adolescentu da razvije dobre i
specifične razloge da o samome
sebi misli blagonaklono, škola
može u velikoj mjeri pridonijeti razvoju stabilnoga identiteta. Mladi ljudi moraju razviti
kompetencije uma, srca i tijela.
Učenik treba razmišljati o toj
kompetenciji kao o svojoj. Snage koje su potrebne da se takva
kompetencija razvije predstavljaju mnogo širi koncept nego
što većina odraslih misli.
Škola nije samo mjesto na
kojemu se uči kako biti učenik,
pisac, znanstvenik, ljubavnik
ili stolar, nego je to i mjesto
na kojemu se uči da si i dobar
u tome. Netko, naravno, može
pokušati povisiti akademske
standarde političkom odlukom,
ali jedino strpljivo razvijanje
karaktera uma osigurat će da
dijete i adolescent ne nestanu
zauvijek.
(Kraj)
Sve ocjenjujte, vrednujte i
analizirajte.
Ne budite škrti na riječima
i djelima.
Pomozite onima kojima je
pomoć potrebna, ali samo onoliko koliko se to od vas traži i
koliko dotični mogu prihvatiti.
Sve preko toga često ne ispada
dobro.
Ni s kim ne ulazite u sukobe.
Na vrijeme se povucite iz
društva.
Težite znanju - u znanju su
rješenja i moć.
Stalno učite i u tome budite
primjerom drugima.
Ne govorite tamo gdje niste
pozvani govoriti.
Ne ulazite u društvo gdje niste poželjni, ne namećite se, jer
to nije pristojno i ometa krug
ljudi koji su se radi nečega sastali.
Ne preuzimajte glavnu riječ
u društvu ukoliko vam ona nije
dodijeljena.
Za svakoga u kolektivu
imajte lijepu riječ.
11
www.skolskenovine.hr
UpoznajMO sebe! (3)
Naše
ponašanje u
razredu
Nije problem u tome jesmo li ovakvi ili
onakvi nego znamo li u pravo vrijeme
prepoznati koji se oblici ponašanja
pojavljuju kod nas i kako djeluju na
učenike s kojima radimo
Piše prim. dr. sc. Pavao Brajša
psihoterapeut i komunikolog
N
e postoje dobri i loši
nego samo stvarni učitelji s boljim, prosječnim i
lošijim varijantama svog ponašanja.
U razredu se ponašamo tolerantno, perfekcionistički i
netolerantno. U prvom smo
slučaju puni razumijevanja za
učenika, njegove sposobnosti,
mogućnosti i potrebe. Kritički se
odnosimo prema svojim postupcima. Nastojimo biti objektivni,
blagi i savjesni. U drugom smo
skloni ispravljanju učenikovih
grješaka. Nastupamo moralistički. Strogi smo u kažnjavanju i
kruti u primjeni odgojnih principa i pravila. Ne prihvaćamo
kompromis. Tražimo nesavršenosti kod sebe i učenika. Sitničavi smo i pedantni. U trećem
smo slučaju grubi, svadljivi,
odrješiti, nametljivi, tvrdoglavi.
Netolerantni smo prema svemu
kod učenika što se ne slaže s našim očekivanjima i željama.
U razredu možemo biti neuvjetovano, posesivno i uvjetovano brižljivi. U prvom
slučaju bez uvjeta prihvaćamo
i volimo učenike, suosjećamo
s njim, pronalazimo nove načine postupanja s njima. Autentični smo i iskreni. U drugom
mnogo govorimo i dosađujemo. Učenika činimo ovisnim
o sebi. Pretjerujemo u svojoj
brižljivosti. Otežavamo osamostaljivanje i normalni razvoj
učenika. Hvalimo se njegovim
uspjesima, previše popuštamo.
U trećem slučaju gospodarimo
učenikom i ucjenjujemo ga.
Kupujemo ga svojim popuštanjima, manipuliramo s njim.
Volimo ga uz uvjete. Ponašamo
se maksimalno posesivno. Pretvaramo ga u svoj posjed.
U radu s učenicima možemo
biti uvažavajuće, ambiciozno i ugrožavajuće uspješni.
U prvom slučaju uvažavamo
učenika i njegovu osobnost.
Praktični smo, sigurni, iskreni,
pouzdani, obzirni, aktivni, puni
inicijative, prilagodljivi. Otvoreno surađujemo. U drugom
smo pragmatični i usmjereni
na izvršenje školskih zadataka.
Puni smo sebe. Najvažniji nam
je vanjski uspjeh učenika. Svoje ambicije ostvarujemo preko
njega. U trećem slučaju smo
sebični i proračunati, nemilosrdni i bezobzirni. Ugrožavamo učenika prevelikim zahtjevima. Koristimo ga za svoje ciljeve. Obmanjujemo ga svojim
megalomanskim idejama i iz
njega pravimo sebi spomenik.
U razredu možemo biti maštoviti, romantični i nerealni.
U prvom smo slučaju kreativni,
uvijek interesantni. Zaključujemo intuitivno. Otvoreni smo,
sređeni, samosvjesni i posebni.
Emocionalno smo iskreni. Puni
smo razumijevanja za učenikove potrebe i želje. Veselimo
se uspjehu učenika. U drugom
smo previše u oblacima, jako
osjetljivi, teatralni i izvanserijski. Zapadamo u melankolična i
depresivna raspoloženja. U trećem slučaju smo sujetni i depresivni. Za neuspjehe okrivljujemo sebe. Nastupamo patetično.
U razredu se možemo ponašati mudro, racionalno i
sumnjičavo. U prvom slučaju
smo dobri promatrači, razumni i objektivni. Uporni smo,
mnogo razmišljamo, uvijek
dostupni. Imamo razumijevanje za učenika, uvid u svoje i
njegovo ponašanje. U drugom
smo previše distancirani i apstraktni. Volimo isticati svoju
inteligenciju. Previše analiziramo i teoretiziramo. U trećem
slučaju smo sitničavi, cjepidlake, introvertirani, egocentrični.
Teško uspostavljamo kontakt s
učenikom. Često smo mu nedostupni.
U razredu se ponašamo savjesno, kruto i agresivno. U
prvom slučaju smo oprezni i
odmjereni, diskretni i lojalni.
Znamo surađivati. Hrabri smo
i samostalni. Pažljivo ih sluša-
mo. U drugom pasivno slušamo. Ambivalentni smo i zaklanjamo se iza učiteljskog autoriteta. Strogo se držimo pravila
i principa. U trećem slučaju
smo nesamostalni i nesigurni.
Sumnjičavi smo i nepovjerljivi. Optužujemo, kažnjavamo i
dijelimo negativne ocjene.
U razredu se ponašamo optimistički, nasrtljivo i nekontrolirano. Ili smo vedri,
oduševljeni, praktični, aktivni,
radišni, suzdržani, umjereni i
radoznali ili nezasitni, ekstremni, stalno u pokretu, površni, megalomani ili impulzivni,
skloni ekscesima, paničari, neodmjereni i nerealni.
U razredu smo velikodušni,
dominantni, bezobzirni. Ili
smo fleksibilni, samouvjereni,
zaštitnici, usmjereni prema visokim ciljevima, odlučni, jaki,
konstruktivni, istinoljubivi, pošteni, uviđavni, pravedni, puni
razumijevanja i dobronamjerni
ili kontrolori, nasilni, direktivni, bez kompromisa, sebični,
tvrdoglavi i strogi ili se pretvaramo u diktatora, nasilnika,
nepopustljivog, krutog, osvetoljubivog, arogantnog, neuviđavnog, hladnog tiranina.
U razredu se možemo ponašati uravnoteženo, popustljivo i apatično. Ili smo strpljivi,
smireni, puni razumijevanja, dobroćudni, pristupačni, pozitivno
orijentirani, puni ljubavi, djelotvorni, ili pasivni, neodlučni, rezignirani, previše prilagodljivi,
nemarni, u strahu od konflikta
ili komotni, usporeni, dezorijentirani, tromi, izvan stvarnosti,
skeptični, nesnalažljivi, smušeni, nepristupačni i lijeni.
To su varijante ponašanja, a
ne obilježja ličnosti. Svi smo
skloni svim nabrojenim obilježjima ponašanja. Nije problem jesmo li ovakvi ili onakvi
nego znamo li u pravo vrijeme
prepoznati, koje od navedenih
oblika ponašanja se pojavljuje
kod nas i kako djeluje na učenika s kojim radimo. Ne radeći
na sebi, bez uvida u sebe, biti
ćemo skloniji drugoj i trećoj
varijanti određenog ponašanja,
a to ne znači da smo loši učitelji nego da nemamo uvid u sebe
i svoje ponašanje, da ne radimo
na sebi i svom ponašanju, da se
ne održavamo u boljim varijantama učiteljskog ponašanja.
(U sljedećemu broju:
Vrline dobroga učitelja)
savjetnici
aktualno
12
www.skolskenovine.hr
PSIHOLOGIJA
PEDAGOGIJA
Piπe Sanja Reæek
Piše Azra Rađenović
prof. psiholog, Osnovna πkola A. G. Matoπa, Zagreb
Budite krijesnica svojim učenicima
Evo nas u trećem nastavnom tjednu
ove školske godine. Sigurna sam da
imate energije za rad i da s veseljem
ulazite u razred. Ono što smatram iznimno važnim za svakog učitelja jest rad
na samom sebi. Puno je lakše komentirati svoje učenike i davati im savjete,
nego biti, ponekad i bolno, iskren i raditi
na svom napretku i usavršavanju. Važno je biti svjestan svojih jakih strana, a
raditi na onome gdje još uvijek možete
ostvariti napredak.
Napravite kratku vježbu, za koju vam
je potrebno pet minuta i komad papira.
Napišite koje su vaše tri profesionalno
jake strane kao učitelja i samo jednu
vještinu koju biste tijekom ove školske
godine htjeli usavršiti, čime još niste
zadovoljni. Pokušajte raditi na svom
razvoju korak po korak. Nemojte si zadavati prevelike zahtjeve koje nećete
moći ispuniti i krenite na posao. Ukoliko ste ostvarili napredak, prijeđite na
neku drugu vještinu. Ovu vježbu, uz
malu modifikaciju, možete provesti i sa
svojim učenicima na satu razrednika.
Svaki učitelj zna kako je teško prezentirati novo gradivo i organizirati nastavu te učenike motivirati na rad, kada
iz zadnje klupe neposlušni učenik ometa nastavu, upada u riječ, nasmijava
učenike. U razredu nemate niti jedno
prosječno dijete tako
da budete spremni na
njihove različitosti. Nemojte da vas izbaci iz
takta učenik koji ne želi
čuti vaše riječi. Okrenite se ostalima, a s
„ometalom“ razgovarajte poslije sata, no ukoliko je uporan izađite s
njim iz učionice i obja-
vite mu primirje do kraja sata, a kasnije
razgovarajte s razrednicom i stručnom
službom škole.
Ovo mogu izvesti svi učitelji kojima je
stalo da učenici nauče gradivo prema
svojim sposobnostima i daju svoj maksimum na nastavi. Različite će biti i razine znanja koje će učenici pokazati na
kraju, jer su različitih sposobnosti, interesa i motivacije. Koliko će oni stečeno
znanje i primijeniti u svom radu ovisi o
mnogo faktora. Ono što će učenici sigurno ponijeti u život jest intelektualna
znatiželja, odnos prema radu, rješavanje problema.
Jedan od autora kojeg psiholozi rado
preporučuju jest Robert Fulghum, vrlo
mudar čovjek - ne samo zato što dobro
opaža i što iz svake njegove riječi izbija
toplina i plemenitost, već i zato što u
banalnim stvarima otkriva trajni, duboki
smisao. Fulgham je tako opisao i - krijesnice.
„Mnogo sam se puta divio tim stvorenjima, kao velikom čudu prirode;
kompozicija valnih dužina svjetlosti
koju one emitiraju za ljudsko je oko
optimalna. No, uza svu silnu znanost i
tehnologiju, još nismo uspjeli konstruirati tako dobru žarulju.“ Ali krijesnice iz
Fulghamove knjige su posebne: “Znam
neke ljude koji jako zrače mnogo svjetla. Zato što su ga i
sami mnogo upili.
Oni naprosto sjaje. To, razumije se,
nije svjetlo kakvo se
može vidjeti očima.
No, postoje u prirodi i drugi dijelovi
spektra koji su nam
nevidljivi. Mi osjećamo samo posljedice
Postoji li i u vašem
životu osoba koja
vas je nadahnula i
bez koje danas ne
biste bili to što jeste?
njegova postojanja. Za nj vidjeti potrebno je drukčije oko!“
- Gledati tako, znači vidjeti. A vidjeti,
to znači - sagledavati viziju. Imati viziju,
znači shvaćati. Shvaćati, znači znati.
Znati, znači postojati. Postojati, znači
živjeti punim životom. Tako živjeti, znači živjeti smisleno. A živjeti smisleno,
znači postati svjetlo. Postati svjetlo,
znači biti voljen. A biti voljen, znači izgarati. A izgarati znači postojati. Paliti
se i gasiti. Možda se i krijesnice zbog
nečeg pale! (P. Zarevski, Učinkoviti
menadžer, 2005.)
Sretan je onaj učitelj koji svojim učenicima svijetli i pokazuje put prema
svjetlosti. Divan je primjer kada je hrvatski znanstvenik dr. Marin Soljačić
2005. godine dobio nagradu Američke
udruge za optiku za najbitniji doprinos
optici u cijelom svijetu. Tada je imao 31
godinu. U jednom je razgovoru izjavio:
„Želio bih spomenuti svoju profesoricu
fizike iz MIOC-a Nadu Brković. Bez njezina truda danas se ne bih bavio fizikom.“ Postoji li i u vašem životu osoba
koja vas je nadahnula i bez koje danas
ne biste bili to što jeste?
Šteta što nema više ovakvih primjera u kojima se ističe važnost i snaga učiteljskog posla. Mi smo, učitelji,
profesori i stručna služba, premda se
neki sa mnom neće složiti, najvažnija
grana proizvodnje u Hrvatskoj. Upravo
zato veliki značaj treba dati kvalitetnoj
selekciji budućih učitelja, njihovoj edukaciji i kasnije cjeloživotnom stručnom
usavršavanju učitelja.
Stara kineska poslovica kaže: planiraš li godinu dana unaprijed, posadi
rižu, planiraš li deset godina unaprijed
posadi drvo, planiraš li stoljeće unaprijed, odgajaj ljude.
PRAVO
Piπe Olivera Marinković
dipl. iur., Hrvatska zajednica osnovnih πkola
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o
odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (3)
Novi članak 130. c propisuje da
će se ravnatelju školske ustanove u
slučaju razrješenja zbog razloga navedenih u članku 44. stavku 2. točke
3. i 4. Zakona o ustanovama otkazati
ugovor o radu pisanim otkazom, koji
mora biti dostavljen, uz otkazni rok od
mjesec dana. Protiv otkaza ugovora o
radu ravnatelj ima pravo tužbom tražiti
sudsku zaštitu ( u roku od 30 dana od
dana primitka odluke o otkazu) samo
ako je podnio tužbu protiv odluke o
razrješenju prema Zakonu o ustanovama.
Članak 12. ZOID-a stavkom 1. propisuje da osobe koje su imenovane
ravnateljima školskih ustanova prema
Zakonu o osnovnom školstvu, Zakonu
o srednjem školstvu te ZOOOSŠ koje
se zateknu na dužnosti na dan stupanja na snagu ZOID-a nastavljaju s obnašanjem te dužnosti do isteka mandata, a najduže do stupanja na snagu
članka 126. ZOOOSŠ, a to je 1. 1.
2012. godine. Prema stavku 2. istoga
članka 12. ZOID-a osobi iz stavka 1.
ovog članka istekom mandata, odnosno stupanjem na snagu odredbi članka 126. ZOOOSŠ prestaje ugovor o
radu protekom roka od četiri mjeseca
od dana isteka mandata, odnosno stu-
broj 28 • Zagreb • 21. rujna 2010.
panja na snagu odredbi članka 126.
ZOOOSŠ. Sukladno stavku 3. navedenog članka 12. ZOID-a osobama iz
stavka 1. ovog članka osim prava od
4 mjeseca ne pripada niti jedno drugo
pravo osnovom prestanka ugovora o
radu na temelju ovog Zakona, drugog propisa ili kolektivnog ugovora.
Budući da se na prestanak ugovora o
radu ravnatelja školskih ustanova ne
primjenjuju odredbe Zakona o radu
glede otkaznog roka, otpremnina kao
ni ostala prava iz kolektivnog ugovora
ugovorena radi zaštite prava iz radnog odnosa radnika školskih ustanova, teško je ne zapaziti, a i zaključiti
da su ovim izmjenama i dopunama
ZOOOSŠ, a u svezi s člankom 2.
stavci 3. i 4. Zakona o radu (”NN” br.
140/09.) ravnatelji školskih ustanova
postali ”posebna vrsta menadžera“
bez menadžerskih plaća i bilo kakvih
dodatnih privilegija koje menadžeri
uobičajeno imaju.
Rok za usklađivanje odredbi statuta
i ostalih općih akata škola sa ZOIDom je 90 dana od 24.7.2010., a do
usklađenja primjenjuju se važeći opći
akti škole, osim onih odredbi koje su u
suprotnosti sa ZOID om. Prema članku 14. ZOID-a 24. 07. 2010. godine
stupio je na snagu članak 128. ZOOOSŠ, koji je trebao stupiti na snagu 1.1.2012. Članak 128. ZOOOSŠ
propisuje da se s ravnateljima sklapa
ugovor o radu na određeno vrijeme od
5 godina, a ako osoba imenovana za
ravnatelja ima ugovor o radu na neodređeno vrijeme za poslove učitelja,
nastavnika odnosno stručnog suradnika na njegov zahtjev taj ugovor će
mirovati do njegovog povratka na to
radno mjesto, a najduže tijekom dva
uzastopna mandata. Ravnatelju se
na taj način ”čuva” radno mjesto, a s
osobom koja ga zamjenjuje sklapa se
ugovor o radu na određeno vrijeme.
Nažalost, ni u ovim izmjenama i dopunama ZOOOSŠ-a nije promijenjena obveza objave javnog natječaja u
dnevnom tisku za zasnivanje radnih
odnosa u škola (osim iznimaka u nekoliko slučajeva navedenih u Zakonu).
Natječaji u dnevnom tisku su skupi,
škole nemaju dovoljno novca i stoga
je česta pojava da ravnatelji školskih
ustanova balansiraju na ivici zakona
čekajući zadnji trenutak za objavljivanje natječaja.
Također nisu promijenjeni ni neki
drugi dijelovi ZOOOSŠ-a koji su se u
praksi pokazali neadekvatnima.
pedagoginja, ravnateljica,
Osnovna škola 22. lipnja, Sisak
Dežurstva
nastavnika u školi
Raspored sati kao operativni dokument za funkcioniranje nastavnog procesa, osim rasporeda predmeta tijekom dana, potreban je i za izradu rasporeda
dežurstava učitelja. U okviru organizacije nastave i
rada u školama se uspostavlja dežurstvo učitelja tijekom nastavnih radnih dana kao obveza iz članka
38. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama. Raspored dežurstava uobičajeno se objavljuje na oglasnoj ploči i nastoji se
usklađivati s obvezama učitelja u nastavi.
Cilj dežurstva učitelja je unapređenje brige za sigurnost učenika. Zadaci dežurnih učitelja prvenstveno su prisutnost i nadziranje na određenim mjestima
u školskoj zgradi prije
nastave i za vrijeme odmora, koja se
određuju u skladu sa
školskim rasporedom.
Po potrebi obvezni su
intervenirati u situacijama koje to nalažu, a
u skladu s Pravilnikom
o kućnom redu, Protokolom o postupanju u
slučaju nasilja među
djecom i mladima.
Dežurni učitelji dužni
su za vrijeme odmora
biti na svojim mjestima prema unaprijed
utvrđenom rasporedu
unutar školske zgrade. Najčešće su to
prostori ulaza, školskog dvorišta, hola,
blagovaonica, hodnici po katovima...
U skladu s odgojnom situacijom u školi, uočenim
odgojnim problemima, određuju se i pravila dežurstva koja je korisno pismeno utvrditi i formalizirati
kroz odluku ili pravilnik. Za realizaciju školskog dežurstva važna je suradnja s dežurnim osobljem na
porti, koordinacija s ravnateljima, zapisivanje bilješki
o događajima koji su se zbili tijekom dežurstava i
o poduzetim mjerama. Pravilnik o sadržaju i obliku
svjedodžbi i drugih javnih isprava te pedagoškoj
dokumentaciji i evidenciji u školskim ustanovama
omogućava prema potrebi vođenje i drugih oblika
evidencije osim propisanih i preporučljivo je voditi
i knjigu dežurstava učitelja. Budući da o tome ne
postoji propisana forma obrasca, školama je omogućeno oblikovanje prema konkretnim prostorima i
uvjetima.
Osnovni su podaci koje bi trebao sadržavati
takav obrazac, osim datuma i mjesta dežurstva,
prostor za potpis dežurnog nastavnika koji će potvrditi prisustvo na dežurstvu i slobodan prostor
za bilješke o eventualnim incidentnim situacijama
koje su se tijekom dežurstva dogodile. Kratka bilješka trebala bi sadržavati opis incidentne situacije, točno vrijeme, prostor događanja, poduzete
aktivnosti te osobu koja je o tome obaviještena
ukoliko je potrebno daljnje postupanje. Ove bilješke tako mogu biti sastavni dio pedagoške dokumentacije u izricanju pedagoških mjera učenicima
koji krše Pravilnik o kućnom redu ili se ne ponašaju u skladu s utvrđenim pravilima ponašanja u
školi. Na kraju nastavne godine neizostavna je
analiza bilješki s dežurstava prema obliku kršenja
pravila, intenzitetu, počiniteljima i slično, a koja će
se koristiti za izradu plana odgojnog djelovanja
sljedeće godine.
Postavljeni cilj, unapređenje brige za sigurnost
učenika u korektnom obavljanju obveze dežurstva
nastavnika, zasigurno će rezultirati i zadovoljstvom
roditelja kao pokazatelj povećane skrbi za učenike
dok borave u školi, a i učenici će osjećati zaštitu i
sigurnost u prisustvu odraslih osoba. Smanjenje sukoba između vršnjaka kada se ono ipak dogodi, ali i
prevencija već samim prisustvom dežurnog nastavnika pokazatelji su kvalitetnog obavljanja dežurstva.
Stabilna i vedra atmosfera bez incidentnih situacija
za vrijeme odmora osigurat će i bolju radnu atmosferu na nastavi. Na kraju, ne i nevažno, dežurstva nastavnika za vrijeme odmora smanjit će materijalne
štete u školskoj zgradi. Iako je među nastavnicima
nepopularna, obveza dežurstva važan je i odgovoran dio organizacije nastave.
Obveza
dežurstva važan
je i odgovoran
dio organizacije
nastave. Stabilna i vedra
atmosfera bez
incidentnih situacija za vrijeme
odmora osigurat
će i bolju radnu
atmosferu
aktualno
regija
broj 28 • Zagreb • 21. rujna 2010.
BOSNA I HERCEGOVINA
13
www.skolskenovine.hr
Okrugli stol
Kadrovski kapaciteti
za Bolonjski proces
Na stručnom skupu razmatrani su značaj
izgradnje kadrovskih resursa, osiguranja
kvalitete i kadrovske politike za implementaciju Bolonjskog procesa u BiH,
analiza stanja kadrovskih resursa i politike u Europi i zemljama aspirantima za
Europsku uniju
U
organizaciji Federalnog
ministarstva obrazovanja
i znanosti, ljetos je održan okrugli stol posvećen implementaciji Bolonjskog procesa u
Federaciji Bosne i Hercegovine
na temu Izgradnja kadrovskih
kapaciteta za implementaciju
Bolonjskog procesa.
Kadrovski resursi
Na okruglom je stolu uvodna
izlaganja održalo pet domaćih i
stranih stručnjaka za reformu
visokog obrazovanja, i to prof.
dr. Stefan Dukandjiev, ključni
stručnjak GOPA-ina tima, koji u
BiH implementira projekt Jačanje visokog obrazovanja u BiH,
zatim prof. dr. Muharem Avdispahić, stručnjak za reformu
visokog obrazovanja u BiH, dr.
Terence Clifford-Amos, stručnjak EU za Bolonjski proces s
britanskog sveučilišta Canterbury Church, Boris Ćurković,
zamjenik direktora Agencije za
razvoj visokog obrazovanja i
osiguranje kvalitete BiH, te prof.
dr. Nihad Fejzić, direktor Agencije za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvalitete BiH.
Na stručnom su skupu razmatrani značaj izgradnje kadrovskih resursa, osiguranja kvalitete
i kadrovske politike za implementaciju Bolonjskog procesa u
BiH, analiza stanja kadrovskih
resursa i politike u Europi i zemljama aspirantima za Europsku
uniju kao i mjere potrebne za
punu implementaciju procesa i
harmonizaciju kvalitete nastavno-znanstvenoga kadra s europskim standardima.
Podrška
implementaciji
Tijekom diskusije iznesena su
mišljenja i zapažanja sudionika o
izlaganjima uvodničara kako bi
se izradili strateški pravci djelovanja za implementaciju Bolonjskog procesa u BiH i Federaciji
BiH, a koji će se ponuditi zainteresiranim subjektima koji su
zaduženi za provedbu procesa.
Priručnik 101 ideja za inovativne nastavnike
U okviru globalne Microsoftove inicijative Partneri u učenju, početkom rujna u suradnji s nadležnim
obrazovnim institucijama u Bosni i Hercegovini objavljen je priručnik 101 ideja za inovativne nastavnike. Priručnik nastavnicima nudi pomoć u istraživanju i iskorištavanju potencijala koje alati Microsoft
Officea nude za pripremu i održavanje nastave. Prvi dio priručnika Efikasne tehnike za organizaciju
učenja na jednostavan način opisuje tehnike rada s učenicima, posvećujući pažnju njihovu ispitivanju
i ocjenjivanju, koristeći kombinaciju tradicionalnih i modernih tehnika te konstruktivne pedagogije,
dok drugi dio Zadaci s primjerima upotrebe tehnologija daje pregled ideja za konkretnu upotrebu
alata Microsoft Officea u svim predmetima. Tiskana je određena količina priručnika te je s više od
1000 priručnika u digitalnom formatu distribuirana po školama širom Bosne i Hercegovine. Program
Partneri u učenju trajat će do 2013. godine, a njegov je cilj osuvremeniti nastavno-znanstveni proces
kroz poboljšanje pristupa i upotrebu informacijsko-komunikacijskih tehnologija u obrazovanju te osposobiti škole da poboljšaju proces učenja tako što će nastavnom osoblju omogućiti da se razvija i
preuzme vodeću ulogu.
