ISLAMSKA VJERONAUKA
ZA I RAZRED
SKRIPTA
PROFESORI ISLAMSKE VJERONAUKE
MUFTIJSTVA TUZLANSKOG
1. Potreba vjere
“Vjera igra veliku ulogu i u našem životu” – zašto se to tako kaže? Zašto nam je
vjera potrebna? Šta za vas znači vjera? Čemu ona poučava? Šta mi imamo od svoje
vjere? Zašto se kaže da će ljudi zaslužiti Džennet, a i Džehennem? Da li bi nekome ko je
je zavidan bilo lijepo u Džennetu? Dakle, Allah dž.š. je iz svoje ljubavi prema svojim
stvorenjima stvorio i Džennet i Džehennem!
Ko su licemjeri i nevjernici? Da li je isto družiti se sa ljudima koji su zavidni,
licemjerni i nevjernici kao i sa onima koji to nisu? Šta nas čini vjernicima? Da li naši
postupci, naše ophođenje prema roditeljima, rodbini, komšiji ili ono što osjećamo
“unutra”? Kakvi ste vi prema svojim roditeljima? Da li vas oni vole i da li vam žele
najbolje?
Vjera se očitava i u onome kako se odnosimo prema drugima. Kako se još
manifestira vjera? S čime su poslanici dolazili? Sa poslanicama – objavama. Koja je
svrha Knjiga koje su donosili? Uspostavljanje reda i mira. Šta su to Božije zapovijesti?
Da li je to način po kojima se ljudi trebaju ophoditi? Ko je “izmislio” instituciju braka,
zabranio ubijanje, nemoral?
Allah dž.š. u Kur’anu časnom kaže:
“Vi ste najbolji ummet – pozivate na dobro, a odvraćate od zla”
Prema tome, svrha vjere i ono što nas čini najboljim ljudima je pozivanje na
dobro i odvraćanje od zla
Kako da mi doprinesemo da islam bude i da bude što ljepši? Muhammed a.s. nam
daje odgovor, kao i na sva druga pitanja tumačeći nam Kur’an, a rekao je na Oprosnom
hadžu:
“Ostavljam vam dvije stvari, ako ih se budete pridržavali nećete zalutati, a one se
neće razdvajati do Sudnjeg dana.To su Allahova knjiga – Kur’an i moj sunnet.”
Allah dž.š. je odabrao i poslao Muhammeda a.s.:
“Mi smo te poslali kao milost svim svjetovima.”
“Mi smo te poslali svim ljudima da radosne vijesti donosiš i da
opominješ, ali većina ljudi ne zna.”
Cilj poslanstva Muhammeda a.s. je istaknut u njegovom hadisu:
”Poslan sam da usavršim plemenite osobine ljudi!”
Potvrda da je Muhammed a.s. uspio u svojoj poslaničkoj misiji došla je na
Oprosnom hadžu (februara 632.godine) u Posljednjoj Objavi koju je primio:
“Sada Sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i
zadovoljan Sam da vam islam bude vjera.” “Ostavljam vam dvije stvari, ako ih
se budete pridržavali nećete zalutati, a one se neće razdvajati do Sudnjeg dana.To
su Allahova knjiga – Kur’an i moj sunnet.” “Svi ste vi jednaki i svi imate ista
prava i iste obaveze.” “Naši životi i imovina su svete stvari i neprikosnovene.”
Poslanstvo je zaključeno sa Muhammedom a.s. jer je vjera usavršena, blagodat
upotpunjena i jer je Objava sačuvana u originalu i ostat će takva do Sudnjeg dana. Na 7
strani knjige “Uvod u islam” Muhammeda Hamidullaha sve poslanike koji su bili u svim
vremenima prisutni,a koje on naziva preporoditeljima stoji:
“Ovi preporoditelji su se opećnito pozivali na Božansku misiju, a Svete
Knjige, pravila ljudskog odgoja, koje su oni dali svojim narodima, poštivane su
kao nadahnuta djela, kao Objave poslate od Boga, našeg Gospodara.S druge
2
strane, bratoubilački ratovi, krivi za pokolje i genocide, izazvali su više ili manje
potpunu propast Božanskih poruka. Ibrahimova knjiga poznata je još samo po
imenu. A što se tiče Musaovih knjiga, one su bie više puta uništavane, a samo
djelimično obnavljane!”
Zaključujemo:
Svrha vjere je naše dobro na ovome i na budućem svijetu. Kao muslimani treba da
izvršavamo propise iz Kur’ana i sunneta, da pozivamo na dobro, odvraćamo od zla i
budemo poslušni roditeljima svojim. Treba da čuvamo tuđe živote i imovinu kao i svoje,
jer je to sveto i neprikosnoveno. Svi imamo ista prava i iste obaveze. Musliman treba da
bude: učen, iskren, pravedan, strpljiv, dobar, pošten, poslušan...:
Šta znači riječ islam……….pokornost, predanost Bogu
Šta znači riječ iman………. vjerovanje
Šta znači riječ din….………vjera
Svi poslanici su pozivali u islam!!
Prema tome svi poslanici su bili muslimani!!!
Svrha vjere i ono što nas čini najboljim ljudima je:
pozivanje na dobro i odvraćanje od zla
2. Obavljanje namaza
"Kazuj knjigu koja ti se objavljuje i obavljaj namaz. Namaz,
doista, odvraca od razvrata i od svega sto je ruzno; obavljanje
namaza je najveca poslusnost, a Allah zna sta radite!"
(El-Ankebuk - 45)
Namaz je posebna vrsta ibadeta. Kao takav, namaz je stub, temelj i osnova
islama. To je prvi farz (stroga obaveza), posle očitavanja Allahove dž.š jednoće i
priznavanje Muhammeda a.s. kao Allahovog poslanika (Kelimei-sehadet).
Namaz su klanjali svi Božiji poslanici od Adema do Muhammeda a.s.. Svrha
namaza je da nas duhovno približi Allahu i da u našoj svijesti oživljava i jača misao o
Njemu. Vjernik se pomoću namaza uzdiže svome Gospodaru, pa Ga spominje, moli i
doziva.
Muslimani su obavezni obavljati pet namaza dnevno i to u naznačeno vrijeme:
Bosanski naziv
Arapski naziv
Period kad se obavlja
Sabah namaz
fadžr ( )
Između zore i islaska Sunca
Podne namaz
dhuhr ( )
Poslije podneva i prije ikindije
Ikindija namaz
asr ( )
Ovisno o šerijatskoj pravnoj školi
Akšam namaz
maghrib ( ‫)ب‬
Poslije zalaska Sunca i prije jacije
Jacija namaz
iša ( ‫)ء‬
Između sumraka i ponoći
3
Kaže Uzvišeni Allah:
"Ja sam uistinu Allah, drugog boga, osim Mene nema; zato se
samo Meni klanjaj i namaz obavljaj - da bi ti uvjek na umu bio."
(Ta Ha - 13)
Da bi prikazao vjerniku koliko je namaz potreban i koristan covjeku, Allah dž.š.
ga je u Kur'anu spomenuo na preko stotinu mjesta.
Kaže Allah dž.š.:
"Reci (Muhammede) mojim vjernicima neka klanjaju namaz."
(Ibrahim - 31)
"Redovno namaz obavljajte, narucito onaj krajem dana, i pred Allahom
ponizno stojte." (El-Bekare - 238)
Namaz je najbolji lijek za brige, strah i nemir koji snađu čovjeka. Kaze Uzvišeni
Allah:
"Čovjek je, uistinu, stvoren malodušan; kada ga nevolje snađu - brižan je,
a kada mu je dobro - nepristupačan je, osim vjernika, koji namaz svoj
budu na vrijeme obavljali." (El-Me'aridz - 19-23)
U sunnetu Allahovog Poslanika ima mnogo hadisa u kojima Muhammed a.s. nas
upućuje na obavljanje namaza i njihovu važnost i vrijednost. Muhammed a.s. je rekao:
"Islam se gradi na pet temelja: obožavanje samo Jednog Allaha, obavljanju
namaza, davanju zekata, postu ramazana i obavljanju hadzdza." (Muslim)
"Šta mislite, kada bi pred vratima jednog od vas bila rijeka, u kojoj bi se on pet
puta dnevno kupao, da li bi imalo prljavštine ostalo na njemu? 'Ne bi,' odgovorise
prisutni, a Resulullah a.s. dodade: To je primjer pet dnevnih namaza kojima Allah
briše počinjene grijehe." (El-Buhari)
Enes r.a. kaze: 'Opšta oporuka Allahovog poslanika a.s. na samrti je bila
:"Pazite na namaz i ono sto je u vašem vlasništvu." S tim riječima su prsa
Allahovog Poslanika a.s. zahroptala na samrti, i gotovo da ih nije prestajao
izgovarati.'
