RAZGOVOR aktualno Suzana Hitrec, broj 27 • Zagreb • 14. rujna 2010. predsjednica Udruge hrvatskih srednjoškolskih ravnatelja Političko obrazovanje Odgoj za demokraciju Str. 12 Broj 27 (2767) • Godina LXI. Zagreb, 14. rujna 2010. Stalna borba za profesionalizaciju ravnatelja 1 www.skolskenovine.hr 160 godina Osnovne škole Brezovica Škola na kotačima Str. 20-21 Str. 4 TJEDNIK ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE ISSN 0037 - 6531 UDK 37 (05)’’530.1’’ Snimila Aleksandra Žufić Obilježavanjem Međunarodnog dana pismenosti, koji se u svijetu od 1966. obilježavana 8. rujna, u Hrvatskoj je obilježen i Tjedan cjeloživotnog učenja pod sloganom „Uključimo s(v)e!“. Naime, razvojem društva temeljena na znanju pojavljuje se opasnost da će se mnoštvo osoba marginalizirati zbog niske razine obrazovanja. Pojavit će se još veći jaz između onih koji posjeduju znanja, te onih koji nemaju priliku za stjecanje istih. Naročito se to odnosi na osobe s intelektualnim teškoćama, kojih se još u pravilu odričemo te ih linijom manjeg otpora zatvaramo pod staklena zvona, pogrešno misleći da im radimo uslugu tema broja: TJEDAN CJELOŽIVOTNOG UČENJA Obrazovanjem protiv socijalne isključenosti U ovom broju za Školske novine pišu i govore dr. Milan Matijević, dr. Pavao Brajša, dr. Vladimir Strugar, dr. Dijana Vican, Suzana Hitrec, mr. Sabina Vidulin-Orbanić, David Brierley, Tamara Puhovski, Ljiljan Igrić, Senada Halilčević, Damir Kuštrak, Marijana Janković, Mislav Balković, Mirjana Zećirević aktualno 2 www.skolskenovine.hr MEĐU NAMA piše Marijan Šimeg IZ SADRŽAJA U vrtiću od različitosti do zajedništva DJECU UČITI TOLERANCIJI Str. 5 Iz Agencije za odgoj i obrazovanje STRUČNI SKUPOVI U RUJNU I LISTOPADU Str. 6 Sastanak prosvjetne vlasti s ravnateljima srednjih škola IZVRSNO PROVEDENA DRŽAVNA MATURA Str. 7 Ocjenjivanje u nastavi Glazbene kulture SEDAM NOTA, STOTINU PROBLEMA Str. 9 UNESCO RAZVOJ BEZ OBRAZOVANJA NIJE MOGUĆ Str. 14 broj 27 • Zagreb • 14. rujna 2010. [email protected] S Neudana učiteljica amo tjedan dana prije početka nove školske godine u jednoj dalmatinskoj osnovnoj školi odvijala se dramatična borba za radno mjesto. Kako su prenijeli neki pisani i internetski mediji, učiteljica je proglašena tehnološkim viškom. Na listi kriterija za otkaz najviše bodova nosio je onaj koji se odnosi na bračni status i broj djece, a kako je gospođa neudana i bez djece, unatoč više od dvadeset godina radnog staža i još pet godina na zamjenama, skočila je na nepopularno prvo mjesto na listi otkaza. Pomalo je bizarno da kriterije za procjenu o tome tko je tehnološki višak propisuje nadležno ministarstvo, uzimajući u obzir godine ukupnog staža, godine staža u struci, godine života, bračni status kao i broj uzdržavanih osoba, ali bodovanje svakog od navedenih kriterija ostavljeno je na volju i ovlasti ravnatelja škole. U njezinu slučaju, upravo je bračni status nosio najviše bodova pa je izbila na vrh ljestvice za dobivanje otkaza. N akon što se javnost uzburkala, a reagirali su i njezini učenici i njihovi roditelji, kako kažu mediji, školski odbor nije prihvatio ravnateljev prijedlog i otkaz je storniran, no na njezino mjesto na vrhu liste za odstrel došao je netko drugi pa problem ostaje i dalje, jer uvjeti po kojima će netko biti proglašen tehnološkim viškom nisu promijenjeni. Naime, kad vas prima u radni odnos, poslodavac vas može pitati razne stvari, ali nikada ne pita jeste li sretno zaljubljeni. Iako to doista spada u sferu intime i svuda u svijetu je nepristojno pitati o vjeroispovijesti, spolnoj orijentaciji ili stranačkoj pripadnosti, u nas se poslodavci ne ustručavaju već na preliminarnom razgovoru s kandidatima koji se jave na natječaj u bilo kojoj tvrtki pitati djevojku s diplomom u ruci je li udana i kani li uskoro zatrudnjeti. Svaka ona koja odgovori potvrdno smanjila si je šansu za dobivanje ugovora o radu. Zakon kapitala je jasan: nitko ne želi zaposliti ženu koja će za tri mjeseca ostati na bolovanju da bi čuvala trudnoću. Tko će onda raditi!? U obrazovnom je sustavu malo drukčije, jer i na spomenutom primjeru vidi se da se i prosvjet- na vlast brine o ćudoređu, o tome da učiteljica ili učitelj slučajno ne žive u izvanbračnoj zajednici, da valjda slučajno ne bi svojim učenicima pružali loš primjer, onaj koji odudara od udžbeničkih stereotipa o obitelji, braku, strogo definiranim ulogama muškarca i žene u toj idiličnoj slici. Kao da je pri zapošljavanju ili produljenju ugovora o radu puno važnije da se kandidat uklapa u rečene stereotipe nego da bude vrhunski stručnjak, sjajan učitelj ili učiteljica, da bude posvećen svome poslu, da iza njega stoje rezultati i visoke ocjene njegova rada dobivene na temelju vanjskog, dakle objektivnog vrednovanja. Zar sve to mora pasti u vodu samo zato što netko nikad nije bio u braku ili je razveden? Sasvim svejedno čijom krivnjom. P ada mi na pamet sličan primjer koji se dogodio prije četiri godine. Tada je bez posla ostala vjeroučiteljica samo zato što se biskupu koji joj odobrava kanonski mandat za poučavanje katoličkog vjeronauka nije svidjelo to što živi u izvanbračnoj zajednici sa svojim partnerom, ali mu nije smetalo što se pet godina ranije javila na natječaj kao razvedena žena i samohrana majka. Ni tu nije bila sporna njezina stručnost i kvalitetan rad nego, po mišljenju crkvenog predstavnika, njezina moralna “vertikalnost“. Kad bismo se dosljedno držali takvih kriterija, mnoge bi žene u Hrvatskoj ostale bez posla ili ga nikad ne bi ni dobile. Među njima čak i aktualna premijerka. Hoćemo li otići tako daleko!? P. S. Molim da bilo koji od prosvjetnih sindikata po hitnom postupku u svoje članstvo primi gospođu Jadranku Kosor, koja je u svom prošlotjednom obraćanju mladeži stranke, kojoj je na čelu, decidirano izjavila da će u svakom trenutku obnašanja vlasti svim raspoloživim mjerama braniti standard umirovljenika, zaposlenika u državnim i javnim službama, zdravstvenih djelatnika, učitelja, studenata i đaka te izjavila da u tim nastojanjima nema veće sindikalistice od nje same. Sapienti sat! GOVOR STATISTIKE NAKLADNIK Školske novine d.o.o., Hebrangova 40 10000 Zagreb DIREKTOR Ivan Vavra ([email protected]) GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK Marijan Šimeg ([email protected]) UREDNIŠTVO ([email protected]), Marijan Šimeg, Ivan Rodić ([email protected]), Vjekoslav Welle ([email protected]), Branko Nađ (branko.nadj @skolskenovine.hr), Ivica Buljan ([email protected]) GRAFIČKI UREDNIK Nenad Pejušković Tajništvo redakcije ([email protected]) Tel. 01/4855-709, 01/4855-720; Telefaks 01/4855-712 Računovodstvo, PRETPLATA ([email protected]) i OGLAŠAVANJE ([email protected]) Tel. 01/4855-824; Telefaks 01/4855-712 ŽIRO RAČUN 2360000-1101381687 / Zagrebačka banka 2340009-11101681174 / Privredna banka DEVIZNI RAČUN IBAN HR6723600001101381687 (2100055635) TISAK Tiskara Zagreb d.o.o., Radnička cesta 210, Zagreb CIJENA Pojedinačni broj: 10 KN / Polugodišnja pretplata za Hrvatsku: Ustanove - 300 KN / Pojedinci - 160 KN / Studenti i umirovljenici - 130 KN Cijena godišnje pretplate za inozemstvo Slovenija, BiH, Srbija, Crna Gora, Madžarska, Italija, Austrija i Makedonija - 90 € / Ostale europske zemlje - 100 € / Izvaneuropske zemlje - 110 € Cijena oglašavanja (bez PDV-a): 1/1 str. 7.000 KN (zadnja 8000 KN), 1/2 str. 4.000 KN (zadnja 4500 KN), 1/3 str. 3.000 KN, 1/4 str. 2.000 KN, 1/8 str. 1.500 KN PODCRTANO Pedeset posto svih zaposlenih u RH ima obrazovanje koje je manje od četvorogodišnje srednje škole. Kada je riječ o registriranim nezaposlenim osobama, ta statistika je još lošija, čak 55 posto nema četvorogodišnju srednju školu. Ti ljudi nisu nužno neobrazovani, ali susrećemo se s prvim od problema - neformalno obrazovanje nema prave mehanizme i poluge da u datom trenutku postane i formalno. Damir Kuštrak, predsjednik Vijeća za obrazovanje odraslih Iz govora na otvaranju Tjedna cjeloživotnog učenja, 8. rujna 2010. aktualno broj 27 • Zagreb • 14. rujna 2010. JO© JEDAN TJEDAN Peti hrvatski slavistički kongres Vrijedan prinos istraživanju i afirmaciji hrvatske jezične baštine U Rijeci je prošloga tjedna (7. – 10. rujna) održan Peti hrvatski slavistički kongres. Taj skup okupio je više od 250 znanstvenika, ponajviše filologa iz hrvatskih sveučilišta i znanstvenih ustanova, ali i inozemne slaviste iz desetak europskih zemalja. Njih su na svečanom otvorenju skupa, u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja, uime organizatora i pokrovitelja pozdravili Marija Turk (predsjednica Organizacijskog odbora), Predrag Šustar (dekan Filozofskog fakulteta), Pero Lučin (rektor Sveučilišta u Rijeci), Stipe Botica (predsjednik Hrvatskog filološkog društva), predstavnici Grada i Županije, izaslanici ministara Fuchsa i Biškupića, a kongres je – uime predsjednika Hrvatskoga sabora – otvorio Petar Selem, predsjednik saborskog Odbora za obrazovanje znanost i kulturu. U svečanom dijelu programa proglašeni su ovogodišnji dobitnici nagrada što ih za osobita postignuća dodjeljuju Hrvatski slavistički odbor HFD-a i Školska knjiga. Ovogodišnji su laureati Josip Silić (Nagrada Stjepan Ivšić jezikoslovnomu kroatistu), Viktor Žmegač (Nagrada Antun Barac književnoznanstvenomu teoretičaru i književnom povijesničaru) i István Nyomárkay (Nagrada Vatroslav Jagić inozemnomu slavistu). U hrvatskom Tjednu cjeloživotnog učenja, samo dan nakon njegova otvorenja, tragom jedne svjetske vijesti dodatno je aktualizirana važnost modernog obrazovanja i razvitka gospodarstvu primjerene naobrazbe. Vijest nas nije obradovala, dapače – loša je: Hrvatska je po konkurentnosti tek na 77. mjestu u svijetu. To proizlazi iz najnovijih rezultata Programa globalne konkurentnosti, dotično iz Izvješća o globalnoj konkurentnosti 2010.-2011. što ga je objavio Svjetski gospodarski forum, a hrvatskoj javnosti saopćili i interpretirali čelnici Nacionalnog vijeća za konkurentnost. 77. na svijetu! I ovaj skup potvrđuje da su hrvatski slavistički kongresi vrlo vitalan i dinamičan čimbenik u hrvatskoj kulturi Prof. dr. sc. Petar Selem Uz tri referata svrstana u plenarni dio kongresa (Hrvatski u aktualnome lingvističkom i izvanjezičnom kontekstu / Iva Lukežić, Teze istraživanja legende o Zrinskom u hrvatsko-slovačkom kontekstu / Ján Jankovič i Od dekonstrukcije do rekonstrukcije ili Od kamova do Fabrije i dalje / Danijela Bačić-Karković), čak 181 rasprava prijavljena za ovaj kongres bila je raspoređena za rad u sedam sekcija održanih na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci 8. i 10. rujna: Hrvatskoglagoljska i paleoslavi- stička problematika (16), Slavenski kontekst hrvatskoga jezika (28), Slavenski kontekst hrvatske književnosti i kulture (16), Čakavska sastavnica hrvatskoga jezika i kulture (13), Kodificiranje i kultiviranje hrvatskoga jezika u XX. stoljeću (27), Visoko i nisko u hrvatskoj književnosti i kulturi (40), Konstrukcija i de(kon)strukcija kanona (u povodu 100. obljetnice smrti Janka Polića Kamova) (18) i Hrvatski jezik i književnost u nastavi (23). A. Jelin Hrvatski jezik i književnost u nastavi Promjena paradigme u NOK-u P 3 www.skolskenovine.hr eti hrvatski slavistički kongres radio je u sedam sekcija i u svima su se mogli čuti vrijedni rezultati istraživanja, no samo je sedma sekcija predložila i zaključke svojih rasprava, namijenjene ne samo slavističkoj i kroatističkoj struci nego i široj prosvjetnoj i društvenoj javnosti, a u vezi s aktualnim pitanjima položaja hrvatskog jezika u društvu te njegova poučavanja u obrazovnom sustavu. Izlaganja i rasprave o hrvatskom jeziku i književnosti u nastavi zahvatili su nekoliko značajnih tema jezičnog i književnog obrazovanja. Karol Visinko izlagala je o stjecanju kompetencija u čitanju, Jadranka Nemeth Jajić o raspravi kao metodi poticanja i razvijanja jezično-komunikacijske kompetencije učenika, Vlado Pandžić o televizijskom dramskom tekstu kao lingvometodičkom predlošku, a Katarina Aladrović Slovaček o zamjenicama u ranom diskursu usvajanja hrvatskoga jezika. O problemu lektire izlagalo je nekoliko sudionika: Ivana Milković i Smiljana Narančić Kovač o problemskom pristupu lektiri, Irena Krumes Šimunović i Mirela Števanić Pavelić o korelacijsko-integracijskom pristupu lektiri u nižim razredima osnovne škole i Marinko Lazzarich o načelu zavičajnosti u odabiru lektirnih djela. Zavičajnost u nastavi hrvatskog jezika s raznih gledišta su obradili: Mirjana Benjak i Marko Ljubešić (načelo zavičajnosti u metodici Tone Paruška), Sanja Vrcić-Mataija i Vesna Grahovac-Pražić (zavičajna čitanka), Emina Berbić Kolar (slavonski dijalekt), Jelena Vignjević (narječja u udžbenicima hrvatskoga jezika), Đuro Blažeka (nemogućnost standardizacije kajkavskoga narječja), Tamara Turza Bogdan (recepcija kajkavske književnosti u nižim razredima). Ante Bežen otvorio je pitanje hrvatskoga jezika u novom Nacionalnom okvirnom kurikulumu. Radi se zapravo o bitno novoj paradigmi učenja hrvatskoga jezika kojom se kao glavna područja nastave uvode jezične djelatnosti - slušanje, govorenje, čitanje i pisanje umjesto dosadašnjih područja - jezika, izražavanja, književnosti i medijske kulture. Promjenu treba pozdraviti kao približavanje nastave hrvatskoga jezika polazištima nastave materinskog jezika u većini europskih zemalja, no ona znači ne samo sadržajnometodičku temeljitu izmjenu nastave hrvatskog jezika u školama, nego i bitne promjene u školovanju i usavršavanju učitelja i profesora toga predmeta, o čemu Nacionalni kurikulum ne daje nikakve naznake. O nastavi hrvatskog kao stranog i drugog jezika govorili su: Sanda Lucija Udier (izražavanje vremena), Marinela Aleksovski (napredni stupnjevi učenja), Nataša Košuta i Maša Plešković (kulturološki sadržaji u udžbenicima), Vesna Požgaj Hadži i Tomislav Ćužić (gramatika u udžbenicima) te Alisa Mahmutović Rakovac (hrvatski u BiH). Lidija Bakota obradila je temu o hrvatskom kao nastavnom i udžbenom jeziku, Marko i Tamara Alerić o sekundarnim jezičnim kompetencijama, Bianca Wieland o jeziku pravne struke, a Maksim Karanfilovski o makedonistici na inozemnim sveučilištima. U zaključcima je naglašeno da nijedan zaključak Četvrtoga kongresa, održanog prije četiri godine, nije ostvaren te se ponovno ističe potreba službenog odobravanja jednog pravopisa, uređenje obrazovne terminologije, protivljenje smanjenju sati hrvatskoga jezika u školama, jedinstven stav prema hrvatskom standardnom jeziku u svim udžbenicima, a zatim i osmišljavanje dijalektalnih sadržaja u nastavi u školama i sveučilištima te objavljivanje zavičajnih čitanki i sličnih izdanja. Izražen je oštar prosvjed zbog neprovođenja zaključaka Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika u terminologiji Nacionalnog obrazovnog standarda (kurikulum - kurikul) te zahtjev ministru znanosti i obrazovanja da to što prije ispravi. S. K. Kao glavna područja nastave hrvatskog jezika i književnosti uvode se jezične djelatnosti - slušanje, govorenje, čitanje i pisanje umjesto dosadašnjih područja - jezika, izražavanja, književnosti i medijske kulture Ako je konkurentnost rezultat suradnje gospodarstvenika, vlade, znanstvenika i sindikata, u Hrvatskoj to partnerstvo, čini se, ne napreduje i ne daje zadovoljavajuće rezultate. Od 2002. godine, kad smo prvi put uključeni u mjerenja, Hrvatski bilježi oscilirajuće kretanje na ljestvici konkurentnosti, a posebno zabrinjavajuće trebalo bi biti to što smo prošle godine zabilježili pad za čak 11 mjesta u odnosu na 2008. te da smo u ovoj godini dospjeli još za 4 mjesta niže. Inače, rezultati istraživanja temelje se na javno dostupnim statističkim pokazateljima kao i na perceptivnim podacima dobivenim u mišljenjima rukovoditelja kojih je ove godine bilo uključeno više od 13 500. Metodologija Svjetskog gospodarskog foruma uzima u obzir podatke vezane za 12 faktora konkurentnosti: nacionalne institucije, infrastrukturu, makroekonomsku stabilnost, zdravlje i osnovno obrazovanje, srednje i visoko obrazovanje, efikasnost tržišta rada, efikasnost tržišta roba, tehnološku spremnost, poslovnu sofisticiranost, inovativnost, veličina tržišta i financijsko tržište. Švicarska, kao najkonkurentnija zemlja na svijetu, zadržala je vodstvo i ove godine, a slijede ju Švedska, Singapur, SAD i Japan. Među prvih deset zemalja ostaju skandinavske zemlje i Kanada. Hrvatska je pak »u društvu« Maroka, Botswane, Guatemale i Makedonije. Budući da se u ukupnom rezultatu neke vrednuje i deset indikatora iz područja obrazovanja, razložito je postaviti pitanje je li našem (ne)uspjehu pridonijelo i stanje koje imamo u cjelokupnom odgojno-obrazovnom sustavu. Drukčije: Jesmo li po obrazovnim indikatorima bolji ili lošiji od od našeg ukupnog rezultata? A obrazovanje? Uvid u najnovije rezultate pokazat će da nam je vrijednost indikatora iz našeg obrazovanja veća, u prosjeku za više od 15 posto u odnosu na ostale naše pokazatelje, kod nekih i znatno više. Primjerice, na 38. smo mjestu po kvaliteti osnovnoga obrazovanja, bolji smo i po uključenosti u obrazovanje na srednoškolskoj i visokoškolskoj razini (47. odnosno 50. mjesto), visoko nam je ocijenjena kvaliteta obrazovanja u matematici i prirodoslovlju (22. mjesto), a nismo loši ni po dostupnosti interneta u školama (44. mjesto). No, i glede obrazovanja ima podataka nad kojima se bi se trebali zabrinuti (ako već nisu) svi koji su zaduženi za donošenje i provedbu mjera obrazovne politike, kako u Vladi tako i u gospodarstvu. Naime, kad je riječ o tome koliko obrazovni sustav pridonosi kompetitivnosti gospodarstva, procijenjeno je da smo tek na 89. mjestu, a od toga smo samo za jedno mjesto bolji kad se ocjenjuje kvaliteta naših poslovnih škola. Najlošija »karika« u našem obrazovnom sustavu (ako je uopće karika tog sustava) jest veličina ulaganja gospodarskih subjekata u osposobljavanje i usavršavanje vlastitih zaposlenika – tu smo tek na 128. mjestu. Treba li od toga jasnije poruke socijalnim partnerima, onima od čije suradnje ovisi konkurentnost nacije. Dakako, nismo toliko kratkog pamćenja da se ne prisjetimo da su upravo ti partneri, preko svojih predstavnika okupljenih u Nacionalom vijeću za konkurentnost, još prije šest godina definirali 55 preporuka za povećanje konkurentnosti Hrvatske. Među njima, na prvom mjestu, 11 preporuka glede obrazovanja za rast i razvoj. Nije, dakle, da nismo znali (i ne znamo) što bi trebalo učiniti. Problem je, i ovdje, što uglavnom nije ostvareno i ne ostvaruje se ono što smo zacrtali. Naša posla, nažalost. Anđelko Jelin Prema dogovoru MZOŠ i rektora hrvatskih sveučilišta, država će ipak u cijelosti pokriti troškove školarina u sljedećoj akademskoj godini svim studentima diplomskih studija koji redovito ispunjavaju svoje studentske obveze. Iako najavljena, premijerka Kosor nije se pojavila na obilježavanju Međunarodnog dana pismenosti. Otišla je u Opatiju na predstavljanje rezultata turističke sezone, što je, valjda, sada važnije od pismenosi i cjeloživotnog učenja... razgovor aktualno 4 www.skolskenovine.hr broj 27 • Zagreb • 14. rujna 2010. Suzana Hitrec, predsjednica Udruge hrvatskih srednjoškolskih ravnatelja Status ravnatelja već godinama nije riješen i nekako se dobiva dojam da je iz dana u dan sve lošiji, a ponajprije zato jer, iako to godinama tražimo, nismo se približili profesionalizaciji funkcije ravnatelja. Prije nekoliko godina na našu inicijativu napravljen je i program osposobljavanja ravnatelja koji bi rezultirao dobivanjem licence, a kasnije i uspostavljanjem standarda kvalitete prema kojima bi se birali ravnatelji, no još ga se ne provodi Stalna borba za profesionalizaciju ravnatelja U druga hrvatskih srednjoškolskih ravnatelja baš kao i Hrvatska udruga ravnatelja osnovnih škola jedan je od nezaobilaznih čimbenika u našem odgojno-obrazovnom sustavu. Već punih šesnaest godina djeluje, a četiristotinjak njezinih članova daju svoj doprinos razvoju i unapređenju školstva u cjelini. Na početku nove školske godine razgovarali smo sa Suzanom Hitrec, njezinom predsjednicom, o tome koje su aktivnosti udruge trenutačno najaktualnije i što čeka njezine članove do kraja ove kalendarske godine. - Kad je riječ o Udruzi, naše su stalne aktivnosti vezane za suradnju s resornim ministarstvom te u sklopu toga i afirmacijom naše temeljne uloge, a to je rješavanje statusa ravnatelja kao i unapređivanje cjelokupnog sustava srednjoškolskog obrazovanja. Dakle, kao udruga imamo potrebu sudjelovati u kreiranju i donošenju zakonskih i podzakonskih akata koji nam daju pravni okvir za funkcioniranje. U tom smislu ostvarujemo suradnju, ali nismo njome u potpunosti zadovoljni. Naime, status ravnatelja već godinama nije riješen i nekako se dobiva dojam da je iz dana u dan sve lošiji. U posljednje vrijeme ponajprije zato jer, iako to godinama tražimo, nismo se približili profesionalizaciji funkcije ravnatelja. Prije nekoliko godina na našu inicijativu napravljen je i program osposobljavanja ravnatelja koji bi rezultirao dobivanjem licence, a kasnije i uspostavljanjem standarda kvalitete prema kojima bi se birali ravnatelji rekla je na početku Suzana Hitrec i nastavila: - Dokumenti, odnosno programi, postoje, provedene su i javne rasprave, ali u primjenu nije ušlo ništa. To nije dobro, jer je u posljednjim izmjenama i dopunama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi ostao datum 1. siječnja 2012. godine kao krajnji rok za dobivanje licence i sad je posve jasno da se to neće moći realizirati u zadanom roku. Tražili smo kao Udruga da se taj datum pomakne u posljednjim izmjenama Zakona do roka dok se ne stvore svi uvjeti da se takav program realizira, a to bi zahtijevalo odgađanje na najmanje tri godine. Naime, radi se o velikom broju ljudi, i onih koji su već ravnatelji i onih koji bi to tek htjeli postati. Svima treba pružiti kvalitetne uvjete za licenciranje, donijeti potrebne pravilnike, utvrditi tko će program izvoditi te na koji način će biti izvođen kao i to tko će i kako provjeravati postignuća svih kandidata, odnosno kompetencije budućih ravnatelja. Ako to postignemo, značajno će se unaprijediti profesionalna uloga ravnatelja što bi moralo voditi podizanju kvalitete rada ravnatelja, naših odgojno-obrazovnih ustanova, ali i cjeloku- pnoga srednjoškolskog sustava. To je jedini način da se procjenjujemo prema kriterijima kvalitete koji su vezani ne samo za postignuća naših učenika nego i napredovanje cjelokupne odgojno-obrazovne ustanove, unapređivanje našeg kurikuluma, našeg doprinosa kvalitetnijem ozračju i kulturi škole, boljem upravljanju ljudskim resursima te materijalnim i financijskim sredstvima. Govorite o sustavu stručnog usavršavanja ravnatelja u funkciji licenciranja koji zapravo postoji, ali nikako da krene u realizaciju. S tim programom treba krenuti, a ukoliko se pokaže tijekom realizacije da postoje potrebe, uvijek ga se može popravljati, inovirati i unaprijediti. Za sada nemamo program osposobljavanja i usavršavanja čiji ishod je licenca. Postoje kvalitetni programi stručnog usavršavanja koje vodi Agencija za odgoj i obrazovanje, radi se modularno, sve je okrenuto prema ciljanim skupinama, ali sudjelovanje u tom programu nije obvezno za sve ravnatelje te potvrde o takvom usavršavanju nemaju težinu licence. Osim toga, jedino ravnatelji godinama ne mogu napredovati do pozicije mentora ili savjetnika niti u svojoj matičnoj struci, ni kao ravnatelji. To je posebno velik problem, jer mnogi ravnatelji ulažu značajne napore u dodatni rad i aktivnosti koje se postojećim Pravilnikom o napredovanju vrednuju za napredovanje nastavnika, ali ne i ravnatelja. Ne bi se smjelo dopustiti u budućnosti da se postaje ravnateljem bez prethodne pripreme, odnosno programa osposobljavanja, jer škola ne smije biti poligon za vježbanje novih ravnatelja. Naime, poslovi u razredu bitno su različiti od poslova ravnatelja, kao što je i razina odgovornosti iznimno velika. Za sve te raznolike i složene poslove koje ravnatelj treba obavljati potrebno je osposobljavanje kao i podrška cijelog sustava. Upravo zato je jedan od ciljeva Udruge naše međusobno osnaživanje, kvalitetna komunikacija i suradnja, kolegijalna podrška i pomoć te razmjena primjera dobre prakse, a sve s ciljem da se svakodnevni problemi u vođenju škole lakše rješavaju. To je važno, jer nas je puno u sustavu i moramo naći optimalne oblike međusobne komunikacije i suradnje. Svim sadašnjim ravnateljima te svima onima koji bi to tek željeli postati treba pružiti kvalitetne uvjete za licenciranje, donijeti potrebne pravilnike, utvrditi tko će program izvoditi, na koji način će biti izvođen kao i to tko će i kako provjeravati postignuća svih kandidata, odnosno kompetencije budućih ravnatelja Kultura škole je središnja tema predstojećeg stručnog skupa vaše Udruge i Agencije za odgoj i obrazovanje, koji će se održati od 4. do 6. listopada u Puli. Naša je tema kultura odgojnoobrazovne ustanove u najširem smislu riječi što podrazumijeva i klimu, i ozračje, i zadovoljstvo, sigurnost, suradničke odnose, kvalitetnu komunikaciju među svim sudionicima odgojno-obrazovnog procesa. Jer, ako smo svi zadovoljni, ako su svi ti elementi zadovoljeni onda i ostvarujemo uvjete za napredovanje. Dokazano je znanstvenim istraživanjima da je ravnatelj ključna osoba u svim tim procesima. Želimo produbiti svoje kompetencije u tom području te dati poticaj da svaka škola i učenički dom osvijesti svoje zaposlenike, učenike i roditelje o važnosti kulture koja otvara mogućnosti za kvalitetniji i bolji rad, ali i za sliku škole i učeničkog doma u javnosti kao o jednom sigurnom mjestu gdje se cijeni ne samo postignuće i kompetencije učenika nego i svaka osoba kao cjeloviti pojedinac. Koje će još aktivnosti Udruga imati do kraja ove kalendarske godine? Tijekom listopada Udruga organizira stručni posjet Udruzi makedonskih srednjoškolskih ravnatelja Lider. To je uzvratni posjet, jer smo mi ugostili kolege iz Makedonije koji su obišli cijelu Hrvatsku, posjetili brojne škole i učeničke domove te imali niz susreta s hrvatskim ravnateljima. Nakon njihova posjeta, pokrenuto je i nekoliko zajedničkih projekata te procjenjujemo da je velika korist od takve suradnje. Posjetit ćemo gimnazije, strukovne škole i učeničke domova kako bismo mogli upoznati njihova iskustva, procijeniti što bismo i sami mogli od toga naučiti. Sasvim sigurno ćemo ubuduće sličnu suradnju uspostaviti i s ravnateljskim udrugama u drugim zemljama. U studenome ćemo kao Udruga sudjelovati na međunarodnoj konferenciji na Cipru koju organizira krovna europska udruga ravnatelja ESHA, čija smo mi članica. Svake se dvije godine organiziraju ovakve konferencije. Ove je godine tema “Uspješna škola: humani pristup“, a domaćin je Cipar. To je izvrsna prilika za uspostavljanje veza s drugim nacionalnim udrugama, ali isto tako i za međunarodnu suradnju, pokretanje projekata i nadograđivanje svojih stručnih kompetencija. Skup je namijenjen europskim ravnateljima osnovnih i srednjih škola. Svi ravnatelji koji su u mogućnosti ići, mogu se prijaviti za sudjelovanje. Kao predsjednica naše Udruge članica sam predsjedništva Europske udruge ravnatelja te u sklopu programa konferencije na Cipru imam obvezu održati predavanje na temu Utjecaj ravnatelja na osnaživanje školske kulture. Koliko znam, za sada je tridesetak naših ravnatelja prijavilo sudjelovanje na konferenciji. To je prilika za razmjenu iskustva s kolegama iz cijele Europe te mogućnost za nove spoznaje kako da svi zajedno budemo još uspješniji ravnatelji koji unapređuju svoje ustanove, a time i cijeli odgojno-obrazovni sustav. Razgovarao Marijan Šimeg aktualno broj 27 • Zagreb • 14. rujna 2010. 