STEČAJ Mentor - Slobomir P Univerzitet

SLOBOMIR P UNIVERZITET
PRAVNI FAKULTET
DIPLOMSKI RAD
iz Trgovinskog prava:
STEČAJ
Mentor:
Prof. dr Miroslav Milosavljević
DOBOJ, JUN 2012.
Student
Maja Kokić
Br. indeksa:53/08
SADRŽAJ
UVOD...................................................................................................................................3
1. STEČAJ.......................................................................................................................4
1.1. Pojam stečaja.........................................................................................................4
1.2. Istorija stečaja....................................................................................................5-6
1.3. Vrste stečaja...........................................................................................................6
1.4. Načela stečaja.....................................................................................................6-8
2. STEČAJNI POSTUPAK.................................................................................................9
2.1. Organi stečajnog postupka.............................................................................9-14
2.2. Nadležnost............................................................................................................14
2.3. Prethodni stečajnog postupka......................................................................14-16
2.4. Pokretanje stečajnog ( glavnog) postupka...................................................16-17
2.5. Pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka........................................17-18
2.6. Unovčenje stečajne mase...............................................................................18-20
2.7. Glavna dioba (namirenje povjerilaca).........................................................20-22
2.8. Zaključenje stečajnog postupka...................................................................22-23
3. REORGANIZACIJA STEČAJNOG DUŽNIKA...........................................................24
3.1. Pojam reorganizacije..........................................................................................24
3.2. Oblici reorganizacije.....................................................................................24-25
3.3. Stečajni plan........................................................................................................25
3.3.1. Pojam stečajnog plana.........................................................................25-26
3.3.2. Sadržaj stečajnog plana......................................................................26-27
3.3.3. Prihvat stečajnog plana.......................................................................27-28
3.3.4. Potvrda stečajnog plana......................................................................28-29
3.3.5. Dejstva stečajnog plana.......................................................................29-30
3.3.6. Nadzor nad ispunjenjem stečajnog plana...........................................30-31
ZAKLJUČAK........................................................................................................32-33
2
UVOD
Možemo slobodno reći da nam svakodnevno razna sredstva informisanja serviraju
„motivirajuće“ vijesti o tome kako se jedno po jedno privredno društvo gasi, a brojne
porodice ostaje bez možda jedinog prihoda koji bi im omogućio egzistenciju. Pod
gašenjem privrednog društva, naravno misli se na stečaj. Da, to je ta riječ koja većini ljudi
para uši i tjera ih na pomisao koliko je zapravo sigurna njihova budućnost, da li će u
jednom momentu sve nestati, da li će dočekati penziju prije nego što njihovo privredno
društvo pokopaju tamo neki stečajni upravnici koji su doveli do toga da neke od najvećih
fabrika prestanu sa radom. No, da li je ipak sve tako crno, da li stečaj znači i definitivnu
smrt privrednih subjekata ili ipak postoji mogućnost za oporavak tog istog subjekta i
mogućnost za njegov dalji rad? Naravno, kada sam postavila to pitanje, većina osoba mi je
rekla da sam, pa reći ću to na blaži način, „ jednostavno sam mlada i još uvijek ne znam
kako zapravo stvari funkcionišu“. Razmišljajući shvatila sam da su možda i u pravu, pa
sam se s toga odlučila da u daljem nastavku rada detaljnije razmotrim šta je to zapravo
stečaj, kako se sprovodi stečajni postupak i na kraju šta je to reorganizacija i šta ona
predstavlja za stečajnog dužnika.
3
1. STEČAJ
1.1. Pojam stečaja
S obzirom na sve veće ekonomske prilike ili bolje rečeno neprilike, sve je veći i broj
privrednih subjekata koji imaju teškoća u poslovanju, pa samim tim nisu pošteđeni
ogromnih novčanih gubitaka, što prvo dovodi do nemogućnosti izvršavanja obaveza tj.
nemogućnosti plaćanja, da bi u konačnici dovelo do neizvršenja obaveza prema
povjeriocima, ali i trećim licima. U jednoj takvoj situaciji, jedno privredno društvo prestaje
da postoji, odnosno dolazi do stečaja koji pored likvidacije zapravo predstavlja način
prestanka jednog privrednog društva.
Stečaj, dakle možemo definisati kao stanje, koje je sud proglasio, u kome se nalaze, s
jedne strane dužnik, koji je obustavio plaćanja ili mu je imovina nedovoljna da se iz nje
namire potraživanja svih povjerilaca, a sa druge strane povjerioci čija su potraživanja
ugrožena obustavom plaćanja ili prezaduženošću njihovog zajedničkog dužnika. 1
Iz date definicije možemo zaključiti da je primarni cilj stečaja da se namire povjerioci i da
se ispune odnosno ostvare njihovi imovinski zahtjevi. Drugi cilj stečajnog postupka jeste
gašenje privrednog subjekta koji nije u stanju da izvršava svoje obaveze.
U literaturi pored pojma stečaj susrećemo i pojam stečajni postupak pa možemo postaviti
pitanje da li su to termini koji označavaju jedan isti institut ili su to ipak različiti termini?
Već smo rekli da je stečaj stanje jednog privrednog subjekta u kojem ono nije u
mogućnosti da izvršava svoje obaveze.
S druge strane, stečajni postupak označava put koji se mora preći do kraja kada se
gasi jedan privredni subjekt- stečajni dužnik, odnosno koji će se u jednom momentu
prekinuti, kada dolazi do obustavljanja stečajnog postupka i nastavka rada dužnika. Dakle,
mogli bismo reći da su stečaj i stečajni postupak dva termina koja označavaju jedan
institut, s tim što prvi termin označava stanje finansijski nesposobnog subjekta- dužnika,
dok drugi označava postupak u kome će se primijeniti posebna pravila radi utvrđivanja da
li je određeni subjekt platežno nesposoban, koliko period platežne nesposobnosti traje,
postoji li vjerovatnoća da taj subjekt nastavi sa radom, na koji način će se namiriti
povjerioci tog subjekta, itd. 2
1
2
Čolović, V. , Milijević, N. , (2010), Stečajni postupak, Banja Luka, str. 27.
Čolović, V. , (2010), Stečajno pravo, Banja Luka, str. 10.
4
1.2. Istorija stečaja
S ustanovom stečaja susrećemo se još u starom Rimu. Rimsko pravo je kao najstarija
društvena nauka tvorac najvećih pravnih ustanova pa tako i missio in bona i cessio
bonorum koje se smatraju pretečama stečaja.
Prema ustanovi missio in bona, u slučaju sticanja više povjerilaca jednog dužnika,
rimski pretor je puštao u imanje dužnikove povjerioce da bi ga ovi mogli prodati i tako se
namiriti iz prodatog. Cijela imovina bi se prodavala jednom licu- bonorum emptor, koji je
postajao pretorski dužnikov opšti sukcesor i isplaćivao je utvrđene procente povjeriocima.
Kasnije je nastalo i tzv. pojedinačno otuđivanje, gdje je imenovan curator od strane
pretora, koji je iz sume pojedinačno prodatih dužnikovih imanja izvršavao djelimično
namirenje povjerilaca. 3
U slučaju ustanove cessio bonorum, dužnik je svojevoljno ustupao svoje imanje
povjeriocima, a samim tim dužnik je bio u stanju da očuva svoju ličnost, ali i da izbjegne
zatvor.
U srednjem vijeku se dužniku koji je pobjegao, davao saluus conductus za povratak,
odnosno da bi ga na neki način natjerali da se vrati, njegovi povjerioci su bili prinuđeni da
mu otpuste jedan dio duga. Tako je postupano i sa onim dužnikom koji nije pobjegao.
Razlog tome bio je jednak odnos prema dužnicima.
4
U Italiji je u srednjem vijeku, stečaj regulisan statutima gradova. Stečaj su tražili
povjerioci i dužniku se oduzimalo imanje koje se prodavalo staraocu. Postavljao se i
prokurator, tzv. opšti branilac koji je podizao tužbe i kontrolisao potraživanja. Dužnik je
gubio upravu nad imanjem. 5
U Srbiji je donošenjem Zakona o sudejskom postupku u parnicama građanskim iz
1853. god. po prvi put je regulisan i institut stečaja. Naime, glava IX ovog Zakona
sadržavala je odredbu o stecištu odn. stečaju, glava XI „o pogodbi dužnika sa
povjeriteljima“, a glava XII „ o ustupanju imanja povjeriteljima“.
Godine 1929. donijet je Stečajni zakon Kraljevine Jugoslavije, koji je stupio na snagu
1930. godine. Možemo reći da je osnovni princip Stečajnog zakonika iz 1929. god. bio da
se stečaj može otvoriti samo po prijedlogu, i to bilo dužnika bilo ličnih povjerilaca.
Međutim, Zakon o prinudnom poravnanju van stečaja, koji je donijet 1929. godine, sadrži
3
Mitrović,V., Stečajno pravo sa naročitim osvrtom na srpsko zakonodavstvo, Beograd 1926., str. 5.
Čolović, V., nav. djelo. str.22.
5
Radojčić, R., Prinudno poravnanje u stečaju, Beograd 1929., str. 9.
4
5
odredbu da treba otvoriti stečaj po službenoj dužnosti, ako je dužnik trgovac čim postane
pravosnažna odluka o obustavi postupka za poravnanja.
1.3. Vrste stečaja
Što se tiče vrsta stečaja u teoriji se susrećemo sa tri podjele i to:
a) Građanski i trgovački stečaj;
b) Opšti i posebni;
c) Glavni i sekundarni postupak sa kojim se susrećemo kod međunarodnog stečaja.
Za građanski stečaj je karakteristično da obuhvata sva lica kako fizička tako i pravna.
U savremenom stečajnom zakonodavstvu sve se više javljaju izvjesna ograničenja koja
prate građanski stečaj i koja predviđaju da se neka lica mogu izuzeti iz stečajnog postupka
koji je pokrenut protiv njih. Ova vrsta stečaja prihvaćena je u anglosaksonskom sistemu.
Pravila opšteg stečaja se primjenjuju u vođenju stečajnih postupaka protiv većine
privrednih subjekata. Radi postojanja posebnih privrednih subjekata kao što su banke,
osiguravajuća društva, itd. i njihove specifične djelatnosti potrebna je i primjena posebnih
pravila. Iako je riječ o posebim privrednim subjektima koji samim tim zahtijevaju i
posebna pravila ipak je veći dio stečajnog postupka koji se vodi protiv njih ragulisan
pravilima opšteg stečaja iako bi se zbog specifične djelatnosti ovih subjekata određena
pravila morala posebno definisati.
I na kraju kada govorimo o glavnom i sekundarnom stečaju zapravo se radi o
mogućnosti da se protiv istog stečajnog dužnika istovremeno vode dva ili više stečajnih
postupaka, jedan glavni i ostali sporedni 6 .
1.4. Načela kod stečaja
Institut stečaja karakteriše šest načela i to:
a) Načelo kolektivne zaštite neprivilegovanih povjerilaca- stečaj omogućuje
ravnomjerno namirenje potraživanja povjerilaca u zavisnosti od ukupne visine
6
Čolović, V., nav. djelo. str. 12.
6
njihovog potraživanja i obima stečajne mase. 7 Ovim načelom se nekim dijelom
pokušavaju ublažiti negativne posljedice pokretanja stečaja.
b) Načelo jednakosti neprivilegovanih povjerilaca- ovim načelom se onemogućuju
nedozvoljene radnje odn. nedozvoljene transakcije koje bi jednim povjeriocima
godile dok bi drugima prouzrokovale štetu.
Pravila
stečajnog
postupka
omogućavaju
privilegovanim
povjeriocima
i
povjeriocima sa pravom na odvojeno namirenje prednost u naplati potraživanja.
Jednakost privilegovanim povjeriocima omogućava institut pobijanja pravnih radnji
dužnika koji reguliše situacije u kojima dužnik raspolaže svojom imovinom, na taj
način da se smanjuje vrijednost stečajne mase. 8
c) Načelo univerzalnosti- znači da cjelokupna imovina stečajnog dužnika ulazi u
stečajnu masu iz koje se kasnije namiruju povjerioci.
d) Načelo sudskog vođenja postupka- tzv. atrakcija nadležnosti stečajnog suda, koji
preuzima i parnice koje se vode protiv stečajnog dužnika u momentu pokretanja
stečajnog postupka kod drugih sudova. 9 Ono je neophodno radi eliminacije
insolventnog subjekta iz privrednog života. Sud mora biti stvarno i mjesno
nadležan kako bi mogao da pokrene postupak protiv stečajnog dužnika. 10
e) Načelo ekonomije postupka-
znači da je stečajni postupak hitan, dakle nema
zadržavanja izvršenja rješenja i nema vanrednih pravnih lijekova. Svi prijedlozi i
prigovori se mogu podnositi jedino u predviđenom roku. Stečajni postupak može
trajati po pravilu godinu dana , a u slučaju iz čl. 28. st. 1. Zakona o stečajnom
postupku Republike Srpske (u daljem tekstu ZSP RS) dvije godine. 11
f) Načelo srazmjernosti- ovo načelo znači da neprivilegovani povjerioci svoja
potraživanja namiruju srazmjerno visini njihovog potraživanja u odnosu na stečajnu
masu.
7
Vasiljević, M., (2005), Kompanijsko pravo, Beograd, str. 492.
Čolović, V., nav. djelo. str. 29.
9
Vasiljević, M., (2004), Poslovno pravo, Beograd, str. 397.
10
Čolović, V., nav. djelo. str. 26.
11
Zakon o stečajnom postupku ( „Sl. glasnik Republike Srpske“ br. 01-334/03 )
8
7
g) Načelo izuzetnosti- podrazumijeva da se stečajni postupak ne može pokrenuti bilo
kada već samo u izuzetnim slučajevima predviđenim ZSP ili kao što navode neki
autori ako ne uspije ustanova reorganizacije stečajnog dužnika.
h) Načelo reorganizacije stečajnog dužnika- Ukoliko postoji mogućnost, stečajni
dužnik može da nastavi sa radom, ali samo ukoliko izmiri svoje obaveze prema
povjeriocima. Sam postupak reorganizacije je dosta složen, a krajnji rezultat
zavisiće od odabranih mjera koje dužnik treba da ispuni.
Za navedena načela možemo reći da predstavljaju karakteristike stečajnog postupka.
8
2. STEČAJNI POSTUPAK
2.1. Organi i stranke stečajnog postupka
Prema ZSP RS organi stečajnog postupka su:
a) Stečajni sudija
b) Stečajni upravnik
c) Skupština povjerilaca
d) Odbor povjerilaca
U pravilu svaki od ovih organa ima svoju ulogu odnosno funkciju u toku postupka.
Stečajni sudija ima najveća ovlašćenja u postupku, dok je obim poslova i ovlašćenja
skupštine povjerilaca koja se kao organ pojavila u novijim zakonima određen postojanjem
odbora povjerilaca i njegovim ovlašćenjima. Pored organa stečajnog postupka imamo i
određene stranke u postupku, a jedna od njih je i stečajni dužnik o kojem ću reći nešto više.
Stečajni dužnik u materijalno pravnom smislu označava lice nad čijom imovinom je
otvoren stečaj. U procesnom smislu stečajni dužnik je stranka u stečajnom postupku bez
obzira na njegov ishod, odnosno da li je on uspješno okončan. 12 Sam stečajni postupak
značajno utiče na poziciju dužnika, jer nakon pokretanja prethodnog stečajnog postupka, a
o kojem će kasnije biti riječ, stečajni sud može ograničiti prava ovlašćenih lica stečajnog
dužnika da obavljaju određene poslove, odnosno može im se ograničiti pravna i poslovna
sposobnost.
Do ograničenja poslovne sposobnosti može doći već u prethodnom postupku, kada
se dužniku postavlja i privremeni stečajni upravnik i kada se dužniku zabranjuje da
raspolaže sa svojom imovinom kao i da samostalno vrši druge poslove. 13 Međutim, dužnik
zadržava stranačku sposobnost, a njegova procesna poslovna sposobnost bila bi u
granicama njegove potpune poslovne sposobnosti. Dužnik će
dakle zadržati svoju
stranačku sposobnost, ali će izgubiti procesnu poslovnu sposobnost iz razloga što je
izgubio poslovnu sposobnost. Stečajni postupak se može sprovesti nad imovinom pravnog
lica kao i imovinom dužnika pojedinca. Dužnik pojedinac prema ZSP: komplementar u
komanditnom društvu i osnivač. Stečaj se može otvoriti i nad imovinom pravnih lica
12
Stanković, G., Petrušić, N., (2004), Stečajni upravnik kao subjekt stečajnog postupka, Pravo i privreda,
Beograd, str. 618- 630.
13
Čolović, V., Milijević, N., nav. djelo. str. 34.
9
javnog prava izuzev nad imovinom Republike Srpske, opština, javnih fondova koji se u
cjelosti ili djelimično finansiraju iz budžeta, ortačkog društva. 14
a) Stečajni sudija- je sudski organ. On ima glavnu ulogu u postupku, tj. u vođenju
stečajnog postupka. Slobodno možemo reći da on vodi kompletan stečajni postupak, a
samim tim i njegovi poslovi i njegova odgovornost su obimni i raznovrsni. Osim što je
glavni organ on zapravo predstavlja i nadzorni organ jer posjeduje ovlašćenje za nadzor i
kontrolu stečajnog upravnika. Stečajni sudija može stečajnom upravniku izreći novčanu
kaznu ili ga smijeniti i imenovati drugog stečajnog upravika ukoliko se ustanovi da stečajni
upravnik svoju dužnost ne obavlja u skladu sa zakonom. On odobrava troškove stečajnog
postupka prije njihove isplate. Imenuje vještake u stečajnom postupku, privremenog
stečajnog upravnik, članove privremenog odbora povjerilaca i stečajnog upravnika. 15
Određuje preliminarnu naknadu i nagradu stečajnom upravniku; odobrava nacrt plana
reorganizacije stečajnog dužnika. Ovo su samo neke od mnogobrojnih funkcija i
ovlašćenja stečajnog sudije.
Sva navedena ovlašćenja mogli bismo da definišemo u jednoj rečenici, a koja bi bila
konstruisana na sljedeći način:
Stečajni sudija u stečajnom postupku vrši glavnu sudsku ulogu i ovlašćen je za
vršenje sljedećih osnovnih radnji koje su uslov za funkcionisanje postupka:

Odlučivanje o stečajnom razlogu.

Imenovanje svih subjekata u stečajnom postupku.

Namirenje povjerilaca.

Zaključenje stečajnog postupka. 16
Što se tiče njegovih ovlašćenja u postupku reorganazacije stečajnog dužnika
možemo reći da je i u ovom slučaju obim njegovih ovlašćenja veliki. On je i u ovom
postupku glavni sudski organ. On može odbaciti stečajni plan ukoliko prilikom njegovog
donošenja nisu poštovani propisi Zakona o stečajnom postupku. Isto tako stečajni sudija
može tražiti mišljenje o stečajnom planu i od privredne komore ili nekog drugog nadležnog
organa. Tokom čitavog postupka stečajni sudija mora voditi računa o mogućnosti
sprovođenja stečajnog plana kao i o tome da ne ugrozi stečajnu masu.
14
Vidi Zakon o stečajnom postupku Republike Srpske, čl. 5., st. 1, 2.
Vidi Zakon o stečajnom postupku Republike Srpske, čl. 22.
16
Čolović, V., Milijević, N., nav. djelo. str. 36.
15
10
Stečajni sudija zakazuje i ročište za raspravljanje i glasanje o stečajnom planu. Nakon
prihvatanja stečajnog plana, stečajni sudija odlučuje o potvrdi plana, i to nakon što dobije
mišljenje o planu od strane stečajnog upravnika, odbora povjerilaca i stečajnog dužnika.
Kada stečajni plan stupi na snagu, stečajni sudija će donijeti rješenje o zaključenju
stečajnog postupka.
Da sumiramo: Postupak reorganizacije stečajnog dužnika zavisiće od odluka stečajnog
sudija, a koje se odnose na:

sadržinu stečajnog plana;

donošenje stečajnog plana;

položaj povjerilaca;

sprovođenje stečajnog plana;

nadziranje stečajnog plana;

zaključenje stečajnog plana;