(Ahmed, En-Nesai i Ibn Madze)
3. Hadždž
Obaviti hadž – za onog ko je to u mogućnosti! Jedna od Allahovih blagodati
ljudima je i ta što je odredio da u određenom vremenskom periodu postoje određene
obaveze i ibadeti! A kada je ovrijeme obavljanja hadža? Hadž se obavlja u prvih deset
dana mjeseca Zu-l-Hidže. To su dani za koje je Poslanik s.a.v.s. potvrdio da su odabrani
dani, te je podsticao ashabe na što jači ibadet, a i Allah dž.s. se zaklinje ovim danima:
"Tako mi zore"(1) "i deset noći."(2) (Suretu-l-Fedžr:1-2), što je dokaz njihove veličine.
Dani hadždža su dani u kojima se gradi i učvršćuje peti šart islama. Dani hadždža su dani
telbije:
"Lebbejkellahumme lebbejk, lebbejke la šerike leke lebbejk, inne-l-hamde venni'mete leke ve-l-mulk, la šerike lek!"
("Odazivam Ti se Stvoritelju i Uzdržavatelju moj, odazivam Ti se! Odazivam Ti
se, Ti nemaš druga, odazivam Ti se! Zaista, svaka zahvalnost i blagodat i vlast
pripadaju Tebi! Ti nemaš sudruga!")
Allah dž.s.u Suri Bekare kaze:
4
"Hadž je u određenim mjesecima; onom ko se obaveze da će u njima hadž
obavljati nema snošaja sa ženama i nema ružnih riječi, i nema svađe u danima hadža. A
za dobro koje učinite Allah zna. I onim, što vam je potrebno za put, snabdijte se. A
najbolja opskrba je bogobojaznost. I Mene se bojte, o razumom obdareni!"
(Suretu-l-Bekare: 197)
Hadž je kao što citirani ajet navodi u određeno vrijeme u kojem, dok se hadžija
nalazi u ihramu, nije dozvoljeno:
1.) da se "sastaje" sa ženom,
2.) da ružno govori
3.) i da se svađa sa drugim hadžijama.
Hadž predstavlja ibadet koji iziskuje određeni napor, pa je za taj put potrebna
opskrba, a najbolja opskrba je takvaluk (bogobojaznost). Oni koji su bili na hadžu znaju
da je ovo uistinu najznačajnija stvar koja se mora ponijeti na hadž, ko želi da mu hadž
bude primljen. Prenosi Ebu Hurejre r.a.: Čuo sam Poslanika s.a.v.s. kada je rekao: "Ko
obavi hadž radi Allaha, pa ne bude ružno govorio niti griješio, vratiće se (čist od grijeha)
kao što je bio na dan kada ga je majka rodila!"
Dolaskom na mikate (mjesta gdje se oblače ihrami - bijela, jednostavna i za sve
hadžije ista odjeća - dva čaršafa) obukavši ihrame ljudi postaju jednaki, po vanjskom
izgledu. Nestaju sva obilježja društvenog položaja i bogatstva, a ostaje samo jedan
kriterij: et-takva. Prema tome, ovo je trenutak vanjskog izjednačavanja ljudi, kao što je
to slučaj kada se umre, jer ihram najvise sliči na ćefin (smrtničko odijelo).
Tavaf simbolizira islamsko osmišljavanje života, dok hadžije kruže oko Ka'be
spominjući Allaha i gledajući u Ka'bu. To znači da je misao o Allahu osa našeg života i
da su svi naši ciljevi vezani za Njega. To je neprestano kruženje, od postanka preko
dunjaluka i Ahireta, a Allah je izvor i utočiste svemu!
Sa'j (trčanje između dva brežuljka Safe i Merve), je vadžib hadždža, što nas
podsjeća na Hadžeru i njenu žrtvu i plodove te žrtve. U ovome se krije islamski odnos
prema životu, jer islam nije vjera letargije, čuda, beznađa i sl., već je on vjera koja
čovjeku daje nadu i podstiče ga na trud. Uostalom, životno je pravilo da nema plodova
bez žrtvovanja, jer samo iz zrna koje istruhne ponikne klas koji označava vrijednost.
Tako je i Hadžera sedam puta trčala od Safe do Merve, moleći Allaha da njoj i njenom
tek rođenom sinu podari vodu, pa je Allah dž.s. nagradio njen trud vrelom Zemzem.
Stajanje na Arefatu podsjeća na Dan proživljenja, a Poslanik s.a.v.s. kaže:
"Ni u jednom danu Allah dž.s., ne udalji više robova od vatre kao u Jevm-i-Arefi
(Danu Arefata)" (Muslim i Nesai).
Dan Arefata je dan uoči Bajrama, a bez stajanja na Arefatu, nema hadža. Bacanje
kamenčića na džemretima na Mini simbolizira kamenovanje prokletog šejtana. Za
Kurban-Bajram je vezano i klanje kurbana, što je vadžib za imućne muslimane:
"Da bi koristi imali i da bi u određene dane, prilikom klanja kurbana, kojim ih je
Allah opskrbio, Njegovo ime spominjali. Jedite meso njihovo, a nahranite i siromaha
ubogog!" (Suretu-l-Hadž:28)
Rekao je Allahov Poslanik s.a.v.s.: "Za bez gijeha obavljen hadž, nema druge
nagrade osim Dženneta!". Prenosi Ebu Hurejre r.a.: Upitan je Allahov Poslanik s.a.v.s.:
"Koje djelo je najbolje?" Rekao je: "Vjerovanje u Allaha i Njegova Poslanika!" Rekoše:
"Šta onda?" Reče: "Borba na Allahovu putu!" Rekoše: "Zatim šta?" Reče: "Bez gijeha
učinjen hadž!" (Muttefek alejhi)
5
4. Arabija prije islama
Arapsko društvo je prije islama bilo idolopokloničko. Premda su vjerovali u
postojanje jednog Boga, oni su pored Njega vjerovali i u svoje idole. Ono što je posebno
interesantno je to da nisu vjerovali ni u proživljenje ni u Sudnji dan ni u život na onom
svijetu! Ni da postoje Džennet ni Džehennem! Ipak, sačuvali su hodočašće Kjabi, hramu
jedinog Boga, instituciju poznatu još od njihovog pretka Ibrahima a.s..ali dvije hiljade
godina koje ih dijeljaše od njega učiniše da se to hodočašće izopači u trgovački vašar!
Važno je napomenuti da su rijetki bili oni koji su prihvatili religije kao što su
mazdeizam i dr., a da je religija arapskog naroda bila idolopoklonička.
Na Arapskom poluotoku bila su tri velika i značajna grada: Mekka, Taif i Medina.
Za razliku od Taifa i Medine, premda nije imala prirodnih bogatstava Mekka je bila
najrazvijeniji grad. Uzvišeni Bog je blagoslovio ovo područje i ljudi su dolazili na
hodočašće. Inače ona je bila:
• Hodočasnički centar – gdje su ljudi svake godine dolazili na hodočašće. Tu su bila
smještena njihova “božanstva”, a neki su svoje kipove donosili
• Trgovački centar – zbog dolaska ljudi sa svih strana ovo se hodočašće pretvorilo u
trgovački vašar
• Kulturni centar – svake godine je održavano tamičenje na ‘Ukazu, takmečenje u
pjesništvu. Najbolja pjesma koja bi pobijedila bila bi izvezena zlatnim koncem na
platno a potom okačena na časni hram i to bi stajala godinu dana, do pobijde neke
druge pjesme.