5 www.skolskenovine.hr PREDŠKOLSKI ODGOJ: U vrtiću od različitosti do zajedništva Djecu učiti toleranciji nice ističu da je njima i zato važno da dobiju osnove iz mađarske kulture i jezika. Kažu da je jedino problem da nema dovoljno mjesta za sve zainteresirane, što se ogleda u nedostatku prostora. U vrtiću njeguju lijep običaj na način da svake pete godine imaju okupljanja na koja dolaze i sada već odrasli ljudi koji su nekad pohađali ovaj vrtić. - Njima je drago doći i rado se sjećaju vrtićke dobi. Kroz dobru suradnju s osnovnom školom oni od vrtića nose pozitivne uspomene i dojmove te rijetki ne dolaze na te susrete. Naše sugovornice ističu i dobru suradnju s mađarskim veleposlanstvom koje daje maksimalnu podršku ovoj vrtićkoj skupini, kao i Vijeće mađarske nacionalne manjine Grada Zagreba, koje se intenzivno zauzima za osnivanje još jedne vrtićke skupine za djecu mađarske nacionalne manjine. Također se održava i njeguje suradnja s grupom hrvatske nacionalne manjine u Budimpešti. - Međusobno se posjećujemo i razmjenjujemo iskustva. Kroz naš rad smo uspostavili i surad- Djeca mađarske skupine uključena su u sva događanja u vrtiću, često se pripremaju i zajedničke višejezične vježbe, a isto tako i zajedničke višejezične predstave. Tako djeca iz drugih skupina imaju priliku naučiti neke brojalice na mađarskom jeziku, što ih jako veseli R ujan je mjesec kada roditelji zajedno s djecom iznova ulaze u kolotečinu odlaska u vrtić ili školu pa na posao i obrnutim slijedom poslijepodne. Neki se bolje organiziraju, neki lošije, a ima i onih koji zbog svojih želja i potreba voze svoje dijete s jednoga kraja grada na drugi i to im nije teško. Među takve spadaju roditelji i djeca koja pohađaju skupinu za mađarsku nacionalnu manjinu u sklopu DV Potočnica, koji je jedan od rijetkih vrtića u Zagrebu gdje se u jednoj skupini provodi program za djecu pripadnike nacionalne manjine. Naime, taj se program za djecu mađarske nacionalne manjine provodi u DV Potočnica od 1994. godine, a trenutačno je u toj mješovitoj skupini 20 djece u dobi od dvije i pol do sedam godina. Lista čekanja Za našega posjeta DV Potočnica djeca, čija smo imena mogli pročitati na vratima njihove sobe: Benedek, Rebelka, Csani, Gergo, Marci, Ilona, Zalan, Kincso i ostali, mirno su spavala provodeći svoj poslijepodnevni odmor. Njihove odgojiteljice Katlin Svaguša i Eszter Petković te pedagoginja Dubravka Petrović ističu da je interes za boravak u ovoj skupini puno veći te bi se mogla otvoriti još jedna skupina kada bi za to postojale mogućnosti. - Imamo i listu čekanja, ali u neka bolja vremena možda zadovoljimo i sve potrebe. Oni koji sada pohađaju ovu skupinu uglavnom su djeca iz miješanih brakova i hrvatski su državljani te se radi uglavnom o autohtonim pripadnicama nacionalne manjine i ovdje dolaze iz svih dijelova grada - navodi Eszter Petković. Pedagoginja Dubravka Petrović ističe da je DV Potočnica otvoren za različite programe. - Djeca mađarske skupine uključena su u sva događanja u vrtiću, često pripremamo i zajedničke višejezične vježbe, a isto tako i zajedničke višejezične predstave. Djeca iz drugih Pedagoginja Dubravka Petrović i odgajateljice Katlin Svaguša i Eszter Petković skupina tako su naučila neke brojalice na mađarskom jeziku, što ih jako veseli. Postaju svjesni da ljudi govore druge jezike i tako se širi duh tolerancije i spoznaja da možemo biti različiti, ali živjeti zajedno - navodi Petrović. Dodaje da je DV Potočnica, uz to što je prvi osnovao grupu za nacionalnu manjinu, prvi u Zagrebu otvorio i skupinu za djecu s motoričkim oštećenjima. Iz Potočnice taj se projekt proširio na još nekoliko vrtića u gradu. - Otvoreni smo za to da ovdje pod našim krovom imamo različite programe i vidjeli smo da nas to bogatstvo različitosti oplemenjuje. Prednost je ove grupe i u tome što se radi o mješovitoj skupini u kojoj mala djeca uče od starijih i prije usvoje ono što starija rade. U našoj grupi kroz različite sadržaje upoznajemo okolinu, prirodu, vježbamo, sviramo, pjevamo i slikamo - navodi teta Eszter. Osim toga što se bazično radi u skladu s programskim usmjerenjem odgoja i obrazovanja djece predškolske dobi Republike Hrvatske, Dubravka Petrović kaže da se u isto vrijeme radi u skladu s programom koji se za predškolsku djecu primjenjuje i u Mađarskoj. Dvije kulture - Imamo karakteristično upoznavanje dviju kultura i radi se o vrlo zahtjevnom programu. Naime, oni usvajaju određene sadržaje vezane za hrvatsku kulturu, književnost, glazbu i povijest, ali se istim intenzitetom upoznaju i s mađarskom baštinom. U tom bi smislu bilo bolje kada bi u skupini broj djece bio manji, jer je vrlo zahtjevno realizirati s puno djece takav program. Rado bismo otvorili još jednu skupinu, ali jednostavno nema mogućnosti - navodi pedagoginja Petrović. Na upit na kojem jeziku djeca u skupini najčešće komuni- ciraju naše sugovornice kažu da u osnovi djeca komuniciraju kombinirano na hrvatskom i mađarskom jeziku. - To je često vezano uz situaciju, odnosno jesu li tu situaciju doživjeli na jednom ili drugom jeziku. Što se tiče programa, trudimo se da potičemo mađarsku kulturu, prije svega se bavimo mađarskim folklorom - kaže odgojiteljica Eszter Petković. Na nju se nadovezuje Katlin Svaguša, koja je i nositeljica mađarskoga srebrnog ordena časti, kojim ju je odlikovao mađarski predsjednik, i kaže da se djeci želi prenijeti bogatstvo mađarskog folklora i narodnih običaja. - Nastojimo zadovoljiti dječje potrebe, ali i roditeljske, vezane uz poznavanje mađarskog jezika. Djeci koja već znaju mađarski jezik obogaćujemo rječnik, a onima koji još nisu dovoljno dobri u poznavanju mađarskog jezika pomažemo da dobro nauče jezik. Nastojimo da grupa živi na mađarski način. Uvijek se okupljamo i njegujemo našu kulturu. Naša djeca ne sudjeluju u aktivnostima samo u vrtiću, nego i na drugim manifestacijama naše nacionalne manjine. Tako su, primjerice, česti gosti na manifestacijama u mađarskom kulturnom društvu, u raznim prigodama za majčin dan, na Božić i u drugim svečanim prigodama. Oni nastupaju zajedno s odraslima te su tako i ove godine u lipnju na Danima nacionalnih manjina našu mađarsku skupinu predstavljali naši mališani - navodi simpatična teta Katlin, koja uz dobar hrvatski ipak ne može sakriti da joj je to drugi jezik kojim se služi, nakon mađarskog. Sjećanja na vrtić Pedagoginja Petrović posebno ističe da u skupini, kao i cijelom vrtiću, njeguju toleranciju. Preveniranje netrpeljivosti Ravnateljica DV Potočnica Borka Rumiha istaknula je kako upućujući djecu na prihvaćanje različitosti preveniraju netrpeljivost, sukobe i nasilje temeljene na nepoznavanju drugih. - Svijet u kojem će živjeti današnja djeca zajednica je različitih naroda, kultura i jezika. Svijet je to u kojem se različitosti susreću, ali ne gube svoj identitet. Mi ih već u vrtiću pripremamo za svijet u koji svatko unosi svoje običaje, a poznaje, poštuje i prihvaća tuđe - navela je Rumiha. Programi na jeziku manjine Prema podacima Ministarstva obrazovanja, znanosti i športa, djece pripadnika nacionalnih manjina, prema zadnjim podacima za 2008. godine, bilo je 1888 ili 1,62 posto. Od toga su 864 djeteta pripadnika talijanske nacionalne manjine, koji idu u 11 dječjih vrtića. Druge vrtiće pohađa 406 djece pripadnika srpske nacionalne manjine, 233 djeteta pripadnika romske nacionalne manjine, 221 dijete pripadnik mađarske nacionalne manjine, 141 dijete pripadnik češke nacionalne manjine i 19 djece židovske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj. Predškolski odgoj i naobrazba na jeziku i pismu nacionale manjine regulirani su Državnim pedagoškim standardima predškolskog odgoja i obrazovanja. U standardu stoji da programi predškolskog odgoja i naobrazbe mogu biti na jeziku i pismu nacionalne manjine i dvojezični, a provode se u odgojno-obrazovnim skupinama određene nacionalne manjine i predškolskim ustanovama osnovanima za djecu pripadnike nacionalnih manjina. Dvojezični programi su oni koji se realiziraju na hrvatskom jeziku i materinskom jeziku nacionalne manjine u ravnomjernoj zastupljenosti. Dio programa predškolskog odgoja na jeziku i pismu nacionalne manjine obvezno se izvodi i na hrvatskome jeziku. - U tom smislu učimo djecu da su drugačija, ali isto tako da prihvaćaju i druge i žive s njima zajedno. Oni su to već ponijeli iz obitelji, jer je riječ uglavnom o manjinskim obiteljima i njihovi roditelji su tako odgajani. Djeca to doživljaju na način da je ovo njihova domovina, a imaju još mogućnost učiti materinski jezik i njeguju svoju kulturu. Djeca iz vrtića uglavnom nastavljaju školovanje u mađarskoj manjinskoj školi Ivana Gundulića, gdje postoji manjinski razred. Naše sugovor- nju s Peto institutom, koji radi s djecom s motoričkim oštećenjima, čiji stručnjaci u našem vrtiću provode rehabilitaciju za djecu iz cijelog Zagreba. Mi ćemo nastojati tu metodu dovesti u Hrvatsku, povezujući se na taj način sa stručnjacima iz Mađarske, a kroz tu suradnju otvaraju se mogućnosti i za nove zajedničke projekte - kazale su nam naše sugovornice, kojima je jedan mališan u prolazu dobacio da su najbolje tete na svijetu. Ivica Buljan aktualno 6 www.skolskenovine.hr broj 27 • Zagreb • 14. rujna 2010. Iz Agencije za odgoj i obrazovanje A Brojne ljetne aktivnosti gencija za odgoj i obrazovanje i prije početka nove školske godine organizirala je niz stručnih skupova za učitelje i nastavnike osnovnih i srednjih škola kako bi odgojno-obrazovne radnike što bolje pripremili za rad s učenicima u razredu. Viši savjetnici za predškolski odgoj na svojim stručnim skupovima u kolovozu obrađivali su temu Integriranje djece s posebnim potrebama u redovni program dječjeg vrtića i ulozi odgojitelja i stručnih suradnika. Prije samog početka nove školske godine viši savjetnici za razrednu nastavu Biljana Petljak i Igor Rukljač održali su u tri dana zaredom stručne skupove za učitelje razredne nastave Grada Zagreba i Zagrebačke županije - zapad na temu Odjelotvorenje kurikulumskih ciljeva, vrijednosti i načela u jezično-komunikacijskom, tjelesno-zdravstvenom i matematičkom području ra- zredne nastave. Skupovi su bili prilika da učitelji razviju kompetencije u svom radu, prošire spoznaje o pristupu usmjerenom na učenika, uvažavajući različite sposobnosti učenika i stilove učenja i usavrše svoje stručne i profesionalne kompetencije u skladu s novim spoznajama. Viši savjetnici za razrednu nastavu također su prije početka školske godine diljem Hrvatske održali niz skupova na temu kurikuluma, odnosno predavanja i radionica o metodologiji izrade nastavnog kurikuluma i odjelotvorenju kurikularnih ciljeva te vrijednosti i načela u razrednoj nastavi. Više savjetnice za hrvatski jezik Marijana Češi i Mirela Barbaroša-Šikić učitelje i nastavnike hrvatskoga jezika Krapinsko-zagorske, Koprivničko-križevačke, Varaždinske i Međimurske županije te Grada Zagreba na stručnim skupovima, organiziranim potkraj kolovoza, upoznale su s izazovima u osmišljavanju i upravljanju programima usavršavanja. Stručni skupovi organizirani su i za nastavnike i učitelje engleskog i njemačkog jezika, matematike, kemije, biologije i povijesti. U Zadru je krajem kolovoza održan državni skup učitelja i nastavnika geografije. Održana je i Katehetske škole za vjeroučitelje u osnovnim i srednjim školama na temu Roditelji i njihova suodgovornost u odgojno-obrazovnom sustavu kroz prizmu vjeronauka u školi, trodnevni državni skup za učitelje i nastavnike tjelesnog odgoja na temu Pedagoško-psihološki aspekti rada u nastavi tjelesne i zdravstvene kulture te trodnevni skup za učitelje tehničke kulture u Opuzenu, na kojem se govorilo o kurikulumu u nastavi tehničkog odgoja i metodici nastave tehničke kulture. Viši savjetnici za građanski odgoj i obrazovanje Nevenka Lončarić-Jelačić i mr. Tomislav Ogrinšak tijekom ljeta nastavili su s modularnim stručnim usavršavanjima učitelja i nastavnika iz svog područja. Viša savjetnica za izvannastavne aktivnosti Maja Zrnčić organizirala je ljetos u Višnjanu državni skup za učitelje i nastavnike motivirane za rad s darovitim učenicima. Pored redovitih obveza organiziranja i provođenja stručnih ispita, stručno-pedagoškog nadzora, sudjelovanja u izradi novog Pravilnika o ocjenjivanju i niza strateških dokumenata, viši savjetnici su pripremili i organiziraju stručne skupove za razdoblje do kraja godine. Stručni skupovi objavljeni su u Katalogu na stranicama Agencije za odgoj i obrazovanje www.azoo.hr, a najavljivat ćemo ih i u Školskim novinama. Od 1. siječnja 2011. svi će se učitelji i nastavnici na stručne skupove prijavljivati on-line. Stručni skupovi u rujnu i listopadu PREDŠKOLSKI ODGOJ 5. listopada – Za odgojitelje i stručne suradnike svih profila u dječjim vrtićima Zagrebačke, Krapinsko-zagorske, Koprivničko-križevačke, Bjelovarskobilogorske, Sisačko-moslavačke, Varaždinske, Međimurske županije te Grada Zagreba u Zagrebu (Centar za odgoj i obrazovanje Vinko Bek, Nazorova 53). Tema: Predškolski odgoj i naobrazba slijepe i slabovidne djece. Prijave 15 dana prije početka održavanja stručnog skupa. RAZREDNA NASTAVA 30. rujna – Za voditelje županijskih stručnih vijeća učitelja razredne nastave Grada Zagreba i Zagrebačke županije - zapad održat će u Zagrebu (Osnovna škola I. G. Kovačića). Tema: Godišnje planiranje rada voditelja ŽSV-a razredne nastave za modularno stručno usavršavanje učitelja. Prijave do 20. rujna na e-mail [email protected]. INFORMATIKA 22. rujna – Za učitelje, nastavnike i ravnatelje osnovnih i srednjih škola svih županija održat će se on-line, s početkom u 13 sati. Tema: Obrazovanje i usavršavanje iz područja informacijskokomunikacijskih tehnologija / Informacijska i komunikacijska tehnologija u NOK-u i školskom kurikulumu, Eučenje u nastavi osnovnih i srednjih škola, Implementa- cija računalnih igara u proces obrazovanja, Globalne aktivnosti inovativnih istraživačkih škola. Prijave do 21. rujna na e-mail [email protected]. 26. - 28. rujna – Za učitelje, nastavnike i ravnatelje osnovnih i srednjih škola svih županija u Šibeniku (Hotelsko naselje Solaris). Tema: Obrazovanje i usavršavanje učitelja i nastavnika iz područja korištenja informacijsko-komunikacijskih tehnologija, Informatika/računarstvo/ informacijske i komunikacijske tehnologije u okvirnom nacionalnom kurikulumu i Savjetovanje: Računalo u školi XIV. Prijave do 21. rujna na e-mail [email protected]. VJERONAUK 2. listopada – Za vjeroučitelje osnovnih i srednjih škola Varaždinske biskupije (Varaždinska, Međimurska i Koprivničko-križevačka županija, jedna škola je iz Krapinsko-zagorske i jedna iz Virovitičko-podravske županije) u Varaždinu (Dvorana Pastoralnog centra Varaždinske biskupije, Zagrebačka 3). Tema: Odgoj i obrazovanje za temeljne vrijednosti prema NOK-u kroz nastavu vjeronauka. Prijave 15 dana prije početka održavanja stručnog skupa na e-mail katehetski. [email protected] 2. listopada – Za pripravnike u osnovnim i srednjim školama Riječke nadbiskupije, Porečko-pulske, Krčke i Gospićko-senjske biskupije u Rijeci (Riječka nadbiskupija). Teme: Osposobljavanje pripravnika za odgojno-obrazovni rad i polaganje stručnog ispita. Prijave do 20. rujna na e-mail tomislav.tomasic@ azoo.hr i [email protected]. GLAZBENE I PLESNE ŠKOLE 28. rujna – Za pripravnike i mentore tijekom pripravničkog staža glazbenih i plesnih škola u Istarskoj, Primorsko-goranskoj, Ličko-senjskoj, Zadarskoj Šibensko-kninskoj, Splitskodalmatinskoj i Dubrovačkoneretvanskoj županiji u Splitu (Glazbena škola Josipa Hatzea). Tema: Osposobljavanje pripravnika za odgojno-obrazovni rad i polaganje stručnog ispita. Prijave do 20. rujna na e-mail: jadranka.milkovic@ azoo.hr. RAVNATELJI 4. - 6. listopada – Za ravnatelje srednjih škola i učeničkih domova u Puli. Tema: Ravnatelj i kultura odgojno-obrazovne ustanove. Prijave 15 dana prije početka održavanja stručnog skupa na e-mail oleg. [email protected]. STRUČNI SURADNICI PEDAGOZI 4. i 5. listopada – Za voditelje županijskih stručnih vijeća pedagoga, te pedagoge u zvanju mentora i savjetnika osnovnih i srednjih škola Primorsko-go- ranske, Ličko-senjske, Istarske, Zadarske, Šibensko-kninske, Splitsko-dalmatinske i Dubrovačko-neretvanske županije u Skradinu (Hotel Skradinski buk). Tema: Inovativnost i kreativnost u odgoju i obrazovanju. Prijave do 22. rujna na e-mail: [email protected] i mirjana.kazija@ azoo.hr. STRUČNI SURADNICI – PSIHOLOZI 30. rujna – Modularni Stručni skup za stručne suradnike psihologe u osnovnih škola Grada Zagreba, Zagrebačke, Sisačko-moslavačke, Karlovačke, Krapinsko-zagorske, Varaždinske i Međimurske županije u Zagrebu (Osnovna škola Ivana Cankara). Tema: Razvojno planiranje i izrada školskog kurikuluma - 1. modul: Samovrednovanje škole u funkciji strateškog planiranja i razvoja škole. Prijave 15 dana prije skupa na e-mail teodora. [email protected]. INTERDISCIPLINARNI STRUČNI SKUPOVI 1. - 3. listopada – Za stručne djelatnike predškolskih ustanova, učitelje i nastavnike, stručne suradnike i ravnatelje škola iz Vukovarsko-srijemske, Osječko-baranjske, Brodskoposavske, Požeško-slavonske i Virovitičko-podravske županije u Osijeku (Športska dvorana JUG). Prijave do 18. rujna 2010.na e-mail [email protected]. Ministar Radovan Fuchs zahvalio je ravnateljima za sve što čine u školskom sustavu, za sav samoprijegorni rad u obrazovanju srednjoškolaca te naglasio da je skup dobra prigoda da dobiju mnoštvo korisnih informacija na početku nove školske godine, ali isto tako i prilika da pitaju sve što ih zanima, da kritiziraju ono što nije dobro u radu ministarstva U organizaciji Uprave za srednje obrazovanje pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa prošle je srijede u Graditeljskoj tehničkoj školi u Zagrebu održan sastanak s ravnateljima srednjih škola i učeničkih domova iz cijele Hrvatske. Skup je otvorila ravnateljica Uprave za srednje obrazovanje Vesna Hrvoj Šic, naglasivši da je sastanak organiziran kako bi se ravnatelje upoznala s promjenama u sustavu srednjeg obrazovanja, osobito u provođenju mjera Programa gospodarskog oporavka Vlade Republike Hrvatske. Skupu je nazočio i ministar znanosti, obrazovanja i športa dr. Radovan Fuchs, koji je zahvalio ravnateljima za sve što čine u školskom sustavu, za sav samoprijegorni rad u obrazovanju naših srednjoškolaca P očetkom ove školske godine Hrvatsko andragoško društvo uputilo je apel Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa te svim nastavničkim fakultetima da se više pozornosti posveti pripremanju budućih nastavnika i za rad s odraslim polaznicima. Hrvatsko andragoško društvo nekoliko je puta razmatralo pitanja koja se odnose na pripremanje i pripremljenost nastavnika za sve vrste rada s odraslim polaznicima te za ostvarivanje ciljeva cjeloživotnog obrazovanja i cjeloživotnog učenja. Na Ljetnoj andragoškoj školi održanoj krajem lipnja u Šibeniku, nakon iscrpne rasprave, pokrenuta je inicijativa za brže promjene u uvođenju cjelovitog andragoškog obrazovanja nastavnika. Članovi ove znanstveno-stručne udruge smatraju da će budući nastavnici sve više raditi i s odraslim polaznicima, što i jest obilježje cjeloživotnog učenja. U proteklim godinama nastavnici nisu bili dovoljno osposobljeni i pripremljeni za ostvarivanje tih ciljeva, napose onih koji se aktualno aktualno broj 27 • Zagreb • 14. rujna 2010. 7 www.skolskenovine.hr Sastanak prosvjetne vlasti s ravnateljima srednjih škola Izvrsno provedena državna matura tencija za što sada nema dovoljno vremena, a koje su sve potrebnije mladim ljudima da se kvalitetno uklope u svijet rada - zaključio je ministar Fuchs. Državni tajnik Želimir Janjić također je zahvalio ravnateljima za sjajnu suradnju, a posebno za provedbu državne mature. Unatoč oponentima koji nisu podupirali ovaj projekt i nadali se da će nešto poći po zlu, pokazalo se upravo suprotno i imamo se razloga ponositi činjenicom da možemo provesti bilo koji projekt u sustavu srednjeg obrazovanja, rekao je Janjić. Izmjene Zakona i novi pravilnici te naglasio da je skup dobra prigoda da dobiju mnoštvo korisnih informacija na početku nove školske godine, ali isto tako i prilika da pitaju sve što ih zanima, da kritiziraju ono što nije dobro u radu ministarstva. Zahvalio je ravnateljima na izvrsno provedenoj državnoj maturi koja je jedan od kapitalnih projekata u našem školstvu te najavio pripremu novih rokovnika za polaganje ispita državne mature za sljedeću godinu kao i dodatna poboljšanja čime će se ukloniti nedostaci uočeni prilikom provođenja ovogodišnje državne mature. Ministar Fuchs istaknuo je da su krizna vremena, ali da su usprkos tome plaće prosvjetara ostale netaknute. Plaće nisu velike i moramo nastojati da budu što veće, rekao je ministar te najavio već ovoga tjedna predstavljanje novog Pravilnika o ocjenjivanju koji je i prije nego je donesen digao veliku prašinu. Osvrnuo se na neodgovorno pisanje medija i na njihovo baratanje neprovjerenim podacima, iako je pravilnik, kako je rekao, bolji od prethodnoga. To je dokument kojim se želi zaštititi i učenike i nastavnike, ali sigurno neće biti izbacivanja iz škole, kako to mediji najavljuju. Nećemo zabranjivati prepisivanje, ali moramo odgajati mlade da shvate da jedino svojim znanjem i sposobnošću mogu napredovati u životu i doći do svojih ciljeva, rekao je Fuchs. NOK dostupan svima Govoreći o Nacionalnom okvirnom kurikulumu naglasio je da je dokument donesen, da je na mrežnim stranicama ministarstva i tako dostupan svima, da je okviran i da je njegovo stvaranje dinamičan, nikad završen proces. To je okvir koji ćete u vašim školama popunjavati prema potrebama vaših učenika i ništa u njemu nije sveto pismo u kojem se ništa ne smije dirati, rekao je ministar te pozvao nazočne da se ne povode za uvijek istim dežurnim kritičarima svega u hrvatskom školstvu, za onima koji su u posljednjih pola stoljeća sudjelovali u stvaranju svih za obrazovanje bitnih dokumenata, ali su sve te dokumente uvijek spremni omalovažavati i reći kako u njima nema baš ništa dobroga. Naravno, uvijek možemo biti bolji i uvoditi kvalitetne inovacije u sustav, unapređivati ga i poboljšavati, posebno u onome dijelu programa koji su prenatrpani gradivom kako bismo ga reducirali i ostavili više vremena za kreativnost, za razvoj određenih kompe- U nastavku svog izlaganja upoznao je nazočne s aktualnostima u obrazovnom sustavu. Spomenuo je ljetos donesene izmjene i dopune Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi u kojima je promijenjen redoslijed pedagoških mjera u produljenom pedagoškom postupku, što je promijenjeno na zahtjev iz škola, te najavio donošenje novog pravilnika koji bi trebao omogućiti lakšu provedbu ovih mjera. Promijenjena je i odredba iz zakona o mogućnosti rada i nakon navršenih 65 godina života, jer je bilo nekih zloporaba pa je i čistačicama u nekim školama produljivan ugovor o radu nakon zakonskog roka kao da se radi o deficitarnim zanimanjima ili o vrsti djelatnika kakvih nema na zavodima za zapošljavanje. Ubuduće to neće biti moguće, a u mirovinu bi nastavnici i ravnatelji trebali otići na kraju školske godine u kojoj su napunili 65 godina, rekao je Janjić. Donesen je Pravilnik o normi rada nastavnika u srednjim školama i voditelji stručnog aktiva više nemaju umanjenje za jedan sat koje su imali prije i taj posao se ubuduće vrednuje u ostalim poslovima. Voditelji županijskih vijeća dosad su imali dva, a sad imaju jedan sat umanjenja neposrednog rada u nastavi, a prema njegovim riječima nastojat će se racionalizirati polaganje ispita državne mature u drugom roku i to na način da se ispiti odvijaju na nekoliko mjesta, a ne više u svakoj školi pa makar u njoj polagao samo jedan kandidat. Govorio je državni tajnik o tehnološkim viškovima u školama, o nacionalnom okvirnom kurikulumu na temelju kojeg će škole donositi svoje kurikulume, i to moraju napraviti to 15. rujna, a godišnji plan i program do 30. rujna. Prikaz provedbe državne mature i sustava prijave na visoka učilišta prisutnima su predstavili Goran Sirovatka, ravnatelj Nacionalnoga centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja te dr. Vedran Mornar, koji je govorio o razvoju Nacionalnog informacijskog sustava prijava na visoka učilišta putem kojeg se dosad na visoka učilišta uspješno upisalo više od 26.000 kandidata. Ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje Vinko Filipović i ravnatelj Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih Ivan Šutalo upoznali su ravnatelje s potporom stručnih ustanova školama u uvođenju promjena te s mogućnostima koje se školama pružaju u okviru IPA fondova. Ravnatelj Uprave za informatiku i tehnologije Zoran Paldi govorio je o razvoju, mogućnostima i promjenama koje se uvode u sustav E-matice. Skupu su nazočili Zvonimir Stanić, ravnatelj CARNeta i Ivica Lovrić, pročelnik Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba. Marijan Šimeg OBRAZOVANJE ODRASLIH Inicijativa za unapređivanje andragoškog obrazovanja nastavnika odnose na rad s odraslim polaznicima raznih oblika formalnog i neformalnog obrazovanja kao i za potporu njihovu samostalnom učenju. Stoga su još jednom podsjetili sve nastavničke fakultete u Hrvatskoj da u nove programe za pedagoško-psihološko i metodičko pripremanje budućih nastavnika ugrade sadržaje i kompetencije koje se odnose na rad s odraslim polaznicima te za ostvarivanje ciljeva cjeloživotnog učenja. To se može postići uvođenjem posebnog kolegija koji se odnosi na te kompetencije te ugrađivanjem odgovarajućih sadržaja i kompetencija u kolegije iz psihologije, pedagogije i metodika. To je moguće i zahvaljujući novom modelu studiranja, a i uvažavajući odredbe iz najnovijeg Zakona o odgoju i obrazovanju koji propisuje obvezu svih stručnjaka koji će raditi u školama da steknu najmanje 60 ECTS bodova koji se odnose na pedagoške kompetencije (pedagoško-psihološkodidaktičko-metodičko obrazovanje). Andragozi smatraju da treba standardizirati Nastavnički fakulteti bi u nove programe za pedagoško-psihološko i metodičko pripremanje budućih nastavnika trebali ugraditi sadržaje i kompetencije koje se odnose na rad s odraslim polaznicima te za ostvarivanje ciljeva cjeloživotnog učenja. To se može postići uvođenjem posebnog kolegija, ali i ugrađivanjem odgovarajućih sadržaja i kompetencija u kolegije iz psihologije, pedagogije i metodika ishode učenja, kako bi studenti stjecali ujednačene kompetencije. Tome bi trebao poslužiti i Pravilnik o stjecanju pedagoških kompetencija koji treba izraditi Ministarstvo, i koji bi trebao sadržavati i andragoške kompetencije. Osim toga, među zaposlenim stručnjacima koji rade u ustanovama za obrazovanje odraslih postoji velik interes i za usavršavanje u kompetencijama koje se odnose na rad s odraslim polaznicima, pa su članovi Hrvatskog andragoškog društva preporučili svim nastavničkim fakultetima da razmotre mogućnost utemeljenja nekog vida specijalističkih studija za stjecanje i usavršavanje kompetencija koje se odnose na rad s odraslim osobama. Kako bi se osigurala kvalitetna znanstvena reprodukcija, valjalo bi razmisliti i o andragoškim doktorskim studijima. Hrvatsko andragoško društvo spremno je poduprijeti te staviti na raspolaganje iskustvo i znanje svojih članova kako bi se ovakva inicijativa i ostvarila. Procijenjeno je da bi za početak bilo korisno okupiti predstavnike svih nastavničkih fakulteta koji pružaju mogućnost stjecanja didaktičkih, psiholoških i metodičkih kompetencija. Treba li podsjećati da u procesu cjeloživotnog učenja obvezno ili uobičajeno školovanje traje prosječno dvanaest godina, a obrazovanje koje nas treba održati na radnom mjestu traje između 40 ili 45 godina. Poučavanje i učenje tijekom takozvane druge životne (radne) dobi prate bitno drukčije zakonitosti koje današnji nastavnici ne upoznaju na nastavničkim fakultetima. Dodajmo tome i tisuće onih koji su završili razne druge nenastavničke studije, a kasniji život ih odveo u polje obrazovanja ili škole. Jedino sustavno stjecanje andragoško-metodičkih kompetencija omogućit će im kvalitetno obavljanje nastavničkih poslova za osobe druge (radne) životne dobi. Milan Matijević aktualno aktualno 8 www.skolskenovine.hr UKRATKO Tjedan cjeloživotnog učenja RIJEKA - U sklopu Tjedna cjeloživotnog učenja, Centar tehničke kulture Rijeka brojnim se zanimljivim programima i ove godine uključio u obilježavanje. Tjedan se u organizaciji Agencije za obrazovanje odraslih, uz potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa i Vijeća za obrazovanje odraslih, provodi od 8. do 15. rujna pod sloganom “Uključimo s(v)e!“. Cilj je Tjedna, među ostalim, podizanje svijesti kod ljudi o potrebi sudjelovanja različitih skupina građana u učenju, a osobito se to odnosi na osobe koje su iz tog procesa isključene. U Rijeci će se tako u sklopu Multimedijalnog centra do 17. rujna provoditi besplatna edukacija za mlade do 27 godina iz socijalno marginaliziranih skupina. Također će se učenicima predstaviti programi poput e-novina, filma, videoradionica, robotike te elektronike, a roditelji i profesori upoznat će se sa sigurnim korištenjem računala i mobitela koje koriste djeca. U Osijeku tri prvašića više OSIJEK - Ove će godine u klupe osnovnih škola u Osijeku sjesti troje prvašića više u odnosu na prošlu školsku godinu. Tada je prvi razred pohađalo 901 dijete, a ove će ih godine biti 904. Pomak nije velik, ali veseli s obzirom na dugogodišnju stagnaciju zadnjih godina. Kako navodi pročelnik Odjela za društvene djelatnosti Osijeka Dražen Alerić, to je svakako mali pomak, ali daje nadu da bi idućih godina moglo biti veći. Predviđa da ukoliko idućih godina broj prvašića bude u porastu, onda će se svakako doći do pozitivnih rezultata, odnosno ukupni će podaci biti povoljni. Međutim, za sada su ti podaci ipak nepovoljni, jer je prošle godine u Osijeku ukupno bilo 8658 učenika, dok ih je ove godine 60 manje, dakle 8398. Ljekovito bilje u učeničkoj proizvodnji ŠIBENIK - Šibenski Centar za odgoj i obrazovanje Šubićevac dobio je vrijednu donaciju od Europske zajednice u vrijednosti 140.000 eura, kojom se namjerava izgraditi staklenik za učenike koji pohađaju poljoprivrednu struku. Uz staklenik se planira i izgradnja sušare, budući da u Centru imaju namjeru proizvoditi ljekovito bilje. Također bi bio izgrađen i praktikum za učenike koji će se školovati za zanimanje pralja-glačara, koje do sada nije postojalo na području Šibensko-kninske županije. Jedan je od uvjeta za korištenje sredstava bio i taj da Centar bude vlasnik zemljišta na kojem će se graditi spomenute objekte pa će tako staklenik sa sušarom i praktikumom biti izgrađeni u krugu Centra na Šubićevcu. To će tražiti i adaptaciju nekih postojećih prostorija, a dio sredstava od namijenjenih ovom projektu bit će odvojen i za studijska putovanja djelatnika Centra u Rumunjsku i Italiju, gdje će se imati priliku upoznati s tamošnjim iskustvima u obrazovanju učenika s intelektualnim teškoćama. U Pločama studij poljoprivrede, a u Župi dubrovačkoj turizma i hotelijera DUBROVNIK - Rektor Sveučilišta u Dubrovniku prof. dr. Mateo Milković najavio je da će se uskoro dva stručna studija izvoditi u Pločama, a jedan u Župi dubrovačkoj. Napomenuo je da se zasad ipak samo radi o planovima. Kako je kazao rektor Milković, Pločama će se ponuditi jedan studij poljoprivrede te drugi društvenog usmjerenja, što tek treba precizirati, a Župi dubrovačkoj studij turizma, odnosno hotelijerstva. Napominje se da će sve to biti provedivo tek nakon donošenja Zakona o sveučilištima, najvjerojatnije krajem godine. Prema rektorovim navodima, navedeni propis omogućuje dislociranje stručnih studija. Ono što je dobro, i što navodi rektor Milković, jest činjenica da su već ponuđeni prostori za izvedbu navedenih stručnih studija u Pločama. Na drugoj strani, dogovori o onima u Župi tek će se obaviti, a vodit će se računa o tome koliko će tamošnja lokalna zajednica pokazati interesa za planove sveučilišta. I. Buljan broj 27 • Zagreb • 14. rujna 2010. Učitelji i nastavnici u Izraelu Poučavanje o holokaustu U organizaciji Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, Agencije za odgoj i obrazovanje i Međunarodne škole za poučavanje o holokaustu Yad Vashem iz Jeruzalema, od 23. kolovoza do 2. rujna održan je seminar za 25 učitelja i nastavnika iz svih dijelova Hrvatske u Memorijalnom centru žrtava holokausta Yad Vashem u Jeruzalemu. Nakon dolaska u Yad Vashem sudionike je dočekala i pozdravila hrvatska veleposlanica u Izraelu Zorica Marica Matković i poželjela im ugodan boravak, kvalitetan rad i edukaciju. Tematski seminar bio je podijeljen na tri dijela kroz stručna predavanja, zanimljive radionice, svjedočenja preživjelih iz holokausta i rad na terenu, a sve je to upotpunjeno brojnim razgovorima predavača, moderatora i sudionika seminara. Prvi dio govorio je o vremenu prije holokausta i životu židovske zajednice kao jednakima među narodima kojima su pripadali u Poljskoj, Mađarskoj, bivšoj Jugoslaviji, Njemačkoj, SSSR-u i drugima. Drugi se dio odnosio na vrijeme holokausta od 1933. do 1945. godine i to je bio središnji dio seminara, jer je bilo riječi o početku progona Židova, Kristalnoj noći, odlaska u Geto, o ubijanju, plinskim komorama, Drugom svjetskom ratu i konačnome kraju rata. Treći dio seminara bio je posvećen životu poslije rata, povratku u život, antisemitizmu danas, negiranju holokausta, osnivanju države Izrael i posljedicama rata. Sudionike su posebno zanimale moderne teme usporedbe holokausta i genocida koji su se dogodili u svijetu poslije Drugoga svjetskog rata, antisemitizam danas, negiranje holokausta, židovstvo kao religija i dio života U Međunarodnoj školi za poučavanje o holokaustu Yad Vashem iz Jeruzalema krajem kolovoza boravilo je 25 učitelja i nastavnika iz cijele Hrvatske te su kroz stručna predavanja, zanimljive radionice, svjedočenja preživjelih i rad na terenu obogatili svoja znanja o stradanju Židova te aktualna politička situacija na Bliskom istoku, ali i teme kao život u kampovima i poezija u vremenu holokausta. Svaka od tema imala je i pedagoške elemente provedbe na satu te kojim skupinama učenika i na koji način pristupiti s ovom teškom temom, dok je glavna odrednica se- minara međusobno uvažavanje, poštivanje čovjeka i različitosti, što su sudionici prihvatili kao najvažniji dio ljudskog odgoja i odrastanja. Zanimljivo je da seminaru nisu nazočili samo učitelji i nastavnici povijesti nego i hrvatskoga jezika, sociologije, geografije, njemačkoga i engleskoga jezika, kemije i biologije, logike, vjeronauka, filozofije i etike, što je dalo još veću dimenziju i kvalitetu seminaru. Moderatori seminara bili su Chava Baruch i Yiftach Ashkenazy, a službeni jezik seminara bio je engleski. Uz stručni dio, sudionici su imali vremena i za turistički posjet mnogih svetih mjesta ove u religijskom i kulturnom smislu zanimljive i raznolike zemlje: Jeruzalem, Nazaret, Kafarnaum, Galilejsko jezero, Jerihon, Mrtvo more, Betlehem i Tel Aviv, te su prisustvovali liturgiji u sinagogi kao i zajedničkoj svetoj misi u Crkvi Očenaša na Maslinskoj gori u Jeruzalemu. Poseban događaj bio je susret s hrvatskom veleposlanicom u Tel Avivu. Filip Zoričić Forum za slobodu odgoja Treća ljetna EU akademija V eć treću godinu zaredom Forum za slobodu odgoja organizira Ljetnu EU akademiju. Ovogodišnja Akademija održana je od 1. do 5. rujna u Crikvenici, gdje su se okupili učenici i nastavnici iz cijele Hrvatske. Glavni je cilj Akademije kroz grupni rad, radionice i predavanja pružiti nastavnicima informacije o Europskoj Uniji i metode rada s učenicima. S druge strane, cilj je učenicima pružiti informacije i potaknuti ih na kritičko promišljanje. Istraživanja su pokazala da je razina znanja o EU vrlo niska, ali da bi građani na referendumu glasali za ulazak u tu asocijaciju. Stoga je ovakva edukacija potrebna kako bi se učenici i nastavnici bolje upoznali sa samim radom, institucijama i politikama Europske Unije. “Već treću godinu zaredom organiziramo Ljetnu EU akademiju, koja se pokazala kao mjesto na kojem možemo spojiti sva naša znanja i iskustva vezana za ovu temu i to u radu kako s nastavnicima tako i sa zainteresiranim učenicima. I ove godine pokazalo se kako i učenicima i nastavnicima u formalnom obrazovanju nedostaje više tema i kritičkog promišljanja uloge Europske Unije, ali i procesa kroz koje prolazi Hrvatska na putu za članstvo u EU. Većina informacija kojima sudionici raspolažu utemeljene