Porezna terminologija Doc.dr. Dinko Ćorluka Osobni elementi oporezivanja Porezni subjekt; • Porezni obveznik; • Porezni destinatar; • Konačni platac; • Porezni platac; • Porezni jamac. • Osoba koja sudjeluje u oporezivanju može biti: • aktivna, i • pasivna • Aktivni porezni subjekt – javnopravno tijelo (šira ili uža teritorijalna jedinica) koja je ovlaštena uvoditi poreze i propisivati obvezu plaćanja poreza ako porez uvodi i ubire centralna razina vlasti, tada će aktivni porezni subjekt biti država. Ako je pravo na uvođenje nekih poreza delegirano nižim razinama vlasti, aktivni će porezni subjekt biti npr. županija ili općina. Porezni obveznik Pasivni porezni subjekt - fizička ili pravna osoba koja iz svoje ekonomske snage izdvaja iznos dužnog poreza; Pasivni porezni subjekt naziva se i poreznim dužnikom; Pasivni porezni subjekt u užem smislu – treba promatrati poreznog obveznika; Pasivni porezni subjekt u širem smislu – osobe koje na neki način, odnosno nekim povodom plaćaju porez i to tako da im se ekonomska snaga, odnosno kupovna moć smanjuje za iznos plaćenog poreza, a nisu porezni obveznici (to su porezni destinatar, konačni platac i porezni jamac). Porezni obveznik Osoba uz koju zakon veže obvezu plaćanja poreza–nosilac porezne obveze prema zakonu; Budući da obveza plaćanja poreza za poreznog obveznika predstavlja dug prema aktivnom poreznom subjektu porezni obveznik = porezni dužnik; Nužno je razlučiti sadržaj dvaju pojmova: - porezna obveza, i - porezni teret Prevaljivanje poreza Razlika formalnog i materijalnog smanjenja temelji se na ostvarenju procesa prevaljivanja poreza (prevaliti porez znači namjerno ili nenamjerno prevaliti porezni teret s jednog na drugi porezni subjekt). Formalno (prividno) smanjenje ekonomske snage postoji u slučaju kad je porezni obveznik nakon zadovoljenja svoje porezne obveze iskoristio mogućnost prevaljivanja, te je prevalivši plaćeni (odnosno predujmljeni) porez, uspostavio ekonomsku snagu kakvu je imao prije ispunjenja svoje porezne obveze. Materijalno (stvarno) smanjenje ekonomske snage postoji u slučaju kad je zbog oporezivanja, u sklopu kojega je ekonomska snaga poreznog obveznika trajno smanjena za novčani iznos na koji je glasila njegova porezna obveza. Porezna obveza Pravnim aktom propisana je obveza plaćanja poreza; Obveza se smatra izvršenom kad porezni obveznik, odnosno osoba na koju glasi porezna obveza podmiri (plati) dužni porez; Tvrdnju da plaćanje poreza znači smanjenje ekonomske snage poreznog subjekta treba promatrati s dvije strane: - formalno smanjenje ekonomske snage, i - materijalno smanjenje ekonomske snage. Porezni teret (presija) Predstavlja stvarno i trajno smanjenje ekonomske snage do kojeg je došlo zbog podmirenja porezne obveze (tuđe, ako je na osobu koja nosi porezni teret porez prevaljen, ili svoje, ako je mogućnost prevaljivanja izostala, a upravo je subjekt koji je ponio porezni teret utvrđen kao porezni obveznik). Porezni teret ne mora uvijek snositi osoba koja je utvrđena kao porezni obveznik (razlog tomu je proces prevaljivanja poreza) Porezni destinatar Osoba koja je po intenciji zakonodavca (pravnim propisom) unaprijed svjesno i namjerno utvrđena da snosi porezni teret; U pravilu - upravo osoba koja ne samo de iure nego i de facto snosi porezni teret; Razlučivanje osobe poreznog obveznika na kojega glasi porezna obveza, od osobe poreznog destinatara koji je predodređen nositi porezni teret, najčešće se primjenjuje kod ubiranja tzv. neizravnih poreza razlog je porezno-tehničke prirode (lakše, brže i jeftinije je prikupiti porez