Dobro se čini živeći za drugoga

a
k
s
r
a
Ba k
Svećenička
ređenja
Nadbiskup
Ivan Devčić:
RIJEKA . SRPANJ/KOLOVOZ 2011. . BROJ 6/443 . GOD. XLIX . CIJENA 7 KN
Svećenik
spaja Boga i
čovjeka
Biskup
Mile Bogović:
Graditi na
Kristu znači
graditi na
čvrstoj stijeni
Papin osvrt na
posjet Hrvatskoj
Narod duboke
katoličke vjere
Dan obitelji Obitelj Frelih
Tata, kad
će šesto?
Proslava sv. Vida
Dobro se čini živeći za drugoga
Proslava sv. Vida
Dobro se čini živeći za drugoga
U proslavi zaštitnika Rijeke i Riječke nadbiskupije, uz biskupa Škvorčevića i domaćina, riječkog
nadbiskupa Ivana Devčića, sudjelovali su i biskupi Riječke metropolije gospićko-senjski Mile Bogović
i krčki Valter Župan te zadarski nadbiskup Želimir Puljić, brojni svećenici, redovnici i redovnice kao i
predstavnici gradske uprave. Brojni su vjernici došli proslaviti svojega zaštitnika sudjelujući u procesiji
riječkim Korzom i na svečanom euharistijskom slavlju na Trgu Riječke rezolucije, a križ su tradicionalno
nosili mornari i kapetani.
S
redišnju misu proslave sv. Vida, zaštitnika Riječke nadbiskupije i katedrale
te grada Rijeke 15. lipnja predvodio je
požeški biskup Antun Škvorčević. Pozvavši u
propovijedi vjernike na puninu života, ukazao
im je da je Isus taj koji pokazuje kako to ostvariti. Njegov primjer poručuje da se dobro čini
samo kad se živi u zajedništvu, za čovjeka i
za Boga.
Sv. Vid uzor mladima
U proslavi zaštitnika Rijeke i Riječke nadbiskupije, uz biskupa Škvorčevića i domaćina,
riječkog nadbiskupa Ivana Devčića, sudjelovali su i biskupi Riječke metropolije gospićko-senjski Mile Bogović i krčki Valter Župan te
zadarski nadbiskup Želimir Puljić, brojni sve-
ćenici, redovnici i redovnice kao i predstavnici
gradske uprave. Brojni su vjernici došli proslaviti svojega zaštitnika sudjelujući u procesiji riječkim Korzom i na svečanom euharistijskom
slavlju na Trgu Riječke rezolucije, a križ su tradicionalno nosili mornari i kapetani. Proslava
sv. Vida, mladića mučenika, posebno je posvećena mladima koji su, uz Katoličke skaute,
također sudjelovali u procesiji. Nakon mise
nastupili su na Vid Festu, festivalu duhovne
glazbe.
Mladima se nadbiskup Devčić obratio
u uvodnim pozdravima. „Poseban pozdrav
upućujem djeci i mladima, kojima je sv. Vid
po svojoj mladosti, ali i čistoći srca posebno
blizak. Dok na vas mlade u ovom času mislim,
pred očima mi lebdi prekrasno svjedočanstvo
vjere koju ste svima u našoj domovini ali i širom svijeta dali svojim dostojanstvenim vjerničkim ponašanjem na Trgu Josipa bana Jelačića u Zagrebu na susretu sa svetim ocem
Benediktom XVI.“ Nadbiskup je pozdravio i
riječkog gradonačelnika Vojka Obersnela koji
je sudjelovao na misi i procesiji, predstavnike
gradskih i županijskih vlasti te uputio zahvalu
dragom gostu, predvoditelju misnog slavlja.
Biskup Škvorčević je u propovijedi pozvao vjernike na ispit savjesti da svoje življenje
usmjere k cilju dostizanja vječnosti. „Današnji je svetac izazovan da u odnosu na njega i
njegov primjer provjerimo kakvo nam je stanje
duha. On nam je izazov da s ovog slavlja izađemo bistri duhovno i opredijeljeni za ono što
je istinski ljudsko, vrijedno i što ima trajanje za
2 Broj 6/443 2011.
Proslava sv. Vida, mladića mučenika, posebno je posvećena mladima koji su, uz stotinjak Katoličkih
skauta, također sudjelovali u procesiji. Nakon mise nastupili su na Vid Festu, festivalu duhovne glazbe.
Izdavač: RIJEČKA NADBISKUPIJA I GOSPIĆKO SENJSKA BISKUPIJA; Uređuje: Danijel Delonga; Uredništvo:
Ivan Host, Katarina Isailović, Đuro Puškarić; Grafička priprema: Alen Čar - Slim; Tisak: TISKARA ŠULJIĆ;
Uprava: Ul. Ivana Pavla II. br. 1, 51000 Rijeka; tel: 385 51 581 200; Uredništvo: tel: 385 51 581 220, fax: 581 221;
e-mail: [email protected]; Žiro račun: Nadbiskupija riječka mjesečnik Zvona, ERSTE BANKA,
2402006-1100122753; Broj računa za uplate iz inozemstva: ERSTE & STEIERMAERKISCHE BANK IBAN:
HR 4124020061100122753; Cijena: 7 kn; Godišnja pretplata: 100 kn; Naslovnica: Procesija sv. Vida
SV. VID
S a d r ž a j:
Proslava sv. Vida
Dobro se čini živeći
za drugoga . ..................... 2-3
Zvona zvone
Kamenovanje....................... 4
Razmišljanja
Izgubljena desnica .............4
Vjeroučitelj i hagioterapija
Tko mi može dati
dostojanstvo? . ....................5
Papin osvrt na
posjet Hrvatskoj
Narod duboke
katoličke vjere .....................6
Božju vječnost.“ Pitanja o smislu postojanja oduvijek su prisutna u čovjeku. „Zašto? Što? Otkud? To
su pitanja koja oduvijek žive u ljudskom srcu i na
njih ne uspijevamo dati konačni odgovor. Svi ljudski naraštaji postavljaju to pitanje, pa i mi danas. I
pokušavamo organizirati naš život svakodnevno na
različitim razinama, društvenim, političkim… No, nijednom našom ljudskom organizacijom ne možemo
dati odgovor na ona pitanja o iskonu. Tko je taj tko
nas je probudio i izvor je čežnji u nama? To je naš
Stvoritelj koji je to usadio u nas pa smo nemirni i
neprestano želimo drugačije, više bolje, punije. Odnekud znamo da ovo što sada živimo nije ono pravo.
I da ne možemo dati odgovor na te čežnje. One su
Božje i u njima nas Bog zove na onaj puni život, na
smisao koji nam je dao u svojoj ljubavi.“ Put k ostvarenju punine života pokazuje Isus primjerom života
za čovjeka i odnosom prema Bogu, rekao je biskup
Škvorčević.
Vjernike je potaknuo na stalno svjedočenje
Božje ljubavi. Tada će se, kako je rekao, to odraziti i na društvene prilike, u konačnici na budućnost
Hrvatske. „Do kud će Hrvatska stići ovisi o tome što
će se u našim srcima događati, hoćemo li živjeti za
drugoga, a ne jedan protiv drugoga.“ Podsjetio je i
na govor pape Benedikta XVI. u Zagrebu o savjesti.
„Ulazimo u EU koja je, kao i Hrvatska, uređena brojnim ljudskim zakonima, ali samo dobrom savješću
mogu se ti zakoni vršiti. Hoće li Hrvatska krenuti naprijed samo ljudskim zakonima ili će krenuti naprijed
po onim Božji zakonima, pisanim u našim savjestima, po kojima živimo svakodnevno. Vjerujem da odgovor sami znate. Hoćemo li prihvatiti taj izazov koji
nam je dao Sveti Otac u Zagrebu? Hoćemo li imati
snage u našem društvu pokrenuti rasprave o nekim
pitanjima koja imaju dugoročno značenje?“ rekao je
propovjednik i završio poticajem na življenje onoga
što je po Bogu i po čovjeku, za dobro sadašnjosti i
budućnosti.
Nakon mise pozornicu su zauzeli mladi izvođači
popularne duhovne glazbe. Na Vid Festu je nastupilo 15 izvođača, uglavnom skupina koje animiraju
misna slavlja u župama, ali i nekih koji se intenzivnije
bave glazbom koja duhovnost promiče u različitim
glazbenim izričajima. Festival nije natjecateljski, a u
sebi nosi karitativnu dimenziju. Ove su godine sakupljeni dobrovoljni prilozi otišli kao pomoć Socijalnoj
samoposluzi nedavno otvorenoj u Rijeci.
Dodjela Medalja zahvalnosti
Pontifikalnu misu proslave sv. Vida riječki nadbiskup i metropolit Ivan Devčić predvodio je u 11.00
sati u riječkoj katedrali. Nadbiskup je vjernike pozvao da uče iz primjera svetaca i svjedoka vjere.
Podsjetio je i na poruke Benedikta XVI. izrečene deset dana ranije u Zagrebu, kojima Sveti Otac poziva
na crkveno zajedništvo i vjerno svjedočenje. „Braćo i sestre, pohod Benedikta XVI. bio je očitovanje
Duha Svetoga i njegove ljubavi, ali i predstavljanje
zajednice Isusovih učenika koji na ovim prostorima
i u današnjem vremenu u njega vjeruju kao u svoga Spasitelja, ali i Spasitelja svakog čovjeka koji se
odluči slijediti njegov put. Duh Sveti i oni koji su ga
primili svjedočili su za Isusa u Zagrebu početkom
lipnja ove godine kao i u Jeruzalemu prije dvije tisuće godina.“
Na misi su svečano dijeljene Medalje zahvalnosti sv. Vida desetorici vjernika. Nadbiskup Devčić u
propovijedi je i njih istaknuo kao primjere svjedočenja vjere.
Medalju zahvalnosti primili su Matilda Kalić,
Anđelka Davidić, Petar Žužić, Igor Krišković, Vanda
Škalamera, Verica Garić, Nikolina Borovac, dr. Željko Plazonić, Josip Žitnjak i dr. Darko Gašparović.
Sedmorica od njih dolaze iz župa iz 7 dekanata Riječke nadbiskupije, jednog dobitnika imenuje Povjerenstvo za laičke udruge te još dvojicu nadbiskup.
Danijel Delonga
Metropolitanski
pastoralni institut
Prva generacija
odslušala cijeli
dvogodišnji program ..........8
Događanja .......................9-10
Obitelj Frelih
Tata, kad će šesto? ...........11
Iz povijesne riznice
Jadranovo - Sveti
Jakov Šiljevice ............. 12-13
Priroda oko nas
Sokol koji svoje ptiće
podiže u jesen ...................13
Svećenička ređenja .......14-15
Medicinski kutak
Alergija na sunce ..............16
Crkvena glazba
Napomene za dobro
pjevanje . ............................17
Obiteljski predah . ..........18-19
Gospićko-senjska
biskupija ........................ 20-21
Riječka nadbiskupija . ... 22-23
Mladomisnici Riječke
nadbiskupije . ................ 24-25
Događanja ..........................26
Dobitnici medalje
sv. Vida ...............................27
U istom čamcu ..................28
3 Broj 6/443 2011.
Biskup Škvorčević je u propovijedi pozvao vjernike na ispit savjesti da svoje
življenje usmjere k cilju dostizanja vječnosti
Izjava Komisije
HBK Iustitia et pax
Netrpeljivost prema
katolicima u Hrvatskoj . ......7
RAZMIŠLJANJA
ZVONA ZVONE
K
Kamenovanje
omisija Iustitia et pax Hrvatske biskupske konferencije uputila je javnosti apel u kojemu se traži zaštita prava katolika u Hrvatskoj. Komisija u
priopćenju izražava zabrinutost zbog sve učestalijeg i
otvorenijeg iskazivanja netrpeljivosti i omalovažavanja
katolika. Ta je izjava gotovo zanemarena od strane svjetovnih medija što također može biti znak da je pogodila
bit problema. Izazvala je ipak i malobrojne, ali žestoke
protuizjave u kojima se optužuju članovi komisije da
njome samo žele učvrstiti položaj Katoličke crkve u hrvatskom društvu i da nikakve ugroženosti nema. Glavni
je argument da katolici čine većinu stanovništva pa ih
stoga nema tko ugrožavati.
Kultura „bacanja kamenja“, makar i
onog intelektualnog, nije strana niti
onima koji spremno napadaju Katoličku
crkvu. Po tome nisu nimalo drugačiji od
onoga što navodno osuđuju.
I zaista ako pogledamo brojke, o ugroženosti vjerojatno još nemamo zašto raspravljati. Ali o diskriminaciji vjerskih stajališta već bi mogli. Među onom glasnom
manjinom vrlo prisutnom u javnosti vlada uvjerenje da
su vjernici općenito, a posebno pripadnici većinske Katoličke crkve, nazadni građani drugog reda koji nemaju
puno veze s realnošću i bolje je da i nemaju pravo glasa.
Nažalost neki im primjeri idu na ruku. Kamenovanje Parade ponosa u Splitu sramota je za sve one koji su
u tom činu linča sudjelovali. Ali kultura „bacanja kamenja“, makar i onog intelektualnog, nije strana niti onima
koji spremno napadaju Katoličku crkvu. Po tome nisu
nimalo drugačiji od onoga što navodno osuđuju. Lijepiti
etiketu nazadnosti svima koji svjedoče vjeru i zastupaju
određene vrijednosti diktatorski je i diskriminirajući čin.
Prema tome i protu zakonit.
ultura dijaloga nedostaje hrvatskom društvu na
svim razinama i u svim smjerovima. Mnogi su se
ukopali u rovove svojih stajališta i ne dopuštaju
drugima da drugačije misle. Ni u ovih 20 godina demokracije još nismo naučili da je u demokratskom društvu opravdano i potrebno iznositi vlastite vrijednosti i
stajališta. U mnogim su usijanim glavama još aktivna
totalitaristička razmišljanja iz sredine prošlog stoljeća.
Zakinuti sve one koji zastupaju vjerske vrijednosti za mogućnost javnog svjedočenja, što se također
pokušava smiješnim, ali opasnim izjavama kako je „vjeri mjesto u sakristiji“, značilo bi iz hrvatskog društva
obrisati značajan dio kulture i vrijednosnog utemeljenja.
Nekoliko stotina ljudi sudjelovalo je na skupovima koji
promoviraju homoseksualnu orijentaciju, i u demokratskom društvu imaju na to pravo. S druge strane, nekoliko stotina tisuća ljudi sudjelovalo je na susretu katoličkih obitelji predvođeni papom Benediktom XVI. Time
su najbolje posvjedočili koje vrijednosti žele promicati
u hrvatskom društvu.
Papa Benedikt XVI. pozvao je vjernike da u „dijalogu punom ljubavi, ali i jasnoće i čvrstoće“ svjedoče
svoju vjeru. To je putokaz koji bi trebali slijediti svi segmenti društva. Hrabro zastupanje svojih stavova, ne
odstupanje od njih, ali s razumijevanjem za različitosti
u dijalogu punom ljubavi.
Danijel Delonga
4 Broj 6/443 2011.
K
Izgubljena desnica
Hrvatska je desnica posve ubijena, neorganizirana, rastrojena,
izvan vremena i prostora, bez pravog programa, podijeljena
između svojih taštinama opterećenih lidera...
Piše: Zvonimir Despot
K
ako se bliže parlamentarni izbori,
na hrvatskoj desnici sve je uzavrelije. Dugo je vremena njezin neprikosnoveni lider bio Đapićev HSP, zapravo
produljena ruka HDZ-a, ali je danas spao
na samo jednog zastupnika, trenutačnog
formalnog predsjednika Srba. Đapić se uz
pomoć Mate Granića pokušao oprati od
imidža crnokošuljaštva, ali ni to mu nije
pomoglo. I kako se kasnije vidjelo, pranje
je bilo samo dnevnopolitička potreba, a
ne zaokret u stranačkoj politici. Bilo je na
desnici i mnoštvo drugih strančica koje su
u pravilu oslonjene na svog predsjednika,
i samo u tu svrhu najčešće i opstoje. Jer
je neprijeporno kako je osobna taština
jedan od glavnih kamena spoticanja što
do danas nije došlo do okrupnjivanja desnice. Štoviše, umjesto toga, ona se pred
našim očima i dalje sve više mrvi. Đapiću
konce mrsi njegova dojučerašnja zastupnica Ruža Tomašić sa svojom pravaškom
strankom. Pokušala ju je osnažiti sa Zvonkom Bušićem, ali su se brzo razišli, pa sad
Bušić gradi svoju stranku - Hrvatski plamen. Pridružio mu se i Josip Jurčević koji
je počeo graditi Hrast, ali se i on s njima
razišao. Pa se u podjelu kolača na desnici
uključio i Ivan Vekić sa svojom Hrvatskom
stražom. Tu su i Milasovi čisti pravaši koji
često organiziraju prosvjede... I još mnogi
drugi, i svi oni traže svoje uhljebljenje u politici. Ili barem da zadovolje svoje taštine.
I
svi će oni redom izgubiti. Teško da će itko
od njih dobiti mjesto u Saboru. A ako dobije, to će biti vrhunac, iznenađenje. I ne
treba u tome tražiti teorije zavjere, optuživati HDZ i SDP, medije, strance, tražiti negdje drugdje krivce... Dakako da ima kuhinja
koje rade protiv jačanja desne opcije. Ali
glavni je problem u njoj samoj. Jer je hrvatska desnica posve ubijena, neorganizirana,
rastrojena, izvan vremena i prostora, bez
pravog programa, podijeljena između svojih taštinama opterećenih lidera... Na stranu što je HDZ, posebice pod Sanaderovom
palicom, ubio sve što je desnije od HDZ-a.
Đapić je za to godinama služio. Ali desnica
nema odgovor na današnje izazove pred
kojima se nalazi hrvatsko društvo. Sve se
svodi na domoljubne parole, a nigdje konkretnih programa, posebice gospodarskih.
U tome je Ivo Josipović u pravu. Danas se
domoljublje mora ogledati u tome kako
gospodarski osnažiti državu koju imamo,
Danas se domoljublje moraFoto:
ogledati
ika.hr
u tome kako gospodarski osnažiti
državu koju imamo, kako povećati
gospodarski razvoj.
kako povećati gospodarski razvoj. A nadmetati se, primjerice, je li hrvatskiji grb onaj
s prvim bijelim ili s prvim crvenim poljem
izvan je svake pameti.
I
ne samo to. U strahu od Ruže Tomašić,
Đapić u HSP-u ponovno aktivira Antu
Prkačina koji na HTV-u priča kako Hrvati
nisu imali bolju vojsku od Crne legije te da
ona nije činila zločine. Prvo, Prkačin je time
uvrijedio sve hrvatske branitelje, jer tko je
onda Hrvatsku obranio i oslobodio, ako ne
pobjedničke hrvatske postrojbe? I drugo,
notorna je neistina da Crna legija nije činila zločine. Istina, proleterske brigade činile
su i veće zločine, ali dosta nam je bilo laži
koje bi trebale postati istine. Ili, stalno se
ponavlja politička prijetnja da “tko ne priznaje trojicu obnovitelja Države Hrvatske
u novijoj povijesti - Antu Starčevića, Antu
Pavelića i Franju Tuđmana“, da taj “nije potpuni politički Hrvat“. Taj koji to zbori, i svi
oni koji to podržavaju, hrvatskom narodu i
državi ne žele ništa dobroga! Antu Pavelića
držati na životu kao obnovitelja neke hrvatske državnosti može zaista samo politički
slijepac. Zanimljiva je to Pavelićeva uloga
u stjecanju hrvatske državnosti kad se za
vlast odrekao ostataka Dalmacije u korist
Italije, kad je započeo pogrom ne samo
Srba, Židova i Roma, nego i Hrvata koji se
s njime nisu slagali. I na kraju izdao vlastiti
narod, prepustio ga na milost i nemilost, a
on pobjegao. Nema kruha za desnicu dok
se ne makne s 1941. godine. Takve bolje i
da nema!
HAGIOTERAPIJA
Vjeroučitelj i hagioterapija 2.dio
Tko mi može dati dostojanstvo?
Svaki je učenik dijete Božje koje ima besmrtnu dušu te u sebi nosi neizmjerni potencijal božanskog
života za koji će odgovarati
Pripremila: Vesna Drmić
V
U
Veličina čovjeka je prvenstveno u činjenici da je živ,
da je moralan, da je jedinstven, a ne samo u tome
koliko je plaćen. Nakon što vjeroučitelj postane
svjestan svoje vrijednosti, svojeg porijekla, snage
pozitivnih misli i riječi, to se bogatstvo samo prelije
na učenike.
•
•
•
•
Unaprijed vam opraštam za svaki način na koji se branite,
skrećete pažnju na sebe, sudjelujete ili ne sudjelujete. Razumijem da ste željni pažnje, ljubavi, pohvale.
Molim vas da mi oprostite što vam do sad nisam znala pomoći, prići, što sam vikala/šutjela/podcjenjivala/loše govorila/bila
ravnodušna/što nisam imala vremena…
Divno je što postojite, što mi pomažete da se mijenjam, što
vjerujem da se i vi mijenjate. Od sada sam na vašoj strani. Ne
osuđujem vas! Neizmjerno vas ljubim.
Hvala Stvoritelju na vašem životu.
Ove točke potrebno je proći polako, sabrano, dok se ne osjeti spremnost ići među učenike. Redovitost ove prakse u vjeroučitelju rađa slobodu koja se može posredovati u razredu. Odgoj učenika počinje od
odricanja, mijenjanja, stjecanja vrlina i moralnosti prvenstveno osobe
koja ih odgaja i podučava. Iz toga proizlazi dostojanstvo vjeroučitelja, a
ne vrjednovanja rada rižom ili novcima.
Veličina čovjeka je prvenstveno u činjenici da je živ, da je moralan, da je jedinstven, a ne samo u tome koliko je
plaćen. Nakon što vjeroučitelj postane svjestan svoje vrijednosti, svojeg porijekla, snage pozitivnih misli i riječi, to se
bogatstvo samo prelije na učenike.
5 Broj 6/443 2011.
jeronauk se vratio u škole nakon gotovo pola stoljeća, u vrijeme
kad se rađala Hrvatska. U našoj je domovini buktio oslobodilački
rat. Rijeka izbjeglica slijevala se u one krajeve koji nisu bili izloženi izravnim borbama. U školske klupe vratili su se i vjeroučitelji. Za
vrijeme jednog štrajka, voditeljica Sindikata hrvatskih učitelja odašiljala
je poruku: “Na što su učitelji spali? Da rade za šaku riže!“ Naime, dio
primanja usmjeravao se potrebitijima.
