leonard cohen moj život u umjetnosti Alternativni Institut KOLAPS Special Izdavač ‘Alternativni Institut’, Mostar KOLAPS BOOK PRODUCTION Copyright © Leonard Cohen Za izdavača Mili Krpo & Nedim Ćišić Izabrali i uredili Mehmed Begić & Marko Tomaš Preveo Mehmed Begić DTP Alen Voloder Fotografija na naslovnoj strani © Christof Graf Tisak Solvej Godina izdanja 2003. ----------------------------------------------CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 821.111.(71)-1 COHEN, Leonard Moj život u umjetnosti : izabrana poezija i pjesme / Leonard Cohen; [preveo Mehmed Begić].Mostar: Alternativni institut, 2003.- 212 str.; 20 cm. - (Kolaps. Special) Pogovor / Muharem Bazdulj: str. 201-204 ISBN 9958-9290-5-8 COBISS.BH-ID 12212742 ----------------------------------------------- Leonard Cohen MOJ ŽIVOT U UMJETNOSTI (IZABRANA POEZIJA I PJESME) Preveo: Mehmed Begić HAJDE DA POREDIMO MITOLOGIJE PJESMA Čuo sam za čovjeka koji riječi izgovara tako lijepo da ako samo pomene njihovo ime žene mu se daju same. Ako sam nijem pokraj tvoga tijela dok tišina poput raka cvjeta na našim usnama to je zato što čujem čovjeka na stepeništu pročišćava grlo ispred naših vrata 8 LJUBAVNICI Za vrijeme prvog pokolja Sreli su se iza ruševina svojih domova Slatki trgovci posluju: njena ljubav Za istoriju – punu pjesama I u vrelim pećima uspjeli su Poljubiti se brzo Prije no je vojnik došao Da izbije njene zlatne zube I u samoj peći Dok su vatre bivale sve veće Pokušao je ljubiti njene grudi u plamenu Koji je gutao i nju samu Kasnije se pitao često: Je li njihova trampa bila potpuna? Dok su ljudi oko njega pljačkali I da je prevaren znali. 9 OVA HEROJSTVA Da imam svijetleću glavu i da se ljudi za mnom okreću u tramvajima; da mogu svoje tijelo provući kroz bistru vodu pokraj riba i vodenih zmija; da mogu uništiti svoje perje u letu ka suncu; zar misliš da bih ostao u ovoj sobi, izgovarao ti pjesme, stvarao nepristojne snove od najmanjih pokreta tvojih usta? 10 KUTIJA SA ZAČINIMA ZEMLJE POSJEDUJUĆI SVE Plašiš se da ću te ostaviti. Neću te ostaviti. Samo stranci putuju. Posjedujući sve ja nemam gdje otići 14 PJESMA umalo sam otišao u krevet da se ne sjetim četiri bijele ljubičice koje sam stavio u rupicu za dugmad tvog zelenog džempera i kako sam te poljubio onda i ti si me poljubila stidljivo poput misli da nikad neću biti tvoj ljubavnik 15 LJETNI HAIKU za Franka i Marian Scott tišina i dublja tišina kad cvrčci oklijevaju 16 POKLON Govoriš mi da je tišina bliža miru od pjesama ali ako bih ti kao poklon donio tišinu (jer tišinu poznajem) rekla bi Ovo nije tišina ovo je još jedna pjesma i vratila bi mi je nazad. 17 PITAM SE KOLIKO LJUDI U OVOM GRADU Pitam se koliko ljudi u ovom gradu živi u namještenim sobama. Kasno noću dok gledam vani u zgrade kunem se da mogu vidjeti lice u svakom prozoru kako me gleda, i kada se okrenem pitam se koliko njih ode do svojih stolova i ovo zapiše. 18 PUTOVANJE Voleći te, tijelo tijelu, često sam razmišljao O putovanju bez novca do nekog blatnog prijestolja Gdje mi učitelj može pokazati kako da ostvarim Život bez bola, da volim sam U neranjivom zagrljaju kamena i jezera. Izgubljen u poljima tvoje kose nikad se nisam izgubio Dovoljno da izgubim put kojim sam morao poći; Bez daha pokraj tvoga tijela nisam mogao istrošiti Snagu koja mi zabranjuje ugovor, zavjet, Ili obećanje, i često dok si spavala Sa strahom sam gledao iznad tvoje ljepote. Sada Ja znam zašto se toliko ljudi zaustavilo i plakalo Na pola puta između ljubavi koje su ostavili i Onih kojima su težili, I pitali se da li ih putovanje igdje vodi – Horizonti čuvaju meku liniju tvog obraza, Vjetrovito nebo je medaljon tvojoj kosi. 19 ROGONJINA PJESMA Ako ovo liči na pjesmu mogao bih te upozoriti na početku da to ne treba biti. Ništa ne želim pretapati u poeziju. Znam sve o njenom udjelu ali to me sada ne interesuje. Ovo je između tebe i mene. Lično me nije briga ko je koga namamio: U stvari pitam se da li mi je uopšte stalo. Ali muškarac mora nešto reći. I tako si je napio sa 5 MacKewan piva, odveo u svoju sobu, pustio prave ploče, i za sat ili dva uradili ste to. Znam sve o strasti i časti ali na žalost ovo nije malo ništa s tim: o, bilo je strasti, u to sam siguran čak i malo časti ali važno je bilo nabiti rogove Leonardu Cohenu. Dovraga, mogao bih ovo poslati oboma: Nemam vremena da pišem išta drugo. Moram izreći svoje molitve. Moram čekati na prozoru. Ponavljam: važno je bilo nabiti rogove Leonardu Cohenu. Sviđa mi se taj stih jer je moje ime u njemu. Ono od čega mi je zaista muka je da je sve kao što je bilo i ranije: još uvijek sam nekakav prijatelj, još uvijek sam nekakav ljubavnik. Ali ne zadugo: zato ovo govorim vama dvoma. 20 Stvar je u tome da se pretvaram u zlato. Dug je to proces, kažu, dešava se u fazama. Ovim vas obavještavam da sam se već pretvorio u glinu. 21 POSTOJE NEKI LJUDI Postoje neki ljudi čija imena bi planine trebale nositi u vječnost. Obilježja na groblju nisu dovoljno visoka ili zelena, i sinovi odlaze daleko od šake na koju će im očeva ruka uvijek ličiti. Imao sam prijatelja: Živio je i umro u moćnoj tišini i časno Nije ostavio knjigu, sina, ili ljubavnicu da plaču. Niti je ovo jadikovka već samo imenovanje te planine po kojoj hodam, mirisne, tamne, svijetlo bijele ispod linije magle. Po njemu zovem ovu planinu. 22 CVIJEĆE ZA HITLERA ŠTA JA RADIM OVDJE Ne znam je li svijet lagao Ja sam lagao Ne znam je li se svijet urotio protiv ljubavi Ja sam napravio urotu protiv ljubavi Atmosfera mučenja nije utjeha Ja sam mučio I bez oblaka oblika gljive mrzio bih Slušaj Uradio bih iste stvari i da nije bilo smrti Mene nećete kao pijanca držati ispod hladne česme činjenica Odbijam univerzalni alibi Kao prazna telefonska govornica primjećena noću i zapamćena kao ogledala u hodniku kina korištena samo na izlasku kao nimfomanka koja veže njih hiljadu u čudno bratstvo ja čekam svakog od vas da se ispovjedi 26 SJETIO SAM SE NA TRENUTAK Sjetio sam se na trenutak Znao sam zašto ti se trebam zahvaliti Vidio sam moćne ljude iz vlade u crnim odijelima Vidio sam ih razgolićene u naručjima mladih ljubavnica muškarci više goli od golih žena muškarci koji plaču tiho Ne to nije to Zaboravljam zašto ti se trebam zahvaliti a to znači da sam ostavljen čistoj čežnji Koliko imaš godina sviđaju li ti se tvoja bedra Sjetio sam se na trenutak Imao sam razlog da dozvolim prizoru tvojih usta uništenje mog razgovora Nešto na radiju kraj meksičke pjesme Vidim kako isplaćuju muzičare oni nisu čak ni iznenađeni znali su da je to samo posao Sad sam se potpuno pogubio Mnogo ljudi misli da si lijepa Kako se ti zbog toga osjećaš Ja zbog toga ne osjećam ništa Imao sam čudesan razlog da ti se jednostavno ne udvaram Bio sam svezan novinama vidio sam tajne dogovore u visokim uredima vidio sam ljude koji su voljeli svoje ovozemaljsko iako su gledali kroz 27 velike električne teleskope još uvijek su mislili da je to što imaju ovdje ozbiljno ne samo hobi ukus bezopasno prenemaganje mislili su da je kosmos slušao Odjednom sam pun straha Jedno od njihovih nejasnih pravila može nas razdvojiti Bio sam spreman da molim za milost Sada proničem u poniženje Zaboravio sam zašto sam ovo započeo Želio sam pričati o tvojim očima Ne znam ništa o tvojim očima i ti si primijetila koliko malo znam Želim te negdje na sigurnom daleko od visokih ureda Proučavat ću te kasnije Toliko ljudi želi da tiho plače pokraj tebe 4. jul 1963. 28 POVRATAK Ali ja nisam izgubljen ništa više nego što je lišće izgubljeno ili zakopani ćupovi Ovo nije moje vrijeme mogu ti dati samo predomišljanja Znam da me moraš zvati izdajicom jer sam svoju krv upropastio za besciljnu ljubav i u pravu si Takva krv nikad nije osvojila ni mrvicu zvijezde Znaš kako da me zoveš iako bi ta buka sada samo zbunila vazduh Niko od nas ne može zaboraviti korake koje smo otplesali riječi koje si razvukla da me prizoveš iz prašine Da, žudim za tobom ne kao list za vremenom ili ćup za rukama već bezuspješnom ljudskom žudnjom zbog koje čovjek odbija sve osim onog što je njegovo Čekam te na neočekivanom mjestu tvog putovanja poput zahrđalog ključa 29 ili pera koje ne podigneš sve do povratka nakon čega je jasno daleko i bolno odredište nije promijenilo ništa u tvom životu 30 STIL Ne vjerujem radio satanicama Rusije i Amerike ali volim muziku i sviđaju mi se uzvišeni evropski glasovi koji najavljuju džez Ne vjerujem opijumu ili novcu iako ih je teško nabaviti i zbog njih se kažnjava na dugo Ne vjerujem ljubavi u sredini svog robovanja ja ne vjerujem Ja sam čovjek koji sjedi u kući na Argolskom ostrvu bez ijednog drveta Zaboraviću travu iz dvorišta svoje majke znam da hoću Zaboraviću stari telefonski broj Fitzroy sedam osam dva oh Zaboraviću svoj stil Neću imati stil Čujem hiljade milja gladne nepomičnosti i stara bistra voda izjeda kamenje Čujem zvona mazgi dok jedu Čujem kako cvijeće proždire noć ispod svojih latica Sada pijetao britvom urezuje hemofilične rupe po mekanom crnom nebu i znam zasigurno zaboraviću svoj stil Možda će se um u ovom svijetu otvoriti možda će srce kišu uhvatiti Ništa se neće izliječiti i ništa se neće zalediti 31 ali će možda srce kišu uhvatiti Amerika neće imati stila Rusija neće imati stila Desiće se to za dvadeset osam godina moje pažnje Ne znam šta će nastati od mazgi sa očima dama ili od stare vode ili gigantskog pijetla Ranojutarnji pohlepni radio jede vlade jednu po jednu jezike polja makova jedno po jedno Preko najavljene talasne dužine tišina raste za svaki stil za stil koji sam izgrađivao spoljašnja tišina poput prostora između insekata u roju električnog zaborava namjenjenog nama (osjećam se pospano i uplašeno) nad nama je braćo 32 TREŠNJINI VOĆNJACI Kanado neki ratovi te čekaju neke prijetnje neke pocijepane zastave Naslijeđe nije dovoljno Lica moraju biti kovana čekićem divljih ideja Poštanski sandučići će eksplodirati u trešnjinim voćnjacima i neko će zauvijek čekati na djedov debeli ček Iz unutrašnjosti svog kafea posmatram mirna sniježna polja kao američki promotor novih plastičnih cipela za snijeg tražeći pokretnu tačku ruske sanke možda egzil lednog proroka indijansku pobunu meteorološku stanicu u plamenu Vani je cijela priča momci Kanado možeš li podnijeti nekoliko narodnih pjesama o slobodi i smrti 33 VELIKI SVIJET Veliki svijet će saznati za ovu farmu veliki svijet će naučiti detalje o onome što sam napravio u konzervi I tvoj zanimljivi život sa mnom biće prepričavan toliko često da niko neće vjerovati da si ostarila 34 OBEĆANJE Tvoja plava kosa je moj način životasmrskan svjetlošću! Otisak tvojih usana je kao biljeg na mojoj moći. Voljeti tebe znači živjeti moj savršeni dnevnik a obećao sam svom tijelu da ga nikad neću napisati! 35 PARAZITI RAJA SNIJEG PADA Snijeg pada. Gola djevojka je u mojoj sobi. Posmatra tepih boje vina. Ima osamnaest godina. Ima pravu kosu. Ne priča jezik Montreala. Ne sjedi joj se. Nije joj hladno. Čujemo oluju. Ona pali cigaretu na plinskoj peći. Zabacuje nazad svoju dugu kosu. 1958. 