od manjeg nego od većeg broja osoba). Porezni destinatar Ne mora biti i krajnji nosilac poreznog tereta – ukoliko uspije prevaliti porez dalje, mimo intencije zakona. Konačni platac Osoba koja doista u konačnici snosi porezni teret – čija je ekonomska snaga stvarno i trajno smanjena za iznos plaćenog poreza, neovisno o tome je li za prevaljivanje postojala intencija zakonodavca; Širi pojam od pojma poreznog obveznika i pojma poreznog destinatara, jer uključuje i druge osobe; Konačni platac može biti i druga osoba, a ne samo zakonom određeni nositelj poreznog tereta; Ne prevali li porezni obveznik porezni teret na neku drugu osobu, on je istodobno i konačni platac; Uspije li porezni obveznik prevaliti porez, on ostaje samo nominalni nositelj porezne obveze, dok je faktični nositelj poreznog tereta druga osoba. Porezni destinatar - konačni platac Dođe li do namjeravanog prevaljivanja – prema intenciji zakona – osoba na koju je porezni teret prevaljen je porezni destinatar, a ukoliko on i zadrži porezni teret, tada je ujedno i konačni platac; Ako porezni destinatar uspije prevaliti porez dalje uslijed nenamjeravanog prevaljivanja – tada su osobe poreznog destinatara i konačnog platca različite. Prevaljivanje poreza Kupac snosi teret poreza Prevaljivanje unaprijed - s prodavatelja na kupca PDV stopa = 17% 100*1,17 = 117 Poduzetnik Vrijednost isporuke 117 KM J.R. UNO 100 Kupac 117 Prevaljivanje unatrag - s kupca na prodavatelja. Prodavatelj dobiva 145,299 manje - snosi teret poreza PDV stopa 17% 1.000,00 Ukupan trošak za kupca 145,299 Prodavatelj dobiva manje - snosi teret poreza 854,701 Cijena bez poreza Izračun: Porezni platac Pojam poreznog platca obično podrazumijeva osobu koja na ime i za račun poreznog obveznika plaća porez – čin plaćanja; Ako porez plaća sam porezni obveznik nalazi se u ulozi poreznog platca; Međutim, porezni je platac i svaka druga osoba ako porezni obveznik preko nje iz svog dohotka, prihoda ili iz svoje imovine plaća porez za koji porezna obveza glasi na njegovo ime (npr. poduzeće ili banka koja vodi nečije poslove). Porezni jamac Osoba koja jamči (garantira) da će porezni obveznik podmiriti svoju poreznu obvezu. Ako porezni obveznik propusti izvršiti svoju obvezu plaćanjem dužnog poreza, tu će obvezu umjesto njega izvršiti porezni jamac. Porezni jamac može biti dobrovoljni i zakonski. Dobrovoljni – jamci za ispunjenje porezne obveze poreznog obveznika bez prisile propisa (npr. roditelji za djecu ili supružnici međusobno) Zakonski – osoba koja je zakonom određena kao porezni jamac. Materijalni elementi oporezivanja • • • • • Porezni izvor; Porezni objekt; Porezna osnovica; Porezna stopa; Porezna sposobnost (porezni kapacitet). Porezni izvor Sva dobra, sva materijalna sredstva iz kojih se plaća porez, odnosno koja porezna vlast zahvaća prilikom oporezivanja – dohodak, prihod i imovina, U financijskoj teoriji prihod jest svaki pojedinačni u novcu izražen iznos koji porezni obveznik ostvaruje bilo iz neke djelatnosti, bilo iz imovine; Prihod od obavljanja obrta, od autorskih prava ili obavljanja intelektualnih usluga pripadaju u skupinu prihoda od rada, dok npr. prihod od zgrada pripada u skupinu prihoda ostvarenog od imovine. Dohodak Dohodak jest ukupni u novcu izražen iznos prihoda koji je tijekom određenog vremena (obično jedne godine) porezni obveznik stekao iz svih izvora utvrđenih zakonom. Prema već uvriježenom načelu porezni sustav treba graditi na pretežnom oporezivanju dohotka, odnosno prihoda, a imovinu poreznog obveznika treba tretirati kao dopunski izvor oporezivanja. Pitanje - Iz čega se plaća porez? – iz prihoda, dohotka, imovine. Porezni objekt Porezni objekt ili predmet oporezivanja je pobliže obilježen fragment jednog od poreznih izvora za koji se vezuje porezna obveza; Kod utvrđivanja poreznog izvora - pitanje iz čega (odakle) se ubire porez, kod utvrđivanja poreznog objekta pitanje na što se porez plaća; Kao npr. porezni izvor za plaćanje poreza na promet je prihod/dohodak, a objekt oporezivanja su proizvodi, usluge, prava i nekretnine u prometu; porezni izvor za plaćanje poreza na zgrade je imovina, a objekt oporezivanja je zgrada, stan itd. Porezna osnovica Kvantitativno i kvalitativno definiran i konkretiziran porezni objekt predstavlja vrijednost ili veličinu na temelju koje je moguće izračunati iznos koji porezni obveznik mora platiti na ime podmirenja porezne obveze (npr. porezna osnovica kod plaćanja poreza na zgrade bit će vrijednost zgrade). Uz poreznu stopu predstavlja jedan od najznačajnijih materijalnih elemenata oporezivanja u provođenju porezne politike. U pravilu se utvrđuje u novcu, ali u rijetkim slučajevima može se tvrditi i u mjernim jedinicama (npr. stupnjevi jačine alkohola, dužina plovila, nosivost kamiona i dr.) Vrste poreznih osnovica Porezna osnovica po količini; Porezna osnovica po vrijednosti; Paušalna porezna osnovica; Stvarna porezna osnovica. Porezna osnovica po količini (specifična porezna osnovica) Određena količinom koja se izražava mjernim jedinicama (broj komada, dužinske jedinice težinske jedinice itd.); Kao npr. utvrđivanje porezne osnovice kod automobila kad osnovicu čini zapremnina motora izražena u kW; Porezna osnovica po vrijednosti (ad valorem) izražava se u novcu, a utvrđuje po vrijednosti predmeta oporezivanja (poreznog objekta); U suvremenim poreznim sustavima većine zemalja porezno se opterećenje izračunava na temelju porezne osnovice po vrijednosti. Paušalna porezna osnovica Utvrđuje se vodeći računa samo o nekim (za porezni objekt najznačajnijim) elementima – utvrđuje se propisom (npr. paušalno oporezivanje samostalnih djelatnosti – u pravilu nisu u sustavu PDV-a,… ) Stvarna porezna osnovica - Porezna osnovica kod čijeg se utvrđivanja izravno istražuje, provjerava i ocjenjuje čitav niz elemenata relevantnih za njezino utvrđivanje (npr. ako se porezni obveznik oporezuje na temelju podataka iz poslovnih knjiga). Primjena stvarne porezne osnovice postavlja i pred poreznog obveznika i pred administrativno tijelo niz zadataka -> Utvrđivanje porezne osnovice Porezni obveznik mora voditi poslovne knjige, temeljem zakonskih propisa, a podaci koje unosi u poslovne knjige moraju biti ažurni i točni; Financijsko tijelo mjerodavno za utvrđivanje porezne osnovice dužno je utvrditi niz kvalitativnih i kvantitativnih provjeravanja podataka unesenih u poslovne knjige (provjera računske ispravnosti podataka, ispitivanje izvora iz kojih su podaci uneseni u poslovne knjige,…) Metode utvrđivanja porezne osnovice Automatska (indicijarna) metoda; Administrativna (službena) metoda; Direktna (izravna metoda, metoda vlastite prijave); Indirektna (neizravna metoda, metoda prijave drugih osoba); i Metoda komparacije (metoda uspoređivanja ili parifikacije). Utvrđivanje osnovice Automatska ili indicijarna metoda - osnovica se utvrđuje temeljem lako uočljivih, vidljivih vanjskih znakova i činjenica. Nekad se koristila na način da se porezna obveza utvrđivala prema broju vrata, prozora, dimnjaka na kući i sl.; Administrativna ili službena metoda - poreznu osnovicu utvrđuje porezna uprava. Primjenjuje se kad porezni obveznik nije sam prikupio i