su uglavnom na mitovima ili pogrešno interpretiranim činjenica- Učenicima i nastavnicima u formalnom obrazovanju nedostaje više tema i kritičkog promišljanja uloge Europske Unije, ali i procesa kroz koje prolazi Hrvatska da bi postala njezina članica ma te je stoga potreba za ovakvom vrstom sadržaja još više potrebna“, napomenula je izvršna direktorica Foruma za slobodu odgoja Eli Pijaca Plavšić. Druženje, učenje i zabava samo su neki od razloga zašto su učenici, ali i nastavnici došli na Akademiju. Interaktivne metode rada i metodologije obilježile su cijeli njihov boravak u Crikvenici, a svi sudionici bili su iznimno zadovoljni Akademijom, organizacijom i naučenim sadržajima. U anonimnim evaluacijama iskazali su zadovoljstvo radom trenera, smještajem, prehranom i sveukupno cijelom Akademijom. Jedan sudionik seminara napisao je da su svi sadržaji sistematično obrađeni uz korištenje metoda koje će koristiti u radu s učenicima. “Veseli nas činjenica kako su i ove godine sudionici bili iznimno zadovoljni sadržajem i načinom predavanja, a neki od učenika u neformalnim razgovorima rekli su kako im je ovo prvi put da se stvarno vesele što uče nešto novo, jer je sve prikazano na zabavan, ali edukativan način. Nadam se da ćemo i sljedeće godine, zahvaljujući našim donatorima, uspjeti organizirati i Četvrtu ljetnu EU akademiju“, dodala je Eli Pijaca Plavšić. Potrebno je napomenuti da je i na Trećoj ljetnoj EU akademiji održan i napredni trening u programu Edukacija o Europskoj Uniji, koji je sudionike detaljnije uputio u to kako poučavati o Europskoj Uniji, ali i opskrbio ih trenerskim vještinama, kao i dodatnim znanjima. Domagoj Morić broj 27 • Zagreb • 14. rujna 2010. odgojno-obrazovna aktualno praksa 9 www.skolskenovine.hr Ocjenjivanje u nastavi glazbene kulture Sedam nota, stotinu problema Važno je objasniti način vrjednovanja učenika i u javnosti, osobito roditeljima, kako se ne bi i dalje stjecao krivi dojam kako se u nastavi glazbene kulture istim mjerilom mjeri i dijete sa sluhom i dijete bez sluha, jer nije pjesma središte nastave, nego glazbeno djelo - a slušati glazbu i analizirati njezine sastavnice mogu svi! Piše mr. sc. Sabina Vidulin-Orbanić Sveučilište Jurja Dobrile u Puli Odjel za glazbu, Odsjek glazbene pedagogije P itanjima ocjenjivanja znanja i vještina učenika te pouzdanosti i preciznosti postupaka (pro)cjenjivanja bavi se dokimologija. Ova psihopedagoška disciplina u velikoj mjeri zaostaje za stvarnim potrebama suvremene pedagoške prakse koja zahtijeva objektivne, poticajne i precizne procjene. No, može li ta procjena zbilja biti precizna i objektivna? Svi su predmeti (i) odgojni! To pitanje postavlja si (ili bi trebao postavljati) svakodnevno, svaki učitelj, neovisno o predmetu koji predaje te razini obrazovanja (osnovno, srednje školstvo ili fakultet). S obzirom na to da se sama definicija ocjene odnosi i na opisni i na brojčani iskaz izvrsnosti učenikova znanja koje je stekao i koje može reproducirati te, osobito, praktično demonstrirati, problem koji uviđamo upravo je način ocjenjivanja i postupak vrjednovanja učenikova znanja i vještina. Je li takvo što mjerljivo s ocjenama od jedan do pet? Vrlo teško i ograničavajuće. Je li moguće egzaktno mjeriti elemente znanja i što se događa kad faktografsko znanje, teorija i definicija nisu mjerilo po- Što s učenicima koji nemaju sluha? Žele li učenici odgovarati pjevanje, sviranje? Ako žele, neka muziciraju. Činjenica je da ne postoji (dovoljno dobar) odgovor na to kako ocijeniti učenika s nepravilnom intonacijom. Naime, pjevačku vještinu ne posjeduju svi učenici ravnomjerno pa to ni ne može biti kriterij ocjenjivanja učenika. U ovom slučaju možemo nagraditi jedino njihov trud, interes i zalaganje. znavanja materije, npr. u području glazbene kulture? Pravilnikom o načinu praćenja i ocjenjivanja u osnovnoj i srednjoj školi navodi se kako ocjene iz „odgojnih“ predmeta (opaska: svi su predmeti odgojno-obrazovni!) trebaju biti motivirajuće, odnosno, kako piše u članku 11., ocjena iz likovne, glazbene, tjelesne i zdravstvene kulture, etike, vjeronauka te izbornih i fakultativnih predmeta mora biti poticaj u osobnom razvoju učenika na tom polju, a u postupcima provjeravanja i ocjenjivanja moraju se poštivati učenikove sposobnosti i mogućnosti. Zar to ne bi trebalo biti tako i u ostalim predmetima? Ocjena za poboljšanje prosjeka Nije nepoznanica da se stajalište laika u vezi s ocjenjivanjem u glazbenoj kulturi svodi na to kako se u glazbenom odgoju ne bi smjela naći ocjena manja od dobar (3), a opće je uvjerenje velikoga broja i učenika i roditelja da se ocjenom iz glazbenog poboljšava konačni prosjek ocjene učenika. Pitamo se, u tome slučaju, čemu uopće ocjenjivati učenike u području glazbene kulture kad ocjena nije ni realna ni mjerodavna, niti je pokazatelj njihova napretka? Nadalje, jasno je da svaki učitelj treba motivirati učenike, uvažiti njihove sposobnosti i omogućiti im napredak u odnosu na individualne mogućnosti. No, isto tako, to ne znači da se treba ocijeniti samo njihova (ne)aktivnost. Što je s njihovim znanjem, razvojem, napretkom? S druge strane, provjeravaju li učitelji i dalje znanje iz teorije glazbe usmenim i pismenim provjerama, ispituju li poznavanje nota i ljestvica, pišu li melodijske i ritamske diktate, ispituju li pjevanje (razinu intonacijske vještine) i na osnovu toga daju negativne ili slabije ocjene? Nadamo se da je to zbilja prošlost. Što zapravo treba ocjenjivati? Nakon uvođenja Hrvatskog nacionalnog obrazovnog standarda u osnovne škole te novog Nastavnog plana i programa (2006.), cilj glazbene kulture u osnovnoj školi usmjerio se na razvoj opće glazbene kulture uspostavljanjem i usvajanjem vrijednosnih mjerila za kritičko i estetsko procjenjivanje glazbe. Osnovna zadaća nastave glazbe u osnovnoj školi postala je uvesti učenike u glazbenu kulturu i učiniti ih aktivnim sudionicima glazbenog života svoje okoline. Imajući u vidu logičan razvojni put djeteta, koncepcija glazbene nastave kreće od psihološkog načela, tj. potrebe djeteta da aktivno muzicira: pjeva, svira, pleše, improvizira te se postupno okreće prema sociološko-kulturološkom načelu, odnosno potrebi društva za kulturno obrazovanim građaninom. Utemeljeno na tom načelu i ocjenjivanje poprima drukčiji karakter: provjerava se poznavanje glazbenih djela (slušanjem glazbenih primjera i analizom glazbenih sastavnica) - u tom segmentu svako dijete može postići dobre rezultate i dobiti realnu ocjenu. Usput rečeno, uz udžbenik svako dijete dobiva i dva, tri nosača zvuka, stoga glazbeno djelo može opetovano poslušati i kod kuće. Poznavanje glazbene literature i znanje koje je povezano uz taj dio programa moguće je realno ocijeniti. Izrada opisne skale koliko je informacija (podataka) potrebno prepoznati i utvrditi u samom glazbenom djelu za ocjenu odličan, vrlo dobar i tako redom, pomoći će učitelju kod određivanja konačne ocjene, a jasan kriterij ocjenjivanja pomoći će i učenicima u saznanju koliko se trebaju potruditi za određenu ocjenu. Cilj: bolje poznavanje glazbe No, čemu će uopće pridonijeti prepoznavanje i analiza glazbenog djela? Kulturi učenika: općoj i glazbenoj. Ne zanemarimo činjenicu koliko je to, u današnjoj eksploziji upitne „kvalitete“ glazbe, potrebno, odnosno, neophodno. Praćenje koncertnog repertoara, odlazak u kazalište (s unaprijed postavljenim glazbenim zadatcima na koje će učenici odgovoriti), izrada plakata, referata, prezentacija i ocjenjivanje svega toga − još su neke mogućnosti ocjenjivanja učenika. Vrjednovati rad učenika kroz školsku godinu može se i uvidom u Glazbenu mapu učenika koju učenici obogaćuju glazbenim radovima kroz cijelu godinu: umeću materijale koje se odnose na sam godišnji program i pridonose time glazbenoj nastavi i osobito, osobnom glazbenom razvoju, s novim sadržajima, novim pojmovima, novim djelima, novim analizama, novim diskusijama, u konačnici - boljem poznavanju glazbe. Istaknimo i to da je važno objasniti način vrjednovanja učenika i u javnosti, osobito roditeljima, kako se ne bi i dalje stjecao krivi dojam kako se na glazbenom istim mjerilom mjeri dijete sa sluhom i bez sluha, jer, kao što smo naveli, nije pjesma središte nastave, već glazbeno djelo - a slušati glazbu i analizirati njezine sastavnice mogu svi. Pratiti nastavu, sudjelovati, biti aktivan... Uz stručnu i psiho-pedagošku pripremu učitelja, unutarnju motivaciju za rad te podučavanje temeljeno na suvremenim saznanjima i metodama, potreban je i ulog učenika: pratiti nastavu, sudjelovati i biti aktivan. Zajedničkim angažmanom, suradnjom i međusobnom interakcijom profitirat će učenik, učitelj i glazbena nastava, a problem ocjenjivanja više neće biti kamen spoticanja. aktualno praksa odgojno-obrazovna 10 www.skolskenovine.hr Skriveni kurikulum (1) Učionica − utočište razvoja Piše David Brierley Sveučilište Rudolfa Steinera u Oslu „Nikada nisam dopuštao da moje školovanje ometa moje obrazovanje.“ S Mark Twain (1835-1910), američki pisac i humorist vaki dan stotine milijuna djece napušta svoje domove s torbama na leđima kako bi proveli većinu svoga dana u učionici. Odlazak od kuće u školu događaj je koji se uzima zdravo za goto- vo. Ne razmišljamo o tome osim kad nešto pođe po zlu. Tamo ih dočekuju učitelji. Kada se vrati iz škole, majka će ponekad upitati svoga sina ili kćer što je toga dana radio u školi. Najčešće njihova djeca ne mogu odgovoriti razumljivim pojedinostima. Možda se mogu prisjetiti za odrasle pomalo nevažnih detalja poput „Slušali smo radio“ ili „Danas sam sjedio pored Marine“. Život u učionici Kako razumjeti život u učionici? Jedan je dio rutina koja se vrjednuje, a drugi dio David Brierley izvanredni je profesor pri Sveučilištu Rudolfa Steinera u Oslu, državno potpomognute samostalne institucije, koju je utemeljio 1981. godine. Također je gost predavač na nekoliko europskih sveučilišta te se prije svega bavi metodologijom psihološke otpornosti (resilient methodology), kreativnošću u obrazovanju, kao i suradnjom s financijskim i poslovnim institucijama na temu razvoja životnih kompetencija. Bavi se pisanjem i autor je pet knjiga s temom metodike pojedinih nastavnih predmeta. U Hrvatskoj surađuje s waldorfskim školama u Rijeci i Zagrebu na programu kreativnog razvoja učitelja i odgajatelja. Tekst koji objavljujemo skraćena je verzija članka objavljena u časopisu Svitanje, Ljubljana, 2009. godine. Učionica je na rubu naše svijesti, no u isto vrijeme ona je kamen temeljac društva, jer predstavlja neusporedivo mjesto stabilnosti u promjenjivom društvenom kontekstu. U učionici postoji društvena prisnost koju ne nalazimo nigdje drugdje u društvu. Kao takva, učionica je mikrokozmos svijeta. Ipak, i na ovome stabilnome mjestu stalno se nešto događa ostaje nezamijećen. U našemu dijelu svijeta prosječan učenik provede oko tisuću sati u učionici svake godine. Ne računajući vrtić i više obrazovanje, šestina života provedena je u školi. Tri su glavne aktivnosti u djetinjstvu i mladosti - spavanje, igranje i sjedenje u učionici. Uz spavaću sobu (u kojoj dijete uglavnom spava), ne postoji niti jedna druga soba u kojoj dijete provodi toliko vremena kao u učionici. Od sedme godine dijete se češće druži s učiteljem ili učiteljicom nego s ocem ili čak majkom. Učionica je na rubu naše svijesti, no u isto vrijeme ona je kamen temeljac društva, jer predstavlja neusporedivo mjesto stabilnosti u promjenjivom društvenom kontekstu. U učionici postoji društvena prisnost koju ne nalazimo nigdje drugdje u društvu. Ne smijemo podcjenjivati ritualističku i ritmičku kvalitetu učionice. Kao takva, učionica je mikrokozmos svi- Iskustva dobre prakse Projektna nastava Cilj projektne nastave bio je integracija nastavanih sadržaja geografije, povijesti i informatike. Učenici su po utvrđenim etapama upoznavali Europu i Hrvatsku te vježbali samostalnost i snalažljivost, kartografsku pismenost i snalaženje u prirodi Pišu Erna Okanović, Kristina Klarić i Dijana Muškardin OŠ «Vitomir Širola Pajo», Nedešćina U osnovnoj školi «Vitomir Širola Pajo», u Nedešćini, odnosno u njezinoj područnoj školi Sveti Martin, 21. svibnja održana je projektna interdisciplinarna nastava u kojoj su sudjelovali učenici sedmog i osmog razreda. Cilj takve projektne nastave bio je integracija nastavnih sadržaja tri predmeta - geografije, povijesti i informatike, kako bi na što dinamičniji način učenici usvoji- broj 27 • Zagreb • 14. rujna 2010. jeta. Učionice su posebna mjesta. Ipak, i na ovome stabilnome mjestu stalno se nešto događa. Ne radi se samo o poučavanju i učenju - uz to, mnogobrojni dijalozi i interakcije među ljudima odigravaju se svakodnevno. No, slučajni bi promatrač teško razumio život učionice. Ona predstavlja djelić stvarnog života. Učenici uče raditi u učionici. To sobom donosi isprepleten, većinom nesvjestan, gotovo nevidljiv život. Nelogičan je, tajanstven i čaroban, jer je i ljudsko ponašanje višestrano i nedokučivo. Poučavanje je rezultat interakcije između slike svijeta koju dijete nosi u sebi i slike svijeta koju mu učitelj posreduje kroz predmet poučavanja. Izrazi su često neposredni te u fenomenološkom kontekstu osciliraju između učiteljeva promatranja socijalnih detalja i individualne reakcije učenika. U proučavanju ovoga svijeta pedagog stremi Večernje putovanje Hrvatskom i li određene geografske, povijesne i informatičke sadržaje. Suradničko učenje Projekt su vodile Kristina Klarić, učiteljica geografije, Dijana Muškardin, učiteljica povijesti i knjižničarka, i Erna Okanović, učiteljica informatike i pedagoginja škole. Nekoliko je mjeseci u skromnim uvjetima male područne škole marljivo radilo sedam učenika sedmog razreda i pet učenika osmog razreda. Učenici sedmog razreda dobili su zadatak proputovati zemljama Europe: Italijom, Njemačkom, Austrijom, Grčkom, Mađarskom, Španjolskom i Francuskom. A učenici osmog razreda proputovali su gradovima Hrvatske: Karlovcem, Daruvarom, Labinom, Ninom i Šibenikom. Učenici su po utvrđenim etapama upoznavali Europu i Hrvatsku te vježbali samostalnost i snalažljivost, kartografsku pismenost i snalaženje u prirodi. Istraživali su, koristili različite izvore znanja i vježbali usmeno izražavanje, a sve s ciljem što boljeg razumijevanja društvenih, kulturnih, političkih i gospodarskih razlika među europskim državama i hrvatskim gradovima. Nakon što su učenici dobili odredište svog putovanja - državu i grad, započelo se s istraživanjem, prikupljanjem i obradom tekstualnih, slikovnih i kartografskih podataka. Učiteljice su, u samom nastavnom procesu, prvenstveno imale ulogu voditelja - usmjeravajući učenike prema definiranom cilju, uzimajući u obzir postavke suradničkog učenja, naglašavajući izdvajanje bitnih sadržaja i povezivanje nastavnih predmeta. Autentični učenički radovi Na takav način realiziran nastavni proces i usvojen sadržaj rezultirao je autentičnim učeničkim radovima, i to u obliku PowerPoint prezentacija učenika sedmog razreda i kratkih filmova rađenih u MovieMakeru učenika osmog razreda. Nakon višemjesečnog rada, prezentacija sadržaja i učeničkih radova održana je 21. svibnja u 17 sati. Aktivnosti su započele metodičkom igrom Potragom za blagom, u kojoj su učenici pokazali svoje snalaženje u prirodi pomoću kompasa i azimuta. Na obližnjem travnatom igralištu učenici podijeljeni u dvije ekipe uz pomoć karte s uputama te kompasa i azimuta svladavali su unaprijed zadane točke s ciljem pronalaženja blaga. Na svakoj postaji svoje potrage učenici su pronašli pitanje o jednoj zagonetnoj povijesnoj osobi. Sastavljene zagonetke pod naslovom Tko sam ja? te Počelo je kišiti, ali mi krećemo u potragu za blagom broj 27 • Zagreb • 14. rujna 2010. razumijevanju neizraženog, skrivenog u izražaju ili nedostatka izražaja. Za vrijeme adolescencije ovo je složena okolina koja se mijenja. Izrazi lica, pogledi, pokreti ruku, glasnoća i brzina glasa, način hodanja - sve su to znakovi koji nam nešto govore. aktualno praksa odgojno-obrazovna UpoznajMO sebe! (2) Komunikacijski preduvjeti uvida u sebe Stalnosti i raznolikosti Svaki će vam učitelj reći da su učionice živahna mjesta. Iako sam učitelj s dugogodišnjim iskustvom, nedavno sam se iznenadio kada sam saznao od jednoga moga studenta koji provodi istraživanja, da se učitelj upušta u čak tisuću osobnih interakcija svaki dan. Jedna interakcija može biti iznimno značajna u životu nekog učenika, a da učitelj uopće nije svjestan njezine važnosti. U učionici se odvija mnogo raznolikosti, ali je prisutan i veliki broj stalnih pojava. Zato su učionice posebna mjesta, neusporediva ni sa čime u društvu. Učenici se tamo ne nalaze svojom voljom. Prema zakonu tamo moraju biti, svidjelo im se to ili ne. U tom pogledu, rijetko koja institucija ima takav status. Istodobno, poštujemo dijete ili mladež u njihovoj potrazi za slobodom. Svi znamo da su ljudi visoko osjećajna bića. Moramo im pružiti sigurno, toplo i zakriljujuće okružje. Danas je to sve važniji čimbenik u obrazovanju. Upoznati smo s posljedicama previsoke stimulacije te s činjenicom da poplava dojmova dovodi do problema. Zato unutrašnjost učionice treba biti ispunjena lijepom glazbom, lijepim bojama, lijepim slikama i crtežima kako bi se stvorilo toplo okružje, zaštićeni prostor za prijateljstvo i pažljivost te interes za drugoga, kao tampon-zona prema današnjem većinom hladnom društvu. Više ne možemo prepustiti djecu njima samima i gledati kako se kreativnost i genijalnost razvijaju same od sebe. Naše učionice trebaju biti utočište razvoja. Svijet izvana i svijet iznutra Kada promatrač proviri u mikrosvijet učionice prirodno je da pozornost usmjeri na poučavanje učenika. Ovaj dio poučavanja usmjeren je prema van i kroz njega upoznajemo svijet. Međutim, postoji unutarnja stvarnost, koja je također bitna na svakom putu prema znanju. Učionica je sastavni dio životne stvarnosti. Ključ kraljevstva učenja nalazi se u odnosu svijeta izvana i svijeta iznutra. Nikada ne smijemo podcjenjivati važnost tog unutarnjega svijeta kao poučavanja iza poučavanja. (Kraj u sljedećem broju) Europom njihovo odgonetanje bile su uvjet za daljnje kretanje. Nakon toga su učenici podijeljeni u dvije ekipe sudjelovali u kvizu znanja o europskim državama i hrvatskim gradovima. Večernje putovanje, odnosno prezentacije učeničkih radova, započelo je prezentacijom Grčke, nakon koje su se izmjenično predstavljali radovi učenika sedmog i osmog razreda. Svaki je učenik uputio pozdravnu poruku prisutnima na jeziku države koju je proputovao. Mediji u nastavi Predstavljajući svoje radove, učenici su ispričali najzanimljivije geografske i povijesne činjenice koje su saznali tijekom svojih putovanja, a korištenje informatičkih alata i znanja na iskustvenoj razini došlo je do izražaja kroz cjelokupno uobličen rad kombiniranjem različitih vrsta medija - zvuka, fotografije, glazbe, animacije i videa. Da bi što više približili određenu državu ili grad, putovanja su začinjena isprobavanjem tradicionalne hrane, a za samu završnicu projekta odgledan je film o planeti Zemlji. Putovanje je okončano u 21 sat. Vrijedne učiteljice cijelu su izvedbu projekta snimile kamerom i fotografirale te su iz dobivenog materijala napravile film u MovieMakeru, koji je predstavljen na Obiteljskom danu područne i matične škole 17. lipnja. 11 www.skolskenovine.hr Piše prim. dr. sc. Pavao Brajša psihoterapeut i komunikolog S jećam se seminara u jednoj osnovnoj školi u Sloveniji. Ravnateljica me zamolila da im pomognem srediti situaciju u zbornici. Prema njezinim riječima učiteljice i učitelji podijeljeni su u male neformalne grupe. Razgovaraju i kavu piju samo unutar njih. Molila me da ih pokušam povezati zajedno. Bilo ih je tridesetak. U prvoj pauzi između predavanja uočio sam da su opet u svojim grupicama i piju kavu uz žustro komuniciranje. Nakon pauze započeo sam otprilike ovako: „Drago mi je da ste radili u malim grupama. To je vrlo suvremen oblik edukacije i supervizije. Molim predstavnike pojedinih grupa da daju izvještaj.“ Nastao je tajac. Čudno su me gledali. Nije izašao nijedan da referira o sadržaju razgovora. Nakon mog inzistiranja ipak se razvila diskusija o njihovim razgovorima unutar grupica. Razgovarali su o drugima, a ne o sebi, iznosili su pogreške drugih, a ne svoje, prepričavali rekla-kazala informacije o drugima... Da bismo mogli upoznati sebe, prema psiholozima Pearsonu i Spitzbergu, potrebne su nam tri komunikacijske vještine - vještina samopotvrđivanja, vještina samootkrivanja i vještina aktivnog slušanja. Samopotvrđivanje je sposobnost neposrednog priopćavanja svojih osjećaja, uvjerenja i želja uz dozvolu i drugima da to čine. Pretpostavka je uvažavanje sebe, ali i drugih kao i korištenje Ja poruka u iznošenju vlastitih mišljenja, osjećaja i stavova. To mora biti suradnička komunikacija uz empatičku znatiželju za sugovornika. Jezik mora biti jasan i konkretan, izrečene tvrdnje neposredne. Sugovorniku Da bismo mogli upoznati sebe, potrebne su nam tri komunikacijske vještine - vještina samopotvrđivanja, vještina samootkrivanja i vještina aktivnog slušanja se moramo obraćati također izravno, a izgovorene rečenice i misli trebaju biti potpune. Kritiku treba prihvatiti i poticati. Moramo biti u stanju kazati ne. Od vremena do vremena treba i zašutjeti. Samootkrivanje je komunikacijska vještina uzeti sebe za predmet razgovora. Svojevoljno i namjerno iznosimo drugome informacije o sebi, a to pretpostavlja razumijevanje i prihvaćanje sebe kakvi jesmo. U prvom je planu koncept o sebi, slika o sebi i vrjednovanje sebe, razmišljanje o sebi. Dobivamo pozitivne i negativne informacije o sebi. Radi se o dubljemu informiranju o sebi. Pozitivne posljedice samootkrivanja su veće razumijevanje i prihvaćanje sebe i drugih te razvijanje dubljih i snažnijih odnosa. Pretpostavke su korištenje Ja poruka i vlastitog mišljenja, jasnog i konkretnog jezika, direktnih tvrdnji, čitavih rečenica i kompletnih misli. Prema Forgasu, samootkrivanje je osnovna pretpostavka međusobnog prilagođavanja. Pričati o sebi drugome i slušati njega kada govori pridonosi produbljenju odnosa. Sposobnost davanja informacija o sebi psihološka je potreba, pretpostavka zdravoga i kvalitetnog odnosa. Aktivno slušanje omogućuje da od drugih o sebi nešto doznamo. Najprije treba razlikovati glagole čuti i slušati. Glagol čuti označuje primanje zvučnih signala. To je prva faza slušanja, koja se sastoji iz čiste percepcije zvuka. Glagol slušati označuje primanje i interpretiranje slušnog podražaja. Tu se zvuk dekodira u značenje. Aktivnim se slušanjem premošćuje jaz između nešto čuti i nešto razumjeti. To je druga faza slušanja koja uključuje formiranje značenja slušnoga simbola. Komponente slušanja jesu pažnja, čuti, shvatiti, zapamtiti. Aktivno slušanje je slušanje s čitavom svojom ličnošću, s ciljem da se dobije uputa, upoznaju osjećaji drugoga, skupe podatci, bolje razumiju drugi, da se riješe problemi, podijele interesi, ili izrazi podržavanje drugoga. Aktivno slušanje trebamo da bismo bili bolje informirani, da među nama bude manje nerazumijevanja, veća uspješnost komunikacije. Jedino obostrano aktivno slušanje omogućuje recipročno slušanje i razvijanje dubljih međusobnih odnosa. Prema komunikologu Schulz v. Thunu, usta imamo da šaljemo poruke, otkrivamo sebe, određujemo odnose i utječemo na drugoga, a uho da primamo poruke, otkrivamo drugoga, prepoznajemo odnose i prihvaćamo utjecaje. Za takav razgovor također je važno da šaljemo jasne poruke, da se ne plašimo otkrivanja sebe, da ponudimo kvalitetan odnos i da želimo utjecati na sugovornika. Prihvaćanjem sebe kakvi jesmo i potvrdnim stavom prema sebi kakvi jesmo otvaramo pristup svojoj stvarnoj ličnosti. Otkrivanjem sebe drugima i aktivnim slušanjem drugih omogućujemo drugima, da nam pomognu raditi na sebi, što bi bez njih bilo nemoguće. U aktivnom slušanju važnu ulogu ima dobivanje povratne informacije (feedback). Pomoću nje mijenjamo poruku kako bi sugovornik bolje razumio njezino osnovno i od nas željeno značenje. Povratne informacije treba nuditi a ne nametati. Iz njih treba isključiti naše predrasude i dopustiti da možemo imati krivo. Ne smijemo moralizirati. Sugovorniku treba pomagati, a ne osuđivati ga. Treba davati i pozitivne, a ne samo negativne povratne informacije te dopustiti sugovorniku da nam ih i on daje. Ne bi se trebali stalno braniti, a niti inzistirati na protuargumentima. Kada smo nakon mog predavanja pokušali realizirati te ideje i preporuke, svi smo zajedno osjetili kako je lako i ugodnije razgovarati o drugima nego o sebi, koristiti Ti- i Oni-, a ne Ja- rečenice, govoriti nego li slušati, napadati druge ili braniti sebe nego prihvatiti činjenicu da moramo zaviriti u sebe i tu tražiti rješenja i odgovore na naše probleme. (U sljedećem broju: Moje ponašanje u razredu) 12 www.skolskenovine.hr odgojno-obrazovna aktualno praksa KURIKULUM - Tematska bibliografija S namjerom da pridonesemo stručnom usavršavanju prosvjetnih djelatnika i primjeni NOK-a, u nizu nastavaka objavljujemo bibliografiju radova o pitanjima kurikuluma Pedagogija i teorija kurikuluma (1) Priredio prof. dr. sc. Vladimir Strugar • Antić, S. (2000). Rječnik suvremenog obrazovanja: obrazovanje u trendu 21. stoljeća. Zagreb: Hrvatski pedagoško–književni zbor, str. 18, 90–93, 225–228, 228–230, 230–231, 231–232, 232–236, 236–244. Kurikulum. Ciljevi obrazovanja. Programiranje (kurikulum). Nastavni sadržaji. Modeli programa. Vrste i razine programiranja. Tehnologija programiranja. Praćenje i vrednovanje. • Baranović, B. (ur.). (2006). Nacionalni kurikulum za obvezno obrazovanje u Hrvatskoj: različite perspektive. Zagreb: Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu. Društvo znanja i nacionalni kurikulum za obvezno obrazovanje. Znanje i kurikulum. Nastavni programi iz perspektive nastavnika i učitelja (rezultati istraživanja). Nastavni programi iz perspektive učenika (rezultati istraživanja). Motivacija i školski predmeti: spolne razlike među učenicima u kontekstu teorije vrijednosti i očekivanja. Decentralizacija kurikuluma i jačanje autonomije škola: uloga ravnatelja. • Bašić, S. (2000). Koncept prikrivenog kurikuluma. Napredak (Za- greb), CXLI, 2, str. 170–179. Pojam skriveni kurikulum. Teorijski koncept i teleološka dimenzija prikrivenog kurikuluma. Razlika između odgojnih ciljeva i vrijednosti/normi koje sudjeluju u odgoju. Strukturno-procesualna dimenzija prikrivenog kurikuluma. Socijalna interakcija u nastavi. • Bežen, A., Jelavić, F., Kujundžić, N., Pletenac, V. (1991). Osnove didaktike. Zagreb: Školske novine, str. 30–38. Programiranje nastave (ciljevi, sadržaj, izvori). Subjekti nastave (učenik, nastavnik, ostali sudionici). Nastavna tehnologija (zakonitosti optimalnog komuniciranja, dinamika nastavnog procesa, nastavni sistemi, nastavne metode, oblici i postupci). Vrednovanje uspjeha. • Bloom, B. S. (1970). Taksonomija ili klasifikacija obrazovnih i od- gojnih ciljeva. Knjiga I: Kognitivno područje. Beograd: Jugoslavenski zavod za proučavanje školskih i prosvjetnih pitanja. Priroda i izrada taksonomije. Odgojno-obrazovni ciljevi i izrada nastavnih programa. Problemi klasifikacije odgojnih ciljeva i ispitni postupci, .aksonomija: znanje, shvaćanje, primjena, analiza, sinteza, evaluacija. • Bredekamp, S. (ur. ). (1996). Kako djecu odgajati: razvojno primjerena praksa u odgoju djece od rođenja do osme godine. Zagreb: Educa, str. 10–22. Kako se planira razvojno primjeren kurikulum: skrbi za sva područja djetetova razvoja (tjelesno, emocionalno, socijalno i spoznajno). Odgajateljeva zapažanja i praćenje posebnih interesa i razvojnog napretka svakog djeteta – proces uzajamnog djelovanja (pripremanje okruženja). Aktivnosti i materijali za učenje moraju bitni konkretni, stvarni i važni za život; osiguravaju šire mogućnosti razvojnih interesa i mogućnosti, osigurati raznolikost aktivnosti i materijala te vrijeme za istraživanje, osigurati djeci multikulturalna iskustva, materijalne i opremu. • Bruner, J. (2000). Kultura obrazovanja. Zagreb: Educa, str. 77–95. Složenost obrazovnih ciljeva: antinomije, individualno ostvarenje i unapređivanje kulture. Priroda i uporaba uma. Ocjenjivane načina razmišljanja. Školska kultura. • Cindrić, M., Miljković, D., Strugar, V. (2010). Didaktika i kurikulum. Zagreb: IEP-D2. I. Didaktika: značenje pojma, utemeljitelji i zadaci didaktike. Retrospektiva razvoja didaktičke misli. Didaktičke teorije. Didaktika i duge znanosti. Temeljni pojmovi didaktike. II. Teorija kurikuluma. Koncepcije i struktura kurikuluma. Sastavnice kurikulumskog plana: utvrđivanje potreba u odgoju i obrazovanju, prevođenje odgojno-obrazovnih potreba u ciljeve ili ishode učenja, odabir nastavnih sadržaja, programiranje odgojno-obrazovnih sadržaja, uvjeti za realizaciju kurikuluma, organizacija nastave (nastavne metode i nastavne strategije), vrjednovanje učeničkih postignuća i kurikuluma. Kompetencije. Obrazovni standardi. Razvoj kurikuluma i sudionici. Obrazovna politika i kurikulum. • Crisan, A. (2005). Reforma je u rukama učitelja [Razgovor s M. Flego]. Školske novine (Zagreb), 20. prosinca 2005., br. 41–42, str. 3. Pojam kurikulum. Koherentan nacionalni kurikulum. Proces planiranja promjena kurikuluma. Kurikulumski procesi i učitelji. • Domazet, M. (2006). Znanje i kurikulum. U: Nacionalni kurikulum za obvezno obrazovanje u Hrvatskoj: različite perspektive. Uredila B. Baranović. Zagreb: Institut za društvena istraživanja u Zagrebu, str. 45–86. Učenje imitacijom. Učenje didaktičkom izloženošću: usvajanje propozicionalnog znanja (analiza propozicionalnog znanja, struktura i dinamika (znanstvenog) propozicionalnog znanja). Učenje promišljanjem: razvoj intersubjektivnog dijaloga. Učenje kao rukovanje objektivnim znanjima. • Dryden, G., Vos, J. (2001). Revolucija u učenju: kako promijeniti način na koji svijet uči. Zagreb: Educa, str. 451–455. Četverodjelni kurikulum: kurikulum osobnog rasta i razvoja, kurikulum životnih sposobnosti, kurikulum učenja – kako učiti i učenja kako misliti, sadržajni kurikulum. • Giesecke, H. (1993). Uvod u pedagogiju. Zagreb: Educa, str. 89–94. Različiti koncepti kurikuluma: koje kvalifikacije čovjek treba imati. Kvalifikacije se operacionaliziraju, tj. razlažu na konkretne ciljeve učenja, kurikulum se korigira. Planirati reviziju kurikuluma. • Gudjons, H. (1994). Pedagogija: temeljna znanja. Zagreb: Educa, str. 198–199. Kurikulum: pojam, kriteriji za razvoj kurikuluma. Zadaci razvoja kurikuluma: određivanje problema, legitimno argumentiranje, strukturiranje nastavne ponude, ostvarenje, evaluacija, organizacija procesa. • Iskustva u izradi nastavnih planova i programa (curriculum) temeljena na istraživanjima zemalja članica OECD. (1983). Zagreb: Republička samoupravna interesna zajednica odgoja i usmjerenog obrazovanja u SRH. Abeceda nastavnog plana i programa. Aktivni nastavni program (nastavni program koji potiče aktivnost). Osnovne teme. Dijagnostičko vrednovanje. Ekonomija. Povratna informacija. Heurističke metode. Znanje. Priručnik za izradu nastavnih programa. Izrada školskih izvedbenih programa. Političko obrazovanje Odgoj za demokraciju „Zadatak je obrazovanja da svakom pojedincu pruži šansu da tijekom cijelog života igra aktivnu ulogu u stvaranju budućnosti društva.