Sama Mekka je bila organizovana kao grad država kojom su vladali ministri- veziri
koji su imali različita zaduženja (ministar za inostrane poslove, ministar za zaštitu hrama,
ministar za brigu o prinošenju žrtava hramu, ministar proročišta itd.)
Bili su dobri konjanici i u dobrim odnosima kako sa susjednim državama (Iran,
Bizantija, Abesinija) tako i sa arapskim plemenima, te su mogli prelaziti preko mnogih
teritorija i trgovati, a često su i obezbjeđivali pratnju strancima kji su željeli preći preko
teritorija koje su bile pod vlašću onih s kojima su imali sklopljene ugovore.
Mnogo su se interesovali za umjetnost, govorništvo, narodne priče i posebno poeziju
iako svojim tvorevinama nisu davali pismeni oblik.
5. Rođenje Muhammeda a.s., objava i misija
U takvom idolopokloničkom i nepravednom društvu rađa se Muhammed a.s..571
g. Mati mu se zvala Amina, a otac ‘Abdullah koji nije doživio da vidi svog sina, da se sa
njim igra. Muhammed a.s. je bio siroče - kad je imao šest godina ostao je sam, bez
roditelja.Toliko je bio poznat po svojoj plemenitosti da je dobio nadimak Plemeniti – ElEmin! Svi znamo kako se u našem društvu lahko može dobiti nadimak koji može biti i
smiješan ili negativan, ali koliko ste puta čuli da su nekoga prozvali “Plemeniti!”? Eto,
takav je bio naš Poslanik a.s.!
Kod predislamskih arapa je postojao običaj da se djeca dadnu seoskim dojiljama
na čuvanje dok ne odrastu. Prvi razlog je da bi djeca ojačala, jer je smatrano da djeca
živjeći u prirodi postaju jača, a prije svega bivaju sklonjena iz grada u kojem imaju
mnoga zla i boleštine. Drugi razlog je taj što je smatrano da je izvorni arapski jezik
6
očuvan na selima, a pominjali smo ranije da se arapi izuzetno cijenili dobre poznavaoce
čistog arapskog jezika i samo pjesništvo.
Dojilja Muhammeda a.s. se zvala Halima iz pemena Benu-S’ad. Ona je bila
siromašna i dojahala sa mužem je na jednoj slabašnoj devi sa ostalim ženama-dojiljama u
Mekku. Kažu da je njena deva bila toliko slabašna da je karavana nju često morala
sačekivati. Sve dojilje su uzele djecu bogatih ljudi samo je Halima ostala bez djeteta.
Desilo se to da niko nije htio malog Muhammeda .s. koji je bio siroče, jer su svi očekivali
neke poklone i korist od roditelja djece koju bi uzimali na dojenje. Halima nije htjela da
se vraća bez djeteta pa je ipak uz dopuštenje svog supruga uzela malog Muhammeda a.s..
Odmah su primjetili da je on posebno djetete kojem je Bog dao berićet jer je ona slabašna
Halimina deva bila najbrža, a davala je i mlijeko. Od tog dana je Halimu i njenu porodicu
pratio berićet (bereket-blagoslov)– njihove su se ovce vraćale site sa ispaše, a onda se
jednog dana desilo to da su se djeca igrala sa malim Muhammedom a.s., kad je došao
neki čovjek u bijelom, i otvorio mu grudi. Djeca su se vratila kući uznemirena govreći da
je Muhammed a.s. mrtav. On je tada imao 4 ili 5 godina. Svi su bili začuđeni tim
događajem jer malom Muhammedu nije bilo ništa. Bio je to melek Džibril koji mu je
očistio srce. Drugi put mu je očistio srce prije odlaska na ‘Isra’u i Mi’radž, ali o tome
ćemo drugi put. Halima to nije mogla kriti, pa majka Muhammeda a.s. Amina se
uznemiri, i kao da predosjeti uze Muhammeda sa sobom i povede ga na put da obiđu
mezar njegovog oca ‘Abdullaha. Na povratku ona preminu, preseli na drugi svijet.
Tako je Muhammed a.s. sa šest godina ostao sam. Prvo je bio kod djeda ‘AbdulMutaliba do osme godine kada mu i djed preseli na drugi svijet, a potom pređe kod svog
osjećajnog amidže Ebu Taliba koji ga je pazio i bio mu zaštita i u najtežim danima, sve
do svog preseljenja na drugi svijet u godini tuge. Muhammed a.s. je radio kao pastir da bi
se prehranio. On nikada nije znao pisati i to je bilo još veće čudo s obzirom na objavu
koja mu je dolazila.
Prva supruga Poslanika a.s. se zvala Hatidža. Ona je bila imućna trgovkinja i
ponudila je i Muhammeda a.s. da radi za nju, da ide u Siriju – Šam. Poslije su se vjenčali
i imali djecu (sinove: Kasima, Abdullaha; i kćeri: Zejnebu, Rukaju, Ummi Kulsum i
Fatimu) sinovi su mu pomrli u djetinjstvu, a kećri su doživjele islam i objavu, ali je samo
Fatima nadživjela svog babu. Ona je preselila na drugi svijet 6 mjeseci poslije preseljenja
svog babe Poslanika a.s. na drugi svijet.
Poslanik a.s. je imao 40 godina kad je počela objava. Ona je trajala 23 godine –
13 u Mekki i 10 u Medini. Melek Džibril a.s. mu je donosio objavu. Prvi ajeti su
objavljeni u pećini Hira - prvih pet ajeta iz sure ‘Aleq – Ugrušak!
r. 571. g
otac ‘Abdullah - mati Amina (sa 6 godina je ostao bez nje)
dojilja Halima iz plemena benu-Sa’d
djed ‘Abdul-Mutalib (sa 8 godina ostao i bez njega)
amidža Ebu Talib
supruga Hatidža r.a.
Poslanik a.s. je imao 40 godina kad je počela objava
prvi ajeti – “Iqre bismi rabbike…”
sura ‘Aleq u pećini Hira
donosilac objave melek Džibril a.s.
objava je trajala 23 godine - 13 u Mekki i 10 u Medini!
7
Muhammed a.s. je bio plemenit premda je rastao kao siroče i bio prvo bez oca, pa
bez majke i na kraju bez djeda. Iako je rastao u idolopokloničkom okruženju on nije bio
idolopoklonik.
6. Isra’ i Mi’radž
Kroz historiju su svi veliki ljudi bili izloženi mnogobrojnim teškim iskušenjima, a
pogotovo Allahovi poslanici. Kada je u pitanju posljednji Allahov Poslanik Muhammed
a.s. i on je prošao kroz teška iskušenja, kao što su: tri godine tajnog pozivanja u Islam,
javno pozivanje (prvo rodbine i bližnjih, a potom i ostalih), progon muslimana u
Abesiniju, tri godine potpune blokade, kada su muslimani umjesto vode pili jutarnju rosu,
nakon toga dolazi "Amu-l-huzn" ("Godina žalosti") u kojoj su mu preselila dva glavna
ljudska oslonca: vjerna i časna supruga Hatidža i amidža Ebu Talib, događa se napad
stanovnika Taifa, Ebu Leheb amidža Muhammeda a.s., mu je sa svojom ženom lično
činio razne spletke bacajuci trnje i otpad na put kojim je Poslanik s.a.v.s. išao, mušrici su
ga imali namjeru ubiti nekoliko puta, na njegov vrat su bacali unutrinu zaklane ovce i sl..
Allah dž.š. u najtežem periodu za muslimane i božijeg poslanika Muhammeda a.s. nakon
dva sastanka na Akabi (620. i 621.h.) šalje Burak - letjelicu-živo biće i događa se Isra' i
Mi'radž, čitavim bićem: duhovno, tjelesno, misaono i voljno.
Isra' i mi'radž se dešavaju, nekako na sredini perioda poslanstva, da bi po
mišljenju neke uleme, ublažio svu bol, napore i teskoće koje su se dogodile u proteklom
periodu, kao i dao novu snagu, kako Poslaniku s.a.v.s., tako i njegovim ashabima i
ummetu.
