a k s r a Ba k RIJEKA . SVIBANJ 2012. . BROJ 4/451 . GOD. L . CIJENA 7 KN Zajednica mladih Župa sv. Katarine, Selce Rolf Sauer pastoral obitelji biskupije Linz Potrebno nam je zajedništvo na vjerskim temeljima Hagioterapija Prihvaćanje, s pogledom naprijed Kateheza Isusova tajna se ostvaruje uskrsnućem Osmo nadbiskupijsko hodočašće na Maltu i Siciliju Putevima četvrtog misijskog putovanja sv. Pavla Uskrsno bdijenje Uskrsnuće je najradosnija vijest Zato je razumljivo da je uvijek iznova, pogotovo u ovoj svetoj noći kada je prvi put odjeknula, želimo čuti. Želimo je čuti i radi toga što imamo potrebu ojačati svoju vjeru u Kristovu pobjedu nad zlom, grijehom, nepovjerenjem. O brednim paljenjem svijeća i svjetla, vjernici su u Vazmenoj noći započeli proslavu Isusovog uskrsnuća. Nadbiskup Ivan Devčić euharistijsko slavlje predvodio je u Selcu, gdje je sakramente kršćanske inicijacije, krštenje, pričest i krizmu primilo 30 odraslih osoba. Sveukupno je oko 70 katekumena u Vazmenoj noći, kako je običaj, u župama Riječke nadbiskupije primilo sakramente inicijacije. Nadbiskup je podsjetio da je radosna vijest uskrsnuća temelj slavlja i temelj vjere, te da se tog radosnog događaja vjernici uvijek prisjećaju. „To je najradosnija vijest koju je ovaj svijet čuo! Zato je razumljivo da je uvijek iznova, pogotovo u ovoj svetoj noći kada je prvi put odjeknula, želimo čuti. Želimo je čuti i radi toga što imamo potrebu ojačati svoju vjeru u Kristovu pobjedu nad zlom, grijehom, nepovjerenjem. Znamo, naime, da samo po snažnoj vjeri možemo tu pobjedu unijeti u vlastite živote, a onda i u svijet, koji upravo gladuje za kršćanskom nadom i vapi za konačno jednom radosnom vijesti, drukčijom od svih ostalih. Zato se neprestano vraćamo na početke, na izvor svoje vjere, ali ne da bismo se samo sjetili odakle je ona počela, nego poglavito da bismo spasonosne događaje iz kojih se rodila posadašnjili i aktualizirali za nas ovdje i sada, jer samo ako ih duboko u sebi doživimo, možemo u svom životu i djelovanju učiniti plodnim ono što uskrsnuće znači.“ V jernike koji su primanjem sakramenata ušli u živu zajednicu Crkve pozvao je da živeći vjeru koju su prihvatili izgrađuju zajednicu koje su postali dio. „Crkva poziva na molitvu za živu vjeru, koja se ne svodi samo na prihvaćanje kršćanskih istina, nego znači, prije svega, življenje po njima, a sve u dubokom povjerenju u onoga u čije se ime krstimo“, poručio je nadbiskup u Vazmenoj noći u Selcu. Izdavač: RIJEČKA NADBISKUPIJA I GOSPIĆKO SENJSKA BISKUPIJA; Uređuje: Danijel Delonga; Uredništvo: Ivan Host, Katarina Isailović, Đuro Puškarić; Grafička priprema: Alen Čar - Slim; Tisak: TISKARA ŠULJIĆ; Uprava: Ul. Ivana Pavla II. br. 1, 51000 Rijeka; tel: 385 51 581 200; Uredništvo: tel: 385 51 581 220, fax: 581 221; e-mail: [email protected]; Žiro račun: Nadbiskupija riječka mjesečnik Zvona, ERSTE BANKA, 2402006-1100122753; Broj računa za uplate iz inozemstva: ERSTE & STEIERMAERKISCHE BANK IBAN: HR 4124020061100122753; Cijena: 7 kn; Godišnja pretplata: 100 kn; Naslovnica: Ulaz u Mdinu, stari grad, Malta DOGAĐANJA Započele pripreme za Godinu vjere S a d r ž a j: Uskrsno bdijenje Uskrsnuće je najradosnija vijest ............. 2 Događanja Godina vjere ....................... 3 Zvona zvone Salto mortale ...................... 4 R iječka nadbiskupija, prvom sjednicom Organizacijskog odbora 24. travnja, započela je s pripremom projekata za obilježavanje Godine vjere koja će u cijeloj Katoličkoj crkvi započeti 11. listopada ove godine. „Pastoralne smjernice već je početkom ove godine pripremila Kongregacija za nauk vjere, a one će se u svakoj biskupiji konkretizirati prema specifičnostima mjesne Crkve“, podsjetio je generalni vikar mons. Emil Svažić. Prva je sjednica bila posvećena pregledu objavljenih smjernica koje predlažu niz pastoralnih inicijativa. Za Riječku nadbiskupiju specifično je da je na nadbiskupijskoj razini pastoralna godina 2007./08. također bila posvećena vjeri pa su neke od inicijativa koje se predlažu za ovu godinu već provedene. Već tada je poseban naglasak stavljen na promociju Katekizma Katoličke Crkve, posebno Kompendija koji je te godine ušao u mnoge obitelji. Cilj je dakako bio da vjernici prodube i bolje upoznaju vjerske istine, sadržaj i značenje vjere koju ispovijedaju, a to je i cilj najavljene pastoralne godine. Ova će godina biti prilika za nastaviti neke od inicijativa. S obzirom da je Kompendij već prisutan u brojnim obiteljima, tijekom Godine vjere nastojat će se na razne načine vjernike potaknuti na čitanje i proučavanje Kompendija i Katekizma. Početak Godine vjere pada upravo na 20. obljetnicu prvog izdanja Katekizma koji je označio konsolidaciju i sažetak učenja II. vatikanskog koncila. vi će pastoralni susreti, od nadbiskupijske do župne razine biti prožeti temom upoznavanja i promišljanja vjere, a u tu svrhu predviđa se i priprema posebnih kateheza i tematskih homilija. Temeljni poticaj za Godinu vjere dao je papa Benedikt XVI. apostolskim pismom „Porta fidei“, te će i ono biti promicano među vjernicima. Papa u njemu traži da se u biskupijama širom svijeta učine pojačani napori radi predstavljanja i svjedočenja pravovjernog nauka sadržanoga u Katekizmu Katoličke Crkve. Planira se organizacija mjesečnih Kulturnih tribina koje će biti prožete temom vjere u suvremenom svijetu, promatranom s različitih aspekata. Produbljivanje vjere bit će poticaj i za obogaćenje liturgije, pobožnosti i sakramentalnih slavlja, posebno pokorničkog bogoslužja. Predloženo je i provođenje ankete ili istraživanja o poznavanju vjere i vjerskih istina i o uzrocima nevjere. Ur. S Nacionalni susret katoličke mladeži Mladi iz župa Riječke nadbiskupije, njih 770, u jutarnjim satima 5. svibnja krenuli su na nacionalni susret katoličke mladeži u Sisak. Predvođeni nadbiskupom Ivanom Devčićem i voditeljem Ureda za mlade, biskupskim vikarom Matijom Matičićem, mladi su, sa svojim svećenicima i vjeroučiteljima sudjelovali na misi koju je predvodio kardinal Josip Bozanić u zajedništvu s hrvatskim biskupima. Sisak je tog vikenda dočekao 30 000 mladih iz Hrvatske i svijeta, a susret se odvijao pod geslom „U svjetlosti hodimo“. Razmišljanja Politizacija povijesti .......... 4 Hagioterapija Prihvaćanje, s pogledom naprijed ............ 5 Kateheza Isusova tajna se ostvaruje uskrsnućem ...... 6 Plenarno zasjedanje Hrvatske biskupske konferencije Vjeronauk u školi pridonio dijalogu u demokratskom društvu . ... 7 Mladi Zajednica mladih svete Katarine u Selcu . ............... 8 Godina mladih Mladi i mediji ...................... 9 Razgovor Rolf Sauer - referent za obiteljski i bračni pastoral biskupije Linz . ...10 Poruka pape za Dan medija Šutnja i Riječ: put evangelizacije ...................11 Iz povijesne riznice Kastavska župa u novom ruhu ...............12-13 Priroda oko nas Topljenje leda - prijetnja polarnim medvjedima . .....13 Međunarodni znanstveni skup “Hrvatski mučenici iz vremena komunističke vladavine” .....................14-15 Medicinski kutak Vrućine i starije osobe .....16 Crkvena glazba Molitva Anđeo Gospodnji ..........................17 Obiteljski predah . ...............18 Gospićko-senjska biskupija . ...................... 19-21 Riječka nadbiskupija . ... 22-24 Nadbiskupijsko hodočašće na Maltu i Siciliju Putevima četvrtog misijskog putovanja sv. Pavla ....................... 25-28 3 Broj 4/451 2012. Za Riječku nadbiskupiju specifično je da je na nadbiskupijskoj razini pastoralna godina 2007./08. također bila posvećena vjeri pa su neke od inicijativa koje se predlažu za ovu godinu već provedene. RAZMIŠLJANJA ZVONA ZVONE Salto mortale Politizacija povijesti N akon brojnih vratolomija još uvijek nove državne vlasti u Hrvatskoj u posljednjih mjesec-dva, komisija Iustitia et Pax odlučila je javnosti uputiti priopćenje u kojem vladajućima jasno govore da stanu na loptu te traže da se „prijedlozi zakonskih rješenja od vitalne važnosti za pojedince, obitelj i hrvatsko društvo u cjelini“ ne donose po hitnom postupku. No, donošenje prijepornih zakona samo je dio brzopoteznih odluka ove vlasti. Umjesto da se svim silama suoče s problemom gospodarske krize, dopustili su, ili čak potaknuli, potpuno marginalne rasprave koje s tom krizom nemaju veze. Financiranje Da se bilo tko iz Vlade oglasio sa cjelovitim podacima, bespotrebna rasprava ne bi poprimila razmjere u kojima su čak i vjernici počeli sumnjati da s Crkvom nešto nije u redu. Crkve i vjeronauk u školama od ozbiljne države ne bi smjeli biti dovedeni u pitanje, a kamoli da vladajući dopuste da ta rasprava poprimi gotovo razmjere linča. to se unazad mjesec dana dogodilo jer se nitko od predstavnika Vlade nije potrudio objasniti da je u svakoj zemlji normalno da država izdvaja za vjerske zajednice, kao što npr. izdvaja i za civilne udruge. Zaboravili su pored toga istaknuti i da se Katolička crkva već prije dvije godine odrekla 50 milijuna kuna koje bi trebala dobiti prema Vatikanskim ugovorima. Odrekla se iste svote i prošle godine, pa tako i ove. Dakle revizija Ugovora s obzirom na okolnosti već je nastupila u praksi. Da se bilo tko iz Vlade oglasio s tim podacima, bespotrebna rasprava ne bi poprimila razmjere u kojima su čak i vjernici počeli sumnjati da s Crkvom nešto nije u redu. Što se tiče vjeronauka u školama, jedan od ishitrenih poteza bilo je pismo ministra Jovanovića ravnateljima škola u kojemu od njih traži nemoguće. Da vjeronauk smjeste prvi ili zadnji sat u satnici. Da je samo na trenutak razmislio o tome da vjeronauk pohađa najmanje 80% djece u Hrvatskoj shvatio bi da toliki fond sati nije moguće smjestiti na margine satnice. Pored toga, rasprava o mjestu vjeronauku u školama još je jedna od promašenih tema u danima kad su nasušno potrebni spasonosni potezi vlade na gospodarskom planu. Vjeronauk u školama etablirani je školski predmet, o tome svjedoči broj djece koja ga pohađaju, ali i vjeroučitelji koji ga predaju. Oni po stručnosti zadovoljavaju sve standarde obrazovnog sustava. Pored toga mogućnost vjerskog odgoja u školama dozvoljena je svakoj vjerskoj zajednici što Katoličku crkvu ne stavlja u povlašteni položaj. a nedavnom susretu predstavnika Crkve i Vlade obje strane su usuglasile da se u međusobnoj komunikaciji, kao i u javnim istupima, mora biti odmjeren, poštujući različitost mišljenja. Nadajmo se da se ubuduće, u ovom teškom gospodarskom trenutku, rasprave neće voditi oko nebitnih, ideološki obojanih tema. Nakon što su predstavnici nove vlasti već učinili salto mortale s Bleiburgom, još jedan takav skok mogao bi biti fatalan. Dirnu li još i u vjeronauk vjerojatno neće preživjeti sljedeće izbore. Danijel Delonga A 4 Broj 4/451 2012. N Jedino što Hrvatskoj treba jest demokracija, poštivanje svih žrtava koje su pale na bilo kojoj strani i od bilo koje ideologije Piše: Zvonimir Despot V ladajuća lijevo-liberalna koalicija, i Pantovčak i Banski dvori, nastavlja sa silovanjem povijesti i njezinim instrumentaliziranjem za dnevno-političke potrebe. Prvo su bez ikakve grižnje savjesti skinuli saborsko pokroviteljstvo s bleiburške komemoracije bez obzira na mnogobrojna upozorenja kakve će posljedice takva odluka donijeti. Revolucija u glavama vladajućih ne dopušta utjecaj racionalnih argumenata. Najbolje je to oslikao Ivo Josipović na HTVu, kad je ukidanje pokroviteljstva jednostavno objasnio time da se zna tko je bio na kojoj strani. Po toj logici, zna se i tko je bio na kojoj strani u Domovinskom ratu. Pa onda logično pitanje za šefa države, znači li ta njegova konstatacija da je hrvatska strana, ako je bila ona na pravoj strani, trebala istrijebiti Srbe iz Hrvatske, uništiti sve one izbjegličke kolone nakon Oluje, je li trebalo opljačkati i oduzeti sve što je u vlasništvu građana srpske nacionalnosti? Predsjedniče, razmišljate li vi o čemu govorite, koje poruke šaljete? A onda se dogodio Jasenovac, demonstracija vladajućih na komemoraciji. Tamošnje žrtve nitko pametan i normalan ne spori, kao ni postojanje logora, karakter ustaškog režima, zločine... I jasenovačke žrtve zaslužuju dostojno sjećanje, pijetet, ali ne i političko instrumentaliziranje. kakvom antifašizmu danas govorimo? Antifašizam sigurno ne predstavljaju Tito i njegova boljševička klika koji su partizanski otpor iskoristili za revolucionarno zauzimanje vlasti, kad su organizirano smaknuli desetke tisuća nepodobnih, ljudi koji su se mahom ne svojom krivnjom našli na drugoj strani, posmicali su masovno sve što je drugačije mislilo, mnoge čiji su stanovi, zgrade i imovina zapeli za oko komunistima, nad cijelim jednim narodom počinili genocid... Današnji antifašizam često je maska iza koje se kriju stari komunisti, boljševici, stara ideologija, koji svoje biografije i svoje postupke kriju kao zmija noge. Kome to danas treba? O kakvom to danas antifašizmu zbore vladajući? Gdje vide fašiste? Točnije bi bilo upotrebljavati antinacizam. Ali danas, 2012. godine, jedino što Hrvatskoj treba jest demokracija, poštivanje svih i svakoga, poštivanje svih žrtava koje su pale na bilo kojoj strani i od bilo koje ideologije. Umjesto toga, oni koji ne misle isto, koji pišu, istražuju nazivaju se ustašoidima, filofašistima, povijesnim revizionistima... I tako, umjesto da imamo u Jasenovcu pijetet, imamo novi govor mržnje, baš onaj isti kao kad je Mesić prije nekoliko godina govorio o gadovima. Tako je, svi smo mi gadovi koji nismo na liniji partije i revolucije. Što znače Josipovićeva upozorenja na školske O Najbolje je te krive pretpostavke oslikao Ivo Josipović kad je ukidanje pokroviteljstva nad Bleiburgom jednostavno objasnio time da se zna tko je bio na kojoj strani. Po toj logici, zna se i tko je bio na kojoj strani u Domovinskom ratu. No to nije opravdanje za zločine. udžbenike? Da ih se mora spaliti i da partija treba pisati nove? Hoćemo li povjesničare na cestu baciti, knjige i radove spaliti, a institute zatvoriti? ko želimo istinu i samo istinu, zašto vladajući konačno ne kažu NE proslavi četničkog ustanka u Srbu? Ili će državni vrh u srpnju onamo? Od Josipovića bi se kao predsjednika države očekivalo da ima širinu, da bude na strani svih hrvatskih građana, da zastupa sve, a ne da dijeli. Ako već ne može on, Zoran Milanović trebao je svojim istupom pokazati zrelost za državnika, napraviti odmak kao u kampanji, a upao je u boljševičku zamku. I to će ga politički stajati. Kao i pitanje, čemu podilaženje Srbima u Jasenovcu? Židovima to nikako nije drago. Jer se jasenovački centar održao najviše zbog Židova, jer je dio sjećanja na holokaust, a Srbi se predstavljaju kao balkanski Židovi... A da se ne govori koliko i danas Srbi instrumentaliziraju žrtve Jasenovca. Politika vladajućih totalno je slijepa. Ne vladaju najosnovnijim činjenicama iz povijesti, ideologija im je preuzela razum, opet će se narod dijeliti po ustašama i partizanima... Kome to treba? I opet, umjesto da se povijest pusti struci, politika nas svakodnevno šopa kako bi nas zasitila, da zaboravimo na sve bjedniji život kojim žive Hrvati. A HAGIOTERAPIJA Hagioterapija osobno Prihvaćanje, s pogledom naprijed Mogu naučiti, izvježbati kako prihvatiti život kao dar, radovati se što sam živa, što dišem, što gledam, hodam, a ne samo preživljavam, životarim, imam zadršku Piše: Vesna Drmić H ništiva, da me nikakve smrti ne mogu razoriti, da je moja ucijepljenost na Dobrotu stalna, ukoliko sam usmjerena na istinu, dobrotu, jedinstvenost i ljepotu kao nosive vrijednosti u svom životu. Prihvatiti život ne znači samo se pomiriti s time da je život smjena dobrih i loših perioda, da se to svima događa. Prihvatiti je mnogo više. Prihvaćanje je sigurnost u smisao loših perioda, mojih nedostataka i čvrsto uvjerenje da je cilj svega puno veći nego mogu sagledati sa svoje točke motrišta. rihvaćanje, da bi bilo radosna vijest, ima cilj daleko iznad naše zemaljske razumske analize situacije. Nama je sve moguće u Onome koji nas jača. Uvijek iznova potrebno je osluškivati riječi koje izgovaram jer će mi one dati dijagnozu, smjer gdje dozvoljavam da tama ulazi u mene. Riječi me otkrivaju meni samoj i ako želim mogu se suočiti s činjenicom da nisam onakva kakva se predstavljam da jesam. I kad se uvjeravam da sam prihvatila život, a moje riječi ne uvode u svijetlo ni mene niti one oko mene, vrijeme je da napravim korak u mijenjanju navike govora. Profesor Tomislav Ivančić, utemeljitelj hagioterapije, u svojoj knjizi „Otkriće Božje riječi“ ističe da se potrebno i ustima osloboditi od ropstva. Ako izgovaramo dobre i svete riječi, tada se sve zle sile oko nas boje naših riječi, jer u takvim je riječima snaga Stvoritelja svijeta. Ako želim biti zdrava, imati smisla, nužno je izgovarati baš dobre, baš lijepe riječi. Naravno, podrazumijeva se da riječi koje izgovaram trebaju izlaziti iz moga unutarnjeg uvjerenja, velikog barem kao zrno gorušice. Toliko mogu uvijek pronaći u sebi, zar ne? Što bi, dakle, bilo prihvaćanje života? Prihvatiti život znači odlučiti ući u borbu dobrim mislima, dobrim riječima, nastojanjima da svakodnevno otkrivam u ljudima i malim stvarima veličinu Onoga koji ih je stvorio. Napišite na post- it rečenice koje vas liječe, polijepite ih po stanu, naučite riječi pjesama koje vam daju snagu i pjevajte ih svojoj duši. Postanite pjesnici, pjevači života. Recite kukaču u sebi: „Briši!“ Prihvatite, s pogledom naprijed. I promatrajte: Evo , čini sve novo! P Svjesna sam da je moja zagledanost u Uskrsloga lijek onima koji traže pomoć. Kako živimo u svijetu dobra i zla, izgradnje i razaranja, postoje dani u životu svakoga čovjeka kad je potreban netko tko će reći što to zapravo znači nešto prihvatiti - primjerice da je život ispunjen mijenama. Sveti Augustin kaže da u vremenu postoji jedino promjena. Tek vječnosti pripada trajnost. 