a k s r a Ba k RIJEKA . PROSINAC 2012. . BROJ 10/457 . GOD. L . CIJENA 7 KN Božićna poruka riječkog nadbiskupa Ivana Devčića Božić u Godini vjere Božićna poruka gospićko-senjskog biskupa Mile Bogovića Božićni običaji i božićne pjesme u Godini vjere Stogodišnjica Riječkih Novina 1912.-1914. Dragulj hrvatskog novinstva u riznici kapucina Obiteljska škola Riječke metropolije Otvoreno pismo o zdravstvenom odgoju Sretan Božić! Nadbiskupova poruka za Božić 2012. Možemo redom nabrajati mnoge načine kako samo prividno slavimo Božić, a stvarno ga koristimo za nešto što s njime nema puno veze. Božić nam u tom smislu postaje izlikom da se pokažemo barem jednom godišnje darežljivima, pobožnima, otvorenima drugima, posebno siromasima. Ali u stvarnosti ostajemo isti kao prije, neobraćeni i od Boga i drugoga čovjeka daleki. Božić u Godini vjere Svoju ovogodišnju božićnu čestitku svima povezujem sa željom da nam se upravo ove godine, kad slavimo Godinu vjere, doista dogodi istinski Božić vjere. 1. Ovogodišnji Božić slavimo u Godini vjere, što nas obvezuje preispitati naše shvaćanje i slavljenje Božića. Godina vjere ima za cilj obnoviti vjeru onih koji vjeruju i pomoći do nje doći onima koji ne vjeruju, dakako, uz pomoć onih koji već vjeruju. Kako bi to bilo moguće, potrebno je bolje upoznati otajstva i istine naše vjere te zatim uz njih prionuti srcem, umom i voljom, tj. cijelim svojim bićem. Bez poznavanja istina i otajstava vjere i naše prianjanje uz njih, a to znači uz Boga koji nam ih je objavio i darovao, ostaje polovično. A može se lako dogoditi da netko zbog toga upadne u razne vjerske zablude, pa i praznovjerja. Tako se mnogim pastoralnim djelatnicima čini kako je u naše vrijeme traženje i primanje sakramenata nerijetko motivirano u vjerskom smislu nedostatnim razlozima, čak i takvima koji su posve profani, a ponekad graniče i s praznovjerjem. Taj nedostatak pravog shvaćanja i s tim povezanog pravog slavljenja uočljiv je danas posebno kad je riječ o Božiću. 2. Božić se odnosi na središnje otajstvo naše svete vjere: na utjelovljenje i rođenje Isusa Krista Sina Božjega, koji se na neki način „lišio“ svoga božanstva (usp. Fil 2, 6-8) kako bi radi nas i našeg spasenja mogao postati jedan od nas, dijeleći s nama u potpunosti našu ljudsku sudbinu, pa i smrt. Za Isusa je to od početka bilo povezano s trpljenjem, zapravo s križem na kojem će na koncu biti razapet. Od početka nije bio prihvaćen jer za njega i njegovu majku „ne bijaše mjesta u svratištu“ (Lk 2, 7). Zbog toga se morao roditi u štali izvan grada, a jasle su mu bile kolijevka. Od početka mu je život bio ugrožen, zbog čega su njegova majka Marija i Josip, njezin zaručnik i Isusov hranitelj, morali bježati u Egipat kako bi ga spasili od pogibelji. To siromaštvo, neprihvaćanje i ta izloženost smrtnoj opasnosti od onih koji su se osjećali od njega ugroženima pratili su ga cijelog zemaljskog života. Zato njegov život nije samo počeo i završio križem nego je u cijelosti bio njime obilježen. Križem je on platio svoju poslušnost nebeskom Ocu i svoju ljubav prema nama. Zato je i rekao: „Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje“ (Iv 15, 13). 3. Riječ je dakle o dubokom i potresnom otajstvu naše vjere. A kako ga mi slavimo? Koliko se ono u našem božićevanju zrcali? Može li netko tko ne poznaje našu vjeru na temelju našeg slavljenja Božića spoznati i shvatiti da je tu riječ o potresnoj Božjoj ljubavi, o Bogu koji se do kraja predaje za nas, a ne o bilo kakvom povodu za raskošno i neobuzdano slavlje i trgovanje? Ako se dosad nismo ozbiljno suočili s takvim pitanjima, moramo to učiniti sada, u Godini vjere, kako bi naš Božić postao to što treba biti: blagdan vjere, blagdan zahvaljivanja Bogu za njegovu neizrecivu ljubav koju nam je iskazao darovavši nam za Spasitelja svoga jedinorođenoga Sina. Evanđelist sv. Luka sažeo je središnje značenje Božića u dvije kratke, ali jezgrovite rečenice: „I dok su bili ondje, navršilo joj se vrijeme da rodi. I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu“ (Lk 2, 6-7). Sav Božić u dvjema rečenicama, ali rečenicama koje predstavljaju nemilosrdnu osudu našega Božića punog slatkorječive retorike, loše poezije i svakojakog kiča. Božić u dvjema rečenicama u svjetlu kojih vidimo svu bijedu naših Božića pretvorenih u igrokaze sentimentalizma i folklora, zabave i potrošnje. Dvije rečenice o događaju koji se zbio usred noćne tišine koju nije narušila pjesma nebeskih zborova nego zaglušna buka našeg božićevanja s bučnom glazbom, pjesmom, šampanjcima i zdravicama. Usred takve buke nije nam moguće čuti Riječ koja nas iz betlehemskih jasala želi osloviti i nagovoriti. Tako se događa da slaveći Božić, mi zapravo bježimo od njega i zatvaramo se pred njime, slično kao što su se stanovnici Betlehema zatvorili pred Isusom koji se kod njih trebao roditi. 4. Svojevremeno sam kod nekog teologa pročitao kako kršćanstvo najviše sabotiraju sami kršćani. Možemo reći da je naše današnje božićevanje u dobroj mjeri također svojevrsna sabotaža istinskoga Božića, a time i svjestan ili nesvjestan pokušaj da nam se on ne dogodi. Božić je ispunjenje riječi iz Knjige mudrosti (18, 14-15): „Dok je mirna tišina svime vladala, i noć brzim tijekom stigla do sredine Izdavač: RIJEČKA NADBISKUPIJA I GOSPIĆKO SENJSKA BISKUPIJA; Uređuje: Danijel Delonga; Uredništvo: Ivan Host, Katarina Isailović, Đuro Puškarić; Grafička priprema: Alen Čar - Slim; Tisak: TISKARA ŠULJIĆ; Uprava: Ul. Ivana Pavla II. br. 1, 51000 Rijeka; tel: 385 51 581 200; Uredništvo: tel: 385 51 581 220, fax: 581 221; e-mail: [email protected]; Žiro račun: Nadbiskupija riječka mjesečnik Zvona, ERSTE BANKA, 2402006-1100122753; Broj računa za uplate iz inozemstva: ERSTE & STEIERMAERKISCHE BANK IBAN: HR 4124020061100122753; Cijena: 7 kn; Godišnja pretplata: 100 kn; Naslovnica: Sretan Božić! BOŽIĆNA PORUKA puta svog, jurnula je tvoja svemoguća riječ s nebesa, s kraljevskih prijestolja, kao žestok ratnik u sredinu zemlje, propasti predane.“ Riječ o kojoj govori pisac Knjige mudrosti vječna je Riječ Očeva, koja je u tišini noći postala čovjekom. A ako je suditi po buci i rastresenosti koje prate naše slavljenje Božića, očito je da se, svjesno ili podsvjesno, ne želimo s tom Riječi susresti, ne želimo ju čuti, a još manje odgovoriti na njezin poziv: „Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!“ (Mk 1, 15). Dakle, ne želimo da nam se dogodi Božić, susret s Bogom, koji nam se toliko približio da je postao jedan od nas. U liturgiji božićne mise ponoćnice slušamo riječi iz Knjige proroka Izaije (9, 1): „Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu.“ Isto slušamo u liturgiji božićne danje mise iz Ivanova evanđelja (Iv 1, 9): „Svjetlo istinsko, koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet…“ No kako se odnosimo prema tom božanskom svjetlu? Zar naše božićevanje, obasjano tolikim umjetnim svjetlima, ne potvrđuje Ivanove riječi: „K svojima dođe i njegovi ga ne primiše“ (Iv 1, 11)? Zar ne izmišljamo i ne palimo tolika umjetna svjetla samo da se ne bismo susreli s istinskim svjetlom Božića kojemu ništa ne može ostati skrito? Božić je blagdan darivanja, kao odgovor Ocu nebeskom koji nam je darovao jedinorođenoga Sina svoga za Spasitelja. Ali kakav je taj naš odgovor? Umjesto da se doista s novorođenim Spasiteljem prinesemo kao uzdarje Bogu i postanemo dar jedni drugima, kao što se Isus učinio darom svima nama, mi kupujemo i darivamo jedni drugima mnoštvo raznih stvari, pokrivajući time svoju nespremnost za istinski dar sebe samih. U božićnoj noći anđeli su navijestili pastirima „veliku radost za sav narod“ (Lk 1, 10), radost jer se rodio „Spasitelj – Krist Gospodin“ (Lk 1, 11), dakle radost zbog spasenja od grijeha i smrti. Kad bismo u to ozbiljno vjerovali, radost bi naša bila neizmjerna. No, budući da nam je vjera slaba ili nikakva, istinsku božićnu radost ne osjećamo, i zato za nju tražimo nadomjestak u sitnim i površnim ljudskim radostima kao što su jelo, piće, za- bava, kupovina, poneka dobrotvorna gesta i tome slično. Bez tih nadomjestaka ne znamo slaviti Božić jer smo se zatvorili radosti koja iz njega zrači. 5. I tako možemo redom nabrajati mnoge načine kako samo prividno slavimo Božić, a stvarno ga koristimo za nešto što s njime nema puno veze. Božić nam u tom smislu postaje izlikom da se pokažemo barem jednom godišnje darežljivima, pobožnima, otvorenima drugima, posebno siromasima. Ali u stvarnosti ostajemo isti kao prije, neobraćeni i od Boga i drugoga čovjeka daleki. Isus se nije prividno ni utjelovio niti kao čovjek rodio i živio, niti je prividno umro za nas na križu, kao što nije prividno ni uskrsnuo. Njegovo rođenje, kao i sve što je nakon toga uslijedilo, nije bilo nikakva izlika za nešto drugo. Sve je bilo radi nas i našeg spasenja. Radi toga on se stvarno, a ne prividno, poistovjetio s nama i živio naš život s nama u svemu jednak osim u grijehu; stvarno je trpio i stvarno umro. On nas je stvarno do kraja ljubio. I samo ako i mi na taj način, tj. stvarno i iskreno, a ne prividno i lažljivo, pristupamo Božiću i svim ostalim otajstvima naše vjere, koja nisu ništa drugo nego otajstva Isusova života i spasiteljskog djela, možemo istinski slaviti Božić i biti istinski Isusovi vjernici i sljedbenici. Sve drugo ima malo veze s pravim kršćanskim božićevanjem. Zato svoju ovogodišnju božićnu čestitku svima povezujem sa željom da nam se upravo ove godine, kad slavimo Godinu vjere, doista dogodi istinski Božić vjere. A dogodit će se ako ga dočekamo duhovno budni poput betlehemskih pastira i mudraca s Istoka, ako svoja srca prije toga očistimo molitvom i pokorom te se u sabranosti pridružimo svetom slavlju zajedno s braćom i sestrama po vjeri, trudeći se uz to iskreno se pokloniti novorođenom Djetetu u svakome siromahu i nevoljniku. Slaveći na taj način Božić obasjat će nas nebesko svjetlo i ispuniti „velika radost za sav narod“. Takav Božić želim i molim svima, i da on traje ne samo iduće godine nego sve naše dane i godine. Vaš nadbiskup Ivan On nas je stvarno do kraja ljubio. I samo ako i mi na taj način, tj. stvarno i iskreno, a ne prividno i lažljivo, pristupamo Božiću i svim ostalim otajstvima naše vjere, koja nisu ništa drugo nego otajstva Isusova života i spasiteljskog djela, možemo istinski slaviti Božić i biti istinski Isusovi vjernici i sljedbenici. S a d r ž a j: Božićna poruka riječkog nadbiskupa Ivana Devčića Božić u Godini vjere ......... 2-3 Božićna poruka gospićkosenjskog biskupa Mile Bogovića Božićni običaji i božićne pjesme u Godini vjere ....... 4 Hagioterapija Lijek bez premca: Radosna vijest ................... 5 Godina vjere Model „Celebratio catechetica“ . ...................... 6 Anketa o vjeri ..................... 6 Kateheza Temelji vjerovanja u Boga ................................. 7 Događanja ........................ 8-9 Dan Teologije ....................... 8 Obiteljska škola Riječke metropolije Otvoreno pismo o zdravstvenom odgoju ...........................10-11 Iz povijesne riznice Rijeka kolijevka glagoljskog izdavaštva .....................12-13 Priroda oko nas Šloserov dom na Risnjaku - 80. rođendan . .13 Stogodišnjica Riječkih Novina 1912.-1914. Dragulj hrvatskog novinstva u riznici kapucina .......................14-15 Reagiranja O jednom spornom naslovu ..............16 Crkvena glazba Pjevanje u svetoj misi . .....17 Obiteljski predah . ..........18-19 Gospićko-senjska biskupija . ...................... 20-22 Riječka nadbiskupija . ... 23-26 Pomorci slave sv. Nikolu .......................... 27 Nacionalno hodočašće u Rim ............. 28 3 Broj 10/457 2012. Božić se odnosi na središnje otajstvo naše svete vjere: na utjelovljenje i rođenje Isusa Krista Sina Božjega, koji se na neki način „lišio“ svoga božanstva (usp. Fil 2, 6-8) kako bi radi nas i našeg spasenja mogao postati jedan od nas, dijeleći s nama u potpunosti našu ljudsku sudbinu, pa i smrt. BOŽIĆNA PORUKA Božićna poslanica gospićko-senjskog biskupa Božićni običaji i božićne pjesme u Godini vjere Pozivam sve vjernike da u svojim obiteljima čuvaju i obnavljaju božićne običaje te da ih tumače mlađim naraštajima. Neka se u krugu obitelji čuje božićna pjesma koja izlazi iz ljudskog srca, a ne samo iz radija. Božićni objed lijepo je započeti s jednom pjesmom. Božićne pjesme. Hrvatski narod pripada onim kršćanskim narodima koji su evanđelje na glazbeno najljepši i na sadržajno najbolji način izrazili kroz svoje božićne pjesme. Možda je i u tome razlog da je vjera prožela naše osjećaje. Pjesma koja je pjevana u crkvi nastavljena je na poljima, na prelima i u obiteljskom krugu. Nedavno sam bio u Argentini u posjetu tamošnjim hrvatskim vjernicima. U Rosariju nakon mise na hrvatskom jeziku priđe mi sva razdragana jedna gospođa koja je jedva koju riječ znala hrvatski. Uhvati me za ruke i otpjeva glatko i jasno dvije kitice pjesme: „U se vrime godišća“. Tako je nju za ruke na koljenima, reče, držala baka, kad ju je učila tu pjesmu. Bila je tako sretna što je jezik te božićne pjesme mogla čuti u crkvi. (Misa je bila u španjolskoj crkvi u kojoj se redovito misi na španjolskom jeziku.) Od svega hrvatskog jezičnog blaga sačuvala je u sjećanju samo božićnu pjesmu. Naše božićne pjesme doista vjerno izražavaju božićno otajstvo utjelovljenja i rođenja Sina Božjega u tijelu. Zato se njima valja obilno koristiti u prenošenju vjere. U 4 Broj 10/457 2012. svojoj poruci na otvaranju Godine vjere istaknuo sam da se treba okoristiti svim onim što se u prošlosti pokazalo kao pogodno sredstvo za buđenje i širenje vjere. Ta sredstva su poput posuda u kojima se sadržaj vjere prenosio s naraštaja na naraštaj. Nama te „posude“ mogu poslužiti da lakše ispunimo svoju dužnost da vjeru koju smo primili predamo onima koji dolaze nakon nas. Ovdje želim posebno istaknuti ulogu božićnih običaja i božićnih pjesama u prenošenju vjere na mlađe naraštaje, na djecu. Božićni običaji. Potrebno je svakako čuvati one običaje koji su nastali na osnovi crkvenih odredbi: božićna ispovijed, post i molitva. O Božiću je u obiteljima najprisutnije ozračje koje je i u crkvi. Tu su borovi i jaslice. Sve je to tako okićeno kao da je Božjim ulaskom u svijet nastalo novo proljeće. Još se negdje sačuvao običaj da se pravi Božičnjak, okrugli kruh na koji se stavljaju figure svega onoga s čime i od čega ljudi žive. Taj kruh domaćin svečano unosi u „dnevni boravak“, izgovarajući blagoslovnu molitvu. Ukućani ga dočekaju klečeći, a sa svijeće na Božićnjaku zapali se svijetlo u prostoriji. Sve te „posude“, običaji, mogu prenijeti pravi sadržaj i poruku vjere. Zato ih treba čuvati. No, danas je opasno da se one isprazne vjerničkim sadržajima i ispune nečim drugim. Svjedoci smo kako se mnogi običaji komercijaliziraju i dobivaju trgovačke vrjednote. Trgovci ne uređuju svoje izloge o Božiću zato da se prenese sadržaj vjere, nego da više prodaju svoju robu. Jednako tako mogu i političari za Božić dati da se mjesto okiti zato da ljudi osjete dar aktualne vlasti, a ne Božji dar. Neki mislioci kažu da je i komunizam koristio mnoge „posude“ koje su nastale zato da se u njima prenosi sadržaj vjere; oni su ispraznili vjernički sadržaj i ulili svoje poruke i ideologiju. Slično kao trgovci, zbog sebe, a ne zbog širenja vjere. Tumačenje božićnih običaja i pjesama. Da bi božićni običaji i pjesme prenijeli mlađim naraštajima onu vjeru koju su na nas prenijeli, potrebno ih je tumačiti. Korisno je da se u crkvi nešto reče o tome. Još pogodniji je način da se to tumačenje učini za vrijeme školskog ili župnog vjeronauka (kateheze). Tada će nam sve to još jasnije govoriti o vjeri, tumačiti je i prenositi. Preporučujem da naše majke svojoj djeci pjevaju te pjesme još dok ih drže na koljenima. Najuspješnije su upravo takve pouke i kateheze. I u meni još danas odjekuju one božićne melodije koje sam u najranijem djetinjstvu slušao od svoje majke. S pjesmom nas je na Božić budila. Glasnici božićne radosti. Pozivam sve vjernike da u svojim obiteljima čuvaju i obnavljaju božićne običaje te da ih tumače mlađim naraštajima. Neka se u krugu obitelji čuje božićna pjesma koja izlazi iz ljudskog srca, a ne samo iz radija. Božićni objed lijepo je započeti s jednom pjesmom. Posebno će biti korisno da se s božićnom pjesmom dođe u stanove bolesnih i osamljenih, u staračke domove i bolnice. Božićne pjesme pomoći će tim ljudima ne samo da se sjete božićne radosti dok su je dijelili s drugim vjernicima u crkvi u krugu svoje obitelji, nego zahvaćeni duhom božićnog otajstva osjetit će u svojim teškim trenucima ohrabrujuću poruku onoga koji „rodi se u štali radi čovjeka“, radi nas. Draga braćo i sestre! Božićno otajstvo slavimo u Godini vjere. Zahvaljujte Bogu za dar vjere i ujedno probudite u sebi osjećaj odgovornosti da mlađi trebaju od vas upoznati to bogatstvo. Naši božićni običaji i pjesme mogu nam u tome mnogo pomoći. Radosne božićne blagdane i blagoslovljenu 2013. godinu želi vam vaš biskup. Biskup Mile Bogović, v.r. Naše božićne pjesme doista vjerno izražavaju božićno otajstvo utjelovljenja i rođenja Sina Božjega u tijelu. Zato se njima valja obilno koristiti u prenošenju vjere. HAGIOTERAPIJA Hagioterapija osobno Lijek bez premca: Radosna Vijest Kad uspijem odvojiti oči sa svijeta i usmjeriti pogled u Nebo, mogu i želim za taj isti svijet iz svega srca moliti. Piše: Vesna Drmić Imali smo, kao, Pashu u razredu. Svake druge godine s novim devetogodišnjacima slavim Pashu! Kao uvod u oslobođenje Izraelaca iz ropstva. Znate ono kad je cijela Izraelska zajednica označavala dovratnike i nadvratnike krvlju janjeta. Lijepimo na štokove crveni kolaž u obliku kapi, jedan učenik donese svježe ispečen kruh, ne baš beskvasni, ali kao da jest. Razvučemo lijep bijeli stolnjak, na njega složimo kruh, kupus koji je kao gorko zelje, imamo i na papiru nacrtano pečeno janje, koje kao jedemo, opasani smo jaknama, kao spremni na put, i štapove u rukama, ne baš preduge da klinci ne dođu pod odmorom na ideju da se mačuju. Ma znate, takav kupus nitko nikad nije jeo. Mmmm. Bez puno muke sve se brzo zapamti. Negdje u dubini malih srdaca naslućuje se duboka simbolika... kruh... janje... krv... oslobođenje. Do Prve pričesti sve se posloži, zatreperi u pravom značenju, bez previše riječi. Svake godine tako. Do ove. Sve je bilo dobro na početku. I kapi od kolaža, kao krv... i pečeno janje na papiru, kao pravo. I mali štapovi kao veliki. I jakne oko bokova, kao spremni za put. Sve je bilo dobro dok nisam s blagoslovom pružila komadić kruha. Običan, kući ispečen, mirišljavi, mmmm, kruh. Zapravo, ne kao, ne za fintu, ne za igru, kako smo govorili kad sam bila mala. Pravi kruhić! Kruh naš svagdašnji! „Ne!“ Kriknule su dvije male glavice, užasnutih pogleda.“Ne! Mi smo alergične.“ Uzalud sam ih upućivala u mogućnost da mogu kao jesti, kao žvakati, samo da se nastavimo igrati. Za njima je krenula lavina. „Ja neću kupus! To je fuj! Bljak! Grozno!“... Lica u grimasama kao da će povratiti... Pokupiše se klinci na svoja mjesta, bez da budu poslani. Ja sam, kao na visini zadatka, razrogačila oči u nevjerici. Ne izvana, onako u sebi. Kamo ide ovaj svijet, što je sad ovo? I što sad napraviti? Kako se ponašati? Najpametnije je, zar ne, da se više ne igram Pashe. Ma najbolje je da nabavim tablete, pa ću u sigurnom virtualnom, digitalnom svijetu, sigurnom od glutena i inih alergena, približavati djeci kako nas znak upućuje na neki drugi sadržaj. Smirila sam se nakon par dana i nisam puno razmišljala da mi Pjesnik svijeta želi nešto reći. Život ide dalje. Ploviti se mora. Prije par večeri priča mi prijatelj kako u studenskoj menzi nitko ne jede kruh. Kako studenti i studentice neće kruh. Nije zdrav! Kaže on: “Pa ljudi! Kao nije zdrav? Žitarice!