Broj 10
svibanj/lipanj 2011.
cijena 2 KM
HRVATSKO KULTURNO DRU[TVO
PODRUŽNICA FOJNICA
ISSN 1986-5929
9 771986 592001
ECONOMIC s.t.r. FOJNICA - 061 984 306
1.4.2011. navršilo se sedam godina uspješnog
poslovanja, mukotrpnog rada na tržištu nelojalne konkurencije. Radnja se nalazi preko puta
Doma zdravlja i raspolaže sa više od 2000 artikala (bijela tehnika, elekto i vodo materijali,
oprema za kupaonice, keramičarske pločice i
sitni kućanski aparati) ukratko, sve što nudi i
Ecomic Vitez.
Svaki mjesec akcije do 15% na pojedine artikle!
Uvedena fiskalna kasa, kartično plaćanje i plaćanje kreditnim karticama Raiffeisen banke. Uz
ljubazno osoblje možete dobiti i savjet za
rekonstrukciju kupaonica i kuhinja, dovozimo
robu do potrošaća i istu montiramo po želji
kupca.
Dragi kupci hvala na dosadašnjem
povjerenju i nadamo se i budućoj
saradnji na obostrano zadovoljstvo.
BENZINSKA CRPKA EKOBENZ
LUŽINE – FOJNICA
sve vrste pita
domaća tjestenina
domaća kukuruza
maglice
dostava po pozivu,
narudžbe za posebne
prilike (svadbe,
krštenja i dr.)
UVODNIK
IZ ŽUPNIH MATICA
FOJNIČKAŠKRINJA
svibanj/lipanj 2011.
K R Š T E N I
Dragi naši čitatelji,
Deseti broj Fojničke škrinje pristiže među vas sa završetkom još
jedne školske godine i sa početkom godišnjih odmora. Kako se
financijsko krizno razdoblje na našim prostorima zadržalo, mnogi
od nas neće otputovati na svoje priželjkivane i zaslužene odmore.
Ušteđevinu ćemo radije sačuvati za neizvjesnu zimu koja nam se
već mota po mislima tokom pripreme ogrjeva ili kroz brigu za
jestive biljne kulture sa naših, sve većih, zasađenih parcela.
I to su neki od razloga iz kojih vam u ovom broju opet nudimo
destinaciju za jednodnevni ili vikend odmor. Na sreću, okolica
Fojnice obiluje prelijepim lokacijama koje mogu poslužiti kao okvir
za sadržajan i ugodan odmor. Tome nas mogu podučiti i članovi
brdsko - biciklističkog kluba 'Slapovi Kozice' čija aktivnost
promovira prirodne ljepote našeg gradića, zdrav način života,
istinsko druženje i ekološki pristup životnoj sredini.
Da odmor ne mora biti isključivo izležavanje na plaži pokazuje i
novi prilog bračnog para Mihić koji nas u ovom broju podučavaju
kako od starih, odbačenih stvari možemo uz malo truda dobiti nove
upotrebne predmete. Kao produkt strpljivog rada i osebujne vizije
tijekom slobodnih dana možemo postići ono iznimno zadovoljstvo
zbog poboljšanja funkcije i estetike prostora u kojem provodimo
sav onaj dio godine kada nismo na godišnjem odmoru...
Pretpostavljam kako smo svi već vlasnici nekog sličnog
doživljaja, kada nas vlastitih ruku djelo preplavi radošću, pa nas
neće iznenaditi niti ushićenje sa kojim naš sugrađanin ručno
izrađuje žičane instrumente i tako se odmara svakodnevno.
Ljetnja shema u Fojnici započela je otvaranjem novog pub-a
Riverside vatrometom, te otvorenjem koncertne sezone u restoranu
Ribnjak nastupom sarajevskog banda Regina.
Uz želju da aktivan i prijatan odmor postane vaš kredit dobrog
raspoloženja tijekom cijele godine, redakcija Fojničke škrinje šalje
vam pozdrave,
Matea Bošnjak
Miroslava i Marijane, rođ. Remić
David Đepić
Danijela i Marijane, rođ. Bošnjak
Josip Oroz
Zdenko i Ljilja, rođ. Miličević
Tea Tolo
Roberta i Eveline, rođ. Ahmetović
Anđelina Lovrić
Pere i Nizane, rođ. Mujić
Antonio Bešlija
Daria i Marijane, rođ. Miličević
VJ E N Č A N I
Dario Perić i Bojana Tuka
Dario Bešlija i Marijana
Miličević
Pero Pecirep i Katrina Ostojić
U M R L I
Branko Jukić, 1938.
Anto Knežević, 1935.
Ivo Šušnjara, 1936.
Anđe Šušnjara, 1929.
Ružica Lovrić, 1944.
Marija Pecirep, 1923.
Donacije za
Fojničku škrinju
s. Amalia Miletić 20 E
s. Paulina Piplica 10 E
Franjevački samostan
Fojnica 200 KM
Svima najtoplije zahvaljujemo!
Fojnička škrinja, broj 10, svibanj/lipanj 2011 .
osnivač i izdavač: HKD ˝Napredak˝, Podružnica Fojnica
■ glavna urednica: Suzana Lovrić ■ uredništvo: Alen Cvjetković, Ivana Cvjetković, Jakov Gavran,
Božana Tuka, Marko Tuka i Nikica Vujica ■ urednički savjet: Danijel Bošnjak, Lucija Bošnjak, Ivan
Katavić, Katarina Migić i Franjo Miletić ■ lektura: Leonora Lovrić Drmač
■ adresa: Mehmeda Spahe bb ■ tel.: +387 63 284 877 ■ e-mail: [email protected] ■
žiro-račun: 3060350000782209 Hypo Alpe-Adria banka ■ naklada: 1000 primjeraka ■ tisak:
NAKLADA-TISAK KS Kiseljak
SVIBANJ/LIPANJ 2011.
BROJ 10
3
AKTUALNOSTI
FOJNIČKAŠKRINJA
pa tako i u Fojnici. Prelije-po mjesto, divni ljudi, a osoblje "Vran
kamena", svojom lju-baznošću i pažnjom koju su mi pružali za
vrijeme boravka kod njih, doprinijelo je mome trijumfu. To ću
uvijek pamtiti jer ovo su moji početci u ATP društvu, treniram
od studenog prošle godine. Na ATP turnir 'KISELJAK OPEN'
došao sam po ATP kalendaru natjecanja"
Mi mu čestitamo na tome da je osvojio svoj prvi internacionalni turnir. Na rastanku nam je ovaj mladi, talentirani Slovak
obećao da se vidimo i dogodine, ali da nas neće zaboraviti ni
kada bude među teniskom elitom jednoga dana.
Dragovoljni davatelji krvi iz Splita posjetili su i Franjevački samostan
Turistička sezona dovodi
zanimljive goste u Fojnicu
Piše Marina Šimunić
Iako je Fojnica u posljednje vrijeme zanimljivo i dobro posjećeno turističko odredište kroz cijelu godinu, u ljetnim mjesecima ipak se osjeti znatno veća živost što zbog dolaska iseljenih Fojničana koji se za vrijeme godišnjih odmora rado vraćaju u svoj grad, ali i zbog brojnih posjetitelja iz svih dijelova
svijeta. Na ulicama, u restoranima, svim javnim mjestima mogu
se čuti brojni svjetski jezici, ali i vidjeti "drukčije" obučeni ljudi.
Ovih dana i "Vran kamen" je imao priliku ugostiti neke od
zanimljivih posjetitelja našega grada. Naime početkom lipnja
Fojnicu je posjetila grupa od 35 dragovoljnih davatelja krvi iz
Splita u sklopu svoga redovitog godišnjeg druženja te su proveli tri nezaboravna dana u našem gradu. Ovi nadasve dragi i
humani ljudi obišli su Fojnicu i vrlo brzo sklopili brojna poznanstva sa Fojničanima, ali posjetili su i crkvu, muzej, knjižnicu i galeriju Franjevačkog samostana, proveli dan na Prokoškom jezeru, te obišli Vrelo sv. Jakova u Deževicama. I ne bi se
ova grupa puno razlikovala od ostalih koji dolaze u ovaj grad da
među njima nije bio i gospodin Duško Božinović, rekorder u
Republici Hrvatskoj u darivanju krvi koji je do sada dao 83 litra
krvi i koji je nositelj brojnih odličja za ovo veliko humano djelo,
među kojima je i odličje predsjednika RH za životno djelo.
"Ovo činim već 35 godina i ne mogu vam opisati osjećaj zadovoljstva koje vam daje spoznaja da će ovo što ste uradili nekome značiti možda i život. Imam ja svojih kolega koji su tu sa
mnom koji također imaju respektabilne brojke iza sebe."
Na naše pitanje do kada namjerava darovati tekućinu koja
život znači, ovaj veseli Splićanin rekao nam je "Ako mi Bog da
priliku dat ću 101 litru i onda neću više".
U isto vrijeme, samo
malo duže tj desetak dana, u villi "IRIS" boravio je
i mladi, perspektivni
teni-sač Jozef Kovalik iz
Slo-vačke sa svojim
trenerom Ladislavom
Simonom.
Na svom pola Slovačkom, pola Hrvatskom rekao nam je :"Prvi sam puJozef Kovalik sa svojim trenerom
ta u Bosni i Hercegovini,
4
Aktivnosti za proglašenje
samostana i crkve u Fojnici
nacionalnim spomenicima BiH
Piše Nikica Vujica
Fojnica, 1. lipnja 2011.
U tijeku aktivnosti za
proglašenje samostana i
crkve u Fojnici nacionalnim spomenicima, djelatnici iz Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH iz Sarajeva
došli su u samostan Fojnica izvršiti detaljan uviđaj. Do danas, uz pomoć
Ministarstva prostornog
uređenja FBiH i firme Geotehna iz Mostara, urađen je projekt
Snimak postojećeg stanja crkve, a ove godine je u planu izrada
projekta Sanacijskih radova crkve. Po završetku sanacijskih
radova, uslijedila bi restauracija slikarija i crkvenog namještaja. Komisija će, nakon uviđaja i dokumentacije koju je dobila
od Franjevačkog samostana u Fojnici, sve podrobno pregledati
i donijeti konačnu odluku.
Vrijednost samostana u Fojnici je ponajprije njegova
drevna povijest. Egzistira preko 650 godina, a na sadašnjem
mjestu je preko 500 godina. Crkva je vrijedna kao građevinsko
djelo arhitekta Josipa Vancaša, a vrijedna je i zbog unutrašnjeg
prostora. Pokretno blago Franjevačkog samostana u Fojnici
već je proglašeno nacionalnim spomenikom, a nadamo se da će
do konca ove godine također to biti samostan i crkva u Fojnici.
BROJ 10
SVIBANJ/LIPANJ 2011.
FOJNIČKAŠKRINJA
goslova iz Sarajeva osobito su se dojmila župljana u četvrtak,
nakon mise koju su pjevali i svirali sami bogoslovi. Plod rada
naših sestara i fratara također je u ovim danima došao do
izražaja. Revni ministranti i čitači krasili su oltar, a pjesma
dvaju zborova odjekivala zidovima crkve.
Veliko hvala misionarima koji su neumorno radili na obnovi
naše župe te davali savjete koji mogu učiniti našu vjeru jačom,
naše obitelji bogatije razumijevanjem i poštovanjem, a našu
župu velikom u Kristu. Da, mogu učiniti, ali samo ako glas
misionara bude odjekivao i u danima koji slijede. Ovo nije bilo
iskustvo koje treba pospremiti u škrinju sjećanja, nego ritam
koji trebaju uhvatiti naši koraci na putu prema Kristu.
Naposljetku, hvala i gvardijanu fra Nikici Vujici koji je znao
prepoznati potrebu svojih župljana za Kristovom blizinom te je
ostvario ovaj lijepi susret s misionarima. Ovaj tjedan Pučkih
misija bio je izvanredna priprema za proslavu Duhova,
pedesetnice, patrona našega Samostana i Župe u Fojnici.
Pučke misije
Piše Ilija Alandžak
Fojnica, 11. lipanj 2011.
Slavljenjem sv. mise, uoči Duhova, završene su Pučke misije.
Nakon što je u petak bio Put svjetla te misa za bolesnike, u
subotu, pod misom, posebno se molilo za obitelj. Pučke misije
sada zaista možemo nazvati 'milosnim trenutcima' koje doživješe župljani Fojnice, ali i žitelji drugih župa koji su bili prisutni.
U proteklih sedam dana, pogledi su bili usmjereni prema
brdu koje ponosno čuva crkvu i samostan, a zaslužni za to bili
su p. Zvonko Vlah i p. Stjepan Kušan. Crkva, ispunjena vjernicima, pobijala je iz dana u dan tvrdnju da današnji čovjek ne
treba i nema vremena za Božju riječ. Ima čovjek vremena za
Njegovu riječ, samo možda treba poticaj, zrno koje će uroditi
voljom. I treba čovjek Boga, samo luta besmislom jer možda ne
može sam pronaći spoznaju. Upravo taj dar, poticaj i spoznaju o
Božjoj dobroti, donijeli su misionari. Oci isusovci uspjeli su
doprijeti do svakog srca, od nevinog djeteta do naboranih ruku
usamljenih i bolesnih staraca. Crkva u Fojnici odavno nije u
ovolikoj mjeri služila svojoj svrsi, možda čak nikada nije bila
ispunjena duhom života kao sada. Svakodnevno su se izmjenjivale generacije na predavanjima. Mogle su se čuti riječi misionara o važnosti molitve, sv. ispovijedi, obitelji i općenito o
kršćanskim vrijednostima. Sv. misa je zatim rušila generacijske
razlike, a rađala zajedništvom. Svjedočanstva franjevačkih bo-
SVIBANJ/LIPANJ 2011.
Fojničanka prva na županijskom
natjecanju iz matematike
Piše Leonora Lovrić Drmač
Županijsko natjecanje iz matematike učenika VII. i VIII.
razreda osnovnih škola (koji nastavu
na hrvatskom
Hasibizvode
Mušinbegović
jeziku i po hrvatskom nastavnom planu i programu) održano je
16. travnja 2011. u Novoj Biloj u organizaciji Udruge matematičara Ruđera Boškovića iz Mostara. Zapažen rezultat ostvarila
je naša učenica Osnovne škole "Ivan Goran Kovačić" Patricija
Šimunić iz Gojevića, koja je osvojila prvo mjesto i time se plasirala na natjecanje iz matematike na razini Bosne i Hecegovine.
Domaćin ovogodišnjeg natjecanja iz matematike učenika
osnovnih škola, IX. juniorske matematičke olimpijade na razini
BiH, održanog 28. svibnja je bio PMF Sarajevo koji je ujedno i
predstavnik škola koje nastavu izvode na bosanskom jeziku.
Natjecanje je provelo tročlano povjerenstvo, predstavnici
PMF-a iz Sarajeva kao predstavnik škola koje nastavu izvode na