5 Broj 4/451 2012. K roz korizmeno i uskrsno vrijeme često mi je na put dolazila riječ prihvaćanje. Promatrali smo i hodali s Isusom putem Križa - s Njime i s učenicima. Sada pokušavamo prepoznati Krista u sunčanoj Galileji i u svakom danu vlastita života. Fascinira me kako Isus poznaje čovjeka, kako prihvaća svoje poslanje, kako „polaže život svoj da ga opet uzme, kako ima vlast položiti ga i vlast opet uzeti ga“. Svjesna sam da je moja zagledanost u Uskrsloga lijek onima koji traže pomoć. Kako živimo u svijetu dobra i zla, izgradnje i razaranja, postoje dani u životu svakoga čovjeka kad je potreban netko tko će reći što to zapravo znači nešto prihvatiti - primjerice da je život ispunjen mijenama. Sveti Augustin kaže da u vremenu postoji jedino promjena. Tek vječnosti pripada trajnost. Razmišljam, na koji način čovjek može shvaćati prihvaćanje? Kad kažemo nekome da treba prihvatiti da u svijetu ima zla, da se ljudi međusobno povrjeđuju, da ranjavaju riječima jedni druge, da je bolest sastavni dio života, onda osoba vrlo često to razumije kao: „Eto, takav je život, sudbina je takva, ništa se tu ne može. To je tako! Treba izdržati…“ Međutim, to je često izraz rezignacije, izraz koji upućuje da je stanje osobe na pragu depresije, a ne prihvaćanje kojim bi imala „život u izobilju“. Kako prihvatiti život sa svojim mijenama, a da bude radostan? Kako se oduprijeti i naći izlaz? Kako izlaz posredovati drugima? Svakodnevno susrećemo ljude koji su razočarani jer nisu, po njihovu mišljenju, od života primili ono što su očekivali ili zaslužili. Da, mi često ulažemo puno truda, a čini nam se da neki bez puno uloga imaju više i lakše dolaze do rezultata. Postajemo nezadovoljni, neprijateljski raspoloženi prema svijetu. Čovjek može prihvatiti živjeti po pravilima, raditi po cijele dane, a da ono što bere od svoga rada nije dostatno da mu napuni dušu. Kao da je nevidljiv. Stalno nešto nedostaje. Jesmo li prihvatili istinu svog života? Ili živimo u tlapnjama? Gdje je propust? Isus je prihvatio da nam se daruje. Potpuno. Ja bih pak još malo razmišljala, bih li ipak svoj život darovala drugima u potpunosti. Imam bezbroj „ još malo“, „sutra“ i „kad bude vrijeme“. Svaka je moja zadrška neprihvaćanje i postaje tlo za svakodnevne duhovne bolesti. vala Nebesima, postoji rješenje! Mogu naučiti, izvježbati kako prihvatiti život kao dar, radovati se što sam živa, što dišem, što gledam, hodam, a ne samo preživljavam, životarim, imam zadršku. Čitam knjigu liječnika, internista, dr. Arthura Joresa. Kao i teolozi, on dolazi do zaključka da patnja ima „izričiti karakter poziva da učinimo sve da je savladamo“. U svojoj knjizi „Čovjek i njegova bolest“, napisao je „da ne postoji ništa što promiče osobni razvoj toliko koliko rvanje s nepovoljnim životnim prilikama, a da samo neuklonjivu patnju kršćanin treba prihvatiti i podnositi“. Znači, moja je dužnost, kao čovjeka, učiniti sve da se uhvatim u koštac i dam sve od sebe da život bude u izobilju. Biti mi je budna i uočavati svaki dan jesu li mi moralne vrjednote na prvom mjestu. Meni, ne susjedu. Hagioterapija me utvrđuje da sam kao osoba neu- KATEHEZA Isusova tajna se ostvaruje uskrsnućem Uskrs je najveći i najvažniji kršćanski blagdan. Stoga je dobro promišljati misterij Uskrsa u svako doba, a posebno u uskrsno i pouskrsno vrijeme. Pripremila: Jelenka Vučkov U skrsnuće je središnji događaj kršćanstva. Zato biti kršćanin znači ponajprije vjerovati da je Bog Isusa, onoga istog koga su ljudi razapeli, uskrisio i učinio gospodarem svega stvorenoga. Prvo svjedočanstvo za uskrsloga Krista dali su njegovi učenici. U Djelima apostolskim sveti pisac ističe kako se kršćanska zajednica zasniva, razvija i širi na činjenici Kristova uskrsnuća i na vjernosti uskrslome Kristu. Ono je početak novoga svijeta i zalog je našeg uskrsnuća, koje se već sada ostvaruje dok se s mukom i naporom opiremo zlu i grijehu, a u punini će se očitovati kad se Krist jasno objavi svijetu na kraju vremena. U počecima Crkve svjedočanstvo o uskrsnuću bilo je jedva prihvatljivo. Jedan dio Židova, tzv. Saduceji, nisu vjerovali u prekogrobni život. Heleni, pak, nakon Platona su općenito vjerovali u besmrtnost duše, ali ne u uskrsnuće tijela. Za formulaciju istine uskrsnuća, a još više za narav tog događaja, jasno piše opis susreta rimskog upravitelja Festa i apostola Pavla. Fest obrazlaže Pavlovo uhićenje: „Njegovi tužitelji nemaju ništa drugo protiv njega nego neku njihovu prepirku koja se tiče njihove religije, prema kojoj je neki Krist umro, a Pavao tvrdi da je živ“ (Dj 25,14.18-19). Rimljanin Fest je vrlo jasno rekao ono što ni mnoge kasnije definicije uskrsnuća nisu uspjele jasnije kazati: Isus je živ! Mi kršćani vjerujemo da je jedan čovjek pobijedio smrt i vjerujemo da je Krist svojim uskrsnućem i nama omogućio prolazak kroz smrt. Dakle, onaj koji vjeruje da je Krist živ, taj je kršćanin. Sve ostalo što spada na sadržaj kršćanskog vjerovanja uključeno je u tu istinu i iz nje proizlazi. . Bonaventura Duda razlaže kako je „u svjetlu Duhova prva Crkva produbljivala sam uskrsni misterij. Ona ga, kako svjedoče spisi Novoga zavjeta, ne doživljava samo kao prošlost, ukoliko je Krist ‘u ono vrijeme’ uskrsnuo. Ne doživljava ga niti samo kao budućnost, ukoliko ćemo i mi ‘u posljednji dan svijeta’ doživjeti s Kristom svoje uskrsnuće tijela. Ta je vjera zapisana već u najstarijem spisu Novoga zavjeta, u Poslanici Solunjanima (1 Sol 2,14-18). Kristov uskrs za prve je kršćane nadasve živa aktualnost koja prožima našu sadašnjost. U tom smislu nadasve je divna riječ nebeskih bića u Lukinu izvještaju: ‘Što tražite živoga među mrtvima?’ Uskrsli je dakle prema Luki prvenstveno Živi (usp. Lk24,23; Dj 1,3; 23,7-10 i 25,19). Lukinu će misao do kraja provesti sv. Pavao. Mi smo zajedničari Krista uskrsloga koji i sada živi i živi u nama. Novo, uskrsom uspostavljeno, stanje Krista kao Života - s kojim smo mi otajstveno ali zbiljski, krstom združeni – uzrokom je novog načina našega postojanja. Stoga i mi trebamo ‘hoditi u novosti života’ (Rim 6,4) i živjeti kao novi ljudi. Taj se novi život definira tako da odsad i mi – kao što Krist nakon svog Uskrsa ‘živi u Bogu’ (6,109 – živimo ‘Bogu u Isusu Kristu’ (Rim 6,11). To će na svoj način izreći i uskrsna poslanica u danjoj misi: ‘jer ste umrli i vaš je život sakriven s Kristom u Bogu! A kada se pojavi Krist, vaš život, tada ćete se i vi s njim pojaviti zaodjenuti slavom.’ (Kol 3,3). Važno je uočiti kako je za sv. Pavla nerazdvojan Raspeti i Uskrsli Krist. Stoga je od našega zemaljskog uskrsovanja s Kristom ne- 6 Broj 4/451 2012. O Dimitrije Dutko zapisao je razgovore s vjernicima u jednoj moskovskoj crkvi. Piše: „Najnovije sam krstio neke mladiće između 24. i 30. godine. Pitao sam: - Što vas je dovelo na ovaj korak? - Ni mi sami ne znamo što nas je potaklo, ali smo osjetili da taj „drugi život“ jest ono što nam nedostaje. - I što ste čitali? - Uistinu ništa posebno. - Jeste li čitali Evanđelje? - A gdje smo ga mogli naći? Nigdje se ne nalazi. - Ali za krštenje vi morate vjerovati da je Krist uskrsnuo od mrtvih, da ćemo i mi uskrsnuti i da postoji život vječni za koji mnogi drže da je bajka. - Mi u to ni najmanje ne sumnjamo, jer se samo u to može vjerovati ili život nema smisla“. razdvojiva združenost s njegovim križem i smrću. Treba, dakle, da ‘uvijek umiranje Isusovo u tijelu prenosimo da se i život Isusov u tijelu našem očituje’ (2 Kor 4,10). Samo se tako obistinjuje najviši ideal kršćanskoga života. Prema sv. Pavlu: ‘s Kristom sam raspet: živim, ali ne više ja, nego u meni živi Krist’ (Gal 2,19-20). To je, dakle, posljednji doseg kršćaninova uskrsnog uvjerenja: ‘Krist živi!’, pa baš stoga: ‘Krist živi u meni!’ Uskrs, dakle, treba biti naša sadašnjost jer će istom tako postati i naša budućnost: ‘...A on je umro mjesto sviju, da živí ne žive više za same sebe, nego za onoga koji je umro i uskrsnuo za njih (2 Kor 5,14-15)’ “. Danas će kršćanska zajednica najdjelotvornije “dokazati” Kristovo uskrsnuće ako njezini članovi budu “ljudi uskrsnuća”, jednodušni u istini, postojani u molitvi, ispunjeni ozdravljujućom snagom ljubavi. Tada će suvremeni Tome lakše priznati Krista Gospodinom i Bogom. DOGAĐANJA Plenarno zasjedanje Hrvatske biskupske konferencije Vjeronauk u školi pridonio demokratskom dijalogu Biskupi su uputili apel nositeljima vlasti i hrvatskoj javnosti da se novi zakoni ozbiljno pripreme, da se omogući široka javna rasprava te da svi odgovorno pristupe traženju najboljih zakonskih rješenja koja se odnose na te temeljne vrijednosti svakoga društva P lenarno zasjedanje Hrvatske biskupske konferencije, 44. po će se potreba sustavne, redovite i kvalitetne pripreme za ulazak u redu, pod predsjedanjem mons. Marina Srakića, đakovačko- bogosloviju. Ta bi priprava uključivala razdoblje od jedne godine. osječkog nadbiskupa i predsjednika HBK-a, održano je od U nju bi bili uključeni svi oni koji žele postati svećenicima, a završili 17. do 19. travnja u sjedištu HBK-a u Zagrebu. Na zasjedanju su su srednju školu. Nositelj programa bila bi bogoslovija u suradnji s drugim crkvenim ustanovama i stručsudjelovali brojni gosti: apostolski nunnjacima s različitih područja. Formacija cij u RH mons. Mario Roberto Cassari, bi uključivala ljudsku (psihosomatsku), izaslanik Biskupske konferencije BiH-a intelektualnu i duhovnu dimenziju kanmostarsko-duvanjski biskup i apostoldidata. Biskupi su istaknuli važnost ski administrator trebinjsko-mrkanski promišljanja o toj temi i nužnost uvođemons. Ratko Perić, izaslanik Slovenske nja propedeutskog razdoblja u bogobiskupske konferencije celjski biskup slovijama uzimajući u obzir posebnosti mons. Stanislav Lipovšek, izaslanik krajevnih Crkava. Međunarodne biskupske konferenciBiskupi su usvojili završni tekst je sv. Ćirila i Metoda subotički biskup dokumenta »Ratio fundamentalis natimons. Ivan Penzeš, srijemski biskup onalis Croatiae« nakon što su u njega mons. Đuro Gašparović, izaslanik Taliuvršteni prijedlozi s prethodnih zasjejanske biskupske konferencije tršćanski danja. Radi se o temeljnom dokumennadbiskup mons. Gianpaolo Crepaldi i Biskupi su izrazili želju da se Uredu za tu za odgoj i obrazovanje svećeničkih izaslanik Poljske biskupske konferencije pronalaženje, obilježavanje i održavanje kandidata na području Hrvatske bimons. Marian Blažej Kruszylowicz. grobova žrtava komunističkih zločina skupske konferencije. Dokument se Na početku radnoga dijela zasjenakon Drugoga svjetskog rata omogući upućuje Kongregaciji za katolički oddanja kardinal Josip Bozanić nazočne daljnji rad po još uvijek važećem Zakonu goj na odobrenje. Biskupi su razmotrili je upoznao s pokretanjem postupka za beatifikaciju kardinala Franje Kuharića. o pronalaženju, obilježavanju i održavanju i uputili na daljnju doradu Smjernice i odredbe Kongregacije za nauk vjere. Ukratko je izložio životopis blagopokojgrobova žrtava komunističkih zločina Razmotrili su i prijedlog novoga nog kardinala te zamolio biskupe da nakon Drugoga svjetskog rata, po kojemu statuta Hrvatskoga Caritasa uputivši daju svoje mišljenje i suglasnost za taj je i ustanovljen. ga na daljnju doradu. Uz to su Fabijana postupak. Biskupi su jednoglasno poSvalinu, dosadašnjeg vršitelja dužnosti držali pokretanje toga procesa. Posebna je pozornost bila posvećena najavama promjena za- ravnatelja Hrvatskoga Caritasa, imenovali ravnateljem te ustanove kona koje se odnose na temeljna pitanja života i obitelji. U duhu HBK-a. redsjednik Vijeća HBK-a za kulturu i crkvena kulturna dobra svoje pastirske službe i odgovornosti biskupi su s tim u vezi uputili nadbiskup Želimir Puljić podnio je izvješće o uređenju i koapel nositeljima vlasti i hrvatskoj javnosti da se ti zakoni ozbiljno rištenju crkvenih arhiva, o povratu crkvenih matica sukladno pripreme, da se omogući široka javna rasprava te da svi odgovorno pristupe traženju najboljih zakonskih rješenja koja se odnose na te Sporazumu između HBK-a i Vlade RH od 31. listopada 2005. kao i o pristupu državnim arhivima. Nadbiskup Puljić je biskupe upoznao temeljne vrijednosti svakoga društva. svrnuvši se na 20. obljetnicu vjeronauka u osnovnim i sred- i s novim tijelom koje je Papa utemeljio u okviru Papinskoga vijeća njim školama u Republici Hrvatskoj, biskupi su vrednovali za kulturu pod nazivom »Predvorje naroda«. Istaknuo je da se radi prijeđeni put. Istaknuli su da je vjeronauk u školi pridonio da o iznimno važnom tijelu u ovom povijesnom trenutku, a glavna mu generacije učenika, sada već odgovornih članova Crkve i društva, je zadaća dijalog između vjernika i nevjernika o pitanjima vjere i dobiju cjelovitiji odgoj i obrazovanje te da postanu otvorenije za velikim egzistencijalnim pitanjima. Jedna od tema bilo je i pitanje istinski i hrabri dijalog u demokratskom i pluralnom društvu. Zbog statusa Vojnog ordinarijata na temelju nove Uredbe Vlade RH o svoga prvotnog poziva na naviještanje, Crkva u Hrvatskoj osjeća ustroju Ministarstva obrane. se pozvanom i dalje kročiti tim putem. Nada se i nadalje dobroj i Potvrđeno je da će zahvalno hodočašće u Rim u »Godini vjere« iskrenoj suradnji s državnim institucijama mjerodavnim za školski biti od 5. do 9. studenoga 2012. sustav koja će, s obzirom na vjeronauk u školi, pokazati zrelost poPosljednjega dana zasjedanja, 19. travnja, biskupi su obilježili štovanja svakoga čovjeka i njegovih prava na slobodu vjeroispovi- sedmu obljetnicu pontifikata pape Benedikta XVI. svečanim eujesti, što uključuje i pohađanje vjeronauka u školi, sa svim pripada- haristijskim slavljem u zagrebačkoj prvostolnici, koje je predvodio apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj mons. Mario Roberto Casjućim pravima i obvezama. O pripravi kandidata za primanje u sjemenište uvodno je izla- sari. To je ujedno bila zahvalna i oproštajna misa nuncija Cassariganje održao rektor Nadbiskupskoga bogoslovnog sjemeništa u ja kojega je Papa imenovao za nuncija u Južnoafričkoj Republici, Zagrebu Anđelko Koščak. Govoreći o nekim iskustvima u radu s Namibiji, Bocvani, Svaziju i Lesotu. Biskupi su uputili i prigodnu mladima koji žele biti svećenicima, istaknuo je da u posljednje vri- čestitku Svetome Ocu u kojoj su mu na osobit način zahvalili na jeme u bogosloviju dolazi sve više kandidata koji nisu bili u malome prošlogodišnjem nezaboravnom posjetu Hrvatskoj. sjemeništu. Iz toga proizlaze razni novi izazovi koji zahtijevaju nove Tajništvo HBK načine pristupa odgoju budućih svećenika. U tome smislu name- P 7 Broj 4/451 2012. O MLADI Zajednica mladih svete Katarine u Selcu Mladi se okupljaju svakoga petka u župnom dvoru gdje imaju probe i neizbježno druženje uz razmjenjivanje duhovnih iskustava, doživljaja iz proteklog tjedna, razgovor o vjerskim ali i svjetovnim temama Svaki član u srcu nosi cijelu zajednicu Pripremila: Silvija Ivančić Ž Što kažu članovi zajednice: lazim „U zajednicu do a, ali radi prijateljstv nas o i radi onoga tk avimo, okuplja, koga sl mo kome zahvaljuje nas za na svemu što je čini i tko nam da ko svoj blagoslov ka ala st op bi zajednica u i širila vjeru međ mladima.“ Dino 8 Broj 4/451 2012. a bi se „Dolazim d dn o viš e svi zaje e bi s družili, da og u i da približila B susa.“ bi slavila I L a u ra „Dolazim jer vidim da je uz Boga lakš e podnijeti školsk e, tinejdžerske dane. On je moj a snaga, radost i poticaj da bude m bolja.“ Megi „Osjećam se k a o u obitelji.“ Lucijan „Dolazimo na zajednicu da bi bili s ljudima koji su u istom duhu i pomažu nam ostati na pravom putu.“ Nina i Melita „Ovdje imam osjećaj da radim za m Gospodina. N aš la sa , ici dn je prijatelje u za svećenik nam e nesebično posvećuj i ak Sv svoje vrijeme. susret i druženje za mene je velika radost.“ Ana „N a susrete dolazim zbog osjećaja zajedniš tva, druženja i naravno ugodni h razgovora o duhovnim i drugim životnim temama.“ Renat a upa sv. Katarine djevice i mučenice u Selcu broji oko 800 župljana. Prije 3 godine, točnije, dolaskom novog župnika Tomislava Ćurića, početkom 2009. god. u toj su se župi počeli okupljati mladi. U samim počecima osnivanja zajednice, počeli su se održavati molitveni susreti koje je predvodio župnik. Susreti su se odvijali uz katehezu i slavlje Gospodina. Uz nekolicinu neizbježnih skoro za svaku zajednicu, događali su se i padovi, ali u zajedništvu s Gospodinom krenuli smo naprijed. Te je uskoro bio i formiran i zbor mladih koji danas broji 10 aktivnih članova i uz njih još nekoliko članova koji ne mogu redovito dolaziti svaki vikend zbog određenih obaveza (fakultet, posao, obiteljske obaveze…). Mladi se okupljaju svakoga petka u 19 sati u župnom dvoru gdje imaju probe i neizbježno druženje uz razmjenjivanje duhovnih iskustava, doživljaja iz proteklog tjedna, razgovor o vjerskim ali i svjetovnim temama, ovisno što ih u tom trenutku najviše zanima ili što je aktualno u svijetu. bor mladih animira svake nedjelje svetu misu. U zimskom razdoblju kada je samo jedna misa nedjeljom, mladi pjevaju udruženi sa starijim zborom, te tako zajedničkim snagama nastoje uzveličati slavlje. Tijekom ljeta, mladi animiraju večernje svete mise, ali i euharistijska klanjanja koja se održava- Z GODINA MLADIH „Bog za mene sv aki dan čini puno st vari. Mislim da je ov o najmanje što ja mogu učiniti za Njega ,ai smatram i vjer ujem da je Bog jedini smisao.