Transplantacija solidnih organa- Obavijest za primatelje

K.B."Merkur"
Zagreb, Zajčeva 19.
Centar za transplantaciju solidnih organa
Transplantacija
solidnih organa
Obavijest za primatelje organa
Pripremila:
Denis Guštin, dr.med. spec.anesteziolog
Rujan, 2012.
Izdanje: 2
Što je transplantacija?
Transplantacija
organa je danas prihvaćena i katkad jedina terapijska opcija za liječenje
akutnog ili kroničnog zatajenja organa. Uspješna transplantacija omogućava novi život ali i
bolju kvalitetu života te se mnoge osobe vrate normalnim životnim i radnim aktivnostima.
Transplantacije se mogu izvoditi sa mrtvog davatelja (moždano mrtva osoba) dok u nekim
slučajevima darivatelji mogu biti i žive osobe (dio jetre, bubreg).
U KB Merkur se izvode slijedeće transplantacije:
1.
2.
3.
4.
transplantacija jetre
kombinirana transplantacija jetre i bubrega
kombinirana transplantacija gušterače i bubrega
transplantacija bubrega
Svakoj transplantaciji prethodi obrada bolesnika i stavljanje na listu čekanja. Dio obrade se
može izvršiti u matičnoj bolnici dok završnu evaluaciju vrše specijalisti Transplantacijskog
tima KB Merkura.
Od 2007.godine, Hrvatska je dio Eurotransplanta ne-profitne međunarodne mreže za
razmjenu organa, što je omogućilo i veću dostupnost transplantacija. Ta činjenica je od
osobite važnosti u slučajevima akutnog zatajenja jetre gdje postoji potreba za urgentnom
transplantacijom te kod visoko senzibiliziranih primatelja bubrežnog presadka.
Imunološko testiranje
Prije svake transplantacije vrše se još i
posebna imunološka testiranja koja se
nazivaju
tipizacija
i
određivanje
senzibiliziranosti. Ovim testovima se
dobiva općenita informacija o mogućoj
tkivnoj podobnosti između bolesnika i
nekog potencijalnog davatelja organa kao
i o riziku nastanka epizode akutnog
odbacivanja
nakon
transplantacije.
Neposredno prije same transplantacije još
se vrši križna proba između davatelja i
primatelja kojom se otkrivaju antitijela u
serumu bolesnika na tkivne antigene
davatelja organa. Ukoliko antitijela postoje
kažemo daje križna proba pozitivna.
Općenito se može reći da se
transplantacije rade sa podobnom krvnom
grupom i negativnom križnom probom
između davatelja i primatelja. No
suvremeni imunosupresivni lijekovi i ostale
procedure u današnje doba dozvoljavaju
izvjesnu
širinu
izbora
te
različiti
transplantacijski centri primjenjuju u
posebnim okolnostima i drukčije metode
rada o čemu se može dobiti informacija u
pojedinom transplantacijskom centru.
Osnovne kontraindikacije za transplantaciju su:
► sepsa
tj. generalizirana infekcija koja nije pod nadzorom
oštećenja srca i pluća
► ovisnost o alkoholu i drogama (potrebna je apstinencija od najmanje 6 mjeseci)
► teške psihijatrijske bolesti koje onemogućuju normalno shvaćanje operacije i nužnost za
trajnim uzimanjem imunosupresivne terapije
► nepopravljiva
U nekim slučajevima Transplantacijski tim će
tražiti mišljenje socijalnog radnika s obzirom
da nepridržavanje određenih uvjeta života i
neprihvaćanje
imunosupresivnih
lijekova
može kompromitirati uspjeh transplantacije.
VAŽNO:
Osobe sa presađenim organom
moraju, dokle god imaju
presađeni organ, redovito uzimati
lijekove protiv odbacivanja.