ukidanje nadzora u postupku reorganizacije.17
b) Stečajni upravnik- Stečajni upravnik je poseban organ stečajnog postupka koji je pod
nadzorom stečajnog sudije, a koji vrši prikupljanje i unovčenje imovine dužnika i stara se o
namirenju povjerilaca, ali i zastupa dužnika i vrši druge poslove koji su predviđeni
Zakonom o stečajnom postupku. Imenuje se rješenjem o pokretanju stečajnog postupka. 18
Za stečajnog upravnika može se imenovati lice koje se nalazi na listi stečajnih upravnika i
ispunjava sljedeće uslove:

da je državljanin BIH;

da ispunjava opšte zdravstvene uslove;

da ima završen Ekonomski, pravni ili fakultet tehničkog smjera i najmanje 5 godina
radnog iskustva u struci;

da ima položen stručni ispit za stečajnog upravnika;

da nije osuđivan za krivična djela iz oblasti privrednog kriminaliteta;

da se protiv njega ne vodi krivični postupak, te da nije potvrđena optužnica;

da nije razriješen dužnosti direktora ili drugog odgovornog lica u pravnom subjektu
protiv kojeg je podnijet zahtjev za vođenje stečajnog postupka ili se vodi stečajni
postupak;
17
18
Čolović, V., nav. djelo. str. 37.
Vasiljević, M., nav. djelo. str. 495.
11

da nema negativnih razultata rada o čemu prilaže potvrdu Privredne komore
Republike Srpske. 19
Zakon takođe navodi i ko ne može biti imenovan za stečajnog upravnika i kaže da su to
lica koja:

bi morala biti izuzeta kao sudija u stečajnom postupku;

su bliski srodnici stečajnog sudije;

su odgovorni za obaveze u stečaju ili su članovi organa za zastupanje stečajnog
dužnika;

su povjerioci stečajnog dužnika ili koja su u konkurentskom odnosu sa stečajnim
dužnikom;

po posebnom zakonu ne bi mogla biti imenovana za člana nadzornog organa ili za
zastupanje stečajnog dužnika;

su bila ili jesu zaposlena kod stečajnog dužnika ili su bila ili jesu član nekog
njegovog organa;

su za stečajnog dužnika radila savjetodavno ili su sudjelovala u poslovima. 20
Stečajni upravnik ima prava, dužnosti i ovlašćenja kako u samom postupku tako i
izvan postupka. Kada se otvori stečajni postupak, sva prava koja su imali zastupnici i
organi upravljanja stečajnog dužnika prestaju i sve njihove funkcije pralaze na stečajnog
upravnika.
Stečajni upravnik obavlja dužnost organa upravljanja. On ispituje potraživanja povjerilaca,
prikuplja stečajnu masu, odlučuje o njenom unovčenju.
Stečajni upravnik je dužan da ažurira knjigovdstvenu evidenciju do dana otvaranja
stečajnog postupka, da obrazuje komisiju za intervenisanje, itd. 21
Zakon o stečajnom postupku određuje da je stečajni upravnik obavezan da zaključi
ugovor o osiguranju od odgovornosti za sve rizike koji su povezani sa njegovim vršenjem
poslova u stečajnom postupku. Visina osigurane sume je 50000 KM, ali stečajni sudija je
slobodan da odredi i veći iznos osigurane sume. Obaveza uplate osiguranja ima za cilj da
zaštiti povjerioce, ali i druge učesnike u stečajnom postupku.
Stečajni upravnik ima posebno pravo koje se naziva pravom na pravnu promjenu, a koje se
sastoji u izjašnjavanju u pogledu odustanka od dvostrano teretnog ugovora koji su
19
Vidi Zakon o stečajnom postupku Republike Srpske, čl. 23. , st. 1.
Vidi Zakon o stečajnom postupku Republike Srpske, čl. 23. , st. 2.
21
Stanković, G., Petrušić, N., nav.djelo. str. 618-630.
20
12
zaključeni sa dužnikom prije otvaranja stečajnog postupka. Isto tako on ima pravo da
otkaže ugovor o zakupu. 22
Njegovo pravo se ogleda i u pravu na nagradu i naknadu za svoje angažovanje.
c) Skupština povjerilaca- je novi organ stečajnog postupka. Mora se formirati najkasnije
na prvom povjerilačkom ročištu. Pravo glasa u skupštini povjerilaca imaju jedino
povjerioci koji su prijavili sva svoja potraživanja pod uslovom da njih nije osporio bilo
stečajni upravnik bilo neki od povjerilaca sa pravom glasa. Skupštinu povjerilaca saziva
stečajni sudija koji ujedno njome i rukovodi. Odluke se donose apsolutnom većinom
prisutnih povjerilaca, s tim da suma iznosa potraživanja povjerilaca koji su glasali za
odluku mora biti veća od polovine sume iznosa potraživanja prisutnih povjerilaca.23
Skupština povjerilaca odlučuje propisanom većinom o nastavljanju stečajnog postupka
putem reorganizacije ili putem bankrotstva, bira i opoziva odbor povjerilaca, razmatra
izvještaje stečajnog upravnika o toku stečajnog postupka i stanju stečajne mase. 24
d) Odbor povjerilaca- bira skupština povjerilaca, preciznije rečeno može da izabere iz
redova povjerilaca odbor povjerilaca, što nas dovodi do zaključka da odbor povjerilaca nije
obavezan organ stečajnog postupka. Odbor povjerilaca je organ koji u stečajnom postupku
zastupa interese prije svega povjerilaca. Broj članova odbora mora biti neparan radi lakšeg
donošenja odluke i ne veći od sedam. Zakonom o stečajnom postupku navedene su grupe
povjerilaca koje moraju biti zastupljene, a to su: stečajni povjerioci sa najvišim
potraživanjima, stečajni povjerioci sa malim potraživanjima, predstavnici radnika
stečajnog dužnika i razlučni povjerioci. Rad odbora povjerilaca sastoji se u tome da:
pregleda poslovne knjige i cjelokupnu dokumentaciju koju je preuzeo stečajni upravnik;
daje mišljenje stečajnom upravniku o načinu unovčenja imovine stečajnog dužnika ukoliko
se prodaja ne vrši javnim nadmetanjem; daje saglasnost na sve važnije poslove koji su od
važnosti za imovinu. Članovi odbora mogu biti smijenjeni na osnovu prijedloga člana
odbora skupštine povjerilaca. Nakon što sasluša člana odbora povjerilaca stečajni sudija će
donijeti takvu odluku. Zakonom o stečajnom postupku Republike Srpske predviđeno je da
odbor povjerilaca ima dužnost da na svaku sjednicu pozove stečajnog sudiju, s tim da on
može, ali i ne mora da prisustvuje sjednici. Za razliku od našeg Zakona, Zakon o stečajnom
postupku Republike Srbije isključuje tu mogućnost, odnosno kaže se da stečajni sudija ne
može da prisustvuje sjednicama odbora povjerilaca. Članovi odbora povjerilaca imaju
22
Stanković, G., Petrušić, N., nav. djelo. str. 618- 630.
Vidi Zakon o stečajnom postupku Republike Srpske, čl. 32., st. 4.
24
Vasiljević, M., nav. djelo. str. 497.
23
13
pravo na naknadu stvarnih i korisnih troškova koje odredi stečajni sudija, a odgovaraju za
štetu koju su pouzrokovali svojim radom ostalim povjeriocima i to namjerno ili krajnjom
nepažnjom. 25
2.2. Nadležnost
Stečajni postupak sprovodi sud koji je nadležan po sjedištu ili prebivalištu dužnika.
Ukoliko stečajni dužnik ima sjedište na domaćoj teritoriji strani sud ne može provoditi
stečajni postupak. Ukoliko bi se prijedlog za otvaranje stečajnog postupka podnio sudu
koji nije nadležan on bi se oglasio nenadležnim, a primljeni prijedlog dostavio bi
nadležnom sudu. Sud koji je nadležan za pokretanje stečajnog postupka, nadležan je i za
pravne sporove koji mogu nastati u vezi sa osporavanjem potraživanja stečajnih
povjerilaca. Isto tako, taj sud je nadležan i za pravne sporove pobijanja pravnih radnji
dužnika, kao i za sporove
koji mogu nastati u vezi dosuđivanja naknade, u slučaju
umanjenja imovine od strane organa ovlašćenog za zastupanje dužnika- pravnog lica, u
slučaju skrivljenog postupanja stečajnog upravnika. 26
2.3. Prethodni stečajni postupak
U prethodnom postpuku se odlučuje o sudbini stečajnog dužnika. Svrha prethodnog
stečajnog postupka je utvrđivanje postojanja stečajnih razloga. Da bi se pokrenuo stečajni
postupak potrebno je da budu ispunjeni i određeni uslovi. Ti uslovi su materijalnopravne i
formalno pravne prirode.
a) Materijalnopravni uslovi za otvaranje stečajnog postupka tiču se platežne
nesposobnosti stečajnog dužnika.
Stečajni dužnik je platežno nesposoban ukoliko nije u stanju izvršavati svoje
dospjele i potraživane obaveze plaćanja. Okolnost da je stečajni dužnik podmirio ili
da može podmiriti u cjelosti ili djelimično potraživanja nekih povjerilaca samo po
sebi ne znači da je platežno sposoban. U pravilu se smatra da je stečajni dužnik
platežno nesposoban ako 60 dana neprekidno ne izmiruje svoje dospjele novčane
obaveze. 27
25
Vasiljević, M., nav. djelo. str. 497.
Čolović, V., nav. djelo. str. 56.
27
Vidi Zakon o stečajnom postupku Republike Srpske, čl. 6.
26
14
Isto dejstvo kao i nesposobnost za plaćanje ima i prijeteća nesposobnost za
plaćanje. Ona postoji ako se učini vjerovatnim da stečajni dužnik neće moći da
ispuni svoje obaveze do momenta njihove dospjelosti.
b)
Formalnopravni uslov za pokretanje stečajnog postupka predstavlja prijedlog
ovlašćenog lica. Lica koja mogu podnijeti prijedlog za pokretanje stečajnog
postupka su: stečajni povjerilac sa neobezbijeđenim potraživanjem ili stečajni
dužnik, nadležan državni organ i poreska uprava.
Svaki predlagač je dužan učiniti vjerovatnim postojanje zakonskog osnova za
pokretanje stečajnog dužnika, a stečajni povjerilac i postojanje svog potraživanja. 28
U ovoj fazi postupka ispituje se da li su ispunjeni uslovi koji su predviđeni Zakonom
za otvaranje stečajnog postupka i da li prijedlog koji je podnijet ispunjava procesne
pretpostavke za postupanje po istom. Stečajni sudija će u pravilu donijeti rješenje o
pokretanju prethodnog postupka, na osnovu prijedloga za pokretanje stečajnog postupka
radi utvrđivanja postojanja uslova za otvaranje stečajnog postupka i to u roku od 3 dana od
dana dostavljanja prijedloga o pokretanju stečajnog postupka. Protiv rješenja kojim se
otvara prethodni stečajni postupak nije dozvoljena žalba. Neće se pokretati prethodni
stečajni postupaku u sljedećim slučajevima:

ako prijedlog za pokretanje stečaja sa potrebnim ispravama i prilozima podnese
stečajni dužnik;

ako prijedlog za pokretanje stečajnog postupka podnese stečajni povjerilac, a
stečajni dužnik prizna postojanje stečajnog osnova;

ako postoji pretpostavka nesposobnosti plaćanja. 29
Stečajni sudija može rješenjem o pokretanju prethodnog stečajnog postupka postaviti i
neku od sljedećih mjera obezbjeđenja:

postaviti privremenog stečajnog upravnika koji će preuzeti sve ili određeni dio
ovlašćenja organa stečajnog dužnika;

zabraniti isplate sa računa stečajnog dužnika bez njegove saglasnosti (stečajnog
sudije);
28
29
Vasiljević, M., nav. djelo. str. 494.
Vasiljević, M., nav. djelo. str. 498.
15

zabraniti ili odložiti sprovođenje izvršenja prema stečajnom dužniku uključujući i
zabranu ili odlaganje koje se odnosi na ostvarivanje prava razlučnih povjerilaca i
druge. 30
Rješenje o ovim mjerama obezbjeđenja objaviće se na oglasnoj tabli suda, ali i
dostaviti registru radi upisa. Prethodni stečajni postupak ne može trajati duže od 30 dana
od dana podnošenja prijedloga za pokretanje stečajnog postupka od strane ovlašćenog
predlagača.
2. 4. Pokretanje stečajnog ( glavnog) postupka
Stečajni sudija donosi rješenje o pokretanju stečajnog postupka protiv dužnika i to
nakon izvještajnog ročišta, u roku od tri dana od njegovog zaključenja, a na osnovu
izvještaja privremenog stečajnog upravnika i mišljenja vještaka ukoliko je on imenovan. 31
Rješenjem o pokretanju stečajnog postupka imenuje se i stečajni upravnik, takođe se
određuje rok za prijavu potraživanja i pozivaju povjerioci stečajnog dužnika da prijave
svoja potraživanja, rješenje sadrži i datum i čas otvaranja stečajnog postupka, a ako čas
nije naveden uzima se da je stečajni postupak pokrenut u 12 časova onog dana kada je
rješenje donijeto. U slučaju da dođe do otvaranja stečaja protiv dužnika , stečajni sudija će
donijeti odluku o tome jedino ako je: prijedlog dopušten, ako postoji stečajni razlog i ako
je imovina stečajnog dužnika dovoljna da pokrije troškove stečajnog postupka. U slučaju
da imovina stečajnog dužnika nije dovoljna, stečajni sudija će donijeti odluku o pokretanju
stečajnog postupka, ako lice koje je podnijelo prijedlog za pokretanje stečajnog postupka
uplati predujam za pokriće troškova.
Izuzetno, stečajni postupak se pokreće, ali se ne sprovodi ako:

prijedlog za pokretanje stečajnog postupka podnese likvidacioni upravnik, ukoliko
su se ispunili uslovi za otvaranje stečajnog postupka;

prijedlog za pokretanje stečajnog postupka podnese povjerilac koji ima
pravosnažno rješenje o izvršenju nad imovinom dužnika, a to potraživanje čije je
namirenje utvrđeno u rješenju nije izmireno u roku 60 dana. Tada stečajni sudija
prihvata pretpostavku da je nemogućnost plaćanja dokazana. 32
30
Vasiljević, M., nav. djelo. str. 499.
Čolović, V., Milijević, N., nav. djelo. str. 65.
32
Vidi Zakon o stečajnom postupku Republike Srpske, čl. 48., st. 1, 2.
31
16
Zakonom nije određeno vremensko trajanje stečajnog postupka, ali je zato određeno
kada nastupaju pravne posljedice postupka i kada se taj postupak zaključuje. Vrijeme
između ova dva trenutka nije određeno. Rješenje o otvaranju stečajnog postupka postavlja
se na oglasnoj tabli suda i objavljuje se u Sl. glasniku RS. Stečajni sudija je dužan da
povjeriocima i dužnikovim dužnicima pošalje kopije tog rješenja, dok se podnosiocu
prijedloga za pokretanje stečajnog postupka i dužniku mora lično dostaviti to rješenje. 33
U stečajnom postupku vrši se i niz drugih radnji: osporavanje nekih potraživanja i
upućivanje na parnični postupak; stečajni upravnik sastavlja prijedlog stečajnom sudiji za
usvajanje liste prijavljenih, osporenih i utvrđenih potraživanja i njihov isplatni red u
propisanom roku; raspoređuju se eventualno neraspoređena sredstva po podmirenju
povjerilaca vlasnicima društva; zaključuje se stečajni postupak i usvaja završni račun. U
pojedinim fazama stečajnog postupka mogući su i neki redovni pravni lijekovi o kojima
odlučuju sudovi više instance. 34
2.5. Pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka
Pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka nastaju početkom dana kada je oglas o
otvaranju stečajnog postupka istaknut na oglasnoj tabli suda. Oglas o otvaranju stečajnog
postupka mora se istaći na oglasnoj tabli suda istog dana kada je donijeto rješenje o
otvaranju postupka
stečaja. Posljedice otvaranja stečaja su propisane Zakonom. Prva
pravna posljedica otvaranja stečajnog postupka ogleda se u prestanku prava direktora;
zastupnika; kao i organa upravljanja i nadzora stečajnog dužnika i prelaz tih funkcija na
stečajnog upravnika. Otvaranjem stečaja nastupaju i pravne posljedice koje se tiču i statusa
zaposlenih kod stečajnog dužnika. 35 Stečajni upravnik će pismeno obavijestiti radnike o
prekidu radnog odnosa, ali on ima mogućnost da eventualno zaključi novi radni ugovor sa
licima za koje on smatra da su potrebni kako bi se nastavilo sa poslovanjem stečajnog
dužnika. Otvaranjem stečajnog postupka formira se i stečajna masa. Stečajnu masu čini sva
imovina privrednog društva. Momentom otvaranja stečajnog postupka dolazi do gašenja
računa dužnika. Uz privredno društvo dodaje se oznaka „u stečaju“. Protiv privrednog
društva u stečaju nisu dopuštene mjere obezbjeđenja niti mjere prinudnog izvršenja radi
namirenja potraživanja u pogledu kojih postoji izvršna isprava. Otvaranjem stečajnog
33
Čolović, V., Milijević, N., nav. djelo. str. 66.
Vasiljević, M., nav. djelo. str. 499.
35
Slijepčević, D., (2004), Stečajni postupak u svetlu sadašnjih i mogućih zakonskih rešenja, Pravo i
privreda, Beograd, str. 597.
34
17
postupka dolazi do ograničenja poslovne sposobnosti pravnog lica, te stečajni upravnik nije
ovlašćen da zaključi arbitražni sporazum. 36 Prekidaju se sudski postupci i postupci pred
arbitražnim sudom, ukoliko se odnose na stečajnu masu. Prekid traje do zaključenja
stečajnog postupka ukoliko se pravni spor prije toga ne nastavi. 37 Potraživanja u stranoj
valuti mogu se unijeti u stečajnu masu, ali će se takva potraživanja obračunavati u
protivrijednosti domaće valute. Ukoliko postoje uzajamna potraživanja povjerilaca i
društva u stečaju ona se neće prijavljivati u stečajnu masu, ukoliko su se mogla prebiti do
dana otvaranja stečajnog postupka.
2.6. Unovčenje stečajne mase
Nakon što se pokrene stečajni postupak, stečajni upravnik će preuzeti kompletnu
imovinu dužnika s obzirom da je jedna od njegovih dužnosti da preduzme sve mjere kako
bi zaštitio imovinu stečajnog dužnika. Stečajni upravnik treba da stvori stečajnu masu koja
će služiti za namirenje stečajnih povjerilaca, ali i za namirenje troškova stečajnog
postupka. Stečajni sudija može donijeti odluku o unovčenju stečajne mase ako:

je očigledno da stečajni dužnik ne pokazuje interesovanje za reorgenizaciju;

nijedan plan reorganizacije nije usvojen u vrijeme održavanja ročišta;

