1 RAZVOJNE KARAKTERISTIKE DJECE U 2. I 3. GODINI ŽIVOTA - dvogodišnje dijete u pravilu je stabilno, motorički spretno, može verbalno komunicirati, povremeno se može strpjeti, izdržati malu frustraciju, uzeti u obzir tuđe želje, odreći se igračke - ljudi mu znače mnogo više nego prije, umiljato je i mazi se - nakon ovog kratkog uravnoteženog perioda slijedi izrazito nestabilno ponašanje, čiji je vrhunac obično oko 2 i pol godine - u tom je periodu dijete često kruto i nefleksibilno, dominantno i zahtjevno, emocije su mu burne, izrazito je neodlučno: sve mora biti kako ono hoće i nikako drugačije, a istodobno hoće i ovo i ono. U komfliktu je samo sa sobom, pa i sa svojom okolinom - to je kriza treće godine, doba prkosa i otpora: dijete se počinje opirati odraslima da sve rade umjesto njega i počinje izazivati želju da nešto učini samo. To je doba stjecanja prve autonomije Razvoj motorike - osnovna dostignuća u razvoju motorike u ovom periodu su usavršavanje kontrole stajanja, hodanja i radnji koje se izvode rukama, tj. Ravnoteže i koordinacije - dijete čučne i ustane bez pomoći - stoji na nečemu (stolici npr.) - gura i vuče igračke - uspinje se i silazi stepenicama pridružujući noge jednu drugoj - trči ukočeno na cijelom stopalu - sunožno poskakuje na mjestu - voli penjalice i pokušava se popeti na njih, čak i ako ne može sići - baca predmete u određenom smijeru - oblači jednostavnije odjevne predmete - nosi vodu u čaši i ne prolijeva, samostalno pije iz čaše Razvoj spoznaje - prepoznaje osnovna svojstva predmeta neposrednim baratanjem - istražuje, opipava, rastavlja... - lako odvraća pažnju, nema dovoljno kontrole pažnje - u odnosu na prijašnji period, promjena je u simboličkoj funkciji – ono koristi neku stvar kao simbol za predodžbu o nečem drugom 2 - rješava manje praktične probleme aktivnim isprobavanjem - razlikuje i pridružuje 2 boje - počinje shvaćati kriterije vremena i prostora Što možete osigurati za optimalni motorički i spoznajni razvoj: 1. osigurati uvjete za kretanje po raznolikom terenu, po stepenicama, penjanje po niskim spravama... 2. stvarati uvjete za samostalnu aktivnost, eksperimentiranje, istraživanje. Dostupnost jednostavnih i neopasnih predmeta i igračaka koje omogućuju isprobavanje, rastavljanje, sastavljanje, punjenje i pražnjenje, koje proizvode zanimljive posljedice kada se dijete njima bavi Razvoj govora - U ovom periodu rečenica se širi i uključuju se riječi koje su nedostajale u telegrafskom govoru - Još uvijek mu je za razumijevanje govora važna intonacija i ritam, nekad i važnija nego sam sadržaj i značenje riječi (npr. u naredbi ili pozivu) - Rado sluša govor odraslih, ali nije u stanju na nalog ponoviti rečenicu dužu od dvije riječi - U izgovoru ima još puno pogrešaka. Često ispušta suglasnike koji su mu teški za izgovor ili ih zamjenjuje sličnima Govorno komuniciranje s djetetom 1. odrasli treba nastojati razumjeti što dijete želi priopčiti. Koncentrirati se na ono što dijete smatra važnim 2. Koristiti u razgovoru s djetetom jednostavne rečenice, izgovarati ih polagano i razgovjetno, da dijete može dobro razujeti 3. Neprestano i strpljivo govoriti s djetetom, uz davanje mogućnosti da i ono što više priča i odgovara na pitanja, pritom ga pažljivo slušati, podržati ga i hrabriti na verbalizaciju 4. Biti tolerantan prema pogreškama u izgovoru, ne opominjati i ispravljati, već mu pružiti ispravan govorni