podnio podatke koji su važni za utvrđivanje porezne osnovice (npr. kad porezni obveznik nije vodio knjige jer na to nije bio obvezan ili podaci iz knjiga koje je bio dužan voditi nisu prihvaćeni kao ispravni i vjerodostojni, ili u slučaju oporezivanja na temelju katastarskih knjiga). Izravna metoda ili metoda vlastite prijave Metoda kojom se porezna osnovica utvrđuje temeljem podataka relevantnih za oporezivanje, koje nadležnom tijelu državne uprave podnosi sam porezni obveznik. To je slučaj kod poreza koji se razrezuju i ubiru temeljem podataka unesenih u knjige koje je porezni obveznik na određeni način, ažurno i točno dužan voditi na temelju zakonskih propisa. Neizravna ili metoda prijave drugih osoba Metoda kod koje nadležno tijelo državne uprave razrezuje porez za poreznog obveznika temeljem podataka koje dobiva od druge osobe; Na primjer, kad poslodavac dostavlja podatke o visini plaće koju su posloprimci tijekom poreznog razdoblja ostvarili kod njega, ili kad banka preko koje posluju porezni obveznici obavještava poreznu upravu o podacima relevantnim za oporezivanje. Isti je slučaj kad npr. inspekcijske službe utvrđuju postojanje podataka važnih za razrez poreza nekih poreznih obveznika. Metoda komparacije, uspoređivanja ili parifikacije Do porezne osnovice dolazi se temeljem uspoređivanja određenih, za oporezivanje relevantnih čimbenika poreznog obveznika s takvim čimbenicima već oporezovane osobe; Uspoređivanje se može obaviti na dva načina: • Uspoređivanje s poreznim obveznikom koji vodi poslovne knjige, pa mu je porezna osnovica utvrđena na temelju podataka koji proizlaze iz knjiga, ili • Uspoređivanje s poreznim obveznikom iste djelatnosti čija je porezna osnovica utvrđena temeljem podataka koje je prikupilo nadležno tijelo primjenom administrativne metode. Porezna stopa Veličina poreznoga tereta izražena u jedinicama prema poreznoj osnovici u novcu izražen dio koji se izdvaja iz porezne osnovice, a plativši ga porezni je obveznik izvršio svoju poreznu obvezu. Može se izraziti u % (vrlo rijetko u ‰) i u apsolutnom iznosu u pravilu se porezna obveza izračunava primjenom porezne stope izražene u % na poreznu osnovicu, a rjeđe u apsolutnom iznosu. Vrste poreznih stopa Proporcionalna – ostaje nepromijenjena s porastom porezne osnovice; Progresivna - povećava se s porastom porezne osnovice; i Regresivna - smanjuje se s porastom porezne osnovice. Proporcionalne porezne stope Stope koje se ne mijenjaju s promjenom porezne osnovice - na rastuće porezne osnovice primjenjuje se stalno ista porezna stopa, npr.: Porezna osnovica 1.000 2.000 3.000 4.000 Porezna stopa 20% 20% 20% 20% Osnovna značajka primjene proporcionalnih stopa Neutralno djeluju na odnose među ekonomskim/poreznim snagama iz kojih se oporezivanje obavlja; Ovo se obilježje manifestira tako da odnosi koji su postojali između ekonomskih snaga prije oporezivanja ostaju identični odnosima koji su među njima nastali nakon oporezivanja; Proporcionalnost je prisutna tijekom čitavog procesa oporezivanja. Primjer: Oporezivanju primjenom porezne stope od 10% podliježu dva porezna obveznika, od kojih porezni obveznik A ima poreznu snagu od 1.000 novčanih jedinica, porezni obveznik B ima poreznu snagu od 2.000 novčanih jedinica - omjer između njihovih poreznih snaga je 1:2. Oba porezna obveznika moraju iz svoje porezne snage na ime oporezivanja izdvojiti 10% što za poreznog obveznika A iznosi 100, a za poreznog obveznika B 200 novčanih jedinica - zadržana je proporcionalnost, jer su dužni platiti poreza također u omjeru 1:2. Plativši porez, poreznim