bosanskom jeziku, Društva matematičara RS i Udruge matematičara Ruđera Boškovića, a samo natjecanje je održano u
prostorijama OŠ „Skender Kulenović“ na Dobrinji.
Na Juniorskoj olimpijadi je sudjelovalo 46 sudionika iz
cijele BiH.
BROJ 10
5
DRUŠTVO & IZAZOVI
FOJNIČKAŠKRINJA
Razvoj i perspektive
turizma u općini Fojnica
N
a sjednici Općinskog vijeća, održanoj 2. juna 2009. godine, formiran
je Tim za razvoj općine Fojnica, koji
je imao zadatak donijeti Strateški
plan razvoja općine Fojnica za period
2010.-2015. godine.
U proces izrade Strateškog plana razvoja općine Fojnica bili su uključeni lokalni akteri privrednog, vladinog i nevladinog sektora. Urađena je socioekonomska analiza općine Fojnica, kao i SWOT
analiza, kojom su utvrđene snage, slabosti, mogućnosti i prijetnje s kojima se susreće općina Fojnica posljednjih godina.
Na osnovu ovih analiza dobijena je vizija
razvoja općine Fojnica do 2015. godine,
sa pet strateških pravaca razvoja i to: razvoj turizma, razvoj poduzetništva, unapređenje infrastrukture, očuvanje životne sredine i unapređenje društvenog
sektora. Dakle, Fojnica je svoju strategiju
razvoja u narednom periodu bazirala na
razvoju turizma.
S ciljem razvoja turizma općine Fojnica, 5. maja 2011. godine, u sali hotela
Reumal Fojnica, održana je tematska
sjednica Općinskog vijeća Fojnica "Razvoj i perspektive turizma u općini Fojnica". Sjednici su prisustvovali predstavnici izvršne i zakonodavne vlasti općine
6
Strateški razvoj općine Fojnica uvijek je bio vezan za upotrebu prirodnih
resursa. Nekada su to bili ruda i šume, a danas je to, uglavnom, voda.
Piše Mahira Akšamović, MA comunicologije
Fojnica, te nosioci turizma općine Fojnica, i to predstavnici Reumala, Aquareumala, RC Brusnica, Vran-kamen, Prokoško jezero, pansion Central, turističke
agencije Fojnicatours i turističke zajednice SBK. Na sjednici je bilo riječi o postojećem stanju turizma i problematici u
radu, kao i planovima za 2011. godinu.
Na sjednici je, također, izneseno sve ono
što šteti imidžu grada i na čemu bi se
trebalo poraditi u skorije vrijeme kako
bismo dobili sliku grada kakvu želimo
vidjeti. Uređenje grada, asfaltiranje i saniranje ulica, cesta i puteva , postavljanje
vertikalne saobraćajne signalizacije; regulisanje i naplata parkiranja na ulicama; odvoz smeća te uvođenje discipline u
naplatu komunalnih usluga; redovito
pranje ulica; održavanje čistoće vodotokova; uređenje fasada i napuštenih zgrada u užem gradskom dijelu; napraviti
plan mjesta za reklame i oglašavanje;
uređenje šetališta i zasađivanje cvijeća,
te regulisanje režima saobraćaja šetališem; rješenje toplifikacije grada, te reguBROJ 10
lisanje dugoročnog zadržavanja balvana
na ulicama; riješiti pitanje lokacije autobuske stanice i taksi-štanda; obogaćivanje turističke ponude te edukacija kadrova u turizmu i ugostiteljstvu; otvaranje turističkog info ureda, samo su neki
od prioritetnih ciljeva koji su postavljeni
i koje treba riješiti u skorije vrijeme kako
bismo dobili sliku Fojnice kakvu želimo
vidjeti.
Načelnik općine Fojnica, Salkan
Merdžanić, dao je podršku svim ovim
prijedlozima. Međutim, za sve ove aktivnosti nije dovoljna samo potpora vlasti,
nego i saradnja privrednog i nevladinog
sektora, i svih pojedinaca i građana općine Fojnica. Stoga upućujemo apel svim
građanima općine Fojnica da vode računa o čistoći grada i saobraćajnoj kulturi,
te da svojim angažmanom doprinesu da
imamo čist i lijep grad. Samo tako ćemo
doprinijeti da Fojnica, uz sve ljepote koje
posjeduje, dobije zasluženo mjesto među turističkim destinacijama i da zadrži
epitet turistički biser Srednje Bosne.
SVIBANJ/LIPANJ 2011.
FOJNIČKAŠKRINJA
N
ešto slično, na ovu temu, što bi moglo biti zanimljivo jesu nedavna dešavanja, vezana za naše malo misto.
Na vama je sud, dragi čitatelji ili ako
hoćete ocjena da li je ovaj tekst vrijedan
pažnje i vremena provedenog čitajući ga.
Prvo...
PEP International i projekt PERA?
Dana 18. svibnja 2011. godine pozvan sam u ured načelnika općine da bih
prisustvovao sastanku jedne neobične
radne grupe različitog sastava. Sastav
ovog tima činilo je nekoliko povjerenika
mjesnih zajednica Fojnica, dva-tri predstavnika različitih firmi (izvođači radova), nekoliko općinskih predstavnika
kao i sam načelnik općine gosp. Salkan
Merdžanić. Tema ove radne sjednice bila je provedba aktivnosti u vezi projekta
"Jačanje komunikacije lokalne zajednice
i Općine", projekta koji koordinira i provodi PEP International, mala islandska
nevladina organizacija, prisutna na području Balkana već 15 godina. Donator
koji financira rad PEP International-a je
SIDA (Švedska agencija za međunarodnu
razvojnu suradnju). Sjedište organizacije
je u Sarajevu.
Riječ je o provedbi i realizaciji projekta PERA? (PERA - Podrška stanovništvu u ruralnim područjima.) Cilj projekta je veća uključenost stanovnika u
donošenje odluka na nivou općine i poboljšanje komunikacije između stanovnika i lokalne uprave. Projekt treba obuhvatiti određeni broj sela u općini ukoliko budu ispunjeni svi uvjeti o suradnji.
Na nivou BiH ovaj projekt obuhvaća 2030 općina. Partneri u PERA projektu su:
GAP, Savez općina i gradova Republike
Srpske i Savez općina Federacije BIH.
Ova sjednica (radne skupine), nastavak je prethodne sjednice, održane nekoliko dana prije, na kojoj je potpisan Memorandum o razumijevanju kojim se uspostavlja međusobna suradnja u sklopu
provođenja projekta Podrška stanovništvu u ruralnim područjima (PERA) u
Bosni i Hercegovini, odnosno ugovor između predstavnika PEP-a Internationala, načelnika općine i predstavnika naselja Fojnice: Smajlovići, Podcitonja, Otigošće, Turkovići i Merdžanići. Svako od
ovih naselja je imalo projekt kojeg su izabrali sami mještani, a predstavljalo ih je
5-8 članova koji su vodili realizaciju tog
projekta. PEP Internacional sudjeluje sa
po 5000€ za svako naselje, Općina nije
morala, ali je sudjelovala sa dijelom sredstava, a sami mještani naselja su trebali
SVIBANJ/LIPANJ 2011.
Općina Fojnica
Jačanje komunikacije
lokalne zajednice i
lokalne samouprave
Dragi čitatelji Fojničke škrinje ... znate, nije da nije, ipak koliko-toliko
možda jest jer mora se priznati da u našoj maloj zajednici postoje stvari i
događaji za koje znamo i ne znamo, ali su tu, ponekad vidljivi, a ponekad i
ne, neki pozitivni kao pomaci, ali i oni negativni kao propusti, ono na što
svi mi ukazujemo i vidimo ih podjednako. Svi ovi događaji i dešavanja,
pozitivni pomaci i negativni propusti u dijalektici društvenih međuodnosa rezultiraju kvalitetom i nedostatcima infrastrukturne, estetskoambijentalne, okolišne i naturalne vrijednosti, te posredno određuju
položaj, našu sreću i zadovoljstvo prostorom u kojem boravimo i živimo
svoje male živote.
Piše Alen Cvjetković, prof.
sudjelovati sa po 20 KM po domaćinstvu.
Spomenuti projekti u ovim naseljima
trebaju se završiti tijekom ove godine.
Cilj je da se radna grupa aktivira i jača
komunikacija lokalne zajednice i Općine,
odnosno, nije cilj samo da se ovi projekti
završe nego da isti prođu čitav proces od
donošenja odluka, do realizacije.
Radi se o angažmanu na povećanju
sudjelovanja građana u donošenju odluBROJ 10
ka na lokalnoj razini, te poboljšavanje
razumijevanja lokalnih vlasti na potrebe
i zahtjeve građana. Ovi ciljevi su u skladu
sa trenutnim nastojanjima lokalnih vlasti u Bosni i Hercegovini da ojačaju svoje
uloge, prošire svoje nadležnosti i poboljšaju usluge koje pružaju građanima. Projekt promovira načela demokratskog upravljanja, transparentnosti i nediskrimi-
7
DRUŠTVO & IZAZOVI
FOJNIČKAŠKRINJA
"Evo treću godinu mi radimo sa predstavnicima ovih naselja, imali smo brojne sastanke, edukaciju kako se pišu projekti, tako su prolazili kroz tendersku
proceduru i prošli su taj cijeli proces.
Sami su odabrali projekte u svom naselju. Tako su mještani Smajlovića uradili
podzide i sanaciju lokalnog puta od Pločari Polja do naselja, naselje Podcitonja
će uraditi asfaltiranje puta u naselju, Otigošće radi rezervoar za vodu, Merdžanići
sanaciju klizišta puta i mještani Turkovića sanaciju lokalnog puta čiji je projekt
u pripremi i sa njima ćemo potpisati ugovor ovih dana.“
Drugo...
Projekti u fazi izvršenja
Načelnik općine gosp. Salkan Merdžanić
nacije, te nastoji postići održivost svojih
rezultata tako što će biti orijentiran procesu, tj. naglašavat će se važnost kontinuiranog i produktivnog dijaloga između
građana i općine Fojnica. Općina Fojnica
nastoji unaprijediti interaktivni odnos
između građana svoje općine i Općine
kao javnog servisa građana. Jedan od
poteza, uz osnivanje mjesnih zajednica,
jest i ovaj projekt koji animira i educira
stanovništvo za sudioništvo u procesu
donošenja odluka, koje su ključne za
poboljšanje životnih uvjeta u ruralnom i
gradskom području.
Razgovor je većinom vođen na temu
realizacije projekta, zatim samo financiranje ovih projekata, ugovori sa izvođačima itd. Tri od ukupno pet projekata u
fazi su pripreme izvođenja, odnosno fazi
izrade. Jedan je završen, a jedan je u pripremi i za nekoliko dana pristupit će se
potpisivanju ugovora sa izvođačima.
Između ostalog, na ovoj radnoj sjednici osobno su bili prisutni: načelnik općine gosp. Salkan Merdžanić, izvođač radova asfaltiranja Ceste Company d.o.o.
gosp. Pero Pecirep, predstavnik firme
MM PROJEKT d.o.o. Kreševo gosp. Siniša
Knežević, predstavnik MZ Merđanići
gosp. Omer Polutan, predstavnik MZ
Ostružnica podružnice Podcitonja gosp.
Marinko Jukić, predstavnik firme VH
gradnja gosp. Hamid Muminović, predstavnik općine (projekt Menager) gosp.
Mato Knežević, i moja malenkost. Prethodno, potpisnica ovih ugovora ispred
PEP Internacional-a bila je službenica na
terenu, gđa. Dalila Šabanić, koja je za
Fojnica online kazala:
8
Također, na istom ovom sastanku dogovaralo se u vezi asfaltiranja (makadamskih) trasa i drugih ulica, te je ujedno
iskorištena prilika da se sa istim izvođačem radova asfaltiranja puteva ("Ceste
Company" d.o.o.) utvrdi i dogovori saniranje ulica, popravak udarnih rupa i drugih oštećenja, užeg urbanog područja
općine Fojnica, za koje direktno ne skrbi
županijsko ravnateljstvo za ceste Busovača. Do dana pisanja ovog članka vremenski uvjeti nisu dozvolili realizaciju
istog, čeka se pogodno vrijeme za izvođenje radova saniranja ulica. (Rupe i zakrpe, vječni problem i turistička atrakcija našeg grada.)
U tijeku su radovi asfaltiranja puta od
samostana prema groblju Karauša i dalje
na potezu ulica Samostanska – Rupnovac
do kipa "Kraljice mira". Isto tako namjerava se asfaltirati dio puta od ove ulice
Samostanska (od tzv. Rudarskog) prema
BROJ 10
pijaci na spoj sa ul. Kraljice Katarine (stara Rupnovačka). Svakako pozitivno i po
mojoj ocjeni vrijedno spomena i što bi čitateljima ove naše Fojničke škrinje moglo biti drago za čuti, posebno vjernicima
(ali i drugima) koji koriste ovu trasu kada
idu na groblje Karauša i posjećuju našu
lijepu i povijesno vrijednu crkvu Sv.
Duha, odnosno koriste ovaj dio puta.
Treće...
Ministarstvo za ljudska prava i
izbjeglice BiH
Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BIH financira projekte koji su u
fazi izvođenja i završnoj fazi ukupne vrijednosti cca 140.000 KM, i to:
- asfaltiranje makadamskog dijela ulice
Šetalište, od bivšeg pogona trikotaže
pa dalje u dužini nekih cca 700 m (vrijednost projekta cca 50.000 KM).
- asfaltiranje puta u Smajlovićima cca
500 m,
- i asfaltiranje puta u Gojevićima (gornje i
donje selo) je u fazi završetka, dužine
cca 750 m, itd.
Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BIH financiralo je ove projekte iz
Fonda za povratak, i to iz Sektora za obnovu, razvoj, monitoring i regionalne
centre koji priprema i provodi politiku u
oblasti obnove i razvoja, uključujući rekonstrukciju stambenih jedinica, infrastrukture, projekata i programa održivog povratka, te monitoring projekata