nijedan plan reorganizacije nije podnijet u propisanom roku i dr. 38
Pokretanjem stečajnog postupka gase se računi stečajnog dužnika, a stečajni upravnik
je ovlašćen da otvori nove račune na koje će prebaciti sve iznose sa starih računa dužnika,
naravno ukoliko postoje.
Predmeti od vrijednosti kao što su gotov novac, vrijednosni papiri i dragocjenosti će
se pohraniti, a uslove i način na koji će se to učiniti određuje odbor povjerilaca, a ukoliko
nije formiran to će učiniti stečajni sudija.
Stečajni upravnik će sastaviti popis predmeta koji će predstavljati stečajnu masu,
popis stečajnih povjerilaca u kojem će naznačiti povjerioce sa pravom na odvojeno
namirenje i isplatni red svakog od njih. Što se tiče povjerilaca sa pravom na odvojeno
namirenje, potrebno je navesti i predmet na kojem ti povjerioci imaju pravo odvojenog
namirenja, kao i iznos koji će takvi povjerioci zahtijevati kao stečajni povjerioci. Stečajni
36
Stanković, G., (2008), Arbitražno pravo, Niš: SVEN, Niš, str. 34.
Vidi Zakon o stečajnom postupku Republike Srpske, čl. 59.
38
Milosavljavić, M., nav. djelo. str. 199.
37
18
upravnik mora sačiniti i određenu vrstu tabele, koja će predstavljati pregled imovine. 39 On
to mora učiniti u roku od 45 dana od dana kada je imenovan. Ta tabela će sadržavati
predmete koji čine stečajnu masu i sve obaveze dužnika. Stečajni upravnik podnosi
izvještaj o finansijskom stanju dužnika na izvještajnom ročištu, a takođe se izjašnjava o
mogućnosti da dužnik nastavi sa radom odnosno o mogućnosti da dođe do reorganizacije
stečajnog dužnika. 40 Skupština povjerilaca ima glavnu ulogu kada je u pitanju odlučivanje
o tome da li će stečajni dužnik nasatviti sa radom, jer ona ima ovlašćenje da donese odluku
o obustavi rada ili o privremenom nastavku rada. Nakon sastavljanja početnog bilansa i
izvještajnog ročišta, može se pristupiti unovčavanju stečajne mase. 41 Unovčavanje stečajne
mase prepušteno je stečajnom upravniku, koji je dužan da posao unovčavanja izvrši u što
kraćem roku, a nadzor nad njegovim postupcima ima stečajni sudija. Način prodaje stvari
koje čine stečajnu masu zavisiće od toga da li je riječ o pokretnim ili nepokretnim
stvarima.
Kad su u pitanju nepokretnosti, one se unovčavaju po propisima o prinudnom
izvršenju. Obezbjeđenje određuje stečajni upravnik i ono ne može iznositi više od 10 %
procijenjene vrijednosti predmeta prodaje, s tim da taj iznos ne može biti veći od 50000
KM. 42 Naravno da uvijek postoji mogućnost da se nepokretnost ne proda, pa će se u tom
slučaju nepokretnost izdvojiti iz stečajne mase na taj način što će uz saglasnost povjerilaca
istu predati njima, srazmjerno njihovim potraživanjima. U slučaju da je nepokretnost
opterećena razlučnim pravom, za prodaju neposrednom pogodbom potrebna je saglasnost
razlučnog povjerioca. Iz dijela dobivenog prodajom koji pripada razlučnom povjeriocu
izdvaja se 5 % za stečajnu masu. 43
Što se tiče unovčavanja pokretnih stvari, stečajni upravnik na javnom nadmetanju ili
slobodnom pogdobom može da unovči pokretne stvari na kojima postoji razlučno pravo.
On može naplatiti ili na drugi način unovčiti potraživanje koje je stečajni dužnik ustupio ili
založio radi obezbjeđenja nekog prava. 44 Ono što je bitno je da stečajni upravnik ne može
unovčiti pokretnu stvar nad kojom postoji razlučno pravo, sve dok o tome ne obavijesti
razlučnog povjerioca, a koji ima pravo da traži izvještaj o stanju te stvari i pravo da istu
39
Čolović, V., nav. djelo. str. 92.
Čolović, V., nav. djelo. str. 93.
41
Čolović, V., Milijević, nav. djelo. str. 94.
42
Vidi Zakon o stečajnom postupku Republike Srpske, čl. 107., st. 1.
43
Vidi Zakon o stečajnom postupku Republike Srpske, čl. 107., st. 6.
44
Vidi Zakon o stečajnom postupku Republike Srpske, čl. 108., st. 2.
40
19
razgleda. Isto tako razlučni povjerilac ima pravo i da sam proda stvar pod uslovom da se ta
stvar nalazi kod njega i da je na to ovlašćen od strane stečajnog upravnika.
Nakon prodaje pokretne stvari, od dobijenog iznosa se prvo namiruju troškovi
postupka unovčavanja, a zatim se namiruju razlučni povjerioci. 45 U slučaju da stečajni
upravnik odugovlači sa prodajom stvari na kojoj postoji razlučno pravo, tada se razlučnom
povjeriocu mora nadokanaditi gubitak vrijednosti njegovog udjela u unovčavanju. 46
Stečajni upravnik nije ovlašćen da sam donese odluku o unovčenju stečajne mase
ukoliko se ta odluka tiče izvršenja neke od sljedećih radnji, već je dužan tražiti saglasnost
odbora povjerilaca. Te radnje su:

prodaja dijela fabrike ili pogona dužnika, veće nepokretnosti, broda, aviona, udjela
dužnika u drugom privrednom subjektu;

uzimanje zajma;

ako se radi o pokretanju ili preuzimanju parničnog postupka veće vrijednosti, tada
će se morati tražiti saglasnost odbora odn. skupštine povjerilaca.
2.7. Glavna dioba ( namirenje povjerilaca)
Prije glavne diobe i namirenja povjerilaca potrebno je izvršiti prijavu potraživanja i
ispitivanje potraživanja. Stečajni povjerioci svoja potraživanja prijavljuju pismenim putem.
U prijavi se navodi:

firma ili sjedište, odnosno ime, prebivalište ili boravište povjerioca;

pravni osnov i iznos potraživanja;

broj žiro- računa ili nekog drugog računa povjerioca. 47
Prijava potraživanja vrši se u domaćoj valuti, ali se može isplatiti u stranoj po kursu
koji važi za dan podnošenja prijave. Razlučni i izlučni povjerioci prijavljuju svoja
potraživanja u skladu sa prirodom njihovih potraživanja.48 Stečajni sudija će sastaviti popis
svih potraživanja stečajnih povjerilaca koja su dospjela do otvaranja stečaja. Stečajni
sudija će sačiniti tabelu koja će sadržavati potraživanja, a koju će potom izložiti u zgradi
suda kako bi uvida u nju imali svi povjerioci i to najmanje 8 dana prije održavanja ispitnog
45
Čolović, V., Milijević, N., nav. djelo. str. 95.
Čolović, V., Milijević, N., nav. djelo. str. 95.
47
Vidi Zakon o stečajnom postupku Republike Srpske, čl. 115., st. 1.
48
Čolović, V., Milijević, N., nav. djelo. str. 97.
46
20
ročišta. Na ispitnom ročištu ispituju se potraživanja koja su prijavljena u roku predviđenom
za njihovu prijavu.
Stečajni upravnik je obavezan da se o svakom prijavljenom potraživanju izjasni,
odnosno da li ga priznaje ili osporava. 49 Osim stečajnog upravnika pravo osporavanje tog
potraživanja imaju i povjerioci. Na ročištu za ispitivanje poraživanja ovlašćena lica mogu
da prijavljeno potraživanje ospore na dva načina. Mogu, prije svega da ospore samo
postojanje potraživanja, a mogu da ospore i visinu potraživanja. 50 Bez obzira na to o kojoj
mogućnosti je riječ, stečajni sudija će rješenjem uputiti stranke da u roku od 30 dana od
dana održavanja ispitnog ročišta pokrenu parnični ili eventualno neki drugi postupak.
Nakon što se održi ispitno ročište stečajni upravnik može da krene sa namirenjem
povjerilaca. On može vršiti i djelimične diobe, ali su iz tih dioba isključeni niže rangirani
povjerioci. Stečajni upravnik ima i izvjesna ograničenja kada je u pitanju glavna dioba, jer
prije svake diobe dužan je tražiti saglasnost odbora povjerilaca odnosno skupštine
povjerilaca ukoliko odbor nije osnovan. Stečajni upravnik je dužan sastaviti popis sa
potraživanjima i iznosom stečajne mase koja mu stoji na raspolaganju i taj popis se stavlja
u uvid svim učesnicima postupka. 51
Kada odbor ili skupština povjerilaca stečajnom upravniku da saglasnost za održavanje
diobe, stečajni upravnik određuje ročište za glavnu diobu. Stečajni upravnik je dužan da
načini nacrt za glavnu diobu stečajne mase koji sadrži:

konačnu listu svih potraživanja stečajnih povjerilaca;

iznos svakog potraživanja;

isplatni red svakog potraživanja;

iznos stečajne mase koja će se raspodijeliti povjeriocima;

predloženi procent namirenja. 52
Na ovaj nacrt prigovor mogu uložiti kako svaki povjerilac pojedinačno tako i odbor
povjerilaca, a u tom slučaju stečajno vijeće će održati ročište i donijeti rješenje o glavnoj
diobi. Stečajni upravnik na ročištu za glavnu diobu polaže završni račun i podnosi izvještaj
stečajnom sudiji. Ako se neke stvari ne mogu unovčiti one se mogu predati povjeriocima,
49
Čolović, V., Milijević, N., nav. djelo. str. 98.
Čolović, V., nav. djelo. str. 98.
51
Čolović, V., Milijević, N., nav. djelo. str. 99.
52
Milosavljavić, M., nav. djelo. str. 201.
50
21
po procijenjenoj vrijednosti, ako oni na to pristanu, a u slučaju da su neki iznosi zadržani
kod diobe usljed pokretanja postupka za utvrđenje osporenih potraživanja, odnosno kod
odricanja od odvojenog namirenja od strane razlučnih povjerilaca, tada je stečajni upravnik
dužan da iste položi u sudski depozit. 53 Najzad, kad se izvrši cjelokupno unovčenje
stečajne mase vrši se završna dioba, koja se sprovodi na način i pod uslovima na koji se
sprovodi i glavan dioba.
Što se tiče pitanja na koji način se raspodjeljuje stečajna masa možemo reći da postoje
dva rješenja: jedno je sistem bez stečajnih redova, gdje vlada princip srazmjernosti i drugo
sistem stečajnih redova, gdje vlada princip hijerarhije redova. Ovaj princip je usvojen u
našem zakonodavstvu. Postoje sljedeći stečajni redovi:

Prvi isplatni red čine: potraživanja po osnovu troškova stečajnog postupka u koji
ulaze sva potraživanja koja su utvrđena zakonom.

Drugi isplatni red čine: neisplaćene neto zarade zaposlenih kod stečajnog dužnika u
iznosu minimalnih zarada za posljednjih godinu dana prije pokretanja stečajnog
postupka i neisplaćenih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje za
posljednje dvije godine prije pokretanja postupka.

Treći isplatni red čine: potraživanja po osnovu svih javnih prihoda dospjelih u
posljednja tri mjeseca prije pokretanja stečajnog postupka.