obveznicima ostaje za iznos plaćenog poreza smanjena ekonomska snaga – za poreznog obveznika A ona iznosi 900 novčanih jedinica, a za poreznog obveznika B 1.800 novčanih jedinica. Ovi iznosi također odražavaju proporciju od 1:2 Proporcionalno oporezivanje može se predočiti kao na ovom grafikonu: Pri čemu je: T= iznos plaćenog poreza X= porezna osnovica = prosječna porezna stopa T1= granična porezna stopa T T1 Proporcionalno oporezivanje X Progresivne porezne stope Rastu s porastom porezne osnovice. S obzirom na način njihova porasta, ne primjenjuju se kod svih poreznih obveznika na jednak način; Kod poreznih oblika kao što su porez na dohodak, porez na prihod i porez na imovinu kod kojih stope uvrštene u tarifu ne mogu bezgranično rasti – moraju se zaustaviti na nekoj određenoj visini; Granična visina ovisi o poreznoj politici, ali ni u kojem slučaju ne može biti 100%, jer bi to de facto značilo konfiskaciju (oduzimanje), što je mjera kaznene, a ne porezne politike. Progresivne porezne stope Stopa u poreznoj tarifi raste do određene visine, a na sve se daljnje porezne osnovice primjenjuje se stopa koja je utvrđena kao najviša, tako da oporezivanje postaje proporcionalno. Progresivno oporezivanje može se provesti primjenom dvaju tipova progresije: - izravna progresija, i - neizravna progresija. Izravna progresija Izravna progresija postoji kad se na povećanu poreznu osnovicu izravno, neposredno primjenjuje povećana porezna stopa. S obzirom da je kod izravne progresije porast osnovice i stope jasno vidljiv iz same porezne skale, ta se progresija zove i javna progresija. Primjer izravne progresije je sljedeća porezna skala u kojoj je moguće pratiti porast porezne osnovice i porezne stope: Porezna osnovica 1.000 1.500 2.300 3.300 4.000 Porezna stopa 8% 13% 16% 20% 30% Razlikuju se dvije vrste izravnog oporezivanja: puna (stalna) progresija, i klizeća (lomljena, raščlanjena ili tranširana) progresija. Puna ili stalna progresija - Postoji u slučaju kad se povećana porezna stopa primjenjuje na čitav odgovarajući iznos porezne osnovice. U poreznoj skali u kojoj su porezne osnovice i porezne stope prikazane kao u primjeru, oporezivanje primjenom pune progresije izvršit će se na sljedeći način: Za obveznika čija je porezna osnovica npr. 5.100 novčanih jedinica oporezivanje će se izvršiti primjenom porezne stope od 8%, a za obveznika čija je porezna osnovica čak npr. 10.900 novčanih jedinica oporezivanje će se izvršiti primjenom stope od 12% Porezna osnovica do 1.000 do 5.000 do 9.000 do 10.000 do 11.000 oporezuje se stopom 3% 5% 8% 10% 12% Puna ili stalna progresija Primjena pune (stalne) izravne progresije pokazuje krupan nedostatak, a taj je što i neznatno povećanje porezne osnovice dovodi do znatnog povećanja poreznog opterećenja; Razlog tome je što već prve jedinice sljedećeg stupnja na poreznoj skali za sobom povlače uporabu povećane porezne stope koja se primjenjuje na taj stupanj. Raščlanjena (lomljena, klizeća ili tranširana) izravna progresija Oblik primjene progresivnih poreznih stopa kod kojeg se porezna osnovica raščlani na dijelove, pa se samo na prethodni dio osnovice primjenjuje odgovarajuća uvećana porezna stopa: Porezna osnovica do 100 100 do 200 200 do 300 Porezna stopa 10% 20% 30% Progresija Na osnovicu veću od obračunava se i plaća na ime poreza do 3%na više preko 7000 7.001 14000 210 5% 7000 14001 21000 560 7% 14000 21001 28000 1050 10% 21000 35000 42000 50000 58000 73000 88000 104000 120000 1750 13% 28000 2660 3850 5610 7850 13250 20000 28800 39200 17% 22% 28% 36% 45% 55% 65% 70% 35000 42000 