financiranih od strane Fonda za povratak
i odobrenih od strane Komisije za izbjeglice i raseljena lica.
Toliko, do sljedećeg otvaranja Škrinje...
SVIBANJ/LIPANJ 2011.
PREDSTAVLJAMO
FOJNIČKAŠKRINJA
N
akon 26 godina života u Sjedinjenim Američkim Državama, Marija
Jukić iz Ostružnice vratila se u svoje rodno mjesto. Marija je imala samo tri mjeseca kada su njeni roditelji iz
Fojnice odselili u Philadelphiju, glavni
grad američke savezne države Pennsylvania. Njeni roditelji, sestra, dva strica i
njihove obitelji i danas tamo žive. Stric
Jedinko Jukić otišao je još davne 1972.
godine, nakon čega je povukao Marijinog
oca Ivicu i drugog strica Antu.
U Philadelphiji Marija je provela gotovo čitav život. Tamo je završila osnovno i srednje obrazovanje, diplomirala je i
magistrirala na fakultetu za povijest i
talijanski jezik. U Fojnicu je dolazila dva
puta još kao dijete. Dolazila je sa roditeljima u posjetu baki Anici i djedu Miji.
Kaže da se vrlo malo toga sjeća. Zapamtila je kako su jaja bila puno ukusnija nego u Americi. Sjeća se i mirisa trave i
topline obiteljskog doma.
Sa 18 godina prvi put je samostalno
došla u Bosnu i Hercegovinu. To je, kaže,
bio njen prvi susret sa Balkanom kao
odrasle osobe. Nakon toga, u Bosnu je
dolazila svake godine na jednomjesečni
ljetni odmor.
“Jako mi je sviđa način života u Bosni.
Nije tako brz kao u Americi. Ljudi dosta
uživaju. Imaju vremena za izlazak i za
druženje s obitelji i prijateljima. To mi
dosta odgovara. Različit je sustav vrijednosti ovdje i u Americi. Tamo je samo rad.
Ideš na posao, vratiš se navečer, jedeš i
malo odmoriš. Sutra isto tako. Ako hoćeš
da se nađeš s nekim na kavi, moraš to
mjesec dana ranije dogovoriti. Ljudi se u
Bosni znaju opustiti. Nisu bitni novci.
Znaju nekako uživati u životu", kazala je
Marija.
SVIBANJ/LIPANJ 2011.
Povratak na djedovinu
Marija Jukić, dvadesetsedmogodišnja Amerikanka podrijetlom iz Fojnice,
svjetla američkog velegrada nedavno je zamijenila životom na selu svojih
pradjedova. Američki način života za nju je bio pretežak, pa je odlučila da
ostatak života provede u mjestu gdje su rođeni njeni preci. U razgovoru za
Fojničku Škrinju Marija govori o motivima povratka u Fojnicu, gdje kaže
da je pronašla ljubav, sreću i budućnost.
Piše Ivan Katavić
Na definitivni povratak odlučila se
2009. godine. Godinu dana živjela je u Kiseljaku, a krajem prošle godine vratila se
u Ostružnicu, u bakinu kuću. Ovih dana
obnavlja kuću svojih roditelja, gdje će se
trajno nastaniti. Treba napomenuti da je
Marija zadržala svoj posao koji je radila u
Americi.
Odluka o povratku nije bila laka. Bilo
je dosta borbe. Nije bila sigurna da li će se
moći navići na mentalitet ovdašnjih ljudi.
Imala je problema sa jezikom. Sve u svemu, ova odluka bila je za nju novi početak. Roditelji su također bili iznenađeni,
ali su joj na kraju dali podršku. Imala je i
podršku od brojnih prijatelja, iako sve to
nisu razumjeli.
Marija već neko vrijeme živi u Ostružnici. Kaže da je osjećaj predivan:
“Kako sam se vratila u Ostružnicu,
osjećam neki mir. U Americi se živi jako
brzo i nemaš vremena uživati u malim
stvarima. Sada mislim da prvi put uživam
u životu. Osjećam i Božji blagoslov.“
Marija je nedavno mjesec dana boravila u Americi. Kaže da je tamo politička i
ekonomska situacija sve gora i gora.
“Ima mnogo problema. Ljudi nemaju
posla. To je šteta, jer ljudi završavaju stuBROJ 10
dije, trude se, a na kraju ne mogu dobiti
posao. Nadam se da će se to popraviti.
Mislim da je ovakva situacija nastala
zbog ratova koji se vode u Iraku i Afganistanu. To nije trebalo Americi“, dodaje
Marija.
Ovih dana Marija je u užurbanim pripremama za svoju svadbu. Vjenčat će se
sa svojim zaručnikom Danijelom Vrebcem 30. srpnja u crkvi Svetog Duha u Fojnici. To će biti i prigoda da se njena obitelj
prvi put okupi na jednom mjestu nakon
20 godina. Mnogi članovi te obitelji rasuti su po cijelom svijetu:
“Jedva čekam tu svadbu. Mislim da će
to biti predivno. Naprimjer, moja mama i
njezine dvije sestre 20 godina nisu bile
zajedno na jednom mjestu. To će mi puno
značiti. Mnogo familije doći će radi mene.
Svi ćemo se opustiti i uživati. To će biti
jedna predivna uspomena za mene."
Svim mladima koji žive u dijaspori i
razmišljaju o eventualnom povratku Marija je na kraju uputila poruku:
“Neće ništa izgubiti, ako se probaju
vratiti. Ja sam bila dosta skeptična. Na
kraju se isplatilo jer sam u Bosni pronašla ljubav, sreću i budućnost.“
9
HKD NAPREDAK
FOJNIČKAŠKRINJA
O
va jubilarna 60. skupština imala je
izvještajni, ali i izborni karakter budući je izabrano nekoliko novih članova upravnih tijela. Skupštinu je
vodio i otvorio pozdravnim riječima dobrodošlice, domaćin i Fojničanin, predsjednik podružnice HKD-a Napredak
Fojnica i dopredsjednik središnje uprave
gospodin Jakov Gavran.
Nakon izvođenja himni i usvajanja
dnevnog reda imenovano je radno tijelo
skupštine (radno predsjedništvo), zatim
se zastupnicima i gostima obratio predsjednik HKD-a Napredak gosp. Franjo
Topić pozdravnim riječima osvrnuvši se
kratko na važnost odabira prostorne lokacije održavanja ovogodišnje skupštine, na povijesni i kulturni značaj Fojnice,
kao bitne spone u održavanju identiteta
hrvatskog bića u šarenom miljeu kulturnih različitosti Bosne i Hercegovine, te se
zahvalio domaćinu na gostoprimstvu i
organizaciji...
Poslije pozdravnih riječi upućenih
svima prisutnima i riječi dobrodošlice
načelnika općine Fojnica gosp. Salkana
Merdžanića, pristupilo se usvajanju izvješća Napretkovih podružnica za proteklu godinu. Zastupnici su jednoglasno
usvojili sva izvješća o radu za 2010. godinu kako Središnjice, tako i podružnica i
svih udruga koje djeluju u Napretku sa
zaključkom kako je rad Napretka u 2010.
godini bio na razini svih ostalih godina.
Isto tako imenovalo se niz novih članova upravnih tijela, jer je ova skupština
imala izborni karakter, i to u Središnju
upravu zastupnici su izabrali prof. dr.
Hrvoja Miloševića, Ivanu Barišić i Tomislava Martinovića. Novi članovi Nadzornog odbora su Dragan Bučanin i
Venka Zorić, a članovi Stegovnog suda
Franjo Markota i Dragan Baškarad.
Na skupštini se raspravljalo, između
ostalog, o ulozi Napretka u BiH društvu, o
ukupnom značaju Napretka za hrvatski
narod i društvo u cjelini, ali i o onome što
Napredak treba biti sutra. Tako je gosp.
Gradimir Gojer, ravnatelj Narodnog kazališta u Sarajevu, govoreći o važnosti
uloge Napretka u bosanskohercegovačkom društvu, u svom govoru održanom
ovom prilikom kazao da je, HKD Napredak od početaka svoga postojanja, bez
obzira na društvene sustave, koji su logično, bili različiti, učinio neprocjenjivu
uslugu građanima, hrvatskom narodu,
ali i drugim narodima u BiH, realizirajući,
široku paletu različitih dobrotvornih,
edukacijskih i kulturnih djelatnosti.
Osnovano kao udruga koja se bavi,
10
60. GLAVNA SKUPŠTINA
HRVATSKOG KULTURNOG
DRUŠTVA NAPREDAK
Da nismo Hrvati i Fojničani ne bi nas zanimalo pa ne bi smo sada držali u
rukama i čitali ovaj broj Fojničke škrinje, koji namjerava govoriti o
događaju (u mom slučaju doživljaju), a desio u Fojnici dana 28. svibnja
2011. godine, kada je u prostoru Aquareumala održana jubilarna 60.
glavna skupština hrvatskog kulturnog društva Napredak.
Piše Alen Cvjetković
prije svega stipendiranjem mladih talenata HKD Napredak, kroz godine svog
djelovanja, u najširem mogućem spektru, osiguravalo je tri bitne stvari:
Prva i najbitnija stvar, je skrb za ono
što je obrazovno-kulturni aspekt življenja naroda i građana u državi BiH.
Druga bitna komponenta rijetke misije HKD Napretka je očuvanje svih oblika identiteta, borba za očuvanje jezičke
BROJ 10
suštine hrvatskoga jezika, a posebice odnos prema religijsko-nacionalnoj srčici
hrvatskog bića u BiH.
"Upravo ova posljednja konstatacija,
po skromnom je mome sudu", kazao je
Gojer, "iznimno značajna za future našeg
društva. HKD Napredak nikada nije
zanemarivao prošlost, ali poglavito se, u
svojoj širokoj društveno-pozicioniranoj
misiji bavio, prije svega, budućnošću!"
SVIBANJ/LIPANJ 2011.
FOJNIČKAŠKRINJA
Bez ozbiljnog promišljanja prošlosti,
u kojoj su utvrđivani temelji suštinske
angažiranosti u društvenom, ali i političkom smislu HKD Napredak, bilo bi nerealno govoriti o onomu što će biti budućnost na ovim prostorima.
Tijekom posljednjeg rata u BiH HKD
Napredak je učvrstio temeljišta svoje
misije. Ta misija se u tim godištima prostirala prostorima obrazovnim, kulturnim, a nadasve najšire humanitarno pozicioniranim.
Prof.dr Franjo Topić, predsjednik
HKD Napredak, cijelo je vrijeme i ratno,
ali jednako tako i u poraču, činio napore
da se sintagma 'Za čovjeka" ukotvi ne
samo u srca svih Napretkovaca, već da
ona postane idejom vodiljom maltene
svih građana države BiH! Stalno se zalažući za poštovanje vlastitog identiteta, ali
u isto vrijeme i za respekt prema svemu
što je u jeziku, edukaciji i kulturi 'drugo i
drukčije'.
HKD Napredak je zapravo pozicioniralo vrstu državotvorne logike! Jer što je
drugo zapravo zalaganje za državu BiH, i
u ovom trenutku, ali i u budućnosti, nego
volja, želja i moć da se tolerantni princip
poštovanja drugog i drukčijeg sprovodi u
svakom segmentu života u najširim aspektima njegovog značenja...
SVIBANJ/LIPANJ 2011.
Takav odnos Napretka prema duhovnom, kulturnom, pa i političkom okolišu,
nije ništa drugo nego osiguranje temeljne misijske angažiranosti HKD Napredak, u vremenima, kada ovakve logike
niti nema dovoljno u BiH, niti ima dostatnih repera, kojima bi se sam HKD mogao
konektirati na slične procese!
Zato je angažman HKD Napredak, u
ovom trenutku, više od edukativnog, više
od prosvjetnog, više od kulturnog, misija
HKD Napredak postaje, prije svega, misijom zaštite i očuvanja onih nacionalnih
vrednota, čija otvorenost prema drugom
i drukčijem u međusobnoj konekciji sa
tim i takvim drugim i drukčijim, stvara
novu vrijednost, u kojoj je hrvatstvo neupitno, ali hrvatstvo unutar države BiH,
države za koju je HKD Napredak, u svim
fazama svog razvoja, dometao ne temeljne kamene, već uspostavljao kamene
kontinuiteta, zalažući se da hrvatski narod, koji živi u dvije države, koji dvije države smatra svojim državama – Hrvatskoj i BiH, bosanskohercegovačku široku
nacionalnu šarenicu, preplet kultura i
običajnosti, smatra takovom komparativnom prednošću, kakva, objektivno,
nije poznata u svjetskim razmjerama,
osim onih razmjera koje pripadaju logici
življenja u SAD.
BROJ 10
Širina zamaha akcionosti HKD Napredak od lingvističkih, glazbenih, kazališnih, likovnih, filmskih, folklornih manifestacija, doprinosi bogatstvu kulturno-civilizacijskog modela BiH! Taj kulturno-civilizacijski model, već sada, prepoznaju naši prijatelji iz drugih kulturnih društava sa nacionalnim predznakom u BiH, ali i najšira kulturna javnost!
Zato je pozicija HKD Napredak, odnosno njegova uloga u današnjem, raznim
bočnim udarima sve rovitijem i razaranijem bosanskohercegovačkom biću i društvu, toliko značajna, da je mogućnost
konekcije Napretka na europske tijekove
izobrazbe, kulture i općeg napretka, pitanje koje može dobrim dijelom doprinijeti
realizaciji najsloženijih vidova kulturnocivilizacijske mape naših euroatlantskih
integracija.
Uloga HKD Napredak u godinama
koje dolaze biti će još značajnija, jer je
pokušaj rastakanja bosanskohercegovačkog društva i bosanskohercegovačke
države, a samjerljivo tome i razaranja
pojedinih kulturnih identiteta, toliko
snažan da HKD Napredak kao jedan od
rijetkih objedinjavača svega bosanskohercegovačkog u duhu i kruhu nezamjenjiv, apsolutno potreban i do kraja realno
pozicioniran!
11
MALE ŽIVOTNE RADOSTI
FOJNIČKAŠKRINJA
N
a naše prvo pitanje proizašlo iz
znatiželje otkuda ta ljubav i ideja
da se posveti baš takvom hobiju,
odgovara kako oduvijek voli druženje sa familijom i dragim prijateljima
te kako su sva lijepa sijela začinjena