38 KRST NIJE PAO NA MENE Krst nije pao na mene kada sam otišao po hot-dog kod Grka koji radi cijelu noć sužanj u Silver Gamelandu koji me nije smatrao svojim bratom Voli me jer se ništa ne dešava Vjerujem da kiša neće učiniti da se osjećam ocem kada dođe veče poslije zaustavljanja tramvaja jer je moja veličina konačna Voli me jer se ništa ne dešava Imaš li pojma koliko sam filmova morao odgledati dok nisam zasigurno znao da ću te voljeti kad se svjetla probude Voli me jer se ništa ne dešava Evo naslova 14. jula u gradu Montrealu Intervention décisive de Pearson a la conference du Commonwealth To je bilo juče Voli me jer se ništa ne dešava Zvijezde i zvijezde i zvijezde čuvaju to za sebe Da li si ikada primjetila koliko privatno 39 mokro drvo je zavjesa od žileta Voli me jer se ništa ne dešava Zašto bih trebao biti sam ako je ovo što govorim istina Priznajem da želim pronaći izlaz ili falsifikovati pasoš ili govoriti novi jezik Voli me jer se ništa ne dešava Priznajem da sam namjeravao pustiti krila i izgubiti pamet Priznajem da sam zaboravio zbog čega Zašto krila i izgubljena pamet Voli me jer se ništa ne dešava 40 PJESME LEONARDA COHENA SUZANNE Suzanne te vodi dole do svoje kuće kraj rijeke možeš čuti brodove dok plove možeš provesti noć pokraj nje I znaš da je napola luda ali baš zato želiš biti tamo a ona te hrani čajem i narančama što dolaze iz daleke Kine i kad odlučiš da joj kažeš da nemaš ljubavi za pokloniti stavlja te na svoju talasnu dužinu i prepušta rijeci da odgovori kako si joj uvijek bio ljubavnik I želiš s njom putovati želiš putovati naslijepo i znaš da ti može vjerovati jer si dotakao njeno savršeno tijelo svojim umom I Isus je bio mornar kad je hodao po vodi proveo je mnoge dane gledajući sa svog usamljenog drvenog tornja i kad je bio siguran da ga vide samo utopljenici rekao je Svi ljudi će mornari biti dok ih more ne oslobodi ali on sam se slomio mnogo prije no se nebo otvorilo porican, skoro čovječan potonuo je ispod tvoje mudrosti kao kamen 44 I želiš s njim putovati želiš putovati naslijepo i misliš možda ćeš mu vjerovati jer je dotakao tvoje savršeno tijelo svojim umom Sad te Suzan uzima za ruku i vodi na rijeku obučena je u dronjke i perje sa tezgi Vojske Spasa I sunce se slijeva poput meda na našu damu iz luke I pokazuje ti gdje da gledaš kroz smeće i cvijeće Heroji su u morskoj travi djeca su u jutru oni teže ka ljubavi tome će zauvijek težiti dok Suzan ogledalo drži I želiš s njom putovati želiš putovati naslijepo i znaš da joj možeš vjerovati jer je dotakla tvoje savršeno tijelo svojim umom 45 UČITELJI Sreo sam ženu jednom davno Njena kosa crna koliko može biti crno Jesi li ti učiteljica srca Odgovorila je nježno Ne Sreo sam djevojku preko mora Zlatne kose koliko može biti zlatna Jesi li ti učiteljica srca Da ali za tebe ne Sreo sam čovjeka koji je pamet izgubio Na izgubljenom mjestu koje moram naći Prati mene mudri čovjek reče Ali je krenuo naopačke Ušao sam u bolnicu Gdje niko nije bio bolestan niko nije zdrav Kad su sestre uveče otišle Nisam mogao hodati Stiže zora Zatim dođe podne Vrijeme večere oštrica skalpela leži pokraj moje kašike Neke djevojke su greškom zalutale U nered što skalpeli načiniše Da li ste učitelji moga srca Mi učimo srca stara da se lome 46 Jednog jutra probudih se sam Nestadoše sestre i bolnica Jesam li rezan dovoljno, moj Gospode Dijete, kost si sada Jeo sam i jeo i jeo Nisam obroka propustio Koliko li koštaju ovi obroci To ćemo ti u mržnji naplatiti Mrzio sam svako mjesto Svaki posao svako lice Neko mi dade želje Ja zagrljaj poželjeh Zagrli me nekoliko djevojaka, onda Me muškarac zagrli Je li moja strast savršena Ne, još jednom sve ponovi Bio sam zgodan, bio sam snažan Znao sam riječi svake pjesme Da li ti se svidjelo moje pjevanje Ne, otpjevane riječi su pogrešne Kome se to obraćam ja Ko odnosi dolje ispovijesti moje Da li ste vi učitelji moga srca Mi učimo srca stara da se odmore Učitelji jesu li lekcije završene Ne mogu podnijeti niti jedne više Smijali su se i smijali i smijali i rekli Pa dijete, jesu li su tvoje lekcije gotove Jesu li su tvoje lekcije gotove 47 ZBOGOM MARIANNE Dođi na prozor, dragana želim čitati iz tvoga dlana smatrao sam se nekakvim cigančićem dok me kući nisi odvela Zbogom, Marianne vrijeme je da počnemo smijati se i plakati i plakati i smijati se zbog svega iznova Znaš da volim sa tobom živjeti ali ti činiš da toliko toga zaboravim zaboravljam moliti za anđele i anđeli zaboravljaju moliti za nas Sreli smo se skoro mladi dole u zelenom parku jorgovana bila si uz mene kao da sam razapet dok smo kroz tminu puzali Sva tvoja pisma govore da sad si uz mene Zašto se onda osjećam tako sam Stojim na rubu dok tvoja fina paukova mreža moje je zglobove za stijenu zaplela Sada trebam tvoju skrivenu ljubav hladan sam poput nove britve Otišla si kad rekoh da sam radoznao Nikad nisam tvrdio da sam hrabar 48 O tako si lijepa vidim odlaziš i mijenjaš ime ponovo baš kada se penjem na ovu planinu da operem oči na kiši Tvoje oči, tvoje oči zaboravljam Tvoje tijelo živi u svim morima Kako to da si svoje vijesti dala svakome kada su bile tajna samo za mene Zbogom, Marianne vrijeme je da počnemo smijati se i plakati i plakati i smijati se zbog svega iznova 49 JEDNO OD NAS SIGURNO NE GRIJEŠI Zapalio sam tanku zelenu svijeću da postaneš ljubomorna na mene ali soba se samo ispunila komarcima čuli su da mi je tijelo slobodno Onda sam pokupio prašinu dugih noći bez sna i smjestio je u tvoju malu cipelu I zatim priznajem da sam mučio haljinu koju si nosila za svijet da gleda kroz nju Pokazao sam svoje srce doktoru samo je rekao da moram odustati Zatim je sebi napisao recept tvoje ime je u njemu spomenuto Poslije se zaključao u policu biblioteke sa detaljima našeg medenog mjeseca I čujem od sestre da mu je još gore a njegova praksa se raspala Čuo sam za sveca koji te volio Studirao sam cijele noći u njegovoj školi Učio je dužnost ljubavnika zaprljati Zlatno Pravilo I baš kad sam bio siguran da su mu učenja iskrena sebe je u bazenu udavio Njegovo tijelo je nestalo Ali ovdje na tratini njegov duh i dalje gluposti govori 50 Jedan Eskim mi je pokazao film koji je nedavno snimio o tebi Jadnik je jedva suzdržavao drhtanje Njegove usne i prsti su bili modri Pretpostavljam da se sledio kad je vjetar potrgao tvoju odjeću i pretpostavljam da se nikad nije ugrijao a ti stojiš tamo tako fina u svojoj mećavi od leda Oh dopusti da ušetam u oluju 51 IZABRANE PJESME 1956. - 1968. OSOBA KOJA JEDE MESO Osoba koja jede meso svoje zube želi zabiti u nešto Osoba koja ne jede meso svoje zube želi zabiti u nešto drugo Ako vas ove misli i na trenutak privlače vi ste izgubljeni 54 MARITA MARITA MOLIM TE PRONAĐI ME SKORO MI JE 30 55 OVO JE ZA TEBE Ovo je za tebe to je moje cijelo srce to je knjiga koju sam ti namjeravao čitati kada ostarimo Sad sam sjenka nesiguran poput kraljevstva Ti si žena koja me je oslobodila Vidio sam kako gledaš mjesec nisi oklijevala da me tako voliš vidio sam kako slaviš cvijeće vjetra uhvaćeno među stijenje voljela si me njima Na glatkom pijesku između kamenčića i žala pozvala si me u krug više nego gosta Sve se ovo desilo u istini vremena u istini tijela Vidio sam te sa djetetom dovela si me do njegovog mirisa i njegovih vizija bez zahtijevanja krvi Na toliko drvenih stolova ukrašenih hranom i svijećama hiljade sakramenata koje si nosila u svojoj košari Vratio sam se svom tijelu Vratio sam se svom rođenju sve dok nisam postao dovoljno mali 56 i uplašen dovoljno da se rodim ponovo Želim te zbog tvoje ljepote dala si mi više od same sebe podijelila si svoju ljepotu Ovo sam tek večeras shvatio kad sam se sjetio ogledala koja si napustila nakon što si im dala sve što su tražila jer sam tako htio Sada sam sjena žudim za granicama svog čuđenja i krećem se snagom tvoje molitve i krećem se u pravcu tvoje molitve jer ti klečiš kao buket u dubini kosti iza moga čela i ja idem prema ljubavi koju si za mene odsanjala 57 ŽIVIŠ POPUT BOGA Živiš poput boga negdje iza imena koja imam za tebe, tvoje tijelo je napravljeno od mreža u koje se moja sjenka uplela, tvoj glas je savršen i nepotpun poput pretskazujućih latica u bokoru tratinčica Slaviš vlastitog boga maglom i lavinom ali sve što imam je tvoja religija neobećavanja i spomenici koji padaju kao zvijezde u polju gdje kažeš da nikad nisi spavala. Dotjeruješ svoje nokte britvom i čitaš djelo poput Knjige Mudrosti koje niko za tebe neće pisati, odbačena membrana glasa koji koristiš da u njega umotaš svoju šutnju spušta važnost među nas, a nekakva mašinerija naše svakodnevnice u nju utiskuje obično pitanje kao Molitva Bogu uzdignuta iznad kotrljajućeg novčića. Prije nego ti počnem odgovarati znam da nećeš slušati. 58 Zajedno smo u sobi, veče je u oktobru, niko ne piše našu istoriju. Ko god nas drži ovdje usred Zakona, čujem ga sada čujem kako diše dok čudesno veze naše jednostavne lance. 59 PJESME IZ SOBE ČINI SE TAKO DAVNO, NANCY Jutro nije došlo, Nancy je bila sama. Gledala Kasni Kasni Šou kroz poludragi kamen. U Kući Iskrenosti njenom ocu se sudilo. U Kući Misterije nije bilo nikoga. Nije bilo baš nikoga. Čini se tako davno, niko od nas nije bio jak. Nancy je nosila zelene štrample i spavala sa svima. Nikad nije rekla da će nas čekati iako je bila sama. Mislim da nas je voljela hiljadu devesto šezdeset prve. Hiljadu devesto šezdeset prve. Jutro nije htjelo doći, Nancy je bila sama. Četeres'petica pokraj njene glave, podignuta slušalica. Rekli smo joj da je prelijepa. Rekli smo joj da je slobodna. Ali niko od nas nije bio s njom u Kući Misterije. U Kući Misterije. A sad pogledaj oko sebe. Vidiš je svugdje. Mnogi su koristili njeno tijelo. Mnogi su češljali njenu kosu. I u urliku noći kad si hladan i beživotan, čuješ je kako slobodno priča tada. Sretna je jer si došao. Sretna je da si došao. 62 MNOGO USAMLJENIH HEROJA Mnogo usamljenih i vrlo svadljivih heroja Prašilo je dugom otvorenom stazom; Noć je bila mračna i zelena među njima Svaki čovjek pod svojim ličnim teretom. “Želim ispričati svoju priču,” Reče jedan od njih, tako mlad i ćelav; “Želim ispričati svoju priču, Prije nego se u zlato pretvorim.” Ali niko ga nije mogao čuti, Noć je tako tamna gusta i zelena; Valjda su ovi heroji oduvijek tamo živjeli Tamo gdje smo ti i ja kratko bili. Uzmi cigaru, ljubavi moja, Previše si bila sama; I neki od nas su vrlo gladni sada Da čuju u čemu si to pogriješila. Pjevam ovo za cvrčke Pjevam ovo za vojsku Pjevam ovo za tvoju djecu I sve one koji me ne trebaju “Želim ispričati svoju priču,” Reče jedan od njih, ćelavi; Želim ispričati svoju priču “Jer, znaš, osjećam U zlato se pretvaram.” 