Četvrti isplatni red čine potraživanja svih ostalih stečajnih povjerilaca.
2.7. Zaključenje stečajnog postupka
Nakon što primi izvještaj stečajnog upravnika o završetku svih poslova vezanih za
stečajni postupak, stečajni sudija odlučuje o zaključenju stečajnog postupka. Dakle, ta
odluka odnosno rješenje se donosi nakon okončanja glavne diobe. Rješenje kojim se
odlučuje o okončanju stečajnog postupka, objavljuje se u Sl. glasniku. Stečajni povjerioci
mogu, nakon zaključenja stečajnog postupka pokrenuti prinudno izvršenje protiv dužnika
samo na osnovu izvršne isprave izvoda iz tabele, koju izdaje stečajni sudija, nakon
zaključenja stečajnog postupka.
Stečajni sudija može na prijedlog stečajnog upravnika, stečajnog povjerioca, ali i po
službenoj dužnosti odrediti naknadnu diobu, ako se nakon zaključenog ročišta :
53
Čolović, V., Milijević, N., nav. djelo. str. 100.
22

ispune uslovi da se zadržani iznosi podijele stečajnim povjeriocima;

iznosi koji su plaćeni iz stečajne mase vrate nazad u stečajnu masu;

naknadno pronađe imovinu koja ulazi u stečajnu masu. 54
ZSP predviđa da povjerioci stečajne mase za čije je zahtjeve za namirenje stečajni
upravnik saznao kod djelimične diobe, tek poslije podnošnje diobnog popisa ili kod glavne
diobe tek poslije okončanja završnog ročišta za diobu, odnosno pri naknadnoj diobi, tek
poslije objavljivanja popisa o toj diobi, mogu tražiti namirenje samo iz sredstava koja
poslije diobe preostanu u stečajnoj masi. U slučaju da stečajna masa nije dovoljna za
isplatu troškova stečajnog postupka, tada će stečajni sudija, odmah zaključiti stečajni
postupak. U slučaju da je imovina dužnika dovoljna za pokriće troškova stečajnog
postupka, ali ne i za namirenje ostalih dospjelih obaveza tada je stečajni upravnik dužan da
stečajnom sudiji prijavi nedovoljnost stečajne mase, koju će dostaviti povjeriocima
stečajne mase. Iako prijavi nedovoljnost stečajne mase, stečajni upravnik je dužan da
namiri prije svega troškove stečajnog postupka, dugove stečajne mase koji su zasnovani
poslije objavljivanja prijave o nedovoljnosti stečajne mase kao i ostale dugove. Stečajni
sudija će zaključiti postupak čim stečajni upravnik izvrši diobu, poslije prijave
nedovoljnosti stečajne mase. Ukoliko se nakon toga pronađu predmeti koji ulaze u stečajnu
masu tada će stečajni sudija na prijedlog stečajnog upravnika ili povjerilaca odnosno po
službenoj dužnosti odrediti naknadnu diobu. 55 Bez obzira na zaključenje stečajnog
postupka naknadna dioba se može održati.
Postoji i obustava stečajnog postupka, ukoliko stečajni dužnik da prijedlog za
obustavu, pod uslovom da pruži obezbjeđenje da nakon obustave neće nastupiti njegova
nesposobnost za plaćanje. Stečajni postupak se može obustaviti i ako dužnik pribavi
saglasnost svih povjerilaca koji su prijavili potraživanja za obustavu. Ovaj prijedlog se
javno oglašava. Kada rješenje o obustavi stečajnog postupka postane pravosnažno tada se u
registru briše zabilježba upisa o pokretanju stečajnog postupka protiv dužnika. 56
Zaključenjem stečajnog postupka i brisanjem dužnika iz sudskog registra kao
poslovnog subjekta ispunjava se uslov koji postavlja sam stečaj kao institut, a to je
eliminacija privrednog subjekta iz prometa.
54
Vidi Zakon o stečajnom postupku Republike Srpske, čl. 128., st. 1.
Čolović, V., nav. djelo. str. 104.
56
Čolović, V., nav. djelo. str. 104.
55
23
3. REORGANIZACIJA STEČAJNOG DUŽNIKA
3.1. Pojam reorganizacije dužnika
Institut reorganizacije novijeg je datuma. Prvi put je regulisan Zakonom o stečajnom
postupku SAD-a iz 1978. godine. Njime je predviđeno da sudija može da ostavi dužniku
rok od 120 dana da podnese plan reorganizacije kako bi se izbjegao stečaj pod uslovom da
plan bude prihvaćen, s tim da se taj rok može skratiti ili produžiti. 57
Reorganizacija predstavlja alternativu stečaju, jer je kao što smo već naveli, primarni
cilj stečaja spašavanje stečajnog dužnika, a reorganizacija, odnosno plan reorganizacije
predstavlja jedan od instrumenata za ostvarenje tog cilja. Reorganizaciji se pristupa kada se
ispune uslovi za otvaranje stečajnog postupka. Možemo reći da reorganizacija stečajnog
dužnika podrazumijeva nastavak rada stečajnog dužnika unatoč tome što je pokrenut
stečajni postupak, a samim tim podrazumijeva i mogućnost namirenja povjerilaca na način
i pod uslovima koji se određuju stečajnim planom.
Reorganizacija u funkcionalnom smislu zamjenjuje prinudno poravnanje, ali ga ne
isključuje. Ovo zato što se reorganizacija između ostalog može izvršiti i putem smanjenja
ili odlaganja isplate dugova, a što je neophodno za prinudno poravnanje. Za razliku od
prinudnog poravnanja kojim se olakšava položaj dužnika, ali se bitno ne utiče kako će
dalje voditi poslovanje, reorganizacija obuhvata niz mjera kojima se zadire u finansijsku
strukturu dužnika, u strukturu njegovog kapitala, u strukturu članova privrednog društva,
članska prava i prava zaposlenih.58
Za razliku od starijeg zakona prema kojem se ne mora uvijek pribjeći reorganizaciji
niti se ona uvijek mora pokušati, novi Zakon kaže da postoji obaveza da se procijeni da li
ekonomski i finansijski položaj dužnika daje osnova za reorganizaciju.
3.2. Oblici reorganizacije
Reorganizaciju stečajnog dužnika moguće je izvršiti na dva načina. Jedan od tih
načina predstavlja podnošenje stečajnog plana istovremeno sa pokretanjem stečajnog
postupka, dok je drugi donošenje odluke da već pokrenuti postupak stečaja nastavi
57
Mićović, M., (2004), Reorganizacija ili redresman stečajnog dužnika, Pravo i privreda, Beograd, str. 648658.
58
Mićović, M., nav. djelo. str. 648-658.
24
preduzimanjem mjera za stečajni plan. To su dakle dva oblika kojima po kojima se može
sprovesti ili reorganizacija izvan stečaja ili reorganizacija u stečaju.

Reorganizacija izvan stečaja- sprovodi se i okončava u toku prethodnog postupka.
U tom slučaju prethodni postupak se ne završava donošenjem rješenja o pokretanju
stečajnog postupka već usvajanjem stečajnog plana. Na ovaj način se otklanja
postojanje stečajnog razloga i otpada pravna mogućnost da se po podnijetom
prijedlogu otvori stečajni postupak. Razlikujemo dvije faze postupka reorganizacije
izvan stečaja. Prva faza obuhvata radnje kojima se opredjeljuje mogućnost
pokretanja postupka reorganizacije izvan stečaja. 59 U drugoj fazi se preduzimaju
radnje koje su potrebne za ispunjenje materijalnopravnih pretpostavki za usvajanje
stečajnog plana.

Reorganizacija u stečaju- podrazumijeva postupak u kome se plan reorganizacije
predlaže i usvaja nakon donošenja rješenja o pokretanju stečaja. 60 U ovom slučaju
reorganizacija se sprovodi sa ciljem da se usvoji stečajni plan i da se postupak
okonča na način da se postigne privredni oporavak stečajnog dužnika. I ovaj oblik
reorganizacije ima dvije faze. Prva faza obuhvata razmatranje izvještaja stečajnog
upravnika o ekonomsko finansijskom stanju dužnika od strane povjerilaca i
izjašnjavanje da li ima mjesta za preduzimanje mjera za izradu stečajnog plana.
Drugu fazu čine materijalnopravne radnje koje omogućavaju usvajanje plana
3.3. Stečajni plan
3.3.1. Pojam stečajnog plana
Stečajni plan je kao i sama reorganizacija nov institut. Njime se predviđaju mjere koje
se preduzimaju prema stečajnom dužniku, kako bi on nastavio sa poslovanjem i kako bi
mogao sticati dobit.61 Subjekti stečajnog plana su stečajni dužnik, stečajni povjerioci i svi
drugi subjekti postupka prema kojima plan reorganizacije može da djeluje. Stečajni plan se
može sačiniti poslije otvaranja stečajnog postupka i u njemu se može odstupiti od
zakonskih odredaba vezanih za unovčenje i raspodjelu stečajne mase, što dovodi do
zaključka da se i u samom stečajnom postupku može odstupiti od zakonskih odredaba koje
regulišu unovčenje i raspodjelu stečajne mase. Stečajnim planom se može:
59
Samardžić, M., (2011), Stečajni postupak- bankrotstvo i reorganizacija, Master rad, Beograd., str. 37.
Samardžić, M., nav. djelo. str. 37.
61
Čolović, V. , nav. djelo. str. 112.
60
25

ostaviti stečajnom dužniku sva ili dio njegove imovine radi nastavljanja poslovanja
stečajnog dužnika;

prenijeti dio ili svu imovinu stečajnog dužnika na jedno ili više već postojećih lica
ili lica koja će tek biti osnovana;

stečajnog dužnika pripojiti drugom licu ili spojiti s jednim ili više lica;

prodati svu ili dio imovine stečajnog dužnika, sa ili bez razlučnih prava;

raspodijeliti svu ili dio imovine stečajnog dužnika između povjerilaca;

izvršiti pretvaranje potraživanja u uloge;

odrediti način namirenja stečajnih povjerilaca;

namiriti ili izmijeniti razlučna prava;

smanjiti ili odgoditi isplatu obaveza stečajnog dužnika;

izdati nove akcije i sl. 62
3.3.2. Sadržaj stečajnog plan
Stečajni plan se sastoji od pripremne osnove i osnove za sprovođenje. Pripremnu
osnovu čine mjere koje se preduzimaju kako bi se uspješno ostvarila prava učesnika,
odnosno mjere potrebne za realizaciju stečajnog plana. Pored toga pripremna osnova mora
da sadrži i ostale podatke o osnovama i posljedicama plana koji su značajni za donošenje
odluke povjerilaca o planu i za njegovu sudsku potvrdu. Osnova za sprovođenje sadrži
odredbe o tome na koji način će se promijeniti pravni položaj stečajnog dužnika i ostalih
učesnika u postupku.
Stečajni plan kao što sam rekla sadrži i određene mjere, potrebne za realizaciju
stečajnog plana. Te mjere navedene su u Zakonu o stečajnom postupku, ali subjekti
stečajnog postupka se mogu opredijeliti i za neke druge mjere koje nisu sadržane u
Zakonu. Zakon navodi sljedeće mjere:

Prva mjera koja se može odrediti sastoji se u tome da se dužniku ostavi dio ili čak
cjelokupna imovina kako bi bio u mogućnosti da nastavi sa radom.