50000 58000 73000 88000 104000 120000 28001 35001 42001 50001 58001 73001 88001 104001 120001i više Porezni obveznik kojem se porez razrezuje na oporezivi dohodak (poreznu osnovicu) koja u primjeru iznosi 120.000 novčanih jedinica platit će porez u iznosu od 39.200 novčanih jedinica. Navedeni iznos ne odražava stvarno postotno porezno opterećenje tog poreznog obveznika, odnosno ne izražava apsolutni iznos poreznog opterećenja dobivenog primjenom stvarne porezne stope. Oporeziva je osnovica utvrđena primjenom 12 poreznih stopa (od 3% do 65%), a svaka od njih primijenjena je na odgovarajući dio svakog od poreznih razreda na koliko je podijeljena porezna tarifa. Stvarno postotno opterećenje utvrđuje se tako da se iznos plaćenog poreza stavi u odnos prema osnovici iz koje je plaćen, što rezultira stopom od: 32,67% (39.200/120.000x 100 =32,67% Stopa koja izražava stvarno porezno opterećenje poreznog obveznika naziva se prosječnom poreznom stopom; Oporezivi se dohodak razlikuje od dohotka poreznog obveznika kojim on stvarno raspolaže (zbog raznih oslobođenja i olakšica), te je njegovo prosječno porezno opterećenje još manje. Primjer: ako porezni obveznik na ime propisanog osobnog poreznog oslobođenja može odbiti iznos od 10.000 n.j. i po 10.000 n.j. za dva uzdržavana člana obitelji, tada njegov dohodak doista iznosi 150.000 n.j. (120.000 n.j. oporezivog dohotka + 30.000 n.j. neoporezivog dohotka), a prosječno porezno opterećenje tog dohotka je 26,13% Neizravna progresija Prema vanjskoj formi radi se o proporcionalnom oporezivanju, ali je zbog načina primjene proporcionalne porezne stope učinak oporezivanja jednak onom kao da je primijenjeno progresivno; Neizravna se progresija zove još i prikrivena progresija; U ovom slučaju primjena proporcionalne porezne stope daje učinke jednake primjeni progresivne tarife tada kad se proporcionalna porezna stopa primjenjuje na povećane porezne osnovice od kojih se oduzima stalno isti iznos. Neizravna progresija Porezni se teret za veće osnovice povećava ne samo apsolutno nego relativno (npr. 500 n. j. poreza u odnosu na osnovicu od 2.000 nije 50% već 25%; 1.000 n. j. poreza u odnosu na osnovicu od 3.000 nije 50% nego 33,3% itd.) – stvarna, konačna porezna stopa u odnosu na osnovicu se povećava. Rezultati neizravne progresije jasno pokazuju da se odnosi koji su postojali prije oporezivanja mijenjaju (smanjuju) nakon oporezivanja, što je istaknuto obilježje primjene progresivnih poreznih stopa. Regresivne porezne stope Primjenu regresivnih poreznih stopa ilustrira sljedeći primjer: plaća se porez Na osnovicu veću od 1.000 1.001 do 5.000 5.001 do 7.000 7.001 do 10.000 10.001 do 13.000 po stopi u 49% 41% 32% 17% 6% Regresivne porezne stope Oporezivanje primjenom regresivnih poreznih stopa postoji u slučaju kad se porezna stopa smanjuje povećanjem porezne osnovice, odnosno kad se porezna stopa povećava smanjenjem porezne osnovice. U praksi se slučajevi utvrđivanja regresivnih poreznih stopa gotovo uopće ne susreću, ali su česti slučajevi da su učinci primjene pojedinih poreza takvi kao da je oporezivanje izvršeno upravo primjenom regresivnih stopa. Regresivno oporezivanje U navedenim se slučajevima govori o tzv. regresivnom učinku oporezivanja koji ima socijalno nepovoljan karakter (npr. kod posrednih poreza), regresivno oporezivanje obilježava činjenica da je prosječna porezna stopa uvijek viša od granične porezne stope. Regresivno oporezivanje može (kao i progresivno) biti: • linearno (pri porastu porezne osnovice prosječna stopa pada linearno), • ubrzano (pri porastu