63 PJESME LJUBAVI I MRŽNJE LAVINA Zakoračio sam u lavinu prekrila mi je dušu Kada nisam ovaj grbavac spavam pod zlatnim brdom Ti koja želiš osvojiti bol moraš naučiti služiti me dobro Napala si me slučajno kao da ideš dolje po zlato Bogalj kojeg oblačiš i hraniš nije gladan niti mu je hladno On ne traži društvo ne u centru svijeta Kada sam na ovom tronu ti me na njega nisi podigla Tvoji zakoni me ne prisiljavaju da klečim ružan i nag Ja lično sam prijestolje za ovu grbu u koju buljiš Ti koja želiš osvojiti bol moraš naučiti šta me čini finim Mrve ljubavi koje mi nudiš su mrve koje sam za sobom ostavio Tvoj krst ovdje ne važi samo je sjena mojih rana Počeo sam da žudim za tobom Ja koji nemam potrebe Počeo sam da čekam na tebe 66 Ja koji sam bez pohlepe Kažeš da si otišla od mene ali osjetim te dok dišeš Ne oblači te dronjke za mene znam da nisi siromašna I ne voli me toliko jako kad znaš da nisi sigurna To je tvoj svijet voljena i tvoje tijelo koje nosim ja 67 OTRCANA GENERALNA PROBA Četiri sata poslije podne i nisam se osjećao najbolje. Rekao sam sebi, “gdje si zlatni dječače, gdje ti je čuveni zlatni dodir?” Mislio sam da znaš gdje svi slonovi liježu, mislio sam da si krunisani princ svih kola Grada Slonovače. Samo pogledaj svoje tijelo sada, nije ostalo mnogo da se spasi i opori glas u ogledalo plače “hej prinče trebaš brijanje.” Sada ako možeš zaustaviti svoje prste da ne drhte, zašto ne pokušaš odmotati taj nehrđajući žilet? Tako je, došlo je dotle, da došlo je dotle, i zar nije bio dug put prema dole, zar nije bio čudan put pema dole? Nema tople vode i hladna slabo teče. Pa šta očekuješ od mjesta u kojima si živio? Ne pij iz te čaše, sva je skorena i popucala po rubovima. Nije do električnog svjetla, druže moj, to se muti tvoja vizija. Prekrij svoje lice sapunicom, tamo, Djed Mraz si sada. 68 I imaš poklone za sve one koji će ti aplauze dati. Mislio sam da si trkač, ali nisi mogao pratiti korak. To je sahrana u ogledalu, i zaustavlja se na tvom licu. Tako je, došlo je dotle da, došlo je dotle, i zar nije bio dug put prema dole, zar nije bio čudan put prema dole? Jednom je postojala staza i djevojka kestenjaste kose, i prošao si kroz ljeta berući plodove sa tog mjesta; nekada je bila žena oh, nekada je bila samo dijete, i čuvao si je u sjenama gdje su rasle divlje maline. I peo si se na najviše planine i opjevao te vidike, i gdje god si lutao ljubav je bila uz tebe. Toga se teško sjetiti, da to te tjera da stisneš šaku. I tada se vene poput cesta pokažu, od zgloba pa dalje. I da, došlo je dotle, došlo je dotle, i zar nije bio dug put prema dole, zar nije bio čudan put pema dole? 69 Još uvijek možeš naći posao, izađi i razgovaraj s drugom. Na poleđini svakog časopisa kuponi su koje možeš poslati. Zašto se ne pridružiš Rosikrusianima, oni tvoju nadu mogu vratiti, svoju ljubav možeš dijagramima pronaći na praznoj smeđoj koverti. Ali upotrijebio si sve svoje kupone osim onog koji je izgleda na tvom zglobu ispisan zajedno sa nekoliko hiljada snova. Sada Djed Mraz prilazi, žilet je u njegovoj ruci; i on stavlja svoje tamne naočale i pokazuje ti gdje da udariš; I tad se kamere pomjeraju, na mjesto određeno kaskaderu, to je otrcana generalna proba, to je samo otrcana generalna proba, znaš ovo je samo otrcana generalna proba, to je samo otrcana generalna proba. 70 DIJAMANTI U RUDNIKU Žena u plavom ona traži osvetu Muškarac u bijelom (to si ti) kaže da nema prijatelja Rijeka je natekla od prljavih hrđavih konzervi i drveće gori u tvojoj obećanoj zemlji I nema pisama u sandučićima i nema grožđa na lozama i nema više čokoladica u tvojim bombonijerama i nema dijamanata u rudnicima Kažeš mi da tvoj ljubavnik ima slomljen ud Kažeš da si nemirna sada i da je to zbog njega Vidio sam dotičnog čovjeka baš prije neku noć Proždirao je damu tamo gdje se lavovi i krišćani biju I nema pisama 71 I nema utjehe u zavjeri vještice Neki vrlo mudar doktor je uškopio kuju I jedini čovjek od akcije (ponos revolucije) pokazao je milionu žena kako ubiti nerođeno dijete I nema pisama u sandučićima i nema grožđa na lozama i nema više čokoladica u tvojim bombonijerama i nema dijamanata u rudnicima 72 ČUVENI PLAVI MANTIL Četiri je ujutru, kraj decembra. Pišem sada da vidim je li ti bolje Njujork je hladan ali volim gdje živim Muzika na Clinton ulici tokom cijele noći. Čujem da gradiš svoju malu kuću duboko u pustinji Sad živiš nizašta, nadam se da to nekako bilježiš. I Jane je naišla sa pramenom tvoje kose Rekla je da si joj ga dao te noći kad si odlučio da se skineš. Jesi li se ikada skinuo? Zadnji put kad smo te vidjeli Izgledao si mnogo stariji Tvoj čuveni plavi mantil bio je izderan na ramenima. Bio si na stanicama, sretao svaki voz Kući si se vratio sam bez Lili Marlene Moju ženu si smatrao pahuljom svog života Kada se vratila nije bila ničija supruga I vidim te tu, s ružom u zubima Još jedan mršavi ciganski lopov Vidim Jane se budi Šalje ti pozdrave. I šta da ti kažem moj brate, moj ubico Šta je još moguće reći Valjda mi nedostaješ, valjda ti opraštam Drago mi je što si mi stajao na putu Ako ikada naiđeš zbog Jane ili zbog mene Neprijatelj ti spava i njegova žena je slobodna Da, i hvala za nevolje koje si uzeo iz njenih očiju Mislio sam da su tamo zauvijek Zato nikad ništa nisam pokušao. 73 I Jane je naišla sa pramenom tvoje kose Rekla je da si joj ga dao te noći kad si odlučio da se skineš. iskreno, L. Cohen 74 ZAPJEVAJMO DRUGU PJESMU MOMCI Ah njegovi nokti, vidim da su slomljeni, njegovi brodovi su u vatri. Lihvareva ljupka kćerkica ah izjeda je, izjeda je požuda. Špijunira ga kroz izloge zalagaonice svoga opakog oca. Pozdravlja ga mikrofonom koji je neki siroti pjevač, kao ja, morao ostaviti njoj. Izaziva ga klarinetom, maše nacističkim bodežom. Nalazi ga kako leži na hrpi; želi da bude njegova žena. On kaže: “Da, mogao bih poći na spavanje ali pristojno ostavi, ostavi budućnost otvorenu.” On stoji na strmini, Oh pretpostavljam da misli da je prvi, ruka mu je na kaišu sada kao da je volan nekog velikog okeanskog broda. I ona će naučiti da se tako dobro dodiruje dok sva jedra plamte poput papira. A on je zapalio niz svojih čuvenih cigarillosa. Ah nikada neće, oni nikada neće dosegnuti mjesec, barem ne onaj za kojim su tragali; pluta na otvorenom moru, pogledajte vani prijatelji moji tamo nema preživjelih. 75 Ali haj'mo ostaviti ove ljubavnike u čuđenju zašto se ne mogu imati, i zapjevamo drugu pjesmu momci, ova je postala stara i gorka. 76 SNAGA ROBOVA JEDINA PJESMA Ovo je jedina pjesma koju mogu čitati ja sam jedini koji je može napisati Nisam se ubio kada je krenulo naopako nisam se okrenuo drogama ili vježbi Pokušao sam spavati ali pošto nisam mogao spavati učio sam pisati učio sam pisati nešto što bi u noćima poput ove mogao čitati čovjek kao ja 80 UMIREM Ja umirem jer ti nisi umrla za mene i svijet te još uvijek voli Pišem ovo jer znam da su tvoji poljupci rođeni slijepi za pjesme koje te dodiruju Ne želim motive tvog života želim se izgubiti među tvojim mislima onako kako slušaš New York City dok uranjaš u san 81 RUŽAN U SOPSTVENIM OČIMA Kad god se desi da te vidim na trenutak zaboravim da sam ružan u sopstvenim očima jer te ne mogu osvojiti Želio sam da izabereš mene od svih muškaraca koje poznaješ jer sam uništen u njihovom društvu Često sam se za tebe molio ovako Dozvoli da je imam 82 NEMA IZDAJNIKA MEĐU ŽENAMA Nema izdajnika među ženama Čak ni majka sinu ne kaže oni nam ne žele dobro Ne možeš je savladati razgovorom Odsutnost je jedino oružje protiv odličnog arsenala njenog tijela Ona čuva poseban prezir za one koji robuju ljepoti Dopušta im da gledaju kako umire Oprostite mi, partizani, ovo pjevam samo za one koje nije briga ko u ratu pobjeđuje 83 NEVIDLJIV VEČERAS Nevidljiv sam večeras Samo određene stidljive žene me vide U svim svojim strašnim danima vidljivosti žudio sam za njihovim osmjesima Sada se izmiču iz svojih jadnih Planova – za – veče da se možemo pozdraviti Sestre moje mog vlastitog uništenog naroda idu za trećerazrednim ljubavnicima smiješe mi se da pokažu da se nikada ne možemo sresti sve dok dozvoljavamo da se održi ovakav red stvari u kojem smo mi bijednici 84 PRIJETNJA Ovo je prijetnja Znaš li šta prijetnja znači Ja nemam privatan život Izvršićeš samoubistvo ili postati kao ja 85 MRAČNO U ČETIRI SATA Smrači se u četiri sata Vjetrobran se ispunio noći i hladnoćom motor radi zbog grijanja Konačno sebi opraštamo i dodirujemo se između nogu Napokon osjećam element dobrodošlice u našim poljupcima 86 MOJA SOBA Siđi u moju sobu Na tebe sam mislio i sebi se udvarao 87 CESTA ZA LARISSU Bio sam izgubljen kada sam te sreo na cesti za Larissu prava cesta među hrastovima Mislila si da sam čovjek ceste i voljela si me što sam takav čovjek Nisam bio takav čovjek Bio sam izgubljen kada sam te sreo na cesti za Larissu 88 UBICE Ubice koje upravljaju drugim zemljama nagovaraju nas da srušimo ubice koje upravljaju našom Ja lično više volim vladavinu naših domaćih ubica Uvjeren sam da će strane ubice ubiti više nas nego što to čini stari poznati ubica Iskreno ne vjerujem da iko tamo vani stvarno želi da mi riješimo naše društvene probleme Sve ovo zasnivam na svom osjećaju prema komšiji Samo se nadam da neće postati još ružniji Dakle ja sam patriota Ne volim vidjeti zapaljenu zastavu jer to uzbuđuje ubice na obje strane do jadnih pretjerivanja koja se odvijaju veselo skoro nesmetano dok svi ne budu mrtvi 89 NAJISKRENIJA PRILIKA Njegovo samoubistvo jednostavno nije bilo slagalica Posebno za one nas koji su ga fotografisali sa otvorenim ustima iza blatnih naslaga Vidjeli smo kako susreće djevojku prilično slučajno na posjedu tmurne noći podržane limunovim stablima što liče na orkestre malih lica Stajali smo na ivici rupe od metka gledajući dolje dok je on vezao njenu ogromnu novu čizmu stiskom udava Pjevaj za njega, Leonarde tvoja medena ljubav te određuje da nosiš njegov kišni mantil i njegov losion za brijanje što peče za ovu najiskreniju priliku 90 BILO KOJI SISTEM Bilo koji sistem da napravite bez nas biće srušen Upozorili smo vas ranije i šta god ste izgradili nije se održalo Čujte ovo dok se naginjete nad svojim nacrtima Čujte ovo dok zavrćete rukav Čujte ovo još jednom Bilo koji sistem da napravite bez nas biće srušen Imate svoje droge Imate svoje pištolje Imate svoje Piramide i Pentagone Sa svom svojom travom i mecima više nas ne možete loviti Sve što o sebi uopšte otkrivamo je ovo upozorenje Šta god da ste izgradili nije se održalo Bilo koji sistem da napravite bez nas biće srušen 91 POKUŠAVAM BITI U KONTAKTU Pokušavam se javljati gdje god da sam Ne kažem da te volim Ne kažem da sam se sredio Sunce ulazi kroz prozor na krovu Moj me rad zove slatko poput zvuka potoka pokraj brvnare u Tennesseeu Slušam za svojim pisaćim stolom i skoro da sam spreman oprostiti onima koji su nas pokušali uništiti svojim finim sistemima Tvoja ljepota je u svemu što smo sakupili zajedno iz teških vremena Nikada nećeš osjetiti da te vodim Zauvjek izbjegavam tvoje poštovanje Nemam ideja kojima bih te okovao Nemam ništa na umu za tebe Nemam molitvi da te u njih stavim Za tebe živim bez sjećanja šta zaslužuješ ili šta ne zaslužuješ 92 ŽELIO BIH ČITATI Želio bih čitati neku od pjesama koje su me je odvele u poeziju Ne mogu se sjetiti ni stiha ni gdje da tražim Ista stvar se desila sa novcem djevojkama i razgovorima do kasno u veče Gdje su pjesme koje su me odvele od svega što sam volio da stojim ovdje nag sa mišlju da pronađem tebe 93 OVO JE MOJ GLAS Ovo je moj glas Ali samo šapućem Nevjerovatna vulgarnost tvog stila tjera čovjeka na pomisao da te do smrti muči ali ja samo šapućem Okean šapuće Otpad šapuće Više ne želimo naučiti ono što ti znaš raditi Nema više zavisti Da ovo razumiješ počela bi se tresti Ali ja samo šapućem svom tomahavku tako da te prizor sam po sebi može smanjiti do prezira i oslabiti u budućnosti 94 NOVA KOŽA ZA STARI RITUAL CHELSEA HOTEL Sjećam te se dobro u Chelsea hotelu, Pričala si tako hrabro i tako slatko; Zadovoljila me ustima na razmještenom krevetu Dok su limuzine čekale na ulici. I