Pitanje je, tko može pogaziti čovjekovo dostojanstvo? Ta riža…
nekako nije pripadala ovom nebu. Zar je „podijeliti kruh s gladnima“,
spadanje? Može li čovjek „umiti svoje lice“, pa se na neki drugi način
boriti za zasluženo? Zar je važna samo „šaka riže“?
Danas, nakon toliko godina, kad vjeroučitelji imaju priručnike, udžbenike, programe, uhodanu permanentnu izobrazbu, pitanje je malo
ublaženo: Tko mi može dati dostojanstvo? Tko me može podsjećati
što je važno? Tko me može ohrabrivati da se isplati truditi se, usprkos
svemu? U knjizi „Božja poruka za naše vrijeme“, dr. Šporčić piše da su
vjeroučitelji „rezonantne kutije“ Božje Riječi. Svako osposobljavanje za
tumačenje biblijskog teksta, za tumačenje smisla podrazumijeva da je i
u dubini svoga bića vjeroučitelj susreo živoga Boga.
Sveti Augustin uči da „ pred učenikom trebamo uvijek biti svjesni
da je učenik dijete Božje koje ima besmrtnu dušu te u sebi nosi neizmjerni potencijal božanskog života za koji će odgovarati“. Učenik taj
potencijal još dobro ne pozna, dužnost je vjeroučitelja (učitelja/odgajatelja) pokazati smjer do njega, pomažući mu najprije da prepozna
vlastite mogućnosti koje ga otvaraju neizmjernosti. Duhovni potencijal
čovjek u sebi ne stvara, već otkriva i prima na dar. Vjeroučitelj mu pomaže da otkrije unutarnju istinu života, da je čuva i razvija, te ga potiče
da se u nju zaljubi i da živi otkrivajući vlastite dubine i otvarajući se neizmjernosti Božjoj. Vjeroučitelj jasno vidi da učenik nije „prazna ploča“,
već osoba koja je iscrtana Božjim planom i zaštitom.
koliko se vjeroučitelj, uza sve blago koje mu Crkva nudi ipak
ne snalazi, pomoć može potražiti u hagioterapiji koja će s njim
prijeći dio puta dok ne stane na noge nutarnje sigurnosti. Što bi
vjeroučitelj (učitelj/odgajatelj) trebao stalno imati na pameti?
Moj život ima smisla ukoliko vjerujem da mogu biti vrhunski vjeroučitelj, u zbornici i u razredu nezamjenjiv. Moj mi je Stvoritelj dao talent,
na Njegovu sam sliku stvoren. Želim ispuniti svoju zadaću na najbolji
način. Kad ulazim u razred, učenici uče iz mog osobnog stava o meni
koji je u meni, iz mojih kretnji, iz moje spoznaje o svijetu, a ponajviše
čitaju na meni je li ono što im donosim autentičan dio mene i trudim li
se osobno. Odmah je vidljivo jesam li se „počešljala“ iznutra, „umila“
iznutra, jesam li se uredila za susret s njima. Kako to činim?
Sabirem se pred Onim koji me vodi. Odlučujem misliti, govoriti i
raditi dobro. Prije ulaska u razred, u duhu, stanem pred učenike i spoznajem da smo djeca Božja, da su neizmjerno važni i vrijedni po tome
što jesu. U sebi im govorim:
PAPA U HRVATSKOJ
Papin osvrt na posjet Hrvatskoj
Narod
duboke
katoličke
vjere
To “Zajedno u Kristu” imalo je, u ovom slučaju, posebnu poveznicu s obitelji: naime, glavni povod moga
pohoda bio je I. nacionalni dan hrvatskih katoličkih obitelji, koji je imao svoj vrhunac u euharistijskom
slavlju u nedjelju ujutro održanom na zagrebačkom hipodromu
Papa Benedikt XVI. na općoj audienciji 8. lipnja u Vatikanu osvrnuo se na nedavni posjet
Hrvatskoj i ponovio najvažnije poruke upućene vjernicima i javnosti u Hrvatskoj.
Draga braćo i sestre!
anas ću vam govoriti o pastoralnom
pohodu u Hrvatsku, u kojem sam bio
prošlu subotu i nedjelju. Bio je to, istina, kratak apostolski posjet, koji je u cijelosti
održan u glavnom gradu Zagrebu, no ipak
bogat susretima i nadasve snažnim duhom
vjere, jer su Hrvati narod duboke katoličke
vjere. Ponovno izražavam svoju iskrenu zahvalu kardinalu Josipu Bozaniću, nadbiskupu
zagrebačkom, mons. Srakiću, predsjedniku
biskupske konferencije i ostalim biskupima
iz Hrvatske, kao i Predsjedniku Republike za
topli doček koji su mi ukazali. Hvala i svim ci-
6 Broj 6/443 2011.
D
vilnim vlastima i svima koji su na razne načine
sudjelovali u tome događaju, na osobit način
osobama koje su za tu nakanu prikazivali molitve i žrtve.
Geslo moga pohoda bilo je “Zajedno u
Kristu”. Ono izražava prije svega iskustvo
zajedništva svih vjernika sabranih u Kristovo
ime, iskustvo Crkve, što se očitovalo u sabranosti Božjeg naroda oko Petrova nasljednika. Ali to “Zajedno u Kristu” imalo je, u ovom
slučaju, posebnu poveznicu s obitelji: naime,
glavni povod moga pohoda bio je I. nacionalni dan hrvatskih katoličkih obitelji, koji je
imao svoj vrhunac u euharistijskom slavlju u
nedjelju ujutro održanom na zagrebačkom
hipodromu, na kojem je sudjelovalo veliko
mnoštvo vjernika. Za mene je bilo veoma važno učvrstiti u vjeri prije svega obitelji, koje je
Drugi vatikanski koncil nazvao “kućnom Cr-
kvom” (usp. Lumen gentium, 11). Blaženi Ivan
Pavao II., koji je Hrvatsku pohodio čak triput,
stavio je snažan naglasak na ulogu obitelji u
Crkvi; tako sam, ovim putovanjem, htio dati
kontinuitet tome aspektu njegova Učiteljstva.
U današnjoj Europi, narodi čvrste kršćanske
tradicije imaju posebnu odgovornost u obrani
i promicanju vrijednosti obitelji utemeljenoj
na ženidbi, koja bez sumnje ima presudnu
ulogu kako na odgojnom tako i na društvenom polju. Ta je poruka imala dakle osobitu
važnost za Hrvatsku, bogatu duhovnom, etičkom i kulturnom baštinom, koja se priprema
ući u Europsku uniju.
veta je misa slavljena u posebnom
duhovnom ozračju devetnice Duhova.
Kao u velikoj “dvorani Posljednje večere” pod otvorenim nebom, hrvatske su se obitelji okupile u molitvi, zazivajući zajedno dar
S
Veoma je značajan bio također susret s predstavnicima civilnog društva, svijeta politike, znanosti, kulture i
gospodarstva, s diplomatskim zborom i vjerskim vođama u narodnom kazalištu u Zagrebu. U tom ozračju
imao sam radosnu prigodu iskazati poštovanje velikoj kulturnoj tradiciji Hrvatske, koja je neraskidivo povezana
s njezinom poviješću vjere i žive prisutnosti Crkve, koja je tijekom stoljeća pokretala mnoge institucije i
prije svega odgojila glasovite tražitelje istine i općeg dobra. Među njima sam podsjetio osobito na isusovca
Ruđera Boškovića, velikog znanstvenika čija se 300. obljetnica rođenja slavi ove godine. Još jednom nam je
postao bjelodan najdublji poziv Europe – čuvati i obnavljati humanizam koji ima kršćanske korijene i koji se
može nazvati “katoličkim”, to jest univerzalnim i cjelovitim. To je humanizam koji stavlja u središte čovjekovu
savjest, njegovu otvorenost vrhunaravnom i istodobno njegovu povijesnu stvarnost, koja je kadra nadahnuti
raznolike političke projekte koji imaju za zajednički cilj izgrađivati sadržajnu demokraciju, utemeljenu na etičkim
vrijednostima ukorijenjenim u samoj ljudskoj naravi. Promatrati Europu s gledišta jedne nacije drevne i čvrste
kršćanske tradicije koja je sastavni dio europske civilizacije, dok se priprema ući u Europsku uniju, omogućilo
je iznova osjetiti urgentnost izazova pred kojim stoje narodi ovoga kontinenta, a taj je izazov ne bojati se Boga,
Boga Isusa Krista, koji je ljubav i istina, i koji ne oduzima ništa slobodi već je vraća samoj njoj i daje joj obzor
pouzdane nade.
DOGAĐANJA
U
Izjava Komisije HBK Iustitia et pax
Netrpeljivost
prema katolicima
u Hrvatskoj
Držimo da treba prekinuti s praksom prozivanja
i omalovažavanja katolika zbog njihove vjerske
pripadnosti, njihova načina života, njihovih
vjerskih uvjerenja i učenja, koja se bez ikakvih
argumenta proglašavaju nazadnima.
Komisija izražava zabrinutost zbog sve učestalijeg i otvorenijeg
iskazivanja netrpeljivosti i nasilja prema katolicima u Hrvatskoj.
Netrpeljivost prema katolicima i njihovim vjerskim uvjerenjima baštinjena je iz vremena komunističkog totalitarizma i nikada nije u
potpunosti nestala, a u posljednje se vrijeme intenzivirala, posebice
neposredno prije i nakon posjeta Svetog Oca Republici Hrvatskoj i
hrvatskim katolicima. Sa žaljenjem konstatiramo da državna tijela
nisu adekvatno, po službenoj dužnosti, reagirala na otvorene izričaje
netrpeljivosti prema katolicima na onaj isti način kako su reagirali
kada se radilo o pravima drugih ugroženih zajednica i pojedinaca.
Držimo da treba prekinuti s praksom prozivanja i omalovažavanja
katolika zbog njihove vjerske pripadnosti, njihova načina života, njihovih vjerskih uvjerenja i učenja, koja se bez ikakvih argumenta proglašavaju nazadnima. Stoga pozivamo državne institucije da ne budu
pristrane i da budno paze na dostojanstvo i pravo katolika na življenje
svoje vjere i izricanje svojih vjerskih uvjerenja što im jamče hrvatski
zakoni.
Katolici u Hrvatskoj se ne boje nikakve argumentirane javne
rasprave ili kritike, ali nikako ne mogu prihvatiti da se prešutno prihvaća njihovo omalovažavanje bez reagiranja nadležnih institucija.
Komisija poziva sve Hrvate i Hrvatice da hrabro u javnosti iznose svoje stavove o raznim temama, da ih znaju argumentirati i dobro
uobličiti. Javna rasprava i izmjena argumenata s katoličkog stajališta
apsolutno isključuje narušavanje dostojanstva čovjeka, napose svako
nasilje koje nedvosmisleno osuđujemo.
U ovoj Izjavi namjerno nismo koristili izričaj „govor mržnje“
jer ovu sintagmu držimo besadržajnim jezičnim neologizmom kojim
određene skupine opravdavaju vlastite napade na one s kojima ne
dijele isto mišljenje.
mons. dr. Vlado Košić
predsjednik Iustitia et pax
7 Broj 6/443 2011.
Duha Svetoga. To mi je omogućilo istaknuti dar i zauzetost zajednice
u Crkvi, kao i obodriti bračne drugove u njihovu poslanju. U našim
danima, dok se nažalost konstatira sve veći broj rastava i razvoda,
vjernost bračnih drugova je postala samo po sebi značajno svjedočanstvo Kristove ljubavi, koja omogućuje živjeti brak zbog onog što
on jest, to jest zajednica muškarca i žene koji se, s Kristovom milošću, uzajamno ljube i pomažu čitav život, u radosti i žalosti, u zdravlju
i bolesti. Prvi odgoj u vjeri sastoji se upravo u svjedočenju one vjernosti bračnom savezu: iz nje djeca bez ijedne izgovorene riječi uče
da je Bog vjerna, strpljiva, smjerna i velikodušna ljubav. Vjera u Boga
koji je ljubav prenosi se prije svega svjedočenjem vjernosti bračnom
savezu, koja se nekako prirodno pretače u ljubav prema djeci, plodu
te zajednice. Ali ta vjernost nije moguća bez Božje milosti, bez oslonjenosti na vjeru i Duha Svetoga. Eto zašto Djevica Marija neprekidno zagovara kod svoga Sina da - kao u svadbi u Kani - ne prestane
bračnim drugovima udjeljivati dar “dobrog vina”, to jest svoju milost,
koja im omogućuje živjeti “kao jedno tijelo” u raznim vremenima i
životnim okolnostima.
to ozračje velike pozornosti prema obitelji, vrlo se lijepo uklopilo bdjenje s mladima, održano u subotu navečer na Jelačićevu Trgu, središtu grada Zagreba. Ondje sam se imao
priliku susresti s novim hrvatskim naraštajem i primijetio sam snagu
njegove mlade vjere, nošene velikim poletom prema životu i njegovu
smislu, prema dobru, prema slobodi, to jest prema Bogu. Bilo je
lijepo i dirljivo čuti te mlade kako pjevaju s radošću i zanosom, a
zatim, u trenutku osluškivanja i molitve, vidjeti ih sabrane u dubokoj
tišini! Njima sam ponovio pitanje koje je Isus uputio svojim prvim
učenicima: “Što tražite?” (Iv 1, 38), ali sam im rekao da Bog traži njih
prvi i više no što oni traže njega. To je radost vjere: otkriti da nas Bog
prvi ljubi! To nas otkriće trajno čini učenicima i stoga uvijek mladima
u duhu! Taj je misterij, tijekom bdjenja, doživljen u molitvi euharistijskog klanjanja: u šutnji je to naše “zajedno u Kristu” našlo svoju
puninu. Tako je moj poziv na nasljedovanje Isusa bio odjek riječi koju
je On sam uputio srcu mladih.
Drugi događaj kojeg bismo mogli nazvati događajem “Posljednje večere” bilo je slavlje večernje u katedrali s biskupima, svećenicima, redovnicima i mladima u formaciji u bogoslovijama, sjemeništima i novicijatima. I tu smo, na poseban način, iskusili da smo kao
crkvena zajednica jedna “obitelj”. U zagrebačkoj katedrali se nalazi
monumentalni grob blaženog kardinala Alojzija Stepinca, biskupa i
mučenika. On se, u Kristovo ime, hrabro suprotstavio nasiljima nacizma i fašizma a, zatim, nasiljima komunističkog režima. Bio je zatočen
i boravio u kućnom pritvoru u rodnom selu. Kreiran kardinalom od
pape Pija XII., umro je 1960. od bolesti od koje je obolio u zatvoru.
U svjetlu njegova svjedočanstva, ohrabrio sam biskupe i prezbitere
u njihovoj službi, potaknuvši ih na zajedništvo i na apostolski polet;
ponovno sam predložio posvećenim osobama ljepotu i radikalnost
njihova oblika života; pozvao sam bogoslove i sjemeništarce, novake
i novakinje da s radošću slijede Krista koji ih je pozvao po imenu.
Taj molitveni događaj, obogaćen prisutnošću mnogobrojne braće i
sestara koji su posvetili svoj život Gospodinu, bio je za mene velika
utjeha, i molim da hrvatske obitelji budu uvijek plodno tlo za rađanje
brojnih i svetih poziva u službi Božjega kraljevstva.
Dragi prijatelji, svaki put kada Petrov nasljednik boravi na apostolskom putovanju, čitavo tijelo Crkve sudjeluje na neki način u dinamizmu zajedništva i poslanja vlastita njegovoj službi. Zahvaljujem
svima onima koji su me pratili i podupirali molitvom. Zahvaljujući
tome taj je moj pastirski pohod protekao u najboljem redu. Sada,
dok zahvaljujemo Gospodinu za taj veliki dar, molimo njega, po zagovoru Djevice Marije, Kraljice Hrvata, da ono što sam uzmogao posijati donese obilne plodove, za hrvatske obitelji, za čitav narod i za
cijelu Europu.
DOGAĐANJA
Metropolitanski pastoralni institut
Prva generacija odslušala cijeli
dvogodišnji program
Drugu godinu Seminara za teološku kulturu laika pohađalo je 12 polaznika te su oni prva generacija
koja je odslušala cijeli predviđeni program.
Z
avršila su predavanja i ispitni rokovi na Metropolitanskom pastoralnom institutu (MPI) u Rijeci. Na seminare
koje nudi MPI u ovoj obrazovnoj godini bilo je sveukupno
44 upisanih vjernika laika. Na Seminaru za teološku kulturu laika (I. god.) bilo je upisano 15 polaznika, 12 polaznika pohađalo
je II. godinu istog Seminara. Oni su ujedno i prva generacija
koja je odslušala cijeli predviđeni program. Na Teološko-katehetskom seminaru za odgajateljice u vjeri bilo je 7 polaznica, a
na Teološko-katehetskom seminaru za pastoralne suradnike i
župne animatore bilo je 10 upisanih polaznika. Veliki dio polaznika pristupio je ispitima u ovom ljetnom roku, a one koji to
nisu učinili čeka novi jesenski ispitni rok u mjesecu rujnu. Svima koji uspješno polože ispite bit će tada dodijeljene Potvrdnice na svečanoj promociji. U rujnu će se također vršiti upisi u
sljedeću obrazovnu godinu, u sjedištu Instituta, Omladinska 14
(nova zgrada Teologije u Rijeci, bivši Filozofski fakultet). Više
o svemu tome možete pročitati na www.mpi-ri.com ili nazvati
Upravu Instituta na (051) 345-139.
8 Broj 6/443 2011.
Seminari na MPI-u
MPI za vjernike laike Riječke metropolije organizira četiri seminara: dvogodišnji Seminar za teološku kulturu laika
(TKL), jednogodišnji Teološko-katehetski seminar za odgajateljice u vjeri u predškolskim ustanovama (TKSO) i dvogodišnji
Teološko-katehetski seminar za pastoralne suradnike i župne
animatore (TKSP). Dvogodišnji Teološko-pastoralni seminar za
volontere u hospicijskim kućnim posjetima (TPSV) je još uvijek
u izradi.
Sva četiri seminara MPI-a imaju za cilj produbljivanje
osobne vjere polaznika. To znači poželjeti biti uvijek sve većim
autentičnim svjedokom Istine i Svijetla, sve boljim Kristovim
učenikom. Stoga je osnovna briga Instituta da polaznici ovim
programima budu osnaženi novim poticajnim saznanjima kako
bi iz toga crpili i razvijali odlučnost i hrabrost te onda osobnu
vjeru i potvrdili konkretnim životom i angažmanom.
Polaznici svih seminara slušaju zajedno predavanja prvih
10 subota dok u drugom semestru i dalje, svaki seminar ima
svoj zasebni program. Cijena jednogodišnjih Seminara iznosi
1000 kn, a dvogodišnjih 2000 kn. Nastava se održava subotom
ujutro, u pravilu 10 subota u prvom i 10 subota u drugom semestru (sveukupno 20 subota) tokom jedne godine. Jedna subota
sadrži 4 sata nastave (sveukupno 80 sati u jednoj obrazovnoj
godini), u pravilu od 9:00 do 12: 25.
Seminar za teološku kulturu laika sadrži dvogodišnji program nastave obrazovanja za sve one osobe koje
su otvorene osobnoj i intelektualnoj
izgradnji u znanstvenom, vjerskom,
teološko- filozofskom i kulturnom
smislu. Svrha seminara TKL-a je promicanje kršćanskih vrednota na svim
razinama društva Riječke metropolije
i to ostvaruje sustavnim znanstvenim
istraživanjem problematike današnjeg društva i sustavnim izlaganjima.
TKL je prvenstveno seminar za osobne potrebe ljudi, vjernika („i onih koji
će to tek postati“), u smislu cijeloživotnog usavršavanja i obrazovanja.
Redoviti polaznici TKL-a dobivaju
temeljno i sadržajno teološko obrazovanje važno za ispravno svjedočenje
Isusove poruke u svijetu. Usavršavaju
se u poznavanju i prihvaćanju kršćanskih načela koja su temelj jasnog promišljanja i razlučivanja o društvenoj
stvarnosti. Nakon uspješno završenog seminara redoviti polaznici dobivaju Potvrdnicu MPI-a.
Teološko-katehetski seminar
za pastoralne suradnike i župne animatore je seminar za one koji već tu
ulogu vrše na području svojih župa,
kao i za one koji se tek pripremaju
prihvatiti određeni angažman i odgovornost, a sve u dogovoru sa župnikom. U ovom smislu program se
također odnosi na vijećnike u župnim
pastoralnim i ekonomskim vijećima,
na čitače, akolite, izvanredne djelitelje pričesti, te vjernike laike s drugim
zaduženjima u crkvenim službama.
Seminar je do ove godine sadržavao jednogodišnji program, ali će od
iduće godine, odlukom Vijeća MPI-a
trajati dvije godine. Kandidati se već
pri samom upisu izjašnjavaju o grupi
koju izabiru (obiteljski animator, katehetsko-biblijski animator, liturgijski
animator, animator zajednice mladih).
Oni kandidati koji, nakon uspješnog
završenog
Teološko-katehetskog
seminara za pastoralne suradnike i
župne animatore dobiju Potvrdnicu
MPI-a, na području svojih župa mogu
sudjelovati u pastoralnom djelovanju,
u animiranju i suradnji na različitim
pastoralnim područjima.
Teološko-katehetski seminar
za odgajateljice u vjeri Metropolijski
pastoralni institut izvodi u ime Teologije u Rijeci, Katoličko bogoslovnog
fakulteta u Zagrebu. Seminar je predviđen za one odgojiteljice koje već
rade u predškolskim ustanovama,
a žele, prema potrebama vrtića te u
dogovoru sa roditeljima i ravnateljima, provoditi vjerski odgoj u svojim
predškolskim ustanovama. Za provođenje vjerskog odgoja nužno je imati
Potvrdnicu našeg Seminara koja se
postiže uspješnim položenim ispitima, uspješno napisanom pripremom
te uspješnom izvedbom određene tematske jedinice u predškolskoj ustanovi/vježbaonici. Po završetku Seminara, odgojiteljica koja želi provoditi
vjerski odgoj mora zatražiti mandat za
provođenje vjerskog odgoja (za određenu predškolsku ustanovu i određeno vremensko razdoblje) od biskupa/
nadbiskupa preko Katehetskog ureda. Potvrdnica ovog Seminara jedan
je od preduvjeta za dobivanje istog
mandata. Seminar mogu upisati i one
odgajateljice koje još nemaju stalni
radni odnos u predškolskoj ustanovi
i mogu, ukoliko zadovolje sve uvjete, dobiti Potvrdnicu o uspješnom
završenom Seminaru, no mandat za
provođenje vjerskog odgoja moći će
dobiti tek kada dobiju i rješenje o stalnom radnom odnosu.