“ Da! Pšenica bjelica. S polja Lijepe naše. Ljudi odbijaju kruh! Da nije zdrav! A joj! Što će biti s onim Kruh naš svagdašnji daj nam danas? Prepoznajete li podvalu? Ne valja pšenica!? Prepoznajete li rupicu kroz koju ulazi ružan miris laži? Čujete li čije su to riječi? Recite im da ne valja pšenica! Recite im da kruh nije dobar! Neka jedu rižin stiropor, umjetnu soju... samo ne kruh. Buu! U njemu ima svašta. Pjesnik svijeta strpljivo korača za mnom (umjesto ja za njim). “Vesna, imam ti nešto reći“, čujem tihi, tihi glas u sebi. Buka glutena, mraka, neda glasu da ga čujem. Ma da! To bih ja tako htjela. Netko drugi je kriv pa ne čujem! Pristala sam, zalijepila se za gluten! I zalijepio mi je uši! Mogla bih knjigu napisati, držati govore o tome kako srljamo u propast. Malo mi je nedostajalo da se požalim naglas župniku. Neka zna što se može dogoditi na prvoj pričesti. Ima ih alergičnih na kruh, pa će biti alergični na Presveto Tijelo, pa će im biti slabo, pa će doći hitna.. Pjesnik svijeta ne odustaje: „Vesna, imam ti nešto reći“,nastavlja, „draga moja veroučiteljice, draga moja hagioasistentice“, (nisam sigurna da mi se ipak kao malo ne ruga), „sjeti se, ovo je Godina vjere. Za sve. I za tebe. Proglašena jer je malo vjere u svijetu. Idemo korak po korak. Pšenica. Kruh naš svagdašnji. Euharistija. Duh Sveti. Nema straha. Ne boj se. Nema ni glutena, ni pšenice. Samo ja. Ja sam na oltaru.“ Oprosti mi, Gospodine, oprosti mi! Pomozi mojoj nevjeri. Oprosti. Divan je Bog naš! Hagioterapija me priprema da svoj pogled dižem sa zemlje i upirem u nebo. Podsjeća me da je za svaku bolest krivo zlo. Isto me tako upućuje da u to zlo ne gledam. Da to zlo ne analiziram, da se na to ne lijepim (glu). Mene podsjeća. vaki dan iznova ući mi je u borbu, jer napasti presvuku sjajnu odjeću i šeću ispred mene u drugom izdanju, imaju novu modnu reviju. Čekaju na moje razrogačene oči: „E, sad je naša.“ Umjesto da dignem pogled, visoko, visoko, ja ih širom otvorim, da, vrlo često. Valjda zato vidim sve uvećano. Kad uspijem odvojiti oči sa svijeta i usmjeriti pogled u Nebo, mogu i želim za taj isti svijet iz svega srca moliti. Mogu vjerom biti sigurna da će biti dobro. I da će i ova glu modna revija proći, tek nas malo dotaknuvši, da se možemo smijati svojoj gluposti i razumjeti gluposti bližnjeg. Zaista, divan je Bog! S Smirila sam se nakon par dana i nisam puno razmišljala da mi Pjesnik svijeta želi nešto reći. Život ide dalje. Ploviti se mora. Prije par večeri priča mi prijatelj kako u studenskoj menzi nitko ne jede kruh. Kako studenti i studentice neće kruh. Nije zdrav! Kaže on: “Pa ljudi! Kao nije zdrav? Žitarice!“ Da! Pšenica bjelica. S polja Lijepe naše. Ljudi odbijaju kruh! Da nije zdrav! 5 Broj 10/457 2012. S ve riječi volim. Radi Riječi. Danas volim riječ kao. GODINA VJERE Metodički pristup katehetskih susreta (1. dio) Model „Celebratio catechetica“ Ukoliko što bolje osmislimo katehetski susret, utoliko ćemo kvalitetnije učiti, slaviti i živjeti vjeru. Piše: Marijan Benković O d velike je važnosti u našem katehetskom djelovanju govoriti o putevima i načinima kako doći do cilja i kako prenijeti temeljne antropološke i teološke sadržaje tijekom katehetskih susreta. Ukoliko što bolje osmislimo katehetski susret, utoliko ćemo kvalitetnije učiti, slaviti i živjeti vjeru. Riječ je o potrebi oblikovanja zanimljivih, kreativnih i kvalitetnih katehetskih susreta. Jedan od ključnih preduvjeta katehetskog odgoja upravo su i dobro unaprijed planirani metodički i didaktički čimbenici. Kada govorimo o katehetskim susretima, mislimo na stvaralačko i komunikacijsko događanje pri čemu katehizanti postaju subjektima kateheze. Od ključne je važnosti voditelj koji animira susret. Bez komunikacijskog pristupa ne možemo ni ostvariti naše ključno i temeljno kako. Čovjeka vjernika shvaćamo kao relacijsko, komunikacijsko biće koje se ostvaruje u kvalitetnom kreativnom uspostavljanju autentičnih interpersonalnih odnosa ili interpersonalne komunikacije. Riječ je o odnosima među osobama ili međuosobnoj komunikaciji. Katehezu i katehetski susret shvaćamo kao stvaralačkokomunikacijski čin, odnosno proces ili događaj kojemu je glavna svrha uspostavljanje autentičnih i kreativnih odnosa sa stvarnošću, tj. sa sobom, s drugima, sa svijetom i s Bogom. Stoga govorimo i o intrapersonalnoj, ekstrapersonalnoj i transpersonalnoj komunikaciji u Anketa u župi sv. Jurja na Trsatu: 6 Broj 10/457 2012. U Godini vjere Zvona nastavljaju anketu među vjernicima u župama Riječke nadbiskupije. U ovom su broju na redu župljani župe sv. Jurja na Trsatu. Pročitate najzanimljivije odgovore koji nam mogu pomoći otkriti razloge vjere i uzroke nevjere. 1. Zašto vjeruješ? Vjerujem jer mi je Bog dao milost i dar vjere po krštenju. Moji su me roditelji odgajali u vjeri i svojim životom mi pružili svjedočanstvo žive vjere, radosti, poštenja i čovječnosti koja se hranila sakramentima i molitvom. U Kristu i njegovoj Riječi - evanđelju pronalazim hranu za svakodnevni život i odgovore na svoja ljudska i vjernička pitanja te smisao i ispunjenje najdubljih čežnji svoga bića. Život bez vjere ne bi imao smisla. Jedino tako mogu naći odgovor na vječno pitanje života i smrti. S vjerom lakše kročim kroz život, dijeleći s Bogom svoje probleme. 2. Kako bi vjernik trebao živjeti? Vršeći Božje zapovijedi i čineći dobro. Manje očekujući, a više se zauzimajući. Milosrdno i čisto, strpljivo i radosno. Ljubiti Boga i bližnjega te svojim životom hrabriti okolinu na isto. katehezi, ali i naravno u religioznom Pridavanje važnosti u našim župnim odgoju. Komunikacijskim pristupom zajednicama modelu „Celebratio katehezi među sudionicima se ostvacatechetica“ otvara nove putove ruje proces priopćavanja i proces uspostavljanja zajedništva. katehetskom djelovanju, te daje mnoge Čovjek je osoba upravo po tome odgovore na temeljne izazove koje je što je istodobno jedinstven u svojoj Godina vjere postavila pred nas. radikalnoj individualnosti (korjenitoj pojedinačnosti) i u bezgraničnoj otvorenosti drugome i to do te mjere da molitveno (pojedinačno/zajedničko) izražavajedinstvenom i slobodnom osobom možemo nje, usmeno izražavanje, pismeno izražavapostati tek ostvarivanjem autentične komuni- nje, meditativno čitanje, meditativno slušanje, kacije s drugima. Bez pojedinca osobe nema, glazbeno, likovno ili scensko izražavanje, interbez komunikacije osobe nema. U uspješnom pretativno čitanje, razgovor, analiza teksta/sakatehetskom susretu se istodobno ostvaruje držaja, zajedničko planiranje, osmišljavanje itd. priopćavanje sadržaja poruke i sebepriopćavaRazličiti mediji komuniciranja također će nje, a upravo će sudionici kateheze tražiti od pridonijeti uspješnosti katehetskog susreta: voditelja sebepriopćavanje. biblijski tekstovi, poučno-meditativni tekstoplaniranju katehetskih susreta vodi- vi, otački tekstovi, molitve, liturgijski tekstovi, telj mora voditi računa o temi, mjestu Misal, Biblija, KKC, Kompendij, meditativna odvijanja, broju sudionika, oblicima i instrumentalna glazba, hamer papir, drvene metodama rada, medijima komuniciranja, te i vodene boje, plastelin, kemijske, olovke, CDciljevima susreta. Dobro je da tema slijedi te- player, TV, DVD-player itd. Ono što želimo matiku liturgijske godine, premda može biti i postići na katehetskom susretu može biti na iznimaka. Svakako je važan susret sa sakral- jednoj ili više temeljnih ljudskih razina: inteleknim prostorom. Dobro je zbog dinamike gru- tualnoj, voljnoj, osjećajnoj, djelatnoj i/ili duhovpe da katehetska skupina ne premašuje više noj. Globalna struktura tijeka katehetskih suod 16 sudionika. Potrebno je koristiti različite sreta sastoji se od 5 temeljnih faza: 1. Dodir sa oblike rada: frontalni, pojedinačni, u paru, u sakralnim prostorom, 2. Molitveno-slavljenički grupi, plenarni i timski. Isto tako voditelj tre- aspekt, 3. Poučni dio, 4. Katehetske zadaće i ba biti kreativan koristeći razne metode rada: 5. Završni dio. U Što vjernici misle o vjeri Isus nas uči istini, poštenju, vječnim i neprolaznim vrijednostima, poštivanju svakog čovjeka, odgovornosti ljubavi, solidarnosti, otvorenosti za svakoga. 3. Što te smeta u Crkvi? Smeta me lažna skromnost i česta nespremnost da vjernik bude cilj djelovanja, bilo katehetskog bilo karitativnog. Lijepo je biti u lijepim crkvama, diviti se umjetničkim djelima, ali još je ljepše okupiti živu Crkvu. I vjernik i službenik Crkve često su u opasnosti da upadnu u kolotečinu, da počnu živjeti iz običaja i naučenih obrazaca ponašanja. Više nego ikad čovječanstvu su potrebni svjedoci vjere. Jednostavni, radosni i vjerodostojni. 4. Što znači vjera u uskrsnuće tijela? Teško pitanje. Ta Bogu je sve moguće. To je vjera da ćemo ustati, uskrsnuti kada Isus ponovno dođe i živjeti vječno, sretni. To je iščekivanje otkupljenja u posljednji dan kada će svi vjerni i pravedni zadobiti svoje duhovno i tjelesno obličje za novi, vječni život. 5. Što znači vjerovati u Boga? Vjerovati u Boga znači znati da me netko voli i kada sebe baš nimalo ne volim. Vjera mi daje sposobnost da Boga spoznajem uvijek više i s povjerenjem prionem uz Riječ i osobu Isusa Krista, koji nam se objavio u ljudskom tijelu, objavio nam Oca i Duha Svetoga, svojim životom, mukom i uskrsnućem otvorio nam put u nebo i zajedništvo s Bogom. Vjerovati znači uključiti se u prekrasnu tajnu života, ponizno, ali sa strašću, iskreno. KATEHEZA Temelji vjerovanja u Boga Francuski teolog, kardinal Jean Daniélou u svom djelu „Vjera kroz vjekove i čovjek današnjice“ smatra da će se u skoroj budućnosti ljudi grupirati i konfrotirati oko dvije osnovne koncepcije: u jednoj bi grupi bili oni koji misle da je nestanak Boga uvjet potpune afirmacije čovjeka, a u drugoj oni koji misle da se potpuna afirmacija čovjeka može ostvariti samo u što dubljoj povezanosti s Bogom. Pripremila: Jelenka Vučkov O Bogu treba govoriti javno. Bog podloga i pozadina svega što je bitno znati transcendenciju koja neizbježno dovo- našem svakodnevnom iskustvu ima stvari koje Boga izražavaju i dodiruju, ali mi nažalost u njima ne znamo prepoznati lice skrivenoga Boga. A neophodno je potrebno da budemo u stanju razumski usvojiti iskustvo o Bogu kako bismo ga mogli opravdati pred onima koji ga osporavaju. Jedna od izdaja suvremenog kršćanstva jest što se prečesto napuštalo činjenicu prihvaćanja vjere u svjetlu razmišljanja i razuma. Ako je danas naša vjera i vjera tolikih kršćana krhka i labava, to je zato što oni nisu o njoj razmišljali. Potrebno je da naša vjera bude vjera prokušana u vatri diskusija, vjera koja je svjesna da može odoljeti svim napadima i koju možemo u sigurnosti i punini usvojiti i pred intelektualcima našega vremena. Vjerujem u transcendentnoga Boga i u njemu nalazim opravdanje onoga u što vjerujem kao u temelj i svrhu svoje egzistencije, tvrdi Daniélou. Ako Boga nema, sve je bez važnosti u svijetu besmisla. Može se, dakle, reći da je Netko bi mogao upitati: zašto svi ljudi nisu u to uvjereni? Zato jer ljubav obvezuje i angažira i ona uvijek unosi u život nemir i smetnju i zato jer je uvijek opasno uvesti u svoj život nekoga drugoga. Od onoga časa kad čovjek nekoga počne ljubiti mora biti svjestan da više nikada neće potpuno pripadati samome sebi. Zato se ljudi i toliko boje prihvatiti Boga. To je osnovna reakcija samoobrane. Oni se boje da će biti ugroženi u svojoj slobodi da raspolažu samima sobom. To vrijedi na svim područjima. U prvom redu na području razuma. Prihvatiti Boga znači prihvatiti granice svojega razuma, ono što sv. Pavao zove “poslušnošću vjere”. To znači priznati da mjerilo mojega razumijevanja i inteligencije nije moj razum, nego istina Božja. Istinsko dobro leži u tome da vršimo volju Božju, a ne da Bog vrši našu volju. Glavni razlog odbijanja Boga leži u ljudskom srcu koje ne želi pri- Ljubav prema Bogu obvezuje. di do ovisnosti. Pa ipak taj odnos prema Bogu jedini daje mojoj egzistenciji konzistenciju i vrijednost. Što mi on zapravo govori? Da Bog pridaje važnosti onome što ja jesam i da, kako god bila moja egzistencija osamljena, ima netko za koga egzistiram, da me Bog gleda s ljubavlju za svaki čin vjernosti i da svaka moja nevjernost ranjava Boga u ljubavi koju ima prema meni. Ima nešto zbog čega moj život postaje dramatičan jer je u svakom trenutku u njemu drama ljubavi između Boga i mene. Može se reći da se smisao ljudske egzistencije pojavio s kršćanstvom jer je svaki život za Boga vrijedan i važan. Ljubiti Boga znači živjeti u Istini. Kad razumski razmišljamo uviđamo kako je upravo Bog temelj stvarnosti. Bog je sama stvarnost koja suvereno egzistira. S tog stanovišta, priznavati Boga znači živjeti u stvarnosti, a ne priznavati Boga znači živjeti u laži i zabludi. Ne priznavati Boga, na koncu konca, manjak je inteligencije, ukoliko je značajka inteligencije spoznati stvarnost. To vrijedi za inteligenciju u fizičkom, ljudskom i metafizičkom pogledu tj. s obzirom na posljednje stvarnosti. Potpuno odbacujemo misao da vjerovanje u Boga pripada redu osjećaja i ljudskih utjeha, a ne redu intelektualnoga i racionalnoga shvaćanja. Naprotiv, tvrdimo da je afirmacija Božje egzistencije stvar razumskoga shvaćanja. Daniélou apelira na kršćane koji često ne pridaju dovoljno važnosti domeni inteligencije i često misle da je dovoljno ostati na području ljubavi prema bližnjemu i iskustva, a u inteligenciju gledaju sa stanovitim nepovjerenjem. Važno je ono što vjerujemo potvrditi i na području razuma. Ljubav obvezuje i angažira i ona uvijek unosi u život nemir i smetnju i zato jer je uvijek opasno uvesti u svoj život nekoga drugoga. Od onoga časa kad čovjek nekoga počne ljubiti mora biti svjestan da više nikada neće potpuno pripadati samome sebi. 7 Broj 10/457 2012. Vjeru potvrđujemo razumom. U u mojemu najdubljem iskustvu. Za mnoge suvremene kršćane baš taj temelj nije stabilan. Oni nose u sebi stanovite čežnje i stremljenja, ali nisu sigurni da se ovi temelje na nečem čvrstom i pouzdanom. Zbog toga je njihova osobna sigurnost i vjera tako labava kao, uostalom, i svjedočanstvo njihova života pred drugim ljudima. Dokle god ne damo svojoj vjeri u Boga taj čvrsti temelj i dokle god ona ostane samo na razini nekih navika i iskustava, ona će biti uvijek nešto površno, bez čega, doduše, osjećamo da ne možemo biti, ali što istodobno ne možemo ni ozbiljno prihvatiti i što nismo u stanju braniti u dijalogu s ateistima. Ovdje se ne radi o nekoj vrsti vanjskog dokazivanja, nego o nečemu što je duboko u srcu čovjeka. Daniélou smatra da treba govoriti o Bogu. Govoreći o Bogu stavljamo se u prisutnost nečega što nas nadilazi i govorimo samima sebi isto toliko koliko i drugima. Kada sv. Franjo Asiški govori o Bogu i pjeva pjesmu Suncu, kada sv. Terezija Avilska govori o Bogu i opisuje tajanstvene razgovore svoje duše s Onim koji u njoj stanuje, kad govori francuski novinar André Frossart u svojoj autobiografskoj knjizi “Bog postoji, ja sam ga susreo”, u njihovom se govoru osjećaju akcenti najautentičnije očitosti. Na isti je način Bog blizak i nama. Iskustvo Boga uključeno je u mnoga naša iskustva i događa se da mi Boga susrećemo i poznajemo, ali ga često ne prepoznajemo. DOGAĐANJA Dan Teologije I krizna vremena prilika su za napredak Na Teologiji u Rijeci, euharistijom i Akademskim činom 7. prosinca proslavljen je Dan Teologije. O ve je godine diplomiralo 40 studenata, a diplome zagrebačkog KBF-a su im svečano uručili kancelar Teologije u Rijeci, nadbiskup Ivan Devčić, predstojnik Teologije Božidar Mrakovčić te predstavnik Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu, čiji je Teologija u Rijeci područni studij, prodekan Mario Cifrak. Nadbiskup Devčić, uz čestitke diplomantima, istaknuo je kako riječka Teologija povezuje Crkvu sjeverozapadnog dijela Hrvatske jer njoj gravitiraju studenti i bogoslovi iz 5 (nad)biskupija. „Riječka Teologija, od osnutka prije 65 godina, oduvijek se suočavala s problemima i krizama, čak i bila zatvarana od nekadašnjih vlasti, ali svaki je takav trenutak prilika da se pronađu nove mogućnosti i da iz toga izađe nešto još bolje“, rekao je nadbiskup. Na svečanosti u Velikoj dvorani fakulteta sudjelovali su biskupi Riječke metropolije te dekani i predstavnici drugih fakulteta Sveučilišta u Rijeci. U ime Sveučilišta profesorima i studentima obratila se prorektorica za nastavu Snježana Prijić Samaržija. Istaknula je da aktualni društveni trenutak ispunjava zebnjom no zadatak je svih na Sveučilištu poraditi na tome da se nadvladaju suvremeni izazovi. Na nju se nadovezao dekan Filozofskog fakulteta Predrag Šustar koji je diplomantima poželio da odgovorno služe zajednici. „Na to često zaboravljamo na našim fakultetima, ali to je vrijednost koju moramo promicati“, rekao je. Prije svečane dodjele diploma predstojnik Mrakovčić podnio je redovno godišnje izvješće. Nastavu na Teologiji u Rijeci trenut- no pohađa 96 studenata uz 21 apsolventa. U nastavu je uključeno 18 zaposlenih predavača i 7 vanjskih suradnika. Desetak diplomiranih teologa trenutno je na postdiplomskom studiju u Rimu, a isto toliko upisalo je specijalizacije na KBF-u u Zagrebu. „Na našem fakultetu malen je broj studenata, ali to omogućuje skoro obiteljsku atmosferu. Uključeni su i u izvannastavne aktivnosti kao volontiranje, Caritas, duhovne obnove, zbor ili planinarenje“, rekao je Mrakovčić te istaknuo kako je od ove akademske godine Teologija sama u zgradi koju je do nedavno koristio Filozofski fakultet. Dodijeljena su i priznanja studentima i ovogodišnjim diplomantima za najbolja ostvarenja u protekloj akademskoj godini. Najbolji ovogodišnji diplomant je Josip Vidas, a najbolju diplomsku radnju napisao je Franje Puškarić. Dobitnici priznanja kao najbolji studenti svojih godina su Dejvis Martinović, Đuliano Trdić i Zvonimir Mikulić. oči Akademskog čina euharistijsko slavlje u kapeli bogoslovnog sjemeništa „Ivan Pavao II.“ predvodio je nadbiskup Devčić, a propovijedao krčki biskup Valter Župan. Profesorima i studentima biskup je poručio da studij teologije ima i odgojnu ulogu, jer se u njemu bogoslovi i studenti moraju formirati kako bi kasnije mogli vjerodostojno svjedočiti i prenositi vjeru. Akademski čin, kao i liturgiju koja mu je prethodila, obogatio je pjesmom studentski zbor Teologije pod ravnanjem mr. Andrejke Srdoč. D. D. U 8 Broj 10/457 2012. Prvo predstavljanje dokumenta Vijeća HBK za laike u Rijeci U Pastoralnom centru „Auli pape Ivana Pavla II.“ na Trsatu 16. studenog predstavljen je dokument Vijeća HBK za laike „Za život svijeta“. O dokumentu je govorio dr. Nikola Vranješ koji je i sam sudjelovao u njegovoj izradi. Bilo je ovo prvo predstavljanje u Rijeci ovog, za laike, ali i kler važnog dokumenta koji je nastao kao plod potrebe i želje za što aktivnijim i što sveobuhvatnijim djelovanjem laikata u suvremenim okolnostima. Imajući u vidu sveprisutni utjecaj sekularizacije našega društva, širenja ideja dijametralno suprotnih kršćanskoj vjeri, pokušaje nove getoizacije Crkve u društvu, cvjetanje različitih, za čovjeka pogubnih ideologija i svjetonazora hrvatski biskupi su se odlučili za objavljivanje dokumenta s kojim žele potaknuti vjernike laike na obnovljeni vjernički angažman, istaknuo je u uvodu dr. Vranješ. Primijetio je kako na hrvatskim teološkim sveučilištima nema kolegija o laikatu i da je isti, na riječkoj Teologiji, pokrenuo samoinicijativno kao izborni kolegij. Pored tolikih hvalevrijednih aktivnosti koje ostvaruju brojni vjernici laici pojedinci, kao i brojni pokreti, udruge i zajednice vjernika, mora se istaknuti da je u ostvarivanje crkvenog poslanja aktivno uključen tek manji broj laika, a mnogima nedostaje prikladna teološka izobrazba i formacija. Osim toga, postoji i veliki broj župnika koji nisu spremni na angažman laika u župama. Hrvatska Crkva još uvijek je prezatvorena za djelovanje udruga i skupina laika i zbog toga je ovaj dokument upućen i svećenicima, istaknuo je dr. Vranješ dodajući kako je vrijedno imati teološki obrazovanog laika kao službenika u župnom uredu. „Dokument u kratkim crtama donosi svojevrsnu rekapitulaciju potreba i perspektiva s obzirom na djelovanje našega laikata danas. U njemu se ponovno ističu neka ključna pitanja razrađivana u dokumentu, ali se dodaju i neki novi važni vidovi, poput potrebe prikladnog duhovno-molitvenog života vjernika, kao i potrebe stalnog i sustavnog razvijanja kršćanskog dragovoljstva. Uvjereni smo da će sa svime iznese- nim biti moguće ostvarivati ono čemu je dokument namijenjen: senzibilizirati i poticati sve članove Crkve na podršku organiziranog i sustavnog djelovanja laika, ali i predlagati konkretne korake, sredstva i načine kako bi se isto i konkretno ostvarivalo.