“ (Iz UNESCO-ova izvještaja o obrazovanju za 21. stoljeće) broj 27 • Zagreb • 14. rujna 2010. Priprema nastavne jedinice Pitanja koja valja su važna za pripremu nastavne jedinice političke tematike: • Koje područje politike obrađuje nastavna jedinica? • Koje su dominantne vrijednosti i uvjerenja? • Koji su glavni dokumenti? • Koja je teorija/razumijevanje politike prikladna? Piše Tamara Puhovski stručna suradnica na programu Edukacija o EU, Forum za slobodu odgoja. P ostoje samo dvije stvari koje možemo učiniti ako želimo promijeniti svijet. To su aktivno sudjelovanje u politici i aktivno sudjelovanje u obrazovanju. U slučaju da nismo zadovoljni makar i jednim segmentom funkcioniranja našeg društva, nužno je ne samo da budemo aktivni već da i buduće naraštaje obrazujemo da budu aktivniji, da ih obrazujemo za budućnost a ne za našu prošlost ili sadašnjost. Obrazovati odgovorne građane Međutim, politika nema dobar ugled u našem društvu, glasači u malom broju izlaze na izbore, političke teme su sve kompliciranije i znanstvenije, a u slučaju Hrvatske dodatno zakomplicirane pristupanjem EU-u. Ova situacija dovela je do pasivnosti građana i „demokratskog deficita“ - velike razlike između onih na koje se politike odnose i onih koji sudjeluju u njihovu oblikovanju i donošenju. Istovremeno, današnja uloga politike u društvu i njezin ugled doveli su i do njezina gotovo potpunog izgona iz škola. Važno je napomenuti da se nitko ne rađa kao demokratski građanin već da se za to odgaja. Prema tome, želimo li demokratične građane i samim time demokratično društvo moramo ih za to i obrazovati. Naime, demokracija treba konstantnu korektivu, snagu i poboljšanja od svojih građana. Zbog toga je osnovni cilj političkog obrazovanje u demokraciji obrazovati odgovorne građane koji imaju osnovni skup znanja i vještina kako bi mogli nezavisno i odgovorno donositi političke odluke i koji imaju motivaciju i naviku da prema njima i djeluju. To djelovanje trebalo bi biti prije svega odgovorno i regularno te sadržavati poštiva- U demokraciji potreba za političkim obrazovanjem proizlazi iz općeg prava glasa pa je i biti građanin ključna tema političkog obrazovanja u demokraciji nje temeljnih principa modernih demokracija (ljudska prava, ravnopravnost, zaštita manjina, socijalna osviještenost). Protiv manipulacije i indoktrinacije Političko obrazovanje je obrazovanje o političkom sustavu i vrijednostima društva u kojem živimo, s time da moramo biti svjesni da je glavna funkcija političkog obrazovanja da reproducira društvo, to jest političko uređenje te da ga legitimizira. Pa tako, ako živimo u demokraciji političko obrazovanje nastojat će projecirati demokraciju kao političko uređenje budućnosti. Često se naziva i civilnom (građanskom) obrazovanju, obrazovanju za demokraciju (ili o njoj) i ljudskim pravima kako bi se naglasilo da se radi o političkom obrazovanju u demokratskom društvu, ali i kako bi se izbjegle loše konotacije pojma „političko“. Kako bi političko obrazovanje omogućilo i unapređenje društva (ne samo reprodukciju) ono mora biti kritično i u svom sadržaju i u metodi, dakle ponuditi raspravu o viziji budućnosti našeg društva. Međutim, kada analiziramo neki sustav obrazovanja, ocijenjujemo količinu, a ne postojanje ili nepostojanje političke indoktrinacije, jer je uvjerenost o ispravnosti, pa čak i univerzalnosti vlastitog rješenja uvijek prisutno. Naravno postoji razlog zašto je političko obrazovanje jedno od najslabije zastupljenih i u obrazovanju nastavnika i u samoj nastavi. Prije svega, bavi se teškim i zahtjevnim temama, često graniči ili se ponekad i preklapa s političkom indoktrinacijom. Također, pojam „političko“ ima mnoge negativne konotacije te se smatra nečim lažnim, manipulatorskim, prevrtljivim i prljavim, pa nije nužno nešto što želimo u blizini naših škola. Na kraju, političko obrazovanje, zahtijeva vješte, dobro obrazovane i savjesne nastavnike, koji su u • Koji su sukobi, identiteti i grupe važni? • Koji je moj stav o ovom pitanju? • Koje stavove mediji promiču? • Što bi moji učenici mogli misliti o temi? Njihova očekivanja/interesi? • Koje su metode pogodne za podučavanje ove tematike? • Kako mogu utjecati na političke stavove učenika i koja je moja odgovornost u tome? • Kako mogu ocjenjivati po- stignuća učenika kada se radi o utjecanju na političke stavove? Hrvatskoj, zbog brze izmjene nekoliko različitih političkih režima u vrlo nepovoljnom položaju za obavljanje tog zadatka. Prava, obveze i vrijednosti Političko (građansko) obrazovanje uključuje podučavanje ne samo činjenica i koncepata već i vrednota i vrlo apstraktnih principa. U demokraciji potreba za političkim obrazovanjem proizlazi iz općeg prava glasa pa je i biti građanin/ka ključna tema političkog obrazovanja u demokraciji. Toj, glavnoj osi obrazovanja za demokraciju Arthur i Wright (2001.) pristupaju na tri načina: Podučavati o građanstvu - izlažući prava, obveze i vrijednosti koje postoje u demokratskom društvu; Podučavati za građanstvo - naglašavati ne samo privatni već i javni interes i samim time širu odgovornost koju građani imaju u svom političkom djelovanju, ali i potrebu za sudjelovanjem; Podučavati kroz građanstvo - zahtijevajući ne samo uključenost u procese kao što su glasovanje već i sudjelovanjem u različitim socijalnim grupama, osvješćujući različite interese, grupe interesa, sukobe i identitete. aktualno regija broj 27 • Zagreb • 14. rujna 2010. SRBIJA 13 www.skolskenovine.hr Promocija projekta modernizacije srednjega strukovnog obrazovanja Obrazovanje prilagoditi potrebama tržišta Ukoliko Srbija želi članstvo u EU, onda mora uskladiti svoje standarde s važećima u Europskoj Uniji u svim sferama gospodarstva i društva, kazao je ministar prosvjete Žarko Obradović i dodao da je to cilj kojem se teži, a da bi se postigao nužne su promjene u sustavu obrazovanja E uropska Unija uložit će četiri milijuna eura u modernizaciju sustava srednjega strukovnog obrazovanja u Srbiji. Na taj će se način osuvremeniti kurikulumi u 174 škole iz područja poljoprivrede i turizma, rekao je šef delegacije EU u Republici Srbiji Vincent Degert na uvodnoj konferenciji na kojoj je promoviran projekt Modernizacija sustava srednjega strukovnog obrazovanja, četvrte faze Programa reforme srednjega strukovnog obrazovanja. Više izdvajati za obrazovanje Na ljetošnjem skupu u centru Sava priopćeno je da će zahvaljujući ovom projektu devet oglednih profila iz tri područja rada, s reformiranim i moderniziranim nastavnim programima usredotočenima na praktičnu nastavu, od jeseni postati sastavni dio redovnoga školskog sustava - to su poljoprivredni tehničar, prehrambeni tehničar, veterinarski tehničar, rukovalac strojar poljoprivredne tehnike, mesar, pekar, prerađivač mlijeka, geodetski tehničar i autoelektričar. Najvažnije je model prenijeti u obrazovni sustav, kako bi cijeli sustav strukovnog obrazovanja bio prilagođen potrebama poslodavaca i tržišta. Sve škole dobit će neophodnu opremu do kraja godine, a nastavnici će ići na dodatno osposobljavanje. Ministarstvo prosvjete Republike Srbije provodi reforme u stručnom obrazovanju u kontinuitetu od 2002. godine, uz značajnu podršku EU. Do danas su realizirane tri faze reforme srednjega strukovnog obrazovanja kroz pro- jekte Cards1 i Cards2 te projekt premošćivanja, u kojem je nabavljena računalna i specijalizirana oprema za strukovne škole. Ovim su projektima omogućene zakonske promjene u strukovnom obrazovanju i obrazovanju odraslih, stvaranju novih institucija, ali i modernizacija programa obrazovanja i uvođenja 61 novog oglednog obrazovnog profila u 12 područja rada. Resorni ministar Žarko Obradović ponovio je da su svi svjesni činjenice kako su promjene nužne, jer ne odgovaraju potpuno zahtjevima tržišta ni europskih standarda. - Po izdvajanjima za obrazova- u svim sferama gospodarstva i društva. EU izdvojila desetke milijuna eura Od eksperimenta do prakse Prema riječima Vincenta Degerta, šefa delegacije EU u Srbiji, za sedam godina koliko EU surađuje s Ministarstvom prosvjete u obrazovanje su uloženi deseci milijuna eura, a samo u srednje stručno obrazovanje 25 milijuna eura. - Za to vrijeme prošli smo kroz tri faze, prva je trajala dvije i pol godine i u pet obrazovnih područja uloženo je 13 milijuna eura, razvijena je strategija srednjega strukovnog obrazovanja 2006., ažurirani su nastavni planovi i programi u 50 škola, 1000 nastavnika je stručno osposobljeno, a 49 škola poboljšalo je infrastrukturu. U drugoj fazi, u tri obrazovna područja, investirano je tri milijuna eura, također je 1000 nastavnika stručno osposobljeno, a za 200 nastavnika organizirano je 28 studijskih posjeta, dok je 98 škola opremljeno računalima. U trećoj fazi testirani su ogledni profili i kurikulumi - kazao je Degert. nje Srbija je ispod potrebne razine - oko 3,5 posto bruto društvenog proizvoda, naspram 6 posto koliko preporučuje UNESCO - kazao je Obradović i dodao da ukoliko Srbija želi članstvo u EU mora uskladiti svoje standarde s važećim u Europskoj Uniji CRNA GORA Prema riječima Tinde Kovač Cerović, državne tajnice u Ministarstvu prosvjete, u svakoj razvojnoj politici treba uvažiti i istaknuti trenutak kad eksperiment prelazi u stvarni život. Smatra da je kontekst u kojem se modernizira sustav srednjega strukovnog obrazovanja u Srbiji vrlo povoljan te moraju iskoristiti sav potencijal. - Pred nama je četvrta faza reforme srednjega strukovnog obrazovanja. Projekt modernizacije sustava realizira se kroz nekoliko ključnih područja, a pitanje kvalitete vrlo je važan element - ocijenila je državna tajnica Kovač Cerović te naglasila da će se intezivni rad na razvoju obrazovaja u Srbiji, koji je započet sredinom 2008., nastaviti s ciljem razvijanja prioriteta, odnosno povećanja dostupnosti, pravednosti i kvalitete obrazovanja. Prosvjetne vlasti bave se i pitanjima unapređenja i razvoja ključnih kompetencija kod učenika i mladih te modelima ostvarivanja ciljeva koje je EU trasirala do 2020. Prema riječima državne tajnice, Srbija je još daleko. - Iznimno je važno da se umrežimo, da se naše institucije, škole i nastavnici povežu s europskima, da potičemo mobilnost nastavnika, učenika i studenata zato što se na taj način gradi europski identitet i međusobna suradnja. Značajno je i stručno osposobljavanje i usavršavanje procijenila je Kovač Cerović. Provedba projekta nastavit će se i u školskoj godini 2011./2012., a planovi se odnose na ogledne profile iz područja turizma i ugostiteljstva te su zasnovani na Strategiji razvoja turizma u Republici Srbiji i procjenama zapošljavanja do 2015. godine. Prema Prosvetnom pregledu Ivica Buljan Školstvo Besplatni udžbenici za siromašne M inistarstvo prosvjete i znanosti i Ministarstvo rada i socijalne skrbi Crne Gore i u ovoj su godini nastavili započetu aktivnost osiguranja besplatnih udžbenika korisnicima prava za materijalno neosigurane obitelji (13.528 korisnika), djeci bez roditeljske skrbi koja se nalaze u obiteljskom smještaju (344 korisnika) i djeci poginulih branitelja (12 korisnika). Besplatni udžbenici bit će osigurani korisnicima koji su vratili besplatne udžbenike za školsku godinu 2009./2010., na što su se obvezali prilikom prošlogodišnje raspodjele. Učenici koji pohađaju prvi, drugi i treći razred osnovne škole dobit će nove komplete udžbenika preko školskih biblioteka, zato što su udžbenici radnoga karaktera. Učenici od četvrtog do devetog razreda osnovne škole dobit će, pak, besplatne udžbenike preko školskih biblioteka ako su vratili udžbenike zadužene za školsku godinu 2009./2010., kao i učenici koji pohađaju gimnazije. Da bi ostvarili navedeno pravo, potrebno je školskoj biblioteci dostaviti potvrdu nadležnog centra za socijalni rad o ostvarivanju socijalno-zaštitnog prava. Raspodjela udžbenika trajala je od 1. do 10. rujna. Učenici srednjih stručnih škola koji su pravo na novčanu pomoć za kupnju udžbenika ostvarili u prošloj školskoj godini nadležnom centru za socijalni rad trebaju dostaviti potvrdu da su udžbenike vratili školskoj biblioteci, nakon čega će dobiti besplatne udžbenike za ovu školsku godinu ili sredstva u iznosu od 50 eura preko nadležnog centra za socijalni rad, ukoliko nema osigurane udžbenike u školi. Učenici romske nacionalnosti koji će ove školske godine pohađati prvi razred osnovne škole dobit će preko školskih biblioteka besplatne komplete udžbenika i školskog pribora, za što su sredstva osigurana posredstvom Ministarstva za ljudska i manjinska prava. Djeca s teškoćama u razvoju koja su uključena u redovan odgojno-obrazovni proces također imaju pravo na besplatne udžbenike preko školskih biblioteka. Prema MPNCG-u I. Buljan aktualno svijet 14 www.skolskenovine.hr UNESCO broj 27 • Zagreb • 14. rujna 2010. Globalno izvješće o projektu Obrazovanje za sve do 2015. Razvoj bez obrazovanja nije moguć Pružanje potpore je zakazalo na svim razinama, unatoč tome što je to vitalna komponenta projekta Obrazovanje za sve do 2015. godine U lrika Peppler Barry je voditeljica tima zaduženog za izradu Globalnog izvještaja o praćenju UNESCO-ova projekta Obrazovanje za sve (EFA) do 2015. godine. Ona je također zamjenica izvršnog tajnika UNESCO-ova foruma. Francuski sindikat učitelja FSU-SNUipp sastao se s njom u Parizu kako bi raspravljali o mogućnostima i izazovima na putu prema ostvarenju ciljeva ovoga opsežnoga projekta. Prije točno deset godina usvojeni su ciljevi UNESCO-ova projekta Obrazovanje za sve. Koliko smo daleko dogurali na tome putu? Otkad je projekt pokrenut dogodio se neporeciv napredak u velikom broju zemalja i na mnogim različitim područjima, ali još smo daleko od našeg ci- lja. Znamo da u trenutačnom obliku šest ciljeva ovoga projekta neće biti ostvareno do 2015. godine. Pothranjeno je i dalje 175 milijuna djece svake godine. Također, opismenjavanje odraslih uvelike je zanemareno. Ako nastavimo istim tempom kojim sada napredujemo, i dalje će biti 56 milijuna djece školske dobi koja ne pohađaju školu i u 2015. godini. U subsaharskoj Africi gotovo je 12 milijuna djevojaka koje možda nikada neće ići u školu. Povrh toga, nedostatak stručno osposobljenih nastavnika znači da čak i ako uspijemo svu tu djecu upisati u školu ona možda neće dobiti adekvatno osnovno obrazovanje. Na primjer, prema analizi ankete koju smo proveli u 21 državi subsaharske Afrike, vjerojatnost mladih koji će ostati nepismeni i nakon peto- godišnjeg pohađanja škole penje se na čak 40 posto. S takvim rezultatima, rekla bih da budućnost neizvjesna. Kako objašnjavate tu situaciju? Pružanje potpore je zakazalo na svim razinama, unatoč tome što je to vitalna komponenta projekta Obrazovanje za sve. Brojne države, uključujući i one u skupini G8, industrijski najrazvijenije i gospodarski najmoćnije svjetske zemlje - SAD, Kanada, Njemačka, Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska, Italija, Japan i Rusija - ne iznose pošteno svoj udio tereta. Financijsku potporu koja se trenutačno pruža morate pomnožiti sa šest kako biste dobili iznos dovoljan za financiranje deficita, odnosno 1,6 milijardi dolara. Drugi je problem taj što financijska pomoć ne stiže uvijek do onih kojima je najpotrebnija. Mnoge zemlje opterećene unutarnjim sukobima ne primaju dovoljnu financijsku pomoć za obnovu. Istina je da međunarodna pomoć ne može zamijeniti efikasnu nacionalnu politiku, ali može pridonijeti uklanjanju određenih prepreka za pristup obrazovanju, uzrokovanih siromaštvom ili spolnom diskriminacijom, koje često pogađaju najranjivije skupine u društvu. Koje su glavne prepreke za univerzalni pristup obrazovanju? Siromaštvo je prvi razlog. Čak 1,4 milijarde ljudi živi s manje od 1,25 dolara na dan. U mnogim kućanstvima u zemljama Trećega svijeta troškovi obrazovanja izravno konkuriraju ostalim troškovima, kao što su hrana i zdravstvo. Činjenica da mnogi roditelji nisu u mogućnosti iz kućnog proračuna izdvojiti za troškove školovanja jedan je od glavnih razloga zašto njihova djeca ne pohađaju školu. Oko 166 milijuna djece u dobi između pet i 14 godina moraju raditi “Ekonomska i gospodarska kriza stvaraju veliki pritisak na nacionalni proračun, pa je stoga i financiranje obrazovanja sve ranjivije na golemo rezanja troškova. Ili ćemo se i dalje praviti da ništa ne može poništiti napredak postignut u zadnjih deset godina, ili ćemo iskoristiti ovu krizu za izgradnju održivijeg sustava“ Nije moguće ostvariti razvoj bez obrazovanja i obratno“ E INTERNET kako bi podebljali obiteljske prihode. Još je jedan faktor i mjesto stanovanja. Djeca koja žive u barakama, ruralnim područjima ili područjima opterećenima sukobima isključeni su iz obrazovnog sustava. Također, djeca s teškoćama u razvoju i oboljela od HIV-a odnosno AIDS-a imaju ograničene mogućnosti za školovanje. Tvrdite da je napredak unatoč svemu postignut. Kako biste to opisali? Veliki su koraci načinjeni u području osnovnog obrazovanja. Broj djece koja ne pohađaju školu pao je za 33 milijuna od 1999. godine. Južna i zapadna Azija prepolovile su broj djece osnovnoškolske dobi koja nisu u obrazovnom sustavu. Takva pozitivna kretanja donijela su napredak i u području ravnopravnosti spolova. Broj djevojčica koje ne pohađaju školu stalno pada, a opismenjenost odraslih žena raste brže nego kod muškaraca. Ovaj je napredak omogućio i izgradnju novih škola, više stručno osposobljenih nastavnika, ukidanje školarina kao i besplatne školske uniforme, knjige i pisaći pribor. Što bi trebao biti sljedeći prioritet? Mi smo na raskrižju sudbine. Ekonomska i gospodarska kriza stvaraju veliki pritisak kako na nacionalni tako i na proračun svakoga kućanstva, pa je stoga i financiranje obrazovanja sve ranjivije na golemo rezanje troškova. Ili ćemo se i dalje praviti da ništa ne može poništiti napredak postignut u zadnjih deset godina, ili ćemo iskoristiti tu krizu za izgradnju održivijeg sustava. Nije moguće ostvariti razvoj bez obrazovanja i obratno. Moramo djelovati brzo. Inovativni mehanizmi financiranja moraju biti pokriće za tekuće deficite. Na kraju, moramo izgraditi sustav inkluzivnog obrazovanja i to je odgovornost cijele zajednice. Prema Worlds of Education Priredila Ivana Čavlović Projekt Europske komisije Scientix - nova stranica o znanstvenom obrazovanju uropska komisija pokrenula je Scientix (www.scientix.eu), novi internetski portal namijenjen nastavnicima, istraživačima, donositeljima odluka, roditeljima i svim zainteresiranima za znanstveno obrazovanje. Scientix omogućava pristup nastavnim materijalima, rezultatima istraživanja i političkim dokumentima iz projekata znanstvenog obrazovanja koje financiraju Europska unija i razne nacionalne inicijative. Nova će platforma omogućiti redovitu razmjenu vijesti, specifičnih znanja i vještina kao i primjera dobre prakse u po- dručju znanstvenog obrazovanja. Máire Geoghegan-Quinn, europska povjerenica za istraživanje, inovacije i znanost, tom je prilikom rekla: “Scientix će omogućiti svakom nastavniku i učeniku da iskoriste najbolje nastavne materijale razvijene na europskoj i nacionalnim razinama. On će inspirirati mlade da se bave znanošću i maksimalizirati svaki euro koji Europa utroši na obrazovanje, a ujedno će biti mjesto za sve zainteresirane za znanost i obrazovanje da razmijene mišljenja i informacije.” Filozofija Scientixa može se sažeti u sljedećim ključnim riječima: traži, nađi i bavi se (search, find and engage). Informacije i usluge koje Scientix pruža pokrivaju nekoliko dimenzija obrazovanja i privući će nastavnike, istraživače, donositelje odluka, roditelje i mlade. Kad su u pitanju nastavnici, Scientix je na jednom mjestu skupio nastavne materijale iz nekoliko stotina europskih projekata koji su im sada dostupni putem interneta. Novi će portal biti dostupan na šest jezika: engleskom, francuskom, njemačkom, španjolskom, talijanskom i poljskom. Pružat će također glavne nalaze projekata koje je Unija financirala pod okriljem Šestog i Sedmog okvirnog programa za istraživanje i tehnološki razvoj, Programa cjeloživotnog učenja i različitih nacionalnih inicijativa. Scientix nije samo internetska stranica. U sljedeće tri godine bit će organizirano nekoliko radionica, a glavni će događaj biti Scientixova konferencija u svibnju 2011. godine, koja će promovirati povezivanje među obrazovnim i znanstvenim mrežama. Prema CEPPEI I. Č. tema broja aktualno Tema broja: Tjedan cjeloživotnog učenja broj 27 • Zagreb • 14. rujna 2010. 15 www.skolskenovine.hr Obrazovanjem protiv socijalne isključenosti Obilježavanjem Međunarodnog dana pismenosti, koji se u svijetu od 1966. obilježavana 8. rujna, u Hrvatskoj je obilježen i Tjedan cjeloživotnog učenja pod sloganom „Uključimo s(v)e!“, budući da se poklopio s Europskom godinom borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti. Naime, razvojem društva temeljena na znanju pojavljuje se opasnost da će se mnoštvo osoba marginalizirati zbog niske razine obrazovanja. Pojavit će se još veći P od sloganom „Uključimo s(v)e!“ u četvrto obilježavanje Tjedna cjeloživotnog učenja u Hrvatskoj uključilo se više od 300 institucija s oko 150 prijavljenih programa kojima su motivirali građane da se, bez obzira na dob, uključe u sustav cjeloživotnog obrazovanja i tako poboljšaju svoje osobne kompetencije i zapošljivost na suvremenom tržištu rada. Istraživanja pokazuju da se prošle godine u projekte cjeloživotnog obrazovanja u Hrvatskoj uključilo 2,3 posto odraslog stanovništva od 25 do 64 godine. Ti podaci ne zadovoljavaju, a gotovo je zabri- jaz između onih koji posjeduju znanja, vještine i kompetencije za omogućavanje osobnog razvoja i povećanja zapošljivosti te onih koji nemaju priliku za stjecanje istih. Naročito se to odnosi na osobe s intelektualnim teškoćama, kojih se još u pravilu odričemo te ih linijom manjeg otpora zatvaramo pod staklena zvona, misleći da im radimo uslugu. A zapravo im činimo suprotno, ne pripremajući ih za život i svakidašnjicu Pripremili Branko Nađ i Ivica Buljan njavajući podataka da 50 posto zaposlenih kod nas nema završenu četverogodišnju srednju školu. Zbog toga se nizom mjera pokušava podići pismenost, kao i cjelokupno obrazovanje. Za Ivana Šutala, privremenog ravnatelja Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih, pismenost ne podrazumijevao samo baratanje slovima. - Pismenost mora biti definirana kulturom osobnog življenja, trajne spremnosti čovjeka da odgovori na sve potrebe suvremenog društva. Pismenost je stoga trajno i cjeloživotno učenje. Pismen čovjek je svjestan svoje društvene i osobne odgovornosti, spreman trajno darivati sebe za opće dobro. Ministar znanosti, obrazovanja i športa Radovan Fuchs također je govorio o važnosti cjeloživotnog učenja, jer formalno obrazovanje više ne smije završavati preuzimanje srednjoškolske svjedodžbe ili visokoškolske diplome. Komentirajući podatak iz 2001. godine, prema koje je u Hrvatskoj bilo 1,8 posto nepismenih, Fuchs je kazao da se stanje popravlja, ali i da se u tome ne razlikujemo od većine ostalih europskih zemalja. Damir Kuštrak, predsjednik Vijeća za obrazovanje odraslih napomenuo je da u formalnom sektoru cjeloživotno obrazovanje provodi čak 416 raznih ustanova, s gotovo pet tisuća programa, šest tisuća nastavnika i više od 18 tisuća polaznika. Međutim, ne postoji točan ukupan broj ljudi koji se cjeloživotno obrazuje, zato što se veliki dio obrazuje na način koji nije registriran niti nije certificiran. - Pravo pitanje glasi koliko ljudi uopće želi sudjelovati u cjeloživotnom učenju. Moramo znati da čak 60 posto odraslih sami plaćaju svoje obrazovanje. Iz državnog proračuna u tu tema broja aktualno 16 www.skolskenovine.hr se svrhu troši 84 milijuna kuna, međutim pola tog iznosa ostaje unutar javnog sektora, jer služi za obrazovanje zaposlenih upravo u javnom sektoru. Dakle, samo 42 milijuna kuna ide za cjeloživotno učenje ljudi izvan javnog sektora. A toliko iznosi prosječan gubitak na jednom brodu koji se proizvede u Hrvatskoj, upozorio je Kuštrak. Smatra da puko senzibiliziranje javnosti i institucija o važnosti opismenjavanja i cjeloživotnog učenja neće biti dovoljno da se stvari konkretno pokrenu u pravom smjeru. Bit će potrebno napraviti konkretne poteze da se postojeća socijalna isključenost, uzrokovana slabim obrazovanjem i siromaštvom, eliminira, broj 27 • Zagreb • 14. rujna 2010. a protiv toga se možemo boriti samo masovnim opismenjavanje sukladno potrebama 21. stoljeća. Školovanje invalida pod staklenim zvonom Na samom otvaranju Tjedna održane su i dvije stručne panel-rasprave, o važnosti ključnih kompetencija za gospodarski razvitak i zadovoljavanje potreba tržišta rada te uključivanju osoba s intelektualnim teškoćama u inkluzivni sustav obrazovanja, a potom i svakodnevni život. Mirjana Janković iz Udruge za promicanje inkluzije izrazila je žaljenje što su te dvije panelke ponovno fizički odvojene te se održavaju istodobno. Smatra da S obilježavanja Međunarodnog dana pismenosti u Zagrebu Prošle je godine samo 2,3 posto odraslih Hrvata sudjelovalo u nekom obliku cjeloživotnog obrazovanja, dok 73 posto odraslih uopće ne pokazuje ambicije za bilo kakvo učenje nakon svjedodžbe ili diplome. Posebno je teško napraviti prognozu o tome koja će zanimanja, znanja i vještine biti potrebne u budućnosti, jer nemamo ni srednjoročnih ni dugoročnih planova razvoja gospodarstva se i ovime osobe s teškoćama odvaja i tretira posebno, a upravo bi korisno bilo da spoznaje i stavove udruga koje se bave ovom problematikom i iskustva samih osoba s intelektualnim teškoćama čuju poslodavci te ljudi iz MZOŠ-a. Ljiljana Igrić iz udruge IDEM napomenula je da su sva djeca sposobna za odgoj i obrazovanje, bez obzira na to kako se prevladaju prepreke učenju i razvoju, što se vrlo lako zaboravlja ili prešućuje. U tradicionalnom pristupu poučavanju djece s teškoćama njihova medicinska dijagnoza odnosno oštećenje određivala je poučavanje. Glavnu prepreku u odgoju i obrazovanju takve djece Ljiljana Igrić, Hrvatska udruga za pomoć djeci s posebnim potrebama Senada Halilčević, Udruga za samozastupanje Edukacijskim uključivanjem do socijalnog uključivanja Protekla tri desetljeća integracija se u Hrvatskoj više načelno prihvaćala nego što je zaživjela u praksi odgoja i obrazovanja. Činjenice raznih istraživanja pokazuju da su djeca i mladi s posebnim potrebama često neprihvaćeni, jer podcjenjuju njihove sposobnosti, sažalijeva ih se, pa budu čak i prezaštićeni, društvo ih se srami, a ponekad i negira njihove posebne potrebe. Srećom, zadnjih desetak intenzivirale su se promjene u edukaciji djece s teškoćama. Međunarodna se zajednica na temelju poštivanja ljudskih prava i jednakosti opredijelila za stvaranje inkluzivnog društva odnosno “Društva za sve“. Stoga izazov suvremenog odgoja i obrazovanja predstavlja prvenstveno osigurati uključivanje djece s teškoćama u redovni sustav odgoja i obrazovanja. Edukacijskim uključivanjem sustav prepoznaje i pozitivno vrednuje različitosti, vraća u zajednicu one koji su bili isklju- čeni i segregirani, jer su, zbog intelektualnih teškoća, smatrani različitima. Inkluzija je osnovna filozofija UNESCO-ovih programa i vodeći princip u razvoju Edukacije za sve. Zbog toga je važno razlikovati integraciju i inkluziju. Kod puke integracije, dijete s intelektualnim teškoćama zapravo je gost u razredu, ponekad ga druga djeca smatraju i uljezom, kao da ima tek dozvolu biti u redovnom razredu, bez punih prava. Kod provođenja inkluzivne edukacije djeca s posebnim potrebama članovi su iste grupe, surađuju i komuniciraju, pomažu jedni drugima, a u razredu postaje prihvaćena i objašnjena činjenica da neka djeca imaju neke potrebe drugačije od većine i žele druge stvari. Sva djeca imaju osjećaj pripadnosti, a povremena potreba tog djeteta za radom izvan razreda smatra se prirodnom i ne interferira s osjećajem pripadnosti grupi. Jasno je da puka promjena zakonodavstva ne može dovesti do inkluzije u hrvatskim školama. Potrebno je puno više, promjena se mora dogoditi u srci- ma i stavovima. Kao i promjene u pristupu procjeni, metodama poučavanja i vođenju razreda, uključujući i prilagodbu okoline. Moraju se redefinirati uloge učitelja, posebnih ustanova, omogućiti stručnu podrška učiteljima i promjena njihove edukacije te zapravo omogućiti cjeloživotno učenje učitelja, ravnatelja i stručnih suradnika s ciljem razvoja inkluzivne škole. Udruga IDEM razvila je poseban model školovanja djece s intelektualnim teškoćama, od edukacije učitelja za prihvaćanje učenika s posebnim potrebama, do uvođenja podrške kroz mobilne stručne timove za škole, te asistente u nastavi, koji su neposredna podrška učenicima s teškoćama u razredu. Igrić je citirala jednog od najrespektabilnijih istraživača inkluzivne edukacije Rogera Sleeja, koji je još 2006. poručio: „Argumenti etike, ljudskih prava i socijalne pravde za inkluzivnu edukaciju tako su snažni da pobijaju argumente zasnovane na pedagogiji ili empirijskim studijama uspješnosti, definirane obrazovnim i socijalnim kriterijima.“ predstavlja okolina ako je nestimulativna, ako učitelj ne razumije proces učenja, uz neprikladan sadržaj, pristup učenju i materijal za učenje. Stogodišnja praksa odgoja i obrazovanja za djecu s razvojnim teškoćama u posebnim ustanovama pokazala je više nedostataka nego prednosti. Odvojeni tijekom školovanja ostali Trebaju nam prilagođeni i lako razumljivi udžbenici Samozastupanje znači govoriti u svoje ime i donositi odluke o vlastitom životu. Želimo se sami boriti za svoja prava i govoriti u svoje ime. Želimo da se naš glas čuje. Ljudi s intelektualnim teškoćama imaju se pravo samozastupati baš kao i svi drugi građani. Na našim redovnim sastancima tri puta tjedno razgovaramo o raznim stvarima, među kojima i o Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom. Konvencija treba osigurati osobama s invaliditetom jednaka prava i slobode koja imaju svi ljudi. U Hrvatskoj, nažalost, jako malo djece s intelektualnim teškoćama ide u redovne škole. Većina te djece ide u specijalne škole, gdje su odvojena od djece bez teškoća. Na taj su način isključena iz društva, zanimanja za koje se ljudi s intelektualnim teškoćama školuju često su zastarjela. Konvencija kaže da osobe s invaliditetom imaju jednako pravo na cjeloživotno obrazovanje kao i svi ostali ljudi. No, ni pri tome ne postoji podrška, programi ili prilagođeni materijali kako bi se to ostvarivalo. Kod nas se zanemaruje pravo osobe s invaliditetom da mogu dobiti podršku u školi, prvenstveno kroz asistente u nastavi. Udžbenici trebaju biti prilagođeni za djecu s intelektualnim teškoćama. A nisu! Naša je udruga dosad prilagodila, odnosno na lako razumljiv način „preradila“ Ustav Republike Hrvatske i tekst Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, i zasigurno možemo pomoći nadležnim institucija, ponajprije resornom ministarstvu obrazovanja da konačno izradi takve prilagođene, lako razumljive udžbenike za školarce s intelektualnim teškoćama. tema broja aktualno broj 27 • Zagreb • 14. rujna 2010. 