U 1. ajetu Sure Isra', Allah dž.s. kaže: "Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom
času noći preveo Svoga roba iz Hrama časnog u Hram daleki, čiju smo okolinu
blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali. - On, uistinu, sve čuje i sve
vidi." (Suretu-l-Isra'; 1) Ovaj važan događaj, je kao što vidimo pomenut u Kur'anu i spada
u jednu od mu'džiza. Muhammed a.s. o ovom događaju potanko govori u hadisima.
Događaj isra’a i mi'radža, je bio značajan događaj koji je ujedno bio počast i dodatna
snaga za Poslanika s.a.v.s.. Ashabi su ojačali svoju vjeru ovim događajem. Prenosi Enes
r.a., da je Poslanik s.a.v.s. rekao: "Kada sam bio na prijelazu između jave i sna, došao mi
je onaj koji je dosao i rasporio mi grudi, izvadio mi je srce, oprao ga i ponovo vratio,
potom je došla jahalica koja je bila manja od mazge a veća od magarca, koja je bila
bijela i koju zovemo burak, pa sam uzjahao na nju..." (Buharija, Muslim, Tirmizija i
Nesaija)
Poslanikov mi'radž je najveći mi'radž svih vjerovjesnika. Niko od ljudi nije bio
bliži Allahu dž.s. od njega i niko nije vidio ono što je on vidio.
Vidio je Džennet i Džehennem, nagradu, kaznu i meleke.
Isra označava putovanje od Mesdžidul-Harama iz Meke, do Mesdžidu-lAksaa u Kudsu (koje iznosi udaljenost četrdeset dana i noći hoda), dok Mi'radž
označava putovanje od Mesdžidu-l-Aksaa do najviseg neba, odnosno "Sidretu-lMuntehaa". Riječ "Lejlen" koja se spominje u prvom ajetu Sure Isra označava dio noći,
a ne cijelu noć što je jos veća mu'džiza.
Mesdžidu-l-Aksa je opisan kao mjesto čija okolina je blagoslovljena, a taj
blagoslov može da bude: vjerski i dunjalučki. Vjerski u smislu slanja poslanika, kao što
8
su: Ibrahim, Ishak, Ja'kub, Davud, Sulejman, Zekerija, Jahja i Isa. Dunjalučki u vidu:
mnogobrojnih rijeka, drveća, plodova i drugih kultura.
Mesdžidu-l-Aksa je prva kibla muslimana i ujedno je mjesto gdje je Poslanik
s.a.v.s. klanjao kao imam ostalim Allahovim poslanicima, dok je burak bio vezan za
halku Ka'be.
Kada je Poslanik s.a.v.s. izašao iz Mesdžidu-l-Aksaa, Džibril mu je ponudio
čašu vina i čašu mlijeka, pa je on odabrao mlijeko, a onda je Džibril rekao: "Odabrao
si "fitru" (ono što je prirodno)." Poslanik s.a.v.s. je vidio Džibrila u obliku u kojem je
stvoren i to je bilo drugo njegovo gledanje u tom suretu (obliku).
U Buharijinoj zbirci stoji hadis Muhammeda a.s., koji prenosi Enes r.a., u kojem
se kaže: "Kada sam bio uzdignut (na mi'radžu) i sa Džibrilom došao do najnižeg neba,
Džibril reče čuvaru neba: "Otvori!" Upitao je: "Ko je to?" On odgovori: "Džibril." Upita:
"Ima li neko sa tobom?" Odgovorio je: "Da, ima Muhammed s.a.v.s.!" Upita: "Zar je
pozvan?" Odgovori: "Da!" Otvori se nebo i ugledah čovjeka koji sjedi, a sa njegove
desne i lijeve strane je bila po jedna skupina ljudi. Kada bi pogledao na desnu stranu,
nasmijao bi se, a kada bi pogledao na lijevu, zaplakao bi. Taj čovjek reče: "Dobro došao
dobri Poslanik i sin dobrog čovjeka!" Upitao sam Džibrila: "Ko je ovo?" Reče: "Ovo je
Adem, a skupine sa desnu i lijevu stranu su njegovi nasljednici, na desnoj strani su
džennetlije, a na lijevoj džehenemlije, pa kada pogleda na desnu stranu nasmije se, a kada
pogleda na lijevu zaplače!" Potom smo došli do drugog neba, pa je rečeno čuvaru isto što
je rečeno i na prvom nebu, pa je otvorio. Na njemu sam susreo Jahju, sina Zekerijaa i
Isaa sina Merjemina, na trećem nebu sam susreo Jusufa, na četvrtom Idrisa, na petom
Haruna sina Imranova, na šestom Musaa sina Imranova i na sedmom nebu Ibrahima
a.s., koji je bio naslonjen na "Bejtu-l-Ma'mur" ("Sagrađenu kuću"), u koju je svaki dan
ulazilo sedamdeset hiljada meleka i nije se ponovo vraćalo. Svi su mi oni (poslanici, koje
sam vidio) nazvali selam i izrazili dobrodošlicu." Nakon ovog putovanja, Poslanik s.a.v.s.
se uzdigao do "Sidretu-l-Muntehaa" ("Konačne perde"), a potom se sasvim približio
Allahu dž.š. ("koliko dva luka ili bliže"). Vidio je Muhammed a.s. mnogo toga što se ne
može opisati ljudskim jezikom, pa mu je Allah dž.s. propisao klanjanje namaza, prvo
pedeset, a potom pet namaza, svaki namaz kao deset namaza, kao što stoji u hadisima
Muhammeda a.s.. Do ove olakšice je došlo na savjet Musa a.s., koji je kazao Poslaniku
s.a.v.s. da njegov ummet neće biti u stanju da klanja pedeset namaza, te da traži olakšicu,
što mu Allah dž.s. prihvata i strogo naređuje obavljanje pet namaza u danu i noći.
Allahova dž.s. volja je da namaz kao fard i jedan od stubova islama, bez kojeg
nema muslimana (mu'mina), bude objavljen baš na nebu, prilikom mi'radža (u toj
odabranoj noći), što namazu daje jos veću dimenziju i važnost.
Muhammed a.s. o namazu kaže slijedeće: "Mi'radž vjernika je u namazu!" Namaz
je pitanje koje odvaja vjerovanje od nevjerovanja i Islam od kufra. Poslanik a.s. u hadisu
kaže: "Prvo za što će ljudi na Kijametu biti pitani je namaz, pa ako on bude ispravan i
druga djela će biti ispravna." Gdje smo mi i gdje je nas namaz? - često se treba pitati!
9
Isra - putovanje od Mesdžidul-Harama iz Meke, do Mesdžidu-l-Aksaa u Kudsu
Mi'radž označava putovanje od Mesdžidu-l-Aksaa do najviseg neba, odnosno
"Sidretu-l-Muntehaa"
1. Adem
2. Jahja, sina Zekerijaa i Isaa sina Merjemina
3. Jusufa
4. Idrisa
5. Haruna sina Imranova
6. Musaa sina Imranova
7. Ibrahima a.s., naslonjen na "Bejtu-l-Ma'mur" ("Sagrađenu kuću")
Nakon ovog putovanja, Poslanik s.a.v.s. se uzdigao do "Sidretu-l-Muntehaa"
("Konačne perde"), a potom se sasvim približio Allahu dž.š. ("koliko dva luka ili bliže").
Tu je objavljeno Ettehijatu koje svjedoči o tom događaju!
7. Hidžra
Prilikom slavljenja hidžretske nove godine muslimani se sjećaju hidžre Allahova
Poslanika s.a.v.s., koji je iselio iz rodnog kraja Mekke u Medinu, 622. godine po Isa a.s..
Ono što je bitno da znamo je to da su svi poslanici činili hidžru iz svog rodnog mjesta, ali
se samo naš poslanik Muhammed a.s. vratio u svoj rodni grad. Još jedna bitna stvar koju
trebamo znati je to da je hidžretski kalendar lunarni, a hidžretska godina ima 355 dana.