Obavijest za primatelje organa
2
Izuzetno je važna uloga obitelji koja će pomoći bolesniku po otpustu iz bolnice te osigurati
potrebnu logistiku vezanu uz opće mjere pri njezi, hranjenju i vježbanju do pomoći pri
dolasku na kontrole u Transplantacijsku ambulantu K.B."Merkur" koje su dosta česte
neposredno po učinjenoj transplantaciji.
Nakon dojave o donoru, Transplantacijski
tim odabire bolesnika sa liste čekanja na
osnovi težine stanja, dužine čekanja i
krvne grupe. Potencijalni kandidati za
transplantaciju se tada pozivaju u
K.B."Merkur". Poziv može uslijediti u bilo
koje doba dana ili noći i izuzetno je važno
da
Transplantacijski
tim
ima
na
raspolaganju sve brojeve telefon (fiksni i
mobilni) na koje se može pozvati bolesnika. Po pozivu, bolesnik mora u što
kraćem vremenu doći u K.B." Merkur" i ne
više uzeti ništa na usta od hrane ili
tekućine.
Tijekom tog intervjua, od izuzetne je
važnosti da nas bolesnik obavijesti o
postojanju
temperature,
infekcije
i
uzimanju antibiotika ili ako je od zadnje
kontrole
bio
podvrgnut
nekom
operacijskom ili drugom invazivnom
zahvatu odnosno ako su uvedeni neki novi
lijekovi (vrlo je važno navesti uzimanje
lijekova protiv zgrušavanja krvi npr.
Marivarin, Pigrel, Zyllt, Plavix, Aspirin…)
Što su imunosupresivni lijekovi?
Imunosupresivi su lijekovi koji smanjuju reakciju organizma na presađeni organ i time
sprečavaju njegovo odbacivanje. Imaju različite mehanizme djelovanja i obično se kombiniraju
da bi bili uspješniji ali i da bi se smanjile njihove neželjene posljedice.
Načine davanja imunosupresiva nazivamo
transplantacijski protokol.
Ne postoji univerzalni „najbolji" protokol već izbor
protokola ovisi o karakteristikama primatelja
(vrsta bolesti, težina stanja), podudarnosti
primatelja i davatelja te vrsti organa koji se
transplantira. Najčešće se kombiniraju 3 a
katkada i 4 imunosupresiva u početku dok kasnije
mnogi bolesnici ostanu na samo dva
imunosupresivna lijeka. Imunosupresivni protokoli
se neprekidno evaluiraju i podložni su
promjenama u skladu sa novim medicinskim
spoznajama.
Najčešći protokol
pogodan
za većinu primatelja je:
ciklosporin (Neoral) ili
tacrolimus (Prograf)
+ mikofenolna kiselina (Cell Cept,
Myfortic)
+ kortikosteroid (Decoritn)
Osnovni cilj imunosupresije je dobra funkcija transplantiranog organa bez odbacivanja, a sa
minimalnim štetnim utjecajima imunosupresivnih lijekova.
Kod mnogih bolesnika, ali ne i kod svih, s vremenom se ukida Decortin. Radi učinkovitije
imunosupresije kontrolira se nivo ciklosporina i tacrolimusa u krvi, obično 12 sati od uzimanja
zadnje doze lijeka te bolesnik na kontrolu u 8 ujutro mora doći natašte.
Transplantirane osobe koje uzimaju ciklosporin ili tacrolimus ne smiju jesti grejpfrut jer
njegov sok utječe na resorpciju lijeka.
Kod bolesnika kod kojih se planira nekompatibilna transplantacija (nepodudarne krvne grupe) ili se radi o senzibiliziranom bolesniku u obzir dolaze posebni protokoli koji uključuju postupke prije same transplantacije kao što su plazmafereza te davanje protutijela kojima se
blokira funkcija imunih stanica (B i T limfociti).
Obavijest za primatelje organa
3
Glavne komplikacije transplantacije
Transplantacija
organa je kompleksna i tehnički jedna od najkompliciranijih postupaka
liječenja te može biti praćena sa brojnim komplikacijama iako mnogi bolesnici imaju uredan
poslijeoperacijski tijek. Neke komplikacije zahtijevaju dodatne dijagnostičke pretrage koje
mogu biti neinvazivne (ultrazvuk, rendgensko snimanje), ali i invazivne (biopsija,
angiografija, ERCP). Komplikacije se mogu rješavati operativnim načinom ili lijekovima.