17 www.skolskenovine.hr Damir Kuštrak, predsjednik Vijeća za obrazovanje odraslih: Čak 60 posto odraslih sami plaćaju svoje obrazovanje. Iz državnog proračuna u tu se svrhu troši 84 milijuna kuna, međutim pola tog iznosa ostaje unutar javnog sektora, jer služi za obrazovanje zaposlenih upravo u javnom sektoru. Dakle, samo 42 milijuna kuna ide za cjeloživotno učenje ljudi izvan javnog sektora. A toliko iznosi prosječan gubitak na jednom brodu koji se proizvede u Hrvatskoj! socijalna isključenost, bavi se i Inclusion Europe, krovna europska organizacija osoba s intelek- su na margini društva cijeli život i često pripadaju siromašnom dijelu stanovništva, uslijed nižeg obrazovanja i nezaposlenosti. Naposljetku, školovani u takvim „posebnim ustanovama“, pod staklenim zvonom, te osobe nisu osposobljene za samostalan život pa niti mogu dati veći doprinos svojoj zajednici. Članak 24. Konvencije o pravima osoba s invaliditetom govori da osobe s invaliditetom imaju jednako pravo na obrazovanje kao i svi ljudi. Pravom na obrazovanje, kojim bi se eliminirala Dijana Vican, državna tajnica u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa procesu odgoja i obrazovanja, kako one koji su neposredno uključeni tako i one koji posredno žele participirati. O poduzetništvu kao i drugim područjima ne možemo govoriti samo u sklopu sustavnog i formalnog odgoja i obrazovanja, nego ga valja razmatrati kroz neformalno i informalno učenje i obrazovanje. Država napreduje onda kada se smanjuju razlike između znanja i neznanja. Drugim riječima, znači da bi država trebala mjeriti i ono što čovjek uči izvan formalnog obrazovnog sustava i sve što u tom obliku stječe kao znanje, bilo da se to radi na poslu ili u slobodno vrijeme. Također, treba naglasiti da se poduzetništvo ne odnosi samo na privatni sektor, nego se tu radi i o javnom sektoru, lokalnom, regionalnom, nacionalnom i internacionalnom. Nažalost, u Hrvatskoj manji dio razmišlja i na način da poduzetništvo ima konotaciju stjecanja bogatstva očešavanjem o zakon, da je to vezano uz korupciju, da se isključivo radi o privatnom sektoru, da poduzetnička kompetencija nema veze ni u kojoj drugoj djelatnosti. Vlada mišljenje da poduzetnik može biti onaj koji je nešto naslijedio i onaj tko ima dobru vezu u vladi vlada traži da omoguće inkluzivno obrazovanje svoj djeci, bez obzira na teškoće. U tom se dokumentu od europskih vlada traži da svoj djeci i mladima, uključujući i one s invaliditetom, osiguraju realizaciju prava na obrazovanja, i to putem pozitivnih zakonskih propisa, financiranja, izgradnje i organiziranja svih potrebnih sredstava. Svaka škola po zakonu ima obavezu obrazovati svu djecu bez obzira na teškoće. Jasno je ipak da su za to potrebni specifični programi, pomoć i znanje za obrazovanje djece i mladih s intelektualnim teškoćama. Zbog toga se nerijetko događa da škole i ravnatelji škola idu linijom manjeg otpora te dogovore premještanje djece Marijana Janković, Udruga za promicanje inkluzije Smanjivati razlike Strategija učenja za poduzetništvo izrasla je na znanstvenim i stručnim istraživanjima te je odrađena u timskom radu. U Strategiji se radi o načinu povezivanja cjelokupnoga životnog učenja i poduzetništva. Kako bismo bolje razumjeli, moramo sami sebi objasniti što je to poduzetništvo. Kod nas se o tome što je poduzetnik jako malo razmišlja i obično se radi o stereotipima poput onih da se radi o ekonomistu, bankaru, lijepo odjevenom čovjeku... Druga je konotacija da se tu radi o ekonomskom području koja se množi u različite menadžmente i druge podgrane. Ono što je Strategija napravila jest da je poduzetništvo stavila u najširi kontekst, služeći se osnovnom konstatacijom da je svako društvo išlo naprijed kada su gospodarstvo, odgoj i obrazovanje bili povezani. Dakle, svaki napredak jedne države ovisi prvenstveno o povezanosti gospodarstva i odgoja i obrazovanja. Stoga se kroz Strategiju učenja za poduzetništvo naglašava da je poduzetništvo i društvena, odgojna i obrazovna vrijednost. To je i cilj, što znači da obavezuje sve druge u društvu. Također, to je i odgojno-obrazovni cilj, čime se obavezuje sve čimbenike u tualnim teškoćama i njihovih roditelja. Inclusion Europe izradio je dokument kojim od europskih Zapošljavanje osoba s intelektualnim teškoćama ili negdje u visokim krugovima te da to nema nikakve veze s odgojem i obrazovanjem. Izgradnja društva znanja započela je osamdesetih godina. Tada se naglašavalo da je cjeloživotno učenje permanentna potreba. Taj su sustav najbolje razradili Šveđani, koji su razvijali učenje kroz rad i na radu kako bi povezali vrijednost učenja s obzirom na promjene. Kada se kaže društvo znanja, to nije politička floskula, nego isticanje znanja učenja i smanjivanje razlika, jer tamo gdje se smanjuju razlike stvaramo uvjete da zemlja napreduje. Svako se društvo razvija smanjivanjem razlika u pogledu obrazovanja i materijalnog bogatstva. Nacionalni okvirni kurikulum definira nacionalni konsenzus u pogledu prioriteta u obrazovnom procesu, a jedan je od njih obrazovanje za poduzetništvo od najranije životne dobi. Udruga provodi program zapošljavanje uz podršku (ZUP) - plaćeni rad osoba s intelektualnim teškoćama u redovnoj radnoj sredini. Cilj nije pronaći za rad spremnu osobu, već pronaći i prilagoditi smislene poslove u zajednici te osigurati individualno primjereno obučavanje i podršku na radnom mjestu. Zašto? Osobe s intelektualnim teškoćama spremne su i sposobne obavljati određene zadatke u redovnoj radnoj sredini. Mnogim osobama s intelektualnim teškoćama koje su sposobne ispuniti zahtjeve određenoga radnog mjesta potrebna je podrška u situacijama indirektno povezanima s poslom. Osobe s intelektualnim teškoćama najbolje uče u prirodnim situacijama na konkretnom radnom mjestu. Postoji velik izbor dostupnih poslova, samo je potrebna volja poslodavca. Osoba s teškoćama tako se omogućava socijalna integracija, a imaju i mogućnost učenja i razvoja novih vještina. Podršku im pruža radni asistent - stručno educirana i osposobljena osoba koja educira korisnika za rad, pruža mu izravnu podršku na radnom mjestu pri učenju, uvježbavanju i izvođenju radnih zadataka, ali i pri socijalnoj integraciji. Podrška je fleksibilna i prilagođava se potrebama konkretne osobe. Podrška je po potrebi i kontinuirana kako bi osoba zadržala posao i napredovala u učenju novih vještina. Naša iskustva pokazuju da su plaće ili naknade na taj način zaposlenih osoba s teškoćama veće nego u zaštićenim uvjetima rada te se bolje integriraju i razvijaju socijalnu mreža odnosa. Najvažnije, osobe s intelektualnim teškoćama u redovnim radnim uvjetima i na konkretnim zadacima pokazuju osobine i sposobnosti koje nisu imale priliku pokazati u segregiranim uvjetima. A to sve rezultira pozitivnim promjenama u kvaliteti života osobe s intelektualnim teškoćama. aktualno tema broja 18 www.skolskenovine.hr „Redovne škole usmjerene inkluziji najučinkovitiji su način borbe protiv diskriminacijskih stavova, one stvaraju otvorene zajednice i grade inkluzivno društvo koje ostvaruje edukaciju za sve!“ (zaključak UNESCOove konferencije u Salamanci, 1994.) s poteškoćama u druge škole, ili još gore u “specijalne” škole. - Pravo na obrazovanje jedan broj 27 • Zagreb • 14. rujna 2010. je od najvažnijih uvjeta za postizanje istinske uključenosti i ravnopravnosti osoba s intelektualnim teškoćama u društvo u kojem žive. Bez obrazovanja, i dalje ćemo ovisiti samo o drugim ljudima, a ne želimo tako živjeti, upozorila je na jednoj od rasprava Senada Halilčević, iz Udruge za samozastupanje, prve i jedine hrvatske udruge koju su osnovale i koju vode upravo osobe s intelektualnim teškoćama. Većina bez ambicija za cjeloživotno učenje Odgovarajući na pitanja novinara nakon svečanog otvaranja Tjedna cjeloživotnog učenja, ministar obrazovanja Fuchs pojasnio je modificiran model „Primorčeve obavezne srednje škole”. Kazao je da je namjera MZOŠ-a zadržati djecu u školi do 16. godine, odnosno protegnuti obavezno opće obrazovanje na deset godina, točnije i na prve dvije godine srednje škole. To je standard koji vrijedi u svim zemljama Europske unije i tome se teži, govori Fuchs. Nakon toga, jasno je da će postati veća uloga i cjeloživotnog učenja, koje se, vidjeli smo, mora proširiti na sve segmente društva, poglavito na osobe s intelektualnim teškoćama, odnosno posebnim potrebama. Tek će onda zaživjeti slogan ovogodišnjeg Tjedna cjeloživotnog učenja “Uključimo s(v)e!”. Podatak da je prema Eurostatovu istraživanju Laboru force survey u 2009. godini u Hrvatskoj Mislav Balković, Hrvatska udruga poslodavaca Fatalni nedostatak tehnologije Sve je počelo razvojem elektronike, od izuma tranzistora, integriranoga kruga i mikroprocesora do prvog računala. U razvoju svega toga sudjelovali su ljudi koji danas vode velike svjetske tehnološke kompanije, poput Billa Gatesa, Paula Allena i drugih. Oni su u trideset godina u osnovi iz vlastitog znanja razvili tri gospodarska giganta. Koliko je napredovala tehnika najbolje pokazuje to da je radiju trebalo 38 godina da stekne globalnu popularnost, televiziji 13, a internetu četiri, dok su Facebooku za to bile potrebne samo dvije godine. Stvari su postale vrlo brze i eksponencijalne. S informacijama se događalo slično, pa je procjena da jedno izdanje dnevnih novina ima u sebi gotovo istu količinu znanja koju je prosječni stanovnik zemlje u 18. stoljeću mogao prikupiti za cijeli život. Oni koji nemaju tehnologiju na raspolaganju jako puno gube. Gube na kvaliteti života, standardu i konkurentnosti. Nedostatak tehnologije uvijek je bio fatalan za one koji je nisu posjedovali. Države su toga svjesne. Primjerice, Japan je strahovitim ulaganjima države u zadnjih dvadeset godina postao svjetska tehnološka velesila. Južna Koreja i Tajland nastoje to napraviti na drugi način i privlače multinacionalne kompanije te na temelju jeftine radne snage hoće dobiti tehnologiju i onda su sami počeli raditi i proizvoditi svoje proizvode. Indija, Kina i EU nastoje kroz strategije i projekte nadoknaditi zaostatak za SAD-om. Ono što brine u SAD-u jest da oni imaju negativan stav vlastite populacije prema tehničkim fakultetima, koje ne žele pohađati. Primjerice, u SAD-u su dvije trećine osoba koje danas studiraju za tehničke i znanstvene doktorate i inženjerske diplome strani državljani. Preporuke EU iz 2007. kažu da treba stvoriti i poticati kooperaciju svih čimbenika kako bi se povećale e-vještine, pri čemu se misli na poslodavce, sindikate, obrazovni sustav, zavod za zapošljavanje. Također se kaže da treba ulagati u ljudske potencijale, promovirati prirodne i tehničke znanosti i boriti se ciljano protiv isključenosti pojedinih skupina. Ova isključenost ima puno šire konotacije od perspektive da se radi o socijalnim slučajevima. No, praktično se to odnosi na ljude koji nemaju e-vještine i koji neće naći oglašeno radno mjesto za inženjera na zavodu za zapošljavanje, nego se oglašavanje nalazi na internetu. Poticati, naravno, treba i cjeloživotno učenje kao jedan od modela širenja znanja na veliku bazu. U ovom vremenu, kad je zapošljivost niska, prema podacima portala Moj Posao, u poslovima računarstva, interneta i IT komunikacije broj oglašenih radnih mjesta raste i pokazuje se da su ona tri puta sigurnija od ostalih. u cjeloživotnom učenju sudjelovalo samo 2,3 posto odraslog stanovništva u dobi od 24 do 64 godine ne može nas zadovoljiti. Zapravo je poražavajući, dodamo li tome Kuštrakov podatak da čak 60 posto odraslih sami plaćaju svoje obrazovanje. U današnjim financijskim uvjetima, kada se obitelji bore da bi namirile osnovne životne potrebe, hranu i stan, potpuno je nerealno da će broj onih koji će novac ulagati i u cjeloživotno učenje rasti. Naročito kada prema istom istraživanju čak 73 posto odraslih uopće ne pokazuje ambicije za uključivanje u bilo kakvu aktivnost cjeloživotnog obrazovanja. Uključimo s(v)e! Zašto, kako i čime?! Odgovore mnogi još uvijek neuspješno traže. Mirjana Zećirević, Hrvatski zavod za zapošljavanje Obrazovanjem do posla Uspoređujući tržište rada u razdoblju 2009. i 2010. možemo zaključivati da je prema nekim pokazateljima došlo do smanjenja negativnog trenda, pogotovo kada se radi o industrijskoj proizvodnji i blagom jačanju izvoza i smanjenju uvoza. S druge strane, smanjena je aktivnost u graditeljstvu te je povećana stopa registrirane nezaposlenosti koja je u srpnju iznosila 17,8 posto. U odnosu na ranije razdoblje, dobro je smanjenje udjela nezaposlenosti žena, koji sada iznosi 59 posto. Kada je riječ o kronološkoj dobi, povećao se udio osoba koje su u punoj radnoj snazi, dakle od 25 do 34 godine. Prvi se puta javlja povećanje udjela nezaposlenih osoba s višim i visokoškolskim obrazovanjem u odnosu na osobe nižeg stupnja obrazovanja, i to za 20 posto. Što se tiče globalnih karakteristika rada, jasno je da one nose posljedice na tržištu rada. Potrebna je veća mobilnost radne snage, a treba imati u vidu i druge pokazatelje, poput onih demografskih, koji pokazuju da dolazi do starenja populacije, pa tu je sve veća urbanizacija, promjene i u socijalnim strukturama, klimatske promjene, što sve skupa ostavlja posljedice na poslove koji se traže. Dolazi do promjena tehnologije primjerice, aktualni su “zeleni poslovi”, odnosno uvođenja novih niskougljičnih tehnologija. Cijela procedura iziskuje razvoj novih kompetencija i potpuno drugačijih znanja i vještina, odnosno promjene u dosadašnjih zanimanjima i opisu poslova. Naime, gubi se pojam radnog mjesta kao takvoga i s opisom iz sistematizacije. Treba spomenuti da je u Hrvatskoj teško napraviti prognozu o tome koja će zanimanja, znanja i vještine biti potrebne, jer ne znamo kakvo će nam biti gospodarstvo, budući da nema ni srednjoročnih ni dugoročnih planova. Isto tako, nema ni investicija, koje bi mogle pokrenuti stvari. Nemamo pojma u što će se ulagati da bismo sa sigurnošću mogli predvidjeti koja će znanja i vještine biti potrebni, naročito kada se radi o konkretnijim zanimanjima, a zabrinjavajuće je kada se gleda programe pojedinih obrazovnih institucija gdje vlada velika rascjepkanost pojedinih smjerova. Za razliku od nas, u Europi se može predvidjeti potreba za specijalizacijom te visokokvalificiranom radnom snagom. Dakle, što je veća obrazovanost, veći su izgledi za posao. savjetnici aktualno broj 27 • Zagreb • 14. rujna 2010. PSIHOLOGIJA PEDAGOGIJA Piπe Sanja Reæek Piše Azra Rađenović prof. psiholog, Osnovna πkola A. G. Matoπa, Zagreb Pozitivna psihologija - drugi dio Martin Seligman, američki psiholog, utemeljitelj pozitivne psihologije, za svoju glavnu zadaću postavio si je pronalaženje odgovora na pitanje: kako biti sretan i zadovoljan u životu? Na veliko iznenađenje istraživača, djelotvornijom se pokazala vrlo jednostavna tehnika, a koja se sastojala u sljedećem: svake večeri prije spavanja prisjetite se kako ste proveli dan. A onda pronađite i zapišite tri dobre stvari koje su vam se dogodile tog dana ili koje ste sami učinili. To ne moraju biti velike stvari, dovoljne su sasvim obične, dnevne sitnice. Rezultati su pokazali da se ljudima koji su vježbu svakodnevno provodili šest mjeseci znatno povećao doživljaj sreće i životnog zadovoljstva. Pozitivna psihologija ne zalaže se da ljudi moraju stalno misliti pozitivno i stalno biti sretni. Znanstvenici koji se bave ovim područjem psihologije istražuju faktore koji omogućuju pojedincima, obiteljima i zajednicama da se razvijaju i optimalno funkcioniraju. Usmjereni su na izvore psihološke dobrobiti - primjerice pozitivna iskustva i pozitivne emocije, individualne razlike u ljudskim snagama i vrlinama, pozitivne institucije i sve ono što život čini vrijednim življenja. Dugogodišnje istraživanje Martina Seligmana i njegovih suradnika dokazalo je da optimizam smanjuje rizik depresije kod djece, poboljšava školski uspjeh, tjelesno zdravlje i razvija psihičku otpornost koja im je potrebna u vrijeme kad se približavaju tinejdžerskoj i odrasloj dobi. Neka istraživanja pokazuju da su pesimistični učenici više neprijateljski raspoloženi prema školi. Kao primjer možemo navesti jedno istraživanje u kojem je prva grupa djece dovedena u dobro raspoloženje, a druga u loše. Obje su grupe nakon toga dobile zadatak da uče geometrijske oblike. Grupa koja je bila dobro raspoložena daleko je Trebamo nastojati ne tražiti nedostatke i pokušavati ih ispraviti, nego vidjeti tko je u čemu dobar i takve osobine poticati nadmašila grupu koja nije bila dobro raspoložena. Pozitivne emocije nam pomažu da bolje pamtimo i da se bolje osjećamo. U Hrvatskoj su se pozitivnom psihologijom najprije i najviše bavile psihologinje, prof. dr. sc. Majda Rijavec i prof. dr. sc. Dubravka Miljković, koje ističu da je čak 50 posto sreće genetski uvjetovano. Ostalih 10 posto čini utjecaj okoline, a 40 posto je u našim rukama. Stoga ima puno prostora, unutar kojega možemo raditi na vlastitim pozitivnim emocijama. Trebamo nastojati ne tražiti nedostatke i pokušavati ih ispraviti, nego vidjeti tko je u čemu dobar i takve osobine poticati. Dobre emocije povezane su s pozitivnim zdravljem. Isplati se ulagati u osjećaj sreće, jer smo onda zdraviji, produktivniji na poslu i bolji u odnosima s drugima. I za kraj ove kolumne, a pozitivan početak nove školske godine, neka vas prate dvije lijepe misli: “Ono što su oni (učenici) zapravo željeli bilo je mnogo osobne pažnje, malo razgovora, osjećaj da učitelj zaista zna i da mu je stalo što su oni prisutni.“ (W. Glasser); “Ne predaje učitelj ono što želi, ne predaje učitelj ono što zna, učitelj predaje ono što jest.“ PRAVO Piπe Olivera Marinković dipl. iur., Hrvatska zajednica osnovnih πkola Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (2) ZOID novim stavkom 2. članka 112. ZOOOSŠ-a propisuje da iznimno od stavka 1. ovoga članka radniku školske ustanove ugovor o radu prestaje s navršenih 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža, a stavkom 3. da iznimno od stavka 1. ovog članka radnicima školske ustanove iz članka 100. ZOOOSŠ (odgojno-obrazovni radnici: učitelji, nastavnici i stručni suradnici) ugovor o radu prestaje istekom školske godine u kojoj su navršili 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža. Navedenim izmjenama i dopunama ZOOOSŠ-a radnici školskih ustanove opet su glede prestanka radnog odnosa stavljeni u dvije kategorije: odgojno-obrazovne radnike, kojima ugovor o radu prestaje istekom školske godine (31. kolovoza) u kojoj su navršili 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža (zbog pedagoških razloga) i ostale radnike (administrativno i tehničko osoblje u školskim ustanovama) kojima radni odnos prestaje navršenjem 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža. Na vrlo je sličan način prestanak radnog odnosa u školama bio propisan u zakonima za osnovno i srednje školstvo iz 2005 godine. Člankom 7. ZOID-a dopunjen je članak 126. ZOOOSŠ-a, kojim su propisani uvjeti za ravnatelja školske 19 www.skolskenovine.hr ustanove te je kao uvjet dodano i “ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij za učitelje, ili stručni četverogodišnji studij za učitelje kojim se stječe 240 ECTS bodova, ili diplomski specijalistički stručni studij, ili četverogodišnji dodiplomski stručni studij kojim je stečena visoka stručna sprema u skladu s ranijim propisima“. Navedena dopuna stupa na snagu 1. siječnja 2012. godine, kada stupa na snagu i članak 126. ZOOOSŠ-a. Člankom 8. ZOID-a promijenjen je dio članka 128. ZOOOSŠ-a i riječi “ugovor o pravima i dužnostima“ zamijenjen je riječima “ugovor o radu“. Taj članak propisuje određivanje radnopravnog statusa ravnatelja školskih ustanova nakon imenovanja, a radi se više o terminološkoj, a ne sadržajnoj promjeni, jer se propisuje sklapanje ugovora o radu umjesto sklapanja ugovora o pravima i dužnostima. Člankom 9. ZOID-a iza članka 130. ZOOOSŠ-a dodaju se novi članci, 130. a, 130. b i 130. c. Člankom 130. a propisani su uvjeti prema kojima ravnateljima školskih ustanova prestaje ugovor o radu, a to su: smrću ravnatelja školske ustanove; istekom vremena na koje je sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme; na kraju školske godine u kojoj je ravnatelj školske ustanove navršio 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža; sporazumom ravnatelja i školske ustanove; dostavom pravomoćnog rješenja o priznanju prava na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad; otkazom školske ustanove. Članak 130. b stavkom 1. propisuje da sporazum o prestanku ugovora o radu mora biti zaključen u pisanom obliku. Potrebno je napomenuti da je u stavku 2. članka 130. b pogreška, i to u riječima “točka 3. i 4.“. Identične riječi “točka 3. i 4.“ napisane su i u članku 130. c stavak 1., no u tom članku to je točno napisano. Ispravak Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi objavljen je u Narodnim novinama br. 105/10. od 6. rujna 2010. te je propisano da u članku 130. b stavku 2. umjesto riječi “točki 3. i 4.“ trebaju stajati riječi “točki 1.“. Članak 44. stavak 2. točka 1. Zakona o ustanovama (NN br. 76/93., 29/97., 47/99.) propisuje da se ravnatelja razrješuje ako ravnatelj sam zatraži razrješenje u skladu s ugovorom o radnom odnosu. U slučaju razrješenja ravnatelja zbog razloga iz članka 44. stavka 2. točke 1. Zakona o ustanovama s ravnateljem se zaključuje sporazum o prestanku ugovora o radu, kako je i propisano stavkom 2. novoga članka 130. b ZOOOSŠ-a. pedagoginja, ravnateljica Osnovna škola 22. lipnja, Sisak Izrada rasporeda sati Raspored sati je najvažniji operativni dokument. Kolektivni ugovor za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama utvrđuje satničarske i voditeljske poslove kao posebne i time je omogućeno zaduživanje nastavnika ovim specifičnim poslovima koji su najintenzivniji prije početka nastavne godine. Satničarski poslovi obuhvaćaju izradu rasporeda sati rada s razrednim odjelima i odgojno-obrazovnim skupinama, rasporeda uporabe učionica i drugih radnih prostora te rasporeda dežurstava učitelja. Veličina škole uvjetuje i broj sati kojima se zadužuju učitelji satničarskim i voditeljskim poslovima. Puno je podataka koji trebaju biti točno i precizno utvrđeni prije izrade rasporeda sati, jer su osnova za izradu rasporeda sati. Razdoblje usklađivanja rasporeda sati može potrajati nekoliko dana. U novije je vrijeme izrada rasporeda sati omogućena korištenjem različitih računalnih programa, no sve uvjete za izradu rasporeda u dogovoru s ravnateljima i nastavnicima satničari unose u program, a oni se razlikuju od škole do škole. Nakon utvrđivanja zaduženja nastavnika neposrednim radom s učenicima od redovite do izborne nastave i ostalih oblika, rasporeda odjela u kojima nastavnici predaju, broja sati po predmetima u skladu s nastavnim planom po razredima, rasporeda učionica i slično, satničari mogu pristupiti izradi rasporeda sati. Osim ovih, još je mnogo elementa koji se pri izradi rasporeda sati trebaju uvažavati. Pedagoško-psihološka načela opterećenja učenika tijekom radnog dana, ali i tjedna trebala bi biti najvažnija i o njima bi se trebalo uvijek voditi računa. No, realna opterećenost učenika koji uz redovitu nastavu odabiru i nekoliko izbornih programa i ostalih aktivnosti kao i objektivni uvjeti u kojima škola radi otežava zadovoljavanje ovog načela. Uz opterećenje učenika, treba voditi računa i o ravnomjernom dnevnom i tjednom opterećenju nastavnika zaduženom satnicom. U konceptu izrade rasporeda sati treba voditi računa o smjenskom radu u školi i zaduženjima nastavnika koji rade u nekoliko smjena. Prostorni uvjeti u školama, organizacija nastave u univerzalnim ili specijaliziranim učionicama, mogućnosti korištenja sportske dvorane ili drugih prostora također su jedan od ograničavajućih uvjeta pri izradi rasporeda sati. Priroda nastavnog predmeta i potreba rada u blok-satima također je element koji satničar na vrijeme treba utvrditi s predmetnim nastavnicima. Nadopunjavanje satnice u drugim školama i rad nastavnika s nepunim radnim vremenom još je jedan od uvjetujućih elemenata pri izradi rasporeda sati, koji zahtijevaju prilagođavanje rasporeda i usklađivanje s drugim školama, pri čemu je često prisutan i problem putovanja nastavnika na druga, ponekad i udaljena mjesta. Za izradu rasporeda sati nastavnici zaduženi satničarskim poslovima trebaju biti pravodobno i cjelovito upoznati s osnovnim uvjetima, zahtjevima, ali i ograničenjima koja treba imati u vidu pri postavljanju i konstruiranju rasporeda sati, bez obzira na to radi li se o računalnoj izradi ili tradicionalnom načinu kombiniranja i usklađivanja zaduženja. Rasporedi sati često su na meti kritike, kako nastavnika, tako i učenika i roditelja, koji nisu dovoljno upućeni u mnogo elemenata koji ih uvjetuju, jer i najmanja promjena unutar zaduženja ili bilo kojega drugog uvjeta zahtijeva korekcije i rasporedi se za neke mijenjaju, što se zbog nerazumijevanja krivo interpretira. Izrada rasporeda sati kompleksan je i odgovoran posao, bez kojega ne može teći nastavni proces te ga kao takvog treba i prihvatiti, razumijevati ponuđena rješenja i uvažavati složenost satničarskog posla. Izrada rasporeda sati kompleksan je i odgovoran posao, bez kojega ne može teći nastavni proces te ga kao takvog treba i prihvatiti, razumijevati ponuđena rješenja i uvažavati složenost satničarskog posla reportaæa aktualno 20 www.skolskenovine.hr Škola na A OŠ N I D O 160 G ICA V O Z E BR Za ravnatelja Ivana Kostenjaka jedini je relevantan pokazatelj kvalitete neke škole državno testiranje Nacionalnog centra za vanjskoj vrednovanje iz 2008. godine, provedeno kod učenika četvrtih i osmih razreda. Tada su učenici OŠ Brezovica u predmetnoj nastavi ocijenjene izvanprosječnim rezultatima u najuspješnijoj županiji, odnosno Gradu Zagrebu, a kod razredne nastave također su imali bolji rezultat od prosjeka na državnoj razini Štefica Salajec predaje geografiju i povijest N ajveću školu u Gradu Zagrebu, koja u sastavu osim matične u Brezovici ima i pet područnih škola, pohađa 1170 učenika u pedesetak razrednih odjela. Riječ je o gotovo 110 četvornih kilometara, koje obuhvaćaju područne škole u Demerju, Dragonošcu, Hrvatskom Leskovcu, Kupinečkom Kraljevcu i Obrežu. O svoj toj djeci brine 88 zaposlenih, od čega 26 učiteljica i učitelja u razrednoj nastavi, 40 predmetnih učiteljica i učitelja te četiri stručne suradnice. Srećom, ovaj škola ima potpuno ekipiran stručni tim, koji prema suvremenim obrazovnim stremljenjima čime pedagoginja, psihologinja, defektologinja i knjižničarka. Oformljena je i posebna grupa učenika s lakom mentalnom retardacijom, kao i grupa nadarenih učenika, koje školski stručnjaci identificiraju tijekom trećeg razreda. - Specifičnost škole je mnogo putnika, koji dnevno iz raznih okolnih mjesta u školu i iz nje putuju trima autobusima. Pa ne čudi da našu školu zovu i “škola na kotačima“. Tri četvrtine učenika svakodnevno se prevoze organiziranim školskim au- broj 27 • Zagreb • 14. rujna 2010. Ravnatelj Ivan Kostenjak tobusom i dnevno ta tri vozila prijeđu više od 800 kilometara, objašnjava nam ravnatelj Ivan Kostenjak. Prestali čak i sanjariti o jednoj smjeni Budući da rade u dvije smjene, prostorni deficit predstavlja gorući problem brezovačke škole, zbog čega su i neki kabineti prenamijenjeni u učionice. Tako je samo 15 godina nakon izgradnje matičnog objekta u naselju Brezovica prostor već preskučen i zahtijeva proširenje odnosno dogradnju. Iako se Tanja Čulibrk najzaslužnija je za uspjehe fizičara i astronoma ponešto smanjio broj učenika proteklih godina, još se svake jeseni upisuje prosječno 150 prvašića. - O jednosmjenskm radu više ni ne sanjamo, govori pomalo razočarano Kostenjak. Objašnjava da je budućnost školstva u Brezovici djelomični povratak u njezinu prošlost, u daleke šezdesete godine prošlog stoljeća, kada su škole u Dragonošcu, Obrežu i Kupinečkom Kraljevcu djelovale kao samostalne osmogodišnje škole. Proširivanjem tih objekata ili izgradnjom novih te vraćanjem Defektologinja i logopetkinja Danijela Abramović otkriva da sve više djece ima teškoća u govoru, čitanju, pisanju, teškoće pri učenju i s koncentracijom. Ističe da se ne zna pravi razlog tome. Možda roditelji danas premalo rade sa svojom djecom, previše ih se prepušta samima sebi, a sve se manje međusobno razgovara... Crtice iz povijesti Prema dostupnim izvorima, školstvo u brezovačkom kraju datira iz 1850. godine, o čemu svjedoči i zapis iz najstarije sačuvane spomenice škole, iz 1875. godine. U to se vrijeme nastava održavala u kući koju bi danas bilo koji od učenika teško nazvao školom. U spomenici iz 1875. godine stoji: “Školska zgrada bila je na kat. Razizemlje je od opeke zidano, prvi kat je od drva, a krov je pokriven slamom. Cijela je zgrada bila stara i trošna. U razizemlju je školska soba, kuhinja s krušnom peći i kotlom za parilo, pivnica te izbica koja je nekima kao kokošinjac služila. U prvom su katu bile tri sobe i kuhinja, i to je bio stan učitelja...“ Likovna grupa PŠ Hrvatski Leskovac s voditeljicom Emirom Vidaković samostalnosti tim školama dao bi se novi poticaj razvoju školstva u gradskoj četvrti Brezovica, ali i razvoju naselja u koje je doseljavanje novih stanovnika sve veće. A uštedio bi se i silan novac na prijevozu učenika. Tu treba istaknuti i potrebu za gradnjom škole u Hrvatskom Leskovcu, gdje se učenici nižih razreda školuju u prostorima dječjeg vrtića. Nažalost, priča o gradnji te škole traje već tridesetak godina i ponovo je prekinuta. Kada će uslijediti nastavak te epopeje ne ovisi, dakako, o nama nego o politici razvoja školstva na razini grada i države, zaključuje ravnatelj. Organizacijski je posao stoga možda najteži, zbog velikog broja učenika. Stoga se ove godine ponovno uvode neke promjene, kako bi se što više skratilo vrijeme koje učenici pro- reportaæa aktualno broj 27 • Zagreb • 14. rujna 2010. 21 www.skolskenovine.hr kotačima Učenici iz Demerja na otoku Krku s učiteljicom Lindom Padovan I nakon 25 godina rada Vesna Sošić obožava svoj posao čaka... Ako je loš učitelj, bit će loš i sa svom tom opremom. A dobar učitelj, koji je to u svojim genima, imat će odlične rezultate bez ikakvih tehničkih pomagala! Ravnatelj pohvaljuje nastavnički kolektiv OŠ Brezovica, stopostotno stručno pokriven, naročito njihov entuzijazam i nepresušnu energiju kojom pristupaju svakom radnom danu. Novinarska grupa izdaje školski časopis Breza, dok nadarena vode čekajući autobuse prije i poslije nastave. Ako bi htjeli potpuno eliminirati taj “prazan hod“, trebaju im još barem dva autobusa, koja, pak, zbog krize ne mogu dobiti. Za uvođenje male državne mature Kada se govori o znanju akademskih postignuća učenika i njihovih nastavnika, za ravnatelja Kostenjaka jedini je relevantan pokazatelj državno testiranje Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje iz 2008. godine, provedeno kod učenika četvrtih i osmih razreda. - Sve ostalo su subjektivne procjene. Tako s ponosom mogu kazati da je naša škola Veliki pjevački zbor Nastavnici tijekom akcije “Hodajmo da ne zahrđamo!