Što se tiče samog događaja hidžre, važno je napomenuti da je, naš Poslanik
s.a.v.s. bio među posljednjim koji su napustili Mekku, u društvu sa vjernim ashabom Ebu
Bekrom r.a., što je pouka za ummet do Sudnjega dana. Muhammed a.s. je te noći u kojoj
je napustio svoju kuću u postelji ostavio svoga amidžića Aliju r.a., koji je na taj način bio
izložen opasnosti i smrti. Na tom putu, putu Hidžre, Muhammed s.a.v.s. je izgradio
mesdžid u Kuba'u i obavio prvu džumu-namaz sa muslimanima u njemu, a potom je
izgradio i prvu džamiju u Medini.
Poznato je da nije bilo poslanika (a.s.) koji nije morap učiniti hidžru. Tako ju je i
Muhammed a.s. morao učiniti. Kur'an časni sadrži kazivanja o migracijama ranijih ljudi,
naroda i poslanika zajedno sa njima. U tom smislu jei selidba Allahova Poslanika po
Allahovoj odredbi i dopuštenju. Muslimani su prinuđeni da napuste svoje domove, rodni
kraj i državu da bi imali slobodu. Sjećamo se kakve su sve muke prolazili samo u toku
trogodišnjeg bojkota. U 100. ajetu sure Nisa', stoji:
"Onaj ko se iseli Allaha radi naći će na Zemlji mnogo mjesta, uprkos
svojih neprijatelja, i slobodu. A onome ko napusti svoj rodni kraj radi Allaha i
Poslanika Njegova, pa ga stigne smrt, nagrada od Allaha njemu je sigurna. Allah mnogo prašta i milostiv je." (Suretun-Nisa':100)
Sami tok Hidžre i pojedinosti su gotovo opće poznate. Prema mufesirima
(tumačima Kur’ana časnog) 19 ajeta u Kur'anu opisuje hidžru, a Poslanik, s.a.v.s.
govori o Hidžri u oko dvije stotine predaja (hadisa) koje su zabilježili muhaddisi.
Činjenice vezane za hidžru o kojima se govori u Kur’anu časnom su slijedeće:
- Muslimani su nakon zlostavljanja u Mekki, prinuđeni da napuste svoje
domove (4:100).
10
-
Osnaženi u islamu čine hidžru put Abesinije, a potom u Jesrib bez
Poslanikove s.a.v.s. pratnje, ali uz Allahovo dopuštenje (4:97).
- Poslaniku je obznanjeno koji muslimani nisu dužni seliti (4:98), a kome će biti
oprošteno (4:99), kada je njemu naređena hidžra:
"O robovi Moji koji vjerujete, Moja je Zemlja prostrana, zato se samo Meni
klanjajte!" (Suretu-l-Ankebut: 56)
Kada je riječ o nagradi onima koji su se odlučili da učine hidžru, pogledajmo šta
kaže naš dragi poslanik Muhammed s.a.v.s. u hadisu: «Djela se vrijednuju prema
namjerama - svako dobiva što je nanijetio!».
Po dolasku u Medinu Poslanik a.s. diktira Medinsku povelju, dokument od
temeljne važnosti za formiranje mlade islamske države.
Od Hidžre Allahova Poslanika s.a.v.s. i tadašnje generacije muslimana počinje
računanje muslimanskog kalendara. Adem a.s. je prvi čovjek i on je prema Kur'anu
poučen nazivima svih stvari, pa i o poimanju vremena. Allahov Poslanik, a.s., je rekao:
"Zaista vrijeme je uređeno i funkcioniše kao na dan stvaranja nebesa i zemlje..." Uzvišeni
Allah je među njima odredio četiri sveta mjeseca. Muhammed a.s. je tačno označio
njihova imena i poziciju u kalendaru slijedećim riječima:
"Od njih tri slijede jedan iza drugog: Zu-l-kade, Zu-l-hidže i Muharrem, a
Redžeb je između Džumade-l-ahira i Ša'bana."
Pored izrazitih teškoća ljudskog uplitanja u migracije ljudi, Allahova odredba će
se ispuniti. Tako se Poslanik s.a.v.s. se sa muslimanima vratio u svoju rodnu Mekku,
nakon 8 godina provedenih u Medini. Važno je uvijek imati na umu da koncept
islama nije polučio zločin i nepravdu pored svih okolnosti koje su mogle upućivati
ljudsku narav na osvetu radi poravnanja žrtve. Pravda je upotpunjena Allahovom
odredbom, a muslimani su svoj život primjerili islamskim načelima koja neminovno vode
uspjehu.
Zaključujemo
Hidžra je jedan od presudnih događaja za islamsku povijest jer tada muslimani
počinju živjeti u Medini – gradu-državi, slobodno ispoljavajući svoju vjeru. Selidba
Allahova Poslanika je po Allahovoj odredbi i dopuštenju. Muslimani su prinuđeni da
napuste svoje domove, rodni kraj i državu da bi imali slobodu. Hidžra je učinjena 622.
godine po Isa a.s.. Svi poslanici su činili hidžru iz svog rodnog mjesta, ali se samo naš
poslanik Muhammed a.s. vratio u rodni grad.
Poslanik a.s. i Ebu Bekr r.a. napuštaju Mekku u postelji poslanikovoj ostaje
amidžić Aliju r.a. Poslanik a.s. je potom izgradio mesdžid u Kuba'u, obavio prvu džumunamaz a potom je izgradio i prvu džamiju u Medini. Do tada znan kao Jesrib, ovaj grad
mijenja ime u Medina (ar. Grad). Poslanik a.s. diktira Medinsku povelju, dokument od
temeljne važnosti za formiranje mlade islamske države. Poslanik s.a.v.s. se sa
muslimanima vratio u svoju rodnu Mekku, nakon 8 godina provedenih u Medini. Iako
su mogli tražiti odmazdu muslimani se nakon 8 godina vraćaju u rodnu Mekku ali se ne
svete!
Hidžretski kalendar je lunarni, a godina ima 355 dana, Sveti mjeseci su Zu-lkade, Zu-l-hidže, Muharrem i Redžeb.
11
8. Historija i sadržaj Kur'ana
Definicija Kur'ana glasi:
Kur'an je Božija knjiga obavljena od Allaha dž .š. njegovom poslaniku Muhammedu
a.s., zapisana u zbirci mushaf, prenesena od poslanika sigurnom – tevatur predajom, a
njeno učenje je pobožno djelo.
Kur'an je još za vrijeme Poslanik a.s. popisan iako sve što je popisano nije bilo
sabrano u jednu zbirku. Osim toga bilo je za vrijeme Poslanik a.s. priličan broj ljudi, koji
su cio Kur'an naizust znali. U početku Božije objave Poslanik a.s. je zabranio da se hadis
piše nego je nastojao da se samo pamti. Uzrok ovom je bilo to, što se Poslanik a.s. bojao
da se ne bi štogod, što ne spada u Kur'an, makar bilo i od hadisa, umješalo u Kur'an. Kad
je Poslanik a.s. uspio rastaviti Kur'an od hadisa, onda je dozvolio da se i hadis piše.
`Abdullah ibn Amr je još za vrijeme Poslanik a.s. sastavio jednu zbirku hadisa, koja je
među učenjacima hadisa poznata pod imenom es-Sadika, tj. istinita. Tu zbirku priča unuk
Abdullah ibn Amrov Amr ibn Suajb od svog oca Suajba, a ovaj od svog djeda Abdullaha
ibn Amra. Na ovu se zbirku oslanjali sva četvorica imama: Ebu Hanife, Malik, Safija i
Ahmed. Kad je Mekka osvojena, Poslanik a.s. je održao jedan govor (hutbu). Nakon
govora jedan od prisutnih po imenu Ebu Sah zatraži da mu se taj govor ispiše. Na to je
Poslanik a.s. rekao: "Napišite Ebu Sahu!" Osim ovih slučajeva ima i drugih, koji
potvrđuju, da je Poslanik a.s. kasnije dozvolio, da se i hadis piše. Ali ipak većina hadisa
ostade zapamćena u memoriji vjernih Poslanik a.s. ashaba (drugova).