“ Diana Mladi i mediji Premda je uloga medija višestruka, primjerice informacijska, zabavna, estetska, edukacijska, čini se kao da zabavna uloga dolazi najviše do izražaja. Piše: Marijan Benković M M K ada govorimo o utjecaju medija u socijalizacijskom procesu mladih mislimo na video i audio naprave, kao što su televizija, čitači kompakt diskova, digitalni sustavi, raznorazni video registri, satelitske antene, internet, telefoni i drugi suvremeni aparati. Mediji imaju ogroman utjecaj na socijalizacijski proces mladih osoba, te se s pravom i nazivaju “sedmom silom”. Premda je uloga medija višestruka, primjerice informacijska, zabavna, Sve se više naglašava potreba sustavnoga odgoja za estetska, edukacijska, čini se kao da masovne medije. S obzirom na dozu ovisnosti o medijima, zabavna uloga dolazi najviše do izradanas se javlja goruća potreba i pitanje prevencije žaja. Mnoge reality show emisije imaju ovisnosti mladih o medijskoj manipulaciji, budući da negativne posljedice na ponašanje mlaje istina u medijima velikim dijelom i korumpirana. dih, na usvajanje negativnih odgojnih Pomoći našim mladima možemo u tom pravcu da oni vrijednosti te na iskrivljavanje morala. sami podignu kritičku svijest i percepciju onoga što se Ne samo da su sadržaji tih emisija nedoista događa u medijima kako bi se mogli oduprijeti primjereni za mlade, nego i za odrasle. pošasti “žutila” novog doba i manipulacijama koje prijete Ponašanje mladih kao da je jednim diosnovnim funkcijama medija. jelom “ diktirano” onime što im mediji nude, plasiraju ili naprosto sugeriraju prazan prostor ili prazno vrijeme, mobitel i Internet kao stil života. Mladi su “povodljivi” za svijetom zabave koji im nudi svijet medija. U prilog ispunjavaju njegovu veliku potrebu za komunikacirečenome ide činjenica da mladi dnevno provode jom. Mladi danas pronalaze nove oblike zabave u velik dio vremena pred televizorom, kompjutorom i videoigrama, SMS porukama, elektroničkoj pošti, slušajući glazbu. Umjesto okrenutosti bitnim život- brbljaonicama, dok središnje mjesto u njihovom nim vrijednostima, mediji usmjeravaju mlade na svakodnevnom životu zauzima glazba. stil života koji se ostvaruje “ linijom manjeg otpora.” ok u dodiru s televizijom mladi oblikuju svoj način ponašanja, grade ljestvicu vrjednota, anas, čini se, postaje rijetkost vidjeti mladog percipiraju i prosuđuju svakodnevnu stvarčovjeka na putu od škole do kuće i obratno, a da nema slušalice na ušima. Mnogi mladi nost, zabrinjava prekomjerna prisutnost nasilja na provode velik dio vremena na facebooku. Premda televizijskim programima što može imati negativs jedne strane pokušavaju na taj način zadovoljiti ne posljedice na život mladih. S obzirom na dozu potrebu za povezanošću s drugima, s druge strane, ovisnosti o medijima, danas se javlja goruća potrečini se da gube vezu sa stvarnim svijetom. Usmena ba i pitanje prevencije ovisnosti mladih o medijskoj komunikacija postaje problem. Danas mladi teško manipulaciji, budući da je istina u medijima velikim razgovaraju s odraslima o nekim važnim životnim dijelom i korumpirana. Pomoći našim mladima temama. Čini se kao da im je virtualni svijet „po- možemo u tom pravcu da oni sami podignu krijeo jezik“. Mediji kao da postaju „novi odgojitelji“ ili tičku svijest i percepciju onoga što se doista događa u medijima kako bi se mogli oduprijeti pošasti „elektronski roditelji.“ “žutila” novog doba i manipulacijama koje prijete Sve se više naglašava potreba sustavnoga odosnovnim funkcijama medija. goja za masovne medije. Čini se da mediji premenZnati razaznati u čemu mediji mogu pomoći u taliziraju vrijednosti društvenoga života, te stvaraju jedan novi mentalitet koji ne promovira smisao i vrtlogu suvremenosti današnjem mladom čovjeku vrijednost zajedništva, koji napušta tradiciju i po- zahtjevan je proces koji počinje razgovorom u obitiče odbojnost prema svakom obliku autoriteta, te telji, a nastavlja se u školi i župi, te o vlastitom vristvara indiferentan stav prema onom što se oko jednosnom okviru svake pojedine mlade osobe. Ako nas događa. U medijskoj kulturi više ne vrijedi ono mladi često završavaju u neuspjehu, očaju, patnji i što je čovjek u sebi, nego je važan dojam koji ostav- smrti “zahvaljujući” suvremenoj kulturi potpomolja na okolinu. Mediji postaju nezaobilazan izvor gnutoj medijima, onda okretanje vrijednostima kao zabave u konzumiranju slobodnog vremena. Od što su askeza, umjerenost, solidarnost, suosjećanje suvremenih medija mladi najviše koriste Internet, i odgovornost daju novu zraku svjetlosti, kako osobmobitel i playstation. Riječ je o Google generaciji ili noj, tako i društvenoj zrelosti, te kritičkoj svijesti online ovisnosti. Budući da adolescent ne podnosi naspram medija. D D 9 Broj 4/451 2012. ju svakog petka. A ove godine, u korizmenom vremenu bila su organizirana i cjelodnevna klanjanja na kojima su mogli prisustvovati svi, u periodu koji je njima najviše odgovarao. Osim redovitih nedjeljnih misa, mladi imaju i ne tako rijetko, čast da sviraju i na vjenčanjima, gdje mogu pridonijeti pjesmom i glazbom slavlju ovog važnog sakramenta. ladi su također aktivni i u ostalim djelatnostima župne zajednice, kao npr. ministriranju, čitanju na svetim misama, u već spomenutom zboru, pomaganju župniku, zatim u aktivnostima čišćenja crkve ukoliko zatreba koja ruka više. Tako su npr. imali priliku pomagati u ne tako davnom uređenju okoliša oko crkve gdje su svojim snažnim mladim rukama pridonijeli sadašnjem izgledu. Osim u navedenim aktivnostima, mladi iz zajednice jednom godišnje odlaze i na hodočašće u Međugorje ili na duhovnu obnovu, pa su tako protekle godine imali priliku otići u Tabor, gdje se održavala trodnevna duhovna obnova. Neki pojedinci su također bili i u Lurdu prošle godine, a ove godine neki od njih odlaze i u Izrael. Takva veća hodočašća ovise i o trenutnim financijskim mogućnostima, te se na žalost ovdje nismo mogli svi zajedno okupiti, ali i da ode samo jedan član, on u srcu nosi cijelu zajednicu sa sobom. ladi naravno uz ta hodočašća i duhovne obnove održavaju i svakodnevni duhovni život. Pa tako neki pojedinci sudjeluju u tzv. „Živoj krunici“, zatim nastojimo da svatko u vrijeme korizme ukoliko je u mogućnosti da održava četrdesetnicu svetih misa na određenu nakanu, štujemo pobožnosti svete krunice, nastojimo da članovi redovito odlaze na svetu ispovijed kao vrlo važan sakrament u životu jednog vjernika, održavamo i posebnu pobožnost Duhu Svetome, te upravo u ovom periodu obavljamo i Pedesetnicu, a što je najvažnije od svega uz svu tu molitvu, nastojimo najviše sebe mijenjati i raditi na što boljem odnosu međusobno. DAN OBITELJI Rolf Sauer - referent za obiteljski i bračni pastoral biskupije Linz Potrebno nam je zajedništvo na vjerskim temeljima U vremenu relativizma kad se sve iznova može dogovarati i ništa se ne pretpostavlja kao stalna vrijednost, bitno je da ljudi od malena imaju jednu podlogu povjerenja na kojoj mogu graditi temelje za život D onedavni predstojnik Ureda za obitelj biskupije Linz Rolf Sauer bit će jedan od vodećih sudionika na proslavi desete obljetnice Ureda za obitelj Riječke nadbiskupije 14. i 15. svibnja. Središnja proslava bit će misa u katedrali sv. Vida 14. svibnja u 18.00 sati koju će predvoditi nadbiskup Ivan Devčić. Dan kasnije, 15. svibnja na Međunarodni dan obitelji proglašen od UN-a, u dvorani Nadbiskupskog doma u Rijeci u 9.30 započinje okrugli stol na kojem će sudjelovati potpredsjednica vlade i ministrica socijalne politike i mladih Milanka Opačić te predstavnici Županije i Grada i drugih ustanova koje se bave obiteljskim pitanjima. Rolf Sauer održat će uvodno predavanje, a govorit će o potrebama i načinima stručne pomoći obiteljima u suvremenom društvu, te suradnji Crkve i države. Pored savjetovanja tu je i program bračnog i obiteljskog odgoja koji se provodi u suradnji sa 7 crkvenih odgojnih ustanova i katoličkim odgojem u župama. U okviru obiteljskog dušebrižništva provodimo tečajeve za bračne parove. To je u Austriji obvezno za sve parove koji se žele crkveno vjenčati. Izdajemo dvije brošure koje redovito šaljemo parovima. Bračna pisma „Živjeti vezu u braku“ koja supružnici dobivaju u 12 izdanja tijekom dvije godine nakon sklopljene ženidbe, te roditeljska pisma „Ti i mi“ (pod licencom njemačke BK) s 36 izdanja u 9 godina od rođenja prvog djeteta. Ova su pisma dobro primljena i oni koji ih dobivaju procjenjuju ih korisnima. Parovi za to ne moraju plaćati ništa, troškove dijele župe i biskupija kao dio obiteljske i krsne kateheze. m Koliko ste dugo bili na čelu Odjela za obitelj biskupije Linz i koja je svrha tog odjela? Nakon smrti moga prethodnika dr. Bernharda Lissa 1995. preuzeo sam vodstvo našeg Odjela koje sam ove godine na Uskrs predao mome nasljedniku mr. Josefu Lugmayru. Sada sam i dalje referent za obiteljski i bračni pastoral u našem centru. Cilj nam je omogućiti obuhvatno dušebrižništvo u pitanjima braka i obitelji. Ima i drugih mjesta u našoj biskupiji koja pružaju ekonomsku ili društvenu podršku obiteljima, kao npr. pomoć obiteljima preko Caritasa koja pruža pomoć preko stručnih suradnika, npr. ako jedan od roditelja zbog bolesti onemoća, tu je „Akcija život“ ili obiteljski fond „Katoličke akcije“ koja uskače kod ekonomskih problema u trudnoći te „Katoličko obiteljsko udruženje“ kojemu je cilj javno i političko zastupanje obitelji. m Zbog čega smatrate da je važno u današnjem društvu zadržati tradicionalne, kršćanske obiteljske vrijednosti? Na društvenoj razini, danas je kao rijetko kada potrebno zajedništvo na vjerskim temeljima. U vremenu relativizma kad se sve iznova može dogovarati i ništa se ne pretpostavlja kao stalna vrijednost, bitno je da ljudi od malena imaju jednu podlogu povjerenja na kojoj mogu graditi temelje za život. A to mogu dobiti i razviti jedino u obitelji. Vjera kasnije pomaže u životu. Npr. uz vjeru mogu pronaći svoj pravi put makar i nisu kao djeca odrastali u idealnim idealne okolnostima. Mogu se lakše postaviti prema nepravdi koja im je učinjena ako nauče da je korisno svoj vlastiti križ uzeti na sebe. Osnivanje nove obitelji uvijek znači i uhvatit se u koštac s nasljeđem iz obitelji iz kojih dolaze bilo preko lijepih i izgrađujućih stvari kao i preko bolnih i žalosnih. Samo ako se pomirimo s tim nasljeđem onda će i zajednička budućnost, uz Božju pomoć, biti uspješna. 10 Broj 4/451 2012. m Kakve programe i pomoć obiteljima nudi biskupija Linz? U našem Odjelu vodimo sveukupno 27 obiteljskih savjetovališta rasprostranjenih po cijeloj biskupiji, u kojima godišnje obavimo otprilike 20 000 savjetovanja. Prostori nam se daju na raspolaganje od župa, dekanata ili drugih vjerskih zajednica i omogućuju stručan rad bračnih i obiteljskih savjetnika koji su upravo za to školovani. Za te programe dobivamo i državne subvencije te moramo jamčiti da se savjetovanje nudi besplatno kao i da je samo savjetovanje profesionalno. U tu svrhu imamo i vlastite edukativne centre u kojima po potrebi školujemo savjetnike. Nudimo savjetovanja za muškarce koji su bili nasilni u obitelji i žele se promijeniti. Većinu njih dodijeli nam sud ili njihovi poslodavci, npr. školski ravnatelji. Već 15 godina nudimo i posredništvo u slučaju sukoba kod rastave preko posebnog tima posredovatelja. Nudi se i psiho-socijalna i pravna pomoć kada već dođe do rastave da se, koliko je moguće, rastavljene strane ipak raziđu u miru imajući na umu prvenstveno dobrobit djece. m Što danas ugrožava tradicionalne obiteljske vrijednosti, kakve se nove ideologije nude? Prvo mi pada napamet tzv. neoliberalizam: ideologija koja propagira težnju za dobitkom (kapitalom) kao jedino što društvo može donijeti do sreće i blagostanja i koja zbog toga sotonizira sve što poziva na društvenu odgovornost i želi regulirati akumulaciju kapitala. Takvom kapitalizmu suprotstavljaju se načela socijalnog nauka Crkve: solidarnost i supsidijarnost. Solidarnost omogućuje ljudima koji su pogođeni sličnom nepravdom ustati zajedno protiv te nepravde. Supsidijarnost omogućuje da manja jedinica čini ono što je u njihovoj ingerenciji i moći, ali i da se mogu osloniti da će oni na višoj razini uskočiti gdje su manji preopterećeni. Pripremio: Danijel Delonga Koje su potrebe mladih kršćanskih obitelji, s kakvim se problemima suočavaju i kako im pomoći? „U zdravlju i bolesti, u dobru i u zlu“: taj dio ženidbene privole danas više ne zvuči moderno. Ali upravo te riječi su potrebna hrana svijetu koji vezivanje i obveze smatra kao iritantne i prekomjerne zapreke. Samo program života „Ja sam uz tebe, bilo što bilo“, donosi pravu slobodu. Društvo i Crkva kod ostvarivanja tog programa mogu pomoći: ohrabrivati mlade ljude da se upuste u tu avanturu braka i da im se pomogne kada više ne znaju kako dalje, preko odgoja, savjetovanja i duhovne skrbi. DAN MEDIJA Poruka pape Benedikta XVI. za Svjetski dan sredstava društvenih komunikacija 2012. Šutnja i Riječ: put evangelizacije Šutnja je sastavni dio komunikacije i bez nje ne postoje riječi bogate sadržajem. Ako želimo prepoznati i usredotočiti se na pitanja koja su uistinu važna, šutnja je dragocjeno pomagalo koje nam pruža mogućnost ispravno razlučiti među mnogobrojnim poticajima i podacima koje primamo. D D Riječ i šutnja. Učiti se komunikaciji znači naučiti slušati, kontemplirati, a ne samo govoriti, a to je posebno važno za vjerovjesnike: šutnja i riječ su bitni sastavni dijelovi komunikacijskog djelovanja Crkve, u cilju novog naviještanja Krista u suvremenom svijetu. Mariji, koja u tišini “sluša Riječ i daje joj rasti” (Molitva za Agoru mladih u Loretu, 1.-2. rujna 2007.), povjeravam čitavo djelo evangelizacije koje Crkva provodi pomoću sredstava društvene komunikacije. Božjega, utjelovljene Riječi… Božja šutnja produžava njegove prethodne riječi. U ovim mračnim trenucima On govori po otajstvu svoje šutnje” (Posin. ap. pob. Verbum Domini, 30. rujna 2010., 21). Rječitost Božje ljubavi, življene sve do najvišeg dara, govori u šutnji križa. Nakon Kristove smrti, na zemlji je zavladala silna tišina i na Veliku subotu, kada “Kralj spava… [i] Bog u tijelu usnuo [je] i probudio pomrle od početka svijeta” (usp. Služba čitanja na Veliku subotu), odjekuje glas Boga punog ljubavi prema ljudskom rodu. ko Bog govori čovjeku u šutnji, čovjek također u šutnji otkriva mogućnost da govori s Bogom i o Bogu. Tiha kontemplacija omogućuje nam uroniti u izvor Ljubavi, koja nas vodi prema našem bližnjem tako da možemo osjetiti njegovu bol i pružiti mu Kristovo svjetlo, njegovu poruku života, njegov potpuni dar koji spašava. U tihoj kontemplaciji, nadalje, još snažnije na vidjelo izbija ona Vječna riječ po kojoj je stvoren svijet, i dokučuje se onaj naum spasenja kojeg Bog ostvaruje po riječi i gestama u čitavoj povijesti čovječanstva. Kao što podsjeća Drugi vatikanski koncil, Božja se objava ostvaruje “djelima i riječima iznutra međusobno povezanima tako da djela što ih je Bog izveo u povijesti spasenja očituju i potkrepljuju nauk i riječima označene stvari, a riječi razglašuju djela i osvjetljuju u njima sadržano otajstvo” (Dei Verbum, 2). A taj naum spasenja ima vrhunac u osobi Isusa iz Nazareta, posrednika i punine čitave objave. Po njemu smo upoznali pravo lice Boga Oca i on nas je svojim križem i uskrsnućem izveo iz ropstva grijeha i smrti i priveo k slobodi djece Božje. Temeljno pitanje o čovjekovu smislu nalazi u Kristovu otajstvu odgovor koji može unijeti mir u nemirno ljudsko srce. Iz toga se otajstva rađa poslanje Crkve, to otajstvo potiče kršćane da postanu navjestitelji nade i spasenja, svjedoci one ljubavi koja promiče čovjekovo dostojanstvo i koja gradi pravdu i mir. Iz Vatikana, 24. siječnja 2012., blagdan sv. Franje Saleškoga A 11 Broj 4/451 2012. raga braćo i sestre, uoči Svjetskog dana sredstava društvenih komunikacija 2012., želim podijeliti s vama neka razmišljanja o jednom aspektu ljudskog procesa komunikacije koji se, premda veoma važan, katkad zaboravlja, a na kojeg je danas osobito potrebno podsjetiti. Riječ je o odnosu između šutnje i riječi: to su dvije odrednice komunikacije među kojima mora postojati ravnoteža, koje se moraju jedna s drugom izmjenjivati i uzajamno nadopunjavati da bi se postigao istinski dijalog i duboka bliskost među ljudima. Kada se riječ i šutnja međusobno isključuju, komunikacija se pogoršava, bilo zato što to dovodi do stanovite zaglušenosti bilo pak zato što se, naprotiv, time stvara ozračje hladnoće; kada se, međutim, uzajamno upotpunjuju, tada komunikacija dobiva na vrijednosti i značenju. Šutnja je sastavni dio komunikacije i bez nje ne postoje riječi bogate sadržajem. Često, na primjer, možemo primijetiti kako se među onima koji se vole najautentičnija komunikacija odvija upravo u šutnji: neka kretnja, izraz lica, govor tijela znakovi su kojima oni jedno drugom otkrivaju ono što nose u sebi. U tišini progovaraju radost, zabrinutosti, patnje, koji upravo u njoj nalaze neki posebno snažan izražajni oblik. Iz šutnje, dakle, proizlazi još zahtjevnija komunikacija, koja zahtijeva tankoćutnost i onu sposobnost slušanja koji često otkrivaju dubinu i narav međusobnih odnosa. Tamo gdje vlada obilje porukâ i informacijâ, šutnja postaje bitna da bi se moglo razlučiti između onoga što je važno i onoga što je beskorisno odnosno sporedno. Duboko razmišljanje pomaže nam otkriti postojeći odnos između događaja koji su na prvi pogled međusobno nepovezani, iznositi sudove, analizirati poruke; sve to omogućuje dijeliti promišljene i relevantne stavove i mišljenja, čime se stvara autentični kompleks općeg znanja. Zato je nužno stvoriti prikladno okruženje, gotovo svojevrsni “ekosustav” u kojem će se očuvati ispravna ravnoteža između šutnje i riječi, slika i zvukova. anašnji se komunikacijski proces u velikoj mjeri sastoji od traženja odgovora na razna pitanja. Tražilice i društvene mreže su polazišne točke komunikacije za mnoge osobe koje traže savjete, prijedloge, informacije, odgovore. U našim danima Internet postaje sve više prostor za pitanja i odgovore; štoviše, suvremeni je čovjek često obasut odgovorima i pitanjima koja si nikada prije nije postavljao i potrebama koje nije zamjećivao. Ako želimo prepoznati i usredotočiti se na pitanja koja su uistinu važna, šutnja je dragocjeno pomagalo koje nam pruža mogućnost ispravno razlučiti među mnogobrojnim poticajima i podacima koje primamo. U složenom i raznolikom svijetu komunikacije na vidjelo, ipak, izbija činjenica da je mnogo onih koji si postavljaju posljednja pitanja ljudskog života. Ta neprekidna bujica pitanja očituje, u konačnici, nemir ljudskog bića koje uvijek traga za, malim ili velikim, istinama koje daju smisao i nadu životu. Čovjek se ne može zadovoljiti pukom i pomirljivom razmjenom mišljenja i životnih iskustava: svi tražimo istinu i svima nam je zajednička ta duboka čežnja, i to danas više no ikada prije. Nužno je posvetiti dužnu pozornost raznim web stranicama, aplikacijama i društvenim mrežama koje mogu pomoći današnjim ljudima da pronađu vremena za razmišljanje i istinska propitkivanja, ali također da pronađu prostora za šutnju, priliku za molitvu, razmatranje ili zajedničko slušanje Božje riječi. U jezgrovitosti kratkih poruka, koje često nisu duže od retka iz Biblije, mogu se izraziti duboke misli, pod uvjetom da sugovornici nisu zanemarili i prestali njegovati vlastitu nutrinu. Ne treba se čuditi što su, u raznim biblijskim tradicijama, samoća i šutnja povlašteni prostori koji pomažu osobama da ponovno pronađu same sebe i onu Istinu koja daje smisao svemu. Bog biblijske objave govori i bez riječi: “Kao što pokazuje križ Kristov, Bog govori i po svojoj šutnji. Božja šutnja, iskustvo udaljenosti Svemogućega i Oca, predstavlja ključnu postaju u zemaljskom hodu Sina IZ POVIJESNE RIZNICE KASTAVSKA ŽUPA SV. JELENE U NOVOM RUHU Svoj današnji izgled crkva je dobila između 1709. i 1720. godine, a uz nju je 1724. podignut zvonik. Piše: Goran Moravček K astavska župa sv. Jelene Križarice postoji od davnina, kao i njezina zborna crkva podignuta na mjestu nekadašnje pethistorijske gradine i kasnijeg rimskog kastruma. Crkva je bila sjedište župnog kaptola, koji je dokinut 1843. godine. Svoj današnji izgled crkva je dobila između 1709. i 1720. godine, a uz nju je 1724. podignut zvonik. Kapele u župi posvećene su Presvetome Trojstvu, sv. Fabijanu i Sebastijanu, sv. Luciji, sv. Antunu pustinjaku, sv. Viktorinu na Kalvariji, a u novije doba podignuta je i kapelica sv. Nikoli. U mjestu su i ruševine crkve sv. Marije ili Crekvine. 