“, zaključio je prof. Vranješ izrazivši nadu da će dokument pomoći osnaženju laikata i njegovom što organiziranijem i što prikladnijem sudjelovanju u spasenjskom poslanju Crkve. Promocija je potaknula brojna pitanja, ali i zaključke poput onoga da svaka osoba mora otkriti svoje poslanje u Crkvi i da je ovo vrijeme epohalnih promjena i da nije bitna brojnost u vjerskim zajednicama, nego njena duhovnost. „Imamo evanđeosku odgovornost za sve ljude i ne trebamo se zatvarati pred svijetom.“, rekao je prof. Vranješ poručujući okupljenim vjernicima laicima da se svojim poslanjem budu svjedoci u društvu. Izdavač dokumenta je Glas Koncila, a isti se može, po cijeni od 30 kuna, kupiti u knjižari Verbum. Helena Anušić DOGAĐANJA Roditelji bogoslova riječkog sjemeništa okupili su se u sjemeništu 9. prosinca, a susret je započeo misom koju je predslavio riječki nadbiskup Ivan Devčić. Pod misom su, na preporuku rektora sjemeništa Sanjina Francetića, službu lektora (čitača) primili Goran Žan Lebović Casalonga, Josip Tomić i Đuliano Trdić za Riječku nadbiskupiju, Franko Markulić i Filip Šabalja za Krčku biskupiju, Želimir Bagavac za Porečku i Pulsku biskupiju te Ivica Bašić, Valter Kotlar i Marko Šimundić za Zadarsku nadbiskupiju. U propovjedi Nadbiskup je osvijetlio značenje življene Riječi u životu kršćanina, a posebno bogoslova i svećenika. Postavljanjem u službu lektora bogoslovi nastavljaju svoj hod prema svećeništvu, ali su za njihov hod bitne molitve i žrtve Božjeg naroda, svakog vjernika kako bi oni bili uvijek vođeni Riječju. Nakon mise, susret je nastavljen u Velikoj dvorani Teologije u Rijeci gdje je vicerektor Bogoslovnog sjemeništa o. Marko Stipetić MSC imao izlaganje - meditaciju o ulozi obitelji u odgoju bogoslova. Potom je slijedio kulturni dio programa gdje je nastupio zbor bogoslova predvođen voditeljem Lukom Šustićem, a scenska družina bogoslova pod vodstvom Valtera Kotlara izvela je predstavu „Tajanstvena čežnja za Bogom“ na temelju nagovora Svetog Oca Benedikta XVI. pri općoj audijenciji 7. listopada 2012. na kojoj su u sklopu Hrvatskog nacionalnog zahvalnog hodočašća sudjelovali i bogoslovi riječkog sjemeništa. Susret je zaključen razgledavanjem prostora Bogoslovije gdje bogoslovi žive, rade, uče i pripremaju se na sveti poziv. Najveći interes, dakako izazvala je soba u kojoj je boravio bl. Ivan Pavao II. pri boravku u Rijeci i svom stotom apostolskom putovanju koje je bilo upravo u Hrvatsku. Bezgrješno Začeće Blagdan Bezgrješnog začeća BDM 8. prosinca u riječkom sjemeništu „Ivan Pavao II.“ proslavljen je svečanom misom koju je predvodio riječki nadbiskup Ivan Devčić s poglavarima sjemeništa. Bezgrešna je zaštitnica katoličkih sjemeništa i bogoslovija, te je nadbiskup kao metropolit riječke crkvene pokrajine pohodio bogoslovno sjemenište zajednicu bogoslova iz pet nad/biskupija: Riječke, Krčke, Porečke i Pulske, Gospićko-senjske i Zadarske. U propovjedi je prikazao razvoj vjere Crkve u Marijino bezgrješno začeće koja je svoj vrhunac doživjela proglašenjem dogme o Bezgrješnom začeću od strane pape Pija IX. dana 8. prosinca 1854. godine. „Marija je nama uzor, ali i uzor u životu svakog čovjeka, od rođenja do smrti“, istaknuo je nadbiskup. „U vrijeme dok su neki napadali čovjeka i njegovo dostojanstvo, Crkva je proglašavajući ovu dogmu obnovila antropologiju i pokazala pravi temelj čovjekovog dostojanstva koji je u Bogu i kojem je Marija uzor.“ J. Tomić Formacija mladih svećenika Suodgovornost vjernika za život Crkve i društva M ladi svećenici Riječke metropolije, do 10 godina službe, 19. i 20. studenog u Domu pastoralnih susreta u Lovranu promišljali su o svjedočkom pozivu svećenika i laika u Godini vjere. Poticaje su im svojim izlaganjima dali riječki nadbiskup Ivan Devčić, profesori s Teologije u Rijeci mr. Ivan Stošić, dr. Milan Špehar i dr. Nikola Vranješ, predstojnica riječkog Metropolitanskog pastoralnog instituta, dr. Natalija Bogović te tajnica Ureda HBK za laička društva, pokrete i zajednice Marija Žebec i dr. Mislav-Stjepan Žebec s Hrvatskih studija. Biskupi Riječke metropolije, krčki Valter Župan i porečki i pulski Dražen Kutleša predvodili su euharistijska slavlja također pozivajući svećenike na vjerodostojno svjedočenje. Nadbiskup Devčić otvorio je susret mladih svećenika predavanjem o vjeri i govoru o Bogu u suvremenom svijetu. Istaknuo je da je osnovno pitanje u Godini vjere kako otvoriti put vjere i put do Boga suvremenicima, kako u ovome svijetu naviještati evanđelje. Podsjetio je da u suvremenom društvu postoje otpori prema vjeri te različiti oblici i razlozi nevjere. Mr. Stošić istaknuo je da se vjera prihvaća kao osobni dar i odnos s Bogom, a za kršćane vrhunac tog odnosa živi se u sakramentima. U drugome dijelu svećenici su promišljali o novim svećeničkim zvanjima. Dr. Milan Špehar istaknuo je kako su duhovni pokreti unutar Crkve odgovor na krizu zvanja, a Zajednicu Krista Kralja iz Rijeke, koja je već urodila plodovima svećeničkih zvanja, predstavila je voditeljica Ines Turković. Biskupijski povjerenici za zvanja analizirali su situacije u svojim biskupijama i riječkom sjemeništu primijetivši da se promijenio profil kandidata koji dolaze u sjemenište. Sve je veći broj kasnijih zvanja, zrelih osoba čak i fakultetske naobrazbe, pa njihov životni put i formacija odstupa od uobičajene pripreme mladih svećeničkih kandidata. rugog dana susreta svećenici su promišljali o poslanju vjernika laika i kako im pomoći da žive i svjedoče ono što vjeruju. Pastoralne smjernice Vijeća HBK za laike „Za život svijeta“, objavljene ove godine, predstavio je dr. Nikola Vranješ koji je i sam sudjelovao u njihovoj izradi. Ovaj za laike i kler važan dokument nastao je kao plod potrebe i želje za što aktivnijim svjedočkim djelovanjem laikata u suvremenim okolnostima i svim porama društva. Predstojnica Pastoralnog instituta dr. Bogović iz dokumenta je izdvojila primjere službi koje laici kao suradnici svećenika mogu preuzeti u Crkvi. Laici tako mogu biti župni katehete i odgojitelji, pastoralni animatori, čitači, izvanredni djelitelji pričesti, poslužitelji kod oltara, pjevači, svirači, sakristani, vijećnici ili službenici u župnim uredima. „Sukladno evangelizacijskim izazovima koje suvremeno doba stavlja pred Crkvu, treba ozbiljno poraditi na formiranju vjernika laika. Svi su pozvani, a osobito župnici, uložiti maksimalan napor da u Crkvi i društvu djelovanje vjernika laika bude uzdignuto na razinu veće kompetentnosti, organiziranosti, sustavnosti, i gorljivosti“, zaključila je dr. Bogović. O suodgovornosti vjernika laika za život Crkve i društva govorili su predstavnici Ureda HBK za laike Marija Žebec i dr. Mislav-Stjepan Žebec. Istaknuli su da danas u društvu postoje čimbenici, kao sekularizam i ateizam, koji negativno utječu na angažman vjernika i svjedočenje vjere. Pojasnili su da se preuzimanje vjerničke suodgovornosti i svjedočenje ostvaruje na dvije razine, afirmativnoj i korektivnoj. Afirmativno svjedočenje je svakodnevno i stalno, u svim segmentima života. Korektivno je češće zapaženo zbog toga što se javlja kao reakcija na ugrožavanje neke od temeljnih vrijednosti. Izlagači su naveli brojne primjere angažmana vjernika laika u Hrvatskoj po pitanju zaštite ljudskog života i umjetne oplodnje, zdravstvenog odgoja u školama, neradne nedjelje te zaštite okoliša i vodenih resursa. Brojna su još područja mogućeg svjedočkog djelovanja vjernika u izgradnji boljeg društva. D. D. D 9 Broj 10/457 2012. Susret roditelja i postavljanje novih lektora DOGAĐANJA Obiteljska škola Riječke metropolije Otvoreno pismo o zdravstvenom odgoju Više od 100 obitelji uputile su otvoreno pismo najvišim hrvatskim dužnosnicima u kojem obitelji s Obiteljske škole izražavaju svoje neslaganje s uvođenjem ovakvog zdravstvenog odgoja u hrvatske škole. O biteljska škola Riječke metropolije, deseta u nizu, na temu „Obitelj, mladi i seksualnost – moralni stavovi i vrednote u obiteljskom životu“ održana je u Malinskoj na otoku Krku od 16. do 18. listopada. Organizator Obiteljske škole je Odbor za obitelj Riječke metropolije, a cilj joj je bio posvjestiti važnost obitelji u odgoju djece i mladih za zdravu seksualnost. Više od 100 obitelji iz Gospićko-senjske, Krčke i Porečko-pulske biskupije te Riječke nadbiskupije, nakon odslušana tri predavanja i održane tri radionice, uputile su otvoreno pismo najvišim hrvatskim dužnosnicima - predsjedniku Republike Ivi Josipoviću, predsjedniku Sabora Josipu Leki i premijeru Zoranu Milanoviću - u kojem obitelji s Obiteljske škole izražavaju svoje neslaganje s uvođenjem zdravstvenog odgoja u hrvatske škole. Dr. Petar Krešimir Hodžić, voditelj Ureda za obitelj HBK, održao je prezentaciju kojom je objasnio zbog čega je 4. modul zdravstvenog odgoja koji je (bez propisane procedure), ove školske godine uveden u hrvatske škole, suprotan kršćanskom svjetonazoru i stoga neprihvatljiv za katoličke roditelje. Predavanja u subotu održao je studentski kapelan iz Zagreba don Damir Stojić, u prvom ukratko predstavivši Teologiju tijela bl. pape Ivana Pavla II., a u drugom je približio okupljenima encikliku Humanae Vitae te ukratko objasnio povijest uvođenja kontracepcije u današnje društvo. rodne ideologije prema kojoj se spol i rod ne moraju podudarati, te nastojanja da se ona uvuče u sva područja društva. Jedna od posljedica toga je i uvođenje zdravstvenog odgoja u naše škole, objasnio je mons. Radić. a otvaranju Obiteljske škole sudionike su pozdravili krčki biskup Valter Župan i riječki nadbiskup Ivan Devčić. Biskup Župan citirao je riječi generala Ante Gotovine nakon povratka u Hrvatsku: „Rat pripada povijesti - okrenimo se budućnosti“ i nastavio: „Vi ste budućnost, vi roditelji i djeco“. Ponovio je riječi koje je rekao papi Benediktu XVI. u Zagrebu te dodao: „Neka ovaj skup posvjedoči naše opredjeljenje da naše žene budu mame, a muževi očevi, te da ih djeca imaju pravo zvati mama i tata“. Nadbiskup Devčić je rekao da je obitelj Crkva u malom, sve što velika Crkva slavi, sve se to živi u maloj Crkvi u obitelji. „Prvi učitelji vjere su roditelji, kršćanski otac i majka. Neka i ova obiteljska škola bude poticaj da više živimo kao kršćanske obitelji, zajedno sudjelujemo u molitvi i euharistiji“, rekao je nadbiskup Devčić. Obiteljska škola Riječke metropolije zaključena je u nedjelju 18. listopada koncelebriranim euharistijskim slavljem kojeg je predvodio biskup Župan. N Nakon predavanja krčki biskup Valter Župan, predsjednik Vijeća HBK za obitelj, pročitao je priopćenje sa 45. plenarnog zasjedanja Hrvatske biskupske konferencije na kojoj su i biskupi upozorili na neprihvatljivost uvođenja zdravstvenog odgoja u škole. Uslijedila je misa koju je predvodio don Damir Stojić, a nakon večere je dr. Milan Špehar, profesor na Teologiji u Rijeci, okupljene upoznao s kršćanskom meditacijom. Posljednje predavanje, u nedjelju ujutro, održao je svećenik Krčke biskupije mons. Nikola Radić. Obrazložio je razvoj Walter Salković Zasjedanje HBK Neprihvatljiv sadržaj Zdravstvenog odgoja 10 Broj 10/457 2012. Plenarno zasjedanje Hrvatske biskupske konferencije, 45. po redu, održano je od 13. do 15. studenoga 2012. u sjedištu HBK-a u Zagrebu. Između ostalog, biskupi su pozitivno vrednovali sadržaje tri prva modula Kurikuluma zdravstvenog odgoja. No, iznenađeni su načinom uvođenja zdravstvenog odgoja u osnovne i srednje škole, njegovom obvezatnošću za sve učenike te sadržajem njegova četvrtoga modula, koji je s obzirom na stavove o spolnoj, odnosno tzv. rodnoj ravnopravnosti i o odgovornom spolnom ponašanju posve u suprotnosti s kršćanskim svjetonazorom učenika, njihovih roditelja, ali i mnogih nastavnika. Osobito su naglasili nedopustivost grubog kršenja ustavnog prava i slobode roditelja da oni odlučuju o odgoju svoje djece (Ustav Republike Hrvatske, čl. 63, t. 1). Naime, “roditelji imaju prvenstveno pravo da biraju vrstu obrazovanja za svoju djecu” (Opća deklaracija o pravima čovjeka, čl. 26, t. 3), a država “u obavljanju svojih funkcija povezanih s obrazovanjem i poučavanjem” ima zadaću “poštovati pravo roditelja da osiguraju obrazovanje i poučavanje u skladu sa svojim vjerskim i filozofskim uvjerenjima” (Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Protokol 1, čl. 2; usp. Povelja o temeljnim pravima Europske Unije, čl. 14, t. 3). To pravo roditeljima daju brojni međunarodni pravni akti, kao i dokumenti europskih institucija, kojih je potpisnik i Republika Hrvatska, sve do nedavne Rezolucije Vijeća Europe o pravu na slobodu izbora u obrazovanju u Europi (od 4. listopada 2012, br. 1904/2012). Neprofesionalan i nedopušten pristup ovom ozbiljnom pitanju biskupi drže krajnje zabrinjavajućim te pozivaju Vladu Republike Hrvatske i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta na dosljedno poštovanje pozitivnih europskih, međunarodnih te hrvatskih zakona i drugih pravnih akata. Sadašnji četvrti modul Kurikuluma zdravstvenoga odgoja smatraju višestruko neprihvatljivim te zahtijevaju da on u skladu s Ugovorom između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture bude usklađen s vrijednostima kršćanske etike (usp. čl. 1, t. 2). Biskupi također pozivaju sve katoličke roditelje da se osobno upoznaju sa sadržajem Kurikuluma te izražavaju svoju podršku onim roditeljima, vjeroučiteljima i ostalim prosvjetnim djelatnicima koji dižu svoj glas u obrani svojih prava i dostojanstva vlastite savjesti. Zajedno s drugim vjerskim zajednicama u Republici Hrvatskoj, Hrvatska biskupska konferencija traži putove obrane roditeljskih i vjerskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske te Zakonom o pravnom položaju vjerskih zajednica. IKA DOGAĐANJA Otvoreno pismo sudionika Obiteljske škole G. Ivi Josipoviću, predsjedniku Republike Hrvatske, g. Josipu Leki, predsjedniku Hrvatskog sabora, g. Zoranu Milanoviću, predsjedniku Vlade Republike Hrvatske N ikome, baš nikome, u ovom društvo ne može biti više stalo do zdravlja naše djece nego li nama samima. Stoga, pozdravljamo napore da se poboljša zdravstvena skrb djece i provodi primjereno zdravstveno prosvjećivanje u Republici Hrvatskoj. No, to se nipošto ne smije činiti mimo nas, već u suradnji s nama, uvažavajući pri tom našu ulogu u skladu s Konvencijom o pravima djeteta (čl. 24, st. 2e). U tom kontekstu zamjeramo i Uredu pravobraniteljice za djecu koji nije reagirao na tvrdnje MZOŠ-a iz prosinca 2008. da, usprkos provedenim znanstveno-stručnim studijama poput onih Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) iz 2002. i 2006., programi zdravstvenog odgoja nisu potrebni. Time su naša djeca bila zakinuta za vrijedne sadržaje koje bi zasigurno doprinijeli boljim zdravstvenim pokazateljima od onih iznesenih u posljednjoj studiji HZJZ-a za 2009./2010. Pridružujemo se onim roditeljima koji su velikom većinom (88,72%) izabrali program zdravstvenog odgoja Udruge GROZD i koji je dobio pozitivno vrednovanje ne samo učenika i nastavnika već i Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje u obrazovanju, a podržalo ga je 255 akademika i znanstvenika, kao i većina vjerskih zajednica. Nadalje, naša je želja u duhu kršćanskog nauka odgajati svoju djecu za nenasilje i prihvaćanje različitosti. Osobito nam je važno odgojiti ih za poštovanje dostojanstva svake ljudske osobe kao i ljudskog života od začeća do prirodne smrti, što uključuje i poštovanje svojeg i tuđeg tijela te razvijanje kreposti čistoće i samokontrole. Očigledno je da se naše poimanje čovjeka, spolnosti i njezinih izražavanja u potpunoma razlikuje od poimanja autora naslova preporučene literature 4. modula zdravstvenog odgoja. Stoga nam je, kao takvo, apsolutno neprihvatljivo. O vogodišnju obiteljsku školu započeli smo u petak 16. studenoga, slaveći oslobođenje naših generala, koji su dostojanstveno podnijeli osobnu i obiteljsku žrtvu ne samo u ratu nego i u miru. Završavamo ju u nedjelju 18. studenoga upućivanjem ovoga otvorenog pisma vama, kako bi vašom žurnom odlukom naša djeca bila oslobođena od onih sadržaja programa Zdravstvenog odgoja, a naročito njegovog 4. modula, koji su posve u suprotnosti s našim uvjerenjima i stavovima. Nipošto, ne bismo željeli da naša djeca snose posljedice odugovlačenja s tom odlukom te tražimo: - uvažavanja našega Ustavnog prava da samostalno odlučujemo o odgoju naše djece i prava na izbor programa zdravstvenog odgoja; - trenutačnu suspenziju programa zdravstvenog odgoja, a poglavito primjene njegovog 4. modula do uvođenja i nama prihvatljivog programa; - uvođenje programa Udruge GROZD u sve škole, kojega je u prethodnoj eksperimentalnoj provedbi odabrala većina roditelja; - uvid u utrošak sredstava koja su bila namijenjena uvođenju programa MEMOAIDS u škole, a temeljem ugovora Minstarstva zdravstva RH i Globalnog fonda za borbu protiv AIDS-a, malarije i tuberkuloze iz 2003. godine ($2.784.804); - uključivanje roditeljskih udruga i inicijativa koje zastupaju naše stavove u sve buduće aktivnosti i odluke vezane uz zdravstveni i građanski odgoj naše djece. Uz srdačne pozdrave unaprijed zahvaljujemo na uvažavanju naših traženja koji su nesumnjivo izraz volje većine roditelja u Republici Hrvatskoj. U Malinskoj 18. studenoga 2012. 11 Broj 10/457 2012. N as, 220 roditelja s 248 djece i mladih različitih dobnih skupina iz sedam biskupija okupljenih na jubilarnoj 10. Obiteljskoj školi Riječke metropolije u Malinskoj na otoku Krku od 16. - 18. studenoga 2012. obrađivali smo temu „Obitelj, mladi i seksualnost. Moralni stavovi i vrednote u obiteljskom životu“. Cilj škole je bio kroz stručna predavanja i tematske radionice posvijestiti važnost obitelji u odgoju djece i mladih za zdravu spolnost. Na obiteljske i roditeljske škole dolazimo kako bi unapređivali svoja roditeljska znanja i vještine ne samo zbog dobrobiti svoje vlastite djece nego i one u lokalnim zajednicama iz kojih dolazimo. Mnogi od nas, a osobito voditelji, predstavnici su pedagoške, psihološke, medicinske, filozofske, teološke i drugih struka. Ovogodišnja tema izabrana je slijedom najava uvođenja novog programa Zdravstvenog odgoja, a zbog iznimnog interesa za tu aktualnu temu, na ovoj obiteljskoj školi osim sudionika iz Primorsko-goranske, Istarske i Ličko-senjske županije, sudjelovali su i predstavnici obiteljskih zajednica iz Međimurske i Šibensko-kninske županije te Grada Zagreba. Budući da je Kurikulum zdravstvenog odgoja nakon početka školske godine 2012/2013, mimo uobičajene procedure, uveden u odgojno-obrazovni sustav, iskoristili smo ovu prigodu da se pobliže informiramo o načinu uvođenja i njegovom sadržaju. Ovakav način uvođenja doživljavamo kao uvredu našeg razuma, a dio sadržaja nas vrijeđa kao roditelje. Obraćamo vam se duboko zabrinuti i povrijeđeni izjavama državnih dužnosnika, a poglavito ministra Željka Jovanovića i ravnatelja Agencije za odgoj i obrazovanje Vinka Filipovića, koje nas kao roditelje diskreditiraju, a kao građansku većinu diskriminiraju. Naime, svjesni smo da živimo u vremenu u kojemu nam urušavanje moralnih vrijednosti, okrutna trka za profitom i teška gospodarska situacija u hrvatskom društvu uvelike otežava našu roditeljsku ulogu. Umjesto da nam, u skladu s načelom supsidijarnosti, društvo i nadležne institucije pomažu u ostvarivanju naše roditeljske uloge i u brizi za cjelovito zdravlje naše djece, doživljavamo omalovažavanje i marginaliziranje. Uz to, uskraćuje nam se Ustavom zajamčeno pravo da samostalno odlučujemo o odgoju svoje djece. Naša prvotna i glavna odgojiteljska uloga nije nešto što nam država udjeljuje, već to imamo samim time što smo roditelji pa ju je država dužna zakonski uvažiti i štititi u zajedničkom cilju odgoja cjelovitih, zdravih, moralnih i odgovornih osoba. Ne samo da nam to jamči Ustav RH (čl. 63 st. 1) već i brojne međunarodne konvencije i deklaracije, kojih je Republika Hrvatska potpisnica, poput Opće deklaracije o pravima čovjeka (čl. 26, st. 3) i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Protokol 1., čl. 2.) u kojoj izrijekom stoji: ‘U obavljanju svojih funkcija povezanih s obrazovanjem i poučavanjem država će poštovati pravo roditelja da osiguraju obrazovanje i poučavanje u skladu sa svojim vjerskim i filozofskim uvjerenjima’, Povelje o temeljnim pravima Europske unije (čl. 14, st. 3.) te nedavno usvojene rezolucije Parlamentarne skupštine Vijeća Europe 1904. (2012) o pravu na slobodu izbora obrazovanja u Europi. IZ POVIJESNE RIZNICE Modruški biskup Šimun Kožičić Benja pokrenuo je 1530. glagoljsku tiskaru u Rijeci Rijeka kolijevka glagoljskog izdavaštva Piše: Goran Moravček U Rijeci su kroz povijest djelovali mnogi značajni i zanimljivi ljudi. Među njima Šimunu Kožičiću Benji pripada iznimno mjesto. Bio je biskup, ali i pisac, prevoditelj te nakladnik. 