tamburicom, gitarom ili primom, uvijek pjesmom... Vinko se izradom žičanih glazbenih instrumenata bavi već
pet godina. Još prije rata je imao takvu
ideju, ali s kim god bi popričao nije nailazio na zainteresiranost. Zamišljao je
tim zanatlija, npr. dobar stolar, dobar
glazbenik, možda i kovač, ali ljudi su
samo klimanjem glave odobravali projekat u koji se nisu željeli upuštati.
"I kada smo se vratili ovdje poslije
rata, opet sam ja počeo da maštam o tome, ali opet nije bilo podrške sa strane.
E onda sam ja rekao, idem ja to sam.
Kupim jednu gitaru, razvalim je i krenem. Prvu kada sam napravio izgledala
je kao zubača, hahahaha...
Baš je i fra Mirko bio ovdje, i gledao
je, isprobao i nije ništa rekao. Eto, toliko
je bila loša, da nije dobila nikakav komentar. Ali ja se nisam obeshrabrio.
Odem na pijacu, kupim drugu gitaru,
opet razvalim na proste faktore, pa polako. Učio sam ja dugo.
12
Da mi je sad 15 godina,
postao bih Paganini!
U gostima smo kod Vinka Babića, a povodom njegovog, neobično rijetkog
hobija.Radi se o izradi žičanih muzičkih instrumenata od najplemenitijeg
drveta, uz pomoć jednostavnih alata kroz duge dane strpljivog rada i
velike ljubavi.
Piše Suzana Lovrić
Prvo tehnike izrade okvira, suhu i
vlažnu, koje se koriste za savijanje drveta. Trebalo je skontati koja je najpogodnija za koje drvo. Literature o ovom
hobiju nema, sve sam morao učiti iskustveno. Izbor drveta je jako bitan jer
ono treba biti visoko kvalitetno. Dakle,
mora se poznavati materijal, poznavati
žice, ja uglavnom koristim metalne, od
čelika, ali ima ih i od najlona. Nekada su
se pravile od crijeva. Sve je to jako zanimljivo. Samo, upornosti i strpljenja
treba najviše. Napravio sam pet primova, uglavnom od trešnje i to za samo
mjesec dana. Ali to je prebrzo bilo, imao
sam jaku želju, hahahaha...
Također treba znati raspored polja i pragova
na rukohvatu, a ja to
ništa nisam znao, jer
nemam nikakvu glazbenu naobrazbu."
BROJ 10
Onda ste sigurno neafirmirani talent i imate sluha?
"Ma sluha pogotovo nemam, ja sam
već ostario, meni je 70 godina, hahaha...
Ma mladi ljudi bi trebali zainteresirati
se i za pravljenje, kao i za sviranje, ali
eto, nema ineteresa, danas omladinu
više zanima fudbal i kafići."
Kada se mi zanimamo za alate koje
koristi, Vinkovo nabrajanje ostaje, začudo, kratko.
"Od alata koristim bušilicu stabilnu
i pokretnu, frezer, šlajfaricu, a dosta se
radi i ručno, jer svaka mašina uništi
ćelije drveta pa je potrebno što više
ručnog rada. Ja se tako zabavim da ne
znam kako mi dan prođe. I smrznem
se i okasnim na večeru, i svašta
bude, kao da je veliki i ozbiljan
posao u pitanju. U svojoj radionici imam te mašinice jer posao je jako prljav, ponekad u kuću ulazim posve bijel od drvene
prašine.
SVIBANJ/LIPANJ 2011.
FOJNIČKAŠKRINJA
Bojim također u radionici. Jedino se
glazbeni elementi mogu ugrađivati u
stanu, to je fini posao. Glazbene elemente: žice, pragove, pužne vijke za
ugađanje napetosti žice i kvalitete tona
nabavljam na Ilidži. Kada kupujem na
veliko već dobivam popust, hahahaha...
Ali sve je to samo ljubav i lijepa igra."
Pitamo koja mu je 'igračka' najdraža, je li se za neku gitaru ili prim baš
vezao...
"Sve su moje gitare različite. I primovi također, jednog zovem zlatni,
hahahaha... Svaka moja igračka ima
svoju priču o nastanku prenešenu u
godove plemenitog drveta. Ta će priča
trajati koliko bude trajao i instrument.
Možda tako sebi i vijek produžavamo
ostavljajući u nekom čošku bar dio svoje opčinjenosti životom."
Jako nas je zanimalo i što se krije u
crnom glazbenom kovčežiću koji je u
sobi za dnevni boravak Babićevih zauzimao, činilo mi se, najvažnije mjesto.
Kaže, od supruge je za rođendan dobio violinu što ga je do suza ganulo. Dugo je razmišljao da se okuša i u izradi
violine, međutim, skupa je zabava razvaliti par violina da bi se jedna fojnička
napravila. Osim toga, za violinu treba
staro, prastaro drvo i specijalna tehnika izrade koja zahtijeva različitu debljinu drvene ploče. Pokazuje kako se od
sredine prema rubovima tanji, što se
SVIBANJ/LIPANJ 2011.
mjeri u mikronima, a onda su rubovi
opet posebno teška izvedba jer se moraju izdizati taman koliko treba. Odustao je, kaže, za sad.
Iako, navodno, Vinko ne zna svirati,
nježno je oslobodio violinu iz kovčežića, iskusno navoštao gudalo i odsvirao
jednu kratku, tugaljivu temu.
"Što mi sad nije 15 godina da učim
svirati, ma postao bih Paganini?!"
Ponovno se vraćamo na temu kvalitete drveta.
"Javor i smrča, plemenito drvo poput trešnje, šljive, jabuke... od njih se
mogu svi instrumenti praviti. Čuo sam
da se iz Bosne izvozi stablo šljive u
austrijske i njemačke školske radionice
za izradu instrumenata. Jako je bitna
starost drveta. Javor, to bolje znaju
iskusne drvosječe, on treba da zvoni
kada se kucne po njemu, dakle živo
stablo da zvuči kao najfinija nota. Drvo
se ne smije sušiti na silu, u sušarama,
već prirodno, dugotrajno sušenje. Ja
imam kalup za savijanje okvira, to radim tehnikom suhog motanja, a može
se za izvanredne prilike saviti i fenom
na temp. od 150 stupnjeva, dakle suho
drvo se također može saviti, što ne bih
vjerovao da su mi pričali. U prodavnici
se ovakvi instrumenti plaćaju 500 KM,
dakle, za mjesec dana bi se moglo
zaraditi i pet mirovina, hahahaha...
Međutim, ja to radim iz ljubavi i ništa
BROJ 10
nije na prodaju, to ja ostavljam svojoj
unučadi."
Uzima u ruke gitaru rađenu po modelu meksičke gitare. Njen je okvir širi
tako da je dublja, a proizvodi tonove
slične američkom bendžu.
"Napravio sam ja i balalajku samo
nije još finiširana, ali gruba obrada je
gotova. Svira se samo na tri žice, to je
isto umjetnost! To mene fascinira. Napravio sam joj vrat od trešnje, a tijelo je
od smreke, vidi se to i po godovima, pogledaj, kod smreke ti je 1mm - jedan
god."
U tom trenutku začujemo zvuk baby
alarma. Mala Lana se probudila. "Hajde
baba, trči, evo nama derneka!"
Poslije toga su Vinkove oči prikovane na vrata. Nema više razgovora. On
samo čeka da se baka pojavi sa Lanom u
naručju. To je prva unuka tokom druge
generacije, pristigla, kako kažu, kao dar
Božji Babićima. Plavooka i plavokosa
ljepotica ima neobično duge prstiće. A i
po ozbiljnom zanimanju za instrumente ove jednoipolgodišnje bebe, zaključujemo, to će biti nasljednik djedovog
glazbenog dara.
Opraštamo se i zahvaljujemo ovoj
divnoj obitelji na gostoprimstvu. Do uskoro, vidimo se nekada na temi o voćnjaku, povrću i cvijeću na kojima ova
vrijedna obitelj održava zdravlje i
dobro raspoloženje!
13
PUTOVANJE U MJESTU FOJNICAtrans
FOJNIČKAŠKRINJA
K
ada po abecednom redu krenete sa
Alaupovke put Bakovića i Brusnice,
kuda smo se već vozili u nekoliko
zajedničkih putešestvija, pažljivo
osmatrajte desnu stranu. Na njoj nećete
naći putokaz prema Kužnom groblju. Iz
ranojutarnje sumaglice izronit će vam
Gospin kip. Tu skrećemo na uski asfalt,
pažljivo. Jer mogao bi nas iza sljedeće
okuke iznenaditi neki vrijedni domaćin
što je uranio po kifle za svoju čeljad ili je
upregao traktor za komadić kruha iz
zemlje. Nakon što kotači siđu sa asfalta
dobivamo nekoliko upozoronja kako je
makadam otplavljen i rosan. Škoda se
zanosi bez kontrole kao djevojka zaluđena svanućem. Zaustavljamo zato svoje
konje i dalje krećemo šetnjom.
Prvo sunce nas ponekad pomiluje,
kao maćeha. Stabla su napravila prozračnu zelenu tendu nategnutu iznad puta
koji nas blagim usponom približava groblju. E da, nije ovo izlet na kakve smo vas
navikli. Ovo je prilika za odmor bez roštilja i piva, trenutak konzumiranja duhovne hrane. Stalno odgađamo taj trenutak. Miris orošene mente spušta nas
na koljena. Listovi su joj modri, debeli i
masni, s njih klize kapi čiju sićušnost nije
moguće uloviti fotoaparatima sa kojima
raspolažemo brat i ja. Cvijet zove je u
14
Vojnici
kužnog
groblja
Piše Suzana Lovrić
punoj raskoši. Dana 11. lipnja 2011. godine. Bože, mogu li zapamtiti sve ovo za
utjehu danu kada me ponesu u moje
groblje? Nakon daljnjih 10-ak minuta hoda naš razgovor nadglasava huk vode.
Nađosmo se na mjestu gdje se tri potočića spajaju u jedinstvo. Stalno neki znakovi pored puta. Zato malo šutimo. Ali tišina nije grobna. Ptice su tako razdragane jutros, ritam našeg hoda prate njihovu sreću.
Pomilujem povremeno bijeli, zvonoliki cvijet što u svom kratkom puzanju
ostavlja još 5-6 pupoljaka za utjehu prolaznosti. Kada naiđemo na crvenu, divlju
jagodu bez ustručavanja je ubacimo među zube. Kisela je! Ali tako miriše...
Sunce je već do koljena stablima koja
se brinu o mrtvima. Ponekad proviri pod
BROJ 10
krovom kamene kapelice, ponekad se
stopi sa plamenom svijeće, pa se preseli
na kovanog Krista koji mi je pružio ruke,
kao da zove: "Dođi." A ja se opirem. Još
sam ljuta na njega. Na jednom su grobu
izrasle divlje jagode. Dvije, kao dvije kapljice krvi. Kažu da je ovo groblje nastalo
1814. god., kada je Bosnom vladala kuga.
Pronašli su ovdje dovoljno odmaknut
brežuljak sa pogledom na pola kotara.
Mogli su se i dalje gledati živi i mrtvi, kroz
zelene tende, kroz ptičju sreću, kroz tragove rose na oknima. Na ulazu u groblje
bijel, još sirov križ od brezovih grana. O
njemu visi raspelo nečijeg zavjeta i molitve. I onda redom, stari drveni križevi,
prekriveni mahovinom i polunatrulim
patricama, željezni i zahrđali, kovani u
polutami zanatskih radionica, uronjeni u
travu, moderni, mramorni, bijeli i crni, sa
trobojnicom među zrnima nečije pomirenosti, kameni, nakrivljeni, u kutu i na
sredini, nečiji križevi. Nečiji križevi, teški
kao paperje novorođenačke kose, lagani
kao sedmogodišnje oblačenje u pempas
velike bebe... Stoje, pa stoje. Kao vojnici.
Kao i mi što se držimo kameno i drveno i
željezno i crno u trenutku odlaska dragih
ljudi. Nema muzike. Nema riječi. Nema
sna. Nema pomirenja. Samo vojnički, nepomično.
SVIBANJ/LIPANJ 2011.
DRUŠTVA I UDRUGE
FOJNIČKAŠKRINJA
Brdsko-biciklistički klub "Slapovi Kozice"
Brdsko-biciklistički klub ˝Slapovi Kozice˝ osnovan je 28. rujna 2010.
godine. Klub je nastao sa željom da na jednom mjestu okupi sve ljubitelje
zdravog života i prirodnih ljepota Bosne i Hercegovine. Brojimo 40-ak
članova.
Piše Dejan Vrećo
Ciljevi kluba su:
- razvoj i promocija ovog sporta u našem
gradu,
- podizanje ekološke svijesti kod djece,
mladih i ostalih,
- poboljšanje razvoja turizma u gradu i
šire,
- sudjelovanje na raznim takmičenjima
te organiziranje istih,
- odlazak i mnoga gostovanja po raznim
gradovima BiH i šire, i
- okupljanje mladih, te da zajedno
podjelimo vedro raspoloženje odlaska
u planine i prirodu.
Do sada smo obišli lokalitete Kastele,
Slapove Kozice, Zec planinu, Prokoško
jezero, Bitovinju, Vran kamen, Brusnicu,
Lopatu , Inač, Mostar, Deževice-Voda sv.
Jakova, Otigošće, Kreševo, Trebević.
5. lipnja je u Sarajevu u organizaciji
NVO Horizont, Udruženja brdskih
biciklista MTBA i Biciklističkog kluba
“Puls” održana internacionalna utrka
Das ist Valter 3. Po prvi put, ove godine je
SVIBANJ/LIPANJ 2011.
vožena i ogledna XC utrka na kojoj su
nastupili brojni vozači iz zemlje i
regiona. U najjačoj kategoriji, Elite XC,
prva dva mjesta osvojili su Slovenci Nejc
Černilogar i David Vogrin dok je treći
bio Oliver Štrbac iz Srbije. Najbolji
domaći takmičari su bili Srđan
Glavonjić koji je osvojio 1. Mjesto u
kategoriji Ashima Super Light JUNIORI i
fenomenalna Lejla Tanović koja je bila
najbolja u kategoriji WOMEN XC. U
najjačoj konkurenciji Elite XC Kenan
Pehlivan, član našeg kluba, osvojio je
četvrto mjesto.
Brdsko-biciklistički klub “Slapovi
Kozice” Fojnica poziva sve građane i
simpatizere brdskog biciklizma starosne
dobi od 7 – 77 god., ljubitelje prirode, te
one koji u sebi imaju ekološku svijest da
nam se pridruže. Da svojim učlanjenjem
te ujedno i svojim radom i zalaganjem za
klub poboljšaju razvoj kluba, te da
zajedno poradimo na ekološkom i
turističkom planu naše općine.
BROJ 10