Teološko-pastoralni seminar
za volontere u hospicijskim kućnim posjetima ponuđen je kao mogućnost ukoliko se prijavi dovoljan
broj zainteresiranih i predviđeno je
da traje dvije godine. Namijenjen je
svima onima koji se žele obrazovati i osposobiti za rad sa starijima,
bolesnima i nemoćnima pružanjem
odgovarajuće njege. Uz to seminar
ima za cilj osvijestiti činjenicu kako
pomažući svima koji su u potrebi,
pružanjem palijativne njege, služimo
samom Gospodinu. Sve je više bolesnika koji se u zadnjem stadiju života
otpuštaju na kućnu njegu i razumljivo
je da bolesnici svoje zadnje trenutke
žele provesti sa svojom obitelji, no je
li sama obitelj uvijek spremna na to?
Ovim se seminarom želi osposobiti
polaznike da se u svom volonterskom
radu znaju nositi sa određenim situacijama koju bolest i nemoć donose te
da znaju odgovoriti na zahtjeve kako
bolesnika tako i njihovih obitelji.
DOGAĐANJA
Nadbiskup Tamarut:
Drag, revan i vjeran pastir
O
bljetnica smrti posljednjeg riječko-senjskog nadbiskupa dr. Antona Tamaruta, 28.
lipnja tradicionalno je obilježena misom
zadušnicom koju je u riječkoj katedrali predvodio
nadbiskup Ivan Devčić koji ga je naslijedio na čelu
riječke Crkve. Uz brojne svećenike na misi je sudjelovao i gospićko-senjski biskup Mile Bogović,
također nasljednik nadbiskupa Tamaruta koji je
upravljao i područjem danas samostalne biskupije
osnovane prije gotovo 11 godina.
dinala Josipa Bozanića. Osim njega autori radova
su Anton Tamarut ml., Franjo Velčić, Milan Šimunović, Franjo Glasnović, Marko Medved, Nikola Uravić, Mile Pecić, biskup Mile Bogović, Ivan Milovčić,
Emil Svažić, Milan Špehar a donosi se i riječ riječkog nadbiskupa Ivana Devčića. Nadbiskup Tamarut
je obilježio Crkvu u Rijeci na kraju dvadesetoga
stoljeća, stoljeća u kojem je Rijeka najprije postala
biskupijskim, potom nadbiskupijskim i metropolitanskim središtem. On je uistinu bio čovjek riječke
metropolije, kao svećenik Krčke
biskupije djelovao je dugi niz godina u središnjim metropolitanskim
ustanovama (Sjemeništu i Visokoj
bogoslovskoj školi), potom kao
nadbiskup koadjutor i naposljetku
10 i pol godina kao riječko-senjski
nadbiskup i metropolita.
nton Tamarut rođen je 1.
prosinca 1932. u Novalji na
otoku Pagu. Školovao se u
Zagrebu, Pazinu, Rijeci i Rimu gdje
postiže doktorat crkvenog prava i
magisterij iz liturgike. Nakon povratka u domovinu djeluje u Malom
Lošinju te u središtu biskupije u
Krku kao suradnik krčkog biskupa
Karmela Zazinovića te predavač na Visokoj bogoslovnoj školi u Rijeci. Papa Ivan Pavao II. imenovao
ga je 1986. šibenskim biskupom, no nakon manje
od dvije godine upućuje ga u Rijeku gdje postaje
koadjutorom tadašnjem riječko-senjskom nadbiskupu Josipu Pavlišiću. Početkom 1990. preuzima
upravu tadašnje prostrane Riječko-senjske nadbiskupije koju će voditi u burnim vremenima prijelaza iz komunizma u demokraciju, godinama rata
u kojima je velik dio dijeceze ostao pod srpskom
okupacijom s velikim brojem prognanika i izbjeglica. Nadbiskup je osobno posjećivao ratište, vojnike i izbjeglice, a velika je pomoć stradalnicima
došla sa strane nadbiskupijskoga Caritasa kojega
je organizirao zajedno sa svojim suradnicima. U
godinama kada su se otvarale nove mogućnosti za
djelovanje Crkve formirao je velik broj laika koji su
bili u stanju kvalitetno preuzeti nove, ponajviše
vjeronaučne zadaće. Osnovao je nekoliko novih
župa, a podržao je osnutak Gospićko-senjske biskupije koja je osnovana upravo u vrijeme njegova
preminuća.
Preminuo je 28. lipnja 2000. godine te je
pokopan u grobnici riječko-senjskih nadbiskupa
u katedrali svetog Vida. Svojom službom u mnogočemu je zadužio riječku mjesnu Crkvu, riječku
crkvenu pokrajinu ali i šire, uzevši u obzir djelovanje na razini Biskupske konferencije Jugoslavije
i Hrvatske. Nadbiskup Tamarut bio je treći i zadnji
nadbiskup s titulom riječko-senjskog nadbiskupa;
njegov nasljednik mons. dr. Ivan Devčić, u izmijenjenim granicama nadbiskupije, imenovan je za
riječkog nadbiskupa.
Ur.
Sporazum o
suradnji za
palijativnu skrb
R
iječka nadbiskupija, Primorskogoranska županija i Grad Rijeka
1. srpnja u Nadbiskupskom domu u
Rijeci potpisali su Sporazum o suradnji pri pokretanju ustanove za
palijativnu skrb čiji će osnivač biti
nadbiskupijski Caritas. Stacionar
kapaciteta 15 kreveta za osobe u
posljednjem stadiju bolesti trebao
bi se urediti na adresi Tizianova
15, u bivšim prostorima Teologije
u Rijeci. Sporazumom se definira
A
P
Ovaj, za sada, pionirski pothvat
u Hrvatskoj, uređenjem prostora
dobit će preduvjete za početak
rada. Građevinski radovi započet
će već u tjednu nakon potpisivanja
Sporazuma i trebali bi biti gotovi do
kraja kalendarske godine, a izvodi
ih AB gradnja iz Karlovca.
P
otpisnici sporazuma, nadbiskup
dr. Ivan Devčić, župan Zlatko
Komadina i gradonačelnik mr. Vojko Obersnel istaknuli su vrijednost
i potrebu takve ustanove koje za
sada još nema u Hrvatskoj. Upravo
činjenica da rad ustanove za palijativnu skrb nije još detaljno definiran
zakonom otegotna je okolnost pri
određivanju načina rada i sustava
financiranja. Suradnja ovih triju institucija u budućem radu ustanove
za palijativnu skrb bit će definirana
naknadno, posebnim sporazumom.
Kriteriji za primanje bolesnika u stacionar bit će medicinski i socijalni,
kako bi najpotrebnijima omogućili
dostojanstvene posljednje dane
života. Potpisnici su se složili da je
ovo još jedan primjer dobre i nužne
suradnje Crkve i društvenih institucija.
9 Broj 6/443 2011.
Na kraju mise biskupi i svećenici pomolili su
se na grobu pokojnika u riječkoj katedrali. Nakon
mise predstavljen je i zbornik radova sa znanstvenog skupa održanog u Rijeci prošle godine u povodu 10. obljetnice smrti mons. Tamaruta, pod naslovom “Drag, revan i vjeran pastir”.
redvodeći večernju misu uoči svetkovine apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla, nadbiskup
Devčić u propovijedi je povezao djelovanje
nadbiskupa Tamaruta s apostolskim uzorima. „Sva
su trojica, Petar, Pavao i nadbiskup Anton, bili apostoli Isusa Krista. Sličnosti idu i dalje, pa možemo
reći da su sva trojica vjernike, svaki na svome mjestu i u svoje vrijeme, učila zakonu Gospodnjemu i
kako po njemu živjeti u danim okolnostima. Sva su
trojica također, poput Petra i Ivana u večerašnjem
čitanju iz Djela apostolskih, u ime Isusa Krista
ohrabrivali i u život vraćali uzete i hrome, prognane i marginalizirane, žalosne i ucviljene. Sjetimo
se samo koliko je prilika za to imao naš blagopokojni nadbiskup u vrijeme Domovinskog rata, kada
mu je povjereno stado bilo nemilosrdno udareno
progonstvom i neizvjesnošću, što je mnoge učinilo
duhovno i u svakom drugom pogledu nemoćnima
i hromima.”
Nakon mise predstavljen je Zbornik o mons.
Tamarutu o kojem su govorili dr. Marko Medved,
koji je i urednik knjige, dr. Iris Tićac te dr. Nikola
Vranješ. Riječ je o djelu koje sabire dvanaest radova iznesenih na prošlogodišnjem simpoziju održanom prigodom desete obljetnice smrti. Zbornik su
izdali Teologija u Rijeci, Riječka nadbiskupija i Glas
Koncila, a među ostalim prilozima tu je i onaj kar-
kako su uređenje prostora i troškovi
rekonstrukcije u iznosu od oko 8,5
milijuna kuna u nadležnosti Nadbiskupije dok bi Županija i Grad u
jednakom omjeru trebali financirati
opremanje prostora do vrijednosti
od 2.000.000 kuna.
DOGAĐANJA
Knjiga o ulozi dubrovačkog
biskupa u obrani grada
Nakon predstavljanja u Dubrovniku i Zadru, Rijeka je treći grad koji u sebi nosi brojne poveznice s
mons. Puljićem i Dubrovnikom, posebno u ratno vrijeme. Pomorskim koridorom Rijeka - Dubrovnik u
napadnuti je grad stizala humanitarna pomoć.
K
njiga o sadašnjem zadarskom nadbiskupu mons. dr. Želimiru Puljiću, „Ohrabri se, narode moj - Djelovanje biskupa dubrovačkog
mons. dr. Želimira Puljića u razdoblju pada komunizma i Domovinskog rata 1990.-1993.“ predstavljena je 16. lipnja u dvorani Nadbiskupskog doma u Rijeci. Autor i povjesničar dr. Jakša Raguž u knjizi je,
uz ostalo, sabrao govore, propovijedi i druge dokumente iz tog ratnog
razdoblja, koji svjedoče o ulozi biskupa Puljića u obrani Dubrovnika. O
knjizi su govorili gospićko-senjski biskup dr. Mile Bogović, kancelar Dubrovačke biskupije mons. Ivan Šimić, autor dr. Raguž te nadbiskup Puljić.
U glazbenom dijelu svečanosti nastupio je katedralni zbor „Cantores Sancti Viti“, a dobrodošlicu gostima i izlagačima uputio je domaćin, riječki
nadbiskup dr. Ivan Devčić.
Biskup Bogović istaknuo je vrijednost knjige kao povijesnog izvora,
jer u njoj su sakupljeni dokumenti važnog razdoblja dubrovačke i hrvat-
ske povijesti. „To je pokušaj da spasimo našu povijest. Nažalost često
nam nedostaju ovakvi izvorni dokumenti“, rekao je biskup.
Knjiga obuhvaća zbivanja u vrijeme 3 ratne godine u Dubrovniku te
godinu koja prethodila njima. Zbog toga je podijeljena u 4 dijela koji nose
naslove godišnjih doba. Prvi dio knjige, pod nazivom “Jesen komunizma”,
obuhvaća razdoblje od 1989. kada je dr. Želimir Puljić imenovan dubrovačkim biskupom, pa do kraja svibnja 1990., kada je došlo do demokratskih promjena u Hrvatskoj. Drugi dio knjige, nosi naslov “Proljeće novih
sloboda”, a treći, “Zima agresije”, čini glavninu knjige i obuhvaća razdoblje od svibnja 1991. do studenog 1992., kada je Hrvatska vojska uspjela
deblokirati Dubrovnik i osloboditi cijeli prostor dubrovačke biskupije.
Četvrti dio knjige “Ljeto slobode” posvećen je sagledavanju šteta koje je
dubrovačkoj biskupiji nanio srbo-crnogorski agresor. „Metaforu godišnjih doba koristili su već brojni romani. Ali ova knjiga nije roman nego
surova stvarnost“, rekao je biskup Bogović.
akon predstavljanja u Dubrovniku i Zadru, Rijeka je treći grad koji
u sebi nosi brojne poveznice s mons. Puljićem i Dubrovnikom, posebno u ratno vrijeme. Mons. Šimić, ravnatelj biskupijskog Caritasa u ratnim danima, podsjetio je na pomorski koridor Rijeka - Dubrovnik
kojim je u napadnuti grad stizala humanitarna pomoć. Zahvalio je tom
prilikom i gradskim i crkvenim vlastima, posebno lučkoj upravi i svima
koji su na mnoge načine pomogli Dubrovnik.
Autor knjige dr. Raguž govorio je o njezinom nastanku istaknuvši
kako nakon nje nitko neće moći dovoditi u pitanje ulogu Crkve i biskupa
u ratnim danima obrane Dubrovnika i stvaranja Hrvatske države. Kako
govori i sam naslov knjige, biskupov je prvi zadatak bio ohrabriti narod
i biti mu blizu.
Okupljenima se obratio i nadbiskup Puljić zahvalivši predstavljačima, ali i Rijeci te posebno onima koji su u tim ratnim danima bili, na bilo
koji način, blizu Dubrovniku.
D. D.
N
10 Broj 6/443 2011.
Jubilej Ruđera Boškovića
Veliki jubilej Ruđera Boškovića, tristota
obljetnica njegova rođenja, bio je povod svečane akademije održane 14. lipnja u Villi Angiolini
u Opatiji. U organizaciji Družbe Braća hrvatskog
zmaja i Hrvatskog muzeja turizma u opatijskoj vili
iz 19. stoljeća, u kojoj je muzej smješten, o jednom od najvećih hrvatskih znanstvenika i mislioca
govorili su predavači sa Sveučilišta u Zadru, a u
glazbenom dijelu nastupili su polaznici Glazbene
akademije Sveučilišta u Zagrebu, Područnog odsjeka Rijeka.
Dr. Josip Faričić s Odjela za geografiju zadarskog sveučilišta podsjetio je da je Ruđera Josipa
Boškovića, isusovca, rođenog u Dubrovniku prije
tri stotine godina 18. svibnja 1711., spomenuo i
Benedikt XVI. u svom govoru u zagrebačkom HNK.
„Papa je za Boškovića rekao kako on vrlo dobro
utjelovljuje sretnu svezu između vjere i znanosti,
koje se uzajamno potiču na propitivanje, koje je
istovremeno otvoreno, raznoliko, ali i sintetičko.
Njegovo najpoznatije djelo Teorija prirodne filozo-
fije, objavljeno u Beču, a zatim i u Veneciji polovicom osamnaestoga stoljeća, nosi vrlo znakovit
podnaslov „Prema jedinom zakonu postojećih
snaga u prirodi.“ U Boškoviću imamo analizu, imamo proučavanje mnogovrsnih znanstvenih grana,
ali imamo i strast za jedinstvom. A to je tipično za
katoličku kulturu, rekao je tada Papa obraćajući se
političkoj, znanstvenoj i društvenoj eliti u Zagrebu“. Dr. Faričić je govorio o Boškovićevim postignućima u prirodnim znanostima, posebno na po-
dručju geodetskih mjerenja. Podsjetio je na njegov
životnu put, pripadnost isusovačkom redu, studij
u Italiji i znanstvena putovanja Europom. „Od kada
je otišao u Italiju samo se jednom vratio u Dubrovnik“ rekao je Faričić te istaknuo da je Bošković uvijek ponosno isticao svoje hrvatsko porijeklo iako
su ga još u ono vrijeme mnogi prisvajali.
Dr. Marko Vučetić sa zadarskog Odjela za filozofiju govorio je o Boškovićevoj teoriji filozofije
prirode posebno o njegovoj teoriji sila. Njegova je
fizika bila pod utjecajem Newtona i Leibniza, ali
razvija svoju teoriju međudjelovanja tijela. Ispred
Družbe Braća hrvatskog zmaja, okupljene je pozdravio Goran Crnković podsjetivši da Družba djeluje na promicanju i očuvanju hrvatske kulturne
baštine i identiteta. Družba je osnovana u Zagrebu
1905., ali je raspuštena 1946. Obnovljena je u Zagrebu 23. lipnja 1990. u ozračju stvaranja demokratske Hrvatske. Okupljene u najstarijoj opatijskoj
vili pozdravila je i ravnateljica Muzeja turizma Mirjana Kos.
Danijel Delonga
DAN OBITELJI
Obitelj Frelih
Tata, kad će šesto?
Mladima poručujem da budu odgovorni, neka s ljubavlju nose i rađaju
djecu. Nije važno koliko ćete djece imati. Prvo voliš kao i peto, kao i deseto.
Piše: Vesna Drmić
N
Marina ima 45 godina. Rodom je iz Pakraca, radi
kao frizerka. Njezin suprug ima 50 godina, vojni je
umirovljenik, rodom iz Rijeke. Žive u stambenom
naselju u Gornjim Srokima, u Viškovu. Prostor
stanovanja od 60 kvadrata dijele sa svojom djecom.
Vedran (25), Slaven (22), Marin (16), Vedrana (7) i
Antonija (3).
pomoć zasigurno sakrament ispovijedi i euharistija. I župni dom nam je
širom otvoren.
Slavko se prisjeća Domovinskoga rata.
TATA: Najviše sam se približio Bogu u Korenici, za vrijeme Domovinskoga rata. Tamo sam izmolio najviše Očenaša, pitajući se gdje je zasjeda.
Kako rješavate sukobe?
TATA: Kod nas svađa nema. Mi se u par riječi razumijemo. Djeca nisu
čuli za svađu. Oni ne znaju što je to. Ono što je važno je da nikada jedan
drugome ne kontriramo. Ni ja supruzi, ni supruga meni.
MAMA: Među djecom je sada sve u redu. Nekad je bilo teško. Rat je
učinio svoje. Suprug je bio na ratištu. U to sam vrijeme samo razmišljala
što je s njim, gdje je. To se odrazilo na onu djecu koja su u tome rasli. Ali
prebrodili smo i to. Različiti karakteri dečki, vrijeme puberteta ovih koji
su sad odrasli… znali su se sukobljavati. Sad se uvažavaju. Vrijednosti
koje im usađuješ, kad-tad se pokažu.
Koja je vaša poruka mladim obiteljima:
TATA: Danas mladi često žive vanbračno jer nemaju stana, jer nemaju
posla. Nemaju, kao, uvjete. Ne naprave ulaznicu u brak. Žive u braku, ali
s izlaznicom. Nakon nekog vremena i odustanu od zajedništva. A djeci
treba izlaznica na pravi put, a ne izaći iz braka.
Mladima poručujem da budu odgovorni, neka s ljubavlju nose i rađaju djecu. Nije važno koliko ćete djece imati. Prvo voliš kao i peto, kao
i deseto.
MAMA: Ako ne vjeruješ, obuzme te strah. Danas je mladima teže jer
nema posla, ali Bog se uvijek pobrine za svoje. Ja znam da se uvijek sve
složi. Jedno je važno – ono što radiš radi sa srcem. Osloni se na Stvoritelja.
11 Broj 6/443 2011.
eke ljude viđamo redovito u prolazu, često na misi, znamo tko su
im članovi obitelji, a da ne dotaknemo bogatstvo njihovih duša.
Susret je uvijek obogaćenje. Mamu Marinu viđam duže vrijeme na
euharistiji. Dolazi s djevojčicama, dok jedan od sinova redovito poslužuje
oko oltara. Ono što me kod nje fascinira je rijeka nježnosti koja se slijeva
iz nje prema njenim djevojčicama, pa dotakne i sve oko njih. Nisam nikad
vidjela na njoj nestrpljivost, nikada čula glas ljutnje, ni iz nutrine. Ono što
bi žene zadivilo, njezina je mladolikost i djevojački stas za koji tolike
buduće mlade majke strahuju ako odluče životu reći da.
Na razgovor s obitelji Frelih krenuli smo na Dan državnosti. Znakovito, jer su stanari naselja veterani Domovinskoga rata, zaslužni što taj
blagdan proslavljamo dvadeseti put . Svi su ispred zgrada i zajedno slave.
Zastave su na istaknutim mjestima. Čuju se prigodne pjesme.
Brojnost djece u jednoj obitelji nikog ne ostavlja bez komentara. Što obično ljudi vama kažu?
MAMA: Slavka svi zovu Tata. Općenito, ljudi se čude, neobično im
je, čini im se nemoguće imati puno djece. Ljudi pitaju jesu li se djeca dogodila ili su planirana. Neki misle da smo vjerski fanatici. Događa se i da
nas ljudi upozore da nismo u redu prema starijoj djeci, kao da im nešto
uskraćujemo. I moj je otac imao troje. I tada su mu koješta govorili. On
je ponosan na svakog unuka. Ženska strana obitelji se malo pribojavala.
Žene su svjesnije teškoća. Ali samo u početku. I taj strah je nestao.
TATA: Moj je djed imao sedmero djece. Sve što je moji željeli je da
nama bude dobro. Bavim se kuglanjem, rekreativno. Kad sam blizu 600
poena, pitaju me: „Tata, kad će šesto?“ Vedran i Slaven su zaposleni i
velika su potpora obitelji. Divne su mlade osobe. U obitelji je najvažnije
da je mir, tolerancija.
Kako ste rješavali pitanje stanovanja?
MAMA: Kad sam bila trudna s trećim djetetom, više nismo mogli biti
kod roditelja. Suprug se upravo vratio iz rata. Svi su me pitali: „Nećeš
valjda roditi!?“ Jednom sam sjedila u nekom vrtu i promatrala preko puta
jedan stan i mislila u sebi o tom zatvorenom neiskorištenom stambenom
prostoru. Joj, pomislila sam, da mi je taj stan! Upomoć su uskočili naši
predivni kumovi. Ponudili su nam stan na korištenje…i to je bio baš stan
koji sam poželjela!
Tončica pjeva pjesmu iz vrtića, pleše…prekrasna djevojčica, plave kose,
velikih očiju.
MAMA: Poslije Marina, trećega djeteta, puno se toga promijenilo u
našim životima, na bolje. Ja sam se promijenila. Dogodio se neki „klik“
u meni. Odjednom sam postala spremna imati puno djece. Otvorila sam
se životu.
U sedmeročlanoj obitelji puno je posla? Kako nalazite vrijeme za sve što
želite učiniti?
MAMA: Vrijeme? Da… toga mi nedostaje. Stariju sam djecu razmazila… suprug pomaže u kuhinji. Ne gledam televiziju, osim u prolazu.
Dobra knjiga mi je samo želja, ali neostvariva dok je Tončica mala.
TATA: Bio sam svojevremeno kuhar na platformi, kuhao sam za dvjesto ljudi… nije mi problem kuhati za obitelj.