model 5. listati i gledati slikovnice s djetetom uz čitanje. Poticati dijete da prema slici samo nadopunjava priču svojim riječima i daje svoja tumačenja 3 Socio – emocionalni razvoj - druga godina je doba mnogih strahova: dijete se boji jakih zvukova, tamnih boja, velikih objekata, promjene u prostoru, odvajanja od majke, mraka... - dijete je sposobno prihvatiti kraće rastanke bez burnog reagiranja - dijete prepoznaje svoj lik u ogledalu, na slici, zna svoje ime i spol - nastoji da se njegove želje i potrebe ostvare sada i ovdje i nije sposobno za dulje odlaganje svojih želja i potreba - usmjerava svoje ponašanje svojim glasnim govorom - dijete počinje izražavati želju da nešto učini samo i opire se odraslima kada čine umjesto njega - mnoga su djeca te dobi prkosna, inatljiva, negativistički raspoložena, namjerno krše zabrane, imaju napade bijesa ako odrasla osoba uporno nešto nameće - često se igra hranom i ustaje od stola - više mu se ne prolijeva tekuća hrana iz žlice - interakcija s ostalom djecom je sve češća, ali usputna i kratka - često je rivalstvo s drugom sjecom i ljubomora zbog igračaka, simpatija odraslog... - pojavljuje se empatija za osjećaje drugih, prihvaćanjem tuđe uloge - ne razlikuje dobro od lošeg (u smislu morala) Osiguravanje razvoja kontrole izražavanja emocija i osjećaja nezavisnosti i samostalnosti 1. Odrasli mora biti model prihvatljivog izražavanja svih emocija: maziti dijete ne samo kada ga tješi; u situacijama koje izazivaju ljutnju nuditi djetetu rješenja koja uključuju kratko odlaganje zadovoljenja želja i potreba ili zamjenu za željenu stvar, igračku.. 2. osigurati aktivnosti u kojima dijete vidi rezultat svoga djelovanja i doživljava vlastitu sposobnost 3. biti u blizini da se spriječe neugodne posljedice istraživanja, ozljede, neuspjeh 4. ne treba stalno biti u interakciji s djetetom, ali odrasli treba biti prisutan da dade djetetu komentar, potporu, pažnju ako je traži 5. izbjegavati bilo kakvo posramljivanje 4 Igra - u ovoj dobi počinju se pojavljivati bazični stilovi ige. Neka su djeca sklonija konstrukcijama – njihova je igra povezana sa svojstvima materijala kojim se igraju (oblikovanje, građenje, nizanje), druga su sklonija simbolici i dramatizaciji – materijal kojim se igraju im je podrška za stvaranje priča i socijalnih interakcija. Poticanje simboličke igre 1. Omogućiti djetetu različita iskustva koja će izražavati putem početne igre pretvaranja, koja će izražavati putem početne igre pretvaranja (simboličke igre) 2. Poticati igru pretvaranja u suradničkom odnosu s odraslom osobom koja se s djetetom i pred djetetom igra i pokazuje (npr. kuhanje, premotavanje, hranjenje, oblačenje...) Kako sve ove zahtjeve prate odgajatelji: ➢ Podržavaju djecu u njihovom naporu ovladavanja pojedinim vještinama ➢ Promatraju što dijete pokušava i daju im podršku da uspiju ➢ Dopuštaju djeci da rade ono što su sposobna sama učiniti i pomažu im u zadacima koji ih frustriraju ➢ Čine da se djeca uz njih osjećaju sigurno – na taj se način osamostaljuju ➢ Potiču zajedništvo i empatiju ➢ Daju brojne mogućnosti izbora ➢ Određuju pravila, jer djeca znaju da na odgajatelje mogu računati i da misle ono što kažu ➢ Vode djecu na način da spoznaju što je prihvatljiv način ponašanja ili izražavanja emocija ➢ Prilagođavaju svoje ponašanje djetetu ➢ Strpljivi su i prihvaćaju ''nered'' dok dijete uči
© Copyright 2024 Paperzz