SLOVENIJA
Fotoknjižica za učenje
slovenskog jezika
C
Sva izlaganja i najznačajnije
rasprave na ovome okruglom
stolu bit će objedinjene i objav-
entar za slovenski jezik kao drugi
jezik pri Odjeljku za slovenistiku
Filozofskog fakulteta Sveučilišta
u Ljubljani, u okviru projekta uspješno uključenje djece i učenika migranata
u odgoju i obrazovanju za razdoblje od
2008. do 2011. godine, izdala je kao pomoćno gradivo fotoknjižicu Slika jezika
za poučavanje slovenskoga kao drugoga
stranog jezika. Ministarstvo za školstvo i
šport sve je škole koje pohađaju učenici
useljenika pozvalo da se jave na predstavljanje i podjelu didaktičkoga gradiva
za poučavanje slovenskoga kao drugoga
stranog jezika.
Slikovno gradivo je dodatna pomoć
u obliku kartice koje omogućuje kvalitetnije učenje. Fotoknjižica je nastavno
sredstvo u karticama namijenjeno učenju
vokabulara i jezičnih obrazaca u nastavi
slovenskoga kao drugoga stranog jezika.
To uključuje 1882 riječi i slikovne kar-
tice, koji su raspoređeni u 14 tematskih
cjelina: boje i obilježja, slova i brojevi,
obitelj, glagoli, hrana, smještaj i prijevoz, priroda, odjeća, poslovi, slobodno vrijeme, stanovanje, škola, tijelo i
zdravlje, životinje i njihova stanovanja,
dok ostale četiri predstavljaju odabrane
gramatičke teme: završni i nedovršeni
glagoli, prijedlozi, usporedbe... Svaki set
sadrži opise osnovnih koncepata odabranoga tematskog područja. Slika i poslovne kartice testirani su u pilot-tečajevima
koje su pohađali slovenski roditelji, djeca
i migranti, koji su se održavali u sklopu
projekta.
Inače, projekt uspješne integracije
djece migranata učenika u obrazovanju
i Obrazovanje za razdoblje od 2008. do
2011. sufinancira Europski socijalni fond
i Ministarstvo prosvjete i športa.
Prema MŠŠS-u
I. B.
ljene do kraja godine u zborniku
svih okruglih stolova. Predstavnici državnih, entitetskih i kantonalnih resornih ministarstava,
javnih i privatnih sveučilišta te
fakulteta u Federaciji BiH, međunarodnih i domaćih organizacija koje se bave razvojem visokog obrazovanja, predstavnici
studenata i studentskih saveza
prisustvovali su okruglom stolu.
Inače, ovo je bio drugi stručni
skup o Bolonjskom procesu koji
u 2010. godini organizira Federalno ministarstvo obrazovanja
i znanosti, dok se održavanje
trećega, završnoga okruglog stola planira tijekom rujna, a sve s
ciljem daljnje podrške implementaciji Bolonjskog procesa u
Federaciji BiH.
Prema FMON-u
Ivica Buljan
SRBIJA
Mreža podrške
nastavnicima i školama
M
inistarstvo prosvjete Srbije formiralo je mrežu podrške nastavnicima u školama za uvođenje inkluzivne obrazovne prakse. Za svaku je
školsku upravu imenovan tim kojem se svaka škola s teritorija školske uprave može obratiti kako bi dobila podršku, elektroničkim ili telefonskim
putom. U mrežu podrške uključeni su zaposleni u školama - iskusni praktičari, nastavnici, stručni suradnici, direktori, zaposleni u Ministarstvu prosvjete,
uključujući školske uprave, te predstavnici nevladinih organizacija.
Na pitanja koja se odnose na inkluzivnu obrazovnu praksu u razredu škole
će, po pravilu, odgovarati praktičarima, dok će se za upravna pitanja obraćati
prosvjetnim savjetnicima iz školskih uprava. Također, postoji mogućnost da
članovi tima posjete školu i pruže neposrednu podršku ako škola za time izrazi
potrebu. Osim stručnjaka, u većem broju školskih uprava moguće je kontaktirati i određenu školu koja već ima iskustvo u primjeni i razvijanju inkluzivnog
obrazovanja i otvorena je za dijeljenje iskustva s drugima.
Također, na razini Ministarstva prosvjete angažiran je tim za podršku regionalnim timovima. Tim čine stručnjaci za pojedina pitanja inkluzivne obrazovne
prakse: za obrazovanje djece s teškoćama u razvoju, obrazovanje romske djece, pitanje strategije nastavnika u radu s određenim odjelima, priprema škola
za rad s djecom s različitim obrazovnim potrebama, kao i pravna i financijska
pitanja. Mreža je definirana kao otvoren sustav za daljnje uključivanje praktičara i stručnjaka, kao i škola koje razvijaju inkluzivnu praksu.
Prema Prosvetnom pregledu
I. B.
aktualno
svijet
14
www.skolskenovine.hr
NJEMA»KA
broj 28 • Zagreb • 21. rujna 2010.
Brandenburško tehničko sveučilište
- Svjetska kulturna baština
Studij
koji jamči
posao
snova
Dubrovnika. Kaže da joj se prije svega sviđa što svaki student
može ponuditi svoj posve osobni
pogled na kulturna blaga pojedine zemlje.
„Učite o svijetu, ponajviše
jedni od drugi, jer profesori to
ponekad možda ne mogu tako
dobro prenijeti. Nitko ne može
pričati o povijesti arhitekture cijeloga svijeta. No, uz međusobnu
suradnju studenata i profesora to
itekako funkcionira.“
Put do magisterija traje četiri semestra. Studenti koji ondje
studiraju moraju već imati jednu
visokoškolsku diplomu. Iva je,
primjerice, prije toga studirala
turizam, neki su završili studij
arhitekture, neki imaju diplomu
iz društvenih znanosti, ali ima
ih i koji su na BTU došli s diplomama iz područja prirodnih
znanosti.
U svijetu postoji desetak studija na kojima se može proučavati svjetska baština.
Prvi je takav, pod nazivom Studij
svjetske baštine, osnovan 1999. godine
u Njemačkoj, i to u Lužičkoj regiji, na
granici s Poljskom
K
ad se UNESCO-ov
Svjetski odbor za obrazovanje, znanost, kulturu
i komunikaciju savjetuje o tome
koji objekti imaju iznimnu, univerzalnu važnost kao kulturno ili
prirodno dobro, može se uvijek
osloniti na podršku znanstvenika. U svijetu, inače, postoji
desetak studija na kojima se
može proučavati svjetska baština. Prvi je takav, pod nazivom
Studij svjetske baštine, osnovan
1999. godine u Njemačkoj, i to
u Lužičkoj regiji, na granici s
Poljskom.
Na Brandenburškom tehničkom sveučilištu (BTU) u njemačkom gradu Cottbusu može
se upisati međunarodni studij,
čija se predavanja u cijelosti
Međunarodno
priznata diploma
održavaju na engleskom. Ideja
o ovakvom studiju nastala je u
suradnji BTU-a s Centrom za
svjetsku baštinu u Parizu.
Predavanja na
engleskom
„Suradnja s UNESCO-om je
prvoklasna. Povezani smo izravno s Centrom za svjetsku baštinu
u Parizu, baš kao i s njemačkim
i drugim nacionalnim UNESCO-ovim odborima“, objašnjava
profesorica Marie-Theres Albert,
pročelnica ovoga odsjeka na njemačkom fakultetu.
Sve važne stručne i političke
institucije koje se bave svjetskom baštinom u vezi su s ovim
sveučilištem. One ga redovito
informiraju o svojim istraživa-
njima i problemima, kojima se
potom bave studenti i profesori.
Rezultatima njihovih istraživanja se, pak, mogu koristiti razne
UN-ove kulturne organizacije,
primjerice kad razmatraju koji
se objekt još može uključiti na
popis svjetske baštine.
Kad je prije nešto više od deset godina pokrenut ovaj studij u
Cottbusu, mnogi su se podsmjehivali. U međuvremenu je studij
privukao mlade ljude iz cijelog
svijeta.
„To je nevjerojatno, naučimo
najviše zapravo jedni od drugih.
Među ostalim, da vaš vlastiti svijet nije i jedini“, hvali ovaj studij
Christian iz Čilea.
Jedna kineska studentica bavi
se drevnim vodovodnim sustavom iz svoje domovine. Jedna
Japanka, pak, putem videodemonstracije objašnjava kako se
u Japanu grade kuće otporne na
potrese. A Iva, koja je došla iz
Hrvatske, izabrala je temu povijesne opskrbe vodom grada
Predavači, pak, dolaze iz svih
odsjeka BTU-a. Profesor Jörg
Kuhn kaže da je ovaj studij jedna
od perjanica njihova sveučilišta.
A i izgledi za pronalaženje posla
nakon završetka ovog studija
prilično su dobri, kaže Kuhn,
dodavši:
„Diploma s ovoga studija međunarodno je priznata i jamči dobar posao. Mogućnosti se protežu
od UNESCO-a u samom Parizu
do vodećih funkcija u područjima zaštite spomenika i svjetske
kulturne baštine u zemljama iz
kojih studenti dolaze.“
Kuhn naglašava da se uvijek
veseli novim studentima, ali i
kada dozna što danas rade oni
bivši. Među njima je možda i
poneki student čija će se riječ
slušati kada se uskoro bude odlučivalo o tome koja dobra mogu
ući na popis spomenika svjetske
kulturne baštine.
Prema Deutsche Welle
Priredila Ivana Čavlović
Udruženje studentskih uslužnih centara
Psihološka
savjetovališta
za studente
P
ovećani pritisak tijekom
prvostupanjskog studija
tjera sve više studenata
da potraže savjet psihologa u
studentskim uslužnim ustanovama. S oko 80.000 kontakata,
savjetovališta su zabilježila porast od čak 20 posto u odnosu
na prethodnu godinu, priopćilo
je Njemačko udruženje studentskih uslužnih centara (DSW),
koje studentima nudi usluge savjetovanja u području prehrane,
financiranja studija, stanovanja,
socijalne pomoći i skrbi o djeci.
Najčešće su teme smetnje pri
učenju i radu, zatim teškoće s
ostvarenjem organizacije rada
i upravljanja vremenom, strah
pred ispitom, utučenost i loše
raspoloženje, problemi identiteta
Njemačko udruženje studentskih uslužnih centara (DSW),
koje studentima nudi usluge savjetovanja u području prehrane, financiranja studija, stanovanja, socijalne pomoći i
skrbi o djeci
i samosvijesti. Sveukupno je psihološki savjet potražilo više od
23.000 studenata u pojedinačnim
ili grupnim razgovorima.
„Prvostupanjski studij ne čini
nekoga sam po sebi utučenim ili
depresivnim. Zbog zbijenog rasporeda satnica i ispita mnogi ne
mogu obavljati honorarne poslove, a posljedica toga su financijski problemi i povišenje osjećajnog preopterećenja“, kaže glavni
tajnik DSW-a Achim Meyer u
povodu godišnjeg zasjedanja savjetnika za studente.
Novi prvostupanjski tokovi
studija povisuju psihološki pritisak na studente kada su u pitanju
rokovi, ostvarenja i financiranja.
Istodobno se u studentskim centrima povećao i broj socijalnih
savjetovanja, i to 27 posto, odnosno na oko 72.000. Ovdje su
najčešće teme financiranje studija, trudnoća i studiranje uz skrb
o djetetu, a tražena su i savjetovanja za strane studente.
Od psihičkog preopterećenja
tijekom studija posebno pate
studenti s honorarnim zaposlenjem. Prvostupanjski (bachelor)
i diplomski (master) studij stvara
velike nevolje mnogim studentima, a lakše je onima koji znaju
odijeliti vrijeme za učenje i rad
od privatnog života.
„Za razliku od redovito zaposlenih, studentima honorarcima
je mnogo teže razdvojiti rad i slobodno vrijeme. Kada se navečer
vrate u svoje domove, njihov radni dan još nije završen, jer tada po-
činje učenje“, kaže psiholog Ulrich Ebner-Priemer sa Sveučilišta
Karlsruhe. Takvim se studentima
mnogo teže odmoriti, a to je vrlo
važno radi dnevnog opuštanja i
psihičkog rasterećenja.
„Zato je potrebno razborito
planirati radno vrijeme i onda se
toga i pridržavati“, savjetovao je
Ebner-Priemer na skupu Stresni
dani održanom u Karlsruheu
prošle godine. A iako to zvuči
potpuno suprotno od uživanja u
studentskoj slobodi, za studente
je to najzdravije.
Geslo učim samo kad mi to
pričinjava zadovoljstvo manje je
djelotvorno, upozorava EbnerPriemer, kao i tvrdnja da je netko noćna ptica, jer to često znači
samo odgađanje obaveza.
Daljnji je problem za studente
nedostatak prostornog odvajanja
radnog mjesta i doma, objašnjava Ebner-Priemer. Promjena
mjesta mogla bi pomoći lakšem
isključivanju nakon boravka na
sveučilištu. Doduše, teško je
očekivati da studenti na sveučilištu mogu imati vlastitu radnu
sobu, obično je dijele s nekime
i zato nemaju potreban mir. Zato
je za mnoge učinkovito rješenje
odlazak u knjižnicu nego da uče
kod kuće. Na taj će se način brže
isključiti iz dnevnih i radnih obaveza i uključiti u studentske, steći će bolji osjećaj za organizaciju
vremena te, u konačnici, postizati bolje rezultate na fakultetu.
Prema Welt.de
Priredio Željko Medvešek
tema
broja
aktualno
Tema broja: Dræavna matura
broj 28 • Zagreb • 21. rujna 2010.
15
www.skolskenovine.hr
Dobar projekt
s puno vrijednih
rezultata
Hoće li se netko zamisliti nad rezultatima ispita i svim dobivenim podacima koji
su egzaktni, hoće li se to koristiti u funkciji poboljšanja i podizanja kvalitete
nastave pa i nastavnih planova i programa, jer funkcija državne mature nije samo
olakšanje procedure upisa na visoka učilišta nego i detektirati moguće probleme,
vidjeti gdje se ne radi dovoljno kvalitetno, koliko na rezultate utječe nastavni
proces, opremljenost škola, metodika nastave? Hoće li se svi ti podaci iskoristiti
da se aktiviraju agencije kako bi pomogle nastavnicima u stručnom usavršavanju?
N
akon prošle školske godine „više ništa neće
biti kao prije“, kako bi
u brojnim prigodama znao reći
odbjegli i posve zaboravljeni
ministar Dragan Primorac. A
zašto neće biti kao prije? Prošla školska godina donijela nam
je dugo čekanu i još duže najavljivanu državnu maturu, a
od ove godine cijela obrazovna
vertikala okrenula se kurikulumu kao posve novoj i drukčijoj
paradigmi planiranja i programiranja rada u vrtićima, osnovnim
i srednjim školama. No, zadržat
ćemo se samo na državnoj maturi. Od veljače ove godine kada se
krenulo s ispitima iz trinaest izbornih predmeta, preko ispita iz
Pripremili
Branko Nađ i Marijan Šimeg
obveznih hrvatskog, matematike
i stranog jezika do jesenskog ispitnog roka, kroz taj sustav provjere znanja prošlo je nešto više
od 35 tisuća gimnazijalaca i učenika četverogodišnjih strukovnih
škola. Još sredinom svibnja, kad
su objelodanjeni rezultati svih
izbornih predmeta, puno se govorilo o pragovima prolaznosti,
o postignutim rezultatima i ocjenama koje su mnoge razočarale,
iznenadile ili osupnule, a nemali
je broj onih koji su podatak da je
čak 12 posto učenika palo na nekim od izbornih predmeta smatrali gotovo katastrofom.
Rezultate izbornih predmeta
apsolvirali smo prije ljeta, a sada
se valja okrenuti postignućima u
obveznim predmetima. I odmah
se nameće pitanje hoće li se netko zamisliti nad svim tim podacima koji su egzaktni, hoće li se
to koristiti u funkciji poboljšanja
i podizanja kvalitete nastave pa
i nastavnih planova i programa,
jer funkcija državne mature nije
samo olakšanje procedure upisa
na visoka učilišta nego i detektirati moguće probleme, vidjeti
gdje se ne radi dovoljno kvalitetno, koliko na rezultate utječe
nastavni proces, opremljenost
škola, metodika nastave. Hoće li
se svi ti podaci iskoristiti da se
aktiviraju agencije kako bi pomogle nastavnicima u stručnom
usavršavanju, jer brojke govore
da u nekim županijama, u nekim
vrstama škola stvari jednostavno
nisu posložene kako treba.
Goran Sirovatka, ravnatelj
Nacionalnog centra za vanjsko
vrednovanje obrazovanja, rekao
nam je da je završetkom ljetnog
roka državne mature i obradom
podataka dobivena slika stanja
o kojemu se može ozbiljno razgovarati. Analize su napravljene,
ali morat će se još detaljnije sve
to proučiti, a podaci o kojima se
sad može razgovarati su samo
vrh ledenog brijega, problema ili
izazova koje je razotkrila državna matura.
„Matura je instrument kojim
se prvenstveno mjeri uspjeh učenika. Ona mjeri koliko su uspješno učenici svladali gradivo i
tema
broja
aktualno
16
www.skolskenovine.hr
Goran Sirovatka: Matura je instrument
kojim se prvenstveno mjeri uspjeh
učenika, koliko su uspješno
svladali gradivo i znanje propisano
nastavnim planovima i programima
i to je mjereno testovima za koje mislimo
da su trenutačno najbolji. Vjerojatno bi
mogli biti i bolji, mjeriti i nešto drugo, ali u
ovom trenutku testove ne smijemo smatrati
instrumentom kojim se mjeri kvaliteta rada
učitelja i škole, premda su rezultati indikativni
i govore nam puno o obrazovnom sustavu,
budući da se testira čitavu generaciju iz tri
obvezna predmeta pa je slika prilično jasna
znanje prema nastavnim planovima i programima i to je mjereno
testovima za koje mislimo da su
najbolji koji su u danim uvjetima
mogli biti napravljeni. Vjerojatno bi mogli biti i bolji, mjeriti i
nešto drugo, ali u ovom trenutku
testove ne smijemo smatrati instrumentom kojim se mjeri kvaliteta rada učitelja, škole, jer to je
nešto posve drugo. Istina, rezultati su indikativni i govore nam
o tome što se događa u obrazovnom sustavu, koji su problemi,
budući da se testira čitavu generaciju iz tri obvezna predmeta pa
je slika prilično jasna“ - rekao je
Sirovatka.
Samoprocjena
učenika
Postoji u cijeloj priči i jedan
defekt. Naime, testovi iz tri obvezna predmeta dijelili su se na
dvije razine, osnovnu i višu, i
time opet nije dobivena jednaka
mjera za sve učenike, ali se i prije
pisanja samog testa dobilo određene spoznaje. Kad se zna da je
od oko 34 tisuće pristupnika višu
razinu ispita iz hrvatskog jezika
izabralo više od polovice učenika, već se takvim opredjeljenjem
može detektirati da je gotovo polovica učenika sama procijenila
da je njihovo znanje dovoljno tek
za rješavanje ispita na osnovnoj
razini, ali i da je druga polovica
spremna prihvatiti izazove značajno težih testova i da su svjesni
te težine.
„Temeljna razlika između dvije razine ispita iz hrvatskog jezika jest u tome da je esej manje
zahtjevan, odnosno da traži manju bazičnu pismenost, kao i u
izboru književnih djela koja se
pojavljuju u presjeku svih četverogodišnjih planova i programa
- strukovnih i gimnazijskih. To
govori da imamo ozbiljan problem u poučavanju hrvatskog jezika. Naime, iz ispitnih zadataka
morali smo izbaciti neke pisce jer
se u gimnazijskim programima
obrađuju jedna njihova djela, a u
programima strukovnih škola posve druga, što je neprihvatljivo,
jer bismo tako u neravnopravan
položaj doveli učenike samo zato
jer idu u određenu vrstu škole.
Zanimljivo je da se poučavanje
hrvatskog jezika između strukovnih škola i gimnazija u cijelosti
podudara, čak i u satnici, osim u
izboru književnih djela koja se
obrađuju. To je neprihvatljivo i
nepotrebno, jer smo si time dugoročno stvorili niz problema i u
poučavanju, i u migraciji nastavnika iz škole u školu te onemogućili horizontalnu pokretljivost
učenika iz strukovnih škola u
gimnazije ili obrnuto. I to zbog
ključnog predmeta - materinskog
jezika“ - rekao je Sirovatka.
Kad je riječ o rezultatima na
ispitu iz hrvatskog jezika na višoj
razini, na kojoj je polagalo više
od 22 tisuće učenika, valja istaknuti da je više od polovice učenika riješilo oko 72 posto testa,
što je zadovoljavajuće. Test nisu
položila 323 učenika, ocjenu dobar ostvarilo je 51,6 posto, vrlo
dobar 29,9, a odličan njih 4,23
posto. Bez obzira na dvojbe i pitanja o dvosmislenosti odgovora,
test je bez velikih poteškoća riješilo više od dvije trećine učenika,
a zanimljivo je da je čak i deset
posto najlošijih učenika riješilo više od polovice testa. Istina,
učenici gimnazija i strukovnih
škola su u različitoj poziciji, jer
su im i programi različiti pa se to
vidi i po nešto slabijem rezultatu,
no tih petnaestak postotnih poena
zaostajanja u odnosu na gimnazijalce nisu neka drastična razlika. Kad bi imali jednake uvjete,
može se pretpostaviti da bi i učenici strukovnih škola imali rezultat na razini 70 posto riješenosti.
Reducirane petice
„Na temelju rezultata napravljene su analize prema županijama kako bismo vidjeli razinu postignuća i grupiranja oko srednjih
rezultata. Dobivena je slika koja
nije baš najbolja iako najslabija
županija ima prosjek od 64 posto, a najbolja oko 71 posto pa
tih sedam postotnih poena nisu
nešto strašno. No, zabrinjavajuće
je u županijama gdje postoji veliki rasap u rasponima kao što je
u Ličko-senjskoj, gdje je više od
sedam posto raspon, za razliku od
recimo karlovačke u kojoj je većina učenika grupirana u rasponu
manjem od dva posto, što govori
o tome da svi učenici znaju hrvatski na gotovo identičnoj razini koja je vrlo visoka. Tu su još
mnoge županije u kojima je taj
rasap vrlo malen pa i zaključak
da su znanja učenika ujednačena
na zavidno visokoj razini. Može
se onda zaključiti da je poučavanje u tim županijama na približno jednakoj kvalitativnoj razini i
da globalno govoreći nije važno
u koju se gimnaziju ili strukovnu školu učenik upisao, jer će u
svima dobiti podjednako znanje
iz određenog predmeta. Može
se zaključiti da u onim sredinama gdje je taj raspon značajan
postoje određeni problemi u nastavi, da postoji razlika u kvaliteti poučavanja ne samo na razini
broj 28 • Zagreb • 21. rujna 2010.
županije nego i unutar pojedine
škole“ - ističe Sirovatka.
U nekim županijama
ozbiljno škripi
Iz takve analize može se vidjeti
da je Zadarska županija najslabija sa 64 posto za razliku od onih
najboljih koji su iznad 70 posto.
Nije to ništa dramatično, ali kad
se rezultat razdvoji na strukovne
i gimnazije onda se tek vidi prava slika, pa u zadarskoj županiji
strukovne škole imaju prosječnu
riješenost oko 54 posto, a gimnazije čak 74 posto. I jedne i druge
škole su oko svog prosjeka vrlo
grupirane, ali je velika razlika,
dvadesetpostotna, između njih.
To je slika koja upućuje na zaključak da u nekim županijama
treba ozbiljno raditi na podizanju
kvalitete nastave i poučavanja.
Statistika sama po sebi može biti
i dramatična, ali stvari treba promatrati u kontekstu i analizirati
detalje, no ako se isti ili slični
rezultati ponavljaju i u matematici, i stranim jezicima, onda valja
govoriti o ozbiljnom problemu
koji treba rješavati. S jedne strane imamo značajan podbačaj, a
s druge se može reći da u nekim
županijama učenici strukovnih
škola postižu čak bolje rezultate
nego gimnazijalci. Na temelju
egzaktnih pokazatelja u svakoj
školi treba napraviti analizu postignuća, a škole su dobile sve rezultate i podatke za svaki razred
i svaki predmet, pa i informaciju
kakvo je to postignuće u odnosu na program koji poučavaju, u
odnosu na njima slične škole i u
odnosu na čitavu državu kako bi
mogli vidjeti gdje su i što im je
činiti ubuduće.
Kad se uspoređuju ocjene iz
sva četiri razreda srednje škole i
one dobivene na državnoj maturi,
vidljivo je da je dvojki podjednako, da je na državnoj maturi dvostruko više trojki, jednako četvorki, ali da je čak pet puta ma-
Prof. dr. sc. Vedran Mornar, predsjednik Nacionaln
Uvesti malu maturu, racionalizi
Jesenski upisni rok još postoji, jer visoka učilišta ne uspijevaju popuniti upisne kvote. Ljetos, na prvom roku,
Tehničko veleučilište u Zagrebu jedino je popunilo svoju upisnu kvotu. Slijedi ga Zdravstveno veleučilište s
popunjenošću od 87 posto, zagrebačko sveučilište s 84, pa
zadarsko s 83 posto, dok su neka privatna učilišta popunila
tek jedan ili dva posto upisnoga kapaciteta
P
rvi puta u povijesti imamo jedinstvene podatke o
uspješnosti učenika svih
hrvatskih srednjih škola. Kazao nam je to prof. dr. sc. Vedran Mornar, dekan Fakulteta
elektrotehnike i računarstva u
Zagrebu, član Povjerenstva za
praćenje provedbe državne mature i predsjednik Nacionalnoga vijeća za visoko obrazovanje. Objasnio je da se državnom
maturom prvi puta standardiziranim, jedinstvenim ispitom ispitalo koliko učenici znaju, pa
ih se sada objektivnije može usporediti na nacionalnoj razini,
indirektno ukazati na moguće
slabosti obrazovnog sustava te
moguća poboljšanja. Mornar
smatra da loš rezultat nije uvijek posljedica rada škole, već i
okruženja, nasljeđa, socio-ekonomskih faktora.
Što se nakon državne mature saznalo o radu srednjih
škola?