12 Broj 4/451 2012. DREVNA ŽUPA S BOGATOM POVIJEŠĆU Kastavska župa prostirala se svojevremeno do Rijeke i Grobnika, sezala do Veprinca i mora te imala u svome sastavu i Klanu. Kastav je zajedno s područjem od Rijeke do Brseča pripao Devinskim grofovima sredinom XII. stoljeća, a u crkvenom pogledu pulskome biskupu, koji je od 1093. bio podređen akvilejskom patrijarhu. Kastav je pripadao Pulskoj biskupiji do 1784. godine, nakon čega je priključen Tršćanskoj. Kada je 1399. godine umro Hugon VI. Devinski, kao posljednji pripadnik muške loze Kastvom od 1400. godine upravlja austrijska obitelj Walsee. Habzburzi ga preuzimaju 1468. godine, a kako je zajednički kapetan, sa sjedištem u Kastvu, upravljao cijelim tim područjem ono je činilo Kastavsku gospoštiju, koja je bila u sastavu Pazinske grofovije (knežije). Kastavska gospoštija je 1613. došla u ruke Balthasara od Thonhausena. Kada je ovaj 1624. postao knez utemeljio je isusovački Kolegij u Judenburgu u Štajerskoj i dodijelio mu 1625. godine Kastavsku gospoštiju. Njegova udovica Uršula je 1630. darovala Kastavsku gospoštiju riječkome isusovačkom Kolegiju, koji je stupio u njezin stvarni posjed 14. srpnja 1637. godine. Isusovci su s prilično poteškoća upravljali gospoštijom do ukinuća reda 1773. godine. Gospoštija je nakon toga bila u vlasništvo obitelji Thierry i Vranyczany sve do ukinuća feudalizma 1848. godine. ŽUPNA CRKVA SV. JELENE KRIŽARICE Župna crkva sv. Jelene Križarice ima dugu povijest, a pretpostavlja se kako je sagrađena između V. i VII. stoljeća. U knjizi riječkoga javnog bilježnika Antuna de Renna de Mutina kastavska crkva i njezin župnik Docglena upisani su 19. ožujka 1440. godine. Plovan se te godine spominje i u Kastavskom satutu. Iz kasnijih javnobilježnič- kih zapisa saznajemo da je Bratovština sv. Ivana brinula o oltaru sv. Marije Magdalene (2. veljače 1441.) te da je 1443. prikupljen novac za krov, a dvije godine kasnije crkva je oslikavana. Trobrodna crkva sa zvonikom koji je bio ugrađen u korpus građevine, kako je bila prikazana na crtežima putopisca Janeza Vajkarda Valvasora (1641-1693), bila je preuređena u doba plovana Ivana Matešića. Njegovo se ime spominje na latinskom natpisu postavljenom nad glavnim ulazom u crkvu, prema čijem kronogramu je građevina obnovljena 1709. godine nakon što je stradala od udara groma. Prostrana crkva (22 x 17 m) ima pet oltara posvećenih sv. Jeleni Križarici, sv. Antunu Padovanskom, sv. Ivanu Nepomuku, Majci Božjoj od Svete krunice i sv. Križu. Glavni mramorni oltar izrađen je na prijelazu iz XVII. U XVIII. stoljeće. Na oltarnoj slici prikazane su sv. Marija, kojoj je bila posvećena srušena crkva (Crekvina) te sv. Jelana Križarica. Slika za oltar sv. Antuna Padovanskog djelo je J. Svanorlica (1908), a onu za oltar sv. Ivana Nepomuka potpisao je slikar Dekleva (1904). Mramorni oltari posvećeni Majci Božjoj od Svete krunice i Svetome Križu postavljeni su 1862. godine. BOGATA SAKRALNO-POVIJESNA BAŠTINA Neumorni kastavski župnik dr. Franjo Jurčević obnavlja bogatu sakralno-povijesnu baštinu Dvorska gotička kapela sv. Trojstva na Trgu Lokvina spominje se u Kastavskom statutu 1400. godine. Crkvica je oslikana, a na freskama je glagoljaška ruka na sjevernome zidu svetišta uparala 1483. godinu, što je najstariji datum među svim glagoljskim grafitima u Kastvu. Drevna je i kapela sv. Fabijana i Sebastijana nasuprot Fortici. Nekoć je na navratniku crkve stajao datum 23. svibnja 1530. zapisan glagoljicom, ali PRIRODA OKO NAS Topljenje leda - prijetnja polarnim medvjedima Polarni medvjedi, bez leda ne mogu doći do hrane, koju im čine tuljani, mladi morževi, veće morske ribe i ptice. Ledene sante služe im poput platformi kako bi se domogli plijena. Piše: Alojzije Frković Lj je kasnije taj natpis, koji je prepisao kastavski kapelan Jakov Volčić, izgubljen. Unutrašnjost crkve je oslikana prije 1535. godine o čemu svjedoči glagoljski grafit uparan na freski. Kapela je preuređena 1845. godine. Kapela sv. Lucije dobila je sadašnji izgled 1886. godine. Kapela sv. Antuna pustinjaka u naselju Jurčići ima s vanjske strane na sjevernom zidu ugrađenu kamenu ploču s glagoljicom: 1453. miseca aprila 16 dan. Na kraju glagoljskog natpisa arapskom je brojkom uklesana godina 1837. U svetištu crkvice postavljen je drveni oltar, rad pučkog majstora, s drvenim kipom sv. Antuna pustinjaka. Taj se pozlaćeni oltar izrađen na starinski način s reljefnom palom spominje 1658. godine. Kapela sv. Viktorina kastavskoj Kalvariji postoji također od davnina. Prema kronogramu iznad ulaza, kapela je obnovljena 1850. u doba plovana Alojzija Vlaha, koji je godinu dana ranije, 1849., kako je zapisano na podnožju Raspela, dao urediti Kalvariju koja potječe iz 1729. Pred kapelom sv. Viktorina je poklonac Tri Marije te ruševna poklon kapelica Petrovog zatajenja. U podnožju je spomen kapela Gospe Lurdske, koja je premještena 2007. godine, zalaganjem plovana dr. Franje Jurčevića, stoga što se nalazila na trasi nove ceste. Plovan Jurčević je na Kalvariji dao podići nova mramorna raspela. Zalaganjem dr. Jurčevića, koji je kastavski župnik od 1979. godine sagrađena je u Rešetarima kapela sv. Nikole biskupa. Dr. Jurčević je gotovo neumoran u obnovi bogate kastavske crkvene baštine. Upravo ovih dana obnavlja se stepenište pred ulazom u župnu crkvu i to od kamena “kastavca”, a od slavonske hrastovine, od koje su izrađene i nove crkvene klupe, bit će oblikovana u radionici Marije i Branka Rizvića, skulptura Krista za novouređenu kastavsku Kalvariju. P 13 Broj 4/451 2012. Dvorska gotička kapela sv. Trojstva na Trgu Lokvina spominje se u Kastavskom statutu 1400. godine. etne topline tek što nisu počele. Grupa mališana približivši se kavezu s polarnim ili bijelim medvjedom, upitat će čuvara životinja zagrebačkog Zoo-a: „Striček, zašto ovaj medvjed stalno maše glavom amo-tamo?“ „Jer mu je vruće“, kratko će čuvar i zaključuje: “Ništa mu bolje ne bi bilo ni na Sjevernom polu!“ Zar je zaista tako? Zar ovom goleSjeverni ili bijeli medvjedi uistinu su goleme mom sisavcu, trećoj najvećoj kopnenoj žizvijeri. Mužjak može doseći težinu i do 700 kg (naš smeđi medvjed do 400 kg) i dvostruko je votinji, prijeti opasnost da zbog topljenja teži od ženke. Lov na tuljane, koji je sjevernom leda nestane s lica zemlje? Prema novijim medvjedu glavna hrana, provodi na dva načina: istraživanjima led na Arktiku (bijeli medvrebanjem ili dočekom. vjedi samo tamo žive!) topi se nesmiljenom brzinom, što postupno dovodi do nestanka medvjedova prirodnog staništa. Polarni medvjedi, naime, bez leda ne mogu doći do hrane, koju im čine tuljani, mladi morževi, veće morske ribe, morske ptice i njihova jaja/ptići. Ledene sante služe im poput platformi kako bi se domogli plijena. Osim sobovima, bijelim zečevima, polarnim lisicama i vukovima, polarno je područje jedino utočište bijelim, sjevernim ili polarnim medvjedima. Ako bacimo pogled na zemljopisnu kartu, vidimo da se Sjeverni pol nalazi u središtu Sjevernog ledenog mora, pokriven ledenom korom koja je u stalnom pokretu nošena morskim strujama. Srednja temperatura najtoplijeg mjeseca ne prelazi 10 stupnjeva Celzijevih, gdje zapravo nema ni jednog jutra bez mraza. Vegetacija je vrlo oskudna. Nešto južnije, na području vječnog leda, pojavljuju se lišajevi i mahovine (hrana sobovima), a još južnije dolazi pojas drveća lakog sjemena, vrba i breza. Zbog surovih uvjeta života arktičko područje slabo je naseljeno. Eskimi, koji naseljavaju primorske dijelove Sjeverne Amerike i Grendland, stalno su u pokretu, premještajući se u potrazi za sisavcima i ribama kojima se prehranjuju. rije četiri godine, točnije svibnja 2008., Sjedinjene Američke Države proglasile su polarnog medvjeda ugroženom životinjskom vrstom. Razlog: smanjivanje njihova staništa zbog ubrzanog topljenja leda. Prema crnim prognozama američkih znanstvenika dvije trećine ukupne populacije sjevernih medvjeda mogla bi posve nestati tijekom slijedećih 40 godina, dakle do 2050., ukoliko se led nastavi topiti sadašnjim tempom. Na arktičkom području Kanade, gdje živi glavnina od ukupno 16.000 primjeraka procijenjene populacije, ta je zabrinutost za sudbinu medvjeda manja. Slažu se da medvjedima prijeti opasnost od klimatskih promjena i ilegalnog lova, ali ne i istrjebljenje. Sjeverni ili bijeli medvjedi uistinu su goleme zvijeri. Mužjak može doseći težinu i do 700 kg (naš smeđi medvjed do 400 kg) i dvostruko je teži od ženke. Pari se na ledu u travnju i svibnju. Bređa medvjedica kopa brlog u snijegu ili tlu, donoseći na svijet prosječno dvoje mladih od prosinca do siječnja. Mladunčad počinje uzimati krutu hranu u dobi od 5 mjeseci. Lov na tuljane, koji je sjevernom medvjedu glavna hrana, provodi na dva načina: vrebanjem ili dočekom. Uspješniji mu je potonji način kad mirno sjedi pokraj tuljanove rupe za disanje da bi ga vješto zgrabio kad pomoli glavu kroz rupu. Gusto krzno i debeli sloj potkožne masti štite ga od hladnoće. Spretno pliva i još bolje roni, zadržavajući dah do 12 minuta. Na taj se način odozdo prikradaju plijenu, primjerice morskim pticama, koje se odmaraju na vodi. Za nadati se je, da i pored svih opasnosti koje im prijete, posebno one koja proizlaze kao posljedica globalnog zatopljenja, nećemo polarne medvjede, sinonime ekstremnih hladnoća, gledati samo iza željeznih ograda. Hrvatski mučenici iz vremena komunističke vladavine Nadoknaditi 45 godina šutnje “Treba žaliti žrtve Jasenovca i Auschwitza, ali ni druge jame se ne smiju preskočiti. Mlađe generacije imaju pravo na istinu, jer kao što je Isus rekao, istina će vas osloboditi”, rekao je mons. Srakić Zagreb, (IKA) ge jame se ne smiju preskočiti. Mlađe geneeđunarodni znanstveni skup “Hrvat- racije imaju pravo na istinu, jer kao što je Isus ski mučenici iz vremena komunistič- rekao, istina će vas osloboditi. Nadbiskup je ke vladavine” započeo je 25. travnja izrazio želju da se i zakonski regulira istražiu zgradi Hrvatske biskupske konferencije, a vanje komunističkih žrtava. organizatori skupa su zajednička Komisija za U ime Biskupske konferencije Bosne i hrvatski martirologij biskupskih konferenci- Hercegovine govorio je vojni ordinarij u BiH ja Hrvatske i Bosne i Hercegovine, Tomo Vukšić, izaslanik predsjedniHrvatski institut za povijest i Inka BKBiH biskupa Franje Komastitut društvenih znanosti Ivo rice. Dr. Josip JurPilar. U ime Ureda za pročević imao je izlaganje U ime Hrvatske binalaženje, obilježavanje i pod nazivom “Ustrojavanju skupske konferencije održavanje grobova žrtarepresivnog sustava u koskup je pozdravio njezin va komunističkih zločina munističkoj Jugoslaviji”. Među predsjednik nadbiskup nakon Drugog svjetskog ostalim napomenuo je do sada đakovačko-osječki Marata, govorio je dr. Andriotkriveno oko 1800 grobišta rin Srakić. U pozdravnom ja Hebrang, predsjednik u bivšoj Jugoslaviji, 900 u govoru istaknuo je da je Upravnog vijeća Ureda. U Hrvatskoj, 600 u Sloveniji, hrvatski narod krajem Drugovoru je istaknuo važnost 200 u Srbiji i 100 u gog svjetskog rata ušao u pronalaska i obilježivanja BiH. doba osvete, a žrtve te osvete grobova žrtava komunizma, dolikvidirane su bez suda. Narodna davši da su se tom temom do sada vlast neprijatelje je označila kao “popove i bavili samo Crkva i pojedini povjesničari. Sve kulake”, a neprijatelji su postali svi oni koji druge postkomunističke zemlje su to učinile, su nešto značili u tadašnjem društvu. Nadbi- a Hrvatska još uvijek nije. Nevina je svaka žrskup Srakić istaknuo je da biskupske konfe- tva koja nije imala pravo na suđenje. Nakon rencije Hrvatske i BiH, zajedno sa svim pro- donošenja Zakona o pronalaženju, obilježavincijalima redovničkim provincija podupiru vanju i održavanju grobova žrtava komuniistraživanje poslijeratnih zločina. Istraživanje stičkih zločina nakon Drugog svjetskog rata, istine nije premetanje kostiju kako tvrde neki Ured je zaživio i usko surađuje s Crkvom. političari, nego je to izraz humanosti. Treba Dr. Hebrang posebno se zahvalio gospićkožaliti žrtve Jasenovca i Auschwitza, ali ni dru- senjskom biskupu Mili Bogoviću na suradnji, M 14 Broj 4/451 2012. Zaključci skupa rekavši da Ured i Crkva zajedno nadoknađuju gotovo 70 godina zanemarivanja. U ime Hrvatskog instituta za povijest, govorila je dr. Jasna Turkalj, ravnateljice Instituta, u ime Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar govorio je ravnatelj dr. Vlado Šakić. vod u rad i u znanstveni skup dao je gospićko-senjski biskup Mile Bogović, predsjednik Komisije za hrvatski martirologij. Pokojni papa Ivan Pavao II. vidio je mučenike kao blago prošlosti te je pozvao sve narode da popišu svoje mučenike, o čemu je govorio i prilikom beatifikacije kardinala Alojzija Stepinca, podsjetio je biskup Bogović. Biskup je rekao da su svi mučenici žrtve, premda nisu sve žrtve mučenici. Kao primjer žrtava komunizma naveo je uhićene građane Senja, koje su u kolovozu 1943. partizani strijeljali, a koji premda su znali da idu u smrt nisu proklinjali svoje progonitelje nego pozivaju na molitvu Bogu i ljubav prema bližnjemu. Izgradnja Crkve hrvatskih mučenika na Udbini je odgovor pokojnom Papi. Biskup Bogović pozvao je na izgradnju svehrvatskog groba za sve nepokopane žrtve na mjestu negdašnje Crkve sv. Marka Groba u Podudbini. Zajednička Komisija nastala je zato što o žrtvama nitko nije govorio. Prioritet je istražiti novije žrtve, one iz komunizma. Biskup Bogović naglasio je važnost suradnje s povjesničarima, pa baš zbog toga je organiziran i ovaj U Pozivaju se državne vlasti u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini da odlučnije djeluju u osudi zločinačke komunističke ideologije te promiču demokraciju i slobodu svake osobe. Zagreb, (IKA) - U donesenim zaključcima koje potpisuje Komisija HBK i BiH za hrvatski martirologij ističe se da je potrebno da svaka biskupija imenuje povjerenika za hrvatski martirologij, koji će koordinirati rad u biskupiji i župama. Kao polazište rada biskupijskih povjerenstava treba biti stvaranje popisa svih žrtava u svakoj katoličkoj obitelji. Na taj način će se, uz ostalo, u memoriju pojedinih obitelji ugradit i one osobe o kojima se dugo nije smjelo govoriti. U zaključcima se potiče Crkvu u hrvatskom narodu da nastavi i dovrši rad na pronalaženju mučenika među žrtvama i za njih pokrene kanonski postupak. Predlaže se da svaka biskupija na svome području odredi Dan mučenika i način proslave toga dana. Potiču se župnici da nastoje oko prikupljanja svjedočanstava živućih svjedoka. U svrhu djelotvornijeg praćenja ovih djelatnosti i njihovog usmjeravanja Komisija HBK i BiH za hrvatski martirologij nastavit će razvijanje zajedničkog glasila i portala te uznastojati oko osnivanja ureda. Ta Komisija će u što skorije vrijeme objaviti zbornik radova s ovoga znanstvenog skupa i prema procjeni organizirati nove skupove. Pozivaju se državne vlasti u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini da što prije dovrše cjelovit popis žrtava iz Drugoga svjetskoga rata i poraća tako da se onemoguće manipulacije žrtvama. U Žrtve i mučenici s područja Riječke nadbiskupije Sažetak s međunarodnog simpozija Hrvatski mučenici iz vremena komunističke vladavine na kojem je sudjelovao dr. Marko Medved S područja Riječke nadbiskupije popisani su svećenici kao žrtve komunizma tijekom i poslije svršetka Drugog svjetskog rata. To su: Alojzije Kristan (Mune 14. kolovoza 1947.); Stjepan Horžić (Mrkopalj 30. siječnja 1945.); Zvonimir Ante Milinović (Podstene 1943.); Juraj Matijević (Gerovo 1943.); Andrija Loušin (Lokve 1937.); Vjekoslav Gržanić (Ravna Gora 1943.); Mate Burić (travanj 1945.); Martin Bubanj (travanj 1945.); Mate Moguš (Grižane 1946.); Viktor Perkan (Jelšane 1945.); Josip Pretner (Lič 1943.); Ladislav Šporer (Delnice 1941.); Srećko Blažević (Jelenje bolnica Sušak 1946.); Stjepan Petranović (župnik u Bribir, umro u Kraljevici od posljedica mučenja poludio 1944.); Fra Hadrijan Hremić (1945.); Andrija Mavrinac (listopad 1944.); Fra Marijan Blažić (Daksa 25. listopada 1944.), Eugen Kukina (1945.). No historiografija ipak još nije zabilježila sve okolnosti stradanja svećenika Riječke biskupije. Doprinos poznavanju tih žrtava dao je biskup dr. Mile Bogović dok je još postojala Riječko-senjska nadbiskupija prije 2000. kada je aktivnije djelovao kao crkveni povjesničar. Od mlađih svećenika spomenuo bih vlč. Sanjina Francetića koji širi spomen na svećenike žrtve na području Riječke nadbiskupije i to u okviru pastorala duhovnih zvanja. Većina svećenika s područja Riječke nadbiskupije stradalo je na području Modruške biskupije, a ne Riječke, dakle istočno od Rječine. S obzirom na pitanje o tome gdje se nalaze crkvena arhivska vrela valja pojasniti da je današnji prostor Riječke nadbiskupije u to doba bio crkveno podijeljen na 2 dijela, zapadni - Riječka biskupija i istočni - Modruška biskupija kojom upravlja biskup u Senju. U Državnom arhivu u Rijeci do danas četiri su puta prikupljani podaci o žrtvama rata i poraća. Prvi put 1992., drugi put 1998., treći put 1994.-2000. i četvrti put 2009.