EMOCIONALNA INTELIGENCIJA I EMPATIJA

EMOCIONALNA
INTELIGENCIJA I
EMPATIJA
Predavač: Katica Matić
EMOCIONALNA
INTELIGENCIJA I EMPATIJA
Kad govorimo o emocionalnoj inteligenciji
neizostavno je spomenuti empatiju. Svjedoci
smo da neki ljudi, jednostavno, uspijevaju u
životu; lako nađu životnog partnera, dobri su
roditelji, bez problema nađu posao, dobri su
poslodavci, omiljeni su u društvu..., ili riječju,
sretni su i uspješni, a neki-nisu.
 Psiholozi i neuroznanstvenici ispitivali su tu
osobinu i nazvali je-emocionalna inteligtencija.

EMOCIONALNA INTELIGENCIJA
Emocionalna
inteligencija
je
sposobnost
prepoznavanja, razumijevanja i neosuđivanja
emocija drugih ljudi, ali i svojih vlastitih, što za
posljedicu ima stjecanje vještine upravljanja tim
emocijama i izgradnje odnosa s drugim ljudima.
 Dakle,
emocionalna
inteligencija
je
razumijevanje sebe i drugih, te usklađivanje
međusobnih
emocionalnih
odnosa
na
zadovoljavajući način.

EMPATIJA


Za pojam empatije prvi put se čulo početkom prošlog
stoljeća u značenju razumijevanja unutarnjeg stanja
druge
osobe.
Dakle,
empatija
podrazumijeva
uživljavanje, unošenje u situaciju i stanje druge osobe;
svjesno ulaganje napora da se s nekim podijeli njegov
ugodan ali i neugodan doživljaj, ne osuđujući pritom, ne
shvaćajući osobno moguću negativnu reakciju i ne
gubeći VLASTITU INDIVIDUALNOST. Empatična osoba
uspijeva zadržati SVIJEST O SVOJOJ ULOZI te nastoji
pronaći najbolje rješenje problema i-pomoći.
Djeca, od najranije dobi osjećaju empatiju na različite
načine. Do svog prvog rođendana, dijete ne razlikuje
svoje osjećaje od osjećaja drugih-dijete plače zato što
plače drugo dijete. Od druge do treće godine života ono
počinje shvaćati da drugi ljudi imaju drugačije osjećaje,
a razvojem govora ono što osjeća, može lakše i izraziti.
Vrtićka dob je najbolje vrijeme u životu čovjeka za
razumijevanje emocija i empatije, i učenje o njima.
EMPATIJA
Ljudi koji u djetinjstvu ne razviju empatičnost,
odrastaju u hladne osobe, i imaju problema u
ostvarivanju
zadovoljavajućih
međuljudskih
odnosa, kako u privatnom tako i u poslovnom
životu.
 RAĐAMO SE S ODREĐENOM KOLIČINOM
EMOCIONALNE
INTELIGENCIJE,
KAO
I
EMPATIČNOSTI, I DOBRA JE VIJEST DA SE
UČENJEM O EMOCIJAMA TE OSOBINE I
SPOSOBNOSTI MOGU POVEĆATI.

SIMPATIJA
Kad govorimo o ovoj temi, potrebno je naglasiti
razliku između empatije i simpatije.
 Simpatija je razumijevanje boli, patnje i
neugodnih emocija druge osobe UZ OSJEĆAJNO
REAGIRANJE NA TE DOGAĐAJE, dakle patnjom i
izražavanjem sklonosti.
 Osoba koja izražava simpatiju je subjektivna, i
ne može pomoći osobi koja joj se povjerava jer
joj ne dopušta da sama osvijesti svoje osjećaje i
pronađe rješenje problema. Kad imamo
problema najbolje nam može pomoći empatičan
prijatelj ili čak - stručnjak.