Prva provedba državne mature, jasno, neće odmah ništa
drastično promijeniti u kvaliteti
srednjeg obrazovanja i obrazovnog sustava općenito, ali će
biti dobar poticaj da se krene
nabolje. Bilo je puno otpora, ali
dobili smo podatke koje smo
pretpostavljali i ranije, ali ih nismo mogli egzaktno i mjerljivo
pokazati, da je, primjerice, količina znanja veća u gimnazijama
nego u strukovnim školama. Te
škole imaju različitu satnicu,
različite obrazovne programe,
teško ih je međusobno uspoređivati, ali ta je razlika ipak previše vidljiva.
Je li došlo vrijeme za formiranje strukovnih gimnazija?
Prevelika specijalizacija ni
na kojoj razini obrazovanja nije
dobra. Tržište rada danas je dinamično, mijenja se iz dana u
dan, i specijalizirati usko bilo
koju struku nije pametno. Ljudi
moraju imati široko obrazovanje, koje bi sigurno bilo šire u
strukovnim gimnazijama nego
u sadašnjim strukovnim školama. I model obrazovanja treba
promijeniti. Danas se obrazovne ustanove većinom temelje
na prenošenju činjenica učenicima i studentima. Smijemo
se američkom sustavu, kako
njihova djeca ne znaju gdje je
Hrvatska. Možda i ne znaju, ali
znaju nešto drugo, za njih puno
važnije. Više ih se uči razmišljati, učiti, prezentirati, pisati,
govoriti. Koliko je danas bitno
znati činjenice? Sustav treba ići
za interakcijom, s tom djecom
treba razgovarati, komentirati,
poticati ih na kreativno rješavanje problema. Kod nas prevladava ex-katedra podučavanje,
koje učenike i studente sigurno
neće poticati na kreativnost.
Kod obrazovanja kakvome treba težiti troškovi su, naravno,
veći i tu leži naš najveći problem. U Državnome proračunu
nikad nije osigurano dovoljno
financijskih sredstava za obrazovanje. Moramo odrediti i prioritete, ključna znanja, vještine
i sposobnosti.
Može li državna matura
potpuno zamijeniti prijamne
ispite?
Već ih je uspješno zamijenila ove godine. Sva su visoka
učilišta u Republici Hrvatskoj
umjesto prijamnih ispita prihvatila rezultate ispita državne
mature. Samo neka visoka učilišta još dodatno provjeravaju
specifična znanja, vještine i
sposobnosti. Dakako, kod nekih visokih učilišta još postoji i
određeno nepovjerenje, sumnja
da isključivo na temelju državne mature neće uspjeti dobiti
dobre kandidate. No, kod nas,
na FER-u, upisali smo brucoše
isključivo prema rezultatima
ispita državne mature i ja sam,
kao dekan, prezadovoljan time
što smo dobili.
Kasnimo s maturom
i bolonjskim
procesom
Gdje se pogriješilo s prvom
državnom maturom?
Ovogodišnja provedba ukazala nam je da je možda bolje
ispite državne mature rasporediti nakon završetka nastavne
godine za maturante pa je takav
Kalendar polaganja i donesen za
ovu školsku godinu. Lanjski je
kalendar bio prilagođen potrebi
da sve bude dovršeno do početka srpnja, zbog upisa na visoka
učilišta. Provođenjem državne
mature ove godine željelo se
učenike rasteretiti i ostaviti im
dovoljno vremena između ispita za pripremu. Bila je to prva
godina provedbe jednoga sustava kakvi su se u zemljama organiziranijim od Hrvatske uvodili
i usavršavali i desetak godina,
tako da uvijek ima mjesta za
poboljšanja. No, osobno sam
više nego zadovoljan kako je
sve prošlo. Mislim da je ovakav
sustav upisa na visoka učilišta
dobar, učenicima daje i više
izbora, pa ako ne ostvare upis
na studij prvog izbora, mogu na
tema
broja
aktualno
broj 28 • Zagreb • 21. rujna 2010.
nje petica. Dakle, test na maturi
je bio nešto stroži u odnosu na
njihove ocjene iz srednje škole i
matura i distribuciju ocjena svede na realnu mjeru koja je vrlo
blizu Gaussovoj krivulji.
Na osnovnoj razini ispit iz hrvatskog jezika pisalo je 14.830
učenika i postignuti je prosjek
oko 64 posto, ali nema velike
razlike između gimnazija i strukovnih škola. Postignuća gimnazijalaca u svim županijama govore da im je taj ispit bio relativno
lagan i da su s malo više ambicije
mogli bez problema pisati višu
razinu testa na kojemu bi postigli
zavidan rezultat.
Matematika je
pravi bauk!
Osnovna i viša razina ispita iz
matematike jako se razlikuju, jer
osnovna razina traži malo više od
17
www.skolskenovine.hr
temeljnih znanja bez kojih nitko
ne bi smio završiti srednju školu,
uputiti se u život ili poći u dućan.
Viša razina ispita je vrlo zahtjevna i čak je manje od jedne trećine
učenika pristupio ispitu iz matematike na toj razini. To može
biti zabrinjavajuće, jer učenici su
već i prije prijava, a nakon uvida u ispitne zadatke na mrežnim
stranicama, procijenili da nisu u
stanju na zadovoljavajući način
riješiti test. Na višoj razini od
9626 pristupnika palo je 799, a
više od 48 posto populacije riješilo je 50 posto testa. Prosječna
riješenost je najniža u Koprivničko-križevačkoj županiji na razini
44 posto, a najviša u Dubrovačko-neretvanskoj oko 60 posto.
Kad se to raščlani na vrste škola
onda u Koprivničkoj strukovne
imaju riješenost na razini 30 posto, a gimnazije 50 posto što opet
ukazuje na veliku razliku u kvaliteti i usvojenosti znanja između
strukovnjaka i gimnazijalaca.
U gimnazijama učenici postižu za pet, a u strukovnima
za oko 9 posto bolje rezultate
od učenica, što je možda i razumljivo jer učenici u tehničkim
školama imaju vrlo zahtjevne
programe, a da su učenice iz
škola u kojima matematika nije
niti toliko zastupljena niti temelj za njihovo buduće zanimanje. U mnogim županijama je i
raspon postignuća vrlo velik, od
deset do čak 70 posto riješenosti
i tu se doista ne zna što učenici
znaju i što će u pojedinoj školi naučiti, ali zasigurno govori
o tome da unutar nekih županija ima strukovnih škola koje
se međusobno jako razlikuju.
Ocjene koje su dobili na ispitu
nisu bitno različite od onih koje
su imali u četiri razreda srednje
škole, jedino je malo više učenika palo ispit, a i značajno manje
ih je dobilo ocjenu odličan i sve
su ocjene u postocima prilično
uravnotežene.
noga vijeća za visoko obrazovanje
irati studijske programe i ukinuti ljetni upisni rok
drugi, treći, peti... Zanimljivo je
da se više od polovice studenata ove godine upisalo na studij
svog prvog izbora.
Jesmo li se zaletjeli s državnom maturom, kao što neki
smatraju da smo nespremni
krenuli s uvođenjem bolonjskog procesa?
Ne shvaćam zašto cijela Hrvatska govori da smo se zaletjeli s bolonjskim procesom?!
Valjda bi isto govorili i da smo
ga uveli 2050. godine. Mnogi bi
najradije da se ništa ne događa,
da nema promjena, da profesori
i dalje predaju kao što su predavali 1890. godine, a po mogućnosti i isto gradivo. Spremni ne
bismo bili nikada.
Optimalno
rasporediti lokacije
i termine ispita
Nije li osnovni preduvjet za
Bolonju, ali i za svaku reformu, više proračunskog novca,
kojeg je u stvarnosti za obrazovanje iz godine u godinu sve
manje?
Naravno da novca nema dovoljno, da bi trebalo puno više
uložiti u znanost i obrazovanje,
ali nije baš sve u novcu. Bolonjski proces ne podrazumijeva,
kao što to mnogi misle, nastavu u malim grupama. On traži
kvalitetu, koja bi se u svakome
sustavu dala povećati bez dodatnog novca. I u malim i u velikim
grupama može se raditi i dobro
i loše. Bolonja traži međusobnu
usporedivost, ECTS, traži i da
profesor malo razmisli o tome
hoće li pred studente staviti hrpu
literature, bez da razmisli koliko student stvarno treba utrošiti vremena da svlada određeni
predmet. Kod nas te stvari uopće
nisu bile mjerene. Ima profesora
koji tvrde da se njihovi predmeti
ne mogu položiti u ljetnom roku,
već tek u kasnu jesen, jer ga se
cijelo ljeto mora učiti deset sati
dnevno. Koliko bi takav predmet morao imati ECTS bodova?
Ne samo da se nismo zaletjeli,
nego smo dvadeset godina prekasno ušli i u Bolonju i u državnu maturu.
Spomenuli ste početak srpnja kao krajnji rok za dobivanje rezultata zbog ljetnih
upisnih rokova. Može li se tu
nešto promijeniti?
Posljednjih tridesetak godina
prijamni ispiti na fakultetima
započinju u srpnju. Zaboravlja se pritom činjenicu da se
nekad davno, prije tridesetak
godina, jedan jedini prijamni
ispit održavao početkom rujna
i sve je dobro funkcioniralo.
U međuvremenu je izmišljen
ljetni upisni rok, jer su mladići
nakon srednje škole odlazili na odsluženje vojnog roka.
Danas, iako toga više nema,
mi i dalje imamo dva upisna
roka.
Zalažete se za ukidanje
ljetnog upisnog roka?
Da, iako ima dosta otpora
u akademskoj zajednici da se
prijamni održava samo u jesenskom roku. Uz ovakav sustav, kad kandidati mogu birati
desetak studija, a ne vidim tehničkih prepreka da ih biraju još
više, nema razloga za dva upisna roka, osim da se neatraktivni studiji umjetno popune
studentima koji će se sljedeće
godine ponovno pokušati upisati na studij koji ih zapravo
zanima. Takvih je kandidata
ove godine bilo šest tisuća!
Premjesti li se državna matura u drugu polovicu lipnja,
rezultati će vrlo teško biti
obrađeni do ljetnog upisnog
roka...
S obzirom na to da polaganje ispita državne mature ove
školske godine započinje 23.
svibnja, kada maturantima završi nastava te će ocjenjivanje
ispita koje najdulje traje započeti odmah nakon polaganja,
bit će moguće sve obaviti do
početka srpnja.
Za vrijeme tih ispita nastava se ne smije održavati, pa će
opet biti zakinuti učenici prva
tri razreda?
I tome se može doskočiti, jer je
zapravo jedini problem provođenje ispita iz obveznih predmeta hrvatskog i stranih jezika te matematike. Sve drugo su izborni
predmeti, koji bi se racionalnim
rasporedom mogli održavati na
zajedničkim lokacijama. Zašto
maturant iz Druge gimnazije ne
bi mogao ispit iz fizike polagati u Petoj gimnaziji ili obratno?
Upravo zato bi polaganje ispita
državne mature trebalo provoditi
na kraju cjelokupne nastavne godine, a ljetni upisni rok ukinuti.
Jesenski rok mature rezervirati
samo za bolesne i one koji su na
ljetnome roku pali, a rang liste
napraviti nakon svega.
Nitko se ne želi
upisati na čak
42 studija
Međutim, ključni je problem u
tome da dva upisna roka moraju postojati jer, primjerice ovog
ljeta, 42 studijska programa u
prvom roku nije upisao nitko, pa
se visoka učilišta nadaju da će ih
popuniti na jesenskom roku. Jesu
li nam ti studiji stvarno potrebni?
Zato, ako je moguće, državnu
maturu započeti 15. lipnja, ako
nije moguće, onda 15. svibnja.
Uostalom, hoće li obrazovni sustav stvarno toliko patiti ako se
nastava u školi jedan dan ne održi
kako bi se odradio ispit iz hrvatskog jezika? A izborne predmete
se može optimalno raspodijeliti i
sve se može odraditi na vrijeme!
Koliko studijskih programa u
Hrvatskoj nikoga ne privlače?
Osim ta 42 studija koje nitko
nije upisao, sljedeći 101 popunjen je s do 10 posto upisne kvote, a još 110 s 11 do 30 posto. O
ukidanju ili spajanju nekih programa svakako bi trebalo razmisliti. Podaci iz statistike ljetnog upisnog roka vrlo su jasni.
Najatraktivniji su i dalje studiji
zagrebačkog sveučilišta, iako se
čak ni ono nije na prvom roku
popunilo do kraja već samo s
84 posto. Najbolje je popunjeno
Tehničko veleučilište u Zagrebu, koje je upisnu kvotu od 810
studenata popunilo u ljetnome
roku. Slijedi Zdravstveno veleučilište u Zagrebu s 87 posto,
zatim zagrebačko sveučilište, pa zadarsko s 83 posto, riječko sa 77 posto,
osječko sa 75, Društveno
veleučilište u Zagrebu sa
70, splitsko sveučilište sa 69
posto, i tako dalje. Naročito
je velika razlika između popunjenosti javnih i privatnih
visokih učilišta, koja su popunila tek jedan ili dva posto
upisnih kapaciteta, što se sigurno može pripisati modelu
financiranja. Tko će platiti
30 tisuća kuna godišnje
ako može drugdje studirati potpuno besplatno?
Treba li ukidati
studijske programe?
Ne odmah i
ne bez analize
Nužno je uvesti malu maturu!
Nužno nam je potrebna mala državna matura, na završetku osmog razreda osnovne škole. Trebalo ju je uvesti odavno, ali desetljećima se nije vodilo računa o tome.
Ako je preskupo, nije nužno uvoditi sveobuhvatni projekt. Dovoljno je djeci ponuditi
kratki jedinstveni ispit općeg znanja, primjerice, neka napišu riječ ćevapčići, neka
izračunaju koliko iznosi 15 posto od 50 i neka odgovore kada je okrunjen kralj Tomislav. I takvih četrdesetak pitanja s temeljnom matematikom, osnovama pravopisa i
općim znanjem koje im je osnovna škola svakako trebala usaditi ne bi previše koštalo, a već bi ti rezultati stvorili sasvim drukčiju sliku od one koja nam svake godine nudi
poplavu odlikaša. Sam ispit bi trebao biti takav da za njega ne treba nikakva dodatna
priprema. Osam godina obrazovanja sasvim je dovoljna priprema za to, zar ne?
stvarnih društvenih potreba. Ne
možemo ukinuti neki studijski
program samo zbog loših rezultata jednog upisnog roka, ali možemo provesti restrukturiranje,
reprogramiranje, spajanje programa, fakulteta, katedri, dakle racionalizaciju. Neke struke i studije
treba jačati, najbolje sustavom
stipendija. Polovica hrvatskih
studenata i dalje studira društvene znanosti dok se mi žalimo da
nemamo dovoljno liječnika ili
ICT stručnjaka, a ne radimo ništa
suštinski da se to promijeni.
Branko NAĐ
aktualno
tema
broja
18
www.skolskenovine.hr
Na osnovnoj razini puno su
jednostavniji zadaci i najteži je
zadatak postotni račun. Pisalo
ih je više od 23 tisuće učenika i
prosječna riješenost je 52 posto.
No, i tu je razlika između gimnazijalaca i strukovnjaka gotovo
20 postotnih poena. Osnovna razina matematike je prelagana za
gimnazijalce, jer i oni prosječni
postižu oko 70 posto uspješnosti, a strukovnjaci su bez obzira
na lakoću bili na četrdesetak posto, ali i više. „Kad se pogledaju
njihove ocjene iz srednje škole,
onda se vidi da skoro polovica
njih sve četiri godine ima dvojku iz matematike i da očito nisu
uspješno svladali program predmeta. I to govori da nije loša matura nego da su njihovo znanje
nastavnici u školi ocijenili kao
neznanje. Dakle, iz razreda u razred se učenika propušta, bez obzira na to što su nastavnici svjesni da oni ne znaju matematiku.
Drugim riječima, generacije su
nam matematički neobrazovane
i to je zabrinjavajuće“ - zaključuje Sirovatka.
Strani jezici
Učenici su pisali ispite iz engleskog, njemačkog, francuskog
i talijanskog. Na osnovnoj i višoj
razini engleskog bilo je više od
32.000 pristupnika, na njemačkom nešto više od četiri tisuće,
a ostali jezici su bili zastupljeni
s jako malo pristupnika. Na engleskom je na višoj razini pisalo
oko 16.000 učenika i prosječnu
riješenost od gotovo 80 posto
postigla je polovica pristupnika. U strukovnim školama pro-
Prof. dr. Damir Boras, dekan Filozofskog
fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Svima je cilj da državna matura
zamijeni prijamne ispite
Sadašnji dekan Filozofskog fakulteta
prof. dr. Damir Boras sudjelovao je u prvotnom Nacionalnom povjerenstvu za uvođenje državne mature, a sada je i predsjednik
Upravnog odbora Nacionalnog centra za
vanjsko vrednovanje, koji organizira i provodi državnu maturu. Kazao nam je da je
ideja državne mature bila upravo vanjsko
vrednovanje, da se standardiziranim nacionalnim testovima procijeni i ispita kvaliteta naših srednjih škola.
- S druge strane, na fakultete je uveden
bolonjski sustav, koji zahtijeva drugačiji
angažman studenata. Aktivan, osviješten,
da znaju što žele studirati, kako, i što žele
od svog života, aktivni odnos u kojem bi
svaki student trebao usmjeravati svoje
obrazovanje i birati predmete, osim jezgrenih, koje će polagati. To traži određenu zrelost i svijest o tome što se želi studirati. Sve
te sposobnosti kritičkog razmišljanja mlada
bi osoba trebala steći u srednjoj školi, koja
ne bi trebala biti samo mjesto upijanja pukih činjenica i akademskog znanja. Mogu
reći da srednje škole, naročito gimnazije,
daju određeni kvantum znanja, ali ne daju
dodatni element koji bi omogućio da djeca samostalno odlučuju o svom životu. Na
fakultetima brucoše moramo poučavati
onome što bismo očekivali da su usvojili u
srednjoj školi, govori Boras.
Visokoškolske ustanove, pa i Filozofski
fakultet, na inicijativu MZOŠ-a prihvatile
su rezultate državne mature kao standardni
ulaz u klasifikacijske postupke.
- Prihvatili smo testove iz pojedinih jezika, nekih drugih predmeta, čak i matematiku, iz predmeta koji omogućuju da vidimo jesu li potencijalni studenti dovoljno
akademski spremni za studiranje na Filo-
zofskom fakultetu. Međutim, naš prijamni
ispit se oduvijek sastojao od ispita znanja
i ispita sposobnosti. I ovaj smo puta proveli samo taj ispit sposobnosti, testiranje
zaključivanja i inteligentnih promišljanja,
u kojem se vidi kako naši kandidati barataju zaključivanjem na verbalnoj, grafičkoj,
optičkoj razini, itd. Test je s 30 posto udjela utjecao na konačne rezultate prijamnih
ispita. U strukturi našega klasifikacijskog
postupka, dakle, nije ništa promijenjeno,
osim što smo s punim povjerenjem prihvatili rezultate iz znanja koje je iznjedrila državna matura.
Nakon kompletne analize, ali i završnog
broj 28 • Zagreb • 21. rujna 2010.
sječno postignuće bilo je deset
postotnih poena slabije. Kad se
gleda distribucija po županijama, raspon je od 68 do 80 posto
riješenosti i najveće rasipanje
oko prosječnog rezultata imaju
Vukovarsko-srijemska i Ličkosenjska županija.
„I to nam govori da u tim županijama imamo određenih problema baš kao i u slučaju s hrvatskim jezikom i matematikom.
Kad se rezultat raščlani na vrste
škola, onda se može vidjeti da
gimnazije u tim dvjema župani-
Podržavam ideju
da se studenti
raspodjeljuju na
državnoj razini, jer
je to puno bolja solucija,
neće više biti prijavljivanja
na fakultete, dodatnih
ispita, i kao informatičar
smatram da će to biti veliki
napredak. Ali tome mora
prethoditi unapređivanje
testova državne mature, koji
će pokazati, a za to treba
vremena, da su sva dodatna
ispitivanja nepotrebna
uspjeha studenata na prvoj, pa možda i drugoj godini vidjet će se je li to dodatno testiranje bilo potrebno i dobro izvedeno.
- Naš dodatni ispit nije se poklapao s
državnom maturom, i s te je strane opravdan. Naravno, očekujemo da će za nekoliko godina korelacija između našeg testa
i testova državne mature biti stopostotna,
pa onda više neće biti potrebe za dodatno
testiranje prilikom upisivanja na Filozofski
fakultet. Morate razumjeti da je ovo bila
prva godina, i za državnu maturu i za fakultete, koji su se suočavali s njezinim rezultatima. I zato nije sve prošlo savršeno.
Iz nekih škola imam povratnu informaciju
da su ispiti iz nekih predmeta bili iznimno
teški, a iz drugih prelagani, govori Boras i
zaključuje:
- Iskustvo i godine provođenja dovesti
će do toga da nakon državne mature stvari
budu jednostavne, kao što je to u inozemstvu. Naš ispit sposobnosti izrađen je ciljano za Filozofski fakultet, za potrebe naših
kolegija, i ne znam bi li se mogao primijeniti i na druge fakultete. No, cilj jest da
kroz godine sklop svih testova državne mature bude toliko kvalitetan da svako pojedinačno i dodatno testiranje bude potpuno
nepotrebno. (B. N.)
jama imaju izvrsna postignuća,
ali da strukovne škole ozbiljno
zaostaju. K tome je još i velika
raspršenost oko prosječnog postignuća dok je recimo u zagrebačkim gimnazijama vrlo visoka
riješenost i vrlo malo rasipanje,
što govori o monolitnom znanju
koje učenici u njima dobivaju i
upućuje na činjenicu da je doista nevažno koju gimnaziju u
Zagrebu učenik pohađa“ - kaže
Sirovatka.
Engleski na osnovnoj razini
pisalo je više od 15 tisuća učenika i postigli su prosječan rezultat veći od 80 posto. Test je
manje zahtjevan, a razlika između strukovnih škola i gimnazija
je opet oko deset postotnih poena, a kad se pogleda distribucija
po županijama, dobivamo sliku
vrlo sličnu onoj na višoj razini
u kojoj postoji razlika između
strukovnih škola i gimnazija. U
distribuciji ocjena na maturi je
postignuto više petica nego što ih
je bilo tijekom srednjoškolskog
obrazovanja, ali to je vjerojatno
posljedica procjene učenika koji
su se plašili više razine ispita, a
onda im je osnovna razina bila
vrlo lagana i dobili su i jako dobre ocjene.
Ako se samo malo vratimo
rezultatima učenika na izbornim
predmetima, može se zaključiti
da je najteži ispit bio iz filozofije,
a najlakši iz glazbene umjetnosti
što samo govori da nam testovi
još uvijek nisu dobro baždareni
i zato ih ne treba uspoređivati,
ali se vidi da i u izbornim predmetima postoji značajna razlika
između strukovnih škola i gimnazija. To je logično, jer izborni predmeti su prilagođeni gimnazijskom programu i teško je
bilo strukovnjacima nadoknaditi
deficite u znanju.
Očite razlike
između strukovnih
škola i gimnazija
Podaci dobiveni na ispitima
državne mature, sad je to očito,
ukazuju na nešto. Rezultati nam
govore o razlikama među županijama pa i između škola unutar
jedne županije, što je na neki
način i očekivano, pa su razlike
između strukovnih škola i gimnazija i do dvadeset postotnih
poena. Razlike su vidljive i u odnosu na srednje vrijednosti postignuća pa u nekim županijama
otkrivamo veliku raspršenost,
Distribucija
riješenosti ispita
pokazuje da je u
nekim gradovima i
županijama ne samo
visok prosjek nego i
visoka koncentracija
postignuća, dok je
u drugim izražena
velika raspršenost.
Kod prvih to govori da
većina učenika ima
podjednako visoko
kvalitetno znanje
što znači da su i sve
škole kvalitetne i da
je svejedno u koju se
školu u gradu učenik
upisuje. Kod drugih,
gdje je raspršenost
izrazito velika ne
može se zaključiti
gotovo ništa i sve se
pretvara u lutriju
tema
broja
aktualno
broj 28 • Zagreb • 21. rujna 2010.
19
www.skolskenovine.hr
Često griješimo misleći da je škola
univerzalna ustanova koja od nekog tko
ne zna čini nekoga tko zna i da se samo
zahvaljujući nastavniku i opremi u školi mogu
očekivati sjajni rezultati. Međutim, škola
nije tvornica, jer ona ne proizvodi znanje
već je posrednik koji omogućava učeniku da
znanje dobije. No, najprije učenik to mora
htjeti i ključna je njegova želja i motivacija,
jer ako toga nema možemo nastavu
izvoditi u najopremljenijim učionicama i
laboratorijima, a rezultati će i dalje biti mizerni
a u nekima je ta koncentracija
izrazito visoka upravo oko srednjih vrijednosti, što govori da je
većina učenika usvojila gradivo i
da imaju podjednaku razinu znanja, dok su u nekim županijama
u svim predmetima postignuća niža, raspršenost prevelika,
nema koncentracije kvalitete što
može biti indikacija da se u školama različito radi. I ne samo to,
nego da ni roditelji ni učenici ne
znaju u koju bi se školu upisali,
jer nitko ne zna kakvi će rezultati
na kraju školovanja biti. S druge,
pak, strane i da ima županija ili
gradova u kojima su postignuća
ujednačena pa je sasvim svejedno u koju će se gimnaziju ili
strukovnu školu dijete upisati.
„Opasno je za sustav kad
postoje bitne razlike u postignućima učenika unutar škole
i između škola. Dobro je imati
ujednačene rezultate pa čak i
ako je loš rezultat, jer ćemo znati
da nešto treba mijenjati. No, ako
je rezultat raspršen onda to nije
mjera kvalitete ni programa niti
škole i ne mora značiti da škola
loše radi. Naime, često griješimo
misleći da je škola univerzalna
ustanova koja od nekog tko ne
zna čini nekoga tko zna i da se
samo zahvaljujući nastavniku i
opremi u školi mogu očekivati
sjajni rezultati. Međutim, škola
nije tvornica, jer ona ne proizvodi znanje već je posrednik koji
omogućava učeniku da znanje
dobije. No, najprije učenik to
mora htjeti i ključna je njegova
želja i motivacija, jer ako toga
nema možemo nastavu izvoditi
u najopremljenijim učionicama
i laboratorijima, a rezultati će i
dalje biti mizerni. I ne možemo
reći da je loš rezultat posljedica toga što škole nisu napravile
svoj posao nego je to samo mjera
kako su se učenici na testu ponašali.