Što vas nosi, potiče u životu?
TATA: Naši su sinovi odrasli i jako sam ponosan na to kakvi su. Nisu
bahati, poštuju tuđe, prema drugima su tolerantni.
MAMA: Vrijednost koju smo gurali je : „Činite dobro!“ I možemo reći
da smo izgurali.
Što vam u životu znače Crkva i vjera?
MAMA: Meni je jako potrebna. Kad ne odem na misu, jako mi nedostaje . Volim biti u crkvi. Bilo je od župnika divnih gesta, ali mi je najveća
IZ POVIJESNE RIZNICE
Sveti Jakov apostol zaštitnik triju župa u
Riječkoj nadbiskupiji
Jadranovo - Sveti
Jakov Šiljevice
Nastanak crkve sv. Jakova u Jadranovu veže se
uz legendu prema kojoj je drveni kip sv. Jakova
apostola doplutao odnekud morem u predjelu
Trstena morem, a jednom je prilikom bio čak
bačen i u oganj, ali je ostao sačuvan
Piše: Goran Moravček
SVETI JAKOV U JADRANOVU
Svetome Jakovu apostolu u čast, čiji blagdan obilježavamo 25. srpnja, posvećene su u Riječkoj nadbiskupiji župe u Jadranovu, Opatiji i
Krmpotama. To ne čudi stoga što je u hrvatskome narodu sv. Jakov izuzetno omiljeni svetac
te su mu podigute u čast mnoge župe, crkve i
kapele, a njemu je u spomen posvećena i katedrala u Šibeniku, uvrštena u UNESCO-ov popis
svjetske kulturne baštine.
Jakov Zebedejev (stariji), a on se razlikuje
od Jakova Alfejeva (mlađega), koji je također jedan od apostola, spadao je zajedno s apostolima Ivanom evanđelistom i Petrom u krug najbližih Isusovih učenika. Relikvije sveca čuvaju se
u španjolskom gradu Santiagu de Compostela
(Sant Yago znači sveti Jakov), gdje je i pokopan
44. godine. Grad vječnog počivališta sv. Jakova
postao je jedno od najsvetijih mjesta Rimokatoličke Crkve što ga stoljećima pohode hodočasnici. Svetoga Jakova štuju vjernici svih kršćanskih crkava. Prikazuje se najčešće kao putnik sa
štapom u ruci i klobukom na glavi, a simbolizira
ga i morska školjka znana kod nas kao Jakobova vode i matice. Kapelanija je obuhvatila naselje
kapica.
Dirakovicu, Smokovo, Katun, Kloštar i Šiljevicu
u kojima je tada živjelo oko 400 žitelja. Marko
Marušić je bio prvi kapelan, a nakon njega Jakov
OPATIJA SV. JAKOVA KOD STUPA
Stoga što je sv. Jakov apostol osnovao prvu Brusić.
kršćansku crkvu u španjolskome mjestu Palos
(hrv. Stup) nekoć se i naša Opatija spominjala ŽUPNIK MATIJA BALAS
kao Abbatia Sti Jacobi ad Palum (in Palo, al Palo) GRADITELJ CRKAVA
ili Opatija sv. Jakova kod Stupa. Današnje naU doba biskupa Ivana Krstitelja Ježića (1789
selje je bilo znano i kao Abbatia Sti Jacobi de -1833.) osnovana je 1807. godine među mnogim
Preluca (a Preluchi) ili de Volosca, a sve da bi novim župama tadašnje Senjsko-modruške bise razlikovalo od Svetog Jakova Šiljevice, koje skupije i ova u Svetome Jakovu Šiljevici. Na posu poslije Drugoga svjetskog rata tadašnje ko- ticaj biskupa, koji je slijedio ideje jozefinizma,
munističke vlasti, nesklone svecima i vjeri, prei- a odlukom Ugarskoga kraljevskog namjesničkog
menovale u Jadranovo. Slično je postupljeno i u vijeća u Budimu, osnovano je 1807. godine čak
slučaju s imenima naselja Sveta Jelena (Dramalj), 49 novih župa, a nakon toga pa do Ježićeve smrSveti Kuzam (Vitoševo) i(li) Sveti Matej (Viško- ti 1833. osnovano je još pet novih župa. Kako
vo). Kako sam u jednom od prethodnih broje- navodi crkveni povjesničar dr. Emanuel Hoško,
va Zvona pisao o povijesnom razvoju opatijske kad je Ježić preuzeo upravu, biskupija je imala
župe, nekoć posvećene i Majci Božjoj, a tek od 51 župu, a potkraj njegova života brojila je 126
8. lipnja 2006. odlukom riječkoga nadbisku- župa, što znači da je tijekom njegove uprave
pa dr. Ivana Devčića sv. Jakovu apostolu, bavit osnovano 75 župa.
ćemo se ovom prigodom kratkom poviješću
Prvim župnikom biskup Ježić je imenovao
župe u Jadranovu.
Matiju (Matu) Balasa 1910. godine. Mate Balas je
Nekoć je područje današnje župe sv. Jakova rođen 3. travnja 1782. u Belgradu-Grižanama, a
apostola u Jadranovu (Šiljevici) pripadalo drev- mladu misu služio je 1805. Župnik Balas ostao
nom vinodolskom Driveniku. Samostalna kape- je u Svetome Jakovu Šiljevici tek dvije godine,
lanija osnovana je 1790. godine, a od tada se jer ga biskup šalje u Sv. Jelenu, današnji Dramalj,
12 Broj 6/443 2011.
LEGENDA O GRADNJI CRKVE
Nastanak crkve sv. Jakova veže se uz legendu prema kojoj je drveni kip sv. Jakova apostola doplutao odnekud morem u predjelu Trstena morem, a jednom je prilikom bio čak bačen i u oganj,
ali je ostao sačuvan. Prema predaji kip sveca je prvotno čuvan u Driveniku, a potom u kapelici
nad uvalom Lokvišće.
Kapela sv. Jakova spominje se 1732. godine kada biskup Benzoni naređuje da se zatvori, a
1738. traži njezin popravak. Namjesničko vijeće 1742. godine zaključuje da je kapelica sv. Jakova
na obali premala te da treba graditi crkvu između Kloštra i Šiljevice. Kad je Mate Balas kao prvi
župnik stigao u novoosnovanu župu sv. Jakova tamo nije bilo crkve, pa se služba Božja odvijala
u ribarskom spremištu, a “za kratko vrijeme podigne mladi župnik dostojnu crkvicu”. Radovi su
dovršeni prije nego što je Balas 1812. godine premješten za župnika u obližnju Sv. Jelenu.
PRIRODA OKO NAS
Sokol koji svoje ptiće
podiže u jesen
Zahvaljujući prvom ovoproljetnom prigodnom izdanju poštanskih
maraka na temu hrvatske faune domaćeg operatera – Hrvatskih pošta,
u prilici smo bolje upoznati se s jednim manje poznatim sokolom Eleonorinim sokolom
gdje je ostao u službi 21 godinu. Sagradio je dramaljsku župnu crkvu posvećenu sv. Jeleni djevici
i mučenici. Nakon toga postao je 1833. godine
župnikom u Hreljinu, a 1844. je imenovan kanonikom arhiđakonom u Bakru, gdje je 29. kolovoza
1853. i umro. Sahranjen je u kripti bakarske crkve
sv. Andrije.
Današnji oblik crkva je dobila 1888. godine
što je zabilježeno na kamenom dovratku južnoga
ulaza. U povišenom svetištu smješten je drveni
žrtvenik s kipom sv. Jakova. Obnova svetišta izvedena je 1997. godine zalaganjem župnika Miljenka
Vidasa. Svojevremeno je kip sveca zaštitnika bio
zastrt pomičnom slikom koja se mogla podizati
posebnim mehanizmom, ali toj se slici iz 1930.
godine koju je naslikao Milan Tomljanović, zagubio trag. Kako se čita na poleđini retabla, glavni
žrtvenik bio je podignut 1855. godine kao zavjet
za vrijeme haranja “bisne kolere” u doba župnika
Petra Cara, koji je župom upravljao od 1851. do
1871. godine. Oltar je izradio majstor Mathias Petrouvšić, a blagoslovio ga je Vjenceslav Šoić, tadašnji koadjutor s pravom nasljedstva (1861.) i kasniji
senjsko-modruški biskup (1869.-1875.). Kameni
oltar prema narodu i ambon novije su izrade, kao
i mramorne podloge na kojima stoje dva jednostavna obnovljena drvena pokrajna oltara posvećena Srcu Isusovu i Majci Božjoj Žalosnoj.
Crkveni toranj sagrađen je tek 1925., godinu
dana nakon što je bila osnovana samostalna općina Sveti Jakov Šiljevica. Na zvoniku su dva zvona - veliko od 321 kg iz 1924. s likom sv. Jakova i
natpisom “Prinosi naroda” te manje zvono od 50
kilograma.
Župni stan je sagradio župnik Juraj Štanfelj,
koji je upravljao župom od 1887. do 1898. godine.
Zaslugom ovog narodnog prosvjetitelja u selu je
počela s radom 1892. škola, sagrađena nedaleko
crkve. U Šiljevici je također djelovao župnik i narodni učitelj Pave Šekulja (1872. - 1875.), koji je
sahranjen na mjesnom groblju.
U mjestu su i dvije spomen-kapele. Starija,
zidana i pokrivena primorskim kamenom iz 1899.
godine posvećena je Srcu Isusovu. Kod groblja u
parku je kapelica Majke Božje, koju je 1928. godine podigao mještanin Paškal Perhat.
Piše: Alojzije Frković
S
okolovi nam nisu nepoznate danje gra- nih. Let im je aktivan. Iako znade lebdjeti na
bljivice. Sjetimo se samo vjetruše klikav- vjetru, nikad ne treperi kako to čini vjetruša.
ke koju ne ćemo susresti samo na Grob- Druževna je ptica. Ptica je selica. Na putu
ničkom ili Ličkom polju nego i u našem gradu, za Madagaskar prelijeće Sredozemno more.
gdje se znade gnijezditi na visokim zgradama Gnijezdi na liticama ponad mora stjenovitih
ili tornjevima. Svi se sokolovi odlikuju kratkim otoka i u kolonijama.
i snažnim nogama s dugačkim i oštrim pandžaDok većina ptica gnijezdi i podiže svoma, šiljastim krilima, oštrim kukastim kljunom te je potomstvo u proljeće, Eleonorin sokol to
nadasve oštrim vidom. Sve im je to potrebno čini u kolovozu i rujnu, što je, prema riječima
kako bi uspješno hvatali svoj prirodni plijen, autora teksta u propagandnom listiću ornitorazne ptice, manje sisavce pa
loga Guida Piasevolia, posve
i veće kukce, ovisno o svojoj
neobično u ptičjem svijetu sjeveličini. Pravi su majstori u hvaverne polutke. Za tu osobitost
tanju plijena, bilo u zraku ili na
ima, međutim, valjani razlog.
zemlji, na koje se strmoglavljuRiječ je o prilagodbi prehrani
ju velikom brzinom, ponekad
tog sokola malim pticama. U
većom od brzine jurećeg autokolovozu i rujnu populacije tih
mobila. Nije stoga čudo da su
ptica su najbrojnije i migrirajući
ih još stari Egipćani koristili za
preko Madagaskara i drugih
lov, a bosanski begovi najviše
manjih otoka na kojima se gnicijenili upravo sokolarstvo.
jezde sokoli, mladim je ptićima
Zahvaljujući prvom ovoosigurana najveća moguća koproljetnom prigodnom izDok većina ptica gnijezdi ličina hrane.
ako svojim tipičnim aerodidanju poštanskih maraka na
i podiže svoje potomstvo u
namičnim sokolskim izgletemu hrvatske faune domaćeg
proljeće, Eleonorin sokol
dom bitno ne odudara od
operatera – Hrvatskih pošta,
to čini u kolovozu i rujnu,
ostalih
manjih sokolova, Eleou prilici smo bolje upoznati
što je posve neobično u
norin
sokol
dužinom i oblikom
se s jednim manje poznatim
ptičjem svijetu sjeverne
svojih
krila
u
nekoliko podsjesokolom - Eleonorinim sokopolutke
ća na čiope, a držanjem pak
lom (Falco eleonorae), koji
na papigu! Dok drugi nama
po mnogo čemu odudara od
nama znanih sokolova. Dok je u svijetu ta poznati sokolovi (ima ih u svijetu 37 vrsta)
vrsta sokola rasprostranjena na jugu Europe, nose imena vezana uz njihovu veličinu (veliki i
na sjeveru i jugu Afrike te Madagaskaru, čija mali sokol), obojenosti perja (mrki sokol), krase ukupna populacija procjenjuje na oko 15 ju koji pretežito stane (krški sokol) i dr., s pratisuća parova (od čega je više od 80 posto u vom se pitamo odakle ovom sokolu takvo ime
Grčkoj!), u Hrvatskoj ima malo više od 0,5 kad ga primjerice stanovnici Komiže na Visu
posto svjetske populacije ili točnije 80-90 jednostavno zovu hmanzá, kao jedini izvorni
gnijezdećih parova. To i ne treba čuditi jer je hrvatski naziv. Prema već spomenutom PiaHrvatska na rubu prirodnog areala te vrste. sevoliu, vrstu je 1839. prvi opisao talijanski
Gotovo cjelokupna hrvatska populacija Eleo- prirodoslovac Giuseppe Gené nadjenuvši joj
norinog sokola nastanjuje otok Vis i Biševo te ime prema srednjovjekovnoj vladarici Eleonori
obližnje otočiće, a pojedini primjerci osmotre- d’Arborea, koja je u svom zakoniku – Carta
ni su na Palagruži i Jabuci. Ne čudi stoga da de Logu, prvi put u povijesti posvetila jedan
je ta vrsta upisana u Crvenu knjigu ugroženih članak zakonika zaštiti ptica grabljivica.
Kad je riječ o Eleonorinom sokolu u
ptica Hrvatske s oznakom EN, što će reći da
Hrvatskoj, novijim istraživanjima došlo se do
je ugrožena i zakonom zaštićena.
Eleonorin sokol spada u manje sokolove. spoznaje da je populacija unatoč brojnim poU duljinu mjeri 36-42 cm, raspon krila 87- tencijalnim opasnostima, posebice u novije
104 cm i mase 350-400g. Pernato ruho mu vrijeme, zasad stabilna, ali njezina općenita
je promjenjivo. Ima ih svjetlo i tamno oboje- malobrojnost upućuje na oprez.
I
13 Broj 6/443 2011.
Stoga što je sv. Jakov apostol osnovao prvu kršćansku
crkvu u španjolskome mjestu Palos (hrv. Stup) nekoć
se i naša Opatija spominjala kao Abbatia Sti Jacobi
ad Palum (in Palo, al Palo) ili Opatija sv. Jakova kod
Stupa. (Reljef sv. Jakova na zvoniku crkve u Opatiji,
rad Zvonimira Kamenara.)
Svećeničko ređenje u riječkoj katedrali
Svećenik spaja Boga i čovjeka
Nadbiskup je novim prezbiterima poručio da na svom svećeničkom putu stalno
uče od Krista i brinu za čovjeka.
“S
većenik je onaj koji uspostavlja vezu i odnos između ljudi i
Boga. Latinska riječ „pontifex“ znači upravo „graditelj mostova“. Svećenik je u tom smislu onaj koji spaja dvije obale, nebo i
zemlju, Boga i čovjeka“, rekao je riječki nadbiskup Ivan Devčić u propovijedi na svećeničkom ređenju trojice đakona, 25. lipnja u katedrali sv.
Vida. Ivan Milardović, Josip Blažotić i Tomislav Miletić novi su svećenici
u službi Riječke nadbiskupije i opće Crkve zaređeni pred brojnim vjernicima, rodbinom i kolegama svećenicima koji su ih pratili molitvama.
Ivan Milardović rođen je 1. studenog 1967. u mjestu Dobranje, Josip Blažotić, rođen 10. rujna 1983. godine, došao je iz njemačkog Tübingena, a
Tomislav Miletić, rođen je u Rijeci, 7. svibnja 1984. Četvrti ovogodišnji
mladomisnik Riječke nadbiskupije Stefano Cataldi, član neokatekumenske zajednice, već je zaređen za svećenika 29. svibnja u pulskoj katedrali.
Nadbiskup je novim prezbiterima poručio da na svom svećeničkom
putu stalno uče od Krista i brinu za čovjeka. „Kako bi svećenici, kao i
Crkva u cjelini, mogli potpuno ispuniti povjerenu im zadaću, moraju biti
poput Krista s ljudima na putu, to znači pratiti ih, dijeliti s njima tegobe
i nade njihova životnog putovanja, pitanja i sumnje, i sve to osvjetljavati Božjom riječju koja, kad je prihvaćena, rađa radošću i nadom. U tom
smislu nije dosta da mi, biskupi i svećenici, ali i Crkva u cjelini, samo čekamo ljude da dođu k nama po savjet i duhovnu pomoć nego im moramo
ići ususret, moramo s njima putovati. Izvršavanje vjerovjesničke službe
može, naravno, biti za naše suvremenike „šokantno“ i „provokativno“,
kao što je bilo i za Isusove jer je on nerijetko postupao i govorio drukčije
nego što je bilo uobičajeno i ustaljeno. Nije dobar navjestitelj Božje riječi
onaj koji prilagođava Riječ ljudskome mnijenju nego onaj koji mjeri ljudsko mnijenje njezinom mjerom.”
većenike je uputio i da uvijek budu u službi posredovanja Božjega
milosrđa prema slabima i grešnima. „To svećenik čini na dva načina.
Prvo, sakramentom pokore, koji se s pravom naziva sakramentom
Božjega milosrđa, a zatim i djelima ljubavi, tj. karitasa. Zato, dragi ređenici, budite radosni poslužitelji sakramenta pokore, ali također i oni
koji će u svojim župama i sredinama uporno promicati djelo milosrdnog
S
Tomislav Miletić, rođen 07.05.1984. u Rijeci. Mladu misu
proslavio je 26. lipnja u Kastvu (Riječka nadbiskupija).
Ivan Milardović, rođen 01. 11. 1967. u mjestu Dobranje
u Dalmatinskoj zagori. Mladu misu slavit će 17. srpnja u
Cerniku (Riječka nadbiskupija).
Josip Blažotić, rođen 10. 09. 1983. godine u Tübingenu
(Njemačka). Mladu misu proslavio je 10. srpnja u Krašiću
(Zagrebačka nadbiskupija).
Samaritanca koji nije nitko drugi nego sam naš Gospodin Isus Krist. On
se i u sakramentu pokore i po djelima naše ljubavi i solidarnosti sagiba
nad čovjekom koji je ranjen grijehom i bilo kojom slabošću“, zaključio je
nadbiskup.
14 Broj 6/443 2011.
Svećenički dan
Tri župe Bakarskog dekanata 22. lipnja
bile su domaćin Svećeničkog dana prezbitera Riječke nadbiskupije i Gospićko-senjske
biskupije. Šezdesetak svećenika okupilo se
ispred crkve BDM od porta u Bakru gdje im je
riječki nadbiskup i metropolit Ivan Devčić poželio da njihovo zajedništvo urodi plodovima
za druge. „Nasuprot egzistencije „za“, koja je
ljubav i nesebičnost, stoji egzistencija „protiv“
koja vodi u egoizam. Neka nas naš susret danas potakne da budemo ljudi koji su spremni
živjeti „za“. Svećenički dan kojega ove dvije
biskupije proslavljaju zajedno svjedoči da i nakon administrativne podjele Riječko-senjske
nadbiskupije postoji zajedništvo prezbitera.
Neka to zajedništvo bude zalog za vjernije i
bolje služenje i djelovanje u svećeničkoj službi.“
Nakon pozdrava domaćina, župnika Giuseppea Vosille te molitve, svećenici su pogledali znamenitosti Bakra, grada koji trago-
ve civilizacije bilježi još iz Rimskog
doba. Posjetili su crkvu sv. Andrije,
jednu od najvećih u Hrvatskoj, pretpostavlja se treću nakon zagrebačke i đakovačke katedrale. Današnji
oblik dobila je tijekom druge polovine 18. stoljeća i u prvoj polovini 19.
stoljeća, a posvećena je 28. kolovoza
1853. od izaslanika modruško-senjskog biskupa Ožegovića. Razloge za
gradnju tako velike crkve objasnio je
gospićko-senjski biskup Mile Bogović koji je
podsjetio da je u to vrijeme Bakar bio jedan
od većih gradova u Hrvatskoj i središte sjeverno-primorskog kraja. Posebnost ove crkve je
i kripta ispod svetišta s dva hodnika i 80-ak
grobova u koju su se zakapali ugledniji građani, kao i graditelj crkve biskup Vjenceslav Šoić.
Svećenici su u Bakru posjetili i frankopanski kaštel, Rimsku i Tursku kuću, te zatim
krenuli prema Podhumu i Jelenju. Posjetili su
groblje Podhumskih žrtava, streljanih od fašista te mjesto skore gradnje crkve sv. Maksimilijana Kolbea. U župnoj crkvi u Jelenju župnik i
dekan Sanjin Francetić govorio je o jelenjskom
župniku Srećku Blaževiću i njegovim kapelanima koji su bili mučenici komunističkog progona nakon Drugog svjetskog rata. Na kraju
dana posjetili su i Grobnik, drevnu utvrdu i
župnu crkvu gdje ih je pozdravio župnik Ivan
Friščić.
Svećeničko ređenje Šime Božića i Dine Rupčića
Graditi na Kristu znači
graditi na čvrstoj stijeni
Vi koji ste se oslonili na Krista ne smijete biti nijemi promatrači kada kraj vas muče nevinoga, nemate
pravo pilatovski oprati ruke pred osudom pravednika.
U
u iznošenju ljudskih slabosti, a zaboravlja na
žrtve i patnje koje time prouzrokuje. Vi koji ste
se oslonili na Krista ne smijete biti nijemi promatrači kada kraj vas muče nevinoga, nemate
pravo pilatovski oprati ruke pred osudom pra-
vednika. Poslani ste kao ovce među vukove, no
nikada ne smijete prihvatiti vučju ćud i logiku.“
U ime ređenika zahvalio se Šimo Božić a
ovo je nakon 10 godina bilo prvo svećeničko ređenje u Ogulinu.