Druga mjera sastoji se u prenošenju cjelokupne ili dijela imovine stečajnog dužnika
na postojeće pravno lice ili na ono koje će tek biti osnovano.

62
Treća mjera je spajanje ili pripajanje dužnika jednom ili više pravnih lica.
Vidi Zakon o stečajnom postupku Republike Srpske, čl. 148.
26

Četvrta mjera je prodaja cjelokupne imovine stečajnog dužnika ili dijela imovine
stečajnog dužnika, sa ili bez razlučnih prava.

Peta mjera se odnosi na raspodjelu imovine stečajnog dužnika povjeriocima.

Sljedeća mjera sastoji se u pretvaranju potraživanja u uloge, a time se potraživanja
povjerilaca pretvaraju u osnovni kapital dužnika.

Sedma mjera predviđa slobodu biranja načina na koji će povjerioci biti izmireni.

Osma mjera predviđa prodaju predmeta na kojima razlučni povjerioci imaju pravo
posebnog namirenja, samo pod uslovom da razlučni povjerioci pristanu na prodaju.

Deveta mjera je prinudno poravnanje, a prinudno poravnanje je ustanova u kojoj se
povjerioci ravnaju sa dužnikom u pogledu svojih potraživanja, ali tako da
poravnanje dejstvuje i prema onim povjeriocima koji nisu učestvovali u njegovom
zaključenju.

U desetoj mjeri kao i u prethodnoj dolazi do odlaganja isplate, tako što se obaveze
dužnika pretvaraju u kredit.

Sljedeća mjera je davanje jemstva da će stečajni dužnik ispuniti obavezu.

Dvanaesta mjera daje mogućnost da se dužnik oslobodi odgovornosti za druge
obaveze, ali ako ispuni obaveze i sve drugo što je predviđeno stečajnim planom.

Posljednja mjera predviđa izdavanje novih akcija, pod uslovom da bi to odgovaralo
povjeriocima, jer uostalom i cilj izdavanja novih akcija jeste mogućnost namirenja
povjerilaca.
3.3.3. Prihvat stečajnog plana
O prihvatanju stečajnog plana se glasa na posebnim ročištima, a ročište na kojem će
se raspravljati i glasati o stečajnom planu kao i o pravu glasa stečajnih povjerilaca zakazuje
stečajni sudija. Ročište koje zakaže stečajni sudija mora se održati u roku od 30 dana od
dana donošenja rješenja kojim se određuje dan održavanja ročišta. Na ročište za
raspravljanje i glasanje o planu posebno će se pozvati razlučni povjerioci, stečajni upravnik
i dužnik. Razlučni povjerioci imaju pravo glasa samo ako njihova razlučna prava nije
osporio stečajni upravnik, zatim neki drugi razlučni povjerilac ili neki od stečajnih
povjerilaca. U slučaju da stečajni plan ne proizvodi dejstva koja bi uticala na pravni
položaj razlučnih povjerilaca, razlučni povjerioci neće imati pravo glasa, a takođe neće
imati pravo glasa ni svi ostali povjerioci na čija potraživanja stečajni plan nema dejstvo.
Nakon što se utvrdi ko nema pravo glasa, stečajni sudija će na osnovu rasprave na ročištu
sačiniti spisak povjerilaca sa pravom glasa. U slučaju da stečajni sudija odredi posebno
27
ročište za glavnu raspravu, vremenski period između ročišta za raspravljanje i ročišta za
glasanje ne može biti duži od 30 dana. Kada se odredi ročište za glasanje, na njega se
pozivaju svi oni povjerioci koji imaju pravo glasa, kao i stečajni dužnik. Ukoliko postoje
grupe povjerilaca, onda će u tom slučaju, svaka grupa povjerilaca koja naravno ima pravo
glasa, glasati odvojeno o stečajnom planu. Plan će se smatrati prihvaćenim ukoliko je u
svakoj grupi većina povjerilaca glasala potvrdno i ako zbir potraživanja samih povjerilaca
koji su potvrdno glasali veći od zbira potraživanja onih povjerilaca koji su bili protiv
predloženog plana. Ono što je zanimljivo jeste da će se u slučaju da neka od grupa
povjerilaca odbije prihvatiti stečajni plan, a u slučaju da taj plan povjerioce ne stavlja u
lošiji položaj od onoga da plana nema ipak smatrati da je stečajni plan prihvaćen. Ukoliko
postoje povjerioci koji imaju zajednička prava, oni se računaju kao jedan povjerilac. Da bi
plan uopšte mogao biti prihvaćen potrebno je da su u njemu navedeni razlozi zbog koji se
privredni subjekt odnosno dužnik našao u finansijskim teškoćama.
3.3.4. Potvrda stečajnog plana
Nakon što se stečajni plan prihvati kako od strane povjerilaca i stečajni dužnik
pristane na isti, stečajni sud će da odlučuje o njegovom potvrđivanju. Kako se stečajnim
planom može odrediti ostvarivanje određenih mjera i izvršenje određenih radnji, prije
njegovog potvrđivanja ( tzv. uslovni plan), sud je obavezan da po službenoj dužnosti
odbije potvrdu plana ukoliko te dužnosti nisu izvršene i mjere ostvarene. Naprimjer: jedan
takav uslovni plan je da se prije pripajanja stečajnog dužnika i određenog pravnog lica
moraju donijeti odluke od strane tog pravnog lica kako bi se moglo izvršiti pripajanje. Prije
same potvrde plana stečajni sudija će saslušati stečajnog upravnika i stečajnog dužnika.
Stečajni sud će po službenoj dužnosti uskratiti potvrdu stečajnog plana:

ako su pri njegovoj izradi bitno povrijeđeni propisi o njegovom sadržaju, obradi i
prilozima, o prihvatanju od strane povjerilaca i o pristanku stečajnog dužnika osim
ako se ti nedostaci mogu otkloniti;

ako je prihvatanje plana postignuto na nedopušten način, naročito stavljanjem u
povoljniji položaj pojedinih povjerilaca. 63
Dakle, stečajni sud po službenoj dužnosti mora da vodi računa o tome da li su se
poštovali propisi koji se tiču sadržaja stečajnog plana, ali i samog postupka prihvatanja
63
Vidi Zakon o stečajnom postupku Republike Srpske, čl. 181.
28
plana od strane stečajnih povjerilaca. Stečajni povjerioci imaju mogućnost da stave
prigovor na plan, ukoliko jedan ili više njih smatra da je stavljen u nepovoljniji položaj od
onoga u kojem bi se nalazio da stečajni plan ne postoji. U tom slučaju stečajni sud neće
potvrditi plan, ali samo ukoliko su kumulativno ispunjena dva uslova i to:

Da postoji prigovor samih povjerilaca i

da povjerilac odnosno povjerioci i dokažu da se nalaze u nepovoljnijem položaju.
Rješenje kojim se stečajni plan potvrđuje od strane stečajnog suda ili kojim se odbija
potvrda plana, objavljuje se na na ročištu za glasanje, a može i na posebnom ročištu, o
kojem smo ranije govorili, a koje će se održati najkasnije u roku od 15 dana. Nakon što se
rješenje o potvrdi plana donese, plan počinje proizvoditi posljedice. Ovo rješenje o potvrdi
stečajnog plana je zapravo i glavni dio stečajnog plana jer ima snagu izvršne isprave, što
znači da se ono može prinudno izvršiti i to najčešće na zahtjev povjerilaca, ali i drugih
zainteresovanih učesnika postupka. Pravo žalbe protiv rješenja kojim se stečajni plan
potvrđuje ili kojim se odbija potvrda plana imaju povjerioci i stečajni dužnik, ali se ne
govori o roku koji je predviđen.
3.3.5. Dejstva stečajnog plana
Pravosnažno rješenje o potvrdi stečajnog plana djeluje prema svim učesnicima
postupka reorganizacije. Ukoliko su predviđene izvjesne promjene, prenos ili ukidanje
prava na dijelovima imovine ili ukoliko se radi o prenosu poslovnih udjela, uzeće se da su
u rješenju sadržane izjave volje učesnika date u propisanom obliku. To isto važi i za
rješenjem obuhvaćene izjave o preuzimanju obaveza na kojima se temelji zasnivanje,
izmjena, prenos ili ukidanje prava na dijelovima imovine ili prenos poslovnih udjela i
dionica. Pomenuto rješenje odnosi se i na povjerioci i to one koji nisu prijavili svoja
potraživanja i na one koji su stavili prigovor na plan. Rješenje o potvrdi plana nema
dejstvo na prava stečajnih povjerilaca protiv sudužnika i dužnikovih jemaca, kao i na prava
tih povjerilaca na dijelovima imovine koji ne spadaju u stečajnu masu i na prava
povjerilaca koja proizilaze iz predbilježbe.
Stečajni dužnik će se na osnovu pravosnažnog rješenja o potvrdi stečajnog plana
osloboditi obaveza prema sudužnicima, jemcima i drugim regresnim ovlašćenjima.
Ukoliko se dogodi da povjerilac nekim slučajem naplati svoja potraživanja u većoj mjeri
29
no što bi imao pravo prema stečajnom planu, on ne bi imao obavezu da vrati procenat za
koji je umanjeno potraživanje.
Ako je na osnovu rješenja o potvrdi plana namirenje potraživanja povjerilaca
odloženo ili je predviđeno djelimično smanjenje obaveze isplate, dužnik mora ispuniti
svoju obavezu i to na način predviđen stečajnim planom. Ukoliko dužnik zakasni sa
ispunjenjem, a smatraće se da je zakasnio ako dospjelu obavezu ne plati ni nakon što ga
povjerilac pismeno opomene i pritom mu odredi rok od 15 dana, odredbe stečajnog plana
će prestati da važe. U slučaju da je neko od potraživanja osporeno na ročištu za ispitivanje
potraživanja ili visina potraživanja razlučnih povjerilaca nije utvrđena, neće se smatrati da
je dužnik zakasnio s ispunjenjenje.
Povjerioci , čija su potraživanja utvrđena i nisu osporena, kao i povjerioci, koji imaju
potraživanja, kod kojih je otklonjeno osporavanje, mogu, na osnovu pravosnažnog rješenja
o potvrdi, da pokrenu postupak prinudnog izvršenja protiv dužnika. 64 Isti postupak,
povjerioci mogu da pokrenu i protiv lica koje je na osnovu stečajnog plana preuzelo
jemstvo za obaveze dužnika. Ukoliko su ispunjene navedene pretpostavke za zakašnjenje,
povjerilac može, a na osnovu rješenja o potvrdi, prinudno ostvariti svoja prava.
3.3.6. Nadzor nad ispunjenjem stečajnog plana
Stečajnim planom, može se odrediti vršenje nadzora nad njegovim ispunjenjem, što
znači da nadzor nije obavezan. Iako Zakonom nije određeno ko može podnijeti zahtjev za
nadzor, možemo pretpostaviti da su to sami subjekti reorganizacije, odnosno povjerioci
dužnika.
Nadzor nad ispunjenjem stečajnog plana vrše stečajni upravnik, odbor povjerilaca i
stečajni sud i to na način koji je predviđen stečajnim planom. Tokom trajanja nadzora,
stečajni upravnik ima obavezu da jednom godišnje izvještava odbor povjerilaca, ali i sud o
samom toku ispunjenja plana i mogućnostima za njegovo ispunjenje. Međutim, ovo ne
znači da sud ili odbor povjerilaca nemaju mogućnost da i mimo godišnjeg izvještaja traže
obavještenje o toku ispunjavanja plana, naprotiv oni imaju pravo da u bilo koje doba traže
obavještenja i izvještaje. Ukoliko stečajni upravnik uvidi da se stečajni plan ne sprovodi po
zakonu ili da se potraživanja čije se ispunjenjenje nadzire ne mogu ispuniti, dužan je o
tome obavijestiti stečajni sud i odbor povjerilaca. Stečajnim planom može biti predviđeno
64
Čolović, V., nav. djelo. str. 133.
30
da je za punovažnost određenih pravnih poslova koji bi bili preduzeti tokom trajanja
nadzora potrebna saglasnost stečajnog upravnika, tako da je dužnik ili neko drugo lice
obavezno tražiti potrebnu saglasnost. Ako se radnja ipak preduzme bez saglasnosti
primjenjivaće se opšta pravila ZSP koja se odnose na preduzimanje radnji dužnika nakon
otvaranja stečajnog postupka, bez saglasnosti stečajnog upravnika. Lista poslova za koje je
potrebna saglasnost stečajnog upravnika objaviće se u rješenju o nadzoru.
Stečajni povjerioci mogu, kao isplatni red, biti iza povjerioca, koji imaju potraživanja
po osnovu kredita ili zajmova, koje će dužnik ili pravno lice, koje preuzima dužnika, uzeti
u toku trajanja nadzora ili koje je povjerilac stečajne mase ostavio na snazi i tokom
nadzora. 65 Tada je potrebno da se utvrdi kreditni okvir koji ne smije da prelazi vrijednost
predmeta imovine što je bitno u slučaju eventualnog otvaranja novog stečajnog postupka
kada bi se moralo odrediti da će povjerioci koji sudali kredit biti u isplatnom redu prije
stečajnih povjerilaca.
Rješenje stečajnog suda kojim je određen nadzor nad ispunjenjem stečajnog plana
objavljuje se zajedno sa rješenjem o zaključenju stečajnog postupka. Podaci koji se
objavljuju sa rješenjem kao što je napr. visina predviđenog kreditnog okvira, upisuju se u
javne knjige i to po službenoj dužnosti. Cilj određivanja i samo njegovo sprovođenje je u
tome da se povjerioci pravilno namire i da se ispune uslovi kako bi stečajni dužnik
nastavio sa radom.
Kada nastupe sljedeći uslovi, stečajni sud će donijeti rješenje o ukidanju nadzora:

ako su potraživanja čije se ispunjenje nadzire ispunjena ili je njihovo ispunjenje
osigurano;

ako je od zaključenja stečajnog postupka prošlo tri godine, a nije podnesen
prijedlog za otvaranje novog stečajnog postupka.
Rješenjem kojim se ukida nadzor nalaže se brisanje upisa nadzora u javnim knjigama,
kao i ograničenja koja su bila određena u vezi sa nadzorom. Stečajni dužnik će snositi
troškove nadzora, a društvo preuzimalac će snositi troškove nastale nadzorom koji se nad
njim sprovodi.
65
Vidi Zakon o stečajnom postupku Republike Srpske, čl. 195.
31
ZAKLJUČAK
Na kraju bih napravila poveznicu sa uvodnim razmatranjima, gdje je jedno od pitanja
bilo da li stečaj znači konačan kraj privrednog društva ili ipak postoji mogućnost da kroz
reorganizaciju to isto privredno društvo nastavi sa radom? Tražeći podatke koji bi mi
pomogli da odgovorim na ovo pitanje uvidjela sam da je zaista veći broj privrednih
subjekata koji su nakon stečaja zauvijek zatvorili svoja vrata, što svakako nije ohrabrujuće.
S obzirom na ovu konstataciju, nameće se pitanje- ko je kriv za to? Slušajući
odgovore došli bismo da začaranog kruga u kojem bi redoslijed išao odprilike na sljedeći
način: pretpostavljeni u privrednom subjektu krivili bi obične radnike koji po njihovom
mišljenju ne rade dovoljno- radnici bi krivili pretpostavljene, jer je njihov zadatak bio da se
brinu o tome da privredni subjekat uspješno
posluje- u nastavku pretpostavljeni će
odgovornost najvjerovatnije prebaciti na državu koja ne ulaže novac na odgovarajući
način, što dovodi do nemogućnosti pozitivnog poslovanja u vrijeme krize, a samim tim i
stečaja - a gdje se na kraju radnici obrušavaju na stečajnog upravnika i tako se u nedogled
krivica prebacuje sa jednih na druge. I tako, dok oni troše energiju na traženje krivca,
privredni subjekti tonu.
Složićete se da je stečaj posljedica ne samo lošeg rada pojedinaca nego problem treba
posmatrati na širem planu. Smatram da svako treba da snosi svoj dio odgovornosti. Država
bi trebala bolje iskorištavati resurse kojima naša zemlja raspolaže i ulagati u naša privredna
društva koja bi mogla proizvoditi većinu onoga što nam je potrebno umjesto da uvozimo
proizvode koji su i slabijeg kvaliteta od domaćih proizvoda. Pretpostavljeni bi trebali
racionalnije raspolagati sa finansijskim sredstvima i dobitima koje ostvare privredni
subjekti, unatoč tome što možda sjajno posluju, jer tržište je takvo da se za tili čas može
može dosta toga izgubiti. Radnici dati sve od sebe i posao za koji su zaduženi obavljati na
što profesionalniji način. Na ovaj način očuvali bismo prehrambenu, drvnu i druge
industrije i naravno broj privrednih subjekata koji su u stečaju bi se smanjio za dosta veliki
procenat.
No, to je samo teorija. U praksi kao što možemo i vidjeti svako se bori za svoju korist.
Kada je već došlo do stečaja nekog privrednog subjekta, zašto se u reorganizaciju istog ne
bi svi uključili, jer navela sam već da stečaj ne mora da znači kraj privrednog društva. Kroz
reorganizaciju, dobro osmišljen stečajni plan od strane stečajnog upravnika, finansijsku
32
pomoć države, privredni subjekt bi imao šansu za oporavak i mogućnost da ne bude dio
crne statistike.
Rekla bih da je stečaj institut koji nije uvijek moguće izbjeći, reorganizacija isto tako
ne može uvijek biti uspješna, niti će ikada postojati takva mogućnost. Stečajni upravnik
dolazi u privredno društvo koje je već duže vrijeme insolventno, koje nije u mogućnosti da
izvršava svoje obaveze i njegov zadatak da od jednog takvog privrednog subjekta napravi
ponovo uspješno privredno društvo nije nimalo lak i naravno da on to ne može napraviti
sam bez podrške kako države tako i ostalih subjekata koji imaju uticaja. Dakle, ponovila
bih još jednom da pojedinac ne može dovesti do propasti jedno privredno društvo niti ga
može spasiti. U njegov spas bi se trabali uključiti svi.
Unatoč većem broju privrednih društava nad kojima je sproveden stečaj i u kojima na
još veću žalost reorganizacija nije uspjela, moram napomenuti da sam postigla veliki
uspjeh kada sam naišla na informaciju da baš ovdje u Republici Srpskoj postoje i privredni
subjekti kao što su Nova DI Vrbas iz Banja Luke i Nova DIPO iz Donjih Podgoraca kod
Gradiške koji su nakon reorganzacije nastavili sa uspješnim poslovanjem, što nam na kraju
krajeva može pružiti barem malo nade za našu budućnost.
33
LITERATURA
Mičić, M., (2004), „ Reorganizacija ili redresman stečajnog dužnika“, Pravo i privreda,
Beograd.
Milosavljević, M., (2011), „ Pravo privrednih društava“, Novi Sad.
Mitrović, V. (1926), „ Stečajno pravo s naročitim osvrtom na srpsko zakonodavstvo“,
Beograd.
Radojčić, R., (1929) „ Prinudno poravnanje u stečaju“, Beograd.
Stanković, G., Petrušić, N., (2004) „ Stečajni upravnik kao subjekt stečajnog postupka“,
Pravo i privreda, Beograd.
Stanković, G., (2008), Arbitražno pravo, Niš: SVEN, Niš.
Samardžić, M., (2011) „ Stečajni postupak- bankrotstvo i reorganizacija, master rad“,
Univerzitet Singidunum u Beogradu, Beograd.
Vasiljević, M., (2005), „ Kompanijsko pravo“, Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu,
Beograd.
Vasiljević, M., (2004), „ Poslovno pravo“, Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu,
Beograd.
Čolović, V., (2010), „ Stečajno pravo“, Panevropski univerzitet Apeiron u Banja Luci,
Banja Luka.
Čolović, V., Milijević, N., (2010), „ Stečajni postupak“, Panevropski univerzitet Apeiron u
Banja Luci, Banja Luka.
Pravni propisi
Zakon o stečajnom postupku ( „ Sl. Glasnik Republike Srpske“, br. 01-334/03 )
34

Download Report