12 Broj 10/457 2012. R ijeka je kolijevka glagoljskog izdavaštva, a Šimun Kožičić Benja, biskup modruški za to je najzaslužniji. Pokrenuo je riječku glagoljsku tiskaru, u kojoj je od 15. prosinca 1530. do 27. svibnja 1531. godine bilo otisnuo najmanje šest knjiga, rariteta u svjetskim razmjerima. Sačuvano je ukupno trideset Benjinih izdanja, ali ni jedan se izvornik ne čuva u Rijeci. Iako su Benjine knjige dio hrvatske nacionalne baštine nisu još uvijek sve �reprintirane. U Rijeci su kroz povijest djelovali mnogi značajni i zanimljivi ljudi. Među njima Šimunu Kožičiću Benji pripada iznimno mjesto. Bio je biskup, ali i pisac, prevoditelj te nakladnik. Svijet je ugledao u Zadru 1460. godine, a ondje je i zauvijek sklopio oči 1536. Sahranjen je na otoku Ugljanu u obiteljskoj grobnici unutar franjevačkog samostana sv. Jeronima. Biskupov djed, Šimun, dao je na Ugljanu podići franjevački samostan s crkvom, posvećen 1430. u čast sv. Jeronima, sveca koji je na našim prostorima dugo bio slavljen kao izumitelj glagoljice i zaštitnik glagoljaša. Sto godina kasnije Šimun Kožičić, kao biskup modruški, objavljuje 15. prosinca 1530. prvu knjigu u riječkoj glagoljskoj tiskari. Biskup modruški ili krbavski Šimun Kožičić Benja ili Simeon Modrusiensis bio je latinist. U nacionalnu povijest, međutim, ušao je kao promicatelja glagoljske kulture, ali i hrvatskih strepnji u doba turskih osvajanja. Biskupom modruškim ili krbavskim izabran je 7. studenoga 1509. Nakon što su Turci zauzeli Jajce i prodrli u Krbavu i Liku, pokorili su i opustošili dio Modruške biskupije, kojoj su pripadali Grobnik, Trsat i Hreljin te župe drevnog Vinodola i Gorski kotar. Turski osvajači su zauzeli i Modruš, zapalivši biskupsku palaču. Šimun Kožičić je pobjegao iz sjedišta svoje biskupije, kao i biskup Kristofor koji je prije njega natjeran u bijeg poslije poraza hrvatske vojske u Krbavskoj bitci 1493. godine. Simeon Modrusiensis zapaženo je sudjelovao na Petom lateranskom koncilu. Prvi govor Benja je održao 27. travnja 1513., a drugi 5. studenoga 1516. godine pred papom. Govorio je o tragičnim prilikama u Hrvatskoj koju su pustošili turski osvajači. Život u Rijeci Najopsežnija i najljepša knjiga iz riječke tiskare biskupa Šimuna Kožičića Benje je Misal hruacki. Objavljen je 28. travnja 1531. godine i ubraja se među remekdjela hrvatskog tiskarstva. Utočište je Benja potražio u Novom Vinodolskom, ali ni ondje se nije osjećao sigurnim te se 1529. prebacio u sigurniju Rijeku. Grad je bio pod vlašću Habsburgovaca od 1465. godine, a pod upravom kapetana Nikole Jurišića, junaka iz borbi protiv Osmanlija. “Ovdje sad provodim život na području Rijeke, jer se ne usuđujem biti u PRIRODA OKO NAS Riječka tiskara Na žalost, ta činjenica nam ne bi mogla pomoći da odredimo gdje se nalazila tiskara, jer Stari grad je srušen te praktički više i ne postoji. Sačuvano je svega deset zgrada nekadašnje stare jezgre Rijeke, koja je i tehnološki bila pogodna za djelovanje tadašnje tiskare. Ondašnja tipografska tehnika zahtijevala je obilje vode, a riječki Stari grad u tome nije oskudijevao. Benja je u Mletcima nabavio grafički pribor, a u tiskari su mu pomagali talijanski majstori Bartolomej iz Brescie i Dominik. Prva datirana knjiga iz Benjine tiskare bio je Oficij rimski objavljen 15. prosinca 1530. godine. Do 1531. priredio je i glagoljicom tiskao šest knjiga u svega šest mjeseci: Psaltir; molitvenik za privatnu pobožnost (liber horarum): Oficij rimski-Oficij blaženije Devi Marije; misal: Misal hruacki; mali ritual: Knjižice krsta; djelo o rimskim papama i carevima je prva svjetska povijest iz pera nekog hrvatskog pisca: Knjižice od žitija rimskih arhijerejov i cesarov, a posljednja Benjina knjiga otisnuta u Rijeci bio je priručnik o tome kakav treba biti redovnik: Od bitija redovničkoga knjižice. Ova posljednja knjiga objavljena je kao pretisak u Rijeci u nakladi Državnog arhiva Rijeka i Družbe Hrvatskog zmaja. Najopsežnija i najljepša knjiga iz riječke tiskare biskupa Šimuna Kožičića Benje je Misal hruacki. Objavljen je 28. travnja 1531. godine i ubraja se među remek-djela hrvatskog tiskarstva. U Misalu je otisnut cijeli niz polugotskih i glagoljskih inicijala i drvoreza. Sačuvano je četrnaest primjeraka Misala hruackog što je gotovo polovica sačuvanih Benjinih izvornika. Šloserov dom na Risnjaku - 80. rođendan Potrebu za bilo kakvim „krovom nad glavom“ u masivu Risnjaka prvi je osjetio i javno o tome progovorio putopisac i prirodoslovac Dragutin Hirc Piše: Alojzije Frković S redinom rujna ove godine pedesetak planinara i ljubitelja prirode, predvođeni ravnateljem Nacionalnog parka Risnjak ing. Miroslavom Gašparcem i suradnicima, provelo je cijeli jedan dan na Risnjaku obilježavajući dva značajna jubileja: 80-godišnjicu izgradnje i otvorenja planinarskog doma i 130. smrti prvog predsjednika Hrvatskog planinarskog društva (HPD) i prirodoslovca Josipa Schlossera - Klekovskog, po kojem je dom na Risnjaku dobio ime. Najveća zasluga za izgradnju novog doma pripada Potrebu za bilo kakvim „krovom nad Planinarskom društvu Delnice čiji agilni članovi, uz glavom“ u masivu Risnjaka prvi je osjetio svesrdnu pomoć privrednih organizacija te Planinari javno o tome progovorio putopisac i skog saveza Hrvatske, predaju dom na korištenje ljeti prirodoslovac Dragutin Hirc, koji je kra1957.g., sada pod imenom Šloserov dom na Risnjaku. jem 19. st. u više navrata hodočastio na ovu planinu. Do izgradnje doma došlo je na poticaj sušačke podružnice HPD-a, koja je za mjesto izgradnje doma predložila zaravan između Malog i Velikog Risnjaka, na sjecištu sviju do tada prilaznih staza i putova što vode k njegovu vrhu. Kao dan početka radova bilježi se 13. rujna 1930. Izvođenje svih radova, od iskopa temelja i cisterne do krovišta, povjereno je iskusnom građevinskom poduzetniku Marku Vukeliću iz Mrzlih Vodica, koji je potrebnu radnu snagu, zidare, kamenoresce, tesare, stolare, krovopokrivače i druge regrutirao iz redova žitelja Crnog Luga, Mrzlih Vodica, Gerova, Razloga. Iako se kamen priređivao na licu mjesta, vapno palilo ispod samoga vrha, a drvo sjeklo u okolišu, sav drugi građevinski materijal koji je pristizao željeznicom bio je pohranjen u skladištu na Gornjem Jelenju, odakle je do prijevoja Vilje dopreman zaprežnim kolima, a do gradilišta samaricom ili na leđima radnika. tvorenje toliko željenog doma upriličeno je 18. rujna 1932., uz napomenu da će se „svečano otvorenje ovršiti o blagdan Duhova slijedeće godine“. Pa ipak, tog rujanskog dana na Risnjaku se našlo preko 300 uzvanika iz svih krajeva naše zemlje. Posebno brojni bili su Sušačani te Mrzlovodičani i Crnolužani u čijim se redovima našla grupa veselih tamburaša. Što se tiče sušačkih planinara, bilježi kroničar, „uspevši se noću sa svjetiljkom ispališe praskave rakete pred domom u znak pozdrava“. Prigodnim riječima skupu se obratio predsjednik HPD-a Josip Pasarić pozivajući „ljubitelje prirode da pri ljetnim mjesecima pomno paze i čuvaju planinsku floru, napose krasni runolist, najljepši ukras Risnjaka“. Uz povremene godišnje intervencije na saniranju krovišta, sitnim popravcima na prozorima, zamjeni dotrajalog pokućstva i sl., dom je bio u službi planinara sve do Drugog svjetskog rata. U strahu da ne padne u ruke talijanskog okupatora zapališe ga partizani u ožujku 1942. g. Proći će punih 10 godina da se na ruševinama starog počeo podizati novi dom. Najveća zasluga za to pripada Planinarskom društvu Delnice čiji agilni članovi, uz svesrdnu pomoć privrednih organizacija te Planinarskog saveza Hrvatske, predaju dom na korištenje ljeti 1957.g., sada pod imenom Šloserov dom na Risnjaku. Od 1990. dom je u zakupu i pod upravom Javne ustanove Nacionalni park Risnjak. Tijekom ljetnog razdoblja godine otvoren je od 1. svibnja do 31. listopada kad ima stalnog opskrbnika. Za one hrabre, koji i po snijegu osvajaju visove, osigurana je svakome otvorena tzv. „zimska soba“ s dva ležaja. Prema riječima ravnatelja Parka posljednjih godina NP Risnjak posjeti oko 20.000 posjetilaca s plaćenom ulaznicom te najmanje još toliko onih u ilegali. U knjizi utisaka što se vodi u domu pročitali smo i ovu bilješku: „Na Risnjaku je uvijek lijepo, bilo ljeti, bilo zimi“. O 13 Broj 10/457 2012. Vinodolu poradi Turaka, iz ruku kojih jednom jedva utekoh”, pisao je Šimun Kožičić Benja 1530. godine ljubljanskom kapetanu Kacijaneru. Poznato je kako su njegove knjige štampane v Rici v hižah prebivanija častnoga gospodina Šimuna biskupa modruškoga. Hrvatska je djela Kožičić otisnuo u tiskari koju je sam pokrenuo u Rijeci 1530. Ta je godina značajna za Rijeku i stoga što car Ferdinand I. odobrio tada gradski statut. Ferdinand je izabran za hrvatskog kralja u Cetingradu 1527. godine, a ondje je kao njegov poslanik bio upravo riječki kapetan Nikola Jurišić. Pretpostavlja se kako je upravo Jurišić u Rijeci ugostio i Benju te je možda u njegovoj kući djelovala Riječka glagoljska tiskara. Stogodišnjica Riječkih Novina Riječke Novine, katolički dnevni list kojeg su izdavali kapucini u Rijeci, 11. prosinca proslavile su 100. obljetnicu izlaženja prvog broja. Na simpoziju u Art kinu Croatia u Rijeci, o ovom medijskom fenomenu koji i danas zaslužuje pozornost govorili su gospićko-senjski biskup Mile Bogović, fra Bono Zvonimir Šagi, Juraj Lokmer, Marko Medved, Stanko Škrbec, Borislav Ostojić, fra Mirko Mataušić i mons. Ivan Miklenić. Dragulj hrvatskog novinstva u riznici kapucina R iječke Novine bile su po nakladi drugi dnevnik u Hrvatskoj, uz bok do tada nedostižnom Riečkom Novom Listu. Nakon izlaženja prvog broja 8. prosinca 1912. u nakladi od 4000 primjeraka, ubrzo su dostigli brojke od desetak, ponekad čak i 20.000 primjeraka. Posljednji broj izašao je 30. kolovoza 1914. godine kada su ih, zbog početka Prvog svjetskog rata, zabranile austro-ugarske vlasti. Sudionici simpozija podsjetili su na poduzetnog provincijala fra Bernardina Škrivanića i povijesne okolnosti pokretanja lista u okviru tadašnjeg Hrvatskog katoličkog pokreta, ali i procijenili iznimnu novinarsku kvalitetu dnevnika koji i danas može biti primjer stvaranja i korištenja medija. Crkvene i svjetovne prilike 14 Broj 10/457 2012. Uvodno predavanje održao je biskup Bogović koji dao pregled crkvenih i društvenih prilika na riječkom području u vrijeme pokretanja Riječkih Novina. „To je vrijeme bilo na sve strane ispunjeno snažnim društvenim i političkim previranjima koja su vodila prema Prvom svjetskom ratu. Rijeka je u to vrijeme imala poseban status unutar Krune sv. Stjepana, ali talijani su tražili odcjepljene. U Rijeci se osjećala snažna aktivnost na političkom polju preko Frana Supila i Riečkog Novog Lista, a na crkvenom preko Hrvatskog katoličkog pokreta kojemu su najjače uporište bili kapucini. Oni su bili uporište i za osnivanje katoličkog dnevnika Riječke Novine, iako su i one plod sustavnog rada Katoličkog pokreta. Te dvije, u nacionalnom smislu jednako usmjerene struje žestoko su se sučeljavale u ideološkom smislu. Jedna je bila borbeno liberalna, a druga kato- lička.“ Biskup je podsjetio i na skandal „Sv. Johance“ koji je uvelike naštetio kapucinima. Radilo se o pastirici Johanci koja je tvrdila da se znoji krvlju. Komisija u kojoj je bio i Škrivanić prihvatila je to kao čudo, ali ispostavilo se da je prijevara. „Šanse za prevagu na medijskom planu sve do tada išle su u korist Riječkih Novina. Budući da je taj događaj bio vezan uz kapucine kompromitirane su mnoge njihove akcije, kao što je gradnja nove crkve. Pače, zlobnici su iskoristili ponuđenu priliku da okrive kapucine da su izmislili sveticu kako bi namaknuli sredstva za gradnju raskošne crkve. Bernardin Škrivanić također se nije odmah snašao, ali je i taj mali neoprez skupo platio. Jedna naoko banalna stvar poremetila je mnogo toga u crkvenom životu Rijeke, ali svaka prava analiza događaja otkrit će nam bogatu crkvenu djelatnost kapucina u Rijeci i veliki doprinos Riječkih Novina Hrvatskom katoličkom pokretu“, zaključio je biskup Bogović. Fra Bono Zvonimir Šagi govorio je o provincijalu Škrivaniću istaknuvši njegovu iznimnu pokretačku snagu. Pod njegovim vodstvom kapucinska provincija je rasla, povećavao se broj svećenika i samostana, pokretane su mnoge inicijative, od misija i hodočašća do tiskarskih djelatnosti i gradnje velebne crkve Gospe Lurdske u Rijeci. „Procvat provincije i bogato djelovanje ostaje u trajnoj memoriji ne samo kapucina nego i Crkve u Hrvatskoj“, rekao je fra Bono. Juraj Lokmer iznio je biografije pokretača Riječkih Novina, istaknuvši urednike Rudolfa Eckerta i Petra Rogulju te prvog urednika, svećenika Milana Pavelića. „Proučavajući živote i djela pokretača novina vidimo da su to bili vrhunski intelektualci koji su živjeli za Crkveni ili katolički dnevni list danas bi Hrvatskoj bio potreban, jer tek tada bi društvo postalo zaista pluralno, demokratsko, rekao je mons. Miklenić. „U ovom trenutku nije realno očekivati osnivanje dnevnih novina, niti od strane crkvenih pravnih osoba niti od kakve katoličke udruge. No nije isključeno da se to jednog dana neće ostvariti jer ljudi i potencijala ima, pa tako postoji i nada.“ Simpozij i izložbu novina i fotografija organizirali su Hrvatska kapucinska provincija sv. Leopolda Bogdana Mandića, Riječka nadbiskupija i riječki ogranak Hrvatskog novinarskog društva, uz pokroviteljstvo Ministarstva kulture RH, Primorsko-goranske županije i Grada Rijeke. Otvarajući simpozij riječki kapucin fra Ivica Petanjak podsjetio je da se događaj odvija upravo u prostoru gdje je nekad bila kapucinska tiskara. Sada je to kino dvorana, procesom denacionalizacije prije nekoliko godina vraćena kapucinima, ali ostavljena na korištenje Gradu Rijeci. Skupu su se obratili i riječki nadbiskup Ivan Devčić, pročelnik Ureda županije Branko Škrobonja te zamjenik riječkog gradonačelnika Miroslav Matešić. „Riječke novine nastale su kao složno djelovanje Crkve na svim razinama, od krčkog biskupa Antuna Mahnića kao predvodnika Hrvatskog katoličkog pokreta, provincijala fra Bernardina Škrivanića koji je novine pokrenuo do vjernika laika koji su ih stvarali“, istaknuo je nadbiskup Devčić. Medijsko čudo u Rijeci U drugome dijelu simpozija govorili su novinari te s tog aspekta osvijetlili značaj Riječkih Novina. Stanko Škrbec istaknuo je kako su u Rijeci tada izlazile dvije najtiražnije novine u Hrvatskoj te se s pravom može reći da je Rijeka bila metropola hrvatskog novinstva i novinarstva. „Što ih se više proučava, te novine više izazivaju divljenje. Prije stotinu godina u Rijeci se događalo medijsko čudo. Bilo je i mađarskih i talijanskih novina, ali do izražaja su došle iznimne sposobnosti urednika Riečkog Novog Lista i Riječkih Novina. A oni sami pretjerali su međusobnom ratu“, rekao je Škrbec. Predložio je da se na ulazu u današnje Art kino Croatia stavi spomen ploča jer u toj zgradi događala se bujica poduhvata, novine su tiskane u kapucinskom Tiskarskom umjetničkom zavodu „Miriam“ u kojem su tiskana i mnogobrojna i raznovrsna izdanja kapucinske Kuće dobre štampe. Borislav Ostojić dao je detaljnu novinsku analizu dva tada suprotstavljena i najtiražnija dnevnika. Po obliku slova obje su novine, iako na različitim mjestima, tiskane na jednakom stroju. Karakterizira ih novinarska kvaliteta, ažurnost i aktualnost. I jedne i druge njeguju hrvatsku štokavicu, razlika je bila u pravopisu. Riječke novine pisane su fonetski i tako bile bliže narodu, a Riečki Novi List koristio je korijenski pravopis, što se vidi u samom nazivu novina. „Riječke Novine od samog početka nadišle su pojam „katoličkih novina“. One jesu bile katolički obojane, ali po temama su obuhvaćale i svjetovne događaje, izvješća s ratišta, dopisništva iz desetak gradova, agencijske vijesti, crnu kroniku, oglase i posebne priloge. Vrlo brzo su po kvaliteti i tiraži dostigle starijeg brata. One i dalje svijetle kao dragulj hrvatskog novinarstva i novinstva u riznici kapucina i Rijeke. Čak i kada ih danas čitamo nisu izgubile ljepotu jezičnog izričaja.“ Crkveni i katolički tisak O Crkvi i korištenju medija govorili su fra Mirko Mataušić i mons. Ivan Miklenić, glavni urednik Glasa Koncila. Fra Mirko je podnio analizu nastajanja dnevnih novina istaknuvši da ih je razvilo građansko društvo. S vremenom su tisak i informacija postali roba na slobodnom tržištu u borbi za tiražu. U Hrvatskoj je u prošlosti bilo katoličkih tiskovina koje su se služile metodama liberalnih. Primjer za to su nastojanja biskupa Mahnića koji je bio žestoki borac protiv liberalizma te se koristio tim metodama. Crkveni tisak danas je drugačiji i vezan je uz Crkvu. „Valja istaknuti da je građansko društvo nastalo iz kršćanskog svjetonazora. Danas bi Crkva taj model društva trebala prepoznati kao svoj i kao najbolji model za njezino djelovanje. Jer svjedoci smo da u apsolutističinim društvima, bilo da su bila za ili protiv Crkve, ona nije u potpunosti vršila svoje poslanje. Jedino što Crkva u građanskom društvu ne može prihvatiti jest moralni relativizam, postavka da je moral samo pitanje dogovora“, zaključio je o. Mataušić. Posljednje izlaganje održao je mons. Miklenić aktualizirajući, u svijetlu uspjeha Riječkih Novina, temu pokretanja katoličkog ili crkvenog dnevnog lista danas. Podsjetio je da se za crkveni list podrazumijeva da ima za osnivača neku crkvenu pravnu osobu te prati uglavnom crkvene teme. Osnivač katoličkog lista ne mora biti crkvena hijerarhija, ali njegov je smisao da, ako je katolički, promiče katolički nauk, vrijednosti, opće dobro, obrađujući svjetovne teme. „Takav list bi danas u Hrvatskoj bio potreban, jer tek tada bi društvo postalo zaista pluralno, demokratsko. Na tržištu imamo samo liberalne medije koji često zbog onih koji plaćaju oglase, odvraćaju pogled od pravih tema i životnih pitanja.“ Iako potreba postoji, Miklenić je ustvrdio da uvjeta ipak još nema. Opća kriza zahvatila je i tiskovine kojima naklade strmoglavo padaju. Mnoge se gase ili otpuštaju novinare. S takvim pokazateljima teško je ući u iznimno zahtjevan i skup projekt pokretanja dnevnog lista. „Medije koje je osnovala biskupska konferencija, agencija IKA i Hrvatski katolički radio, treba subvencionirati i HBK trenutno ne može ući u nova ulaganja u medije. U ovom trenutku nije realno očekivati osnivanje dnevnih novina, niti od strane crkvenih pravnih osoba niti od kakve katoličke udruge. No nije isključeno da se to jednog dana neće ostvariti jer ljudi i potencijala ima, pa tako postoji i nada. Valja istaknuti da, iako pada tiraža tiskovinama, prognoze govore da one ipak neće nestati istisnute internetom. Analize pokazuju da od mnoštva informacija koje kruže internetom, relevantne postaju tek one iza kojih stoji neka od etabliranih medijskih kuća“, zaključio je mons. Miklenić. Danijel Delonga 15 Broj 10/457 2012. ideale ne štedeći se. Bili su to svijetli uzori u koje valja ugledati se i nasljedovati“, zaključio je Lokmer, predloživši pritom da se za Rudolfa Eckerta pokrene kauza za beatifikaciju. Povjesničar Marko Medved dao je širi pogled na kontekst izlaženja Riječkih Novina upozorivši i na neke negativnosti. „Gledano s današnje perspektive pokretanje katoličkog dnevnika zaslužuje najveće divljenje. No moramo upozoriti i na učinjene pogreške. Oštrina polemike s liberalizmom, u ono vrijeme prihvatljiva, metoda je kojom se danas više ne možemo služiti. Primjedba se može uputiti i na slabo tretiranje socijalnih pitanja i prava radnika u gradu u kojem je bujala industrija, a to je također tema kojom se Crkva mora baviti.