porezne osnovice prosječna stopa pada sve brže), i • usporeno (pri porastu porezne osnovice prosječna stopa pada sve sporije). Regresivno oporezivanje Kod regresivnog se oporezivanja (kao i kod progresivnog) razlikuje izravna i neizravna progresija; Izravno regresivno oporezivanje se u praksi ne koristi, ali su zato učinci neizravne progresije pojava prisutna u svakodnevnom životu; O neizravnoj regresiji je riječ kada se prilikom oporezivanja primjenom proporcionalne tarife koristi i neki minimalni iznos poreza; Posljedica takvog oporezivanja jest da prosječna porezna stopa pada s porastom porezne osnovice, dok granična porezna stopa ostaje ista. “Nesocijalan porez" - subjekt s nižim dohotkom podnosi veću stopu poreza u odnosu na s dohodak od onoga tko ima veći dohodak pravednost u oporezivanju nalaže da svi snose jednaku žrtvu, sukladno svojoj ekonomskoj snazi (ne mjeri se jednakim iznosom poreza) REGRESIVNOST PDV-a Por.stopa Dohodak Y Iznos poreza t porezna stopa u odnosu na dohodak t(Y)=T/Y*100 17% Bogati Siromašni 10.000 1.000 17% 17% 0,17 1,70 PDV iznosi 1,7% dohotka siromašnoga, a tek 0,17% dohotka bogatijega Tradicionalna pretpostavka da bogatiji više štede od siromašnih (siromašnima veći udio u dohotku odlazi na osnovne životne potrebe): Bogati Siromašni Dohodak Y Potrošnja C 10.000 1.000 5.000 900 iznos poreza porezna stopa u ŠtednjaS (na odnosu na potrošnju) dohodak T=C*17% Y t(Y)=T/Y*100 5.000 100 850 153 Negativan regresivni učinak na raspodjelu dohotka 8,50 15,3 Porezna sposobnost Porezna sposobnost (porezni kapacitet) je termin kojim se izražava mogućnost da porezni obveznik iz ekonomske snage plati porez. Može se očitovati na više načina: u potrošnji, veličini imovine, visini dohotka i dr. Pravilno određivanje porezne sposobnosti ima značajnog utjecaja na uspješnost provođenja fiskalnih i nefiskalnih ciljeva oporezivanja. Fiskalni i nefiskalni efekti oporezivanja izravno su ovisni o poreznoj sposobnosti važno jer je jedno od osnovnih načela ugrađenih u suvremene porezne sustave načelo plaćanja poreza prema ekonomskoj snazi. Oporezivanje Oporezivanje može na subjekte dužne za snošenje poreznog tereta djelovati destimulativno i stimulativno. Destimulativno: ako je poreznoj politici stavljeno u zadatak da smanji potrošnju, proizvodnju, uvoz, izvoz ili da postigne neki drugi cilj koji se sastoji u ograničavanju aktivnosti poreznog obveznika, tada će se instrumenti koji će se u tu svrhu primijeniti djelovati tako da destimuliraju poreznog obveznika u željenim djelatnostima (kontraaktivna porezna politika). Stimulativno: žele li se potaknuti (stimulirati) aktivnosti ove ili one skupine poreznih obveznika, tada će u instrumente porezne politike biti ugrađeni elementi koji taj stimulans omogućuju (porezne olakšice, oslobođenja, smanjenje porezne stope) i slične porezne beneficije (ekspanzivna porezna politika) Ostali porezni termini Razrez poreza - utvrđivanje poreza – postupak izračunavanja iznosa koji porezni obveznik mora platiti da bi podmirio poreznu obvezu; postupak utvrđivanja poreznoga duga. Porezni katastar – skup podataka o nizu činjenica važnih za oporezivanja (npr. katastar poljoprivrednog zemljišta). Porezna lista – popis poreznih obveznika uz čija su imena ubilježeni iznosi poreznog duga. Porezna tarifa – službeno ustanovljen popis određenog broja činjenica koje se odnose na oporezivanje (npr. porezni obveznik, porezna jedinica, porezna osnovica, porezna stopa). Ostali porezni termini Dospijeće poreza – vrijeme kad porezni obveznik mora platiti porez na koji je obvezan propisom. Prisilna