15
HUMANOST NA DJELU
FOJNIČKAŠKRINJA
to je to "Mala škola", o kome se ona
brine, što rade... najbolje zna sestra
Snježana Pavić koja je pored toga
što je omiljena među svojom djecom i
ravnateljica ove ustanove ("Jer netko
mora i to", kaže uvijek nasmijana sestra
Snježana):
"Ustanova Mala škola je prihvatna zajednica za djecu s teškim osobnim i obiteljskim situacijama smještena u središtu Vareša. Primarni cilj je prihvatiti dijete takvo kakvo jest čineći sve što je moguće kako bi se osjećalo kao u vlastitom
domu te ga putem individualnog odgojnog programa postupno voditi do njegove potpune samostalnosti.
Osnovna svrha ustanove je prihvat
siromašne, odgojno zapuštene djece i
djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi
da bi im se pomoglo u ostvarivanju cjelovitoga rasta i razvoja te usvajanju temeljnih ljudskih i duhovnih vrednota.
Ustanova ima za cilj odgovoriti na konkretne potrebe djece. Otvorena je sedam
dana u tjednu tijekom cijele godine i prihvaća djecu na stalni boravak. Kapacitet
ustanove je 32 djece u dobi 0-18 godina
podijeljenih u četiri odgojne grupe organizirane po dobi, a trenutno u ustanovi
boravi 14-oro djece uzrasta od 1 do 17
godina.
Uključenje djece u ustanovu trebalo
bi biti privremeno i s obzirom na prioritet ima sljedeće glavne ciljeve:
Š
- Povratak u vlastitu obitelj – suradnja s
drugim odgovornim institucijama i rad
na praćenju obitelji s ciljem uklanjanja
razloga zbog kojih je dijete došlo u
ustanovu i što ranijeg povratka djeteta
u obitelj;
- Udomljavanje – senzibiliziranje obitelji
na području župe i širega teritorija za
udomljavanje djece, i u nekim kraćim
vremenskim periodima (vikend, godišnji odmor, blagdani) imajući na umu
potrebe djeteta za kontaktom sa zdravom obiteljskom klimom i boravkom
izvan same ustanove;
- Posvajanje (suradnja s odgovornim
institucijama);
- Praćenje do osamostaljenja u slučaju da
nijedno od prijašnjih rješenja nije moguće. U tom slučaju planiraju se novi
koraci praćenja na putu osamostaljenja za osobe koje su postigle punoljetnost.
Socijalna skrb izvan vlastite obitelji u
sklopu stalnog smještaja osigurava se
tijekom duljeg vremenskog razdoblja zadovoljavanjem životnih potreba kao što
16
Veliko
za Malu školu
Prije nepune dvije godine rodilo se prijateljstvo između Fojničana i "Male
škole" iz Vareša – ustanove koja se se brine o djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Inicijator svega bio je fra Nikica Vujica, gvardijan fojničkog
samostana koji je veliku obitelj "Male škole" ugostio i darovao, a onda su
se oni nakon nekog vremena vratili u Fojnicu i prigodnim programom u
Hrvatskom domu zahvalili fratrima i Fojničanima. Bio je to početak jednog trajnog prijateljstva koje traje i dalje i koje se svakoga dana širi.
Piše Marina Šimunić
su: stanovanje, prehrana, odijevanje,
održavanje osobne higijene, briga o
zdravlju, čuvanje, odgoj i obrazovanje,
njega, radne aktivnosti, psihosocijalna
rehabilitacija i korištenje slobodnog
vremena. To uključuje velike materijalne
troškove koji se neposredno odnose na
korisnike (namirnice, materijal za zdravstvenu zaštitu i njegu korisnika, materijal za radnu okupaciju, knjige, školski
pribor, odjeća i obuća korisnika), na troškove za tekuće i investicijsko održavanje objekta i opreme, komunalne usluge,
izdatke za lož-ulje, el. energiju, vodu i
druge komunalne usluge. Zato je pomoć
onih koji imaju osjećaja za ovakve životne situacije djece dragocjena za nas, bilo
da je riječ o novčanoj ili pomoći u proizvodima."
Protekle godine "Vran kamen" Fojnica, Franjevački samostan u Fojnici, župnik župe Deževice vlč. Slaviša Stavljak
uz potporu privrednika iz Fojnice i
Kreševa pokrenuli su i proveli akciju za
pomoć djeci "Male škole" pod nazivom
"BUDUĆNOST PRIPADA NJIMA – DAJMO
BROJ 10
IM ŠANSU". Akciju su popratili brojni
mediji iz cijele BiH, televizijske kuće,
Internet portali te tiskani mediji. Kroz
ovu akciju prikupljena je znatna kako
financijska pomoć tako i odjeća, hrana i
ostale potrepštine za ovu kuću.
Početkom srpnja na Vrelu sv. Jakova u
Deževicama održan je i program zahvale
gdje su djeca i sestre iz „Male škole“ uz
prisustvo više od 1000 posjetitelja zahvalili svim dobrim ljudima na sudjelovanju u ovoj akciji. Naravno tu veze nisu
prestale funkcionirati, pa su djeca i sestre krajem kolovoza bili gosti jedne obitelji u Lukama i tamo proveli nezaboravne trenutke zajedničkog druženja.
Iako je akcija brige i pomoći za ovu
ustanovu trajnog karaktera pred Božić je
SVIBANJ/LIPANJ 2011.
POSJETILI SMO...
FOJNIČKAŠKRINJA
akcija ponovo intenzivirana uz pomoć
medija, a tu posebno moram spomenuti
radio i TV KISS koji su u svakom trenutku
spremni popratiti svaku aktivnost
vezanu za "Malu školu". Božić su ovim
mališanima uljepšali Sarajevski kiseljak,
i još nekoliko poduzetnika iz Kiseljaka,
ali i brojni pojedinci koji su donirali
pored novčanih priloga i hranu, odjeću,
obuću i ostale potrepštine.
Realizirajući emisiju Mostovi na
valovima "Radio srce" Fojnica, Internet
radio koji je baziran u Njemačkoj, a čiji
vlasnici su Lucija i Anđelko Kalemušić,
rođeni Fojničani, a kako se bližilo
vrijeme Uskrsa, ponovo se rodila ideja za
pokretanje akcije za pomoć ovim
dječacima i djevojčicama. Akcija "VELIKO SRCE ZA MALU ŠKOLU" uz pomoć
ovih dobrih ljudi ovoga puta proširila se
na sve kontinente među brojne slušatelje
ovoga radija i naravno rezultati nisu
izostali. "Radio srce" Fojnica akciju je
proširio i na facebook, ali popratili su je i
domaći mediji. Rezultati nisu izostali,
odaziva je bilo iz svih krajeva svijeta, ali
kao i svaki puta do sada ni pomoć ovdašnjih ljudi velikoga srca nije izostala.
Sredinom lipnja Lucija i Anđelko osobno
će posjetiti svoje male prijatelje u „Maloj
školi“ i upoznati se sa njima.
Akcija sa Uskrsom nije završena, za
uključiti se i pomoći nikada nije kasno.
Pomoći se može na različite načine u
robi, potrepštinama, hrani, ali i uplatom
financijskih sredstava. Obzirom da je
interes onih koji bi se uključili u ovu
veliku grupu prijatelja veliki, način na
koji to mogu učiniti jeste kontaktirati
direktno ovu ustanovu.
I na kraju bilo bi nepravedno ispričati
sve ovo a ne spomenuti školske sestre
franjevke koje su sa puno ljubavi preuzele veliku odgovornost vodeći ovu djecu
dalje kroz život, to su: s. Snježana Pavić,
s. Jela Marijić, s. Ana Jeleć, s. Samuela
Klaić, s. Ružica Marijić i s. Marica
Mrkonjić.
Adresa i kontakti za pomoć su:
USTANOVA ZA PRIHVAT I ODGOJ DJECE
"MALA ŠKOLA" VAREŠ
71330 Vareš; Ulica Put mira bb
032 848 020 ili 062 214 255
Račun kod UniCredit Bank
Transakcijski račun:
3385702218683018
Devizni račun: 20013085101
I BA N: BA 393385704818684404
SWIFT: UNCRBA22
SVIBANJ/LIPANJ 2011.
Kid's festival
K
Piše Leonora Lovrić Drmač
id's festival je najveći nezavisni
događaj za mlade u Jugoistočnoj Europi. Od 2004. godine preko 40000
djece iz svih dijelova Bosne i Hercegovine sudjeluju svake godine u ovom
odlično osmišljenom festivalu za djecu.
Raznovrsni program kombinira radionice, štandove, zabavu, filmove, predstave i
edukaciju. Ove godine održan je 8. Kid's
festival u periodu od 10. do 14. lipnja u
Zetri, točnije u dvorani Juan Antonio Samaranch. Cijena ulaznice je simboličnih
3KM za pojedinačne posjetitelje, a za organizirane grupe je besplatan. Djeca se
naročito raduju majicama koje dodjeljuju sponzori i rado ih nose dugo nakon što
se Festival završi, kao i brojnim drugim
poklonima koje dobivaju na štandovima
koje obilaze ili osvajaju u radionicama.
Najmlađim su ipak najdraže predstave
mađioničara, fakira i klovnova.
Učenici Osnovne škole "Ivan Goran
Kovačić" su već postali tradicionalni posjetioci ovog velikog događanja za djecu i
redovito ga posjećuju od 2006. godine u
pratnji svojih nastavnika i učitelja tako
da im je ovo 6. posjet ovom velikom događaju za djecu. Posljednjih pet godina
MUP Fojnica organizira jedan besplatan
autobus za učenike Osnovne škole "Ivan
Goran Kovačić" i jedan autobus za učenike Osnovne škole "Muhsin Rizvić" u
pratnji policajaca, što se opet pokazalo
nedostatnim naspram velikog interesa
BROJ 10
djece pa nastavnici OŠ "Ivan Goran Kovačić", u dogovoru sa organizatorima Kid's
festivala, organiziraju privatni prijevoz
učenika do Zetre gdje se Festival posljednjih godina održava.
Ove godine četvrti dan Kid's festivala
je posjetilo 150 učenika OŠ "Ivan Goran
Kovačić", tematski nazvan "Rafa Žirafa
dan". Dan je počeo oko dva sata obilaskom brojnih radionica i štandova, kako
na vanjskom platou tako i unutar dvorane. Nastavljen je u pet sati u dijelu dvorane predviđenom za projekciju filma sa
Kid's Cosmic Show u kojem su nastupali
organizatori radionica za pjesmu, ples,
sviranje glazbenih instrumenata kao i
maskote Kid's festivala kojima se rado
pridružilo i 10000 djece, posjetitelja toga dana. U sklopu Kid's Cosmic Showa je
održana i tombola, a sretne dobitnike je
izvlačila pjevačica Alma Čardžić koja tradicionalno svake godine sa djecom prije
početka projekcije filma otpjeva pjesmu
Hajmo Bosno, hajmo Hercegovino, svojevrsnu himnu Kid's festivala koju djeca
rado otpjevaju zajedno sa njom. Dan je
završen u šest sati prikazivanjem animiranog filmskog hita "Despicable me", a
prije polaska natrag organizatori za djecu pripreme lunch pakete kako ne bi bila
gladna u povratku kući. U vrećicama se
pored obaveznog sokića i sendvića nađe
uvijek i pokoja sitnica.
17
MLADI KREATIVCI
to znači ljubiti? Ljubiti znači sjediniti
se s drugim, a da se pri tom ne ugrozi
osobno ja, kao osoba sama za sebe.
Ako je prava ljubav, a pretpostavlja se
da jest, ona mora voditi brigu oko onoga
što se voli; biti odgovoran i za sebe i za
onoga koga se ljubi. Pri svemu tome čovjek treba biti normalan i prihvatiti stvarnost onakvu kakva jest. Gledati čovjeku u
oči bez ikakvih laži, udvaranja, namjera
ili pak bez ikakvih sebičnih poteza. Ovdje
je još važno napomenuti i samo upoznavanje osobe. Onu osobu koju volim trebam dobro upoznati kao osobu sa svim
njezinim problemima i prohtjevima. Tražiti bit osobe. Danas se često događa da
čovjek sam sebe vrlo slabo upoznaje, a
kamoli će upoznati neku drugu osobu.
No, ljubavi ništa nije nemoguće pa ni
tajna koja se krije u partneru. Svatko voli
ono što mu se sviđa. Ukus je različit. Ti
objekti imaju u sebi povezanost, iako se
čovjeku čini da je između njih velika razlika. Jedan drugoga zasniva, jedan drugoga uključuje.
Bratska ljubav je osnova sve druge
ljubavi i ona upravo obuhvaća sva ljudska bića. U njoj se sjedinjuju sve stvarne
prilike dobroga. Ona se upravo zasniva
da smo svi jedno, jer na koncu ljudska bit
je kod svih ista, mada su različita pamćenja, inteligencije, čuvstvenosti. Kad kažemo ljubav, to znači da ne isključujemo
nikoga iz tog kruga. Ona ne isključuje ni
neprijatelja. I životinja voli svoje potomstvo. Kod majke nailazimo na ljubav koju
ona daje svom djetetu. Ona svojom prisutnošću ulijeva sigurnost, radost za život, veselje što može hodati. Nasuprot
ove dvije ljubavi, tj. majčinske i bratske,
jest erotska ljubav. Dvije osobe se stapaju
u jednu i ovakav vid ljubavi vrlo je često
varljiv. Može biti varljiv jer se često ta ljubav poistovjećuje sa seksualnim željama.
Ako erotska ljubav nije i bratska ljubav,
ona vodi do onog sjedinjenja koje ima
prolazan smisao. Onih dvoje, koji ne posjeduju i ljubav prema drugom, čine samo jednu nakaradu u ljubavi uopće. Njihovi osjećaji im ne garantiraju ljubav
dovijeka, ako nemaju čina prosuđivanja i
odluke. Još možemo ovdje napomenuti i
ovo: ako čovjek nije u stanju ljubiti sebe,
on nije u stanju ljubiti druge.
U religijama nailazimo na najveću
vrednotu – Boga. On je najpoželjnije dobro. U početku povijesti se pokazuje da je
ljubav prema Bogu bila bespomoćna vezanost na njega kao na onoga koji djeluje
iz vana, u raznim prirodnim datostima, a
zatim vezanost na Boga preko zakonskih