to su bili razlozi, i to je bio New York, Trčali smo za lovom i mesom; I to su zvali ljubav za radnike u pjesmi, Valjda je još tako, ako je iko od njih ostao. Ali ti si se izvukla, zar ne, draga Samo si okrenula leđa rulji Ti si se izvukla, nijednom nisam čuo da govoriš: “trebaš mi, ne trebaš mi, trebaš mi, ne trebaš mi” – I svo to cimanje u krug Sjećam te se dobro u Chelsea hotelu Bila si poznata, a tvoje srce legenda Ponovila si da su ti draži zgodni muškarci Al’ za mene ćeš napraviti izuzetak I stisla si šaku za ljude poput nas Pritisnute figurama ljepote Namjestila si se, rekla: “Pa, nema veze ružni smo, ali imamo muziku.” Ali ti si se izvukla, zar ne, draga Sve si na zemlju bacila Ti si se izvukla, nikad nisam čuo da govoriš: “trebaš mi, ne trebaš mi, trebaš mi, ne trebaš mi” – I svo to cimanje u krug 98 Ne namjeravam reći da sam te volio najbolje, Ne pamtim svakog palog crvendaća Sjećam te se dobro u Chelsea hotelu – to je sve, čak i ne mislim često na tebe 99 UZMI OVU ČEŽNJU Mnogi muškarci su voljeli zvona koja si na kišu pričvrstila; i svi koji su te željeli, našli su ono što će uvijek iznova željeti – tvoja ljepota izgubljena za tebe, baš kao što je bila gubitak njima – Uzmi ovu čežnju s mog jezika, sve beskorisne stvari koje su moje ruke napravile; daj da vidim tvoju ljepotu srušenu, kao što bi učinila za onog kog voliš. Tvoje tijelo kao svjetiljka. Moje siromaštvo otkriveno. Želio bih iskusiti tvoju milost, dok ne zaplačeš: “Sada moraš probati moju pohlepu.” I sve zavisi od toga koliko blizu mene spavaš – Uzmi ovu čežnju s mog jezika, sve beskorisne stvari koje su moje ruke napravile; daj da vidim tvoju ljepotu srušenu, kao što bi učinila za onog kog voliš. 100 Gladan poput kapije kroz koju su trupe prolazile, stojim u ruševinama iza tebe sa tvojom zimskom odjećom, potrganim kaišem tvoje sandale. Ali volim te gledati golu tamo posebno straga – Uzmi ovu čežnju s mog jezika, sve beskorisne stvari koje su moje ruke napravile; raskopčaj za mene svoju raskošnu plavu haljinu, kao što bi učinila za onog kog voliš. Vjerna si boljem čovjeku. Pa, plašim se da je on otišao. Dopusti da sudim tvojoj ljubavnoj aferi u ovoj istoj sobi u kojoj sam svoju na smrt osudio. Čak ću nositi to staro lovorovo lišće koje je on sa svoje glave otresao – Uzmi ovu čežnju s mog jezika, sve beskorisne stvari koje su moje ruke napravile; daj da vidim tvoju ljepotu srušenu, kao što bi učinila za onog kog voliš. 101 TERENSKI KOMANDIR COHEN Terenski komandir Cohen, bio je naš najvažniji špijun, ranjen na dužnosti, bacajući otrov na diplomatskim koktel zabavama, nagovarajući Fidel Castra da napusti polja i zamkove, napusti sve, i kao muškarac, vrati se ničemu posebnom, poput čekaonica, redova za karte, samoubistava srebrnim mecima, proročanskim mijenama okeana, rasnim vožnjama na toboganima, i ostalim oblicima dosade reklamiranim poput poezije. Znam da sada san ti treba, znam da ti je život bio težak, ali mnogi ljudi padaju tamo gdje si obećao čuvati stražu. Nikada nisam pitao, ali sam čuo da si svoje mnogo dijelio sa sirotinjom. Kako da sam načuo tvoju molitvu da postaneš ovo i ništa više nego darežljivi, ženama vjerni raspjevani milioner, svetac zaštitnik zavisti i trgovac očajem koji radi za Yankee dolar. Znam da sada san ti treba, znam da ti je život bio težak, ali mnogi ljudi padaju tamo gdje si obećao čuvati stražu. Ljubavnice, dođi i lezi kraj mene, ako moja ljubavnica jesi. I budi najslađa nakratko, dok ne zatražim više, dijete moje. Tada dozvoli ostalim dijelovima sebe da se ostvare i dođu, dok svi okusi na jeziku ne budu, dok ljubav ne bude izbodena i ljubav ne bude obješena, i sve slobode ostvarene, tada oh ljubavi moja, oh ljubavi moja, oh ljubavi moja, oh ljubavi moja. 102 RAT POSTOJI Rat postoji između bogatih i siromašnih, rat između muškarca i žene. Rat postoji između onih koji kažu da“rat postoji” i onih koji kažu “da ne postoji”. Zašto se ne vratiš u rat? Ovo je tek početak. Živim ovdje sa ženom i djetetom. Situacija me čini nekako nervoznim. Uzdižem se iz njenih ruku, ona kaže; “Pretpostavljam tebi je ovo ljubav. Za mene je Posluga u Sobi.” Zašto se ne vratiš u rat? Ne budi turista. Zašto se ne vratiš u rat? Haj'mo svi biti nervozni. Ne možeš podnijeti u šta sam se pretvorio, mnogo ti je draži džentlmen koji sam bio. Bilo me je tako lako poraziti. Bilo me je tako lako kontrolisati. Nisam ni znao da rat postoji. Zašto se ne vratiš u rat? Nek ti ne bude neugodno. Zašto se ne vratiš u rat? Još se uvijek možeš vjenčati. Rat postoji između bogatih i siromašnih, rat između muškarca i žene. Rat postoji između lijevog i desnog, rat između crnog i bijelog, rat između neparnog i parnog. Zašto se ne vratiš u rat? Pokupi svoj mali teret. Zašto se ne vratiš u rat? Tek počinje. Zašto se ne vratiš u rat? Haj'mo izravnati račune. 103 POKUŠAO SAM TE OSTAVITI Pokušao sam te ostaviti. Ne poričem. Zatvorio sam našu knjigu bar sto puta. I svakog jutra budio se pored tebe. Godine prolaze. Gubiš svoj ponos. Beba plače pa ne ideš vani. I sav tvoj rad ti je pred očima. Laku noć, moja draga. Nadam se da si zadovoljna. Krevet jeste malo tijesan, ali ruke su mi širom otvorene. I ovaj čovjek još uvijek radi za tvoj osmijeh. 104 SMRT ŽENSKAROŠA USPOMENE Frankie Laine je pjevao “Jezebel” Zakačio sam Željezni Krst na rever Prišao sam najvišoj i najplavljoj djevojci Rekao sam, “Gledaj, ne znaš me sada ali uskoro ćeš me upoznati; pa dozvoli mi da vidim, dozvoli mi da vidim, dozvoli mi da vidim tvoje golo tijelo. Rekla je, “Samo me otpleši u tamni dio sale Šanse su, dozvoliću ti da učiniš skoro sve Znam da si gladan čujem ti u glasu I ima toliko dijelova mene da dodirneš možeš sam birati. Ali ne, ne možeš vidjeti, ne, ne možeš vidjeti, ne ne možeš vidjeti moje golo tijelo.” Plešemo prisno bend svira “Stardust” Baloni i papirne trake padaju na nas Rekla je: ”Ostala ti je minuta da se zaljubiš” Ovakvom svečanom trenutku dajem svoje povjerenje i svu svoju vjeru da vidim, svu svoju vjeru da vidim, svu svoju vjeru da vidim njeno golo tijelo. 108 PAPIRNATI HOTEL Zidovi ovog hotela su kao papir tanki Prošle noći sam te čuo kako vodiš ljubav s njim Borba usta s ustima uda s udom Ujedinjeno roktanje kad je prodirao Stajao sam tamo uhom na zidu Nije me osvojila ljubomora Zapravo pao mi je teret s duše Čuo sam da je ljubav bila van moje kontrole Težak teret pao mi je s duše Naučio sam da je ljubav van moje kontrole Slušao sam tvoje poljupce kraj vrata Nikad svijet nisam tako blisko čuo Otrčala si u kadu i počela da pjevaš Bilo mi je tako dobro da ništa nisam osjetio Jedva čekam da ti kažem u lice Jedva čekam da preuzmeš moje mjesto Ti si Gola Žena U Mom Srcu Ti si Anđeo Raširenih Nogu Ispisano je na zidovima ovog hotela U raj ćeš otići jednom u paklu si već bila 109 Težak teret pao mi je s duše čuo sam da je ljubav van moje kontrole 110 SMRT NJENOG ČOVJEKA CAFÉ Ljepota mog stola. Napukla mramorna površina. Smeđokosa djevojka udaljena deset stolova. Pođi sa mnom. Želim razgovarati. Uzeo sam drogu od koje želim razgovarati. 114 SMRT OVOJ KNJIZI Smrt ovoj knjizi ili jebeš ovu knjigu i jebeš ovaj brak. Jebeš dvadeset šest pisama mog kukavičluka. Jebi se jer si razbila ogledalo i bacila štipaljke za obrve kroz prozor. Tvoj mrtvi krevet iz noći u noć i ništa toplo osim tepanja. Jebeš brak i teologiju i hladno laku noć. Jebeš idolopoklonstvo ljutnji i popove koji tako govore. Kako se usuđuju. Kako se usuđuju. Hvala na tvojim optužbama. Ubistvo i brzi voz za Paris i ja ponovo mršav u svom plavom mantilu, i Barbara koja čeka u Cluny Square Hotelu. Jebeš nju jer se nikad nije pojavila. 115 MOJA ŽENA I JA Moja žena i ja smo vodili ljubav ovo opodne. Skupa smo se sakrili od svjetlosti strasti, čelom prema čelu. Kasnije me pitala, Jesam li ti bila slatka? Draga saputnice, jesi. Ove večeri sam sa užitkom gledao kako se svlači i oblači svoju flanelnu pidžamu. Držao sam je čvrsto dok nije zaspala. Tada sam ugasio svjetlo i napustio oprezno sobu i sišao ovdje tebi. 116 FOTOGRAFIJA Moj tamni saputnik me fotografiše među tratinčicama. Moj život u umjetnosti. Prelijepa je kad se smije. Trebala bi se smijati više. Iste smo naravi. Lijeni smo i privlačni. Jednog dana ću se vratiti na taj potok u Tenesiju i slikaće me dvaes'dvicom. Uslikaj me sa šeširom. Imamo dovoljno filma. Naučio sam je kako da pozdravi muškarca ujutro. Ovakve stvari su se izgubile poput svoda i zlatnih palica. Zamolila me je da je učim o njima – zaboravljeni običaji kojih se slučajno sjećam. Pričao sam joj o vremenu kada su Adam i Eva pokušali izvršiti samoubistvo ali su uniformisana djeca Mliječnog puta digli bunu protiv njih. Nekoliko tratinčica mi je uz bedro. Veoma je vedro. Tratinčice vraćaju svjetlost suncu. Vjetar glanca vazduh. Nekakva budala pokušava shvatiti jadikovku. Uslikaj nas zajedno. 117 SAHRANIM SVOJU DJEVOJKU Pitaš me kako pišem. Ovako pišem. Riješim se guštera. Klonim se kamena mudrosti. Sahranim svoju djevojku. Sklonim svoj karakter na stranu pa mi je dozvoljeno da koristim prvo lice onoliko koliko želim bez ugrožavanja svog apetita za skromnost. Tada odustanem. Obavim poslove za svoju majku, ili nekog poput nje. Jedem previše. Optužujem najbliže za uništavanje mog talenta. Tada mi dođeš ti. Najslađe vijesti su moje. 118 RADNIK Imao sam ženu i djecu Napijao se svake subote naveče Išao na posao svaki dan Mrzio bogate Želio pojebati djevojku sa faksa Bio ponosan što sam radnik Mrzio sam šupke koji vode revoluciju Ovakvi kao ja će pobijediti Nama ne trebaju riječi Svi vi na koljenima tražite izgubljenu bradavicu Mi stojimo ovdje Mi smo već iznad vas Uskoro će zakon biti naš Uskoro ćete iskusiti našu milost Ja nemam prijatelja Ja nemam klasu Ne postojimo mi Morao sam igrati na vašu društvenu iluziju da vas imam sada u sred noći Umočite svoje zastave u krv Zapalite svoje baklje Žene čekaju u do grla zakopčanim bijelim haljinama Dostojanstvo vam je vraćeno 119 ANGELICA Angelica stoji pored mora Šta god da kažem preglasno je za njeno raspoloženje Moraću se vratiti milion godina poslije sa skalpom svog starog života koji ću u ruci držati 120 SLIJEDEĆI Stvari bolje stoje u Milanu. Stvari mnogo bolje stoje u Milanu. Moja avantura je postala slađa. Sreo sam djevojku i pjesnika. Jedno od njih je bilo mrtvo a jedno od njih je bilo živo. Pjesnik je bio iz Perua a djevojka doktorica. Uzimala je antibiotike. Nikad je neću zaboraviti. Odvela me u mračnu crkvu posvećenu Mariji. Živjeli konji i svijeće. Pjesnik mi je vratio dušu koju sam u molitvi izgubio. Bio je veliki čovjek iz građanskog rata. Rekao je da je njegova smrt u mojim rukama jer sam slijedeći da objasnim slabost ljubavi. Pjesnik Cesar Vallejo koji počiva u dnu svog čela. Sada budi sa mnom veliki ratniče ti čija snaga zavisi jedino od sklonosti žene. 121 ČUDESNA ŽENA čudesna noć čudesna žena vjenčali su se na zimu rastali na proljeće bacila je svoj vjenčani prsten u Jezero Odluka nastavila je nastavio je sreli su se opet na jugu Francuske živjela je sama u veličanstvenoj ljepoti pojavio se kao gad otjerala ga je iz XVIII vijeka on cijelo vrijeme misli na nju ali zimi poludi hoda gore dole po sobi pjeva Hank Williamsa policija stavlja kazne na njegovo auto čistači snijega zatrpavaju ga snijegom i konačno odvlače na ogromno bijelo polje smrznutih pasa 122 SAN O imala sam tako krasan san, rekla je. Sanjala sam da smo vodili ljubav. Napokon, rekao je sebi, duša je preuzela nešto od teškog posla. 