KAPELANIJA SV. MIHAELA ARKANĐELA MUP – SJEDIŠTE I RAVNATELJSTVO POLICIJE TREĆA KORIZMENA NEDJELJA 9 / 2015. IZ SADRŽAJA MEDITACIJA Tajna Božjeg zakona 3 SLUŽBA RIJEČI LISTIĆ POLICIJSKE KAPELANIJE SV. MIHAELA ARKANĐELA ČITANJA Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići 4 HOMILIJA Protiv bogova 6 MUP – SJEDIŠTE I RAVNATELJSTVO POLICIJE KATEHEZA Godište X. (2015.), Broj 9(208) RASTAVLJENI I PONOVNO OŽENJENI OZBILJNA BRIGA CRKVE Učinkovitiji crkveni sudovi? Treća korizmena nedjelja 8. ožujka 2014. 8 UZ GODINU POSVEĆENOG ŽIVOTA Zapadno monaštvo Pravilo svetog Augustina 10 OBAVIJEST KRIŽNI PUT 12 Kontakt: O ŽUJ A K O. Stjepan Harjač policijski kapelan 3. KORIZMENA NEDJELJA - Bezimena Ned 8. Pon. 9. Franciska R.; Panika; Dominik Savio Vinko Bakula Uto. 10. Emil; Kajo; Makarije; Krunoslav pomoćnik policijskoga kapelana Sri. 11. Tvrtko; Blanka; Konstantin Tel.: 88 853; 82 805 Čet. 12. Bernard; Budislav; Maksimilijan; Fina e-mail: [email protected] Pet. 13. Patricija; Sabina; Rozalija; Ratka tel.: 22 712; 84 048; e-mail: [email protected] [email protected] Ivan od Boga Sub. 14. Matilda; Paulina; Eva; Lazar 2 MEDITACIJA TREĆA KORIZMENA NEDJELJA Tajna Božjeg zakona N ebrojeno se puta u životu svakoga čovjeka obistinila činjenica da je za čovjeka najbolje kada živimo i djelujemo onako kako to Bog govori. Božji je zakon temeljni okvir istinskog i pravog ljudskog života. Čovjek može iz dana u dan osjetiti kako vršeći volju Božju zapravo poštuje i štiti život ljudi oko sebe i na taj način ispunjava i smisao svoga vlastitog života. Uz četvrtu zapovijed Božju "Poštuj oca i majku" redovito ponavljamo i dodatak: "Da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji". Vjerujem da se isti dodatak mimo može dodati i svakoj drugoj zapovijedi, uz svaki izričaj Božjega zakona. Sve što je u tom zakonu rečeno, sve što nam je naređeno upravo je zato da dugo živimo i da nam bude dobro. I u tome je sva mudrost Božjih zapovijedi. Bog nije objavio svoj zakon radi sebe i da prisili čovjeka da ga poštuje i da mu se klanja, nego je zakon jednostavno objavljen radi čovjeka. U svojoj ograničenosti čovjek ne bi mogao živjeti tako da u svakom času učini i smisli ono što je za njega najbolje i ono što je isto tako dobro i za ljude oko njega. Bog to bolje zna. To znači da je svaka zapovijed izričaj Božje ljubavi i Božje skrbi za čovjeka. I dobro je nama ako se toj ljubavi u povjerenju i poslušnosti predamo. Čudno je katkada u tom našem ljudskom životu. Često si mi kao ljudi u dogovoru odredimo toliko toga što moramo i što ne smijemo. Moramo plaćati porez, poštivati određene zakone, ne smijemo prelaziti preko ceste na mjestu koje nije za to određeno ili u vrijeme kad je na tom mjestu u našem pravcu upaljen crveni semafor. Moramo s drugim stanarima u zgradi dijeliti troškove koji su zajednički i moramo platiti robu koju smo uzeli u dućanu. Ove i slične ljudske odredbe redovito prihvaćamo bez prigovora i ispunjavamo ih. Uvjereni smo da su dobre i da je u većini slučajeva za nas dobro da ih obavljamo. Često se bojimo i kazne ako učinimo protivno. A u svome zakonu Bog nam želi dobro. To znači, on nas ljubi. To želi reći kroz svaku zapovijed. Bilo bi nam puno jednostavnije kada bismo tu ljubav otkrivali u Božjim zapovijedima, jer bismo tada vršenjem zapovijedi zapravo odgovarali na ljubav kojom nas Bog ljubi. Zvjezdan Linić, Na dlanu ruke Očeve 3 ČITANJA TREĆA KORIZMENA NEDJELJA Prvo čitanje: Izl 20, 1-17 