1 Hinko Pleπko ESDEA ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI 2 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI Knjiæni niz HOMILIJE Nakladnik ESDEA d.o.o. Oroslavje, Hrvatska www.esdea.com Odgovara Velimir ©ubert Lektura Ljerka Koren Korektura Brankica VukmaniÊ Naslovnica Dunja Horvatin Prijelom GENESIS, Zagreb Tisak DALI-GR AF, Zagreb 3 Hinko Pleπko ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI ESDEA 2004. ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI 4 - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuËiliπna knjiænica - Zagreb UDK 22:286 286:22 PLE©KO, Hinko IscjeljujuÊa snaga ljubavi / Hinko Pleπko. Oroslavje : Esdea, 2004. - (Knjiæni niz Homilije) ISBN 953-6409-38-0 440820015 - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - 5 Molitva predaje “Gospodine Isuse Kriste, priznajem Ti: grjeπnik sam. Kao grjeπnik zasluæio sam kaznu vjeËne smrti. U svojoj velikoj ljubavi Ti si tu kaznu za moje grijehe platio svojom krvi. Ti si umro umjesto mene. Svojom posredniËkom krvi pomirio si me s Bogom. Zahvaljujem Ti za Tvoju veliku ljubav. Zahvaljujem Ti za taj Ëudesni dar. Gospodine Isuse Kriste, do danaπnjeg dana sam bio svoj gospodar, ali odsad æelim da Ti vladaπ mojim æivotom. Æelim Tebi sluæiti i Tebe slijediti. Predajem Ti svoj razum, svoju volju, svoje osjeÊaje, svoje tijelo, svoje sposobnosti, svoje vrijeme, svoj novac, svoju buduÊnost i svoj æivot. Sve stavljam u Tvoje ruke. Molim Te, sve to uporabi na svoju slavu i na blagoslov mojim bliænjima. UËini iz svega najbolje prema svojoj boæanskoj volji i odluci. Ti kaæeπ: ‘Ne brinite se tjeskobno za sutraπnji dan, jer Êe se sutraπnji dan brinuti za sebe.’ (Matej 6,33) Vjerujem Tvom obeÊanju; Ti Êeπ ga ispuniti. U vjeri Ti zahvaljujem πto si svoje obeÊanje ostvario u mojemu æivotu. Æelim biti Tvoje dijete i Tebi pripadati. U svojoj RijeËi si obeÊao: ‘A onima koji ga primiπe dade vlast da postanu djeca Boæja: onima koji vjeruju u njegovo ime.’ (Ivan 1,12) Vjerujem da ovom predajom postajem Tvoje dijete i u vjeri Ti zahvaljujem πto sam to doista postao. Amen.” (Kurt Hasel, Zauber des Aberglaubens, str. 91.92) 6 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI Drugi mogu, ali ti ne moæeπ! Ako te je Bog pozvao da budeπ sliËan Isusu, On Êe te voditi u æivot raspinjanja i poniæenja. Od tebe Êe traæiti takvu posluπnost da neÊeπ moÊi slijediti ljude, niti se usporeivati s drugim krπÊanima. »esto Êe ti se Ëiniti da drugima dopuπta ono πto tebi ne dopuπta. Drugi krπÊani i propovjednici, naizgled vrlo vjerni i sposobni, mogu se nametati, manipulirati i voditi stvari tako da ostvare svoje planove, ali ti to ne moæeπ. Ako i pokuπaπ, doæivjet Êeπ takvu sramotu i Gospodin Êe te tako ukoriti da Êeπ se u dnu duπe duboko kajati. Drugi se mogu hvaliti sobom, svojim radom, uspjehom, pisanjem, ali Sveti Duh tebi neÊe dopustiti takvo πto. Ako pak poËneπ sa samohvalom, On Êe te dovesti u takvu situaciju da Êeπ prezirati sebe i sva svoja dobra djela. Drugima moæe biti dopuπteno zgrtati novac, ili da im netko ostavi nasljedstvo, ali tebe Êe Bog ostaviti siromaπna zato πto æeli da imaπ neπto mnogo bolje od zlata — potpunu ovisnost o Njemu, da Mu pruæiπ moguÊnost da iz nevidljive riznice svakodnevno zadovoljava tvoje potrebe. Gospodin moæe dopustiti da drugi uæivaju Ëast, a tebe dræati u pozadini, zato πto æeli proizvesti osobito mirisan plod za slavu koja dolazi, a taj plod moæe dozreti samo u sjeni. On moæe dopustiti da drugi budu veliki, a ti Êeπ ostati malen. Bog moæe dopustiti da drugi rade za Njega i prime svaku pohvalu, a tebe Êe pustiti da radiπ i trudiπ se bez DRUGI MOGU, ALI TI NE MOÆE©! 7 vidljivog rezultata svojega truda. Ali da bi tvoj rad bio joπ vrjedniji, On moæe dopustiti da drugi prime pohvalu za posao koji si ti obavio i tako udeseterostruËiti tvoju nagradu kad Isus doe. Sveti Duh Êe budno bdjeti nad tobom ljubomornom ljubavlju i ukorit Êe te za pojedine rijeËi i osjeÊaje, za izgubljeno vrijeme i potroπen novac, za neπto zbog Ëega se drugi krπÊani uopÊe ne uznemiruju. Postani svjestan da je Bog beskonaËni Vladar, da ima pravo Ëiniti πto Mu se svia. On ti ne mora objasniti tisuÊe stvari koje te zbunjuju u Njegovom postupanju s tobom. Ali ako se potpuno predaπ Njegovoj ljubavi, On Êe te njome ogrnuti i obasuti te mnogim blagoslovima koje primaju samo oni koji pripadaju tome unutarnjem krugu. Zato uvijek prihvati Ëinjenicu da si u izravnoj vezi sa Svetim Duhom i da On ima prednost vezati tvoj jezik ili okovati tvoju ruku ili zatvoriti tvoje oËi, onako kako, po svemu sudeÊi, ne radi s drugima. I kad budeπ toliko proæet æivim Bogom da u tajnosti svojega srca budeπ sretan i oduπevljen tom neobiËnom, osobnom, privatnom i ljubomornom zaπtitom i vodstvom Svetog Duha u tvojemu æivotu, naÊi Êeπ se u predvorju Neba. 8 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI “Budno pazite da ... ne proklija koji gorki korijen...” Proizvodnja poznatog filma o Titanicu stajala je viπe od izgradnje istoimenog luksuznog broda. Ljubavna priËa u filmu je izmiπljena, ali su okolnosti vjerno prikazane. Naravno, redatelj je, prema vlastitim rijeËima, izostavio sve πto nije posluæilo ljubavnoj priËi. Stoga u filmu nema rijeËi o Californiji, brodu koji je, zaustavljenih strojeva, zbog opasnosti od ledenih santa Ëekao jutro i s kojega su se vidjele samo signalne rakete πto su svjedoËile o katastrofi koja se odigrala gotovo u vidokrugu njegove posade. Te noÊi nitko nije morao umrijeti da posada Californije nije bila tako pospana. Kapetana nisu mogli optuæiti za nemar, jer u ono doba nije postojao propis koji bi zahtijevao da telegrafistova kabina bude deæurna dvadeset Ëetiri sata. Neposredno prije sudbonosnog sudara s ledenom santom California je poslala upozorenje Titanicu. Ali telegrafist na Titanicu, jako zaposlen primanjem pozdravnih brzojava, usred vijesti upozorenja, telegrafskim signalima uzvraÊa: “Zaveæi, imam posla!” Kolega na Californiji, srdit zbog takve reakcije, iskljuËio je odaπiljaË i pred ponoÊ legao u svojoj kabini. Nekoliko minuta nakon toga Titanic je prvi put emitirao SOS, ali jedini brod koji je bio dovoljno blizu da pomogne, nije Ëuo pozive za pomoÊ. Da telegrafist Californije nije bio toliko ogorËen, da je bio uporan znajuÊi da su ledene sante oko njih, 1495 “BUDNO PAZITE DA ... NE PROKLIJA KOJI GORKI KORIJEN...” 9 ljudi bilo bi spaπeno. Bio je ogorËen, i to je to. O tome ima neπto reÊi Biblija: “Budno pazite da tko ne ostane bez milosti Boæje, da ne proklija koji gorki korijen i da ne unese zabunu i ne zarazi cijelo mnoπtvo.” (Hebrejima 12,15) OgorËenost je bomba s usporenim upaljaËem; leæi beæivotno, ali u njoj otkucavaju sekunde do trenutka kad Êe eksplodirati. Nosiπ li u sebi takvu bombu? Zloba, zavist, mrænja i nesnoπljivost mogu biti takve bombe i onemoguÊiti vlastito spasenje i spasenje drugih. Korijen je obiËno nevidljiv, jer je pod zemljom, skriven. Biblija je zapisala jedan dogaaj koji pokazuje πto ogorËenost moæe uËiniti i kakav joj je kraj. Iza Davida su bile godine progonstva, prepune kuπnja i straha, gladi i smrzavanja, oskudice i lutanja. No sad je Davidov sin Abπalom, nakon svojega dragovoljnog progonstva zbog ubojstva brata, veÊ Ëetiri godine u Jeruzalemu. “Kad su proπle Ëetiri godine, Abπalom reËe kralju: ‘Dopusti da odem u Hebron i izvrπim zavjet kojim sam se zavjetovao Jahvi. Jer kad bijah u Geπuru u Aramu, tvoj se sluga zavjetovao ovako: Ako me Jahve dovede natrag u Jeruzalem, iskazat Êu Ëast Jahvi u Hebronu.’ A kralj mu odgovori: ‘Idi u miru!’ I on krenu na put... Abπalom razasla tajne glasnike po svim Izraelovim plemenima i poruËi im: ‘Kad Ëujete zvuk roga, tada recite: Abπalom je postao kralj u Hebronu.’ A ode s Abπalomom dvije stotine ljudi iz Jeruzalema; bijahu to uzvanici, koji su bezazleno poπli, ne znajuÊi πto se sprema. Abπalom posla i po Gilonjanina Ahitofela, Davidova savjetnika, iz njegova grada Gilona, da pribiva prinoπenju ærtava. Urota je bila jaka, a mnoπtvo Abπalomovih pristaπa sve je viπe raslo. Tada stiæe 10 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI Davidu glasnik te mu javi: ‘Srce Izraelaca priklonilo se Abπalomu.’ Tada David reËe svim svojim dvoranima koji bijahu s njim u Jeruzalemu: ‘Ustanite! Bjeæimo! InaËe neÊemo uteÊi od Abπaloma. Pohitite brzo, da on ne bude bræi i ne stigne nas, da ne obori na nas zlo, i ne pobije grada oπtricom maËa!’ A kraljevi dvorani odgovoriπe kralju: ‘©to god odluËi naπ gospodar kralj, evo tvojih slugu!’ I kralj izie pjeπice sa svim svojim dvorom... David se uspinjao na Maslinsku goru, sve plaËuÊi, pokrivene glave i bos, i sav narod koji ga je pratio iaπe pokrivene glave i plaËuÊi. Tada javiπe Davidu da je i Ahitofel meu urotnicima s Abπalomom. A David zavapi: ‘Obezumi Ahitofelove savjete, Jahve!’ Kad je David doπao na vrh gore, ondje gdje se klanja Bogu, doe mu u susret Huπaj ArËanin, prijatelj Davidov, razdrte haljine i glave posute prahom. David mu reËe: ‘Ako poeπ sa mnom, bit Êeπ mi na teret. Ali ako se vratiπ u grad i kaæeπ Abπalomu: “Bit Êu tvoj sluga, gospodaru kralju; prije sam sluæio tvome ocu, a sada Êu sluæiti tebi“, moÊi Êeπ tada okretati Ahitofelove savjete u moju korist. S tobom Êe biti i sveÊenici Sadok i Ebjatar. Sve πto Ëujeπ iz palaËe, javi sveÊenicima Sadoku i Ebjataru. S njima su ondje i dva njihova sina, Ahimaas Sadokov i Jonatan Ebjatarov: po njima mi javljajte sve πto Ëujete.’ Tako se Huπaj, prijatelj Davidov, vrati u grad upravo u Ëasu kad je Abπalom ulazio u Jeruzalem.” (2. Samuelova 15,7-16.30-37) Zaπto je David zavapio: “Obezumi Ahitofelove savjete, Boæe”? “A savjet πto bi ga dao Ahitofel u ono vrijeme vrijedio je kao odgovor Boæji; toliko je vrijedio svaki Ahitofelov savjet, i kod Davida i kod Abπaloma.” (2. Samuelova 16,23) “BUDNO PAZITE DA ... NE PROKLIJA KOJI GORKI KORIJEN...” 11 Ahitofel je bio mudriji od svojih suvremenika. Prema Bibliji, mudrost je Boæji dar. Ahitofel je imao dar koji drugi nisu imali. I David i Abπalom potvruju da su njegovi savjeti bili vrijedni kao kad progovori Bog. Naæalost, A hitofel je odluËio zlouporabiti svoju mudrost da bi pomogao Abπalomu i upropastio Davida. Zaπto? Zar ga Biblija ne naziva Davidovim savjetnikom (15,12)? Ne znamo koliko je godina bilo Ahitofelu, ali viπe nije bio mlad. Nalazimo ga u zaviËajnom gradu Gilonu, koji se nalazio neπto viπe od 20 km jugozapadno od Jeruzalema. Zaπto nije bio u Jeruzalemu s Davidom? Zbog ogorËenosti. I mrænje. Mudar Ëovjek pa mrzi? Iz njegovih kasnijih savjeta i postupaka izbija ogorËenost. Zaπto? Jedan tekst nam otkriva uzrok njegove ogorËenosti: “Eliam, sin Ahitofelov, iz Gilona.” (2. Samuelova 23,34) A hitofel je, dakle, bio otac Eliamov, jednog od tridesetorice Davidovih najveÊih junaka. A Eliam je bio otac Bat-©ebe, koju je David oteo Uriji Hetitu, poËinivπi grdne grijehe (11,2.3). Ahitofel pokazuje kako se ostvaruje boæanska analiza ogorËenosti iz Hebrejima 12,15. Ne samo πto je njegova ogorËenost izazvala zabunu, veÊ je zarazila i dobar dio naroda te zavrπila tragedijom. Tako djeluje grijeh. Ahitofel nikad nije oprostio Davidu i to je bio uzrok klijanju korijena gorËine koji je donio toliko zla. OgorËenost vodi u tragediju Sedamnaesto poglavlje nastavlja s opisom Abπalomove pobune. Da je Abπalom posluπao Ahitofelov savjet, 12 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI David bi doista izgubio æivot i urota bi uspjela. Umjesto toga prihvatio je savjet Huπaja ArËanina. Zaπto? “Tada Abπalom i svi Izraelci rekoπe: ‘Bolji je savjet Huπaja ArËanina nego savjet Ahitofelov.’ Jer Jahve bijaπe odluËio da se osujeti izvrsna Ahitofelova osnova, kako bi navukao nesreÊu na Abπaloma.” (2. Samuelova 17,14) Ni Abπalom ni A hitofel nisu raËunali s Bogom. Kako i bi kad su obojica dopustili da u njima proklije korijen gorËine. Nitko ne moæe uspjeti u ostvarivanju svojih nauma ako su nebeske sile protiv njega. Mudrost, veÊa od ljudske, vodi zbivanja na ovome svijetu. Ahitofelov kraj je tragiËan: “Kad je Ahitofel vidio da se nije izvrπio njegov savjet, osamari svoga magarca, krenu na put i ode svojoj kuÊi u svoj grad. Ondje se pobrinu za svoju kuÊu, zatim se objesi i umrije. Pokopaπe ga u grobu njegova oca.” (2. Samuelova 17,23) Ahitofel je znao kakav Êe biti ishod odluke koju je Abπalom donio. OsvjedoËen u neuspjeh, otiπao je s dvora i vratio se kuÊi. Odbacivanje svojega savjeta primio je kao osobnu uvredu. Duboko povrijeen, napustio je Ëovjeka s kojim se sprijateljio. BuduÊi da nije mogao podnijeti pomisao da je njegov savjet prezren, Ahitofel je uËinio kukaviËki korak. Takav je bio kraj Ëovjeka koji je bio mudar u svjetovnim, ali ne i u Boæjim stvarima. I apostol Jakov Êe u svojemu pismu upozoriti krπÊane onoga doba na izvor ogorËenosti. Zapazimo da pritom povezuje ogorËenost sa sebiËnoπÊu: “Ako li u srcu svom nosite gorku zavist i sebiËnost, nemojte se ponositi i (nemojte) lagati protiv istine! Ta, naime, mudrost ne dolazi odozgo, veÊ je ona zemaljska, ljudska, avolska.” (Jakov 3,14.15) “BUDNO PAZITE DA ... NE PROKLIJA KOJI GORKI KORIJEN...” 13 Ako njegujemo gorki korijen, sigurno Êe plod biti straπan kao u Ahitofelovu sluËaju. PoËinje malim nezadovoljstvom, a prerasta u katastrofu, jer unosi zabunu i “zarazi cijelo mnoπtvo”. Ellen White je to istaknula rijeËima: “Molim sve koji se prepuπtaju mrmljanju i prigovaranju zato πto je neπto reËeno ili uËinjeno onako kako im se ne svia i zato πto im, kako misle, nije ukazana paænja koju zasluæuju, da imaju na umu kako rade posao koji je Sotona zapoËeo na nebu...” Takvi “moraju reÊi drugima da se s njima ne postupa onako kako zasluæuju. Stoga mrmljaju i prigovaraju. Tako klija korijen gorËine koji Êe mnoge zaraziti.” (The SDA Bible Commentary, sv. 4, str. 1142) Koliko smo puta iznosili destruktivne primjedbe drugima! Pa i u samoj crkvi iskazivali smo nezadovoljstvo πto sve nije onako kako smo oËekivali. A da ne govorimo o odnosima. Dugo pamtimo neËiju pogreπku ili propust, uvjereni da su namjerno uËinjeni sa svrhom da nas ponize ili povrijede. “Neka se ukloni od vas svaka vrsta gorËine, gnjeva, srdæbe, vike i psovke, sa svakom vrstom zloÊe!” (Efeæanima 4,31) Apostol Pavao je pozvao na uklanjanje toga korijena. Razmiπljajmo pozitivno! »ak i kad nam sve kazuje da se nepoπteno postupa prema nama, ponavljajmo da to nije namjerno. Prepustimo prosudbu Bogu koji poznaje srca. Tako Êemo onemoguÊiti korijenu gorËine da proklija u naπemu srcu. Vjerujte, bit Êemo sretniji i zadovoljniji. 14 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI Obnova istinske poboænosti “Anelu crkve u Laodiceji napiπi: Ovako govori Amen, ‘Vjerni’ i Istiniti ‘Svjedok’, ‘PoËetak’ Boæjega ‘stvorenja’. Poznam tvoja djela: niti si studen niti vruÊ! Oh kad bi bio studen ili vruÊ! Ali, jer si mlak — ni vruÊ ni studen — izbacit Êu te iz svojih usta. Ti tvrdiπ: ‘Bogat sam, nagomilao sam bogatstvo; niπta mi ne treba’, a ne znaπ da si upravo ti nesretan, i bijedan, i siromaπan, i slijep, i go. Savjetujem ti da od mene kupiπ u vatri æeæenog zlata, da se obogatiπ, i da se obuËeπ u bijele haljine, i da sakrijeπ sramotnu golotinju, zatim pomasti da pomaæeπ oËi svoje da bi vidio. ‘Ja korim i karam sve koje ljubim.’ Prema tome, budi revan i obrati se! Evo stojim na vratima i kucam. Ako tko Ëuje moj glas i otvori vrata, uÊi Êu k njemu i veËerati s njim, i on sa mnom. Pobjedniku Êu dati da sjedne na mome prijestolju, kao πto i ja pobijedih i sjedoh sa svojim Ocem na njegovu prijestolju. Tko ima uho, neka Ëuje πto Duh poruËuje crkvama!” (Otkrivenje 3,14-22) Jakov poziva na obnavljanje prave poboænosti Jakov je doæivio teæak udarac kad je saznao za neljudsko, podlo nedjelo svojih sinova prema πekemskim æiteljima. To ga je toliko pogodilo da nije znao πto uËiniti i kamo se okrenuti. U tome trenutku javlja se Bog: “Ustani, idi gore u Betel te ondje ostani! NaËini ondje ærtve- OBNOVA ISTINSKE POBOÆNOSTI 15 nik Bogu koji ti se objavio kad si bjeæao od svog brata Ezava!” (Postanak 35,1) Po svemu sudeÊi, Jakov je prije toga oklijevao poÊi u Betel i ondje izvrπiti zavjet kojim se zavjetovao Bogu kad je bjeæao pred svojim bratom. Svjestan da se treba pripremiti za susret s Bogom, Jakov je sazvao svoj dom: “I Jakov reËe svojoj obitelji i svima koji bijahu s njime: ‘Odbacite tue kumire koji se nalaze u vaπoj sredini; oËistite se i preobucite. Idemo gore u Betel; ondje Êu naËiniti ærtvenik Bogu, koji me usliπao kad sam bio u nevolji i sa mnom bio na putu kojim sam hodio.’ Oni predaju Jakovu sve tue kumire πto su ih imali i nauπnice πto su bile u njihovim uπima, pa ih Jakov zakopa pod hrast kod ©ekema.” (Redci 2-4) “Jakov se ponizio i od svoje je obitelji zahtijevao da se i ona ponizi i odbaci nakit, jer je æelio prinijeti ærtvu pomirnicu za njihove grijehe, ærtvu Bogu da bi se zauzeo za njih i da ih ne bi prepustio drugim narodima koji bi ih uniπtili. Bog je prihvatio Jakovljevo nastojanje da ukloni zlo iz svoje obitelji, javio mu se, blagoslovio ga i ponovio obeÊanje koje mu je dao, jer je Njegov strah iπao pred njim.” (Ellen G. White, The SDA Bible Commentary, sv. 1, str. 1096) Spoznaja da Êe se u Betelu sresti s Bogom izazvala je temeljitu promjenu. Jakovljeve æene su u svojim πatorima, po svemu sudeÊi, dræale idole koje su donijele iz Mezopotamije. SliËno su Ëinili i pastiri Jakovljevih stada. Sad su svi odluËili baciti ne samo idole, nego i nakit. Uistinu je pohvalna posluπnost Jakovljeve obitelji. OËito je da su iskreno æeljeli sluæiti Bogu. Tako je kod svih koji upoznaju Boga. SjeÊam se kad je E. K., sad veÊ 16 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI pokojna vjernica iz Osijeka, priËala kako je ËitajuÊi Bibliju naiπla na ovaj tekst i odmah sa sebe skinula nakit. Ima pouka i u Ëinjenici da je Jakov sve to zakopao kako ne bi kad-tad postalo izvorom kuπnje. Bog nas danas poziva na obnovu prave poboænosti U naπemu uvodnom tekstu nalazi se poruka koju Bog danas upuÊuje svojemu narodu. Svjesni smo da pripadamo Laodiceji. Ali nije uvijek bilo tako. U proπlosti je trebalo neko vrijeme da adventisti shvate da je poruka Laodiceji njima upuÊena. Meu sljedbenicima Williama Millera vladala je tolika ljubav da su na svoj pokret gledali kao na Filadelfiju — Crkvu bratske ljubavi. Nakon razoËaranja 22. listopada 1844. oni koji su prihvatili uËenje o svetosti subote i dalje su se smatrali Filadelfijom. One pak, koji su odbacili uËenje o suboti, smatrali su Laodicejom. Ujesen 1855. godine uredniπtvo AdventistiËkog glasnika i tiskara preseljeni su u Battle Creek. Kad se u studenom jedna skupina sastala da bi izradila planove i molila se za Boæje djelo, Ellen White je dobila vienje. Zapisala ga je i veÊ sljedeÊe subote uveËer proËitano je vjernicima crkve u Battle Creeku. Poruka se toliko dojmila vjernika da su traæili da bude objavljena i tako dostupna svim vjernicima. Izdana je u broπuri od πesnaest stranica. Danas tu poruku nalazimo u prvom svesku Iz riznice svjedoËanstava. Tu je podijeljena na sedam poglavlja. Zavrπno poglavlje s naslovom “Pripremi se da sretneπ Boga” ozbiljan je poziv na pripremu za Kristov povratak. U vienju Ellen White govori anelu... OBNOVA ISTINSKE POBOÆNOSTI 17 O tome Ëitamo na 14. stranici: “Vidjela sam jednog anela koji je stajao s vagom u ruci, vaæuÊi misli i teænje Boæjeg naroda, osobito mladih. Na jednoj zdjelici vage nalazile su se misli usmjerene k nebu, a na drugoj misli usmjerene k zemlji. Na tu drugu zdjelicu vage stavljeno je Ëitanje romana, briga oko odijela, moda, taπtina, oholost i tako dalje. O, kakvog li sveËanog trenutka! Aneli Boæji dræali su svoje vage i mjerili misli onih koji se smatraju Boæjom djecom i tvrde da su umrli svijetu i da æive za Boga. Zdjelica vage, natovarena zemaljskim mislima, taπtinom i oholoπÊu, brzo se spustila. A zdjelica na koju su bile stavljene misli usmjerene k nebu uzdignula se tako brzo kako se druga spustila. Kako je malo bilo na toj zdjelici! Ja mogu kazati πto sam vidjela, ali nikad neÊu moÊi opisati snaæan i sveËan dojam koji je to ostavilo na moju duπu kad sam vidjela anela kako mjeri misli i teænje Boæjeg naroda. Aneo je rekao: ‘Zar Êe takve osobe moÊi uÊi u nebeske stanove? Ne, ne! Nikad! Reci im da je njihova nada uzaludna, i ako se odmah ne pokaju, propast Êe.’” To je vienje otkrilo da meu prvim adventistima nije sve bilo u redu. Godinu dana poslije, 1856., objavljeno je drugo svjedoËanstvo. Sadræalo je tri poglavlja: “Dva puta”, “Prilagoavanje svijetu” i “PropovjedniËke supruge”. Te su vijesti ponovno ukazale na svjetovnost i mlakost koje su uπle u AdventistiËku crkvu. U poglavlju “Dva puta” Ellen White je istaknula razliku izmeu πirokog i uskog puta. “Mnoge” adventiste svojega doba vidjela je na πirokom putu. O njima je pisala: “Njihovi razgovori bili su sliËni veselim i lakomislenim razgovorima onih koji su ih okruæivali... Oni su se nalazili na πirokom putu, iako su smatrali da se nalaze meu onima koji putuju uzanim putem. Oni koji su se 18 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI nalazili oko njih, govorili su im: ‘Nema razlike meu nama. Mi smo sliËni. Jednako se odijevamo, jednako razgovaramo i jednako radimo.’” (Isto, str. 20) Te iste godine, 9. listopada, iziπao je AdventistiËki glasnik u kojemu je James White s pomoÊu Biblije dokazao da su svetkovatelji subote Laodiceja; pozvao ih je na pokajanje. »itatelji su prihvatili poziv i nastalo je obraÊenje. SljedeÊe godine objavljeno je treÊe svjedoËanstvo koje je sadræalo samo dva poglavlja. Prvo je imalo naslov “Pobrini se, dakle, i pokaj se” (Iz riznice svjedoËanstava, sv. 1, str. 25). U njemu je citirano viπe redaka iz Otkrivenja 3,13-22. Tako je Gospodin potvrdio zakljuËak brata Whitea da su adventisti, svetkovatelji subote, bili Laodiceja. OsvjedoËeni Svetim Duhom, mnogi su adventisti prihvatili laodicejsku vijest, pokajali se i doæivjeli novoroenje poniznosti i revnosti. Mnogi su savjeti u tim porukama i danas aktualni. Danas postoje sliËni problemi, a ponuena su i sliËna rjeπenja. Uvjeren sam da su te poruke upuÊene izravno nama. Bog nije zadovoljan naπim stanjem. Ali On nas voli. Osobito cijenim rijeËi: “Bog voli svoj narod koji vrπi Njegove zapovijedi i ukorava ga, ne zato πto je najgori, nego zato πto je najbolji narod na svijetu.” (Ellen G. White, Testimonies, sv. 1, str. 569) Upravo zato Bog otvoreno poziva: “Buenje prave poboænosti meu nama naπa je najveÊa i najæurnija potreba.” (Ellen G. White, Selected Messages, sv. 1, str. 121) “NiËega se Sotona toliko ne plaπi koliko moguÊnosti da Boæji narod oËisti put uklanjanjem svake zapreke, tako da Gospodin moæe izliti svojega Duha na Crkvu koja OBNOVA ISTINSKE POBOÆNOSTI 19 oklijeva i na vjernike koji nisu spremni na pokajanje. Ako bi bilo po Sotoninom, do kraja vremena nikad viπe ne bi bilo buenja, ni malog ni velikog. Ali mi nismo u neznanju glede njegovih zamki. MoguÊe je oduprijeti se njegovoj moÊi. Kad pripremimo put Boæjem Duhu, blagoslov Êe doÊi... Zli ljudi i demoni ne mogu zaustaviti Boæje djelo i iskljuËiti Njegovu prisutnost iz skupova Boæjeg naroda ako on iskrenim, skruπenim srcem prizna i odbaci svoje grijehe i s vjerom se uhvati Njegovih obeÊanja.” (Isto, str. 124) Smatram da je najveÊa tragedija Kristove posljednje Crkve u tome πto je Krist u poruci Laodiceji prikazan kao Onaj koji stoji vani i kuca da Mu otvore. ©to trebamo Ëiniti? Postoji izlaz; postoje savjeti. “Naπ posao je da priznanjem, poniznoπÊu, pokajanjem i ozbiljnom molitvom ispunimo uvjete pod kojima je Bog obeÊao da Êe nam dati svoje blagoslove. Buenje treba oËekivati samo kao odgovor na molitvu.” (Isto, str. 121) “Pod djelovanjem Svetog Duha mora doÊi do buenja i reformacije. Buenje i reformacija su razliËite stvari. Buenje je obnova duhovnog æivota, osvjeæenje silâ uma i srca, uskrsnuÊe iz duhovne smrti. Reformacija oznaËuje reorganizaciju, promjenu ideja i teorija, navika i postupanja. Reformacija neÊe donijeti dobar plod pravde ako nije povezana s buenjem Svetoga Duha.” (Isto, str. 128) Bog nas je danas pozvao, kao nekad Jakova i njegovu obitelj, da se pripremimo za susret s Njim — ne u Betelu, veÊ na staklenom moru. 20 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI Jesam li spreman odbaciti tue bogove, idole uz koje mi je prionulo srce? Jesam li voljan dopustiti Svetom Duhu da me uvjeri u moju grjeπnost? Jesam li spreman poniziti se i pokajati? Jesam li voljan otvoriti vrata i dobrodoπlicom doËekati Isusa radujuÊi se πto Êe ostati sa mnom? Neka Nebo milostivo uËini da prihvatimo Boæji poziv ljubavi! 21 Bespoπtedna borba za um “Obucite se u bojnu opremu Boæju da se mognete suprotstaviti avolskim napadima! Jer naπa borba nije protiv krvi i tijela, nego protiv Poglavarstava, protiv Vlasti, protiv Vrhovnika ovog mraËnog svijeta: protiv zlih duhova koji borave u nebeskim prostorima. Zato uzmite i na se stavite bojnu opremu Boæju da se mognete oduprijeti u zli dan i, kad sve nadvladate, odræati se!” (Efeæanima 6,11-13) Kad povuËemo zavjesu, ugasimo svjetlo, spustimo glas do πapata, to Ëinimo zato da bismo oËuvali pravo na privatnost. Ne mora to biti zato πto bismo htjeli skriti neπto loπe, nego zato da bismo zadræali pravo na otkrivanje svojih tajni kad mi to æelimo i kome æelimo. Moæda mlade ljude niπta toliko ne srdi koliko spoznaja da je netko “kopao” po njihovim stvarima, da je povrijedio njihovu privatnost. Danas je teπko saËuvati privatnost. Sjetimo se samo prisluπnih ureaja, raËunala i drugih sredstava. Teπko je saËuvati svoj um od raznih uljeza. Reklamna industrija danas nije niπta drugo nego visokorazvijena tehnika sugeriranja æelja o kojima prije uopÊe nismo razmiπljali. Ona nas navodi da kupujemo ono πto nam nije potrebno, ali nam je reklama to uËinila privlaËnim. Moæda je netko imun na reklame, ali je svakako mnogo opasnije kad Sotona uspijeva postiÊi svoje ciljeve, odnosno “prodati” nam svoju robu. »injenica je da smo spremni oduprijeti se svakom grubom, otvorenom, 22 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI fiziËkom napadu, ali smo isto tako nespremni oduprijeti se lukavom, tihom, neprimjetnom ulaæenju u tvravu naπega æivota — u naπ um. Naπ um — Sotonina meta Ono πto je Ivan PetroviË Pavlov uËinio prije toliko godina, Sotoni je poznato od samog poËetka. Pokusi koje je Pavlov izveo, pokazali su da je æiva biÊa moguÊe ref leksno uvjetovati. Danaπnja psihologija se temelji na spoznajama koje je pruæio njegov rad. Danas su ljudima poznate metode i naËini kako se moæe uÊi u tui um. Ovo nije prigoda da objaπnjavamo djelovanje ljudskog mozga, jer se to uËi na satovima biologije i anatomije, ali podsjeÊam da mozgom prolaze elektriËne struje koje poteku kad razmiπljamo. »im poËnemo razmiπljati, struja poteËe i potakne aktivnost organskih stanica. Primamo podatke, procjenjujemo ih i zatim pohranjujemo. Tijekom niza godina pretvaramo se u ono πto vidimo i Ëujemo, jer su sve informacije, pohranjene u podsvijesti, sirovi podatci na temelju kojih donosimo sudove i odluËujemo se za djelovanje — a da Ëesto nismo svjesni πto je dovelo do neke odluke. U knjizi Man’s Unconquerable Mind (»ovjekov neosvojivi um) Gilbert Highet kaæe da je u tkivu naπega mozga “upisano i saËuvano milijarde sjeÊanja, navika, instinkata, sposobnosti, æelja i nada i strahova i uzoraka i boja i zvukova i nezamislivo delikatnih raËuna i sirovih æivotinjskih æudnja, zvuk πapata koji smo Ëuli prije trideset godina... nadraæaj koji nikad nismo osjetili, ali smo o njemu neprekidno razmiπljali, sloæeni podatci o optereÊenju nekog mosta, toËan pritisak jednog jedinog prsta na æicu gitare, razvoj desetaka tisuÊa razliËitih kombina- BESPO©TEDNA BORBA ZA UM 23 cija u πahu, neponovljiv oblik neËijih usana, breæuljak, formula u matematici ili lopta u zraku, bezbroj nepoznatih lica, miris jednog vrta, molitve, pronalasci, poeme, πale, melodije, svote, nerijeπeni problemi, davno izvojevane pobjede, strah od pakla i Boæja ljubav, pogled na travku i pogled na nebo osuto zvijezdama.” Kako objasniti um? “©to je Ëovjek da ga se spominjeπ, sin ËovjeËji te ga pohodiπ? Ti ga uËini malo manjim od Boga, slavom i sjajem njega okruni. Vlast mu dade nad djelima ruku svojih, njemu pod noge sve podloæi.” (Psalam 8,5-7) U nekim prijevodima stoji: “Ti si ga uËinio malo manjim od anela.” Premda je manji od Boga i anela, Ëovjeku je namijenjena jedinstvena, slavna baπtina u svemiru (Hebrejima 2,5-16). Meutim, on treba na ovom pokusnom poligonu, na Zemlji, pokazati moæe li razmiπljati onako kako je primjereno Boæjoj djeci. Ono πto stavlja u um, πto dopuπta da ue u njega, uvelike odreuje πto Êe Ëovjek postati. Jedno od najveÊih otkriÊa u svezi s Ëovjekovim mozgom bilo je otkriÊe neuronskih elektriËnih kola povezanih s naπim pamÊenjem u podruËju blizu uπiju. Poznati neurolog dr. Penfield posluæio se elektriËnom sondom da bi dodirnuo ljudski mozak. Takav dodir na odreenim mjestima u mozgu pokrenuo bi sjeÊanje na davno proπle dogaaje. Poznata je njegova operacija izvedena na mladoj æeni koja je bolovala od epilepsije. Kad je dotaknuo njezinu moædanu koru, iznenada je zaËula sviranje orkestra. Upitala je lijeËnika prenosi li se glazba preko razglasnog ureaja u dvorani. »im je kirurg prekinuo strujni krug u sondi, glazba je prestala. Svaki put kad bi struja potekla i on dotaknuo odreeno mjesto u mozgu, orkestar bi 24 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI ponovno zasvirao u svojemu izvornom tempu, upravo onako kako ga je Ëula godinama prije toga. »ak je osjetila iste emocije koje su je pratile dok je sjedila meu sluπateljima. Cijeli koncert bio je neizbrisivo upisan u mikroskopske stanice njezinoga uma. To pokazuje koliko je vaæno shvatiti da su dogaaji koji viπe ne postoje u naπoj svijesti ipak utisnuti u um kao na nekoj videokaseti. Svaka televizijska emisija, radijska drama, svaki reklamni pano, svaka proËitana knjiga i Ëasopis, svaka izgovorena rijeË, naπa ili tua — sve je to zauvijek pohranjeno. I ta nesvjesna sjeÊanja — zbir svega πto smo stavili u svoj um — Ëini da smo ono πto smo danas i πto Êemo biti sutra. Dakle, ono πto gledamo i sluπamo, uËinit Êe nas boljima ili gorima. Tu istinu krπÊanske psihologije nalazimo i u rijeËima apostola Pavla: “A mi svi, koji otkrivena lica odrazujemo kao ogledalo slavu Gospodnju, preobraæavamo se u tu istu sliku, uvijek sve slavniju, jer dolazi od Gospodina, od Duha.” (2. KorinÊanima 3,18) Sve πto ulazi u um, ostavlja neizbrisiv otisak. Niz takvih otisaka stvara naviku razmiπljanja ili postupanja. A zbir takvih navika Ëini karakter. Taj proces objasnio je joπ dr. W. James, profesor fiziologije na Harvardskom sveuËiliπtu, oko 1900. godine: “Kad bi shvatili kako Êe brzo postati hodajuÊi sveæanj navika, mladi bi posvetili mnogo veÊu pozornost svojemu ponaπanju dok se joπ nalaze u stadiju oblikovanja. Mi predemo svoju sudbinu, dobru ili zlu, i ne moæemo je izbjeÊi. I najmanji dodir vrline ili poroka ostavlja ne baπ mali oæiljak. Pijani Rip van Winkle, iz poznate Jeffersonove drame, obiËavao je nakon svakog novog propusta reÊi: ‘Ovaj put to neÊemo raËunati!’ Da, moæda on neÊe BESPO©TEDNA BORBA ZA UM 25 raËunati, a moæda ni milostivo Nebo neÊe raËunati, ali se ipak raËuna. Njegove æivËane stanice i molekule tkiva upisuju i Ëuvaju sve za sljedeÊu kuπnju. ©to god ikad uËinili, ostaje zauvijek utisnuto, i to u doslovnom smislu rijeËi.” (Principles of Psychology) Biblijski primjer Samsona Biblija sadræi niz primjera koji pokazuju istinitost ovoga πto smo dosad rekli o umu i njegovoj aktivnosti. Jedan od njih je i primjer Samsona, fiziËki najjaËeg Ëovjeka na svijetu. U Knjizi o Sucima saznajemo da je Boæji narod bio ponovno u nevolji zato πto je Ëinio “zlo pred Jahvom”. U svojoj ljubavi prema njima Bog je pripremio mladiÊa koji Êe ih osloboditi. Joπ prije njegova roenja aneo se obratio buduÊoj majci: “I neka mu britva ne prijee po glavi, jer Êe od majËine utrobe dijete biti Bogu posveÊeno — bit Êe nazirej Boæji, i on Êe poËeti da izbavlja Izraela od Filistejaca.” (Suci 13,5) DjeËak je doπao na svijet i Bog ga je blagoslovio. “Dijete odraste i Jahve ga blagoslovi. I Jahvin duh bijaπe s njim...” (Redci 24.25) Kao mladiÊ zaljubio se u “djevojku meu filistejskim kÊerima. Vrativπi se, povjeri to ocu i majci: ‘Opazio sam u Timni — reËe on — djevojku meu filistejskim kÊerima; oæenite me njome.’ Otac i majka rekoπe: ‘Zar nema djevojaka meu kÊerima tvoga plemena i u svemu naπem narodu da moraπ uzeti æenu izmeu neobrezanih Filistejaca?’ Ali Samson odgovori ocu: ‘Oæeni me njome, jer mi ona omilje.’” (Suci 14,1-3) Ovdje primjeÊujemo ono πto smo dosad govorili o zakonima uma. Stalno bavljenje djevojkom (sanjarenje i 26 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI razmiπljanje) onesposobilo ga je za izvrπenje povjerene zadaÊe (vidi redak 7). Nakon vjenËanja Samson je ubrzo shvatio da ne moæe vjerovati svojoj æeni. Razum je govorio jedno, a srce (osjeÊaji) drugo. Emocionalno nezreo, Samson se posvaao sa æenom. Nakon πto je ispunio okladu, on “se sav gnjevan vrati oËevoj kuÊi” (redak 19). I æena mu je bila jednako emocionalno nezrela: “A Samsonovu æenu dadoπe drûgu koji mu bijaπe svadbeni pratilac.” (Redak 20) Posljedice su opisane u petnaestom poglavlju. »ovjek kojega je Bog pozvao da izbavi Izraela od Filistejaca, vodi s njima svoj privatni rat i s njima sreuje svoje raËune. Ubrzo primjeÊujemo kako se kod njega javlja odreeni uzorak ponaπanja. Samson odlazi drugim æenama: “Odatle ode Samson u Gazu; ondje vidje neku bludnicu i ue k njoj... Poslije toga zamilova on neku æenu iz doline Soreka, po imenu Delilu.” (Suci 16,1.4) KonaËne posljedice su veoma pouËne za one koji su spremni prihvatiti biblijski nauk. Kako obraniti um? Kako se zaπtititi od takvog utjecaja na um koji Êe nas onesposobiti za ostvarenje velike æivotne zadaÊe koju nam je Bog namijenio? 1. Ostanimo budni, bdijmo: “A svrh svega, Ëuvaj svoje srce, jer iz njega izvire æivot.” (Izreke 4,23) ReËeno jezikom danaπnjih psihologa: “Iskustvo je pokazalo da oni koji znaju πto im se moæe dogoditi kad su pod psiholoπkim pritiskom, mogu razviti tzv. perceptualnu obranu koja Êe ih saËuvati od takvih utjecaja.” BESPO©TEDNA BORBA ZA UM 27 2. Uzmimo vremena da po uzoru na Isusa razmiπljamo u tiπini. (Marko 6,31) 3. Klonimo se zla: “Na Sionu strepe greπnici, trepet spopada bezboænika: ‘Tko Êe od nas opstati pred ognjem zatornim, tko Êe od nas opstati pred æarom vjeËnim?’ Onaj koji hodi u pravdi i pravo govori, koji prezire dobit od prinude, koji otresa ruku da ne primi mito, koji zatiskuje uπi da ne Ëuje o krvoproliÊu, koji zatvara oËi da ne vidi zlo: on Êe prebivati u visinama, tvre na stijenama bit Êe mu utoËiπte, imat Êe dosta kruha i vode Êe mu svagda dotjecati.” (Izaija 33,14-16) Pazimo πto nam preko osjetila ulazi u um. Ne zaboravimo: ono πto primamo, djeluje tako da se mijenjamo. 4. Razmiπljajmo o onome πto je pozitivno: “Uostalom, braÊo, sve πto je Ëestito, πto je diËno, πto je pravedno, πto je nevino, πto je ljubezno, πto je na dobru glasu, i sve πto je kreposno i hvale vrijedno, to neka bude sadræaj vaπih misli! Ono πto ste od mene nauËili i primili, πto ste od mene Ëuli i na meni vidjeli, to nastavite Ëiniti, pa Êe Bog, izvor mira, biti s vama!” (Filipljanima 4,8.9) 5. Sluæimo se svojom voljom: “Milje mi je, Boæe moj, vrπit volju tvoju, Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim.” (Psalam 40,9) Zapamtimo, uz nas je silni Bog koji Êe nam pomoÊi da saËuvamo iskrenost, poπtenje i ljubav prema Njemu. On Êe saËuvati naπ um tako da ostane tvravom u kojoj On vlada. Ako idemo s Njim, nismo sami! On Êe nam pomoÊi da opstanemo i ostvarimo plan koji ima za nas. 28 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI Budi poπten Biblija je prepuna dramatiËnih i zanimljivih dogaaja. Marljiv istraæivaË uvijek Êe naÊi mnoπtvo novih pouka. Negdje sam jednom Ëitao o biblijskom groblju. NeobiËno, zar ne? Kao na svakom groblju, i na biblijskom postoje nadgrobni spomenici. Ponekad na njima moæemo naiÊi na velike istine o ljudskoj duπi. ProπeÊete li biblijskim grobljem, naiÊi Êete na spomenik s natpisom: “Zar morade umrijeti Abner kako umire luda?” (2. Samuelova 3,33) Tko je Abner? Je li taj epitaf stvarni opis njegova æivota? Abner, primjer ljudi koji u æivotu gledaju samo svoj interes Abner nije nepoznata biblijska osoba. Bio je vojskovoa kralja ©aula koji se suprotstavio Davidu uime ©aulova sina Iπbaala. Abner je bio ohol, ambiciozan, Ëastoljubiv, ali i veoma sposoban Ëovjek. Ellen White o njemu piπe: “Okolnosti u kojima se Abner naπao posluæile su da otkriju njegov stvarni karakter i razotkrile ga kao ambiciozna i nenaËelna.” (Patrijarsi i proroci, str. 589) Abner je prezirao Davida; mrzio ga je zbog prijekora koji mu je ovaj prije uputio. Spisateljica dalje razotkriva pravi karakter toga inaËe darovitog Ëovjeka: “Iskoristio je predstavnika preminulog kralja da bi ostvario svoje ambicije i namjere... Taj buntovni voa poπao je izvrπiti svoje planove s odluËnoπÊu dostojnom boljeg cilja.” (Isto, str. 590) BUDI PO©TEN 29 Kad mu je Iπbaal predbacio nepoπten postupak, Abner se toliko naljutio da je odmah preπao k Davidu i poËeo s njim pregovarati o predaji kraljevstva. KaneÊi πto mirnije rijeπiti probleme, David je prihvatio Abnerove uvjete. Proπlo je nekoliko dana. U Hebronu se Abner sreo s Davidom. Sklopljen je mir i Abner je krenuo kuÊi. I tom prigodom Duh proroπtva otkriva osobitu crtu Abnerova karaktera: “Abner je bio iskren prema Davidu u svojim pobudama, a ipak su njegove pobude bile niske i sebiËne... Ozlojeenost, ranjeni ponos i strasti navele su ga da odbaci cilj kojemu je tako dugo sluæio. Prelaskom k Davidu on se nadao da Êe primiti najviπi poloæaj u njegovoj sluæbi.” (Isto, str. 591) Poslije je naiπao Joab, Davidov dugogodiπnji vojskovoa. Ubrzo je saznao za Abnerov posjet i dogovor. Osjetio se ugroæenim. Predbacivao je Davidu zbog uËinjenog sporazuma, ali je ovaj bio spreman pod svaku cijenu saËuvati mir. BuduÊi da nije mogao utjecati na Davida, Joab je odluËio uzeti stvari u svoje ruke. Poslao je za Abnerom zahtijevajuÊi da se vrati u Hebron da bi s njim toboæe sklopio mir. Ne sluteÊi zamku, Abner se vratio. Joab ga je srdaËno primio. Dok su prolazili kroz gradska vrata, Joab je iznenada izvukao skriveni bodeæ i ubio Abnera. David je osudio taj podmukli Ëin. Objavio je narodnu æalost i na pogrebu izgovorio rijeËi Abnerova epitafa: “Zar morade umrijeti Abner kako umire luda?” (2. Samuelova 3,33) RijeË “luda”, na hebrejskom nabal, oznaËuje nerazumnog, ludog Ëovjeka. Abner nije bio psihiËki bolesnik. Zar bi inaËe mogao tolike godine voditi ©aulovu 30 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI vojsku? Dva istovjetna biblijska teksta daju tumaËenje te rijeËi. “Bezumnik reËe u srcu: ‘Nema Boga.”’ (Psalam 14,1 i 53,2) Bezumnik je Ëovjek slijep za moralne i religiozne vrijednosti. SliËan je slijepcu za boje, koji vidi, ali ne vidi sve. To je Ëovjek koji cijeni vrijednosti prema veliËini i moÊi, Ëovjek koji svojim rijeËima, ponaπanjem i postupcima pokazuje da Bog za njega ne postoji. Svojim se æivotom protivi Bogu i naËelima na kojima poËiva Njegovo kraljevstvo. On zna kako bi trebao postupati, ali postupa onako kako mu se svia. Tako sâm sebe zavarava. KomentirajuÊi æivot bogataπa iz Isusove prispodobe, Ellen White je rekla: “Ovaj je Ëovjek æivio i planirao za sebe.” (Isusove usporedbe, str. 170) Te rijeËi mogu se primijeniti na Abnera. Abner je bio vrlo darovit, ali ga to nije saËuvalo da ne postane ærtvom zavidnog Joaba. Abner je uvijek birao put koji mu se u danom trenutku Ëinio najprobitaËnijim. Nastojao je æivjeti dvostrukim æivotom, pa je izgubio oba. Znao je πto bi trebalo uËiniti, ali se zadovoljavao onim πto mu je odgovaralo da uËini. Ukratko, Abneru je nedostajala vrlo vaæna vrlina — poπtenje. Nije bio poπten ni prema svojemu kralju Iπbaalu, u konaËnici ni prema Davidu, a pogotovo nije bio poπten prema Bogu. Zanimao ga je poloæaj i, da bi ga se doËepao, bio je spreman pogaziti svoja naËela. Ovim se podsjeÊamo na Gospodnje rijeËi upuÊene Abrahamu: “Ja sam El ©adaj — Bog Svesilni, mojim hodi putem i neporoËan budi.” (Postanak 17,1; DaniËiÊ prevodi: “I budi poπten.”) Zar Abraham nije vrπio Deset Boæjih zapovijedi? Zar nije Bogu davao πto Mu pripada? Sve je to Ëinio, pa ipak BUDI PO©TEN 31 nije bio sasvim neporoËan. Zar nas to Ëudi? Ne bi nas trebalo Ëuditi. U knjizi Iz riznice svjedoËanstava, sv. 1, na 344. strani Ellen White piπe: “Nepoπtenje je Ëesto u naπim redovima, i to je uzrok mlakosti velikog dijela onih koji kaæu da vjeruju u istinu. Oni nisu sjedinjeni s Kristom i sami sebe varaju. Æao mi je πto moram izjaviti da i meu svetkovateljima subote Ëesto nedostaje poπtenja.” »itajuÊi te rijeËi, u prvi mah sam pomislio da se to mene ne tiËe. No razmiπljajuÊi o Abrahamu i Abneru, shvatio sam da se Bog ne zadovoljava povrπinom. On gleda srce i vidi ono za πto nas nitko od ljudi nikad neÊe moÊi pozvati na odgovornost. U Ëemu trebamo biti poπteni? U svemu, svakako. Poπteni u materijalnom Kad govorimo o poπtenju, najËeπÊe mislimo na materijalna dobra. Ellen White govori o potrebi za poπtenjem u financijskim poslovima kako prema bliænjemu, tako i prema Bogu. “Laæna je mjera mrska Jahvi, a puna mjera mila mu je.” (Izreke 11,1) No Bogu je mrsko i ono za πto nikoga ne moæemo optuæiti. “Istinski poπten Ëovjek nikad neÊe iskoristiti neËiju slabost ili nesposobnost da bi napunio svoj novËanik.” (Ellen G. White, Child Guidance, str. 153) Kako se ponosimo vjernicima za koje Ëujemo da su u svojim poslovima savrπeno poπteni! Roba koju prodaju nema nedostatka. Posao koji preuzimaju zavrπit Êe odgovorno i pravodobno. Danu rijeË neÊe pogaziti kad vide da bi mogla biti na njihovu πtetu. Upravo zbog toga je apostol Pavao rekao: “Ali vas usrdno molim, braÊo, da u tome joπ viπe napredujete 32 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI i da briæno nastojite æivjeti u miru, baviti se svojim poslovima i raditi vlastitim rukama, kako smo vam naredili, da se tako dostojno vladate prema onima koji su vani...” (1. Solunjanima 4,10-12) Poπteni i u sitnicama U navedenom tekstu rijeË je o odnosu prema bliænjima. Pravilo krπÊanstva je biti poπten u svemu i prema svima. Ljudi nas gledaju i odmjeravaju naπe poπtenje. Dovoljno je poÊi u susjedstvo nekog vjernika i upitati ljude πto misle o njemu. Ponosim se kad Ëujem: “Da, Ëudan je s tom svojom vjerom, ali je savrπeno poπten.” Tijekom jednog putovanja veÊe skupine mladih, kad je odvjetnik s kojim sam u vlaku razgovarao doËuo da smo adventisti, rekao je: “Adventisti su poπteni ljudi.” “Hodimo poπteno kao po danu”, pisao je apostol Pavao krπÊanima u Rimu. “Obucite se u Gospodina Isusa Krista.” (Rimljanima 13,13.14 — ©ariÊ) “U svim pojedinostima æivota moramo njegovati stroga naËela poπtenja.” (Ellen G. White, Child Guidance, str. 154) Ima li potrebe za popravljanjem? Obrtnik adventist obeÊava da Êe neki posao zavrπiti do odreenog roka. Posudili smo neπto na odreeno vrijeme. »ime se sluæimo na ispitu? ©to odgovaramo roditeljima kad nas pitaju gdje smo bili ili kamo idemo? Jesmo li poπteni ako o drugome ruæno govorimo? “Poπten je Ëovjek blagoslov za sve koji su s njim povezani, jer se mogu osloniti na njegovu rijeË.” (Isto, str. 153) BUDI PO©TEN 33 Poπteni u sluæenju Bogu Subota je sastanak Boæjeg naroda, prigoda da se poklonimo Bogu. “Obradovah se kad mi rekoπe: ‘Hajdemo u Dom Jahvin!”’ (Psalam 122,1) “Ako vjernici s pravim poπtovanjem ulaze u dom molitve, svjesni da se sad nalaze pred Bogom, bit Êe tihi i to Êe svjedoËiti da razgovaraju s Njim.” (Ellen G. White, Odabrana svjedoËanstva, str. 235) Mnogo je onih koji su prvi put zakoraËili u naπu crkvu i zauvijek u njoj ostali jer je na njih utjecalo posebno ozraËje. ObraÊajuÊi se roditeljima, Duh proroπtva savjetuje: “UËite ih da visoko cijene Boæji dom da bi sa strahopoπtovanjem ulazili u njega i mislili: ‘Ovdje je Bog, ovo je Njegov dom. Ja moram imati Ëiste misli i svete pobude. Ne smijem gajiti oholost, zavist, zle misli, mrænju i laæ, jer dolazim u prisutnost svetoga Boga... Visoki i Uzviπeni, koji æivi u vjeËnosti, gleda na mene, istraæuje moje srce i Ëita najskrivenije misli i djela mojega æivota.”’ (Isto, str. 237) Bogosluæje je u drevnom Izraelu bilo dobro organizirano. Svatko je imao svoje mjesto, poËevπi od sveÊenika, trubaËa, sviraËa i pjevaËa, do vratara na vratima Doma. Zadivljuje opis bogosluæja u Nehemijino doba: “I prvoga dana sedmoga mjeseca sveÊenik Ezra donese Zakon pred zbor ljudi, æena i sviju koji su bili sposobni da ga razumiju. Na trgu koji je pred Vodenim vratima poËeo je Ëitati knjigu, od ranog jutra do podneva, pred ljudima i æenama i pred onima koji su bili zreli. Sav je narod pozorno sluπao knjigu Zakona.” O drugom bogosluæju Nehemija izvjeπÊuje: “Stajali su, svatko na svome mjestu, i Ëitali knjigu Zakona Jahve, Boga svoga, Ëetvrtinu dana; za druge su Ëetvrtine ispovije- 34 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI dali svoje grijehe i klanjali se Jahvi, Bogu svome.” (Nehemija 8,2.3; 9,3) “Ne moæe se dovoljno jasno opisati zlo formalnog bogosluæja. Ali nikakve rijeËi ne mogu iskazati veliËinu blagoslova iskrene sluæbe Bogu.” (Ellen G. White, Testimonies, sv. 9, str. 143) Vjerojatno ste doæivjeli da ste nekome neπto vaæno govorili, a on je gledao na drugu stranu pa ste dobili dojam da vas uopÊe ne sluπa. Nepristojan je, rekli ste. Bojim se da smo i mi ponekad nepristojni na bogosluæju: dosaujemo se, nismo zainteresirani za propovijed ili pjesmu ili jednostavno ne sluπamo jer smo mislima daleko od Boga. Bavimo se svojim poslovima ili gledamo druge oko sebe. Jesmo li i u tome sluËaju poπteni prema Bogu? U poglavlju “Odbacivanje ©aula” Duh proroπtva govori o tome problemu: “Oni koji ustaju protiv Boæje vladavine, ulaze u savez s praiskonskim otpadnikom i on Êe uporabiti svoju silu i lukavstvo da zarobi osjeÊaje i zavede razum. Sve Êe prikazivati u pogreπnom svjetlu. Oni koji su, poput naπih praroditelja, pod njegovom oËaravajuÊom silom, vide samo koristi koje Êe primiti od prijestupa. Ne moæe se dati snaæniji dokaz o Sotoninoj prijevarnoj sili od toga da mnogi koje on vodi, varaju sami sebe vjerovanjem da su u Boæjoj sluæbi... Zanemariti ukore i opomene Boæje RijeËi ili Njegova Duha opasan je korak. Mnogi, poput ©aula, popuπtaju kuπnjama dok ne postanu slijepi za pravu narav grijeha. Laskaju sami sebi da imaju neki dobar cilj na umu te da nisu pogrijeπili kad su odstupili od Gospodnjih zahtjeva. To Ëine usprkos Duhu milosti sve dok viπe ne Ëuju njegov glas...” (Patrijarsi i proroci, str. 534.535) BUDI PO©TEN 35 Ti i ja se æelimo spasiti. Ti i ja ljubimo Boga. Uvjeren sam: cijelim srcem. Zaπto bismo onda dopustili da nas nepoπtenje odvoji od Boga? Zaπto bismo izgubili prigodu da uemo u Boæje kraljevstvo? Zaπto bismo u srcu njegovali zavist ili s nekim bili posvaani? Zaπto da nam srce bude zarobljeno materijalnim brigama? Joπ malo i ugledat Êemo Spasitelja. “Kad Gospod uglaËa svoje drago kamenje, istinite, prave i poπtene, na njih Êe se gledati sa zadovoljstvom. Takvima aneli pripremaju krune. S ovih kruna, ukraπenih dragim kamenjem sliËnim zvijezdama, odsjajivat Êe svjetlost koja zraËi od Boæjeg prijestolja.” (Ellen G. White, Iz riznice svjedoËanstava, sv. 2, str. 15) Ne oklijevajmo! OdluËimo da Êemo u svemu u ovome æivotu biti savrπeno poπteni! Naravno, uz Boæju pomoÊ. 36 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI »ovjek koji viπe nije ispustio kriæ “Kada dooπe na mjesto zvano ‘Lubanja’, tu razapeπe njega i zloËince: jednoga s desne, a drugoga s lijeve strane. A Isus je molio: ‘OËe, oprosti im, jer ne znaju πto Ëine!’ Oni razdijeliπe njegove haljine i baciπe kocku. Narod je stajao tu i promatrao. »lanovi Velikog vijeÊa rugali se: ‘Druge je spasio! — govorahu. — Neka spasi sam sebe, ako je zbilja Boæji Mesija — Izabranik!’ I vojnici mu se izrugivali. Primicali se k njemu, pruæali mu ocat i govorili: ‘Ako si zaista kralj æidovski, spasi sam sebe!’ Nad njim stajaπe i natpis — na grËkom, latinskom i æidovskom jeziku: ‘Ovo je kralj æidovski.’ Jedan od objeπenih zloËinaca vrijeao ga: ‘Zar nisi ti Mesija? Spasi sebe i nas!’ Tada drugi progovori i ukori ga: ‘Zar se Boga ne bojiπ, ti koji podnosiπ istu kaznu? Mi smo ovdje po pravdi, jer primamo zasluæenu plaÊu za svoja djela. Ali ovaj nije nikakva zla uËinio.’ Pa nadoda: ‘Isuse, sjeti me se kada doeπ u svoje kraljevstvo!’ On mu reËe: ‘Zaista, kaæem ti, danas Êeπ sa mnom biti u raju!’” (Luka 23,33-43) NoÊu na 21. srpnja 356. prije Krista rodio se Aleksandar Veliki. Taj je Ëovjek s dvadeset dvije godine podignuo ratnu baklju i njome zapalio Ëitav tadaπnji svijet. »ovjek po imenu Herostrat uπuljao se te noÊi u Artemidin hram u maloazijskom gradu Efezu i podmetnuo poæar. NajveÊi i najljepπi hram staroga svijeta, koji je bio jedno od sedam svjetskih Ëuda, izgorio je do temelja. StojeÊi pred sucem, Herostrat je objasnio da je poæar »OVJEK KOJI VI©E NIJE ISPUSTIO KRIÆ 37 podmetnuo zato da bi se o njemu govorilo. Dakle, uËinio je to nedjelo iz taπtine. Je li se Isus sâm dao razapeti na kriæ zato πto je æelio da se proËuje Njegovo ime? Je li On bio muËenik iz taπtine? Kad bi to bilo istina, danas viπe nitko ne bi ni rijeËju spomenuo kriæ. Tko danas zna za Herostrata i svjetsko Ëudo koje je u Efezu izgorjelo? Gdje je ostalo sedam svjetskih Ëuda starog doba? Samo jedan visoki stup svjedoËi o proπloj slavi, a i taj se, veÊ napuknut, moæe sruπiti preko noÊi. Ali kriæ stoji otkad je podignut na breæuljku Golgote u Jeruzalemu. Ne moæemo ga zaboraviti. Biblijski pisac nas uvodi u dogaaj s kriæem rijeËima: “Kada dooπe na mjesto...” Poimo zajedno na “mjesto zvano Lubanja”! Dopuπtamo li da nas Boæja RijeË dovede do toga mjesta, do kriæa? Moæemo se i prije povuÊi ako nam ne odgovara ono πto se zbiva na Golgoti. Moæemo ostati na pristojnoj udaljenosti; moæemo ostati promatraËi i kritiËari; ne moramo se uæivjeti u dogaaje vezane uz kriæ buduÊi da on sudi i spaπava. Neki smatraju da je sve vezano uz kriæ odviπe “sveËano”. Budimo trijezni! Kako je na Veliki petak sveËano u crkvi kad odjekne Muka po Mateju, pjesma o kriæu? Moæda neki ne dolaze na bogosluæje zato πto je tamo sve tako dostojanstveno: sveËano-ozbiljna lica, tamna odijela, zakopËani ovratnici! Pod Isusovim kriæem uopÊe nije bilo sveËano. Pod njim nije vladalo poboæno ozraËje, veÊ svojevrsna narodna zabava. Tko dolazi na Golgotu, mora imati jake æivce. Tu nema crkvenog ozraËja; tu se izvodi “paklena simfonija”. »ujemo udarce ËekiÊa kojima vojnici zabijaju klinove u Osuenikove ruke i noge; Ëujemo galamu mnoπtva, kletve vojnika, klopot koπtanih kocaka kojima se kockaju za 38 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI plaπt Razapetoga. Stenjanje raspetih mijeπa se s porugama dostojanstvenika i grubim πalama plaÊenika. Tu se oËituje sva ljudska okrutnost. Postoji unutarnja veza izmeu Golgote, srednjovjekovnih lomaËa i koncentracijskih logora dvadesetog stoljeÊa. Golgota djeluje kao magnet. Koga sve tu moæemo naÊi! Ljude æeljne senzacija, Ëasne graane iz Jeruzalema, Ëlanove vlade, pa visoko sveÊenstvo, inteligenciju æidovskog naroda i, naravno, vojnike koji obavljaju pogubljenje. Svi su iziπli na Golgotu. A koliko je malo njih razumjelo πto se zapravo zbiva! “Narod je stajao tu i promatrao.” (Redak 35) Njima je to bila uzbudljiva kazaliπna predstava i niπta viπe. Koliko je ljudi stajalo otad tijekom mnogih stoljeÊa na izloæbama i u galerijama pred pasionskim slikama velikih umjetnika! Stoje i gledaju, moæda izreknu manjeviπe logiËan komentar, a pritom ne razumiju niti shvaÊaju πto se dogodilo na kriæu. Mnogi svakog tjedna sluπaju vijest o kriæu. Sjede i sluπaju. Ali sporedno je πto mi mislimo o kriæu. Jedino je vaæno da svojim srcem priemo mjestu zvanom Lubanja. PromatraËi na Golgoti iznosili su svoja miπljenja. Je li moglo biti drukËije? ZnaËajno je kako su se sloæili u svojim ocjenama. Iz usta velikodostojanstvenika Ëulo se bijedno: “Neka spasi sam sebe.” (Redak 35) Vojnici su prihvatili besraman savjet: “Ako si zaista kralj æidovski, spasi sam sebe!” (Redak 37) Jedan od onih koji su bili razapeti s Njim, pridruæio se tome jeftinom pozivu: “Spasi sebe i nas!” (Redak 39). A to su savjetovali Onomu koji je za svojega æivota stalno pomagao drugima, lijeËio bolesne, dizao mrtve. Donosio je ljudima ljubav i mir, lijeËio ranjena srca. On je mogao sebi pomoÊi. Bio je Boæji »OVJEK KOJI VI©E NIJE ISPUSTIO KRIÆ 39 Sin. Ali nije to htio. Nije htio pomoÊi sebi, veÊ nama. Zato je ostao na kriæu. Po Ëemu smo mi danas bolji od ljudi onoga doba? Nakon smrtnog sluËaja ili nekog bolnog razoËaranja kaæemo: “S time moraπ sâm iziÊi na kraj!” Kad se pojave poteπkoÊe u braku ili se savjest javi, recept glasi: “Sâm si pomozi!” Nismo se mnogo udaljili od jeftinog savjeta πto su ga dijelili ljudi pod kriæem. Koliko koriste prazne rijeËi onome tko ne moæe rijeπiti problem sa samim sobom, koga veæe grijeh i muËi savjest? Tko je spreman pomoÊi kad bolovi postanu nepodnoπljivi, kad osamljenost i jad prijeu granice izdræljivosti, kad grijesi progovore i optuæuju? Tko je tada doista spreman pomoÊi? Ostanimo pod kriæem i promatrajmo »ovjeka boli! Moæda Êe nam se otvoriti oËi pa Êemo shvatiti: Ovaj na kriæu mi moæe pomoÊi! On me spaπava! On me moæe u potpunosti obnoviti! U Njegovoj smrti imam æivot. Upravo to nisu razumjeli promatraËi na Golgoti. Nakon πto su iznijeli svoja miπljenja, krenuli su dalje. Niπta ih nije zadræavalo pod kriæem. Grlo im se sigurno stegnulo dok su promatrali πto se tamo zbiva. Ali nakon svega “svjetina πto se bila skupila... kad vidje πto se dogodi, vrati se kuÊi udarajuÊi se u prsa”. (Luka 23,48) Moæda se pod kriæem nalazio neki Ëovjek i promatrao Onoga koji je visio na drvetu. Znao je dobro: Ovaj na kriæu Ëinio je samo dobro. Tolikima je pomogao. A kad je pogledao samoga sebe, zgrozio se. Danima nije izmijenio lijepe rijeËi sa suprugom. Djeca ga iz straha nadaleko zaobilaze. Pokrenut savjeπÊu, poËeo se udarati u prsa. To se mora promijeniti, govorio je sebi “... i vrati se kuÊi.” A kad je stigao, viπe nije ostalo mnogo od dobrih odluka πto ih je donio pod kriæem. Sve je ostalo po starom. 40 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI Vjerojatno je pod kriæem stajao mladiÊ, ruku zabijenih duboko u dæepove, jedan od onih koji stvaraju probleme. Kako je sveËano i Ëisto ozraËje okruæivalo Onoga koji je tamo visio! A kod njega? Kako se ponaπao prema djevojkama, kako je olako davao laæna obeÊanja samo da bi ostvario cilj! A onda ih je otkvaËio kao da su teretni vagon prikopËan za lokomotivu! I dok tako razmiπlja, udara se u prsa: Ne, tako dalje ne smije iÊi “... i vrati se kuÊi.” A dok je koraËao prema domu, podjednako se u duπi udaljivao od Raspetoga. Zar se mogao nadati neËemu drugom? Na putu kuÊi ugledao je djevojku koja mu se sviala — i igra je iznova zapoËela. Sve je ostalo po starom. Moæda se pod kriæem naπla i mlada djevojka. Odjevena po najnovijoj modi, privlaËne vanjπtine, æeljna uæivanja. Kad joj se pogled zaustavio na Raspetome, odjednom je pred sobom ugledala oËi svoje majke: tako je mama uvijek gleda kad naveËer oblaËi kratku suknju i odlazi uæivati u jeruzalemskom noÊnom æivotu. Kako je prazan i besmislen bio cijeli njezin dosadaπnji æivot! PoËela se udarati u prsa: Ne, tako dalje ne ide “... i vrati se kuÊi.” VeÊ na putu kuÊi zaboravila je na kriæ i na Raspetoga. UveËer ste je opet mogli vidjeti u dijelu grada gdje su svi posveÊeni zabavi. Kad su nekoliko desetljeÊa poslije rimske vojske opsjele Jeruzalem, Tit je naredio da se Æidovi bjegunci razapnu na kriæ. Svakoga dana njih petstotinjak. OËevidac Josip Flavije piπe: “U svojoj velikoj ogorËenosti vojnici su uhvaÊene Æidove prikivali u najrazliËitijim poloæajima. BuduÊi da ih je bilo toliko mnogo, ubrzo viπe nije bilo mjesta za kriæeve, niti na kriæevima mjesta za tijela razapetih.” I naπ bi æivot krenuo drukËijim smjerom da nismo proπli ispod kriæa. »OVJEK KOJI VI©E NIJE ISPUSTIO KRIÆ 41 Mnogi su se okrenuli od njega i vratili se natrag, u svoj stari æivot. Ali jedan se nije mogao odvojiti od kriæa. Kako bi se rado vratio s drugima u Jeruzalem, u πarenilo æivota! ©to bi sve dao da se mogao vratiti! Toliko je toga bilo u njegovu æivotu: prva bezazlena laæ, nepoπtenje u sitnicama, a onda je postao sudionik i lopov. Na kraju ga je olako potegnut noæ iz pojasa doveo do smrti na kriæu. Zar to nije bio proigran, upropaπten æivot? Sad se spaπavao vjerujuÊi Isusu Kristu, Raspetome. Isusov kriæ je posljednja, ali prolazna æivotna postaja. Grof Zinzendorf kliËe: “Putovao sam kroz mnoga vremena, mislima Ëak i u vjeËnost. Niπta mi srce nije zarobilo dok nisam stigao na Golgotu. Slava Bogu!” Stigao, kaæe. A to znaËi: stigao kuÊi. Kad u æivotu naiu sumorni i teπki dani, naπa posljednja postaja nije oËaj, ogorËenost ili Ëeænja, veÊ: “Naeno je mjesto mira za sve — one daleko i one blizu — u ranama Boæjeg Janjeta, na kriæu Golgote.” “Isuse, sjeti me se!” Tim se rijeËima jedan od raspetih razbojnika obratio raspetome Isusu. Moæe li onaj tko tone pomoÊi Ëovjeku koji isto tako tone? Nije li se taj razbojnik trebao obratiti rimskom prokuratoru ili rimskog cezara moliti za milost? Oni su imali vlast poniπtiti smrtnu presudu. Ali razbojnik je htio mnogo viπe. Pred njegovim se oËima, kao na filmu, odigravao Ëitav njegov æivot. Vidio je svoju prvu laæ i nepoπtenje, svoje pogreπne korake i stranputice, svu prolivenu krv, veliko brdo svojih grijeha. Savjest ga je progonila i osudila. »eznuo je joπ samo za jednim: za oprostom, za boæanskim praπtanjem. Nije li Onaj na kriæu kraj njega govorio o tome: “OËe, oprosti im...!” (Luka 23,34) Razbojnik ne moli milost svjetovnog vlastodrπca. On traæi milost od samoga Boga. Taj je Ëovjek oËekivao 42 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI spasenje od Onoga koji je sâm visio na kriæu kraj njega. On oËekuje pomoÊ od UmiruÊeg. Dok drugi dobacuju: “Pomozi si sam!”, on kaæe: “Gospodine, pomozi meni!” Ispod trnova vijenca Raspetoga prepoznaje kraljevsku krunu Onoga koji Êe ponovno doÊi. Stoga moli: “Gospodine, sjeti me se kad doeπ u svoje kraljevstvo!” Tko u vjeri doe na mjesto zvano Lubanja, shvatit Êe s olakπanjem: Bog je zaista mislio na mene kad je Njegov Sin iskrvario na Golgoti. A kad Bog misli na nas, uvijek se neπto zbiva za nas i s nama. On je mislio na naπu krivnju, jer je se sami nismo mogli rijeπiti. On nas æeli spasiti iz starog æivota u novi æivot. Kriæ je do danaπnjeg dana neporeciv znak da Bog misli na nas. Razbojnik na kriæu moli srebra, a Isus mu poklanja zlato. Posluπajmo Isusov odgovor! “Zaista, danas ti kaæem, bit Êeπ sa mnom u raju!” (Prema izvorniku!) ©to, zapravo, Isus kaæe tome Ëovjeku? “Zaista, danas ti kaæem...” Moæemo li uopÊe shvatiti dubinu te rijeËi: danas? Kakav je to bio dan? Nije li to bio dan kad je mrænja ËovjeËanstva prema Bogu slavila najveÊu pobjedu? Ljudi su ubili Boæjeg Sina, razapeli su svojega Izbavitelja. Na Boæju ljubav odgovorili su nezahvalnoπÊu. Doista je to bio “dan tame” u koji je Sotona izveo svoj najveÊi udar protiv Boga. Samo nekoliko sati prije Isus je rekao Æidovima ispunjenima mrænjom: “Ovo je vaπ Ëas i vlast tame.” (Luka 22,53) Kao znak da je Isus govorio istinu, nad Jeruzalemom se od podneva do tri sata popodne spustila gusta tama (Matej 27,45). Taj je dan otkrio koliko je duboko poremeÊen Ëovjekov odnos prema Bogu. A Bog? Na Ëovjekovo ne Bog odgovara da. Upravo stoga Bog danas poËinje iznova s Ëovjekom. On miri svijet sa sobom. Na neizrecivo veliku zlobu Bog odgovara neizmjernom ljubavlju. On kida naπu zaduænicu i »OVJEK KOJI VI©E NIJE ISPUSTIO KRIÆ 43 pruæa nam ruku u znak novog poËetka. “Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinoroenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, veÊ da ima æivot vjeËni.” (Ivan 3,16) Taj je dan za ËovjeËanstvo “dan spasenja” (2. KorinÊanima 6,2). Taj dan ne moæe pasti u zaborav. Svojim spasonosnim djelom zauvijek ostaje sadaπnjost, neprekidno danas. UmiruÊi razbojnik prvi je primio spasonosnu silu toga danas. Molio je raspetog Isusa da ga se sjeti kad ponovno doe u kraljevskoj sili. A Isus mu poklanja mnogo viπe: “Ne, neÊu te se sjetiti tek na kraju dana, ne tek kod svojega ponovnog dolaska, veÊ danas, sad, u ovome trenutku mislim na tebe i spaπavam te.” Isus nas ne kani spasiti tek onda kad ponovno doe, On æeli biti tvoj Spasitelj danas. Da budemo — ne sutra, veÊ danas — Njegova djeca. Sotona silno voli rijeË sutra. Neumorno πapÊe: “Kad zavrπiπ πkolovanje, kad osnujeπ obitelj.” Zapravo, imaπ vremena do prvog infarkta, do drugog moædanog udara — joπ uvijek imaπ vremena ozbiljno se pozabaviti svojom vjerom! Pripadamo li i mi onima kojima Krist veÊ odavno govori: “Moram danas uÊi u tvoje srce!” Ne bojimo li se da Êe to danas jednoga dana proÊi? Isusu se uvijek æuri kad je posrijedi naπe spasenje. “Danas kad Ëujete glas njegov, ne otvrdnite srca svoja!” (Hebrejima 3,7.8) Tko je stigao na mjesto zvano Lubanja, za njega je nastupilo danas. U trenutku kad je osuenik na kriæu doæivio spasonosno danas i svoj promaπeni æivot predao Isusu, dogaa se Ëudo. Kad se tko obrati Isusu, “biva veselje meu Boæjim anelima zbog jednog jedinog greπnika koji se obrati.” (Luka 15,10) Upravo o tome Isus govori kad kaæe: “Bit Êeπ sa mnom u raju!” Ni smrt te viπe ne moæe oteti iz ruku mojega Oca. 44 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI Kakav je taj æivot s Isusom? Za onoga tko je vjerom povezan s Isusom, æivot je raj. Isus je raspetome kraj sebe obeÊao slavu usred jada, radost u patnji, æivot u smrti, buduÊnost usred propasti. Dok je razbojnik vjerovao da je njegov kriæ posljednja æivotna postaja, Isusov kriæ mu je postao novi poËetak. U trenutku kad je njegovo ime zapisano u knjigu æivota, za njega je — premda je bio raspet na kriæu — poËeo vjeËni æivot. Vidjeli smo ljude koji nisu mogli izdræati pod Isusovim kriæem pa su se okrenuli i otiπli kuÊi. Ali vidjeli smo i jednoga koji viπe nije ispuπtao Isusov kriæ. U meuvremenu su mnogi doπli k Spasitelju i Ëvrsto se uhvatili Njegova kriæa kao jedine sigurnosti i nade svojega æivota. Pogledajmo joπ jednom Isusa koji nevin visi na stupu! Duboko u drvo kroz Njegove su ruke i noge zabijeni klinovi koji ga ne puπtaju. To je bila pobjeda Njegovih neprijatelja: “Druge je spasio, a sebe ne moæe spasiti!” (Marko 15,31) Da je siπao s kriæa, kako su Mu savjetovali, bila bi to senzacija stoljeÊa. Da je plamen siπao s neba i uniπtio Njegove neprijatelje, da se Njegov trnov vijenac pretvorio u kraljevsku krunu, a stup srama u vladarsko prijestolje, to bi bilo svjetsko Ëudo. Danas bi se takvo πto naπlo na prvim stranicama novina. Ali takvo πto se nije dogodilo. A ipak se u biti dogodilo mnogo viπe. Tko to æeli razumjeti, mora zastati i dublje pogledati. Boæji Sin je mogao siÊi s kriæa. Kako su zahrali klinovi mogli dræati Onoga koji je bio sâm æivot? Legije anela bile su spremne na Njegov mig priskoËiti u pomoÊ. Ali On im nije dao taj znak, ostao je na kriæu. Nije kriæ Njega dræao. On je Ëvrsto dræao kriæ. Tko god doe na mjesto zvano Lubanja, shvatit Êe neshvatljivo Ëudo: Njega, prikovanog na kriæ, nisu dræali klinovi, veÊ ljubav »OVJEK KOJI VI©E NIJE ISPUSTIO KRIÆ 45 prema ljudima. On æeli i mene pomiriti s Bogom i spasiti. On je dopustio da Njegove ruke budu toliko Ëvrsto prikovane za ljudsku bijedu da na njima moæe ponijeti kuÊi sve izgubljene koji vjeruju u Njega. Tko bi joπ danas govorio o kriæu da je tada siπao s njega? Nitko! Ovako je kriæ postao najveÊe Ëudo koje Êe to uvijek i ostati. Taj brijeg je pust i hladan, svuda raste kamen siv. Golgotom svijet ga zove, a tko je zato kriv? ... Ja gledam Boæjeg Sina, a ne taj kamen siv, jer On je na Golgoti za mene raspet æiv! Dragutin Slankamenac Isus je ostao na kriæu, meu dvojicom razbojnika. On, koji je bio bez grijeha, joπ je u Ëasu svoje smrti traæio grjeπnikovu blizinu da bi ga spasio. Nije li prije objavio: “Sin »ovjeËji doπao je da traæi i spasi πto je izgubljeno.” (Luka 19,10) On je potraæio nadcarinika Zakeja kojega su ljudi izbjegavali. On je razgovarao s preljubnicom i poklonio joj novi poËetak. On se druæio s carinicima i grjeπnicima, s kojima poboæni ljudi nisu htjeli imati posla. Bio je uvijek tu kad je neko srce teæilo za izbavljenjem. Isus nije odgurnuo te “beznadne sluËajeve”. I mi moæemo doÊi k Njemu sa svime πto nas tiπti. Moramo bolje pogledati da bismo shvatili znaËenje kriæa. Isus je nesumnjivo visio izmeu dvojice razbojnika. Obojica su bili ubojice. Ali Kristov kriæ rastavlja jednog od drugoga. Na jednoj je strani izgubljeni, koji ne mari za Raspetoga, a na drugoj spaπeni, koji u posljednjem trenutku hvata Isusovu spasonosnu ruku. Isusov kriæ rastavlja ljude. Rez prolazi i kroz najuæe obiteljske veze. Niπta ti neÊe pomoÊi ako je Isus spasio tvoju 46 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI suprugu. Moraπ Mu dopustiti da i tebe spasi. Spasiti se ili propasti stvar je osobne odluke. Dogodilo se pred uskrπnje blagdane 1942. godine. Strahovit zraËni napad razorio je grad Lübeck. Zapaljena Marijina crkva, jedna od najljepπih njemaËkih katedrala, osvjetljavala je poput goleme baklje svu pustoπ i razaranje. Te se noÊi zbio neobiËan dogaaj. Jedan mladi vojnik uπao je, unatoË dimu i vatri, s nekoliko prijatelja u goruÊu crkvu i izvukao oltarsku sliku πto ju je u petnaestom stoljeÊu naslikao slikar Hans Memling. Slika prikazuje Isusovo raspeÊe. Pod kriæem je meteæ. Ali usred uzavrelog mnoπtva, neposredno ispod kriæa nalazi se jedno prazno mjesto. Kao da je slikar æelio reÊi: ovdje netko nedostaje! Jesi li to ti, jesam li to ja, koji joπ stojimo po strani? Isus je za nas dao svoj æivot. Ne bismo li Ga posluπali i ostali na mjestu zvanom Lubanja? Uz Tebe ostati æelim, ne prezri æelju moju. Od Tebe otiÊi neÊu dok srce Ti se kida. Paul Gerhardt, prema J. Mageru 47 Srce koje razlikuje dobro od zla “Podaj svome sluzi pronicavo srce da moæe suditi tvom narodu, razlikovati dobro od zla...” (1. o Kraljevima 3,9) Nakon povratka iz babilonskog ropstva izraelski narod je trebao otpoËeti izgradnju razorenih gradova i jeruzalemskog hrama. Nije bilo lako æivjeti u opustoπenoj zemlji, okruæen neprijateljski raspoloæenim susjedima. Godine su prolazile; neπto viπe od sto godina nakon povratka u domovinu duhovno stanje naroda bilo je sve loπije. Premda su se vratili u svoju zemlju, srce im je ostalo u Babilonu. Iznevjerili su Boæji plan prema kojemu se cijeli svijet “trebao pripremiti za Kristov prvi dolazak kao πto se danas priprema put za Njegov drugi dolazak” (Ellen G. White, Izraelski proroci i kraljevi, str. 449). Bilo je sve jasnije da Hebreji nikad neÊe dostiÊi duhovnu visinu koju je Bog od njih oËekivao. ©to je to sprjeËavalo Boæji narod da ostvari svrhu svojega postojanja i opravda Boæje povjerenje? Svakako Êe ovo razmiπljanje pokrenuti i jedno vrlo vaæno pitanje: πto danas mene sprjeËava da budem ono πto Bog od mene oËekuje? Malahija ima poruku od Boga Bog nije ostavio svoj narod bez opomene i upozorenja. Preko svojega izabranog proroka obratio se narodu, vjerskim voama i narodnim starjeπinama, milostivo i strpljivo ih pozivajuÊi da se vrate k Njemu. 48 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI 1. Na samom poËetku svoje Knjige prorok Malahija navodi Boæje rijeËi: “Ljubio sam vas — govori Jahve, a vi pitate: ‘Po Ëemu si nas ljubio?’” (Malahija 1,2) Premda narod na izjavu ljubavi odgovara: “Gdje se vidi tvoja ljubav?”, Bog strpljivo objaπnjava da je upravo ljubav bila razlog πto ih je uËinio svojim narodom. Bog to i danas Ëini u svojoj Crkvi. ObraÊa nam se i kaæe: “Volim te!” Kako odgovaramo na Njegovu izjavu ljubavi? Bog je preko Malahije odmah zatim ukazao na viπe podruËja na kojima je Njegov izabrani narod zaboravio i prezreo Njegovu beskrajnu ljubav. Osam puta Bog ukazuje na propuste, a oni ih osam puta nijeËu. 2. Bog je izrazio æaljenje πto Ga Njegov narod prezire: “Sin Ëasti oca, a sluga gospodara. Ali, ako sam ja otac, gdje je Ëast moja? Ako sam gospodar, gdje je strah od mene? To govori Jahve nad Vojskama vama, sveÊenici, koji moje ime prezirete, a pitate: ‘»ime smo prezreli ime tvoje?’” (Redak 6) I opet Bog strpljivo odgovara i navodi primjere. Oskvrnuli su svetu sluæbu time πto su je pretvorili u formalnost. 3. U sedmom retku Bog nastavlja sa svojim prigovorima: “Oskvrnjen kruh na mome prinosite ærtveniku i joπ pitate: ‘»ime te oskvrnismo?’ Time πto kaæete: ‘Stol je Jahvin stvar nevaæna!’” Osobito je bolna bila Ëinjenica da mnogi nisu razlikovali sveto od nesvetog. Neki su lakomisleno i bez poπtovanja izlazili pred Boga, spremni prepirati se s Njim. Pitam se danas: jesam li i ja ravnoduπan prema Ëinjenici da se u molitvenom domu susreÊemo sa svetim Bogom? Da moæda i meni nije teπko radosno i cijelim srcem sluæiti Bogu? SRCE KOJE R AZLIKUJE DOBRO OD ZLA 49 4. Kad ih je Gospodin upozorio na uzaludnost njihovih molitava i suza, oni su se opet javili: “I ovo joπ vi Ëinite: zalijevate suzama Jahvin ærtvenik tuæeÊi i ridajuÊi, jer on viπe neÊe da se ærtvi prikloni, iz ruke mu vaπe ona nije ugodna. I vi pitate: ‘Zaπto?’ Zato πto je Jahve bio svjedok izmeu tebe i æene mladosti tvoje kojoj si nevjeran premda ti drugarica bijaπe i æena tvoga saveza... Poπtuj dakle æivot svoj i ne budi nevjeran æeni svoje mladosti. Jer ja mrzim na otpuπtanje æena — govori Jahve, Bog Izraelov — i onog koji nevjerom haljine svoje kalja — govori Jahve nad Vojskama! Poπtujte dakle æivot svoj, ne budite nevjerni!” (Malahija 2,13-16) Bog je ukazao na podruËje nesreenih odnosa izmeu braËnih drugova, mladiÊa i djevojaka. Htjeli to ili ne, moramo pomisliti na slabosti Gospodnjeg naroda danas, na liberalna glediπta kad je rijeË o odnosima. 5. Prorok Malahija je isticao da su dosadili Bogu svojom licemjernom poboænoπÊu. Bilo je onih koji su zakljuËili da ne vrijedi Ëiniti dobro. “Dosaujete Jahvi svojim rijeËima, a pitate: ‘U Ëemu mu dosaujemo?’ Time πto govorite: ‘Svi koji zlo Ëine dobro su vieni u oËima Jahvinim i takvi su mu mili!’ ili: ‘Gdje je Bog pravde?’” (Redak 17) 6. Bog nije htio prijeÊi preko nevjerstva πto ga je Boæji narod onoga doba pokazivao prema materijalnim dobrima koja su im bila povjerena kao upraviteljima Boæjih dobara. I opet su imali primjedbu. Bog pita: “Smije li Ëovjek prikraÊivati Boga? A vi mene prikraÊujete. I pitate: ‘U Ëemu te prikratismo?’ U desetini i u prinosu. Udareni ste prokletstvom jer me prikraÊujete vi, sav narod!” (Malahija 3,8.9) 50 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI 7. Bilo je i onih koji su izgovarali teπke rijeËi protiv Boga i izricali primjedbe kojima su Ga otvoreno vrijeali. I opet su drsko postupali: “Teπke su besjede vaπe protiv mene — govori Jahve. Vi ipak pitate: ‘©to smo izmeu sebe govorili protiv tebe?’ Govorili ste: ‘Zaludu je Bogu sluæiti i kakva je korist πto njegove Ëuvamo propise i æalosni hodimo pred Jahvom nad Vojskama. Odsad Êemo sretnim zvati oholice: napreduju oni koji zlo Ëine, i premda Boga iskuπavaju, izvuku se!’” (Redci 13-15) 8. No Bog se, unatoË svemu, nije umorio, nije okrenuo lea tome narodu. Joπ uvijek mu se obraÊao s ljubavlju i strpljivo: “Od vremena svojih otaca odstupate od mojih uredaba i ne Ëuvate ih. Vratite se meni, i ja Êu se vratiti vama — govori Jahve nad Vojskama.” (Redak 7) Na sve πto bi im Bog rekao, odgovarali su: “Zaπto to kaæeπ?” Zar ih je Bog laæno optuæivao? Ako malo razmislimo, zakljuËit Êemo da je narod bio slijep: jednostavno nije vidio svoje pravo stanje. Grijeh za njih viπe nije bio grijeh. Preko proroka Malahije Bog i danas upozorava svoj narod na grijeh formalne, licemjerne poboænosti. Kad ukazuje na naπe slabosti, πto Mu odgovaramo? Duhovna sljepoÊa je straπna opasnost za danaπnji Boæji narod. Moæemo li stanje nazvati drukËije nego duhovnim sljepilom kad, unatoË svemu πto nam je poznato iz Boæje RijeËi, i dalje niπta ne znaËi ako u petak naveËer joπ uvijek obavljamo svakodnevne poslove; ako u subotu Ëinimo ono πto znamo da Bog ne æeli; ako odnose prema osobi drugog spola nismo uskladili s Boæjom voljom; ako posjeÊujemo mjesta na kojima ne bismo trebali biti; ako bez griænje savjesti krπimo zdravstvena naËela; ako naπ SRCE KOJE R AZLIKUJE DOBRO OD ZLA 51 izgled pokazuje da smo se poistovjetili s okolinom; ako u svojemu domu ili izvan njega postajemo robovi medija. Zaπto to Ëinimo? “VjeËni Bog povukao je odreenu i jasnu granicu izmeu pravednika i grjeπnika, izmeu obraÊenoga i neobraÊenoga. Te dvije skupine ne mogu se neosjetno stopiti jedna u drugu, kao kod duginih boja; razlikuju se kao podne od ponoÊi. Oni koji traæe Kristovu pravdu razmiπljat Êe o predmetima velikog spasenja. Biblija je riznica koja njihove duπe opskrbljuje zdravom hranom. Oni razmiπljaju o Kristovom utjelovljenju, o velikoj ærtvi uËinjenoj da bi ih spasila od propasti, da bi dobili oproπtenje, mir i vjeËnu pravdu... Njihove misli su zaokupljene svetoπÊu i istinom, miloπÊu i pravdom. Ja umirem, a Krist æivi u svojim slugama.” (Ellen G. White, Testimonies to Ministers, str. 87.88) Ne moæemo podjednako ugaati i svijetu i Bogu. Ne moæemo ugaati okolini u kojoj æivimo i istodobno iskreno sluæiti Bogu. Zato nam je potrebna boæanska mudrost, duhovno rasuivanje, da umijemo razlikovati dobro od zla. “Svijetu su potrebni ljudi koji misle, ljudi naËela, ljudi koji neprekidno rastu u razumijevanju i rasuivanju.” (Ellen G. White, Gospel Workers, str. 25) “»ovjekove prednosti za stjecanje znanja o istini, koliko god bile velike, neÊe mu biti ni od kakve koristi sve dok srce ne bude otvoreno za primanje istine i dok svjesno ne bude svladana svaka navika i obiËaj koji se protive njezinim naËelima. Onima koji se tako pokoravaju Bogu, s poπtenom æeljom da upoznaju Njegovu volju i izvrπavaju je, istina se otkriva kao Boæja sila za njihovo spasenje. Oni Êe moÊi razlikovati izmeu onoga 52 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI tko govori za Boga i onoga tko govori sâm od sebe.” (Ellen G. White, Isusov æivot, str. 372) Oni koji ne prihvate ove savjete izlaæu se opasnosti da izgube sposobnost razlikovanja dobra od zla. U jednom svjedoËanstvu koje je uputila uËenicima naπih πkola Ellen White je osudila sastanke radi zabave, da bi se jelo, pilo i pjevalo, i kazala da je sve to “nadahnuto duhom odozdo. To je prinoπenje ærtve Sotoni.” Zatim je nastavila: “Oni koji u tome prednjaËe, nanose djelu ljagu koja se ne moæe tako lako izbrisati. Oni ranjavaju svoje duπe i nosit Êe oæiljke cijelog æivota. Onaj tko je uËinio zlo, moæe uvidjeti svoje grijehe i pokajati se; Bog moæe oprostiti prijestupniku; ali sposobnost rasuivanja, koja uvijek treba biti oπtra i osjetljiva da moæe razlikovati sveto od obiËnoga, uvelike je upropaπtena.” (Testimonies, sv. 8, str. 66) Vijest proroka Malahije posebice je upuÊena Crkvi danas. Vrlo je sliËna vijesti upuÊenoj Crkvi u Laodiceji u Otkrivenju 3,14-22. Kao i Laodicejci, Hebreji Malahijinog doba nisu bili svjesni pravog duhovnog stanja, uvjereni da im “niπta ne treba”. A bili su “siromaπni” nebeskim blagom, “slijepi” za svoje zablude, jer im je nedostajalo duhovno razlikovanje dobra od zla, i “goli”, bez Kristove savrπene pravde, bez Njegovog karaktera. Kao u Isusovoj prispodobi o svadbenom ruhu (Matej 22,11-13) stajali su pred Kraljem svemira preziruÊi Njegovo ruho pravednosti, potpuno zadovoljni svojim moralnim dronjcima. Molimo Boga da naπe oËi pomaæe duhovnom pomasti da progledamo. Uzmimo u ruke Njegovu RijeË, razmiπljajmo o Kristu i o onome πto je za nas uËinio. Otvorimo srce istini i odbacimo sve πto nije u skladu s njom. Duh Sveti Êe nas pouËiti; On Êe govoriti naπemu srcu. 53 HoÊemo li pristati na kompromis? “Proπlo je mnogo vremena i rijeË Jahvina bi upravljena treÊe godine Iliji: ‘Idi, pokaæi se Ahabu, jer æelim pustiti kiπu na lice zemlje.’ I ode Ilija da se pokaæe Ahabu... Kad Ahab ugleda Iliju, reËe mu: ‘Jesi li ti onaj koji upropaπÊujeπ Izraela?’ Ilija odgovori: ‘Ne upropaπÊujem ja Izraela, nego ti i tvoja obitelj, jer ste ostavili Jahvu, a ti si sljedbenik Baala. Sada sakupi sav Izrael preda me na gori Karmelu i Ëetiri stotine pedeset proroka Baalovih koji jedu za stolom Izebelinim.’ Ahab pozva sve sinove Izraelove i sakupi proroke na gori Karmelu. Ilija pristupi svemu narodu i reËe: ‘Dokle Êete hramati na obje strane? Ako je Jahve Bog, slijedite ga; ako je Baal, slijedite njega.’ A narod mu nije niπta odgovorio. Ilija nastavi: ‘Ja sam joπ jedini ostao kao prorok Jahvin, a Baalovih je proroka Ëetiri stotine i pedeset. Dajte nam dva junca. Neka oni izaberu sebi jednoga, neka ga sasijeku i stave na drva, ali neka ne podmeÊu ognja. Ja Êu spremiti drugoga junca i neÊu podmetati ognja. Vi zazovite ime svoga boga, a ja Êu zazvati ime Jahvino: bog koji odgovori ognjem pravi je Bog.’ Sav narod odgovori: ‘Dobro!’ ... Kad bijaπe vrijeme da se prinese ærtva, pristupi prorok Ilija i reËe: ‘Jahve, Boæe Abrahamov, Izakov i Izraelov, objavi danas da si ti Bog u Izraelu, da sam ja sluga tvoj i da sam po zapovijedi tvojoj uËinio sve ovo. Usliπi me, Jahve; usliπi me, da bi sav ovaj narod znao da si ti, Jahve, Bog i da Êeπ ti obratiti njihova 54 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI srca.’ I oganj Jahvin pade i proguta paljenicu i drva, kamenje i praπinu, Ëak i vodu u jarku isuπi. Sav narod se uplaπi, ljudi padoπe niËice i rekoπe: ‘Jahve je Bog! Jahve je Bog!’” (1. o Kraljevima 18,1.2.17-24.36-39) Taj poznati dogaaj sadræi niz vaænih pouka. U ono doba — doba proroka Ilije, kralja Ahaba i ravnoduπnog izraelskog naroda — doπlo je do veliËanstvenog sukoba izmeu pravog i laænog uËenja o Bogu. S jedne strane je bio Bog Stvoritelj, a s druge Ëovjek koji je nijekao Njegovo postojanje. Da bi rijeπili dvojbu pred kojom se naπao Izrael, Gospodin se posluæio troipolgodiπnjom suπom. Naravno, kanaanski bog Baal, proizvod ljudske maπte, nije mogao osigurati nuænu kiπu. Na Karmelu je trebalo rijeπiti pitanje: Bog ili Ëovjekova tvorevina Boga. U pozadini je stajalo, zapravo, joπ jedno vaænije pitanje: hoÊe li Ëovjek priznati Boga svojim Stvoriteljem i Vladarom, ili je Ëovjek sâm sebi dovoljan? Pred tim je izborom i danas svaki Ëovjek. U biti glavno pitanje ostaje: na koga se oslanjam — na Boga ili na sebe? Kompromis u proπlosti Ta dvojba se pojavila u svemiru joπ onoga dana kad je uzviπeni aneo Lucifer ustvrdio da je Bog sebiËni tiranin koji stvara zato da bi udovoljio svojoj bolesnoj teænji za slavom i ËaπÊu. AnalizirajuÊi svoje stanje i stanje svijeta, apostol Pavao je pravilno zakljuËio da su ljudi “Istinu — Boga zamijenili laæju, Ëastili i πtovali stvorenje umjesto Stvoritelja” (Rimljanima 1,25 — Duda i FuÊak). Lucifer je od samog poËetka nastojao nametnuti ËovjeËanstvu svoju sliku svijeta, u kojoj nema mjesta za Boga. U tome je bio vrlo uspjeπan sluæeÊi se idolatrijom HO∆EMO LI PRISTATI NA KOMPROMIS? 55 i poganstvom, koji nisu niπta drugo nego evolucijski panteizam: Bog je riba, æivotinja, dio neËega i ograniËen svemirom. SvemoguÊem Vladaru i Stvoritelju nije bilo mjesta. One koji su izjavljivali da stoje na Boæjoj strani Lucifer je neprekidno nastojao navesti na kompromis, na popuπtanje i prilagoavanje. Cijela je povijest do danas obiljeæena njegovim nastojanjem da ljude primora na kompromis. Neki pristaju, drugi ne pristaju. 1. Eva u raju nije kanila odbaciti Boga. Samo je prihvatila zmijin savjet da pokuπa saznati πto je dobro, a πto zlo, da joj se otvore oËi. (Postanak 3,4.5) I tom je prigodom Lucifer nudio kompromis. 2. Kain u poËetku nije ustao protiv Boga — znao je za Njegovo postojanje — ali je prihvatio Luciferovu sugestiju o slobodi biranja naËina kako Ëovjek moæe sluæiti Bogu. (Hebrejima 11,4) 3. Henok je ukoravao ljude prije potopa za grijehe koje su Ëinili i za uvredljive rijeËi koje su izgovarali protiv Boga (Juda 14.15), ali su mnogi ©etovi potomci pristali na kompromis: “Kad su se ljudi poËeli πiriti po zemlji i kÊeri im se narodile, opaze sinovi Boæji da su kÊeri ljudske pristale, pa ih uzimahu sebi za æene koje su god htjeli.” (Postanak 6,1.2) 4. Kad je Bog pozvao Abrahama, “vjerom se Abraham pokori kad primi poziv da ode u zemlju koju je imao primiti u baπtinu. Ode, iako nije znao kamo ide.” (Hebrejima 11,8) Otad Êe Abraham prolaziti Palestinom — ObeÊanom zemljom — uzduæ i poprijeko. Ubrzo je shvatio da iza Boæjeg obeÊanja stoji mnogo veÊa baπtina, “grad s temeljima kojemu je Bog graditelj i tvorac” (redak 10). On ne pristaje na kompromis, kao πto to Ëini ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI 56 njegov sinovac Lot: “Abram ostade u kanaanskoj zemlji, dok je Lot æivio po mjestima u dolini i razapeo svoje πatore do Sodome.” (Postanak 13,12) Sotona se nadao da Êe preko Lota privoljeti Abrahama da se preseli u Sodomu. 5. Mogli bismo tako navesti niz drugih biblijskih liËnosti koje su pristale ili nisu pristale na kompromis. U jednoj osobito opasnoj prigodi, kad se Ëinilo da Êe cijeli izraelski narod krenuti putom otpada, Mojsije ne pristaje na kompromis. “Stade na taborskim vratima i povika: ‘Tko je za Jahvu, k meni!’ Svi se sinovi Levijevi okupe oko njega.” (Izlazak 32,26) To me podsjeÊa na dogaaj kad se u Ljubljani tridesetih godina proπlog stoljeÊa Crkva od πezdesetak vjernika dala zavesti od laænih uËitelja. Moj otac Janko bio je u to doba njihov pastor. Buntovnici su u oËevoj odsutnosti zauzeli iznajmljenu prostoriju koja je sluæila kao molitveni dom. Nakon povratka s puta po Sloveniji otac je saznao od majke πto se dogodilo. Ne oklijevajuÊi, otiπao je u molitveni dom, stao na vrata te glasno rekao okupljenima: “Tko je Gospodnji, k meni.” Samo se manji dio, njih πesnaest, odazvao tome pozivu. Usput reËeno, poslije se cijela buntovna skupina raspala a joπ se desetak njih vratilo u krilo AdventistiËke crkve.* Uvijek je bilo Sotoninog nastojanja da Boæji narod navede na kompromis. 6. Isus je u svoje doba korio ljude spremne na kompromis. A takvih je bilo i u Njegovo doba: “Ipak su mnogi i od Ëlanova Velikog vijeÊa vjerovali u njega. * Prema svjedoËenju moje majke Paule. HO∆EMO LI PRISTATI NA KOMPROMIS? 57 Ali zbog farizeja nisu to javno priznavali, da ne budu izopÊeni iz sinagoge. Jer viπe im bijaπe na srcu slava ljudska nego slava Boæja.” (Ivan 12,42.43) Isus nikad nije popuπtao niti pristajao na kompromis. “Sâm Isus nikad nije otkupljivao mir nagodbom. Njegovo srce prelijevalo se ljubavlju za cio ljudski rod, ali nikad nije bio popustljiv prema njegovim grijesima. On je bio prevelik prijatelj da bi πutio kad su oni polazili putom koji Êe upropastiti njihove duπe — duπe koje je otkupio svojom krvlju. Nastojao je da Ëovjek postane vjeran sebi i vjeran svojemu viπem i vjeËnom dobru. Kristove su sluge pozvane na isti rad... Oni trebaju ‘teæiti za onim πto promiËe mir’ (Rimljanima 14,19), ali se pravi mir ne moæe nikad osigurati kompromisom. Nijedan Ëovjek ne moæe biti vjeran naËelu a da ne izazove protivljenje. Djeca nepokornosti protivit Êe se duhovnom krπÊanstvu.” (Ellen G. White, Isusov æivot, str. 286.287) Kompromis danas Naæalost, situacija danas nije niπta bolja. Pod pritiskom istih ideja koje smo spomenuli, mnogi krπÊani pristaju na kompromis. Danas se velikim slovima piπu ideje poput: PRILAGODI SE OKOLINI, NE BUDI VJERSKI FANATIK, NE SHVA∆AJ BIBLIJU DOSLOVNO, IDI UKOR AK S VREMENOM, NE BUDI KONZERVATIVAN, ZASTARIO. Pritisci tih ideja tako su snaæni da se neki meu nama teπko mogu oduprijeti kuπnji pa pristaju na kompromis. »ovjekov neprijatelj koristi se svakom prigodom koja mu se pruæa. »esto nas ljudi nude hranom i piÊem koji nisu u skladu s naπim uvjerenjem. Da im se ne bismo zamjerili, da bismo ostali pristojni, popuπtamo. I to je 58 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI kompromis. SjeÊam se kako smo svojedobno jedan vjernik i ja posjetili njegovog roaka. Prvi put sam uπao u tu kuÊu. Naπli smo domaÊina kako sjedi za stolom nad otvorenom Biblijom, a s Ëaπom i bocom vina pred sobom. DomaÊin Mato bio je vrlo ljubazan. Nakon πto me naπ vjernik predstavio, domaÊin je donio Ëaπe i htio ih natoËiti. Brzo sam rekao: “Hvala, ali ja ne pijem!” “Ako neÊete piti sa mnom, van iz moje kuÊe!” rekao je oπtro. Zamolio sam za dopuπtenje da se prije odlaska pomolimo. U molitvi sam spomenuo i unuËicu SunËicu koju su dotad odgajali, ali su je roditelji zbog nekog nesporazuma odveli k sebi. To je domaÊicu jako pogodilo. Nakon molitve napustili smo dom. SljedeÊi put su nas doËekali raπirenih ruku zato πto je Bog usliπao jednostavnu molitvu. To je poslije dovelo do obraÊenja domaÊina i domaÊice. U odreenim prigodama vrlo je vaæno ostati jednak s ostalima, niËim se ne isticati, pogotovo kad drugi govore o filmovima, o svojim nemoralnim doæivljajima, kad priËaju neumjesne πale... Teπko je ostati po strani. Lakπe je pristati na kompromis. Neki se ljudi ponaπaju napuhano, bahato, pokazuju prijezir prema ljudskim i krπÊanskim vrijednostima. A mi æelimo biti u njihovom druπtvu, æelimo im biti prijatelji... I to je prigoda za kompromis. Kako izbjeÊi kompromis? Kako se oduprijeti takvim pritiscima? Kako ostati na Boæjoj strani? HO∆EMO LI PRISTATI NA KOMPROMIS? 59 1. Ponajprije, ne smijemo se oslanjati na ljudsku mudrost. Ljudi danas mnogo znaju i mogu, ali je Bog mudriji. Pavao je pozvao krπÊane: “Da se vaπa vjera ne oslanja na ljudsku mudrost, nego na Boæju snagu.” (1. KorinÊanima 2,5) 2. Pazimo da nam se srce ne veæe uz zlo u svijetu. Apostol Pavao je govorio o razlici izmeu onih koji su ostali vjerni Bogu i onih koji su pristali na kompromis. “Gledaj da brzo doeπ k meni, jer me Dema ostavio iz ljubavi prema svijetu i otiπao u Solun... Jedini je Luka sa mnom.” (2. Timoteju 4,9-11) 3. Ne ponaπajmo se kao ostali u ovome svijetu. “Nemojte se prilagoivati ovomu svijetu! Naprotiv, preobliËavajte se obnovom svoga uma da mognete uoËavati πto je volja Boæja: πto je dobro, ugodno i savrπeno!” (Rimljanima 12,2) 4. Ostanimo nepokolebljivo uz Gospodina i uz Njegovu istinu. “Prema tome, ljubljeni, jer ovo unaprijed znate, Ëuvajte se da ne biste zavedeni zabludom zloËinaca izgubili svoj Ëvrsti stav! ©toviπe, rastite u milosti i pravoj spoznaji naπega Gospodina, Spasitelja Isusa Krista!” ... “I vas, koji ste nekad bili otueni i koji ste postali neprijatelji svojim miπljenjem i zlim djelima, sada Bog izmiri u Kristovu smrtnom tijelu, smrÊu, da vas izvede preda se svete, neporoËne i besprijekorne, ako doista ustrajete u vjeri, utemeljeni i postojani i neodjeljivi od nade Radosne vijesti koju ste Ëuli, koja je propovijedana svakom stvorenju pod nebom...” (2. Petrova 3,17.18; Koloπanima 1,21-23) ©to Êemo izabrati: nepokolebljivost ili kompromis? Nama je ostavljeno da odluËimo. 60 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI Ima li nade za mene? “Ima li nade za mene? Volim Krista, ali nisam uvijek onakav kakav bih trebao biti. ©to ako me iznenada snae smrt?” Gorske sjene su pale na grad i nagovijestile dolazak noÊi. Na istoku, na drugoj strani Jordanske doline, moapski breæuljci su joπ bili obasjani suncem. Umorni poljodjelci su æurili prema gradskim vratima πto su se zatvarala Ëim bi pao mrak. Ionako su se svi bojali... Oko dvadeset pet kilometara dalje utaborio se neprijatelj... Dva stranca — to se primjeÊivalo po njihovoj odjeÊi — uπli su zajedno s mnogima. Nisu proπli neopaæeno. Ionako su svi u gradu bili oprezni i sumnjiËavi prema stranim osobama. Za njihov dolazak saznao je i kralj. Stranci su potraæili prenoÊiπte i uπli u prvu kuÊu koja ga je mogla pruæiti. »inilo im se da Êe tako biti najsigurniji. Ali i æena koja ih je primila odmah je znala s kim ima posla. No znala je neπto πto oni nisu znali: da Êe ih kod nje za koji trenutak traæiti. O tome dogaaju Ëitamo u Joπui 2,3-6: “Tada kralj jerihonski poruËi Rahabi: ‘Izvedi ljude koji su doπli k tebi, koji su uπli u tvoj dom, jer su doπli uhoditi svu zemlju.” Ali æena uze ona dva Ëovjeka, sakri ih i reËe: ‘Istina, ti su ljudi doπli k meni, ali ja nisam znala odakle su. Kada se u sumrak zatvarahu gradska vrata, oni odoπe, i ja ne znam kamo su krenuli. Poæurite za njima, jer ih joπ moæete stiÊi.’ A ona ih bijaπe izvela na krov i sakrila ih pod netrveni lan πto ga je ondje razastrla.” IMA LI NADE ZA MENE? 61 Nedvojbeno smo primijetili da je Rahaba lagala kraljevim uhodama. No o tome malo poslije. Kad je ostala sama, Rahaba je iziπla na krov. “Dok joπ oni gore ne bijahu zaspali, popne se Rahaba k njima na krov i reËe im: ‘Znam da vam je Jahve dao ovu zemlju, jer nas je sve uhvatio strah od vas, i prezaju od vas svi æitelji ovoga kraja. Jer Ëusmo kako je Jahve isuπio vodu Crvenoga mora pred vama, kada ste izaπli iz Egipta, i ono πto ste uËinili dvojici kraljeva amorejskih s druge strane Jordana... Kad smo Ëuli sve to, zastalo nam srce, i nitko da smogne snage da vam se suprotstavi, jer Jahve, Bog vaπ — on je Bog gore na nebesima i dolje na zemlji. Zakunite mi se, dakle, Jahvom da Êete i vi uËiniti milost domu oca moga, kao πto i ja uËinih milost vama, i dajte mi pouzdan znak da Êete ostaviti na æivotu moga oca i moju majku, braÊu moju i sestre moje, i sve njihovo, i da Êete nas izbaviti od smrti.’” (Redci 8-13) Zanimljivo je iz njezinih rijeËi iπËitati kako je Bog djelovao na njezino srce. Rahaba je vjerovala u izraelskog Boga. Odjednom postajemo svjesni da je Bog namjerno doveo dvojicu Izraelaca u njezin dom jer je poπtovao njezinu vjeru i æelio je spasiti ukuÊane toga doma. Zanimljivo je pratiti kako je ta æena postala vjernica. Bila je svjesna da se ne vrijedi boriti protiv Jahve, Izraelova Boga. Odbacila je sve predrasude prema Izraelcima i jednostavno se predala na milost i nemilost Bogu kojega je poznavala samo po onome πto je Ëula o Njemu. Da smo bili na mjestu dvojice Izraelaca, pretpostavljam da bismo Rahabu pouËili da Bog ne podnosi laæ. A da je doπla u naπu crkvu, nisam siguran da bismo bili spremni druæiti se s njom. Vjerojatno bismo o njoj i poslije nekoliko godina znali reÊi: “Znaπ, to je ona...!” 62 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI Hvala Bogu πto je naπ Bog drukËiji. U poganskom Jerihonu vidio je jedno iskreno srce. Znao je da je ona grjeπnica, ali grijeh nije zapreka za milost niti za pokajanje. Bog je u njoj vidio æenu koja moæe postati jedna od njegovih junakinja vjere bez obzira na svoje dotadaπnje æivljenje. Bog ju je primio onakvu kakva je bila. Nije li i nas tako primio? Nemojmo reÊi da smo bili bolji od nje! Nakon Rahabinih ozbiljnih rijeËi Izraelci su s njom sklopili dogovor: “Odgovoriπe joj ljudi: ‘Æivotom svojim jamËimo za vas, samo ako nas ne izdate. Kad nam Jahve dade zemlju, iskazat Êemo ti milost i vjernost. Kad uemo u zemlju, posluæi se ovim znakom: priveæi ovu crvenu vrpcu za prozor kroz koji nas spuπtaπ, i sakupi kod sebe, u kuÊi, svoga oca i svoju majku, i svoju braÊu, i svu svoju rodbinu. Tko god od vas stupi preko praga tvoje kuÊe, krv njegova na glavu njegovu: nije krivnja na nama — sam je krivac svojoj smrti; a tko ostane s tobom u kuÊi, krv njegova neka padne na glave naπe — mi Êemo biti krivci ako ga se tko rukom dotakne. Ako pak izdaπ ovu naπu stvar, slobodni smo od zakletve kojom si nas zaklela.’ A ona odgovori: ‘Neka bude kako rekoste!’ Tada ih pusti, i oni odoπe, a ona zaveza na prozor crvenu vrpcu.” (Redci 14.18-21) Vrpca je bila znak njezinog spasenja, simbol Kristove krvi. PodsjeÊala je na nadvratnike i dovratnike koje su Izraelci premazali krvlju one sudbonosne noÊi u Egiptu. Ta krv je bila istinit znak. Zasigurno bismo u ovom biblijskom zapisu mogli naÊi i druge pouke, ali svrha ovoga prouËavanja jest odgovoriti na pitanje postavljeno na poËetku. ©to bi se dogodilo s Rahabom da je umrla prije osvajanja Jerihona? Bi li je Bog primio? Uvjereni smo da IMA LI NADE ZA MENE? 63 bi. Zaπto? Zar je æivjela u skladu s boæanskim naËelima? Zar su joj njezini gosti objasnili kako treba æivjeti da bi ugodila Bogu? Zar su joj objasnili kako treba svetkovati subotu? Da Bog ne podnosi laæ? Da je Bog objavio Deset zapovijedi i da se moæe spasiti samo onaj tko ih vrπi? Ima joπ jedno, sudbonosnije pitanje koje mi je postavila jedna iskrena vjernica. ©to bi se dogodilo s nama ako bi nas sad zatekla smrt? Bismo li bili spaπeni? Uvjeren sam da smo svjesni svoje nesavrπenosti... Bi li nas Bog ipak primio, ili bismo bili zauvijek izgubljeni? Odgovor glasi: ovisi o nama. Ovisi o tome kome smo se predali i u koga smo se pouzdali. Rahaba se jednostavno predala Boæjim rukama. Ellen White kaæe da su mnogi u Jerihonu dijelili njezinu uvjerenost da je izraelski Bog pravi Bog. Ali to nije bilo dovoljno. Niπta nisu uËinili s tom spoznajom; niπta se nije promijenilo u njihovu æivljenju. Rahaba je odmah odbacila idolopoklonstvo. Njezino priznanje u jedanaestom retku sliËno je priznanju apostola Petra, Tome, Pavla i milijuna drugih krπÊana koji su se svim svojim biÊem predali Bogu i oslonili se iskljuËivo na Kristove zasluge. Rahaba se predala na milost i nemilost, nije imala πto ponuditi u zamjenu za spasenje svojega æivota. Da bismo odgovorili na niz naπih pitanja, pozabavimo se nekoliko trenutaka Isusom Kristom. On je na Zemlji æivio Ëistim, svetim æivotom, ispunjen ljubavlju, potpuno se oslanjajuÊi na Boga. Taj svoj bezgrjeπni æivot On daje pokajanom grjeπniku kao dar. Njegov savrπeni karakter prikazan je svadbenim ruhom (Matej 22,11). Izaija ga naziva joπ jednim imenom: “RadoπÊu silnom u Jahvi se radujem, duπa moja kliËe u Bogu mojemu, jer me odjenu haljinom spasenja, zaogrnu plaπtem pravednosti, kao æenik kad sebi vi- 64 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI jenac stavi ili nevjesta kad se uresi nakitom.” (Izaija 61,10) Krist daje svoju “haljinu spasenja”, svoj “plaπt pravednosti” da njime pokrije naπe prljave dronjke ljudskih pokuπaja da osiguramo pravednost (Izaija 64,5). Bez obzira na naπu ljudsku grjeπnost, ako se predamo i pokorimo Kristu, naπe se srce sjedinjuje s Njegovim srcem, naπa se volja stapa s Njegovom voljom, naπ um postaje jedno s Njegovim umom, naπe se misli usklauju s Njegovim mislima — mi æivimo Njegovim æivotom. Pokriveni smo plaπtem Njegove pravednosti. Kad gleda grjeπnika koji je uzvjerovao i pokajao se, Bog ne vidi golotinju i deformiranost grijeha, veÊ haljinu pravednosti koju je Krist stvorio savrπenom posluπnoπÊu Zakonu. U Isusovoj usporedbi o svadbenom ruhu uzvanik koji je ostao u svojoj odjeÊi nije izbaËen zbog nevjerstva. On je prihvatio poziv na svadbu. Ali nije bilo dovoljno πto je doπao na svadbu. Bilo mu je potrebno svadbeno ruho. Tako ni vjera u kriæ nije dovoljna. Da bismo mogli iziÊi pred Kralja svemira, potreban nam je Kristov savrπeni æivot, Njegov pravedni karakter. Nama grjeπnicima nije dovoljno samo oprostiti dug, nego moramo i obnoviti svoj bankovni raËun. Nije dovoljno da budemo osloboeni zatvora, nego moramo biti prihvaÊeni i posvojeni u Kraljevu obitelj. Kristova posredniËka sluæba ima dvostruki cilj: oproπtenje i odijevanje. Golgota je oznaËila zavrπetak jednog savrπenog æivota i savrπene ærtve. Nama je potrebno jedno i drugo. Uvjeren sam da sad nije teπko odgovoriti na pitanje: πto Êe se dogoditi ako iznenada umrem? Ili: πto Êe se dogoditi ako umrem prije nego πto sam dostignuo duhovno stanje koje Bog oËekuje od mene? IMA LI NADE ZA MENE? 65 Bog ima svoje mjerilo pravednosti: Deset zapovijedi. Njihovo savrπeno ispunjenje mogli bismo oznaËiti kao “mjeru punine Kristove veliËine” (Efeæanima 4,13). Tijekom æivota se razvijamo i rastemo u odnosu na mjerilo pravednosti. PoËeli smo rasti kad smo prihvatili Krista koji nas je preobrazio u novog Ëovjeka. Dakle, i za to stanje u kojemu smo se naπli, moæemo zahvaliti samo Isusu Kristu. I za rast zahvaljujemo samo Njemu. Svi se nalazimo u razliËitim fazama rasta; dostignuli smo razliËite “visine”. Naravno, nitko nije dostignuo Kristovu veliËinu, ali nam je to cilj. Æelimo biti sliËni Njemu. Meutim, kad nas gleda, naπ nebeski Otac ne vidi koliko nam joπ nedostaje do cilja — ionako se nemamo Ëime hvaliti — veÊ vidi svojega ljubljenog Sina, naπega Spasitelja Isusa. Kako vidimo, mi nismo niπta, On je za nas sve. Isus nadomjeπta naπe nedostatke, ono πto joπ nismo dosegnuli. To je radosna vijest. Nitko ne mora æivjeti u strahu zbog svojih slabosti i nedostataka. Ali svakodnevno moramo nastojati ostati u Kristu. On se pobrinuo da imamo snagu æivjeti æivotom ugodnim Bogu. On je jamac da moæemo pobijediti i s Njim i po Njemu. S Njim moæemo postiÊi stanje koje od nas oËekuje, da naπe srce i æivot budu potpuno predani Boæjoj volji i sluæbi, da neprekidno rastemo u boæanskoj spoznaji, da æivimo prema svjetlosti koju smo primili radujuÊi se æivotu pobjede. Ako doe smrt, a nismo dostignuli “mjeru punine Kristove veliËine”, ono πto nedostaje On Êe nadoknaditi svojom pravednoπÊu. Najvaænije je da u naπemu æivotu Krist uvijek bude sve i u svemu. Tada Êemo bolje razumjeti molitvu Zaharije, oca Ivana Krstitelja: “Neka je hvaljen Gospodin, Bog Izraelov, jer se udostoja da 66 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI otkupi narod svoj i da nam podigne silna Spasitelja meu potomstvom Davida, sluge svoga... da mu bez straha, izbavljeni od ruku neprijateljâ, sluæimo u svetosti i pravednosti pred njim u sve naπe dane.” (Luka 1,68.69.74.75) 67 IscjeljujuÊa snaga ljubavi “Sada ovako govori Jahve, koji te stvorio, Jakove, koji te sazdao, Izraele: “Ne boj se, jer ja sam te otkupio; imenom sam te zazvao: ti si moj! Kad preko vode prelaziπ, s tobom sam; ili preko rijeke, neÊe te preplaviti. Poeπ li kroz vatru, neÊeπ izgorjeti, plamen te opaliti neÊe. Jer ja sam Jahve, Bog tvoj, Svetac Izraelov, tvoj spasitelj. Za otkupninu tvoju dajem Egipat, mjesto tebe dajem Kuπ i ©ebu. Jer dragocjen si u mojim oËima, vrijedan si, i ja te ljubim. Stog i dajem ljude za tebe, i narode za æivot tvoj. Ne boj se, jer ja sam s tobom. S istoka Êu ti dovest potomstvo i sabrat Êu te sa zapada. ReÊi Êu sjeveru: ‘Daj mi ga!’ a jugu ‘Ne zadræavaj ga!’ Sinove mi dovedi izdaleka, i kÊeri moje s kraja zemlje, sve koji se mojim zovu imenom, i koje sam na svoju slavu stvorio, koje sam sazdao i naËinio.” (Izaija 43,1-7) Ovaj tekst moæemo podijeliti na dva dijela: na retke 1-4 i retke 5-7. Leæala je veÊ viπe tjedana u bolnici, a lijeËnici nisu mogli ustanoviti uzrok njezine bolesti. Propovjednik koji ju je posjeÊivao, sumnjao je da je uzrok bolesti koja je polako gasila æivot bila neka duπevna bol. Æena je bila rastavljena. Njezin mlai sin æivio je s ocem u obliænjem gradu. Udana kÊi u drugom gradu rijetko je kad posjeÊivala majku. Prigodom jednog posjeta propovjednik ju je upitao: “Je li vas sin koji put posjetio?” Odmah je primijetio da je dotaknuo bolnu ranu. 68 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI “Vjerojatno viπe nije æiv”, rekla je. “Da je æiv, sigurno bi me posjetio.” Razgovarali su o njezinom djeËaku. To je bila jedina tema za koju je pokazala zanimanje. Propovjednik se pitao nije li njezin sin kljuË borbe za æivot. Bi li njegova ljubav mogla izlijeËiti bolesnu majku? Zato je predloæio da bi mogli, Ëim se oporavi, zajedno posjetiti njezinog sina. Nakon toga razgovora poËela se naglo oporavljati. “Nismo obavijestili djeËaka da Êemo ga posjetiti”, prisjeÊa se poslije propovjednik, “ali sam bio prisutan kad je taj petnaestogodiπnji djeËak silazio stubama dok ga je majka Ëekala pred πkolom. Kako je to bio dirljiv susret!” Sjedinjenje sa sinom preobrazilo je tu æenu — izlijeËila ju je ljubav. Poznati krπÊanski psiholog kaæe: “PrisjeÊajuÊi se proteklih godina, svjestan sam da je uvijek prisutna samo jedna velika potreba — sveopÊa potreba za ljubavlju. Ljudi ne mogu opstati bez ljubavi. Ako je ne dobiju, propadaju.” Æivimo u svijetu u kojemu ljubav sliËi izgubljenom akordu u simfoniji æivota. Neprijateljstvo, sebiËnost i strah istjerali su tu vrlinu iz mnogih srca. U Ëovjekovoj borbi da preæivi Ëini se nemoguÊim voljeti drugoga. “Moæda smo izgubili sposobnost da volimo”, kaæe sveuËiliπni profesor koji se bavi tim problemom. “Moæda je Ëovjek proπao fazu u kojoj je moguÊe voljeti.” PriËa se kako je u nekom domu za nezbrinutu djecu vladala velika smrtnost. »inilo se da su djeca neishranjena. U drugom domu smrtnost djece bila je vrlo mala. Sva su djeca bila zdrava. Zdravstvena njega u obama domovima bila je na visokoj razini. No postojala je jedna razlika. U domu s niskom smrtnoπÊu djelatnici su svakog ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI 69 dana petnaestak minuta posveÊivali djeci njegujuÊi ih s ljubavlju. Tih nekoliko minuta njege i ljubavi bile su jednako vaæne za æivot kao hrana. Adventistima prijeti opasnost da se zaraze suvremenom boleπÊu nemara i ravnoduπnosti. Ne zaboravimo da je neljudskost koju Ëovjek pokazuje prema Ëovjeku njegov najveÊi grijeh. Psihijatar Alfred Adler zakljuËio je na osnovi tisuÊa sluËajeva da je nedostatak ljubavi osnova svih ljudskih promaπaja. Erich From je rekao da je u korijenu svih simptoma koje Ëovjek otkriva njegova nesposobnost da voli. Kako steÊi sposobnost da volimo? “Ljubav je temelj poboænosti”, piπe Ellen White. “©to god tko govorio, nema Ëiste ljubavi prema Bogu ako nema nesebiËne ljubavi prema svojemu bratu. Nikad neÊemo steÊi taj duh ako se samo budemo trudili voljeti bliænje. Potrebno je da se Kristova ljubav useli u naπe srce. Kad se naπe ja stopi s Kristom, ljubav Êe se spontano pojaviti. Savrπenost krπÊanskog karaktera dostiÊi Êemo kad se u naπemu srcu bude neprestano javljala æelja da pomognemo bliænjima i da im donesemo blagoslov — kad nebesko SunËevo svjetlo ispuni naπe srce i pokaæe se na naπemu licu.” (Isusove usporedbe, str. 262.263) Milan je prije viπe godina oËajavao pitajuÊi se vrijedi li uopÊe æivjeti. Svi su ga napustili jer se silno zaduæio. MuËio ga je osjeÊaj krivnje zbog svijesti da je æivio sebiËno. A onda je upoznao jednog naπeg vjernika koji je takoer podnio mnoge nevolje i nepravde u æivotu, ali je ostao smiren i zadovoljan. 70 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI Naπ vjernik otkrio mu je tajnu: “Kad god doete u kuπnju pomisliti da dalje ne moæete, podsjetite se: Bog me voli, Bog me voli, Bog me voli!” Milan je prihvatio savjet. Ubrzo je i sâm stekao novi osjeÊaj mira i radosti. Promijenila ga je svijest da ga Bog voli. “Odnos izmeu Boga i svake duπe tako je osoban i potpun kao da nema nijedne druge duπe na Zemlji s kojom bi podijelio svoju briænu paænju, nijedne druge duπe za koju bi dao svojega ljubljenog Sina.” (Ellen G. White, Koraci prema Kristu, str. 106) Isus je prikazao Boæju ljubav slikom kvoËke i piliÊa. GovoreÊi o Jeruzalemu i njegovim stanovnicima, rekao je: “Koliko puta htjedoh skupiti tvoju djecu kao πto kvoËka skuplja svoje piliÊe pod krila, ali vi ne htjedoste!” (Matej 23,37) OsjeÊaπ li se ponekad beznaËajnim trunom praπine u ovom zbunjujuÊem svijetu? Jesi li jedan od milijuna koji se smatraju nemoÊnim lutkama u rukama sudbine? Spoznaja da je u Boæjim oËima tvoj æivot osobito vrijedan dat Êe ti novu nadu. Bog je jednom prigodom izrazio svoju ljubav za izraelski narod rijeËima: “Kako da te dadem, Efrajime, kako da te predam, Izraele!... Srce mi je uznemireno, uzavrela mi sva utroba...” (Hoπea 11,8) Cijenu koju je Bog platio za nas shvatit Êemo samo ako znamo da Njegova ljubav ne prestaje. Izloæimo li svoje srce toplini Boæjeg suosjeÊanja, nestat Êe bol naπe duπe, nestat Êe osjeÊaj krivnje i bojazni. Na drugom mjestu Bog kaæe: “Jer dragocjen si u mojim oËima, vrijedan si, i ja te ljubim... Ne boj se, jer ja sam s tobom...” (Izaija 43,4.5) Jedna je obitelj odvela na selo odgojno zapuπtenog djeËaka. Prve nedjelje Crkva je organizirala izlet pa su ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI 71 udomitelji poveli djeËaka sa sobom. Naæalost, drugi su ga hladno primili iz bojazni da bi mogao loπe utjecati na njihovu djecu. Izlet je odræan pokraj jezera, pa su djeca mogla ploviti na splavi, πto im je bilo osobito uzbudljivo. Neki maliπan se odjednom okliznuo na splavi i pao u vodu. BuduÊi da nije znao plivati, poËeo je dozivati u pomoÊ. Odrasli su potrËali prema obali, ali je djeËak iz grada veÊ skoËio u vodu. Ubrzo je dovukao maliπana na obalu. Stariji su priskoËili, izvukli dijete i odmah ga umotali u pokrivaËe. Na njegovog spasioca nitko nije obraÊao pozornost; stajao je postrance, mokar, na vjetru. Onda se netko sjetio prikupiti novac kao nagradu hrabrom spasiocu. Stariji vjernik priπao je djeËaku koji je drhtao od hladnoÊe i rekao mu: “Evo, mladiÊu! Time æelimo pokazati da cijenimo tvoju poærtvovnost!” DjeËak je vidio ispruæenu ruku s novcem, a onda je pogledao Ëovjeka u lice i rekao: “Ne æelim vaπ novac! Ali ako æelite neπto uËiniti za mene, poπaljite mi nekoga tko Êe me voljeti!” VeÊina ljudi neÊe tako otvoreno izreÊi svoju potrebu. Kako se lako moæe dogoditi da budemo Laodicejci koji se svime hvale, a izgubili su svoju prvu ljubav! MoguÊe je da spremno prihvatimo razne odgovornosti u Crkvi, domu i πkoli, a da nam duπa bude liπena Kristove suÊuti koja jedino moæe ozdravljati usamljena, obeshrabrena, zanemarena i neshvaÊena srca. Temeljita promjena u naπemu æivotu nastat Êe samo onda ako shvatimo da nas Bog neizmjerno voli. Svijest da smo predmet Njegove ljubavi uËinit Êe da iz nas poËne zraËiti sigurnost i povjerenje za kojim toliki Ëeznu. Samo Kristova ljubav moæe uËiniti tu promjenu u srcu. 72 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI Odbacimo laænu sliku o sebi; nemojmo se zavaravati da je sve u redu s naπom duhovnosti. Prihvatimo Isusovu zapovijed: “Ljubite jedan drugoga; kao πto sam ja ljubio vas, ljubite i vi jedan drugoga.” (Ivan 13,34) Svijet Ëezne za ljubavlju, za onom istinskom ljubavlju koja teËe iz Kristovog srca u naπa srca. Pokaæimo ljudima oko sebe da ih Bog voli! 73 Slijepi kraj zdravih oËiju? Napetost, neprimjetna ljudskom oku, sve viπe je rasla. Sotona i demoni su znali da Êe Isus uskoro dovrπiti svoju sluæbu na Zemlji. I svemir se pripremao za divovsku bitku koja Êe se odigrati za koji dan. Sâm Isus je obavijestio uËenike o buduÊim dogaajima: “Zatim povede sa sobom Dvanaestoricu te im reËe: ‘Evo, uzlazimo u Jeruzalem, gdje Êe se ispuniti sve πto su Proroci pisali o Sinu »ovjeËjemu. Bit Êe predan poganima, bit Êe izrugivan, zlostavljen i popljuvan. BiËevat Êe ga i ubiti. Ali Êe on treÊi dan uskrsnuti.” (Luka 18,31-33) SluπajuÊi to tragiËno proroËanstvo, uËenici su vjerojatno u sebi ponavljali: To se neÊe dogoditi! Moæda su govorili da je u tome sluËaju ludost uopÊe iÊi u Jeruzalem. Zaπto se izlagati opasnosti ako se ona moæe izbjeÊi? Pomnjivije ispitivanje biblijskih izvjeπtaja pokazuje da je Isus to govorio negdje u Pereji prije odlaska u Jeruzalem. Teπko je reÊi koliko su od svega uËenici uopÊe razumjeli. OËito su odbacili sve πto se nije slagalo s njihovim uvrijeæenim idejama o kraljevstvu koje Êe Isus uspostaviti na Zemlji. Joπ samo nekoliko dana. Oni to nisu znali, ali je Isus znao. Njegove misli su bile usmjerene na bitku s gospodarom bezdana koja ga je Ëekala. Sigurno se pitao kako Êe bitka teÊi. Odjednom je stao i pogledao u divlju smokvu pokraj puta. Tamo, u granju, sjedio je Ëovjek. “Kad Isus doe na to mjesto, pogleda gore te mu reËe: ‘Zakeju, sii 74 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI brzo, treba da se danas zadræim u tvojoj kuÊi.’” (Luka 19,5) Pismo ne izvjeπÊuje o reagiranju uËenika na taj iznenadni susret. Da je postojao zapis, vjerojatno bismo Ëitali kako su se pitali: ©to nas joπ Ëeka? Nisu shvaÊali Isusov naËin razmiπljanja i metode kojima se sluæio. Evo, prolaze Jerihonom na putu u Jeruzalem. Tamo ih Ëeka neizvjesnost. A On ima vremena stajati pod drvetom i gledati kako se omanji carinik spuπta niz deblo. K tome idu i njegovoj kuÊi! Zar Isus nije tri i pol godine Ëinio tako? Kamo god iπli, uvijek bi se netko isprijeËio kad su se tome najmanje nadali. Gubavac, pa deset gubavaca! Neke fanatiËne æene s gomilom djece. Pa onaj momak πto su ga spustili kroz otkriveni krov. Onda oni goli, opsjednuti demonima, koji trËe iz grobova. Pa sumnjiva samarijanska æena na seoskom studencu. Zar se od sakupljaËa poreza moglo oËekivati neπto bolje od silaæenja s drveta? Zacijelo je dan veÊ odmaknuo kad su konaËno iziπli iz Jerihona i ostavili sretnog Zakeja. HoÊe li ikad biti kraj smetnjama? ©to ih joπ oËekuje na putu prema Jeruzalemu? Kraljevstvo ili muËeniËka smrt? Iz razmiπljanja ih je trgnula vika: “Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!” Vikanje nije prestajalo. Moæda Êe Isus zanemariti takvu nedoliËnu viku. Moæda Êe ovaj put ipak poæuriti na cilj. No Isus se veÊ zaustavio. Okrenuo se prema rubu puta. “Isus se zaustavi te reËe: ‘Zovnite ga!’ Zovnu slijepca i reknu mu: ‘Uzdaj se! Ustani, zove te!’ On baci svoj ogrtaË, skoËi i doe k Isusu. Isus ga upita: ‘©to hoÊeπ da ti uËinim?’ ‘Rabbuni, da progledam!’ odgovori mu slijepac. ‘Hajde — reËe mu Isus — tvoja te vjera spasila!’ Smjesta progleda i uputi se za njim.” (Marko 10,49-52) SLIJEPI KR AJ ZDR AVIH O»IJU? 75 I to su uËenici mogli smatrati ometanjem. Meutim, za Isusa je to bio put koji je vodio na Golgotu. StoljeÊima prije Isusova dolaska na Zemlju prorok Izaija je naÊulio uπi i zamijetio odluËnost u Mesijinu glasu: “Gospod mi Jahve pomaæe, zato se neÊu smesti. Zato uËinih obraz svoj ko kremen, i znam da se neÊu postidjeti.” (Izaija 50,7) Duga sjena kriæa protegnula se preko najljepπih trenutaka Njegove sluæbe. Smirna koju su mudraci donijeli da mu se poklone kao Djetetu pretkazivala je Njegov pogreb. Mirisni nard koji je Marija izlila na Njegove noge bio je predslika groba. Isus je uvijek bio svjestan kriæa, muke koja ga oËekuje i odvajanja od Oca. Zar je mogao drukËije nego uËiniti “obraz svoj ko kremen”? No Isus je imao dobar vid; uvijek bi krajiËkom oka vidio nekoga kome je bila potrebna Njegova paænja. Na putu da pomogne umiruÊoj djevojËici stao je da bi razgovarao s oËajnom æenom koja se dotaknula Njegova plaπta. Na putu prema sudnici, u kojoj Êe predstavnici Boæjeg naroda pogaziti pravdu, On ima vremena pogledom potraæiti svojega prijatelja koji ga je upravo izdao. Na putu prema Golgoti, dok tetura pod teretom kriæa, On ima vremena obratiti se nesretnim æenama koje plaËu zbog Njegovih patnji. Na putu da ljudskom rodu osigura izbavljenje od grijeha, dok trpi neizrecive muke tijela i duha, On ima vremena za svoju majku pod kriæem te je predaje uËeniku da se o njoj skrbi u starosti. Na putu u smrt Ëuje pokajanje u glasu razbojnika koji visi kraj Njega — i upuÊuje mu poziv da ue u raj. Bez obzira na vaænost svoje misije, Isus je uvijek imao vremena koje Êe posvetiti Ëovjeku kraj sebe. Nema 76 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI sumnje da je imao osobito izraæenu sposobnost perifernog vida. Svi koji imamo zdrav vid znamo da moæemo gledati ravno ispred sebe, a istodobno krajiËkom oka zapaziti neki pokret. Ta je sposobnost vrlo vaæna za svakidaπnji æivot. Naæalost, neke bolesti, primjerice glaukom, razaraju oËne æivce odgovorne za prijenos slika s periferije. »injenica je da takve oËne bolesti napreduju tako neprimjetno da bolesnik i ne zapaæa da mu se vidno polje suæava. Prije nego πto postane svjestan svojega stanja, ustanovit Êe da gleda kao kroz tunel. Moæemo reÊi da je Isus u prenesenom, duhovnom smislu imao veoma oπtar vid, posebice periferni. A mi? Je li s naπim vidom sve u redu? Svi imamo neke ciljeve. Neki su meu nama zaokupljeni materijalnim ciljevima: vide samo novËanice i teËajnu listu. Drugi su zaokupljeni Ëuvanjem onoga πto posjeduju: kuÊama, imanjem, brakom, radnim mjestom, poloæajem. Neki svoj pogled usmjeravaju u buduÊnost; istraæuju proroËanstva æeleÊi naÊi neπto πto Êe ih uzbuditi i uzburkati im krv. Ali ima i onih koji iz dana u dan gledaju u Krista nastojeÊi saËuvati prisnu zajednicu s Njim. Sve je to dobro, ali na πto je zapravo prikovan naπ pogled? ZamjeÊujemo li πto se dogaa na periferiji naπega vidnog polja? Doπlo je vrijeme da povjerujemo Isusovim obeÊanjima: “Ne brinite se tjeskobno i ne govorite: ©to Êemo jesti, ili πto Êemo piti, ili u πto Êemo se obuÊi?! — to sve traæe pogani — jer zna Otac vaπ nebeski da vam je to sve potrebno. Zato najprije traæite kraljevstvo Boæje i njegovu pravednost, a to Êe vam se nadodati! Dakle: ne brinite se tjeskobno za sutraπnji dan, jer Êe se sutraπnji dan brinuti za se! Svakom je danu dosta njegove muke.” (Matej 6,31-34) SLIJEPI KR AJ ZDR AVIH O»IJU? 77 Svima nam prijeti opasnost da nam vid toliko oslabi da oko sebe niπta viπe ne vidimo osim svojega cilja, pa bio on i hvalevrijedan. Isus je primjerom pokazao da je vaæno imati cilj, ali da, bez obzira na njegovu vaænost, moramo oko sebe zamijetiti one kojima je potrebna naπa pomoÊ. Kaæu da je vaæno s vremena na vrijeme otiÊi na pregled oËiju. Bilo bi dobro da poemo na pregled oËiju velikom LijeËniku. Zapravo je On veÊ postavio dijagnozu, svima nam znanu: “Ti tvrdiπ: ‘Bogat sam, nagomilao sam bogatstvo; niπta mi ne treba’, a ne znaπ da si upravo ti nesretan, i bijedan, i siromaπan, i slijep.” (Otkrivenje 3,17) Pregledom se mogu utvrditi dvije mrlje ili viπe slijepih mrlja. To moæe biti dijete u crkvi koje æeljno oËekuje tvoju paænju, lijepu rijeË; ili vjernici koji teæe za utjehom; ili suradnik na poslu koji se odjednom naπao pritisnut teπkim æivotnim teretima; ili bliænji koji jedva sastavlja kraj s krajem; ili supruænik koji nastoji privuÊi tvoju pozornost, ali ti ne primjeÊujeπ njegovu potrebu; ili posao u Crkvi za koji si upravo ti osposobljen. Kako smo slijepi, jadni! A stalno vrijedi ponuda: “Savjetujem ti da od mene kupiπ u vatri æeæenog zlata, da se obogatiπ, i da se obuËeπ u bijele haljine, i da sakrijeπ svoju sramotnu golotinju, zatim pomasti da pomaæeπ svoje oËi da bi vidio.” (Redak 18) “Oko predoËava osjetljivu savjest, unutarnju svjetlost uma. O ispravnom vidu ovisi duhovno zdravlje duπe i cijelog biÊa.” (Ellen G. White u The SDA Bible Commentary, sv. 7, str. 965) To je razlog zaπto Gospodin nudi pomast za oËi. “Ta pomast je pravilno duhovno rasuivanje koje nam ne- 78 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI dostaje, jer duhovne stvari trebamo duhovno razumjeti.” (Isto) “Gospodin kuca na vrata tvojega srca i æeli uÊi da bi tvojoj duπi dao duhovna blaga. On æeli pomazati tvoje slijepe oËi da u Boæjem Zakonu moæeπ vidjeti Njegov sveti karakter i razumjeti Kristovu ljubav...” (Isto) Kome od nas sve to nije potrebno? Osobito me ohrabruju rijeËi: “Vidjela sam da Êe taj poziv laodicejskoj Crkvi pokrenuti duπe. Bog od nas oËekuje posebnu revnost. Moramo se pokajati, moramo odbaciti sve osjeÊaje, moramo shvatiti svoju bijedu i kupiti zlato da se obogatimo, oËnu pomast da progledamo i bijele haljine da se obuËemo.” (Isto, str. 966) Crkva jest bolnica, ali je isto tako Ëinjenica da u bolnicu idemo da bismo se izlijeËili. Ne moæemo ozdraviti bez lijekova koje je propisao nebeski LijeËnik. ©to prije ih poËnemo uzimati, to prije Êemo ozdraviti. Æeliπ li biti zdrav? 79 “Ja i moj dom sluæit Êemo Jahvi!” “Ovo su zapovijedi, zakoni i uredbe koje mi Jahve, Bog vaπ, zapovjedi da vas u njima pouËim, kako biste ih vrπili u zemlji u koju odlazite da je zaposjednete; da se svega svog vijeka bojiπ Jahve, Boga svoga, ti, sin tvoj i sin tvoga sina, vrπeÊi sve zakone njegove i sve zapovijedi njegove πto ti ih danas propisujem, pa da imaπ dug æivot. Sluπaj, Izraele, dræi ih i vrπi, da ti dobro bude i da se razmnoæiπ u zemlji kojom teËe med i mlijeko, kao πto ti je obeÊao Jahve, Bog otaca tvojih. »uj, Izraele! Jahve je Bog naπ, Jahve je jedan! Zato ljubi Jahvu, Boga svoga, svim srcem svojim, svom duπom svojom i svom snagom svojom! RijeËi ove πto ti ih danas nareujem, neka ti se ureæu u srce. Napominji ih svojim sinovima. Govori im o njima kad sjediπ u svojoj kuÊi i kad ideπ putem; kad lijegaπ i kad ustajeπ. Priveæi ih na svoju ruku za znak, i neka ti budu kao zapis meu oËima! Ispiπi ih na dovratnicima kuÊe svoje i na vratima svojim!” (Ponovljeni zakon 6,1-9) Ne moæemo dovoljno istaknuti bogatstvo “dobra” πto ga je Bog namijenio posluπnima. Bog je uvijek æelio da Ëovjek ljubi svojega Stvoritelja cijelim srcem, Ëitavom duπom te svom snagom. Bog æeli da ljubimo ne samo osjeÊajima, nego i tjelesnom snagom: svojim rukama i postupcima. Da bi ostvario Boæju æelju, Ëovjek je trebao prenositi Njegovu volju svojoj djeci — neprekidno. To je osobito vaæno za Boæji narod danas. Tu zadaÊu Ellen White vidi 80 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI ovako: “Ako je Krist u domu... (majke) Êe svoju djecu od samog njihovog roenja odgajati u naËelima prave religije.” (Child Guidance, str. 472) “OËevi i majke trebaju svoje malo dijete uËiti Kristovoj ljubavi. Neka prve rijeËi koje dijete izgovara budu o Kristu.” (Isto, str. 487) Svoj dom danas moæemo saËuvati od teπkih razoËaranja i boli samo ako posluπamo te boæanske savjete. No i danas meu nama ima onih koji smatraju da djecu treba poËeti pouËavati kad budu veÊa, kad mogu shvatiti kako se u crkvi treba ponaπati. Na opasnost takvog glediπta upozoravala je joπ Ellen White u svoje doba: “Roditelji, vi obiËno propuπtate dovoljno rano zapoËeti svoj posao. Dopuπtate Sotoni da zauzme tlo srca tako πto prvi posije sjeme.” (Isto, str. 195) Te opasnosti i potrebu za neodgodivim djelovanjem uoËile su velike biblijske liËnosti poput Johabede, Ane, Jedide (Joπijina majka, 2. o Kraljevima 22,1), Isusove majke Marije i mnogih drugih. One su vrlo rano poËele odgajati svoju djecu u vjerskom duhu. I danas je tajna kasnijeg sretnog æivota djece rani vjerski odgoj. Biblija s autoritetom kaæe: “UpuÊuj dijete prema njegovu putu, pa kad i ostari, neÊe odstupiti od njega.” (Izreke 22,6) Kao Boæje stvorenje Ëovjek mora zadovoljiti svoje potrebe na Ëetirima podruËjima: (1) tjelesnom — utaæiti glad, æe, potrebu za toplinom i drugim; (2) osjeÊajnom — potrebu za njeænoπÊu, ljubaznoπÊu, ljubavlju; (3) druπtvenom — potrebu za prijateljstvom, razgovorom, za druπtvom; (4) duhovnom — potrebu duπe za lijepim, mirom, skladom i za Bogom. Roditelji moraju nastojati zadovoljiti potrebe djece na svim Ëetirima podruËjima. (To Ëine dok su djeca “JA I MOJ DOM SLUÆIT ∆EMO JAHVI!” 81 mala, ali πto rade kad djeca porastu?) Da bi to ostvarili, Bog je osnovao dom. VeÊ to pokazuje kolika je naπa roditeljska odgovornost. Tko nije voljan omoguÊiti u svojemu domu zadovoljavanje tih Ëetiriju osnovnih potreba, ne bi smio zasnovati brak. Premda Crkva donekle moæe — i treba — zadovoljiti potrebe na tim podruËjima, glavni teret ostaje i dalje na domu i njegovim ukuÊanima. Oni su odgovorni za skrb o nekoliko veoma vaænih ciljeva. U svakom je domu potrebno redovito odræavati obiteljska bogosluæja Sámo bogosluæje ima veliku ulogu u zadovoljavanju potreba na svim Ëetirima spomenutim podruËjima. Ne moæemo izbjeÊi odgovornost za spaπavanje svoje djece. Duh proroπtva kaæe da su “roditelji odgovorni za spasenje svoje djece” (Manuscript 75, 1901.). Najuspjeπnije metode da to ostvarimo su “stalno ih pouËavati u poznanju Boæje rijeËi” (Ellen G. White, Child Guidance, str. 498). Mnogim roditeljma koji ne znaju kako promijeniti stanje u domu, najvaæniji Êe biti ovaj savjet: “Religija u domu je naπa najveÊa nada... za obraÊenje Ëitave obitelji Boæjoj istini.” (Isto, str. 475) Da bismo to postigli, bogosluæja u domu moraju doæivjeti temeljitu promjenu. Obiteljska bogosluæja trebaju biti dobro pripremljena, privlaËna i kratka Pripremu za obiteljsko bogosluæje trebaju obaviti roditelji dok su djeca mala, a kad porastu — joπ i prije dobi za πkolu — tu pripremu mogu prepustiti djeci uz svoj nadzor. 82 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI To ne znaËi da Êemo na obiteljskom bogosluæju prouËavati sve postojeÊe pouke ako u obitelji ima predπkolske djece, manje i veÊe πkolske djece od kojih svaka dob ima svoju biblijsku pouku, uz pouku odraslih. Takvo prouËavanje, ako ima viπe djece, treba postati uobiËajeno za osobno bogosluæje. Obiteljsko bogosluæje ne smije biti dosadno. Na tu opasnost ukazuju rijeËi Ellen White: “U mnogo sluËajeva jutarnje i veËernje bogosluæje nije niπta drugo nego formalno, dosadno, monotono ponavljanje ustaljenih fraza... Gospodin ne prima takvu sluæbu.” (Child Guidance, str. 518) Naπa je duænost pripremiti bogosluæja koja Êe u nama potaknuti i zadovoljiti duboku teænju za Bogom: “Kao πto koπuta æudi za izvor-vodom, tako duπa moja Ëezne, Boæe, za tobom. Æedna mi je duπa Boga, Boga æivoga... Kako su mili stanovi tvoji, Jahve nad Vojskama. Duπa mi gine i Ëezne za dvorima Jahvinim. Srce moje i moje tijelo kliËe Bogu æivomu.” (Psalam 42,2.3; 84;2.3) S djecom trebamo redovito dolaziti u crkvu Majka treba doÊi s djetetom u crkvu Ëim dijete to fiziËki moæe. Pogreπno je Ëekati dok dijete bude starije. Prorok Joel ovako je opisao pravo bogosluæje: “Trubite u trubu na Sionu! Sveti post naredite, oglasite zbor sveËani, narod saberite, posvetite zbor. Saberite starce, skupite djecu, Ëak i nejaË na prsima. Neka æenik izie iz svadbene sobe, a nevjesta iz odaje.” (Joel 2,15.16) U svezi s time Duh proroπtva upozorava: “Joπ prije nego πto navrπe godinu dana, maliπani Ëuju i razumiju πto se govori o njima.” (Child Guidance, str. 91) Ellen “JA I MOJ DOM SLUÆIT ∆EMO JAHVI!” 83 White je govorila i o utjecaju okoline na dojenËe. Moramo priznati da u crkvi Ëesto ne stvaramo ozraËje koje je povoljno za malu djecu. Pogledajmo kako ponekad izgledaju prostorije u kojima se okupljaju djeca! “Dijete vrlo rano postaje primljivo za demoralizirajuÊe utjecaje.” (Isto, str. 198) To znaËi da je veÊ i dojenËe izloæeno snaænom utjecaju glazbe, izgovorenih rijeËi i slika — televizije, radija i zbivanja u domu. Duh proroπtva dodaje da djetetov mozak snima svaku primjedbu. (Isto, str. 482) Stoga je naπa duænost πto viπe izlagati dijete, od najranijih dana, utjecaju svetog ozraËja u crkvi. Roditelji trebaju uvijek sluæiti djeci kao primjer Straπno je kad su roditelji dvoliËni; nedoliËnost mogu skriti pred ljudima izvan doma, ali ne i pred Ëlanovima obitelji. Neki domovi izgledaju kao kulise u filmskom studiju. SjeÊam se filmskog studija u Zagrebu: izgraena je Ëitava ulica, ali su to bila samo proËelja kuÊa — iza vrata i prozora nije bilo niËega. Apostol Pavao je to opisao ovako: “Oni Êe saËuvati vanjski oblik poboænosti iako su se odrekli njezine sile.” (2. Timoteju 3,5) “Roditelji moraju nauËiti pouke bezuvjetne posluπnosti Boæjem glasu koji im govori iz Njegove RijeËi. A kad nauËe tu pouku, onda mogu svoju djecu uËiti poπtovanju i posluπnosti rijeËju i postupkom.” (Manuscript 84, 1897.) Budemo li se dræali tih naËela, Ëvrsto vjerujem da Êe Bog ispuniti svoju RijeË i obratiti srca roditelja djeci i srca djece roditeljima. Ali do toga neÊe doÊi bez zajedniËkog truda i napora. Svi se trebamo ujediniti u tome radu, imali djecu ili ne. Stariji vjernici mogu pokazati 84 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI strpljivost prema djeËjim slabostima, njihovoj æivosti i nemiru. Mlai trebaju pomoÊi majkama koje nastoje svoju djecu saËuvati za Gospodina. Crkva kao cjelina treba uËiniti sve da bi djeca u njoj mogla zadovoljiti potrebe na svim Ëetirima spomenutim podruËjima. Uvijek su me hrabrile rijeËi Ellen White, upuÊene roditeljima koji se bore za svoju djecu, ali nisu slijepi za njihove nedostatke i slabosti. “Roditelji trebaju raditi imajuÊi na umu buduÊu æetvu. Trebaju se ozbiljno moliti dok sa suzama siju i usred mnogih obeshrabrenja. Moæda vide samo kasnu i slabu æetvu, ali to ih ne treba sprijeËiti da siju. Neka siju pokraj svake vode koristeÊi se svakom prigodom da postanu bolji i korisniji svojoj djeci. Takvo sijanje neÊe biti uzaludno. U doba æetve mnogi Êe se roditelji s radoπÊu vraÊati noseÊi svoje snopove.” (Temelji sretnog doma, str. 495) “U radu za svoju djecu uhvati se za moÊnu Boæju ruku. Svoju djecu povjeri u molitvi Gospodu. Radi za njih ozbiljno i neumorno. Bog Êe Ëuti tvoje molitve i privuÊi ih k sebi. I tada, u onaj posljednji veliki dan, moæeπ ih donijeti Bogu rijeËima: ‘Evo mene i djece koju mi je dao Gospod.’” (Isto, str. 497) “Djelo mudrih roditelja svijet neÊe cijeniti, ali kad sud zasjedne i knjige se otvore, njihovo djelo prikazat Êe se pred ljudima i anelima onako kako ga Bog vidi. Tada Êe se vidjeti da je jedno dijete, koje je vjerno odnjegovano, bilo svjetlost svijetu. Da bi se mogao izgraditi karakter toga djeteta, stajalo je suza, briga i neprospavanih noÊi, ali je djelo mudro uËinjeno, i roditeljima Êe UËitelj reÊi: ‘Dobro!’” (Isto, str. 498) Vjerujem da nam je srce gorjelo dok smo razmiπljali o ovim savjetima. Uvjeren sam da smo se u dubokoj “JA I MOJ DOM SLUÆIT ∆EMO JAHVI!” 85 poniznosti poklonili Bogu priznajuÊi svoje slabosti i nemar u proπlosti. Znam da su se pod djelovanjem Svetog Duha u nama raale nove odluke. Svoju najveÊu odluku trebali bismo saæeti rijeËima starog Joπue: “Ja i moj dom sluæit Êemo Jahvi!” (Joπua 24,15) 86 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI Prigode i sposobnosti koje nam je Bog dao Na izgradnji obrambenog sustava u sjevernom dijelu Jeruzalema radio je mladi Ëovjek koji se brzo istaknuo marljivoπÊu i sposobnoπÊu rukovoenja. Tu ga je zapazio kralj Salomon i ubrzo ga postavio nad radnicima iz Efrajimovog plemena, koji su obavljali prisilne radove. Salomon je zamijetio njegove odlike: budnost, marljivost, odluËnost i smjelost u odluËivanju — sve vanjske osobine, ali nije poznavao njegovo srce (1. o Kraljevima 11,26-28). I Bog je zapazio mladoga Jeroboama, pa je poslao proroka Ahiju da mu u Ëetiri oka prenese boæansku poruku. A ona je glasila: a) Istrgnut Êu iz Salomonove ruke deset plemena i dati ih tebi. Naveo je i razloge za takvu odluku (11,3336). b) Bit Êeπ kralj nad Izraelom, uz odreene uvjete: “Ako budeπ posluπao sve πto ti zapovjedim, i stupao budeπ putovima mojim, te Ëinio πto je pravedno u oËima mojim dræeÊi moje zakone i zapovijedi moje, kako je to Ëinio moj sluga David, tada Êu ja biti s tobom, i sagradit Êu ti trajan dom, kao πto sam sagradio Davidu, i dat Êu ti Izraela. Ponizit Êu potomke Davidove; ali ne zauvijek.” (1. o Kraljevima 11,38.39) Jeroboam je pokazao πto mu je u srcu kad nije htio Ëekati da Bog ostvari svoje planove (kako je to David uËinio u sliËnoj prigodi). Odmah je poËeo kovati urotu PRIGODE I SPOSOBNOSTI KOJE NAM JE BOG DAO 87 protiv Salomona. Time je otkrio svoje ambicije i oholost. Zbog toga je morao pobjeÊi u Egipat. Nakon Salomonove smrti njegov sin Roboam, inaËe sin jedne Amonke, odluËuje utvrditi kraljevstvo u ©ekemu, u samom srediπtu Izraela, poznatom po velikom saboru u doba Joπue, te po Josipovom grobu i Jakovljevom studencu u blizini. Roboam se nadao osigurati odanost Efrajima i ostalih sjevernih plemena. Kad se nakon nekoliko dana deset sjevernih plemena odluËilo odcijepiti, postavili su za kralja Jeroboama, koji se u meuvremenu vratio iz Egipta. Kao svakom Ëovjeku, Bog je i Jeroboamu dao prigodu da pokaæe za πto se odluËio. No umjesto da postupi prema savjetu proroka Ahije, Jeroboam uzima stvari u svoje ruke. Njegov æivotopis pouka je da (1) Bog svakog Ëovjeka stavlja u prigodu da pokaæe πto mu je u srcu; (2) Bog nikada ne otpisuje Ëovjeka koji pogrijeπi; (3) Bog u svojoj milosti nastoji na razne naËine otrijezniti Ëovjeka; (4) se i mi trebamo pitati kako je s nama, jer u protivnom su posljedice tragiËne ne samo za nas osobno, nego i za naπu djecu i buduÊnost. Izvjeπtaj Svetoga pisma pokazuje da je Jeroboam morao doËuti kako je njegov suparnik Roboam okupio vojsku ne bi li silom vratio deset plemena pod svoju vlast, ali ga je Bog preko Boæjeg Ëovjeka sprijeËio u naumu (12,21-24). Ali to Jeroboama nije osvijestilo. Umjesto toga odluËio je uËvrstiti svoje prijestolje — na svoj naËin. Naime, Jeroboam je brzo zakljuËio da bi se narod mogao uskoro vratiti pod Roboamovu vladavinu ako nastavi odlaziti u Boæji dom i Jeruzalem smatrati vjerskim srediπtem. 88 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI Izvjeπtaj glasi: “Poπto se kralj posavjetovao, naËini dva zlatna teleta i reËe narodu: ‘Dosta ste uzlazili u Jeruzalem! Evo, Izraele, tvoga Boga koji te izveo iz zemlje egipatske.’ Zatim postavi jedno tele u Betelu, a drugo smjesti u Dan. To je bila prigoda za grijeh: narod je odlazio jednome u Betel i drugome u Dan. I podiæe Jeroboam hram na uzviπicama i postavi iz puka sveÊenike koji nisu bili sinovi Levijevi. Zatim je Jeroboam uveo blagdan u osmom mjesecu, petnaestoga dana tog mjeseca, kao πto je blagdan koji se slavi u Judeji... Tako je uËinio u Betelu, ærtvujuÊi teocima koje je naËinio. U Betelu je postavio i sveÊenike uzviπica πto ih bijaπe podigao.” (1. o Kraljevima 12,2832) Takav postupak izazvao je veliku dvojbu i uznemirenost meu iskrenim Jahvinim πtovateljima. Jahvinim sveÊenicima i levitima, koji su ostali bez sluæbe, preostalo je samo da napuste svoju postojbinu. “SveÊenici i leviti, koji su bili po svem Izraelu, pristupiπe k njemu iz svih krajeva. Leviti ostaviπe paπnjake i posjed te otioπe u Judeju i Jeruzalem, jer ih je bio odbacio Jeroboam i njegovi sinovi da ne obavljaju sveÊeniËku sluæbu Jahvi, a postavio je sveÊenike za uzviπice, za jarce i za telad koju je napravio. Za njima su iz svih izraelskih plemena dolazili u Jeruzalem da ærtvuju Jahvi, Bogu svojih otaca, oni koji su srcem traæili Jahvu, Boga Izraelova.” (2. Ljetopisa 11,1316) Bilo je to svojevrsno etniËko-vjersko ËiπÊenje. Zacijelo je izazvalo mnogo boli i stradanja. Umjesto njih Jeroboam postavlja za sveÊenike ljude niskog morala (2. Ljetopisa 13,9). PRIGODE I SPOSOBNOSTI KOJE NAM JE BOG DAO 89 No Bog ne miruje. Neposredno nakon uvoenja novog bogosluæja Bog πalje proroka iz Judeje koji pred kraljem izriËe straπno prokletstvo i proroËanstvo (1. o Kraljevima 13,2.3). Kad oholi Jeroboam pruæa ruku prema proroku s naredbom da ga uhvate, ruka mu ostaje paralizirana. Jeroboam se ponizuje i traæi od proroka da se pomoli za njega. Obnova ruke i prorokova molitva bile su prigoda da se kralj pokaje. Joπ uvijek nije otiπao predaleko od Boga. Da je zatraæio obnovu srca, kao πto je traæio obnovu ruke, otvorio bi se put za povratak naroda Bogu i u Izraelu bi nastala vjerska reforma. Naæalost, ni smrt neposluπnog proroka nije navela Jeroboama na pokajanje. “Ni poslije ovog dogaaja ne obrati se Jeroboam sa svoga zlog puta.” (1. o Kraljevima 13,33) No Bog ne miruje. Joπ uvijek nastoji doprijeti do Jeroboamova srca. Pete godine njegova kraljevanja napao ga je, iz nama nepoznatih razloga, egipatski faraon ©eπonk (koji mu je svojedobno pruæio azil). Pritom je pustoπio Izraela. Zapis na reljefu u Amonovom hramu u Karnaku (SDA Bible Commentary, sv. 2, str. 49) govori o ©eπonkovu pohodu i osvajanju izraelskih i judejskih gradova. U ratu s Judom gubi i dio teritorija, pa i sâm Betel. Sve to nas potiËe da razmiπljamo o sebi i o svojoj situaciji: (1) Nije li nas Bog pozvao iz svijeta, dao nam talente (novac, poloæaj, sposobnosti) da ih uporabimo — ne za sebe, na slavu sebi — veÊ na slavu Njemu i na blagoslov bliænjima? Za πto uporabljujemo svoj novac i sposobnosti? (2) Ellen White kaæe: “Rijetki su svjesni da u svojemu æivotu stalno πire utjecaj koji Êe se oËitovati u dobru 90 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI ili zlu.” (SDA Bible Commentary, sv. 2, str. 1032) Kad idem na mjesta za koja dobro znam da me Bog u njima ne æeli vidjeti, mislim li da Êe On prijeÊi preko takvog utjecaja na druge? “Danas su ljudi u opasnosti da pokaæu isti duh πto ga je pokazao Jeroboam i da Ëine djelo koje je po karakteru sliËno onome πto ga je on poËinio... Sudac sve Zemlje optuæit Êe Jeroboama za straπne posljedice njegova puta. A one koji slijede njegov primjer optuæit Êe za posljedice njihova zlog puta.” (SDA Bible Commentary, sv. 2, str. 1033) No Bog je uporan. Ne odustaje; ne prepuπta nas zlu. Stoga se ponekad sluæi drastiËnim sredstvima ne bi li nas osvijestio dok je vrijeme milosti. Osobito me potreslo posljednje zlo koje je Jeroboamu trebalo pokazati da Êe put kojim ide zavrπiti tragedijom u njegovu domu. Jereboamu se razbolio sin — teπko, nasmrt. Zato πalje proroku Ahiji svoju æenu da se raspita za buduÊnost: “U ono se vrijeme razbolje Abija, sin Jeroboamov, i Jeroboam reËe svojoj æeni: ‘Ustani i preobuci se da te ne bi prepoznali da si æena Jeroboamova; i idi u ©ilo. Ondje je prorok Ahija: onaj koji mi je prorokovao da Êu biti kraljem ovoga naroda... otii k njemu! On Êe ti reÊi πto Êe biti s djeËakom.’” (1. o Kraljevima 14,13) Poruka koju je Ëula zacijelo je duboko pogodila majku. No je li u njoj izazvala kajanje? Premda gotovo slijep, prorok Ahija zna tko mu dolazi u posjet. U svojoj poruci podsjeÊa Jeroboama da ga je Bog postavio za kralja nad Izraelom. Zatim mu crta buduÊnost: upravo ono zbog Ëega je Jeroboam uËinio niz grijeha (da bi saËuvao prijestolje potomstvu), neÊe se ostvariti. PRIGODE I SPOSOBNOSTI KOJE NAM JE BOG DAO 91 A onda je objavio i Boæju volju za mladiÊa: “A ti ustani i poi svome domu; tek πto nogama stupiπ u grad, djeËak Êe umrijeti. Sav Êe ga Izrael oplakati i pokopat Êe ga. On Êe biti jedini iz obitelji Jeroboamove poloæen u grob, jer se jedino na njemu naπlo neπto πto se u kuÊi Jeroboamovoj svidjelo Jahvi, Bogu Izraelovu.” (1. o Kraljevima 14,12.13) Zar je Bog morao dopustiti tu tragediju? TragiËno je πto je u Ëitavom Jeroboamovom domu, ukljuËujuÊi i majku, Bog naπao samo kod djeËaka “neπto πto se... svidjelo Jahvi”. Kako je u naπemu domu? Ima li u njemu neπto πto se svia Jahvi? Jesi li to ti, tvoj braËni drug, tvoje dijete? Æalosna je Ëinjenica da sve to nije pomoglo Jeroboamu da se osvijesti. On Êe i dalje iÊi svojim putom i njegova Êe vladavina ostati u Bibliji zapamÊena kao “Jeroboamov grijeh na koji je naveo Izraela”. Izvjeπtaj o njemu zavrπava rijeËima: “Æena Jeroboamova ustade i ode. Stigla je u Tirsu, a kad je prelazila kuÊni prag, djeËak bijaπe mrtav. Pokopali su ga, i sav ga je Izrael oplakao prema rijeËi koju je Jahve rekao po sluzi svome proroku Ahiji.” (1. o Kraljevima 14,17.18) Tu je Ëovjek koji je imao sve prednosti da bude zapamÊen kao vjeran Boæji kralj. Imao je za to sve moguÊnosti i sposobnosti, ali je prokockao ponuenu milost. Moæemo samo jadikovati nad njegovim tvrdim srcem i upornim odbijanjem Boæjih poticaja. A mi? Koliko se razlikujemo od Jeroboama? Bog se pobrinuo da sve znamo i imamo spoznaju o buduÊnosti koju bi nam rado priskrbio. Koliko puta razoËaramo svojega Spasitelja iduÊi svojim putovima! Molimo Boga da nas tragedija Jeroboamova æivota potakne na ozbiljno 92 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI samoispitivanje i u nama utvrdi odluku da Êemo slijediti Boæje upute, savjete i propise, koliko god se to u naπe doba Ëinilo zastarjelim. 93 Kako pobijediti sebe? “Ja zbilja ne razumijem πto Ëinim, jer ne Ëinim ono πto hoÊu, nego Ëinim ono πto mrzim. No, ako dakle Ëinim ono πto neÊu, tim priznajem u skladu sa Zakonom da je on dobar. Onda ono viπe ne Ëinim ja, nego grijeh koji stanuje u meni. Ja, naime, znam da nikakvo dobro ne stanuje u meni, to jest u mom tijelu. Zaista, htjeti dobro jest u mojoj moÊi, ali nije uËiniti ga, buduÊi da ne Ëinim dobro koje hoÊu, nego Ëinim zlo koje neÊu. A ako, dakle, Ëinim ono πto neÊu, ne Ëinim ga viπe ja, nego grijeh koji stanuje u meni. Prema tome, otkrivam ovaj zakon: kad hoÊu da Ëinim dobro, zlo mi se nameÊe. Istina, moj se nutarnji Ëovjek slaæe u veselju s Boæjim zakonom, ali vidim u svojim udovima drugi zakon koji se bori protiv zakona moga uma te me zarobljava u zakon grijeha koji je u mojim udovima. Jadan ti sam ja Ëovjek! Tko Êe me izbaviti od ovoga smrtonosnoga tijela? Hvala Bogu po Isusu Kristu, Gospodinu naπem! Dakle, ja sâm umom svojim sluæim zakonu Boæjem, a tijelom zakonu grijeha.” (Rimljanima 7,15-25) U nekom parku nalazilo se veliko stablo æalosne vrbe, Ëije su se grane u πirokom krugu spuπtale do zemlje tvoreÊi idealno mjesto za djeËje igre. Duguljasto, usko liπÊe davalo je stablu izgled dame s bogato izraenom Ëipkastom haljinom. Djeca iz cijelog susjedstva igrala bi se pod svojim stablom. Na njihovo iznenaenje, a poslije i na neza- 94 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI dovoljstvo, primijetili su da iz debla stalno niËu granËice sa πirokim, okruglim liπÊem. Bilo je to liπÊe topole, drukËije od streliËastog liπÊa æalosne vrbe. Otkud liπÊe topole na æalosnoj vrbi, pitala su se djeca. Odgovorio im je stari vrtlar objasnivπi da je prije mnogo godina na tome mjestu stajala topola u koju je netko umetnuo granËicu æalosne vrbe. S vremenom je æalosna vrba potpuno prekrila topolu svojim liπÊem. No povremeno bi iz debla izrasle mlade granËice topole i djeca bi ih Ëupala jer nisu htjela da im nagruje njihovo stablo. KrπÊanski æivot nije æivot mira U æalosnoj vrbi s liπÊem topole moæemo vidjeti sliku æivota. U prirodi obiËno nalazimo najbolje primjere buduÊi da je Bog stvorio prirodu, dakle i stablo, a stvorio je i ljudsku duπu. Zakoni koji upravljaju rastom svih æivih biÊa zakoni su Stvoritelja koji stavlja nov æivot u naπe srce kad Mu se obratimo i kad On bdije nad njegovim rastom. Mnogi smatraju da nakon iskrenog obraÊenja prestaju svi sukobi u Ëovjekovoj nutrini. Prirodno je oËekivati da Êe nakon naπe predaje Bogu unutarnji sukobi ustupiti mjesto miru. Nakon obraÊenja krπÊanin je uvjeren da Êe odsad zauvijek æivjeti smireno. Nekoliko dana, ili tjedana, pa Ëak i mjeseci, to stvarno i bude. KrπÊanin se osjeÊa kao na Nebu. U sebi osjeÊa snagu kojom moæe pobijediti sve svoje slabosti i spreman je svima oprostiti. Æeljeli bismo da takvo stanje potraje zauvijek. No ubrzo primjeÊujemo: stare kuπnje, stari osjeÊaji i stare misli kao da opet zahtijevaju pozornost. I krπÊanin odjednom shvaÊa da se nalazi u svojemu starom æivotu: srdi KA KO POBIJEDITI SEBE? 95 se, spreman je svaati se, a mislio je da toga viπe neÊe biti. Sad je na muci. Iznenaen je i stidi se izdajniËkih izdanaka svojega starog æivota. Pokuπava Ëupati topolino liπÊe da ga tko ne bi vidio. OsjeÊa da je u sebi podijeljen. Poznato mu je πto je Krist rekao: “Svako kraljevstvo u sebi razdijeljeno opustjet Êe i svaki grad ili kuÊa u sebi razdijeljena neÊe opstati.” (Matej 12,25) Zbog toga se obeshrabri. Poznati nizozemski filozof Spinoza rekao je: “Ne plaËite. Ne bjesnite. Razmislite i shvatite!” Nije li to najbolje za onoga tko u svojoj duπi osjeÊa podijeljenost? Plakanje ne pomaæe, srdæba joπ manje. PomoÊi Êe nam ako shvatimo problem. Dvije naravi u Ëovjeku Prirodno je da se, zahvaljujuÊi Ëudu obraÊenja, sve viπe uzdiæemo. No mnogi su nespremni za visoravan pred sobom, visoravan na kojoj ima pobjeda, ali i poraza. Uvjereni su da obraÊenje obeÊava stalnu pobjedu, a ako je nema, duboko se razoËaraju. Upravo je to glavni razlog πto neki pitaju: zaπto se Ëini da onima koji svoj æivot nisu predali Bogu sve ide od ruke? Zar u njima nema sukoba? Tko god je doæivio novoroenje i postao krπÊanin, kao da na svakom koraku nailazi na poteπkoÊe. Zaπto? Odgovor je vrlo jednostavan: Ëovjek bez Krista ima samo jednu narav, onu s kojom se rodio. “Ako ima tijelo naravno, ima i duhovno. Tako je i pisano: ‘Prvi Ëovjek, Adam, postade æiva duπa, posljednji Adam — duh æivotvorni. Ali ne bî najprije duhovno, nego naravno pa onda duhovno.” (1. KorinÊanima 15,44-46 — Duda i FuÊak) 96 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI U toj naravi nema niπta πto bi se usprotivilo njoj samoj. No u duπi onoga tko je prihvatio Krista, tko je doæivio Ëudo obraÊenja, raa se nov æivot. Sad imamo dvije naravi. Kao æalosna vrba i topola. Jednu narav imamo po tjelesnom, a drugu po duhovnom roenju. Te se naravi ne slaæu. To je razlog πto u krπÊanskom æivotu nastaju sukobi. A to je i jedan od razloga πto nekrπÊanin nema sukoba. Novi æivot moæe prouzroËiti neke probleme u Ëovjekovoj osobnosti. To opisuje apostol Pavao: “Jer tijelo æudi protiv Duha, a Duh protiv tijela. Doista, to se jedno drugomu protivi da ne Ëinite πto hoÊete.” (GalaÊanima 5,17) Upravo je to razlog sukobâ u krπÊaninovoj nutrini; kod nekrπÊana (ili nazovikrπÊana) takvih sukoba naizgled nema. Dakle, nova i stara narav se sukobljavaju. Pavao je dobro poznavao taj problem kad je o njemu pisao: “Iz dana u dan mrem...” (1. KorinÊanima 15,31) Kad je to napisao? Koliko je godina proteklo od njegova obraÊenja? Poslanica je pisana u Efezu oko 57. godine. Pet godina prije toga boravio je tijekom drugog misionarskog pohoda sâm u Korintu. Pavao se obratio vjerojatno 35. godine. To bi znaËilo da je veÊ dvadeset dvije godine bio obraÊen krπÊanin. Stoga je zanimljivije da nakon 7300 dana krπÊanskog æivota piπe: “Iz dana u dan mrem...” (prezent, a ne perfekt). Dakle, Pavao je svakodnevno doæivljavao sukob izmeu Kristovih zahtjeva i nekih sklonosti starog Ëovjeka. Bilo je potrebno svakodnevno iznova raspinjati staru narav: “Nego krotim svoje tijelo i zarobljavam da sâm ne budem iskljuËen poπto sam drugima propovijedao.” (1. KorinÊanima 9,27) KA KO POBIJEDITI SEBE? 97 To nije teorija, veÊ gruba stvarnost. U nama djeluju dvije naravi; jedna od njih Êe nadvladati. Shvatimo li to praktiËno, kad ujutro ustanete, upitajte se: koja Êe od tih dviju naravi danas nadzirati moj æivot? Na to nije teπko odgovoriti: mojim æivotom danas Êe upravljati narav koja je jaËa. Ako je tjelesna narav jaËa, ona Êe sutra prevladati. A to Êe jednog dana odrediti naπu vjeËnu sudbinu. Kad Krist doe u slavi, naπe Êe stanje ovisiti o naravi koja upravlja naπim æivotom: jedna ili druga, obje nikako. Evo i male tajne: jaËa Êe biti ona narav koju hranite. Bog je svojim Ëudom stavio u naπu duπu nov æivot i snagu. To moæe uËiniti samo On. No sad dolazimo mi na red. Novu narav moæemo hraniti ili ostaviti da umre od gladi. MoguÊnost da izbjegnemo sukob ovisi o nama. Vaæno je ne hraniti tjelesnu, veÊ hraniti duhovnu narav. Time πto jednu hranimo, drugu osuujemo na izumiranje. Sad nam je jasno zaπto se toliki krπÊani stalno muËe. Pomalo hrane podjednako obje naravi, toliko da ostanu æive. A Krist je rekao: “Dakle: po plodovima Êete ih njihovim prepoznati.” (Matej 7,20) Muπkarac ili æena, dijete, mladiÊ ili djevojka samo malo popuπtaju u naËelima, uvjereni da to nitko neÊe saznati, da bi se prije ili poslije iznenadili videÊi pojavu izdajniËkog izdanka, kad su to najmanje oËekivali, i prljaju Boæju sliku u Ëovjeku. Dakle, cijeli je problem lako rijeπiti. Zaπto æivjeti u sukobu? U krπÊanstvu je tako lako imati savrπen mir i radost. Uzmimo da netko ima dva psa koji se meusobno stalno bore. BuduÊi da su oba snaæna, posve su ravnopravni; nema pobjednika. No nakon nekog vremena opet 98 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI se bore. Ovaj put je jedan od njih nekoliko tjedana gladovao. Koji Êe pobijediti? Hranimo duhovnu narav: to je tajna mira i sreÊe u krπÊanskom æivotu. Kako hraniti duhovnu narav? Zakoni odræavanja tijela zdravim jednaki su zakonima odræavanja duhovnog Ëovjeka zdravim. Da bi æivio, Ëovjek mora disati, jesti i raditi. 1. Duhovni Ëovjek mora disati. “Molitva je disanje duπe...” (Ellen G. White, Poruka mladim krπÊanima, str. 173) Diπimo, braÊo i sestre! 2. Boæja rijeË je hrana. “Ne æivi Ëovjek samo o kruhu, nego o svakoj rijeËi koja izlazi iz usta Boæjih.” (Matej 4,4) 3. Ako diπemo i jedemo, imat Êemo snagu obavljati poslove: radit Êemo za bliænje. Neki je lijeËnik na cesti naπao psa sa slomljenom nogom. Uzeo ga je, stavio mu nogu u daπËice i njegovao ga dok nije ozdravio. No Ëim je pas mogao trËati, nestao je. Evo ti zahvalnosti, pomislio je lijeËnik. Dok sam mu trebao, bio je tu. »im mu nisam bio viπe potreban, otiπao je. Sutradan je Ëuo grebanje na straænjim vratima kuÊe. Kad ih je otvorio, imao je πto vidjeti: tu je bio njegov psiÊ, ali s njim joπ jedan koji je πepao. Ako æivimo po Boæjoj volji, to neÊe moÊi dugo ostati tajna. »injenica je da Êe jaËa biti ona narav koju bolje hranimo. Tom istinom moæemo svakodnevno rijeπiti svoje probleme. Svaki dan æivota nije niπta drugo nego niz izbora: πto Êemo odjenuti, πto Êemo Ëitati, kojemu dru- KA KO POBIJEDITI SEBE? 99 πtvu Êemo se prikljuËiti, kako Êemo provesti slobodno vrijeme. Sve to ulazi u krπÊanski æivot i utjeËe na duπu. Koju narav ti hraniπ? Hraniπ li staru, pa ostavljaπ da nova polako, ali sigurno izumre? U nekim cvjeÊarnicama naÊi Êete bonsai stabla, patuljasto drveÊe. Ono ima sve osobine pravog stabla: æivo je, raste, ima deblo, razgranato je, ima grane i granËice, liπÊe i plod — ali sve je to maleno, patuljasto, pedeset puta manje od stvarne veliËine. Kako struËnjaci za hortikulturu uspijevaju stvoriti takva minijaturna Ëuda? Tako πto pomnjivo podsijecaju glavno korijenje pa stablo æivi samo od povrπinskog korijenja. A korijenje, naravno, hrani stablo. Umjesto da se razviju u velika, praπumska stabla, ona ostaju mala, kræljava i patuljasta zbog podrezanog korijenja. I tvoj duhovni æivot moæe biti podrezan kompromisom s grijehom pa Êe biti patuljast, kræljav i slab, a mogao bi biti divovski, snaæan, silan, s korijenjem duboko usaenim u Bogu. Pjesnik je rekao: “Daj da nam sinovi budu kao biljke πto rastu od mladosti svoje; a kÊeri naπe kao stupovi ugaoni, krasne poput hramskog stupovlja.” (Psalam 144,12) Takvi Êe mladiÊi i djevojke moÊi pobjeivati kao i njihovi roditelji. No duhovna narav moæe jaËati samo ako sjedinimo troje: molitvu, Boæju RijeË i rad za bliænje. Apostol Pavao upozorava: “Ovo, braÊo, tvrdim: tijelo i krv ne mogu baπtiniti kraljevstvo Boæje; niti raspadljivo baπtiniti neraspadljivo.” (1. KorinÊanima 15,50) Tjelesna narav ne moæe uÊi u Boæje kraljevstvo. Bog je spreman pomoÊi nam da bi nadvladala duhovna narav. 100 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI Kako rasti i duhovno sazreti? Biblija je zapisala dogaaj u kojemu susreÊemo Ëovjeka s dvjema æenama. Jedna se zvala Ljupka, a druga Bogatokosa, ili Ana i Penina. Jedna je imala sinove i kÊeri, najmanje Ëetvero, a druga je bila nerotkinja. U trenutku kad upoznajemo tu obitelj, situacija u domu je napeta: ljubomorna Penina prezire Anu, a posebice joj zagorËava æivot na najveÊi od svih izraelskih blagdana, na Pashu, ruganjem i zajedljivim primjedbama. Situacija u Crkvi joπ je gora: stari, poboæni sveÊenik ima zamjenu, dva sina koji bezobzirno grijeπe i Ëine djela nedostojna vjernika, a kamoli sveÊenika. Duhovno stanje veÊine vjernika je jadno; ljudi preziru ærtvu koju prinose Bogu (1. Samuelova 2,17). Zadivljuje spoznaja da ih Bog, unatoË svemu, sve ljubi i godinama ne reagira. Zaπto? »eka da svatko od njih razvije svoj karakter i cijelom svemiru pokaæe za koga se odluËio. Usput reËeno, nije li tako i danas? Duboko me æalosti kad Ëujem kako æive neki koji nose Kristovo ime, a dolaze u moju crkvu. Ponekad se pitam: dokle? A onda sâm sebi kaæem: Bog milostivo Ëeka; karakter joπ nije sazreo. Vratimo se 1. Samuelovoj 1,1-3: “Bio jedan Ëovjek iz Ramatajima, Sufovac iz Efrajimove gore, po imenu Elkana, sin Jerohama... Efrajimljanin. Imao je dvije æene: ime jednoj bijaπe Ana, a drugoj bijaπe ime Penina. Penina je imala djece, a Ana ih nije imala. Taj je Ëovjek svake godine uzlazio KA KO R ASTI I DUHOVNO SAZRETI? 