normi, dok u fazi zrelosti Bog prestaje
biti izvanjska sila, jer je čovjek u sebi
Š
Matematičko natjecanje
Kantona Središnja Bosna
Učenike kojima je Bog dao divni dar da složeni, ali i najjednostavniji matematički zadatak doživljavaju kao izazov i da mu pristupaju s ogromnom željom i
ushićenjem s pravom možemo nazvati matematičkim nadama 21. stoljeća.
Piše Patricija Šimunić
O
ka sedmih i osmih razreda Kantona Središnja Bosna. Oko 10:30 počeo je natjecateljski dio tj. izrada zadataka te primjena
stečenog znanja na dobivena četiri zadatka. Vrijeme izrade bilo je ograničeno
pa smo stoga mi i svi ostali natjecatelji
nakon sat i pol vremena morali napustiti
učionice i strpljivo čekati najprije neslužbene rezultate (pod šiframa), a zatim i
službeno proglašenje onih najboljih te
uručivanje nagrada.
Nikome od nas strpljivost nije jača
strana pa nam je stoga čekanje bilo najnaporniji dio dana. Za to vrijeme pokušavali smo ne pričati o matematičkim zadacima, no svaki novi razgovor završavao je
upravo na toj temi što je još jedan dokaz
da se od stvarnosti ne može pobjeći.
Objavom neslužbenih rezultata zavladala je velika uzbuđenost i sreća među
članovima naše ekipe, zbog spoznaje da
sam baš ja osvojila prvo mjesto te da su
ostali članovi ekipe ostvarili odlične rezultate. Poslije toga uslijedilo je proglašenje i uručivanje više nego zasluženih
nagrada najboljim mladim matematičarima Srednjobosanskog kantona i našim
uzorima, našim nastavnicima.
Vratili smo se natrag ispunjeni ponosom koji nam ni na jedan jedini trenutak
nije dopuštao da oborimo glave, ali i bogatiji za još jedno životno iskustvo koje je
uistinu trebalo doživjeti.
Od toga dana ja vjerujem u nemoguće
i govorim svima da nam je samo nebo
granica!!!
18
BROJ 10
d početka ove školske 2010./2011.
godine mi, učenici sedmih i osmih
razreda Osnovne škole Ivan Goran
Kovačić Gojevići/Fojnica, naporno
smo vježbali te silne metode, poučke...
Ostajali smo poslije redovne nastave, a
ponekad i subotom kako bismo utvrdili
ono već naučeno, ponavljali ono čega se
sjećamo samo kroz maglu, ali i učili nešto
novo. Sve to bi bilo nezamislivo bez naše
nastavnice Slavice Miletić koja nas je
svojim optimizmom ohrabrivala i bila
najveća podrška na našem putu do uspjeha na matematičkom natjecanju održanom 2011. u Novoj Biloj.
Kada je osvanuo i taj veliki dan, 16.
travanj 2011. godine, kako za nas tako i
za sve mlade matematičare Srednjobosanskog kantona otvorila se još jedna
stranica naše životne priče. Ovogodišnji
fojnički matematički kvartet činili smo:
Katarina Tuka, Mišel Bošnjak, Tea Belojica i ja, Patricija Šimunić. Svi smo na
vrijeme bili na stanicama te nestrpljivo
iščekivali polazak, ali budući da nitko od
nas nije mirno spavao prethodne noći, to
i nije bilo tako iznenađujuće. Približavajući se Osnovnoj školi Nova Bila uzbuđenje je raslo, a nesigurni osmjesi bili su
vidljivi na svakom licu.
Nakon dolaska čekali smo još sat vremena u prostorijama škole, no dio tog
vremena bio je predviđen za priredbu
dobrodošlice svim učenicima i nastavnicima. Tom priredbom također je javno
otvoreno Matematičko natjecanje učeni-
SVIBANJ/LIPANJ 2011.
DUHOVNI KUTAK
FOJNIČKAŠKRINJA
Umijeće
ljubavi
Trebam te, jer te volim. A ne,
volim te jer te trebam. Pitanje
koje danas mnoge tišti jest:
kako biti ljubljen i kako druge
lju-biti. Iako to pitanje mnoge
stavlja u nedoumicu, ipak ljubav
vlada svi-jetom kao neka vrst
opijuma. To je sasvim normalno. Velika
je nesreća što ljubav često završava kobno, a
znamo da ona počinje s tolikim nadama i očekivanjima. Uz sve te probleme o
ljubavi, ljudi ili ne umiju ili neće u potragu za spoznajom o toj tako zanimljivoj
stvari. Ljubav je tako važna, a rijetki su oni koji znadu stvarno ljubiti. Ako
ljubav želimo svrstati u umijeće, onda je moramo staviti u okvire teorije i
prakse. Bez čovjeka ljubav ne bi mogla počivati na teoriji. Dobro smo
upoznati s činjenicom o održanju ljudske vrste i uopće života životinjskog
svijeta. Ljubav je ljudski rod održala na životu i daje mu jamstvo i za
budućnost. Čovjek u svojoj vrsti ne želi biti sam niti odvojen, on želi ljubav.
Priredio Nikica Vujica
utjelovio principe ljubavi i pravde, jer se
sjedinio s Bogom. Sav taj dugi povijesni
proces svlada svaki pojedini vjernik. Ne
treba se ostati na djetinjskim počecima,
nego da njegova vjera bude iskreno uvjerenje da osmišljuje njegov život. Pri ovome se ne smije zanemariti da priroda ljubavi prema Bogu odgovara prirodi ljubavi prema bratu, prema čovjeku.
Kad je Fromm ovako teoretski razradio ljubav, osvrnuo se i na uporabu ljubavi u suvremenom društvu. I on zaključuje
da je naša zapadna civilizacija, umjesto
nepatvorene bratske, majčinske, erotske
i ljubavi prema Bogu, stavila razne pseudo-ljubavi. Današnji čovjek teži da bude
susretljiv, prijazan prema drugom, a nikad ne pokušaje da se malo bolje upozna
s dotičnom osobom i da tu istu osobu zavoli. Bježanje u prošlost ili traženje izdataka u budućnosti čovjek tako samo
umanjuje svu grubost stvarnosti, da bi
tako svladao tešku osamljenost i odvojenost. U svijetu vlada mišljenje da ljubav
isključuje sukobe. Naprotiv, sukobi bi
trebali pridonositi većoj ljubavi i izgrađivanju osobe. Njih treba rješavati iz središta egzistencije i prema tome ljubav nije
mjesto odmora nego neprestanog rada,
SVIBANJ/LIPANJ 2011.
rasta. U ljubavi prema Bogu također postoji neki rascjep. Ljudi se u toj ljubavi
tako ponašaju kao da su djeca gledajući
Boga kao nekog osvetnika, strogog suca.
Gleda Boga kao nekoga koji će mu uvijek
biti pri ruci, kad god mu to zatreba. Suvremeni čovjek je kao dijete od tri godine
koje plače za ocem kad ga zatreba, ali je
inače samo sebi dostatno kad se smije
igrati, on bi zapravo trebao biti kao dijete
od osam godina kojemu je otac Bog pomoćnik, a u životu primjenjuje njegovo
učenje i principe.
Svatko tko želi razvijati ljubav mora
slijediti ovu praksu da bi uspio: Prvo, treba biti jako discipliniran, a to znači uvijek
ići dalje bez obzira uspijeva li se ili ne u
poslu. Tu treba stalno nastojati, i to ovdje
i sad. Koncentracija je daljnja potreba da
se umije ljubiti. Danas je veoma malo
koncentracije u radu i uopće u životu.
Čovjek je zaokupljen sporednim. Tako je
čovjek vječno 'otvorenih usta' spreman
da sve proguta i u tom gutanju nestane
mu vremena za njega samoga i može
proći dugi vremenski period da se ponovno nađe. Ako se čovjek susreće sa samim sobom, sa svojim problemima, planovima ima priliku da pronađe ponovo
BROJ 10
sebe. Zasigurno će tada isti taj nastojati
poći boljim putem. Tražit će odlučnije
korake koji vode do ljudi, društva. Tada
on neće u razgovoru biti površan nego
koncentriran. Velika je blagodat znati se
koncentrirati što ujedno znači i sposobnost saslušati drugoga. Uz koncentraciju
ide strpljivost, jer tko želi brze rezultate
nikad neće ovladati umijećem. Svatko
tko želi biti majstor u umijeću ljubavi
mora vježbati disciplinu, koncentraciju i
strpljenje. Svugdje mora postojati neki
cilj, a ovdje je taj cilj umijeće ljubavi. Čitav
čovjekov život, sva njegova osoba mora
se tomu posvetiti i to vježbati. I samo
potpuna posveta tome može čovjeka učiniti majstorom u nekom od umijeća.
Ovo su opće potrebe za svako umijeće. Za ljubav je potrebna jedna zrela objektivnost, da se ljudi i stvari gledaju kakvi jesu. Bez objektivnosti nema ni poniznosti i obratno. Čovjek se treba osloboditi uvjerenja da je sveznajući. Prakticiranje ljubavi zahtijeva prakticiranje racionalne vjere. Jer dok iracionalna vjera
prihvaća kao nešto istinito samo zato što
potječe od nekog autoriteta ili većine,
racionalna mora počivati na temeljima
vlastitog produktivnog promatranja pa
radilo se tu i o vjeri u Boga ili u neku osobu, ideju. Nema ljubavi bez vjere u drugu
osobu, bez vjere u sebe. Vjera u druge dosiže svoj vrhunac u vjeri u čovječanstvo
koje će izgraditi poredak na principima
jednakosti, pravde, ljubavi. Povijest to ne
priznaje, ali čovjek ipak vjeruje. Što je
jača vjera to je veća ljubav. Svjedoci smo
vjere koja često zahtijeva hrabrost, rizik,
pa čak i boli i razočarenja. U tim trenucima treba biti jak i ostati vjeran do kraja.
Tko samo misli na sigurnosti u životu ne
može vjerovati pa ni ljubiti. Sve poteškoće koje se dožive u vjeri samo su izazovi
da se jača. Voljeti znači prepustiti se bez
garancije da će naša vjera potaknuti ljubav drugoga.
Ljubav zahtijeva umijeće. Ovdje je iznešena bit ljubavi, jednaka za sve ljude,
pa živjeli oni u bilo kojem društvu, u bilo
kojem vremenu i prostoru, a sigurno da
će svatko razviti vlastitu teoriju i vlastitu
praksu. Umijeće ljubavi je još jedno potvrdno djelo da je ljubav nezaobilazna, a
osobito kršćanima ona je vrhunski evanđeoski zakon. Ona je jedini i zdravi i zadovoljavajući odgovor na problem ljudske egzistencije. Ta je misao odsutna u
našem društvu, no vjerujemo racionalno
u mogućnost ljubavi u širokom socijalnom prostoru. Trebam te jer te volim. A
ne, volim te jer te trebam, tako veli slavni
filozof Erich Fromm.
19
POVIJEST
FOJNIČKAŠKRINJA
I
ako su sestre nosile naziv "školske
sestre franjevke", nisu se mogle baviti
odgojem mladeži kao prije II. Svjetskog rata. A i nisu rijetki slučajevi u povijesti redovništva da su ratna vremena
izmjenjivala stavove i planove apostolata
različitih ženskih družbi. Moglo bi se reći
da su sestre koje su pripadale provincijama u bivšoj Jugoslaviji, tj. sestre iz hercegovačke, splitske i bosansko-hrvatske
provincije, postale nepredviđeno župne
sestre. Rad na župama, u domovini i inozemstvu, na neki je način pomogao sestrama da koliko-toliko ostanu prisutne u
životu tog dijela Crkve i jamstvo da će im
zajednica biti svake godine obnovljena
novim članovima koji će potjecati s tih
župa.
Gotovo svaka župa je željela imati uz
sestre koje se brinu za kućanstvo i sestru
katehisticu. U to vrijeme sestra katehistica se nije bavila samo katehezom, nego
su one bile i sakristanke, po potrebi i orguljašice, također su obavljale dosta poslova vezanih za rad župnog ureda. Rad
sestara na župama povezivao se sa životom župâ u kojima su djelovale: čestim
kontaktima sa župljanima, posjećivanju
bolesnika, sudjelovanjem u raznim karitativnim akcijama, odgoj djece i njihovih
roditelja preko roditeljskih sastanaka.
Sestre su prema svojim mogućnostima
bile i voditeljice župnih zborova, dječjih i
za odrasle.
Nakon šezdesetih godina otvorene su
granice bivše Jugoslavije, i sestre na poziv franjevaca Provincije Presvetog Otkupitelja, odlaze u Beč, u Hrvatsku katoličku misiju, u srpnju 1969. Sestre su
vodile i vode domaćinstvo, uređuju crkvu, katehiziraju, vode crkveno pjevanje i
pomažu svećenicima u drugim pastoralnim poslovima. U Hrvatsku katoličku misiju, u Berlin, sestre dolaze 1974. Vode
dječji vrtić, domaćinstvo, crkveno pjevanje i katehiziraju.
U Sarajevo na Očnu kliniku kao njegovateljica, iz novicijata 1960., dolazi s.
Leonarda Novak, na kojoj počinje raditi
s još pet naših sestara. Za vrijeme s. Benjamine Mutić, provincijalke, Provincija je bila u prilično teškom materijalnom
stanju. Da bi stvorila bolje uvjete života i
rada sestarâ, zapošljava ih oko 20 u
državnoj službi i to u: Zagrebu 1965. u
Domu za starije i nemoćne osobe, u Klaićevoj sve do 1975. 1967. sestre preuzimaju rad na Institutu za rehabilitaciju i
fizijatriju na Ilidži u Sarajevu, gdje se zaposlilo osam sestara. Ovdje se događa po
prvi put u Bosni, da su sestre u državnoj
službi, a nose na radnom mjestu redovničko odijelo.
20
Apostolska djelatnost
Školskih sestara franjevki
u domovini i inozemstvu
Šezdesetih godina – kako je već spomenuto u prošlim borojevima
Fojničke škrinje – osobito nakon II. Vatikanskog sabora, sestre se
počinju osposobljavati za katehizaciju i vođenje crkvenog pjevanja,
koje postupno preuzimaju po župama i samostanima u kojima su do