Otpjevni psalam: Ps 19, 8-11 Zakon bijaše dan po Mojsiju. Čitanje Knjige izlaska U one dane: Bog izgovori sve ove riječi: »Ja sam Gospodin, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. Nemoj imati drugih bogova uz mene. Ne pravi sebi urezana lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Gospodin, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca – onih koji me mrze – na djeci do trećeg i četvrtog koljena, a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi. Ne uzimaj uzalud imena Gospodina, Boga svoga, jer Gospodin ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo. Sjeti se da svetkuješ dan subotni. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Gospodinu, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih vrata. Ta i Gospodin je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Gospodin blagoslovio i posvetio dan subotni. Poštuj oca svoga i majku svoju da imadneš dug život na zemlji koju ti daje Gospodin, Bog tvoj. Ne ubij! Ne učini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga! Ne poželi kuće bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga!« Riječ Gospodnja. Gospodine, ti imaš riječi života vječnoga! S avršen je zakon Gospodnji, dušu krijepi; pouzdano je svjedočanstvo Gospodnje, neuka uči. ****** Prava je naredba Gospodnja, srce sladi; čista je zapovijed Gospodnja, oči prosvjetljuje. ****** Neokaljan strah Gospodnji, ostaje svagda; istiniti sudovi Gospodnji, svi jednako pravedni. ****** Dragocjeniji od zlata, zlata čistoga; slađi od meda, meda samotoka. ****** 4 ČITANJA TREĆA KORIZMENA NEDJELJA Drugo čitanje: 1Kor 1, 22-25 Evanđelje: Iv 2, 13-25 Propovijedamo Krista raspetoga: ljudima sablazan, a pozvanicima Božjima mudrost. Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići. Čitanje Prve poslanice sv. Pavla apostola Korinćanima B raćo! Židovi znake ištu i Grci mudrost traže, a mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, poganima ludost, pozvanima pak – i Židovima i Grcima – Krista, Božju snagu i Božju mudrost. Jer lûdo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jače je od ljudi. Riječ Gospodnja Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu B lizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: »Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.« Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za dom tvoj. Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: »Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?« Odgovori im Isus: »Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.« Rekoše mu nato Židovi: »Četrdeset i šest godina gradio se ovaj hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?« No on je govorio o hramu svoga tijela. Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče. Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi povjerovaše u njegovo ime promatrajući znamenja koja je činio. No sam se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku. Riječ Gospodnja 5 TREĆA KORIZMENA NEDJELJA HOMILIJA Protiv bogova Ivo Martinić I danas postoje mnogobošci. To su oni koji iznad svega i svakoga postavljaju svoje ideje, želje, interese i planove ne respektirajući dostojanstvo čovjeka i njegova prava koja proizlaze iz njegove naravi. Po nadahnuću Duha Božjega uprisutnio je Mojsije Deset zapovijedi koje su zapravo strukture svakoga ljudskog bića, koje mnogi i danas zbog jačine strasti, nagona, nedovoljnog razmišljanja i ovozemaljskih briga ne uočavaju