123 SVIDIO MI SE NAČIN TVOG PROTIVLJENJA Svidio mi se način tvog protivljenja pri pomisli da sam zapao u tišinu. Bila si toliko sretna da te nisam imao čemu naučiti, i niko nije govorio o mojim dostignućima. Sve ovo je zavisilo od tvog neobičnog uvjerenja da je postojala samo jedna pozornica, i ti si čekala da se moj dio završi, osjećajući se tako zrela i spremna za pažnju. I evo me opet, s vijestima o još jednoj slobodi, baš kada se tvoja prodavala dobro i konkurencija je bila pod kontrolom. Možda te zanima šta je moja žena rekla dok smo bili gore. Nosila je bikini boje vina, prilično je privlačna, znaš, uprkos njenoj obrijanoj glavi, što je bila ideja tvog Centralnog Komiteta. Rekla je, Leonarde, kad god napustiš sobu jedna narandžasta ptica dođe na prozor. 124 FRANCUSKI I ENGLESKI Mislim da ste budale što pričate francuski To je jezik koji poziva um da se pobuni protiv sebe uzrokujući zapaljene ideje groteskne pozicije i teorijski pristup običnim tjelesnim funkcijama. Zaređuje dušu u neukusno sveštenstvo posvećeno spasenju neuspjele erekcije. To je jezik raka koji okupira duh i smješta tumor u svako pčelinje saće Među pokvarenim zubima Francuza razvijaju se tričave slutnje sudbine i izlizane verzije slave i najstravičnije dogme promjene da bi zagadile jednostavnost ljudskog rada Francuski je karnevalsko ogledalo u kojem je kratkoglavi idiot priznat i ohrabren da napiše manisfest rušenja sporedne predstave Mislim da ste budale što pričate engleski Znam šta mislite kada pričate engleski Smišljate svinjske engleske misli uškopili ste svinju jezika koja nema genitalije Pipi i kaka ste, i ništa više stoga svi ljubavnici umiru u vašim pjesmama Ne možeš me zavarati, ti kolijevko urina gdje je Isus nakon svega uspavan čak ni crijeva Sotone ne mogu naći pristojno mjesto da smrde u vašem mlitavom ritmu ambicije i zaraze Englezi, znam vas, plašite se pljuvačke vaša avantura je staklena cigla sociologije vi ste Nijemci sa dozvolom za ubijanje 125 Mrzim vas ali ne na engleskom Volim vas ali ne na francuskom Razgovaram sa vragom ali ne o vašoj kazni Razgovaram sa stolom ali ne o vašem planu Klečim među nogama mjeseca u vozilu savršenog mucanja a vi se usuđujete da intervjuišete mene u vezi vaših odvratnih sudbina vi jadne sise sjevera koje namjeravate u raj sa vašim ustima u plamenu Predajte se sada predajte jedni drugima vaša najslađa beskorisna gledišta i živite sa mnom u ovom i ostalim glasovima kao harfe vjetra, kakvi ste trebali biti Dođite i spavajte na maternjem jeziku i nek vas probudi djevica (O zadrte pristalice određenog govora) nek vas probudi djevica u suverenoj državi zajedničke milosti 126 TVOJA SMRT Ti si mrtvac koji mi piše pismo Tvoje sunčane naočale su pokraj tebe na četvrtastom stolu na zelenom filcu Pišeš mi pažljivo rečenicu po rečenicu da budeš jasan Jasnoća je u tome da si ti mrtav mrtav s nadom mrtav s proljećem mrtav s nerazgovjetnim kolibrijem mrtav s čežnjom da zasijaš opet u detaljima prošlosti I vezan si za svoju smrt nadom nadom da ćeš iskliznuti iz svoje smrti i zatim ustati zavitlati ožiljkom na svom dlanu kao pozivnicom za slijedeće iskušenje Provodiš noć sa uzrokom svoje smrti pokušavaš ga uveličati pokušavaš ga prodati pokušavaš ga dotaći Tvoja smrt je za mene ispravna Dala ti je prelijepu glavu kakvu si želio 127 lice sa dobrim crtama iako ne možeš živjeti u ovoj lubanji Ja mogu i ja to činim i zahvaljujem se dubokom heroizmu tvog beskorisnog dopisivanja 128 MOLBE Slijepac te voli svojim očima, gluh čovjek svojom muzikom. Bolnica, bojno polje, soba za mučenje, poslužuju te brojnim molbama. U ovoj najobičnijoj noći, tako podnošljivoj, tako obilnoj u dostojanstvenoj rastresenosti, dotakni ovu bezvrijednu tintu, ovaj sramotni rad. Obavijesti me sa veličanstvene visine svoje ljepote. 129 CIJENA OVE KNJIGE Imao sam velika nadanja u vezi ove knjige. Bio sam mršav, takođe. Mislio sam da mogu živjeti na jednom mjestu i poznavati jednu ženu. Ovog jutra sam hodao kroz mjesečinu. Našao sam svoj put kroz jagnjad do iskošenog betonskog poda. Nosio sam svoju crvenu pregaču i imao ženu koju sam volio. Želio sam to okončati, ali se nije okončavalo: moj život u umjetnosti. Založio sam svoje najskrivenije zdravlje da ovo uspije. Rad je bio puno više od ove knjige. Sada to vidim. Stid me je pitati vaš novac. Nije da niste platili više za manje. Jeste. Plaćate. Ali to mi treba da svoje različite živote držim razdvojenima. Inače ću biti razbijen kada se ujedine, i okončaću svoj život u umjetnosti, što mi užas neće dozvoliti. 130 ROSHI Roshi mi je natočio čašu Courvosiera. Bili smo u kolibi na planini Baldy, ljeta 1977. Slušali smo cvrčke. - Kone, reče Roshi, trebao bi napisati cvrčkovu pjesmu. - Već sam napisao cvrčkovu pjesmu. Bilo je to u ovoj kolibi prije dvije godine. - Oh. Roshi je ispržio svinjeće kriške na suncokretovom ulju i skuhao trominutnu supu s tjesteninom. Dovršili smo jednu bocu Courvosiera i otvorili novu. - Da, Kone, trebao bi napisati cvrčkovu pjesmu. - To je veoma japanski, Roshi. - Pa. Slušali smo cvrčke još malo. Tada smo ugasili svjetlo da možemo otvoriti vrata i pustiti povjetarac a da mušice ne uđu. - Da. Cvrčak. - Roshi, daj mi ideju kakva je cvrčkova pjesma. - Ha, ha. Ok. mračna noć (reče Roshi) zvuk cvrčka se probija cvrčkova djevojka sluša - To je prilično dobro, Roshi. - mračna noć (reče Roshi ponovo) hoda po stazi najednom se probija zvuk cvrčka gdje mi je ljubavnica? 131 - Ta mi se ne sviđa. - Cvčak, cvrčak! (viknu Roshi) ti si moja ljubavnica sada stazom hodim sam ali usamljen s tobom nisam. - Plašim se da ne, Roshi. Prva je bila dobra. Onda su cvrčci prestali nakratko dok je Roshi točio Courvosier u naše čaše. Bila je to spokojna noć. - Da, Kone, reče Roshi veoma blago. Ti bi trebao pisati još tužnije. 132 KRAJ MOG ŽIVOTA U UMJETNOSTI Ovo je kraj mog života u umjetnosti. Napokon sam pronašao ženu za kojom sam tragao. Ljeto je. Ljeto na koje sam čekao. Živimo u apartmanu na petom spratu Zamka Marmont, u Hollywoodu. Lijepa je kao Lili Marlene. Lijepa je kao lejdi Hamilton. Osim bojazni da je ne izgubim nemam prigovora. Puna mjera ljepote nije mi bila uskraćena. Noći i jutra se ljubimo. Kroz dim se uzdižu perjani dlanovi. Zavjese se pomijeraju. Saobraćaj se kreće Sunset bulevarom preko obojenih strijela riječi i linija. Najbolje je čak ni šaptati o ovom savršenstvu. Ovo je kraj mog života u umjetnosti. Pijem Red Needles, piće koje sam izmislio u Needlesu, California. Tekila sa brusnicom, limun i led. Puna mjera. Puna mjera nije mi uskraćena. Desilo se kada sam se približio svom četrdeset i prvom rođendanu. Ljepota i ljubav su me nagradile u obliku žene. Ona nosi srebrene narukvice, na svakom zglobu po jednu. Sretan sam sa svojom srećom. Čak i ako ona ode reći ću sebi, puna mjera ljepote nije mi bila uskraćena. Rekao sam to sebi u Holstonu, Arizona, u baru preko puta našeg motela, kada sam mislio da će slijedećeg jutra otići. Ovo je govor pijanog. Ovo Red Needles govori. Suviše je pitak. Prestrašen sam. Ne znam zašto. Juče sam bio toliko prestrašen da sam jedva dodao Red Needles redovniku na planini Baldy. Prestrašen sam i umoran. Ja sam starac sa srebrenim ornamentom. Ovi ukočeni pokreti ne bi trebali biti praćeni malim srebrenim zvonima. Ona mora da kuje nešto protiv mene u mom krevetu. Želi da budem Carlo Ponti. 133 Crna služavka krade moje kreditne kartice. Trebalo bi da otplovim sam kroz borova stabla. Trebalo bi da se suočim sa samim sobom. O bože njena koža je meka i smeđa. Rasprodao bih porodičnu grobnicu. Dovoljno sam star za to. Dovoljno sam star da budem uništen. Bolje da popijem još jedno piće. Kada bih mogao napisati pjesmu za nju mogao bih platiti ovaj apartman. Ona je vidjela muškarce u Afganistanu, vidjela je jahače, kako može ostati ovdje sa mnom. Istina je da sam heroj Sahare ali me ona nije mogla vidjeti pod pijeskom i vatrom, kako usavršavam petlje svog kukavičluka. Nije mogla znati kako su lijepe ove riječi. Niko nije. Nije mogla osjetiti bolnu besmrtnost mog života u umjetnosti. Niko ne može. Moja vizija saobraćaja na Sunset bulevaru kroz betonske ljiljane balkonskih rešetaka. Stol, klima, savršeno građen za četrdesetogodišnjeg umjetnika, poznatog, sretnog, uplašenog. Šest i pet. Minuti prolaze. Šest i deset. Žene. Žene i djeca. Svjetlost je napustila Los Angeles. Kažu, originalna filmska svjetlost, ali ovaj pogled na Sunset bulevar je u svakom pogledu zadovoljavajući. Moj život u umjetnosti se okončava. Monica spava. Sve misli što lutaju su njene. Od mojih odanosti mi počinje bivati neugodno. Ona bi se mogla uskoro od njih umoriti. Ja sam umoran od njih sada. Ona je trudna. Naše vođenje ljubavi je zbog toga slatko. Ne želi dijete. Šest i dvadeset. Svake noći pijemo Red Needles. Priča mi o gej svijetu San Francisca. Težina njene ljepote je postala neposnošljiva. Ljudi u prodavnici alkohola su izbuljili oči i udvostručili se dok je prolazila sa svojom dugom 134 kosom i žrtvenim djetetom, u njenoj iznošenoj odjeći i njenim uobičajenim licem. Koje se ruga svim pripremama za zavođenje ovdje u srcu Hollywooda, tako je zrela u snagama ljepote i muzike da me plaši, ona koja je osvjedočila kraj njegovog života u umjetnosti. Šest i četrdeset. Želim se vratiti u krevet i ući u nju. To je jedino vrijeme kada se nešto približava spokoju. I kada sjeda na moje lice. Kada se spušta na moja usta. To izgleda kao osuda. To je piramida na mojim grudima. Želim s njom izmijenjati krv. Želim njeno ropstvo. Želim njeno obećanje. Želim njenu smrt. Želim bačenu kiselinu da me rastereti. Želim da prestanem buljiti. Šest i pedeset. Uništen u Los Angelesu. Trebao bih opet početi da pušim. Želim umrijeti na njenim rukama i napustiti je. Trebaš pušiti kutiju dnevno da bi bio takav čovjek. Kada smo bili na cesti uvijek sam bio spreman da je odvezem do najbližeg aerodroma i kažem zbogom, ali sada želim da umre bez mene. Danas sam ponovo počeo sa svojim vježbama. Sada mi treba malo mišića. Treba mi čovjek u ogledalu da me ohrabri šapatom dok se brijem i da mi govori o veličanstvenim ljudima koji su ovo sve osvojili. 