“ REAGIRANJA O jednom spornom naslovu Kao crkveni povjesničar, katolik i teolog, tvrdim da Belloc nikako nije najveći, a još manje najutjecajniji, katolički povjesničar u posljednjih dvjesto godina kako nam to nakladnik na koricama knjige, i Verbum na svojim web stranicama, predstavljaju. Belloc ne spada čak ni u veće i poznatije katoličke autore, ukoliko nam kriterij prosudbe nije samo količina objavljenih naslova. U lazimo u mjesec siječanj čiji je kraj tradicionalno vezan uz molitvu za jedinstvo kršćana. Osim toga ove godine obilježavamo pedesetu godišnjicu otvaranja Drugog vatikanskog sabora kojega se smatra središnjim crkvenim događajem 20. stoljeća. S time u vezi želio bih upozoriti na izdavanje i promociju jednoga naslova. Izdavačka kuća Verbum na istaknutim mjestima svojih knjižara postavila je djela Hilarea Belloca, engleskog autora francuskog porijekla koji je živio krajem 19. i u prvoj polovici 20. stoljeća. Njegova je djela Velike hereze, Kako je nastala reformacija i Stari i novi neprijatelji Katoličke crkve objavila izdavačka kuća Naklada Benedikta, ali do hrvatskog čitatelja dolaze preko Verbumove prodajne mreže. Generalno govoreći, izdavanje širokog spektra autora i pluralitet stajališta unutar katoličkog miljea valja poduprijeti. No, u slučaju spomenutog autora, čiji su prijevodi njegovih davno napisanih knjiga kako već rekoh ponuđene hrvatskom čitateljstvu, rađaju se određeni problemi, nesporazumi i netočnosti. Kao crkveni povjesničar, katolik i teolog, tvrdim da Belloc nikako nije najveći, a još manje najutjecajniji, katolički povjesničar u posljednjih dvjesto godina kako nam to nakladnik na koricama knjige, i Verbum na svojim web stranicama, predstavljaju. Belloc ne spada čak ni u veće i poznatije katoličke autore, ukoliko nam kriterij prosudbe nije samo količina objavljenih naslova. index zabranjenih knjiga, a članovima toga udruženja zabranila pristup sakramentima. Action française je ustvari davala argumente u ruke onima koji su katolike te zemlje neprestano optuživali da su podrivački raspoloženi spram republikanskog uređenja zemlje. Odnos spram moderniteta u žiži je rasprave među katolicima i nakon Drugog sabora. Iako je Koncil inaugurirao otvaranje spram modernog doba, još se uvijek o tome raspravlja. Iako osobno ne razumijem, i još manje prihvaćam zatvaranje spram suvremenog doba, smatram legitimnim pluralitet mišljenja među katolicima o tom pitanju. No stavovi koji su u spomenutim Bellocovim naslovima doneseni o drugim kršćanskim konfesijama, nakon dosega Drugog vatikanskog sabora nisu i ne mogu biti legitimni. Osim toga stvaraju i zabunu među običnim i možda nedovoljno teološko obrazovanim vjernicima. Podsjećam da među šesnaest koncilskih dokumenata jest i dekret o ekumenizmu Unitatis Redintegratio. Danas nipošto nije prihvatljivo o protestantima govoriti kao shizmaticima, a postojanju protestantizma pripisivati uzrok zlima današnjega doba. Nakon Drugog sabora protestanti nisu više shizmatici, već naša braća u Kristu. Braća, iako od nas odijeljena. O sjećam da mi odgovornost katoličkog teologa nalaže da Stavovi koji su u spomenutim Bellocovim upozorim kako Bellocovi stavonaslovima doneseni o drugim kršćanskim vi ne odražavaju današnji stav Katoličke crkve (otvoreno je pitanje jesu li ga ikad konfesijama, nakon dosega Drugog odražavali). Za mene je zabrinjavajuća vatikanskog sabora nisu i ne mogu biti činjenica da 2012., pedeset godina nalegitimni. Osim toga stvaraju i zabunu kon svršetka Drugog vatikanskog sabomeđu običnim i možda nedovoljno ra, postoji interes (i novac) za izdavanje iz Velika povijest Crkve pod teološko obrazovanim vjernicima. takvih djela, u svojoj naravi isključivih pa uređivačkom palicom velikog i fundamentalističkih. Opasnost je da i utjecajnog katoličkog crkvenog povjesničara Huberta Jedina, spomenutog Belloca spominje prosječan čitatelj pogrešno shvati kako je, eto, u knjigama objavljena samo jednom mjestu (str. 142, sv. VI/2) i to kada piše o katoliciz- nim u Hrvatskoj 2012. i prodavanim u popularnoj katoličkoj knjižari mu u Velikoj Britaniji. Belloc je u tom prikazu spomenut zajedno s bok uz bok ostalim poznatim katoličkim autorima, uključujući i paG. K. Chestertonom, a autor ga dovodi u vezu sa žestokim apolo- pinim knjigama, izražen današnji stav Katoličke crkve. U trenutku u getskim bitkama protiv engleskoga društva te kaže da je bio fascini- kojem valja raditi na ekumenizmu, a u našem društvu na dijalogu ran Charlesom Maurrasom. Uistinu, Belloc je podržavao francusku i snošljivosti, ne čini mi se prihvatljivom takva praksa. Osim toga, ultratradicionalnu katoličku udrugu Action française kojoj je Maurras u Godini vjere čije je obilježavanje tek započelo, dva povlaštena bio voditelj. Ta je organizacija osuđena i zabranjena od pape Pija načina produbljivanja vjere za nas katolike jesu Katekizam Katoličke XI. 1926. inače podupirala izrazito reakcionarna, nacionalistička i crkve i dokumenti Drugog vatikanskog sabora. Spomenuta djela monarhijska stajališta, a to je francuskim katolicima otežavalo pro- Hilariea Belloca ne pripadaju ni slovu ni duhu Drugog vatikanskog ces integracije unutar tamošnjega društva koje je upravo stavove sabora. Čini mi se da je obveza i odgovornost katoličkog teologa da takvih krugova iskorištavalo u primjeni anticrkvenog zakonodavstva čitatelju ukaže na sve gore rečeno. Dixi et salvavi animam meam. 16 Broj 10/457 2012. N početkom 20. stoljeća. Sveta je Stolica Maurrasova djela stavila na Marko Medved CRKVENA GLAZBA Crkveni propisi o svetoj glazbi PJEVANJE U SVETOJ MISI Jedan je propis dokumenta Instructio musicam sacram vrlo važan za našu liturgiju u kojem pjevanje na misi dijeli na tri stupnja Priredila: Andrejka Srdoč Crkveni dokument Instructio musicam sacram odnosno Uputa o glazbi u svetom bogoslužju kojeg su zajedno izradili liturgičari, crkveni glazbenici, biskupi i predstavnici pastoralnog klera 1967. god. govori o glazbi na taj način da naglašava njezinu pastoralnu ulogu, tj. aktivno sudjelovanje vjernika u svečanim liturgijskim slavljima i njihovu duhovnu korist. Uputa donosi odgovore na temeljna pitanja koja su se postavljala nakon II. vatikanskog sabora, a s ciljem da bolje protumači i osvijetli nauk tog sabora o svetoj glazbi. «Možemo se nadati da će pastiri duša, glazbenici i vjernici rado prihvatiti i provesti ove propise, pa da će složno uznastojati da se postigne prava svrha svete glazbe, “a to je Božja slava i posvećenje vjernika”.» Jedan je propis vrlo važan za našu liturgiju u kojem pjevanje na misi dijeli na tri stupnja (MS 27). Odnosno najvažnije je pjevati one dijelove koji su na prvom stupnju. «U euharistijskom bogoslužju u kojem sudjeluje puk, naročito nedjeljom i blagdanom, prednost treba dati [...] pjevanoj Misi, pa i više puta istoga dana.» «Ipak se s obzirom na pastoralnu korist za pjevanu Misu predlažu razni stupnjevi sudjelovanja [...]» Na drugi stupanj spadaju: a) “Gospodine, smiluj se”, “Slava” i “Jaganjče Božji”, b) Vjerovanje, c) Molitva vjernika Nadbiskupijska škola za crkvenu glazbu – Rijeka Podjela potvrdnica Nadbiskupijska škola za crkvenu glazbu u nedjelju 16. prosinca u župi sv. Romualda i Svih Svetih na Kozali, svečano je podijelila potvrdnice završenim polaznicima. Prigodni program i pjevanje mise predvodio je Riječki nadbiskupijski zbor pod ravnanjem mo. Giovannija Geracija. Potvrdnice je polaznicima uručio mr. Mario Gerić, voditelj povjerenstva za liturgijski pastoral i crkvenu glazbu Riječke nadbiskupije zajedno s voditeljicom škole mr. Andrejkom Srdoč. Nakon završenog ciklusa predavanja, devetero polaznika Nadbiskupijske škole za crkvenu glazbu, od toga sedmero na prvom stupnju i dvoje na drugom stupnju školovanja, primili su potvrdnice o uspješno završenom školovanju. Polaznici prvog stupnja dobili Na treći stupanj spadaju: a) pjesme kod ophoda za ulaz i pričest, b) pjesme poslije čitanja ili poslanice, c) Aleluja prije evanđelja, d) prikazna pjesma, e) odlomci iz Svetog pisma, osim ako ne izgleda da ih je bolje pročitati bez pjevanja. Možemo primijetiti da se sadašnja praksa razlikuje od ovog propisa. Obično se samo pjeva na misama ulazna, prikazna i pričesna pjesma s alelujom, a zanemaruje se pjevanje svećenika i pjevanje na primjer Sveta. Smatram da smo, s obzirom na ove upute, još uvijek daleko od propisa 2. vatikanskog koncila! su potvrdnicu za voditelja liturgijske glazbe, a to su: gđica. Blažević Marina iz župe Srca Isusova - Škrljevo, gđa. Graziani Gianna iz župe sv. N. Tavelića - D. Krnjevo, gđa. Milardović Lucija iz župe BDM Karmelske - Drenova, gosp. Relja Marinko iz župe sv. Mihovila - Jelenje, gosp. Richter Ivica iz župe Sv. Juraj - Trsat i Fužine, gđa. Surina Marina iz župe sv. Romualda - Kozala, gosp. Tomić Mladen iz župe sv. Anton - Šmrika. Polaznici koji su završili drugi stupanj dobili su potvrdnicu za liturgijskog orguljaša i voditelja zbora, a to su gosp. Mežnarić Josip iz župe Marije Pomoćnice - Banderovo i gđica. Tomljanović Jelena iz župe Uznesenja BDM iz Senja. Radujemo se zajedno s našim „diplomantima“ ne samo radi uspješno završenog školovanja, nego i radi naučenog znanja koje sada mogu prenijeti u svoje župne zajednice i preuzeti odgovornu službu voditelja crkvenih zborova i na taj način pridonijeti u kvaliteti liturgijskih slavlja. Upravo to je svrha škole, da pomogne vjernicima laicima, svećenicima i redovnicima u preuzimanju odgovornih službi u crkvenoj glazbi i tako svjedoče i navještaju svoju vjeru. 17 Broj 10/457 2012. Na prvi stupanj spadaju: a) u obredima ulaza: pozdrav svećenika s odgovorom puka, molitva b) u bogoslužju riječi: usklici kod evanđelja c) u bogoslužju žrtve: prikazna molitva, predslovlje s uvodom i “Svet”, završna doksologija kanona, Gospodnja molitva s uvodom i dodatkom, “Mir Gospodnji”, popričesna molitva, obrazac otpusta. OBITELJSKI PREDAH DODIJAVANJA STAROG PROFESORA Nisi daleko od kraljevstva Božjega Pristupi Isusu jedan od pismoznanaca i upita ga: “Koja je zapovijed prva od sviju?” Isus odgovori: “Prva je: Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje!” “Druga je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema druge zapovijedi veće od tih.” (Mk 12,28-31) Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga... Već u početcima objave zapisana je važna istina o čovjeku: “Nije dobro da je čovjek sam.” Sam - još nije potpun. Bog mu u toj priči daruje družicu da bi ljudsko biće bilo cjelovito. Bogu je tada sličan: po zajedništvu i po ljubavi. Od stvaranja su po Božjem planu u čovjeku nastanjene silnice da bi mogao uzdržavati život i da bi mogao umnažati život. Za sve čovjekove potrebe Bog se pobrinuo. A također svi mi nosimo, po Stvoriteljevom planu, u svojim dubinama i potrebu za potvrdom života. Želimo osjetiti da nem se netko raduje i da tako doživljavamo smislenost našega života. I mi sami želimo drugome biti potvrda života i drugome darovati životnu radost. Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje... Bože moj! Tako često se pitam: ljubim li ja Tebe istinski, svim srcem, svom dušom, svim umom, svom snagom? Jesi li Ti u mojim mislima, u mojim nakanama? Daj da u moje srce uđe ta tajna! Rekao si starima da to moraju imati neprestano pred očima, na čelu, na rukama, na dovratnicima. Htio si da svatko tko susretne tvoga učenika odmah primijeti u njegovim očima i njegovom ponašanju: ovaj ljubi Gospodina svim srcem, dušom, umom, snagom... A tko na meni to vidi? Kako bi lijepo bilo da se u mom ponašanju vidi: Ovaj ljubi Gospodina. Ovaj Božji čovjek živi potpuno predanje svome Učitelju... Gospodine! Stoga Te molim: neka ljubav prema Tebi zavlada u mom srcu i u našim srcima! Iz te ljubavi izrast će i istinska ljubav prema bližnjima! Tada: Moje srce bit će sretno, bit će cijelo. Tada će biti: “Nisi daleko od kraljevstva Božjega!” (Mk 12,34) Budi mi Učitelj po svom Duhu i upućuj me u svu istinu Tvoje Riječi u svakoj prigodi života. Priredio: Dario Miletić Iz prošlosti Rijeke POSTANAK VOJAKA Naš Trsat se naglo razvijao i bio je kvasac za stvaranje Sušaka. Ovdje ću se osvrnuti na nastanak Vojaka ili kako su ga mnogi zvali Decsa. To je područje bilo veliki zapušteni krš s odlagalištem smeća koje je, zahvaljujući Gradskoj upravi i vrtlaru Josipu Kulfaneku preraslo u krasni gradski park. Cijelo područje bilo je neizgrađeno i nenaseljeno. Novim talijanskim vlastima 1941. godine bilo je stalo donekle zaposliti pučanstvo i spriječiti nezadovoljstvo ljudi. Odlučili su izgraditi veliko naselje s ekonomičnim kućama, ali trebalo je pronaći prikladan teren. Dobio sam nalog od Gradske uprave da od tog zemljišta na Trsatu pripremim gradilište. Osnovao sam grupu ljudi s poslovođom, starim trsaćaninom, Viktorom Doričićem. Izvršeno je parceliziranje te započelo probijanje ceste od današnje pošte prema kasarni. Rušilo se brdašce kod sadašnje pošte i stvarao nasip prema bivšoj vojarni. Na cijelom tom području postojale su samo dvije kuće. Polić, poslovođa u pilani na Pećinama i poljakinja Serdar kod kasarne. Serdar su bile dvije sestre od kojih se jedna, nakon ljetovanja, oženila za veletrgovca drvom Murkovićem. Nakon što se izgradila cesta do kasarne, pristupilo se probijanju i izgradnji okomitih cesta desno i lijevo. Tijekom naših radova došlo je talijansko poduzeće D.E.C.S.A. koje je dobilo licitaciju za gradnju ekonomskih kuća za cijelo naselje. Kuće su sve bile istog tipa. Cijelo naselje nije izgrađeno u potpunosti budući da je došlo do ratnog sloma Italije i presahnuo je novčani fond poduzeća. Bila je burna 1943. godina. Gradnja je dovršena nakon Drugog svjetskog rata. Na tom je području danas cijela „šuma“ stambenih nebodera. Max Peč IZDANJA VERBUM 18 Broj 10/457 2012. Nova knjiga pape Benedikta XVI. “Djetinjstvo Isusovo” Među devet svjetskih izdanja predstavljeno i hrvatsko izdanje u nakladi Verbuma! Nova knjiga pape Benedikta XVI. “Djetinjstvo Isusovo” 20. studenoga predstavljena je javnosti na konferenciji za medije u Vatikanu, a među devet svjetskih jezika na kojima je istodobno objavljena je i hrvatski. Hrvatsko izdanje objavila je nakladna kuća Verbum. Riječ je o knjizi kojom papa Benedikt XVI. zaključuje svoje kapitalno djelo “Isus iz Nazareta”, čiji je prvi svezak objavljen 2007. godine, a drugi 2011. godine. Već u prvom svesku Papa pokušava odgovoriti na pitanja tko je Isus iz Nazareta i što možemo o njemu znati. U drugom svesku omogućuje susret s odlučujućim riječima i događajima Isusova života te približava čitatelja liku Gospodina Isusa. U ovoj trećoj knjizi, za koju sam papa Benedikt XVI. u predgovoru kaže da to nije treći svezak, nego neka vrsta predvorja dvaju svezaka koja su mu prethodila o liku i poruci Isusa iz Nazareta, Benedikt tumači evanđeoska izvješća o Isusovu djetinjstvu, ukazujući s jedne strane na ono što su autori tekstova, evanđelisti Matej i Luka htjeli reći u svom vremenu, a s druge strane pokušava protumačiti je li ono što je rečeno istinito, tiče li se današnjeg čitatelja i ako se tiče, na koji način. Ta pitanja s kojima knjiga započinje podsjećaju na ono Pilatovo: “Odakle si ti?” Pitanje je to koje prati ljudsku povijest svih naraštaja, ono isto koje su postavili mudraci s Istoka, magi filozofi i zvjezdoznanci, koji predstavljaju nemir ljudskog srca u potrazi za istinom, a koja jedina vodi dubinskoj radosti. Kako je sam papa Benedikt XVI. istaknuo kad je otpočeo s pisanjem, do knjige o Isusu prešao je dugačak nutarnji put. Stoga ova iznimna knjiga “Djetinjstvo Isusovo”, jednostavna u izričaju, neposredna i nadahnjujuća u izlaganju, nova je i dugo iščekivana knjiga kojom se zaokružuje kapitalno djelo Benedikta XVI., općenito poznato kao “Isus iz Nazareta”, a koja će oduševiti čitatelje diljem svijeta, kao i prethodna dva sveska. OBITELJSKI OBITELJSKI PREDAH PREDAH Renesansa duhovne i ekološke svijesti U ovom postmodernističkom razdoblju, u kojemu prevladava znanstvenotehnička civilizacija, čovjek se lako prepusti zaboravu onog autentičnog kojeg je nosioc u svijetu, te u konačnici dolazi do gubljenja smisla i orijentacije života. P očetkom lipnja 2012. godine nepripremlje- možemo otkriti samo metodom koja je vlastita ni i iznenađeni strašnim smradom mje- duhovnom istraživanju, a odnosi se na duboku štani općine Viškovo kraj Rijeke, probudili duhovnu krizu kršćanske duše. Čovjek bez Boga pretvara se u puko biće, su se iz letargije i ugodnog života, ne sluteći da smrad koji se osjeća u zraku nije problem, nego tj u raspoloživi komad „tupe materije“ s kojim se posljedica „smrada“ zakulisnih političkih igara može raditi što se hoće. Ljudska prava bez Boga i pojedinih interesnih skupina ljudi koji odlučuju pretvaraju se u sredstva ljudske samovolje koja može odvesti ili u totao zajedničkom dobru. litarizam, ili u anarhiju. Uspavana kvarnerska U ovom postmoderduša šutjela je i bavila nističkom razdoblju, se sobom, te je dou kojemu prevladava prinijela da „strukture znanstveno-tehnička grijeha“ koje razdiru, civilizacija, čovjek se unose nemir, taštinu lako prepusti zaboravu i sumnje, šire neprionog autentičnog kojateljstvo, čine zlojeg je nosioc u svijetu, djela prema čovjeku te u konačnici dolazi i prirodi, ne poštujući Renesansa duha dovesti će do do gubljenja smisla i zajedničko i privatno orijentacije života. dobro, izbjegavajući preporoda ekološke svijesti, Naša je zadaća istinu, prakticirajući odnosno do promjene u odnosu buđenje uspavane i tajne dogovore i razne na postupanje prema prirodi, otupjele savjesti i svijesmicalice, ustrajnim usporedo i prema čovjeku. sti pojedinca i naroda, djelovanjem dovode osobito političara, koji do izvjesnog novog ekocida, ne mareći za bogomdane izvore pitke moraju stvoriti preduvjete za takovo postupanje. vode, čisti zrak, kvalitetu života i zdravlja ljudi. Danas Hrvatska jako zaostaje u načinu kako gosRadi se o novom „smetlištu“ iznad izvora Rječi- podari otpadom, ponaša se nezainteresirano, nene, pod izgovorom izgradnje ŽCGO Marišćina. racionalno i nestručno, nanoseći velike ekološke, Društveni grijesi imaju svoje uzroke u egoizmu i zdravstvene i ekonomske štete stanovnicima koji kratkovidnosti, u krivim političkim procjenama i u uvjetima poslijeratnog stihijskog društvenog razvoja, ne mogu više podnositi i plaćati teret autonerazboritim ekonomskim procjenama. Svi su naši problemi suvremeni i tiču se de- kratskih pogrešnih odluka političkih elita. Zagađenja su sve veća, resursa je sve manje, mokracije, ljudskih prava, tržišta kapitala, slobode govora, privatnog vlasništva i sl. s jedne strane, stoga se moramo odgovorno ponašati i otpad kote provedbe duhovne obnove i pokretanja nove ristiti kao ponovno upotrebljivi materijal ili sirovinu evangelizacije s druge strane. Njihov temelj je u u procesu proizvodnje novih dobara. Opasnost i osobnim grijesima koje su radili ne samo na štetu, prijetnje su velike, jer priroda „ne prašta“, zato se nego i protiv zajedničkog dobra. Stoga su burne razmatra i naglašava odgovornost za zaštitu okoreakcije mještana ove općine zapravo „vox populi liša s motrišta stavljanja prirode u središte vredvox Dei“ (glas naroda je glas Božji), a „Grijesi ne- nota zaštite sustava i zalaže da se dosadašnje pravo zaštite okoliša unaprijedi dosezima zemljokih ljudi, očiti su i prije suda….“ (1 Tim 5, 24-25). ašto renesansa? Renesansa je prvo razdo- centričnog sustava, uz ustrojavanje novog instiblje u povijesti umjetnosti koje je bilo svje- tucionalnog okvira očuvanja prirode i čovjekova sno svoga postojanja i koje je samo sebi okoliša na globalnoj i nacionalnoj razini. iskovalo ime (franc. Renaissance = preporod). To Renesansa duha dovesti će do preporoda je jedno od najkreativnijih razdoblja i jedan od ekološke svijesti, odnosno do promjene u odnosu najkrupnijih pokreta koji je doveo do preokreta na postupanje prema prirodi, usporedo i prema kako u umjetnosti, građevinarstvu, filozofiji, tako čovjeku. Prepoznaje se potreba naglog duhovi u duhovnoj svijesti. Ovo potonje je neophodno nog zaokreta u našim životima. Nagli zaokret moi danas oživjeti jer hrvatska politička zajednica i guć je samo revolucijom i to jedinom zakonitom društvo prolaze kroz duboku duhovnu, a time revolucijom duha i srca, a to je Božja revolucija. i moralnu krizu. Pravi uzrok krize ne trebamo očekivati od ekonomskih analitičara i financijskih U sljedećem broju: stručnjaka, jer se oni bave površinama kriznoga Etička odgovornost i ekološka prava stanja, već duboke duhovne krize hrvatske političke zajednice, društva, a onda i svakog čovjeka, Silvana Vozila, Za Krizni Eko Stožer Marišćina Z Ja sam glas koji viče u pustinji: Poravnite put Gospodnji Jeka je riječi koje odzvanjaju u mome srcu... Zar ja Gospodine? Zar mene želiš? Mogu li ja to? Samo sam zrnce prašine u moru pijeska oko mene. Danas sam Gospodine klečala ispred tvoje kolijevke u Betlehemu... privio si svoje male ručice oko moga vrata... Tako si nježan i krhak...takva silna ljubav ispunila je moje srce. Da... želim te nositi... ljubiti...svima govoriti o tebi. Ti si radost koja mi širi srce... poput plime ljubav me preplavila... nadilazi me! Do sada nisam te vidjela tako malenog... tek rođenog. Da... sada tek shvaćam što znači kada kažu: „Isus se treba roditi u tvome srcu .