ili im ne pridaju važnost pa upadaju u kojekakve ovisnosti, robovanja i zločine protiv čovječnosti. Smjernice za rast u čovječnosti Ima onih koji kažu kako Bog ne želi da ljudi budu slobodni, jer kad bi on to htio, onda im ne bi dao Deset zapovijedi zahtijevajući da ih opslužuju. Kroz taj zahtjev, izjavljuju takvi, Bog stvara poslušnike i ovisnike jer im neopsluživanje zapovijedi donosi nemir savjesti i osjećaj krivnje, grešnosti što im zagorčuje život pa su zbog toga još više navezani na Boga. Oni koji tako misle, zagovaraju radikalan odmak od Dekaloga. I to su učinili, među ostalima, kreatori i izvršitelji raznovrsnih jezivih zločina u brojnim koncentracijskim logorima, u Dachauu, Auschwitzu, Gulazima, Golim otocima, kao i na mnogim znanim i nepoznatim Ovčarama i u Maceljskim šumama, pa su kroz svoju novu slobodu od Dekaloga pokazali svoje »novo čovještvo«. Dobro je prisjetiti se na to budući da nam na današnju nedjelju ulomak iz biblijske Knjige Izlaska usmjerava pozornost na Deset zapovijedi koje je po Božjem nadahnuću Mojsije uprisutnio pred svoj narod da mu budu jasne i sigurne smjernice za opstanak i rast u čovještvu na putu slobode prema obećanoj zemlji. Čovjeka spašava »luda« Božja ljubav Apostol Pavao, kao onodobni vrhunski intelektualac, nije bio protiv ljudske mudrosti, premda bi se iz ulomka njegove Prve poslanice Korinćanima u prvi trenutak moglo zaključiti kako on ljudsku mudrost potpuno suprotstavlja Božjoj mudrosti. Kad se tekst, koji nam je dan za razmišljanje ove treće korizmene nedjelje, postavi u kontekst cjeline, 6 HOMILIJA onda se jasnije uočava kako za Pavla ne postoje dvije istine, budući da svaka prava ljudska mudrost vodi prema jednom apsolutnom izvoru mudrosti – Bogu. Pavao piše kako njegovi sunarodnjaci Židovi imaju poteškoća u prihvaćanju Isusa kao Mesije, zato što su kroz svoju povijest bili navikli na očitovanje Boga kroz veličanstvena čudesna djela oslobađanja iz egipatskog ropstva i pobjeda nad neprijateljima, pa su u takvoj predodžbi o Bogu i od njegova Mesije očekivali da će im on konačno donijeti potpunu slobodu. Takvi su se razočarali u Isusu koji je završio kao »zločinac« na križu. I Grci su, kojima je Pavao navješćivao evanđelje, imali svoje poteškoće. Oni su, kao baštinici filozofskog teoretiziranja, očekivali od Isusa razrađeni filozofsko-religijski sustav koji bi pružao odgovore na ono o čemu su njihovi filozofi razmišljali, ali nisu do kraja domislili. Apostol je, jednima i drugima, s velikim naporom navješćivao Božju spasonosnu mudrost koja nadilazi sva ta očekivanja objavljujući se kroz »Krista raspetoga«, koji je očitovanje i potvrda Božje spasonosne, nenametljive i požrtvovne ljubavi. U tom kontekstu treba pokušati shvatiti i ono što Pavao reče: »Jer ludo Božje mudrije je od ljudi, a slabo Božje jače je od ljudi!« »Luda« Božja ljubav prema ljudima je mudrija, jača i spasonosnija od bilo koje čisto ljudske mudrosti. Ona nije izraz Božje slabosti već božanske savršenosti. 