Vrste komplikacija:
1. Kirurške komplikacije
►
►
Krvarenje
tromboza krvnih žila
► „puštanje" žuči na anastomozi glavnog žučnog voda kod transplantacije jetre
► „puštanje" urina na anastomozi mokraćovoda kod transplantacije bubrega
► „puštanje" soka gušterače kod transplantacije gušterače i bubrega
Većina kirurških komplikacija zahtijeva ponovnu operaciju.
2. Odbacivanje
Odbacivanje predstavlja odgovor imunološkog sistema primatelja na transplantirani organ.
Odbacivanje ne mora dovesti do oštećenja i/ili gubitka organa već može predstavljati vid
adaptacije organizma primatelja na „strani" organ. Po vremenu nastanka može biti akutno ili
kronično te posredovano stanicama (celularno odbacivanje) ili antitijelima u krvi (humoralno
odbacivanje). Epizoda akutnog odbacivanja se najčešće manifestira porastom određenih
nalaza (transaminaze kod jetre, kreatinin kod bubrega, amilaze i glukoza kod gušterače) ili
potpunim prestankom funkcije (potreba za dijalizom kod transplantiranog bubrega).
Osim promjena laboratorijskih nalaza, za postavljanje točne dijagnoze odbacivanja mora se
učiniti biopsija presadka. U cilju prevencije odbacivanja vrše se i planirane tzv. protokolarne
biopsije 1 mj., 6mj. i 12 mj. nakon transplantacije kada je i najveća mogućnost odbacivanja
organa te pri svakom neobjašnjivom porastu gore navedenih nalaza.
Komplikacije kod biopsije su rijetke, a najčešće je krvarenje iz mjesta uboda. Ono se u
većini slučajeva samo zaustavi i nije potrebna kirurška intervencija. Većina epizoda akutnog
odbacivanja se liječi lijekovima i adaptacijom doze glavnih imunosupresivnih lijekova dok se
kod humoralnog odbacivanja vrši i plazmafereza kojom se odstranjuju antitijela iz krvi.
3. Usporena funkcija transplantiranog organa
Transplantirani organi su izuzetno osjetljivi na proces „čuvanja" u posebnoj tekućini i ledu
do momenta implantacije u organizam primatelja te na operativne uvjete. To može dovesti
do usporene funkcije koja se manifestira: žutilom kože kod bolesnika sa transplantiranom
jetrom, manjim mokrenjem i potrebom za dijalizom nakon transplantacije bubrega te
povišenim šećerima i potrebom za inzulinom kod transplantacije gušterače.
4. Infekcije
Zbog primanja imunosupresivnih lijekova i smanjene funkcije imunološkog sistema velika
je sklonost infekciji (bakterijske, virusne, gljivične), osobito u prvih godinu dana nakon
transplantacije. Najčešće su bakterijske infekcije u neposrednom poslijeoperacijskom
periodu koje su to češće što je bolesnik u težem stanju prije operacije ili na bolničkom
liječenju te ima razne vrste katetera. Nakon tri mjeseca veća je sklonost virusnim infekcijama
od kojih su najčešći herpes virusi i citomegalovirus.
Obavijest za primatelje organa
4
U cilju sprječavanja infekcija, tijekom hospitalizacije se primjenjuju antibiotici i antiviralni
lijekovi a neke bolesnik uzima i po odlasku kući.
5. Neželjene posljedice imunosupresiva
► neurotoksičnost (ciklosporin, tacrolimus) - utjecaj na živčani sustav koji se u
najblažem obliku ispoljava kao smetnje ponašanja, nemir, dezorijentiranost te smetnje
govora, a u najtežem obliku se mogu javiti slabosti ekstremiteta pa i koma.