“ tada u predmetnoj nastavi ocijenjena izvanprosječnim rezultatima u najuspješnijoj županiji, odnosno Gradu Zagrebu. Kod razredne nastave također smo imali bolji rezultat od prosjeka na državnoj razini. Sve to puno govori o kvaliteti naših nastavnika, iako uvijek možemo bolje. U svakom slučaju, pozdravljam ovakva testiranja, pa onda i uvođenje najavljivane male državne mature. Što može biti objektivnije i relevantnije od nacionalnoga vanjskog vrednovanja?! Kostenjak smatra da se škole moraju moći uspoređivati s drugim školama u Hrvatskoj. Jer, ako se zatvore u svoje kukuljice, u svoj zatvoreni svijet, neće napredovati. Svaki bi ravnatelj trebao željeti znati je li njegova škola dobra ili loša, u čemu je dobra, u čemu nije. Tek se onda mogu napraviti kvalitativne promjene, od čega će najviše koristi imati sami učenici. Slijedom toga, učenici ove škole svake godine sudjeluju na natjecanjima znanja, sve do državnih susreta i smotri, gdje redovito postižu iznimne rezultate. Fizičari, a naročito astronomi, ponos su škole, vrlo su dobri i matematičari, a sve to ovisi i o generaciji i talentima koje svaka generacija nosi. - To opet nije dokaz uspješnosti neke škole, već dokaz o uspješnosti pojedinca, manje ili više talentiranog, i njegova mentora, dodaje Kostenjak. Ravnatelj je zadovoljan opremljenošću škole i svaki učitelj redovito dobiva sve što mu je potrebno za izvođenje nastave. Postoje računala, internetske veze, projektori... Stručan kolektiv prepun entuzijazma - Ipak, presudan je učitelj, njegove ljudske i stručne kvalitete. Može imati pet prijenosnih računala u razredu, tri projektora, gomilu internetskih priklju- grupa izdaje svoj časopis Ja to mogu, a u povodu obilježavanja 160 godina školstva u holu škole upriličena je i velika izložba tih listova. Od izvannastavnih aktivnosti u školi djeluju klasične, poput recitatora, velikog i malog pjevačkog zbora, likovne i filmske grupe, glagoljaša, do neuobičajenih, poput hrvanja, budući da u Brezovici djeluje lokalni hrvački klub Hrvatski dragovoljac, koji, pak, svoj podmladak crpi iz same škole. Sportska natjecanja također ne mogu proći bez vrsnih rezultata brezovačkih učenika, naročito nogometaša, rukometaša i atletičara. Jedna od omiljenih profesorica u školi je Štefica Salajec, koja je odmah nakon našeg ulaska u razred pohvalila 8.c, koji sjajno radi i postiže vrlo dobre rezultate: - Ovo je škola u kojoj odrastaju ponosni, dobri i kvalitetni mladi ljudi. Rođena sam i odrasla u Brezovici, školovala se i vratila se kao profesorica geografije i povijesti, te radim u brezovačkoj školi već 32 godine. Svaka generacija sa sobom uvijek donosi nešto drugačije, novo i lijepo, i sretna sam što uvijek uspijem pronaći to novo i lijepo. Učenici su uvijek poseban ponos za svakog učitelja. Promijenila se tehnika, naravno, nešto manje i mi, ali nama učiteljima, koji volimo svoj posao, svaki je dan izazov pun užitka! Učiteljica i da se ponovo rodim... Fiziku i astronomiju predaje Tanja Čulibrk, koja samozatajno govori da nema tajnih zanata, iako njezini učenici postižu izvanredne rezultate gdje god se pojave. - Mislim da gradivo treba prezentirati na zanimljiv i atraktivan način, sa što više pokusa i praktičnih radova. Kada shvate zakonitosti na praktičnim, često jednostavnim pokusima, onda i teorija lakše sjeda. Defektologinja i logopetkinja Danijela Abramović u OŠ Brezovica radi tri godine, ukupno deset u školstvu. Otkriva nam da je u posljednje vrijeme u školskim klupama sve više djece s teškoćama u govoru, čitanju, pisanju, teškoćama pri učenju, s koncentracijom... - Ne zna se pravi razlog tome, ali evidentan je porast djece s teškoćama. Možda roditelji danas premalo rade sa svojom djecom, previše ih se prepušta samima sebi, sve se manje međusobno razgovara, previše se gleda televizija. A kada se sve to nagomila, neizbježno će doći do neke od teškoća u intelektualnom razvoju. Za kraj našeg posjeta posjetili smo najmlađe, odjele razredne nastave. Tamo smo zatekli učiteljicu Vesnu Sošić, koja također u Brezovici radi vrlo dugo, čitavih četvrt stoljeća. Govori nam da još obožava svoj posao, iako je ponekad vrlo težak i zahtjevan. - No, da se ponovo rodim, opet bih bila učiteljica. Jedva sam dočekala da prođu ljetni praznici da opet budemo zajedno. A te male glavice su fantastične, baš nekako vole sve predmete, znatiželjni su. Mnogo su zahtjevniji nego generacije otprije deset ili dvadeset godina. Pomaže im mnoštvo informacija oko njih, tehnologija im daje više predznanja, dok im je s druge strane kraća koncentracija i imaju možda manje tolerancije. Ipak, krasni su, sa smiješkom govori Sošić. Branko NAĐ 22 www.skolskenovine.hr UKRATKO suradnici javljaju aktualno VUKOVAR broj 27 • Zagreb • 14. rujna 2010. Osnovna škola Dragutina Tadijanovića Pedeseti rođendan škole Ovo treba biti kuća sretnih učenika i nastavnika - istakla je ravnateljica Lidija Miletić U KNIN Jesenske će kiše i nadalje padati nad Kninom, ali će Osnovna škola Domovinske zahvalnosti u Ulici Josipa Jovića 2 biti suha. Počela je nova školska godina, no moguće rujanske kiše neće svojim upornim kapanjem narušavati mir učenika, mir prostora, tišinu noćnih sati, kada se trebalo dežurati i prazniti pune kante vode. Radovi na novim elementima, sigurnim od upornosti kiše, neće samo izmijeniti nelagodne poslove, nego će se i unutarnji dio škole moći urediti, a kiša, vlaga, uvelike su oštetili stropove i zidove škole, koja svakodnevno, u dvije smjene, obavlja ulogu najhumanijeg ljudskog posla, znanja. Više od tisuću i dvije stotine učenika, više od stotinu djelatnika škole, stječe sada nove i bolje radne uvjete. (Fabijan Lovrić) POREČ Učenica generacije Srednje škole Mate Balote u Poreču postala je gimnazijalka Ivana Miletović, a Suzana Rupenović, Maja Korlević i Ingrid Perišić dobile su diplomu Ponos generacije. Osim toga, knjigama su nagrađeni učenici za postignuti najbolji uspjeh u razredu i primjerno vladanje te sudjelovanje na natjecanjima i drugim izvannastavnim aktivnostima. Bili su to učenici: Ivana Miletović, Antun Benedeković, Suzana Rupenović, Maja Korlević, Lidija Berljavac, Ketijana Marfan, Ingrid Perišić, Veronika Arman, Amer Kadrić, Marina Pitat, Marina Prgomet, Martina Terlević, Monika Zuprić, Marijela Šarčević, Manuela Milohanić i Matea Šverko. Na prigodnoj svečanost u nazočnosti brojnih roditelja, prijatelja i profesora, 123 maturanata gimnazije, poljoprivredne, ekonomske i komercijalne struke te prodavača primilo je maturalne svjedodžbe. Maturantima su čestitali i zaželjeli nove pobjede i uspjeh u privatnom i poslovnom životu, ravnatelj Krešimir Bronić i dogradonačelnica Poreča Nadija Štifanić Dobrilović. Učenici po izboru uče i njemački jezik, a na kraju polažu završni ispit za Njemačku jezičnu diplomu i tako stječu pravo izravnog upisa na fakultete u Njemačkoj i Austriji. Odjel Njemačke jezične diplome njemačkoga veleposlanstva u Hrvatskoj nagradio je knjigom maturante koji su uspješno stekli ovu diplomu, a to su: Valentina Babić, Luka Đidara, Ivana Kovačević, Ivana Peroš, Stefani Reljić i Marija Šnajder. Nakon podjele nagrada, maturantima su njihovi razrednici podijelili maturalne svjedodžbe. Svečanost je završila kratkim druženjem uz osvježavajuća pića. (Nina Čuš) središtu Vukovara nalazi se Osnovna škola Dragutina Tadijanovića. Ta stara ljepotica proslavila je pedeseti rođendan. U svoje okrilje primila je mnoge goste. Sadašnje i bivše učenike, učitelje, prijatelje te gradske i županijske uzvanike. U školskoj dvorani održano je natjecanje u malom nogometu s mnogo navijača. Zanimljivo je bilo i ispred škole gdje su učenici nižih razreda igrali nogomet, a djevojčice graničara. Nije bilo pobjednika i poraženih, jer pobijedilo je prijateljstvo i sportski duh. Najuspješniji učenici na natjecanjima Matilda Sabljak, Nikola Mitrović, Srđan Dragojević i Miloš Jovičić otkrili su spomen-ploču književniku Dragutinu Tadijanoviću na kojoj su urezani stihovi pjesme: Dugo u noć, u zimsku gluhu noć, Moja mati bijelo platno tka. Prikazana je i medalja s likom velikoga pjesnika koju je izradio i školi darovao umjetnik i profesor Brane Crlenjak. Nakon toga svečanoga čina, učenici, učitelji, roditelji i uzvanici nazočili su u Hrvatskom domu svečanoj priredbi povodom rođendana škole. Ravnateljica Lidija Miletić pozdravila je sve i kratko ih upoznala s poviješću škole te istaknula brojne sadašnje uspjehe. Škola je sagrađena 1960. i u listopadu te godine dok je grad mirisao na prženo kestenje, u svoje je klupe primila prve učenike. Među prvim učenicima bio je i zaljubljenik u svoj grad Vukovar i lijepu riječ, književnik Pavao Pavličić. On se biranim riječima obratio svečanom skupu i zahvalio na Povelji prijateljstva koju je primio tom prigodom. Na taj se način pridružio i ostalim prijateljima škole, književnici Sanji Pilić, rukometnom treneru Lini Červaru i akademiku Vladimiru Paaru. Te davne 1960. godine kada je škola širom otvorila svoja vrata i primila u svoje klupe prve učenike zvala se OŠ Ivo Lola Ribar. U sklopu škole djelovalo je i kulturno-umjetničko društvo sa sekcijama: orkestar, zbor, vokalna skupina, recitatori, glumci, likovna te novinarska skupina. Tih šezdesetih godina izdavan je i školski list Lastavica. Škola i njezini djelatnici već su tada vodili posebnu brigu o učenicima s teškoćama u razvoju. Školski pedagog Josip Matoš, čovjek velikoga srca i blage ruke, bio je pokretač mnogih akcija. Prije pet godina školu je posjetio i pjesnik Dragutin Tadijanović. U prostoriji školske knjižnice održan je književni susret i na zamolbu da škola ponese njegovo ime, dao suglasnost. Zato 2007. godine naša škola ponovno mijenja svoje ime. U čast, i na ponos svih nas, dobiva ime po velikom pjesniku Dragutinu Tadijanoviću. Danas je to suvremena škola koju pohađaju učenici iz Vukovara i iz obližnjih mjesta Bogdanovaca, Sotina, Lušca i Marinaca. Ima više od 500 učenika i 76 djelatnika. Ona je jedna od rijetkih škola koja se može RIJEKA Svi gosti bili su dobrodošli podičiti i time da pokraj pedagoga u njezinu radu sudjeluje i psiholog. Posebna je i po tome što se u njoj održava nastava na dva jezika i dva pisma. U sklopu škole nalaze se i glazbeni odjeli s programima klavira, solfeggija, flaute, gitare, tamburice, harmonike i suvremenoga plesa. Učenici glazbenih odjela vrlo su uspješni u svome radu. Oni su, uz stručno vodstvo nastavnika, osvojili mnoga zapažena priznanja na državnim natjecanjima. U Dubrovniku, na natjecanju za mlade pijaniste osvojili su prvo mjesto, a na međunarodnom natjecanju za harmonikaše i flautiste prvo i drugo mjesto. U našoj školi provode se mnogi projekti koji su prepoznati i nagrađivani na državnoj razini. Projekt Grad kao kulturno dobro Rasti, rasti grade moj osvojio je prvo mjesto na natječaju Hrvatske Radio Televizije, projekt Moj grad, moja budućnost izborio je treće mjesto na Siemensovu natječaju. U tijeku je novi projekt Gorjanovićev Profil u Vukovaru u kojem u suradnji s Hrvatskim geološkim institutom i Hrvatskim geološkim društvom škola sudjeluje u akciji očuvanja zaštite važnoga geološkog lokaliteta. Učenici i školski djelatnici bili su sudionici i mnogih humanitarnih akcija te su od UNICEF-a Hrvatske primili zahvalnicu za svoj trud. U školi od 2007. izdaju školski list Sretni dani i zbirku učeničkih literarnih i likovnih radova Dani djetinjstva. - Škola ima jedan zadatak, biti kuća sretnih učenika i nastavnika, a one koje iz svog naručja šaljemo u život, naučiti da budu dobri ljudi, ljudi čista lika, ljude čije se Lj piše velikim slovom - sažeto i nedvosmisleno istakla je ravnateljica Lidija Miletić. To su kao najvažniju zadaću prihvatili svi i odista ozbiljno, savjesno i dosljedno ostvaruju. Ljiljana Stević Učitelji slave Maturanti prije 60. godina Lijepo je danas čuti da je prije šest desetljeća bilo mnogo djece pa su učitelji bili veoma traženi SELCE Mali tamburaši, dvadesetak učenika iz turističkoga Selca pokraj Crikvenice, članova Tamburaškoga društva Neven, bilo je zapaženo ovoga ljeta na koncertima koji su se održavali na mjesnom Trgu palih boraca. Imali su desetak koncerata i bogatim izborom glazbe zabavljali su domaće i strane posjetitelje, koji su srdačno pozdravljali njihove nastupe. Od ove godine glazbeni učitelj Božidar Darko Majstorović prepustio je podučavanje i vježbanje tamburaškoga orkestra mladoj i aginlnoj voditeljici Željki Crnić. Mladi tamburaši pokazuju veliko zanimanje za muziciranje pa vrlo marljivo vježbaju u prostorijimama mjesne osnovne škole.Tamburaško društvo Neven osnovano je prije 97 godina i neprestano promiče glazbenu kulturu toga kraja. U svom povijesnom razvoju imalo je svoje uspone i padove, a valjda najteže bilo je tijekom Drugoga svjetskoga rata, ali je i tada kao i sada dosljedno njegovalo primorsku i drugu hrvatsku glazbenu baštinu. (Ivan Šamanić) Z adnja generacija Učiteljske škole u Kastvu okupila se na šezdesetoj obljetnici mature. Bili su to učitelji iz doba kad je to zanimanje bilo toliko potrebno da su četverogodišnji program morali završiti za tri godine te su nakon položene mature dobivali dekret i morali se javiti na upražnjeno učiteljsko mjesto. Tijekom siječnja 1950. svladali su program te je svatko od njih dobio radno mjesto. Većina je đaka prvo radno mjesto našla u Istri. Lijepo je danas čuti da je tada bilo mnogo djece pa su učitelji imali dovoljno posla. Njih 25 od 80 maturanata, danas osamdesetogodišnjaci, veseli kao Kako je lijepo vidjeti te opet nekada, okupili su se u Rijeci planirajući kao svi učitelji da se vide i dogodine. Nazočili su: Nevenka Barac Pobor, Branka Barbalić, Vinka Benac Blažinić, Ivana Car Kristofić, Renata Car Baričević, Marica Dminić Milčetić, Anđelka Kaštelan Andrić, Radojka Knez, Nikola Knežević, Milan Komadina, Zinaida Koševoj, Jure Krpan, Anđelka Kučan Tkalčić, Davorka Kučan Mrvoš, Anđelko Manestar, Slavica Mavrić Dežman, Alemka Opačić Fabris, Vera Pleše Starčević, Greta Skender Paver, Jelena Seršić Crljenko, Marica Stipaničić Puharić, Mira Šepić Laković, Krešimir Šimičić, Milena Tudor Kauzlarić i Elvira Vrbanac Barnobbi. Dijana Arbanas suradnici javljaju aktualno broj 27 • Zagreb • 14. rujna 2010. BJELOVAR U Četvrta osnovna škola Stvaralačkom učinku mladih nazočila je i pjesnikinja Božica Jelušić predstavila svoju iznimnu zbirku priča i pjesama o dvadesetak stabala naših krajeva. - Kao i svakog čovjeka, tako i stablo treba gledati u oči, u dušu Božica Jelušić Pjesnikinja Božica Jelušić rođena je 16. prosinca 1951. godine u Pitomači, u Podravini. Školovala se u Pitomači, Virovitici, Čakovcu i Zagrebu. Završila je studij hrvatskog i engleskog jezika. Bavila se pedagoškim radom kao nastavnica, novinarstvom, kulturnom animacijom, slikarstvom i galerijskom djelatnošću. Od mladosti piše poeziju i prozu. Prvu knjigu objavila je u 21. godini. Kao nositeljica Fulbrightove stipendije boravila je u SADu i u povodu toga napisala je 1989. knjigu putopisa Okrhak kontinenta. Objavila je ukupno 35 knjiga, od kojih su djeci namijenjene zbirke pjesama Zmaj od papira, poetsko-prozna knjiga Po mjeri cvijeta i zbirka priča Bakomat. Kao suradnica listova i časopisa za mladež, tiskala je više od dvjesto tekstova. Prevodi s engleskoga i njemačkoga jezika, crta, recitira. Za biblioteku Nobelovci prevela je poeziju W. B. Yeatsa. Aktivno se bavi i ekologijom, a najveći dio vremena posvećuje prirodi i svom unuku Leu Filipu. Poznata je i njezina misao: - Djeca su kao žirevi, svaki od njih može izrasti u gorostasni hrast, i zbog toga ih moramo voljeti, poštovati, diviti im se od prvog dana kad uđu u naš svijet. Priče skupljene u najnovijoj knjizi malen su prilog duhovne hrane za buduće graditelje i čuvare jedinog i najljepšeg nam svijeta. Ukratko, riječ je o tomu da se stvaralački doprinos Božice Jelušić, tijekom njene lirske produkcije, sustavno i vidno uvećavao do onih dometa što danas već predstavljaju neka antologijska mjesta i vrijednosti suvremenog hrvatskog pjesništva. VINICA U NA©A SVAKIDA©NJICA Ekološki projektni dan školskoj knjižnici i čitaonici Četvrte osnovne škole u Bjelovaru održan je ekološki projektni dan pod nazivom Pogled stablu. Na njemu su učenici predmetne nastave prikazali rezultate svojih radova, istraživanja i spoznaja vezanih uz stabla. Na naslov Pogled stablu i temu potaknula je učenike knjiga pjesnikinje Božice Jelušić, koja ih je i posjetila i te sam zbog toga i dala naslov djelu Pogled stablu - rekla je spisateljica u srdačnom druženju s učenicima. Program je bio vrlo sadržajan. Najprije su Mali povjesničari uz pomoć nastavnice Bojane Hribljan predstavili svoj rad Vjerovanja o drveću u Hrvata, a potom su na poticaj vjeroučitelja Damira Jurića približili svima Floru u Bibliji. Drveće ima srce od Silversteina bilo je dramskoscensko uprizorenje djela Der Baum hat ein Herz, rad učenika na njemačkom jeziku i nastavnice Anke Ralić. Predstavljena je i zbirka pjesama i priča Pogled stablu pjesnikinje Božice Jelušić, a učenice Matea Ilić i Matea Barberić tom su prigodom približile slušateljima pjesničino djelo dvjema pjesmama. Postavljena je i kućica za ptice na drvu u atriju škole, koju su izradili sami učenici sedmoga razreda pod vodstvom nastavnika tehničke kulture Siniše Mrzlečkog. Mali biolozi i njihova nastavnica Svjetlana Jovičić imali su vrlo zanimljiv rad o povijesti i biljkama iz Botaničkoga vrta. Rad učenika ekologa iz 2007. o hrastu prezentirala je nastavnica biologije Ljerka Klačić-Dragičević. Mali knjižničari i školska knjižničarka postavili su tematsku izložbu pod nazivom Raznolikost stabala, kojom su obradili desetak vrsta stabala iz naših krajeva, primjerice hrasta, lipe, vrbe, jabuke, ali i egzotičnih poput limuna i kokosa. Dejana Kurtović Osnovna škola Uspješni zadrugari čenička zadruga Vrčeki iz Osnovne škole u Vinici sudjelovala je na međužupanijskoj smotri učeničkih zadruga u Osnovnoj školi Sveti Đurđ i zauzela treće mjesto u programskoj skupini Njegovanje narodne baštine. Rad zadruge predstavila je veziljska sekcija Mierka praktičnim radom bijelim vezom ili šlinganjem te usmenim izlaganjem o radu zadruge na viničkom narječju. Zadruga je i dalje posebna po izradi ukrasnih i uporabnih predmeta s motivom lista vinove loze i grozda. Sustavno njeguju i narodnu baštinu. Članovi povijesne sekcije Vinička baština i veziljske sekcije Mierka razgovarali su s mještankom Gornjeg Ladanja Marijom Ivančić (Bombellesovom unukom) i Nadom Mesek iz Vinice o bijelom vezu ili šlinganju. To su zabilježili kamerom i napravili multimedijalni zapis učenici uključeni u informatičku sekciju Listik. Članovi veziljske sekcije napravili su kragline i rukavce za viničku narodnu nošnju te našili krpe za košare. Članovi keramičarske sekcije Grozdik izradili su tegle za cvijeće i ukrasili ih bijelim vezom. Vrijed- Na međužupanijskoj smotri u Svetom Đurđu zauzeli su treće mjesto u programskoj skupini Njegovanje narodne baštine 23 www.skolskenovine.hr Ovako mi radimo ni članovi cvjećarske sekcije Muškatlin posadili su u njih starinsku sortu bijelih i crvenih muškatlina. Članovi licitarske sekcije Cifra u suradnji s informatičkom sekcijom izradili su licitarskog dečeca i pucku u viničkoj narodnoj nošnji i sve okolo našlingali. Zadruga od prošle školske godine koristi svoj amblem koji objedinjuje sve sekcije u jednu cjelinu. Rad zadruge na međužupanijskoj smotri predstavile su učenice Marta Pavlović, Iva Pižeta, Julija Punčec i Kristina Đurman te voditeljica veziljske sekcije Ana Šegović i voditeljica zadruge Vrčeki Tatjana Pajtak, ujedno suvoditeljica keramičke sekcije Grozdik. Anica Hrnčić Pluvanje u dalj Piπe Marija DROBNJAK POSAVEC K ad bi ljeti seoskim mangupima bilo dosadno, jedna od zabava im je bila da se natječu tko će dalje pljunuti. Kad je ljeti dosadno pučanstvu, onda ga neki mediji zabavljaju; pucnjave, provale, poplave, suša, nasilja, afere prve su vijesti na početku i na kraju programa, na naslovnicama kriminalci i ubojice, a sve s najboljim namjerama da nam ne bude dosadno. Kad toga svega ponestane, onda se udara po svima redom, i krivima i nedužnima. Tako se i ovoga ljeta netko, kome je valjda bilo dosadno, dosjetio i računao koliko učitelji rade pa je taj pogrešni račun spustio u javnost kao pljusak na vrtnoj zabavi. Našli su se brže-bolje dobroćudni dušebrižnici i pronijeli glasine da kod nas učitelji rade 13 sati tjedno. Nesretan broj 13 još je obložen i podacima da naši učitelji maltene imaju prazne učionice i da rade malo, slabo, nikako. Da bi veselje bilo još veće, nisu uopće stručno osposobljeni i treba ih učiti i doučavati do posljednjega dana. Argumente za tako milozvučne podatke našli su u neminovnim brojkama koje dokazuju da učenika ima sve manje, a učitelja sve više. Nažalost, ovaj je podatak točan, ali to još uvijek ne znači da učitelji ne rade dovoljno, nego da su godinama radili previše, u prepunim učionicama i često neplaćenim prekovremenim satima. Postojao je pravilnik po kojem se moralo ići na zamjenu - besplatno. Nikome od tih, koji su iznosili takve pogrešno interpretirane podatke ni onima koji su ih u javnosti prikazivali, nije ni na pamet palo da su pljunuli na profesiju koja jedina pokušava nositi na svojim leđima odgoj i obrazovanje, humanu i humanitarnu djelatnost, poučiti djecu što je kultura i umjetnost, što je pravedno, a što nepravedno, što je dobro, a što loše. Osnovne pojmove o etici, moralu, toleranciji, čovjekoljublju, socijalnoj osjetljivosti i svemu što je potrebno danas u ovom opasnom vremenu, naučit će dijete u školi, pod uvjetom da vjeruje učitelju. A kako će dijete vjerovati učitelju po kojemu se pljuje iz bliza i iz daleka, kojega se javno proziva da radi malo, loše i da nije stručno osposobljen?! Ove tri neistine koje je netko statistički dokazivao mogu se vrlo lako osporiti. Postoje doista neke škole u slabo naseljenim krajevima koje se gase i u kojim nema dovoljno učenika, ali to ipak ne znači da oni koji ondje rade, ništa ne rade. Školski sat i s jednim učenikom traje 45 minuta. Priprema i za jednog učenika mora biti kvalitetna kao i za njih četrdeset. Osim vidljivoga rada u razredu, učitelji imaju i niz drugih poslova i zadaća koji nisu beznačajni i koje su dužni isto tako redovno, savjesno i dobro obavljati. Podatak da učitelji nisu dovoljno stručno osposobljeni jednostavno je neistinit, jer u toj djelatnosti radi najviše osoba s visokom i višom stručnom spremom. Baš me zanima koliko su stručno spremni mnogi dobro plaćeni općinski i županijski, gradski i državni čelnici, činovnici po ministarstvima, zaposlenici po diplomatskim predstavništvima, lobisti i savjetnici kojih ima na desetine i stotine i za koje se uopće i ne zna što rade. Učitelj mora biti u razredu i ne može piti kavu i trošiti na reprezentaciju, kupovati skupe darove za državni novac, putovati besplatno i imati debele dnevnice na račun hrvatskih poreznika. I konačno, tko je to vlastan reći javno da učitelji ne rade dobro i po kojim to kriterijima sudi?! Ako nešto kod nas zaista vrijedi kao izvozna roba, onda su to naša školovana, obrazovana djeca i stručnjaci koji nalaze mjesta i postižu uspjehe po čitavom svijetu. Briljiraju naši mladi istraživači, pronalazači, umjetnici po najpoznatijim svjetskim metropolama. Njih nisu obrazovali debelo plaćeni menadžeri, nego potplaćena sirotinja, učitelji, profesori, znanstveni radnici. A po njima je tako lako pljuvati, jer su previše uljuđeni da bi uzvratili slično i također uputili niske udarce. Tko je to vlastan reći javno da učitelji ne rade dobro i po kojim to kriterijima sudi?! suradnici javljaju aktualno 24 www.skolskenovine.hr ZAGREB Osnovna škola Ivana Gundulića Nova Zadnja klupa U jedanaest godina izlaženja nanizalo se 28 brojeva lista Č im je počela nova školska godina novinarska grupa Osnovne škole Ivana Gundulića u Zagrebu održala je prvi radni sasatanak. Naime, u ovoj pedesetoj godini postojanja škole namjeravaju izbaciti tri nova broja školskoga lista Zadnja klupa, dva redovna i jedno prigodno, i na mađarskom jeziku jer hrvatsko-mađarski razred bilježi 15 godina plodonosnoga rada. Podsjećamo da su učenici potkraj prošle školske godine predstavili svoje tada nove uratke pa je uoči Dana škole tiskan novi broj Zadnje klupe. U 11 godina izlaženja nanizalo se već 28 brojeva. Prvih je godina list objavljivan jednom godišnje, potom po dva te zadnjih godina tri do četiri broja godišnje. Od početka izlaženja list ima stalne rubrike na 20 stranica i umnožavan je fotokopiranjem, osim 26. broja, koji je objavljen na 32 stranice i potpuno je tiskan u boji te darovan svim učenicima u povodu desete obljetnice izlaženja najdugovječnijeg učeničkog lista u povijesti škole. Učenici su pobijedili na likovnom natječaju Gradimo europski Zagreb te je njihov plakat bio polijepljen po gradu i to je bio valjan razlog da im se posveti zapažen prostor i u školskom listu. Vrijedno je spomenuti učenicu sedmog razreda Doroteju Šušak koja se svojim novinskim člancima odavno nametnula u najbolju novinarku Zadnje klupe, a njezin je osvrt na smotru Lidrana svojedobno objavljen i na stranicama Školskih novina. Rubrika Od prve do zadnje klupe - od razreda do razreda na osam stranica smotra je odabranih učeničkih likovnih i literarnih radova. Isto toliko stranica ima rubrika Školskih vijesti gdje su učenici opisali posjete književnika, izlete, natjecanja, učenička predavanja i druge školske događaje. Tema broja posvećena je rezultatima ankete o tome što bi učenici napravili da su predsjednici države, gradonačelnici ili ravnatelji škole. Na stranici Pročitali smo za vas učenici preporučuju knjige izvan školske lektire, a u rubrici Učenici putopisci opisan je višednevni školski izlet u Austriju. Mnogo je zanimljivosti i na dvjema stranicama Glazba, film, kazalište. Na dvjema stranicama Slikopisa školski su novinari fotoaparatom zabilježili niz događanja u školi i izvan škole kratkim, najčešće simpatičnim i šaljivim komentarom. Puno ozbiljnija je stranica Tko pita, ne skita, gdje učenici iz broja u broj uredniku postavljaju brojna i raznovrsna pitanja od kojih boli glava. Istaknimo da i učitelji imaju mogućnosti pisati za školski list. Glavni urednik Pavao Jerolimov od prvog broja ima dvije stalne stranice Književnici za djecu i Povijest stripa, a u najnovijem broju predstavljeni su književnik Mark Twain i strip junak Koko Bill, odnosno njegov autor Benito Jacovitti. Ravnateljica škole Višnja Reljić opisala je školovanje malih Mađara u Hrvatskoj, odnosno u OŠ Ivana Gundulića, gdje već nepunih 15 godina djeluje mađarsko-hrvatsko odjeljenje. Može se kazati da ovaj broj Zadnje klupe ni u čemu ne zaostaje za pređašnjima, dapače ističe se povećanim brojem stranica i pomno odabranim radovima pa će zasigurno kod učenika dodatno povećati zanimanje za novinarstvo i fotografiranje, čega ionako ne manjka u toj školi. Podsjećamo da su i učenici osmoga razreda u skladu s dugogodišnjom praksom u toj školi, objavili fotokopiranjem posebno izdanje kao svojevrsni spomenak i sjećanje na osam godina svoga školovanja. Sve su rubrike iste kao i u redovnim izdanjima na 20 stranica, s tom razlikom da su objavljeni radovi isključivo učenika osmoga razreda. Tema broja tog izdanja Zadnje klupe naslovljena je Na prekretnici školovanja, tj. riječ je o upisnoj groznici u kojoj anketom novinari osmaši istražuju kamo se tko želi upisati, što očekuje od srednje škole, ali i osvrt na kvalitetu dosadašnjeg učenja u osnovnoj školi. Posebnost je tog izdanja stranica Vremeplova na kojoj su navedena imena svih učenika koji su pohađali OŠ Ivana Gundulića u minulih osam godina te kada su došli ili možebitno otišli iz škole. Na toj je stranici i popis učitelja koji su im predavali te koji nastavni predmet, od kada i do kada. U popisu nisu izostavljeni ni svi ostali školski djelatnici. Taj broj Zadnje klupe osmaši su dobili na dar kao podsjetnik na lijepe, radosne i ugodno provedene zajedničke dane. Dodajmo na kraju da urednik Zadnje klupe priprema i monografiju povodom 50. obljetnice škole tako će novinarska i druge školske grupe imati podosta posla u ovoj obljetničkoj školskoj godini. O. V. broj 27 • Zagreb • 14. rujna 2010. VELIKI BUKOVEC Osnovna škola Informatičko usavršavanje U Osnovnoj školi u Velikom Bukovcu održan je 23. kolovoza regionalni skup projekta Informacijsko-komunikacijska tehnologija u obrazovanju (ICT Edu), koji se održava u suradnji CARNeta, Ministarstva obrazovanja i Agencije za odgoj i obrazovanje. Stručnom skupu prisustvovala su 24 nastavnika infor- matike iz Bjelovarsko-bilogorske, Koprivničko-križevačke, Krapinsko-zagorske, Međimurske i Varaždinske županije, čiji će zadatak biti obrazovati učitelje i nastavnike u svim školama u tim županijama. Projekt će trajati dvije godine, a cilj mu je upoznati sve učitelje, nastavnike, stručne suradnike i ravnatelje s brojnim informacij- Sudionici informatičkoga skupa PULA B sko-komunikacijskim sadržajima i uslugama koje im pružaju MZOŠ i CARNet. To obrazovanje obuhvaća elektronički identitet, sigurnost na internetu, interaktivnu ploča za interaktivno učenje, Nacionalni portal za učenje na daljinu Nikole Tesle, suradnju i komunikaciju pomoću interneta te druge teme i sadržaje. Voditeljica projekta Renata Ivanković iz CARNeta, tom je prigodom istaknula važnost informacijsko-komunikacijskih tehnologija i tema obuhvaćenih projektom u svakodnevnom radu učitelja i nastavnika te njihovu potporu učenicima i roditeljima. Regionalna voditeljica Lidija Kralj iz OŠ Veliki Bukovec zadovoljna je organizacijom skupa, kvalitetom održanih predavanja i radionica, a posebno je naglasila da će takvo obrazovanje zasigurno pomoći učiteljima i nastavnicima da se bolje snađu u suvremenim načinima poučavanja i učenja. L. K. Osnovna škola Monte Zaro Podizanje plave zastave udući da Osnovna škola Monte Zaro jedina u Puli ima međunarodni ekološki status pozvana je na čak dva mjesta da bi upriličila svečano podizanje plave zastave, kao međunarodno priznanje za očuvanje okoliša, a dodjeljuje ga Zaklada za edukaciju o okolišu, plažama i marinama koje zadovoljavaju niz strogih kriterija kao simbol turističke ponude bazirane na sigurnosti, čistoći mora i obale. Točno u podne zasvirali su, zaplesali, zapjevali i recitirali učenici u Tehnomontovoj marini Verudi, gdje je plavu zastavu podigla pulska sportašica paraolimpijka Jelena Vuković, a nakon toga su požurili da bi stigli na sljedeće podizanje na Arenaturistovoj Ambreli. Učenici su s radošću pokazali svoja umijeća koja su naporno uvježbavali sa svojim mentoricama učiteljicama: Tanjom Uležić, Lucijom Modrušan, Vesnom Vretenar i Gordanom Ružić Stanojević. Bili su jako zadovoljni jer su ih domaćini vrlo lijepo ugostili i počastili. Nakon programa predstavnice Tehnomonta i Arenaturista uručile su zahvalnice mentoricama i ravnateljici Branki Sironić. Očuvana tradicija U toku programa prigodnim riječima se obratio i predsjednik udruge Lijepa naša Ante Kutle istaknuvši važnost provođenja međunarodnog projekta Plave zastave. Raduju se i budućim pozivima na slične svečanosti. Lucija Modrušan ĐURĐENOVAC Dječji vrtić Jaglac Djeca uživala u galeriji Muzejska pedagoginja oduševila je djecu brojnim igricama Đ urđenovac je malo mjesto u srcu Slavonije. Tradicija predškolskog odgoja vrlo je duga. Vrtić uz manje adaptacije djeluje i danas u zgradi koja je 1931. sagrađena za potrebe predškolskog odgoja. Zaposlenici ulažu mnogo napora da bi djeci osigurali ugodnu i poticajnu sredinu, da se osjećaju kao u obitelji. Velika se pozornost posvećuje likovnoj kulturi. Ove je godine po- laznica starije skupine Bubamare Nina Čačić, na natječaju Turističke zajednice Osječko-baranjske županije Volim Hrvatsku, osvojila drugo mjesto za svoj rad Zrcalne kapi kiše. Pokrenuta je i suradnja s Galerijom likovnih umjetnosti u Osijeku pa je organiziran posjet galeriji djece starijih skupina Pčelica i Bubamara. Uz stručno vodstvo kustosice Jasminke Najcer-Sa- bljak, djeca su sa zanimanjem razgledavala vrijedne umjetničke slike i skulpture. Najviše su ih zanimale slike obitelji Pejačević, jer su im o njima najviše pripovijedale njihove odgojiteljice. Uz sliku Šest labudova djeca su prepričala Andersenovu bajku. Muzejska pedagoginja Leonilda Conti-Ribić oduševila je djecu brojnim igricama. Kroz igre Složi što vidiš, Pronađi detalj sa slike, Puzzle, djeca su na privlačan način otkrivala osobitosti umjetničkih djela. U likovnoj su radionici djeca crtala slike i izrađivala okvire za slike. Po vlastitoj su želji birala tijesto različitih oblika, lijepila ga i uživala u stvaranju okvira. U suradnji s tvrtkom Unija-papir u vrtiću je realiziran projekt Papire skupljamo - na izlet idemo. Skupljeno je 4380 kilograma papira, a zarađenim novcem plaćen je prijevoz djece autobusom u Osijek. Zahvaljujući zaposlenicima galerije, taj će dan na poseban način pamtiti polaznici vrtića. Zdenka Koren mediji aktualno broj 27 • Zagreb • 14. rujna 2010. Održani 9. kijevski književni susreti S otvaranja ovogodišnjih Kijevskih književnih susreta Raznovrsna i bogata kulturna priredba Ovogodišnji književni susreti u Kijevu bili su posvećeni pjesniku Borisu Maruni, a nazočio im je i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić K njiževni susreti u Kijevu, opće-kulturalna je manifestacija različitih, ali i spojivih medijskih točaka oslonjenih u prvome redu na književnost. Svake je godine znanstveno-stručni skup o hrvatskom književniku kojega odredi uredništvo: Krešimir Bagić, Stipe Grgas, Stipan Matoš i Miroslav Mićanović. Osam godina znanstvenostručni skup vodio je Vlado Pandžić, dok je ovogodišnji, deveti znanstveno-stručni skup vodio Stipe Grgas. Kijevski književni susreti održavaju se tradicionalno pod kraj srpnja, ove godine od 23. do 25. srpnja. Zadnjega dana Susreta na sceni Doma kulture u Kijevu izvedena je dramska predstava Cinco i Marinko. Ovaj dar Kijevu omogućili su Općina Kijevo i Pučko otvoreno učilište Invictus iz Zagreba. Ove godine, već drugi put, nazočan znanstveno-stručnom skupu bio je i gradonačelnik Zagreba Milan Bandić, koji je obećao pokroviteljstvo 10. kijevskim književnim susretima. Prvi dan susreta, čijem je otvaranju nazočio i načelnik općine Kijevo Ivan Bajan, protekao je u pjesničkom druženju kod domaćina u Bajanima i Potoku. Nastupili su pjesnici Boris Perić, Tomislav Grgo Antičić, Nedjeljko Kovalović-Ždero, Slobodan Mičević, Esad Jogić, Nikola Petković, Miroslav Mićanović, Krešimir Bagić, Robert Roklicer, Ankica Svirač, Stipan Matoš, Joso Teskera Kurbašić, Mato Kavelj, Zoran Sova, Veselko Srećko Bilić, Fabijan Lovrić, Stipan Grcić, Vera Stanić, Ante Nadomir Tadić Šutra, dok je u glazbenom dijelu nastupio Hrvoje Marić. Drugi dan susreta protekao je u znaku znanstveno-stručnog skupa posvećenoga Borisu Maruni, o kojemu su svoje radove u posebnom