7 TREĆA KORIZMENA NEDJELJA Bog i čovjek nisu predmeti trgovine Vodstvo biblijskih Hebreja je htjelo prisvojiti Boga. Predvodnici su mu sagradili veličanstven hram kako bi u narodu budili snagu i prisustvo moći, koja je vođama trebala da bi narod lakše držali u pokornosti. Ta moć je više služila učvršćenju njihove vlasti nego razvitku prave pobožnosti, veće slobode i punijeg procvata čovječnosti. Isusu iz Nazareta je bilo očito kako je sve postalo predmet trgovine. Novcem su se mogli kupiti: predmeti, ljudi, etička načela, ratovi i naklonost Boga. Isus se energično tome suprotstavio. To doznajemo i iz Evanđelja po Ivanu. Nazarećanin je trgovcima, prodavačima i mjenjačima novca prevrnuo stolove (štandove) koji su se nalazili u neposrednoj blizini hrama. Takav postupak izazvao je zaprepaštenje i bijes poglavito kod čuvara i predstavnika hrama. Isus im je uputio oštar prijekor: »Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.« Iz teksta koji je dan za razmišljanje na ovu nedjelju uočljivo je kako Božji poslanik nad poslanicima u prvi plan ne stavlja raskošnu hramsku građevinu u kojoj bi Bog trebao boraviti poput zemaljskih vladara u svojim palačama, već u središte postavlja novi nerukotvorni hram u kojem će ljudi Boga častiti kroz prihvaćanje prave istine o Bogu i čovjeku. TREĆA KORIZMENA NEDJELJA KATEHEZA Rastavljeni i ponovno oženjeni ozbiljna briga Crkve Učinkovitiji crkveni sudovi? Zasigurno bi pravnici i moralni teolozi trebali poraditi na praksi kako crkveni sudovi danas tretiraju slučajeve rastavljenih i ponovno oženjenih te na pitanju provjere valjanosti njihova prvog braka. Sukladno aktualnoj praksi, naime, sudovi zahtijevaju nedvojbene dokaze za proglašenje ništavnosti prvog braka. Ako postoji i najmanja sumnja u valjanost tih dokaza, proglašenje ništavnosti ne dolazi u pitanje. Može li se u tom segmentu ostvariti onaj pomak kojega je moralna teologija učinila u mnogim drugim sektorima, tj. prijelaz iz jednoga tuciorističkog morala na moral kreativne slobode, gdje će u prosudbu o ništavnosti biti uključeni i kriteriji "visoke vjerojatnosti"? Kongregacija za nauk vjere, u svom pismu od 14. rujna 1994. govori o novim putovima u dokazivanju ništavnosti braka. Dokle god postoji imalo nade da je moguće oživjeti prvi brak, pastoralni se djelatnik jednostavno ne smije pomiriti s postojanjem drugoga braka. Sav pastoral usmjerava se na spašavanje braka. Čini se da nije točno uvjerenje koje je vladalo među mnogim crkvenim pravnicima, tj. da je aktualna crkvena sudska praksa toliko napredovala da može dokazati ništavnost svakog braka koji je takav. Iskustvo govori da nije tako. Okolnosti u kojima je sklopljen brak često nisu poznate nikome osim samim bračnim partnerima, a često i samo jednome od njih. Kako tako njegove tvrdnje ne može potvrditi nikakav direktni očevidac, sud često ne uvažava takve subjektivne tvrdnje, pa čak kada su izrečene pod zakletvom. Stoga se čini logičnim prijedlog da se sadašnja praksa usavrši, u smislu da pitanje ništavnosti braka ne ovisi samo o umješnosti dokazivanja od strane onoga koji ništavnost traži, a često je to "ostavljeni" partner, nego da sami sudovi preuzmu teret dokazivanja. I sam sud trebao bi imati valjane argumente da proglasi valjanim brak koji barem jedan od bračnih partnera smatra nevaljanim. Naime, aktualna praksa crkvenih sudova često je neefikasna upravo zato što jedan od partnera uskraćuje suradnju u dokazivanju ništavnosti. Ako je moguće da jedan brak zaista bude ništavan, ali da ga sudska praksa ne uspije kao takvoga dokazati, onda je jasno da postoji dužnost usavršavanja te prakse. Konačno, ta pravna procedura i mogućnosti nerijetko, pogotovo u nas, nisu dovoljno transparentne, tako da mnogi vjernici koji se nađu u ovakvoj situaciji i ne znaju da postoji mogućnost proglašenja ništavnosti njihova prvog braka, ne znaju se kome obratiti, što sve moraju učiniti i tome slično. 