Sadržaj Kur’ana
Kao što smo već rekli, muslimani vjeruju da je Kur’an riječ Božija, objavljena
Njegovom poslaniku Muhamedu. Poslanik je samo običan posrednik; on prima Objavu i
prenosi je; u tome on nikada nije igrao drugu ulogu, ni kao autor, ni kao urednik. Ako je
Muhamed a.s. neki put najavio dopunu nekih ajeta, to je moglo biti samo na osnovu nove
objave koja je dolazila od Gospodara. Budući da je Bog izvan domašaja svakog jezika,
moglo bi se metaforom objasniti da su Poslanici svjetiljke, a Objava električna energija
koja teče kroz njih. Kur’an je prema islamu Božija Riječ, a sam Kur’an stalno ponavlja
da ga vjernik mora učiti danju i noću, kada god to može. Mistici su dobro objasnili da je
to putovanje čovjeka prema Bogu pomoću Božije riječi, pri čemu Božiju riječ možemo
posmatrati kao široki put.
Ustvari, Poslanik Muhamed a.s. je toplo preporučio da se čitav Kur’an prouči
jednom sedmično. To je dovelo do njegove podjele na sedam diljelova nazvanih manzili.
U arapskom manzil označava stanicu nakon dnevnog putovanja; Kur’an je također
podijeljen na džuzove odn. dijelove. Kur’an ima 114 poglavlja, nazvanih sure a, sura
znači ograđen prostor, soba. Svaka sura ima određeni broj stavaka nazvanih ajeti, AJET
znači ZNAK, a korijen ava, iz kojeg je izvedena riječ ajet, znači poći na spavanje.
Kur’an je upućen čovječanstvu, bez razlike na rasu, mjesto ili čak vrijeme: šta
više, on teži da vodi čovjeka u svim domenima njegovog života, duhovnog, tjelesnog,
ličnog, društvenog. Kur’an prvenstveno teži ka razvijanju ličnosti pojedinca. Svako biće
će biti lično odgovorno pred svojim Stvaraocem; u tom cilju Kur’an ne samo da naređuje,
nego i nastoji da ubjedi: on se poziva na ljudski um, on iznosi istorije, parabole, metafore.
12
Tu se nalazi istina o Božijim osobinama koji je Jedini Stvaralac svega,
Sveznajući, Svemoćan, Sposoban da nas vrati u život nakon smrti i traži račune za naše
postupke na Zemlji, milosrdno pravedan, itd. Tu se nalazi također i čitavo učenje o
veličanju Boga, o najboljem ibadetu, o obavezama čovjeka prema Bogu, prema
drugim stvorenjima, prema samom sebi: mi ne pripadamo samo sebi,
nego i Bogu. Kako kaže uzvišeni u Kur’anu za vjernike da vele: “Doista smo
Allahovi i doista se Njemu vraćamo!”
Kur’an a.š. opisuje najbitnija pravila za društveni život: trgovinu, ženidbu,
hodočašće, kazneni zakon, međunarodni zakon, itd. Ali Kur’an nije knjiga u bukvalnom
smislu riječi; on je zbirka Božijih riječi, objavljenih s vremena na vrijeme u toku 23
godine poslanstva preko Poslanika Muhammeda a.s. koji je od Njega upućen svim
ljudima: Gospodar je dao Svoje pouke Svom glasonoši. Ima tu dakle skrivenih misli,
ponavljanja i čak promjena u obliku izražavanja. Bog će katkada govoriti u
prvom licu, a ponekad u trećem. On će reći Ja kao što će reći Mi ili On,
ali nikada Oni..
Jezik i stil Kur’ana su izvanredni i dostojni njegovog Božanskog porijekla.
Njegovo učenje uzbuđuje duh čak i onih koji ga slušaju bez razumjevanja. Sjetimo se
usput da je Kur’an, pozivajući se na svoje Božansko porijeklo, uputio
izazov: ,,Da se ljudi i džini sastanu da stvore neke ajete samo slične
ovim iz Kur’ana”. Izazov je ostao bez odgovora do danas.
Kur’an doseže svoj cilj objavljujući nepromijenjive istine, ljudske stvarnosti,
božanske zapovijesti, moralne savjete, historiju poslanika, i opominjujuće i obećavajuće
slike života poslije smrti koji su neophodni za ljudski napredak na ovom i Onom svijetu.
Od Kur’anske poruke je neodvojivo njegovo bogatstvo različitih stilova. Oni
mogu biti opisani kao literarne forme, s tim da bi trebali imati na umu njihovo božansko
porijeklo. Jedan od najugodnijih stilova je narativni, koji Kur’an često koristi da bi
prepričao živote i misije poslanika a.s., i da potvrdi božansko jedinstvo njihove poruke,
bez obzira na vrijeme, mjesto ili društvo. Kur’an gotovo nepromijenjivo i nanovo
izlaže doprinose najpoznatijih poslanika u nekoliko stilova, razvijajući sa svakim
bremenito višeznačje koji njihova borba sažima za ljudski spas. Stoga, Kuran
povezuje određene rukavce događaja u historiji poslanika više od jednog puta. Međutim,
sa svakim prepričavanjem značajne scene bivaju viđene u drugom svijetlu, sve dok
se veze između sudbonosnih trenutaka raznolikih pouka potpuno ne razjasne, a
njihova komplikovanost ne poklopi sa dinamizmom ljudske misli i postojanja.
Kur’an također upotrebljava nešto poput komunikacije ovih pripovijesti. To
predstavlja neprekidni niz ukrašenih opisa iskustava različitih poslanika i njihovih
obijesnih zajednica. Struktura ovih sukoba, jedan za drugim, služe ne samo da bi
simbolizovale nebesku usamljenost božanskog poziva koji donose, nego i hrđavost
riječitosti ljudskog odgovora i docnijih kataklizmičnih posljedica.
Zaključujemo:
Poslanik a.s. je bio zabranio da se hadis piše nego je nastojao da se samo pamti.
Uzrok ovom je bilo to, što se bojao da se ne bi štogod, što ne spada u Kur'an, makar bilo i
od hadisa, umješalo u Kur'an. Kad je Poslanik a.s. uspio rastaviti Kur'an od hadisa, onda
je dozvolio da se i hadis piše.
13
Kur’an gotovo nepromijenjivo i nanovo izlaže doprinose najpoznatijih poslanika u
nekoliko stilova. Kur’an također upotrebljava nešto poput komunikacije ovih pripovijesti,
međutim, sa svakim prepričavanjem značajne scene bivaju viđene u drugom svijetlu, sve
dok se veze između sudbonosnih trenutaka raznolikih pouka potpuno ne razjasne, a
njihova komplikovanost ne poklopi sa dinamizmom ljudske misli i postojanja.
Historija i sadržaj Kur'ana
Manzili – sedam dijelova Kur'ana
Džuz- 1/30 Kur'ana (oko 20 stranica)
Sura - znači ograđen prostor, soba, a ima ih 114
Ajet - ajet, znači ZNAK
Kur’an
Od Boga i nadnaravan po
smislu i značenju, sadrži
komponentu savršenstva i
nadnaravosti
Hadis-kudsi
Hadis
Od
Boga,
ali
nije Značenjem od Boga, ali
nadnaravan,
ne
sadrži svojom riječju je tačno od
komponentu savršenstva i Poslanika a.s.
nadnaravosti
POSTEPENOST OBJAVE
1. Kur’an je objavljivan postepeno donoseći principijelna učenja o Jednom Bogu,
poslanicima a.s., moralu, ali i propise o bračnom životu, nasljedstvu, poslovanju
itd.
2. Objavljivan je najviše 5 – 10 ajeta. Nekada se dešavalo da bude objavljena samo
jedna sintagma “Osim onih koji su za borbu nesposobni” (En-Nisa, 95), nekada
pet ajeta (npr. sura Alek). Kraće su re su objavljivane cijele (ihlas, kevser, nasr).
Tako je bilo olakšano pamćenje Kur’ana prvoj generaciji muslimana, a također i
primjena istih u život.