-2011. U istraživanjima su sudjelovali znanstvenici iz instituta Ivo pilar i Hrvatskog instituta za povijest. Četvrto istraživanje kojega je vodila grupa znanstvenika-istraživača Blanka Matković i Stipo Pilić bilo je najopsežnije i najiscrpnije, i još uvijek nije završeno. U okviru govora o stradanju tijekom komunizma tu je i pitanje zatvaranja riječkog Sjemeništa nakon sudskog procesa i pritvaranja svećenika i bogoslova 1955. O tome se je već pisalo. U nadbiskupiji je obilježeno mjesto stradanja jama Bezdan na Kostreni u kojoj je stradao župnik Sušaka Martin Bubanj. Postoje i druga neoznačena mjesta stradanja i s nedovoljno osvijetljenim okolnostima stradanja. z perspektive Riječke biskupije postavlja se pitanje istraživanja i žrtava fašizma i nacizma. Nije točno da su one dovoljno poznate. Svećenici triju nacionalnosti - Hrvati, Slovenci i Talijani - našli su se na udaru totalitarizama. Radi se o tome da je na području današnje Riječke nadbiskupije velik broj čak 2/3 svećenika moralo napustiti svoje župe tijekom talijanske uprave. Tijekom dvadesetogodišnjeg talijanskog fašizma Hrvati i Slovenci; pod udarom komunizma sve tri nacionalnosti podnose žrtve. Što se tiče žrtava tijekom talijanskog fašizma niže potpisani autor je istraživao o tome, slijedi objavljivanje knjige. Nasušna je potreba nadvladavanja historiografskog procijepa nastalog nakon 1945. To se može postići jedino integriranjem hrvatske, slovenske i talijanske bibliografije i proučavanjem arhivskog vrela. Neki kontakti su uspostavljeni, određena literatura je skupljena, a nakon što je autor istražio razdoblje talijanske uprave, slijedi istraživanje nakon 1943. i potom poratne godine. Povjesničari ne smiju upasti u odveć pojednostavljene analize i sudove. Odnos određenog broja katoličkih svećenika Hrvata i Slovenaca s našega područja (da spomenem samo Josipa Pavlišića, Božu Milanovića i Jakoba Ukmara) prema antifašizmu i potom prema komunističkoj vlasti, ne treba prešućivati, već ga valja interpretirati u kontekstu uvjeta u kojima su Hrvati (i Slovenci) kroz skoro tri desetljeća živjeli pod fašističkom Italijom. To je specifičnost riječko-istarskih crkvenih prilika. Marko Medved I U zaključku oko historiografskih prijepora vezanih za ovu temu rekao bih da svakako treba istraživati i govoriti o mučenicima komunizma. Valja raditi i na poznavanju žrtava fašizma i nacizma. Treba napomenuti da se pod svaku cijemu treba kloniti politizacije, a da se u tome uspije valja se pridržavati kriterija znanstvenog rada, a za povjesničare to znači rad u arhivima i na arhivskom vrelu. Osim toga upućujem dvije kritike dvjema suprotstavljenim historiografijama. Prvo: iako je istina da se ne može uspostaviti znak jednakosti između antifašizma i komunizma, treba priznati da je u okviru antifašizma izvršena marksistička revolucija i da je ta revolucija u borbi prema svojim ideološkim neprijateljima koristila neprihvatljive metode. U tom kontekstu došlo je do borbe protiv Crkve i vjere, odnosno žrtava među vjernicima, svećenicima i redovnicima. Drugo: treba priznati da se svi katolici nisu ponašali isto i da su zauzimali različite stavove, ne uvijek onakva kakva bismo mi danas priželjkivali. Sve to treba registrirati i hrabro prihvatiti jer naprosto to ukazuje na složenost prilika rata i poraća kada su se na našem području sukobile dominantne ideologije dvadesetog stoljeća. 15 Broj 4/451 2012. znanstveni skup. Komunizam ne samo da je oduzimao živote, nego oduzimao i pravo na grob. Koliko je promidžba jaka protiv žrtava, svjedoči i malobrojnost postupaka za proglašenje mučenika. Pred istraživačima stoji veliki posao, zaključio je biskup Bogović. Izlaganje “Primjena represivnog sustava prema Katoličkoj Crkvi” održao je dr. Miroslav Akmadža. Istaknuo je tri segmenta napada na Crkvu, jedan usmjeren prema ljudima Crkve, drugi prema djelatnostima Crkve, a treći prema ljudskoj savjesti. Za rata i poslije rata strijeljano je 385 svećenika, od toga 355 su ubili partizani. Svećenici su također zatvarani, a nadbiskup Stepinac je simbol tih zatvaranja, podsjetio je dr. Akmadža. Dr. Jure Krišto, voditelj Odjela za povijest Hrvatskoga katoličkog sveučilišta, održao je izlaganje “Komunizam kao ideologija i politički program”. Mr. Tomislav Jonjić u izlaganju “Zakonske osnove i mogućnosti istraživanja zločina i žrtava u Hrvatskoj” istaknuo je da pravne osnove za progon zločinaca ima, ali da ne postoji politička volja. Dr. sc. Mile Lasić i dr. Mitja Ferenc održali su izlaganja o zakonskim mogućnostima istraživanja zločina i žrtava u BiH i Sloveniji. Na području Slovenije nalazi se izuzetno veliki broj žrtava. Izvansudska ubijanja su bila najjača u Sloveniji, a najviše je ubijeno Hrvata. U demokraciji se krenulo s označavanjem grobišta u Sloveniji i stvorena je Komisija slovenske Vlade za istraživanje masovnih grobišta. Komisija je imala problema s financiranjem i djelovanjem. Katolička Crkva u Sloveniji je podigla 179 spomen-ploča za oko 14.000 žrtava u Sloveniji. Od 2001. slovenska država počela je označavati mjesta grobišta. Slovensku javnost posebno je pogodilo otkriće masovnog grobišta Huda Jama s oko 2000 smaknutih, posvjedočio je dr. Ferenc. nastavku rada Međunarodnoga znanstvenog skupa „Hrvatski mučenici iz vremena komunističke vladavine” dat je osvrt na stradanja po pojedinim nad/biskupijama. Na početku drugoga dana u četvrtak, 26. travnja sudionicima su se pridružili generalni tajnik Biskupske sinode nadbiskup Nikola Eterović, zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić i član Europskog parlamenta Lojze Peterle. U obraćanju skupu nadbiskup Eterović pozdravio je ovu „važnu inicijativu, važnu ne samo za istraživanje prošlosti nego i za budućnost Katoličke Crkve u Hrvatskoj i BiH”. „Mi kao Katolička crkva dajemo naglasak na svjedoke, kršćanske svjedoke ljubavi u takvim veoma teškim vremenima i zato nastojimo povijesnim istraživanjima identificirati one koji su zavrijedili biti blaženi i sveci. Jasno da bi se to postiglo potrebno je istražiti povijesni kontekst, treba opisati i druge žrtve koje možda nisu prikladne za uzdizanje na čast oltara, premda su na svoj način i oni žrtve tih režima i dali su svoj život za naš boljitak, i ljudi dobre volje. Ali kao Katolička crkva mi stavljamo na uzor blažene i svete koji su dali svoj život iz ljubavi i prema svojim neprijateljima, koji nisu mrzili one koji su ih progonili”, rekao je nadbiskup Eterović, poručivši kako je to najveće svjedočanstvo mučenika. MEDICINSKI KUTAK Vrućine i starije osobe Kad toplina okoliša dostigne vrijednosti blizu topline tijela, regulatori topline zakazuju. Ostaje samo isparavanje Priredio: dr. Ivan Host O rganizam čovjeka je osposobljen da se relativno dobro prilagođava vrućinama. No teškoće nisu isključene - ponekad vrlo neugodne i opasne. Mogu se javiti kod svih dobnih skupina, ali su najčešće i najopasnije kod starijih osoba. Starenjem organizma slabe i mehanizmi prilagođavanja vrućini, a uz to su u starijih osoba ćešće kronične bolesti. Posebno prilagođavanje vrućinama otežavaju bolesti srca i krvnih žila. Najteže stanje koje može nastati je toplotni udar, koji je nekoliko puta češći kod starijih nego kod mlađih ljudi. Tijelo regulira tjelesnu toplinu na tri načina: prvo gubljenje prekomjerne topline izravnim kontaktom, drugo zračenjem i treće isparavanjem. Međutim, kad toplina okoliša dostigne vrijednosti blizu topline tijela, prva dva načina regulacije topline zakazuju. Ostaje samo treći način - isparavanje. Tijelu za to stoje na raspolaganju dva načina - isparavanje putem kože (znojenje) ili preko dišnih puteva i pluća. Međutim ako se uz toplinu okoliša poveća i vlaga u zraku, znoj će slabije isparavati, Tako može zakazati jedini preostali mehanizam kojim se smanjuje toplina tijela. Uz to, kod starijih osoba često je bitno smanjen osjećaj žeđi, što dodatno pogoršava situaciju. Iscrpljenost Stupanj poremećaja uzrokovanog vrućinom može biti različit. Iscrpljenost uzrokovana vrućinom je najčešći poremećaj. Nastaje dugotrajnom izloženošću visokoj temperaturi. Uglavnom se javlja kod osoba koje se jako znoje zbog gubitka minerala i tekućine. Javlja se osjećaj žeđi, umor, slabost, mučnina, vrtoglavica, a moguća je dezorijentacija, ubrzan rad srca, grčevi mišića. Temperatura tijela je normalna ili lagano povišena. Potrebno je spriječiti dalju izloženost tijela utjecaju visoke temperature okoliša. Osobu treba poleći, i dati joj piti puno tekućine. Sunčanica Sunčanica nastaje izlaganjem glave visokoj temperaturi, odnosno izravnim sunčevim zrakama. Tijelo koristi krv kao rashladnu tekućinu. Ukoliko nesmotreno izlažete glavu utjecaju sunca, temperatura glave raste kao u ekspres loncu. Tijelo će pokušati rashladiti mozak, na način da što više krvi uputi u glavu. Posljedica toga je otok mozga. Simptomi sunčanice su povišena tjelesna temperatura. Osoba često ima glavobolju, vrtoglavicu, nemir, smušenost. Vidljivo je crvenilo lica. U teškim slučajevima osoba je omamljena, te u konačnici može ostati i bez svijesti. Sunčanica je vrlo ozbiljno stanje koje može biti i jako opasno. Osobu za koju sumnjate da je dobila sunčanicu odmah smjestite u hladovinu, u poluležeći položaj i raskomotite joj odjeću. Treba je rashladiti laganim polijevanjem vodom, te stavljanjem hladnih obloga ili vrećica s ledom na vrat i glavu. Osobi dajte hladne napitke - no nikako ne kavu ili alkohol. Sunčanicu možete izbjeći ukoliko koristite dobru zaštitu za glavu. Nabavite prozračni šešir širokog oboda koji će vas štititi od izravnog utjecaja sunca. Ukoliko na suncu boravite duže vrijeme (naprimjer dok radite u vrtu) redovno rashlađujte kosu, glavu i vrat vodom. Pijte puno hladne tekućine kako bi iznutra rashladili tijelo. Uz to češće potražite hladovinu i odmorite se. 16 Broj 4/451 2012. Toplotni udar U slučaju vrućina i jako povećane vlage u zraku organizam se nije u stanju adekvatno rashladiti. U tom slučaju naglo raste temperatura tijela. Ako se vrlo brzo ne reagira to može biti jako opasno. Dolazi do slabosti, malaksalosti, žeđi, vrtoglavice, jake glavobolje, grčeva, ubrzanog pulsa, i poremećaja svijesti – sve do gubitka svijesti. Temperatura tijela raste na preko 40°C, a koža je topla, suha i crvena. Osobu je potrebno zaštititi od utjecaja vrućine. Treba je osloboditi suvišne odjeće, brzo rashlađivati hladnim oblozima, prskanjem tijela hladnom ili mlakom vodom uz stvaranje propuha npr. ventilatorom. Zaštiti se od vrućina No sve ove komplikacije uslijed djelovanja vrućine mogu se vrlo jednostavno spriječiti poštujući slijedeće savjete: - treba nositi svijetlu odjeću, od lana ili pamuka - zaštititi se od sunca, posebno glavu - piti više tekućine nego obično, pa čak i kada ne osjećate žeđ - jesti puno sezonskog voća i povrća - izbjegavati napore u najtoplijim satima - nadzirati osobe pod povećanim rizikom - posebno starije i bolesne - izbjegavati izlaganje direktnom suncu od 10-17 sati - što više boraviti vani, po mogućnosti u prirodi, a ako je kretanje otežano neophodno je redovno provjetravati prostoriju u kojoj boravite CRKVENA GLAZBA MOLITVA ANĐEO GOSPODNJI Tri puta dnevno zvuk zvona poziva vjernike da mole molitvu koja se naziva Pozdrav Gospi, Anđeoski pozdrav ili jednostavno Angelus kojom se prisjećamo Utjelovljenja Sina Božjega. Piše: Andrejka Srdoč Značenje molitve Anđeo Gospodnji je izrazito biblijska molitva i njezini dijelovi uzeti su iz Evanđelja. Potječe od trenutka kada je Anđeo Gospodnji navijestio Mariji da će začeti Sina Božjega pozdravivši je riječima „Zdravo milosti puna! Gospodin s tobom“ (Lk 1, 28). Prvo svjedočanstvo o moljenju Angelusa imamo u 13. stoljeću kod sv. Bonaventure koji donosi u odredbama franjevačkog reda da se moli navečer pozdrav Mariji jer se smatralo da je u predvečer Anđeo došao Mariji. Molitva se počinje uvoditi i ujutro i u podne, te se brzo širi Italijom, Njemačkom i krajem 14. i početkom 15. stoljeća moljenje Angelusa prakticiralo se gotovo po čitavoj Europi. Moljenje Anđeo Gospodnji ujutro podsjeća nas na Isusovo uskrsnuće, u podne na Kristovu muku i smrt, a navečer na Isusovo utjelovljenje. Anđeo Gospodnji ili u uskrsnom vremenu Kraljice neba prekrasna je molitva i uvijek aktualna. Potrebno je produbljivati njezin smisao i nastojati da se običaj moljenja sačuva. Svakog dana je možemo čuti točno u podne na Katoličkom radiju u izvedbi za četveroglasni zbor u prevedenoj verziji iz slovenske pučke popijevke, ali vrlo lijepe i pjevne skladbe. Nova verzija pjesme Anđeo Gospodnji sastoji se od četiri kitice i pripjeva „Zdravo Marijo, milosti puna, Gospodin s tobom!“. Posebnost ove verzije je što su kitice podijeljene po ulogama: narator ili pripovjedač kojeg može pjevati solo muški glas ili grupa muških glasova, zatim solo ženski glas ili grupa pjevačica za dionicu Djevice Marije („Evo službenice Gospodnje“), te puk koji svaki puta odgovara pripjevom „Zdravo Marijo“. Na kraju završava riječima „Moli za nas sveta Bogorodice da dostojni postanemo obećanja Kristovih“. Skladba je napisana za potrebe liturgijskih glazbenika koji pohađaju Nadbiskupijsku školu za crkvenu glazbu u Rijeci i sve ostale glazbenike Riječke nadbiskupije i šire. 17 Broj 4/451 2012. Skladba Anđeo Gospodnji OBITELJSKI PREDAH Uskrs fest nikad ne stari „Na Uskrs festu 2012. uživao sam u bogatstvu ‘raspjevanih ritmova’. Festival je pokazao da nikad ne stari jer uvijek dolaze nove generacije, sve mlađe i sve bolje“, poručio je u nedjelju navečer na kraju našeg najstarijeg festivala duhovne glazbe pomoćni zagrebački biskup Mijo Gorski, predsjednik Vijeća HBK za mlade. Vijeće je zajedno s Hrvatskim katolički radijem organizator ovog festivala čija tradicija seže sve do 1979. Biskup je ujedno naglasio da su kroz 31 godinu Uskrs festa svi izvođači, slaveći Boga, željeli dati ono najbolje što imaju. Jer, doista, Bogu pripada ono najljepše u nama. I kad mu to dajemo, Bog nam sa svoje strane također daje ono naj; svoj život i svoje svjetlo. U dvosatnom programu u Koncertnoj dvorani „Vatroslava Lisinskog“ nastupilo je 20 izvođača iz Zagreba, Rijeke, Varaždina, Mađareva, Đakova, Rovinja, Kostrene, Dugog Sela, Županje, Požege, Josipovca, Velike Mlake, Vrpolja, Splita i Subotice. Nastupilo je i devet debitanata, ali to je prepoznatljivo obilježje Uskrs festa u kontinuitetu. Time se u biti pokazuje da je hrvatska duhovna scena vrlo živa, ali i kreativna. No, publika u „Lisinskom“ uvjerila se da su mnogi izvođači i lica među njima, zapravo, izvrsni i vrlo znani glazbenici, kako sa duhovne, tako sa svjetovne scene, a i srčani pljesak i iskrene ovacije potvrdili su opetovano da je na Uskrs festu, jedino i samo, u prvome planu izvrsna glazba, sigurni vokali (neki i dojmljivog raspona), originalne interpretacije i aranžmani koji u duhovnim vodama, ponaosob od 2000. godine, sve više idu u stilsku širinu (od šansona, rocka, gospela, soula, a capella pjevanja, pa do u zadnje vrijeme repa i klapske izvedbe). Ante Novak DODIJAVANJA STAROG PROFESORA Čovjek noći “Da, Bog je tako ljubio svijet da je Sina svoga dao da ne propadne ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni.” (Iv 3,10) Zar je zaista ovaj svijet u svim svojim izdanjima vrijedan Božje ljubavi? Zar su zaista ljudi ovoga naraštaja vrijedni da ih Bog zagrli? Zanimljivo je da o toj ljubavi Isus govori čovjeku farizejske sljedbe, jednome od onih koji su više cijenili slovo zakona nego ljubav. Govori Nikodemu u povjerljivom razgovoru koji se proteže duboko u noć. U tom čovjeku noći otkrivamo i mi svoje skrivene čežnje za susretom s Ljubavi, Svjetlom i Istinom. Isus mu tumači: “Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost!” (Iv 3,19). Kao da se čovjek još uvijek uporno opire ljubavi, i nije u stanju vjerovati u Božju vjernost nasuprot ljudske nevjernosti... Gospodine Isuse Kriste! Nikodemu farizeju strpljivo i s ljubavlju razlagao si Božje planove. Možda bi se to i meni moglo dogoditi... samo kada bih, poput Nikodema, htio proboraviti duže vremena s Tobom, kada bih ti povremeno mogao žrtvovati i dio noći za razgovor s Tobom. Pa neka se i sa mnom zbude novo rođenje o kojemu veliš: “Vjetar puše gdje hoće. Tako je sa svakim koji je rođen od Duha.” (Iv 3,8) Dođi, Gospodine Isuse! Priredio: Dario Miletić Iz prošlosti Rijeke Krčki most Velebni lučni most koji je otok Krk pretvorio u poluotok otvoren je 19. srpnja 1980. godine. Vjerojatno rijetko tko od korisnika mosta razmišlja o njegovoj veličini, izgradnji, rizicima, sposobnostima graditelja. Divimo se autocestama, ali mostovi su komplicirane konstrukcije koje dovode graditelje da posijedi. Premoštenje je izvedeno sa dva armirano lučna mosta. Do nedavno, ovo je bio najveći most ovog tipa gradnje. Dužine 1040 metara, a veliki raspon od 390 metara. Za realizaciju takvog mosta trebalo je solidno znanje, iskustvo i nadasve smjelosti. To je imao i dokazao Stanko Šram. Ovo je povezivanje bilo dugogodišnja želja otočana. Njegovu izvedbu došli su promatrati stručnjaci iz cijelog svijeta. Maks Peč IZDANJA VERBUM 18 Broj 4/451 2012. “Youcat - Molitvenik za mlade” Godinu dana nakon velikog uspjeha “Youcat – Katekizma za mlade”, nakladna kuća Verbum objavila je “Youcat – Molitvenik za mladeA” koji će nedvojbeno biti od koristi ne samo mladima, nego svima onima koji su željni rasti u duhovnom životu Nudeći duhovno blago vjere ovaj jedinstveni molitvenik sadrži moderne, svježe molitve koje se izmjenjuju s velikim, drevnim molitvama iz Svetoga pisma te s molitvama svetaca i duhovnih velikana iz kršćanske povijesti. Kako bi mladima bio od što veće koristi, “Youcat – Molitvenik za mlade” u uvodnomu dijelu donosi kratku i vrlo poticajnu školu molitve u 10 koraka. Molitvenik je privlačno ilustriran, sadrži i brojne fotografije mladih ljudi iz cijeloga svijeta, a tu su i nadahnjujući citati duhovnih velikana i svetaca o molitvi. DOGAĐANJA Gospić Tribina Krešimira Miletića Kada bi znanstvenici pronašli živuću stanicu u svemiru, smatrali bi to otkrićem novog života, no kada se takva stanica nađe u ženskoj utrobi to za njih nije novi život, istaknuo je na početku don Anđelko te predstavio gosta koji je svojom akcijom pod nazivom „I ja sam bio embrij“ uzburkao Hrvatsku, a ministru zdravlja je poručio „kada je umrla vaša savjest u vrijeme kada se odlučuje o životu“. I ja sam K bio embrij