Mnogi čimbenici
utječu na rezultate
Naravno, treba analizirati zašto su postigli bolji ili lošiji rezultat. Često zaboravljamo da je
srednja škola samo dio obrazovnog sustava i matura je mjerenje
onoga što je učenik usvojio ili
naučio od prvog razreda osnovne do danas. Ili u tome nije uspio. A u tome ga je mogla spriječiti i obiteljska situaciju u kojoj su možda roditelji ostali bez
posla, ili je putovao svo vrijeme
u školu, ili nastava u školi nije
bila stručno pokrivena na nekom
od ključnih predmeta. Jako je
puno čimbenika koji utječu na
postignuća učenika i sve ih treba ozbiljno uzeti u razmatranje.
Postignuća na državnoj maturi
mogu biti upozorenje i vlasti,
kako lokalnoj tako i državnoj,
da se pobrinu da ekipiranost
i stručna pokrivenost nastave
bude maksimalna, da imaju stalno zaposlene nastavnike barem u
ključnim predmetima, da učenici
mogu doći do škole i boraviti u
njihovim prostorima, te da budu
motivirani za učenje. U tom
smislu ni državna matura nije
nikakav čarobni štapić. Prije bi
mogla biti toplomjer koji će nešto izmjeriti i ako je temperatura
povišena to može biti prehlada,
ali isto tako i vrlo teška bolest.
Neko i takvu dijagnozu treba postaviti i reći što treba učiniti da
bolesnik ozdravi i da mu bude
bolje“ - ističe Sirovatka.
Treba reći da motivacija učenika u posljednje vrijeme sve više
ovisi i o vrijednosnom sustavu,
a čini se da je u nas puno više
u modi biti slavan, popularan,
poznat, biti viđen u medijima
bez obzira na to kojim povodom
nego napredovati u životu na
temelju svoga znanja, sposobnosti, umijeća, kompetencija.
Takve vrijednosti nisu poželjni
obrazac niti ponašanja niti života
i nažalost to ne može ispraviti ni
državna matura. To se ne može
promijeniti sve dok obrazovanje
bude doživljavano kao nepotreban trošak i kamen oko vrata
ovom napaćenom narodu.
„U svakom slučaju rezultati
državne mature ne bi trebali biti
mjerilo kvalitete rada nastavnika
u pojedinoj školi, ali jesu mjera
za to kakvo su učenici postigli
znanje i iz te spoznaje nastavnici
i škola moraju i mogu zajedno sa
svim službama izvući pouke, razmišljajući o tome što bi se moglo
napraviti da se stanje popravi te
nešto početi raditi i mijenjati.
Jednako tako može se zaključiti
da imamo ozbiljnih problema u
poučavanju matematike ne samo
u ranom, početnom učenju nego
i na srednjoškolskoj razini i da
tu nešto bitno treba promijeniti“
- zaključuje Sirovatka.
Promijenjen kalendar
Uvijek, a pogotovo sada aktualno je pitanje hoće li se nešto mijenjati u državnoj maturi.
Prema riječima Gorana Sirovatke, kalendar za sljedeću godinu
već je objavljen i napravljen
je tako da se najveći dio ispita
piše nakon završetka nastavne
godine za četvrte razrede srednjih škola, dakle od 22. svibnja
do početka lipnja. Ovogodišnji
ispiti su bili razvučeni i zbog
toga je bilo prigovora, ali školama je to olakšalo rad i moglo
se održavati redovnu nastavu.
Sad će se u nezgodnu situaciju
dovesti škole, jer je to razdoblje
kada se održavaju posljednja tri
tjedna nastave za ostale učenike
i na neki se način blokira nastava u vrijeme održavanja ispita.
Bit će teškoća posebno u školama koje rade u dvije smjene
pa će vjerojatno biti prigovora
i prijedloga da se svi ispiti održavaju tek kad završi nastavna
godina za sve učenike. To je
tehnički teško izvedivo, jer početkom srpnja već i fakulteti
očekuju da imaju rezultate zbog
upisa na studije. Nastavnici u
školama trebaju iskoristiti godišnji odmor, jer je ljeto jedino
razdoblje u kojemu ga mogu
koristiti, a osim toga krajem
lipnja se održavaju sjednice,
ispisuju svjedodžbe, odrađuju
se upisi u prvi razred. I dosta je
ograničavajućih faktora.
„Valjalo bi razmišljati i o racionalizaciji polaganja ispita iz
izbornih predmeta, jer ove je
godine bilo puno učenika koji
su prijavili čak i sedamnaest izbornih predmeta, misleći da će
ih polagati samo zato što im je
to zabavno, a događalo se da ne
izađu na njih što je neozbiljno,
jer ispite je trebalo pripremiti,
organizirati dežurstva i sve ostalo. Pokazalo se to i na jesenskom
roku za polaganje državne mature na koji gotovo 40 posto od
prijavljenih kandidata nije pristupilo ispitima i time je stvoren
trošak koji je nenaplativ.
Uz dogovor sa školama pokušat ćemo napraviti takav raspored
dežurstava pa da škole razmjenjuju djelatnike i da u nadzoru
bude po jedan djelatnik iz škole
u kojoj se piše i jedan iz susjedne. Treba vjerovati nastavnicima
koje se angažira u nadzoru, ali i
učenicima, jer nadzorom se ne
može doskočiti nečijoj vještini
prepisivanja. Valja vjerovati da
će i učenici odustati od toga kad
shvate da se pisanjem državne
mature bore za vlastitu poziciju, da si otvaraju mogućnost za
upisivanje željenog studijskog
programa te da bilo kakvo prepisivanje šteti i njima samima“
- ističe Sirovatka.
Hoće li se zbog racionalizacije
ispiti provoditi na manjem broju
mjesta, a ne kao do sada za po
nekoliko učenika u svakoj školi
veliko je pitanje. S jedne strane
roditelji očekuju da njihovo dijete piše ispite u školi u kojoj su
četiri godine pohađali nastavu. S
druge strane i učenici se ugodnije osjećaju u svojoj školi nego
u nekom nepoznatom prostoru
druge škole u kojoj bi eventualno zbog takve racionalizacije
trebali pisati ispit. Ne bismo željeli državnu maturu pretvoriti u
prijamni ispit koji svi pišu u nekoj velikoj dvorani i posve nepoznatim uvjetima.
Prigovori i propusti
Bilo je ljetos prigovora i propusta pa čak i jedan upravni
spor protiv Nacionalnog centra
za vanjsko vrednovanje koji su
pokrenule dvije učenice koje su
udaljene s ispita, što je regulirano i pravilnikom, nakon što su
višekratno upozoravane zbog
dogovaranja i prepisivanja.
„Vrlo je jasna poruka da je došaptavanje, prepisivanje, dogovaranje nelegalno i da se ni ubuduće neće tolerirati. Bilo je udaljavanja učenika s ispita, jer su
koristili mobilni telefon umjesto
kalkulatora, jer su se dopisivali
preko SMS-a, a bilo je prigovora jer ove godine nismo koristili mogućnost da se učenicima
koji ne mogu pristupiti ispitima
ocjena zaključuje na temelju
prethodnih ocjena, budući da je
i u javnosti bilo dosta sumnji vezanih za zlouporabu liječničkih
ispričnica i njihovu neautentičnost. Bilo je i medicinski doista
opravdanih slučajeva i stav je i
preporuka Nacionalnog vijeća
za visoko obrazovanje da pristupnici polažu maturu u jesenskom
roku i ako su njihovi rezultati bolji od onih koji su bili najslabiji
u ljetnom roku te ako na fakultetu ima mjesta da im se omogući
upis i vjerujem da će takvi učenici kojih je gotovo osamsto moći
upisati željeni fakultet.
Prema povratnim informacijama od učenika, možemo
reći da su i učenici zadovoljni,
s mnogih fakulteta kažu da su
ove godine upisali kvalitetnije
kandidate, one koji su isključivo
željeli studirati određeni studij i
koji su i na državnoj maturi postigli zavidne rezultate. Matura
je kvalitetno bitan pomak, to je
sustav koji na temelju objektivnih parametara verificira i mjeri
postignuća svakog pojedinca na
kraju srednjoškolskog obrazovanja te daje ocjenu prema kojoj si
učenik sam može odrediti mjesto
na skali. No, maturu ne treba mistificirati i misliti da škola treba
učenike pripremati samo za polaganje ispita državne mature.
Učenici moraju ovladati sveukupnim znanjem propisanim
programima, a škola mora biti
priprema za život, za posao, nikako samo za polaganje državne
mature. Ispitne kataloge nećemo
mijenjati, iz hrvatskog će ostati
ista književna djela kao i ove godine i učenici se mogu slobodno
pripremati za ispite prema postojećim katalozima“ - zaključio je
Goran Sirovatka.
reportaæa
aktualno
20
www.skolskenovine.hr
A
ODIN OLE
G
0
9
K
1
SKE Š
N
I
C
I
MED kuzmanića
Ante
Fantastično kori
zadar
Unatoč nedostatku prostora, ova škola
spada među najopremljenije strukovne
škole u Hrvatskoj, ponajprije u vidu informatičke tehnologije. Pokrenuli su projekt E-medica, koji interaktivno povezuje
hrvatske zdravstvene škole, odvija se kroz
razmjenu učenika i projekata te internacionalnih videokonferencija, s najnovijim
dostignućima u zdravstvenoj struci.
Vrhunac svega bila je videokonferencijska
operacija s odjela ginekologije
U
Medicinskoj školi Ante
Kuzmanića u Zadru
trenutačno se obrazuje 383 učenika, kroz program
medicinskih sestara odnosno
medicinskih tehničara, zatim
fizioterapeutskih tehničara, farmaceutskih tehničara i zdravstveno-laboratorijskih tehničara. Od jeseni je uveden i novi
program sanitarnog tehničara.
Ukupno su zaposlena 44 djelatnika, od čega deset administrativno-stručno-tehničkog osoblja
te 34 nastavnika.
Škola je u sadašnju zgradu,
smještenu unutar kompleksa
bivše vojarne, preselila 1997.
godine. Prostorno ipak nisu zadovoljni, budući da još rade podosta skučeno i u dvije smjene.
Dakako, promišlja se o preseljenju ili proširenju, kako bi se
prešlo u jednosmjenski rad.
Ravnatelj Davor Vidaković
govori nam kako su učenici po
znanju jako dobri. Poglavito
jer se radi o strukovnoj školi,
u koju ipak ne idu baš odlikaši iz osnovne škole. A mnogo
njih, gotovo polovica nastavlja
broj 28 • Zagreb • 21. rujna 2010.
Međunarodne videokonferencije oplemenjuju nastavni proces
Ravnatelj Davor Vidaković: „Imamo poseban odnos prema
trudnicama, maloljetničkoj trudnoći. Jer, to se događa, pred
time ne treba bježati. Naša škola ima jasno izgrađen stav po
tom pitanju. Dakle, osim što se učenici izlazi u susret s adaptacijom vježbi, nastave, da lakše rješava školske obveze, prilikom poroda joj škola dodjeljuje simboličnu pomoć u iznosu od
dvije tisuće kuna, dok učenici iz razreda također skupe novac
i obično kupe dječja kolica. To, dakako, ne znači da ovdje provodimo demografsku ili populacijsku politiku, daleko od toga.
No, kada se trudnoća dogodi, škola postupa humano, prijateljski, kao da se to dogodilo unutar obitelji. Mislim da smo po
tome vjerojatno jedinstveni u cijeloj zemlji!“
školovanje na fakultetima. I to
ne samo u zdravstvenoj struci,
nego i na raznim drugim studijima. Slikovito, od prošle generacije medicinskih sestara tri su
učenice bez problema upisale
medicinski fakultet, što je izniman uspjeh.
- Iako se radi u strukovnoj
školi pa bi bilo logično da se
učenike usmjerava samo u struci, mi nastojimo kod njih isprovocirati usađeni talent. Kroz
spektar brojnih izvannastavnih i
izvanškolskih aktivnosti. Otkriveni talent svi skupa usmjeravamo i podržavamo. Ako se netko
školuje u struci, npr. farmaceuta ili fizioterapeuta, ne mora to
nužno raditi i u daljnjem životu.
Zašto bi neka djevojka bila medicinska sestra, ako je iznimno
nadarena za pjevanje, smatra
ravnatelj Vidaković.
Dio globalnog
obrazovnog sustava
Govori nam da je vrlo zadovoljan osnivačima, Zadarskom
županijom, koju doživljava
kao vodeću po odnosu prema
školstvu. Zasad svaki učionički
prostor ima internet, LCD-projektor, platno, škola je nabavila
i nekoliko pametnih ploča. Fizioterapeuti imaju posebno uređene kabinete, kao i medicinske
sestre, laboranti također imaju
svoje specijalizirane laboratorije.
Posebnost škole su interni, lokalni i međunarodni projekti, i
po tome smo među najaktivnijima u zemlji, ističe Vidaković.
- Odavno smo shvatili da je
školstvo ustvari dio globalnog
sustava. Relativno rano smo
se otvarali prema svijetu, prema Europi posebno. Na čitav
niz načina smo umreženi, od
UNESCO-ova projekta SEMEP
Zaštita Jadranskog mora, Europe u školi, itd. Generalno smo
se koncentrirali na projekte, odnosno izvannastavne i izvanškolske aktivnosti. Među brojnim projektima koje je škola
pokrenula naročito smo ponosni
na obrazovni portal RivaOn, jedan od dva hrvatska portala koji
traju više od deset godina s više
od 170 tisuća posjeta godišnje.
Drugi važan projekt je E-medica, portal vezan izravno uz strukovno obrazovanje. Zamišljen
kao projekt koji će interaktivno
povezati hrvatske zdravstvene
škole, odvija se kroz razmjenu
učenika i projekata te videokonferencija, s najnovijim dostignućima u zdravstvenoj struci.
Trenutačno je osam hrvatskih zdravstvenih škola opreOtkrivanje zelene zastave
Donata
Promocija maturanata ispred crkve Sv. Donata
reportaæa
aktualno
broj 28 • Zagreb • 21. rujna 2010.
21
www.skolskenovine.hr
štenje tehnologije u nastavi
Uređivanje školskog okoliša
Crtice iz povijesti
Nakon što austro-ugarski car Franjo I. 1820. godine potpisuje odluke o osnivanju Primaljske škole u Zadru, ona s
radom počinje godinu dana kasnije. Riječ je, dakle, o najstarijoj zdravstvenoj škola u Republici Hrvatskoj. Primaljska
škola radi u kontinuitetu do talijanske okupacije Zadra, kraja
Prvoga svjetskog rata i bila je zatvorena od 1918. do 1948.,
kada je ponovo obnovljena kao Primaljska škola. Desetak
godina kasnije započela je s radom i Škola za medicinske
sestre, programi su tijekom godina proširivani, pa je došlo
do spajanja dviju škola 1977. godine. Osim stalnoga četverogodišnjeg školovanja medicinskih sestara periodično se
obrazuju primalje, zdravstveno-laboratorijski tehničari, fizioterapeuti, farmaceutski tehničari i maseri.
Godine 1987. nastaje Centar za odgoj i usmjereno obrazovanje u zdravstvu i osobnim uslugama, a 1992. škola
odlukom Skupštine Općine Zadar dobiva današnji naziv Medicinska škola Ante Kuzmanića, Zadar. Kuzmanić je bio
poznati liječnik, istaknuti narodni preporoditelj, nacionalni
djelatnik i narodni prosvjetitelj, koji je, među ostalim, 1875.
godine napisao i prvi priručnik za primalje na hrvatskom jeziku Šestdeset učenjah za primalje iz primaljstva.
Učenici često građanima mjere tlak i šećer
mljeno videokonferencijskom
opremom, pa se te konferencije
događaju gotovo svakodnevno.
Vrhunac svega je videokonferencijska operacija, što je zasad
napravljeno s odjela ginekologije. Takve konferencije imaju
i međunarodni karakter te su
dosad spajani sa Zdravstvenom
in kozmetičkom šolom u Mariboru te sa Zdravstvenom šolom
u Ljubljani. A rađen je i prijenos
za Medicinski fakultet u Mostaru. Zadarskoj školi dolaze i
brojni zahtjevi iz zemalja Europske unije, Francuske, Belgije, Litve...
- Već godinama sudjelujemo
na megavideokonferencije na
kojima zna istodobno biti umreženo i po dvjestotinjak škola iz
cijeloga svijeta, različitih vremenskih zona, meridijana, paralela. Imali smo i dva predavanje
prof. dr. Phillipa Silversteina,
jednog od najvećih svjetskih
Fizioterapeuti tijekom prakse
stručnjaka za HIV i AIDS iz
St. Joseph’s Medical Centera,
koji se nalazi u Pennsylvaniji u
SAD-u, što je svakako poseban
događaj za našu školu i našu
struku, s ponosom prepričava
Vidaković.
Edin Kadić profesor je hrvatskog, ali i glavni administrator
odnosno promicatelj upotrebe novih tehnologija u školi: „Cilj
je otprije deset, petnaest godina bio opremiti školu tehnološki, da profesori razbiju strah, počnu tehnologiju koristiti i da
ona zaista ima smisla u nastavi. Pokrenut je projekt Web kao
sredstvo poticanja uporabe IC tehnologija, zatim izrada internetskih stranica u školi, s posebnom motivacijom profesora
da sami sudjeluju u tome. S brojnim fotografijama iz života
škole ta je stranica zaživjela i za sobom povukla brojne radionice i više korisnika. Najveći je doseg to što je stvorena školska mreža. Svi profesori u svim učionicama imaju apsolutno
istovjetne uvjete rada. Računalo koje je spojeno na server,
platno, LCD-projektor, a uskoro će materijale moći pripremati
kod kuće i staviti ih na školski server. I tehnologija danas više
nije bauk, nego rado korišteno pomagalo u nastavi.“
Učenje nije mučenje!
U projektu Međunarodne ekološke škole sudjeluju od 1998.
godine, 2002. godine su stekli
status Međunarodne ekoškole,
a sada je stečen i srebrni status.
Ekoškola ne obuhvaća samo
čišćenje okoliša, dakako. To je
prije svega edukacija odnosno
stvaranje odnosa prema prirodi,
načina života. Učenici i djelatnici su kroz niz godina podigli i
svoju i svijest okoline. Stvorene
su pozitivne ekološke navike,
a sam projekt je inkorporiran u
većinu odgojno-obrazovnih područja.
Mnogo učenika sudjeluje u
informatičkim tehnologijama,
humanitarnom i volonterskom
radu, po čemu je ova škola također prepoznatljiva u Hrvatskoj.
- Među prvi medicinskim školama u zemlji smo otvorili vrata
i izašli pred javnost, mjerili tlak,
mjerili šećer, pružali prvu pomoć. Oblik je to suradnje s građanima koji je definitivno promovirao našu školu. Uspostavili
smo izravan kontakt s javnosti,
pa onda i s našim potencijalnim
budući učenicima. Posjećujemo
čak i komune u kojima se liječe
ovisnici i na taj način djelujemo
volonterski i humanitarno.
Kroz čitav niz projekata se
učenici afirmiraju, dobivaju i
konkretnu pomoć. Jer, škola
potiče kreativnost na svakoj
razini, u struci ili izvan nje.
Podržavaju sportaše kupnjom
sportskim kompleta, umjetnike,
nagrađuju najbolje. Svake godine troje učenika šalju u Rim
na blagdan Cvjetnice, na Vis,
angažirani su i u Parlamentu
mladih, odlaze na brojna druga
putovanja. Kada se sve to skupa
zbroji, ispada da se od 383 učenika svatko u ovoj školi nečime
bavi.
Pomalo neuobičajeno za strukovne škole, bave se i izdavaštvom, pa je tiskano niz izdanja,
zbirki poezija ili kratkih priča, i
svojih učenika i učenika drugih
škola. Školski list Elija bio je,
pak, godinama najbolji na nacionalnoj razini.
Zbog svega je toga suradnja
s roditeljima na iznimnoj razini, koji su prezadovoljni što im
djeca obrazovanje sreću u tako
naprednoj, motivirajućoj i kvalitetnoj sredini.
Kompanije
daruju opremu
- Dijete se ovdje ne osjeća
kao broj, nego kao subjekt. Nastavnik i učenik su partneri. A
škola je samo servis. To je ideološki odnos, geslo cijele škole,
zbog čega onda postižemo iznimne i prepoznatljive rezultate,
zaključuje Vidaković i dodaje
da zahvaljujući postignućima
škole imaju niz partnera koji
opremaju školu. Zbog toga
nisu u nezahvalnoj poziciji da
se moraju grepsti za novac od
države.
- Došli smo u poziciju da se
mnoge hrvatske, ali i multinaci-
onalne kompanije same guraju i
školi nude svoju opremu. Kada
dobijemo širi prostor od ovih
2200 četvornih metara, onda
ćemo se tek razmahati s kabinetima.
Sve što smo vidjeli i čuli u
Medicinskoj školi Ante Kuzmanića u Zadru uvjerilo nas je da
su ovdje nastavnici briljantni,
učenici izvanredni, postignuta
je suradnička atmosfera puna
međusobnog uvažavanja. Škola je to koja je na tragu suvremenih teorija škole bez prisile,
Učenje nije mučenje interna je
filozofija škole.
- Naši su učenici ionako
pritisnuti, zašto da stvarano
dodatnu napetost i pritisak?
Ujutro na nastavi, popodne
na vježbama ili obrnuto, praktično su angažirani čitav dan.
Pribrojite li tome izvannastavne i izvanškolske aktivnosti,
brojne projekte, stvarno su razapeti čitav dan. Bez ovakve
obiteljske atmosfere ne bi bilo
rezultata. Puni smo međusobnog povjerenja, ništa ne stavljamo pod ključ, ništa i nitko
nije nedostupan. Nema straha,
nema grča! Poznati smo i po
prisnom ugođaju među samim
nastavnicima. Česti su izleti,
druženja, susreti, prijateljske
razmjene s drugim školama.
Obilježavanje rođenja djece,
krštenja, diplomiranje naših
učenika, što sve stvara dobru
atmosferu i dodatno zajedništvo.
Branko NAĐ
22
www.skolskenovine.hr
UKRATKO
MURSKO SREDIŠĆE Stručno vijeće defektologa Međimurske i Varaždinske županije održano je u
Osnovnoj školi u Murskom Središću, a zbog zanimljivosti,
međužupanijskom skupu pridružili su se i neki učitelji iz
škole domaćina. Na skupu je gostovao i poznati europski
euritmist i učitelj Waldorfske škole Svetog Jurja iz Zagreba
Alen Guca. Upoznao je sudionike s temeljnim zasadama
Waldorfske škole, koju je 1919. utemeljio pedagog i znanstvenik Rudolf Steiner, rođen u nas u Donjem Kraljevcu.
Alen Guca govorio je sudionicima s osnovnim elementima
euritmije, jezika pokreta, koji omogućuje da emocije i razmišljanja izrazimo pokretom. Euritmiju je također izmislio
Rudolf Steiner. Iako je bilo naporno, jer je skup trajao više
od šest sati, svi su sudionici bili oduševljeni onime što su
čuli i saznali. Skup su organizirale voditeljice
Međužupanijskoga stručnog vijeća defektologa Olivera
Potočnik i Vanja Bojanić. Ravnateljica Marija Trstenjak
dogovorila je sljedeći susret s Alenom Gucom za 28. rujna
2010. (O. P., M. Ž.)
BAKAR Glazbeni festival djece i mladih Astra
2010. održan je u Bakru sedmi put u sklopu Margaretinog
ljeta 2010. Na lijepo uređenom prostoru Žalu ribara okupili su se mladi s područja Rijeke i susjednih mjesta. Mali
izvođači interpretirali su po slobodnom izboru skladbe
domaćih i stranih autora suvremene glazbe. Pred punim
gledalištem nastupila su 22 izvođača. Svakom se pružila
prilika da pokaže svoje umijeće i sposobnosti. Razdragana
publika podržavala je pljeskom i ohrabrivala mlade izvođače i tako pridonijela ugodnoj festivalskoj atmosferi u
bogatom kulturnom, zabavnom i sportskom Margaretinom
ljetu. (Ivan Šamanić)
DONJA VOĆA Obnovljena škola Tijekom
ljetnih praznika konačno se ostvarila dugogodišnja inicijativa ravnateljice Osnovne škole Andrije Kačića Miošića i
Školskog odbora vezana za zamjenu stolarskih dijelova
školske zgrade u Donjoj Voći. Naime, škola je građena
1962. te su prozori na sjevernom dijelu zgrade zamijenjeni
prije nekoliko godina kao i ulazna vrata. Ove godine zamijenjeni su prozori na cijeloj školi. Na natječaj se javilo
nekoliko tvrtki, a u postupku javne nabave izabran je
Marlex iz Varaždina, dok je završnu obradu špaleta te ličilačke radove izvela tvrtka MMS iz Donje Voće. Županija
varaždinska osigurala je za tu namjenu 250.000 kuna, a
cjelokupni su radovi iznosili 283.000 kuna. Budući da
škola djeluje u Donjoj Voći i područni odjel u Gornjoj Voći,
u održavanje dva tako velika i poprilično stara objekta
potrebno je uložiti značajna sredstva. Općina Donja Voća
nije se mogla zbog skromnosti svojega proračuna uključiti
u taj projekt. Školski odbor i ravnateljica zadovoljni su
izvedenim radovima, a učenici s nestrpljenjem očekuju
sezonu grijanja u kojoj više neće drhtati od hladnoće u
svojim učionicama. (Biljana Jurić)
HRELJIN Festival dječjih vrtića održan je
na igralištu Nogometnog kluba Naprijed u Hreljinu i na
tom županijskom natjecanju sudjelovalo je 560 djece iz 15
dječjih vrtića iz Bakra, Cresa, Čavla, Čabra, Novog
Vinodolskog, Jelenja, Delnica, Krka, Matulja, Opatije,
Kraljevice, Raba, Crikvenice, Rijeke i Kostrene. Prije
početka natjecanja održan je mimohod natjecateljskih
ekipa, zatim je podignuta olimpijska zastava uz intoniranje
hrvatske himne, paljenje olimpijske vatre te uz pozdravne
govore dobrodošlice bakarskoga gradonačelnika Tomislava
Klarića i ravnateljice Dječjeg vrtića Bakar Ksenije Tomac.