Neurotoksičnost se najčešće javlja kod transplantacije jetre i to kod osoba koje su prije
transplantacije imale znakove encefalopatije zbog smanjene detoksikacijske uloge
bolesne jetre.
►
nefrotoksičnost (ciklosporin, tacrolimus) - pogoršanje bubrežne funkcije. Kod
bolesnika kod kojih nakon transplantacije dođe do porasta kreatinina, modificira se
transplantacijski protokol i smanji doza ciklosporina ili tacrolimusa.
►
povišeni arterijski tlak - mnogi bolesnici nakon transplantacije moraju uzimati 1 ili više
lijekova za regulaciju tlaka.
►
šećerna bolest - neposredno nakon transplantacije mnoge osobe imaju povišene
vrijednosti šećera u krvi pod utjecajem imunosupresiva (osobito kortikosteroida) koje se
najbolje reguliraju inzulinom. Neke osobe još neko vrijeme nakon dolaska kući moraju
uzimati inzulin nakon čega se sa vremenom, vrijednosti šećera stabiliziraju i uz
dijetetske mjere, osobe više ne moraju uzimati inzulin. Osobe koje u terapiji uzimaju
tacrolimus (Prograf) imaju veću učestalost pojave šećerne bolesti.
►
osteoporoza - mnogim bolesnicima se prepisuju kapi vitamina A i D.
►
povišenje masnoća u krvi - mnogim bolesnicima se prepisuju lijekovi za sniženje
masnoća.
Kontrole
Zbog praćenja funkcije transplantiranog organa ali i brzog otkrivanja mogućih
komplikacija (osobito odbacivanja) česte su kontrole. Ukoliko se drukčije ne dogovori, na
kontrolu se dolazi ujutro natašte. Na kontroli se razgovorom otkrivaju eventualni problemi
nastali od zadnjeg viđenja, uzima se krv za laboratorijske kontrole te se povremeno funkcija
presađenog organa kontrolira ultrazvukom. Po potrebi se dogovaraju druge pretrage.
Kod bolesnika kod kojih je prošlo više godina od transplantacije rade se i prošireni
sistematski pregledi.
Da li se transplantirana osoba može
vratiti dnevnim aktivnostima?
Da.
Nakon uspješne transplantacije većina ljudi se vrati uobičajenim dnevnim
aktivnostima. Povratak tjelesne snage može potrajati izvjesno vrijeme što ovisi i o tome
koliko je tko bio bolestan prije transplantacije.
Obavijest za primatelje organa
5
Posao - nakon oporavka, većina ljudi je sposobna za obavljanje
svoga posla no to naravno ovisi i o vrsti posla.
Prehrana - nakon određenog vremena, transplantirana osoba se
vraća svojim prehrambenim navikama. Neki lijekovi mogu dovesti do
povećanja tjelesne težine, povišenja šećera u krvi i masnoća pa je
poželjna uravnotežena prehrana sa povrćem, voćem i posnim
mesom.
Vježbanje - većina ljudi se nakon oporavka može baviti tjelesnim
aktivnostima. U Hrvatskoj, kao i u svijetu, postoje sportske igre
transplantiranih osoba.
Spolni život - većina transplantiranih osoba može provoditi normalni
spolni život. Važno je da žene ne ostanu gravidne u prvoj godini
nakon transplantacije. O planiranju trudnoće treba se posavjetovati sa
liječnikom transplantacijskog centra.
Pitanja i obavijesti
Transplantacijska nefrološka ambulanta:
Ivana Mrnjec, dipl.ms - mob. 099/ 4888 750
Transplantacijska hepatološka ambulanta:
Sanja Stublić, bacc.ms.- mob. 099/ 4888 804
Centar za transplantaciju solidnih organa Klinike za kirurgiju – 01/ 2253 522
Jedinica za intenzivno liječenje Službe za anesteziju i intenzivno liječenje:
– 01/ 2253 311
www.kb-merkur.hr
Centrala K.B."Merkur" – 01/ 24 31 390
Obavijest za primatelje organa
6