Zvonko Ranogajec
Šimo Božić je rođen 10. prosinca 1986. godine u Zenici, Bosna i
Hercegovina, kao prvo dijete od ukupno četvero djece. Još ima jednog
brata i dvije sestre. Nakon rata 1996. godine doselio se s obitelji u
Korenicu gdje je završio osnovnu školu. Poslije osnovne škole upisao
je Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju u Zadru kao sjemeništarac
Gospićko-senjske biskupije u sjemeništu «Zmajević». Godine 2005. je
maturirao, te upisao filozofsko-teološki fakultet u Rijeci kao bogoslov
Gospićko-senjske biskupije. U svibnju ove godine je diplomirao. Na
blagdan Krštenja Gospodinova 9. siječnja 2011. godine u Gospiću je
zaređen za đakona i kao đakon je bio na pastoralnom praktikumu u
župi sv. Križa u Ogulinu.
Dino Rupčić, rođen je 23. studenog 1986. god. u Rijeci. Dolazi iz
župe Sv. Jurja mučenika kod Senja. Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju
završio je u zadarskom sjemeništu «Zmajević», nakon čega upisuje
studij teologije u Rijeci kao kandidat Gospićko-senjske biskupije.
Među kandidate đakonata i prezbiterata primljen je 2007. god. u
gospićkoj katedrali. Zaređen je za đakona 9. siječnja 2011. na blagdan
Krštenja Gospodinova u Gospiću. Nalazi se u Gospiću, gdje djeluje
kao vjeroučitelj u srednjoj školi te je bio na đakonskom praktikumu u
katedralnoj župi Navještenja BDM – u Gospiću.
15 Broj 6/443 2011.
U
župnoj crkvi sv. Križa u Ogulinu 9. srpnja
održano je svećeničko ređenje đakona
Šime Božića i Dine Rupčića. Uz Gospićko-senjskog biskupa mons. dr. Milu Bogovića
koji je đakone zaredio za svećenike misnom
slavlju nazočilo je 40 svećenika Gospićko-senjske biskupije i Riječke nadbiskupije kao i dvadesetak sjemeništaraca iz sjemeništa Zmajević
u Zadru te bogoslova s Teologije u Rijeci. Osim
toga župna crkva bila je prepuna župljana iz
župa ređenika. Svečanu liturgiju uzveličali su
veliki župni zbor župe sv. Križa pod vodstvom
s. Pankracije i uz orguljsku pratnju prof. Slavka
Barčiča te zbora mladih Glas ljubavi pod vodstvom Karle Tripalo.
„Dino i Šimo na kraju su dugog puta koji
je počeo kada su osjetili Božji poziv da krenu
prema svećeništvu, a što je bilo pripremano u
njihovim obiteljima i župnoj zajednici. Danas
osjećamo zahvalnost prema svima koji su ih
podržali na tom putovanju na kome nisu uvijek
nalazili ugažene staze i uređene putove, već su
savladavali mnoge prepreke u sebi i oko sebe.
Čestitajmo im na ustrajnosti i uspješno pređenom putu , jer nas Gospod stalno iskušava, a na
tom putu neki su klonuli, umrli i onemoćali. No,
i to je korisno za našu Gospićko-senjsku biskupiju jer nas neprestano drži budnima u molitvi
i prošnji“, istaknuo je na početku mise biskup
Bogović obraćajući se ređenicima.
homiliji je biskup izrazio ređenicima zahvalu jer su povjerovali da im je život na
čvrstom tlu ako se oslone na Isusa Krista. „On je kamen temeljac na kojem njihova
životna građevina čvrsto stoji, on je stijena koja
odolijeva svim olujama i svakom nevremenu,
što su ređenici dobro procijenili i što trebaju
naviještati i drugima. Danas se proklamiraju
vrijednosti izvan Krista, sada su najveće jedne
a sutra će biti druge. Žalosno je kada vidimo
visoke dužnosnike na proslavi u jednoj šumi u
kojoj nije bilo ništa od onoga što se spominje ,
kada vidimo da se okupljaju na mjestu zločina, i
kada u temelje stavljamo pijesak koji voda nosi
ili eksploziv koji stalno prijeti. Takve se građevine dižu po cijelom svijetu. Graditi izvan Krista
znači graditi na pijesku a graditi na Kristu znači
graditi na čvrstoj stijeni, istini. No, mi ipak živimo u svijetu koji nas zapljuskuje svojim duhom
i valovima u kome će uvijek biti vremena za osuđivanje nevinih i hvaljenje zločinaca, kada će se
osuđivati branitelje, a podržavati krivce za tisuće nevinih života. Živimo u svijetu koji uživa
MEDICINSKI KUTAK
Alergija
na
sunce
Priredio: dr. Ivan Host
Nakon kontakta sa sunčevim zrakama u koži počinje fotokemijska reakcija koja izaziva promjene u
funkciji i strukturi stanica kože, te promjene u protoku krvi kroz kožu.
S
vi životni procesi na zemlji ovise o sunčevu svijetlu. Nepobitno je
da se puno bolje osjećamo za lijepog sunčanog dana nego kada
je oblačno i tmurno. No ima osoba koje teško podnose sunce. Pri
izlaganju direktnom sunčevom svijetlu reagiraju sa javljanjem osipa po
koži. Radi se ustvari o više vrsta osipa koji su uzrokovani djelovanjem
ultraljubičastih zraka sunca na kožu. No često ih skupno nazivamo
alergijom na sunce.
Uzrok su UV-A zrake
Oko polovine ukupnog sunčevog zračenja spada u vidljivi dio sunčevog spektra. Oko 40 % otpada na infracrveni spektar, a preostalih
10% spada u biološki najaktivnije ultraljubičasto zračenje. Prema dužini
vala ultraljubičasto (UV – ultravioletno) zračenje se dijeli na tri područja:
UV-A (od 320 do 400 nm), UV-B (od 280-320 nm) i UV-C (od 200-280
nm) zračenje. UV-C zračenje na sreću ne dopire do površine zemlje.
UV-B zračenje uzrokuje opekline od sunca i tamnjenje kože. Kod dugotrajnog izlaganja UV-B zrakama dolazi do kroničnih oštećenja kože.
UV-A zrake dolaze na povšinu zemlje u vrlo malim količinama. Upravo
se njih smatra odgovornim za javljanje alergija na sunce. Nakon dugotrajnijeg izlaganja UV-A zrakama dolazi do ubrzanog starenja kože.
Alergije na sunce sve češće
Nakon kontakta sa sunčevim zrakama u koži počinje fotokemijska
reakcija koja izaziva promjene u funkciji i strukturi stanica kože, te promjene u protoku krvi kroz kožu.
Alergija na sunce je sve češća. Prvenstveno su pogođene žene
od 20 do 60 godine života. Uzroci za to su nepoznati. Najvjerovatnije
sunčeva svijetlost aktivira neki antigen u koži na koji onda organizam
reagira. Dok je svaka osoba ugrožena od opeklina od sunca - alergija
na sunce se javlja samo kod određenih osoba najčešće onih koje imaju
sklonost alergijama. Također je alergija na sunce neovisna o tipu kože
dok se opekline od sunca javljaju prvenstveno u osoba svjetlije puti.
Alergijska reakcija na sunce počinje najčešće drugi ili treći dana
nakon prvog sezonskog sunčanja ili intenzivnijeg izlaganja suncu.
Osoba osjeća izraziti svrbež, nakon toga se javlja na pogođenim mjestima crvenilo kože te ponekad i osip koji sliči aknama te mjehurići.
Osip se javlja prvenstveno na koži ruku, lica, ramena i natkoljenicama.
Kako se zaštiti
• Odjeća Od štetnog djelovanja sunčevih zraka najbolje štiti dobra odjeća. Po mogućnosti treba pokriti sve suncu dostupne dijelove
tijela. Iako je to ljeti nekad vrlo teško - sjetimo se beduina i njihova načina odijevanja koji im omogućuje da već tisućljećima odolijevaju suncu pustinje. Naravno ne trebamo se odijevati kao beduini - no to ne znači da ne trebamo malo više pripaziti kod odijevanja.
Posebno je važna dobra kapa koja štiti glavu i vrat od sunca.
• Sunčanje Prvih dana intenzivnijeg izlaganja suncu treba posebno paziti. Kožu treba polako prilagođavati na sunce. U svakom
slučaju treba izbjegavati najjače podnevno sunce. Treba uvijek imati na pameti da ste i u hladu izloženi sunčevim zrakama koje se
reflektiraju od raznih površina. Zato i u hladu pazite da primjenite zaštitne mjere.
16 Broj 6/443 2011.
• Kreme Sredstva za zaštitu od sunčevih zraka (kreme, ulja, mlijeko za sunčanje ....) moraju biti vodootporna sa što višim zaštitnim
faktorom. Ova sredstva moraju imati posebno djelotvorne filtere za UV-A i UV-B zrake - po mogućnosti mineralne (fizikalne), a ne
kemijske. Treba ih na kožu nanijeti pola sata prije izlaganja suncu, te ih nakon kupanja ponovno nanijeti. Pažnja!: Ponovno nanošenje
sredstva za sunčanje ne produžuje preporučeno vrijeme izlaganja suncu! Sredstva za sunčanje imaju svoj rok upotrebe i kvare se.
Zato se preporučuje svake godine koristiti nova sredstva za sunčanje.
• Lijekovi Neki lijekovi kao nuspojavu imaju svojstvo da povećavaju osjetljivost na sunčeve zrake. Zato dobro proučite koje lijekove
uzimate i konzultirajte se sa Vašim obiteljskim liječnikom dali se smijete izlagati suncu. Ukoliko idete na kupanje ili na sunčanje nemojte prethodno koristiti razne dezodoranse ili drugu kozmetiku. Oni također mogu povećavati osjetljivost na sunčeve zrake.
• Liječnik Ako se ipak javi alergija na sunce onda se javite svom obiteljskom liječniku ili u turističku ambulantu. Postoje kreme i masti
koje će ublažiti tegobe.
CRKVENA GLAZBA
NAPOMENE ZA
DOBRO PJEVANJE
Prije pjevanja, važno je s razumijevanjem pročitati tekst i promeditirati ga. Kada pjevamo važno je
prisjetiti se da se obraćamo Bogu, nismo samo profesionalni pjevači i glazbenici.
Priredila: Andrejka Srdoč
G
N
Gregorijansko pjevanje je pjevanje tišine, nastaje u tišini
i molitvi. I u našim bučnim gradovima kada pjevamo
gregorijanske pjesme ili druge liturgijske pjesme sjetimo
se tišine samostana, jer Bog se manifestira jedino u
tišini. Prije pjevanja dobro je napraviti koju vježbicu ili
vokalizu upjevavanja. Treba imati na umu da je sveta
glazba sveta tajna, liturgijski čin, pjevana molitva.
treba prelaziti bez portamenta s note na notu. Zadnje note ne smiju izgubiti intezitet jer se inače intonativno pada i usta moraju biti otvorena
sve do kraja pjesme koliko zahtjeva zborovođa. Zadnje note ne smiju biti
kratke i odsječene, nego malo produljene. Slovo N na kraju riječi (npr.
Amen) mora i dalje zvučati i izlaziti lagano iz nosa, s jezikom prislonjenim na nepce.
Crkva kao zgrada je mjesto kulta, a ne kazalište ili dvorana za koncerte. Često puta se nakon završne pjesme na misi priča i zabavlja. Kad
završi pjesma vjernici bi se trebali razići u šutnji i ostaviti da odzvanja
duhovnost i mir.
U izvršavanju ovih ideja, pozivam sebe samu i svoje pjevače na: poniznost, dosljednost i tišinu.
Upisi u Nadbiskupijsku školu za crkvenu
glazbu u Rijeci 2011./12.
Nadbiskupijska škola za crkvenu glazbu u Rijeci, već četvrtu
školsku godinu otvara upise svima koji su zainteresirani za
smjer liturgijske glazbe.
Prijave se primaju do kraja rujna u tajništvu škole.
Za više informacija možete se obratiti:
Tajništvo riječke Nadbiskupijske škole za crkvenu glazbu
ul. Ivana Pavla II, br. 1. 51000 Rijeka
Mob telefon.: 091/9752909
E-mail: [email protected]
Andrejka Srdoč, mr. art., voditeljica škole
17 Broj 6/443 2011.
regorijansko pjevanje je pjevana molitva Crkve, dakle glas mora
biti uvijek lagan, legato (povezan) i ponizan. Kada se želi izraziti
radost slavlja, glas mora biti intenzivniji, ali pjevanje nikad ne smije biti preglasno ili kako mi kažemo ne smije se pjevač „derati“. To može
vjernike iritirati ili stvoriti dojam nadglašavanja između puka i zbora. Nije
dobro da se stvara ozračje neugode ili čak nervoze, jer „deranje“ odvraća
pažnju od molitvenog stava i sabranosti za vrijeme euharistijskog slavlja.
Prije pjevanja, važno je s razumijevanjem pročitati tekst i promeditirati ga. Kada pjevamo važno je prisjetiti se da se obraćamo Bogu, nismo
samo profesionalni pjevači i glazbenici. Čak i oni koji nemaju dar vjere,
moraju se ponašati i vladati svojim ponašanjem i odijevanjem u skladu
liturgije.
Gregorijanski koral kao i crkveno pjevanje ne traži aplauze, ako bi
takvo što bilo, neka se zaplješće na kraju mise ili koncerta, ali ne u liturgiji.
Što se tiče kretanja po crkvi, neka se pjevači kreću smireno bez gledanja uokolo pozdravljajući poznanike ili isticati se kako bi došli do izražaja. Trebaju biti ponizni i svjesni da izvršavaju jedan važan liturgijski ili
kulturni čin, profesionalno i umjetnički.
Važno je razgovijetno izgovarati tekst, tekst pjevane molitve može
biti vrlo osobno proživljen, ali mora biti razumljiv onome koji sluša, važno je pronaći ravnotežu između osobne interpretacije i komunikacije pogotovo kod pjevanja psalama.
U psalmodiji, treba držati dobro intonaciju ako je melodija na jednom recitativnom tonu, ne pjevati bez snage i sporo, nego biti prisutan
ne samo glasom nego i umom i srcem, ako znamo što pjevamo. Kvaliteta
pjevanja će se automatski podignuti.
Kod nas je uvriježena praksa presporog pjevanja na misama i također ako su u pitanju psalmi ili gregorijanski koral silabičko pjevanje koje
ne trpi davanje naglasaka svakom slogu (npr. pjesme Klanjam ti se smjerno, Divnoj dakle i slično). Važno je pjevati, kako je već rečeno lagano,
povezano i razmišljati da se pjeva Riječ.
Vokal A ne smije biti pre otvoren, nego ga treba držati lagano kao
O. Vokal I treba pjevati razmišljajući na njegovu grafičku formu, dakle
vertikalan I, jer inače ako ga izgovaramo kao O bit će intonativno nizak.
ije dobro pjevati iz grla, kada je melodija viša treba promijeniti
registar tj. usmjeriti ton koji izlazi iz glave (tzv. kopfton). Na taj
način će biti bolja intonacija. Kad je melodija uzlazna, unutarnji
prostor usne šupljine treba čim više otvoriti i pjevati na vokalima. Posebnu pažnju treba pridodati visokim notama koje su često u „falšu“ jer ne
držimo dovoljan intenzitet glasa i koncentraciju u izvođenju.
Kada pjevamo naglasak trebamo staviti na naglasak i ritam riječi koja
ima naravno svoj akcent. Note ili neume služe samo da bi bolje izrazile
tekst, dakle pjevanje će imati „ritam riječi“ ne silabički (ritam izgovorenog teksta je ritam pjevanog teksta). U gregorijanskom pjevanju treba
odrediti fraze teksta i na početku pjevati u zaletu kako bi se došlo do
vrhunca akcenta i krenulo prema kraju kada se odmorimo udahom. Unutar fraze, neume treba povezivati, a za to je potrebno dobro poznavati
melodiju, te dok se pjeva jedna nota već okom treba gledati unaprijed
slijedeću.
U intervalima terze, quarte, quinte… ne povezivati tonove glisando
kao u opernom pjevanju, nego uz pomoć hipotetičkog H ispred vokala
OBITELJSKI PREDAH
Tajna
18 Broj 6/443 2011.
Od nje sunce počinje igrati „školice“ na vrućoj stazici. Izut ćeš sandale i produžiti bosa. Tako si suncu još bliža.
Ponekad zamišljaš život kao dugo, bezbrižno ljeto, kao polagan hod stazom na
kojoj se igra sunce. A tvoje je srce tajna čije
dubine poznaje samo On. Ponekad sjedneš ispod bora i osluškuješ treptaje svake
pojedine iglice. Nastojiš odgonetnuti šapat
borova.
Ali tvoje srce ostaje ti vječnom tajnom.
Želiš istražiti dubine morske i sakupiti zanimljive oblutke. A djeliće svoga srca razdaješ da bi ih potom danima sabirala. Svu
tu ispunjenost i sreću u tebi može sakupiti
samo On. Jer poznaje dubine tvoga srca.
Hodaš tim ljetom svjesna svoje različitosti i odsutnosti uobičajenih želja. Malo te
što uobičajeno, svakodnevno može učiniti
radosnijom. Jer je tvoje srce duboka posuda. Nosiš svoju tajnu kroz dug, isuviše
osunčan ljetni dan. Od nje sunce počinje
igrati „školice“ na vrućoj stazici. Izut ćeš
sandale i produžiti bosa. Tako si suncu
još bliža. Ostavit će svoje tople poljupce na
koži. Pokušavaš čuti mrmor i pjesmu mora,
ali se bojiš tajni svoga srca.
Jer njegove dubine dotiče samo On blagošću i ljubavlju svojom.
Sandra Oršanić Šimunić
DODIJAVANJA STAROG PROFESORA
Otpočinite malo!
“Hajdete i vi u osamu, na samotno mjesto, i otpočinite malo.” (Mk 6,31)
Te Isusove riječi iz evanđelja često se u govoru Crkve koriste kao poziv
na obnovu duha, na povlačenje u kojem čovjek može susresti sebe i Gospodina.
Ova je evanđeoska poruka u tijesnoj povezanosti i s nedjeljom - neradnim danom, i s našim godišnjim odmorima. Bilo bi dobro da se u svim
okolnostima našeg života znademo odmoriti u Isusu, na njegov način.
To je stanje poniranja u sebe, to je vrijeme koje čovjek odvoji za sebe,
za svoju dušu. “Dođite k meni svi vi umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.”
(Mt 11,28) Dođite k meni svi vi kojima je svega dosta i ja ću vas utješiti!
Ja sam s vama!
I još u evanđeoskom odlomku čitamo: “Bijahu kao ovce bez pastira.”
(Mk 6,34) Ta je slika snažna opomena današnjem čovjeku. Metafora ne
govori o ovcama bez hrane, bez pašnjaka ili bez vode, nego o ovcama
bez pastira. Isusova sažalnost nad mnoštvom prepoznaje ljude koji nisu
gladni kruha, mogućnosti rada i zarade, nego smisla i istine o sebi. Imati
pastira znači pripadati. Nismo li katkada u svojim stalnim brigama i svojim stalnim trčanjima nalik stadu koje je izgubljeno na pašnjacima obilja?
U Bogu-pastiru i u počivanju u Njemu iznova otkrivamo svoj iskon i svoj
cilj.
“Hajdete i vi u osamu, na samotno mjesto, i otpočinite malo.”
Priredio: Dario Miletić
Iz prošlosti Rijeke
Gradski mostovi
Na području našeg grada imademo mnogo
mostova o kojima se već pisalo. Danas ćemo
spomenuti neke nepoznanice, bolje dogodovštine.
Glavni središnji most u gradu sagrađen je
od dva dijela, svaki dio zaseban, na principu
vage. Veći dio je iznad rijeke, a manji dio je na
tvrdom tlu. Manji dio mora imati težinu luka nad
vodotokom. Sanduk na kopnu morao je zato
dobiti težinu koja je bila predvidiva ugradnjom
željeznih tračnica. Poznavajući grad iskopali
smo tlo na Plumbumu, gdje je bila ljevaonica
olova i iz zemlje izvadili šljaku (otpad olovne rudače), koja je zamijenila skupo željezo.
Pred svečanim otvorenjem mosta, kojeg je
otvorio predsjednik države s poljskim maršalom, Rječina je presušila, a otpaci i smeće došli
su na vidjelo. Dobio se nalog - očistiti korito.
Rok je bio prekratak, a zadatak sporan. Pribjeglo se triku. Ispod mosta zabile su se gredice,
a na njima daske. Stvorila se brana i voda nije
oticala. Narasla razina vode pokrila je otpatke i
smeće i time je zadatak bio obavljen.
Max Peč
OBITELJSKI PREDAH
Božje postojanje
(egzistencija)
Ljubav nadilazi zahtjeve našeg
razuma i zapreke naših sumnji,
ljubav «vidi», «dodiruje» i
«razgovara» sa svojim osjetilima.
«Kad bih rekao da vjerujem u
Boga, rekao bih premalo jer ja ga ljubim. Ljubiti nekoga je mnogo više nego
vjerovati u njega». Ovu je izazovnu misao izrekao svećenik don Lorenzo Milani koji se proslavio polovicom prošlog
stoljeća (umro je 1967.) svojim inovativnim metodama u pastoralu i pedagogiji. Bezbroj puta tijekom života svećenici
i obični kršćani ispovijedaju svoju vjeru
u liturgiji i u razgovoru s bezvjercima
tvrdeći ponosno «Ja vjerujem u Boga».
Time nastojimo dokazati nama samima
i drugima da Bog postoji, da djeluje u
povijesti pojedinca i čitavoga čovječanstva, utječemo se njemu u našim potrebama, molimo da nam oprosti naše grijehe i propuste. Ali malo ih je koji mogu
iskreno reći da ljube Boga onom svježinom i puninom što samo zaljubljena
duša poznaje. Tko je iskreno zaljubljen
ne treba dokaza za postojanje ljubljene osobe, jer ljubav nadilazi zahtjeve
našeg razuma i zapreke naših sumnji,
ljubav «vidi», «dodiruje» i «razgovara»
sa svojim osjetilima.
Američki je pjesnik Ezra Pound tu
istinu izrazio ovim stihovima: «Ljubio
sam Boga svoga kao onaj koji, još dijete u svom srcu,/ traži nježne grudi na
kojima počivati,/ ljubio sam Boga svoga kao djevojka svog zaručnika...». Na
istu temu nadoveže se i misao velikog
židovskog teologa Martina Bubera.