rešimir Miletić je na početku prezentirao niz naslova u dva glavna hrvatska dnevna lista u kojima se od zadnjih izbora 3. rosinca orkestrirano napada Crkva zato što je ustala protiv načina donošenja novog Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji. Postoje dvije Hrvatske, jedna je u medijima, no druga Hrvatska ste svi vi, istaknuo je Miletić te dao presjek odnosa prema pitanju ljudskih embrija i začeća od vremena seksualne revolucije 60-tih godina prošlog stoljeća pa do danas kada je trgovina ljudskim zamecima postala unosan posao, pogotovo u zemljama 3. svijeta, da bi kasnije pod sličan kontekst stavio i biznis sa surogat majkama. Miletić se osvrnuo na izjavu ministra Rajka Ostojića od 4. siječnja ove godine kada je izjavio da život počinje rođenjem ili prvim pokretima djeteta u majčinom trbuhu i da građanima 21. stoljeća daje priliku da mogu zamrznuti 12 embrija. Tako je odlučilo novo povjerenstvo po svjetonazoru onih koji su im dali povjerenje. Tako se paradoksalno došlo u situaciju da o životu ne odlučuje struka nego svjetonazor onih „iz 21. stoljeća“. Ne može nešto biti čovjek, a da nije čovjek, istaknuo je Miletić i decidirano rekao da se pravo na život ne može ostvarivati na uštrb druge osobe. Zatim je predstavljena Deklaracija o početku i zaštiti ljudskog života objavljena 30. Ožujka kao i Zakon o MPO. Miletić je zatim iznio niz iskustava s MPO u drugim zemljama uz užasan podatak da je u Italiji od 121 tisuće zamrznutih embrija obavljeno samo 6 777 poroda te ukazao na pravnu nedorečenost prijedloga hrvatskog zakona po kome se embrij tretira kao stvar, proizvod i roba 2. klase čime se vrijeđa dostojanstvo ljudskog života. Za takav zakon tražiti će se referendum te predložio sudinicima tribine da potpišu deklaraciju kojom brani život u RH. Otočac Don Damir Stojić o ljubavi i seksualnosti U organizaciji župe Presvetog Trojstva Otočac 13. travnja održana je tribina Mladi petak u Gackom pučkom otvorenom učilištu, a tema je bila ljubav i seksualnost u Božjem naumu. Gost tribine bio je don Damir Stojić, salezijanac i studentski kapelan Zagrebačke nadbiskupije, a moderator don Anđelko Kaćunko. Pred stotinjak okupljenih, većinom mladih, don Stojić je bio otvoren i bez dlake na jeziku. Tijelo je stožer spasenja, ukazao je don Stojić citirajući papu Ivana Pavla II. i njegovu knjigu Teologija tijela. Spomenutu knjigu papa je čitao kao 129 kateheza tijekom svojih audijencija srijedom od 1979. do 1984 godine. Tko je čovjek, kamo ide i koji je njegov smisao tri su temeljna pitanja na koja Papa odgovara. „Ne počinjem predavanje tako da nešto branim ili dopuštam, nego prije svega s mladima prođem dva osnovna antropološka pitanja: tko sam i kamo idem. Nakon toga zaključak se sam nameće“, rekao je don Damir. „Kršćanski pristup, nastavlja, jedno je veliko “da” koje podrazumijeva i mnoga ne. Primjerice, pri ulasku u brak jednoj osobi kažemo da, a pritom “ne” izgovorimo dvjema milijardama ljudi!“ Istaknuo je kako je Ivan Pavao II. govorio da čovjek mora znati odgovor na dva pitanja: Tko sam ja? Gdje odlazim? „Ukoliko čovjek zna tko je onda zna i dolično živjeti, a ukoliko zna gdje odlazi onda zna i kako ići. Upravo na tom tragu potrebno je osmisliti sadašnji trenutak kao da biraš nebo ili pakao, jer čim ljudi izbace Nebo počinju se klanjati jedni drugima.“ Glavni je problem mladih, smatra, oholost, „kad svoju osobnost prekriju maskom i glume nekoga tko nisu. Iz tog smrtnog grijeha stvara se strah jer se boje da će otkriti kakvi su ispod površine, što pak izaziva psihičke probleme. Sada se gura u škole liberalni spolni odgoj, zakon ide u hitnu proceduru u Sabor RH, a programa nema nigdje na internetu da se može vidjeti i pročitati. Na taj način ministri gaze prava roditelja“, zaključio je Stojić. Ivan Bižanović Zvonko Ranogajec Novi izgled Riječke kršćanske televizije Na uskrsnu nedjelju, 8. travnja, stranice Riječke kršćanske televizije (www.rikatv.net) dobile su novi izgled. Dizajn je osmislio pokretač i glavni urednik RikaTv-a, Pavao Čalogović, dok je tehnička realizacija povjerena tvrtki POSLuH iz Zagreba koja je specijalizirana za izradu web stranica. Na naslovnoj strani može se pratiti Vatikanska televizija gdje se posjetiteljima pruža mogućnost izravnog praćenja prijenosa Papinih misa, audijencija i drugih događaja, kao i snimke važnijih događaja u Vatikanu. Nude se i prilozi vlastite produkcije i to: video vijesti, nedjeljne propovijedi, crtice iz povijesti, ekumenizam, kultura, mladi te glazbeni prilozi duhovnog usmjerenja i to ozbiljne, jazz i pop glazbe. Stranica RikaTv-a pokrenuta je na blagdan sv. Vida, 15. lipnja 2011. godine, dok je Udruga “Riječka kršćanska televizija na internetu” osnovana krajem te godine. Namjera je bila pokrenuti televiziju na internetu kršćanskog usmjerenja, ističe Čalogović dodajući da je cilj projekta bio ostvarivanje onoga što su mnogi željno očekivali, a to je pokretanje kršćanske televizije. 19 Broj 4/451 2012. U Gospiću je 3. svibnja održana tribina u organizaciji župe Navještenja BDM, Podružnice Hrvatske udruge medicinskih sestara i tehničara iz Gospića kao i Hrvatskog katoličkog liječničkog društva na kojoj je Krešimir Miletić iz građanske inicijative „I ja sam bio embrij“ govorio o problematici prijedloga novog zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji. Moderator tribine bio je don Anđelko Kaćunko, a na početku su nastupili gradski zbor “Vila Velebita“ iz Gospića pod vodstvom Danka Ivšinovića kao i zbor mladih Angelus pod vodstvom Nikole Perišića. GOSPIĆKO-SENJSKA BISKUPIJA Oštarije Predstavljen zbornik mariološkog simpozija U Oštarijama u svetištu Gospe od Čudesa održano je u subotu 14. travnja predstavljanje zbornika o štovanju BDM na području Gospićko-senjske biskupije održanog 2010. godine povodom 550 godina bule pape Pia II. koji je ovom svetištu dao bulu za oprost grijeha. Predstavljanju su nazočili predsjednik Hrvatskog mariološkog instituta KBF-a u Zagrebu i sisački biskup Vlado Košić, mjesni ordinarij Mile Bogović, dugogodišnji tajnik mariološkog instituta fra Petar Lubina kao i brojni svećenici na čelu sa čuvarem svetišta popom Antunom Luketićem. Veliki mariološki događaj započeo je misom koju je predslavio sisački biskup Vlado Košić u koncelebraciji gospićko-senjskog biskupa mons. dr. Mile Bogovića. Suslavili su dugogodišnji tajnik mariološkog instituta fra Petar Lubina, generalni vikar gospićkosenjske biskupije mons. mr. Tomislav Šporčić, župnik i dekan ogulinski mons. mr. Tomislav Rogić, upravitelj svetišta pop Antun Luketić te više župnika Ogulinskog dekanata. Misno slavlje glazbom su animirali župni zbor koji je pjevao staroslavensku „peranovu“ misu kao i zbor mladih Gospin plašt. Misa je služena u sklopu predstavljanja mariološkog zbornika. Biskup Košić je u propovijedi istaknuo da Mariju ne nalazimo u tekstovima nakon Isusova uskrsnuća iz jasne činjenice jer je ona jedina vjerovala, za razliku od apostola. Marija je u uskrsnom vremenu radosna. Ona je, kako je istaknuo bl. A. Stepinac pramajka naše vjere i zagovornica pod čijim plaštom se okupljamo, kao i ovdje u Oštarijama posljednjih 552 godine od Papine bule. Ona nam je bila u pomoći i u vremenu turskih osvajanja kao i u zadnjem Domovinskom ratu kada su se po riječima kardinala Kuharića dogodila tri čuda, Hrvatska je ostala, doživjela je međunarodno priznanje i obranila se od agresora. Marija svojim zagovorom čini da se u našoj duši događa radost. akon mise održano je predstavljanje zbornika u zgradi „stare škole“ u nazočnosti brojnih zainteresiranih među kojima i više sudionika simpozija prije dvije godine kao i načelnika općine Josipdol Zlatka Mihaljevića. Biskup Bogović je kao uvodničar podsjetio na povijest ovog svetišta, pohvalio organizatore mariološkog simpozija kao i sadašnjeg čuvara svetišta popa Antuna Luketića koji je svetištu dao novu dimenziju. Biskup Vlado Košić je zatim predstavio bogatu i plodnu povijest Hrvatskog mariološkog instituta kome je na čelu zadnjih 11 godina. Ova je institucija bila ponajbolji hrvatski veleposlanik još od 1975. godine kada su Hrvati samostalno sudjelovali na svjetskim mariološkim kongresima. Znanstveni simpoziji na nacionalnoj razini prava su riznica vjere, umjetnosti i domoljublja. Biskup Košić je posebno pohvalio izdavačku djelatnost jer je ovaj zbornik 17. po redu u kategoriji zbornika međunarodnih i nacionalnih marioloških simpozija, najavljujući nacionalni simpozij u Sinju 2013. godine. Na kraju je fra Petar Lubina predstavio zbornik „Beata virgo de miraculis-štovanje Bl. Djevice Marije na području Gospićko-senjske biskupije“. Zbornik je separat radova koji su bili prezentirani na mariološkom simpoziju održanom u Oštarijama 31. travnja i 1. svibnja 2010. godine u organizaciji Hrvatskog mariološkog instituta KBF-a u Zagrebu a koji je okupio preko 24 znanstvenika, teologa, povjesničara i etnologa među kojima i tri biskupa. Zbornik je uredio fra Petar Lubina, a izdala ga je krajem prošle godine Kršćanska sadašnjost. Na 357 stranica predstavljeni su radovi sudionika simpozija kao i sažeci prevedeni na strane jezike Za simpozij održan pred dvije godine koji je okupio tri biskupa i 20 znanstvenika je istaknuo da je do sada nezabilježen od kada ih on organizira kao tajnik te da je imao status kongresa. Zvonko Ranogajec 20 Broj 4/451 2012. N Gospić Prezbitersko vijeće U ponedjeljak 16. travnja u ordinarijatu u Gospiću je održana proljetna sjednica Prezbitersko vijeća Gospićko-senjske biskupije. Vijećnike, odnosno predstavnike svih pet dekanata i biskupijskih ustanova pozdravio je mjesni ordinarij biskup gospićko-senjski Mile Bogović nakon čega je vođenje preuzeo predsjednik Poslovnog odbora mons. mr. Tomislav Rogić. Na početku je generalni vikar biskupije mons. mr. Tomislav Šporčić dao osvrt na provedbu biskupijskog pastoralnog plana u 2011./12. koja je drugu godinu u znaku župne kateheze. Župna kateheza još nije zaživjela onako kako bi trebalo, te treba i dalje raditi na formiranju župnih suradnika i animatora, istaknuo je mons. Šporčić. Naredna pastoralna godina kao i na razini čitave Crkve će biti Godina vjere pa će Poslovni odbor razraditi program proslave na razini Biskupije. Zatim se govorilo o osnivanju odnosno obnovi Udbinskog dekanata koji je prije Drugog svjetskog rata brojio preko 17 tisuća katolika, da bi bio pometen nakon 2. svjetskog rata, a 70-tih godina spao je ispod 5 tisuća. U ovaj dekanat bi spadale župe iz dijela sadašnjeg Gospićkog dekanata, odnosno župe istočnog dijela biskupije oko Udbine, Lovinca, Gračaca i Donjeg Lapca. Razgovaralo se i o pitanju gašenja župa koje postoje samo na papiru, a nemaju vjernika, kao što su npr. Palanka, Bunić i Rudopolje. Na kraju je financijsko izvješće podnio ekonom biskupije vlč. Nikola Turkalj. Z. R. Slunj Duhovna obnova prosvjetnih djelatnika Tijekom subote 21. travnja na Plitvicama je održana cjelodnevna duhovna obnova za prosvjetne djelatnike i odgajatelje s prostora Gospićko-senjske biskupije. Oko 50-tak prosvjetnih djelatnika i više ravnatelja osnovnih i srednjih škola i dječjih vrtića iz Gospića, Ogulina, Otočca, Plitvica i Rakovice okupilo se u pastoralnom centru župe BDM Majke Crkve gdje je u organizaciji Katehetskog ureda p. dr. Niko Bilić, profesor na Filozofskom fakultetu DI u Zagrebu održao duhovnu obnovu na temu „Biblijski temelji pedagogije“. Susret je počeo pozdravom organizatora predstojnika KU biskupije vlč. Nikole Turkalja i molitvenim uvodom vjeroučitelja Marija Klepića. Dr. Bilić je polazeći od teze da je Isus autentični učitelj, prezentirao značajne momente iz biblije koja je temelj svakom pedagoškom radu. Dužnost je čovjeka po Isusovu primjeru opsluživati i služiti. No čovjek je opterećen samoćom, laži, strahom, stidom. Zato nam Bog šalje novu zapovijed, cjeloviti angažman. Od vjernika, a pogotovo pedagoga traži se cjelovit angažman odnosno stvaranje djeci prostora za kreativnost te ih učiniti ispunjenima. U drugom dijelu dr. Bilić je govorio o pedagoškim procesima u Svetom pismu odnosno psihosocijalnim momentima i odgojnoj integraciji. Učitelj treba reagirati prema učeniku na vrijeme i dati mu potrebno „odijelo“. Susret je završio misom u kapelici pastoralnog centra kao krunom duhovne obnove. I ovaj susret je pokazao da je pastoralni prostor na Plitvicama odličan za razne vidove duhovnih obnova u čemu je i velika uloga domaćeg župnika vlč. Josipa Štefančića. Z. Ranogajec GOSPIĆKO-SENJSKA BISKUPIJA Plitvice Slunj 38. sabor mladih Tijekom subote 21. travnja u Slunju je održan 38. sabor mladih katolika Gospićko-senjske biskupije. Pod vodstvom biskupijskog povjerenika za mlade mons. mr. Tomislava Rogića u Slunju se okupilo oko 60 mladih iz svih dekanata na čelu s predsjednicom Vesnom Vuković, a sabor je bio generalna priprava za skori nacionalni susret mladih u Sisku. Uz mlade saboru su nazočili župnik i dekan slunjski mons. Mile Pecić, don Anđelko Kaćunko, mons. Marijan Ožura, vlč. Stanko Smiljanić, vlč. Šimo Božić. Susret je počeo u pastoralnoj dvorani župe Presvetog Trojstva razmatranjem vlč. Zorana Grgića iz Duge Rese na temu “Hodimo u svjetlosti”. U svijetu u kome živimo mladi su svjetlo oko kojeg je tama. Oni su kao svijeća koju guši atmosfera bez kisika. A upravo je Krist taj koji mladima daje potreban kisik. Slijedila je sv. misa koju je predslavio domaćin, župnik i dekan slunjski mons. Mile Pecić. Mladima je pojasnio ove Isusove riječi: „Niste vi mene izabrali nego sam ja vas izabrao...”. Pozvao ih je u sudioništvo Božje ljubavi, ali ne zbog naših zasluga, pameti, mudrosti nego iz ljubavi. Mladi su sudjelovali pjesmom i molitvom, misu je glazbom animirao zbor mladih uz orguljsku pratnju bogoslova Josipa Šimatovića. Nakon okrjepe u popodnevnim satima slijedilo je zasjedanje sabora. Predstavnici mladih po dekanatima podnijeli su svoja izvješća, Nikola Perišić za Gospićki, Jelena Odočić za Otočki, Josip Tomljanović za Senjski, Lidija Lapić za Slunjski i predsjednica Vesna Vuković za Ogulinski. Podsjetila je na korizmenu akciju prodaje maslinovih grančica, duhovni vikend mladih Sisačke, Šibenske i Gospićko-senjske biskupije u Baškim Oštarijama te mlade pozvala na nacionalni susret u Sisku. Detalje o odlasku u Sisak prezentirao je biskupijski povjerenik mons. Tomislav Rogić. Sabor je završen na Rastokama u igrama koje su pripremili animatori. Zvonko Ranogajec Biskup Jezerinac na komemoraciji prve žrtve u Domovinskom ratu Vojni biskup Juraj Jezerinac predvodio je 31. travnja komemoraciju na 21. obljetnicu pogibije prvog hrvatskog redarstvenika Josipa Jovića koji je nastradao od srpskog agresora na Plitvicama 31. ožujka 1991. godine. Počast Joviću uz njegovu majku i rodbinu pružili su predsjednik Republike Hrvatske dr. Ivo Josipović, predstavnik Hrvatskog sabora Ivan Leko i Vlade RH Neven Mimica te policijski vrh i njegovi suborci. Uz predstavnike brojnih udruga na komemoraciji su nazočili vojni kapelan iz Porečko-pulske biskupije fra Ivan Borić i župnik Plitvica Josip Štefančić. Predvodeći službu riječi i molitvu s odrješenjem biskup Jezerinac se sjetio riječi pokojnog predsjednik Tuđmana koji je nakon pogibije Josipa Jovića uputio ožalošćenoj obitelji pokojnika, prvog poginulog branitelja. „Dok su nam oči zajedno s vama, pune suza koje ne pokušavamo sakriti jer te suze za junakom zalijevaju snagu hrvatske mladosti, da sva bude junački spremna za žrtvu, poručujem Vam, u duhu Uskrsa koji je po vašem Josipu za sve nas postao i Veliki Petak. Ne plačite jer vaš sin živi.“ Biskup je zatim poručio da Josip živi danas sa svima nama za što su dokaz svi njegovi štovatelji koji su se u slobodnoj Hrvatskoj okupili na Plitvičkim jezerima. Na njega se, kao i na sve poginule branitelje mogu primijeniti Isusove riječi: „Nema veće ljubavi od ove nego tko svoj život dade za prijatelja svoga“. Pokojni branitelji zajedno s Josipom nama poručuju da nastavimo izgrađivati Hrvatsku tamo gdje su oni stali: u poštenju, čestitosti zauzetosti oko svega za opće dobro Hrvata i svih građana, uvjereni da se jedno društvo kao i bolji i ljepši svijet mogu graditi na sigurnim temeljima, a to je vjera u Boga. Z. Ranogajec Ogulin Ogulinski župnik i dekan mons. mr. Tomislav Rogić tradicionalno je na Uskrsni ponedjeljak 9. travnja održao Uskrsno primanje za predstavnike javnog, kulturnog i gospodarskog života grada Ogulina na čelu s gradonačelnikom Ogulina Nikolom Magdićem i zamjenicima. Primanje je uzveličao i stalni gost, gospićko-senjski biskup mons. dr. Mile Bogović kao i brojni svećenici ogulinskog dekanata, članovi župnog zbora i župnog pastoralnog vijeća. Mons. Rogić je pozdravio uzvanike uz bogati agape stol u pastoralnoj dvorani, nakon čega je posebno pohvalio brojne suradnike koji su tijekom godine, a posebno za vazmenog vremena bili najbliži i značajni suradnici župniku. I ove godine je neke od njih nagradio prigodnim darovima, na čemu im je čestitao i sam biskup Bogović. Ove godine nagrađena su 4 člana župnog pastoralnog vijeća i s. Miranda. Župnik je nagradio Josipa Cindrića Grgu za višedesetljetni rad i pomoć oko održavanja i obnove filijalne crkve sv. Petra u istoimenom naselju. Isto tako je nagradio Milana Prpića za dugu suradnju i pomoć u brojnim pastoralnim zadacima, a ponajviše oko proslave Rokove u naselju Lomost. Nagrađen je i Zdravko Paušić, koji je i član župnog ekonomskog vijeća oko pomoći pri obnovi i nadzoru gradnje crkve sv. Jakova. Nagrađena je i Mira Brozović za višegodišnju aktivnost oko održavanja župne crkve ali i lektorskih i zborskih aktivnosti. Dekan Rogić je s biskupom Bogovićem također nagradio i s. Mirandu Tomić, župnu kuharicu koja već 10 godina skromno, vedro i odgovorno vrši svoje dužnosti. Z. R. 21 Broj 4/451 2012. Nagrađeni ogulinski župljani RIJEČKA NADBISKUPIJA Uskrs Vjera je poslanje Vjera u Isusovo uskrsnuće neraskidivo je povezana s poslanjem da to što vjerujemo i drugima prenosimo, rekao je na uskrsnoj misi u katedrali sv. Vida riječki nadbiskup Ivan Devčić predvodeći svečano slavlje najvećeg kršćanskog blagdana. Uvjerljivo i vjerodostojno svjedočiti Isusovo uskrsnuće znači djelatno ga svjedočiti, istaknuo je riječki nadbiskup u propovijedi dodavši da je takva vjera potrebna današnjem svijetu i društvu. „To uključuje prije svega trajno nastojanje oko usklađivanja vlastitog života s evanđeljem, a zatim zauzimanje za što evanđeoskije odnose u svojim obiteljima, na radnom mjestu i na drugim mjestima gdje se odvija naš život.