naplata – kaznena mjera koja se primjenjuje prema onim poreznim obveznicima koji niti nakon porezne opomene nisu izvršili svoju poreznu obvezu; od obveznika se naplaćuje dužni iznos poreza, ali i troškovi provedbe postupka prisilne naplate, kao i zatezne kamate. Poček poreza – specifična porezna olakšica kojom se poreznom obvezniku omogućava da za određeno vrijeme odgodi plaćanje dužnog poreza. Ostali porezni termini Porezni dug – iznos poreza što ga je dužan platiti porezni obveznik da bi podmirio svoju poreznu obvezu, a izračunava se primjenom porezne stope na poreznu osnovicu. Otpis poreza – odobrava financijsko tijelo onim poreznim obveznicima koji iz određenih opravdanih razloga ne mogu ispuniti svoju poreznu obvezu; Može se pojaviti u obliku porezne olakšice i u obliku poreznog oslobođenja – ako je poreznom obvezniku porezni dug samo djelomično otpisan (iznos dužnog poreza se smanjuje) radi se o poreznoj olakšici, a ako je porezni dug potpuno otpisan (uopće ne mora platiti porez) radi se o poreznom oslobođenju; o tome odlučuje financijsko tijelo (npr. u slučaju elementarne nepogode). Ostali porezni termini Porezna oaza – označava državu u kojoj se neki porezi uopće ne ubiru ili se ubiru primjenom nižih poreznih stopa u odnosu na druge države. Porezna opomena – prije izvršenja prisilne naplate poreznom obvezniku koji nije podmirio poreznu obvezu, porezna uprava dostavlja opomenu u kojoj je naveden porezni dug, pozivom da u određenom roku ispuni svoju obvezu i s upozorenjem da će se u protivnom izvršiti prisilna naplata. Porezna žalba – protiv rješenja kojim je utvrđena porezna obveza dopuštena je žalba koja se preko prvostupanjskog tijela upućuje drugostupanjskom poreznom tijelu. Ostali porezni termini Porezno razdoblje – vremensko razdoblje za koje se utvrđuje i plaća porez (najčešće kalendarska godina); Porezna amnestija – vrsta porezne pogodnosti koja se sastoji u tome da se poreznim obveznicima omogući plaćanje neplaćenog poreza tako što će im biti oproštene ili smanjene za to predviđene kazne, odnosno da će biti prekinut postupak utvrđivanja porezne utaje. Ostali porezni termini Odgoda plaćanja poreza – mjera porezne politike koja ima učinak privremenog oslobođenja od plaćanja poreza, a pretežno je motivirana ekonomskim razlozima; Sastoji se u tome da tijekom utvrđenog vremena određeni porezni obveznici (obično oni koji tek započinju s obavljanjem neke djelatnosti) nisu obvezni plaćati porez. Porezni rezident – fizička osoba koja ima svoje prebivalište ili uobičajeno boravište u državi u kojoj se obavlja oporezivanje, odnosno u kojoj je prisutna određeni broj dana (utvrđenih propisima) tijekom poreznog razdoblja, te pravna osoba koja je osnovana ili registrirana u državi u kojoj se obavlja oporezivanje, odnosno u kojoj je glavno mjesto poslovanja, u kojoj se nalazi uprava poduzeća i sl. Ostali porezni termini Povrat poreza – provodi se ako se u utvrđenim rokovima ustanovi da je porezni obveznik platio iznos poreza veći od onog što ga je trebao platiti temeljem elemenata relevantnih za utvrđivanje njegove visine, Porezni spor – o poreznom se sporu govori kada se uz dva subjekta koji se spore u vezi s oporezivanjem (porezni obveznik i porezno tijelo) postoji i treći –neovisan o prva dva, koji je mjerodavan da taj spor riješi (u BiH porezne sporove rješava sud), Porezna zastara – nakon proteka zakonom utvrđenog broja godina gasi se pravo na utvrđivanje, naplatu i povrat poreza; nastupom zastare ni porezno tijelo, a ni porezni obveznik ne mogu ostvariti navedena prava.
© Copyright 2024 Paperzz