Festival je svečano otvorila dožupanica Nada TurinaĐurić. Djeca predškolske dobi natjecala su se u trčanju na
50 metara, štafeti 4x25 metara, bacanju loptice, skoku
udalj te malom nogometu. Višesatno natjecanje pratili su
odgojitelji, roditelji i članovi šire obitelji te brojni mještani
koji su zdušno bodrili svoje favorite. Najuspješniji bili su
polaznici vrtićâ iz Opatije, Krka i Crikvenice. Natjecanje
su organizirali županijska Zajednica sportova i Dječji vrtić
Bakra uz svestranu pomoć NK Naprijed iz Hreljina te
Vatrogasne zajednice Bakar - Kostrena. Nakon završetka
natjecanja, uslijedio je zabavni program te dodjela medalja, diploma i pehara. (I. Š.)
suradnici
javljaju
aktualno
POŽEGA
broj 28 • Zagreb • 21. rujna 2010.
Gimnazija
Prvi muzej u školi u nas
Vrijedne zbirke učila
iz 19. stoljeća te knjige tiskane prije četiri
stoljeća sad su nadohvat učenicima i
svim zainteresiranim
građanima
V
eć samim time što je ovo
jedini školski muzej u nekoj
školi neprocjenjiva je vrijednost. I druge škole imaju vrijedne
zbirke, ali ovako bogatih vjerujem
da nema. Osim toga, ovo je i jedina škola koja je planirala prostor za
depoe, odnosno čuvaonice muzejske građe. Sve je to neprocjenjivo
blago - istaknula je viša muzejska
savjetnica u Hrvatskom školskom
muzeju Elizabeta Serdar na otvaranju muzeja u požeškoj gimnaziji.
Ideja o osnivanju školskog muzeja nastala je prije deset godina kada
je požeška gimnazija slavila tri stoljeća postojanja. Tada su na poziv
gimnazijskoga ravnatelja Pavla Bucića u školu došle muzejske savjetnice Vesna Rapo i Elizabeta Serdar
i napravile prigodnu izložbu starih
učila te najavile uređenje zbirki
koje su sada smještene u novi prostor. Ono što su zatekle oduševilo ih
je te su predložile da bi bilo bolje da
sve to ostane i dalje u Požegi, ali da
se za to napravi odgovarajući prostor, što je ravnatelj i prihvatio.
Tako se sada u prelijepoj novoj
školskoj zgradi nalazi i muzejski
prostor u kojem se, osim vrijednih
zbirki učila iz 19. stoljeća za fiziku,
biologiju, kemiju i astronomiju, čuva
i oko 10.000 starih knjiga koje su
proglašene i pokretnim spomenikom
kulture, a smještene su u izvorne vitrine. Najstarije su iz 16. stoljeća, iz
vremena početaka djelovanja gimna-
Dojmljivi izlošci
zije. Tu se nalazi i školsko zvono iz
1877. koje je donedavno bilo u uporabi, a odljev se čuva i u Hrvatskom
školskom muzeju u Zagrebu.
- Osobito je tu vrijedna zbirka
koju je krajem 19. stoljeća nabavio hrvatski fizičar Oton Kučera.
Bila je to u ono vrijeme najbolja
zbirka u ovom dijelu Habsburške
Monarhije. Kučera je uredio i fizikalni kabinet s nastavnim učilima
iz područja akustike, optike, kalorike, mehanike, elektriciteta i magnetizma. Upravo ga je zbog toga
kabineta tadašnji ministar prosvjete
Isidor Kršnjavi pozvao u Zagreb da
i u gornjogradskoj gimnaziji uredi
fizikalni kabinet. Sačuvan je i stari
teleskop kojim je Kučera promatrao
zvijezde na priručnoj astronomskoj
promatračnici na staroj gimnazijskoj zgradi, tada prvoj školskoj
astronomskoj promatračnici u Hrvatskoj - kazao je ravnatelj Pavao
Bucić i najavio da će sada, kad imaju odgovarajući prostor, pokušati
prikupiti stara učila i drugu vrijednu građu o njihovoj školi, koja je u
vlasništvu privatnih osoba.
Naime, škole su uglavnom počele
nabavljati učila tek polovicom 19.
KAMENICA
stoljeća nakon što je 1849. nastavnom osnovom tadašnja Monarhija
regulirala potrebitost zbirki, njihovu uporabu i nadzor, a to je i ozakonjeno 1874. i 1888. školskim zakonom. Tako se u drugoj polovici 19.
stoljeća pojavljuje nekoliko značajnih proizvođača nastavnih učila i
pomagala na prostoru cijele Monarhije, što će se odraziti i u Hrvatskoj.
Da bi ih što više približili školama
i učiteljima, proizvođači učila organizirali su i izložbe i u tom razdoblju nabavljeno je i najveći dio do
danas očuvanih zbirki.
Otvarajući školski muzej, ravnateljica Hrvatskoga školskog
muzeja Branka Manin poručila je
profesorima da ne zaborave sačuvati učila iz sadašnjeg vremena za
budući postav muzeja te zamolila
predstavnike lokalnih vlasti da
pomognu uređenju depoa i svega
potrebitoga muzeju. Naime, budući da školski muzej nije predviđen
pedagoškim standardom, njegovo
opremanje ne plaća Ministarstvo
prosvjete, ali ni Ministarstvo kulture koje je nadležno za muzeje, jer
se požeški muzej nalazi u školi.
Ljiljana Marić
Osnovna
škola
Sveučilišno selo
Korak bliže ostvarenju
zamisli o izgradnji
kampusa u Kamenici
za nastavne potrebe
učenika i studenata
U
prostorijama Osnovne škole u Kamenici imali su radni sastanak varaždinski dožupan Milan Pavleković, gradonačelnik Lepoglave Marijan Škvarić,
dogradonačelnik Alojz Gredelj,
županijski prosvjetni pročelnik
Miroslav Huđek, dekan Učiteljskog fakulteta dr. Vladimir Šimović, članovi dekanskog kolegija dr.
Ante Bežen i dr. Vatroslav Zovko
te školska ravnateljica Marija Rodek. Bio je to novi korak prema
stvaranju studentskoga kampusa, o
čemu se zamisao rodila prije upravo u Kamenici.
Od uručenja darovnih ugovora
za staru školsku zgradu i drvenu
kućicu do danas uvijek se provlačila ideja o studentskom kampusu
u Kamenici za potrebe učeničkog
zadrugarstva pa sve do praktične
priprave mladih učitelja za rad u
malim seoskim školama. U student-
Sudionici radnoga sastanka
skom kampusu u Kamenici mogla
bi se održavati terenska nastava za
jednodnevne programske sadržaje,
vikend-programe, semestarske programe, seminare i otvorile široke
mogućnosti sličnih djelovanja. Studenti animatori radili bi s učenicima
škole u prirodi, ojačala bi se razmjena studenata pa i na međunarodnoj
razini, a suradnja s gradišćanskim
Hrvatima već postoji.
- Unatoč teškoj gospodarskoj
krizi, ne odustajemo od tako zamišljenoga kampusa. Već ove jeseni
krećemo u rekonstrukciju drvene
kućice. Učiteljski fakultet je spre-
man uložiti pola milijuna kuna za
realizaciju prvog koraka ovog pilot projekta - informirao je dekan
Vladimir Šimović.
U ostvarivanje projekta uložit će
se i županijska sredstva, a svoj prilog dat će i Gradskog poglavarstvo
Lepoglave. Investicija nije mala,
ali se zajedničkim snagama mogu
napraviti dobri projekti. Zasigurno
neće izostati ni potpora međunarodnih fondova pa zbilja o Kamenici kao sveučilišnom selu čini se
nije daleko.
Mirjana Posavec
Snimio Branko Težak
suradnici
javljaju
aktualno
broj 28 • Zagreb • 21. rujna 2010.
PULA
U
Osnovna škola
Monte Zaro
Druženje učenika
i umirovljenika
povodu Međunarodnog
dana obitelji, KUD Val
Osnovne škole Monte
Zaro iz Pule darovao je umirovljenicima štićenicima Doma Alfreda Štiglića razigrani program
čija je osnovna tema bila obitelj.
Voditeljica KUD-a, učiteljica
glazbene kulture Tanja Uležić
osmislila je veseli program satkan
od domaćega kanata, svirke, plesa
te prekrasnih recitacija. Učiteljice
Vesna Vretenar, Sandra Smoljan,
Gordana Ružić-Stanojević, Irena
Radolović i psihologinja Lucija
Modrušan poticale su svoje učenike koji su šarmantno podržavali veseli program, a voditeljica
učenica osmoga razreda Ysabeau
John bila je izvrsna.
Nakon burnoga pljeska, učenici
su počastili štićenike i djelatnike
doma domaćim slanim uštipcima
i slatkim kolačima, koje su za
Provjerite kako peku naše školske kuharice
Bio je to lijep i
plemenit susret
nekoliko dobnih
naraštaja, ali
pokazalo se da
su svi u duši mladi
njih ujutro ispekle vrijedne školske kuharice. Ravnateljica doma
Vesna Grubišić-Juhas zahvalila
je učenicima i učiteljima na lijepom programu, a ravnateljica
škole Branka Sironić prenijela je
pozdrave svih učenika i djelatnika
škole. Za uspomenu je darovala
sliku na temu moja obitelj, koju je
u tehnici pastela naslikala učenica
šestoga razreda Lamija Jupić. Štićenici doma pripremili su lijepe
darove iz svoje likovne radionice
za učenike i školske zaposlenike, a dom je počastio izvođače i
njihove voditelje. Bio je to lijep i
plemenit susret nekoliko dobnih
naraštaja, ali pokazalo se da su svi
u duši mladi.
B. S.
U spomen
Hrvoje Matković
(1923.-2010.)
Dana 26. kolovoza umro je istaknuti
hrvatski povjesničar i pedagog Hrvoje
Matković. Rođen je u Šibeniku 12. listopada 1923. godine. Osnovnu školu
i gimnaziju završio je u Šibeniku, a studij povijesti na Filozofskom fakultetu u
Zagrebu 1947. godine. Kao profesor radio je u Učiteljskoj školi u Petrinji pa u 13. gimnaziji u Zagrebu,
a jedno vrijeme bio je kustos u Povijesnom muzeju
Hrvatske. Od 1967. bio je savjetnik za nastavu povijesti u gimnazijama i stručnim školama u Zavodu za
stručno obrazovanje SRH i na tom radnom mjestu
ostao je do umirovljenja 1990. Doktorirao je 1971.
s temom Svetozar Pribićević i Samostalna demokratska stranka do šestosiječanske diktature. Kao
ugovorni (honorarni) nastavnik predavao je povijest
na Fakultetu političkih znanosti, a od umirovljenja
na Fakultetu kriminalističkih znanosti u Zagrebu i
na Hrvatskim studijama, sve do smrti.
Isticao se kao znanstvenik istraživač i pedagog
metodičar i na oba područja postizao vrhunske rezultate. Bio je zapažen i u drugim djelatnostima,
posebno u radu Saveza povijesnih društava Hrvatske (Povijesnog društva Hrvatske) u kojem je obavljao važne funkcije tajnika i potpredsjednika i kao
urednik stručnog časopisa za nastavnike Historijski
pregled, a zatim Nastava povijesti sve do njezina
zadnjeg broja 1992. Bio je u uredništvima mnogih
povijesnih časopisa, među kojima i Časopisa za
suvremenu povijest.
Najveći dio svoga radnog vijeka bavio se stručnom nastavničkom djelatnošću, ali se u slobodno
vrijeme neumorno posvećivao i znanstvenom istraživanju. Rezultat su njegove znanstveno istraživačke i stručne djelatnosti brojne knjige, udžbenici,
studije, članci i rasprave. Napisao je 13 knjiga, 79
rasprava i članaka, 55 prikaza, ocjena i kritika, 19
enciklopedijskih članaka, 39 stručno metodičkih priloga i 16 udžbenika i priručnika te stotinjak emisija
za Obrazovni program Školskog radija i Televizije.
Kao znanstvenik povjesničar, Hrvoje Matković
bavio se hrvatskom povijesti prve polovice 20. stoljeća, posebice razdobljem između dvaju ratova. Iz
tog razdoblja objavio je mnogo zapaženih radova
koji su ga uvrstili u vrhunske hrvatske povjesničare. To su knjige Svetozar Pribićević i Samostalna
demokratska stranka do šestosiječanske diktature, Svetozar Pribićević - ideolog, stranački vođa
i emigrant, Suvremena politička povijest Hrvatske, Povijest Jugoslavije
(Hrvatski pogled), Povijest Nezavisne
Države Hrvatske, Povijest Hrvatske
seljačke stranke, Studije iz novije hrvatske povijesti. Mnogo je njegovih
knjiga i studija tiskano nakon 1990.
godine, dakle u vrijeme dok je bio
umirovljenik. Pisao je sve do smrti.
Posljednja knjiga pod naslovom Između Mačeka i Pavelića - Politički
portret Davida Sinčića tiskana je dva mjeseca prije
njegove smrti.
Hrvoje Matković bio je savjestan znanstvenik,
pronicljiv istraživač složene hrvatske povijesti 20.
stoljeća. U pisanju imao je izrazitu sklonost za
formuliranje znanstvene sinteze. U svojim djelima
znao je odvojiti bitno od nebitnoga, zasnovati činjenice na temelju upornog istraživanja i kritičke valorizacije arhivskoga gradiva. Činjenice je interpretirao u procesu općih povijesnih događaja. Njegove
tekstove mogu čitati svi, jer su razumljivi, čitki, a
prema tome i jasni. Veoma je zaslužan za unapređenje nastave povijesti u hrvatskim školama. Osim
udžbeničke djelatnosti, istaknuo se i kao pedagog
i metodičar koji je riječju i pismom odgojio mnogo
istaknutih nastavnika i profesora povijesti, davši im
putem stručnih časopisa, seminara i u izravnim susretima stručne nastavne upute.
Poticao je primjenu novih zornih oblika obrazovanja, od nastavnog filma do radijskih i televizijskih
emisija. Kao savjetnik borio se za primjenu audiovizualizacije nastave povijesti i primjenu metoda
i oblika kojima će u nastavnom procesu uvelike
smanjiti verbalizam i neracionalno učenje, a povećati aktivno sudjelovanje učenika u nastavnom procesu. Obilazeći nastavu u funkciji savjetnika davao
je upute nastavnicima kako mogu primjenjivati metode i organizaciju racionalnog učenja. Dragocjena
je bila njegova pomoć nastavnicima i putem stručnih časopisa Historijski pregled, Nastava povijesti
i Školske novine. Za rad na udžbeničkoj literaturi
dobio je 1989. uglednu nagradu Davorin Trstenjak.
Oni koju su poznavali Hrvoja Matkovića i s njim
surađivali izgubili su njegovom smrću iskrenog prijatelja, plemenitog i druželjubivog čovjeka koji je
nesebično svoja istraživanja dijelio s drugim. Njegovom smrću nestao je marljiv, plodan i nadasve
kvalitetan istraživač i pedagog, a hrvatska historiografija izgubila je jednog od najistaknutijih povjesničara čiji će se nestanak jako osjećati, jer će nedostajati njegove nove knjige i studije.
Franko Mirošević
23
www.skolskenovine.hr
NA©A SVAKIDA©NJICA
Štorga
Piπe Marija DROBNJAK POSAVEC
P
raznina, rupa, prazan prostor je
štorga u kojoj se čovjek može
naći svojom ili tuđom krivnjom ili sudbinom.
Naša kolegica, poznata i priznata književnica Božica
Jelušić dala je takav naslov svojoj nadahnutoj zbirci
kajkavskih pjesama. Ja ne mogu ovdje govoriti o toj
inspirativnoj i prekrasnoj zbirci, iako ona to zaslužuje,
nego o štorgi u kojoj smo se našli na početku i ove
školske godine, ni krivi ni dužni.
Uvjeravaju nas da ne padamo dublje, ali nema izgleda ni da se izvučemo. Lebdimo tako u rupi, zaleđeni
već neko vrijeme, a to znači da nam nema napretka.
Svi oni koji su krivi za ovu štorgu negdje su se izgubili, a oni koji bi nam možda mogli pomoći oglasili se
još nisu. U praznini se nemamo za što uhvatiti, a još se
moramo dobro paziti da
nam netko nešto odozgo
ne istrese na glavu.
Sama činjenica da nam
nisu skresali već premale plaće nije baš previše
utješna jer skupoća ne
čeka na naše mogućnosti,
nego se prikrada i gricka
naokolo. Kruh neće poskupjeti, ali će vekna biti
manja i lakša. Struja do
nove godine neće poskupljivati, a što će biti poslije novogodišnjega slavlja
još će se vidjeti i sve tako polako, ali sigurno, standard
klizi sve više u rupu.
Zaboravili smo već neka davna obećanja, da ćemo se
izjednačiti sa strukama koje su nam jednake po stručnoj spremi. Zaboravili smo standarde i uvjete rada
koje imaju prosvjetni radnici i djelatnici u europskim
zemljama, gdje je učiteljski poziv ipak koliko-toliko
priznat i gdje se za školstvo odvaja znatno veći postotak iz proračuna. Sve zaboravljamo lako, jer nismo
naviknuti na bolje. Unatoč svemu, neka svjetska istraživanja pokazuju nam da spadamo u prvu trećinu po
kvaliteti rada u školstvu. Znači da nismo zaslužili da
se nađemo u štorgi.
Kad nam neće nitko pomoći, morali bismo se sami
nekako okrenuti oko sebe i potražiti nekakvo rješenje.
Neki savjetnici su savjetovali školske zadruge i udruge
gdje bismo mogli s djecom proizvoditi nešto, to prodavati i iz toga se financirati. Pravila su tako dječica robu
široke potrošnje za blagdane. Ali, kaj, to što su napravili nije nimalo komercijalno, jer se potrošilo više novca za materijale, nego što bi se moglo zaraditi.
Na kraju školske godine vidjela sam kako su spremačice iznosile iz jedne škole pune vreće ukrasa, zvjezdica, kuglica, vezenih čestitaka i drugih prigodnih darova koje nisu imali kome prodati, a nisu ih imali čak
ni kome darovati, jer su sve kuće i škole prepune takve
robe. U nekim školama željeli su oživjeti tradicionalnu
manualnu kulturu. Jedni su pleli košare, drugi radili
glinene lonce pa licitarska srca, medenjake, pripremali
začinsko i ljekovito bilje, izrađivali kalendare, zidne
ukrase i još koješta, što je već kome palo na pamet.
Nisam čula da se netko od toga pripomogao i popravio
standard, ni školi ni djeci, a najmanje učiteljima.
Iskreno govoreći to su sve dobre i hvalevrijedne ideje i dobro je da naša djeca sve te vještine upoznaju i
njima ovladaju, ali od toga se ne jede kruh, to su više
kulturne nacionalne vrijednosti koje ne mogu imati
veću materijalnu vrijednost. A još i činjenica da naša
suvremena djeca pomalo zaziru od rada, jer ga nitko u
našem društvu ne promovira i ne cijeni, teško je bilo i
očekivati da bi se na taj način riješili materijalni problemi.
Što nam preostaje? Postoji alternativna mogućnost
da gledamo u sunce. Navodno se tako može preživjeti,
jer sunce može dati čovjeku takvu energiju da ne mora
ništa jesti ni piti. Ali ta vještina nije jednostavna. Naime, u sunce se može gledati samo rano ujutro kad izlazi i uvečer kad zalazi i kad je crveno. Naša je zemlja
poznata po tome da ima dosta sunčanih dana, samo je
potrebno naučiti dobro gledati u sunce.
U međuvremenu, dok te vještine ne svladamo, tješimo se drugom znanstvenom spoznajom da duže žive
oni ljudi koji su u životu više gladovali.
Dok ne svladamo
prave vještine, tješimo se znanstvenom spoznajom
da dulje žive osobe
koje su u životu
više gladovale
24
www.skolskenovine.hr
suradnici
javljaju
aktualno
POREČ
Doživljaj za
pamćenje
Srednjoj školi Mate Balote u Poreču, po
osmi put u Hrvatskoj i četvrti u Istri, održana je svečana dodjela njemačke jezične
diplome. Ispit je položilo osam učenika iz SŠ Mate
Balote Poreč i jedna učenica iz SŠ Dantea Alighierija iz Pule. U četvrtoj generaciji istarskih diplomanata bili su porečki učenici Ivana Kovačević,
Stefani Reljić, Marija Šnajder, Ivana Peroš, Filip
Miljak, Filip Blažević, Valentina Babić i Luka Đidara te Puljanka Jasmina Serafin.
Na dodjeli diploma govorili su ravnatelj Krešimir
Bronić, predmetna nastavnica Marlena Vitasović i
viši savjetnik iz SR Njemačke Meinolf Linke, koji
je u svom obraćanju diplomantima izrazio zado-
M
ališani iz predškolske skupine u školi koja djeluje
pri Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju u Krapinskim Toplicama posjetili su hrvatskog
predsjednika Ivu Josipovića. Posjet su iskoristili da mu
predstave projekt Tolerancija kroz priče Ivane Brlić- Mažuranić, koji je u protekle tri godine osmislila i vodila Ljiljana
Ivković. Cilj je projekta kroz Ivanine bajke i njihove poruke poticati pedagoško-humane vrijednosti u djece i odraslih
prema različitostima među nama te promicati toleranciju i
suživot prema svima kojima je pomoć potrebna.
Spomenuti projekt započeli su Dječji vrtići Josipdol i Sesvete, a kasnije se kao partner pridružila i skupina djece s
teškoćama iz Krapinskih Toplica. Sva su tri vrtića o toleranciji učila kroz Ivanine priče, igrala se, glumila, modelirala,
slikala. Bila je to prilika i da se mališani druže, međusobno
posjećuju te da zajednički obilježavaju blagdane. Sva tri vrtića nisu samo učila o toleranciji prema različitosti, već su
je i živjeli, ali i učili sve druge o njoj.
U okviru projekta izdan je priručnik za odgojitelje, učitelje, stručne suradnike i roditelje K toleranciji - priče Ivane
Brlić-Mažuranić kao poticaj razvoju tolerancije, u čijoj su
izradi sudjelovala djeca uključena u Projekt, njihove odgojiteljice, ravnatelji vrtića, Mirjana Dobranović, Anka Došen-Dobud, Heda Gospodnetić, Ljiljana Ivković, Smiljana
Kovač-Prugovečki i mnogi drugi renomirani sveučilišni
profesori i stručnjaci.
Kao priznanje za uložen trud u Projektu došao je i poziv
iz Predsjedničkog ureda, a posjet predsjedniku Josipoviću
bio je velik doživljaj kako za najmlađe tako i za njihove
odgojiteljice.
Snježana Belošević
Podravske Sesvete: Učitelji stvaratelji
Pastirske igre
i sportovi
U
Podravskim Sesvetama promovirana je nova knjiga
učitelja u mirovini Željka Kovačića Pastirske igre i
sportovi Podravskih Sesveta. Na predstavljanju djela uvodno je govorio dr. Dragutin Feletar iz Koprivnice, a
nazočni su bili i predstavnici Etnografskog muzeja iz Zagreba. Željko Kovačić bio je dugogodišnji učitelj u nižim
razredima Područne škole u Podravskim Sesvetama, a osim
učiteljskog posla, sustavno i vrijedno skupljao je građu za
etnografsku zbirku i bio aktivni sudionik pastirskih igara u
Podravskim Sesvetama. U proučavanju i čuvanju hrvatske
narodne baštine postigao je zapažene rezultate.
- Željko Kovačić cijeli život
grli prebogatu narodnu baštinu
Podravine i bori se za njezino
očuvanje i afirmaciju. Posljedica toga je ova najnovija knjiga
opremljena jednostavnim tekstom koji opisuje nastanak i
oblik igre te potrebnih pomagala do samog načina igranja - zaključio je dr. Dragutin Feletar.
Sve opise prate originalne
fotografije što pojednostavljuje učenje same igre. Verižanje,
kozlićanje, kuturanje, šličenje,
nožićanje, bacakanje, samo su
dio cjelokupne građe. Kovačićeva knjiga ima višesložno
značenje u etnologiji pa i jezikoslovlju. Ona je, naime, napisana starim zavičajnim govorom Podravskih Sesveta.
Franjo Bartolić
Predstavljena
knjiga sadrži i
opisuje dio prebogatog kulturnog naslijeđa
u Podravini
Svi ste vi pobjednici
RIJEKA
U
Srednja škola
Mate Balote
Četvrto pokoljenje
diplomanata
U
ZAGREB: Najmlađi kod
predsjednika Josipovića
broj 28 • Zagreb • 21. rujna 2010.
voljstvo njihovim znanjem njemačkoga jezika. Dodao je da su svi ovi učenici pobjednici zbog toga
što su imali prilike kroz ovaj projekt mnogo više od
svojih vršnjaka naučiti i ovladati njemačkim jezikom primjenjujući nove i raznovrsne metode rada
te družeći se sa svojim
vršnjacima iz cijele
Hrvatske i drugih zemalja na kampovima
i razmjenama učenika
pa su na taj način bolje
upoznavali izvorni njemački jezik.
Učenici i njihova
profesorica Marlena
Vitasović, kao i profesorica Mirjam Blažević koja je prva u
Istri krenula u taj projekt, izrazito su zadovoljni
postignutim uspjehom te učenjem njemačkoga jezika na nov, zanimljiviji način. Diplomanti imaju
prednost pri zapošljavanju i upisu na fakultete koji
traže poznavanje njemačkoga jezika. Osobito će ta
diploma koristiti učenicima koji se odluče studirati
u zemljama njemačkoga jezičnoga područja, jer im
omogućuje izravan upis na fakultet bez dodatnoga polaganja ispita iz njemačkoga jezika i tako će
uštedjeti oko 5000 eura, kolika je cijena ispita.
B. K.
Učenici su stekli
pravo izravnog
upisa na studij
njemačkoga
jezika u zemlji i
inozemstvu
Osnovna škola
Centar
Četrnaestogodišnja
romansijerka
organizaciji Odjela gradske uprave za odgoj i
školstvo Rijeke, u prepunoj Gradskoj vijećnici predstavljen je 1. lipnja roman Poneka
greška i još neke ludosti, koji je
napisala učenica Osnovne škole
Centar iz Rijeke Klara Kajba-Šimnanić. Iako ima tek 14 godina,
predstavila je pred brojnom publikom, svoj prvi roman. Urednik i
recenzent Milan Zagorac ocijenio
je da je riječ o pravom pravcatom
romanu, koji ima sve vrijednosti
i otvorena vrata u svijet književnosti. Iako je sve krenulo kao eksperiment, na inicijativu Klarine
bake i uz Klarinu spremnost da
izloži svoje djelo kritici publike,
izdavanje toga romana pobudilo
je pravu senzaciju i dobilo zasluženu pozornost.