135 NE BI TREBALO DA SI OVDJE Ne bi trebalo da si ovdje Ne bi me trebala tražiti Ovo je siromašna strana tišine Ovo je blijedi zvuk napuštene mašine Ovo je Ropstvo Tebi trebaju detalji Tebi treba ime ulice Ne bi trebalo da si ovdje za ime božije Ponovo me čekaš Čekaš na vratima Tunela ljubavi Ali gdje je hladna mala rijeka Gdje je ofarbani brod Kad bi samo kolibri mogao ispiti tvoju žudnju Kad bi zeleno lišće moglo iskoristiti tvoju čežnju Kad bi samo žena gledala preko tvoga ramena u mapu Vječnog grada Izgleda da te ništa ne može udaljiti od ovog čudnog spomenika Ništa stvoreno ili rođeno ne može te razdvojiti od izmišljotine moje odsutnosti 136 Sve Mesije su sa mnom u ovome Ne bi trebalo da si ovdje Sve se Mesije slažu Ne bi me trebala tražiti 137 FINALNO ISTRAŽIVANJE Skoro mi je 90 Svi koje znam su umrli osim Leonarda Njega još uvijek možete vidjeti šepa sa svojom ljubavlju 138 SKORAŠNJE PJESME STIGAO SAM DOVDE ZBOG LJEPOTE Stigao sam dovde zbog ljepote ostavio toliko toga iza sebe: svoje strpljenje i familiju, svoje remek-djelo nepotpisano Mislio sam da ću biti nagrađen za taj veoma usamljen izbor, i sigurno će ona odgovoriti tako beznadežnom glasu Vježbao sam svoju svetost dao sam jednoj i svima ali glasine o mojim vještinama nje se nisu ticale Promijenio sam stil u srebro promijenio sam odjeću u crno i gdje sam uzmicao, sada bih napao Uletio sam u stari kasino željan para i tijela, i ja lično sam odlučio šta ne valja, a šta je dobro I ljudi se klade za mene i slomljene kosti da pokažu vrijednosti moga izvinjenja sjenu mog dometa 142 Ali ne nisam je mogao dotaknuti tako teškom rukom; njena zvijezda iznad mojih naredbi njena nagost neljudska Stigao sam dovde zbog ljepote ostavio toliko toga iza sebe: svoje strpljenje i familiju, svoje remek-djelo nepotpisano 143 PONIZNI U LJUBAVI Sjećaš li se svih tih obećanja Koja smo dali u strastvenim noćima Zamrljana su, iskidana po rubovima Kao noćni leptiri na mirnoj žutoj svjetlosti Nema pokore da ih obnovi Ni ogromnih prelijevanja povjerenja Zar ih ni osveta ne može popraviti Tako su ti zavjeti izobličeni i uništeni I kažeš da si bila ponizna u ljubavi Presječena u svojoj ljubavi Prisiljena da klečiš u blatu kraj mene Ali zašto se tako gorko okrenuti od onoga Koji tu kleči duboko kao ti Djeca su preuzela ova obećanja Iznijela ih iz prošlosti Oh preko svih grobova i grmova Gdje se ljubav na kraju mora skrivati I ovdje gdje nema opisa Oh ovdje u momentu na ruci Nijedan griješnik oproštaj ne treba Nijedna žrtva ne hramlje do suda I kažeš da si bila ponizna u ljubavi Presječena u svojoj ljubavi Prisiljena da klečiš u blatu kraj mene Ali zašto se tako gorko okrenuti od onoga Koji tu kleči duboko kao ti 144 I pogledaj drago srce, pogledaj djevicu kako Ga u svoju haljinu poziva Da, i zabilježi kako se strančev hladni oklop Raspada poput zvijezde koja pada Zašto mijenjati ovu viziju za strast Kad možeš imati i jedno i drugo Nikad nećeš vidjeti čovjeka ovako golog Nikada neću ženu držati ovako čvrsto I kažeš da si bila ponizna u ljubavi Presječena u svojoj ljubavi Prisiljena da klečiš u blatu kraj mene Ali zašto se tako gorko okrenuti od onoga Koji tu kleči duboko kao ti 145 IZDAJNIK Sada labud plovi Engleskom rijekom; ružu velike romanse otvorio je širom; osunčana žena me je uspavala to ljeto; sudije nas sa druge strane posmatrale. Rekao sam majci: Majko, moram te napustiti. Sačuvaj mi sobu, ali ne plači. Ako glasine o mom jadnom kraju do tebe dođu, malo kriv sam ja, malo atmosfera. Ali ružu sam zarazio šarlahom i labuda izazvao osjećajem srama; rekla je konačno bio sam njen savršeni ljubavnik, i ako uvene ona moja je krivica. Sudije su rekle: Izgubio si u sekudi. Ustani i svoje trupe za napad spremi. Sanjari jašu protiv ljudi od akcije, o vidi kako ljudi od akcije padaju. Ali ostao sam na njenim bedrima fatalni trenutak, Ljubio joj usne kao da sam još uvijek žedan. Moja zabluda, kao stršljen me ubola: otrov je potonuo i paralizovao mi volju. Nepomičan nisam upozorio mlade vojnike da su ih oni sa vrha odbacili; pa na bojnim poljima odavde do Barcelone na listi sam neprijatelja ljubavi. 146 I jednom davno rekla je: “Moram ići, ali zadrži moje tijelo da ležiš na njemu. Možeš ga pomijerati gore i dole, a dok spavam provuci žicu kroz ružu i navij labuda:” I tako iz dana u dan obavljam tu dokonu dužnost; dodirujem je svuda, znam kuda treba; ljubim joj otvorena usta, uzdižem njenu ljepotu, a ljudi me u lice izdajnikom zovu. 147 KNJIGA MILOSTI BLAGOSLOVLJEN TI SI Blagoslovljen ti si koji dade svakom čovjeku štit od samoće tako da te ne može zaboraviti. Ti si istina usamljenosti, i samo ime tvoje je određuje. Osnaži moju usamljenost da budem izliječen u ime tvoje, koje je iznad svih utjeha izgovorenih na ovoj zemlji. Samo u ime tvoje mogu li podnijeti jurnjavu vremena, samo kada je ova usamljenost tvoja mogu li izdići svoje grijehe ka milosti tvojoj. 150 SVUDA JE OKO MENE Svuda je oko mene, tmina. Ti si moj jedini štit. Tvoje ime je moja jedina svjetlost. Za ljubav koju imam, tvoj zakon je izvor, ova mrtva ljubav koja se sjeća samo svog imena, ipak ime je dovoljno da otvori sebe kao usta, da prizove suze, i pije. O mrtvo ime koje kroz tvoju milost govori živom imenu, milost sluša volju koja se prema njoj okreće, volju čija snaga je zalog tebi – O ime ljubavi, dovedi dole blagoslov upotpunjavanja čovjeku kojeg si prepolovio da bi te upoznao. 151 TEBI SE OKREĆEM Tebi se okrećem. Stol stoji na vrhovima svojih prstiju. Svaki predmet skakuće ka svom mjestu. Sklopljena knjiga se izdiže iznad svojih hiljadu stranica i moje bdijenje se veseli. Tebi se okrećem, moja pjesma je u kući noći, moja zaštita od svađe. Tebi se okrećem, tebi koji ujedinjuješ uspravno srce. Tvoje ime je utemeljenje noći. Tužitelj, sa svojih hiljadu glasova stoji na mjestu koje nisi imenovao. Blagoslovljeno je ime koje drži ovu kuću u čvrstoj milosti, i za stijenu veže ovu pjesmu. 152 IZGUBIO SAM SVOJ PUT Izgubio sam svoj put, zaboravio sam zvati tvoje ime. Ranjivo srce kuca protiv svijeta, a suze su bile za moju izgubljenu pobjedu. Ali ti si ovdje. Oduvijek si bio ovdje. Cijeli svijet zaboravlja, i srce je bijes pravaca, ali tvoje ime ujedinjuje srce, i svijet se izdiže na svoje mjesto. Blagoslovljen nek je onaj koji u srcu putnika čeka na njegov povratak. 153 RAZNI POLOŽAJI ZAKON Koliko puta si me nazvala a znao sam da je kasno Sve sam napustio Ali se nikad nisam sredio Ne tvrdim da sam kriv Ali razumijem Postoji Zakon, postoji Ruka, postoji Šaka Postoji Zakon, postoji Ruka, postoji Šaka Sad mi je srce poput žulja Od toga što činim Ako mjesec ima sestru To mora da si ti Nedostajaćeš mi zauvijek Iako nisam tako planirao Postoji Zakon, postoji Ruka, postoji Šaka Postoji Zakon, postoji Ruka, postoji Šaka Sad je posao prljav Otkad je prljavo postalo Ne pitam za milost Ne od ljudi Jednostavno za milost ne pitaš Dok stojiš na nogama Postoji Zakon, postoji Ruka, postoji Šaka Postoji Zakon, postoji Ruka, postoji Šaka Ne tvrdim da sam kriv Krivnja je preznačajna Postoji Zakon, postoji Ruka, postoji Šaka Postoji Zakon, postoji Ruka, postoji Šaka 156 To je sve što mogu reći, draga To je sve što mogu reći Nije bez razloga Da su me uklonili Pao sam sa svojim anđelom Niz lanac komande Postoji Zakon, postoji Ruka, postoji Šaka Postoji Zakon, postoji Ruka, postoji Šaka Postoji Zakon, postoji Ruka, postoji Šaka 157 OTPLEŠI ME DO KRAJA LJUBAVI Otpleši me svojoj ljepoti plamtećim violinama Otpleši me kroz paniku dok se siguran ne saberem unutra Kao granu masline me podigni i budi golub čuvar moga doma Do kraja ljubavi me otpleši Daj da vidim tvoju ljepotu kad svjedoci nestanu Daj da osjetim ti pokrete kao što to čine u Babilonu Pokaži mi lagano čemu samo ja granice znam Do kraja ljubavi me otpleši Otpleši me na vjenčanje sada otpleši me dalje i dalje Otpleši me vrlo nježno i otpleši me dugo Oboje smo ispod naše ljubavi oboje smo iznad Do kraja ljubavi me otpleši Otpleši me do djece koja traže da se rode Otpleši me kroz zavjese našim poljupcima otkrivene Podigni šator utočišta sada iako je svaka nit izderana Do kraja ljubavi me otpleši 158 Otpleši me svojoj ljepoti plamtećim violinama Otpleši me kroz paniku dok se siguran ne saberem unutra Dotakni me golom rukom svojom rukavicom me dotakni Do kraja ljubavi me otpleši 159 AKO TVOJA JE VOLJA Ako tvoja je volja da ne govorim više, da mi glas je miran kao što je bio prije; ja govoriti više neću, i pokoran biću dok se za me priča, ako tvoja je volja. Ako tvoja je volja da mi je glas iskren, sa ovog razbijenog brda tebi ću pjevati. Sa ovog razbijenog brda neka zvone sve pohvale tvoje ako tvoja je volja da zapjevam ja. Ako tvoja je volja, ako postoji izbor, nek se rijeke ispune, nek se brda razvesele. Nek se tvoja milost prospe na sva srca što u paklu gore, ako tvoja je volja da nam bude bolje I privuci nas bliže i veži nas čvršće, svu tvoju djecu ovdje u njihovim krpama od svijetlosti; 160 u našim krpama od svjetlosti da ubijemo svi smo spremni; i okončamo ovu tminu ako tvoja je volja 161 ALELUJA Draga već sam bio ovdje. Znam ovu sobu. Hodao sam po ovom podu. Živio sam sam dok te nisam sreo. Vidio sam tvoju zastavu na mermernom luku, ali ljubav nije marš pobjede, hladna je i slomljena Aleluja! Jednom si mi otkrila šta se ispod dešava, više mi ne pokazuješ, zar ne? Sjećam se kad sam se pomjerao u tebi, pomjerala se i Sveta Golubica, i svaki naš uzdah bio je Aleluja! Možda gore ima Boga, ali sve što me ljubav naučila je da pucam u nekog ko poteže brže. I to što večeras čuješ nije žalba, niti je neki vjernik koji je ugledao svjetlost – hladna je i usamljena Aleluja! Pokušao sam najbolje; nije bilo puno. Nisam mogao osjećati; naučio sam dodirnuti. Rekao sam istinu, nisam sve ovo prešao da bih te obmanuo. Iako je sve ispalo naopako, ispred Gospodara Pjesme ću stati i na mojim usnama biće samo Aleluja! 162 TVOJ SAM ČOVJEK PRVO ZAUZIMAMO MANHATTAN Osudili su me na dvadeset godina dosade zbog pokušaja da promijenim sistem iznutra. Dolazim sada, dolazim da ih nagradim. Prvo zauzimamo Manhattan, zatim Berlin. Vođen sam signalom sa nebesa. Vođen sam ovim mladežom na koži. Vođen sam ljepotom našeg oružja. Prvo zauzimamo Manhattan, zatim Berlin. Stvarno sam volio živjeti kraj tebe, draga. Volim tvoju ljepotu i tvoju dušu i tvoju odjeću. Ali vidiš onaj red što se pomijera kroz stanicu. Rekao sam ti, rekao sam ti da sam jedan od njih. Voljela si me kao gubitnika, ali sad brineš da možda pobijedim. Znaš kako da me zaustaviš, ali disciplinu nemaš. Koliko sam se noći za ovo molio, da moj rad započne. Prvo zauzimamo Menhetn, zatim Berlin. Ne sviđa mi se vaš modni biznis, gospodine. Ne volim ove droge od kojih si mršav. Ne volim šta mi se sa sestrom desilo. Prvo zauzimamo Manhattan, zatim Berlin. Stvarno sam volio živjeti kraj tebe, draga. Volim tvoju ljepotu i tvoju dušu i tvoju odjeću. Ali vidiš onaj red što se pomijera kroz stanicu. Rekao sam ti, rekao sam ti da sam jedan od njih. 166 I hvala ti na ovim predmetima koje si mi poslala: majmun i lažna violina. Vježbao sam svake noći i sad sam spreman. Prvo zauzimamo Manhattan, zatim Berlin. Sjećaš se mene? Za muziku sam živio. Sjećaš se mene? Ja sam tvoje namirnice donio. Dan očeva je, i svako je povrijeđen. Prvo zauzimamo Manhattan, zatim Berlin. 