Poljski židov David Ben Gurion (18861973), jedan od osnivača Izraelske države, kad se povukao u mirovinu počeo
je razmišljati o pitanjima vjere, a bio je
ateist cijeloga života, te je raspravljao
s glasovitim teologom i htio je shvatiti razloge njegove žive vjere. Na kraju
duge rasprave Buber mu reče: «Kad
bi bila riječ samo o Bogu o kojem se
može govoriti i raspravljati, onda ne bih
niti ja vjerovao; ali, pošto je riječ o jednom Bogu s kojim mogu govoriti, zbog
tog razloga ja vjerujem u njega». Nema
naime razgovora bez prisutnosti sugovornika, a prisutnost nije samo ona
materijalna, fizička, ona je isto tako realna kada je duhovna i osjećajna. Ako
je sugovornik nedokučiv i nepristupačan u svojoj transcendentnoj dimenziji,
on treba pristupiti svom subesjedniku
ili darom vjere ili svojom prisutnošću u
ljudskom obliku.
M. S.
Mladi bračni parovi
Zaplešimo zajedno
Ovogodišnji ciklus uključivao je 9 radionica od rujna do svibnja u kojima su
polaznici pod vodstvom psihologa i teologa, Lahorke Jurčić, Darka Sambola i
Tomislava Tomasića kroz razne teme stvarali čvrste i zdrave temelje na kojima
počiva mlada obitelj.
Riječki nadbiskup mons. dr. Ivan
Devčić uručio je 47 potvrdnica polaznicima programa praćenja mladih bračnih
parova pod nazivom „Zaplešimo zajedno“. Naime, Ured za obitelj Riječke nadbiskupije već sedmu godinu organizira
tematske i iskustvene radionice kroz
preventivni program praćenja mladih
bračnih parova u 4 odgojne predškolske
ustanove: Jaslice „Mima“, Dječji vrtić
„Nazaret“, Dječji vrtić „Zvjezdica mira“ i
Dječji vrtić „Zvončica“.
Ovogodišnji ciklus uključivao je 9 radionica od rujna do svibnja u kojima su polaznici pod vodstvom psihologa i teologa, Lahorke Jurčić, Darka Sambola i Tomislava Tomasića kroz razne teme
stvarali čvrste i zdrave temelje na kojima počiva mlada obitelj.
Prilikom uručivanja riječki se nadbiskup Ivan Devčić osvrnuo na nedavni posjet svetog oca Benedikta XVI. te prenio njegovu poruku o obitelji kao „kućnoj crkvi“ – da obitelji žive euharistiju, da
mole i da prenose ljubav kao temelj zajedništva obitelji i da u svemu tome obiteljima treba pomoći.
Osim uručivanja potvrdnica mladim roditeljima, nadbiskup Devčić je uručio i 26 potvrdnica mladima, srednjoškolcima koji su ove godine završili program Udruge „Moja obitelj“ pod nazivom „Tko
sam ja i što želim biti?“. Kroz taj se program, čije su se radionice održavale u Salezijanskoj gimnaziji
u Rijeci pod vodstvom psihologa Tanje Stanić Brdar i u Srednjoj školi „A. Barca“ u Crikvenici pod
vodstvom teologa Arsena Badurine, te pedagoginja Jasminka Pribanić u župi sv. Lucije u Kostreni,
mladima pružala podrška u istraživanju vlastite osobnosti, identiteta u različitim životnim situacijama, u jačanju samopouzdanja te u razvoju komunikacijskih vještina bitnih za uspješan i kvalitetan
život u društvu. Koliko su zapravo mladi danas važni, podsjetio je i nadbiskup Devčić na riječima
pape Benedikta XVI. koji je u Zagrebu rekao da je njegova zadaća učvršćivati braću u vjeru kao što je
tu zadaću Isus povjerio Petru i svakom njegovom nasljedniku, ali su hrvatski vjernici, posebice mladi,
tijekom njegova posjeta Zagrebu učvrstili njega u vjeri.
Tijekom zajedničkog susreta mladih obitelji kratko predavanje je održala i psiholog Ivanka Živčić Bečirević, profesor na odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Rijeci, na temu „Kako unaprijediti bračne i obiteljske odnose?“ u kojem je istaknula realna očekivanja od braka i komunikaciju
kao glavne temelje za uspješan brak.
B. Š.
Knjiga Victora Siona
BIBIOTEKA VERBUM
„Predanje Bogu. Tajna istinske slobode“
Nakladna kuća Verbum objavila je knjigu Victora Siona „Predanje Bogu. Tajna istinske slobode“. Nakon što je u izvrsno prihvaćenoj knjizi Živjeti sadašnji trenutak čitateljima otkrio tajnu
svakodnevne radosti, poznati duhovni pisac Victor Sion u ovoj svojoj novoj knjizi nudi daljnji
poticaj i pomoć na putu kršćanskoga i ljudskoga ostvarenja.
Progovarajući o tome na koji način pomiriti vlastitu slobodu i vlastite težnje s onim što nam
se događa, Sion na vrlo suvremen način obrazlaže i tumači ulogu božanske providnosti. Na tomu
temelju, gradeći i istodobno spajajući drevne duhovne uvide s novim psihološkim spoznajama,
autor čitatelja upućuje na to kako ostvariti istinsku slobodu i kako svaki trenutak živjeti u miru
i radosti.
Knjiga pripada nizu od četiri knjige pod naslovom Za duhovni realizam. Riječ je o želji autora
da u četiri opsegom nevelike knjige na pristupačan i utemeljen način pruži prikaz temelja duhovnoga života, daleko od svih fundamentalizama i pojednostavljenosti kojima danas obiluju knjige
slične tematike.
Započela velika ljetna akcija u svim Verbumovim knjižarama:
Od 1. do 31. srpnja iskoristite pogodnosti ljetne akcije za ljeto uz Verbumove knjige
Nakladna kuća Verbum i ove je godine pripremila ljetnu akciju za sve ljubitelje dobre knjige.
U svim knjižarama Verbum kao i na web knjižari www.verbum.hr možete ostvariti čak 50 % popusta na svaku drugu kupljenu knjigu u nakladi Verbuma.
19 Broj 6/443 2011.
ISKRICE ISTINE
GOSPIĆKO-SENJSKA BISKUPIJA
Gospić
20 Broj 6/443 2011.
O odnosima
papa i Hrvata
kroz povijest
Gost posljednje ovosezonske
tribine „Mladi petak“ u Kulturnom
informativnom centru u Gospiću u
organizaciji župe BDM i grada Gospića bio je Gospićko-senjski biskup
mons. dr. Mile Bogović. On je govorio o temi „Pape i Hrvati u prošlosti
i sadašnjosti“. Tribinu je moderirao
i dao uvodni osvrt katedralni vikar
u Gospiću don Anđelko Kaćunko.
Pape su od stoljeća sedmog pa sve
do stvaranja samostalne Hrvatske
dali značajan doprinos u važnim
političkim i kulturnim događajima,
a spomenuta tema nedovoljno je
poznata i eksploatirana.
Biskup Bogović je dao presjek
odnosa papa i Hrvata počevši od
Ivana IV. Dalmatinca koji je 640.
godine poslao opata Martina po
moći istarskih i dalmatinskih mučenika. Papa Ivan VIII. je 7. lipnja
879. godine odgovorio na pismo
hrvatskom knezu Branimiru koje
je imalo snagu priznanja Hrvatske. Papa Grgur VII. poslao je u
1075. godine kralju Zvonimiru krunu u Solin, dok je papa Aleksandar
III. 1117. godine zbog nevremena
na putu u Veneciju bio prvi papa
koji je stao na hrvatsko tlo, odnosno Zadar. Papa Inocent IV. Dao je
31. ožujka 1248. godine povlasticu
senjskom biskupu Filipu za bogoslužje na narodnom staroslavenskom jeziku i pismu glagoljici.
Svoj presjek biskup Bogović je
završio osvrtom na posjete zadnjih
dvaju papa, pet posjeta Ivana Pavla
II., tri puta Hrvatskoj i dva puta
Bosni i Hercegovini te zadnjem posjetu Benedikta XVI. Papine poruke, a posebno ove zadnje daju nam
odgovore na mnoge dileme.
Izmišljanjem incidenata ovih
dana želi se umanjiti snaga tih poruka. Kod najjačih udaraca kroz
našu povijest oslanjali smo se na
Boga i Svetu Stolicu, a kroz patnje
smo sačuvali mnoge vrednote koje
je Zapad izgubio. Zato mi pred skori ulazak u EU trebamo shvatiti da
u Europi nema moralnih Sinaja već
se iz nje u Hrvatsku znaju uvoditi poganske i nekršćanske norme.
U vrijeme dolaska pape viđena je
bolja Hrvatska koju je u nama papa
probudio. Vjerujmo u bolju Hrvatsku i bolju mladež, zaključio je biskup svoju tribinu koju jer uveličao
gospićki duhovni band Angelus.
Zvonko Ranogajec
Senj
Biskupijski susret ministranata
U Senju i Krivom Putu 21. lipnja održan
je godišnji biskupijski susret ministranata
Gospićko-senjske biskupije u organizaciji generalnog vikara biskupije mons. mr. Tomislava Šporčića i domaćeg župnika dr. Richarda
Pavlića. U dopodnevnom dijelu u nazočnosti
preko 200 ministranata i dvadesetak svećenika na čelu s biskupom održano je pokorničko bogoslužje, procesija ministranata
kroz Senj i misno slavlje u senjskoj katedrali
Uznesenja BDM. U popodnevnom dijelu susreta održan je rekreativno-sportski dio i
druženje.
Središnji senjski trg Cilnica bio je prepun ministranata iz svih župa biskupije na
kome im je biskup Mile Bogović održao kraće predavanje o povijesti ovog starog biskupijskog središta i njegovom značaju u crkveno-duhovnoj povijesti Hrvatske s težištem na glagoljašku baštinu i sjemenište. Slijedila je procesija i misa u senjskoj
katedrali Uznesenja BDM.
Biskup se osvrnuo i na nedavni posjet pape Benedikta XVI. Hrvatskoj te izrazio zadovoljstvo na slici koju su
mladi pokazali. To su bili mladi koji teže višim duhovnim idealima, a ne samo razbibrigi, veselju i plesu. To su mladi
koji se savjesno pripremaju za život, rekao je biskup te ministrante istaknuo kao osobe koje su glavni suradnici
svećenicima kod oltara ili žrtvenika, a koje je privukla simbolika i značaj prostora oko oltara. Time ćete još više rasti
u zajedništvu, zaključio je biskup.
Objed i sportsko rekreativni dio održan je u župi Gospe Snježne na Krivom Putu. U nogometnim natjecanjima
prvo mjesto osvojio je Ogulin ispred Korenice i Drežnik Grada.
Zvonko Ranogajec
Cerovnik
Prvi broj godišnjaka Cerovnik s portretima
dvaju zadnjih papa
Župa Uzašašća Gospodinova u Cerovniku u Ogulinskom dekanatu izdala je na sam blagdan svog nebeskog
zaštitnika prvi broj župnog godišnjaka Cerovnik koji je naslovnicom vezan za dva zadnja pape Ivana Pavla II. i Benedikta XVI. Kako u uvodniku ističe urednik Cerovnika, a ujedno i upravitelj župe pop Antun Luketić, zahvaljuje se
blaženom papi Ivanu Pavlu II. „što smo ostali i opstali u ovoj župi na prvoj crti bojišnice te što nam je on podario
našu biskupiju i našeg prvog biskupa Milu Bogovića. Papi Benediktu XVI. se zahvaljuje što u bremenitim vremenima
raznih kušnji iz «napredne Europe» kojima se pokušava slomiti hrvatski duh i uništiti duša, svojim dolaskom dolazi
blagosloviti obitelji te time ojačati naše ljudsko, crkveno i narodno zajedništvo.“
Godišnjak Cerovnik donosi brojne podatke vezane za blaženog Ivana Pavla II kao i podatke o vezama Josepha
Ratzingera i Hrvata.
Z. R.
Modruš
Novi broj godišnjaka Modruš
Povodom blagdana nebeskog zaštitnika drevne župe Modruš Presvetog Trojstva objavljen je ovogodišnji broj
istoimenog godišnjaka Modruša, koji je izišao već osmu godinu za redom. Nakladnik ovog lista koji prati župna i
ostala relevantna događanja vezana za sadašnjost i prošlost ovog mjesta i župe je Katedra čakavskog sabora Modruše odnosno njen predsjednik Zvonko Trdić koji je u ovom broju obavio najveći dio posla oko pripreme materijala
odnosno brojnih svjedočenja.
Osmi broj Modruša poseban je u odnosu na prethodne, koliko po broju stranica, čak 180 po čemu ima oblik
knjige, toliko po potresnim svjedočanstvima još živih Modrušana za vrijeme Drugog svjetskog rata i svih patnji,
razaranja i ubojstava koji su doveli do raseljavanja ovog ponosnog mjesta. Pred rat općinsko središte nije nakon rata
doživjelo vraćanju starog sjaja.
Modruš na početku donosi pozdravnu riječ župnika Modruša dr. Željka Blagusa kao i načelnika općine Josipdol
kojoj pripada Modruš Zlatka Mihaljevića.
Godišnjak Modruš donosi i prikaz o Modruškim sportašima, projektu Dječjeg vrtića Josipdol „Naš kraj“ kao
i program sanacije starog grada Modruša od strane Ministarstva kulture. Na kraju se prezentira bogata aktivnost
Katedre čakavskog sabora Modruše , njihova bogata izdavačka i seminarska djelatnost ali i problemi financijske
prirode koji su onemogućili izdavanje 4. broja Modruškog zbornika u 2010. godinu u kojoj je Katedra ipak izdala
epohalno izdanje cjelovitog govora Bernardina Frankopana Modruškog „Govor za Hrvatsku“. Modruš na kraju prezentira i rad KUD Gradine iz Modruša.
Z. R.
GOSPIĆKO-SENJSKA BISKUPIJA
Trošmarija
Udbina
Gospićko-senjski biskup Mile Bogović predvodio je 2. srpnja tradicionalno 218. bdijenje u svetištu Gospe
od Utjehe koje se održava od davne 1793. godine kada je tadašnji papa Pio VI. svetištu dao bulu kojom se hodočasnicima izriče oprost grijeha. Pred više od tisuću hodočasnika iz Ogulina, susjednih župa kao i Generalskog
Stola, Slunja, Bosiljeva i susjedne Slovenije, suslavili su upravitelj svetišta don Željko Kuten, župnik i dekan ogulinski mons. mr. Tomislav Rogić i više svećenika ogulinskog dekanata. Suslavio je i župnik iz Vinice u Sloveniji
Joža Rački i don Giovanni Trussina iz Trsta.
Biskup je razmišljajući o Blaženoj Djevici Mariji kao
tješiteljici ukazao na činjenicu da je ona u svom naručju
baš kao i starac Šimun držala spasitelja svijeta, Isusa Krista. Iako je bio spasitelj, od mnogih je bio osporavan, u
čemu je veliki apsurd svijeta koji ga je odbio. Isus koji je
navještavao spasenje i bolji svijet imao je puno poklonika
i sljedbenika, no bilo je i onih koji su ga odbili. Farizeji i
saduceji zaustavljali su dobrotu i ljubav, no to se događa i
danas kao i do kraja svijeta. Biskup je zatim istaknuo dva
dominirajuća pogleda na narod, onoga gdje se narodu pomaže, za njega se živi i umire, što pokazuje Isus Krist ali i
drugi pogled gdje je narod samo za upotrebu i korištenje.
Narod je tima dobar dok ga trebaju a ako ne, odbacuju ga
kao svjetinu. Isus je uvijek služio narodu u što je ugradio
i oproštenje grijeha. Biskup je zatim ukazao na čest farizejski odnos prema Hrvatskoj pri čemu se stalno ističe
preko medija kriminal i lopovluk, no prešućuje se ono dobro u narodu. Pronađimo u našem narodu sljedbenike
Isusa Krista, one koji slušaju glas Crkve. Takvih srećom ima što se najbolje vidjelo za posjeta pape Hrvatskoj.
Tiho i kršćanski 400 tisuća Hrvata je pokazalo osjećaj plemenitosti za poruku crkve. To je put spasenja kao i
naša mladež dan ranije koja je pokazala spremnost preuzeti odgovornost za svoju budućnost. U Zagrebu smo
pokazali da želimo biti vođeni tih duhom Crkve i spasenja.
Zvonko Ranogajec
Vojnovac
Blagoslov kipa sv. Antuna
U subotu 18. lipnja u mjestu Vojnovcu u filijalnoj kapeli sv. Antuna u župi Cerovnik u Ogulinskom dekanatu
svečano je obilježen blagdan sv. Ante, a tom prilikom je blagoslovljen novi kip najštovanijeg sveca svijeta sv.
Antuna Padovanskog. Ujedno to je bila misa zahvalnica za susret sa svetim ocem Benediktom XVI. kao i misa
zahvalnica za završetak školske i vjeronaučne godine
Misu je predslavio vojni kapelan HRZ u Zagrebu pater Viktor Grbeša u suslavlju brojnih svećenika Ogulinskog dekanata na čelu s mjesnim župnikom popom Antunom Luketićem. Misi su nazočili domaći vjernici,
tijekom zadnjeg rata doseljeni iz Bosne i Hercegovine kao i hodočasnici iz susjednih župa. Župnik Luketić na
početku je uz brojne vjernike pozdravio i dio pravoslavnih obitelji iz Vojnovca koje su nazočile misi. Nakon
čitanja litanija sv. Ante pater Grbeša blagoslovio je veliki kip sv. Antuna Padovanskog, inače dar nacionalnog
marijanskog svetišta u Mariji Bistrici. Tim činom mjesni župnik a ujedno i upravitelj svetišta Gospe od Čudesa u
Oštarijama pop Antun Luketić vidi čin jačanja vjere i suradnje između dva svetišta kojim će ojačati vjera i ponos
mjesnih vjernika. Nakon blagoslova kipa ispred osnovne škole održana je procesija do kapele gdje je služena
sveta misa.
Pater Grbeša je govoreći o velikom svecu riječi božje se zapitao što bi nam on danas poručio. Najvažnije
je bližnjemu uputiti dobru riječ, jer ružna riječ ranjava. Sv. Ante žudi da obnovimo srce u ljubavi i to Božjom
riječju. Očistimo svoja srca i raširimo ih prema bližnjemu, zaključio je propovjednik. Na kraju mise predstavnik
mjesnih vjernika Marko Jularić poklonio je manji kip sv. Ante predsjedniku DPD Sv. Marko Križevčanin koji su
pomogli oko postavljanja novih klupa u kapelici sv. Antuna.
Z. Ranogajec
Tounj
Blagoslov mosta i turističke kuće
Blagdan sv. Ivana Krstitelja nebeskog zaštitnika župe Tounj u Ogulinskom dekanatu ove je godine uz
proslavu patrona župe i dana općine bio u znaku i blagoslova obnovljenih i otvorenih objekata Tounja. Misno
slavlje predslavio je katedralni vikar u Gospiću don Anđelko Kaćunko u suslavlju mjesnog župnika fra Slavena
Mijatovića i brojnih svećenika Ogulinskog dekanata.
Nakon mise održana je svečanost blagoslova i otvaranja obnovljenog tounjskog dvokatnog mosta na Jozefinskog cesti iznad rijeke Tounjčice kao i otvaranja i blagoslova turističko-prodajne kuće u blizini mosta ponad
rijeke Tounjčice.
Obred blagoslova mosta obavio je don Anđelko Kaćunko nakon čega su brojni uzvanici otkrili biste četiriju
rimskih vojnika koji su nekada krasili taj most, kao i dvije ploče posvećene graditeljima tog mosta, pukovniku
Vinku Struppiju 1777. godine i majoru Josipu Kaetanu Knežiću koji je 1843. godine obnovio Jozefinsku cestu i
izgradio gornji kat mosta po čemu je on postao jedinstven u svijetu. Don Anđelko je kasnije u nazočnosti načelnika općine Ivice Sopeka blagoslovio i novu turističko-prodajnu kuću u kojoj će se nuditi autohtoni proizvodi i
suveniri tounjskog kraja (kipovi mosta i rimskih vojnika, kuća iz Orljaka i sl.).
Z. Ranogajec
Priprema za
proslavu Dana
hrvatskih
mučenika
Odbor za proslavu Dana hrvatskih
mučenika na Udbini održao je svoj redoviti godišnji sastanak u cilju priprema
za proslavu Dana hrvatskih mučenika.
Ove godine 10. rujan će imati posebnu
težinu jer će se nakon prošlogodišnjeg
blagoslova, crkva ove godine posvetiti.
Sastanak je održan pod predsjedanjem
gospićko-senjskog biskupa Mile Bogovića uz radno vodstvo predsjednika
Odbora Tomislava Šporčića kao i svih
članova odbora. Ispred ekonomskotehničkog pododbora ekonom biskupije Nikola Turkalj i udbinski župnik fra
Nediljko Knezović, ispred liturgijskoceremonijalnog pododbora gospićki župnik i dekan mons. Mile Čančar, ispred
liturgijsko-glazbenog mons. mr. Tomislav Šporčić i Ivan Prpić Špika i ispred
pododbora za medije Zvonko Ranogajec. Sastanku je prisustvovao i kancelar
biskupije Marinko Miličević i kao gost
bivši tajnik i kancelar, a sada gvardijan
franjevačkog samostana u Dubravi fra
Draženko Tomić.
Nakon pozdrava biskupa Bogovića
i čitanja zapisnika s prošlogodišnjeg sastanka od strane kancelara Miličevića,
biskup Bogović je dao osvrt na prošlogodišnju proslavu. Zatim su dogovoreni svi detalji oko ovogodišnje proslave
koja će se održati posljednji puta u
subotu 10. rujna. Naime odlukom HBK,
a na prijedlog kardinala Bozanića, Dan
hrvatskih mučenika od 2012. godine će
se obilježavati u zadnjoj suboti u kolovozu, između Dana žrtava totalitarnih
režima 23. kolovoza i dana Krbavske
bitke 9. rujna. Misno slavlje predslavit
će nadbiskup i metropolita zagrebački
kardinal Josip Bozanić. I ove će godine
na početku pripadnici motociklista
branitelja prinijeti kamenje sa stratišta
diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine
na kojima su u prošlosti stradali Hrvati.
Kao i svake godine proslava Dana hrvatskih mučenika će početi u 9 sati križnim
putem s Krbavskog polja, a nakon mise
koja će se prvi puta održati u crkvi uslijediti će koncert na platou ispred crkve.
I ove godine slavlje će uzveličati
združeni zbor biskupije koji će nastupiti
na koru nove crkve. Uoči same proslave
prigodnim plakatima i posebnim proglasima će se vjernici biskupije pripremiti
za veliko slavlje, a krajem kolovoza će se
u Gospiću održati konferencija za tisak.
Na njoj će se predstaviti kalendar hrvatskih mučenika za narednu godinu koji
će imati temu Pape i Hrvati.