Iako je sadržaj romana vidljivo
izmaštan, odnosi među likovima
izrazito su plastični i stvarni, što
ističe Zagorac, svjedoči o Klarinu
Promocija romana
pobudila je pravu
senzaciju i dobila
zasluženu pozornost
literarnom senzibilitetu i nesvakidašnjoj sposobnosti tako mlade
osobe da artikulira viđeno i doživljeno u pisani tekst. Pročelnica
Odjela za odgoj i školstvo Branka Renko-Silov složila se kako
je prava rijetkost da u generaciji
Facebooka, mobitela i jezikom
siromašne virtualne komunikacije općenito, uz poticaj i podršku
okolice, osnovnoškolka izda 200
kartica teksta uobličenih u zanimljivu priču o četvoro mladih
osoba.
Izrazito zadovoljstvo i ponos
izrazila je i ravnateljica škole Nedjeljka Debelić u ime svih učeni-
ka i djelatnika te čestitala Klari na
velikom uspjehu i svima koji su
joj u tome pomogli. Iako je očito
da Klara ima veliku sklonost literaturi, u razgovoru s pročelnicom
Renko-Silov i sama je istaknula
da rado i mnogo čita knjige različite tematike iz kojih često crpi
inspiraciju. Prema riječima učiteljice Marice Panić, osim spisateljskih sklonosti, Klara se uključila
i u brojne školske i izvanškolske
aktivnosti. Bavi se glazbom, sudjeluje u debati, veleposlanica
je Tića i članica vijeća Rijeka zdravi grad. Njezini radovi izlaze
u školskom časopisu Koracima
koji uređuje pune četiri godine.
Sudjelovala je i na Goranovom
proljeću i Lidranu, a njezinu darovitost i ljubav prema književnosti učiteljica je otkrila još u
petom razredu. Od jeseni nastavit
će školovanje u gimnaziji i tvrdi
da će pisati uvijek i svuda.
Maša Komadina
U spomen
Ante Bebić
(1944-2010)
Iznenada nas je napustio kolega, prijatelj Ante
Bebić. Na putu prema beskraju riječi, u nama
riječi neizgovorene miruju tišinom glasa, dragi
kolega, miruju u nama riječi rječitosti, o tko bi
mogao izreći tugu u nama naslonjenu širinom
stranice poslagane na nebu. Toliko toga neispričanog ostalo je neizgovoreno tišinom glasa ovoga retka.
Diplomirao je 1967. godine na Pedagoškoj
akademiji u Splitu povijest i hrvatski jezik, a prvi
radni odnos zasnovao je u Osnovnoj školi Nova
Sela, da bi nastavio predavajući u Osnovnoj školi
Ljubitovica i naposljetku u Osnovnoj školi Žrnovnica. Pamtimo njegov entuzijazam i zauzimanje
za učenike te pokretanje i uređivanje školskog
lista. Bilo je zadovoljstvo raditi uz njega, jer je
temeljito i pažljivo čitao svaki učenički tekst i pojašnjavao jezične nedoumice.
Stranice su ostale nedovršene mnogim njegovim zamislima, neispisane koje je zagovarao
zajednički pričajući, ali ostala je njegova riječ u
nama tišinom jutra darovana učenicima, darovana nama, onima koji imaju blagost dana usađenu
tišinom glasa. Dragi kolega, ulasci i izlasci samo
stoje na zemlji probodeni zrakom sna.
Tomislav Najev
mediji
aktualno
broj 28 • Zagreb • 21. rujna 2010.
U»ITELJI
PISCI
25
www.skolskenovine.hr
Izložba učenika Srednje škole Pakrac
Izvori raznolikosti
Dragica
Rajčić
škole Braća Ribar iz Siska,
korisnici Učeničkoga doma
Tina Ujevića i Dječjeg doma
Antuna Gustava Matoša iz
Zagreba.
Izložba će biti otvorena
do 3. listopada, pa je to prigoda da svi oni koje zanima
učeničko stvaralaštvo posjete Hrvatski školski muzej
(utorkom, srijedom i petkom
od 10 do 17 sati, četvrtkom
od 10 do 22 sata, subotom i
nedjeljom od 10 do 13 sati),
razgledaju izložbu Izvor raznolikosti i saznaju u čemu
je posebnost ove zanimljive
škole, da vide svu raznolikost i mnoštvo ideja koje
Dragica Rajčić rođena je 1959. u Radošiću kod Splita, nakon gimnazije u Splitu
odlazi u Australiju, a zatim u Švicarsku
gdje s prekidima živi. Piše od najranijeg
djetinjstva. U Švicarskoj objavljuje pet knjiga (pjesme, proza) na njemačkom u kojima tematizira ulogu stranaca i rat u Hrvatskoj. Dobitnica je mnogih nagrada, između
ostalih i Nagradu Adelbert von Chamisso
u Njemačkoj.
Nakon studija sociokulturne animacije
u Luzernu radi kao docentica kreativnih
pisanja na Viskoj školi za umjetnost u Bielu i vodi književne radionice u osnovnim
školama diljem Švicarske. Pjesme su joj
prevedene na engleski, poljski, talijanski,
francuski.
***
Kad bi hrastovi imali riječ iznutra
(zamišljam)
mi
(ispod tanke crte godina )
opet vidjeti svoje pretke
kako odpočivaju
naklonjeni suncu
il pružaju ruku da
prvi put
pomiluju drugu kožu
u nijemosti i sjećanju hrasta
netko je obilježio
treptaj njihovih tijela dok
ljube
***
Još samo u ustima znam
odakle sam
ili u ušima
riba i zvuk
Shvatiš
iznad pomršenih mreža još
nisu svedeni računi s plavetnilom
(doduše)
možda je bolje ne razmišljati
gdje su nestali krikovi ptica
koje su vjerovatno vidjele
mnogo.
***
Mogu ( u svakom slučaju)
napisati tri do pet riječi u kojima
mi se ukazao Bog a
ja mu neću
iza riječi dati naslutiti
da sam to što
ne znam
***
Pjesma je
matematički čin
gdje nepoznanice
u beskonačnosti sniju buđenje
u pjesmi koja će ljubavlju prekriti
našu konačnu igru
ljubavi.
***
između vrata i prozora na mjestu
gdje si stajao
sučelice
bojim se zastati kao
da ću u prostoru tvog nestanka
svojim tijelom zasmetati
sjedinjenju našeg viđenja
prije tebe znala sam
(otprilke) da je prozor
zbog okvira prozor
Hrvatski školski muzej svake godine u sklopu
projekta Neka škola započne i završi u Hrvatskom
školskom muzeju početkom i krajem školske
godine predstavlja zanimljivosti vezane za hrvatsko
školstvo. Ovaj put predstavili su seučenici Srednje
škole Pakrac
U
Hrvatskom školskom
muzeju 16. rujna
svečano je otvorena
izložba Srednje škole Pakrac
– Izvor raznolikosti. Na svečanom otvorenju nazočnima
su se obratili ravnateljica Muzeja Branka Manin i zamjenik ravnatelja Srednje škole
Pakrac Vilim Grgić. Ljiljana
Rupena-Kelemen, djelatnica
škole, prisutne je upoznala s
povijesnim razvojem škole,
a učenice Andrea Majdančić
i Antonela Rajkovača izvele su glazbenu točku. Među
uzvanicima bili su i državni
tajnik Ministarstva znanosti,
obrazovanja i športa gospodin Želimir Janjić te stručna
savjetnica za muzejsku djelatnost Gradskoga ureda za
obrazovanje kulturu i šport
Grada Zagreba Heda Šlogar.
Hrvatski školski muzej
svake godine u sklopu projekta Neka škola započne i
završi u Hrvatskom školskom
muzeju početkom i krajem
školske godine predstavlja
zanimljivosti vezane za hrvatsko školstvo, zanimljivu
odgojno-obrazovnu ustanovu, školu, razred, učenika.
Prilika je to da se javnost
upozna s radom odgojnoobrazovnih ustanova izvan
njihovih prostora, a isto tako,
da se tom radu oda svojevrsno priznanje. Ove godine
na ovoj zanimljivoj izložbi
Izvor raznolikosti predstavljeni su radovi učenika iz
Srednje škole Pakrac.
Prije samoga otvorenja
izložbe u prostorijama Hrvatskoga školskog muzeja
održane su dvije zanimljive radionice u organizaciji
profesora i učenika škole:
Izrada ruže i maka od krep
papira, voditelji: Mira Čelec
(profesorica), Marija Božinović i Andrea Sić (učenice)
Najavljujemo...
te Soboslikarski radovi – otiskivanje šablona, s voditeljima Persidom Žutinić-Larma
(profesorica), Kristinom Zec
i Andrijom Slunjskim (učenici). Na radionicama su sudjelovali učenici Osnovne
HR
nude njezini učenici. Možda
baš ova izložba bude motivacija za naše osnovnoškolce
da se odluče upisati upravo
ovu srednju školu.
Kristina Gverić
Radioigra za djecu
Ždral u predvečerje − japanska
narodna priča − PREMIJERA
Nedjelja, 26. listopada 2010.
13,15 - 13,55 sati
Prijevod Lovro Škopljanac
Režija Jasna Mesarić
Urednica Nives Madunić Barišić
[email protected]
Ljubav, povjerenje i odanost temeljni su motivi ove
iznimno poetične japanske bajke. Motiv žene ždrala
svoju inačicu ima i u tradiciji europske bajke s motivom
žene labuda. Ljubav ili novac, povjerenje ili istina, odanost ili priklanjanje očekivanjima zajednice određuju
tijek ove bajke. Sudbina dvoje ljudi određena je njihovom osobnom snagom i postojanošću. Pristupajući bajci
s nakanom da se naglasi njezino japansko izvorište, redateljica Jasna Mesarić zvukovno ju je smjestila i oblikovala s prigušenim tonovima, zvonkom plastičnošću i
preciznom lokalizacijom u japansko selo u provinciji.
Glumci se suzdržano predaju likovima ostavljajući priči
da istka svoju poetičnost bez velikih gesta.
Glume: Slavko Juraga, Natalija Đorđević, Pero Juričić i Zorko Rajčić.
RADIOIGRU ZA DJECU MOŽETE POSLUŠATI NEDJELJOM I NA INTERNETSKIM STRANICAMA HRT-a - STREAM 3
HR talk; http://www.hrt.hr
mediji
aktualno
26
www.skolskenovine.hr
broj 28 • Zagreb • 21. rujna 2010.
KAZALIŠTE
WEB
Velika predstava za
malene
Braća Grimm: Crvenkapica, u redateljstvu Zorana Mužića, Lutkarska scena
I. B. Mažuranić, 2010.
Z
Popularno-znanstveno o
znanstvenim temama
http://www.znanost.com/
O aktualnim temama u znanosti,
jednostavno i sažeto, k tome i ažurno – tako bi se najkraće mogla iskazati obilježja portala Znanost.com.
Znanosti koje ovaj portal prati razvrstane su u rubrike Svemir, Tehnologija, Biologija, Zdravlje i medicina,
Fizika i kemija, Matematika i ekonomija, a tome su pridodane i stranice
o Hrvatskoj u znanosti, psihologiji,
društvenim znanostima, životopisima velikana te o pojavama na rubu
znanosti. Unatoč mogućem prigovoru glede klasifikacije znanosti (time
i rasporeda objavljenih sadržaja),
ovo su simpatične i zanimljive stranice. One zrače entuzijazmom kojim
njegovi autori žele ostvariti doista
ambiciozan cilj: putem stručno pisa-
nih i aktualnih znanstvenih novosti i
općeobrazovnih članaka originalnih
sadržaja te uz kvalitetnu korisničku
podršku postati i dugoročno ostati referentni hrvatski portal za popularnu
znanost i znanstvena pitanja. Budući
da su u uredništvu i među suradnicima, bar tako se čini, većinom mlađe
osobe (neki još studenti), pohvalna
je njihova stručnost, upućenost i povezanost, a vizualni identitet portala
je bez većih zamjerki.
S obzirom na raspon sadržaja i
način obrade pojedinih tema, portal
može biti koristan učenicima i nastavnicima, za redovnu nastavu i u
ostvarivanju raznih projekata. Ambicioznijima među njima portal i njegov
forum daju mogućnost sudjelovanja
vlastitim prilozima.
(A. Jelin)
ašto je zapravo proždrljiteljska pričica o Crvenkapici postala jedna od najpopularnijih
u zapadnome kulturno-umjetničkom sazviježđu - valjalo bi pitati psiho-sociologe, no znali
o oni tome išta ili ne znali - činjenica jest da sva
djeca o neposlušnoj curici koja ide baki u šumu i
susretne vuka - sve znaju. E, sad: koliko sve, što
sve - ovisi o tome kako su se s tom pričicom sreli,
tko im je pričao, kako, u kojoj inačici… Ako su
išli u kazalište i tamo se prvi put susreli s bakinom uzdanicom, mogli bi imati i posve iskrivljene
pojmove o svemu, budući da kazalištarci, tako i
lutkari, uglavnom ne poštivaju izvornik, slijede
pomodnosti, vode računa više o sebi i svojoj sebeljubivosti nego li o djeci za koju rade predstavu...
Nekako je tako i ovog puta: redatelj (Zoran Mužić) odlučio se za dvije - ne samo prema mome
sudu - najdvojbenije stvari u suvremenome kazalištu: prvo - priklonio se „redateljskom pristupu“,
dakle izokrenuo je priču, „prilagodio je“ i - drugo
- uveo je pripovjedača (naratora), kao djeca su blesava, valja im stalno tumačiti što to gledaju. Sve
skupa - nije slutilo na dobro.
Međutim, uvijek valja prvo pogledati predstavu
pa onda tek suditi o dvojbenostima koje se - na
sreću - mogu pokazati i drugačije, vrijedne i zanimljive. Prvo, izokretanje izvornika je zapravo
igra s pričom. Postoji klasična prenosiva lutkarska
mala pozornica, dvije lutkarice su iza paravana,
nevidljive, kako i treba biti, a lutke se javljaju kao
i u pravoj priči, premda je ovo i igra s pričom i
igra o priči. Tako je postavljeno i - upalilo je!
Drugo - i pričalac se igra, pa i lutkarice poziva
na igru i lutke također - svi se zapravo igraju. Tako
su spomenute dvojbenosti u pristupu („redateljsko
kazalište“ i narator) postale prednost ove predstave.
Skladnosti izvedbe koju su stručnjaci za okruglim stolom na prošloljetnom 50. šibenskom međunarodnom dječjem festivalu proglasili jednom
od najboljih pridonijeli su još: Maja Leko (dramatizacija), Gordana Krebelj (lutke), Mate Matišić (skladba), Daliborka Puž (odjeća) te Miljenko
Sekulić (pozornica). Lutkarice su odlične, u nekoliko uloga: Helena Kalinić i Ksenija Gregurić.
Pripovjedač je Hrvoje Zalar, rođeni glumac, što
je najveća moguća pohvala nekome izvođaču; taj
onda može biti sve - od lutkara do psiho-prikazivača i kabaretskog plesača...
Malo prenosivo zagrebačko kazalište bez doma
i bez svoje pozornice koje je uzelo ime naše najpoznatije spisateljice za djecu (I. B. Mažuranić)
uspjelo je napraviti - veliku predstavu za malene.
Stijepo Mijović Kočan
GLAZBA
Hrvatska glazbena mladež u sezoni 2010./2011.
Nova koncertna sezona u Lisinskom
Najveći
hitovi
klasične
glazbe
Od opernih zvijezda
do poznatih pijanista
U
E
Ansambl Cantus
nastupajućoj sezoni Hrvatska
glazbena mladež nudi nekoliko
atraktivnih gostovanja i u Komornom ciklusu u Maloj dvorani Lisinski.
Ciklus otvara Cantus Ansambl i njihov
umjetnički voditelj maestro Berislav Šipuš 4. listopada koncertom trenutnih europskih skladateljskih strujanja i pogleda
RE:NEW CANTUS za RE:NEW MUSIC.
To je projekto koji povezuje najagilnije i
najkreativnije europske glazbene institucije, ansamble i skladatelje iz 11 zemalja.
Tjedan dana kasnije, 12. listopada, nastupa Komorni orkestar Muzičke omladine
Makedonije, dok će na trećemu koncertu
iz toga ciklusa, 16. studenoga, nastupiti
gost iz Španjolske Ali Jorge Arango Marcano, na gitari. Koncert se održava u suradnji s Glazbenom mladeži Španjolske. U
istom ciklusu 24. veljače sljedeće godine
nastupaju pijanisti Vasyl Kotys (Ukrajina)
i Andrei Gologan (Rumunjska), dobitnici
nagrade „Vladimir Horowitz“, a koncert
se održava u suradnji s Glazbenom mladeži Ukrajine. U svibnju, točnije 14. svibnja,
točno u podne, u Maloj dvorani Lisinski
nastupaju u 12 sati Zagrebački solisti na
već tradicionalnom koncertu Zagrebački
solisti i mladi virtuozi.
Ciklus Mladi za mlade sadrži tri koncer-
ta. Prvi je 2. prosinca pod nazivom 25 nam
je godina tek kojim će biti svečano obilježena 25. obljetnica pokretanja ciklusa.
Drugi je koncert na rasporedu 31. ožujka
sljedeće godine pod nazivom Moje pjesme,
moji snovi na kojemu će nastupiti studenti
solo pjevanja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, dok će treći koncert iz ovoga ciklusa također pripasti studentima zagrebačke
MA u Večeri sa zvijezdama kada će nastupiti dobitnici nagrada.
Ciklus HGM vodi nas u zagrebačka kazališta. Najprije 12. studenoga Zagrebačka
filharmonija u KD Vatroslava Lisinskog
izvodi glazbu iz filmova Harry Potter i
Gospodar prstenova, a 27. studenoga HGM
nudi svojim pretplatnicima i posjetitetljima
Đerdan Jakova Gotovca u Gradskom kazalištu Komedija. U zagrebačkom HNK−u 1.
lipnja sljedeće godine na programu je pak
Verdijev Trubadur.
Od ostalih priredaba izdvajamo Tjedan
glazbe za djecu i mladež 23. − 25. ožujka
2011. u KD Lisinski, kojom će prigodom
biti izvedeni najveći hitovi klasične glazbe,
kao i koncert zbora i simfonijskog orkestra
Muzičke akademije u Zagrebu, 7. travnja
2011., također u Lisinskom, u sklopu 26.
muzičkog biennala Zagreb.
I. Rodić
lina Garanča, letonska mezzosopranistica, jedna je od najvećih
opernih zvijezda danas, koja je
trijumfalno tumačila naslovni lik zavodljive i strastvene Ciganke u Bizetovoj operi Carmen, koju je kao svoju
novu produkciju izvela Metropolitan
opera. Putem izravnog satelitskog prijenosa ta je izvedba oduševila publiku diljem svijeta, pa tako i hrvatsku u
dvorani Lisinski. Elina Garanča prvi će
put i uživo zapjevati u ciklusu Lisinski
subotom, slavna će pjevačica održati
koncert (iznimno nedjelja) 10. listopada
uz Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije pod dirigentskim vodstvom
Karela Marka Chichona.
Ciklus Lisinski subotom nastavlja se
16. listopada koncertom na dar Milka
Trnina - koncert laureata. U suradnji s
Hrvatskim društvom glazbenih umjetnika sudjeluje Simfonijski orkestar i
Zbor Hrvatske radiotelevizije, dirigent
je Tonči Bilić, a laureati Valentina Fijačko, sopran i Renata Penezić, flauta.
Na programu su skladbe I. Josipovića,
F. Bomea i P. I. Čajkovskog.
U ciklusu Lisinski subotom 6. studenoga nastupit će Državni simfonijski
orkestar iz Sao Paola, kojim će ravnati
Yan Pascal Tortelier, dok će kao solist
nastupiti i violončelist Antonio Meneses. Već 10. studenoga (iznimno srijeda), također koncert na dar, a izvodi
ga Filharmonija milanske Scale kojom
dirigira slavni Valerij Gergijev. Solist
na violini je Leonidas Kavakos. Izvodit
će djela A. K. Ljadova: Začarano jeze-
Evgeny Kissin
ro, op. 62 i dva velika djela P. I. Čajkovskog: Koncert za violinu i orkestar
u D-duru, op. 35 i Četvrtu simfoniju u
f-molu, op. 36. Muzička akademija Sveučilišta u Zagrebu izvest će 27. studenoga koncert na dar. Sudjeluju solisti,
zbor i simfonijski orkestar Muzičke
akademije, a dirigent je Mladen Tarbuk.
Na programu su djela F. MendelssohnaBartholdyja, F. Chopina, F. Liszta i K.
Szymanowskog.
Londonski simfonijski orkestar nastupit će 18. prosinca 2010. Dirigent je Sir
John Eliot Gardiner, a Viktoria Mullova
svira solo violinu. Iz atraktivnoga programa izdvajamo Beethovenov Koncert
za violinu i orkestar u D-duru, op. 61 i
Četvrtu simfoniju u A-duru, Talijansku,
F. Mendelssohn – Bartholdyja.
Spomenimo još nastup pijanista Jevgenija Kissina, 9. studenoga, kojega stručnjaci stavljaju u sam vrh nove
svjetske generacije mladih pijanista.
Milica Jović
mediji
aktualno
broj 28 • Zagreb • 21. rujna 2010.
27
www.skolskenovine.hr
KNJIGE
ČASOPISI
Knjiga o učiteljima
I
Tragovi zadnje
generacije maturanata
Učiteljske škole u
Pakracu
Urednici Elvira
Ančić i Dragutin
Pihir
Nakladnik Grad Pakrac
Pakrac, 2010.
Autori ove
knjige svjedoče
da je učiteljski
poziv bio i ostao vrijednost
za koju je vrijedilo potrošiti
najbolje godine svoga
života
nicijativni odbor za obilježavanje 45. godišnjice mature
zadnje generacije učiteljske
škole u Pakracu 1965. - 2010. pripremio je almanah pod naslovom
Tragovi, koji su uredili Elvira
Ančić i Dragutun Pihir, dok je nakladnik grad Pakrac.
Koliko je to ozbiljan posao bio
svjedoči i izbor recenzenata. To su
bili naši eminentni profesori dr. sc.
Ivan De Zan, dr. sc. Milan Matijević i dr. sc. Vladimir Strugar koji
su, među ostalim, zaključili da nije
riječ o običnom almanahu kakvi se
često izdaju, nego o potpuno drugačijoj i nadahnutoj knjizi koja je
mnogo više od toga. To je svojevrsna metafora o učiteljima na ovim
našim prostorima i vremenu koje
smo živjeli i preživjeli.
Ova knjiga spada u memoarsku
literaturu u kojoj priređivači svojim dokumentarističkim pristupom ispisuju trajna svjedočenja o
iznimnim ljudima, intelektualcima i kompetentnim profesionalcima kakvi su bili učitelji i učiteljice
ove zadnje generacije maturanata
Učiteljske škole u Pakracu, koji
su svoj život posvetili učiteljskom
pozivu.
Ova knjiga nije, međutim, samo
dokumentarna i memoarska, nego
i snažno emotivno štivo, iskreno
ispričano koje može poslužiti kao
inspiracija i poticaj mnogim djelatnicima, kulturnim radnicima i
umjetnicima. Pravi su autori monografije, dakle, bivši učenici ove
škole, njih 57, koji su nas svojim
napisima uvjerili da su učiteljskim
radom, praksom i životom svjedočili vrijednosti koje su stekli u toj
školi. Gaziti po debelom blatu, putovati godinama u područne škole
gdje nema ni puta ni staze, živjeti
po stanovima koji se griju pećima
napravljenim od limenih bačava,
u kojima gori piljevina, raditi u
kombiniranom odjelu u kojemu
su učenici od prvog do petog razreda, a broj učenika može biti od
sedam do sedamdeset, to su mogli
samo ljudi uvjereni u plemenitost
i važnost svojega poslanja.
Marljivi i ustrajni ljudi kao što
su učenici posljednje generacije
ove škole, mogu, svakako, i trebali bi biti tema dobrih filmova i dobrih knjiga, jer je život i rad koji
su oni preživljavali važna pouka i
poruka o tome što je to u čovjekovu životu istinski važno, a što su
prazne zablude.
Ova zadnja generacija poznate
pakračke učiteljske škole i ovim je
almanahom pokazala da su ostali
njihovi tragovi zabilježeni i da se
to što je dobro i vrijedno ne briše
lako. Dobro je vjerovati da će ovu
knjigu pročitati i u njoj naći vrijednost i ljepotu mnogi koji rade
učiteljski posao, a i oni koji imaju
afiniteta i volje odgajati mlade u
školi i izvan nje. Otvorili su nam
svoje srce i um te životnim zapisima ispisali stranice vrijedne naše
pozornosti. Dokazali su radom,
životom i pismom da je učiteljski poziv bio i ostao vrijednost za
koju je vrijedilo potrošiti najbolje
godine svoga života.
Marija Drobnjak Posavec
Znanstveni pristup
metodici nastave
književnosti
O
Zvonimir Diklić
Književnoznanstveni
i metodički putokazi
nastavi književnosti
Školska knjiga
Zagreb, 2009.
Djelo koje
potiče stručnu
i stvaralačku
školsku interpretaciju
književnoumjetničkih
djela
samdeseti rođendan dr. sc.
Zvonimira Diklića nakladnički je obilježen pojavom
dviju novih knjiga, svojevrsnog
ogledala autorova cjelokupnog,
dugogodišnjeg znanstvenog opusa, njegova raspona i dosega.
Dok se u knjizi Osnove teorije i nastavne interpretacije lirske
poezije (Školske novine, 2009.)
Diklić opredijelio za pjesništvo,
Književnoznanstveni i metodički
putokazi nastavi književnosti sadrže radove koji se bave prozom
i dramskom književnošću. I u
potonjoj knjizi, već samim naslovom, uvaženi metodičar naznačuje obilježja svojega pristupa
umjetničkoj književnosti: on se
njome bavi i kao književni znanstvenik, i kao metodičar nastave
književnosti. Metodološka i sadržajna dvostrukost takva pristupa
ogleda se i u dvodijelnoj strukturi
ove knjige. Njenim prvim dijelom obuhvaćeni su radovi književnoznanstvene interpretacije i
vrjednovanja stvaralaštva petoro
hrvatskih književnika, dotično
Ante Kovačića, Ivane BrlićMažuranić, Dinka Šimunovića,
Zvonimira Baloga i Miroslava
Krleže, a potom slijede književnoteorijske rasprave koje se književnim likom, tipologijom i karakterizacijama, bave u kontekstu
analize prozne književne vrste,
stilske formacije i stvaralačkih
književnih tehnika.