101 iz svoga grada da se pokloni i prinese ærtvu Jahvi Sebaotu u ©ilu. Ondje su bila dva sina Elijeva, Hofni i Pinhas, kao sveÊenici Jahvini.” Elkana — ime mu znaËi “Bog je izbavitelj” ili “Bog je Stvoritelj” — svake godine redovito dolazi u ©ilo na blagdan Pashe. On daje primjer vjernosti i spremnosti da prinese potrebne ærtve. Taj su primjer dali Ana i ©imun u Kristovo doba. Elkanina odanost ne ovisi o postupcima drugih. I sâm sam bio mnogo puta u kuπnji da kaæem: ©to Êu ja meu onima koji preziru Boæju RijeË? Zar nije bolje ostati kod kuÊe i uæivati Gospodnji mir, sluπati duhovnu glazbu i u miru Ëitati Bibliju? Svima nam je primjer Elkana. Osim toga, Elkana zna da u ©ilu sluæe Hofni i Pinhas, nevaljali sinovi sveÊenika Elija. No to ga ne sprjeËava da pristupi svetom obredu πto ga je Bog propisao prije nekoliko stotina godina. Na njegovu poboænost ne utjeËu drugi. U sljedeÊem ulomku pisac uvodi u dogaanja nove elemente. “Kad god bi Elkana prinio ærtvu, mogao je svojoj æeni Penini, sa svima njezinim sinovima i kÊerima, dati viπe ærtvenih dijelova, a Ani bi dao dvostruko viπe, jer je viπe ljubio Anu, iako ju je Gospod uËinio nerotkinjom. Usto ju æalostila njezina takmica i draæila ju, jer joj Gospod nije bio udijelio djece. Tako je iπlo iz godine u godinu, kad god je iπla u kuÊu Gospodnju, ona bi je tako jako æalostila, da je plakala i niπta nije jela. Njezin muæ Elkana gledao ju tada utjeπiti: ‘Ana, zaπto plaËeπ? Zaπto niπta ne jedeπ? Zaπto si tako turobna? Zar ti ja nijesam viπe vrijedan nego desetoro djece?’” (Redci 4-8 — ©ariÊ) 102 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI Ovdje nailazimo na problem ljubomore, zavisti, prkosa, mrænje, ukratko: “pakla u kuÊi”. ©esti redak u izvornom tekstu glasi: “Njezina protivnica ju je nastavila izazivati, da bi je draæila.” Da, Penina je Anu svakako nastojala poniziti. Zaπto? Zato πto je bila nerotkinja? Ne, veÊ zato πto se Elkana trudi pokazati Ani da nije manje vrijedna od Penine dajuÊi joj dio kao da ima dijete. Koliko je to dugo trajalo? Biblija izvjeπÊuje da je trajalo godinama. Kad god bi polazili u Gospodnji dom, Penina bi Anu izazivala, a Ana bi plakala i odbijala jesti. Koliko se jada i gorËine nakupilo u Aninom srcu! Ellen White piπe: “Taj se prizor stalno ponavljao, ne samo prigodom godiπnjih blagdana, nego kad god bi okolnosti Penini pruæile prigodu da se uzvisi na raËun svoje suparnice. Postupci te æene Ëinili su se Ani kuπnjom koju je bilo gotovo nemoguÊe podnijeti. Sotona ju je uposlio kao svoje orue da muËi i, ako je moguÊe, dovede do oËaja i uniπti jedno od Boæje vjerne djece.” (The SDA Bible Commentary, sv. 2, str. 1008) Zaπto se Bog nije umijeπao, pitamo se. Zato πto su i Ana i Penina trebale sazreti. Meu nama ima onih koji godinama pate. »ini im se da nema kraja njihovoj muci. »esto su to obiteljski problemi, problemi s djecom, braËnim drugom, ponekad i sa susjedima; problem sa stanom, sa zdravljem, zaposlenjem, mirovinom, s buduÊnosti. »ini se da nema zore na obzorju; sve je mraËno, turobno, izgubljeno... Kad joj se muæ obratio, Ana se nije prepustila tuzi i samosaæalijevanju. Nije dala maha mrzovolji, veÊ je pokazala pohvalan stupanj samosvladavanja. “Ali Ana ustade, poπto su jeli i pili u sobi, i stupi pred Jahvu — a sveÊenik Eli sjeaπe na stolici na pragu svetiπta Jahvina. I ojaena u duπi pomoli se Ana Jahvi, plaËuÊi gorko.” (Redci 9.10) KA KO R ASTI I DUHOVNO SAZRETI? 103 Ana je naπla utjehu u Svetiπtu i ondje izlila srce pred Gospodinom. Tu Êe Ana zavjetovati dijete Gospodinu. Toga je dana uzvratila Bogu za duhovni dar koji je primila u svetom obroku. Svjetovni ljudi tvrde da molitva nema vrijednosti, da ne moæe biti pravog odgovora na nju, da se takvo πto protivi prirodnim zakonima, da ne postoje Ëuda. Ali svi poznajemo blagoslovljene rijeËi Duha proroπtva u Velikoj borbi, str. 451: “Dio je Boæjeg plana da nam kao odgovor na molitvu vjere dade ono πto nam ne bi dao da Ga nismo molili.” Zaπto nam to Bog ne bi dao? Jer je dio nebeskog plana da se dragovoljno pokorimo utjecaju i djelovanju Svetog Duha, kako je Ëinio Krist dok je boravio na Zemlji. ©to se Boga ticalo, Abraham nije trebao Ëekati dvadeset pet godina na ispunjenje boæanskog obeÊanja. Kad se patrijarh konaËno uspio potpuno uklopiti u nebeski plan, Bog je sve prijaπnje pogreπke mogao pretvoriti u stube blagoslova. Tako je bilo i s Anom. “U molitvi je silna moÊ. Naπ veliki protivnik stalno nastoji odvojiti izmuËenu duπu od Boga. Sotona se mora viπe bojati poziva najskromnijeg sveca upuÊena Nebu, nego ukaza vladina kabineta ili kraljevih zapovijedi.” (Ellen White, The SDA Bible Commentary, sv. 2, str. 1008) Zanimljivo je Ëitati izvjeπtaj o roenju malog Samuela i trenutka kad ga je majka dovela u Boæji dom da do kraja æivota sluæi Gospodinu. No ËitajuÊi taj izvjeπtaj, Ëesto prelazimo preko Anina hvalospjeva u drugom poglavlju. A upravo on pokazuje svu ljepotu predanog krπÊanskog æivota. “Nato se Ana pomoli ovako: ‘KliËe srce moje u Jahvi, raste snaga moja po Bogu mom. ©ire mi se usta na duπmane moje, jer se radujem pomoÊi tvojoj. Nitko 104 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI nije svet kao πto je Jahve (jer nema nikoga osim tebe), i nema hridi kao πto Bog je naπ.” (1. Samuelova 2,1.2) Kakva razlika izmeu proπlog i ovog posjeta Boæjem domu! Tada je posredovala za sebe, a sad proslavlja Boga veliËanstvenom himnom hvale. Ana uzdiæe Boga kao izvor svake milosti otkrivene u Njegovoj suÊuti prema bespomoÊnima. Ona proriËe i dolazak Davida i Mesije (Ellen G. White, Patrijarsi i proroci, str. 480) A Penina? Anino iskustvo moglo se pokazati najveÊim blagoslovom za Peninu. Bogu je bilo stalo do Peninina spasenja jednako kao i do Anina. Kako je to mogao djelotvornije provesti nego pokazati uzvisivanjem duπe koja se pouzdala u Njega i nije uzvratila zlom na zlo? “Ne govorite mnogo hvastavih rijeËi, neka ne izlazi drskost iz usta vaπih.” (Redak 3) ZahvaljujuÊi Ëudesnom iskustvu, Ana se mogla osjeÊati osobno nadmoÊnom nad Peninom. Ali upravo redci njezine hvale otkrivaju kako Ana æeli da njezina suparnica vidi ljepotu potpune pokornosti Bogu (O, Boæe, slomi me da se mogu potpuno pokoriti Tebi!) i shvati bezvrijednost svoje oholosti. Ako su u Kristovu glasu bile prisutne suze dok je izricao “jao vama” nad farizejima, moæda bi Anin duh samopoærtvovnosti davanjem Samuela Gospodinu tako ganuo Peninino srce da bi iznova shvatila kako Bog ocjenjuje naπe postupke. One koji se kao Penina osjeÊaju jaki u svojoj snazi, Bog puπta da æanju plod svoje sebiËnosti — duhovnu smrt. Ali Bog moæe oæiviti Ëak i duhovno mrtve. “Lomi se luk junacima, nemoÊni se snagom opasuju. NekoÊ siti sad se za kruh muËe, nekoÊ gladni ne gladuju viπe. Nerotkinja raa sedam puta, majka brojne djece svjeæinu izgubi. Jahve daje smrt i æivot, ruπi KA KO R ASTI I DUHOVNO SAZRETI? 105 ©eol i odande diæe. Jahve Ëini uboga i bogata, obara Ëovjeka i uzvisuje.” (Redci 4-7) Ana priznaje da je njezino izbavljenje od prezrenosti doπlo od Gospodina koji ju je uzdignuo iznad Peninina izazivanja. Jad proteklih godina sad se okrenuo u uzvisivanje Gospodina. NekoÊ stisnute usne sad su se otvorile da slave Boæju svemoÊ. Zapazimo da su upravo ruganje i nevolje u domu bile tlo na kojemu se mogla zaËeti takva vizija Boæjeg izbavljenja da stvori nebo na Zemlji. Ana je u svojemu srcu imala nebo jer je nauËila voljeti svijet kao πto ga Krist voli. (Ellen G. White, Isusov æivot, str. 265.532) “Diæe slabiÊa iz praπine, iz bunjiπta izvlaËi uboga, da ih posadi s knezovima i da im odredi poËasna mjesta... Korake Ëuva svojih vjernika, zlikovce stiæe propast u mraku (svojom snagom Ëovjek ne stjeËe pobjede). Koji se protive Jahvi, padaju, Sveviπnji grmi s nebesa. Jahve sudi meama zemlje, daje silu svojemu kralju, uzdiæe snagu pomazanika svoga.” (Redci 8-10) KrπÊaninova duπa, svjesna svoje nemoÊi, uzdiæe se Boæjom snagom iznad sila sebiËnosti. Opasana snagom odozgo, takva duπa se oslobaa dotadaπnjih sumnji, strahova i kuπnji. Umjesto poraza dolazi pobjeda i u punini radosti oblikuje se u Kristovo obliËje. Zar neÊe i mnogi koji pripadaju posljednjem naraπtaju dopustiti Gospodinu da ih tako uzdigne iz njihove zle okoline da Êe, kao Ana, na staklenom moru zapjevati pjesmu hvale i zahvalnosti (Otkrivenje 14,3)? Kako je Bog dobar! Kako je strpljivo Ëekao da Ana duhovno sazre! Ne sumnjam da smo i mi duboko u srcu poæeljeli iskusiti ono πto je iskusila Ana: potpunu predanost Bogu da moæe ostvariti plan koji ima za nas. 106 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI Moæda upravo prolazimo dolinom plaËa kao Ana. Moæda smo ravnoduπni i samouvjereni kao Penina. Bog nas æeli izbaviti od nas samih, od naπe tvrdoglavosti, samovolje i prkosa, jer zna da smo u dubini duπe nezadovoljni, jadni i bespomoÊni. Zahvaljujem Bogu πto Njegovoj milosti joπ nije kraj, πto nas joπ Ëeka da duhovno sazremo. Tada Êe se iz naπega srca uzdizati hvala Isusu i Bogu. 107 Kucnuo je Ëas kuπnje “Tada Jahve, Bog, uËini te iz zemlje nikoπe svakovrsna stabla — pogledu zamamljiva a dobra za hranu — i stablo æivota, nasred vrta, i stablo spoznaje dobra i zla... Jahve, Bog, zapovjedi Ëovjeku: ‘Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiπ, zacijelo Êeπ umrijeti!’ ... Zmija bijaπe lukavija od sve zvjeradi πto je stvori Jahve, Bog. Ona reËe æeni: ‘Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?’ Æena odgovori zmiji: ‘Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti. Samo za plod stabla πto je nasred vrta rekao je Bog: Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete!’ Nato Êe zmija æeni: ‘Ne, neÊete umrijeti! Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli otvorit Êe vam se oËi, i vi Êete biti kao bogovi, koji razluËuju dobro i zlo.’ Vidje æena da je stablo dobro za jelo, za oËi zamamljivo, a za mudrost poæeljno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom muæu, koji bijaπe s njom, pa je i on jeo... Uto Ëuju korak Jahve, Boga, koji je πetao vrtom za dnevnog povjetarca. I sakriju se — Ëovjek i njegova æena — pred Jahvom, Bogom, meu stabla u vrtu.” (Postanak 2,9.16.17; 3,1-6.8) ©to se sve moæe dogoditi u jednom trenutku! Potres u Agadiru trajao je samo osamnaest sekundi i od prekrasnog grada ostala je tek gomila ruπevina. VozaË je samo na trenutak bio neoprezan — i dogodila se nesreÊa! 108 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI Majka je samo na trenutak ispustila djetetovu ruku — i ono je otrËalo u smrt! Kako jedan jedini trenutak moæe biti sudbonosan za cijeli naπ æivot! To i Ëini potresnim izvjeπtaj o padu u grijeh, kad je Ëovjek u jednom jedinom trenutku proigrao svu svoju sreÊu. Pogreπna odluka jednog trenutka raskinula je njegovu zajednicu s Bogom i uËinila ga tuincem. Tko shvati, ËitajuÊi povijesni zapis o padu u grijeh, da je tu rijeË o njemu, da nije samo promatraË, veÊ aktivan sudionik, da je tu rijeË o pogreπnim odlukama i porazima u njegovu æivotu, njemu Êe na usnama zamrijeti osmijeh zbog te “stare priËe”. Da, prva kuπnja se odigrala pod drvetom koje je nazvano “stablo spoznaje dobra i zla”. Poimo zajedno k tome stablu! Nije to put maπte koja nas vraÊa tisuÊljeÊima unatrag; to je put u vlastito srce. Gdje se nalazi to stablo? “Nasred vrta”, okruæeno mnogim drugim stablima. UopÊe se nije moglo vidjeti s kraja vrta. Skrivala su ga druga stabla. Ali Eva je toËno znala gdje se nalazi — usred vrta. I mi znamo gdje se stablo kuπnje nalazi u naπemu æivotu. Svatko od nas zna gdje je najranjiviji. Ali da drugi to ne bi otkrili, sadimo mnogo drugog lijepog drveÊa oko onoga stabla usred vrta. Nitko ne treba vidjeti skriveni jad naπega srca, poraze i okove, taj æar pod pepelom. Koliko nam jada zadaje grijeh! A uvijek mu iznova dajemo mjesto u svojemu srcu. Da, Ëak nam je drag! Zbog toga je borba tako teπka i zamorna. Ali ima Netko tko kroz πipraæje naπega æivota vidi to stablo koje nas Ëini nesretnima i unosi nemir. Kad stane pred nas, Isus ne razgovara o vremenu ili o modi, o novim πportskim rezultatima ili o drugim nevaænim novostima, veÊ o onome stablu usred naπega æivota. On KUCNUO JE »AS KU©NJE 109 govori o najbitnijem u æivotu: “Joπ ti jedno nedostaje!” (Matej 19.20.21; Luka 10,41.42) Eva stoji pod drvetom nasred vrta. Moæda je ËeπÊe bila ondje. Nikada dotad nije se suoËila s kuπnjom. Bez najave, kao grom iz vedra neba, nailazi kuπnja s nevjerojatnom silinom i lukavoπÊu. Iznenada je kucnuo Ëas odluke. “Iznenada je u srce posijana sumnja, iznenada je sve nesigurno, besmisleno je sve πto Ëinim, iznenada u meni oæivljuju davno poËinjeni grijesi kao da su se danas dogodili pa me muËe i optuæuju, iznenada se probudila poæuda.” (Bonhoeffer) Biblija poznaje tri izraza za trenutak kuπnje: “Ëas kuπnje” (Otkrivenje 3,10), “zli dan” (Efeæanima 6,13) i “vlast tame” (Luka 22,53). Kucnuo je Ëas kuπnje za prve ljude, ali oni to vjerojatno nisu znali. Uostalom, kako bi obiËan razgovor pod stablom mogao ikoga zavesti? ToËno! Da im je kuπaË doπapnuo: “Kanim vas navesti na neposluπnost. Zajedno Êemo skrenuti u grijeh!”, kod njih ne bi imao uspjeha. Ali Sotona nikad ne prilazi tako. U tome je opasnost kuπnje; prilazi neduæno, ne otkrivajuÊi svoje nakane. KuπaË naizgled ne æeli niπta drugo nego razgovarati s Evom. Æeli s njom popriËati o stablu nasred vrta. “Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?” Tako Sotona poËinje razgovor. SliËi prvom potezu u πahovskoj partiji u kojoj je posrijedi æivot. Kako je svaka rijeË prepuna lukavstva! KuπaË ima dvije vrste pristupa. Ili nas uvjerava da ne smijemo jesti ni s jednog drveta πto ga je Bog stvorio, ili nam πapÊe: “Slobodno jedi sa svakog drveta u vrtu. Bog nije toliko sitniËav i uskogrudan da stalno postavlja ograde, granice i zabrane. Kako moæe biti loπe i opako neπto πto je sâm stvorio?!” 110 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI A kad nas ne uspije natjerati da bez sustezanja jedemo sa svih stabala, onda nam nastoji zabraniti da jedemo s bilo kojega drveta ne bi li nam æivot liπio radosti i zadovoljstva. Sotona nas æeli uËiniti grjeπnicima koji oËajavaju nad samima sobom ili nas æeli pretvoriti u “svece” kojima Isus nije potreban. Æeli nas robovski vezati uz Zakon ili uvjeriti u praktiËnost “jeftine” milosti. Æeli nas obeshrabriti ili u nama izazvati samouvjerenost. Nastojat Êe nas vezati kao robove ili pustiti da radimo kako æelimo. Njegov je cilj pretvoriti nas u zanesenjake ili u bezosjeÊajne koristoljubljivce. A Eva? Zar nije prozrela pokvarenu igru? Ona revno raspravlja sa zmijom. “Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti. Samo za plod stabla πto je nasred vrta rekao je Bog: Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete!” (Redak 3) Onda je doπao na red drugi Sotonin πahovski potez: nakon πto je s njim razgovarala o stablu, slobodno ga i dodirne. Ne jesti od njegova ploda, ne, samo dodirnuti. Ima li neπto loπe u tome da opipa stablo i poigra se njegovim liπÊem? Je li dodirivanje drveta grijeh? Koliko Ëesto mladi pitaju: je li grijeh plesati? Treba li odbiti ponuenu Ëaπicu alkoholnog piÊa? Kad se pribliæimo tome drvetu, krv poËne bræe kolati, znatiæelja raste, a strasti se bude. Na podruËju visokog napona toga opasnog stabla oslabljena je naπa sposobnost odluËivanja. Tko oËijuka sa stablom nasred vrta, izloæen je velikoj opasnosti. Zapovijed: “Ne diraj stablo” znaËi: ne pribliæuj mu se, nemoj se dati navesti na tanak led, jer tko se izlaæe opasnosti, stradat Êe. U blizini toga drveta ne moæeπ se slobodno moliti niti svoje misli usmjeriti k Bogu. A tko dopusti svojim oËima da promatraju to opasno drvo, ubrzo Êe poæeljeti viπe od “gleda- KUCNUO JE »AS KU©NJE 111 nja” koje mnogo obeÊava, naime, sâm “trenutak zadovoljenja poæude”. “Vidje æena da je stablo dobro za jelo...” Nijednom rijeËju kuπaË ne nagovara Evu da jede zabranjeni plod. Ali mu je poznato: ako bude stajala pod drvetom, ako njezine ruke dodirnu drvo i liπÊe, pogled Êe joj se prikovati uz plod. A onda dolazi treÊi korak: ubrat Êe ga i pojesti. “Stani! Natrag! Ni koraka dalje!” najradije bismo joj doviknuli i zaustavili njezinu ruku. Kako je sudbonosna svaka sljedeÊa rijeË: “Ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom muæu, koji bijaπe s njom, pa je i on jeo.” (Redak 6) TragiËan dogaaj zbiva se pred nama brzinom od koje zastaje dah. No mi nismo samo promatraËi, veÊ i krivci πto stoje pod svojim stablom. Koliko puta nas je Sotona nadmudrio svojom logikom malih koraka! Koliko puta smo pruæili ruku, poπli za æeljom srca, a ne za Boæjom zapovijedi, za glasom savjesti! Svi smo jeli od zabranjenog ploda, bili smo neposluπni, grijeπili smo. Pavao je u pravu: “Kao πto po jednom Ëovjeku ue grijeh u svijet a po grijehu smrt, tako smrt prijee na sve ljude jer svi sagrijeπiπe.” (Rimljanima 5,12) Nakon te sudbonosne odluke Adam i Eva s optereÊenom savjesti traæe grm iza kojega bi se skrili. Kako je Sotona pokvaren: blizu svakog drveta kuπnje pripremio je grm iza kojega se moæemo skriti. Tu trebamo ostati sami sa svojim grijehom. Meutim, dokle god ostaje u tajnosti srca, grijeh se πiri, zahvaÊa sve oko sebe, svladava i vezuje Ëovjeka. Grijeh nam zatvara usta da ne bismo izgovorili rijeËi koje bi nam donijele veliko olakπanje. Grijeh optereÊuje srce i savjest i ne æeli napustiti 112 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI svoje skroviπte. Kako je straπno kad Ëovjek ima joπ samo sebe i svoj grijeh koji ga uznemiruje i optuæuje! Evanelist H. Kemner u svojoj knjizi iznosi dogaaj iz djetinjstva: “Kad je naπa majka jednom otiπla od kuÊe u neki posjet, mi djeca iskoristili smo prigodu. U sobi smo, zajedno s djecom iz susjedstva, upriliËili indijanske bitke preodjeveni u svu moguÊu odjeÊu. Ne treba se Ëuditi πto je soba ubrzo sliËila razbojniËkoj πpilji. Usred igre primijetili smo kroz prozor da se majka vraÊa. ©to sad? ©to uËiniti? Sjetili smo se garderobe koja je bila zastrta lijepom novom zavjesom. Brzo smo skupili sve razbacane krpe i strpali ih iza zavjese. Kad je majka uπla u kuÊu, dobili smo po Ëokoladicu, kako to zasluæuju dobra djeca. Misli su mi se stalno vraÊale na nered iza lijepe zavjese i bojao sam se trenutka kad Êe mama saznati istinu, pa mi Ëokolada nije baπ iπla u têk. I doista, doπao je trenutak kojega smo se bojali: majka je povukla zavjesu i otkrila nered. Joπ uvijek vidim njezine tuæne oËi i Ëujem rijeËi: ‘Zar se tako jeftino prodajete? Zaπto niste poπteni?’ Rijetko kad sam se u æivotu toliko silno sramio!” Dokle god iza zavjese skrivamo “prnje svojega æivota”, naπa savjest neÊe imati mira. Skupimo hrabrosti da sredimo stvari! Nije li vrijeme da napiπemo pisma πto smo ih davno trebali napisati, da pruæimo ruku pomirnicu, da konaËno povuËemo zavjesu u stranu? Kad bi barem postojalo stablo s Ëijih grana se kuπaË viπe ne javlja, Ëijim bismo se plodovima mogli oduprijeti u svakoj kuπnji! Koliko mladih i starih ne izlazi na kraj sa “stablom nasred vrta” i podlijeæe “u Ëasu kuπnje”! Nema nikoga tko ne bi pao. Svjesni smo da nam je potreban netko pred koga bismo mogli poloæiti svu krivnju svojega æivota, netko tko nas zbog toga ne bi prezreo. KUCNUO JE »AS KU©NJE 113 Hvala Bogu πto taj Netko postoji! To je Isus Krist, Spasitelj i Izbavitelj. “Spasenja nema ni po jednom drugom”, stoji u Bibliji, “jer je pod nebom to jedino ime dano ljudima po kojem nam se treba spasiti” (Djela 4,12). Moramo usmjeriti pogled na Njega jer je jaËi od kuπaËa: jedino nas On moæe saËuvati u “Ëasu kuπnje” (Otkrivenje 3,10). Kad se rodio u Betlehemu, Isus joπ nije bio Spasitelj. To je tek morao postati. A postao je tijekom mnogobrojnih kuπnja u svojemu æivotu. Sotona je napadao Isusa kao nijednog drugog Ëovjeka. Isus se u pustinji naπao licem u lice s kuπaËem. U tome je trenutku bio slab i gladan. Sotona je vidio prigodu da Ga porazi. Meutim, Isus nije posegnuo za ponuenim plodom. Novozavjetni izvjeπtaj o Isusovoj kuπnji (Matej 4,1-11) izaziva divljenje. Na kocki je bilo neπto mnogo veÊe od raja. Ulog je bio mnogo veÊi: biti ili ne biti. Tu je Isus za nas utro put osloboenja od kuπnje. “–avao, poπto je iscrpio sve moguÊe kuπnje, udalji se od njega do pogodna Ëasa.” (Luka 4,13) »ekao je novu prigodu. KuπaË je kojekako pokuπao sruπiti Isusa. Jednom je to pokuπao preko oduπevljenog naroda koji Ga je htio uËiniti kraljem, drugi put preko knjiæevnika koji su se pokazali “sinovima avolskim”. I sâm Petar je postao nesvjesno orue kuπaËa kad je Isusa kanio odvratiti od puta stradanja. “Idi od mene, Sotono”, rekao mu je Isus. Naπ je Gospodin doista bio “iskuπan u svemu (kao i mi), samo πto nije sagrijeπio” (Hebrejima 4,15). Ali najteæa kuπnja tek je trebala doÊi. Sotona je odluËio izloæiti Isusa na stupu srama. Isusovo je srce drhtalo pred tim posljednjim Ëasom kuπnje. “Æalosna je duπa moja do smrti”, rekao je uËenicima (Matej 26,38). Dopustio je bez otpora da Ga pribiju na kriæ i ubiju. U 114 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI trenutku kad je Njegov æivot utonuo u noÊ i zaborav, kad je Sotonina kuπnja dosegnula vrhunac neodoljivosti, Isus je slomio silu tame i kuπnje. Tamo na kriæu zgazio je zmiji glavu. Tamo je Razapeti za nas postao “drvo æivota”. Svojom smrÊu na kriæu Isus je unio nadu u svijet. “BuduÊi da je sam trpio i bio kuπan, moæe pomoÊi onima koji stoje u kuπnji.” (Hebrejima 2,18) Postoji Netko pred koga moæemo poloæiti terete svojega æivota i sve promaπaje. “A tko doe k meni, sigurno ga neÊu izbaciti van.” (Ivan 6,37) Zapravo, u Bibliji nalazimo samo dva izvjeπtaja o kuπnji — prvog ljudskog para i Isusovu kuπnju. Prva je dovela do pada iskuπanih, a drugo do pada kuπaËa. U biti postoje samo dvije kuπnje: ili si iskuπan “u Adamu” i padaπ, ili si iskuπan “u Kristu” i pobjeujeπ. U tome sluËaju pada Sotona. Vratimo se kuπnji u raju. Tamo je Sotona davno uporabio svoje lukavstvo da bi obmanuo Ëovjeka i naveo ga da jede sa stabla i tako pokaæe neposluh prema Bogu. U tome je uspio. Ali u raju se nalazilo joπ jedno drvo, “stablo æivota”. U povijesti tumaËenja Biblije ono je Ëesto objaπnjavano kao simbol Krista. Sotona se danas ne sluæi s manje lukavstva i prijevare kako bi Ëovjeka sprijeËio da uspostavi vezu s Kristom. Zapravo se pod stablom æivota dogaa joπ jedna drama kuπnje. S obrnutim predznakom sliËi dogaaju u raju. Tamo je Sotona nastojao nagovoriti Ëovjeka da jede sa zabranjenog stabla. Ondje moæe uËiniti sve da bi Ëovjeka dræao πto dalje od ploda sa stabla æivota. Ne prepoznajemo li glas kuπaËa koji dopire ispod stabla æivota: “Slobodno jedi sa svakog stabla. Samo ne s ovoga!” Na njegove rijeËi odgovara zbor mnogih glaso- KUCNUO JE »AS KU©NJE 115 va: “Jedemo sa svih stabala u vrtu, sa stabla moÊi i Ëasti, lagodnog æivota i uæivanja, ljubavi i erotike, radosti i zabave. VeÊ smo se prejeli svih tih plodova. Samo s jednog stabla ne jedemo, sa stabla æivota, jer stalno Ëujemo glas: ‘Ne dirajte ga! Ne jedite od njegova ploda!’” Sotona nas æeli udaljiti od Isusa, Njegove ljubavi i oprosta, od prekrasnog obeÊanja Svetog pisma: “Ljubljeni, sada smo djeca Boæja, a πto Êemo biti, joπ se nije oËitovalo. Ali znamo: kad se to oËituje, bit Êemo mu sliËni, jer Êemo ga vidjeti onakva kakav jest.” (1. Ivanova 3,2) U povijesti naπih praroditelja stoji: “Vidje æena...” Sotona nam predoËava tisuÊe πarenih slika. »ini sve da bismo Isusa smetnuli s uma. A samo nam jedno moæe pomoÊi: “Tko gleda pod kriæem na Isusa sad, on vjerom prima svoj spas.” (KrπÊanske himne, broj 134) Biblija nas poziva i opominje: “Uprimo pogled u zaËetnika i zavrπitelja vjere, u Isusa.” (Hebrejima 12,2) Boæji sluga bio je prezren i odbaËen od svih. Na Njemu nije bilo ljepote u koju bismo se zagledali (Izaija 53,2.3). Bio je prezren zato da mi viπe ne bismo bili prezreni pred Bogom; odbaËen, da mi viπe ne bismo bili odbaËeni. Tko gleda u Isusa, viπe se ne mora skrivati. U Njemu æivot dobiva smisao. Na poËetku smo Ëitali kako je æena ubrala plod sa stabla. Eva je svojom rukom dodirnula zabranjeni plod. Sotona nam danas puni ruke sjajnim niπtetnostima da ne bi bile slobodne dodirnuti Isusa. Svoje prvo pismo Ivan poËinje rijeËima: “©to smo svojim oËima vidjeli, πto smo promatrali i πto su naπe ruke opipale o RijeËi æivota.” (1. Ivanova 1,1) Opipati znaËi shvatiti, iskusiti, dodirnuti, dræati u rukama, ne ispustiti. Ne oklijevajmo prihvatiti vjeËni æivot (1. Timoteju 6,12)! ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI 116 “... i pojede.” Jednako kao onom bogataπu u Isusovoj prispodobi, Sotona i naπoj duπi nudi “mnogo dobra u zalihi za brojne godine”, da moæemo jesti i piti (usp. Luka 12,16-21). Kako hrana i piÊe, novac i imetak, kuÊno kino i automobil, videorekorder i raËunalo mogu utaæiti æe duπe? “Ne æivi Ëovjek samo o kruhu.” »ovjeku je potreban “kruh æivota”. “Tko jede tijelo moje i pije krv moju, ima æivot vjeËni.” (Ivan 6,54) Nije vaæno znati sastojke kruha; vaæno je uzeti ga i jesti. Golemu glad svojega æivota neÊe zasititi ono πto znamo o Isusu. Nasitit Êemo se samo ako svoj æivot predamo Gospodinu Isusu da moæe djelovati u nama. (Prema J. Mageru) 117 Laæna svetost Spasenje je moguÊe samo u Kristu U novom crkvenom okrugu prvo bih nastojao posjetiti sve vjernike. Tako sam posjetio i jednoga kojega sam veÊ upoznao u crkvi. »im smo sjeli, poËeo je govoriti da propovjednik treba biti Ëvrst u obrani istine i da se ne smije obazirati na ono πto Êe drugi reÊi. “Ne treba popuπtati! Nema kompromisa!” rekao je. Imao sam Ëudan osjeÊaj hladnoÊe. Znam da svaki dom ima svoje ozraËje. No u tome sam se domu osjeÊao kao da se nalazim u izlogu prodavaonice namjeπtaja, ili, joπ bolje, bijele tehnike. Bilo je joπ prigoda da ga bolje upoznam. Brat Mirko je cijelog æivota iπao uskim putom — u doslovnom smislu. Nije imao televizor. Na radiju je sluπao samo vijesti. U njegovom domu nije se Ëuo smijeh, nije bilo nikakve razonode. NaveËer bi rano odlazio na poËinak s jednom od knjiga Ellen White te bi Ëitao dok ga ne bi svladao san. Æivio je prema slovu tih knjiga. Podcrtavao je sve πto se smjelo, odnosno πto se nije smjelo Ëiniti. Najviπe biljeæaka bilo je u knjizi Savjeti o æivotu i prehrani. Ona mu je bila æivotni priruËnik, nacrt za izgradnju karaktera kojim Êe zasluæiti Nebo. U njegovoj prehrani nije bilo mjesta ni mlijeku ni siru ni jajima. ©eÊer da i ne spominjemo. UnatoË takvoj prehrani, brat je imao problema s probavom. Usto je bio toliko zaokupljen legalistiËkim glediπtima da nikad nije 118 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI osjetio pravu slobodu u Kristu. Njemu je, kako je govorio, zdravstvena reforma bila evanelje. Optuæivao bi zbog nedovoljne duhovnosti vjernike koji bi se razboljeli. Govorio je da nijedna od tih bolesti ne bi doπla na njih da su æivjeli prema naËelima kojih se on dræao. A onda se dogodilo nemoguÊe. Brat Mirko se razbolio od raka. LijeËnik je rekao da neÊe dugo. No brat je drukËije mislio. Bog dopuπta da ga avao kuπa. Bog neÊe dopustiti da tako vjeran Ëovjek umre izloæen duhovnoj sramoti. On Êe ga sigurno izlijeËiti kao dokaz njegove uzviπene vjere. Pokuπao sam ga pripremiti za æivot ili smrt, ovisno o Boæjoj volji. Æelio sam da se na kraju ipak pouzda u Boæju milost, a ne u laæne zasluge svojega osobnog savrπenstva. Tako bi bio spreman za Nebo, a srce bi mu u tim posljednjim Ëasovima ispunio mir. Naæalost, nisam uspio. Brat Mirko je tvrdio da je to “jeftina milost”. »ak mi je zabranio da ga posjeÊujem, jer moje evanelje otvara vrata grijehu. Tako su mu vrata milosti ostala zatvorena. BuduÊi da nisam mogao dopustiti da umre u takvoj duhovnoj bijedi, zamolio sam jednog akona da ga posjeÊuje. “»itaj mu Psalme”, savjetovao sam. I akon me posluπao. Brata Mirka su posjeÊivale i njegove dvije odrasle kÊeri, premda nisu imale lijepih uspomena na svoje djetinjstvo. Uvijek je bio strog i kaænjavao je za svaku sitnicu. Tako je u njima uguπio svaki osjeÊaj ljubavi i radosti. No one su ga vjerno njegovale do kraja. Kako je vrijeme prolazilo a bolest napredovala, brat Mirko je poËeo shvaÊati da ga Bog neÊe izlijeËiti. Njegov “Ëvrsti temelj” preobrazio se u æivi pijesak. Kako je brzo LA ÆNA SVETOST 119 tonuo, tako je rasla uvjerenost da je prevaren i napuπten, Ëak i od Boga. Postao je teæak pacijent. Jednog popodneva njegovo je ogorËenje nezadræivo izbilo. KÊi mu je ponudila komad domaÊeg kruha namazanog maslacem od kikirikija, koji je uvijek toliko volio. “HoÊeπ, tata?” upitala je. “NeÊu!” viknuo je i stisnuo πake. “Dovraga s time! Ispeci mi jaje na oko!” Svi su bili zaprepaπteni. Brat Mirko je zatraæio jaje? Kao da je zatraæio svinjetinu! To je bilo izraæavanje ogorËenosti πto Bog nije priznao njegovu pravednost. Pobunio se protiv duhovnog æivota koji ga je potpuno osiromaπio. Nije li to tragiËan sluËaj? Sve te godine brat Mirko je naizgled bio postojan adventist i uæivao u Boæjoj snazi da usavrπi æivot i oËisti tijelo. Jadan svatko tko bi mu se suprotstavio! Ali Ëas smrti otkrio je njegovu osobnu, jadnu, nedostatnu vjeru. Biblija nam pomaæe razumjeti svete slabiÊe kakav je bio brat Mirko. Takve se osobe smatraju duhovno jakima zato πto podræavaju snaæna naËela, ali su zapravo u vjeri slabe. Njihova se nada temelji na neËemu drugom, a ne na Isusovoj krvi i pravednosti: “Jedan vjeruje da smije sve jesti; drugi, naprotiv, koji je slab u vjeri, jede samo povrÊe”, pisao je apostol Pavao. (Rimljanima 14,2) ©to znaËi da slabi jedu samo povrÊe? O Ëemu govori Pavao? U Poslanici Rimljanima Pavao ne raspravlja o vegetarijanskoj prehrani ni o biblijski Ëistoj i neËistoj hrani. Problem s kojim su se suoËavali prvi krπÊani iz poganstva bila je hrana prinesena idolima. O tome Ëitamo: “Dakle, πto se tiËe blagovanja mesa ærtvovana idoli- 120 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI ma, znamo da idol nije niπta na svijetu i da nema drugog Boga osim jednoga.” (1. KorinÊanima 8,4) Drugim rijeËima, buduÊi da priznaje samo jednog Boga, Pavla nije uznemirivala savjest ako bi jeo πto od onoga πto je ærtvovano idolima. S pravom je zakljuËio: “Jelo nas neÊe pribliæiti Bogu: niti πto gubimo ako ne jedemo, niti πto dobivamo ako jedemo.” (Redak 8) No apostol priznaje da svi ne misle tako. Slabiji krπÊani, u iskrenom neznanju, smatrali su da Êe uvrijediti Boga budu li jeli hranu ærtvovanu idolima. Stoga su svoju hranu ograniËili na povrÊe. “Tako kaljaju svoju savjest, buduÊi da je slaba.” (Redak 7) Slabe savjesti, slabi u vjeri, optereÊeni strahom i osjeÊajem krivnje, bavili su se nevaænim, a zanemarivali ono πto je doista vaæno. Ovi tekstovi ukazuju na znaËajno novo shvaÊanje duhovne slabosti. ObiËno smatramo slabim vjernika koji pristaje na kompromis, koji popuπta u naËelima. No kako vidimo, postoji i suprotna vrsta slabosti, kad savjest postaje tiranin i stalno prijeti prstom. Ta “svetost” oduzima Ëovjeku sigurnost u Krista i dovodi do razoËaranja. Vjera viπe nema snage. Mnogi krπÊani s takvom slabom savjesti na prvi pogled izgledaju jaki zato πto se odluËno protive grijehu. No razmislimo! Jesmo li automatski na Boæjoj strani ako osudimo ono πto je grjeπno? Ne ustaju li ajatolasi protiv svjetovnosti, protiv alkohola i nemorala? Jesu li zato duhovni? ©to je onda krπÊanstvo? Netko Êe reÊi: krπÊanstvo je biti sliËan Isusu, æivjeti kako je On æivio. No to nije krπÊanstvo. To je viπe hinduizam. Isusov primjer snaæno se dojmio Gandhija, pa je i on krenuo praπnjavim putovima Indije i æivio kako je Isus æivio. Prihvatio je Krista kao uzor, ali ne i kao svoju LA ÆNA SVETOST 121 zamjenu. Gandhi je posebice odbijao zasluge Kristove prolivene krvi. UËio je da je spasenje postupan proces koji vodi usavrπavanju karaktera, oËiπÊenju od zle karme. Slabi krπÊani nisu u svemu sliËni Gandhiju. Oni vjeruju u Kristovu ærtvu za grijeh, ali im je vjera slaba. Uzdaju se u istinu da Kristova krv pokriva njihove grijehe, ali ne vjeruju da ih ona osposobljuje za Nebo. Uvjereni su da vjeËni æivot mogu dobiti stjecanjem savrπenog karaktera — isto πto je vjerovao i Gandhi. Izloæeni smo dvjema opasnostima: permisivnosti i legalizmu. Permisivnost pokazuju oni koji govore: “Ne treba biti tako strog! Nije sve grijeh!” Biblija pokazuje da je Boæji narod svih vremena imao problema i s permisivnoπÊu i s legalizmom. Prvi Izraelci su prihvatili filozofiju permisivnosti. Zato su zaplesali oko zlatnog teleta. Postupno su padali sve dublje, dok na kraju nisu zavrπili u babilonskom progonstvu. Ondje su nauËili gorku lekciju. Nakon povratka iz progonstva preπli su u drugu krajnost — u legalizam. U Isusovo doba bili su toliko ogrezli u legalizam da su u Mojsijevo ime ubili svojega Mesiju. Njihovo stanje bilo je gore nego u doba kad su sluæili svijetu. Isus je rekao da su Ëak i bludnice bliæe Boæjem kraljevstvu od samopravednika onoga doba. KrπÊanska Crkva krenula je stopama æidovskog otpada. Laodiceja je utonula u permisivnost, dok su u drugim mjestima, primjerice u Efezu, vjernici pali u zamku legalizma. ©to Isus kaæe o toj Crkvi? “Poznam tvoja djela, tvoj trud i tvoju postojanost. Znam da ne moæeπ podnositi zlikovce: iskuπao si one koji tvrde da su apostoli, a nisu, i ustanovio si da su laπci.” (Otkrivenje 2,2) Ti su ljudi dræali Zakon, no to je bila krinka za veliki problem: “Ali imam protiv tebe to 122 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI πto si svoju prvu ljubav ostavio. Prema tome, sjeti se odakle si pao, obrati se i opet poËni Ëiniti prva djela! InaËe, ako se ne obratiπ, doÊi Êu k tebi i ukloniti tvoj svijeÊnjak s njegova poloæaja.” (Redci 4.5) Od Ëega da se obrate? Od svjetovnosti? Ne, veÊ od legalizma. Ostavivπi svoju prvu ljubav prema Isusu, postali su slabi krπÊani. Nestalo je radosti spasenja. Trebali su sluæiti Gospodinu zato πto su Ga voljeli, a ne zato da bi Mu ugodili. Tijekom vremena Crkva je sve dublje tonula u legalizam. U raznim krajevima svijeta nicale su samostanske zajednice u kojima su redovnici nastojali usavrπiti svoj karakter da bi izbjegli Ëistiliπte. Tek Êe Luther upoznati svijet s Boæjom spasiteljskom miloπÊu i unijeti svjetlo u srednjovjekovni mrak. Rim je odbio reformirati se pa je svoj legalizam saËuvao do naπih dana. Brate moj i sestro moja! Istina je: moæeπ svako jutro ustati u pet i moliti se, ali i dalje biti slab krπÊanin — ako se ne uzdaπ da te Kristova krv stalno miri s Bogom. Legalisti koji se trude postiÊi stanje kad ih Bog moæe prihvatiti, isto su tako slabi u vjeri kao krπÊani koji nemaju vremena za osobnu poboænost. Slabi u vjeri nisu licemjeri; oni se iskreno uzdaju u Isusa. Ali se kolebaju izmeu Zakona i milosti, kao πto se drugi kolebaju izmeu grijeha i pokajanja. Samo Bog zna kad takvi prijeu granicu i odbace vjeru: permisivni se predaju grijehu, a oni drugi legalizmu. Crkva u Galaciji preπla je tu graniËnu crtu jer se odmetnula od Kristove milosti i prihvatila “drugo ‘evanelje’” (GalaÊanima 1,6). Time su se “otuili” od Krista: “Prekinuli ste s Kristom svi koji se hoÊete opravdati u Zakonu; ispali ste LA ÆNA SVETOST 123 iz milosti.” (GalaÊanima 5,4) Zapravo su prestali biti krπÊani. Kako se to moæe dogoditi? Svi mi æelimo preæivjeti u ovome zlom svijetu. Æelimo nadvladati grijeh i postati sliËni Isusu. No neprijatelj duπa je lukav: navodi nas da se natjeËemo s Kristovom pravednoπÊu umjesto da prihvatimo ono πto je Gospodin uËinio za nas. Sotona odvraÊa naπu pozornost od kriæa da bismo se zabavili svojim dostignuÊima u duhovnom rastu. Ljubav je naπa jedina sigurnost. Stoga Isus kaæe: “Ako me ljubite, vrπit Êete moje zapovijedi.” (Ivan 14,15) Posluπnost iz ljubavi koja je spremna prihvatiti oprost jedina je vrsta ljubavi koju Bog traæi. Sve drugo su samo mrtva djela. To najbolje opisuje Ellen White. “Vjera je uvjet pod kojim je Bog obeÊao da Êe oprostiti grjeπniku. U samoj vjeri nema nikakve vrline kojom bi bilo moguÊe dobiti spasenje, ali se vjera moæe osloniti na Kristove zasluge, na lijek za grijeh. Vjera moæe ponuditi savrπenu posluπnost umjesto grjeπnikova prijestupa i otuenja. Kad grjeπnik uzvjeruje u Krista kao svojega osobnog Spasitelja, onda Bog, sukladno svojim neporecivim obeÊanjima, praπta njegov grijeh i besplatno ga opravdava. Onaj tko se kaje, shvaÊa da mu je opravdanje osigurano zato πto je Krist, njegova zamjena i jamac, umro za njega, da je On njegova okajnica i pravednost... Zakon zahtijeva pravdu i grjeπnik je duguje Zakonu, ali je ne moæe pruæiti. Jedino moæe postati pravedan preko vjere. Vjerom moæe pred Boga iznijeti Kristove zasluge i Gospodin stavlja posluπnost svojega Sina na grjeπnikov raËun. Bog prihvaÊa Kristovu pravednost umjesto Ëovjekova pada te prima, opraπta i opravdava onoga tko vjeruje i kaje se, smatrajuÊi ga pravednim. 