Z. R.
21 Broj 6/443 2011.
Biskup predvodio bdijenje u svetištu
Gospe od Utjehe
RIJEČKA NADBISKUPIJA
22 Broj 6/443 2011.
Pastoralne
promijene
Zbog pastoralnih razloga i potreba i
ove je godine došlo do promjena u službama Riječke nadbiskupije. Nove će službe preuzeti 19 svećenika, a promjene će
stupiti na snagu krajem srpnja i početkom
kolovoza. Pet župa dobit će nove župnike
ili upravitelje, a njih također 5 nove župne
vikare.
U službama nadbiskupije šest je
novih imenovanja. Dugogodišnji ekonom
mons. Ivoslav Linić bit će razriješen službe ekonoma s krajem kalendarske godine.
Njegovu službu 31. prosinca ove godine
preuzet će vlč. Piotr Modrzejewski, koji će
se do tada uvoditi u službu. Od vlč. Modrzejevskog službu nadbiskupovog tajnika
preuzet će vlč. Velimir Martinović.
Vlč. Matija Matičić imenovan je biskupskim vikarom za pastoral. Dr. Milan
Špehar postao je upravitelj biblioteka Riječke nadbiskupije te duhovni asistent za
studente laike na Teologiji u Rijeci. Dr. Nikola Vranješ razriješen je službe župnika u
Ičićima i imenovan povjerenikom za sveučilišni pastoral. U župu Uznesenja BDM u
Rijeci doći će kao župnik mr. Mario Gerić,
koji je imenovan i povjerenikom za liturgijski pastoral i crkvenu glazbu, a ostaje i na
službi ravnatelja Metropolitanskog pastoralnog instituta. Dosadašnji župnik Uznesenja BDM Siniša Vujčić odlazi na studij
crkvenog prava u Rim.
Do promjena je došlo i u drugim
župama. Dr. Dražen Volk iz Veprinca razriješen je službe župnika i profesora na
Teologiji u Rijeci i svoj će svećenički put
nastaviti među redovnicima Družbe Isusove. Na upražnjena mjesta u Veprincu i
Ičićima kao župni upravitelj dolazi vlč. Jaroslaw Wilczynski, dosadašnji župni vikar
u Jelenju. Župnik župe Uznesenja BDM u
Crikvenici vlč. Anto Aračić odlazi za župnika u Mrkopalj, a vlč. Slobodan Bunoza,
dosadašnji mrkopaljski župnik, novi je župnik Uznesenja BDM u Crikvenici.
Vlč. Marko Kopić sa službe župnog
vikara u riječkoj župi sv. Romualda i Svih
Svetih odlazi na istu službu u Jelenje. Vlč.
Matija Žugaj razriješen je službe župnog
vikara u Viškovu i poslan na studij crkvenog prava u Veneciju. U župi Srca Isusova
na Zametu službe vikara razriješen je o.
Siniša Štambuk, a na njegovo mjesto dolazi
o. Ivan Vinkov. O. Ivan Androić zamjenjuje
župnika vlč. Stjepana Brlečića u župama
Ledenice, Zagon i Krmpote za vrijeme njegova liječenja.
Trojica ovogodišnjih mladomisnika,
po običaju, preuzeli su službe župnih vikara. Vlč. Josip Blažotić služit će u župi
BDM Karmelske na Donjoj Drenovi, vlč.
Ivan Milardović na Viškovu, a vlč. Tomislav
Miletić u župi sv. Terezije na Donjoj Vežici. Četvrti mladomisnik vlč. Stefano Cataldi
poslan je na studij dogmatike u Rim.
Do još ponekih promjena vjerojatno
će doći unutar redovničkih zajednica na
području Riječke nadbiskupije.
Sporazum o zamjeni zemljišta
Gradit će se groblje i crkva
Riječka nadbiskupija i Grad Kastav 30. lipnja u Nadbiskupskom domu u Rijeci potpisali su sporazum o zamjeni
zemljišta. Sporazum je, kako su istaknule obje strane, prvenstveno u interesu građana, a potpisali su ga nadbiskup
Ivan Devčić, kastavski župnik Franjo Jurčević i gradonačelnik Kastva Ivica Lukanović.
Prema tekstu sporazuma Riječka nadbiskupija Kastvu je ustupila zemljište površine 27.000 četvornih metara
za novo groblje na području Ćikovo, a u zamjenu je dobila teren za gradnju nove župne crkve u naselju Rešetari.
Dogovoreno je i da se u okviru novog groblja predvidi 3.500 četvornih metara za gradnju sakralnog objekta. Nadbiskup Devčić istaknuo je zadovoljstvo sporazumom od kojega će korist imati lokalna
zajednica, a za Crkvu je važno da se u novim
i rastućim naseljima predvidi mjesto za sakralni objekt. S obzirom na ubrzano širenje
novih naselja oko Kastva predviđa se da će
u bliskoj budućnosti biti potrebno osnovati
i novu župu.
Zadovoljstvo je izrazio i župnik Jurčević
zaključivši kako je dobro da se crkveno zemljište iskoristi na dobrobit mještana. Gradonačelnik Kastva tom je prilikom istaknuo
kako je ovim sporazumom za sljedećih 100
godina riješeno uvijek neugodno pitanje
grobnih mjesta te najavio da bi uskoro mogli
započeti i radovi.
Posvećen kameni oltar u
obnovljenoj škrljevskoj crkvi
Ovogodišnja svetkovina Presvetog Srca Isusova u Škrljevu bit će zabilježena u povijesti župe. Tog prvog dana
u mjesecu srpnju svečanim misnim slavljem u 18.30 sati posvećen je novi kameni oltar i ambon što je i vrhunac višegodišnje temeljite obnove crkve. Obnova je započela 1998. godine povodom obilježavanja stogodišnjice gradnje.
Napravljena je nova fasada, betonska ploča i krov, uređen je okoliš, restaurirani su vrijedni vitraji, a prošle godine
postavljen je novi mramorni pod i okrečeni su zidovi.
Misno je slavlje predvodio, te posvetio oltar i ambon, riječki nadbiskup Ivan Devčić. Uz župnika Škrljeva Tadiju
Tomkića i bakarskog dekana Sanjina Francetića, sudjelovali su i drugi svećenici dekanata te bivši župnik Škrljeva
Petar Belanić pod čijom upravom je učinjena potpuna obnova crkve. Asistirali su bogoslovi riječkog sjemeništa, a
misno slavlje pjesmom je pratio međužupni zbor „Trisagion“.
Nadbiskup Devčić u propovijedi je govorio o velikoj Božjoj ljubavi koja se počela otkrivati u Starom zavjetu,
a potpuno se objavila u Isusu Kristu koji je sve žrtve nadomjestio žrtvom vlastitog tijela te se kao pomirnica za
ljudske grijehe prikazao Gospodinu na križu. Nadbiskup je istaknuo važnost oltara, simbola živog Krista i ambona. „Oltar nas podsjeća da
smo prijatelji Božji i braća i
sestre koji imaju jednog Oca
na nebesima. Bitno je okupljati se oko oltara, postajati
zajednica koju Bog utemeljuje, koju je Krist svojom krvlju
omogućio. Oltar je najsvetije
mjesto u crkvi. Na njega se
ništa nepotrebno ne smije
stavljati. Važno je odgajati
se za poštivanje svetosti.
Ništa nama danas nije sveto.
Ako je to tako, onda nam ni
drugi čovjek nije svet. Ljubeći oltar, ljubite Isusa Krista,
sve ono što Gospodin za nas
čini. Mi taj oltar trebamo nositi u svom srcu i u svakodnevnici živeći u zahvalnosti,
poštivajući dostojanstvo svakog čovjeka i život. Ambon je također sveto mjesto gdje naviještamo Riječ Božju. To
je mjesto s kojeg nam Bog progovara. Nije to ljudska riječ, nego Božja zato tu Riječ s poštovanjem trebamo slušati.
Kad se čita Evanđelje, ustanemo da bi pokazali poštovanje prema Riječi i spremnost naviještati tu Riječ i po njoj
živjeti“, rekao je nadbiskup Devčić zahvalivši Škrljevčanima što su svjesni da su njihovi preci s ljubavlju tu crkvu
gradili i što ju i oni danas žele sačuvati lijepu i svetu jer je Bogu posvećena.
Proslavi svetkovine Presvetog Srca Isusova prethodila je trodnevna priprava koju je predvodio mr. Mario Gerić, profesor na Teologiji u Rijeci te brojna društvena događanja, a u crkvi je bila postavljena izložba slika autorice
Biserke Blažević „Na krilima anđela“.
Gordana Fumić
RIJEČKA NADBISKUPIJA
Riječki nadbiskupijski zbor u Veroni
Na poziv mons. Antonija Finardija, župnika
katedrale Uznesenja BDM u Veroni, Riječki je
nadbiskupijski zbor u nedjelju 27. lipnja svojim
pjevanjem animirao župnu misu u 11 sati kojom
su zaključene svibanjske pobožnosti u veronskoj katedrali. Zborom je dirigirao mo. Giovanni Geraci, a solo dionice pjevala mo. Andrejka
Srdoč. Na misi su izvođena djela na latinskom
jeziku iz gregorijanskog repertorija, te Missa
VIII Anđeoska u kojoj su se s gregorijanskim koralom izmjenjivale polifone obrade V. Miserachsa Graua. Kao posebni dar Majci Božjoj od naroda
(čiji se oltar nalazi u lijevoj lađi katedrale) zbor
je otpjevao Ave Mariu Giovannija Geracija.
Svetu misu je zajedno s mons. Finardijem
koncelebrirao mons. Nikola Uravić, rektor riječkog sjemeništa i član Nadbiskupijske škole za crkvenu glazbu.
Nakon svete mise članovi zbora su uz stručno vodstvo vodiča razgledali znamenitosti katedrale, a posebno su ih oduševili ostaci starokršćanske bazilike iz IV. stoljeća s krstionicom i crkvom sv. Jelene. Pjevače
se posebno dojmila oltarna pala sa slikom Marijina Uznesenja s apostolima , renesansnog slikara Tiziana (14871576), koja prikazuje scenu iz apokrifnih spisa u kojoj Marija s neba dobacuje svoj pojas apostolu Tomi kako
bi „opipao i vjerovao“ u njeno uznesenje.
Nakon ručka na Avesiju, jednom od sedam veronskih brežuljaka, članovi zbora sa stručnim vodičem
uputili su se u razgledavanje strogog gradskog centra, veronske arene, kuće Romea i Julije, piazze delle
Erbe i drugih znamenitosti. Za sve polaznike škole bilo je to jedno posebno iskustvo druženja, pjevanja i
kulturnog uzdizanja.
Riječki nadbiskupijski zbor u nedjelju 17. srpnja u 11 sati animira misno slavlje u Poreču u Eufrazijevoj
bazilici.
Andrejka Srdoč
Promocija s puno emocija
U okviru proslave blagdana Presvetog Srca Isusova, u istoimenoj župi na Zametu održane su dvije promocije koje su crkvu ispunile do posljednjega mjesta. Nakladnik Laudato u biblioteci Apdejtana Riječ - aploudana duhovnost, izdao je trilogiju propovijedi p. Antuna Volenika “Biti u vezi” koju prati i glazbeni CD s
pjesmama na teme liturgijskih čitanja. Trilogija je u zametskoj župi, gdje je svojedobno službu obnašao p. Volenik, predstavljena 1. srpnja. Kako je istaknuto na promociji, mnogi žele čitati Bibliju, u njoj tražiti odgovor
za svoje vlastite živote i nerijetko posežu za raznim tumačenjima biblijskih čitanja. Suvremeno, mladenačko,
prozračno, ali nadasve iskustveno tumačenje Biblije daje p. Antun Volenik u propovijedima “Biti u vezi” i to
za ciklus od 3 godine. Nosač zvuka koji prati trilogiju sadrži četrdeset poznatih duhovnih pjesama uz dodatak tri noviteta. Knjigu i CD prati dvadeset slika s temama kršćanskog vjerovanja autora Botterija Dinija.
Ovom prigodom promoviran je i prvijenac glazbene skupine Ben Hur koji je za album “Isuse dođi” ove
godine nagrađen nagradom PORIN za najbolji album duhovne glazbe. Članovi dolaze iz župe Presvetog Srca
Isusova, a zbog promocije na Zamet je iz SAD-a stigao i glavni vokal, Ivan Heller, rodom murteranin, koji je
vrlo emotivno doživio ponovni susret sa svojom drugom župom. Praćeni pjevušenjem vjernika koji poznaju
većinu pjesama od kojih su neke pobjednike renomiranih festivala duhovne glazbe, Ben Hur je izazvao ovacije da bi na kraju na noge podigao i oko oltara okupio sve sudionike koji su zajednički otpjevali nekoliko
duhovnih pjesama kojima su zahvalili i slavili Gospodina. O povezanosti trilogije i albuma govorio je Slavko
Nedić, urednik edicije SACRO u čijoj nakladi je izašao album, dok su kao posebni gosti na koncert nastupili
Maja Tadić, također župljanka zametske župe Presvetog Srca Isusova i Davor Terzić. Album Ben Hura “Isuse
dođi” može se nabaviti u svim prodavaonicama Croatia Recordsa, dok se trilogija p. Anuta Volenika može
naručiti putem portala www.laudato.hr.
H. A.
Svečano
kod sestara
Presvetog Srca
Isusova
Nadbiskup Devčić 1. srpnja predvodio je misu na Drenovi u samostanskoj
kapeli Družbe sestara Presvetog Srca
Isusova. Čestitajući sestrama njihov
blagdan, u propovijedi je istaknuo krotkost i poniznost kao temelj ljubavi. “U
zapadnjačkoj kulturi simbol za ljubav je
srce. Ali samo srce ponizno, krotko i čisto, a nipošto srce tvrdokorno, oholo i
onečišćeno grijesima i zlim požudama ili
uznemireno sumnjama, sposobno je biti
simbol Božje ljubavi objavljene u Isusu
Kristu. Isusovo je srce bilo pored toga
kopljem probodeno, što je vrhunac Božje ljubavi prema nama. Na taj vrhunac
Božje ljubavi Crkva prvenstveno i misli
dok štuje Presveto Srce Isusovo. Isus
nije samo govorio kako nema veće ljubavi od one kad netko život svoje položi za
svoje prijatelje, nego je on to i ostvario,
dopustivši da mu na križu probodu srce
i da tako doista položi svoj život za nas.”
Nadbiskup je podsjetio da Božja
neizmjerna ljubav prema ljudima traži
odgovor i s ljudske strane. “A kako možemo Boga učinkovito ljubiti, na to nam
odgovara sam Isus kad kaže da njemu
činimo što činimo drugom čovjeku, posebno najmanjima među ljudima. „Što
god ste učinili jednom od moje najmanje braće, meni ste učinili“ (Mt 25, 40),
izričit je Gospodin. Na tom tragu uči nas
i sv. Ivan: „Ako je Bog tako ljubio nas, i
mi smo dužni ljubiti jedni druge. Boga
nitko nikad ne vidje. Ako ljubimo jedni
druge, Bog ostaje u nama…“ Ta ljubav
treba biti ne samo učinkovita nego i čista, bez skrivenih primisli, bezrezervna
i uvijek spremna na opraštanje od sveg
srca, prema Isusovim riječima da nam
nebeski Otac neće oprostiti ako mi od
srca ne oprostimo našim dužnicima.”
Na misi je koncelebriralo 12 svećenika, a na kraju je izložen presveti oltarski sakrament za cijelodnevno klanjanje.
Na poziv župnika župe sv. Mateja, Ivana
Nikolića, komorni zbor mladih Schola Cantorum iz Rijeke u povodu proslave blagdana
Duhova, rođendana Crkve, u nedjelju 12. lipnja animirali su misno slavlje u žušnoj crkvi
na Viškovu, nakon kojega su upriličiti prigodan koncert sakralne glazbe. Na programu su
se našla djela poznatih svjetskih i domaćih
skladatelja za zbor „a cappella“ i uz orgulje.
Zbor je na orguljama pratio maestro Roberto
Haller, dok su kao solisti nastupili Lorena Krstić i Lea Kumić (soprani), Lovro Matešin (bas)
i Antonio Haller na oboi. Zborom su dirigirali
Ingrid i Roberto Haller.
Helena Anušić
23 Broj 6/443 2011.
Sakralni koncert za rođendan Crkve
NAŠI SVEĆENICI
Josip Blažotić
24 Broj 6/443 2011.
Zadaću kuma na krizmi dosta sam ozbiljno shvatio
pa sam počeo redovitije čitati Sveto pismo i više
moliti, pri čemu mi je Bog sve jasnije progovarao i
pozivao u svećeništvo.
Tomislav
Miletić
Zovem se Josip Blažotić, rođen sam 10. rujna 1983. godine u Tübingenu
(Njemačka) u tradicionalnoj hrvatskoj katoličkoj obitelji. Tu sam uspješno
završio osnovnu školu i gimnaziju, te živio u Njemačkoj 21 godinu. Od malena sam pohađao nedjeljne mise i vjeronauk, te aktivno sudjelovao u župnoj
zajednici (Hrvatska Katolička misija Reutlingen - Tübingen) angažirajući se
kao ministrant, u zboru mladih i drugim sličnim aktivnostima. Tamošnji župnici Marijan Bevanda i Ivica Komadina kao i časne sestre Mirjana i Mirjam
i naravno roditelji, bili su prvi posrednici duhovnoga zvanja koje mi je Bog
Zapečatio sam ovu odluku unutar jednog
molitvenog bdijenja i molitve za izlijevanje nove
snage Duha Svetoga. Bog je čuo moj vapaj, te
me je toliko snažno zahvatio da su u danima i
mjesecima koji su slijedili mnogi moji prijatelji
ostali osupnuti promjenom koja se tako naglo i
silovito dogodila u mome životu.
već kao dječaku usadio u srce. Upijajući njihov primjer vjere i uzornog života, duhovna dimenzija se počela sve više razvijati u meni.
Tijekom praznika često smo dolazili u obiteljsku kuću u Krašiću, gdje
me je 2003. jedan mlađi prijatelj zamolio da mu budem kum na krizmi. Tu
sam zadaću dosta ozbiljno shvatio pa sam počeo redovitije čitati Sveto
pismo i više moliti, pri čemu mi je Bog sve jasnije progovarao i pozivao u
svećeništvo. Kako još uvijek nisam bio siguran imam li stvarno poziv ili si
ja to možda sve samo umišljam, donio sam krajem 2003. presudnu odluku.
Iako vojni rok u Hrvatskoj više nije bio obavezan, prijavio sam se za služenje vojne obaveze koju sam proveo u Koprivnici i u Varaždin Bregu. Ovaj
podosta dug period izoliranosti od vanjskog svijeta proveo sam u propitivanju svoje odluke za poziv svećenika. Čvrsto odlučivši biti svećenik javio
sam se nakon odsluženja vojnog roka mons. Ivanu Devčiću, riječkom nadbiskupu, uz čiju sam podršku 2004. godine upisao Teološki fakultet i ušao u
bogoslovno sjemenište u Rijeci.
Studij sam završio 2009., te zamolio biskupa da se još godinu dana
intenzivnije pripremim na đakonsko ređenje, živeći u nekoj župi Riječke
nadbiskupije. Uz suglasnost župnika Ivana Stošića dodijeljena mi je župa Kostrena. Tamo sam godinu dana rješavao zadnje nejasnoće sa samim sobom,
promatrajući i učeći od tamošnjeg župnika koji mi je zajedno sa župljanima
Kostrene puno pomogao pri odstranjivanju zadnjih osobnih nesigurnosti.
Te sam godine po osobnom nahođenju „obavio“ još i velike Ignacijanske
vježbe, što mi je uz savjetovanje mnogih iskusnih isusovaca najviše pomoglo u mojoj dosadašnjoj formaciji.
Tako sam 23. listopada 2010. nakon puno godina priprave u Krašiću
zaređen za đakona. Đakonsku službu sam vršio na Donjoj Drenovi gdje sam
vrlo dobro prihvaćen uz uspješnu suradnju sa župnikom Marijanom Benkovićem i tamošnjim župljanima. Radujem se budućem svećeništvu i vjerujem
da ću uz Božju pomoć i vaše molitve uspjeti svjedočiti svoju vjeru primjerom i biti uvijek iznova otvoren Božjem vodstvu.
Zovem se Tomislav Miletić, dvadeset i sedam mi je godina i htio
bih vam poručiti par riječi o tome, kako sam se odazvao Božjem pozivu
za svećeništvo. Zahvaljujući odgoju u obitelji od vrlo rane mladosti bio
sam blizu Božjeg oltara, jer sam već kao dječak postao ministrant u župi
Krista Kralja u Matuljima, što sam i ostao skoro u trajanju cijele svoje
osnovne škole. Pri završetku iste, osjećajući u sebi Božji poziv za duhovnim životom gledao sam kako bih nastavio svoj daljnji život upisavši sjemenište. Ipak zbog različitih životnih okolnosti upisao sam se u klasičnu
gimnaziju u Pazinski Kolegij, koju sam i završio 2002. godine.
U Pazin sam otišao sa nakanom i željom da ću poslije otići na bogosloviju te tako nastaviti svoje posvećeno usmjerenje života. Ali ova je želja vrlo brzo počela jenjavati, da bi se posve izgubila pošto sam svoje životno određenje u trajanju od ove četiri godine, počeo živjeti iz početka
polako, a potom sve više i u konačnici potpuno odvojeno od Boga i njegove Crkve. Prošavši kroz svijet egoističnog proživljavanja ovosvjetskih
užitaka i traženja iskustava u osjetima, nisam mario niti za Crkvene niti
za Božje zapovijedi, te sam se prepustio svijetu i njegovim čarima. Naravno ne treba napominjati, kako me je ovakav stil života doveo do skoro
potpunog kolapsa smisla, hladnoće srca, te različitog niza ovisnosti u
mome životu i ponajviše gubitka Božanskog života i spoznaje - ukratko
sve posljedice života u grijehu.
No pri kraju srednje škole moje srce više ovakvo stanje života nije
moglo podnijeti, te je počelo vapiti za Bogom u čijem je zajedništvu nekoć radosno živjelo. U ovom traganju završio sam i redoviti vojni rok u
trajanju od šest mjeseci te sam nakon njega upisao Fakultet Informatike
i Organizacije u Varaždinu. Moj povratak Gospodinu započeo je baš u
ovim godinama, da bi se u potpunosti dovršio za vrijeme trajanja studija
u Varaždinu.