“, istaknuo je riječki nadbiskup. Uskrsna čestitka 22 Broj 4/451 2012. I smrt može biti pobijeđena „ A mi se nadasmo!“ uskršnja je poruka riječkog nadbiskupa Ivana Devčića koju je 2. travnja u Nadbiskupskom domu u Rijeci predstavio nadbiskupov tajnik Velimir Martinović, a duhovnu poruku nade novinarima je pružio povjerenik za sredstva društvenog priopćavanja, dr. o. Marjan Jurčević. Nadbiskup Devčić uputio je čestitku istaknuvši kako Isusovo uskrsnuće poziva otvoriti srce i oči te da se uz Isusa mogu i bezizlazne situacije pobijediti. „Uskrsnuće je toliko nečuven događaj da nam je teško u tu mogućnost povjerovati. No, čitav je naš život od početka do kraja ispunjen tolikim čudesnim događajima, ravnim po mnogo čemu uskrsnuću od mrtvih. Štoviše, bez takvih događaja ne bi bilo ni života ni tolikih iznenadnih situacija u njemu, koje često stubokom mijenjaju njegov tijek. Isusovo nas uskrsnuće u tom smislu poziva da otvorimo oči duha i srca za stvarnost čudesnoga i naizgled nemogućega u nama i oko nas. Što više budemo to uočavali i prepoznavali, to će više jačati vjera u nama da se, kao kod Isusa, naizgled bezizlazne situacije mogu promijeniti nabolje, pa čak i da smrt može biti pobijeđena. Želeći da nas Isusovo uskrsnuće ohrabri na takvo gledanje na život i na našu stvarnost, koja je često tako crna, želim svima vjernicima i svim ljudima dobre volje sretan i radostan Uskrs“, rekao je nadbiskup. Dr. Jurčević je novinare potaknuo da budu glasnici svijetlih primjera, kojih, kako je rekao, unatoč svemu ima. „Dvije tisuće godina poslije Isusovog vremena još uvijek se događaju iste stvari u društvu: izdaje, prevare i čovjek se s pravom pita je li se što promijenilo. Vi pak, umjesto crne kronike, nastojte širiti sjajne kronike, jer ljudi su danas željni dobrih vijesti“, poručio je dr. Jurčević i čestitao nadolazeći Uskrs svim novinarima. Nadbiskupovu poruku „A mi se nadasmo“ predstavio je tajnik Velimir Martinović koji je istaknuo kako se slika Hrvatske može prepoznati u zgodi o dvojice učenika u Emaus i njihovom osjećaju izgubljenosti i otuđenosti, te susretu s neznancem za kojega se kasnije ispostavilo da je Isus. „Nadbiskup u poruci poziva vjernike, da kao zajednica Isusovih učenika, prate ljude na njihovim životnim putovima, dijeleći s njima njihove tjeskobe, muke i razočaranja, budeći u njihovim srcima nadu koju uskrsli Krist dariva svakom čovjeku koji je želi od njega primiti. To možemo činiti samo ako Isusa i njegovu uskrsnu nadu i sami nosimo u svojim srcima“, istaknuo je Martinović. Helena Anušić „Vjera u Isusovo uskrsnuće, a time i u naše, neraskidivo je povezana s poslanjem, tj. s nalogom da to što vjerujemo i drugima prenosimo. Ta je veza toliko čvrsta da možemo reći kako nema jednog bez drugog: nema ni vjere u uskrsnuće ako iz nje ne slijedi spremnost svjedočiti je drugima, i isto tako nema pravog naviještanja i svjedočenja uskrsnuća, ako se sami nismo sreli s Kristom uskrsnulim. Uvjerljivost uskrsnog navještaja slijedi iz iskustvenog susreta s Isusom uskrsnulim, a što nam je moguće po čitanju i razmatranju Božje riječi, slavljenju sakramenata, osobito euharistije, i sve to u zajedništvu Crkve“, poručio je nadbiskup Devčić. Uskrs je svim vjernicima, ispred islamske zajednice čestitao glavni riječki imama, Hajrudin ef. Mujkanović čija je poruka pročitana vjernicima okupljenim u katedrali. Misa posvete ulja Budite vjerni krsnim i svećeničkim zavjetima „Neka nam, draga braćo svećenici, ovo sveto slavlje i obnova naših svećeničkih obećanja, pomognu da naša svećenička vjernost bude vjernost Kristu, vjernost Crkvi, vjernost kreativna i domišljata kao što je ljubav kreativna i domišljata“, rekao je riječki nadbiskup Ivan Devčić obraćajući se svećenicima na Veliku srijedu 4. travnja u katedrali sv. Vida. Misom posvete ulja i obnovom zavjeta svećenici Riječke nadbiskupije proslavili su spomen ustanovljenja svećeničkog reda na Posljednjoj večeri, tradicionalno dan uoči Velikog četvrtka. Nadbiskup Devčić na misi je blagoslovio i posvetio ulje koje će se u tijeku godine koristiti za podjelu sakramenata bolesničkog pomazanja, krizme i svetog reda te u obredima posvete oltara i crkve. U prinosu darova predstavnici župnih Caritasa prikupljene priloge donijeli su pred oltar i darovali ih nadbiskupijskom Caritasu. Nadbiskup je u propovijedi svećenike podsjetio na obećanja koja su dali primajući sveti red kako bi njima uvijek težili. „Moramo se truditi oko vlastitog obraćenja kako bismo mogli druge na njega pozivati.“ Svećenik je prvenstveno vjernik, a onda i pastir Crkve, objasnio je nadbiskup. „Vjernici od nas kao poglavara ili pastira mogu imati korist samo ako smo doista kršćani. U protivnome će od nas imati više štete nego koristi. To znači da vjernost našim svećeničkim obećanjima pretpostavlja vjernost onome što smo na krštenju Bogu i Crkvi obećali, naime da ćemo se klonuti grijeha kojemu je otac sotona, te u zajedništvu Crkve vjerovati Bogu koji nam se objavio u Isusu Kristu. Doista, bez ikakvog uvijanja možemo reći da onaj koji nije pravi kršćanin, ne može biti ni pravi svećenik! Zato se obnova svećeničkih obećanja koju ćemo nakon ovog nagovora učiniti nadovezuje na obnovu naših krsnih obećanja.“ Podsjetio je i na kušnje i slabosti kojima svećenik može biti izložen te, ako ime se ne odupre, nanijeti duboke rane Crkvi. Jedna od njih je kušnja nihilizma ili relativizma, a druga je častohleplje. „Svećeniku koji izgubi vjeru u Boga i vječni život sve postaje relativno i bezvrijedno, te je u takvom stanju sposoban i na najteže čine izdaje svoga poziva i nevjernosti prema braći i povjerenom mu narodu. Svi znamo kako duboke rane na tijelu Crkve takvi nevjerni službenici ostavljaju. Druga kušnja koja nas može zadesiti u ispunjavanju danih obećanja sastoji se u njihovu izvršavanju isključivo radi nas samih, radi svog dostojanstva i časti. Ponos i čast nam ne dopuštaju da ne ispunimo što smo obećali. Koliko god nam se to na prvi pogled može činiti dobrim i ispravnim, problem je što kod takvog stava dolazi u drugi plan onaj komu smo dali obećanje.“ Propovijed je zaključio pozivom vjernicima da mole i pomažu svojim svećenicima kako bi bili vjerni svojim svećeničkim obećanjima i ljudima za koje brinu. D. D. RIJEČKA NADBISKUPIJA Molitva za zvanja Pomognimo mladima odazvati se pozivu Djelo za zvanja Riječke nadbiskupije 26. travnja, u četvrtak uoči nedjelje Dobrog Pastira, organiziralo je molitveno bdijenje u katedrali sv. Vida na kojemu su se okupili predstavnici svećenika, bogoslova, redovnica i redovnika te molitvenih zajednica. Bdijenje je predvodio voditelj Djela za zvanja Sanjin Francetić koji je u nagovoru pozvao sve vjernike da svjedočeći vjeru pomognu mladima prepoznati i odazvati se duhovnom pozivu. „U godini koja je u Riječkoj nadbiskupiji posvećena mladima, molimo posebno za to da im budemo od pomoći u svim životnim situacijama, da im budemo blizu molitvom, savjetom i primjerom. Drugim riječima da budemo svjedoci Božje ljubavi. Tada je sve moguće, a poznati su nam primjeri da se zvanja rađaju i u zajednicama koje pomaži mladima koji su dotakli dno, bili na rubu društva i života“, rekao je Francetić. Istaknuo je važnost zajedništva vjernika i pozvao na vjerodostojnost. Parafrazirajući riječi sv. Pavla slikovito je opisao kako je svaki vjernik stanica u mističnom tijelu Crkve. „Tu se očituje i velika odgovornost vjernika za život Crkve. Znamo što se događa kada u našem zemaljskom tijelu neka stanica poludi. To se tada naziva tumor i nanosi mnogo štete organizmu. Slično se dešava i tijelu Crkve kada se netko od njezinih članova, a posebno svećenici, ne ponašaju vjerodostojno. Tada postaju tkivo koje razara i nanose mnogo štete Crkvi.“ Na bdijenju je sudjelovao i riječki nadbiskup Ivan Devčić i na samome kraju kratko se obratio okupljenima zahvalivši im na njihovim molitvenim naporima u brizi za duhovna zvanja. Podsjetio je da je potrebno moliti za nova zvanja, ali i za postojeće svećenike kako bi bili vjerni svom pozivu i dostojni službe. „Uvijek je, u raznim povijesnim okolnostima i društvima, bilo otpora prema svećenicima i svećeničkom pozivu. Taj otpor dijela društva postoji i danas, čak se čini još i jači, lukaviji, jer na prikrivene načine odvlači ljude od Crkve i svećeništva“, rekao je nadbiskup i podsjetio da unatoč svim okolnostima Bog uvijek poziva, a na vjernicima je da svojim svjedočkim životom pomognu rađanju novih zvanja. Na nedjelju Dobrog Pastira za zvanja se molilo u svim župama. D. D. Mons Liniću županijska nagrada za životno djelo Mons. Ivoslav Linić, rektor riječke katedrale i dugogodišnji ekonom Riječke nadbiskupije, dobitnik je ovogodišnje županijske nagrade za životno djelo. Na proslavi Dana Primorsko-goranske županije 12. travnja u HKD-u na Sušaku dvije nagrade za životno djelo, mons. Liniću za očuvanje baštine i Zdravku Ćiri Kovačiću za doprinos sportu, te dvije godišnje nagrade svečano su uručili obnašatelj dužnosti župana dr. Vidoje Vujić i predsjednik županijske Skupštine Ingo Kamenar. Županijska skupština mons. Liniću je nagradu za životno djelo dodijelila „za izuzetan doprinos očuvanju crkvene i opće kulturne baštine i jačanje tolerancije, razumijevanja i prijateljstva među ljudima na području Rijeke i Primorsko-goranske županije“, kako stoji u obrazloženju. Županija je tako prepoznala njegovo djelovanje u 30 godina upravljanja katedralom sv. Vida, njezinu temeljitu obnovu, posebno devedesetih godina prošlog stoljeća, te suradnju s njime u očuvanju crkvene i kulturne baštine dok je bio u službi ekonoma Riječke nadbiskupije. S navršenih 80 godina života, mons. Linić s početkom ove godine predao je službu ekonoma i otišao u mirovinu, ali i dalje je prepozit Metropolitanskog kaptola i rektor katedrale. Zaređen 1954., dugogodišnje svećeničko služenje Riječkoj nadbiskupiji mons. Linić je započeo kao kapelan u Slunju, a zatim je do 1970. upravljao župama u Cvitoviću, Cerniku, Kukuljanovu i Mrkoplju. Prvim ekonomom Riječko-senjske nadbiskupije imenovao ga nadbiskup Viktor Burić 6. prosinca 1969., a do ‘80. vršio je i službu ekonoma Bogoslovije u Rijeci. U prosincu 2003. imenovan je prepozitom Metropolitanskog kaptola, a u travnju 2006. godine postao je počasni prelat Njegove Svetosti. Župnik Ledenica, Zagona i Krmpota Stjepan Brlečić, svećenik Regensburške biskupije u službi Riječke nadbiskupije, prešao je u kuću Očevu 15. travnja u 57. godini ovozemaljskog života i 27. godini svećeništva. Sprovodnu misu s obredom ukopa 17. travnja u njegovom rodnom mjestu Klenovniku u Varaždinskoj biskupiji, predvodio je rektor riječke katedrale mons. Ivoslav Linić. „Nakon što je zaređen u Njemačkoj gdje je proveo veći dio svog svećeničkog vijeka, po povratku iz Njemačke, 2003. godine preuzeo je župu Ledenice. Na toj je tvrdoj njivi Gospodnjoj kristijanizirao, možemo reći, na svoj način drobio Riječ Božju. Ali postojano i zauzeto ta se Riječ probijala kao gorušičino zrno u tim krajevima Riječke nadbiskupije. Gospodin zna koliko je puta vjernicima prenosio riječi evanđelja, dijelio sakramente i naviještao Krista i sigurno je da je vidio njegov trud i muku. Na nama je da se pomolimo da mu Gospodin bude milosrdan i nagrada“, rekao je mons. Linić u homiliji. Od pokojnika su se u prepunoj župnoj crkvi u Presvetog Trojstva oprostili rodbina i brojni svećenici i mještani rodnog Klenovnika te Ledenica i Klenovice gdje je živio. Njegov kolega rodom iz Klenovnika i svećenik Riječke nadbiskupije Ivan Friščić pročitao je životopis. Rođen u Klenovniku 1955. godine od majke Ane i oca Dragutina, pokojni Stjepan Teologiju je upisao u Zagrebu, zatim prešao u Rijeku i završio u Njemačkoj gdje je 1985. zaređen za svećenika Regensburške biskupije. Djelovao je na više župa u Njemačkoj, a nakon 17 godina izrazio je želju za povratkom u Domovinu. Riječki nadbiskup Ivan Devčić primio ga je na službu 2003. godine. „Vjernici Novog Vinodolskog, Ledenica i Klenovice pamte ga kao zauzetog, jednostavnog i skromnog svećenika, uvijek dobre volje i spremnog pomoći. Vjerujemo da ga takvog pamte i vjernici u Njemačkoj. Dragi Štef žao mi je kao čovjeku i kao starom prijatelju da te Gospodin prerano, po našem ljudskom mjerilu, pozvao k sebi. No Božju volju treba poštovati jer su u Božjoj ruci vremena i vjekovi, kao i život svakog čovjeka“, rekao je Friščić. Od pokojnika su se oprostili i njegov kolega sa studija Teologije Stjepan Šoštarić, njegov nasljednik u Klenovici Matija Žugaj te bivši župnik Klenovnika koji ga je uputio u svećeničko poslanje, Stanko Havajić. Ur. 23 Broj 4/451 2012. Sprovod vlč. Stjepana Brlečića RIJEČKA NADBISKUPIJA Krštenje 6. djeteta obitelji Hlanuda Župa Volosko 29. travnja radovala se s obitelji Hlanuda krštenju malene Nike, njihovog 6. djeteta. Ponosnim roditeljima Davoru i Rebeki župljani su poklonili dječji krevetić, a ispred svih čestitao im je župnik Petar Belanić. „Neki danas možda smatraju da je to ludost, da ne treba imati toliko djece, ali obitelj Hlanuda odlučila se slaviti život. Na tome im treba čestitati. Brojna obitelj zapravo je veliki Božji dar, ne samo za tu obitelj nego i za zajednicu, za Crkvu i domovinu.“ Potaknut nedjeljom Dobrog Pastira župnik je istaknuo kako je obitelj kolijevka iz koje se rađaju svećenička i redovnička zvanja. „Ako su obitelji dobre, ako djecu odgajaju u vjeri i kršćanskim vrijednostima bit će i zvanja. Jer Bog uvijek poziva, a na obitelji je da bude potpora, a ne zapreka, ukoliko se sin ili kćer odluče odazvati Božjem pozivu.“ Potaknuo je vjernike da mole za nova svećenička zvanja, ali i za svećenike koji već vrše svećeničku službi. „Sjetite se onih koji su vam udijelili prve sakramente. Molite za vaše župnike koji su vas krstili, pričestili, ispovijedali, ženili. Molite da oni svoj uzor uvijek pronalaze u Kristu, pravom Pastiru koji primjerom pokazuje kako pastir treba služiti zajednici. Kristu koji je spreman i život Duhovna obnova za djelatnike Caritasa 24 Broj 4/451 2012. Prisutnost Uskrsloga u služenju bližnjima u potrebi bila je tema duhovne obnove za ravnatelje i djelatnike nacionalnog i nad/biskupijskih Caritasa održane 25. travnja u Domu pastoralnih susreta u Lovranu. Predvodio ju je Dragutin Goričanec, povjerenik Zagrebačke nadbiskupije za pastoral osoba s invaliditetom i predsjednik Udruge Job, udruge za osmišljavanje života osobama s posebnim potrebama. Za predan rad s ljudima s „društvene margine“ ovaj je svećenik u 2011. godini primio i nagradu „Ponos Hrvatske“. Uz desetak ravnatelja nad/biskupijskih Caritasa iz cijele Hrvatske u duhovnoj je obnovi sudjelovalo i dvadesetak djelatnika. Predvoditelj je, uz razmatranje slavnih otajstava krunice, osobno posvjedočio iskustvo susreta s beskućnicima, siromašnima, bolesnima i ostavljenima u svom pastoralnom djelovanju. Istaknuo je pritom važnost poniznosti i zahvalnosti u služenju, a govorio je i o važnosti prihvaćanja osoba i situacija koje nas ponižavaju, ne sumnjajući kako sve što nam se događa - ima smisla. „Upoznajući bolje život ljudi s invaliditetom i sam sam počeo otkrivati veliko blago sakriveno u onima koji su drugačiji ili nečim zakinuti“, poručio je Goričanec. U završnom se dijelu programa sudionicima duhovne obnove pridružio i mons. Ivan Devčić, riječki nadbiskup. Prisutne je detaljnije upoznao s projektima i ustanovama, inicijativama i planovima djelovanja Caritasa Riječke nadbiskupije. Prije desetak godina izgrađena je nova zgrada Caritasa u kojoj se dijeli hrana, odjeća, lijekovi, medicinska pomagala i druge potrepštine, u tim prostorijama su i posebni prostori za susrete zlostavljane djece s roditeljima ili susrete supružnika, zatim Dom sv. Ana za zlostavljane žene, Prihvatilište za beskućnike „Ruže sv. Franje“, pučka kuhinja kod sestara milosrdnica gdje se osim podjele hrane pokušava i evangelizirati/katehizirati one koji tu dolaze, a najveći projekt je Hospicij koji je dovršen i trebao bi ove godine krenuti s radom. Ovaj je projekt bio zahtjevan i zbog toga što će to biti prvi Hospicij u Hrvatskoj besplatan za korisnike. Osnivač je Caritas, zgrada u kojoj je Hospicij je nadbiskupijska i prilagođena za Hospicij. Nadbiskup je zahvalio svima koji rade u Caritasu, naglasivši da to ne treba biti samo rad za plaću, nego prije svega u svakom potrebitom treba gledati Krista i iz ljubavi pomoći svakome. Zahvaljujući svim sudionicima na dolasku i spremnosti za duhovnim rastom i radom, ravantelja Hrvatskog Caritasa Fabijan Svalina osobito je zahvalio nadbiskupu Devčiću na dolasku, čime je potvrdio važnost djelovanja Caritasove mreže. dati radi spasenja drugih, radi ljubavi“, zaključio je župnik te potaknuo obitelj Hlanuda i sve vjernike da i svoju djecu uče ljubavi koju je Krist posvjedočio kako bi na svijetu bilo više svjetla i više mira. Odbor HBK za pastoral turizma Turisti traže iskustvo duhovno Pod vodstvom porečko-pulskog biskupa Ivana Milovana u zgradi Riječke bogoslovije 11. travnja sastao se Odbor Hrvatske biskupske konferencije za pastoral turizma. Sudjelovali su tajnik Marijan Jelenić, Patricija Zanketić, mr. Tomislav Korov, Luka Lučić, Zdenko Milić i Nikola Radić. Nakon uvodne riječi mons. Milovana, tajnik je održao predavanje o Sakralnoj baštini u evangelizaciji suvremenog čovjeka. „Čovjek ima tijelo, dušu i duh, a na odmor ide čitav čovjek. Za svaku je pohvalu sve što Lijepa naša može ponuditi čovjeku za tijelo i dušu, ali duhovnu hranu može najbolje ponuditi Crkva koja i sama nastaje iz duhovnog iskustva. Turisti su posebno otvoreni duhovnom upravo u vrijeme godišnjeg odmora, dakle u turističkoj sezoni, što se iz nepoznavanja činjenica zanemaruje“, rekao je Jelenić. Crkva ima dvostruku zadaću: brigu za domaće ljude da ih ljetni spektakl ne razbaštini napretka u duhovnom životu i brigu za goste, koji i zbog duhovnih doživljaja dolaze u Hrvatsku. „Naša Crkva ni izdaleka još nije svjesna svojih evangelizacijskih instrumenata u ovo “selilačko doba”. Za osviještenje crkvenih