“ Uvijek do sada gledala sam te kao odraslog... prijatelja kojeg druženjem, razgovorom upoznaješ, koji ti je suputnik u životu... pomaže ti nositi terete života... rame za plakanje... utjeha u boli i prijatelj kojem zahvaljuješ jer ti svakodnevno spašava život na drvu križa... Ali spoznaja da si ti i dijete koje se rađa u našim srcima i kojem je također neophodna naša ljubav da bi raslo u nama... zapljusnula me poput hladne vode... Da... ljubila sam ja tebe... ali ne i sa osjećajem brižne i nježne majke koja svoju ljubav izlijeva na svoje dijete i ono raste, cvijeta... postaje snažno, hrabro, čvrsto i jednoga dana naš oslonac u životu... naša stijena na koju smo oslonjeni kroz sve oluje života... naša ljubav koju smo u srcu odgojili i koja sada nas nosi... vodi kroz život... jer ljubav je uzajamna. Kao dijete... Gospodine... naš hod treba započeti... kao majka koja neizmjerno ljubi trebam tvoj put slijediti. Kao što svaka majka želi svom djetetu najbolje u životu... jeka riječi u kući Ivana Krstitelja sada ima smisla... Da dijete moje... Isuse... rodio si se u mome srcu... truditi ću se ravnati tvoje pute... da svi mogu doći do tebe... da ti do svakoga možeš doprijeti... Prvo kao dijete nejako da te uzljube i u hodu s tobom izrastemo. Ti kao Spasitelj i Bog ,a ja i ini kao mali čovjek koji te poput krhke posude nosi i dalje izlijeva na druge... da te i oni upoznaju... Jer ti si Spasitelj... Pomazanik koji je došao pokazati nam put.. živeći istinu koja vodi u život... Ivanka Lakota 19 Broj 10/457 2012. Eko stožer GOSPIĆKO-SENJSKA BISKUPIJA Plitvice Biskupijsko pastoralno vijeće S jednica biskupijskog pastoralnog vijeća Gospićko-senjske biskupije održana je 17. studenog u Pastoralnom centru u župi Marije Majke Crkve na Plitvicama. Pod predsjedanjem generalnog vikara biskupije mons. mr. Tomislava Šporčića na Plitvicama se okupilo preko 30 biskupijskih vijećnika koji su nakon molitve Trećeg časa sudjelovali u duhovnom razmatranju koje je predvodila s. Robertina Medven, koja je i pročitala zapisnik s prošle sjednice. Mons. Tomislav Šporčić pozdravio je vijećnike u ime biskupa Mile Bogovića koji je tijekom studenog u posjeti hrvatskom iseljeništvu u Argentini. Dr. Željko Blagus, župnik Zagorja Ogulinskog i Modruša u svom je predavanju predstavio Katekizam katoličke crkve. Katekizam je skup zaključaka Drugog vatikanskog sabora odnosno Sv. pisma, apostolske predaje i crkvenog naučiteljstva. Cilj je bio njime osvježiti vjeru naroda Božjega, odnosno nakon liturgijske reforme 1975. i pravne reforme 1983. godine, pred 20. godina 1993. godine objavljen je KKC kao vid teološko-pravne reforme Crkve. Zatim je predstavio svaki od 4 poglavlja Katekizma, dogmatskog dijela ili ispovijedi vjere, sakramentalnog dijela, crkvenog morala te molitve i duhovnosti. Upravo je o zadnjem poglavlju dr. Blagus najviše progovorio jer je molitva osnovni način uspostave prijateljstva s Bogom. Današnji je problem što se previše prijenos vjere daje u ruke vjerskih profesionalaca a nedovoljno u obitelji. Duhovna teologija danas je zanemarena a iskustva pokazuju da krizmanici ne znaju moliti. Može li se katehizirati one koji ne mole, zapitao se na kraju dr. Blagus. ons. Tomislav Šporčić je prezentirao pastoralni plan biskupije, u vidu planiranih susreta različitih kategorija vjernika kao i programa za formiranje župnih suradnika. Naime, prošle godine osnovano Povjerenstvo za formiranje župnih suradnika je odredilo način tečaja vjere za župne suradnike koji počinje 15. prosinca u Otočcu i koji će se provesti narednih mjeseci. Na kraju susreta podnesena su izvješća predsjednika pojedinih odbora, mons. Mile Čančara za liturgijsko-glazbeni odbor, Nikole Turkalja za katehetski i graditeljski odbor, mons. Tomislava Šporčića za obiteljski te mons. Mile Pecića odbora za medije. Odlični domaćin susreta bio je župnik Plitvica vlč. Josip Štefančić. Zvonko Ranogajec 20 Broj 10/457 2012. M Udbina Susret čitača u liturgiji U svetištu Crkve hrvatskih mučenika na Udbini održan je u subotu 24. studenog biskupijski susret liturgijskih čitača Gospićko-senjske biskupije. Blizu četrdeset lektora okupilo se iz svih šest dekanata biskupije koje je na početku u temu uveo generalni vikar Gospićko-senjske biskupije mons. mr. Tomislav Šporčić pozdravivši sudionike susreta. Mons. Šporčić je u uvodnom obraćanju pojasnio da sve religije svijeta koriste riječi za svoju objavu, a posebno Židovi koji ih čuvaju u svetohraništu. Vjera se temelji na povijesnoj objavi, u početku bijaše riječ. Svaki sakrament ima navješćivanje riječi Božje, zaključio je mons. Šporčić. Središnje predavanje na temu „Riječ Božja treba biti shvaćena da bi se mogla navijestiti“ je održao kancelar biskupije mr. Marinko Miličević. Mr. Miličević ističe često iskustvo da mnogi kreću u lektore radi pozornosti, a da kasnije dolaze Božji motivi. Čitači trebaju stalno raditi na sebi, trebaju više davati no primati, jer Crkva treba sluge. Čitač riječi treba primati kao Božje a ne ljudske, jer se preko njih Bog uprisutnjuje kod ljudi. Kao potrebite smjernice za što pravilnije čitanje Božje riječi lektorima mr. Miličević je istaknuo da nad njome prije čitanja treba meditirati, znati da se služi Bogu te da u jednom trenutku preuzima najznačajniju ulogu na misi. Istaknuo je značaj vanjske prikladnosti u smislu kulturnog odijevanja, u intonaciji glasa koji treba dolaziti iz dijafragme, izgovorena riječ treba izlaziti uz usta i iz srca. Vjera otvara srce sa stola riječi ili ambona, i ona izgovorena donosi plodove. U kasnijoj raspravi čitači su iznijeli više pitanja na koje su dobili odgovore. Zvonko Ranogajec 75 godina franjevaca trećoredaca u Ogulinu U nedjelju 25. studenog u Ogulinu je u samostanu „Sv. Franje Asiškog“ franjevaca trećoredaca glagoljaša u kapeli Krista kralja svečano proslavljen nebeski patron kapele a ujedno i 75 godina kontinuiranog rada i djelovanja ovih vrijednih redovnika u Ogulinu. Misno slavlje je predslavio župnik i dekan ogulinski Robert Zubović u suslavlju gvardijana fra Marijana Jelušića, provincijala fra Ivana Paponje kao i svih donedavnih redovnika koji su djelovali u ogulinskom samostanu. Brojne molitve i milosti izmoljene su na ovom mjestu zadnjih 75 godina, istaknuo je na početku Zubović te ukazao na značaj blagdana Krista kralja koji je uspostavljen 1925. godine želeći istaći Kristovo prvenstvo na zemlji u odnosu na tada rastući sekularizam i komunističko bezboštvo. U proteklih 20. stoljeća mnogi su se zavarali misleći da će preko zemaljskih moćnika od rimskih careva, srednjovjekovnih vlastodržaca pa do totalitarnih vladara 20. stoljeća na čelu s komunistima, narušiti Krista kralja. Politike kraljeva i filozofa su se mijenjale, a kraljevstvo Božje je ostalo. No i danas ima onih koji se bore protiv Krstove crkve pa su tako u Slovačkoj koja povodom 1150. obljetnice dolaska velikih slavenskih misionara i apostola Ćirila i Metoda u njihove krajeve s kovanice po nalogu EU miču križ i aureolu. I kod nas ima sličnih tendencija u prosvjeti, znanosti i medicini, zaključio je propovjednik Zubović. Parnica protiv Krista davno je završena, a Krist je pobijedio svijet. Propovjednik je na kraju istaknuo mnoštvo plodova mirnih, savjesnih i požrtvovanih redovnika koje je tadašnji župnik i kasnije mučki ubijenih svećenik Dragutin Kukalj doveo 1938. godine u Ogulin sa zagrebačkog Ksavera. Oni nam i danas daju putokaz da Krist traži sebedarje i da sve činimo njemu na slavu. Z. Ranogajec Oštarije Misa zahvalnica za generale U subotu 17. studenog održana je u večernjim satima u svetištu Gospe od Čudesa misa zahvalnica za oslobođene hrvatske generale kao i misa za sve žrtve Domovinskog rata. Misu je predslavio fra Vice Blekić iz samostana franjevaca trećoredaca iz Ogulina uz čuvara svetišta popa Antu Luketića. Uz više stotina vjernika iz Oštarija, Ogulina i susjednih župa, nakana mise okupila je brojne pripadnike policijske postaje Ogulin, članove Hrvatskog časničkog zbora, djelatne pripadnike MORH-a kao i vatrogasce. Fra Vice Blekić je izrazio zahvalu za one koji su obranili „Krst časni i slobodu slavnu“ jer bez njih ne bi bilo niti slobode te se zapitao što to tjera jedan narod na uništi drugi narod. Treba se bojati nevjernika jer oni koji su pod Kristovim plaštom mogu čovječno razmišljati i biti braća drugima. Na kraju je podsjetio na riječi generala Gotovine, okrenimo se budućnosti, ali nikada bez Krista. Nakon mise u veličanstvenoj koloni vjernici su prinijeli blagoslovljene svijeće do velikog križa na Marmontovom mostu te ih postavili na križ. Križ će dominirati središtem Oštarija tijekom Godine vjere. Tom prilikom fra Vice Blekić je pročitao svoje emotivno razmišljanje „Moja Hrvatska gori“. Z. Ranogajec GOSPIĆKO-SENJSKA BISKUPIJA Gospić Susret župnika i volontera župnih Caritasa U subotu 1. prosinca u Gospiću je u zgradi Caritasa održan susret župnika i volontera župnih Caritasa Gospićko-senjske biskupije. Susret je otvorio ravnatelj biskupijskog Caritasa Luka Blažević uvodnim razmatranjem u kome je kao primjeri uzor brige za siromašne i bolesne naveo Elizabetu Ugarsku, kao i sve njezine suvremenike, nakon čega je pozdrav uputio mjesni biskup Mile Bogović. Bog nas poziva da se suživimo s potrebitima, a papa je proglasio Godinu vjere zbog krize življenja po vjeri. Zato je biskup podsjetio na dio vjerovanja gdje se kaže „životom želim potvrditi svoj krsni savez s Bogom“. U teoriji smo otišli jako daleko, a puno manje u praksi. Tako u Nizozemskoj iako imaju jaku teologiju prodaju crkve dok u Njemačkoj koja ima najjaču suvremenu teologiju ljudi izlaze iz Crkve. Dr. Mijo Nikić kao središnji predavač je govorio na temu „Vjera ljubavlju djelotvorna“. Vjera po njemu vidi dalje od razuma, a bez djela ona je mrta. Ona je za neke i mrak koji daje najviše svjedočanstava. Istaknuo je i tri elementa vjere, duh u nama, evangelizaciju i Crkvu. Vjera je slobodna, a Krist kaže „odluči se“, dok se u islamu istovremeno govori „pokori se“. Vjerovati možeš samo ako hoćeš, zaključio je dr. Nikić razmišljanje o vjeri da bi u nastavku progovorio o vjeri i praznovjerju. Danas živimo u ideologiji postmodernog društva u kojem trebamo u nama probuditi vjernika koji drijema. Dr. Nikić je naveo tri izvora praznovjerja kod čovjeka, sotonu kao lašca i ubojicu ljudi, lažni mesijanizam koji veliča čovjeka, a ne Boga te bizarne i destruktivne sekte. Tome pridonosi i duh današnjeg svijeta koji donosi neprihvatljive zakone za vjernike kao i praznovjerje koje je ostatak poganskog vjerovanja. Magijska svijet leži u čovjeku do prve godine života kada se misli da sve mora biti sve što ja želim. Ipak ako je sugestija moć, vjera je svemoć. Današnju ekspanziju astrologije i gatanja podržavaju oni slabije vjere. U kasnijoj raspravi biskup Bogović je istaknuo da se praznovjerju okreću oni koji jeftino traže neku novu snagu. Na kraju je izvješće o radu biskupijskog Caritasa podnijela tajnica Ivana Bilen. U biskupijskom Caritasu stalno su zaposlena tri djelatnika i ravnatelj kao i mnogi volonteri i razne udruge, a u svom radu koriste ured u centru Gospića, dva skladišta i tri službena automobila. Usko surađujemo s regionalnim centrima za socijalnu skrb i gradom Gospićem. Pomaže se oko 500-tinjak obitelji i pojedinaca na području biskupije, koji su uvedeni u regi- C 40. sabor mladih katolika U subotu 8. prosinca na blagdan Bezgrešnog začeća BDM u Oštarijama i Ogulinu se održao 40. sabor mladih katolika Gospićko-senjske biskupije. Na čelu s biskupijskim povjerenikom za mlade mons. Tomislavom Rogićem okupilo se 120 sabornika koji su došli u Ogulin iz svih dijelova biskupije unatoč prometnim problemima s visokim snijegom. U dopodnevnom dijelu predstavljen je novi broj lista mladih biskupije Osvit, služena je sveta misa u svetištu Gospe od Čudesa, a predavanje na temu “Mladi katolik pred izazovima vremena u Godini vjere” održao je predvodnik mise studentski kapelan iz Zagreba don Damir Stojić. Novi broj lista mladih biskupije Osvita broj 18. predstavili su biskupijski povjerenik za mlade mons. mr. Tomislav Rogić, predsjednica Sabora mladih Vesna Vuković iz Ogulina i urednika Osvita Željko Mačić iz Plaškog. Slijedilo je misno slavlje koje je u koncelebraciji 10 svećenika među kojima povjerenika za mlade mons. Tomislava Rogića, upravitelja svetišta popa Ante Luketića i ogulinskog župnika i dekana Roberta Zubovića predslavio je don Damir Stojić. Mladima je progovorio kako vidi mladog katolika pred izazovima vremena u Godini vjere. Dvije su temeljne stvari koje se očekuju od mladih, a to su molitva i vjera. Don Damir je podijelio molitve u tri skupine, molitve prošnje koje su najčešće, molitve zahvale i nažalost najrjeđe molitve slave. Molitvu upravo treba početi molitvom hvale i slave presvetom oltarskom sakramentu. Vjera je istina koja nas ispunjava, a kada osjećaj splasne održati će nas znanje o tome tko smo. Zato je apostolsko vjerovanje najjasniji plod molitve prve Crkve, rekao je predavač. Sabor je nastavljen u Ogulinu gdje je nakon ručka u popodnevnim satima u župnoj dvorani pastoralnog centra župe sv. Križa u Ogulinu održan rad Sabora pod predsjedanjem predsjednice Vesne Vukovića i mons. Rogića. Vesna Vuković održala je prezentaciju na temu „Opasnosti okultnog“. Odlučeno je da geslo 4. biskupijskog susreta mladih koji će se održati 27. travnja 2013. bude „Vjera te tvoja spasila“. Odlučeno je da ovogodišnja adventska akcija mladih biskupije ide za potrebe obitelji u Podlapači. Zatim su podnesena izvješća o aktivnostima mladih po dekanatima, za Slunjski dekanat, Vesne Vuković za Ogulinski, Josipa Šimatovića za Senjski, Nikole Perišića za Gospićki i Jelene Odorčić za Otočki dekanat. Na kraju su božićnu predstavu za sudionike sabora izveli mladi Ogulina. Z. R. 21 Broj 10/457 2012. Oštarije star pomoći u kojem se razvidno vidi o kojoj se obitelji radi, od imovinskog statusa do zdravstvenog i svi ostvaruju pravo na pomoći i akcije koje Caritas realizira. Caritas je tijekom godine imao više provedenih akcija. Posebno je značajna suradnja s Lidlom Hrvatska od 12. siječnja 2012. godine s kojima je u Gospiću potvoren socijalni dućan u kome se razvrstavaju namirnice za korisnike a upravo je u tijeku i akcija Lidla „Pomozimo zajedno - pomagati je lako“ koji se provodi u lidlovim trgovinama u Ogulinu, Gospiću i Otočcu. Korisnicima Caritasa je tijekom godine osim Lidlovih namirnica kupljeno i podijeljeno hrane u vrijednosti 120 tisuća kuna. aritas je posebno obilježio Dan života pomaganjem trudnicama i rodiljama u bolnicama u Gospiću i Ogulinu, Dan bolesnika u domovima za starije i nemoćne u Gospiću, Udbini, Otočcu i Brinju. Tijekom ljeta se u suradnji s Euro Children iz Belgije realizira odlazak siromašne djece za vrijeme ljetnih praznika u Antwerpen. Drugu godinu za redom Caritas je bio nositelj akcije proizvodnje krumpira koja je ove godine bio manji zbog suše a cilj kojega je u proizvodnju uključenje korisničkih obitelji. U akciji Ugrijmo domove nabavljena su drva za ogrjev potrebitih obitelji a u Nedjelji Caritasa biskup Bogović uručuje novčanu pomoć od 2,5 tisuća kuna najpotrebitijim obiteljima. Sudjeluje se i u akaciji Hrvatskog caritasa „Za 100 radosti“ a značajne su i donacije, bilo inozemne iz Njemačke bilo domaće, iz NP Plitvica Zvonko Ranogajec RIJEČKA NADBISKUPIJA Svećenička skupština Svim vjernicima pripada udio u općem svećeništvu Liturgičari Piotr Modrzejewski i Mario Gerić podsjetili su svećenike na koncilsku definiciju Crkve i ulogu svećenika u Božjem narodu kao i opće svećeništvo svih vjernika. je u praksi bila viđena od mnogih prije Koncila, već od svih krštenih.“ Modrzejewski je podsjetio da Koncil ističe kako svim vjernicima pripada udio u općem svećeništvu koje se prima sakramentom krštenja, a svećenici imaju udio u ministerijalnom svećeništvu koje primaju sakramentom svetog reda. „Saborska ekleziologija obnovila je vrijednost općeg svećeništva vjernika i tako uklonila isključivost i odvojenost koja je osiguravala svećeniku izvjesnu povlaštenu ulogu u kršćanskoj zajednici. Papa Ivan Pavao II. u tom kontekstu isticao je komplementarnost svećenika i vjernika laika.“ ario Gerić istaknuo je da je Crkva svećenička zajednica, a ne zajednica svećenika. Prema koncilskom dokumentu Sacrosanctum Concilium cijela Crkva posjeduje svećeničku narav, svećeništvo je kvaliteta zajednice, a ne samo zaređenih službenika. „Liturgija je teološko mjesto unutar kojeg se konkretizira svećenička narav zajednice i zaređenog službenika“, rekao je Gerić te objasnio da je svećenik predsjedatelj i predslavitelj liturgije na kojoj slavi cijela zajednica. Crkva je dakle slavljenička zajednica. „Već u uvodu dokumenta potvrđuje se da je prva namjera i preokupacija Koncila vjernički narod. Stoga se može reći da teološki principi i liturgijska reforma Koncila imaju za cilj promoviranje i ostvarenje aktivne participacije vjernika u bogoslužnim činima. Oni nisu privatni čini pojedinca već cijele Crkve.“ Recipročnost liturgijskog djelovanja predsjedatelja i zajednice vidljiva je unutar liturgijskog događanja kada molitva predsjedatelja postane molitvom Crkve. „To je konkretna realizacija onoga što navodi konstitucija Lumen gentium. Svećeništvo vjernika i onih zaređenih službenika razlikuje se, no upućeni su jedno na drugo i oba konvergiraju jednom jedinom svećeništvu Isusa Krista“, istaknuo je Gerić. U nastavku skupštine svećenicima je predstavljena analiza provedbe vjeronauka u školama koju je iznijela predstojnica Katehetskog ureda Ksenija Rukavina Kovačević. Ona je u proteklih godinu dana posjetila 47 osnovnih i 23 srednje škole, što znači da se analiza temeljila na 90,4% svih matičnih osnovnih i 79,3% svih srednjih škola na području Nadbiskupije u kojima se provodi školski vjeronauk. Povod za ovu detaljnu analizu bila je 20 obljetnica uvođenja vjeronauka u školski program, a program posjeta sastojao se od razgovora s ravnateljima škola te nazočnosti na satu vjeronauka, uz pregled dokumentacije i analizu vjeronaučne nastave. Pregled provođenja župne kateheze dao je povjerenik Marijan Benković. Ustvrdio je da se na župama redovito provodi priprema za sakramente, posebno za prvu pričest i krizmu, ali još bi se više pažnje trebalo posvetiti katehezi drugih životnih dobi. D. Delonga M S 22 Broj 10/457 2012. većenici Riječke nadbiskupije okupili su se 12. studenog na redovitoj Svećeničkoj skupštini u Domu pastoralnih susreta u Lovranu. U Godini vjere nadahnuće za temu „Svećenik - službenik Crkve“ bili su koncilski dokumenti „Lumen gentium“ i „Sacrosanctum Concilium“. Liturgičari Piotr Modrzejewski i Mario Gerić podsjetili su svećenike na koncilsku definiciju Crkve i ulogu svećenika u Božjem narodu kao i opće svećeništvo svih vjernika. Nakon molitve Trećeg časa, nadbiskup Ivan Devčić podsjetio je na poziv koji je uputio Sveti Otac, da se u Godini vjere nadahnuće za jačanje vjere pronađe u proučavanju dokumenta Drugog vatikanskog koncila i Katekizma Katoličke Crkve. „Koncil nije donio nešto potpuno novo nego iznosi ono što je u Crkvi već postojalo. Možemo reći da baca novo svijetlo na neke aspekte koji su s vremenom bili manje istaknuti“, rekao je Piotr Modrzejewski koji je govorio o konstituciji „Lumen gentium“. „Ona ne sadrži nove dogmatske definicije ili novi sadržaj koji se ne bi uklapao u depozit Objave ili ne bi postojao u svijesti Crkve. Novost nauka o Crkvi sastoji se u originalnom i sveobuhvatnom pristupu i objašnjenju Otajstva Crkve.