tada djelovale. U isto vrijeme sestre odlaze u Njemačku i u Austriju,
u sjemeništâ, staračke domove i hrvatske katoličke misije.
Piše Martina Gazibarić
Također su po prvi put otvorene tri
filijale izvan domovine: u Mainzu u biskupijskom sjemeništu, u Maria Laach u
benediktinskom samostanu i u Münchenu gdje sestre preuzimaju dom za starije
i nemoćne osobe. Bio je to providonosan
korak od velikog značaja za Provinciju i
tako prve naše sestre odlaze u inozemstvo. Na poziv generalnog tajnika Caritasa u Beču, gosp. Carla Bayera, velikog
dobročinitelja naše Provincije, 1974. sestre dolaze u župu Maria Thalkirchen, u
Münchenu, gdje su od početka njegovale
stare i nemoćne osobe u njihovim domovima, poslije su radile u bolnicama i domu za starije i nemoćne osobe. U biskupiji Augsburg, u Njemačkoj, osnovana je
BROJ 10
1985. podružnica u Bad Wörishofenu –
Lječilište Kneipp, u kojoj sestre vode
dom za liječenje kao medicinske sestre.
U kući novicijata u Kloštru Ivaniću,
pojavio se, u ožujku 1968., prvi broj novicijatskog informativnog lista pod nazivom Serafski Cvijetnjak. Pokrenula ga je
s.m. Leonarda Novak, voditeljica novakinja. To je bilo glasilo novakinjâ i postulanticâ u kojemu su one isključivo sudjelovale, a namijenjeno svim članicama
Provincije. Pomoću ovog glasila, sestre u
Provinciji mogle su biti upoznate sa
životom i radom novakinjâ i postulanticâ, tj. sa svim važnijim zbivanjima u
kući novicijata. Ovaj informativni list izlazio je u periodu 1968.-1975. godine.
SVIBANJ/LIPANJ 2011.
FOJNIČKAŠKRINJA
Ukupno je izašlo 20 brojeva. Moglo bi se
reći da je Serafski Cvijetnjak poticaj izlaženju provincijskog lista Marija među
nama koji je informirao sestre o životu
Provincije. U početku je zamišljeno da
bude odgojno-informativni list Bosansko-hrvatske provincije školskih sestara,
što je ostalo i do danas. Od osnutka Bosansko-hrvatske provincije pa do prvih
trideset godina djelovanja, sestre nisu
imale nikakvog svog provincijskog lista
ni glasila, osim novicijatskog Serafskog
Cvijetnjaka. Svjesne da njihovo vrijeme
zahtijeva više pismene komunikacije i
bliže kontakte, koje su one dotada obavljale nesistematski putem pisama, odlučile su se, 1971. godine, izdavati četiri
puta godišnje jedan list informativnopoučnog karaktera, da bi na kulturan i
bolji način udovoljile zahtjevima vremena. S obzirom da je Provincija posvećena
Prečistom Srcu Marijinu, a list pokrenut
u godini marijanskih i marijoloških kongresa, odlučeno je da će glasilo nositi ime
Marija među nama. Prvi informativni dio
sastojao se od raznih obavještenja iz provincijalne uprave. U povijesno-poučnom
dijelu donosili su se uglavnom savjeti za
svagdanji život i njegove okvire, te povijest Kongregacije i Provincije, da se vidi
kako su u prošlosti naše sestre živjele i
radile i kojih su se običaja pridržavale. U
trećem dijelu nalazili su se tekstovi koje
su sestre slale iz provincije i tom prilikom su se molile i druge sestre, svaka
osobno, na sudjelovanje i suradnju od
najmlađe do najstarije. Prvi glavni urednik lista bila je s. m. Antonija Rehlicki.
SVIBANJ/LIPANJ 2011.
Prigodom obilježavanja jubileja lista,
1998., stoti broj izlaženja, vrijedno je
istaknuti riječi čestitke fra Vitomira
Slugića:
"Marija među nama je svjedok vašega
katoliciteta, vaše pripadnosti Općoj crkvi. Te školske sestre, franjevke, Božja su
Crkva, doduše razasuta što i znači biti
katolički, ali živi ogranizam u Božjoj
crkvi, koje se brine da Krist bude prisutan u našoj domovini i to kako kaže jedna
molitva u misalu 'per sexum fragilem' po
krhkom spolu daj nam, Gospodine, itd.
To glasilo, organ organizma, nosi svojom
porukom sve sestre Provincije kroz naraštaje zato što djeluje u najkrupnijem
broju sestara. Da sestre svojim svjedočanstvom dokazuju opravdanost svoga
postojanja, zaslužan je i njihov organ Marija među nama“.
Vezionica crkvenog ruha na Bjelavama bila je otvorena od 1962.-1969. godine. U njoj su radile tri sestre: s. Marija
Klicić, s. Maksencija Marić i s. Teofila
Živković. Sestre su se za ovaj posao usavršavale u Njemačkoj, Bijelom polju kod
Mostara i u Ljubljani. Vezle su misnice,
albe, oltarnjake, kaležnjake i drugo. Najviše su vezle u zlatu, radile su solidno i
stručno, te su njihovi radovi bili jako cijenjeni, što se moglo vidjeti i po ponudama koje su stizale sa svih strana. Svoje
radove su izlagale i po svećeničkim tečajevima, gdje su obično sve rasprodavale i
dobivale nove narudžbe za razne župe u
Bosni i Hrvatskoj. U vezionici su povremeno pomagale i druge sestre. Priličan
broj sestara u Pašmanskoj, uz školovanje
BROJ 10
znao je u slobodno vrijeme šivati jorgane
za sestre u Provinciji, ali i za vanjski svijet
iz Zagreba i okolice, po potrebi i narudžbi. Na taj način stjecala su se i neka novčana sredstva za život koji je u Zagrebu
bio vrlo skup. S vremenom su se sestre
poslije završene škole zapošljavale u državnim službama pa je i ova djelatnost
jednostavno iščezla. U kući novicijata, u
Kloštru Ivaniću, sestre se bave šivanjem
redovničkog odijela za gotovo sve sestre
Provincije. Također šivaju crkveno ruho i
posteljinu.
Zaključak: Povijest školskih sestara
u Bosni od 1929. do 1990. godine ispunjena je nizom poteškoća. Spletom raznih okolnosti, i tadašnjih crkvenih odnosa i nesporazuma u Vrhbosanskoj crkvenoj pokrajini, skoro pola stoljeća je trebalo proći da bi došle u Bosnu 1929.
godine. Nakon što su se snašle u novim,
prilikama i bile prihvaćene u svom odgojnom radu, izbio je Drugi svjetski rat,
koji je opet donio svoju nevolju, pitanje
opstanka sestara Slovenki i njihovih podružnica u Bosni. Radost koja im se tada
dogodila bila je osnivanje Bosansko-hrvatske provincije, 1942. godine. To je bila
radost koju je zbog ratne okolnosti trebalo kriti i o njoj samo šutjeti. Poslije Drugog svjetskog rata sestrama su oduzeti
vrtići, škola i sve mukom stečeno u tako
kratkom roku i teškom vremenu. Sestre
Slovenke morale su se povući iz Bosne.
Razišle su se roditeljskim kućama, rodbini ili u Mariborsku provinciju. Zauzimanjem franjevačkih poglavara Bosne
Srebrene kod vlasti dopušteno im je bilo
vratiti se u Bosnu, ali uz uvjet rada u
civilnom odijelu. Još jedan težak udarac
za mladu Provinciju kao i jedina mogućnost djelovanja u obavljanju kućanskih
poslova. Vodile su se načelom u skladu s
karizmom Družbe: uvijek odgovoriti na
potrebe Crkve i vremena, prilagođavajući
se svakoj situaciji. To se očitovalo u preuzimanju poslova 'izvan karizme'.
Svoje odgojno djelovanje nisu shvatile usko, zato su se i održale u Bosni.
Lakog razdoblja nije bilo. Nakon Drugog
vatikanskog sabora, kad je i sama Crkva
doživjela velike promjene one nisu zaobišle ni školske sestre. Promjena redovničkog odijela, osposobljavanje za apostolat, odlazak u inozemstvo, sve je to
bila nada da će opet moći djelovati u
duhu karizme svoje Družbe do devedesetih godina. Od devedesetih godina, s
Domovinskim ratom, dolaze neke druge
promjene koje su znatno utjecale na život, rad, djelovanje i planiranje Bosansko-hrvatske provincije.
21
IZ ARHIVA FOJNIČKOG SAMOSTANA
FOJNIČKAŠKRINJA
Sportski klub "Inač" u Fojnici
Već davne 1928. godine Fojničani su osnovali nogometni klub. Dok smo
spremali izložbu "Fojnica u dokumentima Arhiva BiH", koja je otvorena
na dan općine, 18. ožujka 2011. godine, u samostanskim prostorima, u
Sarajevu smo pronašli Pravila nogometnog sportskog kluba "Inač".
Priredio Janko Ljubos
N
aime, Fojničani su se organizirali,
osnovali sportski klub, napisali
pravila kluba i uputili molbu Velikom županu sarajevske oblasti da
ih odobri. Molbu su poslali 20.11.1928.
godine. Veliki župan 26.11.1928. godine
pod brojem 27213/1928. odobrava
pravila i već ih 28.11.1928. godine dostavlja u Fojnicu. Uz molbu poslana su
pravila u pet primjeraka.
Pravila se sastoje od 29 članaka i govore o načinu upravljanja klubom. Sjedište kluba je u Fojnici i dijeli se na sekcije
koje ustanovljuje upravni odbor. Ne navodi se koje su to sekcije. Svrha kluba je
"promicanje i unapređivanje svih grana
športa, te unapređenje društvenosti
22
priređivanjem zabava, izleta, isključivši
pritom svaki politički značaj".
Članovi kluba plaćaju članarinu i još
ako su "valjanog ponašanja", kako pravila traže, tako i službeno postaju članovima. Trebaju redovito prisustvovati
sjednicama, sudjelovati u radu kluba, i
ako ne bi izvršavali svoje dužnosti bili bi
isključivani. Imali su pravo nositi oznake
kluba, nisu smjeli biti članovima nekog
drugog kluba koji ima "sličnu svrhu".
Skupština društva je vrhovna vlast,
ima predsjednika, dva potpresjednika,
tajnika, zapisničara i oružare. Oružari su
bili jako angažirani oko klupskih prostorija, igrališta, discipline, posebna briga je
bila oko sportske opreme koja se zaduBROJ 10
živala, razduživala, uvijek bila uredna i
čista i nije se smjela iznositi izvan kluba.
Časni sud je rješavao sporna pitanja.
Ako bi klub prestao sa radom, da li
raspuštanjem ili ukidanjem od vlasti, a
imao neku imovinu koja se mogla korisno iznajmiti onda bi tako i učinili, a
ako kroz tri godine ne bude osnovan novi
klub sa istim pravilima onda "čista
imovina prelazi u vlasništvo crvenog
krsta".
Zanimljivo je da u pravilima katoličkih i hrvatskih društava stoji da ako se
društvo ugasi da sva imovina prelazi u
vlasništvo Franjevačkog samostana do
oživljavanja tog ili sličnog društva.
U Fojnici je prestao rad Hrvatskog
katoličko-prosvjetnog društva "Rodoljub" i zahvaljujući upravo takvim pravilima nedavno je "Rodoljubu" vraćena
zgrada kina, a pravila su čuvana u samostanu.
O sudbini i povijesti Nogometnog
sportskog kluba "Inač" istražit ćemo u
narednom periodu.
SVIBANJ/LIPANJ 2011.
PRIJATELJI FOJNICE
FOJNIČKAŠKRINJA
Vrijeme ljubavi bez nas
čak i stihovi ispisani perom postali su šara
a mislila sam trivijalnost neće nas pokoriti
dugo već zbrisani su otisci tvojih stopa
između utabanih dana i napuklih godina
ne prepoznajem te na tuđim fotografijama
nemam te u porodičnom albumu tvrdih korica
izgubila sam i predmete koje si donosio
bez ukrasnog papira i u pogrešne dane
drhtali su minusi zajedno s nama na mostu
ali dva imena sad se ne vide pod patinom
kao da smo jedva pronađeno drvo abonosa
izvučeno iz mulja neoprezno u prah pretvorili
no vrijeme ljubavi negdje ipak postoji
iako znamo u njemu više neće biti nas
Posvuda
Na gradskom trgu
nijema, bolom zakovana
vjetrom podijeljena
trajno bez ljubavi luda tražim te
posvuda.
Kamena djevojka
neće roditi niti zadojiti,
čekanjem i zebnjom izidana
na komade slomljena.
Nepoznata lica
izvlače tijelo iz nestajanja,
smrznute mi oči šaraju led
i traže tvoj lik.
Nema ni
vjernog znanca mjeseca,
da priđe i puhne mi malo sna,
da prazno zaboravim
posvuda.
Jasmina Hanjalić
Rođena 1963. u Peći; osnovnu školu, III. gimnaziju i Medicinski
fakultet završila u Sarajevu, gdje i danas živi i radi kao doktor
medicine. Piše poeziju, kratke priče, prikaze i recenzije.
Objavljuje u elektronskim i štampanim medijima u BIH, Srbiji i
Hrvatskoj: KNS – Sarajevo, Odjek, Prozaonline, Poezin, Knjigomat, Balkanski književni glasnik, Žikišon, Diogen, Avangrad,
Motrišta, Bosanska vila, Poeta itd.
Pjesma o starim i ostavljenim
iz daleka bučni putnici su stigli
divna je kažu mladost i svježina
grad šmeka ima
istok i zapad u jedno stanu
Učesnica:
ne vide iza ugla trošna stubišta
hladne sobe potkrovlja i mračne podrume
mokraća se zrakom u valovima topi
drhtave ruke i kamena lica režu samoću
predugo nečešljane kose kao paučine
senilno dementne i sklupčane od bola
u glavnoj ulici odavno same
samo korak daleko su Beneton i Prada
Novosarajevskih književnih susreta 2009. i 2010., Međunarodnog književnog susreta Garavi sokak u Inđiji 2010., Šopovi dani u
Jajcu 2010.
Uvrštena u zbornike :
Gravitacija riječi (KNS, Sarajevo; 2008)
Najkraće priče 2008 ( Alma, Beograd; 2009)
Balkansko pero (KNS, Sarajevo; 2009)