U drugom dijelu knjige Z. Diklić artikulira odrednice metodičkih sustava nastave književnosti i
školske interpretacije književnih
djela. Na tragu tema i književnoznanstvenih spoznaja iz prvoga
dijela knjige, oblikovani su – kao
mogući predlošci i poticaji metodičkom stvaralaštvu – uzorci
nastavne obrade književnih djela
(U registraturi, Priče iz davnine,
Duga, Puž na carskom pregledu
i Bosonogi general te Gospoda
Glembajevi). U tome ponajbolje
dolazi do izražaja znanje i bogato iskustvo koje je autor stekao
ne samo kao nastavnik, školski
savjetnik i sveučilišni profesor,
nego i kao višegodišnji urednik u
Školskoj knjizi.
Promatrana u cijelosti, ova knjiga jasno i stručno zagovara, argumentira i ilustrira temeljno načelo
po kojemu valjana školska interpretacija ima stvaralački objediniti
književnoznanstvenu i metodičku
sastavnicu. Zbog takva pristupa i
metodičkih modela koje nudi (bez
nametanja i isključivosti!), ovo
djelo – bivajući značajnim prinosom u korpusu metodičkih istraživanja i spoznaja – može korisno
poslužiti nastavnicima tako što će
im biti poticajem da stručno, kreativno i kvalitetno osmisle vlastite
didaktičko-metodičke strategije u
nastavi hrvatskoga jezika i književnosti.
Anđelko Jelin
Odgojne
znanosti
Časopis Učiteljskoga
fakulteta Sveučilišta u
Zagrebu
broj 1 (19), vol. 12 (2010)
U
prvom ovogodišnjem broju
časopisa Odgojne znanosti,
koji izlazi dva puta godišnje (glavni urednik dr. sc. Milan Matijević)
nalazimo zanimljive i raznovrsne
priloge iz područja odgoja i obrazovanja, od predškolskoga odgoja
do visokog školstva. U članku Jake
strane djece i mladih, korisnika institucionalnog tretmana Antonija
Žižak, Gabrijela Ratkajac, Branko
Nikolić, Ivana Maurović i Anja Mirosavljević bave se djecom i mladima s poremećajima u ponašanju i
čimbenicima koji najviše utječu na
uspješnost tretmana u koji su te
osobe uključene.
Petar Bezinović, Iris Marušić i
Zrinka Ristić Dedić prikazuju kratku
ljestvicu učeničkih iskustava s učenjem i nastavom. Neven Ricijaš,
Martina Krajcer i Dejana Bouillet
istražuju rizična ponašanja zagrebačkih srednjoškolaca, a Daria Tot
prikazuje rezultate ispitivanja mišljenja učenika o učeničkim kompetencijama i kvaliteti suvremene
nastave. Josip Babin, Tonči Bavčević i Ivan Prskalo istražuju, pak,
motoričke sposobnosti učenika u
dobi od šest do osam godina.
Ante Vukasović osvrće se na
odgojnu praksu u teleologijskom i
aksiologijskom ozračju, dok Brigita
Kosevski Puljić piše o povezanosti teorije i prakse u obrazovanju
učitelja. Meliha Bijedić istražuje
učinkovitost izvaninstitucionalnih
intervencija u odgoju djece i mladih
rizičnoga ponašanja, a tu su i drugi
prilozi, primjerice o interkulturalnom
dijalogu u obrazovanju, o odnosu
općeg obrazovanja i tržišta rada,
o usvajanju hrvatske pravopisne
norme, o kontrastivnom pristupu u
nastavi engleskoga jezika itd. (ir)
Napredak
Časopis za pedagogijsku
teoriju i praksu
god. 151., broj 2., travanj lipanj 2010.
U
novije vrijeme sve su češći napisi po medijima o slučajevima
brutalnih zlostavljanja pasa i mačaka, u kojima sudjeluju i odrasli
ali i djeca. S druge strane, sve je
više istraživanja koja pokazuju da
su druženja sa životinjama iznimno
korisna u svakodnevnom odgojnom djelovanju. Na tom je tragu i
članak Sanje Smojver-Ažić i Zorice
Topalović o ulozi kućnih ljubimaca
u socio-emocionalnom razvoju djece školske dobi.
Vesna Bilić, Damjan Gjukić i Giovanna Kirinić istražuju koji su mogući štetni učinci računalnih igrica i
videoigara na djecu i adolescente,
a slična je tematika i članka Ivice
Stanića koji piše o ovisnosti o internetu i cyber-kockanju.
Niko Tunjić na temelju one zgode
iz Lukina evanđelja o putu u Emaus, kad dvojica učenika nisu prepoznala Isusa, analizira ulogu odgojitelja kao suputnika odgajanicima
u različitim praktičnim, životnim
situacijama. Odgojni rad stručnoga
suradnika - pedagoga tema je članka Jasne Relja, u kojem se govori
o osobi pedagoga kao odgojitelja,
o odgojnim metodama, itd. Dejana
Bouillet kritički analizira pedagoške
mjere u radu s učenicima rizičnoga ponašanja, dok Ana Sambolek,
Gordana Buljan Flander i Marija Krmek u svome članku istražuju mogu
li se već na temelju dječjega crteža
ljudske figure utvrditi neki indikatori
dječje agresivnosti. (dm)
Meridijani
Časopis za zemljopis,
povijest, ekologiju i
putovanja
broj 147, rujan 2010.
N
ovi dom dedeka Kajbumščaka
(tekst Edita Gregurić Cvenić,
fotografije Goran Saletto) naslov je
jedne od dviju glavnih tema rujanskoga broja Meridijana, časopisa
za zemljopis, povijest, ekologiju i
putovanja. Krapinski neandertalci
nestali su prije pedesetak tisuća
godina, ali njihov duh i danas živi
na Hušnjakovu brijegu pokraj Krapine, u maštovitom svijetu novoga
muzeja koji bi svakako trebao postati novo i nezaobilazno odredište
učeničkih ekskurzija, jer je Hušnjakovo najizdašnije nalazište neandertalca u svijetu.
Druga glavna tema broja vodi
nas u New York (tekst i fotografije
Davor Rostuhar), megalopolis s
više od osam milijuna stanovnika,
najmultikulturalniji grad na svijetu
u kojemu žive ljudi sa svih strana
svijeta.
Meridijani donose i zanimljivu
priču o Balama (tal. Valle, tekst
Višnja Grabovac fotografije Branko
Kladarin, Marko Mrše, Božo Raos)
- kamenom istarskom gradiću u
kojem su objedinjene sve ljepote
ovog poluotoka i koji, poput davno
skrivenog blaga, strpljivo čeka da
bude otkriven.
Tu je nadalje i prilog o Harunu alRašıd (tekst Hrvoje Gračanin), jednom od glavnih likova zbirke glasovitih priča Tisuću i jedna noć, koji
je upamćen kao najslavniji među
Muhamedovim nasljednicima.
Uz stalne rubrike Geo-info, Planet internet i druge, čitatelj može
naći i priloge iz filatelije (tema je
Kristofor Kolumbo na markama),
članak o UNESCO-ovoj svjetskoj
baštini iz Slovačke te članak o vulkanskom staklu. (ir)
izaktualno
proπlosti
28
www.skolskenovine.hr
PRIJE
150
U zapadnoj strani sjeverne Amerike uvedene su već prije više godinah tako zvane umstvene učione. Ovdje navadjamo u izvadku pedagogička i metodička načela tih
učionah; neka čitatelji sude o njih. - U taj zavod primaju
se djeca u četvrtoj godini, te se najprije gleda, da se na tielu gimnastikom ojačaju. Šestom godinom počimaju djeca
ovako čitati: Pismena abecede priliepe se na daščicu ili na
tvrdi debeo papir, pa se u izobilju u fioke sprave. Učitelj
pokaže na tabli jedno pisme, pa onda zahtieva, da mu diete
svako iz svoje fioke to pisme izvadi i pokaže. Kada tako
djeca već hitro sva pismena znadu naći, onda se sastavljaju pismena u rieči, koje poznatu stvar ili osobu označuju. Uviek se gleda da se prije djeci ista stvar pokaže, pa
onda njezino naimenovanje izgovori i pismeni označi, n.
p. životinje, bilje, kamenje, orudje itd. što se može djeci u
naravi pokazati. U osmoj godini počimlju djeca najprije
po piesku pisati i tako se vješbati, zatim na tablicah, a najposlje na papiru. Kada navrše djeca desetu godinu, onda
se uče misliti.
Napredak
Br. 24 / 15. rujna 1860.
PRIJE
100
OBLJETNICE
GODINA
Umstvene učionice
GODINA
Hrvatski učitelji polažu ispite
u tuđini
Viktor Majer, učitelj na zemaljskom zavodu za gluhonijeme i gdč. Minka Medved, učiteljica u Adžamovcima položili su ljetos, još mjeseca svibnja - kako u
strukovnom bečkom listu „Mitteilungen der österreichischen Taubstummenlehrer“ čitamo - u Grazu pred
c. kr. državnim povjerenstvom strukovni ispit, i dobili
diplome, da mogu gluhonijemu djecu obučavati. Veseli nas svaki napredak hrvat. učiteljstva, pa nas veseli i
ovaj čin dvojice naših drugova, kojima ovim čestitamo
srdačno, a čestitamo tim radje, što su obojica taj ispit s
odlikom položila, i time osvjetlali lice hrvatskih učitelja u tudjini.
Gospodin Majer bavi se tom strukom već preko 10
godina, a gdč. Medved, koja se od malih nogu družila
s gluhonijemim djevojčicama, učenicama u zavodu, i
koja je 2 godine hospitovala kao svršena učiteljica na
našem zavodu za gluhonijeme, jest povrh toga cijelu
prošlu školsku godinu boravila u tu svrhu na naucima
u Gracu.
Škola
Br. 9 / rujna 1910.
broj 28 • Zagreb • 21. rujna 2010.
Stjepan Bosanac
(1870. - 1949.)
Pola stoljeća u prosvjeti
Priredila
Štefka Batinić
Neozbiljni
su argumenti o brzom
zaboravljanju ili
nekorisnosti nekih
predmeta
i spoznaja
koji se uče u
školi, što se
često prigovara gimnazijskom
programu
Stjepan Bosanac
(1870.-1949.)
J
edan od zapaženijih prosvjetnih djelatnika u prvoj polovici 20. stoljeća
bio je pedagog i jezikoslovac Stjepan
Bosanac. Rođen je 15. kolovoza 1870. godine u Bjelovaru, gdje je završio osnovnu
školu i prvi razred gimnazije. Od drugog
razreda pohađao je zagrebačku Klasičnu
gimnaziju koju završava 1889. godine.
Bio je u maloj skupni odličnih gimnazijalaca. Na sveučilištima u Zagrebu i Beču
studirao je slavistiku i klasičnu filologiju,
a doktorirao 1894. godine u Zagrebu s temom iz klasične književnosti.
U zagrebačku se Klasičnu gimnaziju vraća kao profesor latinskoga jezika
1893. i ondje ostaje do 1906. godine, kada
preuzima dužnost referenta i zamjenika
nadzornika za srednje škole u Odjelu za
bogoštovlje i nastavu Kraljevske zemaljske vlade. Od 1908. do 1922. godine nadzornik je za srednje škole, a zatim je godinu dana povjerenik za prosvjetu i vjere
u Pokrajinskoj upravi za Hrvatsku i Slavoniju te od 1923. do umirovljenja 1940.
godine rektor Više pedagoške škole u
Zagrebu. Do njegova postavljanja za rektora uprava te škole bila je povjerena Juliju Goliku. Bosanac je, dakle, prvi rektor
Više pedagoške škole i jedan od rijetkih u
čitavoj njezinoj povijesti koji ju je vodio
tako dugo. Umro je u Zagrebu 6. kolovoza
1949. godine.
Doktoriravši s 24 godine, Stjepan Bosanac je nagovijestio mogućnost perspektivnog znanstvenika. Jezikoslovlje je, uz pedagoški rad, bilo važno područje njegova
rada krajem 19. i početkom 20. stoljeća.
Pisao je rasprave o hrvatskim književnicima i jezikoslovcima, djelovao kao član književno-umjetničkog odbora Matice hrvatske, pratio
je i kritički se u Nastavnom vjesniku osvrtao na uređivanje Akademijskog rječnika u čijoj je izradi
i sam sudjelovao. Preuzimanjem
nekih prosvjetnih funkcija sve više
se uključuje u aktualna pedagoška
i prosvjetna pitanja, osobito ona
vezana uz reformu srednjih škola i
obrazovanje nastavnika građanskih
škola. Pratio je školske prilike u
europskim zemljama i o tome pisao
u hrvatskoj pedagoškoj periodici,
osobito u Nastavnom vjesniku, gdje 1924.
godine objavljuje zanimljivu pedagošku
raspravu Utilitarizam kao odgojno načelo
u kojoj, među ostalim, kaže:
Utilitarizam kao odgojni princip u korijenu je svome nemoralan, jer ako dopustimo đaku, da ne uči samo nauci i stvari za
volju nego da uči pobuđen korišću i uživanjem, koje će biti plod njegova učenja, ne
će li onda tome biti nužna posljedica, da
će on u životu raditi samo ono ili barem
nastojati raditi samo ono, što mu donosi
korist i uživanje, i ono, što mu donosi što
veću korist i uživanje sa što manje truda?
Tako bi se eto u školama obrazovala idealna upravo psiha za poznije pljačkaše i
korupcioniste u životu, koji nam tako lijepo, kako dobro znate, ukrašuju fizionomiju društvenoga života u oslobođenoj i
ujedinjenoj otadžbini.
Stoga su, smatra Bosanac, neozbiljni argumenti o brzom zaboravljanju ili nekorisnosti nekih predmeta i spoznaja koji se
uče u školi, što se često prigovara gimnazijskom programu. Oni se uče radi duhovnog obrazovanja, a time i moralnog odgoja, jer „takovim obrazovanjem odgajat
ćemo mladež za djelovanje u životu, koje
odgovara idealima humaniteta“. U raspravama o reformi srednjoškolske nastave,
koja je bila aktualna u prvim desetljećima
20. stoljeća, Bosanac je bio u skupini onih
intelektualaca koji su gimnaziju smatrali
idealnim tipom srednje škole.
Suautorstvo u izradi čitanki još jedno je
važno polje Bosančeva djelovanja. Zajedno s Đurom Šurminom, autor je Čitanke iz
književnih starina staroslavenskih koja je
od 1896. do 1923. godine objavljena u pet
izdanja. Sa Stjepanom Ratkovićem priredio je 1923. godine Čitanku za odrasle
početnike u čitanju, a čitanke za osnovnu
školu priređivao je s Vladimirom Nazorom i Sigismundom Čajkovcem.
Gotovo pola stoljeća aktivnog djelovanja u prosvjeti, od toga 17 godina na čelu
zagrebačke Više pedagoške škole, prve i u
međuratnom razdoblju jedine institucije u
Hrvatskoj koja je učiteljima pružala mogućnost više izobrazbe, nisu nažalost bile
dovoljne reference ni za nekoliko redaka
nekrologa 1949. godine u glavnom hrvatskom pedagoškom časopisu.
Lijepo vladanje
Djeca opažaju vrlo oštro i dobri su psiholozi, a imadu
nagon za podražavanje. Ozbiljna učitelja, koga vole i koji
im je uzor, kopiraju u ovom i onom, a opaze li na učitelju
kakvu slabost ili što smiješna, odmah prave od njega „komediju“. Tu učitelj utječe svojim primjerom vrlo mnogo.
Ako mu je vladanje ugladjeno; ako mu je lijep hod i svaki
kret; ako je u njega sve fino i lijepo; ako stječe ljubav svojih učenika; onda oni nastoje, da se vladaju lijepo, kao i
on. (D. Trstenjak)
Napredak
Br. 7 / rujna 1910.
Stručnjaci u školskoj upravi
Gradački zastupnik dr. Hotmann v. Wellenhof govorio je
nedavno u zastupničkoj kući protiv zapostavljanja stručnjaka u školskoj upravi, naime u ministarstvu nastave.
Među ostalim rekao je i ovo: U vrhovnoj upravi školstva
ne smije se prepustiti odlučujući utjecaj pravnicima, već
ljudima iz školske prakse. Školska administrativa treba da
se većma vodi pedagoško-didaktičkim motivima, nego što
je to bivalo dosada. Govornik je istaknuo kao osobitu pogrješku dosadašnju praksu, po kojoj se stručnjaci upotrebljavaju u ministarstvu nastave, a i u zem. škol. vijećima
za sporednu referadu.
Hrvatski učiteljski dom
Br. 18 / 20. rujna 1910.
PRIJE
50
GODINA
Kratke vijesti iz Varaždina
Kinoprojektor
Grade se nove škole
Izgradnji novog školskog prostora posvećuju komune
u Novogradiškom i Požeškom kotaru punu pažnju. Paralelno s tom izgradnjom raste i broj učenika u srednjim i
srednjim stručnim školama, a javlja se i potreba za otvaranjem i viših škola.
Sada se u kotarima Nova Gradiška i Slavonska Požega
nalazi u izgradnji desetak većih objekata kako za potrebe
obaveznog osmogodišnjeg školstva, tako i za dalje školovanje. U Novoj Gradiški grade se dva značajna objekta: zgrada za osnovnu školu i zgrada za srednju tehničku
školu drvno-industrijski smjer. U Novoj Kapeli gradi se
također nova osnovna škola, dok se škola u Čaglinu nalazi u završnoj fazi izgradnje. U Slavonskoj Požegi gradi
se peti paviljon zgrade požeških srednjih stručnih škola,
uz koji će se sagraditi i radionice za praktični dio nastave.
U toku ljetnih praznika veći broj škola adaptiran je i
uređen. Naročito je lijepo uređena škola u Pleternici.
Školske novine
Br. 29. / 23. rujna 1960.
Prva Osnovna škola u Varaždinu nabavila je kino-projektor za prikazivanje filmova na uskoj traci. Odsada će
se u ovoj školi iz Fonda Kotarskog servisa za film koristiti i prikazivati u nastavi filmovi, a organizirat će se i
grupa malih kinoamatera.
Televizor
Društvo „Naša djeca“ u Varaždinu nabavilo je i postavilo u Pionirski dom jedan televizor oko kojeg se u slobodno vrijeme okupljaju učenici osnovnih škola. Organizirano je zajedničko gledanje emisija za djecu i drugih
kulturnih i sportskih priredbi.
Gimnazija
Novu školsku godinu započela je varaždinska gimnazija sa
820 učenika podijeljenih u 27 odjeljenja. U drugom razredu,
gdje se prema novom nastavnom planu i programu nastava
dijeli na smjer društvenih i prirodnih nauka, veći broj učenika opredijelio se za prirodne nauke. Prirodne nauke će učenici proučavati u pet odjeljenja, a društvene samo u jednom.
Školske novine
Br. 29. / 23. rujna 1960.
πkolski
æivot nekoÊ
aktualno
broj 28 • Zagreb • 21. rujna 2010.
Moj prvi učitelj
Zbivanja i osobe iz stvarnog školskog života, zrcaljeni u pojedinačnom doživljaju i svijesti, često su bili
poticaj i tema raznovrsnih tekstova,
od beletrističkih opisa i memoarskih
zapisaka do publicističkih članaka
i analitičkih rasprava. Usporedno s
tim sadržajima, nerijetko i nasuprot
njima, oblikovale su se teorije i norme bolje škole, onakve kakva bi ona
trebala, mogla ili morala biti.
Da bismo osvijetlili bogatstvo, raznolikost pa i proturječja naše školskopedagoške baštine, za ovu rubriku
odabiremo ulomke tekstova koji ilustriraju stanje stvari kakvo je bilo, s
jedne strane – u zbilji i praksi, s druge strane – u teoriji i normama.
[Ulomci]
Hugo Badalić
Hugo Badalić (1851. – 1900.), pjesnik, prevoditelj i libretist, bio je tijekom posljednje
četvrtine 19. stoljeća gimnazijski profesor (Zagreb, Rijeka), a potkraj života i ravnatelj
zagrebačke donjogradske velike gimnazije.
Dojmljive uspomene iz djetinstva za Bachova apsolutizma, sjećanje na krajišku pučku
(trivijalnu) školu u Kostajnici i svojega prvog učitelja, k. k. Trivial-Unterlehrera Jakoba
Anovića, objavio je Badalić u Pobratimu, zabavnom i poučnom listu za odrasliju mladež
1893. godine.
Priređuje Anđelko Jelin
J
edva jedanput već osvanuo
teško očekivani dan! – »Ustajte, djeco, obucite se, pa ćete sa
mnom u školu« – tako je probudio
mene i mlađega moga brata dobri
naš otac. Čudno li mi se svečan onoga jutra činio glas očev! […]
Ele, kako znadosmo, udarismo na
se novo, neobično odijelo. Pa eto
nas sada – nekud posve drugih bića;
– gutni malo kave, pripni na ramena
torbak za knjige, kapu na glavu pa –
hajdmo naprijed u ime Božje!
A na dvoru već se sakupila čitava hrpa mlađih sudrugova, svi bjehu došli, da se oproste s nama: mi
u jaram, a oni još za koji čas da se
vrate k slobodnoj majci prirodi. Učini mi se, kao da nas ti mališi žale.
Ali kad mi stadosmo koracati smjelo i oholo, pa na njihov šapat samo
doviknusmo: »S Bogom, u deset
ćemo se ura opet vidjeti« – e bogme
ih prođe svako sažaljivanje, i oni se
čisto stadoše žapati nas, koji smo se
za pravo najviše bojali prvoga toga
koraka, ali smo svoj strah sakrivali,
pokazujući se baš junaci.
I zaista, što bliže školi, sve nam je
tjeskobnije bivalo oko srca. Tako se
čovjek vazda boji onoga, što je neizvjesno, nepoznato. […]
I tako uđosmo. Eno ga – učitelj
već sjedi na katedri; odmah za oči
zape svežanj šibâ, »fasces« njegove
školske vlasti, gdje mu se ob desnu
koče i prijete; sve u sobi mramorkom šuti, a škola je već puna đakâ.
Kako uđosmo, učo se diže i pođe
prema mome ocu. Ala mi se čudno
promijenio: poznavasmo ga već od
nekog vremena sa ulice; bijaše mu
već preko četrdeset godina, ali po
njegovoj pojavi na cesti čovjek bi rekao da mu je već šezdeseta: pognuo
se, odmjereno, polagano koraca, oči
mu se nemirno amo tamo valjaju, a
kadikat te pogleda mrko – Bože – kô
da su mu šajke potonule! A gle sada!
Učini mi se, da je barem za pô stope porastao; kao svijeća se ispravio
pred mojim ocem; mrka mu kosa bijaše živahna sjaja, a u crnim velikim
očima počiva najveći mir, pa premda iz njih probija duboka ozbiljnost
i strogost, opet sam iz njih razabirao
toplu i dječici tako prijatnu blagost.
[…]
B
ijahu za pravo dva razreda c.
k. trivijalke, koja su stajala
pod žezlom c. kr. trivijalnoga podučitelja Jakoba Anovića; u
trećem je razredu poučavao c. kr.
trivijalni učitelj.
Odmah se započe poučavanje.
Drugi razred dobi računsku zadaću,
a učitelj stavši pred naš odio razloži
nam kratkom besjedom, što to znači
biti đakom i šta on od nas očekuje.
Pa kao što u vojnom zakoniku sve
miriše prahom i olovom, tako je
svaki odsjek njegova govora bio
načičkan šibama, da bismo namah
s početka temeljito upoznali načela
tadašnje pedagogije. Da, ta je ista
gospođa »Paedagogia« jamačno
u svoje vrijeme kao model sjedila
slavnomu slikaru našemu Andriji
Meduliću; u njegovoj sam krasnoj
slici poslije vidio sve njeno biće
tako divno pogođeno.
Tako zvane zorne obuke po da-
29
www.skolskenovine.hr
našnjem kroju nije poznavao naš
učitelj. Ta čemu bi se i mučio utuvljujući nam umjetnim načinom pojmove, koje smo mi iz života sa sobom ponijeli u školu! Sjećam se još
danas vrlo živo, kako sam naizmjence pohodio sve radionice našega
gradića; kao što meni, tako i mojim
saučenicima bijahu u tančine poznate sve sprave i sve oruđe, svi nazivi
i sav posao pojedinih zanata. A tek
slobodni život, neprisiljeno drugovanje s mlađim i starijim dječacima,
vedri užitak naših igara, tumarenje
po gori i dolu, preko brda i ledinâ,
kupanje u bistrici romantične Une,
sklizanje, sanjkanje, hvatanje pticâ i
stotinu inih zabavica, – koliko nam
je to tjelesne i duševne snage prisakupilo za život! […]
Z
nao je to naš učitelj, pa je odmah prešao na ono, za čim je
nestrpljeno čeznula djetinja
duša naša; na abecedu. Kako smo
se brzo i lako naučili čitati, a sve po
starom onom načinu slovčarenja! Pa
onda udri pisati: nije tu bilo olovke
ni današnjih teških pisaljaka i štilova: lagano guščje pero – pa da vidiš,
kako se piše! Nikada učitelju nije
dodijalo zarezivati pera. Pô sata prije obuke sjedio bi on već u školskoj
sobi okružen od dvadeset do trideset
đaka, koji bi mu pod nos turali svoja
pera, a on je sve lijepo strpljivo zarezivao svojim zamjernim nožićem.
Da, to su vam bila ona dična vremena glasovitih krajiških rukopisa,
onih finih i krasnih rukopisa, koje su
poslije gdjekoji črčkari i kvari-artije
porugljivo zvali »kumpanijski rukopisi«. Mnogi je dašto krajiški krasopisac poslije mislio, da naobrazba
i ne stoji ni do čega van do lijepa
pisma, pa si često mogao za ovoga
ili onoga čuti mudru opasku: »Ma
bruder, to ti je »gebildet« čovjek,
der schreibt ja wie gestochen«.