8 KATEHEZA Kvalificirani pastoral rastavljenih Ostaje ipak ključno pitanje o pastoralu onih rastavljenih i ponovno oženjenih kršćana koji takvo pitanje o ništavnosti i ne postavljaju, tj. pretpostavljaju ili su uvjereni da je njihov prvi brak bio valjan. Evidentno je da, nakon svega rečenoga, pastoralni problem eventualnog sakramentalnog života rastavljenih i ponovno oženjenih može biti ispravno postavljen samo unutar perspektive potpune vjernosti Crkve Kristovoj riječi. Svaki mogući oblik pastorala mora budno paziti da razvod i ponovni brak od strane vjernika, bez obzira ticalo se to njih osobno ili ne ticalo, ne budu doživljeni kao nešto normalno. Dokle god postoji imalo nade da je moguće oživjeti prvi brak, pastoralni se djelatnik jednostavno ne smije pomiriti s postojanjem drugoga braka. Sav pastoral usmjerava se na spašavanje braka. Iskustvo iskusnih pastoralnih djelatnika govori da u tom spašavanju braka može biti kontraproduktivno pred same partnere postavljati cilj kamo moraju dospjeti. Oni moraju prvenstveno osjetiti da svećenik ili pastoralni djelatnik zajedno s njima ponajprije traži ono što je volja Božja za njih u ovom trenutku. Slični osjećaji moraju prevladavati i kada je razvod već gotova stvar, a sada se radi samo na tome hoće li netko ostati sam ili sklopiti novi civilni brak. 9 TREĆA KORIZMENA NEDJELJA Postavljati u tom trenutku pitanje eventualne ništavnosti prvog braka očito nije uputno. Ovdje se prvenstveno radi o tome da propast braka bude doživljena kao ozbiljna stvar. Propast svakog braka valja "oplakati". Očito je potrebno imati na umu da mora postojati neka razlika u postupanju prema onome tko je očevidno razvod ili propast braka skrivio i onoga kome je on nametnut. U tom smislu crkveni djelatnici nisu uvijek bili dosljedni kada se npr. radilo o prosudbi treba li nekome oduzeti mandat za predavanje vjeronauka u školi ili ne treba. U svakom slučaju, rastavljeni i ponovno oženjeni moraju jasno uvidjeti da ih Crkva ne smatra otpadnicima, da respektira njihovu savjest i da zajedno s njima traži izlaz iz takve situacije. Kao kršćani, smatrajući situaciju rastavljenih i ponovno oženjenih katolika "neregularnom", ipak se ne upuštamo u prosudbu njihove savjesti, gdje je Bog jedini sudac. Njegovoj mudrosti i milosrđu valja prepustiti sud o osobnoj odgovornosti onih koji žive u takvom stanju. Kako se djelovanje Crkve širi na sve različitija područja ljudskog djelovanja, valja razmisliti o načinima uključivanja takvih ljudi u život Crkve. Biti aktivni član Crkve ne znači samo uključiti se u život "oko oltara", nego i svjedočiti o kršćanskim načelima u politici, gospodarstvu, kulturi i medijima. Pastoralna teorija i praksa moraju tu temu tek razraditi. Josip Grbac, Glas-koncila TREĆA KORIZMENA NEDJELJA UZ GODINU POSVEĆENOG ŽIVOTA Zapadno monaštvo Pravilo svetog Augustina Sv. Augustin napisao je Pravilo za svoj prvi samostan u Hiponu. U osam kratkih poglavlja ocrtava svrhu i osnovu zajedničkog života. "Prije svega drugoga, draga braćo, ljubite Boga a zatim svoga bližnjega, jer su to glavne zapovijedi koje su nam dane. Glavna svrha vašeg zajedničkog boravka je da živite skladno u svojoj kući, usredotočeni na Boga u jedinstvu uma i srca." To je pretežno praktični pravilnik svakidašnjega života, u kojem Augustin iznosi odredbe što ih svi imaju obdržavati: "Ne nazivaj ništa svojim vlastitim, već dopusti da sve bude vaše zajedničko. Starješina treba dijeliti hranu i odjeću prema potrebama svakoga kao što Djela apostolska bilježe: 'Nijedan od njih nije svojim zvao ništa od onoga što je imao, nego im sve bijaše zajedničko.' (4,32, 35). 