Tu sam se naime odlučio Bogu ponovno i u potpunosti vratiti, zapečativši ovu odluku unutar jednog molitvenog bdijenja i molitve za izli-
NAŠI SVEĆENICI
Ivan Milardović
Pred
Pred samo
samo đakonsko
đakonsko ređenje
ređenje pokolebao
pokolebao sam
sam se
se ii odustao
odustao od
od
ređenja
ređenja ii svećeničkoga
svećeničkoga poziva,
poziva, te
te je
je nastala
nastala dugogodišnja
dugogodišnja pauza.
pauza.
Radio
sam
kao
vjeroučitelj
u
školama
i
kao
orguljaš
u
mnogim
Radio sam kao vjeroučitelj u školama i kao orguljaš u mnogim
župama
župama te
te držao
držao župnu
župnu katehezu.
katehezu.
Rođen sam 1. studenog 1967. godine u mjestu Dobranje u dalmatinskoj zagori, od roditelja
Anke rođ. Ivanković i pok. Josipa. Drugo sam dijete u obitelji, sestra Ivanka starija je godinu dana a
brat Milan mlađi tri godine. Obitelj je živjela skromno i borila se za opstanak, te smo ubrzo doselili
u Mavrince gdje i sada živimo. Imao sam tada 19 mjeseci. Kako sam rođen u tradicionalnoj i pobožnoj obitelji nekoliko dana poslije rođenja kršten sam u župnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja. Roditelji,
bake i djedovi su mi bili prvi učitelji vjere. Redovito smo u obitelji molili, prilikom jela i uvečer je
bila zajednička molitva krunice.
Osnovnu školu sam pohađao u Čavlima. U župi sv. Bartola apostola u Cerniku primio sam
sakramente ispovijedi i pričesti. Redovito sam išao na vjeronauk najprije kod župnika Mile Pecića
a zatim kod pok. profesora dr. Milana Bogovića. Roditelji su mi kroz dvanaest godina bili mežnjari,
a svećenici su se hranili u našoj kući. Od najranijeg djetinjstva bio sam vezan uz crkvu i svećenike.
Promatrao sam njihov rad, ministrirao, sudjelovao u raznim akcijama koje su župnici poduzimali
i tako sam polako osjećao u sebi Božji poziv. Sve sam se više oduševljavao svetom misom, liturgijom, kontaktima sa svećenicima, vjeronaučnim poukama i počeo sam ozbiljno razmišljati o svom
životnom pozivu.
Tako sam razmišljao o svećeničkom zvanju, ali sam to zadržao u sebi i nikome nisam ništa
govorio. Kada sam kao mežnjar išao zvoniti znao sam ostati u tišini crkve, moliti i razmišljati o
svom zvanju. Nakon završetka osmog razreda cijeli moj razred bio je upisan u pedagošku školu.
No ja sam ubrzo došao župniku Bogoviću i rekao mu da bih htio biti svećenik. Nisam pojma imao
o sjemeništu niti kako to ide, kakav je postupak. On je s puno pažnje i ljubavi razgovarao sa
mnom, objasnio mi koliko je to zahtjevno i ozbiljno zvanje i što je sve potrebno učiniti. Napisao
sam molbu nadbiskupu Pavlišiću na koju mi je on odgovorio pozitivno i tako sam po završetku
praznika krenuo u sjemenište „Zmajević“ u Zadru. Tamo sam proveo lijepe i sadržajne godine, pod
vodstvom rektora pok. nadbiskupa Prenđe i duhovnika kardinala Vinka Puljića. Uz njihovu i pomoć
ostalih profesora napredovao sam u znanju, molitvi, izgrađivao svoju osobnost i učvršćivao se u
zvanju.
Poslije mature, školovanje sam nastavio u bogosloviji u Rijeci i studij na Visokoj bogoslovnoj
školi. Već od sjemeništa bio sam orguljaš, u bogosloviji sam vršio razne službe: orguljaša, ministranta, duktora, voditelja teološke tribine, čak i kućnog majstora. Pred samo đakonsko ređenje
pokolebao sam se i odustao od ređenja i svećeničkoga poziva, te je nastala dugogodišnja pauza.
Radio sam kao vjeroučitelj u školama i kao orguljaš u mnogim župama te držao župnu katehezu.
To je bilo vrijeme lutanja, traženja samoga sebe i hrabrosti da učinim ono što treba i da
prestanem bježati od Božjega poziva. Zahvaljujući suradnji i druženju sa svećenicima posebno
bakarskog dekanata i kolegom don Zvonimirom Ćorićem, preispitivao sam se, molio i ohrabrio
pa sam nadbiskupu Ivanu Devčiću uputio pismo sa zamolbom da me primi među kandidate za
svećenika Riječke nadbiskupije. Dobio sam pozitivan odgovor te sam poslan u župu Mrkopalj kao
pripravnik u rujnu 2009. godine. Pohađao sam šestu pastoralnu godinu u bogosloviji, radio u školi
kao vjeroučitelj i u župi sve što je bilo potrebno. Đakonski praktikum također sam proveo u župi
MB Žalosne u Mrkoplju.
25 Broj 6/443 2011.
jevanje nove snage Duha Svetoga. Bog je čuo
moj vapaj, te me je toliko snažno zahvatio da
su u danima i mjesecima koji su slijedili mnogi
moji prijatelji ostali osupnuti promjenom koja
se tako naglo i silovito dogodila u mome životu. Bogu sam zahvalan što sam ovu promjenu
mogao nastaviti živjeti u lokalnoj zajednici
mladih, koja se je okupljala u Varaždinskoj katedrali, te mi je bila veliki poticaj i oslonac u
mome nanovo otkrivenom kršćanskom životu.
I upravo u ovoj zajednici mladih ja sam nanovo začuo Božji glas koji mi progovara prvo
gotovo nezamjetno kao utisak u mome srcu,
osjećaj da trebam nešto učiniti, a zatim kako
sam sve više gajio molitveni i redoviti sakramentalni život, te čitao svaki dan Božju Riječ,
sve jasnije, razgovjetnije i snažnije. Ovaj me je
poziv toliko izazvao, da se više na njega nisam
mogao oglušivati, te sam se odlučio predati
intenzivnijom periodu molitve i proučavanju
Božje Riječi u kojem sam došao do toga da
sam jasno začuo Gospodinov glas koji mi nudi
dvije opcije za moj daljnji život - brak i obitelj,
ili svećeništvo i Crkvu. Ja sam se odlučio za
svećeništvo i Crkvu, pošto sam svim svojim
srcem osjećao da je ovo pravi životni put za
moju osobu.
Sa svojom odlukom nisam htio dalje dužiti, pošto mi je u srcu gorjela poput plamenog žara, te mi nije htjela dati mira dok je ne
sprovedem. Stoga sam odlučio prekinuti studij
informatike i upisati Teologiju u Rijeci te se
prijaviti kao kandidat za prezbiterat Riječke
nadbiskupije. Sada svim mladim ljudima koji
u svome srcu osjećaju poziv da postanu Božji suradnici u sakramentu svetoga reda želim
reći :“Ne bojte se!“ Ako vas Gospodin poziva, Gospodin vas želi. Ako vas Gospodin želi,
Gospodin na vas računa. A, ako Gospodin na
vas računa, onda vam je iskazana neizmjerna
i neponovljiva čast i dostojanstvo. Sam Bog,
tvorac svemira i svega što jest, želi vas da postanete i ostanete njegovim vjernim svećenicima. A biti svećenik nije ništa drugo doli biti
drugi Krist na zemlji. Da poput Njega živimo
istinskim nadnaravnim životom svetosti, budemo Božji prijatelji i suradnici, družimo se s
anđelima i svecima, proviđamo ljudima Božje
tajne i otajstva, omogućujemo im da ga upoznaju i da ga uzljube te da se sami posvete i
pobožanstvene - jednom riječju, da ostvarimo
Božji plan spasenja s ljudima kojega Bog hoće
izvršiti prvenstveno preko nas svećenika Katoličke crkve. Krist treba svoje svećenike, ali
On treba svete, revne i požrtvovne svećenike.
Samo takvi u stanju su ispuniti sve ono na što
ih On i poziva, a to je prvenstveno - spasenje
duša. Ja sam se odazvao i nisam ni trenutka
požalio. A, ako se i ti odazoveš, znaj da je ovo
odgovoran i zahtjevan poziv, ali isto tako znaj
da cijelo nebo za tebe moli, Bog sam na tebe
računa, Marija te i Josip podupiru i prate, duše
te čekaju, a svijet iako te još ne pozna željno
te traži da mu doneseš Isusa, jedinog spasitelja čovječanstva. Budi hrabar i odazovi se. Jer,
uistinu, u ovome životu nema većeg poziva
doli ovoga - da budemo graditelji Božjeg Kraljevstva.
DOGAĐANJA
Pokrenuta internetska
katolička televizija
„Riječka katolička televizija“
novi je projekt internetske televizije koja je započela s radom na
blagdan sv. Vida 15. lipnja. Pokrenula ga je skupina entuzijasta s Teologije u Rijeci predvođena Pavlom
Čalogovićem, a za sada se emitira
eksperimentalno. Prve postavljene
snimke na stranici www.rikatv.
net, snimke su proslave sv. Vida,
mise na Trgu Riječke rezolucije,
propovijedi požeškog biskupa Antuna Škvorčevića te VidFesta, festivala duhovne glazbe.
Podršku projektu dao je riječki nadbiskup Ivan Devčić te predstojnik Teologije u
Rijeci Milan Špehar, čije snimke se također nalaze na stranici. „Posebno se radujem što
je projekt došao od vjernika laika koji čine ogromnu većinu u Crkvi. Ova inicijativa odražava svijest odgovornosti naših vjernika da zauzmu svoje mjesto u životu Crkve“ , rekao
je tom prilikom nadbiskup.
Projekt bi trebao pratiti najvažnija događanja u Riječkoj nadbiskupiji, ali i ponuditi
neke stalne rubrike koje bi se redovito ažurirale. Podršku su dali i profesori s riječke
teologije, Jerko Valković, Josip Grbac, Anđela Jeličić i Marko Medved koji bi trebali biti
nosioci redovitih rubrika kao što su komentari događanja, tumačenja biblije, povijesne
crtice i nedjeljne propovijedi. Događanja koja se prate bit će snimljena u cijelosti, ne
samo fragmentarno kako običavaju druge televizije, te će se sačuvati za potrebe arhive.
Na stranicama će biti objavljivani kraći prilozi i sažeci.
Spomen na Roberta Labinca
26 Broj 6/443 2011.
“Memorijal Roberto Labinac” malonogometni turnir u znak sjećanja na prerano preminulog osnivača Udruge navijača Juventusa iz Rijeke, drugu godinu zaredom organizirao je Juventusov fan club “Fratelli Varglien”. Haklerski turnir koji je 18. lipnja odigran
na Kantridi u dvorani SRC-a “3. maj” potvrdio je sportsko zajedništvo i far-play koji su
demonstrirali momčadi hrvatskih navijačkih klubova Intera, Juventusa i Milana. Roberto
Labinac bio je i istaknuti član Povjerenstva za katoličke udruge, vjeroučitelj i dobitnik
nadbiskupijskog priznanja, Medalje sv. Vida.
Predsjednica Juventusova Fan Cluba, Roberta Dechmann tom je prilikom istaknula:
„Memorijal Roberto Labinac pokrenut je u sjećanje na našeg pokojnog prijatelja, ali i za
promicanje sportskog duha navijanja između tifosa različitih klubova, isticanja vrijednosti kao što su far-play, uvažavanje različitosti i tolerancije te spriječavanje nasilja na
sportskim terenima.“
Među ostalima, pokroviteljstvo Memorijala prihvatili su Grad Rijeka, Konzulat Republike Italije u Rijeci i talijanska Ambasada u Republici Hrvatskoj. Organizatori ističu kako
je to događaj koji je maksimalno pozitivan i hvale vrijedan. Ovo je tek drugo izdanje, ali
sjajna ideja pustila je korijen i postat će ono što zaslužuje biti - divna dugotrajna tradicija.
Na kraju i rezultat. Nakon tri odigrane utakmice momčadi su, po poznatom talijanskom receptu, ponudile tri remija, a turnir je osvojio fan klub Juve boljom gol razlikom.
“Ivan” osvojio Festival
religijskoga filma
Svečanom dodjelom nagrada, kipa “Trsatski hodočasnik”, u subotu, 11. lipnja u Auli pape Ivana Pavla II. na
Trsatu zaključen II. Festival religijskoga filma kojega su
organizirali Franjevački samostan na Trsatu i Istrafilm.
Zbog istančanog autorskog pristupa u praćenju nevjerojatnog životnog puta njegovog junaka, film Srđana
Segarića “Ivan” dobio je nagradu za najbolji film, stoji u
obrazloženju stručnog žirija u sastavu: filmski redatelj i
prošlogodišnji pobjednik festivala s filmom “Draga Gospa Ilačka”, Branko Ištvanić, filmski redatelj Silvio Miroščinenko, povjesničar kulturne baštine Goran Moravček,
novinar i teolog Siniša Pucić te filmski redatelj i montažer Igor Modrić dok je selektor Festivala bio redatelj
Bernardin Modrić.
Film je potresan, emotivan i na trenutke originalno
dramatičan, a autor filma nekonvencionalno vodi priču,
ali nikada ne zaboravljajući duhovni aspekt njegovog
glavnog lika, koji iskreno do boli ogoljuje sve svoje nedoumice, koje su ga na kraju dovele do preobraćenja i
vjere u Boga. Isti film dobio je i nagradu struke za režiju,
dok je ona za scenarij pripala Alekseju Pavlovskom za
film “Vela Gospa u Salima”. Riječ je o prpošnom i uzbudljivom dokumentarcu punom mediteranskog duha, koji
na duhovit i neposredan način prikazuje kako se vjera
u Boga može prakticirati na veseo i jednostavan način,
koji oblikuje svakodnevnicu mještana na Salima. Nagrada za najbolju kameru otišla je Branku Cahunu za rad
pod nazivom “Sjaj Marija Zvijezda”, dok je kao najbolja
glazba odabrana oda iz animiranog filma “Tišina mora”,
Mara Marketa. Uz ove, dodijeljena je i nagrada za najbolju montažu koja je pripala filmu “Didak” Zdravka Borka.
Posebnost ovog festivala bio je dio posvećen nedavno preminulom filmskom redatelju Miroslavu Mikuljanu
kome su se u čast prikazala tri filma, dok je na samom
festivalu prikazano 25 filmova različitih žanrova od kojih je 13 konkuriralo za nagrade. Od prikazanih filmova
pozornost su privukli i oni pod naslovom “Svjedok” o
bl. Alojziju Stepincu i njegovom spašavanju Židova, ali i
radovi koji su polemizirali teme o npr. spomeniku žrtvama fašizma u mjestu Čikeši o čemu su gledatelji gledali
u filmu “Da bi počivali u miru”, rad Davora Šišmanovića
i Milana Bukovca. Festival ima težnju postati međunarodni jer je publika mogla uživati u filmovima iz Bosne
i Hercegovine o salezijancima, ali i banjalučkim trapistima, a program prošlogodišnjeg festivala otputovao je u
Novi Sad, rekao je selektor Festivala, Bernardin Modrić
dodavši kako manifestacija nosi pozitivnu energiju jer u
svjetlu nade donosi životne priče od kojih su neke jako
potresne.
Helena Anušić
Sveti Vid i dodjela medalji
Zahvalnost za kršćansko svjedočenje
Nadbiskup je vjernike pozvao da uče iz primjera svetaca i svjedoka vjere. Dobitnike Medalje zahvalnosti
sv. Vida također je istaknuo kao primjere svjedočenja vjere.
„D
anas osjećamo zahvalnost prema Ocu nebeskom, jer je kao
uzor i zaštitnika našem gradu i cijeloj nadbiskupiji dao sv.
Vida, dječaka koji je, unatoč nejakoj dobi, položio svoj život za Krista, dakako, ne svojom snagom i moći, koje nije imao, nego
jer je bio „obučen Silom odozgor“. On nas, i kao pojedince i kao zajednicu, potiče i ohrabruje da se otvorimo djelovanju Duha Svetoga
koji nas može, unatoč našim slabostima, učiniti vjernim svjedocima
Isusa Krista“ rekao je riječki nadbiskup i metropolit Ivan Devčić na misi
proslave sv. Vida, nebeskog zaštitnika katedrale, grada Rijeke i Riječke
nadbiskupije, 15. lipnja u riječkoj katedrali.
Nadbiskup je vjernike pozvao da uče iz primjera svetaca i svjedoka vjere. Podsjetio je i na poruke Benedikta XVI. izrečene deset dana
ranije u Zagrebu, kojima Sveti Otac poziva na crkveno zajedništvo i
vjerno svjedočenje. „Braćo i sestre, pohod Benedikta XVI. bio je očitovanje Duha Svetoga i njegove ljubavi, ali i predstavljanje zajednice
Isusovih učenika koji na ovim prostorima i u današnjem vremenu u
njega vjeruju kao u svoga Spasitelja, ali i Spasitelja svakog čovjeka koji
se odluči slijediti njegov put. Duh Sveti i oni koji su ga primili svjedočili
su za Isusa u Zagrebu početkom lipnja ove godine kao i u Jeruzalemu
prije dvije tisuće godina.“
a misi su svečano dijeljene Medalje zahvalnosti sv. Vida desetorici
vjernika. Nadbiskup Devčić u propovijedi je i njih istaknuo kao primjere svjedočenja vjere. „Svi se radujemo što u našim župnim zajednicama, uz mnoge koji se drže po strani ili su se posve udaljili od njih,
N
postoje i brojni koji se nesebično ugrađuju u život naših župa i vjerničkih
zajednica, pomažući tako našoj mjesnoj Crkvi u cjelini da može davati
što uvjerljivije svjedočanstvo za Isusa Krista. Kao priznanje i ohrabrenje
svima takvima, izabiremo svake godine pojedine od njih i podjeljujemo
im medalju sv. Vida, ustanovljenu 2004. godine na spomen boravka blaženog Ivana Pavla II. u Rijeci.“
Dobitnici Medalje sv. Vida 2011.
1. Po izboru Delničkog dekanata medalju je primila gđa. Matilda Kalić, župljanka župe sv. Vida mč. U Prezidu, zbog svojeg tridesetogodišnjeg vjernog i zauzetog služenja Crkvi i svojoj župi u službi
sakristanke. Iako iz objektivnih razloga više nije u mogućnosti biti
toliko aktivna u župi, gđa Matilda Kalić i dalje na različite načine
izražava svoju privrženost župi i mjesnoj Crkvi.
2. Po izboru Bakarskog dekanata medalju je primila gđa. Anđelka
Davidić, župljanka župe sv. Bartola ap. Na Cerniku, zbog svojih
dvadeset i četiri godine vjernog služenja župi u službi mežnjarice
i sakristanke, kao i zbog istaknute požrtvovnosti i ljubavi prema
potrebama svoje župe.
3. Po izboru Trsatskog dekanata medalju je primio dr. Petar Žužić,
župljanin župe Sv. Obitelji u Rijeci, zbog svoje izrazite zauzetosti
u župi kao čitač, član Pastoralnog i ekonomskog vijeća te na razini mjesne Crkve u svojstvu člana Nadbiskupijskog pastoralnog
vijeća.
4. Po izboru Crikveničkog dekanata medalju je primio gosp. Igor
Krišković, župljanin župe sv. Filipa i Jakova ap. U Novom Vinodolskom. Gosp. Igor Krišković se kao vjeroučitelj u OŠ Ivana Mažuranića u Novom Vinodolskom te kao župni orguljaš, zborovođa i
član Župnog pastoralnog i ekonomskog vijeća svojim zauzetim
kršćanskim i pastoralnim angažmanom posebno istaknuo u svojoj župi.
5. Po izboru Opatijskog dekanata medalju je primila gospođica Vanda Škalamera, župljanka župe sv. Jurja mč. U Brseču, zbog svoje
istaknute privrženosti župi i potrebama župe u različitim župnim
službama i zadaćama.
6. Po izboru Kastavskog dekanata medalju je primila gđa Verica
Garić, župljanka župe Svetog Križa na Srdočima, zbog svojeg za-
uzetog pastoralnog rada u župi kao sakristanka i tajnica župnog Caritasa, kao
i zbog velike kršćanske ljubavi i brige za
bolesne i potrebite u župi.
7. Po izboru Prvostolnog dekanata medalju je
primila gđa Nikolina Borovac, župljanka župe
sv. Romualda i Svih Svetih u Rijeci, zbog svojeg
dugogodišnjeg vjernog služenja župi i Crkvi u službi sakristanke,
kao i u izvršavanju drugih zadaća koje nalažu potrebe župe.
8. Katoličke udruge Riječke nadbiskupije imenovale su dr. Željka
Plazonića, pročelnika Odjela za invazivnu i interventnu kardiologiju KBC-a Rijeka i župljanina župe sv. Mateja u Viškovu, za dodjelu medalje sv. Vida zbog osobitog svjedočenja vjere i ljubavi
prema bližnjima na radnom mjestu.
9. Po izboru riječkoga nadbiskupa dr. Ivana Devčića ovogodišnju
medalju sv. Vida dobiva gosp. Josip Žitnjak zbog dugogodišnje
suradnje i pomoći Caritasu Riječke nadbiskupije. Gosp. Žitnjak
od 1991. godine redovito pomaže potrebite izdvajajući određeni
novčani iznos od svojih skromnih primanja i dajući ga u Caritas za
najsiromašnije.
10. Po izboru riječkoga nadbiskupa medalja sv. Vida dodjeljuje se i
prof. dr. Darku Gašparoviću, teatrologu, dramaturgu i književniku, zbog svoje iznimne angažiranosti u katoličkim medijima i na
brojnim kulturnim i teološkim tribinama Riječke nadbiskupije, kao
i na širem vjersko-kulturnom planu kao član Ekumenskog odbora
Grada Rijeke i Vijeća HBK za kulturu. Kao vrstan stručnjak i iskreni vjernik dr. Gašparović pruža svojim sveukupnim djelovanjem i
životom dragocjen doprinos evangelizaciji kulture u duhu Drugog
vatikanskog koncila.
Svi sjedimo u istom čamcu
Svi mi sjedimo
u istom čamcu.
I svi moramo
zajedno ploviti.
Ovi ljudi braća na istom brodu,
ljudi koji zajedno plove...
Divan san!
Sunce pleše nebom,
ribe žure morem.
Svi ljudi braća na istom brodu svijeta.
Slabi i jaki,
crni i bijeli,
veliki i maleni,
siromašni i bogati:
ljudi koji plove zajedno.
Braća na moru svijeta
pod istim suncem,
na istom vjetru.
Više nema ponižavanih ljudi,
ni visoko uzdizanih osoba.
Phil Bosmans