124 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI Bog ga ljubi kao svojega Sina. Tako se vjera uraËunava u pravdu.” (“Christ the Way of Life”, Review and Herald, 4. studenoga 1890.) (Prema M. Weber, Adventist Hot Potatoes, str. 52— 63) 125 Ljubav na djelu “Novu vam zapovijed dajem: Ljubite jedan drugoga; kao πto sam ja ljubio vas, ljubite i vi jedan drugoga. Ako imadnete ljubavi jedan prema drugome, po tom Êe svi upoznati da ste moji uËenici.” (Ivan 13,34.35) U ovome ulomku Isus je nekoliko puta uporabio rijeË “ljubav” kao imenicu i kao glagol. Ta je rijeË danas svuda prisutna, osobito u knjiæevnosti i medijima; joπ uvijek je aktualna, premda otrcana. Zanimljivo je da se Ivan posluæio jednom od triju grËkih rijeËi koje opisuju ljubav, ali joj daju odreena znaËenja. To su filein, eran i agápê. Prva — filein — uporabljena je dvadeset dva puta kao fileo i oznaËuje osjeÊajnu, sentimentalnu ljubav, zasnovanu na emocijama. Isus uporabljuje tu rijeË kad govori o djetetovoj ljubavi prema roditelju, ili o ljubavi roditelja prema djetetu (Matej 10,37). To je za Isusa i ljubav prema prijateljima (Ivan 11,3.36). No tu vrstu ljubavi Biblija nigdje ne zapovijeda, πto je logiËno, jer je proizvod srca, osjeÊaja. NemoguÊe je zapovjediti srcu koga Êe voljeti. Zato se ta ljubav moæe i promijeniti, jednako kao πto se mijenjaju osjeÊaji. Usto filein moæe biti i sebiËna ljubav. RijeËju eran Grci su oznaËavali strastvenu, osjetilnu ljubav, koja djeluje na tjelesnoj razini i Ëisto je sebiËna jer vodi raËuna samo o svojim interesima. Takvu vrstu ljubavi ne nalazimo u Novom zavjetu. RijeË agápê (agapao — ljubav 135 puta; agápê — ljubav 27 puta) stalno je prisutna u Novom zavjetu. To 126 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI je ljubav u svojemu najuzviπenijem i najiskrenijem obliku. Od nje nema veÊe, jer potiËe Ëovjeka da se ærtvuje za drugoga (Ivan 15,13). Zasniva se na naËelu pa je moæemo smatrati ljubavlju koja poπtuje i cijeni drugoga, pogotovo zato πto proistjeËe iz viπih sila uma i rasuivanja. Ona mijenja karakter, upravlja pobudama i nadzire strasti i osjeÊaje. Kad govori o ljubavi prema æeni, apostol Pavao se posluæio rijeËju agápê: “Muæevi, ljubite svoje æene kao πto je i Krist ljubio Crkvu i sam sebe predao za nju.” (Efeæanima 5,25) BuduÊi da nije rijeË o osjeÊajnoj, veÊ o razumskoj ljubavi, muæ koji tako voli svoju æenu ne moæe biti grub ni nasilan, ne moæe joj biti nevjeran. O svojemu suradniku Demi apostol Pavao je u 2. Timoteju 4,10 pisao: “Jer me Dema ostavio iz ljubavi prema svijetu i otiπao u Solun.” Dema je “zavolio” svijet, πto znaËi da ga svijet nije samo primamio svojim laænim sjajem, privukao kao magnet, nego je Dema razumom odluËio da je bolje i probitaËnije sluæiti svijetu nego Bogu. Bog oËekuje od Ëovjeka agápê ljubav Nakon dubljeg spoznavanja rijeËi “ljubav” bolje moæemo razumjeti Isusa kad zapovijeda da ljubimo drugoga: “Novu vam zapovijed dajem: Ljubite jedan drugoga; kao πto sam ja ljubio vas, ljubite i vi jedan drugoga. Ako imadnete ljubavi jedan prema drugome, po tom Êe svi upoznati da ste moji uËenici.” (Ivan 13,34.35) “Ljubav nije neki impuls, prolazan osjeÊaj koji ovisi o okolnostima; ona je æivo naËelo, trajna sila. Duπa se napaja rijekama Ëiste ljubavi koja teËe iz Kristova srca kao izvora koji nikad ne presuπuje... ZahvaljujuÊi odgoju LJUBAV NA DJELU 127 i stezi Svetoga Duha, Boæja djeca vole jedni druge istinski, iskreno, prirodno... I to zato πto je srce zaljubljeno u Isusa.” (Ellen G. White, The SDA Bible Commentary, sv. 5, str. 1140) “Voljeti kao πto je Isus volio, znaËi pokazati nesebiËnost u svakom trenutku i na svakom mjestu — ljubaznim rijeËima i blagim pogledom... Takva Êe nas ljubav pokrenuti da Ëinimo mala djela paænje, ustupke i ljubazna djela, da upuÊujemo njeæne, istinite i ohrabrujuÊe rijeËi. Navest Êe nas da suosjeÊamo s onima Ëije srce Ëezne za suÊuti.” (Isto) DræeÊi na umu sve πto smo dosad saznali o ljubavi, neÊe biti teπko razumjeti Isusov nalog: “A ja vam kaæem: Ljubite svoje neprijatelje i molite za one koji vas progone.” (Matej 5,44) “Prava ljubav nastaje spontano, kad naπe ja utone u Kristu. Ona nije osjeÊaj ili impuls, veÊ odluka posveÊene volje. Nije vidljiva u osjeÊajima, veÊ u preobraæaju cijelog srca, duπe i karaktera, πto znaËi umrijeti sebi, a æivjeti Bogu.” (Ellen G. White, The SDA Bible Commentary, sv. 6, str. 1200.1201) Evo i treÊeg teksta: “Ljubav Kristova potpuno nama ovladava pri ovoj pomisli: Jedan je umro mjesto sviju, dakle, oni su svi umrli.” (2. KorinÊanima 5,14) Jasno je da nitko ne moæe voljeti neprijatelja ljubavlju filein, jer prema njemu ne moæemo osjeÊati emocionalnu toplinu kakvu osjeÊamo prema Ëlanovima obitelji. Pokazati agapan prema najveÊim neprijateljima znaËi odnositi se prema njima s poπtovanjem i pristojnoπÊu, gledajuÊi ih onako kako ih Bog gleda. 128 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI Kako djeluje takva ljubav? “Kad Sin »ovjeËji doe sa svojim sjajem u pratnji svih anela, sjest Êe na prijestolje svoje slave. Tada Êe se pred njim skupiti svi narodi, a on Êe ih razluËiti jedne od drugih kao πto pastir luËi ovce od jaraca. Postavit Êe ovce sebi s desne strane, a jarce s lijeve. Nakon toga Êe kralj reÊi onima s desne strane: ‘Doite, blagoslovljeni Oca mog, i primite u posjed kraljevstvo koje vam je pripravljeno od postanka svijeta! Jer bijah gladan, i dadoste mi jesti; bijah æedan, i napojiste me; bijah putnik, i primiste me; bijah gô, i obukoste me; bijah bolestan, i pohodiste me; bijah u tamnici, i dooste k meni.’ Tada Êe mu reÊi pravednici: ‘Gospodine, kad te vidjesmo gladna pa ti dadosmo jesti, ili æedna pa ti dadosmo piti? Kad li te vidjesmo kao putnika i primismo te? Ili gola pa te obukosmo? Kad li te vidjesmo bolesna ili u tamnici te doosmo k tebi?’ Kralj Êe im odgovoriti: ‘Zaista, kaæem vam, meni ste uËinili koliko ste uËinili jednomu od ove moje najmanje braÊe.’” (Matej 25,31-40) “Njegovi se sljedbenici ne trebaju iskljuËiti iz svijeta koji propada oko njih. Oni su dio velikog mozaika ljudskog roda, i Nebo na njih gleda kao na braÊu grjeπnicima, a isto tako i svetim ljudima. Kristova ljubav privija k sebi pale, zabludjele i grjeπne i svako djelo ljubaznosti uËinjeno da se podigne neka posrnula duπa, svako djelo milosra prihvaÊa se kao da je uËinjeno Njemu.” (Ellen G. White, Isusov æivot, str. 529.530) “Mnogi smatraju velikom prednoπÊu posjet mjestima iz Kristova æivota na Zemlji, hodanje stazama kojima je On proπao, promatranje jezera kraj kojega je volio pouËavati, brda i dolina na kojima je Ëesto poËivao Njegov pogled. Ali ne moramo poÊi u Nazaret, Kafarnaum ili LJUBAV NA DJELU 129 Betaniju da bismo iπli Isusovim stopama. Njegove stope naÊi Êemo kraj bolesniËke postelje, u bijednim kolibama, na prepunim ulicama velikog grada i svugdje gdje se nalaze ljudska srca gladna utjehe. IÊi Êemo Njegovim stopama ako Ëinimo ono πto je On Ëinio dok je bio na Zemlji.” (Isto, str. 531) “Zajednica vjernih moæe biti siromaπna, neobrazovana i nepoznata, ali u Kristu oni mogu obavljati rad u domu, susjedstvu, crkvi, pa Ëak i u ‘drugim krajevima’...” (Isto) Kako se to moæe ostvariti u svakodnevnom æivljenju? Hajdemo zajedno sanjati! Spontano susreÊem suvjernika razdragana srca sa πirokim osmijehom, jer mu æelim pokazati da ga volim ljubavlju agápê. »ak i onda kad me oæalostio ili sam Ëuo da me ogovara. Osim πto Ëlanove obitelji volim osjeÊajnom ljubavlju (πto je prirodno), volim ih i ljubavlju agápê, jer kad uËine neπto πto mi se ne svia, ne reagiram prema osjeÊajima, veÊ prema razumu. U susjedstvu, na ulici, na radnom mjestu zraËim ljubavlju agápê zato πto mi je æao bliænjih koji nisu upoznali Spasitelja i Njegovu neizmjernu ljubav. Upravo ta ljubav odreuje moje ponaπanje prema njima. No odluku o tome hoÊemo li Bogu dopustiti da u nama razvije tu ljubav, donosimo slobodnom voljom koju Êe Bog posvetiti ako Mu je predamo. Onda Êemo spontano moÊi voljeti sve onako kako je Isus volio. ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI 130 Moje srce — Isusov stan Jedne veËeri pozvao sam Isusa Krista u svoje srce. I kako je to On samo uπao! Nije to bila dojmljiva prigoda, izgraena na osjeÊajima, veÊ stvarnost. Dogodilo se u dubini moje unutraπnjosti. Doπao je u mrak mojega æivota i upalio svjetlo. Zapalio je vatru i odagnao hladnoÊu. Tamo gdje je dosad vladala tiπina, odjeknula je glazba i Njegovom dragom prisutnoπÊu ispunila prazninu. Nikad se nisam pokajao πto sam Isusu otvorio vrata i zbog toga mi cijele vjeËnosti neÊe biti æao. Iz radosti prema novom poznanstvu rekao sam Isusu Kristu: “Gospodine, æelio bih da Ti pripada moje srce, da se u njemu smjestiπ i da se osjeÊaπ kao kod kuÊe. Sve πto imam, pripada i Tebi. Evo, da Ti pokaæem!” Prva je na redu bila radna soba, knjiænica. Ta prostorija uma je vaæna. U odreenom smislu iz nje se upravlja kuÊom. Uπao je sa mnom i bacio pogled na knjige na policama, Ëasopise na stolu i slike na zidu. Kad mi je pogled poπao za Njegovim, postalo mi je neugodno. Bilo je tu knjiga koje svojim Ëistim oËima nije mogao gledati. Na stolu je bila gomila materijala koja ne bi trebala zanimati krπÊanina. A πto se tiËe nekih slika na zidovima — preslika moje unutraπnjosti — osjeÊao sam stid. “PomoÊi Êu ti!” Okrenuo sam se k Njemu i rekao: “Gospodine, znam da u ovoj sobi treba uËiniti temeljite promjene. HoÊeπ li mi pomoÊi urediti je kako bi trebalo?” MOJE SRCE — ISUSOV STAN 131 Isus je rekao: “Vrlo rado! Prvo uzmi sve te stvari koje Ëitaπ i gledaπ, a nisu korisne, Ëiste, dobre ni istinite, i baci ih. Na prazne police stavi biblijske knjige. Ispuni knjiænicu Svetim pismom i prouËavaj ga dan i noÊ. ©to se tiËe slika na zidovima, imat Êeπ odreenih poteπkoÊa, ali evo ti pomoÊi.” Dao mi je svoj portret u naravnoj veliËini i rekao: “Objesi ga nasred zida svojega uma.” UËinio sam kako je rekao i tijekom svih ovih godina iskusio sam da Njegova ËistoÊa i snaga uklanjaju neËiste misli ako pozornost usmjerim samo na Njega. Tako mi je pomogao da ovladam svojim mislima. Iz radne sobe smo poπli u blagovaonicu, prostoriju æelja. Tu sam provodio dosta vremena i nisam πtedio truda da bih zadovoljio svoje potrebe. Rekao sam Mu: “Ovdje imamo mjesta i Ti Êeπ uæivati u mojim omiljenim jelima.” Potjecala su iz Egipta i bila svjetovna hrana. Kad sam posluæio jelo, nije niπta rekao. Ali vidio sam da nije niπta uzeo. To me uznemirilo pa sam rekao: “Gospodine, zar Ti se hrana ne svia? ©to nije u redu?” Nato je progovorio: “Imam jelo o kojemu niπta ne znate... ako æelite moje jelo koje stvarno siti, Ëinite OËevu volju; ne idite za svojim æeljama i zadovoljstvima.” Tu, za stolom, dao mi je predukus radosti koju dobivamo vrπenjem Boæje volje. Iz blagovaonice smo preπli u dnevnu sobu. U njoj je vladalo opuπteno, ugodno ozraËje. Meni je bila lijepa. Imala je kamin, bila je opremljena naslonjaËima i jednim kauËem; zraËila je mirom. A On je rekao: “Ovo je stvarno prekrasno mjesto. Hajdemo se ovdje ËeπÊe sastajati. Tu moæemo na miru ostati zajedno.” 132 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI Kao mladog vjernika to me oduπevilo. Nisam mogao zamisliti neπto ljepπe nego ovdje provesti nekoliko minuta s Isusom u prisnoj zajednici. On mi je obeÊao: “Bit Êu ovdje rano svakog jutra, pa Êemo zajedno otpoËeti dan.” Predivni trenutci Tako sam svako jutro odlazio u dnevnu sobu, uzeo Bibliju s police i poËeo Ëitati. On mi je prikazao svoje bogatstvo, svoju istinu i milost. Srce mi se zagrijalo kad sam shvatio Njegovu veliku ljubav prema meni. Bili su to predivni trenutci. No pod pritiskom mnogih obveza sve viπe sam skraÊivao to jutarnje vrijeme. Ne znam zaπto, ali mislio sam da sam prezaposlen da bih imao vremena za Isusa. Nije to bilo namjerno; dogodilo se samo po sebi. Uostalom, ne samo πto je to vrijeme bilo sve kraÊe, nego se dogodilo da sam neki dan Ëak i izostavio. Vjerojatno su bili posrijedi neki posebni zahtjevi. Ukratko, izostavio bih Ëak dva dana, a ponekad i viπe. Je li to sve? Joπ uvijek se sjeÊam jednog jutra dok sam æurio hodnikom da iziem iz kuÊe. Vrata dnevne sobe bila su poluotvorena. Pogledao sam i vidio kako u kaminu gori vatra i Gospodina kako sjedi. Odjednom sam se uznemirio i pomislio: On je moj gost; ja sam Ga pozvao u svoje srce. Doπao je, a ja sam Ga zanemario. Spuπtenih oËiju rekao sam: “Gospodine, oprosti. Jesi li tu bio svakog jutra?” MOJE SRCE — ISUSOV STAN 133 “Da”, odvratio je, “pa rekao sam ti da Êu svakog jutra biti ovdje i Ëekati te. Ne zaboravi, volim te i za veliku sam te cijenu otkupio. Stalo mi je do tvojega prijateljstva. »ak i kad ti se Ëini da ovo vrijeme ne moæeπ poπtivati zbog sebe, poπtuj ga zbog mene.” Nedugo zatim pitao me: “Imaπ li u kuÊi radnu prostoriju?” Poveo sam Ga u podrum. Primijetio je stolarsku klupu i rekao: “Ovo je baπ lijepo ureeno. ©to Ëiniπ svojim æivotom za Boæje kraljevstvo?” Primijetio je jednu ili dvije male igraËke. “Je li to sve πto si u svojemu krπÊanskom æivotu izradio?” “O, Gospodine”, rekao sam, “znam da nije mnogo i stvarno bih volio viπe uËiniti, ali Ëini se da baπ nemam mnogo snage i spretnosti.” Daj mi svoje ruke “Stvarno bi volio uËiniti neπto bolje?” upitao je. “Svakako”, odgovorio sam. “Dobro, daj mi onda svoje ruke, opusti se i dopusti mojemu Duhu da radi preko tebe. Znam da si nespretan i spor. Ali Sveti Duh je pravi majstor pa kad bude upravljao tvojim rukama i srcem, radit Êe preko tebe.” Stao je iza mene i poloæio svoje jake ruke na moje. Alatom i svojim spretnim prstima poËeo je raditi preko mene. ©to sam se viπe prepuπtao i pouzdavao, to viπe je mogao otpoËeti s mojim æivotom. Jedne veËeri, kad sam se spremao u posjet svojim prijateljima, zaustavio me svojim pogledom. “Izlaziπ veËeras?” 134 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI “Da”, dogovorio sam. “Dobro”, rekao je. “Volio bih poÊi s tobom.” “O”, odgovorio sam osjetivπi nelagodu, “ne vjerujem da bi stvarno æelio poÊi sa mnom. IÊi Êemo sutra naveËer. Sutra Êemo iÊi na molitveni sastanak, ali danas imam drukËiji plan.” “©teta”, rekao je. “Kad sam doπao u tvoju kuÊu, mislio sam da Êemo sve zajedno raditi i da Êu biti tvoj suradnik. Æelim ti reÊi da volim s tobom izlaziti.” “Lijepo”, promrmljao sam i kliznuo kroz vrata, “sutra naveËer iziÊi Êemo zajedno.” NeobiËan miris Te veËeri proveo sam nekoliko bijednih sati. Bio sam nesretan. Kakvo me to prijateljstvo povezuje s Isusom ako Ga namjerno nisam upoznao s krugom svojih znanaca i odlazio sam na mjesta gdje se On, znao sam, ne bi ugodno osjeÊao? Kad sam se vratio kuÊi, primijetio sam svjetlo u Njegovoj sobi pa sam otiπao porazgovarati s Njim. Rekao sam: “Gospodine, dobio sam lekciju. Bez Tebe ne mogu provesti ugodnu veËer. Odsad Êemo sve raditi zajedno.” Jednoga dana naπao sam Ga kako me Ëeka na vratima. Kad sam uπao, rekao je: “U kuÊi je neki neobiËan miris. Neπto se raspada. Gore je. Siguran sam da dolazi iz ormara na tavanu.” I prije nego πto je izgovorio te rijeËi, znao sam na πto misli. Da, gore na tavanu bio je nevelik ormariÊ. U tome sam ormariÊu, dobro zakljuËanom, dræao nekoliko osobnih stvari i nisam æelio da ih Isus vidi. Znao sam da su mrtve i trule, ali bilo mi je do njih toliko stalo da sam se bojao priznati njihovo postojanje. MOJE SRCE — ISUSOV STAN 135 Poπao je sa mnom stubama. Bio sam srdit. Dopustio sam Mu da ue u sve prostorije, a sad me zbog siÊuπnog ormariÊa poziva na odgovornost. U sebi sam rekao: To prelazi sve granice. NeÊe dobiti kljuË. A On je, ËitajuÊi moje misli, odgovorio: “Ako misliπ da Êu ostati ovdje, na prvom katu, s tim smradom, u zabludi si.” Vidio sam da je naumio siÊi niz stube. Slomio sam se. Kad upoznaπ i zavoliπ Isusa, onda je nepodnoπljivo vidjeti da se On povlaËi. Morao sam se predati. “Evo Ti kljuË”, rekao sam æalosno, “ali moraπ sâm otvoriti i srediti ormar. Ja to jednostavno ne mogu.” “Daj mi kljuË”, rekao je, “daj mi dopuπtenje i ja Êu ga srediti.” DrπÊuÊim rukama predao sam Mu kljuË. Uzeo ga je, otkuËao ormar i izbacio natrulu i smrdljivu stvar. Onda je oËistio i obojio ormar. To je uËinio u hipu. O, kakva pobjeda, kakvo osloboenje πto je onaj mrtvi predmet nestao iz mojega æivota! Potpuna odgovornost A onda mi je na um doπla misao. “Gospodine, je li moguÊe da preuzmeπ upravljanje Ëitavom kuÊom i srediπ je tako kao πto si to uËinio s ormarom? Bi li preuzeo odgovornost da moj æivot teËe onako kako bi Ti æelio?” Njegovo je lice bilo ozareno dok je odgovarao: “Svakako, upravo sam to æelio. Svojom snagom ne moæeπ biti pobjedonosan krπÊanin. Dopusti da djelujem za tebe i preko tebe. Ali”, dodao je polako, “ja sam samo gost. Nemam pravo stvarati red, nisam vlasnik.” Spustio sam se na koljena pred Njim i rekao: 136 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI “Gospodine, Ti si bio gost, a ja domaÊin. Odsad æelim biti Tvoj sluga, a Ti budi gospodar.” ©to sam bræe mogao, otvorio sam trezor i izvadio vlasniËki list s opisom mojega vlasniπtva. Brzo sam prepisao kuÊu na Njega. “Evo”, rekao sam, “tu je sve πto jesam i πto imam — zauvijek. Sad si Ti gospodar kuÊe. Ja Êu ostati samo Tvoj sluga i prijatelj.” Otkad je Isus uredio moju kuÊu, sve se promijenilo. Doi u moje srce, Gospodine Isuse! Doi danas; neka bude Tvoje. O, doi u moje srce, Gospodine Isuse! (Prema Aller Diner, br. 3 i 4, 1991., str. 106—109) 137 Katedrala bez zidova U maloj knjizi proroka Obadije/Abdije nalazi se kratko, ali ozbiljno proroËanstvo o Edomu, narodu koji je bio u rodbinskim vezama s Izraelom (preko Ezava). “Za pokolj i nasilje nad bratom svojim Jakovom sram Êe te pokriti, i nestat Êeπ zasvagda. U dan onaj kad stajaπe postrance, dok mu tuini blago odvodiπe, dok stranci ulaæahu na vrata njegova i ædrijeb bacahu za Jeruzalem, ti bijaπe kao jedan od njih. Ne naslauj se bratu u dan nesreÊe njegove! Ne likuj nad sinovima judejskim u dan propasti njine! Ne razvaljuj usta u dan tjeskobni! Ne provaljuj na vrata naroda moga u dan nesreÊe njegove! Ne naslauj se njegovom propaπÊu u dan nesreÊe njegove! Ne pruæaj ruku na imanje njegovo u dan nesreÊe njegove! Ne stoj na raskrπÊima da pobijeπ njegove bjegunce! Ne izdaji preæivjelih njegovih u dan tjeskobni! Jer blizu je Jahvin dan svima narodima! Dat Êe ti milo za drago, tvoja Êe djela na tvoju glavu pasti.” (Obadija 10-15) ©to je izazvalo toliku Boæju srdæbu? ©to Ga je navelo na tako straπnu osudu? Odgovor nazrijevamo iz samog teksta: bezosjeÊajnost, neosjetljivost na patnje bliænjega. Jesmo li se kad suoËili s bezosjeÊajnoπÊu? Nekim si lijeËnicima samo broj meu pacijentima koje je danas primio. Uspostavio je dijagnozu: tlak, puls, odreeni simptomi, terapija ili operacija. I to je sve. Poznajemo i bezosjeÊajne nastavnike. Jednostavno izrecitiraju gradivo (podatke), a ti se snalazi. 138 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI A πto reÊi o bezosjeÊajnim trgovcima? O osoblju u uredima koje obavlja privatne telefonske razgovore dok ti Ëekaπ? No mnogo bezosjeÊajnosti moæe biti u domu, meu braËnim drugovima, od roditelja prema djeci, od djece prema roditeljima. Svijet je danas pun bezosjeÊajnosti. Svijet je bezosjeÊajan. A Isus je to prikazao u prispodobi o milosrdnom Samarijancu (Luka 10,30-35). Uvodni tekst pokazuje koliko Bog mrzi bezosjeÊajnost i ravnoduπnost prema drugima. On zna odakle ona potjeËe. Isus je to jasno rekao u prispodobi o sijaËu koji je noÊu sijao: “Njiva je svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva. Ljulj su djeca Zloga. Neprijatelj koji ga posija jest avao.” (Matej 13,28.39) Rezultati te sjetve svuda su oko nas. “Mnogi skrivaju glad svoje duπe... Neki su u velikoj nevolji, a nisu toga svjesni... Mnogi su na pogreπnom putu i svjesni su svoje sramote i ludosti. SjeÊaju se svojih pogreπaka i zabluda sve dok ih ne obuzme oËaj.” (Isusove usporedbe, str. 265) Edgar N. Jackson, psiholog, specijalist za pastoralnu sluæbu, kaæe da se dvadeset od sto osoba oko nas bori s tugom zbog gubitka voljene osobe, dvadeset tri osobe bore se s problemima u braku, dvadeset osoba s blagim neurozama, a tri do osam osoba muËi osjeÊaj krivnje i usamljenosti zbog impulsa homoseksualnosti. ©to mi Ëinimo? Jesmo li iπta uËinili ovoga tjedna da bismo umanjili patnju oko sebe? Jesmo li i mi, koji smo pomilovani od Boga i kojima je On pokazao svoju suÊut i suosjeÊanje, bezosjeÊajni i ravnoduπni prema onima oko sebe? KATEDR ALA BEZ ZIDOVA 139 Na ameriËkom visokom teoloπkom uËiliπtu profesor je od studenata traæio da za sljedeÊe predavanje obrade Isusovu prispodobu iz Luke 10,30-37. Nekoliko studenata je doπlo na zamisao da naprave pokus. Na putu do zgrade u kojoj se odræavala nastava studenti su morali proÊi kroz omanji park. Jedan od mladiÊa obukao je staru, poderanu odjeÊu i, glumeÊi ranjenika, legao pokraj puta. Svi koji su ujutro æurili na predavanja, morali su ga vidjeti i primijetiti crvene mrlje (od soka rajËice) na vratu i prsima. Nitko nije zastao da mu pomogne. DomaÊoj zadaÊi mladih teologa neπto je nedostajalo. Neπto πto je Isus imao. “A kad vidje mnoπtvo naroda, saæali se nad njim, jer bijahu satrveni i zapuπteni kao ovce bez pastira.” (Matej 9,36) Isus se nije zadovoljio onim πto je vidio. “Kako je Bog Isusa iz Nazareta ‘pomazao Duhom’ Svetim i snagom te kako je Isus proπao ËineÊi dobro i ozdravljujuÊi sve koje avao bijaπe tlaËio, jer ‘Bog bijaπe s njim’.” (Djela 10,38) ©to vrijede prekrasne biblijske istine o kojima raspravljamo, πto vrijedi osvjedoËenost da smo djeca Boæja ako ostanemo postrance kraj tolikih potreba oko sebe? “Mnogi su malaksali i obeshrabrili se u velikoj borbi æivota, iako bi ih samo jedna rijeË ljubazne potpore i ohrabrenja mogla ojaËati da pobijede. Nikad, nikad ne budite bezosjeÊajni, hladni, nemilosrdni i kritiËki raspoloæeni. Nikad nemojte propustiti nijednu prigodu da kaæete neku rijeË ohrabrenja i da oæivite nadu. Nismo svjesni kako dalekoseæan utjecaj mogu imati naπe njeæne i blage rijeËi, naπi napori sliËni Kristovima da olakπamo neki teret.” (Ellen G. White, Iz riznice svjedoËanstava, sv. 2, str. 208) 140 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI SjeÊam se filma koji sam vidio prije mnogo godina. Uz pratnju glazbe, bez rijeËi, kamera vas vodi u prirodu, meu puste breæuljke s oskudnom travom. U dolini stoje Ëetiri stupa, propovjedaonica, stol s postavljenim kruhom i Ëaπom te desetak klupa. To je crkva u prirodi. Film se zove Katedrala bez zidova. Na klupama sjede ljudi: æena u godinama, mladiÊ, braËni par srednjih godina, majka s djetetom... I pastor najavljuje pjesmu Stijeno Spasa, Boæe moj. Orgulje prate i vjernici pjevaju. PrimjeÊujete kako se s brijega spuπta pripit Ëovjek. Zastaje desetak metara od crkve. Promatra. Ubrzo nailazi mladiÊ obojene koæe. I on zastaje na drugoj strani crkve. Pjesma je zavrπena. Molitva takoer. Propovjednik poËinje propovijed i Ëita tekst: “Pustite djecu...” S druge strane se pribliæava majka s djeËakom. I ona zastaje. Vjernici pogledavaju sve troje i onda prate pastora i njegove rijeËi: “Isus prima sve ljude...” Tijekom propovijedi nailazi mladi par na motorkotaËu. Gase motor nekoliko metara od crkve. Svi ih gledaju. Vjernici pjevaju pjesmu “Ja idem takav kakav sam”. Zatim pastor uzima kruh. Govori o Isusu koji nam se predao. PromatraËi stoje i gledaju. Pastor Ëita tekst o lomljenju kruha, silazi i poËinje dijeliti... Svi jedu dok on govori o potrebi da nas treba meusobno povezivati Boæja ljubav, da budemo jedno s Njim. Na red dolazi Ëaπa. Svi je primaju, piju iz nje. OsjeÊa se napetost. Pastor govori o potrebi da ljubimo jedni druge... Na kraju dolazi do postarije æene. Ona se vrpolji. Uzima Ëaπu iz pastorove ruke, gleda u pijanca, pa u Ëaπu... Polako pije i kad je popila, izlazi iz crkve i prilazi pijancu. Svi su zaprepaπteni. Stavlja ruku na njegovo rame i poziva ga da im se pridruæi. KATEDR ALA BEZ ZIDOVA 141 U tome trenutku kao da je neka Ëarolija skinuta s cijele crkve. Odjednom svi odlaze k promatraËima: majka s djetetom prilazi mladoj majci s djetetom, braËni par odlazi paru s motorkotaËa, mladiÊ prilazi obojenom posjetitelju. Svi razgovaraju, svi se smijeπe, svi gestikuliraju, svi su sretni. — I to je kraj filma. Joπ uvijek se sjeÊam svoje reakcije na pitanje: je li ta crkva imala zidove? Ellen White vrlo ozbiljno govori o ravnoduπnosti i tvrdi da je ravnoduπnost koju pokazujemo prema svijetu “grozna”, da je Bog “mrzi”. Ravnoduπnost je uzrok πto Boæji narod nema sile Svetog Duha, i “vidljivog odricanja od Krista”, πto Êe dovesti do “gubitka Neba”. (7T 103; 1TT 477; 6BC 1055; 8T 45; 1SM 196) ©to uËiniti? Samo jedno: slijedimo Krista! Ako poemo za Njim, poËet Êemo primjeÊivati ljude i njihove potrebe. Oni nas neÊe moÊi zavarati svojom prividnom ravnoduπnoπÊu ili odbijanjem. Dva su psihologa istraæivala kad su ljudi spremni pomoÊi drugima u krizi. ZakljuËili su da moraju biti ispunjena tri uvjeta: 1. moramo primijetiti da se neπto dogaa, 2. moramo zakljuËiti da je pomoÊ potrebna i 3. moramo preuzeti odgovornost da neπto uËinimo. Dakle, prvo moramo primijetiti znakove nevolje u kojoj se drugi nalazi. Moramo se probiti kroz zidove svojega privatnog svijeta, svojih misli i preokupacija. Zatim moramo zakljuËiti da je rijeË o ozbiljnoj potrebi, a to znaËi da moramo biti spremni i pogrijeπiti, da nas drugi iznenadi, Ëak i povrijedi. Nakon toga moramo zakljuËiti: “Za to sam ja odgovoran. Moram neπto uËiniti. Ako nitko drugi neÊe, ja moram!” To je riziËno, ali je tako. 142 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI Apostol Ivan je pisao: “Mi znamo da smo preπli iz smrti u æivot, jer ljubimo braÊu. Tko ne ljubi, ostaje u smrti. Tko god posjeduje zemaljska dobra i vidi svoga brata u nevolji i od njega zatvori svoje srce — kako Êe ljubav Boæja ostati u njemu? DjeËice, ne ljubimo rijeËju i jezikom, nego djelom i iskreno. Po tome Êemo poznati da smo od istine i pred njim umiriti svoju savjest — ma za πto nas naπa savjest osuivala — jer je Bog veÊi nego naπa savjest. On poznaje sve.” (1. Ivanova 3,14.17-20) Kakvu viziju Crkve imamo? Ja sanjam o Crkvi prepunoj topline, zajedniπtva, u kojoj mogu naÊi osjeÊajnost, suÊut i ljubav svoje braÊe i sestara. Tada Êe se ta toplina preliti u naπe svakodnevno æivljenje i biti dostupna drugima oko nas. 143 Ne idi preËacem, idi putom! Prije nekoliko godina imao sam prigodu putovati automobilom preko Sjedinjenih AmeriËkih Dræava s istoka na zapad. TreÊega dana poËeli smo se uspinjati istoËnim padinama Sierre. Prolazili smo prekrasnim divljim predjelima sa stoljetnim πumama. Gotovo na samom prijevoju naiπli smo na spomenik. Tu se zimi s 1846. na 1847. zbila teπka tragedija. U proljeÊe te godine sve je lijepo poËelo. Donnerova skupina kola krenula je iz savezne dræave Missouri u Kaliforniju. Nakon nekoliko mjeseci naπli su se pod planinskim lancem Sierre u istoËnoj Kaliforniji. PoËeo je muËan uspon. Nadali su se prije zime prijeÊi preko prijevoja. No zima je rano stigla. Snijeg je ubrzo pokrio sve putove, a nanosi su bili tako visoki da su prekrili konje. Dalje se nije moglo. Ni povratak nije bio moguÊ. Preostalo je samo da se ukopaju i Ëekaju da zima proe. Nadali su se da Êe nakon rane zime uslijediti rano proljeÊe. Snjeæne oluje ubrzo su prekrile kolibe i πatore. Da bi iziπli na povrπinu, trebalo je kopati tunele. Kola su bila pokrivena snijegom. I æivotinje. Ljudi su motkama traæili one koji su podlegli straπnoj zimi. S nadolazeÊom zimom povukla se divljaË pa nije bilo ulova. Snijeg je dosegnuo visinu od sedam metara, a na povrπini su virili vrhovi jelki i smreka. Zima nije popuπtala. Ljudi su pojeli posljednje zalihe hrane. PoËeli su slabjeti i nisu mogli dulje ostati na 144 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI nogama. U kolibama su traæili neπto za jelo. Kuhali su remenje da bi ga omekπali kako bi se moglo jesti. Glad je prvo pokosila najslabije. Od osamdeset sedam osoba koje je zima tu prikovala, samo Ëetrdeset sedam izmuËenih i izgladnjelih moglo je poÊi sa skupinom spasilaca koji su ih u proljeÊe pronaπli. Kako se mogla dogoditi takva tragedija? U Ëemu su ti iskusni ljudi pogrijeπili? Bilo je nekih progreπaka u planiranju, ali je jedna od njih bila sudbonosna. Kad je velika povorka stigla do male trgovaËke postaje u saveznoj dræavi Wyoming, putnici su Ëuli da postoji kraÊi put do Velikog slanog jezera. »uli su da se put moæe skratiti za 450 kilometara. Nekoliko dana je proπlo dok nisu odluËili kamo Êe. VeÊina je odluËila krenuti starim, provjerenim putom. Bez veÊih poteπkoÊa sretno su stigli u Kaliforniju. Meutim, osamdesetak njih odluËilo je poÊi nepoznatim putom. Ustanovili su da je put vodio kroz podruËje koje je Ëesto bilo neprohodno za kola. Na putu je znalo biti velikog kamenja o koje su se lomili kotaËi. Puno je vremena potroπeno za popravke. Osim toga, strmine su iscrpljivale konje pa se vozilo sporije. KraÊi put je prouzroËio zakaπnjenje od mjesec dana, i to se pokazalo pogubnim. Mi krπÊani smo na putu u nebeski Kanaan. Pisac Poslanice Hebrejima kaæe da su patrijarsi priznali da su na ovoj Zemlji samo prolaznici. “U vjeri umrijeπe svi ovi ne primivπi πto je obeÊano, veÊ to izdaleka vidjeπe i pozdraviπe te priznadoπe da su tuinci i putnici na zemlji.” (Hebrejima 11,13) U sljedeÊem retku pisac prelazi s patrijarhâ na danaπnjicu: “Oni koji tako govore pokazuju da traæe domovinu. A da su pod tim joπ mislili na onu iz koje su NE IDI PRE»ACEM, IDI PUTOM! 145 iziπli, joπ bi imali vremena da se vrate. A sad, oni teæe za boljom, to jest nebeskom (domovinom). Zato ih se Bog ne stidi, ne stidi se nazivati se njihovim Bogom. Zbilja im je pripravio grad.” (Redci 14-16) Kako je s nama? Nismo li i mi ostavili ovu zemaljsku domovinu kad smo se odazvali Boæjem pozivu? Danas putujemo u nebesku domovinu. Kojim putom? Sâm je Isus zacrtao put: “Tamo kamo ja idem veÊ znate put. ‘Gospodine — reËe mu Toma — ne znamo kamo ideπ. Kako bismo mogli poznavati put?’ ‘Ja sam put, istina i æivot — reËe mu Isus. — Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.’” (Ivan 14,4-6) O tome putu govorila je i robinja koja je u Filipima vikala za apostolima Pavlom i Silom: “Ovi su ljudi sluge najuzviπenijeg Boga; oni vam navjeπÊuju put spasenja.” (Djela 16,17) Kad su Akvila i Priscila u Efezu sreli rjeËitog i uvjerljivog Apolona, biblijski izvjeπtaj kaæe: “Bijaπe pouËen o Putu Gospodnjemu te je, sa æarom u duπi, govorio i uËio πto se odnosilo na Isusa, iako je poznavao samo krπtenje Ivanovo. On poËe smjelo propovijedati u sinagogi. Kad ga Ëuπe Priscila i Akvila, uzeπe ga k sebi te mu toËnije izloæiπe put Boæji.” (Djela 18,25.26) Apostol Pavao analizira taj put: “Imamo dakle, braÊo, slobodan ulaz u Svetinju po krvi Isusovoj — put nov i æiv πto nam ga On ostvori kroz zavjesu, to jest svoje tijelo.” (Hebrejima 10,19.20 — Duda, FuÊak) Kome od nas nije poznat taj put? Naæalost, Sotona se uvijek trudio zavesti nas s pravog puta. Rijetko kad mu uspije nekoga vratiti na stari put, jer znamo kakav je æivot na njemu. Zbog toga ima lukavo pripremljenu zamku: sugerira nam da poemo drugim, lakπim, kraÊim putom. 146 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI “Ne treba sve uzeti tako ozbiljno, strogo”, govori. “Bog je milostiv, Ëeka nas i ljubi”, πapÊe. Mnogo je takvih preËaca: zanemarivanje molitve, razmiπljanja i prouËavanja; zanemarivanje zdravstvenih propisa, samovolja u prehrani; izbjegavanje krπÊanskog svjedoËenja; zanemarivanje sastanaka Boæjeg naroda. Sve to i mnogo drugog smanjit Êe i iscrpiti naπe duhovne priËuve. I kad nam budu najpotrebnije, morat Êemo gladovati. Zato Bog savjetuje: “Ne idi stazom opakih i ne stupaj putem zlikovaca... Pazi na stazu kojom kroËiπ, i neka ti svi putovi budu pouzdani. Ne skreÊi ni desno ni lijevo, dræi svoj korak daleko odà zla.” (Izreke 4,14.26.27) Jesmo li zapazili upozorenja? Ne idi... ne stupaj... Pazi na stazu... Ne skreÊi... dræi svoj korak...! Bog je voljan odgovoriti na naπu molbu za pomoÊ. Psalmist je bio siguran da Êe mu Bog pokazati put æivota (Psalam 16,11). Nemojmo iÊi nekim novim stazama, preËacima! Bog nije na tome putu pa Êemo doæivjeti razoËaranje. Bog nam povjerava joπ jednu zadaÊu: “Zato uspravite mlitave ruke i klecava koljena i pravo hodite svojim nogama da se hromi ud ne iπËaπi, nego radije da ozdravi.” (Hebrejima 12,12.13) Pomozimo jedni drugima da bismo na tome putu ustrajali! Neka πto prije doe dan kad Êemo ugledati kraj toga puta i uÊi u naπu pravu domovinu! 147 “Ne zabaci me u starosti ... ne zapusti me!” Izvjeπtaj o golemom Salomonovu bogatstvu — skupljenom zlatu i srebru — oduvijek sam shvaÊao kao opis uspjeha i slave, a zapravo je bio upozorenje na nevolje koje dolaze. Izvjestitelj o Salomonovu æivotu navodio je Ëinjenice, a Ëitatelju ostavio da ih prosudi i ocijeni. Tako je, primjerice, poznavatelju Starog zavjeta, a osobito Petoknjiæja, bilo poznato Boæje upozorenje u Ponovljenom zakonu 17,16.17: “Samo neka ne dræi mnogo konja, i ne πalje naroda u Egipat da poveÊa broj konja. Jer vam je Jahve rekao: ‘Ovim se putem nikada viπe ne vraÊajte!’ I neka nema mnogo æena, da mu srce ne poe stranputicom.” Salomon je izravno prekrπio oba Boæja naloga. I tako je nastao problem opisan u 1. o Kraljevima 11,1-4: “Kralj je Salomon — uz kÊer faraonovu — volio mnoge æene tuinke: Moapke, Amonke, Edomke, Sidonke i Hetejke, od svih naroda za koje je Jahve rekao Izraelcima: ‘NeÊete odlaziti k njima i oni neÊe dolaziti k vama; oni Êe zacijelo okrenuti vaπa srca svojim bogovima.’ Njima se priklonio Salomon svojom ljubavlju. Imao je sedam stotina kneæevskih æena i tri stotine inoËa. Njegove su æene zavodile njegovo srce. I kada je Salomon ostario, njegove su mu æene okrenule srce prema drugim bogovima, i srce njegovo nije viπe potpuno pripadalo Jahvi kao πto je pripadalo srce njegova oca Davida.” 148 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI Najmudriji je postao najlui. Umjesto da bude uzviπen primjer posluπnosti Bogu, postao je javni krπitelj Boæjih svetih propisa. Dogodilo se upravo ono πto je Bog rekao — æene su okrenule njegovo srce svojim bogovima. ©to se zapravo dogodilo? Kako je Salomon mogao πtovati druge bogove? Danas poznajemo pojam sinkretizma. Sinkretizam je vrlo popularan i suvremen. To je put kojim srce, koje nije potpuno okrenuto k Bogu, odlazi od Boga. Sinkretizam je tvrdnja: sve su religije dobre i sve imaju dijelove Boæje objave. KrπÊani mogu uËiti od drugih, od nekrπÊana. Svatko moæe imati svoju religiju — vaæno je da bude iskren. Zapravo su istoËnjaËke religije sinkretistiËke, jednako kao i liberalno krilo suvremenog protestantizma. Salomon je zakljuËio da klanjanjem pred idolima svojih æena pokazuje koliko ih voli. (Piπe da ih je sve ljubio!) Naravno, Jahve je bio najviπi Bog, ali πto smeta ako nazoËi nekoj sveËanosti prireenoj u Ëast moapskom Kemoπu, edomskom Kausu ili amonskom Milkomu te hetitskoj boæici Sunca! Znao je Salomon da to nisu æivi bogovi, veÊ samo ljudski prikazi Jedinog, moÊnog Boga Svedræitelja. Upravo je sinkretizam pripomogao okretanju njegova srca za drugim bogovima. I danas postoji ista opasnost za nas u dodiru s drugim vjerskim zajednicama za koje nam se Ëini da imaju dijelove istine, ljepπe i privlaËnije prikazane. Pazimo da nam druæenje s njima ne okrene srce pa ono viπe neÊe cijelo pripadati Bogu! U navedenom biblijskom izvjeπtaju osobitu pozornost izaziva poËetak Ëetvrtog retka: “I kada je Salomon ostario...” Vrlo je vaæno znati πto se dogaa u starosti. “NE ZABACI ME U STAROSTI ... NE ZAPUSTI ME!” 149 Ellen White u Selected Messages, sv. 2, str. 78 kaæe: “Onaj tko je ostario u sluæbi Bogu, moæe zakljuËiti da nije sposoban uvijek pratiti ono πto se zbiva oko njega niti pamtiti ono πto se nedavno dogodilo, ali Êe njegov um pamtiti prizore i postupke iz djetinjstva. O, kad bi mladi shvatili koliko je vaæno saËuvati Ëist um, neokaljan iskvarenim mislima, a duπu Ëistu od svih poniæavajuÊih postupaka, jer se ËistoÊa i neËistoÊa mladosti odraæavaju u starosti.” Upravo o tome mladi ne razmiπljaju. Ne znaju da ljudi u starosti zaboravljaju sadaπnjost, ali odliËno pamte proπlost. Ne ulazim u psiholoπko objaπnjenje te pojave, no ona je prisutna. Ono Ëime smo zaokupljeni u mladosti, pojavit Êe se u starosti. David je to dobro razumio. Njegov sedamdeset prvi psalam je izvanredno ganutljiva molba za Boæju milost u starosti: “Tebi se, Jahve, utjeËem, ne daj da se ikada postidim! U pravdi me svojoj spasi i izbavi, prikloni uho k meni i spasi me! Budi mi hrid utoËiπta i Ëvrsta utvrda spasenja: jer ti si stijena i utvrda moja... Na te se oslanjam od utrobe; ti si mi zaπtitnik od majËina krila: u te se svagda uzdam... Ne zabaci me u starosti: kad mi malakπu sile, ne zapusti me!... Boæe, ti mi bijaπe uËitelj od mladosti moje, i sve do sada navijeπtam Ëudesa tvoja. Ni u starosti, kad posijedim, Boæe, ne zapusti me, da kazujem miπicu tvoju naraπtaju novom i svima buduÊima silu tvoju.” (Psalam 71,1-3. 6.9.17.18) U svezi s ovim psalmom osobito iznenauje komentar Ellen White. Njezine rijeËi su snaæno upozorenje, posebice mladima. Stariji Êe teπko moÊi πto promijeniti, osim uz djelovanje osobite Boæje milosti. 