167 SVAKO ZNA Svako zna da kocke vrijede, svako drži fige dok ih baca. Svako zna da je rat gotov. Svako zna da su dobri momci izgubili. Svako zna da je bitka namještena: siromašni ostaju siromašni, bogati se bogate. Tako to ide. Svako zna. Svako zna da na brodu curi. Svako zna da je kapetan lagao. Svako ima onaj skrhani osjećaj kao da su im otac ili pas sad umrli. Svako priča sa svojim džepovima. Svako želi bombonjeru i skupocjenu ružu. Svako zna. Svako zna da me voliš, draga. Svako zna da to zaista činiš. Svako zna da si bila vjerna, dodaj ili oduzmi jednu ili dvije noći. Svako zna da si bila diskretna ali toliko si ljudi morala bez svoje odjeće sresti. I svako zna. Svako zna da je sad ili nikad. Svako zna da je ti ili ja. Svako zna da zauvijek živiš kad napišeš stih ili dva. Svako zna da dogovor ne valja: Stari Crni Džo još uvijek bere pamuk za tvoje trake i mašnice. Svako zna. Svako zna da Kuga dolazi. Svako zna da se kreće brzo. Svako zna da su goli muškarac i žena – samo sjajna kreacija prošlosti. Svako zna da je scena mrtva, ali ostaje metar tvoga kreveta da otkrije to što svako zna. 168 Svako zna da si u nevolji. Svako zna kroz šta si prošla, od krvavog krsta na vrhu Kalvarije do plaže Malibua. Svako zna da se sve raspada: pogledaj još jednom ovo Moćno Srce prije nego prsne. I svako to zna. 169 TORANJ PJESME Prijatelji su otišli i sijede sam kose. Čeznem za mjestima gdje sam svirao prije. I lud sam za ljubavlju ali mi ne ide. Samo plaćam stanarinu svakog dana u tornju pjesme. Rekao sam Hank Williamsu, “Koliko usamljeno postane?” Hank Williams mi još odgovorio nije, ali čujem ga kako po cijelu noć kašlje, stotinu spratova iznad mene u tornju pjesme. Rođen sam ovakav, nisam imao izbora. Rođen sam sa darom zlatnoga glasa, i dvadeset sedam anđela sa velikog neba, svezaše me za ovaj sto baš ovdje u tornju pjesme. Možeš zabadati svoje iglice u tu vudu igračku - baš mi je žao, dušo, na mene ne liči nimalo. Stojim kraj prozora gdje je svjetlo jako. Ne dozvoljavaju da te žena ubije, ne u tornju pjesme. Sada možeš reći da sam gorak postao, ali ovo je sigurno: Bogati imaju svoje tunele u spavaćim sobama sirotinje, i moćna osuda dolazi, ali možda nemam pravo. Vidiš, čujem te smiješne glasove u tornju pjesme. Gledam te dok stojiš na drugoj strani. Ne znam kako se rijeka ovako proširila. Volio sam te, volio sam te ko zna kada – I plamte svi mostovi koje smo mogli preći, ali osjećam se blizu svemu što smo izgubili – Nećemo nikada, nećemo morati opet gubiti. 170 Želim ti najbolje, ne znam kad se vraćam Sutra nas sele u taj toranj naniže. Ali čućeš me, draga, još dugo kasnije. Pričaću ti lagano sa svog prozora u tornju pjesme. Prijatelji su mi otišli i sijede sam kose. Čeznem za mjestima gdje sam svirao prije. I lud sam za ljubavlju ali mi ne ide. Samo plaćam stanarinu svakog dana u tornju pjesme. 171 BUDUĆNOST BUDUĆNOST Vrati moju slomljenu noć moju skrivenu sobu, moj tajni život usamljeno je ovdje nema nikog više za mučenje Daj mi apsolutnu kontrolu nad svakom živom dušom I lezi kraj mene, draga, To je naredba! Daj mi krek i analni seks Uzmi jedino preostalo drvo i njim ispuni rupu u svojoj kulturi Berlinski zid mi vrati daj mi Staljina i Svetog Pavla Vidio sam budućnost, brate: ona je ubistvo. Stvari će kliznuti u svim pravcima Neće biti ništa Ništa što ćeš moći izmjeriti Mećava svijeta prešla je preko praga i izvrnula raspored duše Kada kažu POKAJANJE pitam se na šta misle Ne znaš me po vjetru nikad nećeš, nikad nisi Ja sam mali Jevrej koji je napisao Bibliju 174 Vidio sam nacije kao se dižu i padaju Čuo sam im priče, čuo sam ih sve ali ljubav je jedini motor opstanka Sluga si ovdje, rečeno mu je da kaže to jasno, da kaže to hladno: Gotovo je, i nema dalje I sad su se zaustavili točkovi Nebesa osjećaš jahački bič đavola Pripremi se za budućnost: Ona je ubistvo. Stvari će kliznuti u svim pravcima Desiće se lom drevne zapadne šifre Tvoj privatni život odjednom će eksplodirati Vidjećeš fantome biće vatre na cesti i bijeli čovjek će plesati Vidjećeš svoju ženu kako izokrenuta visi njeno lice prekriveno skinutom haljinom I svi bezvrijedni mali pjesnici dolaze kao Charlie Manson pokušavaju da zvuče Vrati mi berlinski zid daj mi Staljina i Svetog Pavla Daj mi Krista ili daj mi Hirošimu Uništi još jedan fetus sada Djecu ionako ne volimo 175 vidio sam budućnost, mala: Ona je ubistvo. Stvari će kliznuti u svim pravcima Neće biti ništa Ništa što ćeš moći izmjeriti Mećava svijeta prešla je preko praga i izvrnula raspored duše Kada kažu POKAJANJE pitam se na šta misle 176 ČEKAJUĆI ČUDO Draga, čekao sam Čekao sam noć i dan. Nisam vidio vrijeme, čekao sam pola svog života. Bilo je mnogo poziva Znam neke si mi ti poslala Ali ja sam čekao Čudo da dođe. Znam da si me stvarno voljela Ali vidiš, ruke su mi bile svezane. Znam da sam te je to moralo povrijediti Moralo je povrijediti tvoj ponos stajanje pod mojim prozorom sa svojom trubom i bubnjem dok sam ja čekao čudo da dođe. Ne bi ti se svidjelo, draga. Ne bi ti se svidjelo ovdje. Nema baš zabave i osude su svirepe. Maestro kaže da je Mozart Ali zvuči k’o žvakaća guma kada čekaš čudo da dođe. Čekati čudo ne preostaje ništa drugo. Nisam bio sretan ovako od kraja Drugog svjetskog rata. 177 Ne preostaje ništa drugo kada znaš da si prevaren. Ne preostaje ništa drugo kada za mrvice moliš. Ne preostaje ništa drugo kada moraš nastaviti da čekaš, da čekaš čudo da dođe. Sanjao sam o tebi, draga. Bilo je to prije neku noć. Skoro cijela si bila gola a dio tebe bila je svjetlost. Pijesak vremena je padao iz tvojih prstiju i palca i ti si čekala čudo da dođe. Draga, haj'mo se vjenčati, predugo smo bili sami. Haj'mo skupa biti sami, da vidimo jesmo li toliko jaki. Učinimo nešto ludo, nešto apsolutno pogrešno dok čekamo čudo da dođe Čekati čudo ne preostaje ništa drugo. Nisam bio sretan ovako od kraja Drugog svjetskog rata. Ne preostaje ništa drugo kada znaš da si prevaren. Ne preostaje ništa drugo 178 kada za mrvice moliš. Ne preostaje ništa drugo kada moraš nastaviti da čekaš, da čekaš čudo da dođe. Kada padneš na autocesti i ležiš na kiši i ako te pitaju kako ti ide naravno da se nećeš žaliti – ako te pritisnu zbog informacije, tad se moraš praviti blesav: Samo reci da si tamo jer čekaš čudo da dođe. 179 HIMNA Ptice one su pjevale dok se rađao dan Započni iznova, čujem kako govore, Nemoj ostati u onome što je prošlo ili što se treba desiti. Ah ratovi oni će se opet voditi Sveta golubica biće opet zarobljena kupljena i prodata i ponovo kupljena; golubica nikad nije slobodna. Zazvoni zvona na koja još možeš zvoniti. Svoju savršenu ponudu zaboravi. U svemu pukotina postoji. Na taj način svjetlost dolazi. Tražili smo znakove znaci su poslati: izdana rođenja, vjenčanja istrošena; udovice svake vlasti – znaci za svakoga da vidi. Ne mogu više trčati sa ovom ruljom bez zakona 180 dok ubice na visokim mjestima svoje molitve glasno govore. Ali prizvali su oblak sa gromovima Od mene će još čuti. Zazvoni zvona na koja još možeš zvoniti. Svoju savršenu ponudu zaboravi. U svemu pukotina postoji. Na taj način svjetlost dolazi. Možeš dodati komadiće ali nećeš imati sve Možes započeti marš ali doboša nema. Svako srce da voli će doći ali poput izbjeglice. Zazvoni zvona na koja još možeš zvoniti. Svoju savršenu ponudu zaboravi. U svemu pukotina postoji. Na taj način svjetlost dolazi. 181 DEMOKRATIJA Dolazi kroz rupu u zraku, iz onih noći sa Tianamen trga. Dolazi iz osjećaja koji baš nije stvaran, ili jeste, ali nije tamo. Iz ratova protiv nereda, iz sirena noću i danju, iz vatri beskućnika iz pepela toplog brata: Demokratija dolazi u SAD. Dolazi kroz pukotinu u zidu; Na vizionarskoj je vlazi alkohola; Iz mlohavog spiska Molitvi na Brdu za koje se ne pretvaram da uopšte razumijem. Dolazi iz tišine sa mola na obali, iz hrabrih, ćelavih, iz istrošenog srca ševroleta: Demokratija dolazi u SAD. Dolazi iz tuge na ulici, sa svetih mjesta gdje se rase sreću; Iz ubistvenih psovki koje su u svakoj kuhinji da odrede ko servira a ko će jesti. Iz izvora razočarenja gdje žene u molitvi kleče za milost Boga u ovoj pustinji i pustinji daleko: Demokratija dolazi u SAD. 182 Plovi, samo plovi o moćni Brode Državo! Prema Obalama Potreba preko Grebenja Pohlepe kroz Oluje Mržnje Plovi, plovi Dolazi u Ameriku prvo, kolijevku najboljeg i najgoreg. Ovdje imaju izbor i mašineriju za kusur i ovdje imaju duhovnu žeđ. Ovdje je porodica prepolovljena i ovdje je usamljeni zov da se srca otvore fundamentalno: Demokratija dolazi u SAD. Dolazi iz žene i muškarca. O draga, opet ćemo ljubav voditi. Ići ćemo dole toliko duboko da će rijeke zacviljeti, a planine će povikati Amen! Dolazi kao plima zbog mjesečevih mijena imperijalno, misteriozno, u ljubavnim grupisanjima: Demokratija dolazi u SAD. Plovi, samo plovi O moćni Brode Državo Prema Obalama Potreba Preko Grebenja Pohlepe Kroz Oluje Mržnje Plovi, plovi, plovi... 183 Sentimentalan sam, ako znaš na šta mislim: Zemlju volim, ali situaciju ne podnosim. I nisam lijevi niti desni samo ostajem kod kuće večeras, gubeći se u tom očajnom malom ekranu. Ali tvrdoglav sam k’o one plastične kese koje Vrijeme uništiti ne može, smeće sam ali još uvijek držim ovaj mali divlji buket: Demokratija dolazi u SAD. 184 DESET NOVIH PJESAMA U MOM TAJNOM ŽIVOTU Vidio sam te jutros. Kretala si se tako brzo. Izgleda da ne mogu izgubiti stisak nad prošlošću. I nedostaješ mi puno. Nikog nema na vidiku. I još uvijek vodimo ljubav u mom tajnom životu. Nasmiješim se kad sam ljut. Varam i lažem. Radim šta moram raditi da se izvučem. Ali znam šta je pogrešno. I znam šta je pravilno. I umro bih za istinu u mom tajnom životu. Drži se, izdrži moj brate. Sestro, drži se čvrsto. Napokon sam dobio naredbe. Marširaću kroz jutro, marširaći kroz noć, pomijerati se kroz granice svog tajnog života. Pogledaj kroz papir. Dođe ti da zaplačeš. Nikog nije briga da li ljudi žive ili umiru. I trgovac želi da misliš 188 da je crno ili bijelo. Hvala Bogu nije tako jasno u mom tajnom životu. Zagrizem usnu. Kupujem šta mi kažu: od posljednjeg hita do mudrosti starih. Ali uvijek sam sam. I srce mi je poput leda. I gužva je i hladno U mom tajnom životu. 189 NEUVRŠTENE PJESME KOLEGI STUDENTU Mislio sam puno na tebe. Još uvijek to činim. Sjedio si mirno, tvoje ruke sklopljene na tvom krilu kao u učenika. Imao si dozvolu da plačeš jer si bio iskren prema sopstvenom bolu. Vidio sam te danas sjediš na isti način, iste suze na tvojim obrazima, kao da se nisi pomjerio svih ovih godina – ista teška glavobolja u tvom desnom oku, ista muha iz sobe pokušava oploditi tvoje usne. Stari prijatelju, nered si po bilo kom mjerilu izuzev po ljestvama ljubavi. Jemez Springs, 1980. 192 KADA ČAK I Tvoje grudi su kao. Tvoja bedra i tvoja hrabrost. Nikad nisam pomislio. Negdje tamo mora postojati. Moguće je. Ljeto nema ništa. Čak ni proljeće nema. Tvoja stopala su. Okrutno je da. Moja odbrana je. Ljeto sigurno ne. Tvoja. I tvoja. Kad bi. Negdje tamo mora. Ali to. I to. Dovoljno je da. Vojnici ne. Zatvorenici ne. Možda kornjače. Možda hijeroglifi. Pijesak. Ali u tvojoj hladnoj. Kada bih mogao. Kad bih još jednom. Klizavo i tečno. Nekada kad. Iako. Da iako. 193 Oni kažu patnja. Oni kažu. Dobro onda haj'mo. Haj'mo. Znak je. Pečat je. Garancija. Oh ali. O okrutno. O bluza sa. Ovo je šta. I zašto nije. Ali šta oni. Šta oni. Kada čak. Kada čak i. Godine će. Smrt će. Ali oni neće. Čak da. Čak da i. Oni nikad neće. O varalice. O prevareni. Skloni pogled. Nagni se. Pema onome koji. Trulo kao. Koji ne. Ko nije. Ko nikad neće. 194 Ali sada tvoj. I tvoj. I ove ruke. Koje je van zakona. Koje je slijepo. Ako ti dođeš. Ako pronađeš. Onda ću ja. Kao svi. Kao svaki. Kada bi samo. Kada bi. Iako. Čak i da. Ne za. Ne za. Ali samo. Ali svaki. Kad bih mogao. Kada. Tad bih. Čak da. Čak kad. Ja bih. New York, 1982. 