3. Postepenost objave Kur’ana je smirivala poslanika a.s. i učvršćivalo mu volju.
4. Vjerski propisi koji su postepeno ulazili u život su bili pogodniji od onih koji bi se
odjendaput decidirali. Otuda je Kur’anu prvim surama (mekkanskom periodu)
naglašenije isticao vjerovanje, jer bi bilo apsurdno govoriti o namazu, abdestu,
postu, zekjatu i sl. bez prethodnog vjerovanja u Boga.
5. Postepenost objavljivanja ima izuzetan značaj zbog samih pitanja koja su bila
postvljana o Ku’ranu ili nečem drugom iz vjere. Ajeti koji počinju frazom “Pitaju
te…” (jes-elunke) objašnjavaju ove situacije i bilo bi apsurdno da je Kur’an
objavljen odjednom, a da se ova pitanja nisu ni postavila
14
9. Izvori islama
Islamsko učenje zasniva se prvenstvo na Kur'anu i Hadisu, kao što ćemo vidjeti,
oboje je temeljeno na Božanstvom Nadahnuću (K. 53/3-4).
Izvori islama su : Kur'an, Hadis, Idžma, Kijas, a izvori islamskog zakona su Kur’an
i sunnet.
Kur’an opisuje samo osnovna pravila šerijata, a sunnet ih razrađuje. Kur’an
opisuje Poslanika islama slijedećim riječima:
“On (Allah) je neukima poslao Poslanika, jednog između njih, da im ajete
Njegove kazuje i da ih očisti, i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u
očitoj zabludi” (62:2);
“A tebi (Muhammede) objavljujemo Kur’an da bi objasnio ljudima ono što im se
objavljuje, i da bi oni razmislili” (16:44).
Ova dva ajeta definitivno dokazuju da poslaniku Muhammedu s.a.v.s. nije bio
jedini posao da nam prenese Knjigu, nego je on bio također njen učitelj i tumač. Čak su i
njegova djela izvor upute za nas: “Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga
koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje”
(33:21).
Pokornost Poslaniku se smatra za dokaz ljubavi prema Allahu: “Reci (o
Muhammede): “Ako Allaha volite, mene slijedite i vas će Allah voljeti i grijehe vam
oprostiti!”, a Allah prašta i samilostan je” (3:31).
Iz samog Kur'ana razumijemo da je hadis samostalan šeriatski argumenat. Allah
dž.š. veli: Reci: Ako volite Allaha, mene slijedite, Allah će vas zavoljeti i grijehe vam
oprostiti. (Ali `Imran:32) Ko se pokori Poslaniku, Bogu se pokorio. (En-Nisa': 80) Što
vam dadne (naredi) Poslanik, to vi primite, a što vam zabrani, toga se prođite! (El-Hasr:
7). Mi smo poslali tebi opomenu (Kur'an), da rastumačiš svijetu što im je poslato. (EnNahl: 44) On (Muhammed) ne govori od sebe i radi svojih prohtjeva. Nego je sve to
Božija objava, koja mu se objavljuje. (En-Nedžm: 3 i 4) Poznati mufessir Sa`lebija veli
da ovaj ajet znaci: sve je Božija objava sto `Alejhisselam rekne u pogledu vjere. U
Darimijinu Sunenu stoji, da je Evzaa'in ucitelj Hassan rekao: "Džibril je `Alejhisselamu
donosio sunnet isto kao što mu je donosio i Kur'an."
Svi islamski učenjaci složni u tom, da je i hadis jedan samostalan šerijatski
argument. Pomoću njega isto kao i pomoću Kur'ana možemo zaključiti, da je nešto
vjerska dužnost (farz ili vadžib) ili da je preporučeno (mendub) ili dozvoljeno (mubah) ili
da je bolje napustiti ga (mekruh) ili da je zabranjeno (haram).
HADIS-KUDSI (Sveti hadis)
Riječi doslovno Allahove, ali nije ušlo u Objavu!
(prilog knjiga: 40 kudsi hadisa)
Pisanu potvrdu sunneta pronalazimo u hadisu!
SUNNET- praksa Muhammeda a.s. tj sve što je on govorio, radio ili prešutno
odobrio, a nalazimo je u pisanoj verziji u ZBIRKAMA HADISA.
Hadis je zbirka onoga što je Poslanik rekao, ali nije naredio da se uključi u Kur'an,
kao i onoga što je radio. Bilježenje njegovih rječi i opis onoga što je radio vršili su
njegovi saradnici (ashabi) na svoju vlastitu inicijativu i prema svojim sposobnostima.
15
Ako mu se u datom vremenu ne bi došlo Božansko nadahnuće on bi se
savjetovao sa svojim saradnicima. Tako je potrebno da pravimo razliku između
Muhammeda a.s. kao ljudskog bića i Muhammeda a.s. kao nosioca Božije Objave.
Važnost hadisa
Kad hadis ne bio bio šeriatski argumenat ne bismo mi znali koliko puta na dan
trebamo namaz obavljati, jer toga izričito u Kur'anu nema. Pa pretpostavimo, da bi na
neki način mogli razumjeti da smo zaduženi pet puta namaz obavljati, ali iz Kur'ana ne
bismo mogli saznati način obavljanja namaza. Isto tako ne bismo mogli saznati propise o
zekatu, jer Kur'an samo naređuje da se daje zekat, a ne upušta se u potanja razjašnjenja.
Takvih slučajeva ima mnogo. `Alejhisselam je svaku Kur'ansku naredbu prema
Božjoj zapovijedi rastumačio svijetu ili riječima ili djelom. Zato je u pogledu
obavljanja namaza i rekao: "Obavljajte namaz onako kako vidite da ga ja obavljam." Iz
svega ovoga se dade jasno zaključiti da je i hadis šeriatski argumenat i da svaki musliman
treba podvrgunti onome, što u hadisu stoji i sto je `Alejhisselam kao tumačenje Kur'anu
rekao ili radio.
Ovdje bi mogao neko reći, da je Kur'an potpuno sačuvan onakav kakav ga je
Poslanik a.s. od Allaha dž.š. primio. Hadis ili sunnet nije takav, jer se među hadise
uvuklo dosta lažnih i patvorenih hadisa. No, iako je istina da ima mnogo lažnih i
patvorenih hadisa, koje su neprijatelji islama neki svjesno, a neki nesvjesno među hadise
ubacili, nije istina da učenjaci ne mogu raspoznati istiniti i vjerodostojni hadis od lažnog i
patvorenog hadisa. Naravna stvar da to nije svačiji posao i da se svako ne treba toga posla
laćati. Svaki posao treba prepustiti stručnjaku, ako se želi da se do istine dođe.
Konesezus (idžma') i kijas (analogija)
Kur’an i sunnet su glavni izvori šerijata, kojima su pridodana još dva izvora:
konsenzus i analogija. Oni imaju istu jačinu ustanovljenja šerijatskih normi, jer se, u biti,
oslanjaju na dokaze iz Kur’ana i sunneta.
Mudžtehidi su uvijek konsultovali prvo Kur’an i vjerodostojne hadise. Ako u tim
izvorima ne bi našli rješenje za određenu situaciju koristili bi se analogijom sa sličnom
situacijom za koju je već Poslanik, a.s, izrekao rješenje, pa ako ni to ne bi našli,
nastojali bi rješenje naći razmišljanjem.
Poslanik, a.s, nikog od njih ne bi osuđivao zbog toga, niti bi išta od toga smatrao
da nije od islama. Ne samo to, već je Poslanik, a.s, to podržao i poticao na to. To je
prihvatio od Muaza, r.a, kada ga je upitao po čemu će suditi kada ne nađe rješenje u
Kur’anu niti sunnetu. Poslanik, a.s, je zahvalio Allahu, dž.š, na tome što je učinio da
Muaz tačno odgovori, kad je rekao: upotrijebit ću svoje mišljenje.
Ukratko:
Izvori islama su : Kur'an, Hadis, Idžma, Kijas.
Kur'an je Božija knjiga obavljena od Allaha dž .š. njegovom poslaniku Muhammedu
a.s., zapisana u zbirci mushaf, prenesena od poslanika sigurnom – tevatur predajom, a
njeno učenje je pobožno djelo.