150 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI “David je molio Gospodina da ga ni u starosti ne zaboravi. Zaπto se tako molio? Vidio je da je veÊina starih oko njega nesretna jer s godinama jaËaju i nesretne crte njihova karaktera. Ako su po naravi bili zatvoreni i pohlepni, u zrelim godinama su postali nepodnoπljivi. Ako su bili ljubomorni, razdraæljivi i nestrpljivi, u starosti su to postali joπ viπe. David je bio uznemiren kad je primijetio da se Ëini da je one koji su Ga se naizgled nekad bojali, Bog zaboravio i izloæio poruzi Gospodnjih neprijatelja. Zaπto je doπlo do toga? Kako je starost stizala, Ëinilo se da gube nekadaπnju sposobnost rasuivanja pa su bili spremni sluπati savjete stranaca o tome kome se trebaju povjeravati. Njihova neobuzdana zavist ponekad bi buknula kao vatra, jer se nisu svi sloæili s njihovim sve slabijim rasuivanjem. Neki su bili uvjereni da njihova vlastita djeca i rodbina priæeljkuju njihovu smrt da bi mogli zauzeti njihovo mjesto i dobiti njihov imetak te steÊi poπtovanje koje je njima bilo ukazivano. A drugima su toliko zavladali njihovi zavidni, pohlepni osjeÊaji da su bili spremni uniπtiti vlastitu djecu.” To je ruæna, ali Ëesto realna slika. Ellen White nastavlja: “Davida se to duboko dojmilo. Bio je zbunjen. Gledao je pred sobom vrijeme kad Êe sâm ostarjeti; bojao se da Êe ga Bog napustiti i da Êe biti nesretan kao drugi koje je promatrao, pa Êe biti prepuπten prijekorima Gospodnjih neprijatelja. OptereÊen tim teπkim teretom, David se moli (citiran Psalam 71,9.17.19). OsjeÊao je potrebu obraniti se od zala koja prate starost. »esto se dogaa da starije osobe nisu spremne priznati opadanje svojih umnih snaga i zbog toga skraÊuju svoje dane brinuÊi se za ono πto pripada njihovoj djeci. Sotona se Ëesto poigrava njihovom maπtom pa ih navodi “NE ZABACI ME U STAROSTI ... NE ZAPUSTI ME!” 151 da gomilaju svoja sredstva tjeskobno se brinuÊi i tako stvaraju stalnu zabrinutost za svoja zemaljska dobra. Neki se Ëak liπavaju mnogih udobnosti u æivotu i rade iznad svojih snaga umjesto da troπe ono πto imaju. Zbog toga su stalno zabrinuti i uplaπeni da Êe u buduÊnosti biti izloæeni oskudici. Kad bi takvi prihvatili glediπte koje bi bilo po volji Bogu, njihovi posljednji dani mogli bi im biti najljepπi i najsretniji. Oni koji imaju djecu, u Ëije se poπtenje i razumno upravljanje dobrima mogu pouzdati, trebaju im dopustiti da upravljaju umjesto njih i da se pobrinu za njihovu sreÊu. Ako to ne uËine, Sotona Êe iskoristiti nedostatak njihove umne snage i upravljati mjesto njih. Stoga trebaju odloæiti zabrinutost i terete, a vrijeme provoditi πto sretniji, sazrijevajuÊi za Nebo.” (Signs of the Times, 19. veljaËe 1880.; usporedimo Iz riznice svjedoËanstava, sv. 1, str. 112.113) Zar je uistinu sve tako tragiËno? Zar nema moguÊnosti da se promijenimo dok smo æivi? Radosna je vijest da ima nade: Boæja milost nas moæe promijeniti ako to doista æelimo. Biblija nam daje primjere koji pokazuju da je takva promjena moguÊa i ostvariva. Primjer apostola Ivana Ivan je mogao imati dvadesetak godina kad je upoznao Isusa. U Evaneljima Ëitamo kakav je bio njegov karakter. Opis nije laskav: bio je ambiciozan, ratoboran, sklon kritiziranju, ohol, osvetoljubiv, plah i kivan na sve koji bi ga uvrijedili (vidi Ellen G. White: Isusov æivot, str. 233; Odgoj, str. 77; Koraci prema Kristu, str. 77). “»ak ni Ivan, omiljeni uËenik, koji je najpotpunije odraæavao Spasiteljevu sliku, nije sâm po sebi imao tu 152 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI ljepotu karaktera. Bio je ne samo nametljiv i Ëastohlepan, veÊ i æestok i kivan na sve koji su ga vrijeali. Ali kad se upoznao s karakterom boæanskog Sina, postao je svjestan svojih nedostataka i ta ga je spoznaja uËinila poniznim. Snaga i strpljvost, sila i njeænost, veliËanstvo i krotkost — a to je svakodnevno gledao u æivotu Boæjeg Sina — ispunili su njegovu duπu divljenjem i ljubavlju. Iz dana u dan Krist je sve viπe privlaËio njegovo srce, sve dok nije, ispunjen ljubavlju prema UËitelju, izgubio sebe iz vida. Njegova gnjevna i Ëastoljubiva narav doπla je pod utjecaj Kristove preobraæavajuÊe sile... Sila Kristove ljubavi preobrazila je njegov karakter. To je prava posljedica sjedinjenja s Isusom. Kad Krist boravi u srcu, narav se mijenja.” Ellen G. White, Koraci prema Kristu, str. 77.78) Sâm Ivan je to opisao nezaboravnim rijeËima: “Gledajte koliku nam je ljubav Otac iskazao, da se zovemo djeca Boæja. A to i jesmo! Zato ne poznaje svijet nas jer njega nije uznao. Ljubljeni, sada smo djeca Boæja, a πto Êemo biti, joπ se nije oËitovalo. Ali znamo: kad se to oËituje, bit Êemo mu sliËni, jer Êemo ga vidjeti onakva kakav jest. Tko god je poloæio ovu nadu u njega, Ëisti se od grijeha kao πto je on Ëist.” (1. Ivanova 3,1-3) Kakvo upozorenje svima nama! “No Salomonov primjer nam sluæi kao upozoravajuÊi svjetionik. Kad ti, ostarjeli putniËe, koji si vodio æivotne bitke, misliπ da stojiπ, Ëuvaj se da ne padneπ... Kakvo upozorenje svima koji æele spasiti svoje duπe, da stalno bdiju u molitvi! Kakvo upozorenje da u srcu stalno Ëuvaju Kristovu milost, da se bore s unutarnjom pokvarenoπÊu i vanjskim kuπnjama!” (Ellen G. White, The SDA Bible Commentary, sv. 2, str. 1031) “NE ZABACI ME U STAROSTI ... NE ZAPUSTI ME!” 153 Hvala Bogu πto za stare ima nade iako su u mladosti iπli drugim putovima. Isto tako hvala Bogu πto je upozorio mlade da paze kako æive, svjesni da Êe ono πto posiju donijeti plod u starosti. Iznad svega hvala Bogu na Njegovoj beskrajnoj milosti i ljubavi. 154 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI Ohrabrimo se u svojoj “πpilji” — Bog je i u njoj Uvijek sam se divio poukama πto ih pruæa Davidov æivot. Ljetos sam Ëitao knjigu u kojoj se pisac pozabavio jednim isjeËkom iz æivota toga Boæjeg Ëovjeka. Mislio sam da bi bilo dobro da zajedniËki podijelimo njegove blagoslove. Svima nam je znano kako je David od mladog pastira preko noÊi postao slavljena liËnost u Izraelu. Neko vrijeme Davidu se Ëinilo da bolje ne moæe biti. Pobijedio je Golijata, narod ga je slavio i uzdizao, postao je proslavljeni vojskovoa, oæenio se voljenom kraljevnom — sve je sliËilo bajci. A onda se odjednom sve sruπilo. Postao je bjegunac, ni kriv ni duæan, zbog ©aulove bolesne zavisti i ljubomore. Besumnje je David bio silno zbunjen ponaπanjem Boæjeg pomazanika ©aula. Zaπto je Bog dopustio da ©aul i dalje vlada? Je li Bog pristran? Je li napustio svoj narod? Svetiπte i njegova sluæba viπe nisu bili u ©ilu; kovËeg Saveza nalazio se u domu jednog levita u Karijat-Jearimu. Je li moguÊe da su kroz sva ta stoljeÊa bogosluæje i religija bili prijevara? Ima li zaista Boga na Nebu? Ima li On doista plan za Izraela? Zaπto je David morao napustiti svoje mjesto pastira i pomoÊi u ostvarenju kraljevstva ako su uzviπena naËela πto ih je uvijek gajio trebala biti pogaæena? ©to je vrijedilo boriti se protiv Filistejaca ako je kralj odluËio ubiti onoga koji ih je pobijedio? David OHR ABRIMO SE U SVOJOJ “©PILJI” — BOG JE I U NJOJ 155 se nije usuivao dignuti ruku na Boæjeg pomazanika, ali nije znao πto bi uËinio. Bojao se otiÊi Samuelu, uvjeren da bi ugrozio æivot toga Ëasnog starca. Ako se vrati kuÊi u Gabu, mogao bi izloæiti pogibelji æivot svoje æene. Æelio je upitati Gospodina, pa je zakljuËio da je jedino mjesto svetiπte u Nobu. Ali tu je pogrijeπio: lagao je sveÊeniËkom poglavaru koji ga je doËekao oËito uplaπen. Ta vidio je na Davidovu licu strah i zabrinutost. Znao je da neπto nije u redu. (1. Samuelova 21,1.2) Nakon πto je dobio hranu i Golijatov maË, David je nastavio bijeg u Filisteju, u Gat, kralju Akiπu. (1. Samuelova 21,11) Tu Êe poËiniti drugu pogreπku (redci 13 i 14). “Davidova je prva pogreπka bila nepovjerenje u Boga u Nobu, a druga njegova pogreπka bila je prijevara Akiπa. David je pokazao plemenite karakterne osobine, a njegova moralna vrijednost pribavila mu je naklonost naroda, ali kad ga je stigla kuπnja, njegova je vjera posrnula i pojavile su se ljudske slabosti... David je u velikoj krizi gledao na Boga i porazio filistejskog diva... Ali kad su ga hvatali i progonili, nedoumica i æalost uËinili su da izgubi svojega nebeskog Oca iz vida. ... (David je morao shvatiti) svoje slabosti i nuænost neprekidne ovisnosti o Bogu. Kako je dragocjen utjecaj Boæjeg Duha kad doe na depresivnu i oËajnu duπu, hrabreÊi obeshrabrene, jaËajuÊi slabe i dajuÊi hrabrost i pomoÊ umornim Gospodnjim slugama. O, kakav je naπ Bog...!” (Ellen G. White, Patrijarsi i proroci, str. 554) Iz toga iskustva nastao je 34. psalam. Kad ga je Akiπ (hebrejski Abimelek) otjerao, David je shvatio da se mora viπe osloniti na Boga. U tome novom odnosu Davidovo 156 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI je srce bilo ispunjeno zahvalnoπÊu pa je ispjevao 34. psalam. U njemu Êe se David osvrnuti na steËeno iskustvo rijeËima: “Doite, djeco, i posluπajte me, uËit Êu vas strahu Gospodnjem. O ËovjeËe, ljubiπ li æivot? Æeliπ li dane mnoge uæivati dobra? Jezik svoj odà zla suspreæi i usne svoje od rijeËi prijevarnih! Zla se kloni a Ëini dobro, traæi mir i za njim idi!” (Psalam 34,12-15) Kad smo izloæeni velikoj kuπnji i nevolji, kad se neprijatelj isprsi, a prijatelji nas ostavljaju, kad nemamo, kamo god se okrenuli, od koga dobiti ni savjet ni pomoÊ, sjetimo se kako je David uspio pobjeÊi ©aulu, preæivjeti nakon susreta s Ahimelekom i Doegom Edomcem, skloniti se kod Filistejaca i saËuvati æivot. »itajmo u takvim trenucima 34. psalam. Dvadeset drugo poglavlje 1. Samuelove nastavlja opisivati Davidov bijeg i poËetak njegova lutalaËkog æivota. “David ode odande i skloni se u spilju Adulam. A kad su to Ëula njegova braÊa i sva njegova obitelj, dooπe onamo da mu se prikljuËe.” (1. Samuelova 22,1) RijeË je o πpilji blizu grada Adulama, koja je postala Davidovo tajno skroviπte. I danas se to podruËje doima divlje i sablasno, prepuno πpilja, od kojih su neke zaista goleme. Za jednu od njih misli se da je bila Davidova πpilja. Nalazi se na dugom uskom izdanku stijene visoko iznad doline. Svuda je razbacano golemo kamenje, a jedan je kameni blok, teæak nekoliko tona, gotovo zatvorio ulaz u πpilju. U blizini je izvor bistre vode tekuÊice. U πpilju se moæe uÊi samo kroz kruæni otvor na visini od oko 2,5 metra. Jedan uzak, niski prolaz u njoj vodi u malu πpilju iz koje vijugavi prolaz vodi u prostoriju OHR ABRIMO SE U SVOJOJ “©PILJI” — BOG JE I U NJOJ 157 veliËine oko 460 m2. Uski prolazi granaju se i vode u druge velike prostorije, od kojih su neke niæe od ostalih. Tu se slobodno moæe smjestiti tisuÊu ljudi. Davidovi roditelji i braÊa znali su da Êe ih zavidni kralj sigurno nastojati uzeti za taoce. Stoga su pobjegli k Davidu. U svezi s time Ellen White piπe o obvezi djece da se skrbe za svoje roditelje (2BC 1018). U knjizi Patrijarsi i proroci, str. 555, ona kaæe da se u Adulamskoj πpilji cijela obitelj sjedinila u ljubavi i slozi. David je osjetio gorËinu nepovjerenja od svoje braÊe pa je srce progonjenog obradovala sloga koja je zamijenila razdor. Premda skriveno, to mjesto postalo je tajna lozinka mnogima Ëiji je æivot bio optereÊen problemima. “Osim toga skupiπe se oko njega svi koji bijahu u nevolji, svi zaduæeni, svi nezadovoljni, i on im posta voom. A bijaπe ih oko njega Ëetiri stotine ljudi.” (1. Samuelova 22,2) Ubrzo se u toj πpilji oko Davida okupilo Ëetiristotinjak ljudi. Kakvo je to bilo druπtvo! Ljudi u nevolji, zaduæeni, nezadovoljnici! To nisu nikako bili njeæni, blagi, smireni prognanici i izbjeglice. Odjednom se David naπao okruæen ljudima o kojima Êe u 57. psalmu reÊi: “Smiluj mi se, Boæe, o smiluj se meni jer mi se duπa utjeËe tebi!... Leæim usred lavova koji proædiru ljudske sinove. Zubi su im koplja i strijele, a jezik im maË je naoπtren. Uzvisi se, Boæe, nad nebesa, slava tvoja nek je nad svom zemljom.” (Psalam 57,2.5.6) ©to uËiniti s takvim oËajnicima? David se neÊe uplaπiti; prionut Êe na posao. Postat Êe im majka, vojni instruktor, rame za plakanje i duπobriænik. Iz skupine oËajnika on Êe ubrzo stvoriti dobro organiziranu gerilsku vojsku. 158 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI Ti Êe ljudi do kraja ostati uz njega. Njihov Êe se broj poveÊati na πest stotina. Oni Êe ga pratiti dok ne preuzme prijestolje. Biblija ih poslije naziva “junacima” (2. Samuelova 23,8 i dalje; 1. Ljetopisa 11,10). Kad god se Ëovjek, izloæen nevolji, trgne i osloni na Boga, On Êe mu priteÊi u pomoÊ. Nema sumnje da je Davidu u tome itekako pomogao prorok, mladi Gad, koji je doπao vjerojatno po naputku proroka Samuela. Gad Êe postati njegov doæivotni prijatelj. Bog je tako osigurao Davidu proroËko vodstvo, kao πto je uËinio i sa ©aulom. Iz toga zakljuËujemo da Bog ne gleda tko je tko. Oni koji ne dostignu mjerilo boæanske visine, ne mogu optuæivati Gospodina da nije uËinio sve πto Nebo moæe uËiniti za uspjeh, veÊ mogu optuæivati sebe, zato πto dosljedno odbacuju nebeske planove. David je u adulamskoj πpilji ispjevao 57. psalam. U njemu je pokazao da je povratio vjeru i hrabrost. Tu je iskazao svoje pouzdanje u Boæje izbavljenje. “Postojano je srce moje, Boæe, postojano je srce moje; pjevat Êu i svirati. Probudi se, duπo moja! Probudi se, harfo i citaro! Probudit Êu zoru jutarnju. Hvalit Êu te, Gospode, meu narodima, meu pucima pjevat Êu tebi: jer do neba je dobrota tvoja, do oblaka vjernost tvoja. Uzvisi se, Boæe, nad nebesa, slava tvoja nek je nad svom zemljom!” (Psalam 57,8-12) I mi smo ponekad izloæeni razliËitim nevoljama. Vjernica koja æivi u domu nevjernih, svakodnevno izloæena sluπanju psovki, prostota i uvreda na raËun svoje vjere; vjernik koji je uπao u neki posao s iskrenim i poπtenim namjerama, a sad ga, Ëini se, Ëeka financijska propast; mladiÊ i djevojka koji su imali odreene planove i snove, molili se da ih Bog vodi i pokaæe im put, a odjednom se Ëini da sve ide naopako; moæda se æeliπ OHR ABRIMO SE U SVOJOJ “©PILJI” — BOG JE I U NJOJ 159 πkolovati, ali ne prolaziπ na prijamnom ispitu ili nemaπ novca; zategnuti odnosi u obitelji, nevaljala i neposluπna djeca, nerazumijevanje braËnog druga i πtoπta drugo. Ohrabrimo se! Ako je David uspio iziÊi na kraj sa πpiljom punom oËajnika, i ti moæeπ stisnuti zube, zasukati rukave i prihvatiti se posla u svojoj “πpilji”. ©to ti za to treba? Snaga? Hrabrost? Mir? Discipliniranost? Traæi ih od Onoga koji toga ima u izobilju. Bog Êe te Ëuti! On obraÊa osobitu pozornost na svaki krik koji dolazi iz πpilje. To savjetuje i Pavao: “Dakle, stojte Ëvrsto! Opaπite svoje bokove istinom, obucite oklop — pravednost, obujte noge ‘spremnoπÊu za Radosnu vijest — mir!’ U svemu uzmite veliki πtit — vjeru; njime Êete moÊi ugasiti sve goruÊe strijele Zloga! Prihvatite kacigu — ono Ëim se spasava — i maË Duha, to jest rijeË Boæju, sa svakovrsnom proπnjom i molitvom. Molite u jedinstvu s Duhom u svakoj prigodi, i k tome bdijte sa svom ustrajnoπÊu i svakovrsnom molitvom za sve svete.” (Efeæanima 6,14-18) Posluπajmo, i neÊemo se razoËarati! 160 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI »uvajmo se vlastitih rjeπenja! (1. Samuelova 27—29) U æivotu se Ëesto suoËavamo s problemima koji nam se Ëine nerjeπivi. Postoje razliËiti problemi, ali nam se svi Ëine vaæni jer se tiËu nas i naπega æivota. Kako se postaviti? ©to uËiniti? Kako se ponaπati? Gdje potraæiti rjeπenje? Katkad se Ëini da poteπkoÊama koje nas snalaze nema kraja. Molimo Boga da nas izbavi, a On kao da se ogluπio. Pitamo se πto smo skrivili pa optereÊujemo i svoju savjest, πto ne bismo trebali. Potraæimo u Svetom pismu odgovore na takva pitanja. Razmotrimo jedan isjeËak iz Davidova æivota i pogledajmo koje sve pouke iz njega moæemo crpiti za sebe. Svi se sjeÊamo kako je David od pastira doπao na ©aulov dvor i vodio Gospodnje bitke protiv Izraelovih neprijatelja. UnatoË svemu πto je uËinio za svoj narod, nije pokazao suÊut prema njemu kad je izgubio kraljevu naklonost. Od toga naroda doæivio je samo prijezir i nezahvalnost, a njegov je æivot postao stalna noÊna mora. Oskudno se hraneÊi, æivio je po πpiljama i u πumama, u pustinji i na liticama; bio je Ëovjek izvan zakona. Progonjen kao zvijer od ©aula, David se umorio od skrivanja. Dugotrajna kuπnja iscrpila je njegovu vjeru u Boæja obeÊanja. UnatoË svim ispjevanim psalmima, David je zakljuËio da Êe na kraju ipak pasti kao ærtva kraljeve zlobe. I drugi put je odluËio potraæiti zaklon u filistejskoj zemlji (Ellen G. White, Patrijarsi i proroci, str. 566). »UVAJMO SE VLASTITIH RJE©ENJA! 161 “David reËe u sebi: ‘Ipak Êu jednoga dana poginuti od ©aulove ruke. Zato nema niπta bolje za me nego da se spasim u zemlji Filistejaca. Tada Êe ©aul odustati da me dalje traæi po svim krajevima Izraelovim, i izbavit Êu se iz njegove ruke.’ Kad je ©aul doznao da je David pobjegao u Gat, nije ga viπe progonio.” (1. Samuelova 27,1.4) Ljudski gledano, bilo je to jedino realno rjeπenje. Meutim, “Davidov zakljuËak da Êe ©aul sigurno ostvariti svoju ubilaËku namjeru donesen je bez savjetovanja s Bogom” (Patrijarsi i proroci, str. 566). Zanimljivo je da se Bog nije umijeπao. Zaπto? Jer Ga David nije ni pitao. Ne zaboravimo, tako je i u naπemu æivotu. “Dok je ©aul kovao zavjeru i nastojao ga uniπtiti, Bog je radio da Davidu osigura kraljevstvo. Bog ostvaruje svoje planove premda su oni pred Ëovjekovim pogledom zavijeni tajnovitoπÊu. Ljudi ne mogu razumjeti Boæje putove i, gledajuÊi ono πto se vidi, oni tumaËe kuπnje i poteπkoÊe koje Bog dopuπta da dou na njih kao neπto πto je usmjereno protiv njih te Êe im donijeti samo uniπtenje. Tako je David gledao ono πto se vidi, a ne Boæja obeÊanja. Sumnjao je da Êe ikad doÊi na prijestolje. Duge kuπnje su oslabile njegovu vjeru i iscrpile mu strpljenje.” (Isto) 1. POUKA: Ne donosimo odluke a da nismo Boga pitali za savjet. “Gospodin nije poslao Davida da zaπtitu potraæi kod Filistejaca, Izraelovih najogorËenijih neprijatelja... Davidova nevjera je obeπËastila Boga... David je bio pomazan da stoji u obrani Boæjeg naroda i Gospod nije æelio da Njegov sluga hrabri bezboænike tako πto Êe im otkriti 162 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI slabosti Njegovog naroda... Tim Ëinom dao je povoda za pogreπno tumaËenje njegovih pobuda...” (Isto, str. 566.567) “David se nije odrekao πtovanja Boga, niti se odrekao djelovanja za Njegovu stvar, ali je ærtvovao svoje povjerenje u Njega zbog svoje osobne sigurnosti i tako okaljao pravedan i vjeran karakter koji Bog zahtijeva da ga njegove sluge imaju.” (Isto, str. 567) 2. POUKA: Dræimo na umu Boæju Ëast, a ne svoje osobne interese. Zaboravimo na sebe i oslonimo se na Boæja obeÊanja. Pomnjivim Ëitanjem ovoga poglavlja (1. Samuelova 27) nalazimo nove elemente koji nas upozoravaju da se u ostvarenju Boæjih planova ne smijemo sluæiti nepoπtenim sredstvima. Filistejski kralj Akiπ srdaËno ga je primio kao vazala i na njegovu molbu mu darovao grad Siklag u kojemu Êe ostati 16 mjeseci (redak 7). David sa svojim ljudima odlazi u ratne pohode na jugu Palestine provodeÊi etniËko ËiπÊenje. Kad bi ga Akiπ pitao za pljaËku — jer je redovito dobivao plijen — David bi lagao i tako stjecao Akiπovo neograniËeno povjerenje. Time je neizravno pomogao Filistejcima, koji su imali sve izglede za uspjeh, u kovanju planova protiv Izraela. “Protivno Boæjoj volji David je krenuo trnovitim putom dvoliËnosti i spletke. ÆrtvujuÊi pouzdanje u Boga za svoju ideju o vlastitoj sigurnosti, David je okaljao vjeru koju Bog oËekuje da sve Njegove sluge pokaæu pred ljudima i anelima.” (SDA Bible Commentary, sv. 2, str. 580) »UVAJMO SE VLASTITIH RJE©ENJA! 163 3. POUKA: Ne smijemo se sluæiti sredstvima koja Bog ne moæe odobriti, a da ne snosimo posljedice. Kad su filistejski planovi sazreli... “U ono vrijeme Filistejci skupiπe svoje Ëete za rat protiv Izraela. I Akiπ reËe Davidu: ‘Znaj da Êeπ iÊi sa mnom na vojsku, ti i tvoji ljudi!’ A David odgovori Akiπu: ‘Dobro! Sad Êeπ vidjeti πto Êe uËiniti tvoj sluga!’ A Akiπ odvrati Davidu: ‘Dobro! Zato Êu te postaviti da budeπ mojim Ëuvarom zauvijek.’” (1. Samuelova 28,1.2) To su posljedice dvoliËnosti! “David je osjeÊao da je promaπio put. Bilo bi mu kudikamo bolje da je naπao utoËiπte u Boæjim moÊnim planinskim utvrdama nego meu zakletim neprijateljima Jahve i Njegova naroda. Ali Gospod u svojoj velikoj milosti nije kaznio tu pogreπku svojega sluge prepuπtajuÊi ga samom sebi u brizi i nedoumici, jer premda je David gubio dodir s boæanskom silom, nakana je njegova srca joπ uvijek bila da ostane vjeran Bogu.” (Patrijarsi i proroci, str. 581) “David je uËinio prvu pogreπku kad je napustio Judeju. Uz grijeh πto je bez boæanskog dopuπtenja napustio svoje sunarodnjake, dodao je i grijeh dvoliËnosti. Da je ostao u Judeji, Bog bi ga mogao izbaviti kao πto je to prije uËinio. Kad se Izrael okupio u Gilboji da se odupre filistejskom napadu (1. Samuelova 28,4), Gospod je mogao uporabiti Davida da izvojuje pobjedu kojom bi stekao popularnost cijele zemlje. Dok je ©aul uËinio veliku pogreπku nastojeÊi Davida liπiti æivota, David je sad uËinio gotovo kobnu, glupu pogreπku kad je svoju zemlju ostavio bez odreenog savjeta od Boga.” (SDA Bible Commentary, sv. 2, str. 583) 164 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI “Davidovi grijesi nisu bili toliko svjesno i samovoljno napuπtanje putova pravde, koliko posljedica slabe vjere i pogreπne prosudbe... Besumnje je cijelim srcem sad æalio πto nije drukËije postupio.” (Isto, str. 591) 4. POUKA: Kako je Bog milostiv! Ne gleda na naπe slabosti; vidi srce koje teæi sluæiti Bogu. UnatoË naπim oËitim promaπajima, nepovjerenju i samopouzdanju, Bog kao dobri otac ispravlja naπe nespretne pokuπaje da sami rijeπimo probleme. U 29. poglavlju Ëitamo kako su Boæji aneli onemoguÊili Sotonin plan da stavi Davida u bezizlaznu situaciju, tako πto su utjecali na filistejske knezove koji su Akiπu postavili ultimatum (redak 4) — David ne moæe s njima iÊi u boj. “Tada Akiπ dozva Davida i reËe mu: ‘Æivoga mi Jahve, ti si poπten, i meni bi bilo drago da me pratiπ u pokretima moje vojske, jer nisam naπao nikakva zla na tebi od onoga dana kad si doπao k meni pa do danaπnjega dana. Ali nisi drag u oËima knezova. Zato se sada vrati i otii s mirom kuÊi da ne ozlovoljiπ filistejske knezove!’ David odvrati Akiπu: ‘Ta πto sam uËinio i πto si zamjerio svome sluzi od onoga dana kad sam stupio u tvoju sluæbu pa do danaπnjega dana, da ne mogu iÊi da se bijem s neprijateljima svoga gospodara kralja?’ A Akiπ odgovori Davidu: ‘Ti znaπ da si mi drag kao aneo Boæji, ali su filistejski knezovi rekli: Neka ne ide s nama u boj! Zato ustanite rano ujutro, ti i sluge tvoga gospodara koji su doπli s tobom, i otiite na mjesto koje sam vam oznaËio. I nemoj gajiti u svom srcu nikakve mrænje, jer si mi mio. Ustat Êete dakle u rano jutro, Ëim svane, i otiÊi Êete!’ Tako David »UVAJMO SE VLASTITIH RJE©ENJA! 165 sa svojim ljudima ustade rano, i krenu odmah ujutro, i vrati se u filistejsku zemlju, a Filistejci odoπe u Jizreel.” (1. Samuelova 29,6-11) Akiπov postupak izazvao je u “Davidovu srcu stid i griænju savjesti kad je mislio kako su nedostojne bile prijevare Jahvinog sluge kojima je pribjegao” (SDA Bible Commentary, sv. 2, str. 582). “Izvjeπtaj u ovome poglavlju pokazuje kako Bog radi na spaπavanju svoje djece. On nastoji navesti ljude da prihvate Njegove putove, ali im ostavlja slobodu da, ako æele, odbace Njegove prijedloge. To vrijedi ne samo za prvobitnu odluku da Ëovjek sluæi Bogu, veÊ i za sve velike ili male odluke kojima ljudi odluËuju æivjeti u skladu s Boæjim naËelima. Neizbjeæivo je da Êe svaki Ëovjek pogrijeπiti, a nevolje koje iz toga proizlaze pokazat Êe pogreπku u rasuivanju. David je potraæio zaklon u Filisteji da bi se zaπtitio od ©aula. Prilagodivπi postupke svojim osjeÊajima, ubrzo je ustanovio da je sjeme vlastitih interesa donijelo æetvu laæi i dvoliËnosti. No David je priznao svoju zabludu i cijelim srcem nastojao slijediti Boæji plan. Takvo glediπte omoguÊilo je Bogu da oblikuje okolnosti koje su mu donijele izbavljenje, premda je nevolja u kojoj se naπao bila posljedica njegove vlastite pogreπke.” (Isto, sv. 2, str. 591) AnalizirajuÊi taj dio Davidova æivota, jasno zakljuËujemo da smo Ëesto sami krivi za poteπkoÊe s kojima se susreÊemo u æivotu. Ali smo isto tako razumjeli da nas Bog neÊe nikad napustiti ako mi ne napustimo Njega. U svojoj beskrajnoj ljubavi Bog Êe i dalje Ëekati da razumijemo kako nam æeli dobro ako smo spremni posluπati Njegove zapovijedi. I kako smo Ëitali na poËetku naπega prouËavanja, nauËimo da “Bog ostvaruje svoje planove 166 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI premda su oni pred naπim pogledom zavijeni tajnovitoπÊu. Mi ne moæemo razumjeti Boæje putove i, gledajuÊi ono πto se vidi, kuπnje i poteπkoÊe koje Bog dopuπta da dou na nas tumaËimo kao neπto πto je usmjereno protiv nas te Êe nam donijeti samo uniπtenje” (parafraza na Patrijarsi i proroci, str. 566), a zapravo bismo se trebali osloniti na Boæja obeÊanja. Nemojmo se obeshrabriti onim πto nam se dogaa. Slijedimo Boga bez obzira na cijenu. On Êe na kraju sve izvesti na naπe dobro, za naπe spasenje. 167 Sad je prigoda! “Objavljeno ti je, ËovjeËe, πto je dobro, πto Jahve traæi od tebe: samo Ëiniti pravicu, milosre ljubiti i smjerno sa svojim Bogom hoditi.” (Mihej 6,8) Ovaj tekst sadræi nekoliko velikih istina: Bog oËekuje od Ëovjeka da Ëini πto je pravo, da bude milosrdan i da æivi smjerno pred Njim. »ini li tako, Bog ga moæe uporabiti u ostvarenju svojih planova za spaπavanje ljudskog roda. Petar se pokorio, Juda nije. David se pokorio, ©aul nije. Svaki od njih imao je istu prigodu. No Bog moæe pouËiti i voditi samo one koji Mu se pokoravaju. ©aul je potjecao iz imuÊne obitelji. Lijep, visoka stasa, sigurno je privlaËio pozornost svih koji su ga vidjeli. Kad su oËeve magarice odlutale, poslao je sina sa slugom da ih potraæi. Nakon dva dana, preπavπi Ëetrdesetak kilometara, naπli su se pred Ramom, prebivaliπtem proroka Samuela. ©aul je na nagovor sluge pristao da odu u grad Boæjem Ëovjeku kaneÊi pitati za odlutale magarice. “Kad su ulazili na vrata, Samuel ih susrete... A kad je Samuel ugledao ©aula, Jahve mu progovori: ‘Evo ti Ëovjeka za koga ti rekoh: Taj Êe vladati nad mojim narodom’... Samuel odgovori ©aulu: ‘ Ja sam vidjelac. Poi preda mnom na uzviπicu, danas Êete sa mnom jesti. Sutra Êu te ujutro otpustiti i sve Êu ti kazati πto ti je na srcu.’” ©aul je toga dana bio poËasni gost na pripremljenoj gozbi. Tu je noÊ prespavao kod Samuela. Rano ujutro 168 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI Samuel je probudio ©aula kaneÊi ga otpustiti. Kad su iziπli iz grada, ©aul je trebao poslati momka naprijed. “A ti stani sada, da ti objavim rijeË Boæju.” (1. Samuelova 9,14-27) “Tada Samuel uze uljanicu s uljem te je izli na glavu ©aulu.” (1. Samuelova 10,1) ©aul je zacijelo bio zbunjen tim dogaajem. On, seljaËki sin, odjednom sjedi na Ëelu stola meu uglednicima i dobiva najbolji komad mesa. ©aul je svakako morao zapaziti da je sve bilo pripremljeno za njega i da je prorok unaprijed znao da Êe on stiÊi u grad. Dakako, pri Ëitanju ovoga ulomka pojavljuju se pitanja: kako je Samuel znao da kuharu treba reÊi da pripremi but? O Ëemu su razgovarali Samuel i ©aul te veËeri na krovu? Je li ©aul nakon toga mogao odmah zaspati? Je li nemiran san bio razlog da ga je Samuel morao buditi? ©to donosi buduÊnost? Zaπto je Bog baπ njega izabrao za vou Izraela? ©aul nije znao odgovoriti na veÊinu pitanja koja su ga zaokupljala. »injenica je da ©aul nije bio spreman za zadaÊu koju mu je Bog kanio povjeriti. U knjizi Patrijarsi i proroci, str. 523, Ellen White piπe: “©aul nije u svojoj mladosti ljubio i bojao se Boga, i takav je neobuzdan duh, nenaviknut na pokornost, uvijek bio spreman na pobunu protiv boæanskog autoriteta. Oni koji u svojoj mladosti njeguju sveti obzir prema Boæjoj volji i vjerno vrπe duænosti svojega poloæaja, bit Êe spremni za uzviπeniju sluæbu u buduÊem æivljenju. Meutim, ljudi ne mogu godinama zlouporabljivati sile koje im je Bog dao, a onda, kad se odluËe promijeniti, imati te sile svjeæe i spremne za sasvim suprotan naËin æivljenja.” Kad pozove koga u sluæbu, Bog Êe se pobrinuti da ga za nju i osposobi. To je vidljivo i u ©aulovu æivotu. SAD JE PRIGODA! 169 Ne smetnimo pritom s uma naπ uvodni tekst. Da bi uvjerio ©aula kako sve to nije bilo sluËajno, Bog je preko proroka Samuela otkrio ©aulu neposrednu buduÊnost. “Kad odeπ sada od mene, naÊi Êeπ dva Ëovjeka kod Rahelina groba... Oni Êe ti reÊi: ‘Naπle su se magarice koje si poπao traæiti; i gle, tvoj je otac zaboravio na magarice, a zabrinut je za vas...’ A kad odeπ odande dalje i doeπ do Taborskog Hrasta, srest Êeπ ondje tri Ëovjeka koji Êe iÊi gore k Bogu u Betel... Oni Êe te pozdraviti i dat Êe ti dva kruha, a ti ih primi iz njihove ruke. Poslije toga doÊi Êeπ u Gibeu Boæju... Kad ueπ u grad, namjerit Êeπ se na povorku proroka koji Êe silaziti s uzviπice, a pred njima harfe, bubnjevi, frule i citre; oni Êe biti u proroËkom zanosu. Tada Êe na te siÊi duh Jahvin, te Êeπ pasti u proroËki zanos s njima, i promijenit Êeπ se u drugog Ëovjeka. A kad ti se ispune ti znakovi, onda Ëini kako ti se prilika pruæi, jer je Bog s tobom.” (1. Samuelova 10,2-7) Posebice istiËemo πesti redak: “Tada Êe na te siÊi duh Jahvin, te Êeπ pasti u proroËki zanos s njima, i promijenit Êeπ se u drugog Ëovjeka.” U æivotu ima trenutaka kad promjena okolnosti ili neki boæanski dar oslobaa ljude od dotadaπnjih ograniËenja, pa ustanove da je u njima doπlo do nagle, iznenadne i zapanjujuÊe promjene, sliËne onoj kad iz kukuljice izlazi leptir ili kad kaktus preko noÊi procvjeta te pokaæe svoju osobitu ljepotu i proπiri Ëudesan miris, a samo sat prije toga nije bilo niËega. Stvarnost preobraæaja oËituje se u mislima, navikama i æivotu. Staro nestaje, a sve novo nastaje. No ne smijemo smetnuti s uma da takva promjena postaje trajna samo svakodnevnim potvrivanjem donesene odluke. Naæalost, 170 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI mnogi danas, kao u stara vremena, nose bedæ s natpisom: “Moglo je biti.” Zastanimo na trenutak i razmislimo o sebi. Nismo li ponekad sliËni ©aulu? Nije li nas Bog pozvao da Mu sluæimo, premda za to nismo bili spremni? Zar Bog nije i nama pokazao da Êe nas voditi kad god se budemo pouzdali u Njega, a ne u sebe? Nismo li i mi iskusili da je sve lakπe, ljepπe i bolje kad rjeπavamo s Bogom? ©aul je u svemu πto se dogodilo trebao vidjeti da mu Bog pruæa dokaze u prilog njegovom imenovanju. Zaπto nije prije naπao magarice? Zaπto je lutao da bi na kraju doπao k Samuelu i tek onda saznao za njih? Bog mu je time æelio reÊi da je, premda nevidljiv, stalno bio s njim. »itavo je Nebo bilo zainteresirano da mu pomogne u odluci da svoj æivot prepusti Bogu. On je u svakodnevnim prigodama trebao vidjeti Boæje vodstvo. Imao je dokaze da je Bog pripremio okolnosti vezane uz povratak kuÊi. Bilo mu je reËeno πto Êe se sve dogoditi da bi ga Bog ohrabrio na suradnju, dopuπtajuÊi Svetom Duhu da ga pouËava, πtiti i usmjerava njegove postupke. Zar Bog tako ne radi i s nama? Ali gdje potraæiti snagu za takvo pouzdanje? Vratimo se ©aulu. Osobito mi je drag redak: “»im je ©aul okrenuo lea da ode od Samuela, Bog mu promijeni srce.” (Redak 9) Ellen White piπe o tome: “Bog je dao ©aulu novi duh, druge misli, druge ciljeve i teænje. To prosvjetljenje, uz duhovnu Boæju spoznaju, πto je svakako bila osobita prednost, trebalo je povezati njegovu volju s Jahvinom.” (The SDA Bible Commentary, sv. 2, str. 1013) Promjena srca znaËila je i promjenu razmiπljanja. Umjesto da razmiπlja o magaricama i o svojemu imanju, ©aul je trebao nauËiti razmiπljati o problemima s kojima SAD JE PRIGODA! 171 se suoËava dræavnik, general i kralj. Bog je bio spreman dati mu sposobnost koja bi bila sukladna njegovim odgovornostima. Kakve su misli morale zaokupljati ©aula nakon πto se zbio dogaaj za dogaajem, kako mu je Samuel prorekao! Bog je bio spreman preobraziti ©aulovu viziju, ambicije i teænje tako da mu najvaænije u æivotu postane ono πto je Boæje. ©aul je preko Samuela potraæio Boga da bi rijeπio svoje osobne probleme. Bog prvo odgovara na njegovu molbu za osobno vodstvo, a onda ga poziva da prihvati Njegovo vodstvo u onome πto se ticalo dobra cjelokupnog Izraela. Tako je i danas. Bog uzima ljude gdje ih nalazi i poziva ih da ostvare Njegov plan za njihov æivot. Ponavljam: Bog uzima ljude tamo gdje ih nalazi, nespremne i Ëesto nedostojne, a onda ih poziva da ostvare Njegove planove. HoÊe li ih doista ostvariti, ovisi o tome hoÊe li oni prihvatiti uvodni tekst: poniziti se pred Bogom i Ëekati da On pokaæe πto i kako treba Ëiniti. “I svi se oni znakovi ispuniπe onaj dan. Kad su naime doπli u Gibeu, gle, doe mu u susret povorka pororoka, i duh Boæji sie na njega, i on pade u proroËki zanos usred njih. I kad su ga svi koji ga poznavahu otprije vidjeli gdje prorokuje s prorocima, poËeπe govoriti jedan drugome: ‘©to se to dogodilo sa sinom Kiπevim? Zar je ©aul meu prorocima?’” (Redci 9-11) ©aul meu prorocima? Takvo πto ljudima se Ëinilo nevjerojatno. Bilo je Ëudo πto je ©aul postao prorok, premda ne u smislu proricanja. On je sad s ostalima uzvisivao Boæju snagu i moÊ te nadahnuto govorio o svetim istinama. Nosio je u sebi tajnu koju je s mukom zadræavao za sebe, a nedavni dokazi boæanske milosti i 172 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI Promisli dotaknuli su dubinu njegove duπe. Njegove suzdræavane emocije odjednom su provalile u proslavljanju Boga. Njegovo iskustvo svjedoËi o Ëinjenici da ljude koji niπta ne obeÊavaju Bog moæe preobraziti u korisne pomagaËe. Bog Ëesto djeluje potpuno suprotno ljudskom planiranju. U ovome primjeru vidljivo je da sve ovisi o predaji Bogu da On upravlja naπim postupcima, vodi ih i usmjerava. Ne smatrajmo druge nesposobnima za ovo ili ono. Ako se budu pouzdali u Boga, On Êe ih osposobiti za zadaÊu koju im je povjerio. Ne mislimo o sebi da nismo sposobni ostvariti ono πto nam je povjereno. Bog Êe nas voditi budemo li se pouzdali u Njega. 173 Zaπto nije posluπao? Na prijelazu iz sedmog u osmo stoljeÊe prije Krista judejsko se kraljevstvo naπlo pritisnuto izmeu dviju velesila onoga doba: Egipta na jugu i Babilona na istoku (premda je vojska s istoka uvijek dolazila u Palestinu sa sjevera). U to doba je babilonski kralj Nabukodonozor zaratio s Egiptom koji se nije htio odreÊi utjecaja u Palestini. EgipÊani su bili potuËeni, a Nabukodonozoru je judejski kralj Jojakim sveËano izjavio odanost (2. o Kraljevima 24). Vazalstvo je trajalo tri godine, a onda se Jojakim pobunio protiv Babilonaca. Htio je izvojevati neovisnost svoje zemlje. Bila je to iluzija, jer je Ëitav Kanaan, sve do Egipta, bio u Nabukodonozorovim rukama. Kad je doπao, Nabukodonozor je okovanog Jojakima odveo u Babilon, gdje je i umro. Na judejsko prijestolje dolazi njegov osamnaestogodiπnji sin Jojakin. Nakon neπto viπe od tri mjeseca on Êe iziÊi pred Nabukodonozora koji ga odvodi u ropstvo s deset tisuÊa ljudi: vojskovoa, odliËnika, vrsnih ratnika i svih obrtnika. S njima je i prorok Ezekiel. Postoje babilonski zapisi o obrocima koje je u Babilonu dobivao kralj Jojakin. U Judeji ostaje uglavnom sirotinja. Nabukodonozor postavlja na judejsko prijestolje Sidkiju koji je tada imao dvadeset jednu godinu, a vladao je jedanaest godina. Naæalost, Sidkija nastavlja stopama svojih prethodnika. 174 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI “»inio je πto je zlo u oËima Jahvinim, sve kao πto je Ëinio Jojakin.” (2. o Kraljevima 24,19) Prilike u zemlji bile su katastrofalne. Premda kraljevo ime u prijevodu znaËi “Jahve je pravedan”, preostali narod sliËi “pokvarenim smokvama” (Jeremija 24; 29,17). U to doba Bog neumorno govori preko proroka Jeremije da se narod treba promijeniti, pokajati i obratiti se Bogu. No rijetko je tko bio spreman posluπati. Jeremija je pokazao πto sve treba promijeniti: “Ovako govori Jahve: Svako jutro sudite pravedno, izbavite potlaËene iz ruku tlaËitelja, ili Êe moj gnjev planuti poput vatre, raspalit se neugasivo zbog vaπih opaËina.” U pismu πto ga πalje prognanicima u Babilonu prorok otvoreno govori: “Jer ne posluπaπe mojih rijeËi — rijeË je Jahvina — premda sam im svejednako slao sluge svoje proroke, ali ih oni ne posluπaπe — rijeË je Jahvina. Ali vi, izgnanici, koje poslah iz Jeruzalema u Babilon, posluπajte svi rijeË Jahvinu!” (Jeremija 29,19.20) U istom poglavlju Jeremija proriËe da Êe Nabukodonozor ispeÊi na vatri dvojicu pokvarenih buntovnika u Babilonu (redci 21-23). Meu njihovim grijesima spominje preljub. Ni proroci u Jeruzalemu nisu bili bolji: “Jer zemlja je puna preljubnika; zbog tih se ljudi zemlja u crno zavila, a ispaπe u pustinji sagorjeπe. Njihova je trka zloba, a moÊ im je nepravda. Da, i prorok i sveÊenik zlikovci su, Ëak i u Domu svome naoh im pakost — rijeË je Jahvina. ... Ali u proroka jeruzalemskih vidjeh strahote: preljub, prijevarne putove, jaËaju ruke zloËincima, te se nitko od zloËina svojih ne obraÊa. Svi su mi oni kao Sodoma, a æitelji kao Gomora.” (Jeremija 23,10.11.14) ZA©TO NIJE POSLU©AO? 175 No usred tako straπnog stanja prorok vidi da Êe se neki prognanici pokajati: “Ima nade za tvoje potomstvo — rijeË je Jahvina — sinovi tvoji vratit Êe se u svoj kraj. Dobro Ëujem Efrajimov jecaj: ‘Ti me pokara, i ja se popravih kao june joπ neukroÊeno. Obrati me, da se obratim, jer ti si, Jahve, Bog moj. Odvratih se od tebe, ali se pokajah, uvijek, i sad se u slabine tuËem. Stidim se i crvenim, jer nosim sramotu mladosti svoje!’ (Jeremija 31,17.19) Nato Bog odgovara: “Zar mi je Efrajim sin toliko drag, dijete najmilije? Jer koliko god mu prijetim, bez prestanka æivo na njega mislim, i srce mi drπÊe za njega od njeæne samilosti — rijeË je Jahvina.” (Redak 20) “Svi koji prihvate vijesti πto ih Bog πalje da bi ih oËistio od svih navika neposluπnosti svojim zapovijedima i prilagoavanja svijetu, koji se pokaju za svoje grijehe i promijene traæeÊi pomoÊ od Boga i hodeÊi putom posluπnosti Njegovim zapovijedima, primit Êe boæansku pomoÊ da isprave svoje zle postupke. Ali oni koji se prividno kaju i traæe Gospodina, ali ne uklone zlo svojih postupaka, sami Êe se razoËarati; a kad im u simbolima i prispodobama bude prikazano njihovo stanje, osjetit Êe stid i tugu πto su razoËarali Gospodina. Uzdali su se u svoje postupke. Bili su kao narod opomenuti, ali nisu ostavili svoja zla djela koja su izazvala ukor.” (Ellen G. White, The SDA Bible Commentary, sv. 4, str. 1159) No Sidkija i njegov narod nisu se pokrenuli. Oni Êe se pouzdati u savez s okolnim narodima (inaËe svojim neprijateljima). U nastaloj pobuni oslanjat Êe se na Egipat. No Nabukodonozor Êe brzo uguπiti pobunu. Uæasnuti njegovim pohodom i nemoÊi Egipta, kralj i narod oËajniËki pokuπavaju steÊi Boæju naklonost. U sveËanom 176 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI savezu s Bogom obeÊavaju osloboditi sve hebrejske robove u Jeruzalemu. “RijeË koju Jahve uputi Jeremiji, poπto je kralj Sidkija sa svekolikim narodom jeruzalemskim sklopio savez da im proglasi slobodu, da svaki pusti na slobodu svoga roba Hebreja i svoju robinju Hebrejku te da viπe ni u koga ne bude Hebrej, brat njegov, kao rob. I svi odliËnici i sav narod koji uoπe u ovaj savez pristadoπe te svaki pusti na slobodu roba svoga i svoju ropkinju da im viπe ne robuju. Pristadoπe, dakle, i pustiπe ih.” (Jeremija 34,8-10) Nakratko. »im se Nabukodonozor privremeno povukao, pogazili su danu rijeË, svetu prisegu (redci 11.19). “A potom se okrenuπe i uzeπe opet svoje robove i ropkinje koje bjehu oslobodili, pa ih prisiliπe da im opet robuju. Tada Jahve uputi rijeË Jeremiji govoreÊi: Ovako govori Jahve, Bog Izaelov: Ja sam sklopio Savez s ocima vaπim u dan kada ih izvedoh iz Egipta, iz zemlje ropstva... A vi se bijaste obratili i uËinili πto je pravo u oËima mojim, proglasivπi slobodu za svakoga bliænjega svoga, i preda mnom ste sklopili savez u Domu koji se zove mojim imenom. A zatim se okrenuste i oskvrnuste ime moje, jer je svaki od vas opet uveo svoga roba i ropkinju koje ste veÊ oslobodili, i ponovo ste ih prisilili da vam robuju.” (Redci 11.12. 15.16) Kako primjeÊujemo, Jeremija ne govori o svetkovanju subote i odræavanju Jahvina bogosluæja. Forma religije je saËuvana. U to tragiËno doba, dok su se oblaci suda sve viπe gomilali na obzorju, Sidkija traæi od Jeremije poruku od Boga. Koliko puta mu je Bog slao poruke! To Êe biti posljednji razgovor s prorokom. ZA©TO NIJE POSLU©AO? 177 “Kralj Sidkija posla po proroka Jeremiju, te ga pozva da doe k njemu na treÊi ulaz πto vodi u Dom Jahvin. Kralj reËe Jeremiji: ‘Htio bih te neπto upitati, nemoj mi ni rijeËi zatajiti!’ Jeremija, dakle, reËe Sidkiji: ‘Ovako govori Jahve, Bog nad Vojskama, Bog Izraelov: Ako izaeπ pred vojskovoe kralja babilonskoga, spasit Êeπ glavu, i ovaj grad neÊe biti uniπten poæarom; æivjet Êete ti i tvoj dom. Ako pak ne izaeπ pred vojskovoe kralja babilonskoga, ovaj Êe grad pasti u ruke Kaldejaca, i oni Êe ga spaliti, a ti se neÊeπ spasiti iz ruku njihovih’. ... Da, sve Êe æene tvoje i djecu tvoju odvesti Kaldejcima, a ni ti sam neÊeπ umaÊi rukama njihovim; dospjet Êeπ u ruke kralju babilonskom, a grad Êe ovaj biti spaljen.’”(Jeremija 38,14.17.18.23) Babilonci su opsjeli Jeruzalem. Opsada je trajala trideset mjeseci. Bilo je to uæasno razdoblje. Kad je nestalo hrane, zavladala je glad. Jeremija Êe u Tuæaljkama opisati strahote opsade: “Ko vodu izlij srce pred licem Gospodnjim, k njemu podiæi ruke i traæi milost za svoju nejaËad koja od glada obamire po uglovima ulica... Jezik dojenËeta za nepce se lijepi od æei. Djeca vape za kruhom, a nikog da im ga pruæi... Sad im je obraz crnji od Ëae, ne prepoznaju se viπe na ulici. Koæa im se lijepi za kosti, suha kao drvo... Æene, tako njeæne, kuhaπe djecu svoju, njima se hraniπe za propasti KÊeri naroda moga... Koæa nam gori kao peÊ uæarena, ognjicom od plamena gladi.” (Tuæaljke 2,19; 4,4.8.10; 5,10) Zaπto je sve to doπlo? Jer do gorkog kraja nisu htjeli sluπati. Na kraju su Babilonci provalili u grad. Te noÊi Sidkija bjeæi, ali ga brzo hvataju u Poljanama jerihonskim. Odvode ga u Riblu, daleko na sjeveru; ondje izlazi na sud pred samog Nabukodonozora kojemu se prije “bjeπe zakleo Bogom” (2. Ljetopisa 36,12-15). 178 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI Nabukodonozor je na njegove oËi dao zaklati djecu i pogubiti sve judejske odliËnike. Zatim je dao Sidkiji iskopati oËi i okovanog ga odveo u Babilon. Sve πto je ostalo od naroda, odveo je u ropstvo u Babilon. Jeruzalem je razorio i spalio. Zaπto je to ostalo zapisano u Svetom pismu? Mi nismo zli kao ti Judejci. Pa ipak su ovdje pouke koje ne bismo smjeli zanemariti. 1. Sve πto smo upravo prouËili, zbilo se u samo dvadeset dvije godine. Bilo je dovoljno vremena da posluπaju πto Bog kaæe. Ni mi ne znamo koliko Êe joπ vremena proteÊi do Isusova dolaska. 2. Naπa neposluπnost nije tako vidljiva kao u Judejaca. No kakvi se grijesi kriju u privatnom æivotu pojedinaca? Ova æalosna povijest upuÊena je nama kao upozorenje. 3. Kralj i narod odbacili su poruke Boæjih proroka. Mi smo drukËiji: jednostavno se ogluπujemo na pozive za promjenom srca i æivota. Zanemarujemo poruke Duha proroπtva. 4. Bog je prepun milosra i strpljenja. “Srce mi drπÊe za njega od njeæne samilosti” (Jeremija 31,20), kaæe Bog za mene i za tebe. Zaπto ne bih odgovorio na Njegovu ljubav? ©to imam tako vaæno i znaËajno u svijetu? 5. Bog nas ne ostavlja bez upozorenja na posljedice. Ako bolje pogledamo, vidjet Êemo da se oblaci kraja nadvijaju nad ovaj svijet. Iz tjedna u tjedan dolazimo u crkvu i tvrdimo da slijedimo Boga. To je sliËno onome savezu Sidkije i naroda. Bog trpi, ali dokle? NeÊe li sud doÊi? Mnogo govorimo o Boæjoj ljubavi i milosti, ali zaboravljamo da je prijeko potrebna posluπnost. Trgnimo se! Bog nas poziva na promjenu srca i æivota. HoÊemo li odgovoriti? 179 Tko gospodari tvojim æivotom? Ivan 20,19.20.24-28 OsvjedoËen u boæansku Isusovu narav, Toma je izgovorio priznanje svoje vjere, koje danas uzimamo kao predmet ovoga razmiπljanja. Izjava: “Gospodin moj i Bog moj!” pokazuje da je Toma priznao Isusa svojim Gospodinom i svojim Bogom. Da bismo bolje razumjeli vaænost te izjave, objasnimo znaËenje rijeËi GOSPODIN. Onima koji Bibliju Ëitaju na njezinim izvornim jezicima objaπnjenje nije potrebno, ali nama koji je Ëitamo na naπemu jeziku, nije uvijek sve jasno. Ne vidimo uvijek sve πto bismo trebali vidjeti. Naime, svi Ëitamo u Bibliji (bez obzira na prijevod) Boæje ime Gospodin ili Gospod. Neki misle da bi u Starom zavjetu trebalo Ëitati Gospod, a u Novome Gospodin. No u izvornim jezicima ime Gospod/Gospodin uporabljeno je u dva smisla. U prijevodu KrπÊanske sadaπnjosti prevedeno je kao Jahve i Gospod/Gospodin. Ime Gospod/Gospodin u Starom zavjetu zapravo znaËi gospodar, knez, glava, veliki, a u Novom zavjetu gospodar, osobito kad je rijeË o Bogu i Kristu. Po svojoj naravi Ëovjek teæi biti svoj gospodar. Pogledajmo djecu! Odmalena nastoje ostvariti svoju volju. Poznato je da mnogim roditeljima gospodare djeca. U svojoj (nerazumnoj) ljubavi ispunjavaju svaku njihovu æelju i tako ih pripremaju da poslije u æivotu, kad se suoËe s realnoπÊu, ne mogu biti sretni, zadovoljni i korisni Ëlanovi ljudskog druπtva. 180 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI I mi odrasli æelimo gospodariti svojim æivotom. Sigurno smo dosad iskusili da nam to nije uvijek na blagoslov. U Hrvatskoj imamo reklamu jedne banke koja vabi klijentelu pjesmicom: “Idem tamo gdje je sve po mom.” Da, u naπoj je naravi da sve bude “po mom”. No kad uzmemo u ruke Bibliju, ustanovit Êemo da je takvo razmiπljanje suprotno nakani koju Bog ima s Ëovjekom. Pogotovo nakon pada u grijeh Ëovjek se nije mogao sâm oduprijeti kuπnjama koje su ga uËinile Sotoninim podloænikom. Dok se hvalio kako je samostalan i neovisan, zapravo je bio rob. Apostol Pavao to je zorno prikazao u Efeæanima 2,1.3 i Koloπanima 3,7: “(S Kristom oæivi) i vas koji ste bili mrtvi zbog svojih prekrπaja i grijeha... Meu ovima smo nekoÊ i mi svi æivjeli u svojim tjelesnim poæudama vrπeÊi prohtjeve tijela i svog samovoljnog miπljenja i bili po naravi djeca srdæbe kao i svi ostali.” “Tako ste i vi nekoÊ æivjeli kad ste provodili æivot u tim neurednostima.” A onda je Bog u svojoj ljubavi i milosti ponudio izbavljenje od robovanja grijehu — uz uvjet da Isusa priznamo Bogom i Gospodarom u svojemu æivotu. (Koloπanima 3,4-8) Biblija je zapravo povijest o ljudima koji su prihvatili Boga kao svojega Gospodara i o onima koji su to odbili. Uzmimo primjer proroka Daniela. U svojoj Knjizi Ëesto spominje Boæje ime. Meutim, Daniel naziva Boga Gospodarom samo u svojoj najljepπoj molitvi: “Ja obratih svoje lice prema Gospodinu Bogu...” (Daniel 9,3); “Ah, Gospodine moj, Boæe veliki i strahoviti...” (Redak 4); TKO GOSPODARI TVOJIM ÆIVOTOM? 181 “U tebe je, Gospodine, pravednost...” (Redak 7); “U Gospodina je Boga naπega smilovanje i oproπtenje...” (Redak 9); “A sada, Gospode, Boæe naπ...” (Redak 15); “Gospode, po svoj pravednosti svojoj odvrati svoj gnjev...” (redak 16); “Neka tvoje lice zasja... zbog tebe, Gospode!” (Redak 17); “Gospode, Ëuj! Gospode, oprosti! Gospode, posluπaj i Ëini!” (Redak 19). (Isto je ime u Danielu 9,2.8 prevedeno s Jahve.) Dræimo na umu znaËenje rijeËi Gospodar dok Ëitamo te tekstove. BOG JE DANIELU BIO GOSPODAR. MoÊni dræavnik Daniel smatra se slugom/robom SvemoguÊega! Kad je Daniel priznao Boga svojim Gospodarom? Na samom poËetku svojega suæanjstva “Daniel je u srcu odluËio da se neÊe okaljati kraljevim jelima i vinom s njegova stola.” (Daniel 1,8) Daniel je naumio, odluËio u svojemu srcu da se neÊe okaljati. ©to iz toga zakljuËujemo? Daniel je dopustio Bogu da gospodari njegovim zdravljem. Poznato nam je iskustvo πto ga je pritom stekao zajedno sa svojim prijateljima. Drugom prigodom se Daniel suoËio s problemom zbog sna πto ga je Nabukodonozor zaboravio, a Ëinio mu se vaænim. BuduÊi da je Bog bio njegov Gospodar, Daniel traæi rjeπenje kod Njega. “Daniel ue u svoju kuÊu te sve kaza Hananiji, Miπaelu i Azarji, svojim drugovima, da mole milosre u Boga Nebeskoga radi te tajne.” (Daniel 2,17.18) A Gospodar je odgovorio: “I objavi se tajna Danielu u noÊnom vienju. A Daniel blagoslovi Boga Nebes- 182 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI koga.” (Redak 19) Daniel je time pokazao da Bog gospodari njegovim odnosima. Nijedan problem nije kanio rijeπiti sâm; to je bio posao njegovog Gospodara. U sljedeÊem sluËaju Daniel je ustanovio da je izdana zapovijed prema kojoj se trideset dana nitko ne smije moliti nikome osim kralju. Ta zapovijed nije mu problem jer on ima drugog, veÊeg Gospodara. “Saznavπi Daniel da je spis potpisan, otie u svoju kuÊu. Prozori gornje sobe bijahu otvoreni prema Jeruzalemu. Tu je on tri puta na dan padao na koljena blagoslivljajuÊi, moleÊi i hvaleÊi Boga, kako je to uvijek Ëinio.” (Daniel 6,11) Bez obzira na posljedice (uostalom, Bog nije morao izbaviti Daniela iz lavske jame), Daniel sluæi svojemu Gospodaru. Tako je Daniel dopustio Bogu da gospodari njegovim vremenom. A odreeno je vrijeme bilo rezervirano za zajedniπtvo s Bogom. Mogli bismo kod Daniela naÊi joπ dokaza koji potvruju da je Boga smatrao svojim Gospodarom. No pogledajmo sebe! Tko gospodari naπim æivotom? MILIJUNI PRIHVA∆AJU ISUSA ZA SVOJEGA SPASITELJA, ALI TO NIJE DOVOLJNO. Najvaænije je prihvatiti Isusa za svojega Gospodara ako æelimo biti u Njegovu kraljevstvu. Isus se nikad neÊe zadovoljiti samo time da nosimo Njegovo ime. On æeli potpun nadzor nad naπim æivotom. Ako Ga prihvatimo za svojega Gospodara, On Êe gospodariti naπim zdravljem, odnosima, vremenom, planovima, novcem, snagom, mislima, razonodom, ponaπanjem, onim πto Ëitamo, sluπamo i gledamo, odgojem — ukratko, Bog Êe biti “Gospodin moj i Bog moj”. Svatko se u æivotu suoËava s tom odlukom. Ostaje pitanje: tko gospodari tvojim æivotom? Mnogi prihva- TKO GOSPODARI TVOJIM ÆIVOTOM? 183 Êaju Isusa ne samo za svojega Spasitelja, nego i za svojega Gospodara. A ima i onih koji, kao bogati mladiÊ, pokazuju da to ne æele. ©to Êemo odluËiti? 184 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI “Je li malo onih koji se spasavaju?” RijeË je o 388 mjesta, ili o desetak viπe ili manje, toËan broj nitko ne zna. Ta su mjesta ostala prazna u Ëamcima za spaπavanje putnika s Titanica. Nevjerojatno, ali istinito. U filmu, Ëija je proizvodnja bila skuplja od troπkova izgradnje poznatog luksuznog broda, nema spomena o brodu California koji je zbog opasnosti od ledenih santi Ëekao jutro zaustavljenih strojeva, a od katastrofe koja se odigrala gotovo u njegovu vidokrugu, posada je vidjela samo signalne rakete. Nitko nije trebao umrijeti te noÊi da posada Californije nije bila toliko pospana. No brodskog se kapetana nije moglo optuæiti za uskraÊivanje pomoÊi, jer u to doba joπ nije bilo propisano da telegrafska sluæba mora deæurati 24 sata dnevno. Neposredno prije sudbonosnog sudara California je prenijela Titanicu upozorenje o blizini ledenih santi. Ali telegrafist na Titanicu, previπe zaokupljen primanjem pozdravnih brzojava, uzvratio je neugodnom porukom: “Zaveæi, imam posla.” Kolega na Californiji, uvrijeen takvim postupkom, iskljuËio je radio i neposredno pred ponoÊ ispruæio se na leæaju. Nekoliko minuta poslije Titanic je prvi put poslao signal za pomoÊ, ali jedini brod koji je bio dovoljno blizu nije Ëuo poziv. BuduÊi da se brod poËeo opasno naginjati, zakljuËeno je da se ljudi prebace u Ëamce za spaπavanje. No od 2207 osoba, koliko ih je bilo na brodu, u Ëamcima je bilo mjesta samo za polovinu, uz geslo: “Prvo æene i “JE LI MALO ONIH KOJI SE SPASAVAJU?” 185 djeca!” John Jacob Astor, najbogatiji Ëovjek Amerike u ono doba, dopratio je suprugu do Ëamca i upitao smije li je pratiti buduÊi da je bila u drugom stanju. Odbili su ga. Ida Strauss, supruga kralja robnih kuÊa, ostala je dragovoljno uz svojega muæa. Smatrala je da mora ostati vjerna braËnom obeÊanju da Êe u dobru i u zlu biti uz njega. Kad se pribliæio kraj, brodski je orkestar zasvirao duhovnu pjesmu “Tebi, o, Boæe moj!” Postala je stvarnost za 1495 ljudi preostalih na brodu. Mnogi su se nadali slobodnim mjestima u Ëamcima, ali su, ukrcani u njih, odveslali od broda. Neki su se zbog preoptereÊenosti Ëamaca bojali za vlastiti æivot, a æene je muËila spoznaja da njihovi muæevi na brodu viËu za pomoÊ. Kad su se konaËno sloæili i prijelazom u druge Ëamce oslobodili poluprazni Ëamac, bilo je prekasno. Tijekom potrage za preæivjelima u pojasevima za spaπavanje naπli su stotine umrlih od hladnoÊe. Stvara li svijest da je netko spaπen æelju za spaπavanjem drugih? Ne uvijek. Spasilo se joπ pet brodolomaca. Ostalo je prazno 388 mjesta. “Gospodine, je li malo onih koji se spasavaju?” (Luka 13,23) Jesi li naπao spasenje u Kristu? Svaki je dan vaæan. ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI 186 »uvajmo se Boæje srdæbe Uza i Bog Viπe od 30.000 ljudi toga je dana krenulo iz KirjatJearima, mjesta udaljenog oko Ëetrnaest kilometara sjeverozapadno od Jeruzalema, praÊeno klicanjem, pjevanjem i svirkom raznovrsnih glazbala. Srediπte toga slavlja bio je Boæji KovËeg koji je David naumio prevesti u Jeruzalem. Sve je bilo temeljito organizirano. Biblija izvjeπtava da su kola pratila dva Abinadabova sina, Uza i Ahjo. “Uza je stupao kraj KovËega Boæjeg, a Ahjo iπao pred njim.” (2. Samuelova 6,4) Kakva prigoda da ih drugi vide! Biblija ne kazuje koliko dugo je KovËeg putovao, ali izvjeπtava o incidentu koji je izazvao tragediju. “Kad su doπli do Nakonova gumna, posegnu Uza rukom za KovËegom Boæjim da ga pridræi, jer ga volovi umalo ne prevrnuπe. Ali Jahve se razgnjevio na Uzu: Bog ga na mjestu udari za taj prijestup, tako da je umro ondje, kraj KovËega Boæjega. Toga se dana David uplaπi Jahve i reËe u sebi: ‘Kako bi mogao doÊi k meni KovËeg Jahvin?’” (Redci 6.7.9) Moæda su volovi kod gumna potegnuli u stranu da bi se domogli kojega zrna æita te su tako izazvali zbrku. Nema sumnje, tko god proËita ovaj izvjeπtaj, smatra da je Bog bio nepravedan πto je Uzu tako straπno kaznio za sitan prijestup. Je li uopÊe rijeË o prijestupu? Zaπto »UVAJMO SE BOÆJE SRDÆBE 187 je Bog tako reagirao? Koje pouke u tome dogaaju nalazimo za sebe? ©to nam Bog danas æeli reÊi? 1. »injenica je da krπÊani danas Ëesto spominju Boæju ljubav i milost. To je u redu. No nije u redu kad pod ljubavlju i miloπÊu razumiju da Êe Bog prijeÊi preko grijeha. 2. Starozavjetni propis nalagao je prenoπenje, a ne prevoæenje KovËega (Brojevi 4,4-15; 7,9). KovËega se usto nije smio dotaknuti nitko osim sveÊenika (Brojevi 4,15; Elen G. White, Patrijarsi i proroci, str. 705). To su svi dobro znali. 3. Frazu “ali se Jahve razgnjevi” (redak 7) nalazimo uvijek tamo gdje su se ljudi otvoreno suprotstavljali jasno otkrivenoj Boæjoj volji. (U Bibliji je nalazimo u tome obliku viπe od dvadeset puta.) Vratimo se Uzi. Oni koji su ga promatrali, mogli su njegovu nakanu smatrati savrπeno Ëasnom — samo je pokuπao pomoÊi kad je pruæio ruku da bi osigurao KovËeg. Ali njegovo srce nije bilo u skladu s Bogom. To je njegov postupak uËinilo drskim. Bog nije mogao dopustiti da se olako prijee preko Njegove izriËite zapovijedi. Da su Uzini grijesi proπli nekaænjeno, njegova bi krivnja zarazila mnoge. One koji su ga poznavali, Uzino ponaπanje jako bi ohrabrilo u grijehu. ZakljuËili bi da pogreπke poput Uzine mogu proÊi bez ukora i da Bog prima prijestupnika. Uzina smrt sluæila je kao opomena mnogima da je Gospodin pravedni Bog koji od svih oËekuje savrπenu posluπnost. 4. Na prvi pogled se Ëini da je bez primisli pruæio ruku kako bi sprijeËio pad KovËega, no trebamo znati da je KovËeg bio u Uzinoj kuÊi oko dvadeset godina na skrbi njegova oca Abinadaba (1. Samuelova 7,1; 2. Samu- 188 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI elova 6,3). Tijekom toga razdoblja Uza je oËito izgubio osjeÊaj svetosti za sveti KovËeg; prisnost se izrodila u nepoπtovanje. 5. “Na Uzi je poËivala najveÊa krivnja drskosti. Prekrπaj Boæjeg Zakona umanjio je Uzin osjeÊaj o njegovoj svetosti te s nepriznatim grijesima na sebi on se, usprkos boæanskoj zabrani, drznuo i dodirnuo simbol Boæje prisutnosti. Bog ne moæe prihvatiti djelomiËnu posluπnost ili opuπteno postupanje s Njegovim zapovijedima. Kaznom nad Uzom Bog je kanio usaditi u cijeli Izrael vaænost strogog pridræavanja Njegovih zahtjeva. Tako je smrÊu jednog Ëovjeka narod potaknut na pokajanje i sprijeËena je potreba da se kazne tisuÊe.” (Patrijarsi i proroci, str. 596) 6. Joπ jednu pouku nalazimo u tome dogaaju: “Toga se dana David uplaπi Jahve i reËe u sebi: ‘Kako bi mogao doÊi k meni KovËeg Jahvin?’” (2. Samuelova 6,9) “SmatrajuÊi da njegovo srce nije u cijelosti ispravno pred Gospodom, David se, videÊi Uzinu smrt, uplaπio KovËega, da neki grijeh ne bi na njega navukao kaznu.” (Patrijarsi i proroci, str. 596) Zastanimo! Pogledajmo se! Æivimo i ponaπamo se kao da Uzina pogibija u Bibliji ne postoji kao opomena. Istina, Sveto pismo je puno tekstova koji kazuju da je Bog prepun ljubavi, milosra, spor na gnjev i milostiv. Ali zaboravljamo da je u svima spomenuta i Boæja srdæba. “Jahve je spor u gnjevu, ali silan u moÊi. Ne, Jahve neÊe pustiti krivca nekaænjena.” (Nahum 1,3) “Jahve se osveÊuje, gospodar srdæbe!” (Redak 2) “Jahve proe ispred njega te se javi: ‘Jahve! Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdæbu, bogat ljubav- »UVAJMO SE BOÆJE SRDÆBE 189 lju i vjernoπÊu, iskazuje milost tisuÊama, podnosi opaËinu, grijeh i prijestup, ali krivca nekaænjena ne ostavlja...” (Izlazak 34,6.7) VeÊ ova dva teksta pokazuju da su ljubav i srdæba lice i naliËje Boæjeg karaktera. Varamo se ako mislimo da Êemo olako proÊi nastavimo li sa svojim grijesima. Njihovo nabrajanje zahtijevalo bi dosta vremena. No dovoljno je proËitati samo Psalam 50,16-23: “A greπniku Bog progovara: ‘©to tumaËiπ naredbe moje, πto meÊeπ u usta Savez moj? Ti, komu stega ne prija, te rijeËi moje iza lea bacaπ? Kad tata vidiπ, s njime se bratimiπ i druæiπ se s preljubnicima. Svoja si usta predao pakosti, a jezik ti plete prijevare. U druπtvu na brata govoriπ i kaljaπ sina matere svoje. Sve si to Ëinio, a ja da πutim? Zar misliπ da sam ja tebi sliËan? Pokarat Êu te i stavit Êu ti sve to pred oËi.’ Shvatite ovo svi vi koji Boga zaboraviste, da vas ne pograbim, i nitko vas spasiti neÊe. Pravo me πtuje onaj koji prinosi ærtvu zahvalnu: i onomu koji hodi stazama pravim — njemu Êu pokazati spasenje svoje.” Ovdje govori sâm Bog i ukazuje na nekoliko podruËja prisutnih u Boæjem narodu: 1) TumaËiπ Boæje naredbe, govoriπ o Zakonu, a... 2) ... mrziπ, licemjeran si, 3) radi dobitka odræavaπ prisne veze s lopovima i preljubnicima, 4) ogovaraπ i kleveÊeπ braÊu i sestre. Bog sigurno neÊe πutjeti. Pitanje je samo s koliko Êe to milosti zaËiniti. Da Boæja srdæba nije saËuvana samo za posljednji dan, vidljivo je iz Rimljanima 1,18: “S neba se zaista oËituje gnjev Boæji na svaku bezboænost i nepravednost ljudi koji istinu prijeËe nepravednoπÊu.” 190 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI Shvatimo: Bog neÊe πutjeti kad Njegova djeca svojim æivotom postanu zapreka istini. Nismo li zapreka ako ljudi oko nas kaæu: “A, onaj vaπ pije...”, “Onu susreÊem u...”; kad prijateljica kaæe kako se iznenadila kad je ovdje vidjela vjernika koji je kod nje pokuπao...; kad brata/ sestru vidimo s tuim braËnim drugom na nekom izletiπtu ili u gradu; kad nam govore da su naπu sestru/ naπega brata doveli kuÊi jer od pijanstva nije mogla/ mogao stajati na nogama; kad mi kaæu: “Ali onaj vaπ psuje...” Ili: “Oni vaπi se rugaju: ‘Sektaπi...’”; kad dolaze u naπ ured i mole (i prijete) da interveniramo zbog prijevare ili dugova koje je netko od nas uËinio... Pogledajmo πto kaæe Sveto pismo. Nakon πto je zakljuËio da ima onih koji svojim nedosljednim æivljenjem pogaze Boæjeg Sina, koji svojim postupcima pokazuju da smatraju neËistom krv Saveza kojom su posveÊeni i teπko uvrijede Duha milosti, apostol dodaje: “Straπno je upasti u ruke Boga æivoga.” (Hebrejima 10,31) “Bogatstvo, moÊ, genijalnost, rjeËitost, oholost, iskvaren um i strast Sotonina su orua kojima πiroki put Ëini privlaËnim posipajuÊi ga cvjetovima kuπnje. Ali oni Êe se sjetiti svake rijeËi koju su izgovorili protiv Otkupitelja svijeta i one Êe se jednog dana utisnuti u njihove duπe optereÊene krivnjom kao rastaljeno olovo. Spopast Êe ih strah i stid kad budu promatrali Uzviπenog kako dolazi na nebeskim oblacima sa silom i velikom slavom... Pogled na neizrecivu slavu Boæjeg Sina bit Êe osobito bolan onima kojima je karakter uprljan grijehom.” (Ellen G. White u Review and Herald, 1. travnja 1875.) Danas diæem svoj glas kao upozorenje i opomenu Boæjem narodu. Ne igrajmo se s Bogom; “straπno je »UVAJMO SE BOÆJE SRDÆBE 191 upasti u ruke Boga æivoga.” Zato pozivam na pokajanje i promjenu æivljenja. NeËistoÊa je prirodno stanje ljudskog srca. Kad sagrijeπimo, prijeko je potrebno ËiπÊenje, a ono je dostupno zahvaljujuÊi Kristovoj krvi. “Ali vi, braÊo, niste u tami da bi vas onaj dan mogao iznenaditi kao lopov. Vi ste svi sinovi svjetla i sinovi dana. Ne pripadamo noÊi niti tami, prema tome, ne spavajmo kao ostali, veÊ bdijmo i budimo trijezni... Ali mi koji pripadamo danu budimo trijezni; ‘obucimo se u oklop’, to jest u vjeru i ljubav i u spasonosnu nadu kao ‘u kacigu’, jer nas Bog nije odredio za svoju srdæbu, veÊ za postignuÊe spasenja po naπemu Gospodinu Isusu Kristu.” (1. Solunjanima 5,4-9) Bog je joπ uvijek u svojemu Svetiπtu. Krist kao sveÊenik joπ uvijek prinosi svoju krv za mene i za tebe. Joπ uvijek nas Njegova skupocjena krv moæe oËistiti od grijeha i neËistoÊe. Isus nas joπ uvijek Ëeka raπirenih ruku kao svoju izgubljenu i zabludjelu djecu. HoÊeπ li doÊi k Njemu? 192 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI Tko je moj bliænji? “Poslije toga Ëuh neπto kao glasno pjevanje golemog mnoπtva gdje u nebu viËe: ‘Alleluja! Spasenje, slava i moÊ pripadaju naπem Bogu!’... Uto Ëuh neπto ‘kao glas’ golemog mnoπtva, ‘kao πum velikih voda’, kao prasak jakih gromova: ‘Alleluja! jer se domognu kraljevstva Gospodin, naπ Bog, SvemoguÊi. ‘Veselimo se, kliËimo od veselja’ i zahvalimo Bogu, jer doe Janjetova svadba! Njegova se zaruËnica opremila; dano joj je da se obuËe u blistav, Ëist lan!’ Lan, zapravo, oznaËuje pravedna djela svetih. Tada mi aneo reËe: ‘Piπi: Blago onima koji su pozvani na Janjetovu gozbu!’ I nadoda: ‘Ove su rijeËi istinite rijeËi Boæje.’” (Otkrivenje 19,1.6-9) Tko je taj veliki narod? Tko je Janjetova zaruËnica? Kako se pripravila za svadbu? Tko su uzvanici? ©to predoËava njezina odjeÊa? O kakvoj je pravdi ovdje rijeË? Na sva ta pitanja imamo odgovor u Isusovoj prispodobi o milosrdnom Samarijancu: Luka 10,30-37. Jednoga dana Isus je ispriËao prispodobu teologu koji Ga je namjeravao kuπati o milosru koje ne poznaje nacionalne, etniËke, staleπke i druπtvom nametnute granice. Prema Isusovim rijeËima, neki je Ëovjek putovao cestom koja je iz Jeruzalema vodila u Jerihon. Na tome pustom putu bio je ærtva razbojniËkog napada. Nije bilo svjedoka nasilja niti ikoga tko bi nesretniku pritekao u pomoÊ. Teπko povrijeen, ostao je leæati na cesti. A onda su naiπla dvojica humanista po struci — i nastavila put. TKO JE MOJ BLIÆNJI? 193 Nakon njih je naiπao treÊi, od kojega bi se najmanje moglo oËekivati da Êe pomoÊi. A njegova pomoÊ nadmaπuje sva oËekivanja. U svratiπtu, kamo prenosi teπko ranjenog Ëovjeka, obvezuje se platiti za njega zdravstveno osiguranje. Ta prispodoba bila je dojmljivo predavanje odræano teologu onoga doba. Prispodoba o nama i naπoj Crkvi ©to ta prispodoba govori o nama i o naπoj Crkvi? 1. Nema nijednog Ëovjeka koji nije postao ærtva starog Razbojnika. Naravno, to se nije dogodilo na cesti izmeu Jeruzalema i Jerihona, veÊ na tvojemu i mojemu æivotnom putu. To su trenuci kad “gubimo tlo pod nogama”, kad viπe nismo naËisto sami sa sobom. Moæda ti se to dogodilo zbog malog pogreπnog koraka. Moæda Ëak i bez tvoje krivnje. I sad leæiπ ranjen, bez odjeÊe, ismijan. Leæiπ bespomoÊan, a po tebi pljuπte udarci predbacivanja: “Trebalo je posluπati!” “Da si barem...” “Zaπto nisi pazio?” “Kamo si gledao?” “Na πto si mislio?” Nemilice te udaraju preziranjem i predrasudama. Stvorili su nepromjenjivo miπljenje o tebi: “Dakle, takav si ti?” ©to god rekao ili uËinio, prosudili su te i osudili. A onda prilaze suvremeni sveÊenici i leviti. Prolaze pokraj tebe ponosno i uspravno. Svakim svojim korakom i pogledom kao da æele reÊi: “Vidiπ, tako se to radi!” A tebi nitko ne priskaËe u pomoÊ. Najmanje oni koji su te opljaËkali, koji su te doveli u takvu situaciju. I tako ostajeπ sâm samcat. Moæda Ëak pokuπavaπ podignuti glavu, opet postati Ëovjek, ali ne ide, nemaπ za to snage. 194 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI To moæe biti jedno razmatranje Isusove prispodobe. 2. Drugo razmatranje je Samarijanac. Bez obzira na kojoj cesti leæiπ i u kakvom si stanju, jedno je sigurno: Netko te prati na tvojemu æivotnom putu. »ak i onda kad to ne primjeÊujeπ ili kad toga nisi svjestan, Isus Krist te traæi, ide za tobom tvojim æivotnim putom. Ako doista svi prou pokraj tebe i puste te leæati polumrtva, On se zaustavlja. Isus ima sve potrebno da te oæivi. Pa ipak ne Ëini Ëudo da zacijeli tvoje rane, ali ih Ëisti, povezuje i ublaæuje bol. Zatim te podiæe, podupire, nosi i vodi onamo gdje Êe ti drugi pruæiti pomoÊ. 3. TreÊi je element ove prispodobe konaËiπte. Isus te donosi u konaËiπte, gdje su oni koji mogu nastaviti zapoËetu njegu. Sâm Gospodin se pobrinuo da konaËiπte ima sve πto je potrebno za tvoje ozdravljenje. Ondje te povjerava ljudima koji Êe te njegovati dok se On ne vrati. Prema tako shvaÊenoj prispodobi konaËiπte predoËava Crkvu. Nije bitno oËekujeπ li ti neπto od konaËiπta — Crkve, vaæno je πto Isus od njega oËekuje. On svakako oËekuje da u njemu budu ljudi koji Êe se posvetiti njezi onih koje On dovodi. Svatko tko je u konaËiπtu ozdravio, postaje njegovatelj novih ranjenika koje Isus dovodi. Kako je dobro πto na æivotnom putu svakog Ëovjeka postoji konaËiπte! Kako je dobro πto je Bog postavio u naπ svijet Crkvu! UopÊe nije vaæno uklapa li se zgrada — konaËiπte u okolicu. Vaæna je njegova funkcija: da ljudi u njemu mogu ozdraviti. Svijet ne moæemo niËim zadovoljiti. Kad dolaze grjeπnici, kaæu: “Vidi kakav oloπ okupljaju!” Sagrijeπi li neki vjernik, kaæu: “Kakva je to Crkva koja njeguje takve...!” Usred opasnosti ovoga svijeta i moguÊnosti razbojniËkog prepada postoji kuÊa sigurnosti i zaπtite. Usred svijeta — u kojemu svatko gleda πto moæe uzeti drugome da bi napunio svoje dæepove, TKO JE MOJ BLIÆNJI? 195 u kojemu svatko gleda samo sebe — postoji kuÊa u kojoj se brinu o onome πto je drugome potrebno i gdje je pomoÊ potrebna, u kojoj se nastoji zadovoljiti potreba. Kakva suprotnost! Tko sam ja? ©to je moja Crkva? Jesmo li svjesni da uopÊe nije vaæno osjeÊamo li se kao Crkva uklopljeni u druπtvo ili ne? Bitno je da budemo spremni pomoÊi zalutalima, ranjenima, onima πto su ostavljeni polumrtvi, a Isus ih dovodi k nama da pomognemo njihovu ozdravljenju. Bog je zamislio Crkvu tako da je u njoj Ëovjek na raspolaganju Ëovjeku. Neki misle da Crkva treba biti dobrotvorna ustanova. Ne zaboravimo da oprema i obnavljanje sluæbe dolaze od samog Isusa. U Njegovom konaËiπtu njeguje se onim πto je On stavio u ruke njegovatelja. Apostol Pavao to Êe drugim rijeËima naglasiti Timoteju: “... znaj kako ti se treba vladati u kuÊi Boæjoj, koja je Crkva æivoga Boga, stup i podloga istine.” (1. Timoteju 3,15) Je li naπe konaËiπte takvo? »ini mi se da nedostaje mnogo toga πto je naπ Gospodin Isus za njega zamislio i planirao. Prije desetak godina AdventistiËka crkva u zapadnoj Australiji objavila je u najveÊim i najpoznatijim novinama, Sunday Timesu, reklamni Ëlanak o Crkvi. Uz Ëlanak je bio dodatni kupon kojim su Ëitatelji mogli zatraæiti dodatne informacije o raznim podruËjima djelovanja Crkve. Odaziv je bio zadovoljavajuÊi. Izmeu ostalih, jedan je Ëitatelj uputio vrlo konstruktivnu i dobronamjernu kritiku. U svojemu je pismu rekao: “Piπem vam o tome zato πto vjerujem da morate, ako u javnosti æelite stvoriti bolju sliku o sebi, otpoËeti s odgajanjem cjelokupnog vjerniπtva i crkvenih zajednica kako bi bili spremni druæiti se, iskazati dobrodoπlicu i 196 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI pokazati iskreno zanimanje za posjetitelje... Moj je dojam da su adventisti klika. ZahvaljujuÊi tome oglaπavanju, neki ljudi mogu doÊi u vaπu Crkvu, ali Êe, na nesreÊu, vjerojatno primijetiti ono πto sam i ja primijetio, pa Êe to biti njihov jedini posjet.” Pogreπno shvaÊeno konaËiπte Tijekom niza stoljeÊa konaËiπte je uvijek bilo u opasnosti da postane neπto drugo no πto je Isus planirao. Jedna od opasnosti jest da na konaËiπte stavimo natpis: “Zatvoreno druπtvo.” U stilu: “Crkva treba voditi raËuna o sebi. Trebamo paziti koga primamo.” SjeÊam se kako je prigodom razgovora s krπtenicima u jednoj crkvi starjeπina upitao: “Jesi li uvjeren da ova prijateljica neÊe pasti na teret Crkvi?” Uvjeren sam da Bogu nije potrebna Crkva sliËna odmaraliπtu. Druga je opasnost da model Isusovog konaËiπta smatramo zastarjelim. Sad su druga vremena. Mnogo toga se promijenilo. Æivot u druπtvu je zanimljiv. Tamo puπu drugi vjetrovi. Tamo se neπto dogaa. Neki su zbog toga napustili konaËiπte. Ali Bog pita: “Kome Êu dovesti ranjene? Uvjereni ste da ste zdravi, da vam viπe nije potrebna zaπtiÊenost konaËiπta. Ali drugima je potrebna sigurnost koju ono pruæa. Jeste li spremni pruæiti je drugima?” Postoji joπ jedna opasnost: da konaËiπte pretvorimo u policijsku postaju. Duænost je policije ispitivati i nadzirati. Policija ponekad i puca. Sve se dogaa uime “reda i sigurnosti”. No Isus je rekao da Ëovjek nije stvoren radi zapovijedi, veÊ su zapovijedi naËinjene radi Ëovjeka. Nismo li u tome sluËaju zamijenili teze? TKO JE MOJ BLIÆNJI? 197 »ini se da se danas najveÊa opasnost krije u sumnji u svrhu konaËiπta. Mnogi kaæu: “Nije li se Isus pobrinuo za nesretnika, oËistio i zavio mu rane te ga podignuo na noge? Zar to nije dovoljno?” Ne smijemo zaboraviti da je Isus doveo nesretnika u konaËiπte kako bi mu drugi pruæili potrebnu njegu. Sredstvima koja im je Isus osigurao, trebali su dati Ëovjeku volju za æivot. ©to je Crkva danas bez tebe? Koju ulogu imaπ u njoj? Ubrajaπ li se meu njegovatelje ili...? AdventistiËka crkva je moj dom. Tu je moje mjesto. Jedan vjernik mi je rekao: “NeÊeπ mi vjerovati, ali tijekom protekle godine lomio sam se hoÊu li ostati u Crkvi.” “I zaπto si ostao?” “Zato πto promjene mogu nastati jedino ako se ukljuËimo, a ne ako se iskljuËimo.” To je istina. ZahvaljujuÊi takvom razmiπljanju, Bog je u njemu naπao joπ jednog predanog njegovatelja. No najviπe me iznenadilo πto mu Bog svakog mjeseca dovodi novog bolesnika da ga njeguje. Crkva zasigurno moæe opstati samo kao mjesto njege, a ne kao odmaraliπte. Kao propovjednik upoznao sam razliËite crkve: one koje sluæe i one koje se odmaraju. Upoznao sam one koje svim silama nastoje biti prihvaÊene od druπtva pa se stoga boje da bi ranjenici mogli ugroziti red i ËistoÊu. Upoznao sam one koje su zbog svoje otvorenosti doπle na zao glas i bile optuæene da prelaze granice koje je Isus postavio. No bez obzira na razlike, na dojam koji ostavljaju, sve su one Boæje djelo i Njegovo orue. Bog Êe ostvariti svoje djelo u Crkvi i preko nje. Pavao je to znao i stoga je napisao: “... kao πto je i Krist ljubio Crkvu i sam sebe predao za nju, da je posveti ËisteÊi je u kupelji vode uz pratnju rijeËi, da 198 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI sam sebi privede Crkvu krasnu, bez ljage, bez bore, bez iËega tomu sliËna, da bude sveta i bez mane.” (Efeæanima 5,25-27) Svjestan sam da nema propovijedi ni primjera, koliko god bili πokantni, da nikakve molbe i savjeti neÊe moju i tvoju crkvu uËiniti konaËiπtem onima koje je Razbojnik ranio na æivotnom putu i ostavio da leæe polumrtvi. To moæe samo sila Svetoga Duha u tvojemu i mojemu srcu. Samo ona moæe u nama zapaliti plamen ljubavi i potaknuti nas da se ne bavimo sobom i svojom klikom, veÊ zadaÊom koju nam je Isus povjerio kad nas je doveo u to svoje konaËiπte. Molimo Boga za to nebesko pomazanje naπega srca! 199 Kazalo Molitva predaje .............................................................. 5 Drugi mogu, ali ti ne moæeπ! ...................................... 6 “Budno pazite ... da ne proklija koji gorki korijen...” ................................................................. 8 Obnova istinske poboænosti ....................................... 14 Bespoπtedna borba za um .......................................... 21 Budi poπten ................................................................. 28 »ovjek koji viπe nije ispustio kriæ ............................. 36 Srce koje razlikuje dobro od zla ............................... 47 HoÊemo li pristati na kompromis? ............................ 53 Ima li nade za mene ................................................... 60 IscjeljujuÊa snaga ljubavi ............................................ 67 Slijepi kraj zdravih oËiju? ........................................... 73 “Ja i moj dom sluæit Êemo Jahvi!” ............................. 79 Prigode i sposobnosti koje nam je Bog dao ............. 86 Kako pobijediti sebe ................................................... 93 Kako rasti i duhovno sazreti? ................................... 100 Kucnuo je Ëas kuπnje ............................................... 107 Laæna svetost ............................................................. 117 Ljubav na djelu .......................................................... 125 200 ISCJELJUJU∆A SNAGA LJUBAVI Moje srce — Isusov stan ........................................... 130 Katedrala bez zidova ................................................. 137 Ne idi preËacem, idi putom! ................................... 143 “Ne zabaci me u starosti ... ne zapusti me!” ......... 147 Ohrabrimo se u svojoj “πpilji” — Bog je i u njoj... 154 »uvajmo se vlastitih rjeπenja! ................................... 160 Sad je prigoda! .......................................................... 167 Zaπto nije posluπao? .................................................. 173 Tko gospodari tvojim æivotom? ................................ 179 “Je li malo onih koji se spasavaju? .......................... 184 »uvajmo se Boæje srdæbe ......................................... 186 Tko je moj bliænji? .................................................... 192 201 Æivimo u svijetu u kojemu ljubav sliËi i zg ubljenom akordu u simfoniji æivota. Neprijateljstvo, sebiËnost i strah istjerali su tu vrlinu iz mnogih srca. U Ëovjekovoj borbi da preæivi Ëini se nemoguÊim voljeti drugoga. Prijeti nam opasnost da se zarazimo suvremenom boleπÊu nemara i ravnoduπnosti. Ne zaboravimo da je neljudskost koju Ëovjek pokazuje prema Ëovjeku njegov najveÊi grijeh. 9 789536 409389 ESDEA ISBN 953-6409-38-0
© Copyright 2024 Paperzz