195 MOJA ČAST Moja čast je u lošoj formi. Pužem pred noge žene. Nju baš briga. Izgledam dobro za svoje pedeset dvije ali pedeset dvije su pedeset dvije. Čak nisam ni Zen Učitelj. Ja sam taj čovjek u plavom ljetnjem odijelu. Advokat mi je oduzeo moju tries'dvicu i zaključao u sef. Bespomoćan sam protiv njene arogancije. Kad je svijet spor okreće se meni zbog lagane pobjede. Izdignuću se jednog od ovih dana, naći svoj put do aerodroma. Izdignuću se i reći Volio sam te bolje nego ti mene i zatim ću umrijeti na dugo u centru vlastite zlokobne organizacije, i sjećaću se ovog dana, dana kada sam bio taj šupak u plavom ljetnjem odijelu a više to nisam mogao podnijeti. Paris, 1987. 196 SPOKOJ Postao sam čist Plašim se da ćeš mi se morati klanjati Neću biti u stanju da dišem kako treba ako nisam obožavan Mislila si da mi je bolje zar nisi Evo ga opet dolazi spokoj ruke spokoja oko moga vrata Zbog toga te puštam da odeš Zbog toga sjedim ovdje u svojoj odori sa očima izvrnutim ka unutrašnjosti glave Mt. Baldy, 1980. 197 NEDOKUČIVA SREĆA Nedokučiva sreća me je zgrabila Moj prijatelj hrišćanin kaže da je u mene ušao Sveti Duh To je samo iskrenost samoće To je samo izbodena anemona priščvršćena za stijenu sa korijenjem otkrivenim obalskom vjetru O prijatelju mog iškrabanog života Tvoje srce je poput moga – tvoja usamljenost će te dovesti kući Hydra, 1981. 198 DANI LJUBAZNOSTI Grčka je dobro mjesto za gledanje u mjesec, zar ne Možeš čitati na mjesečini Možeš čitati na terasi Možeš vidjeti lica kako si ih vidio kad si bio mlad Tada su svjetla bila dobra uljane lampe i svijeće i ti mali plamenovi koji su plutali na maslinovom ulju To što sam volio u svom starom životu nisam zaboravio živi u mojoj kičmi Marianne i dijete Dani ljubaznosti izdižu se u mojoj kičmi i manifestuju kao suze Molim se da voljeno sjećanje kod njih postoji takođe dragocjeni koje sam odbacio zbog obrazovanja u svijetu Hydra, 1985. 199 Pogovor: EVANĐELJE PO LEONARDU Jesus was a sailor (L.C. Suzanne) Više nego itko drugi, Leonard Cohen je svjestan samoće koja prati naše živote. Ovako veli Michel Houellebecq, valjda najvažniji suvremeni francuski pisac. Treba mu vjerovati, ako ni zbog čega drugog, a ono zarad činjenice da je Houellebecq u svojim romanima stvorio neke od najupečatljivijih opisa samoće, čežnje i tjeskobe u modernoj književnosti. Ako on, dakle, tu Cohenu priznaje prvenstvo, to ipak nešto znači. S druge strane, međutim, Cohenu nikakve preporuke, pa ni Houellebecqove, ne trebaju. Ko god je (a ko nije?) proveo neke sate i minute svog života u mračnoj sobi ispunjenoj tek Cohenovim glasom, zna ono o čemu Houellebecq govori. I zbilja, nema danas većeg pjesnika samoće od Leonarda Cohena. Samoća nas upućuje u esenciju stvari, jer je njihova esencija također samoća. Ovako zbori pjesnik, nešto mlađi Cohenov suvremenik, i sunarodnjak na izvjestan način, danas nažalost pokojni, ruski Židov Josif Brodski što će pišući na Leonardovom maternjem jeziku postati Joseph Brodsky. Po pitanju samoće, kao i po drugim pitanjima, Brodski je čovjek kojem treba vjerovati. Leonard Cohen je, dakle, pjesnik samoće, pjesnik koji nas upućuje u esenciju stvari. 202 *** Svaka priča o Leonardu Cohenu je samotna i osobna. No stvari tu nisu jednostavne. Naime, koliko god svačiji doživljaj njegovih pjesama bio vezan za samoću, toliko su njegovi fanovi i otvoreni pred drugim članovima ove sekte. Prostije rečeno, kad Cohenov fan utvrdi da pred sobom ima svog sektaškog subrata, on se otvara. I pošto bi oni koji ovo čitaju trebali biti Cohenovi fanovi i ja mogu, u kratkim crtama, opisati svoje otkriće njegove magije. A ja sam Cohena otkrio kao pjesnika, a ne singer / songwritera, hoću reći da sam ga prije čitao, nego što sam ga slušao. U onim ranopubertetskim godinama, s dvanaest ili trinaest, naišao sam negdje na Snagu robova, Cohenovu zbirku pjesama koju je preveo Vladislav Bajac i iščitao je brzo i pomalo začuđeno. Nije to, naime, poezija poput one iz čitanki: životnija je i jasnija, nekako prizemljenija. Godinama kasnije, kad budem čitao Gombrowitza, shvatiću da Cohen piše poeziju na način da ova samu sebe brani. Upravo to svojstvo učinilo je da se ona može svidjeti i dvanaestogodišnjaku. Oni frajerski stihovi o savršenom dupetu i petnaestogodišnjim djevojkama stvarali su u isto vrijeme i neku željenu stariju pozu, kao što su i anticipirali buduću emociju: nekakav cohenovski amalgam dekadentnog skrivanja sentimenta nalik na devetnaestovjekovne francuske pjesnike pomiješan sa otrovnom (auto)ironijom karakterističnom za naše vrijeme. Kasnije, mnogo kasnije, doći će rat i doći će jedna ratna fešta na kojoj ću u adolescentskom pijanstvu naglas deklamirati Cohenove pjesme iz BIGZ-ovog izbora Napredovanje stila. U to sam vrijeme, naravno, 203 već doživljavao Cohena onako kako ga valjda doživljavaju svi njegovi fanovi, kao trubadura, pjesnika i pjevača u isto vrijeme, no navodim ovaj podatak kao uvod u jednu sasvim ličnu pričicu za koju mi se čini da je grijeh ne ispričati ju, a ovaj mi kontekst tu djeluje naročito prigodno. Naime, nekoliko mjeseci nakon spomenute fešte, bio sam učesnik državnog prvenstva srednjoškolaca iz fizike, no ja sam na sve zadatke umjesto brojevima i formulama odgovorio stihovima. Možda u arhivi sarajevskog PMF-a još postoji moj rad u kojem sam zaguljeni zadatak iz optike riješio Cohenovom pjesmom, onom što završava stihovima Ako si ti svjetlost/ daj mi svjetlosti, prijatelju. Fizičari, međutim, nisu cijenili metaforu i nisu mi dali nijedan poen. Mnoge sam poene, zato, osvojio igrajući fliper u travničkom salonu zabave Slay gdje smo te devedeset treće i devedeset četvrte manijački slušali Cohena, i to uglavnom album I’m your man. Zapravo Cohen i nije tako često svirao dok se igrao filiper, no u noći, za vrijeme policijskog sata, kad bi se ekipica zaključala i do jutra igrala bilijar, Cohen je pičio bez prestanka. To mi je nekako prva muzička asocijacija na Cohena, te ratne noći uz bilijar, ta muzika samoće u zamračenom gradu dok se zelenom čohom kotrljaju šarene kugle. *** I tu se vraćamo na početak. Kako je moguće da Leonard Cohen bude i paradigmatski pjesnik samoće i pjesnik čije pjesme slušamo u društvu i pjesnik čiji se fanovi međusobno lako prepoznaju i povjeravajući se jedni drugima tvore svojevrsno tajno bratstvo? U istom onom gore citiranom tekstu Houellebecq ističe kako se Cohen na svojim 204 nastupima publici obraća na jedinstven način; zove ih, naime, drugovima, comrades - drugovima iz zatvora, drugovima u borbi. A u atmosferi lebdi - kako kaže Houellebecq - dojam dalekog bratstva. To su ključne riječi: daleko bratstvo drugova. Ako volimo Cohena nećemo sliniti i vlažno se grliti kao na svirkama Sinana Sakića, ako volimo Cohena nismo braća na način na koji si tu međusobno utvaraju oni što slušaju Thompsona, ako volimo Cohena - možemo biti drugovi, u onom smislu u kojem smo tu riječ koristili u djetinjstvu. Jer drug nema tu dostojanstvenu i monopolistički auru koju ima prijatelj, nema također ni prijateljske intime i bliskosti, ali ima drugarski svjetonazor. Zajedno prepoznajemo emocije, ali smo svaki sa svojim emocijama sami. I zato je moguće da Cohen bude u isto vrijeme i pjesnik samoće i pjesnik čiji se fanovi tako lako međusobno prepoznaju. Zato je moguće da njegovi stihovi sintetiziraju podjednako ljubavnu čamotinju i ono što bi profesori nazvali socijalnim angažmanom. A njegovo evanđelje, kako to evanđelja i čine, donosi u isto vrijeme i samoću i bratstvo: samoće u bratstvu i bratstvo samoća. Završiću ovaj kratki pogovor onako kako sam ga i započeo, citirajući Houellebecqa: Zahvaljujem Leonardu Cohenu što je pokušao govoriti o politici kao što je govorio o ljubavi: s dubokim poštenjem. Zahvaljujem mu što je pronio malo inteligencije usred gluposti, malo dubine usred plitkosti. Zahvaljujem mu što je na sebe preuzeo krivnju koja se uvijek, neizbježno, vežu uz čovjeka koji pokušava reći istinu. To nije bilo lako u vremenu u kojemu je započeo; to nije toliko lakše niti danas. Muharem Bazdulj 205 Bilješka o piscu: LEONARD COHEN Pjesnik, pjevač, romanopisac, “Svetac Promuklog Glasa i Tamne Sobe”, rođen je 1934. u Montrealu. Svoju prvu grupu Buckskin Boys, country & western trio, osnovao je još kao student na McGill univerzitetu. U istom periodu obljavljuje i zbirku poezije koja biva jednako prihvaćena od strane akademske kritike, kao i od publike. Cohen je autor devet zbirki poezije, dva romana i petnaest albuma. Živi i radi u Los Angelesu, California. KNJIGE LEONARDA COHENA Let Us Compare Mytologies – 1956. The Spice-Box of Earth – 1961. The Favourite Game – 1963. Flowers For Hitler – 1964. Beautiful Losers – 1966. Parasites Of Heaven – 1966. Selected Poems (1956-1968) – 1968. The Energy of Slaves – 1972. Death of a Lady’s Man – 1978. Book of Mercy – 1984. Stranger Music – 1993. 206 207 Sadržaj: HAJDE DA POREDIMO MITOLOGIJE Pjesma Ljubavnici Ova herojstva 7 8 9 KUTIJA SA ZAČINIMA ZEMLJE Posjedujući sve Pjesma Ljetni haiku Poklon Pitam se koliko ljudi u ovom gradu Putovanje Rogonjina pjesma Postoje neki ljudi 13 14 15 16 17 18 19 21 CVIJEĆE ZA HITLERA Šta ja radim ovdje Sjetio sam se na trenutak Povratak Stil Trešnjini voćnjaci Veliki svijet Obećanje 25 26 28 30 32 33 34 PARAZITI RAJA Snijeg pada Krst nije pao na mene 37 38 PJESME LEONARDA COHENA Suzanne Učitelji Zbogom Marianne Jedno od nas sigurno ne griješi 43 45 47 49 208 IZABRANE PJESME 1956. - 1968. Osoba koja jede meso Marita Ovo je za tebe Živiš poput boga 53 54 55 57 PJESME IZ SOBE Čini se tako davno, Nancy Mnogo usamljenih heroja 61 62 PJESME LJUBAVI I MRŽNJE Lavina Otrcana generalna proba Dijamanti u rudniku Čuveni plavi mantil Zapjevajmo drugu pjesmu momci 65 67 70 72 74 SNAGA ROBOVA Jedina pjesma Umirem Ružan u sopstvenim očima Nema izdajnika među ženama Nevidljiv večeras Prijetnja Mračno u četiri sata Moja soba Cesta za Larissu Ubice Najiskrenija prilika Bilo koji sistem Pokušavam biti u kontaktu Želio bih čitati Ovo je moj glas 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 NOVA KOŽA ZA STARI RITUAL Chelsea Hotel Uzmi ovu čežnju 97 99 209 Terenski komandir Cohen Rat postoji Pokušao sam te ostaviti 101 102 103 SMRT ŽENSKAROŠA Uspomene Papirnati hotel 107 108 SMRT NJENOG ČOVJEKA Café Smrt ovoj knjizi Moja žena i ja Fotografija Sahranim svoju djevojku Radnik Angelica Slijedeći Čudesna žena San Svidio mi se način tvog protivljenja Francuski i engleski Tvoja smrt Molbe Cijena ove knjige Roshi Kraj mog života u umjetnosti Ne bi trebalo da si ovdje Finalno istraživanje 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 126 128 129 130 132 135 137 SKORAŠNJE PJESME Stigao sam dovde zbog ljepote Ponizni u ljubavi Izdajnik 141 143 145 KNJIGA MILOSTI Blagoslovljen ti si Svuda je oko mene 149 150 210 Tebi se okrećem Izgubio sam svoj put 151 152 RAZNI POLOŽAJI Zakon Otpleši me do kraja ljubavi Ako tvoja je volja Aleluja 155 157 159 161 TVOJ SAM ČOVJEK Prvo zauzimamo Manhattan Svako zna Toranj pjesme 165 167 169 BUDUĆNOST Budućnost Čekajući čudo Himna Demokratija 173 176 179 181 DESET NOVIH PJESAMA U mom tajnom životu 187 NEUVRŠTENE PJESME Kolegi studentu Kada čak i Moja čast Spokoj Nedokučiva sreća Dani ljubaznosti 191 192 195 196 197 198 Pogovor: Evanđelje po Leonardu, Muharem Bazdulj 201 Bilješka o piscu 205 Sadržaj 207 211 Hvala: Amila Čelebić, Ellie Maxwell, Jack Richold, Lela Milušić, Maria Vlaho, Fazlija Krpo, Sonja Kuftinec, Emina Dvizac, Jarkko Arjatsalo, Christof Graf, Kelley Lynch. 9 789958 929052
© Copyright 2024 Paperzz