“ Promijenjen je i aspekt gledanja na Crkvu, od vanjskog, institucionalnog i pravnog gledišta prešlo se na unutarnji, duhovni i dinamički aspekt. Crkva je tako označena kao otajstvena stvarnost nadnaravnog reda, a radi objašnjenja ove mistične naravi konstitucija se služi s nekoliko biblijskih slika među kojima se ističu tri: Tijelo Kristovo, Hram Duha Svetoga i Narod Božji. „Koncil se poslužio tim slikama kako bi se udaljio od poimanja Crkve usredotočenog na hijerarhiju te kako bi se shvatilo da se eklezijalna zajednica ne sastoji samo od pastira, kako Sastanak dekana Hrvatska branila svoje U Nadbiskupskom domu u Rijeci 20. studenog održan je sastanak dekana s nadbiskupom Ivanom Devčićem, generalnim vikarom mons. Emilom Svažićem i biskupskim vikarom za pastoral Matijom Matičićem. Dekani iz 7 nadbiskupijskih dekanata podnijeli su redovna godišnja izviješća o župama i svećenicima te su, između ostalog, govorili o pastoralnim aktivnostima, duhovnim susretima, župnoj katehezi i Caritasu u svojim dekanatima. Nadbiskup je dekane potaknuo da animiraju svećenike i vjernike kako bi što više njih sudjelovalo i obogatilo se programima predviđenim u Godini vjere. Na Nadbiskupijski pastoralni program u Godini vjere i važnije događaje koji slijede dekane je podsjetio biskupski vikar za pastoral Matija Matičić. Podsjetio je i na akciju Sveto djetinjstvo u Adventu, u kojoj djeca pomažu djeci te pozvao svećenike da na taj način razvijaju solidarnost i među najmlađima. D. D. Nakon okupljanja na Mostu hrvatskih branitelja u centru grada Rijeke, dragovoljci Domovinskog rata, udovice, obitelji poginulih branitelja i brojni drugi Riječani krenuli su u četvrtak, 15. studenog u večernjim satima prema Stubama Petra Kružića kojima su se uspeli do svetišta Majke Božje Trsatske kako bi sudjelovali na svetoj misi i molitvi za generale, Antu Gotovinu i Mladena Markača i njihovo oslobađanje. Uoči svete mise ispred oltara i čudotvorne slike Majke Milosti zapaljena je svijeća, a okupljene vjernike, koji su ispunili trsatsku baziliku do posljednjega mjesta, pozdravio je vojni kapelan, o. Mirko Vukoja koji je između ostaloga istaknuo kako moramo odati priznanje svima koji su sudjelovali u Domovinskom ratu, a osobito onima koji tragove nose na svojim tijelima. Svetu misu predvodio je trsatski franjevac, Ivan Miklenić koji je vjernike prisjetio vremena kada su postojali oni koji su žrtvovali sve da bismo mi mogli mirno spavati. „Tada smo molili. Jesmo li to zaboravili? Jesmo li svjesni da je Bog blagoslovio naše molitve i da su naši branitelji izložili svoje živote? Trebamo biti zahvalni!“, istaknuo je fra Ivan. U nastavku je dodao kako je Hrvatska branila svoje i da su mnogi svoj život ugradili da bi drugi danas imali budućnost. „Vjera u Boga bila je ono što smo u ratnim godinama jedino imali i tu vjeru potrebno je imati i danas“, poručio je fra Ivan. Okupljeni vjernici nakon svete mise spustili su se opet do Mosta hrvatskih branitelja gdje su upalili svijeće u znak potpore hrvatskim generalima. Helena Anušić RIJEČKA NADBISKUPIJA Suodgovornost vjernika za Crkvu i društvo Liturgijski čitači iz župa Riječke nadbiskupije okupili su se 1. prosinca u Nadbiskupskom domu na edukativnom susretu u organizaciji Ureda za pastoral i koordinaciji generalnog vikara mons. Emila Svažića i biskupskog vikara za pastoral Matije Matičića. O ulozi vjernika laika, a posebno čitača u župnoj zajednici govorio im je dr. Nikola Vranješ predstavljajući ujedno i dokument o vjernicima laicima, „Za život svijeta“ koji je objavila Hrvatska biskupska konferencija. Istaknuo je kako je upravo formacija vjernika, njihovo stalno učenje i produbljivanje vjere, ključna za njihovo svjedočenje i društveni angažman. „Potrebno je promijeniti mentalni sklop da su samo svećenici odgovorni za Crkvu“, rekao je dr. Vranješ potaknuvši vjernike da svojim djelovanjem i životom pokažu da Crkva nisu samo svećenici. „Odgovornost vjernika laika za život Crkve dobiva se već krštenjem, za to nije potreban posebni mandat biskupa“, objasnio je predavač. Ta odgovornost ima dva aspekta: suodgovornost i suradnju. Dokument HBK o laicima ističe jedan i drugi aspekt, te posebno navodi niz područja društvenog djelovanja u kojima vjernicima upravo vjera može biti dodatni poticaj za veći angažman. Dostojanstvo ljudske osobe, brak i obitelj, gospodarstvo, političko djelovanje, ekologija i mir, neka su od tih područja djelovanja koje navodi dokument. Vranješ je govorio i o specifičnostima i različitostima svećeničkog i laičkog poslanja istaknuvši kako i svećenici i vjernici moraju zadržati te posebnosti koje su za njih karakteristične. „Kada se te specifičnosti izgube, možemo primijetiti dva negativna fenomena. Klerikalizaciju laika, u slučajevima da oni pokušavaju vršiti poslanje koje je specifično svećeničko, ili laicizaciju klera, kada svećenici čine ono ne spada na njih nego je karakteristično za vjernike laike“, upozorio je dr. Vranješ. Potaknuo je okupljene da kao liturgijski čitači, u svojim župama ostvaruju ne samo onu liturgijsku ulogu misnih čitanja nego i onu katehetsku, da drugima pomognu upoznati vjeru. Okupljenima se obratio i nadbiskup Ivan Devčić istaknuvši da svećenici i laici zajedno izgrađuju Crkvu. „Upućeni smo jedni na druge, jedna smo Crkva i jedna obitelj. Mi svećenici smo radi služenja vama, kako biste vi mogli ostvariti svoje krsno svećeništvo i poslanje koje iz njega proizlazi. Crkve nema bez jednog i drugog svećeništva - krsnog i ministerijalnog. Po vama vjernicima laicima Crkva je prisutna u svim porama društva. Ono vaše karakteristično poslanje je u svijetu, u društvu, na radnom mjestu, u obitelji“ poručio je nadbiskup. Drugim dijelom susreta moderirao je biskupski vikar za pastoral Matija Matičić, a okupljeni su postavili brojna pitanja tražeći savjet i podršku za zauzetiji vjernički angažman u svojim župnim zajednicama. Formacijski susreti nastavit će se po dekanatima. Ur. Susret izvanrednih pričestitelja Donijeti euharistiju potrebnima Izvanredni pričestitelji iz župa Riječke nadbiskupije okupili su se 8. prosinca na edukativnom susretu u Nadbiskupskom domu u Rijeci. O službama vjernika laika u Crkvi i samom poimanju Crkve prema dokumentima Drugog vatikanskog sabora govorio im je liturgičar mr. Mario Gerić. „Služba izvanrednih pričestitelja, koju vi vršite u svojim župama, ima za cilj stvaranje Crkvenog zajedništva i to s onima koji tog trenutka nisu na zajedničkom euharistijskom slavlju. To znači da je prvenstveno namijenjena donošenju pričesti bolesnima i nemoćnima, odnosno onima koji nisu mogli doći na misu“, istaknuo je Gerić podsjetivši kako je to bila praksa prvih kršćanskih zajednica. „Općenito, novosti koje je donio Sabor samo su proizišle iz življenog iskustva pojedinih zajednica. Sabor donosi sliku Crkve kao zajedništva. Unutar te zajednice laici pronalaze svoje mjesto i poslanje u društvu i Crkvi. Unutar Crkve ekleziologija zajedništva daje im mogućnost primanja različitih službi.“ Predavač je podsjetio okupljene da dodjela pojedinih specifičnih službi ovisi o potrebama pojedine zajednice. „Koncil ih gleda u tom svijetlu ali i opravdava teološki, ekleziologijom zajedništva“, zaključio je Gerić. Okupljene izvanredne pričestitelje pozdravio je i nadbiskup Ivan Devčić, zahvalivši im za njihov angažman u svojim župama, a susretom je moderirao biskupski vikar za pastoral Matija Matičić. Ur. Kulturna tribina Koncil je program nove evangelizacije Dr. Tomislav Ivančić 26. studenog bio je gost Kulturne tribine Teologije u Rijeci održane u Nadbiskupskom domu. U predavanju pod naslovom „Drugi vatikanski koncil - ishodište nove evangelizacije“ Ivančić je istaknuo kako je nova evangelizacija jedina prava tema koja sintetizira cijeli Koncil. „Koncil je ishodište, program, struktura i snaga nove evangelizacije. Daje temelje i uputstva za naviještanje evanđelja u suvremenom svijetu u kojemu Crkvu očekuju brojni izazovi“, rekao je dr. Ivančić. Analizirajući teme u 4 temeljne konstitucije Koncila te u 9 dekreta i 3 deklaracije, pokazao je da ti dokumenti upućuju kako i kome provoditi novu evangelizaciju te tko to treba činiti. U Godini vjere i 50. obljetnice početka Koncila, Ivančić je ponovio poziv na osobno svjedočenje vjere. Po tom je pitanju Koncil istaknuo odgovornost svih vjernika, od biskupa do laika. Ivančić je objasnio da do nove evangelizacije ne može doći ako ne dođe do osobnih promjena, ako svaki vjernik ne postane svjestan svojeg poslanja i važnosti svjedočenja. „Koncil je pokazao da su suvremeni izazovi brojni te uputio poziv svim vjernicima da stalno žive i svjedoče vjeru. Novu evangelizaciju tako možemo shvatiti kao stalnu unutarnju duhovnu obnovu.“ Podsjetio je da je Koncil analizirao situaciju suvremenog svijeta, ali i postavio dijagnozu čovjeka koji je podijeljen u sebi. „Vjerski indiferentizam, nastao u postmoderni, a danas toliko prisutan, nije ništa manje opasan od otvorenog ateizma“, ustvrdio je Ivančić. Svoje izlaganje o potrebi nove evangelizacije potkrijepio je brojnim citatima Ivana Pavla II. i Benedikta XVI. koji su često o tome govorili. U dvorani Nadbiskupskog doma ispunjenoj do posljednjeg mjesta slušatelji su dr. Ivančiću postavili i brojna pitanja tražeći smjernice za djelatno svjedočenje vjere u suvremenom društvu. Odgovarajući na njih Ivančić je ustvrdio da prava nova evangelizacija još zapravo nije niti počela jer za nju je potrebna unutarnja i osobna promjena svih vjernika, a treba krenuti od biskupa i svećenika. D. D. 23 Broj 10/457 2012. Susret čitača RIJEČKA NADBISKUPIJA Tribina Pravo na odgoj Don Damir Stojić 30. studenog bio je gost župe sv. Ane u Rijeci na tribini održanoj u Hrvatskom domu na Gornjoj Vežici. Pod naslovom „Spolni (pre) odgoj naše djece?“ govorio je o neprihvatljivim tezama u novom programu zdravstvenog odgoja koji se od ove godine provodi u školama. „Želimo i moramo znati kakav se odgoj nameće učenicima u školama“, rekao je župnik i organizator Ante Zovko pozdravljajući veliki broj okupljenih u domu u kojem se slave i nedjeljne mise jer ova gradska župa još nema župnu crkvu. Don Stojić je pozvao roditelje da traže svoje pravo na odgoj vlastite djece zajamčeno ustavom. „Ovaj program koji se provodi u školi, a koji osim o zdravlju, nenasilju i prevenciji ovisnosti govori i o spolnosti, nije moralno neutralan nego nameće točno određeni svjetonazor, suprotan tradicionalnom i kršćanskom shvaćanju spolnosti. To je kulturna revolucija koja uvodi preodgoj djece“, istaknuo je Stojić. Program koji je uveden u škole, iako se predstavlja znanstvenim i neutralnim, ne može to biti, jer spolnost uključuje sferu dubokih ljudskih osjećaja. „O seksualnosti se govori kao o mehaničkom činu lišenom vrijednosnog značenja. To je svjetonazor koji se predstavlja mladima“, rekao je Stojić. Citatima i naslovima tema iz programa pokazao je da se promiče i ideologija transrodnosti i transeksualnosti. U svakoj je školskoj godini predviđena tema o prevladavanju spolnih i rodnih stereotipa, a kurikulum završava u 3. razredu srednje škole upravo upoznavanjem pojmova transrodnosti i transeksualnosti. „Problem rodne ideologije uvodi se vrlo postepeno, polako. Ta ideologija promiče stav da biološki spol čovjeka ne određuje i njegov rod. Po tome je rod, odnosno je li netko muškarac ili žene, stvar osobnog opredjeljenja i ne ovisi o biološkoj činjenici“ upozorio je Stojić. Temama o prevladavanju spolnih i rodnih predrasuda uvodi se upravo takav svjetonazor. Stojić je istaknuo da je ta namjera još očitija kada se analizira preporučena literatura koju bi nastavnici trebali koristiti. U nekim se materijalima takav svjetonazor izričito promiče. 24 Broj 10/457 2012. Duhovna obnova za studente i mlade Predbožićna duhovna obnova za studente i mlade održana je 9. prosinca u riječkoj župi Uznesenja Marijina kod Kosog tornja. U organizaciji Ureda za pastoral mladih i Povjerenstva za sveučilišni pastoral Riječke nadbiskupije mladi su se u najstarijoj riječkoj crkvi okupili u duhovnom ozračju s prilikom za ispovijed, prije mise koju je predvodio Ivan Šarić, župnik na Donjoj Vežici. Nakon mise zadržali su se na euharistijskom klanjanju koje je predvodila zajednica mladih Fides et caritas, a glazbeno animirao župni Assunta band. Moderator susreta bio je povjerenik za sveučilišni pastoral dr. Nikola Vranješ. U propovijedi je Šarić snažnim riječima mlade ohrabrio da žive i svjedoče vjeru. „Bog je veći od tvojega grijeha i daje ti ono što ti nitko ne može dati, a to je ljubav koja nadilazi ljudski razum. Bog ti danas želi reći ti si moje dijete, ja te ljubim i opraštam ti grijehe. Ali Bog te ujedno zove na odgovornost, na nešto radikalno, poziva te na svetost. Bog od nas ne želi osrednjost nego želi vjerodostojne svjedoke“, rekao je Šarić. U klanjanju koje su pripremili mladi nadovezali su se na poticaje iz propovijedi da uistinu u ovom došašću Gospodinu predaju cijele sebe, sve svoje želje, djela i misli. Mladi su, klečeći pred otajstvom euharistije molili za ljubav riječima: „Gospodine dok klečim pred Tobom i divim se Tvojoj ljubavi, želim Ti večeras poput Marije reći: Evo me! Jačaj u mojoj zajednici i u ovome gradu civilizaciju ljubavi počevši od mene“. Nakon klanjanja susret je nastavljen druženjem u župnim prostorijama. M. Š. Duhovna obnova „Dođi Kraljevstvo tvoje“ Molitvena zajednica Krista Kralja i zajednica mladih „Samuel“ tradicionalno svake godine za blagdan Krista Kralja boravi u Kući susreta „Tabor“ u Samoboru. Tako je bilo i ove godine, od 22. do 25. studenog, na duhovnoj obnovi pod nazivom „Dođi Kraljevstvo tvoje“, koju je vodio fra Zvjezdan Linić. Pridružili su se i učenici Medicinske škole u Rijeci, njih tridesetak je bilo prvi puta na ovakvom seminaru. Boravak u Taboru učvrstio je svakog člana u zajedništvu, ljubavi i odluci da Gospodina stavi na prvo mjesto i pročisti i ojača svoju vjeru. Mladi iz zajednice „Samuel“ , čije je geslo „Reci, Gospodine, sluga tvoj sluša“, doživjeli su novo iskustvo, oduševili se za Isusa i pod vodstvom patera Zvjezdana iskreno su izrazili želju da Isusa stave na prvo mjesto i žive po njegovim riječima i djelima. To su radosno posvjedočili u svojim svjedočanstvima pred svima i kroz pjesmu koja je odzvanjala „Taborom“ od četvrtka do nedjelje. Naši neumorni dečki i djevojke pod vodstvom Vladimira Pilepića okupljeni u zbor Zajednice Krista Kralja i Zajednice mladih „Samuel“ animirali su sviranjem i pjevanjem ovaj susret u slavljenju Krista Kralja. Mnogi tekstovi iz evanđelja koje je pater Zvjezdan navještao i tumačio te njegov osjećaj za Božju riječ dotaknuli su srca naših mladih i učvrstili ih u osobnom posvećenju Kristu kod kojeg nema predrasuda, kojemu su svi ljudi dragocjeni i koji sve ljude ljubi jednako jako. Njegovo Kraljevstvo je prisutno u svakodnevnom životu u radosti i ljubavi, samo treba otvoriti srca da Duh Sveti zahvati svojom snagom sve ono što nas ograničava da u potpunosti živimo svoju vjeru. To je bila i poruka ove duhovne obnove na završetku Liturgijske godine i na početku Godine vjere. Bila je prilika i za sakrament svete ispovijedi. Gotovo nije bilo osobe koja joj nije pristupila potaknuta pripremom i poticajem patera Zvjezdana. Svi su se željeli osloboditi tereta koje nose jer često nemaju ovakvu priliku i dovoljno vremena da uđu u sebe i skrušeno kažu Isusu svoje grijehe. Sveta ispovijed je bila jedan korak koji je svako srce još više približilo našem Bogu, pa je i slavljenje euharistije bilo drugačije, radosnije. I molitva je bila nekako glasnija i jača, osjetila se prisutnost svakog srca i dušom i tijelom, pokretima i pjesmom koja je nosila cijeli Tabor. Ova četiri dana su prošla kao san: jutarnja molitva Časoslova, svaki dan u večernjim satima slavljenje euharistije, bdijenje u kapeli, upijanje Božje riječi, klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu, blagoslov i bolesničko pomazanje, molbe i zahvale Isusu, slavljenje pjesmom…Bilo je vrijeme darovano Gospodinu, nije bilo moguće ne susresti se s njim i osjetiti veličinu i dubinu njegove ljubavi. Vrhunac su bila svjedočenja zadnjeg dana kad nas je Isus iznenadio i preko mladih pokazao da je on živi Bog. Čežnja dvojice mladića koji su osjetili njegov poziv i žele se odazvati i slijediti ga svim svojim životom. Mnoge je zadivio čudima i zahvatima koje je učinio u njihovim životima i bilo je prekrasno slušati djela našeg Gospodina. Bila je to prilika bolje upoznati Gospodina i svoga bližnjega, razgovarati, zahvaliti za sve primljene milosti i darove. Tabor je zaista mjesto susreta i preobraženja čovjeka koji traži i žeđa za Gospodinom, a Gospodin ga strpljivo čeka i nikoga ne odbija. Melita Dolić RIJEČKA NADBISKUPIJA 21 baklja za Vukovar I ove je godine organizator obilježavanja godišnjice okupacije Vukovara bio Klub gimnazijalaca „Ivan Merz“ Prve hrvatske sušačke gimnazije uz podršku brojnih vjerskih zajednica koje djeluju u gradu na Riječini i navijačke skupine „Armada“. U svečanoj dvorani dr. Izidora Kršnjavog u Prvoj hrvatskoj sušačkoj gimnaziji u Rijeci 13. studenog održan je tradicionalni program „Vukovar u Rijeci“. „Ovo je sat povijesti s nastavnom jedinicom Domovinski rat“, istaknula je ravnateljica Gimnazije Đudita Franko pozdravljajući uvažene goste i učenike koji su do posljednjega mjesta ispunili dvoranu ove riječke gimnazije. O početku Domovinskog rata i okupaciji grada heroja svjedočili su njegovi izravni sudionici, pukovnik Zvonko Milas- aktualni predsjednik Udruge hrvatskih branitelja dragovoljaca Domovinskog rata, bojnik Zdenko Horvat i bojnik Viktor Jurić Paša, dok je i ove godine organizator obilježavanja 21. godišnjice okupacije Vukovara bio Klub gimnazijalaca „Ivan Merz“ Prve hrvatske sušačke gimnazije uz podršku brojnih vjerskih zajednica koje djeluju u gradu na Riječini i navijačke skupine „Armada“. Molite za Hrvatsku i ljude koji su je zadužili Dan sjećanja na Grad heroj u Rijeci pokrenut je s ciljem da se ne zaboravi 90 dana okupacije Vukovara, 1.100 ubijenih vukovarskih branitelja, 2.600 branitelja i civila označenih kao i oni nestali te 1.000 hrvatskih vojnika ubijeno na prilazima Vinkovcima i Osijeku, rekao je inicijator manifestacije, ujedno i predsjednik Kluba, vjeroučitelj Marin Miletić. Oko 7.000 osoba, civila i vojnika, završilo je nakon pada grada u logorima. Poginulo je oko 1.000 civila, od čega 86 djece, od kojih je najmlađe imalo 6 mjeseci. „Ne bih htio da postane pravilo da zajedništvo kod Hrvata postoji samo kada su u nevolji. Moramo vjerovati u dobro i čuvati vrijednosti koje su proizašle iz Domovinskog rata. Zato Rijeka može biti ponosna na ono što ste večeras ovdje organizirali. To je definitivno najbolji put očuvanja svega za što smo se borili. U ratu smo svi nosili krunice oko vrata, pa i oni koji nisu vjerovali u Boga, samo zato što smo disali i mislili kao jedno. Tog zajedništva danas nam nedostaje“, kazao je pukovnik Zvonko Milas govoreći o strukturi stanovništva na području Općine Vukovara prije rata te iznoseći kronologiju ratnih događanja. Vrijedna je spoznaja da mladi žele čuti o tome kako je stvarana Republika Hrvatska i sve vrijednosti koje je iznjedrio Domovinski rat, kazao je osvrćući se na odaziv mladih gimnazijalaca koji su dvoranu ispunili do posljednjega mjesta. „Nadam se da će čuvati vrijednosti koje su proizišle iz Domovinskog rata.“ Govoreći iz današnje perspektive o padu Vukovara, istaknuo je kako grad nije žrtvovan niti prodan, ali s druge strane neobjašnjiv je bijes i žestina napada koji je grad pretrpio. „Vukovar nikada neće biti ono što je bio, ali mladi moraju dobiti priliku i to im mi moramo omogućiti“, poručio je pukovnik Milas dodajući poruku svima koji su bili svjedoci rata u Hrvatskoj i na svojoj koži osjetili agresiju da u dubini duše ostanu onakvi ka- kvi su bili tijekom rata. „Najmanje što mogu činiti je da se mole za Hrvatsku i za ljude koji su zadužili ovu zemlju.