EMOCIJE



Bilo bi dobro, od najranije dobi, djecu podučiti da emocije
nisu ni dobre ni loše nego su samo naša reakcija na ono
što nam se događa. One nam samo pokazuju kako se
osjećamo i ponašamo u određenoj životnoj situaciji.
Znanje o emocijama je intuitivno sjećanje koje je duboko
ugrađeno u našu podsvijest, tijelo i osobnost još u
najranijem djetinjstvu te upravlja našim reakcijama kojih
nismo ni svjesni. To se znanje može usporediti s jednom
stečenim znanjem, vještinom pisanja; kad jednom naučimo
pisati, više ne razmišljamo o slovima nego o onome o
čemu pišemo, kad smo ljuti ne razmišljamo o kojoj se
emociji radi nego se svađamo, vičemo, fizički
obračunavamo...
Ima odrasloga svijeta koji nije svjestan svojih emocija,
poriče ih, odbacuje ili pretvara u tjelesnu bolest kako bi se
s njima lakše nosio – u našem mentalitetu je prihvatljivije
biti bolestan nego ljut. Zašto? Od straha da ćemo o sebi
stvoriti pogrešnu sliku. Kad smo bolesni, okolina nas
sažalijeva, kad smo ljuti, osuđuje nas i odbacuje.
STRAH




Strah je jedna od primarnih emocija i u podlozi je mnogih
neugodnih emocija; nastaje uslijed opažanja ili očekivanja
stvarne ili zamišljene opasnosti. Strah je urođena, genetski
programirana reakcija na prijetnju ili stvarnu opasnost po
opstanak. Ovu emociju djeca najprije osjete, mogu je kao
obrazac preuzeti od majke i kasnije joj teško mogu odrediti
uzrok. Strah izaziva psihičke i fizičke simptome.
Psihički simptomi su pretjerana plašljivost, strepnja, nemir,
oslabljena koncentracija, poremećaj spavanja...
Fizički su lupanje srca, nedostatak kisika, otežano disanje,
suha usta, osjećaj nelagode u grlu i u trbuhu, drhtanje
ruku i prekomjerno znojenje.
Kad osjećamo strah, ili se ukočimo ili počinjemo bježati.
Korisno je naučiti prepoznati uzrok straha još u najranijem
djetinjstvu jer samo tako se može umanjiti njegovu snagu.
LJUTNJA ILI BIJES



Jednako kao strah, tako i ljutnja može biti emocionalna
reakcija izazvana stvarnom prijetnjom, ali i autosugestijom,
podsvjesnim sjećanjem na sličnu doživljenu situaciju. Ona
se u nama javlja kad se osjećamo bespomoćnima, kad smo
spriječeni u nastojanju da učinimo ono što želimo, kad nas
drugi ne uvažavaju ili čak-provociraju. Ljutnju ili bijes ne
treba suzbijati ali je nužno suočiti se s razlozima koji su je
izazvali.
Dakle, imamo se pravo ljutiti, ali je korisnije razmisliti o
svrsishodnosti te emocije u datoj situaciji-koliko ona
pomaže nama i osobi ili situaciji koja nas ljuti. Ako se samo
ljutimo i ne osvijestimo razloge ljutnje, ne spoznamo
vlastiti osjećaj pritom, i dalje ćemo se osjećati
bespomoćno, uhvaćeni u zamku, i na svaki nagovještaj
nepravde reagirati ljutnjom. Takvo ponašanje postaje naš
stalni, nesvjesni obrazac reagiranja.
Ljutnja u nama izaziva potrebu za svađom i čak, fizičkim
obračunavanjem.
TUGA



I dok je osjećaj straha uvijek prisutan zbog onoga što se
može dogoditi u budućnosti, a ljutnje zbog onoga što je
bilo, što jest i što može biti, osjećaj tuge je uvijek zbog
gubitka koji se dogodio. Tuga nije bolest nego prirodna
emocija i može na nas pozitivno djelovati; ona nam
pomaže da bolje razumijemo i sebe i druge. Tuga je zdrava
emocija ukoliko je izazvana stvarnim uzrokom-gubitkom, i
ne treba je ni potiskivati ni skrivati, nego jednostavno,
isplakati i odbolovati. Tužna osoba je tiha, usporena i često
plače. Dobro je da pored sebe ima nekoga tko će je
razumjeti, suosjećati s njom i empatično se ponašati jer
samo tako može izraziti svoje osjećaje, prihvatiti tugu zbog
osjećaja gubitka...
Osjećaj tuge često prati osjećaj krivice ili ljutnje, a i to su
osjećaji koje je potrebno osvijestiti da bi se prihvatilo nove
uvjete življenja. Jer, kad osjetimo gubitak, naš se život
mijenja i više nikad neće biti onakav kakav je bio.
Ukoliko osjećaj tuge nema jasnog uzroka i traje duže nego
je uobičajeno, treba razmisliti radi li se o bolesti.