U prvom je razredu obuka bila
jedino na hrvatskom jeziku; ali već
u drugom polugodištu navališe nam
njemačku početnicu s njemačkim
vježbama u govoru i učenjem na
izust manjih pjesama, izreka i pripovijedaka; u drugom razredu eto
ti već njemačke slovnice i pisanja
diktanda, a odsele se po malo širio
krug njemačkoga jezika tako, da
je u trećem razredu uz pismeni i
usmeni izražaj misli obuhvaćao svu
obuku. Odsele smo u školi mora-
Kostajnica nekoć / Gjuro Szabo
li samo njemački govoriti i iz svih
predmeta njemački odgovarati. Od
toga se izuzimao jedino vjeronauk,
koji se je vazda obučavao u hrvatskom jeziku. Htjedoše doduše i ovaj
predmet izručiti maćehinskoj brizi
tadašnjega »državnoga jezika«; bijaše svakakih pokusa, ali se jadno
svršiše. […]
Koliko je šikaca šiblja palo na račun njemačke slovnice i čitanja, mili
Bože, da se nešto u kišu stvore, sva
bi se Krajina potopila i sva Bosna
ponosna! Subota – đačka bubota,
udri ga, udri! Tu je bilo plača i otimanja, jecanja i škripanja zubâ kao
da je – Bože prosti – svanuo sudnji
dan! […]
Ali i drugih dana u nedjelji bilo je
dosta »posla«. Jakob Anović bijaše
inače strpljiv i dobar čovjek; svi smo
ga voljeli, jer smo vidjeli njegovu
blagohotnu revnost, njegovu svetu
ozbiljnost, a znao nam je tako lijepo
hrvatski pripovijedati priče i basne,
kad nas je gdjekada htio nagraditi za
naš rad ili nas potaknuti na još veću
marljivost. Ali – brate – stare se
svoje pedagogije nikako okaniti ne
mogaše. U kumpaniji ljeskovača, u
školi brezovača, – to je onda bio taki
sustav. Gdje je danas dosta jedna riječ, tu se u predašnje doba išlo umah
do kože, a čovjek zbilja ne bi mogao reći, da je taj sustav potekao iz
okrutnosti. »Ta šta tu koješta, nema
tu lale mile« – to bješe biljeg onih
mračnih vremena.
A
toga se načela držao naš učitelj to čvršće, što se bliže
primicao dan „velikoga ispita“. Tà na taj će ispit doći gospodin načelnik, c. kr. major u penziji,
zatim c. kr. satnik-auditor, a s njima
komunitetski upravitelj, koji je ujedno školski nadzornik, sva trojica u
velikoj paradi; onda će biti gospodin župnik u svome paliju, i njegov
kapelan, naš ljubljeni kateket. Tu se
trebalo junački držati, jer gospoda
bijahu vrlo točna i stroga; nije to bio
ispit na oko ili kakva igrarija: sve je
moralo biti skladno kao kod vojne
vježbe. A mi smo bili dobro uvježbani; cijelo dopodne bavila se slavna
komisija s nama, a na učitelju se baš
vidjelo veselje i zadovoljstvo, kako
ga nikad ne opazismo pod školskom
godinom. Pa kad je onda načelnik
glasno prozivao nagrađenike, što su
bili zapisani u »zlatnoj knjizi«, da
svakomu svojom rukom preda za nj
određenu nagradu, kako nam je srce
kucalo od veselja i kako se preobrazilo kozičavo, inače vazda mrko lice
našega učitelja!
Tako sam, dospjevši drugomu
učitelju, svršio i treći razred, a u
rodnome mom gradu Brodu i četvrti
normalni razred i već sam bio stupio
u gimnaziju. Kad sam iza svršena četvrtoga gimnazijskog razreda došao
kući na praznike u Petrinju, kamo
međutim bješe premješten moj otac,
jednoga dana pod konac rujna reče
mi otac, da mogu, ako me je baš volja, postati saučenik svomu staromu
učitelju. Pomislih, otac se šali, jer
nijesam razumio, kako bi to moglo
biti. Videći otac, da ga ne shvaćam,
rastumači mi, da je od generalkomande iz Zagreba stigla naredba, da
svi podučitelji, koji nikad nijesu bili
na učiteljskomu tečaju, imaju dvije
godine polaziti preparandiju u Petrinji. To je stiglo i moga staroga učitelja. Al evo da vam pričam u kratko,
što mi je iz njegova života pripovijedao poslije moj otac, koji ga je već
prije dobro poznavao.
J
akob Anović bijaše rodom iz
slavonskoga jednog krajiškoga sela u nekadašnjoj brodskoj
pukovniji. Krajiška zadruga, iz koje
je potekao, bješe brojna i imućna;
u njegovih roditelja bijaše pun koš
djece, a naš Jakob bijaše najmlađi i
nekud tjelesno najslabiji sinčić. Često bi otac zabrinuto poglédao na nj,
misleći jamačno: »Ovaj dečko ni u
katane ni u ratare, ni u kola ni u sane,
kud ću, što ću s njime?« Ali kad je
dječak s osmom godinom stupio u
školu, da vidiš čuda! Mali bogme
naukom natkrilio sve svoje drugove,
koji su s njime znali šale zbijati pri
igri; ali on njima nije vraćao žao za
sramotu, nego je vazdan ostao čedan
i ljubazan prama svojim drugovima,
i stoga su ga svi zavoljeli. Tako svrši
s odlikom tri razreda, a budući još
uvijek slabašan tijelom a najbolji
učenik, zadrži ga njegov učitelj s
privolom njegovih roditelja, da mu
kod manjih učenika bude pomoćnik.
Tako potraja još godinu dana. Kad
mu se navrši dvanaesta godina, a
oni njega uzmu u satniju kao pisara: moj Jakob postade CompagnieSchreiber! Ele, braco, tko sretniji od
njega i njegovih roditelja! Tomu je
sreća gotova, ta postô čovjek carski
službenik, pa neka je služba niska
a plaća još niža, – ima se vremena,
pa će i on dotjerati do carske sablje.
A kakva je služba, Bog je ne ubio!
Vazdan sjedi, pa prepisuj, liniraj,
rubriciraj, radiraj; ne dospiješ li sve
svršiti ob dan, a ti sjedi do u kasnu
noć pa tegli, dok ne zadrijemaš, protari oči, pa opet dalje, dok ne obališ
gomilu pisama. Kad stariji u ured, a
ti skokni, pripali čibuk, pa čekaj, ne
će li te s kakim »befelom« opremiti
kao telala po selu, ali da mi se žuriš:
dok on misli, da si tamo, ti već da si
ovdje. Ali tko će sve jade vjerno opisati: služba je služba, – a tek služba
krajišika! Tako momčić dorastao do
sedamnaeste godine; eto Herkula
na raskršću, hoće li u vojnike ili za
učitelja. Nije bilo duga premišljanja
ni njemu ni starijima, i tako moj ka-
petan Jakobu Anoviću u konduitu
napiše: »Zum Schulfache geeignet«,
pošalje spis na pukovniju i za osam
dana stigne ukaz, kojim se mladić
imenuje »Schulpraktikant bei der k.
k. Trivialschule zu N.« Tu je uz starijega učitelja prakticirao još godinu
dana, nakon toga bi imenovao c. k.
podučiteljem, ili kako se tada službeno zvao »Sclhulgehilf«, a iza toga
primi naslov »k. k. Trivial-Unterlehrer«, kad ga iz slavonske Krajine
premjestiše u Kostajnicu. Nije on
preparandije nikad ni vidio; a nije
mu ni trebalo, jedan je učitelj predavao drugomu i znanje i praksu, a
daroviti su mladići ono malo, što su
znali, svojski naučili svoje učenike.
A
li eto vrijeme leti: novi ljudi,
novi zahtjevi. Da je bilo po
starom, on bi redom poskočio od podučitelja na učitelja i nadučitelja, ali iziđoše nekakvi zakoni i
propisi, pa valja slušati. Tako i Anović dođe u Petrinju na preparandiju,
kad se tomu najmanje nadao. Sastanem ga zbilja za nekoliko dana na
ulici. Kad ga vrlo uljudno pozdravih, ustavi me starac, koji me je na
veliku moju radost umah prepoznao,
pa mi stane svoje jade jadati.
– Eto vidiš, sinko, šta od mene
uradiše! Sad ja pod svoje stare dane
opet u klupi da sjedim, pa da se u
preparandiji učim fiziku i kemiju,
aritmetiku i geometriju, povjest i
zemljopis, psihologiju i pedagogiju!
Ej Bože moj, teško li se to uči, kad
ti je za vratom već pedeset godinica!
A i čemu sve to? Zar vas ja nijesam
dobro učio?
– Dašto da jeste, gospodine učitelju, a ja sam vam i dovijeka zahvalan za to. Ali šta ćemo? Eto naredbe,
a jamačno će vam se trud i naplatiti.
– Mani se, Boga ti, plaće i naplate! He – nek se vrši volja visoke
general-komande! – Da, zbilja, već
sam odavna čuo, da si ti i u gimnaziji valjan, pa eto, moj sinko, to me
veseli, vrlo me veseli, ne mogu ti
ni iskazati! A je l’, molim te, vi se
tamo u Zagrebu učite sve na hrvatskom jeziku, – a kako je, Boga ti, s
njemačkim?
– E pa kako? Sasvim dobro, – odvratim ja. – Tri su sata na nedjelju
određena za taj jezik.
– Tako malo! – prihvati on. Nikako nije mogao pojmiti, da nas ne
odgajaju za to, da »uredujemo« u
njemačkom jeziku, nego da se mi i
taj jezik učimo ne samo u čisto praktične nego također u znanstvene i
odgojne svrhe.
I tako se rastadosmo, a u tom se
nikako ne složismo. Uza sve to on
se sa mnom oprosti tako srdačno, te
mi suze navališe na oči. […]
I
za svršena dvogodišta vrati se
Jakob Anović na svoje staro
mjesto. Nije mogao položiti
konačnoga ispita, pa tako ostade i
odsele c. kr. podučitelj. Malo zatim
umre. Malo mu je godina smetalo do potpune mirovine, pa mu se
eto i ta izmakla. Sad negdje uživa
na drugom svijetu i jamačno mu je
drago, što ga je nekadašnji njegov
učenik orisao i potomcima prikazao. […]
pisma
aktualno
30
www.skolskenovine.hr
Aktivnosti
Smotra istarskih
škola
Svaka se učenička zadruga predstavila praktičnim radom, usmenim
prikazom rada te izložbom svojih
proizvoda
Domaćin 6. smotre učeničkih zadruga
Istarske županije bila je Srednja škola Mate
Balote iz Poreča. Sudjelovalo je ukupno
šest učeničkih zadruga, od kojih je učenička zadruga SŠ Mate Balote Parentino bila
jedina srednjoškolska zadruga. Od osnovnoškolskih učeničkih zadruga sudjelovala je
učenička zadruga Ulika-Oliva iz Vodnjana,
učenička zadruga Ursaria iz Vrsara, učenička zadruga iz Višnjana Mladi zadrugari i
učenička zadruga Istarski vrhi iz Oprtlja, a
učenička zadruga Ulika OŠ iz Poreča sudjelovala je prvi put.
Svaka se učenička zadruga predstavila
praktičnim radom i usmenim prikazom rada
te izložbom svojih proizvoda, podijeljenih u
skupine poljoprivredne proizvodnje, izrade
uporabnih i ukrasnih predmeta, njegovanja
narodnih umijeća te rukotvorstva i zanata.
Zadruga Parentino predstavile su učenice
poljoprivredne struke Suzana Korlević i Ileana Pilat u sekcijama uzgoja mediteranskog
bilja Dar prirode i vinarstva Mladi vinari.
Pri otvaranju smotre skupu se obratio
ravnatelju škole domaćina Krešimir Bronić,
predstavnik županijskog upravnog odjela za
školstvo Roberto Fatorić i voditeljica učeničke zadruge Parentino Nada Baksa. Učenica
poljoprivredne struke i članica sekcije Mladih
vinara Marinela Srdoč službeno je smotru
proglasila otvorenom. Nakon toga slijedio je
kratki program kojeg su pripremile učenice
SŠ Mate Balote. Suzana Rupenović recitirala je pjesmu Mate Balote Foška, a zatim su
Valentina Stojnić, Ivana Šmorhaj i Stephanie
Stelko nastupile s pjesmom I’m Yours te Rebekah Pribetić i Maša Lovrović s pjesmom
Dio tebe.
Rebekah Pribetić, Poreč
Događanja
Zadovoljstvo
učenjem i
druženjem
Cilj je odgajati i obrazovati mlade da
bi bili informirani potrošači, otporni
na agresivne ponude, koji vode
računa o zaštiti osobnog i općeg
dobra
Komercijalna i trgovačka škola u Bjelovaru
obilježava svoj dan škole kada se u svijetu
obilježava Međunarodni dan prava potrošača. Cilj je odgajati i obrazovati mlade da bi
bili informirani potrošači, otporni na agresivne ponude, koji mogu donositi vlastite odluke održive spram zdravstvenih, gospodarskih, socijalnih i političkih posljedica njihova
potrošačkog ponašanja i koji će voditi računa o zaštiti osobnog i općeg dobra. Odgoj i
obrazovanje za zaštitu potrošača sastavni je
dio građanskog odgoja i obrazovanja i jedna
od sastavnica općeg odgoja i obrazovanja i
to je jedan od razloga zašto smo taj dan izabrali kao svoj dan.
Učenici često izražavaju želju za školom
u kojoj će birati nastavne sadržaje, a to smo
im omogućili povodom Dana škole. Birali su
između dvadesetak različitih predavanja, radionica, prezentacija i sportskih susreta. Što
je elektroničko zlostavljanje i koje su posljedice učenicima je objasnila socijalna radnica
Kristina Novalić iz CZS-a Bjelovar. U suradnji
s Crvenim križem organizirana su predavanja o spolnosti i zdravoj prehrani, o čemu su
govorile patronažne sestre Jasenka Janeš i
Jasna Šestak. O povijesnoj i kulturnoj baštini
naše zemlje govorila je Anita Blažeković, a
priču o Tunisu, zemlji mora, sunca i pustinje
ispričala je Angela Faletar.
Žana Novaković dočarala je znamenitosti
Bolivije, zemlje u srcu Latinske Amerike. Na
nastanak hrvatske nogometne reprezentacije i države u kojima je igrala neke važne
utakmice podsjetio je Dario Malogorski u
predavanju Putovima hrvatske nogometne reprezentacije. U suradnji s učenicima
4.a razreda Anita Blažeković i Ivana Štiglić
nastojale su učenike ekološki osvijestiti i
objasniti štetnost uporabe plastičnih vrećica
te potaknuti na uporabu platnenih vrećica.
Također je postavljena izložba platnenih
vrećica. Natalija Konir govorila je o pravilima
poslovnog odijevanja (dress code), a zajedno sa Zoranom Atlijom i Mihaelom Ivanović
organizirala je već tradicionalni kviz Tko
zna - zna, u kojemu su se natjecali učenici
trećih razreda prodavača. Pokazali su svoja
znanja u područjima sporta, filma, glazbe,
trgovinskog poslovanja, poznavanja robe i
prava potrošača. Najbolji su bili učenici 3.c
razreda.
Silvia Kolarić objasnila je kako računalo
možemo besplatno opremiti softverom te je
govorila o ulozi matematike u službi potrošača. Vanja Posavac učenicama je približila
temu javnog zagovaranja. Kako izraditi prezentaciju za završni rad učenici su imali prilike
saznati na radionici Daniele Ivanov-Štimac i
Gordane Palaić. Tajne eteričnih ulja otkrila je
Emica Tudić te je aromaterapiju predstavila
kao terapiju dodirom i mirisom, ističući pri
tom nužnost zajedništva i suradnje. O tome
kako najbolje učiti motivaciji i koncentraciji,
važnosti ponavljanja i vježbanja govorio je
Dalibor Vukalović. Bivši učenici naše škole,
a danas sve poznatiji glumci Goran Smoljanović i Matija Jakšeković u dramskoj radionici uveli su zainteresirane učenike u svijet
glume i dramskog stvaralaštva.
Kreativne načine aranžiranja darova učenici su vježbali u školskoj knjižnici pod budnim okom bjelovarske cvjećarke osebujnog
i originalnog izraza Nives Stančin i naše
knjižničarke Tatjane Kreštan. Učenici prvih
i drugih razreda ispred trgovačkih centara
dijelili su građanima letke koji upućuju na
prava potrošača. Akcija je organizirana u suradnji s Udrugom za zaštitu potrošača Glas
iz Bjelovara i Tugomirom Pemperom koji
je zajedno s dogradonačelnikom Bjelovara Antom Topalovićem posjetio našu školu.
Sportski život odvijao se u sportskoj dvorani
gdje se u organizaciji Gordane Crnčić odvijao međurazredni košarkaški turnir, a zatim
su odigrane i dvije zanimljive košarkaške
utakmice u kojima su snage odmjerile profesorice i učenice 4.a te profesori i učenici
3.b razreda. Sportski turniri održani su pod
motom Sport za sve.
Zadovoljni bogatstvom sadržaja i izraženim zadovoljstvom učenika i predavača već
počinjemo planirati sljedeći takav susret.
Ornela Malogorski, Bjelovar
Paradoksi
Bljesnulo je svjetlo
Povod za ovaj upit bio mi je podatak
o tome da 450 učenika Osnovne
škole Klinča Sela polazi nastavu u
zgradi sagrađenoj još 1966. i da se
cijela trese kad pokraj nje protrče
djeca
Na mladima svijet ostaje, davna je i otrcana parola, ali i nepobitna istina. No, ostvaruje
li se ona u nas, nerijetko se s dvoumljenjem
pitam?! Povod za najnoviji upit bio mi je podatak o tome da 450 učenika Osnovne škole
Klinča Sela polaze nastavu u zgradi sagrađenoj još 1966. i da se cijela trese kad pokraj
nje protrče djeca. Prekrivena je kancerogenim salonitskim pločama, a prozori su toliko
truli da stalno prijeti opasnost da se sruše,
nekom na glavu ili da netko izleti kroz njih.
Potvrdila je to i ravnateljica Dragica Mraković i dodala da je škola obnovljena 1993.,
ali očito davno, površno i nepotpuno. Zagrebačke su prosvjetne vlasti svjesne stanja
i svih opasnosti pa se škola našla među
prioritetnim objektima za obnovu još 2004.
godine. U međuvremenu ishodili su 2007. i
građevinsku dozvolu, ali gradnja nije počela,
pogađate zašto, jer - nema novca. Zapravo
broj 28 • Zagreb • 21. rujna 2010.
novca ima, no ne i za školu i zato ona treba
čekati bolja vremena.
Potječem iz toga kraja, pa iako sada živim
u Karlovcu, kad god uzmognem rado navratim i u Klinča Sela. Obiđem preostale rođake, sastanem se s poznanicima i porazgovaramo o svemu i svačemu, pa i o školstvu.
Uostalom, u toj školi stječe osnovna znanja
i dijete moga nećaka pa mi je žao što uči u
tako otežalim uvjetima.
Djeca su naša budućnost, radost, sreća,
najveće blago i bogatstvo, pričali su nam u
ona stara, trula i mračna vremena. I napokon, bjesnulo nam je svjetlo!
Ivan Horvat, Karlovac
Ideje
Razgovori
roditelja, učitelja i
djece
Ovakav bi list trebao potaknuti
suradnju roditelja i škole te pridonijeti kreativnosti učitelja, učenika i
roditelja
Već šestu godinu u Osnovnoj školi Đure
Estera u Koprivnici izlazi list Razgovori namijenjen roditeljima i kao oblik pisane komunikacije pridonosi edukaciji i savjetovanju
roditelja davanjem većeg broja jasnih i konkretnih informacija razumljivih roditelju od
djelatnika izravno uključenih u odgojni i obrazovni rad. Ovaj oblik suradnje s roditeljima
temelji se na pisanoj riječi, crtežu, fotografiji,
grafici i ima ulogu edukatora putem pisane
riječi. Sve ono što škola u svom odgojnom
djelovanju prema učenicima izražava govornom komunikacijom, svoju savjetodavnu ulogu prema roditeljima može dobro iskazati i
u pisanoj komunikaciji preko lista za roditelje
koji ostaje i dokumentacijski zapis odgojnog
djelovanja i savjetodavnog rada škole.
Da bi bio adekvatan oblik pisane komunikacije roditelja i škole te zapis savjetodavnog
rada škole, list za roditelje mora imati neke
bitne odrednice. Jezično i terminološki mora
biti pristupačan roditeljima različite dobne
strukture, obrazovnog i socio-ekonomskog
statusa. Zatim tematski i sadržajno mora biti
jasan i konkretan, znači da obuhvaća teme
obiteljskog odgoja, školskog rada i učenja,
slobodnoga vremena i dječje psihologije.
Teme su određene tako da daju osnovne,
kratke i jasne informacije roditelju. Osim
pedagoških i psiholoških tema, dio lista potrebno je posvetiti i različitim oblicima suradnje roditelja i škole. Potrebno je, dakle, kao
suradnike u listu uključiti stručne suradnike,
učitelje, roditelje, učenike i vanjske suradnike te odrediti ime lista koje će svojom jasnoćom označavati osnovnu namjeru lista.
List za roditelje po svojoj osnovnoj namjeni, a to je edukacija i savjetovanje roditelja,
kao i poticanje suradnje roditelja i škole,
utječe i na psihološko-spoznajni proces i potiče kulturu pisanja i izražavanja, kreativnost
učitelja, učenika i roditelja. To znači da u
procesu nastajanja lista sudjeluju svi subjekti odgojno-obrazovnog procesa: od učenika,
nastavnika, stručnih suradnika do roditelja te
vanjskih suradnika.
Uključivanje vanjskih suradnika važno je,
jer povezuje različite škole i pretvara ih tako
u partnere te povezuje školu s lokalnom zajednicom. Život škole time postaje bogatiji i
sadržajniji. Da bi tome pridonio list za roditelje mora sadržavati uvodnik, teme s odgojnim
sadržajima i teme koje se odnose na oblike
suradnje roditelja i škole, događanja ili novosti u školi, riječ roditelja ili roditeljska pisma,
preporučenu literaturu te sažetak pojedine
jedinice pedagoške literature za roditelje.
Važnu ulogu u izgledu ima i oprema lista
koja se sastoji od nekih bitnih elemenata.
Prije svega ilustracije obogaćuju pisanu riječ
i sadržaj lista. One mogu biti učenički crteži
ili fotografije iz privatnih albuma ili školske
fotosekcije. Uvez može biti strojni ili priručni
napravljen u školi vlastitim snagama i sredstvima, što ovisi o novčanim mogućnostima
za tiskanje lista. Bitan je i ovitak, njegov je
osnovni zadatak privući potencijalne čitatelje
te da svojim estetskim i grafičkim vrijednostima označi i namjenu lista. Naslovnica lista
može biti opremljena crtežom, grafikom ili
fotografijom, a unutarnji dio mora sadržavati
impresum koji se sastoji od sadržaja i svih
podataka o izdavaču lista.
Jasna Relja, Koprivnica
Rasprave
Komunikacija
riječju, glazbom i
pokretom
Zašto učenici bolje vladaju teorijskim
znanjem, nego njegovom primjenom
U zagrebačkoj Osnovnoj školi Ivana Gorana Kovačića polovicom travnja održan je
stručni skup Županijskog stručnog vijeća
pedagoga stručnih suradnika u osnovnim
školama grada Zagreba. Tema skupa, na
kojemu se okupilo osamdesetak stručnih
suradnika i koji su vodile Jadranka Bizjak
Igrec, Biljana Manin i Violeta Vragotuk, bila
je Komunikacija riječju, glazbom i pokretom.
U svom plenarnom predavanju pod naslovom Snaga riječi Vesna Budinski naglasila je
da pisanje postaje važan oblik izražavanja te
da valja razlikovati pisanje kao grafomotoričku aktivnost i pisanje kao stvaranje, odnosno
sastavljanje poruke. Danas se proces učenja pisanja shvaća kao cjelovit proces koji
se sastoji od obje sastavnice. Istaknula je i
temeljne zadaće nastave hrvatskoga jezika:
komuniciranje, spoznavanje, izražavanje i
stvaranje te istaknula važnost jezične kompetencije kao temelja uspješne komunikacije. Predstavila je istraživanje čiji su rezultati
pokazali da postoji statistički značajna razlika između razine usvojenosti lingvističke
kompetencije i komunikacijske kompetencije u usvajanju hrvatskoga jezika kod učenika osnovne škole. Iz tih se rezultata može
zaključiti da učenici bolje vladaju teorijskim
znanjem, nego njegovom primjenom.
Mirela Španjol Marković u svom je izlaganju željela upoznati nazočne s osnovama
komunikacije, vrstama komunikacije unutar
kolektivnoga izlaganja, selekciji i filtriranju
informacija, alatima za uspješno komuniciranje, neverbalnoj komunikaciji te nesporazumima u komunikaciji, a sve s ciljem da
se uspostavi učinkovitija međuljudska komunikacija, postigne bolja radna atmosfera
razumijevanjem komunikacijskog procesa
i omogući vješto snalaženje u sukobima i
nesporazumima u interakciji s drugima.
Hrvatska udruga gluhoslijepih osoba Dodir nacionalna je, nevladina i neprofitabilna
organizacija koja veliku pažnju posvećuju
podržavanju i razvijanju izuzetnog senzibiliteta većine gluhoslijepih osoba i to kroz slikarstvo, kiparstvo, dramski studio i krojačku
radionicu. Tako su njezini članovi za sudionike skupa izveli predstavu Ja zavodnik.
Neumorna promicateljica hrvatskog jezika
Nives Opačić, jezikoslovka koja već desetljećima sustavno razgrće hrvatske jezične
magle i rješava naše jezične dvojbe, koja je
više od tri desetljeća učila hrvatske i strane
studente u zemlji i svijetu hrvatski standardni
jezik i danas, premda u mirovini, neumorno
ustraje u zaštiti hrvatskoga standardnog
jezika, osobito u njegovoj javnoj uporabi.
U svom izlaganju pod naslovom Koliko se
razumijemo govorila je o poveznicama sjevera i juga, zavičajnom govoru i standardu.
Književnica i izvanredna profesorica na Filozofskom fakultetu u Zagrebu dr. Julijana Matanović govorila je na temu Crtice iz dječjih
komunikacija. Sudionici skupa bili su zadovoljni odabranom temom i vrlo zanimljivim
načinom njezine prezentacije te spoznajama
koje su stekli i koje će stručnim suradnicima
pedagozima koristiti u svakodnevnom radu.
A. P., Zagreb
Objavljeni tekstovi ne izražavaju gledišta uredništva. Zadržavamo pravo njihova kraćenja, lektoriranja i redigiranja.

10 razloga zašto upisati ELPROS - Elektrotehnička i prometna škola

Brosura - JU MSŠ Doboj Istok

SRCEM U POHODE - Osnovna škola Slavka Kolara Hercegovac

Obrazovanjem protiv socijalne isključenosti

DARUJMO ŽIVOT PRVA ŠKOLA U HRVATSKOJ U KOJOJ JE

Radni materijal s 10 zanimljivih zadataka

Nema razloga za prizivanje katastrofe, ali niti za

tablica-upis2011 SSGS preklop preklop 4-1-2-3 OpenOffice