Od priče do priče (Alma, Beograd; 2009)
The Colours of the World (Sofija, 2009)
Godišnjak “Fra Grgo Martić”(Kreševo, 2010);
Garavi sokak (Inđija, 2010);
Kuće u vazduhu (Alma, Beograd, 2010)
Kapija istoka i zapada (KNS, 2010),
Diogen ( Sarajevo, 2010)
Hrvatski narodni godišnjak (Sarajevo, 2011)
SVIBANJ/LIPANJ 2011.
ne znaju kako angina cijepa prsa suha
i zaduha pišti u raskošnoj ulici centra grada
uspješni majke zaboravljaju
očevi imućnih mrve kruha danima kupe
putnici veseli ne gledajte iza ugla
sebi ugodite i svjetla grada okom ponesite
vrijeme brzim korakom će proći
nije zabavno vam starost spominjati
no ona će nezvana doći
BROJ 10
23
KUHINJA
IZ BOŽJE RIZNICE
FOJNIČKAŠKRINJA
Jogurt torta
Poštuj oca i majku
Napisala Božana Tuka
Jednom prilikom, vraćajući se automobilom kući stala sam jednom starcu da ga povezem jer smo išli u istom
smjeru. Tijekom vožnje došli smo na temu života i životnih problema i današnjem ponašanju djece prema roditeljima. I ispričao mi je ono što se njemu upravo desilo.
Dakle, ima sina u inozemstvu i kćerku tu, u Bosni. Sin mu
je već par dana tu, ali ga nije posjetio pa je on odlučio
posjetiti njega. Na licu mu se vidjela tuga i razočarenje.
U tijeku razgovora rekao mi je: "Dijete, ti si me pitala
hoću li kući, a ja te i ne poznam, a sin koji također ima
auto nije me ni upitao da li mi treba prijevoz i kako ću
uopće doći kući. Pa da me je barem pitao da li mi treba
novca za prijevoz."
Ja sam njega pitala: "Da li vam sin ima djece?"
Rekao je: "Ima sina."
Rekla sam mu da ne brine i ispričala mu priču koju je
meni moj otac pričao.
Živio starac sa sinom, snahom i njihovom djecom.
Dok je bio u snazi pomagao je koliko je mogao u svim
kućanskim poslovima. Kako je on stario snaga je slabila,
bolest dolazila i sve je manje mogao pomagati. 80-ta je
već odavno prošla, a u kući je postao smetnja. Snaha je
stalno govorila mužu da se riješi svoga oca i da im je
samo smetnja. Sin je bio svjestan istinitosti tih riječi, pa
ga je odlučio povesti u šumu i ubiti. Išli su duboko u
šumu i što ga je dalje vodio starac je sve više gubio snagu
i u jednom mu je trenutku rekao: "Sine dragi, nemoj me
dalje voditi, nisam ni ja svoga oca dalje vodio."
Kada sam završila priču on je rekao: "Drago dijete, u
pravu si."
A ja bih samo još dodala četvrtu Božju zapovijed:
"Poštuj oca i majku da dugo živiš i dobro ti bude na
Zemlji."
Dolaze nam vrući ljetni dani kada svi težimo za nečim
laganim i rashlađujućim,bilo to piće ili hrana. Lijepo je
poslije napornog dana sjesti i okrijepiti se. Ovoga puta vam
predlažem jednu lijepu ljetnu,voćnu tortu. Želim vam lijepo
i ugodno ljeto.
Priredila Božana Tuka
BISKVIT:
3 jaja
150 gr šećera
½ dl ulja
½ dl mlijeka
120 gr brašna
1 prašak za pecivo
Ispeći biskvit i popoloviti ga na 2 dijela
NADJEV:
1 slatko vrhnje od ½ litra umutiti
3 jogurta(u zelenim čašama „Dukat“)
2 vrećice želatine otopiti i dodati
150 gr šećera u prahu ,konzervirano voće po želji (ananas, marelica i
dr.)
Vrhnje i šećer zajedno umutiti, zatim dodati jogurte, isjeckano voće i
izmješati. Želatin otopiti po uputstvu s vrećice i dodati u kremu.Polovicu
prerezanog biskvita staviti na tacnu za tortu i obložiti limenim obručem za
torte. Filovati pripljemljenom kremom i prekriti drugom polovicom
biskvita.Ukrasiti po želji.
24
BROJ 10
SVIBANJ/LIPANJ 2011.
SAVJET BROJA
FOJNIČKAŠKRINJA
elimo vam govoriti o starim, nemoćnim, odbačenim, natrulim, problematičnim i svakim drugim stvarima. O
stvarima koje su prognane iz ovog
našeg Svijeta i još jedino su predmet
ljudske pažnje jer stvaraju otpad, prljavštinu i zagađenje. Možemo ih naći gotovo
svugdje: u tavanima, podrumima, šupama, po šumarcima, na obalama rijeka i u
rijekama, u gradovima i selima, pored
puteva, pored kontejnera i u kontejnerima, u vlastititim kućama na, čak, upadljivim mjestima gdje sakupljaju prašinu
još neprimjećeni da su nepotrebni.
Ali ako bolje pogledamo sve te stvari
vidjet ćemo da na njima postoje još uvijek čvrsti dijelovi, područja nezahvaćena
propadanjem, na kojima blijedim odbljeskom baca sjaj stara njihova slava i
kao malo žara u skoro ohladnjelom pepelu govori o životu koji u njima tinja.
I zamislte sad, na tu nepotrebnu i
odbačenu stvar pada jedan pogled, neobičan, kome ne smeta prljavština i njena
neuglednost, koji prodire duboko i iza
svega, u dubini u koju samo duh može
zaroniti, otkriva nešto značajno, dragocjeno. Pažljivo uzima u ruke, nježno dodiruje i čisti, prinosi bliže očima da jasnije vidi, obuhvaća svojim duhom i raspiruje život u njoj. Tako je počeo proces
naročite vrste stvaralaštva o kojemu smo
vam imali namjeru govoriti. To je proces
u kome nepotrebno postaje potrebno,
odbačeno ponovno prihvaćeno, ružno
postaje lijepo, mrtvo postaje živo, a obično uzvišeno.
Nedavno smo u našoj kući u podrumu
našli stari okvir za goblen (sl.1). Gipsani
dijelovi su bili oštećeni i sav je bio dobro
zaprašen. Oprali smo ga, prebojili, nacrtali žute kružiće po njemu,u središnjem
Ž
SVIBANJ/LIPANJ 2011.
Preobrazba iz ružnog u lijepo,
iz običnog u uzvišeno...
Ovoga puta želimo vam govoriti o jednoj, zaista, naročitoj vrsti stvaralaštva. Sami smo, nedavno, otkrili koliko veliko zadovoljstvo, i ne samo
zadovoljstvo, nego i uzvišeno stanje duha izaziva ta vrsta stvaralaštva.
Priredili Monika i Darko Mihić
dijelu,umjesto goblena,uglavili smo tkaninu modernog dizajna i dobili smo interesantan nosač za sitne stvari u izložbenom prostoru.
BROJ 10
A ovaj lijepi, plavi sanduk (sl.2) nekada je bio vojni sanduk za municiju. Našli
smo ga, u gomili bačenih stvari kako
proživljava svoje posljednje dane, pored
jednog gradskog kontejnera. Zagazili
smo u smeće, razgrnuli ga i izvukli naš
sanduk. Bio je poluotvoren i nije se mogao ni otvoriti ni zatvoriti. Metalni dijelovi su bili zahrđali i oštećeni. Sve metalne dijelove smo odstranili, sanduk smo
oprali i ošmirglali, tako da su nestala
slova i znakovi sa njega, stavili smo nove
šarke i obojili ga u plavo. Unutrašnjost
smo obojili prljavo bijelo, nalijepili kružiće od papirne salvete i nanijeli višebojni špric. Još smo stavili lanac da
poklopac može uspravno stajati. Dobili
smo lijepu i funcionalnu stvar za izlaganje sitnica.
Želimo vam sreću i mnogo uspjeha,
dragi prijatelji, u ovoj naročitoj vrsti
stvaralaštva i nadamo se da ćete spoznati
što je to uzvišeno u njoj.
25
IZ KATOLIČKOG TISKA
FOJNIČKAŠKRINJA
CRKVA NA KAMENU br. 364 - Mostar, 15. ožujak 2011.
Marko Alaupović
Svećenici Alaupovići
Ima više katoličkih obitelji koje su dale jednoga, dva, tri ili čak četiri brata
svećenika. Ovdje prikazujemo trojicu braće, i to dvojicu biskupijskih
svećenika, od kojih je jedan bio nadbiskup, i trećega brata franjevca.
Donosimo najprije četvrtoga svećenika iz istoga roda Alaupovića, i to
najstarijega. (Alaupović je fojnička starogradska obitelj. Jedna ulica nosi
naziv Alaupovića, a i naselje u Fojnici nosi naziv Alaupovka.)
Priredio Nikica Vujica
Anto Alaupović – rođen je u Docu
kod Travnika, 11. ožujka 1878. Đak je
isusovačke travničke gimnazije i sjemeništarac Vrhbosanske nadbiskupije. Maturirao je 1896. godine. Zaredio ga je za
svećenika nadbiskup Josip Stadler u Kraljevoj Sutjesci, 20. srpnja 1900. godine.
Najprije je bio kapelan u katedrali u Sarajevu (1900.-1901.), župnik u Goraždu i
Novom Sarajevu (1902.-1917.), vojni kapelan (1917.-1918.), ponovo u Novom
Sarajevu do 1948., s prekidom od godine
dana kada je bio katedralni župnik
(1939.-1940.). Obavljao je službu predsjednika Hrvatskoga kulturnog društva u
Sarajevu, od 1923. do 1945. Umro je u
Novom Sarajevu 5. svibnja 1948. Najprije pokopan na groblju sv. Mihovila, a
1983. kosti su mu prenesene na gradsko
groblje Bare.
Anzelmo – rođen je 10. svibnja 1881.
u Busovači. Krsno mu je ime Frano. Ocu
mu je bilo ime Nikola. Majka mu je bila iz
kreševske obitelji Karlović. Braća su mu
dijecezanski svećenici Marko i Dragutin.
Nakon gimnazije stupio je u Red manje
braće položivši prve zavjete 1899., a doživotne 1903. Iste je godine zaređen za
svećenika kao član Provincije Bosne Srebrene. U dušobrižništvu je djelovao kao
kapelan od 1903. do 1911. U mjestima:
Rami, Vitezu, Busovači, Bugojnu, a kao
župnik od 1911. do smrti u: Doljanima
kod Jablanice, Dobretićima, Sokolinama,
Busovači, Gornjem Vakufu, Sanskom Mostu, Ivanjskoj, Brestvovskom, Bučićima.
U Fojnici se najdulje zadržao i istodobno
je obnašao službu gvardijana samostana,
župnika i dekana. Preminuo je u travničkoj bolnici u 63. godini života, 27. siječnja 1944.
Marko – rođen je 10. svibnja 1885. u
Busovači. Pučki mu je učitelj bio Andrija
Čekada, otac trojice svećenika Čekada.
Gimnaziju je pohađao u Travniku, gdje je
26
maturirao 1903. Teologiju je studirao u
Sarajevu (1903.-1907.). Zaređen je za
svećenika Vrhbosanske nadbiskupije 15.
rujna 1907. Bio je vjeroučitelj u školi sestara milosrdnica u Sarajevu; od godine
1908. duhovnik bolnice u Sarajevu. Od
1913. student u Rimu na Gregorijani kao
pitomac Zavoda sv. Jeronima. Doktorirao
u Innsbrucku 1916. Godine 1917. postao
je kanonik i povjerenik za redovničke
ženske zajednice. Bio je urednik Vrhbosne od 1918. do 1931. i Svijeta sedam
dana, od 1932. do 1934. Od 1935. prepošt je kaptola i provikar Vrhbosanske
nadbiskupije. Bio je službenik u nadbiskupskoj kancelariji i ceremonijar. Od
1945. generalni je provikar nadbiskupije, u odsutnosti nadbiskupa Šarića.
Imenovan je 21. svibnja 1950. naslovnim
biskupom kapitolijadskim i apostolskim
administratorom vrhbosanskim. Zaređen za biskupa u Beogradu 24. rujna
1950., a 7. rujna 1960. postao je rezidencijalnim nadbiskupom u Sarajevu i metropolitom vrhbosanske pokrajine. Sudjelovao je na Drugom vatikanskom koncilu (1962.-65.). U mirovinu je otišao 13.
siječnja 1970. Umro je u 94. godini 18.
travnja 1979. u Sarajevu. Pokopan je u
katedrali Srca Isusova.
Dragutin – rođen je 20. studenoga
1887. u Busovači. Gimnaziju je pohađao
u travničkom dječačkom sjemeništu,
gdje je maturirao 1905. god. zajedno s
Ljubomirom Marakovićem. Službovao je
kao kateheta u njemačkoj školi u Sarajevu, ravnatelj Napretkova konvikta,
župnik u Otinovcima (1919.-1937.), gdje
je nadozidao crkveni toranj 1930. I nabavio tri zvona 1931., zatim župnik u Podkraju (1937.-1956.) i Gromiljaku (1956.1964.). Umirovljen, živio je na župnom
dvoru u Travniku, gdje je preminuo 8.
veljače 1967. Župnik Dragutin, zvani
"Bego", bio je pastir osobito poštovan na
radnim župama ne samo među svojim
vjernicima nego i među inovjercima.
IN MEMORIAM
Tužno sjećanje na našu dragu
Ružicu Lovrić
17.ožujak 1944.god.-29.svibanj 2011.god.
Zauvijek će nedostajati tvoj humor, tvoji
savjeti, tvoja podrška...
Obitelj i prijatelji
BROJ 10
SVIBANJ/LIPANJ 2011.
PEKARA
MAK
FOJNICA
kruh - pecivo - krafne
pogače s kajmakom - pite
tel. 030 831 530
STR FARE
Fojnica
IZ SAMOSTANSKE RIZNICE
Fojnički grbovnik
GRB HRVATSKE
Grb Hrvatske ima od davnina oblik šahovskog polja u kojem pojedine kocke predstavljaju plemena
ujedinjena u državnu zajednicu. U Fojničkom grbovniku broj kocki je 5x5.
Šahovsko polje s 8x8 kocki javlja se kao grb Hrvatske na povelji o izboru Habzburgovaca za hrvatske
kraljeve 1527. godine. Od te godine je pravo šahovsko polje stalan grb Hrvatske.

PRIČA O LJUBAVI, JANU I SREĆI Ima jedan dječak imenom

Fojnička škrinja broj 16

Pravilnik o raspodjeli finansijskih sredstava namijenjenih

smrt nije kraj - Zupa

(36), ožujak 2015. Dragi župljani, blagdanom PEPELNICE ušli

Fojnička škrinja broj 9

Govor Sabor Angeljeka Darko Fiket.doc

[C1 - C2] LJUBAV (KKC 1822 – 1829) OPIS KREPOSTI: Ljubav je

Fojnička škrinja broj 5

Fojnička škrinja broj 6

pogledaj pdf

Fojnička škrinja broj 17

REPERTOAR GRUPE LOCO:

Fojnička škrinja broj 24

PROSTORNI PLAN OPĆINE FOJNICA

eMzin - Mensa

Službene novine općine Fojnica, br. 3, 03.06.2014 (PDF, 508 kb)

Agria info 2012 0506

SOFTVERSKA SUPSTITUCIJA