“ Svijeće na Mostu hrvatskih branitelja Svjedočanstvo zatočeništva u srpskim logorima i okupiranom Vukovaru mladima je ispričao bojnik Zdenko Horvat. „Volio bih da se o Domovinskom ratu danas govori u svim školama i to upravo na način na koji vi to ovdje večeras činite, jer jedino tako možete osvijestiti koliko je važno čuvati slobodu i moralne vrijednosti koje smo mi poštivali i u najtežim vremenima. Vi ste i zalog budućnosti, jer ako vas ne informirano i ne naučimo razlikovati dobro od zla, ne možemo očekivati da ćete razumjeti zašto je Vukovar podnio toliko žrtava, kao simbol obrane cijele Hrvatske. Ako vaši roditelji na kućama i stanovima ne istaknu zastavu za Dan državnosti, onda to učinite vi“, rekao je bojnik Horvat. Potresno svjedočanstvo s okupljenima podijelio je i bojnik Viktor Jurić Paša o svom ratnom putu kojega je prošao u Vukovaru, srpskim logorima, a potom i na južnoj bojišnici. Bez obzira što je nekoliko puta ranjavan i unatoč svim još uvijek svježim slikama Domovinskog rata, danas je sretan čovjek i roditelj, tim više jer su mu upravo te strahote pomogle u shvaćanju što je u životu istinski bitno. Na radnom zadatku na tribini bila je novinarka Ljiljana Mamić Pandža koja danas živi i radi u Rijeci, a do 2001. godine njena adresa bili su Vinkovci i redakcije Vjesnika, HRT-a, Slobodne Dalmacije i lokalne vinkovačke televizije. Danas se s rezervom sjeća tih ratnih godina i izvještavanja s bojišnica. „Čudno je kako čovjek može potisnuti sve ono čega se više ne želi sjećati. Naravno da se sjećam svih ljudi, pa i mojih dobrih prijatelja, i ne želim zaboraviti..., ali ružna događanja poput ekshumacija i samih događanja vezanih uz okupaciju i ulasku u ruševni Vukovar - toga se ne želim sjećati.“ Istovremeno s prigodnim programom u Prvoj hrvatskoj sušačkoj gimnaziji, druga skupina građana, predvođena navijačkom skupinom „Armada“ i Mrežom katolika grada Rijeke okupila ispred murala „Vukovar“ u Vukovarskoj ulici u Rijeci gdje su za žrtve Herojskoga grada zapaljene svijeće. Nekoliko stotina okupljenih građana potom se u mimohodu od murala “Vukovar” u Vukovarskoj ulici, kao što su to učinili i gimnazijalci od Prve hrvatske sušačke gimnazije, uputilo do Mosta hrvatskih branitelja na Delti, simbolu zajedništva, gdje je molitvu za sve branitelje Domovinskog rata predvodio kancelar Riječke nadbiskupije mons. Nikola Imbrišak. Podsjećajući na poginule molio je da njihovo stradanje i umiranje bude zalog za bolju i dublju povezanost onih koji nakon njih žive. Nakon paljenja svijeća kod spomenika ma mostu, organizatori i članovi Armade zapalili su dvadeset i jednu baklju u znak 21. obljetnice okupacije Vukovara. Helena Anušić Na dan proslave 850. godišnjice postojanja Prve riječke hrvatske gimnazije, 23. studenog dvadeset članova Molitveno-karitativne zajednice Agape, predvođeni voditeljem Miroslavom Radićem, posjetili su Udrugu osoba s cerebralnom i dječjom paralizom u Rijeci. Srdačno ih je primio predsjednik Udruge Miljenko Mišljenović i upoznao s njenim aktivnostima istaknuvši posebno rad raznih radionica kao što su dramska, likovna, plesna, jezična… u koje su uključeni mnogi od preko četiristo članova, a u čijoj realizaciji pomaže veliki broj volontera svih uzrasta. Nakon toga su se Agapovci u druženju s članovima Udruge upoznali s radostima i teškoćama s kojima se susreću u školama i svakodnevnom životu. U ozračju radosti, optimizma i spontanosti neki članovi Agapea su odlučili uključiti se u volontiranje u nekim radionicama. Ovo je bila 162. akcija Zajednice Agape, koja djeluje u Prvoj riječkoj hrvatskoj gimnaziji već trinaest godina. Njome su željeli u godini vjere osim u molitvi biti i fizički uz bližnje u potrebi, u ovom slučaju uz djecu i mlade koji se kroz aktivnosti u Udruzi hrabro suočavaju s cerebralnom i dječjom paralizom. M. Radić 25 Broj 10/457 2012. AGAPE u godini vjere misli na bližnje u potrebi DOGAĐANJA Hrvatske božićne marke Krajem 2012. godine dočekali smo nastavak prije desetak godina započetog kontinuiranog niza prigodnih poštanskih maraka na temu rođenja Božjeg sina. Dok su do ove godine kao motivi na markama poslužile pretežito reprodukcije slika priznatih starih majstora čija djela krase oltare naših sakralnih objekata, ovogodišnja prigodna poštanska marka Božić 2012. ima za motiv zvijezdu repaticu „kao jedinstvene povezanosti neba i zemlje“, kako se to slikovito izrazila u prigodnom informativnom listiću koji prati marku povjesničarka umjetnosti Željka Čorak. I ova betlehemska nebeska luč uvijek nas podsjeća da se pitanja našeg postojanja rješavaju pogledom prema gore, rekli bismo prema nebu. I druga poštanska marka u ovo božićno vrijeme religioznog je karaktera a posvećena je velikoj obljetnici Grkokatoličke crkve – 400. obljetnici kad je nesjedinjeni vlaški biskup Simeon Vratanja, čije je sjedište bilo u Marči kod Kloštar-Ivanića, u Rimu ispovjedio katoličku vjeru i rimskog papu priznao vrhovnim poglavarom Crkve. Prema riječima sadašnjeg Sv. Cecilija Susret zborova Prvostolnog dekanata Blagdan sv. Cecilije, zaštitnice crkvene glazbe, 22. studenog okupio je pjevače na tradicionalnom susretu crkvenih zborova Prvostolnog dekanata. Susret je u katedrali sv. Vida u Rijeci započeo euharistijom koju je predvodio riječki nadbiskup Ivan Devčić, a nakon mise 10 je zborova imalo priliku predstaviti se pjesmom. „Pjevamo pjesmu Isusu jer nam on jedini može dati odgovore na naša najdublja pitanja o smislu života. Bog je taj koji daje smisao i ako to spoznamo onda moramo radosno pjevati. Ne samo glasom nego i cijelim životom“, rekao je nadbiskup u propovijedi. Pozvao je pjevače da pjesmom izraze radost i zahvalu Bogu jer jedino Bog daje smisao, a zbog toga je čak i život dao na križu. Nadbiskup je na kraju mise zahvalio pjevačima, sviračima i zborovođama na svom trudu kojega ulažu kako bi pjesmom obogatili liturgijska slavlja. „Ovdje zajedno zahvaljujemo Bogu, a ja zahvaljujem i vama na svemu što činite jer bez vas liturgije ne bile tako lijepe i svečane. Želim da s još više zanosa, zajedništva i vjerodostojnosti slavite Boga, i to ne samo pjesmom nego i primjerom i životom.“ Pjevače je pozdravio i dekan Prvostolnog dekanata mr. Mario Gerić, koji je kao župnik riječke župe Uznesenja Marijina bio organizator smotre. Pjesma je te večeri odjekivala prepunom riječkom katedralom, a liturgijskim pjevanjem ravnao je dirigent katedralnog zbora Nino Načinović. križevačkog biskupa Nikole Kekića, u povijesti je taj crkveni čin poznat pod nazivom Marčanska unija, po mjestu Marči gdje je u tijeku izgradnja spomen-kapela sv. Mihaela Arkanđela. Crtež starog grkokatoličkog samostana u Marči iz 1895. poslužio je kao motiv poštanske marke dizajnerice Ariane Noršić iz Samobora. A. Frković Susret pjevača Bakarskog dekanata Pjevači župnih zborova Bakarskog dekanata proslavili su blagdana svoje zaštitnice sv. Cecilije 23. studenog u crkvi sv. Bartola u Cerniku. Susret je započeo euharistijskim klanjanjem kojeg je predvodio župnik Cernika i bakarski dekan Petar Zeba, a nakon toga svaki zbor otpjevao je jednu pjesmu što je dodatno uljepšalo to lijepo meditativno - molitveno zajedništvo posvećeno Godini vjere. Pozdravivši pjevače, dekan Zeba čestitao im je blagdan i zahvalio im što su ostali vjerni Gospodinu kroz svoju službu crkvenog pjevača usprkos protivštinama koje nosi današnje vrijeme. „Preko vas Gospodin i nadalje budi ljude i mnogi se odazivaju. Vi ste taj glas i zvono Kristovo!“, rekao je te svakom zboru darovao zahvalnicu za sudjelovanje na susretu. Prisutni su bili zborovi iz župa: Hreljin, Kukuljanovo, Cernik, Jelenje, Bakar te mješoviti međužupni zbor «Trisagion». Gordana Fumić Duhovni koncert na Škurinjama Na poziv župnika župe sv. Ivana Kristitelja u naselju Škurinje u Rijeci, Kristijana Zebe, zbor “Schola Cantorum” Rijeka održao je 9. prosinca „Duhovni koncert“ kao pripravu za nadolazeći blagdan Božića. Zbor je nastup otvorio gregorijanskim koralima, a nastavio šetnjom kroz povijest glazbe i skladbama J. S. Bacha, A. Vivaldija, G. Faurea, J. Ruttera, I.pl. Zajca i drugih skladatelja. Koncert je na orguljama pratio maestro Roberto Haller, dok je zborom dirigirala Ingrid Haller. Nakon koncerta druženje je nastavljeno u župnim prostorima. Helena Anušić Sjećanje SANDA MORAVČEK Vinkovci, 20. kolovoza 1955. Zagreb, 27. prosinca 2010. 26 Broj 10/457 2012. PRETPLATNICI PROSINAC 2012 GODINE BAKAR: Marija Širola, Ivanka Franko, Katica Filić, Jelena Paladin, Ivan Šepić, Mladen Cvijanović, Tiana i Josip Luzer; ČAVLE: Janja Reljac, Katarina Davidić, Mirjana Jugović; DRAŽICE: Stanislava Bura, Mirica Mohorić, Aldo Valković, Ivan Žmarić, Vilma Petrović; ĐAKOVO: Mr. Ivan Janeš; JEZERANE: Mirko Sertić; JELENJE: Vilma Petrović; KASTAV: Anton Badurina; KARLOVAC: Marija Jurković, Zdenka Petović; KOSTRENA: Petra Grdaković; KUTINA: Fanika Krobot; KRALJEVICA: Kazimir Modrčin, Fanika Krulić; LOVRAN: Milovan Benčinić; NOVALJA: Ivan Dabo; NOVI VINODOLSKI: Marija Šojat; PAZIN: Galiano Labinjan; PREZID: Ivanka Žagar, Zvonimir Pajnić; RAVNA GORA: Ana Klobučar, Viktorija Burić; RIJEKA: Ana Dujmić, Dr. Blaženka Kozulić, Dr. Ivo Rakuljić, Marija Žic, Marijan Pustijanac, Mira Kezele, Ivo Polić, Maja Kvajo, Jovanka Nakić, Tihomir Katalinić, Marija Sučić, Bogumila Žmikić, Aldina Musladin, Vinko Brnelić, Antun Mance, Vera Vales, Anka Šimić, Damjanka Miškov, Ivanka Ipšić, Emilija Svoboda, Grozdana Kovačević, Marijan Krivičić, Ivanka Bruketa-Markić, Norma Matovinović, Kazimir Badurina, Antica Mrak, Bosiljka Gerechshammer, Mila Galetović; SENJ: Jelka Vučić, Božo Kolić; ŠKRLJEVO: Anđelka Barač; VIŠKOVO: Edo Prpić; VRBNIK: Željko Kraljić; ZAGREB: Anton Samaržija, Višnja Šojat INOZEMSTVO: AUSTRALIA: Benjamin Sironić; NJEMAČKA: Ankica Marković Hodočašće brodovima Život pomoraca sličan je došašću Konvoj brodova predvodio je brod Lučke kapetanije„Vid“, a sudjelovali su brodovi desetak riječkih pomorskih tvrtki H odočašće brodovima u svetište sv. Nikole biskupa u Kraljevicu, jedinstveno u svijetu, 2. prosinca održano je po 14. put u nizu. Iz Riječke luke brodovi su krenuli u 9.00 sati, a dva sata kasnije misu u Kraljevici, u najstarijem svetištu sv. Nikole s istočne strane Jadrana predslavio je fra Ivica Petanjak. Konvoj brodova predvodio je brod Lučke kapetanije„Vid“, a sudjelovali su brodovi desetak riječkih pomorskih tvrtki. Pomorci, ribari, svi s morem povezani i njihove obitelji na taj su način i ove godine zahvalili svome zaštitniku sv. Nikoli. U luci u Kraljevici dočekali su ih gradonačelnik Josip Turina i župnik Ivica Klanac te brojni mještani koji su se zatim u procesiji uputili do svetišta. Na početku mise zavjetnu svijeću upalio je lučki kapetan Darko Glažar koji je kao predstavnik Apostolata mora Hrvatske nedavno sudjelovao i na svjetskom kongresu u Vatikanu. Župnik Klanac na misi je mještanima uputio riječi nade i utjehe u teškim prilikama koje su zadesile Kraljevicu. U ovom stoljetnom pomorskom mjestu nedavno je u stečaj otišlo brodogradilište s tradicijom dugom 280 godina, stoga je župnik podsjetio na važnost molitve i zajedništva. oticaj na molitvu uputio je i fra Ivica u propovijedi usporedivši početak došašća sa životom pomoraca i njihovih obitelji. „Molite tako da budete neprestano u kontaktu s Bogom. Ali molite i da biste bili zajedno čak i kad niste blizu svojih najmilijih, kad ste daleko na moru. Ako zajedno molite bit ćete zajedno u duhu“, poručio je propovjednik pomorcima i njihovim obiteljima. Objasnio je kako je prva nedjelja došašća početak liturgijske godine, početak pripreme za dolazak Sina Božjega. „U našim životima mnogo je početaka i svaki od njih na neki način znači promjenu, umiranje starog da bi započelo nešto novo. Tako je na primjer kad se zaposlite ili kad uđete u brak, ne možete nastaviti s istim načinom života kojega ste imali prije. Mora se dogoditi promjena, kao što nas i početak došašća poziva na promjenu i odbacivanje loših navika.“ Istaknuo je da je život obitelji pomoraca sličan došašću. „Vi pomorci cijeli svoj život živite kao neprestano dolaženje i odlaženje, s dubokom čežnjom iščekujete povratak kućama. Stoga vas pozivam da živite kao da ste stalno u došašću, vremenu iščekivanja Božića“, poručio je fra Ivica. P Sv. Nikola zaštitnik pomoraca Pomorci hodočastili u katedralu Večer uoči sv. Nikole, 5. prosinca pomorci Rijeke i Primorskogoranske županije, njihove obitelji, pripadnici Pomorske policije i Lučke kapetanije te učenici Pomorske škole i ribari, tradicionalno su se okupili ispred zgrade Luke na Rivi i u procesiji se uputili na euharistijsko slavlje u povodu blagdana svoga zaštitnika. Jubilarno, 20. zahvalno hodočašće pomoraca, ove godine po prvi puta odvelo je procesiju u riječku u katedralu sv. Vida gdje je misu predslavio fra Ivica Petanjak, otac kapucin čija je crkva Gospe Lurdske na Žabici do ove godine bila odredište hodočašća pomoraca. Fra Ivica je u propovijedi, govoreći o sv. Nikoli, podsjetio na njegov život i službu biskupa iz dvije perspektive: onoga koji u ime Oca okuplja i onoga koji ispred Isusa Krista brine za zajedništvo i život zajednice. S tim u vezi kritički se osvrnuo na današnje društvo u kojemu zajedništva nedostaje. „Danas je moguće živjeti povezan s cijelim svijetom, a da drugoga ne vidimo i da nam nitko ne treba.“ Pomorci, zbog prisiljenosti na odvojenost moraju službu ‘biskupa’ prepustiti suprugama. „Žena je ta koja ostaje i koja mora zajednicu okupljati i učiniti da djeca ne osjete da im otac nedostaje. Žena mora podržavati nadu da djeca s nestrpljenjem čekaju dolazak oca da se ne dogodi ‘daleko od očiju-daleko od srca’.“, poručio je fra Ivica obraćajući se suprugama i majkama. Roditelje je upozorio na odgoj djece koji mora postavljati granice, ali i odgovornost prema društvu. „Neka nitko ne kaže ‘ne mogu ništa učiniti’. Isus ne čini čuda da bismo mi bili na čudu, nego da se mi pokrenemo. Onda će i Bog učiniti svoje.“ Zaključujući propovijed pozvao je okupljene da imaju razumijevanja za svoje članove obitelji i da grade zajedništvo. „Ako date mjesta Bogu u svojim obiteljima, bit ćete blagoslovljeni.“ U organizacijskom odboru hodočašća je Marica Njegovan tajnica Apostolata mora Riječke nadbiskupije. O važnosti vjere u obitelji pomoraca kaže da je uvijek prisutna, osobito kada je loše vrijeme i kad su zadaće teže. „Tada se obratimo Majci Božjoj i sv. Nikoli da smiri more.“ Kritički je primijetila kako su se procesije u zadnjih dvadeset godina smanjivale i kako pamti bolja vremena i bogatije programe obilježavanja blagdana sv. Nikole. „Žao mi je da se pomorstvo u Rijeci sve više gasi.“ S obzirom da su pomorci prvi puta u dvadeset godina hodočastili u riječku katedralu sv. Vida, po završetku misnoga slavlja rektoru katedrale, mons. Ivoslavu Liniću darovana je slika s motivom broda. Helena Anušić Riječki hodočasnici na Nacionalnom zahvalnom hodočašću Hodočasnici iz cijele Hrvatske, prema procjenama njih 5000 predvođeni svojim biskupima i svećenicima, okupili su se u srijedu 7. studenog na Trgu sv. Petra u Rimu, na Generalnoj audijenciji. N ešto više od 200 hodočasnika Riječke nadbiskupije, među kojima i 12 svećenika, sudjelovalo je na Nacionalnom hodočašću zahvale u Rim zajedno s oko 5000 hodočasnika iz svih dijelova Hrvatske. Osim što su na taj način vjernici zahvalili Svetom Ocu za posjet Hrvatskoj 2011. godine, na ovaj su se način odazvali i pozivu pape Benedikta XVI. na hodočašće u Rim u Godini vjere kako bi na apostolskim pragovima, grobovima sv. Petra i Pavla ispovjedili i učvrstili vjeru. Središnji događaj bio je susret sa Svetim Ocem na Općoj audijenciji 7. studenog te zajednička misa svih hodočasnika iz Hrvatske u bazilici sv. Petra 8. studenog koju je predvodio kardinal Josip Bozanić u zajedništvu sa svim hrvatskim biskupima. Hodočasnički program od 5. do 9. studenog razlikovao se od biskupije do biskupije, a za Riječane je specifičan bio posjet Pisi gdje je službovao i preminuo Ugo Camozzo, posljednji talijanski biskup koji je upravljao Riječkom biskupijom od 1938. do 1947. godine. Posjetili su i Arezzo u kojemu djeluju sestre Presvetog Srca Isusova, ogranak koji se odijelio od riječke Družbe, ali Želimo što dublje ući u otajstvo vjere koju ispovijedamo, slavimo, koji svojom utemeljiteljicom također smatra Majku Maživimo i molimo, i pitati se koju nam zadaću valja ispuniti, kako riju Krucifiksu. Bogat hodočasnički program kojega je, sa stalnim partnerima iz agencije Autotrans, ispred Riu ovoj Godini vjere tako općenito u zadaći nove evangelizacije, ječke nadbiskupije pripremio biskupski vikar za pastoral rekao je u propovijedi u bazilici sv. Petra nadbiskup Marin Srakić. Matija Matičić, uz upoznavanje znamenitosti Vječnoga Grada uključio je još i posjet Subiacu i Sieni. nadbiskup kardinal Josip Bozanić, a propovijed je održao predsjednik HrU Arezzu je, u ponedjeljak 5. studenog, hodočasnike pozdravio nadbi- vatske biskupske konferencije đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić. skup Ricardo Fontana, a misu je u drevnoj katedrali svetog Donata, koji je vim se hodočašćem želimo obogatiti i s njega ponijeti duboke bio biskup Arezza u IV. stoljeću, predvodio riječki nadbiskup Ivan Devčić. uspomene. Dok s ovim hodočašćem želimo potvrditi i svoju tiNadbiskup je podsjetio na Donatovu mučeničku smrt upozorivši da se i sućljetnu odanost Crkvi i Kristovu Namjesniku, istodobno, žedanas poganski svjetonazori sve više uvlače u običaje, shvaćanja i pona- limo da svjedočanstvo našega vjerničkog života bude što vjerodostojnije. šanja ljudi. „Zbog svega toga i u naše vrijeme biti istinskim kršćaninom Želimo što dublje ući u otajstvo vjere koju ispovijedamo, slavimo, živimo i uključuje i spremnost na žrtvu, pa i mučeništvo. Nemojmo zaboraviti da molimo, i pitati se koju nam zadaću valja ispuniti, kako u ovoj Godini vjere je dvadeseto stoljeće proizvelo više mučenika za vjeru nego ikoje drugo tako općenito u zadaći nove evangelizacije, koja od nas traži vjeru Petrovu ranije stoljeće“, rekao je nadbiskup. Pozvao je stoga vjernike na vjerodo- i zauzetost Pavlovu, kako su nam je pokazali i posvjedočili kako naši preci, stojno svjedočenje i otvorenost svima, pa čak i grešnicima. „Ljudi će rado tako i veliki ljudi našega vremena blaženi Alojzije Stepinac, mučenik, te ostajati u Crkvi i rado će postajati njezinim članovima, ako ona bude doista veliki prijatelj hrvatskoga naroda bl. papa Ivan Pavao II. Zahvalni smo Bogu zajednica braće i sestara u Kristu“, rekao je nadbiskup Devčić. što s velikom i zahtjevnom zadaćom evangelizacije naš narod ne mora daodočasnici iz cijele Hrvatske, prema procjenama njih 5000 pred- nas krenuti ispočetka, nego što može nastaviti 14-stoljetni navjestiteljski vođeni svojim biskupima i svećenicima, okupili su se u srijedu 7. hod, naslanjajući se na živu duhovnu i kulturnu baštinu koja predstavlja studenog na Trgu sv. Petra u Rimu, na Generalnoj audijenciji. Papa snažno korijenje i dragocjeno uporište evangelizacijskim nastojanjima je hrvatske hodočasnike pozdravio, preporučivši im da se sjete svi onih naših mjesnih Crkava i župnih zajednica. No, i naši sve brojniji sugrađani, koji su im tijekom četrnaest stoljeća duge kršćanske povijesti predali vjeru premda su kršteni, ostaju na rubu crkvenoga života, udaljeni od sakramete preporučio da s hrabrošću svima svjedoče radost i ljepotu vjere u Isusa nata te žeđaju za smislom i dubokim nutarnjim mirom što ga može pružiti Krista. Hodočasnici Riječke nadbiskupije u poslijepodnevnim satima po- samo susret s osobom Isusa Krista. Oni predstavljaju poziv na novu evansjetili su benediktinski samostan u Subiacu, mjesto u kojem je sv. Benedikt gelizaciju i našeg naroda”, istaknuo je u homiliji predsjednik HBK. započeo svoj redovnički put, a misu je predvodio nadbiskup Devčić. Riječki hodočasnici posljednjeg su dana hodočašća, u petak 9. studeSvi hrvatski hodočasnici po drugi su se put okupili 8. studenog na misi nog, posjetili Sienu i Pisu gdje ih je pozdravio nadbiskup Giovanni Paolo u bazilici sv. Petra u Vatikanu da bi zajedno sa svojim pastirima obnovili Benotto. Posljednjeg talijanskog biskupa u Rijeci Uga Camozza prisjetio se svoju vjeru i zahvalili papi Benediktu XVI. za njegov prošlogodišnji posjet u propovijedi mons. Milan Simčić kojega je pokojni biskup poslao na stuHrvatskoj. Koncelebriranu misu zajedno s dvadesetak nadbiskupa i bisku- dije u Rim. pa i oko 200 svećenika na glavnom oltaru bazilike predvodio je zagrebački Ur. “O H
© Copyright 2024 Paperzz