'U molitvi ustrajte' (Kol 4,2) u zakazane sate i vrijeme. Kada se molite Bogu psalmima i himnima, razmišljajte u svom srcu o riječima koje izgovarate usnama. Trapite tijelo, koliko vam zdravlje dopušta, postom i suzdržavanjem od jela i pića. Kada dođete za stol, slušajte sve do odlaska ono što je uobičajeno čitati, bez ometanja ili kavge. Neka ne uzimaju hranu samo vaša usta nego neka i vaša srca čeznu za riječju Božjom. Ništa od vaše odjeće ne smije privlačiti pozornost. Osim toga, ne smijete nastojati ugađati svojim izgledom već svojim dobrim življenjem. Stoga, kada ste zajedno u crkvi 10 UZ GODINU POSVEĆENOG ŽIVOTA ili bilo gdje drugdje gdje su žene prisutne, pokažite zajedničku brigu za čistoću života. Tako će vam Bog, koji boravi u vama, ako uzajamno budete bdjeli jedan nad drugim, pružiti svoju zaštitu. Držite svoju odjeću na jednom mjestu na brizi jednoga ili dvojice. Na taj način nitko neće vršiti bilo kakvu zadaću na svoju korist nego će sav vaš rad biti usmjeren na opće dobro, s većom revnošću i zauzetošću nego da svatko od vas radi samo za sebe. Jer ljubav (caritas), kao što je napisano 'ne traži svoje', što znači da postavlja opće dobro prije svoga vlastitoga. Stoga, neka trajna krepost ljubavi prevladava u svemu što služi nestalnim potrebama života. Trebate potpuno izbjegavati svađe ili ih okončati što je prije moguće. Inače srdžba može prerasti u mržnju, praveći dasku od iverka i pretvoriti dušu u ubojicu. Čitate naime: Tko god mrzi brata svoga, ubojica je' (1 Iv 3,15). Starješinu treba slušati kao oca. Neka on 'opominje neuredne, sokoli malodušne, podržava slabe i bude velikodušan sa svima' (1 Sol 5,14). Neka Gospodin dadne da obdržavate sve ove odredbe u duhu ljubavi, milosrđa kao poklonici duhovne ljepote, šireći miris Krista svetošću svoga života. Ne kao robovi koji žive pod prijetnjom zakona već kao muževi koji žive slobodno u milosti." TREĆA KORIZMENA NEDJELJA Kasniji razvoj zapadnog monaštva Dok se monaški pokret u Europi općenito razvijao u pravcu koji je vodio prema postupnomu usponu benediktinskog cenobitskog oblika života, u kasnom 6. st. pojavio se još jedan snažan utjecaj u obliku keltskog monaštva u Irskoj, Škotskoj i Engleskoj. Sv. Kolumban (oko 543.615.) i njegovi sljedbenici, slijedeći hodočasničkomonaški ideal keltske prakse, putovali su po cijelom kontinentu, osnivajući brojne samostane koji su, međutim, za vrijeme karolinških reformi u kasnom 8. i ranom 9. st. usvojili Pravilo sv. Benedikta kao vlastitu normu. Od otprilike kraja 8. st. do početka 13. st. monaški utjecaj na glavni tijek kulturne i društvene europske povijesti toliko je velik da se o tom razdoblju s pravom govori kao o benediktinskim stoljećima. Za to vrijeme došlo je do prilično važnih promjena u monaškim ustanovama, od kojih se najznačajnije mogu nazrijeti u glavnim reformističkim pokretima koji su se povremeno događali. One su obično počinjale u jednom samostanu a onda su se iz njega kao iz središta širile i oblikovale grupe područnih samostana sa zajedničkim shvaćanjima kako treba ostvarivati monašku karizmu u pojedinom povijesnom razdoblju. Albert C. Shannon, OSA i Donald Grabner, OSB, Suvremena katolička enciklopedija 11 TREĆA KORIZMENA NEDJELJA NAJAVA KRIŽNI PUT KAPELA SVETOG IGNACIJA MUP Savska Petak u 11,00 12