zborniku objavili Stipan Matoš, Boris Škvorc, Andrea Zlatar, Ivo Banac, Krešimir Bagić, Anera Ryznar, Katarina Brajdić, Miljenko Buljac, Jadranka Nemeth-Jajić/Anđela Milinović, Tomislav Kuzmanović, Ivan Bošković, Dragan Gligora, Fabijan Lovrić/Gorica Lovrić, Vlado Pandžić, Nikola Petković i Stipe Grgas. Znanstveno-stručni skup održan je u Domu kulture u Kijevu, a u večernjim satima na Matoševom guvnu ponovno su nastupili pjesnici i klapa Bonaca. Nakon završetka znanstveno-stručnog skupa otkrivena je bista Ivana Raosa, književnika kojemu su bili posvećeni 8. kijevski književni susreti. Bista je rad Stipe Sikirice, a otkrili su je Vlado Pandžić i Vladimir Raos, koji je pročitao i prigodničku pjesmu posvećenu bratu Ivanu. Zaključiti je da kijevski književni susreti imaju svu raskoš i ozbiljnost manifestacije koja plijeni, ali i obvezuje svakog sudionika da se ponovno pojavi u Kijevu, da svoj doprinos manifestaciji koja se trajno pamti. (F. L. ) 25 www.skolskenovine.hr KARLOVAC: 15. filmska revija mladeži i 3. four river film festival Pobjeda ljubavi i animacije Ovaj je festival jedina prigoda u kojoj Karlovčani mogu uživati u filmskim projekcijama, a dijelu djece i mladih to je i prvi susret s filmom u kino dvorani U Karlovcu je od 9. do 12. rujna, u organizaciji Hrvatskog filmskog saveza i Kinokluba Karlovac, održana 15. filmska revija mladeži i 3. four river film festival, na kojima su svoje dokumentarne, igrane i animirane filmove te radove u slobodnom stilu prikazali srednjoškolci iz Bjelovara, Dubrovnika, Gunje, Karlovca, Krapine, Marije Bistrice, Osijeka, Pazina, Rijeke, Samobora, Slavonskog Broda, Splita, Varaždina, Zadra, Zagreba i Zaprešića, odnosno iz Belgije, Danske, Italije, Južne Koreje, Kine, Libanona, Litve, Njemačke, Slovačke, Slovenije, Srbije, Turske i Velike Britanije. Na ovogodišnju je Reviju i Festival, nacionalnu i međunarodnu smotru srednjoškolskog filmskog i video stvaralaštva, prijavljen ukupno 201 rad, a za službenu je konkurenciju odabran 91 film. Među prijavljenima je bilo najviše igranih, čak 75 radova, pa 55 animiranih, 38 u kategoriji slobodnog stila i tek 33 dokumentarna. Reklo bi se da mladi više vole kreirati svoj svijet i vizije budućnosti kakvu žele, nego dokumentirati postojeći, a to je svakako dobro jer je stremljenje k promjeni svojstveno mladima. Najavljujemo... Louisa May Alcot: Male žene Nedjelja , 19. rujna 2010., 13,15 - 13,55 sati Prijevod dramatizacija i režija: Katja Šimunić Božićna čestitka stiže slušateljima kroz radio-igru zasnovanu na romanu američke spisateljice Luise May Alcott Male žene, romanu o odrastanju četiriju sestara iz obitelji March dok u pozadini tutnja rat u kojemu je njihov otac. Dražesna suprostavljanja građanskog svijeta čijim pravilima pokušavaju ovladati i ratne stvarnosti koja poručuje da su vrline skromnost i razboritost, pletu U Kijevu je otkrivena i bista Ivana Raosa kojemu su bili posvećeni prošlogodišnji Susreti Ovogodišnje se događanje filma u Karlovcu odvijalo pod motom još nema kina, ali ima filma, jer u gradu na četiri rijeke, u kojem su nekada postojala četiri kina, danas nema niti jednoga, pa je Filmska revija mladeži i four river film festival jedina prigoda u kojoj Karlovčani mogu uživati u filmskim projekcijama, a dijelu djece i mladih je to i prvi susret s filmom u kino dvorani. Kazališnoj, doduše, ali postoje naznake da bi za koju godinu moglo doći do promjene, čemu mladi organizatori Revije i Festivala od sveg srca teže. Uz sedam služenih natjecateljskih projekcija održane su i brojne projekcije za djecu i mlade te za odrasle karlovačke filmofile, a posjećenost svjedoči da su zaista željni filma i kina u svome gradu. Održana je i tribina o temi Filmom i mladošću protiv nasilja, na kojoj se raspravljalo o značenju i porukama koje nasilje u medijima, posebno u filmu, nosi mladima, kao gledatljima ali i kao autorima filmova, a posebnu nagradu za film koji najbolje govori protiv nasilja, ustanovljenu ove godine po nazivom Žuta zastava, osvojio je animirani film Hudud grupe autora iz Belgije. Nagradu publike na 15. filmskoj reviji mladeži i 3. four river film festivalu odnijeli su kineski autori za svoj animirani film Buđenje, a Grand Prix je osvojio animirani film Poljubac mačkice grupe autora iz Južne Koreje. Iduća Revija i Festival održat će se od 8. do 11. rujna 2011. godine, u Karlovcu. Duško Popović HR Radioigra za djecu duhovito i nježno ozračje koje kulminira simbolikom Božića na koji djevojke dobivaju najljepši dar – povratak oca s bojišta. Režija i dramatizacija Katje Šimunić (koja je ovaj naslov radila i u teatru), te igri Leone Paraminski, Dore Fišter, Nataše Janjić, Ane Đurinović, Asje Jovanović, Krešimira Mikića, Davora Borčića i Borisa Bakala oblikovala je šarmantnu radio-igru namijenjenu svim naraštajima slušatelja. RADIO IGRA ZA DJECU VAM DARUJE KUTIĆ POEZIJE: Ratko Zvrko: Duga, Grom, Tri vala, Vodoskok Redateljica: Jasna Mesarić RADIOIGRU ZA DJECU MOŽETE POSLUŠATI NEDJELJOM I NA INTERNETSKIM STRANICAMA HRT-a - STREAM 3 HR talk; http://www.hrt.hr mediji aktualno 26 www.skolskenovine.hr WEB broj 27 • Zagreb • 14. rujna 2010. KAZALIŠTE Redateljsko japajakanje Nikolaj Vasiljevič Gogolj, Revizor, u redateljstvu Jerneja Lorencija, Dubrovačke ljetne igre, 2010. G Vrijedna internetska inačica školske lektire http://lektire.skole.hr U mnoštvu internetskih mjesta ispunjenih lektirnim sadržajima, kvalitetom i opsegom ističu se stranice objedinjene naslovom eLektire. One su rezultat poticaja Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, realiziraju ih CARNet i Naklada Bulaja, a bivaju u potpunosti dostupne prijavom AAI@EduHR elektriničkog identiteta (što učenici, studenti i nastavnici imaju ili lako mogu dobiti). Stranice su u razvoju, s ambicioznim ciljem da – uključujući sve naslove osnovnoškolske i srednjoškolske lektire – obuhvate više od tisuću domaćih i stranih naslova, književnih djela antologijske vrijednosti. Zasad, ondje je oko 200 knjiga ili djela ponajviše hrvatskih autora. Snalaženje u obilju građe je jednostavno: prijavljeni korisnik odabire s abecednog ili kronološkog popisa autora ili djelo. O autorima su dostupni članci s biografskim podacima i obilježjima njihovih djela, a sama djela (u integralnom tekstu) dostupna su u tri formata (WEB, FLIP i PDF). Budući da su stranice multimedijske, neka djela predstavljena su i audio ili video zapisima, pa posjetitelj može čuti koju pjesmu nekog autora, odnosno vidjeti segment scenskog uprizorenja ili filmske adaptacije kojeg književnog djela. Uz čitanje na zaslonu računala, moguć je ispis pojedinih djela ili njihovih dijelova, pri čemu osobito valja paziti na odredbe i istaknute upute glade autorskih prava. (A. J.) ogolj (1809.-1852.), genijalni ruski realist, napisao je (1836.) Revizora, kazališnu satiru koja uvjerljivo i duhovito izruguje vlastodršce i birokraciju na onoj najnižoj, općinskoj razini prije gotovo 200 godina, ali - nikada suvremenije do danas, kada nailazimo na jednake probisvijete i lažove (Hlestakov, lažni revizor) te žene (uglednice!) bez moralnih skrupula. Mladi redatelj (Jernej Lorenci, Slovenac) dobro zapaža te naglašeno ističe (ali i dopisuje Gogolju!) u više osoba njihov ego: “ja, ja, ja“, ponavljaju te minorne osobe, svi se žele istaknuti, jednako kao i - sam redatelj. Njegovo redateljsko “ja, ja, ja“ toliko je puta nametano da je na svršetku posve izokrenulo i iznevjerilo smisao prikazivanja slavne satire. Lorenci prosipa po pozornici čega god se sjeti, čitavo obilje redateljskih smicalica: skida glumce gotovo do gola, penje ih na stolove i stolce, tjera ih da preskaču prepone, da cijeli zadnji čin otpjevaju, da se seksaju pred svima, ne bukvalno, ali - itekako uvjerljivo. To nije Gogoljev Revizor, nego samo Slovenčevo JA. Sve što je on shvatio u Gogoljevu Revizoru te kako ga je pročitao i predstavio - svelo se, eto, na vulgarni seks te na redateljske brojne dosjetke. Sa stajališta mondenog eurokazalištarca, nešto bolje se i nije moglo ni očekivati. Počelo je ipak zanimljivo, kao školsko “interpretativno čitanje“ na satu književnosti, pa glumci “upadaju“ kao da su na probi... No, to se uskoro prometnulo u vlastitu suprotnost; ako se glumci stalno sprdaju s tekstom i smislom mu - ne može biti valjane glume niti prikaza karakterā, a ni istinske zabune (na čemu se temelji zaplet). Glumci se jesu nasprdali i s nama, i sami sa sobom, i sa svojim poslom, ali - takav im je bio zadatak; oni izvode ono što redateljsko “ja ja ja“ zamisli, a ne ono što je i kako je pisac napisao. Od svih silnih redateljskih domišljancija dobra je ona da se obuku u plemićko tek kada dođe revizor. Međutim do tada su - u svečanim svadbenim odijelima, što je također krivotvorina u kojoj su, ne posve krivi, sudjelovali: Vilim Matula (rođeni glumac, uvijek “plijeni prostor“, u prijevodu Ive Pasarića “upravitelj grada“, valjda - “gradonačelnik“), Nina Violić (žena mu), Karla Brbić (kći), Jadranka Đokić (školska nadzornica), Sreten Mokrović (sudac), Doris Šarić-Kukuljica (starateljica), Filip Nola (Dobčinski), Robert Ugrina (Bobčinski), Miha Bezeljak (upravitelj pošte), Jan Kerekeš (Hlestakov) i Edvin Liverić (sluga). U sažetku - ima i nešto dobro: izgovoren je čitav izvorni tekst (čak i didaskalije te sve traje predugo!) pa je tako djelo ipak predstavljeno, makar kako. Stijepo Mijović Kočan GLAZBA Hrvatska glazbena mladež u sezoni 2010./2011. Zagrebačke ljetne večeri Atraktivne večeri jazza Koncerti vrhunske glazbe u novoj sezoni nastavlja se bogata glazbeno-promidžbena djelatnost Hrvatske glazbene mladeži u suradnji s kazališnim kućama u Zagrebu. Programi započinju ciklusom GlazKaz 26. rujna glazbeno-scenskim igrokazom s pjevanjem Vještica Hillary ide u operu P. Lunda na sceni zagrebačkoga HNK. U istom je ciklusu 24. listopada na sceni Kazališta Trešnja na programu glazbeno-scenski igrokaz Veli Jože prema djelu V. Nazora u režiji Zorana Mužića. U Koncertnoj dvorani Lisinski Zagrebačka filharmonija nastupa 10. studenoga s djelom M. Ravela Moja majka guska, a o priredbama za sljedeću kalendarsku godinu više u nekom od brojeva ŠN početkom 2011. godine, kada ćemo najaviti i ostala glazbena događanja u organizaciji HGM u sljedećoj godini. U ciklusu Sunday nights u VIP Music Clubu, na Trgu bana J. Jelačića, posjetitelji će najprije imati priliku 3. listopada slušati „pjesme iz susjedstva“ u izvođenju HGM jazz orkestra Zagreb pod dirigentskom palicom Sigija Feigla, a 17. studenoga na istome mjestu i u istome ciklusu i s istim izvođačima na programu su Slike s izložbe M. P. Musorgskoga. Božić uz gospel naziv je glazbene večeri koju HGM jazz orkestar Zagreb priređuje 5. prosinca također u VIP Music Clubu. Bit će tu još nekoliko atraktivnih gostovanja, primjerice 3. travnja gost na sceni VIP Music Cluba bit će Andy Haderer, truba, 1. svibnja dolazi još jedan trubač, Lasse Lindgren, a ciklus završava 5. lipnja, kada će gost HGM jazz orkestra Zagreb biti ugledni profesor s Odsjeka za jazz Muzičke akademije u Grazu bas-gitarist Juan Herreros Garcia, srpnju, na izmaku zagrebačke glazbene scenske sezone, nadovezuju se Zagrebačke ljetne večeri, tradicionalni festival (nekadašnje Večeri na Griču), koji privlači sve više posjetitelja, Zagrepčana i turista, kojih je sve više u Zagrebu, pa je tako i ovaj festival jedna od najboljih promocija našega glavnoga grada. U utorak, 20. srpnja, u atriju Galerije Klovićevi dvori, u nazočnosti predsjednika Ive Josipovića, prisustvovali smo koncertu triju vrhunskih interpretkinja klasične glazbe. Bile su to Sidonija Lebar, violina, Jadranka Gašparović, violončelo i Katarina Krpan, glasovir. Za svoj komorni nastup trio je odabrao program uvijek inspirativnih i romantičnih skladbi Frédérica Chopina (1810.-1849.). Njegove mladenačke skladbe Introdukcija i Polonaise brillante za violončelo i glasovir u C-duru, op. 3 izvele su bravurozno svjetski poznata violončelistica Jadranka Gašparović (Zagreb, 1971.) i pijanistica Katarina Krpan, koja je, također stekla međunarodni ugled po zapaženim recitalima, nastupima uz simfonijske i komorne orkestre te večeri komorne glazbe. Docentica je na klavirskom odjelu Muzičke akademije u Zagrebu. Iste su umjetnice znalački interpretirale i Sonatu za violončelo i glasovir u g-molu, op. 65. To je posljednje djelo objavljeno za Chopinova života. Nastalo je u teškim okolnostima, nakon raskida devetogodišnje veze sa George Sand i sve slabijeg zdravlja. Slijedile su dvije Chopinove Mazurke, koje je živahno odsvirala pijanistica Ka- I Sigi Feigl, predavač na Akademiji za glazbu i primijenjene umjetnosti u Grazu, već je nekoliko godina prisutan na hrvatskoj jazz sceni. Od 2002. godine dirigent je i umjetnički voditelj HGM jazz orkestra Zagreb kojega ljubitelji jazza u Hrvatskoj već dobro poznaju, posebice u Rijeci, gdje je proljetos bio gost Rijeke i tamošnjega područnog odjela Muzičke akademije u Zagrebu, kada je s nekolicinom kolega profesora s Muzičke akademije u Grazu sudjelovao na prvome jazz seminaru organiziranom u Hrvatskoj za mlade hrvatske jazz glazbenike koji su se pripremali za budući studij na riječkom Odjelu za jazz Muzičke akademije iz Zagreba. O ostalim priredbama u organizaciji HGMa čitajte u sljedećem broju. I. Rodić U Jadranka Gašparović, violončelistica tarina Krpan. Posljednja točka programa bio je Glasovirski trio u g-molu, op. 8, koji je Chopin napisao 1828. godine. To četverostavačno djelo jedini je sačuvani primjer njegova pisanja za violinu. Tako se, uz prethodne dvije glazbenice, u izvedbi skladbe uključila i Sidonija Lebar, prva violina Zagrebačke filharmonije. Ljubitelji operete imali su dva termina. U prvom su pjevane arije u izvedbi glazbenika iz Budimpešte, a u drugom su umjetnici iz Narodnoga kazališta Miškoca, Mađarska, izveli Zemlju smiješka Franza Lehara, koja je i u Zagrebu odavno udomaćena. Tim je veći bio izazov publici da vide djelo u tumačenju umjetnika koji su iz zemlje njegova nastanka. U Zemlji smiješka smijeh je i dalje problematičan, zvuči melankolično. Milica Jović mediji aktualno broj 27 • Zagreb • 14. rujna 2010. 27 www.skolskenovine.hr KNJIGE ČASOPISI Potvrđen i proširen značaj P Sanja Nikčević: Nova europska drama ili velika obmana 2, o nametanju dramskog trenda u europskom kazalištu i neobičnoj sudbini teatrološke knjige Leykam international Zagreb, 2009. Knjiga dr. Sanje Nikčević obračunava se s nametnutom estetikom snobovskih, ali vladajućih lažnih umjetnika u europskom kazalištu otkraj prošle godine pojavilo se drugo dopunjeno i prošireno izdanje knjige prof. dr. Sanje Nikčević, prosvjetne trudbenice s osječkog sveučilišta. U Uvodu drugom izdanju autorica objašnjava kako je došlo do ove knjige: “... rukopis sam napisala jer više nisam mogla trpjeti da izlazim frustrirana iz kazališta, a da se svakog onog tko se usudi tu frustraciju izreći - javno izvrijeđa kao zaostalog desničara. Nemam ništa protiv da ljudi vole različite stvari, ali imam protiv kad me uvjeravaju da je samo jedno genijalno u kazalištu, makar sva publika pobjegla prije kraja predstave...“ Knjiga je tada, prije pet godina, dobila nagradu “Petar Brečić“, a mediji su - uz rijetke iznimke, poput Školskih novina, u kojima je osvrt na knjigu izišao pod naslovom Knjiga prekretničkoga značaja, jer ona doista to i jest - napali i nju i one koji su joj nagradu dali i sve koji su je hvalili... U proširenom izdanju te knjige autorica je iznijela kakvi su odjeci te knjige bili u Hrvatskoj i u svijetu; neobično brojni i uglavnom iznimno pozitivni. Iznosi i što je dopunjeno te čime je knjiga proširena. Rijetko je koja knjiga u novije vrijeme imala tako buran i toliko značajan odjek kao ova. Među inozemnim odjecima (uz one pozitivne autorica donosi i negativne, što je dobro, jer se tako mogu uspoređivati jedni i drugi tekstovi, a svjedoči i o autoričinu intelektualnom poštenju) bilježim ovaj naslov: “Sofija 2008.: Kongres svjetske udruge kazališnih kritičara ili pobuna protiv bezrazložna nasilja na scenama.“ Pobunu kritičara (nipošto svih, ima i onih trendovskih, pomodnih, premladih, nekompetentnih, s nekim drugim interesima, a ne kazališnim i estetskim, itd.!) izazvalo je dvojako iskazivanje nasilja u kazalištu: ono doslovno, tjelesno ili seksualno, i drugo - još strašnije - nasilje nad umjetničkim djelima koja postaju najobičniji “predlošci“, kao da su podlošci u cipeli. Knjiga dr. Sanje Nikčević doista je pridonijela tome da su se pogledi na kazališnu kritiku značajno promijenili, da su se kazališni kritici u donošenju svojih sudova osamostalili od nametnute estetike snobovskih, ali vladajućih lažnih umjetnika. Što, dakle, donosi Nova europska drama ili velika obmana? Donosi poglavlje o odnosu pisca i redatelja, protjerivanje pisaca s pozornice te ponovno pokazivanje potrebe za njim, s brojnim primjerima. Drugo poglavlje upoznaje nas s britanskim trendom nasilja u kazalištu te treće kako je to postalo “nova europska drama“. Četvrto poglavlje glasi Značenje za europsko kazalište ili sve ima svoje posljedice, a peto Realizam ili redefinicija temeljnih ljudskih vrijednosti. Šesto je Kako odoljeti pritisku ili što je dobro u vlastitu dvorištu, sada nadopunjeno epilogom iz 2009. - Nova europska drama danas ili što je ostalo od trenda nakon pet godina. Ostao je “nastavak borbe za piščev glas“ i “sveopći vapaj za emocijom“, među inim. Doista - knjiga prekretničkog značaja! Stijepo Mijović Kočan Riječi kao srebrn most Ljiljana Kabić, Srebrn most, pjesme za djecu Hrvatsko kulturno društvo Napredak Split, 2010. Umirovljena učiteljica mostovima riječi spaja dječji svijet sa svijetom odraslih Na velikoj rijeci stoji srebrn most / Po njemu se šeta neki čudan gost… Dvostih iz pjesme Čudan gost nosi u sebi svu simboliku koju imaju riječi kao snažne poveznice između svjetova. Da su riječi toliko moćne da mogu povezati dva naizgled nespojiva svijeta, dječji svijet i svijet odraslih, dokazuju nam stihovi iz nove pjesničke zbirke splitske pjesnikinje i umirovljene učiteljice Ljiljane Kabić. Što je to ispunjavalo dječje snove nekada, a što ih ispunjava danas? Ima li neka nit koja povezuje sve dječje snove, bez obzira na to u kojem vremenu žive? Što mogu učiniti odrasli da ispune njihova maštanja, ali i da dječji život obogate pozitivnim vrijednostima? Odgovore na sva ta pitanja nudi pjesnikinja u ovoj zbirci. Ciklus pjesama Dječji smijeh i suze sadrži stihove o djetinjstvu, o vremenu bezbrižnih dječjih maštanja, ali i strahova pred novim i nepoznatim. Žele biti shvaćeni i prihvaćeni jer: odrasli se varaju, naše brige ne znaju… Živahni životinjski svijet dio je pjesničke zbirke koji se tematski naslanja na jednu od ranije objavljenih knjiga Ljiljane Kabić i pokazuje autoričinu sklonost basni kao književnoj vrsti. Tako i u pjesmama iz ovoga ciklusa nalazimo narativne elemente isprepletene s lirskim doživljajem svijeta. Pjesnikinja zna koliko je snažna dječja potreba za novim spoznajama pa im nesebično nudi ono što će ih odgojno obogatiti: Pogledajte ove naše / Izmorene grube ruke / A vi cvrčci jest’ bi htjeli / I bez rada i bez muke. (Cvrčci i mravi) U ciklusu pjesama Veličanstvo prirode autorica nam nudi spoznaju da samo u suglasju čovjeka s prirodom pronalazimo sklad. Priroda nas (kao brižna majka) hrani, umiruje, tješi. Ponekad nam nudi i prijateljstvo: Prijatelj joj mjesec sjajni / Posjeti je svake noći / Raduje se baka s njime / Od sutona do ponoći. (Baka i prijatelj Mjesec) Tematska raznolikost, ritmičnost stihova i snažna emocionalnost glavne su odlike poetskoga svijeta Ljiljane Kabić. Neki su njezini stihovi protkani narativnošću (Marko i barka), a neki imaju elemente zagonetke (Nestašni lutalica). Završni stihovi protkani su vjerskim motivima, kao dokaz da je najveća čarolija upravo ono što je nevidljivo i nedodirljivo. Želim da mali čitatelji u ovim stihovima otkriju svu njihovu čaroliju i da onaj čudan gost s početka ovoga teksta donese u njihove snove “usred žarkog ljeta snijega pune grane“. Divna Šušić školskom muzeju 27. svibnja prošle godine. Natalija Mihelčić (Kočevje) piše o pedagoškim programima u Pokrajinskom muzeju Kočevje i na kraju Kristina Gverić predstavlja izložbenu i pedagošku djelatnost Hrvatskoga školskog muzeja u 2009. godini. Anali za povijest odgoja Godišnjak Hrvatskoga školskog muzeja, vol. 8 . Zagreb, 2009. U z 150. obljetnicu rođenja poznatoga američkoga filozofa, psihologa, pedagoga i socijalnoga reformatora Johna Deweya, Vlatko Previšić u opširnijem članku predstavlja pedagošku misao i praksu ovoga uz Jeana Piageta najpoznatijega zastupnika jedne nove (neklasične) reformne pedagogije na prijelomu 19. i 20. stoljeće. Neven Hrvatić u svome članku istražuje povijest odgoja i obrazovanja Roma u Hrvatskoj, a Mira Kolar piše o pokušaju osnivanja Oblasne gospodarske učiteljske škole u Križevcima 1928. godine i razlozima koji su doveli do gašenja i postojeće Učiteljske škole četiri godine kasnije. Vladimir Strugar donosi fragmente iz učiteljskoga rada Antuna Radića opisujući njegovo učiteljevanje od 1892. do 1919. godine u ondašnjim kraljevskim velikim gimnazijama u Osijeku, Požegi, Varaždinu i Zagrebu. Monika Govekar−Okoliš, s Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Ljubljani, piše o nacionalnim pokretima među slovenskim srednjoškolcima u 2. polovici 19. stoljeća, dok Smiljana Zrilić, Katarina Ivon i Slavica Vrsaljko, sa Sveučilišta u Zadru, istražuju doprinos pedagoškoga časopisa Zora stručnom usavršavanju učitelja. Valja podsjetiti da je Zora bila prvi pedagoški časopis u Dalmaciji čiji je izdavač bila Učiteljska škola u Arbanasima, a izlazila je od 1884. do 1889. godine. Ivo Perić piše pak o dalmatinskim pedagoškim listovima koji su izlazili u Šibeniku. Višnja Rajić bavi se razvojem privatnih škola u primarnom obrazovanju u Hrvatskoj dok Manon Giron iznosi kroniku Zabavišta Družbe sv. Ćirila i Metoda u Lovranu koje je djelovalo od 1911. do 1920. godine. Koraljka Posavec donosi biografiju znanstvenoga istraživača i pedagoškoga pisca prof. dr. Ante Vukasovića, u povodu 80. obljetnice života i 60. obljetnice pedagoškoga djelovanja, a Mladen Tancer (Maribor) predstavlja pedagoški profil poznatoga slovenskoga pedagoga prof. dr. Franceta Strmčnika, također u povodu 80. obljetnice rođenja. U rubrici Muzeji i muzejska pedagogija Maja Šojat−Bikić bavi se problemom digitalizacije hrvatskih muzeja, a tu je i prilog austrijskoga muzealca Hartmuta Prascha Muzej u okolini kao mjesto doživljaja, a članak je zapravo njegovo predavanje održano u Hrvatskome Acta Iadertina Časopis Odjela za filozofiju, Odjela za pedagogiju i Odjela za sociologiju Sveučilišta u Zadru, vol. 6. Zadar, 2009. Č asopis Acta Iadertina, zapravo godišnjak, u broju za prošlu 2009. godinu donosi nekoliko zanimljivih članaka s područja pedagogije, filozofije i sociologije. Ana Proroković, Zlatko Miliša i Antonio Knez u zajedničkome članku istražuju radne vrijednosti i zadovoljstvo poslom s obzirom na neka sociodemografska obilježja zaposlenika, kao što su, primjerice, spol, dob, stručna sprema, mjesečna primanja i radni staž. Analiza rezultata istraživanja je pokazala kako je u hijerarhiji radnih vrijednosti zaposlenih dominantnu važnost imaju materijalna kompenzacija i socijalna sigurnost. Zora Zuckerman Itković i Daliborka Kolak u svome radu razmatraju osnovna obilježja vezana uz problematiku zlouporabe alkohola kod adolescenata koji pohađaju srednju strukovnu školu. Istraživanje je provedeno u Školskom centru za strukovna zanimanja grada Viteza, u Bosni i Hercegovini, na uzorku od 200 učenika, a dobiveni rezultati pokazuju izrazito zabrinjavajuću sliku konzumacije alkohola od strane učenica i učenika nama susjedne države. Rozana Petani i Jerka Mijić bave se percepcijom mladih glede poštivanja prava djeteta u obitelji, odnosno autori istražuju kako sami adolescenti procjenjuju poštivanje svojih prava u obitelji. Mirela Tolić u svome članku istražuje semiotiku medija s ciljem da pokaže kako su ta istraživanja nužna u razotkrivanju političke indoktrinacije i medijske manipulacije. Marija Buterin u svome članku istražuje koliko je razredno−nastavno ozračje važno za afirmaciju interkulturalizma. Od ovoga broja časopis Acta Iadertina člankom (objavljenim dvojezično, na hrvatskom i engleskom) Obrazovni diskurs dječje računalne kulture u kontekstu konstrukcije društvene zbilje kojemu je autorica Erika Masiliauskiene sa Sveučilišta u Siauliaiu (Litva), započinje i s međunarodnom suradnjom. Priredio: I. Rodić izaktualno proπlosti 28 www.skolskenovine.hr PRIJE 150 Grdne i strahovite posljedice postaju za djecu i za učionicu iz toga, ako neizpunjava učitelj svoje dužnosti točno, koje mora izpunjavati pod školskim vremenom. Bila bi najveća, najgadnija i preziranja najdostojnija brezsviestnost od učitelja, - koji, pravo rekavši toga čestnoga imena nebi bio vriedan – kad bi on dužnosti, koje pod naukom školskom nabludjavati ima, pogazio, povriedio, zanemario i najmanje, te ih neizpunio posve točno i savjestno; kad nebi svaki časak školskoga vremena upotriebio na dobro sebi povjerene mladeži; kad bi pod naukom ikojeg se drugog posla latjao, izim obučavanja; dalje kad bi skupociene časove školske bezsviestno protepao s čim drugim, osim što mu raditi nalaže sveta dužnost, ili kad bi zahtjevao od svoji učenika, da mu pod školskim vremenom kopaju ili plieve u vrtu, da mu čuvaju malu djecu, paze na živad ili pčele, da mu čiste štalu, nose vodu, dvore gospoju suprugu itd. itd. Imade nas, bratjo učitelji, svakakvih poslenikah i dangubah u vinogradu, u razsadnjaku Gospodnjem, koji i tako učiteljuju brez obzira na sviest i dužnost. (M. Stojanović) Napredak Br. 23 / 1. rujna 1860. PRIJE 100 OBLJETNICE GODINA Ima svakakvih učitelja GODINA Br. 7-8 / kolovoz 1910. Čudnovati prijedlog U jednom školskom časopisu, koji urednik i vlasnik nije mogao u vrijeme praznika redovito izdavati, jer sigurno nije imao vremena za to, našli smo pored ostalih čudovišta i jedan prijedlog, koji pripada u područje našega lista, pa ćemo se s toga razloga ukratko na nj osvrnuti. Tim se prijedlogom traži, da bi koje naše učiteljsko društvo predložilo, neka vlada izda naredbu, prema kojoj bi se svako dijete podučavalo najviše u onom predmetu, za koji pokazuje osobiti dar, a bude li koje dijete iz nekoga predmeta n. pr. iz matematike nesposobno, neka svejedno prijeđe u više godište, budući da i onako ne će taj predmet nigda potpuno znati, pa se prema tomu ne će s njim ni služiti u životu. (...) Da taj časopis sam sebe ne obmanjuje praznim riječima, morao bi vidjeti, da je pučka škola općenita, pa da ona podaje ono, što svakomu treba i što mora znati. Pučka škola nije nikakav stručni zavod, ona samo izgrađuje najširu osnovku potrebnu svakomu čovjeku, da se mogne daljnim obrazovanjem razvijati u svim mogućim pravcima. (...) Hrvatski učiteljski dom Br. 18 / 20. rujna 1910. Pernica Aurora Na školskoj izložbi izložila je marna učiteljica Danica Jerand svoju “patentovanu“ pernicu, koju je nazvala “Aurora“. Ukusna pernica sadržaje poklopac, koji se dade rastaviti i služi kao ravnalo s mjerilom, a ujedno se može tako namjestiti, da pernica posluži i kao naslon za knjigu. U pernici je smješteno i malo računalo sa staklenim kugljicama na svilenoj niti, koje se dade lijepo složiti u samu pernicu. Ova je stvarca vrijedna preporuke. Škola Br. 9 / rujan 1910. Maria Montessori (1870.