djelatnika za nove zadatke potrebno je uz medijsko djelovanje organizirati krajevne i nacionalni simpozij o toj tematici u suradnji sa Ministarstvom turizma jer se naš turizam, ovakav kakav je danas, u svijetu smatra “agresivnim turizmom” kojemu je u žiži interesa novac, ne čovjek. Moglo bi se dogoditi da Hrvatska, uz jednu primitivnu propagandu postane fenomen “spaljene zemlje” u koju gosti umjesto na odmor dolaze na osiromašenje samih sebe“, zaključio je predavanje tajnik. Nakon predavanja opći je zaključak bio kako Crkva mora majčinski, raširenim rukama prihvaćati suvremenog čovjeka s toplom i hranjivom pričom za njegovu dušu. Uz osjetljivost rektora crkava, posebna se briga mora posvetiti osposobljavanju vodiča. Teološki fakulteti trebali bi sa sektorom turizma osposobiti vodiče s licencom za vodstvo u sakralnim prostorima. HODOČAŠĆE Nadbiskupijsko hodočašće na Maltu i Siciliju - Putevima četvrtog misijskog putovanja sv. Pavla Susret s Isusom mijenja čovjeka Nadbiskup Devčić pozvao je hodočasnike da se s ovog hodočašća vrate svojim domovima i na radna mjesta obnovljeni u vjeri i da budu Kristovi apostoli. „Kada se vratite kući, nemojte ne govoriti o onome što ste vidjeli, čuli i razmatrali na ovom hodočašću, nego donesite drugima uskrsnu nadu“, rekao je nadbiskup. N a Uskrsni ponedjeljak 9. travnja rano ujutro, tristotinjak vjernika Riječke nadbiskupije krenulo je na 8. Nadbiskupijsko hodočašće na Maltu i Siciliju, putevima četvrtog misijskog putovanja apostola Pavla, predvođeni riječkim nadbiskupom Ivanom Devčićem te duhovnim vodičima u 7 autobusa. Prije puta hodočasnici su sudjelovali na misi u crkvi Gospe Lurdske na Žabici. Propovijedao je Vjekoslav Kovač, a u propovijedi je rekao okupljenima kako je ovo hodočašće možda prilika da se izvuku iz „svoje Galileje, svog zatvorenog groba“ te postanu svjedoci Uskrsloga onima koji više ništa ne očekuju, koji nemaju više snage, a možda su to i oni najbliži u njihovim obiteljima. U ime Riječke nadbiskupije hodočašće je organizirao i pripremio Matija Matičić, biskupski vikar za pastoral s dugogodišnjim partnerom Autotransom. U talijanskoj luci Chivitavecchii hodočasnici i autobusi ukrcali su se na brod kojim su drugog dana ujutro stigli u grad Palermo u istoimenoj pokrajini na Siciliji. Sicilija je autonomna pokrajina u Italiji i najveći otok u Sredozemnom moru, na kojem živi više od pet miliona stanovnika. Ističe se po vlastitoj povijesti, kulturi, umjetnosti arhitekturi i jeziku. Hodočasnici su uz pratnju profesionalnih vodiča odmah krenuli prema malom mjestu Monreale pored Palerma gdje su u katedrali Marijina Rođenja slavili misu. Katedrala je primjer normanske arhitekture, a isprepliće se s bizantskom i murskom. Svaki centimetar unutrašnjosti prekriven je zlatnim mozaicima koji prikazuju biblijske slike od stvaranja svijeta, preko Starog zavjeta do Muke. Na misnom slavlju propovijedao je Velimir Martinović, tajnik nadbiskupa Devčića. „Uskrsli Isus je Mariji Magdaleni dao zadatak da ono što je vidjela i doživjela kad je došla na prazan grob, prenese i drugima. I mi imamo zadatak da duhovne plodove s ovog hodočašća prenesemo drugima“, rekao je Martinović. Na večeri u hotelu gdje su noćili, nadbiskupa Devčića, svećenike i hodočasnike posjetio je i pozdravio nadbiskup Palerma kardinal Paolo Romeo. Poslijepodne hodočasnici su nastavili panoramsko razgledavanje Palerma uz pratnju vodiča. Taj multinacionalni i multietički grad ima 900 000 stanovnika. Stara jezgra ima kulturnih spomenika iz doba Feničana, Rimskog carstva i Bizanta, iz doba Normana koje je papa u 11 st. pozvao kako bi vratili kršćanstvo u ove krajeve kojima su od 9. st. vladali Arapi. Razgledali su katedralu Marijina Uznesenja. Na večeri u hotelu gdje su noćili, nadbiskupa Devčića, svećenike i hodočasnike posjetio je i pozdravio nadbiskup Palerma kardinal Paolo Romeo Nadbiskup Devčić susreo se sa svim mjesnim biskupima na hodočasnićkom putu. Foto: Nadbiskup Monrealea - Salvatore di Cristina. Dan treći - Siracusa Rano ujutro hodočasnici su krenuli prema Siracusi gdje su u katedrali sv. Lucije slavili misu. Na početku ih je pozdravio nadbiskup Siracuse mons. Salvatore Pappalardo koji je rekao nešto o povijesti katedrale izgrađene na ostacima hrama božice Atene iz 5. st. prije Krista. „Crkva u Siracusi blagoslovljena je Božjim milostima. Utemeljio ju je sv. Petar, tu je tri dana boravio sv. Pavao, a 1953. g. jedan Gospin kip proplakao je ljudskim suzama. To čudo je priznao i potvrdio papa Ivan Pavao II. i posvetio svetište Majke Božje od Suza“, rekao je nadbiskup Pappalardo. Tijekom propovijedi don Vjekoslav Kanić pročitao je ovogodišnju uskrsnu poruku nadbiskupa Devčića u kojoj nadbiskup uspoređuje opće stanje duha današnjeg svijeta s nevjerom dvojice učenika koji su bježeći iz Jeruzalema na putu u Emaus, susreli uskrslog Isusa. Poslijepodne hodočasnici su iz luke Pozzalo katamaranom krenuli prema Malti. Noćili su u hotelu Excelsior u Florijani, predgrađu La Valette, glavnog grada Malte. Autotransovi autobusi ostali su na Siciliji. 25 Broj 4/451 2012. Dan drugi - Sicilija Katedrala u Palermu HODOČAŠĆE Putevima četvrtog misijskog putovanja sv. Pavla Sv. Pavao, nakon obraćenja, nakon susreta s uskrslim Isusom, postaje, od žestokog progonitelja kršćana, gorljivi navjestitelj Isusovog učenja. Propovijeda Radosnu vijest, osniva prve Crkve, osobito među poganima u Maloj Aziji, Makedoniji… piše poslanice. Zbog toga je osuđen na smrt po zahtjevu Židovskog vijeća. Kako je bio rimski građanin Pavao se pozvao na carski sud te je krenuo brodom u Rim. Na obalama Malte doživio je brodolom i tu ostao tri mjeseca, a kasnije na putu za Rim zadržao se tri dana i u Siracusi na Siciliji. Dan četvrti - crkva Brodoloma sv. Pavla Misu na Malti hodočasnici su slavili u 11 sati u crkvi Brodoloma sv. Pavla. U njoj se čuva relikvija ruke sv. Pavla kao i komad stupa na kojem mu je u Rimu odsječena glava. Propovijedao je nadbiskup Devčić. Rekao je kako se teško dolazi do uskrsle vjere jer i Isusovi učenici, iako su vidjeli prazan grob nisu povjerovali u uskrsnuće dok se osobno nisu susreli s Uskrslim Kristom. „Važno je naše svjedočenje danas, ali važno je da znamo što vjerujemo da poznajemo svoju vjeru i probudimo u sebi živu nadu i povjerenje u Boga, da mu vjerujemo u svim životnim prilikama i onda kada nam se dogodi brodolom kao što se dogodio sv. Pavlu. Taj brod na kojem je bio sv. Pavao to je Crkva koja i danas putuje na uzburkanom moru. Sv. Pavao hrabrio je svoje suputnike. Tako i mi moramo hrabriti one u našoj blizini, u našoj obitelji koji više ne vjeruju. Budimo i mi na tom brodu oni koji nose svjetlo i nadu“, rekao je nadbiskup Devčić te pozvao hodočasnike da se odazovu Hrvatskom nacionalnom hodočašću u Rim u studenom ove godine povodom Godine vjere koju je proglasio Sveti Otac Benedikt XVI. Crkva brodoloma sv. Pavla Dan peti - Rabat i Mdina 26 Broj 4/451 2012. Hodočasnike je dočekalo kišovito jutro. Krenuli su u Rabat i Mdinu, nekadašnji glavni grad Malte. U katedrali sv. Pavla u Rabatu u 10 sati imali su sv. misu. Katedralu su u 18 st. obnovili Ivanovci jer je bila oštećena u potresu 1693. g. U propovijedi je nadbiskup rekao kako su apostoli odmah imali poteškoća u naviještanju Radosne vijesti jer oni koji su dali osuditi Isusa nisu mogli podnijeti da njegovi učenici nastavljaju njegovo djelo. „Sv. Petar koji je nekoliko dana prije zatajio Isusa i pobjegao odjednom postaje hrabar u naviještanju Istine. Zašto? Gospodin je Petra promijenio. Susret s Isusom mijenja čovjeka. Postajemo novi ljudi. Srca nas danas bole kada vidimo kolike mlade krizmamo, a oni odlaze iz Crkve. Možda nisu djeca kriva nego mi koji ih nismo dosta pripremili da se otvore Duhu Božjem. Svatko od nas ponekad, iz raznih razloga, zataji poput Petra. Potrebno je da Isus i nas plašljivce i kolebljivce preobrati, da i od nas napravi druge ljude, da budemo otvoreni svjedoci, da o sudbini našeg naroda ne odlučuju oni drugi, nego oni kojih ima puno više. Zar da nakon 1300 godina kršćanstva odbacimo Isusa? Mi ne živimo svoju vjeru, ne nosimo Krista u tkivu našeg društva jer šutimo, jer smo pasivni. I tako je po cijelom kršćanskom svijetu. Da su naši kršćanski roditelji danas autentični svjedoci poput sv. Pavla i djeca bi takva bila i svjedočila istinske kršćanske vrijednosti. No, unatoč teškoćama, ne smijemo gubiti hrabrost da ne upadnemo u beznađe. Mi moramo svjedočiti jer je Gospodin s nama, on nas čeka na obali kao što je čekao apostole i prati nas svojom riječju i svjetlom“, rekao je nadbiskup Devčić i pozvao hodočasnike da se vrate s ovog hodočašća svojim domovima i na radna mjesta obnovljeni u vjeri i da budu Kristovi apostoli. Nakon misnog slavlja hodočasnike je pozdravio nadbiskup Malte mons. Paul Cremona OP. Uputio ih je da razgledaju malu spilju ispod crkve u kojoj je prema predaji sv. Pavao naviještao Radosnu vijest Maltežanima. Spilju su posjetili i blagoslovili pape Ivan Pavao II. i Benedikt XVI. Poslijepodne, uz pratnju vodiča hodočasnici su razgledali Mdinu. Gradska arhitektura najviše predstavlja fatimidski period koji je započeo u 10. st. U 11. st. Normani su izgradili debele utvrde, a od 17. st. u arhitekturu je uveden barok. Posjetili su katedralu sv. Petra i Pavla koja je 1699. g. obnovljena u baroknom stilu. Oko šesnaest sati iz La Valette opet su katamaranom krenuli prema Siciliji. Iz luke Pozzalo krenuli su u malo mjesto Acireale pokraj Catanie, glavnog grada istoimene pokrajine na istočnoj obali Sicilije, na obali Jonskog mora. Tijekom misnog slavlja hodočasnici su obnovili svoja krsna obećanja, a dva bračna para svoje ženidbene zavjete: Željko i Marija Mahulja koji ove godine slave 50. godišnjicu braka i Josip i Silvana Hajplan koji slave 10. godišnjicu. Sva misna slavlja tijekom hodočašća pjesmom je pratio zbor od petnaestak pjevača župnih zborova župa Riječke nadbiskupije. Na orguljama je svirala s. Ljiljana Nikić, a dirigirala je prof. Mirjana Žužić koja vodi župni zbor na Pećinama u Rijeci. Hodočasnici su u 7 autobusa bili predvođeni svećenicima: Matijom Matičićem, Nikicom Uravićem, Velimirom Martinovićem, Vjekoslavom Kanićem, Vjekoslavom Kovačem te časnom sestrom Ljiljanom Nikić i vjeroučiteljicom Katicom Dessardo. Kao hodočasnici bili su tu i svećenici Anto i Ilija Aračić te časne sestre Suzana Samardžić i Mihelina Banić. Crkva sv. Pavla, Rabat Iznad Pavlove spilje Putevima četvrtog misijskog putovanja sv. Pavla Dan šesti - Catania Rano ujutro iz Acirealea hodočasnici su otišli u Cataniu, drugi grad po veličini na otoku. Catania je smještena na seizmički aktivnom području te je u nekoliko navrata srušena u katastrofalnim potresima 1169. i 1693. g. U 11.30 sati imali su misu u katedrali sv. Agate, zaštitnice grada. Izgradio ju je G. B Vaccarini preko ostataka normanske crkve iz 11. st. U ovoj raskošnoj baroknoj crkvi sahranjen je talijanski skladatelj Vincenzo Bellini. Tijekom misnog slavlja hodočasnici su obnovili svoja krsna obećanja, a dva bračna para svoje ženidbene zavjete: Željko i Marija Mahulja koji ove godine slave 50. godišnjicu braka i Josip i Silvana Hajplan koji slave 10. godišnjicu. I u ovoj trećoj propovijedi nadbiskup Devčić je nadahnuto i veoma poticajno govorio. „Mi Crkva smo Isusovo mistično Tijelo i zato su Isus i Crkva nerazdvojni i nema Isusa živog osim u Crkvi, ona ga svjedoči i po njoj on djeluje. U prvoj Crkvi Isusovi učenici, nakon što su dobili nalog propovijedanja, nailaze na prepreke od Židovskog vijeća koje je zbunjeno jer apostoli nastupaju neustrašivo, a na Veliki petak svi su se razbježali i zatajili ga. Nepojmljivo im je da su ozdravili hromog od rođenja, po očitom, prepoznatljivom znaku poznatom svima u Jeruzalemu. I zato nemaju hrabrosti kazniti ih, nego im samo prijete i zabranjuju da govore u ime Isusa Krista. To što je bilo na početku, to je i danas. Razna vijeća ovoga svijeta se i danas suprotstavljaju Isusovom imenu i naviještanju njegove Riječi. Kada Crkva nešto predlaže u ime njegove Riječi, nailazi na razne prepreke. I nama treba te apostolske nepokolebljivosti, da nam Isus ispuni srca svojim darovima i da nas ojača. Židovi su se čudili apostolima. Znali su da su to neuki ribari, pa otkud sada tako govore? Ali apostoli su bili tri godine u Isusovoj školi, slušali su njegovu Riječ i vidjeli kako djeluje. Tu su stekli to znanje i mudrost. Draga braćo i sestre, molite za nas svećenike da preko naših usta Riječ Božja dopre do svih srca, svom snagom moći preporađanja. Idimo i mi u Isusovu školu, školu molitve. Čitajmo evanđelja i pitajmo se što to nama Gospodin govori. Apostol je i danas svaki onaj koji je s Isusom, a to je svaki kršćanin. Ljudi to na nama trebaju prepoznati. Želimo li mi to zaista ili se skrivamo, ili smo malo Isusovi, malo od nekog drugog? Mi zaista ne možemo ne govoriti što vidjesmo i čusmo! - rekli su apostoli. Zato se Crkva ne može ušutkati. U kojoj mjeri Crkva doživljava ljepotu snage Isusova uskrsnuća? Ona ne može i ne smije o tome šutjeti. Ako nemamo potrebu govoriti o svojim vjerničkim iskustvima, onda nešto nije u redu s našom vjerom. Kada se vratite kući, nemojte ne govoriti o onome što ste vidjeli, čuli i razmatrali na ovom hodočašću, nego donesite drugima uskrsnu nadu“, rekao je nadbiskup Devčić. I tu je hodočasnike pozdravio mjesni nadbiskup mons. Salvatore Gristina. Rekao je kako u ispovijedanju vjere u Uskrslog pomaže vodstvo izvanrednog svjedoka sv. Pavla te da je dobro što su baš u ovoj vazmenoj osmini odlučili slijediti njegove stope na Siciliji i Malti. Nadbiskup Devčić toga dana oprostio se od hodočasnika jer se zbog službenih obveza morao vratiti u Rijeku. Zahvalio se organizatorima hodočašća i svim vjernicima koji su u njemu sudjelovali. Poslijepodne su hodočasnici otišli do Etne, još uvijek aktivnog i najvišeg vulkana u Europi koji se izdiže na 3320 metara nadmorske visine, a pokriva područje od 1190 kvadratnih kilometara. Bilo je hladno i vjetrovito. Došli su do kratera Monte Silvestri na visini od 1660 m. Autobusi su se penjali serpentinama krajolikom prošaranim crnom lavom. Vrh Etne bio je u snijegu i oblacima. Hrabriji su otišli do kratera iako je bio jak vjetar. I tu noć su noćili u Acirealeu. Dan sedmi - Messina Pretposljednji dan dugog putovanja u jutarnjim satima hodočasnici su iz Messine trajektom preko Messinskog tjesnaca došli do najjužnije točke Italije te su do Salerna putovali gotovo osam sati. Putem ih je pratila jaka kiša koja ih je dočekala i u Salernu. Misno slavlje imali su u 17.30 sati u franjevačkoj crkvi Presvetog Srca Isusovog a predvodio ga je mons. Nikica Uravić, rektor bogoslovnog sjemeništa „Ivan Pavao II“ u Rijeci. U propovijedi je između ostalog rekao kako vjera izaziva vjeru, a to je ona vjera koja nas čini ljudima i naš život neće biti uzalud ako istinski po njoj živimo. Pompeji, povratak Ujutro nakon doručka hodočasnici su krenuli prema posljednjem odredištu svoga putovanja, u Pompeje. U papinskoj crkvi Gospe od Pompeja slavili su misu koju je predvodio organizator hodočašća, biskupski vikar za pastoral Matija Matičić. U propovijedi je istaknuo najvažnije dijelove evanđelja koje su hodočasnici proteklih osam dana čuli na misnim slavljima. „Potrebno je svaki dan Bogu reći ‘Da!’, da nas obraća, da mu se vraćamo, da se dogodi to novo stvaranje. Isus kada dolazi među učenike govori: ‘Mir vama!’. To je taj novi Duh, novo stvaranje nakon uskrsnuća“, rekao je Matičić i pozvao hodočasnike na misu zahvalnicu u katedralu sv. Vida 20. travnja. Tu je pozdrav hodočasnicima, u ime nadbiskupa i papinskog prelata Pompeja uputio njegov osobni tajnik. Nakon misnog slavlja imali su gotovo dva sata vremena za razgledanje čuvenih Pompeja, rimskog grada kojeg je s njegovih 20 000 stanovnika zatrpala velika erupcija vulkana Vezuva 79. g. Grad je bio zatrpan pod slojem pepela 1600 godina dok nije slučajno otkriven. Utorak ujutro oko 2 sata svi su sretno stigli do Rijeke, mnogi ispunjeni i nošeni Duhom Božjim koji ih je obilato blagoslivljao na svakom svetom mjestu, mnogi možda tek na početku obraćenja, ali svi radosni i bogatiji za neka nova povijesna i zemljopisna saznanja. Nadbiskupijsko hodočašće na Maltu i Siciliju Dan četvrti - Malta Republika Malta otočna je država u Sredozemnom moru s manje od pola miliona stanovnika. Smještena je nedaleko Sicilije, a oko 300 km je udaljena od obale Afrike. Zbog svog strateškog položaja Maltom su tijekom povijesti vladale mnoge sile: Feničani, Rimljani, Fatimidi, Ivanovci i Britanci. Izrazito je katolička zemlja. Kršćanstvo je na Maltu donio sv. Pavao kada je oko 60. g. na putu za Rim na carski sud, doživio brodolom na njezinim obalama. Arheološka istraživanja ukazuju na to da se radi o povijesnom događaju. Nakon brodoloma Sv.Pavao je bio smješten u kući poglavara otoka, Publija. Ozdravio je njegovog bolesnog oca. Svjedočeći tome, Publije je prešao na kršćanstvo, a sv. Pavao ga je posvetio za prvog biskupa Malte. Ujutro, uz pratnju vodiča hodočasnici su pješice krenuli prema La Valetti u poludnevno razgledavanje grada. U La Valetti se nalaze brojne znamenite građevine iz 16. st. kada su otokom vla- dali Ivanovci. U njemu se isprepliću razni umjetnički stilovi: manirizam, barok,neoklasicizam i moderni funkcionalizam u područjima obnovljenim nakon Drugog svjetskog rata. Grad je pod zaštitom UNESCO-a. Malteške vitezove ili red hospitalaca sv. Ivana, ili Ivanovce osnovao je učitelj Gerard u 11. st. Svi članovi reda bili su redovnici, ali su s vremenom poprimali viteška obilježja. Posvetili su se zbrinjavanju bolesnih i ranjenih i pomagali su braniti kršćanske hodočasnike na putu za Svetu Zemlju od islamskih napada. Na Maltu su došli 1530. g. Konkatedrala sv. Ivana je jedna od najvećih i najspektakularnijih crkvi u Europi. Ivanovci su ju izgradili u 16. st. kao svoju samostansku crkvu. Pod je popločen s 400 mramornih nadgrobnih ploča koje su posvećene vitezovima sv. Ivana, a na zidovima i svodu nalaze se freske, remek djela mnogih umjetnika. U katedrali su hodočasnici vidjeli najznametija djela velikog slikara iz tog vremena Caravaggia: «Sjeća glave sv. Ivana» i «Sv. Jeronim». Fotografije s hodočašća:
© Copyright 2024 Paperzz