-1952.) Dijete je tajna koju treba otkriti Priredila Štefka Batinić U prvom je planu pedagogije Marije Montessori individualnost djeteta - njegove potrebe, talenti i sklonosti Kakva bi trebala biti škola? Kakova treba da je naša škola u buduće? Treba da učimo svakoga učenika najviše ono, što on najlakše može naučiti, što najradije uči, valja ga učiti onako, kako on to najlakše shvaća. Time postaje škola djetetu najmilije mjesto, a tako i učitelju. Razumije se, da mi ne mislimo, da je sadanja škola valjan okvir za ovakav rad. Ta u našoj školi uče se samo riječi, sve se uči na pamet iz knjige. U sadašnjoj našoj školi može se doznati samo to, tko ima dobru memoriju, tko nema, tko lakše uči naizust, tko teže. Drugo ništa ne možete u današnjoj našoj školi doznati. A to je preusko polje za sreću učeničku. Valja što više života uvesti u školu, a kako da se to učini, o tome govorimo u članku o školi s pomoću rada.. (...) Preporod broj 27 • Zagreb • 14. rujna 2010. Maria Montessori s dječakom u dječjem domu u Rimu J edna od rijetkih žena u povijesti pedagogije, čiji pedagoški koncept od početka 20. stoljeća kad je nastao ima svoje sljedbenike do današnjih dana, talijanska je liječnica i pedagoginja Maria Montessori. Rođena je 31. kolovoza 1870. godine u Chiaravallu kraj Ancone. Bila je jedino dijete u dobrostojećoj i naobraženoj obitelji koja se tri godine nakon njezina rođenja preselila u Firencu, a zatim 1875. godine u Rim. Roditelji su željeli da im se kći posveti učiteljskom zvanju, ali je Maria već kao tinejdžerica navijestila svoj atipičan životni put. S trinaest godina upisala se u tehničku školu koju su u pravilu pohađali samo dječaci. Odustala je od prvobitne želje da postane inženjerka, pa se upisala na medicinski fakultet i 1896. godine postala prva žena u Italiji sa sveučilišnom diplomom. Iste je godine uspješno i dojmljivo zastupala Italiju na međunarodnom kongresu žena u Berlinu. Nakon studija radila je na odjelu dječje psihijatrije Sveučilišne klinike u Rimu. Duboko dirnuta stanjem i sudbinom mentalno zaostale djece koja su boravila na klinici, odlučila je nešto poduzeti. Odgovore na neka stručna pitanja potražila je u radovima dvojice francuskih psihijatara Jeana Itarda i Eduarda Seguina, a zatim je i sama istraživala mogućnosti i načine rada s takvom djecom. Bila je uvjerena da je rad sa “slaboumnom“ djecom pedagoški a ne medicinski problem. Na pedagoškom kongresu u Torinu 1899. godine pokušala je senzibilizirati stručnu javnost za probleme odgoja i obrazovanja mentalno zaostale djece, nakon čega je od tadašnjeg talijanskog ministra prosvjete dobila zaduženje da u Rimu održi seriju predavanja za učiteljice o pedagoškom rada s takvom djecom. Bio je to početak rada medicinskopedagoškog instituta kojeg je vodila dvije godine. U tom je razdoblju razvila specijalni didaktički materijal za nastavu jezika i matematike. Godine 1901. ponovno se upisuje na sveučilište. Slušala je predavanja iz antropologije, psihologije i pedagogije da bi se pri- PRIJE 50 Veliko slavlje u Malom Lošinju U nedjelju 11. o. mj., svečano je u okviru proslave Dana mornarice otvorena u Malom Lošinju srednja pomorska škola koja je zapravo nastavak “Nautike“ osnovane već 1835. god., u kojoj je diplomiralo 4.592 pomorska kapetana. Pomorske tradicije Lošinja su velike, jer već 1844. godine Mali Lošinj ima 5.300 stanovnika, dva brodogradilišta, 130 jedrenjaka duge plovidbe, a Veli Lošinj sa 2.700 stanovnika 30 jedrenjaka duge plovidbe, pa je u to doba Lošinj najjači pomorski centar sjevernog Jadrana. Te je iste godine lošinjski kapetan Ante Bušanić, prvi u tadašnjoj Austriji, uspostavio pomorsku vezu između Trsta i Bombaja u Indiji lošinjskim brigantinom “Joakim“. U toj stoljetnoj lošinjskoj pomorskoj tradiciji govorio je na otvorenju direktor Lošinjske plovidbe Smiljan Lukanović, pošto je predsjednik NO Općine Vjekoslav Galjanić pozdravio goste i mnogobrojne građane Lošinja. Otvorenju su prisustvovali pored mnogih istaknutih ličnosti, i admiral Mate Jerković, komandant JRM, Vicko bližila otkriću tajne djeteta. Studij je završila 1904., a tri godine kasnije započela je novi svojevrsni pedagoški eksperiment koji će se pokazati iznimno uspješnim i koji će joj donijeti svjetsku slavu. Naime, u siječnju 1907. godine u siromašnoj rimskoj radničkoj četvrti San Lorenzu otvorila je Dječju kuću (Casa dei Bambini) i tako dobila priliku da svoj pedagoški koncept usavršava u radu sa zdravom djecom. U prvom je planu pedagogije Marije Montessori individualnost djeteta - njegove potrebe, talenti i sklonosti. Potrebno je maksimalno poštivati tempo i ritam igranja, odnosno učenja djeteta, njegovati njegovu prirodnu radost učenja te tako podupirati njegovo samopouzdanje i samostalnost. Djetetu treba pružiti mogućnost razvoja u primjerenom i pripremljenom okruženju prostorno prilagođenom i intelektualno poticajnom (Montessori pribor). Već 1909. godine objavljeno je prvo izdanje knjige o metodi Montessori (Il metodo della pedagogia scientifica). Nekoliko godina kasnije pojavit će se i prijevodi na druge europske jezike. O pedagogiji Marije Montessori piše se u pedagoškoj periodici, a dvadesetih godina širi se i njezin utjecaj na pedagošku praksu. Godine 1929. osniva u Amsterdamu međunarodnu udrugu za pedagogiju Montessori AMI (Association Montessori Internationale), koja i danas djeluje. Putovala je po europskim zemljama, Americi i Indiji, držala predavanja i pridonosila recepciji svoje pedagogije širom svijeta. Pratio ju je sin Mario, tajno rođen 1898. godine za vrijeme njezine veze s kolegom liječnikom Guiseppeom Montesanom. Do svoje sedme godine odrastao je s dadiljom na selu, a zatim su ga poslali u internat u Firencu. Majka ga je posjećivala, ali je tek kao odrastao saznao pravu istinu. Maria Montessori umrla je u Noordwijku, u Nizozemskoj, 6. svibnja 1952. godine. Pedagoški koncept Marije Montessori kao alternativni pedagoški model živi u praksi već čitavo stoljeće, a renesansu doživljava sedamdesetih godina 20. stoljeća. U Hrvatskoj se o Montessori metodi prvi put piše u Napretku 1912. godine, a zatim u više navrata u razdoblju između dvaju svjetskih ratova, kada se javljaju i malobrojni pokušaji njezine primjene u pedagoškoj praksi. U posljednjem desetljeću 20. stoljeća pedagogija Montessori kao dio, doduše skromne alternativne pedagoške ponude, vraća se u Hrvatsku. GODINA Krstulović, član Izvršnog vijeća Sabora, Franjo Širola, predsjednik NO Kotara Rijeka, Milan Slani, narodni poslanik, Kazimir Jelovica, predsjednik Kotarskog sindikalnog vijeća, direktor Pomorske škole u Bakru i Više pomorske škole u Rijeci i mnogi drugi. Školske novine Br. 28 / 16. rujna 1960. Nova škola u Drveniku kod Makarske Sredstvima od 14 milijuna dinara počeli su mještani Drvenika u Makarskom primorju, izgradnju školske zgrade. Posao je već prilično odmakao, pa su građevinski radovi uglavnom dovršeni. Drveničani se nadaju, da će njihova škola biti potpuno gotova iduće školske godine. Tada će se moći govoriti i o otvaranju osmogodišnje škole, jer sada djeca iz Drvenika idu u Osmogodišnju školu u Gradac, koji je dosta udaljen. Nova škola gradi se u neposrednoj blizini novog naselja, koje se izgrađuje za stanovnike ugrožene od odronjavanja jednog masiva kamena u Biokovu. Školske novine Br. 28 / 16. rujna 1960. πkolski æivot nekoÊ aktualno broj 27 • Zagreb • 14. rujna 2010. Zbivanja i osobe iz stvarnog školskog života, zrcaljeni u pojedinačnom doživljaju i svijesti, često su bili poticaj i tema raznovrsnih tekstova, od beletrističkih opisa i memoarskih zapisaka do publicističkih članaka i analitičkih rasprava. Usporedno s tim sadržajima, nerijetko i nasuprot njima, oblikovale su se teorije i norme bolje škole, onakve kakva bi ona trebala, mogla ili morala biti. Da bismo osvijetlili bogatstvo, raznolikost pa i proturječja naše školskopedagoške baštine, za ovu rubriku odabiremo ulomke tekstova koji ilustriraju stanje stvari kakvo je bilo, s jedne strane – u zbilji i praksi, s druge strane – u teoriji i normama. Osnova temeljnih pravilah javnoga obučavanja za Hèrvatsku i Slavoniu [1849.] Priređuje Anđelko Jelin P otrěboća, koju duboko osětjamo, jest, da se u javno obučavanje znatne proměne, znatna poboljšanja, te narodni pravac uvede. Dèržavne je vlade zadatja i dužnost u porazumljenju sa dèržavnim saborom i polag odobrenih po njemu načelih posla se tog ozbiljno latiti; to zahtěva ne samo važnost predmeta za cělo družtvo gradjansko, već i dužnost svakomu, ma i najsiromašnjemu dèržavljaninu pružiti prilike, te kèrčiti putove na prosvětu i svestrano narodno izobraženje. Nu, dočim děržava u nastojanju oko prosvěte i izobraženja pojedine svoje dèržavljane podupire i podpomaže, te potrěbna na to srědstva pruža, mora ujedno ipak uvěk sloboda dèržavljanah, te osobito pravo obitelji ostati svetinja, u koju se bez skrajne nužde dirati nesmie. Imadu se u tom obziru u nas znatne i mnogostrane težkoće provaliti. Po duhu priašnjega jošte věka udarajuće, i nemalo posve nenarodno ustrojenje naših učionah zahtěva iz obzira na sadašnji věk i probudjeni narodni duh znatnie proměne i korake, koji budu li onim plodom urodili, kog izgledamo, višelětno će tekar izkustvo dokazati; dovoljan broj věštih i sposobnih učiteljah se tek pripravljati mora; znatnih trěba novčanih žèrtvah. No čvèrsta ipak je nada, da će slobodom i probudjenim narodnosti duhom ojačena snaga naroda, te oduševljenje za čast i srěću premile domovine, uvidivši neobhodnu potrěbu tih žèrtvah, sve zaprěke i težkoće nadvladati. Za da se pogibelji, koje naglo preinačenje za vas koliki narod opreděljenoga sustava školskoga za sobom vodi, bezkrajno neumnože, najshodnije će biti, da, mimoidući mnogi važni predlog, takove samo nove glavne predloge ustanovimo, kojih je valjanost drugdě u takovih okolnostih, koje našim naliče, izkustvo jur potvèrdilo i dokazalo. Osnova ova sadèržava samo glavna pravila sustava javnog obučavanja; pravila ova obširnie izradjenim sustavom školskim, službenim upravljanjem, te naknadnimi naredbami k savèršenosti privesti i u život staviti, zadatja će biti odgovorne dèržavne vlade; nu da se to izvede, jest, da kako s vrěmenom samo moguće. Najveću će k tomu pomoć pružati krěpko sudělovanje učiteljskoga stališa. Pravila ova javnog obučavanja u mnogoj struci u těsnom su savezu sa budućim dèržavnim ustrojenjem naše domovine, kao n. pr. s uredjenjem županiah, kotarah i obćinah, sa sistemom obćega poreza i t. d., te iz toga uzroka imadu se mnoge u ovoj osnovi točke samo kao pogodbene (hipotetičke) smatrati. U sustavu javnog obučavanja sačinjavaju I-vu, te ujedno najvažniu stranu pučke učione; jer njihova je zadatja izobražavati dèržavljane u onih znanostih, te one pružati sposobnosti, koje u naprědak nijednomu dèržavljaninu uzmanjkati nesmiju. Dočim je u najnovije doba po ukinutju svake podčinjenosti neuki naš puk nadziranja i rukovodjenja gospodskoga lišen, te većom stranom sam sebi ostavljen, dočim će vas narod u zakonotvorstvu udioničtvovati; zahtěva buduće blagostanje i srěća domovine, da se ni napori, ni žèrtve neštede, za da se svimkolicim dovoljna prilika pruži k onom izobraženju, bez kojega ni čověk kao slobodan član domovine dostojno sebe vladati nemože, te svako se pravo u golo protuslovje pretvori. U tu svèrhu je kod nas ponajprie potrěbno: da se broj učionah, te grane podučavanja u njih umnože; da se ovim posve narodni pravac dade; da se věštii učitelji priprave, te obstojećim jur ozbiljna prilika k višjem izobraženju pruži; da se ovih stališ poboljša, verigah zavisnosti od svakog inog, osim školskog poglavarstva, oprosti, te time na višji stupanj uglednosti stavi; napokon da se vèrhovno upravljanje pučkih Osnova temeljnih pravilah javnoga obučavanja za Hèrvatsku i Slavoniu, objavljena u Narodnim novinama 1849. godine, rani je (po nekima i prvi) pokušaj samostalnog, cjelovitog, suvremenog i svjetovnog hrvatskog školskog zakonodavstva. Priređena je za javnu raspravu te raspravu i donošenje u »dèržavnom našem saboru«. Nije, nažalost, postala hrvatskim službenim propisom jer je, nakon oktroiranog ustava, carskom odlukom iz travnja 1850. hrvatski sabor bio raspušten učionah pověri muževom, koji imadu dovoljno u tome obziru izkustvo, te od svake ine, osim školske vlasti, nezavisni, važnomu se pučkomu odhranjenju posve žèrtvovati mogu. S tranu II-gu javnog obučavanja sačinjaju srědnje učione; ove su stranom učione posebnih naukah, kojih je zadatje za pojedine u dèržavnom životu poslove pripravljati; stranom su pako takove, koje k višjemu svestranom izobraženju priliku i sredstva pruže. Ove stražnje děle se opet u dvě vèrsti: pèrva sastoji iz učionah gramatičnih i slovničnih (nižjega gimnazija) i liceuma (višjega gimnazija); dočim drugu vèrstu sačinjavaju gradjanska i realna učiona. Poglavita razlika obiuh sastoji u tom, da pèrve stare klasičke jezike i njihovu književnost kano bitni živalj i temelj izobraželnja upotrěbljavaju; dočim su druge vèrsti učione živućimi jezici i njihovim knjižestvom, osobito pako materinskim jezikom zanimaju. Razdeljenje ovo zahtěva sadašnje stanje i cěla dogodovština europejske izobraženosti. Dočim se naime uslěd prvoga znatni dio dèržavljanah putem živućih jezikah i književnosti na višji stupanj izobraženosti dovesti može; zahtěva druga, da se za ne manji dio dèržavnoga žiteljstva stara književnost kao temelj zadèrži i upotrěbi, za da se izobraženju nepodrěže korenje, iz kog ono rastiaše, na kom do sada čvèrstvo stoji, te iz koga inače ne naknadnu hranu dobiva. Svèrsti shodno postupanje u tom naukah predmetu, kad se ono, svake jednostranosti i pedantičke okorělosti prosto, ne samo strogim i suhoparnimi teoretičkimi slovnice pravili bavilo, nego u učioni jur do ozbiljnoga čitanja klasičnih dělah dotěralo bude, hitro će nadvladati onu mèržnju i hladnost, koja se je u novije doba prama toj naukah struci kod gděkojih pojavila. Kod uredjenja obe vèrste ovih učionah slědeća su načela za pravila uzeta: 1. Obe vèrsti moraju priliku k ozbiljnoj svestranoj izobraženosti pružati, te s toga se osim jezikoslovja s ostalimi obćimi znanostmi, naime: matematikom, prirodoslovjem i dogodovštinom baviti. 2. Obćenitostju naučnih predmetah izbavit će se izobraženje osobito onih učenikah, koji iz učionah druge vèrsti, t. j. gradjanskih i realnih proizlaze, od one jednostranosti, koju tekničkim pravcem dobivaše; te time će se dostići, da izobraženji stališi neće više glede načina njihova izobraženja, kao dosada, u dvě razlučene klasse razděleni biti. 3. Obe vèrsti učionah imaju ujedno učenike za visoke sebi srodne učione pripravljati. 4. Svaka ipak vèrsta tih učionah neka, koliko je moguće, sačinjava stanovitu, u sebi savèršenu cělost, i neka u izobraženju učenikah donle dotěra, da ovi sposobni, te ozbiljnimi znanostmi obskèrbljeni stupe u praktični život. 5. Iz jedne vjèrsti učionah u drugu prelaziti neka bude, koliko moguće, slobodno. III -a te ujedno poslědna strana u sustavu zavodah javnog obučavanja jesu sveučilišta i umětnost ili teknički zavodi. Razdělenje ovih osniva se na istoj medjusobnoj razlici, koja takodjer děli poglavito dvě vèrsti srědnjih učionah, kano temeljnih pripravilišta za ove. Za sjedinjene sveučilištah s tekničkimi zavodi, ako ćemo savèršena sveučilišta i savèršene tekničke zavode imati, neima nikakove važne potreboće praktične. Ako bo se i predavaju u obih stranom isti predmeti, nu ipak je u načinu predavanja i postupanju na obih stranah bitna razlika; pa dočim to sjedinjenje i zaradi pomanjkanja dovoljnoga města u istom stanju tako lasno moguće nebi bilo, nebi se time ni mnogo pomoglo onim, koji bi želili, da oba zavoda zajedno polaze. Z druge bi pako strane tim sjedinjenjem obih tako velikih tělesah něšto od one slobode kretanja i razvitka izčeznulo, koja je svakomu izmedju njih za dostignutje posebne svoje svèrhe neobhodno potrěbno. Dočim naime neima nade, da bi se za sve strane naše više od jednoga sveučilišta, te jednoga tekničkoga zavoda uvesti moglo, možemo na jednom i drugom znatni broj učenikah izgledati. U osnovi za utemeljenje i uredjenje budućega našega sveučilišta imadu, osim svestranog obzira na posebna zahtěvanja slavjanske naše narodnosti, za priměr služit austrianska, kako će se z nova urediti, te zatim inostrana sveučilišta, i to poradi one uzajamnosti, u kojoj moraju slični zavodi iz znanstvenoga gledišta uvěk stojati. S veučilišta su ponajprie zavodi podučavanja i najvišeg izobraženja. Od velike dakle važnosti, da se njima takov pravac nenametne, koj bi mogao glavnoj ovoj zadaći štetu naněti. Svèrhi shodno upravljanje kojega znanstvenoga zavoda iziskuje podpuno i svestrano znanje, te praktično izkustvo, i može se stoga mirnom savěstju samo rukama u tom věštih muževah pověriti. Neposrědno upravljanje takovih znanstvenih zavodah, koji po naravi svojoj trěba da imadu mnogobrojnije tělo višje izobraženih učiteljah, može se, kako izkustvo uči, najsigurnie istomu tělu učiteljah, pod nadzorničtvom višjega u tom věštoga nastojničtva i javnog mněnja pověriti. Premda o obučavanju i izobraženju dèržavljanah brinuti se i nastojati osobito dèržavnoj vlasti pravo i dužnost pripada, što se njoj bez velike štete svih oduzeti niti nebi moglo; nu ipak iskreno udioničtvovanje i krěpki upliv tako pojedinih osobah, kano i većih družtvah jesu osobito glede pučkih učionah od velike znamenitosti. Z toga, premda se obskèrbljivanje svih javnih učiteljah iz dèržavne pěneznice radi jednostavnosti upravljanja čini najprikladnie, ipak, za da se ono udioničtvo uzbudi, shodno se vidi, da se učione pučke i gradjanske za učione obćinah, ostale pako srědnje, te visoke učione za deržavne zavode proglase i smatraju, nu tako, da u pomanjkanju silah kod pojedinih obćinah dèržavna pěneznica u pomoć priteče. Po tom se ne bi obćinam dozvoljavalo, da manje čine, nego što je strogo potrebo, ne bi im se ipak branilo više učiniti; pa na to bi nukalo i opominjalo ono osvědočenje, da se u tu svèrhu učinjene žèrtve doprinašaju u ime vlastite domaće koristi. Ima li se pako za utemeljenje i uzdèržavanje najvišjih u ovih kraljevinah učionah, t. j. sveučilišta i tekničkoga zavoda, novčana pomoć od ukupne carstva austrianskoga vlade zaiskati, te time se isti zavod vèrhovnomu nadzorničtvu iste ukupne vlade podvèrći? – visět će od budućeg odnošenja kraljevinah ovih prama rečenoj ukupnoj vladi, te dèržavnoga našega sabora u tome obziru zaključka. Koji će se upliv općinam na učitelje i upravljanje pučkih učionah dati, zavisit će u raznih općinah od stupnja izobraženosti dotičnoga puka; upliv će ovaj, i morat će s vrěmenom rasti. D očim pučke učione, te gimnazia u nas samobitne proměne i znatna poboljšanja iziskuju, ostale vèrsti srědnjih učionah, te visoke učione tekar se u život uvesti moraju. Osnovu ovu odsěk prosvěte banskoga věća dèržavnom trojedne kraljevine saboru podnaša; nu ujedno prie toga putem takodjer tiska u narod šalje, za da se u tom poslu vèrstnim i sposobnim muževom staza pruži, po kojoj svoja u tome obziru mněnja, te naroda želje izraziti mogu. Javna bo koja naredba onda će samo velikim i blagotvornim uspěhom uroditi, ako se, iz duha istoga naroda proizišavša, s mněnjem takodjer najvèrsniih i najrazumnijih izmedju naroda sudarala bude. 29 www.skolskenovine.hr Neke odredbe Osnove §1. Dèržava smatra za svoje pravo, no ujedno za svetu svoju dužnost, da se za obučavanje mladeži obojega spola brini, i obučavanje ovo tako srědstvom javnih učiteljah sama poděljiva, kao takodjer, da nad njim, na koliko bi se po privatnih osobah poděljivalo, bez uvrěde ipak obiteljskih prava bdije. §2. Svi roditelji i zastupnici (tutori) siroitčadi dužni su děcu svoju ili pověrenu si sirotčad u onih bar naucih podučavati ili podučavati dati, koji će se u naprědak u pučkih učionah predavati. §3. Mladež može se podučavati: 1. u krugu obitelji; 2. u privatnih i 3. u javnih učionah. §4. U krugu obitelji može se mladež u svake vèrsti naucih podučavati; nu mladež kod kuće obučavana dužna je: 1. Najkasnije po izpunjenoj dvanaestoj godini u javnoj kojoj učioni javnomu se izpitu podvèrći, za da dokaže, je li u naucih, za javne pučke učione prepisanih, sa dovoljnim uspěhom podučena. U slučaju, ako se dovoljan uspěh pokazao ne bi, mogu se roditelji i zastupnici děce obvezati, da nastoje nedostatak naukah, budi nastavljenim privatnim podučavanjem, budi u javnih nedeljnih i opetujućih učionah, izpraviti i nadopuniti. 2. Za da se takova děca u javnu koju učionu primiti mogu, moraju javnim izpitom dokazati, da su za istu učionu potrěbite predběžne znanosti jur pribavila. 3. Isto tako, da se strogi izpiti na visokih učionah, ili dèržavni izpiti, koji se takodjer na nauke visokih učionah protežu, položiti mogu, potrěbno je, da izpitom tim podvèrći se želeći kroz izpite, ili javna svědočanstva dokažu svoju věšatinu i izobraženje u onih naucih, koji se na predtečnih pripravljajućih učionah predavaju. §7. Javne učione děle se u nižje ili pučke, srědnje i visoke učione. Pučkih učionah zadaća jest obučavati u svem onom, što u naprědak znati svakomu je dèržavljaninu neobhodno potrěbno. Visoke učione bave se strogo znanstvenim izobraženjem, na koliko se ovo u obće u učionah postići može; visoke te učione jesu sveučilišta, i visoki teknički zavodi. – U srědnjih učionah mladež stranom pripravlja se za visoke učione, stranom za razne onakove u gradjanskom životu poslove, koje više iziskivaju izobraženje, nego što je ono, koje se u pučkih učionah dostići može, bez da bi ipak nuždu onoga strogo znanstvenoga pravca osětjali, kojim visoke učione udaraju. – Takove jesu gimnazia, gradjanske, realske i ine razne vèrsti posebne (specialne) učione. §8. U pučkih učionah mladež obučava se bezplatno. – Ima li se pako u srědnje i visoke učione kakova, i kolika na pose školarina uvesti? opredělit će naš dèržavni sabor. §14. Da pučke učione svèrhu svoju postignu, neka se dužnost polazenja učione za onu děcu, koja dalje od ovih učionah išla nebudu, od navèršene 6. godine do 12. opreděli, od 12. pako do 15. godine neka bude obvezana neděljne učione polaziti […] §24. Platja ima se učiteljem onolika opreděliti, da oni prosti od svih inih prečećih ih poslovah sve svoje sile jedino i izklučivo javnomu obučavanju, te uz to kod seoskih učionah jedino jošte službi organistah žèrtvovati i posvětiti budu mogli, a pri tom, da oni istom platjom tako sebe, kano i, poslě kako su se jur několiko godinah u službi učiteljskoj sa dobrim uspehom bavili, cělu takodjer obitel městnim razměrjem pristojno, bez težkih za život i hranu skèrbih i neodvisno od samovolje pojedinih članovah obćine uzdèržavati uzmognu. Usuprot zahtěvat će se od učiteljah, da se oni izključivo te posve zvanju svome žèrtvuju; naročito pako pod nikakvimi uvěti dopustiti se neće, da bi oni ujedno službu zvonarah, ili seoskih bilježnikah obnašali. Kolika pako da može biti polag ovoga pravila najmanja platja, to ima opreděliti dèržavni naš sabor. […] §25. Za podporu učiteljah u izpunjavanju svojih dužnostih iznemogavših, za njihove udove i sirotčad utemeljiti će se za naše kraljevine posebni učiteljski zavod penzie, koi će se na godišnjih prinescih svih učiteljah osnivati. Svaki izmedju učiteljah dužan je kod toga udioničtvovati. pisma aktualno 30 www.skolskenovine.hr Nedoumice O izjednačenju radnoga staža na 65! Bila sam šokirana i još sam u šoku! Krajem godine navršit ću šezdeset godina života. Tek s 23 godine radnoga staža u društvenom sektoru i vrtiću, konačno sam se zaposlila u osnovnoj školi. Dakle, prije točno 15 godina ja sam se ponovo rodila, toliko mi je značilo to zaposlenje u školi, što sam oduvijek željela, za što sam se školovala i što sam voljela. Jednim dobrim dijelom za to su zaslužni i moji prvi učitelji koji su tu ljubav davno prenijeli na mene. Bila sam sretna. Osmijeh i zadovoljstvo nisu silazili s mog lica. Učenici su toliko radosti unijeli u moj život da mojoj sreći nije bilo kraja. Imala sam puno strpljenja za njih, a posebno su me oduševljavali daroviti koji su imali svoj cilj i uvijek težili doznati više. Bilo je i slabijih, ali budući da ne postoje dva ista čovjeka na ovome svijetu, tako nema istih ni među djecom. Kako je vrijeme odmicalo, postupno sam upoznavala sve čari učiteljskoga poziva. Koliko je samo truda bilo potrebno uložiti pripremajući se za djecu da bi se svaki sat odradilo na najvišoj razini?! Koliko strpljenja, obveza, seminara, stručnih usavršavanja, dvostrukih sjednica i po petnaestak godišnje na dvjema školama, kolika korelacijska planiranja, usklađivanja po HNOS-u, dvostruka dežurstva, što znači dežurstvo dva dana u tjednu cijele školske godine. Biti na hodnicima, na propuhu i istodobno paziti i učenike koji ti nisu na oku, koji su skloni ozbiljnijim nestašlucima negdje u kutu. Opominjati ih, a pri tom ostati hladan i sabran i ne reagirati na njihove eventualne provokacije, neposluh i inaćenja. Usporedno s tim, sve ove godine polako sam upoznavala i sve čari dječjih nestašluka i onih ponašanja koja prelaze granicu dobrog ukusa, gdje više nema ni govora o normalnom kulturnom ophođenju učenika prema učeniku, a sve dalje i učenika prema učitelju. Generacije su se znatno promijenile. Djeca su sve slobodnija, bez radnih navika, ne donose osnovni pribor za rad, nemaju strpljenja u radu, često se ponašaju kao da su došla na mjesto gdje će se samo dobro zabaviti, a ne učiti te njegovati i stjecati osnovne ljudske vrijednosti koje im očito nedostaju, a toliko su potrebne za život. Znaju za sva prava djece ovoga svijeta, ali svoje obveze još nisu svladala. Ploče na ulazu u školu dodijeljene školama kao mjestu za nultu toleranciju nenasilja, bodu me u oči i pitam se pri svakom ulasku u školu, čemu one služe. Je li to samo ono što nas svakodnevno podsjeća na to da to da jako želimo pa će nam se onda to možda i jednom ostvariti. Bilo kako bilo, sve se promijenilo. Nisu više isti učenici, onakvi s kojima je bila uživancija raditi, nisu više isti učitelji. Za vrijeme odmora u zbornici samo se žalimo jedni drugima na ekstremna ponašanja pojedinih učenika i što sve doživljavamo na nastavi. Nisu više isti ni roditelji, a nisam više ni ja ista. I ja sam se promijenila. Unatrag pet godina počeli su zdravstveni problemi, a na kraju treba priznati da sa šezdeset godina nemam više ni toliko snage, a ni strpljenja stišavati ih kad hoću nešto objasniti, a oni si dopuštaju, bez pardona, bez imalo srama, reći sve što im padne na pamet, pariraju mi kao da su na nekakvoj parlaonici, a ne na nastavi. Ne slušaju, bezobrazni su jedni prema drugima, često i psuju, često im se ne da raditi, a najčešća je reakcija: ja to ne znam, ja to ne mogu, bez da bi pokušali barem malo se potruditi napraviti nešto dobro kako bi naučili biti kreativniji, strpljiviji, uspješniji. Ali, kako uvijek ima sreće u nesreći i u svakom zlu neko dobro, tako ima i razreda gdje je zaista zadovoljstvo ući, odraditi još jedan sat, napuniti baterije koje će se već sljedećeg dana ili sata potpuno istrošiti u nekom problematičnom razredu nakon kojeg ćete se osjećati poput iscijeđena limuna. I tako iz dana u dan, iz stresa u stres. Ja sam na odlasku, a mojim mladim kolegicama i kolegama trebat će puno sreće, snage i puno živaca da bi ostali prisebni i bili u stanju odgajati i obrazovati nove generacije, ako izdrže do 65. godine života. Ili će i oni osjetiti jednoga dana da više nisu spremni za nove nadolazeće generacije. Da, želim im puno sreće. Trebat će im! Budući da krajem godine navršavam 60 godina, moja dokumentacija za mirovinu je u pretkompletiranju. Službenik koji radi na tom poslu nije mi izračunao iznos mirovine, barem okvirno, da bih znala što me čeka, jer kako kaže, vodi se rasprava o izjednačenju radnoga staža na 65 te da je moguće da to bude još ove godine. To bi značilo da ove godine neću moći ostvariti starosnu mirovinu. Bila sam šokirana! Oni koji to pričaju i predlažu, bez uvrede, ne znam imaju li zdrav razum. Možda je to izjednačenje moguće u nekim profesijama, ali u radu s djecom, u tako specifičnom, stresnom poslu iz dana u dan, kako može žena, majka i učiteljica dati isto sa 65 godina kao i u mlađim godinama radnoga staža? I još značajnije pitanje - gdje će uopće raditi i gdje se zaposliti oni mladi učitelji koji su tek završili fakultet? Već sad, prilikom opredjeljenja u koju školu nakon osnovne, djeca se pitaju što upisati. Ne razmišljaju o tome što bi željela upisati, nego se pitaju što upisati da bi se sutra mogla zaposliti. Ne pitaju li se to možda s pravom? Sve ovo je samo moj prilog raspravi, ako je uopće bude, zato jer znam da nisam jedina koja tako misli! Irena Perić, Zagreb Razmišljanja Kozmetički popravci ili radikalni zahvat? Naša je reforma zamišljena u prošlovjekovnom ozračju, a tradicija se svodi na klišeje Definitivno se svijet promijenio. Ubrzano se radi na kloniranju ljudi. Čovjek iz Kristova vremena je nestao! Žalosno, ali očito više nema Tvorca. Čovjek je konačno sam svoj (i drugima) postao stvoritelj - u laboratoriju. Suvremene ljude stvoriti bez greške na svoju sliku i priliku, je li to moguće? Ideja je zanimljiva i primamljiva, ali - suluda. Svi smo dio svijeta koji ubrzano srlja kroz bespuća i neizvjesnost. No, nemamo druge. Idemo i mi, ali kamo? Možda (sve) to i nije važno. Važno je da je školstvo konačno dotaklo najnižu točku organizacijske atrofije. Znamo da školska nastava i shema novoga nije uspjela već u startu. Ovu reformu teško da itko može hvaliti, situacija je bez izgleda za dobro. Hrvatska kriza školstva ne može se više svladavati parcijalnim kozmetičkim popravcima. Potrebno je korjenito novo, a novo se može provesti (samo) intervencijom novoga (zdravog), a ne politikom podobnih staraca. Nedvojbeno je to rezultat pedagoškog (i političkog) sljepila odgovornih. Izlazak iz ove situacije je nova reforma s novim idejama i stavovima! Bilo je dosta eksperimentiranja. Mi smo tu u zaostatku za Zapadom i broj 27 • Zagreb • 14. rujna 2010. svijetom uopće. Naša je reforma zamišljena u prošlovjekovnom ozračju, a tradicija se svodi na klišeje. Novo mora biti otvorenije, jasnije i neopterećeno klišejima staroga. No, naše je školstvo zastarjelo i u dubini skriva silnu prisutnost dekadencije. Dakako, to je paradoks, jer samo suputnik zna da ima puta. Zato smo zalutali i ne znamo kamo idemo. Zagovaranje novoga, a raditi po starom, pogrešna je taktika. Najnovija reforma naše škole skup je zastarjelih ideja, stavova i pogleda. Način na koji je strukturirano hrvatsko školstvo ne može zadovoljiti ni obrazovnu ni odgojnu funkciju. Dakako, mi smo previše očekivali od reforme, a dobili smo (ili ćemo dobiti) vrlo malo (i loše). A drugačije i ne može biti uz te famozne komisije (vijeća) koje se znaju samo međusobno nadmudrivati. Često čujemo da se moramo ugledati na europske zemlje. Rješenje, međutim, ne dolazi od drugih, iluzija je da će se pojaviti neki novovjekovni Herbart, Komensky ili Makarenko. Vrlo je hrabro koketirati s novim na posudbi tuđih ideja. Naši reformatori škole ne nude ništa ni novo, ni originalno, ni u didaktičkom (i pedagoškom), ni u tehničkom smislu. Pa, ako se već ugledamo na Zapad i pokušavamo se osloboditi Balkana (u sebi i oko sebe), odbacimo napokon stare i prepoznatljive šablone. Nije baš utješna, ali je istinita konstatacija da mi nismo organizirano društvo, već frustrirano u kojem vladaju podobni. Montaža pedagoga i zastarjelog znanja gubi na didaktičkoj i pedagoškoj logici. To je prošlost. Kopiranje tuđeg hrabar je pokušaj uvođenja novoga, ali to je ujedno prodaja roga za svijeću. Dakako, tim se ne postiže ništa, to je (uzalud) utrošeno vrijeme i novac. Moramo spasiti školstvo od eutanazije, pod hitno. Sutra je već kasno. Prosvjetnom politikom bave se ljudi (stručnjaci) koji imaju višak ambicija i manjak znanja. Dominacija klanova je očita. To je mentalna slika hrvatske budućnosti (i u školstvu) kakva nam se nudi reformom. Umjesto naprijed, mi se vraćamo! Naši kreatori reforme ostaju uvijek vjerni tradiciji (uhodanog puta), uz koji su odrasli i formirali se. Stoga, probudimo se i što prije potražimo kvalitetne ljude (stručnjake) i ideje. Marko Obradović, Slatina Paradoksi Tko zapravo krši zakon?! Ravnatelj škole u kojoj radim, ali i inspekcijska služba, tvrde da moraju postupiti tako te mi savjetuju da pravdu tražim na sudu, zato što oni zakon čitaju, a ne tumače ga Poštovani, pišem vam kao jedinom časopisu u Hrvatskoj koji se bavi školskom problematikom. Učitelj sam povijesti i zemljopisa u jednoj zagrebačkoj osnovnoj školi koja gubi učenike, a time i broj sati u nastavi. Iz tog će razloga jedan od tri zaposlenika iz aktiva učitelja povijesti i zemljopisa izgubiti pola ili čak cijelo radno vrijeme, ovisno odluci Ministarstva obrazovanja. Zakon o radu ne daje jasne kriterije prema kojemu bi poslodavac mogao odrediti tko će dobiti otkaz, a tko zadržati posao. Rašireni je običaj da otkaz ili umanjeno radno vrijeme dobije zaposlenik s najmanje staža koji je posljednji došao raditi u školu, premda postoje i drugi kriteriji. U mojoj je školi riječ o kolegici koja je povjerenica Sindikata hrvatskih učitelja te se poziva na članak 249. Zakona o radu koji štiti sindikalne povjerenike od otkaza. U tome je podržava sindikat koji je stavio veto na ravnateljevu odluku da ju iskaže kao tehnološki višak. Ako bi se doista primijenio taj članak, upravo bih ja izgubio posao ili dio sati kao radni višak. Ravnatelj je ovih dana zapravo već obavijestio Gradski ured o tome da sam ja višak za pola radnoga vremena. Nakon konzultacije s brojnim odvjetnicima i pravnim službama, došao sam do zaključka da sam u takvom slučaju zaštićen i ja prema članku 5. istoga zakona koji štiti zaposlenika od diskriminacije prema bilo kojem kriteriju, kao i po članku 247. koji štiti članove sindikata i one koje sudjeluju u sindikalnim djelatnostima, ali im također onemogućuje da budu u povlaštenom položaju o odnosu na nečlanove i na one koji ne sudjeluju u sindikalnim djelatnostima. No, držim da je obavljanje poslova sindikalnog povjerenika upravo to sudjelovanje u sindikalnim djelatnostima, a te djelatnosti, držim, ne stavljaju kolegicu u povlašten položaj u odnosu na mene. Članak 107. Zakona o radu određuje kriterije prema kojima se nekome može ili ne može otkazati ugovor o radu. Nigdje se kao kriterij ne spominje sindikalno povjereništvo. Dakle, ono nije kriterij prema kojemu bi netko mogao zadržati posao, odnosno netko drugi izgubiti jer nije sindikalni povjerenik. Također sam stekao dojam da bi se selektivnom primjenom članka 249. u ovom slučaju kršio Zakon o suzbijanju diskriminacije, kao i Ustav. Jasno mi je da striktnom primjenom tog članka sindikalni povjerenik ne može dobiti otkaz, ali prema drugim navedenim člancima još ga manje trebam dobiti ja. Cilj je spomenutoga članka 249. zaštititi sindikalnog povjerenika od pritisaka poslodavca, a ne osiguravati mu povlašteni položaj. Ravnatelj škole u kojoj radim, ali i inspekcijska služba, tvrde da moraju postupiti tako te mi je savjetovano da pravdu tražim na redovnom ili Ustavnom sudu, zato što oni zakon čitaju, a ne tumače ga. Mogao bih ovdje upitati zašto se čita upravo članak 249., a ne drugi relevantni članci, te bih mogao dodati da je čitanje bez tumačenja zapravo nemoguće, ali krenimo dalje. Članak Zakona o radu koji štiti sindikalnog povjerenika od otkaza temelji se, kako sam doznao, na Konvenciji 135. Međunarodne organizacije rada iz 1971. godine. U prvom članku te konvencije piše da sindikalni povjerenik ima zaštitu od otkaza temeljenog na položaju i aktivnostima sindikalnog povjerenika, dok u našem Zakonu o radu u članku 249. nema ni traga takvom obrazloženju! U kanadskom zakonu o radu, pak jasno piše da zaposlenik ne može dobiti otkaz zato što je sindikalni povjerenik. Držim da je riječ o manjkavosti našega Zakona o radu koju bi svakako trebalo ispraviti. No, isto tako držim da sam oštećen čak i prema sadašnjem, manjkavom i proturječnom Zakonu o radu, kao i prema drugim, spomenutim zakonima. Držim, također da su ovim činom narušena moja građanska prava. Pitam se: 1. Je li sindikatima doista u interesu provoditi članak 249. Zakona o radu bez obzira na sve ostale članke istoga zakona, kao i na druge zakone koji se bave tim pitanjima? 2. Stvara li se kasta povlaštenih sindikalnih dužnosnika koji će imati veća prava u odnosu na ostale zaposlenike? 3. Zašto sustav, kojega sam trenutno žrtvom, uopće forsira takvo bizarno i nepotpuno tumačenje zakona koje, zapravo znači njegovo kršenje? Hvala na pažnji i razumijevanju. Zabrinuti učitelj Ivan Marijanović, Zagreb Objavljeni tekstovi ne izražavaju gledišta uredništva. Zadržavamo pravo njihova kraćenja, lektoriranja i redigiranja.
© Copyright 2024 Paperzz