Sunnet je sve ono što je Poslanik a.s. rekao, radio ili vidio da neko radi pa to šutnjom
odobrio.
16
Idžma’ je jednoglasno mišljenje uleme (učenjaka) jednog vremena po određenom
šerijatskom pitanju. Argument koji govori ovome u prilog je hadis: ''Moj umet se nikada
neće složiti u lažI''.
Kijas je izjednačavanje novonastalog pravnog slučaja o kome zakonodavac nema
pravnog rješena sa postojećim pravnim slučajem, o kome ima šerijatski propis u cilju
objedinjenja propisa, tako da stari propis važi
10. Okoštalost tradicionalizma – životnost tradicije
Tradicija je oblik mišljenja i ponašanja koju jedna etnička grupa neprekidno
slijedi iz generacije u generaciju. Tradicija podrazumijeva i usvajanje novih elemenata
koji se selektivno usvajaju i postaju dio tradicije. Tako je na primjer fes postao dio
bošnjačke nošnje nakon ukidanja janičara, iako je prethodno bio odbacivan kao
novotarija u odijevanju.
U islamskoj tradiciji Bošnjaka zastupljen je hanefijski mezheb i maturidijski
pravac u akaidu. Islam se na području Bosne i Hercegovine proširio u vrijeme osmanske
vlasti i to je odredilo osnovne karakteristike islamskog učenja i prakse Bošnjaka.
Međutim, dosta toga su Bošnjaci zadržali od svoje predislamske tradicije, na primjer,
izlazak na dovišta na izvorima i u pećinama i to su uklopili u svoju islamsku tradiciju.
Osmanska kultura ostavila je značajan trag na život, govor, kulturu i ponašanje Bošnjaka.
Primjer za to su mnogobrojni orijentalizmi, a posebno turcizmi u bosanskom jeziku, kao i
gradnja vjerskih, stambenih i drugih objekata u Bosni i Hercegovini.
U vrijeme Austrougarske vlasti dolazi do reformističkog pokreta kada se
muslimanima Bosne i Hercegovine, u većoj ili manjoj mjeri, nameću zapadnoevropski
običaji, uglavnom kršćanski. To izaziva odbojnost kod većine bošnjačkog stanovništva
koje se masovno počinje iseljavati na područja pod osmanskom vlašću, a posebno na
prostor današnje Turske. Vjersko-prosvjetne institucije su doprinijele očuvanju islamske
tradicije Bošnjaka Bosne i Hercegovine.
Islamska tradicija Bošnjaka je način razumijevanja, življenja i praktikovanja
islama u Bosni i Hercegovini u proteklih 5 stoljeća. Važno je znati da se ona zasniva na
Kur'anu i Sunetu i primjenjivanju hanefijskog mezheba u ibadetu.
Zadaća: napisati sastav na temu živi govor mog vjerovanja.
11. Vakuf
Riječ vakuf dolazi od arapskog glagola «veqafe», što znači zaustaviti, zadržati,
posvetiti i ukazuje na to da je vakufska imovina (imovina koja se zavještava), ona
imovina koja je izuzeta iz redovnog pravnog prometa stvarima i određena u neke druge
svrhe. Tako se vakuf u fikhskim djelima obično definira kao izuzimanje imovine voljom
nekog lica iz njegovog vlasništva i njeno posvećivanje određenim ciljevima. Ti ciljevi
mogu biti: vjerski u užem smislu, društveni, prosvjetni, privredni i milosrdni. Važno je
napomenuti da ekonomska funkcija vakufa mora biti takva da se koriste plodovi, a da se
suština sačuva; drugim riječima da se osigura trajna korist vakufa.
17
Riječ vakufnama potječe od arapskog glagola veqafe i perzijske riječi name, što
znači isprava, knjiga. Pravno gledano vakufnama ili vakfija ima karakter sudske presude,
jer sadržava formu uvakufljenja koju je sudska praksa uvela zbog pravne sigurnosti.
Vakuf je zasnovan na propisima šerijatskog prava, koji se temelji na dva osnovna
izvora šerijata: Kur'anu i Hadisu. Gotovo svi kur'anski ajeti pravne naravi objavljeni su u
Medini. Jedan od ovih kur'anskih ajeta u kome se može naći postavka i osnovanost
vakufa i uvakufljenja je 92. ajet sure Al 'Imran koji glasi: «Nećete postići dobročinstvo
sve dok ne udijelite dio onoga što vam je najdraže; a bilo što vi udijelite Allah će
zasigurno to znati.»
Ovaj ajet, prema Buharijinom i Muslimovom Sahihu, Vjerovjesnik s.a.v.s. je
protumačio riječima: "Poslije smrti čovjeka njegovi tragovi na ovome svijetu nestaju,
osim u tri slučaja: ako ostavi trajno dobro (sadaku), znanje kojim će se drugi
koristiti i odgojeno dijete koje će se za njega moliti."
Dva pravna pojma, koja su slična ali ne i identična, zadužbine i vakuf, veoma
često izazivaju proturječna pravna tumačenja, što nerijetko dovodi do njihovog
poistovjećivanja na uštrb vakufa. Kategorija zadužbine koja je kao institucija znatno uža
od vakufa je, historijski gledano, starija od vakufa. Postoje brojni podaci o zadužbinama
kao obavezi koje su ranije objavljene vjere pojedinim plemenima i narodima tražile od
svojih pripadnika. Dokaz tome su nebrojeni hramovi i drugi vjerski objekti širom svijeta.
I u politeističkim grupacijama veličina hramova i ostalih prostora za ritual, pokope
vladara i humane svrhe smatranaje odrazom veličine vjere i snage monarha. Povijesno
gledano, međutim, vakuf je kao institucija znatno širi od zadužbina u ostalim religijskim
sistemima, koje su bile gotovo isključivo hramovi. Kada su pojedinci darovali, željeli su
žrtvu učiniti svome Gospodaru; iznimno u nekim kršćanskim grupacijama su još preko
crkava davani objekti.
Vakuf je u Šerijatu obuhvatan pojam i uklapa se u čitav ekonomski sistem. Vakufi
su, nakon što je islamska država preuzela brigu o zdravstvenom, obrazovnom i
socijalnom životu svojih građana, nastavili egzistirati i razvijati se prerasli su u poseban
sistem. Vakuf kao pravni institut je bio tema istraživanja u mnogim institutima i centrima
koji su u pogledu pravne regulative vakufa dublje ulazili u razradu šerijatskog prava i
njegovih sastavnih dijelova.
Pojam vakufa i uvakufljenja vezan je za ime Božijeg poslanika Ibrahima, a.s. U
Palestini i danas postoji grad pod nazivom Halilur-Rahman sagrađen od zadužbina
Ibrahima, a.s. Daleko najveći njegov hajrat je Kaba u Mekki, koju je on sagradio po
Božijoj odredbi.
Inspiriran naprijed navedenim tumačenjem 92. ajeta sure Ali 'Imran, Omer ibn
Hattab r.a. je došao Vjerovjesniku s.a.v.s. i rekao da mu je njegovo imanje u Hajberu
najkorisnije i najdraže te zatražio savjet kako da ga učini trajnom sadakom. Poslanik
s.a.v.s., mu je rekao da će najbolje učiniti ako ga izuzme iz svog posjeda i odredi da se u
buduće neće moći "ni prodati, ni naslijediti, niti pokloniti". Kada je saslušao savjet
Poslanika s.a.v.s., Omer ibn Hattab r.a. određuje da se prihodi s njegovog imanja imaju
koristiti za potrebe: siromaha, njegove rodbine, otkup robova, za ratnike, putnike i goste,
a nema grijeha ni da upravnik (mutevelija) koristi prihode za svoju ishranu na umjeren
18
način kao i da nahrani svog prijatelja. Primjer Omera ibn Hattaba r.a. prihvatili su svi
ashabi, saborci Poslanika s.a.v.s., tako da ima historičara koji tvrde da nije bilo niti
jednog poznatog ashaba a da bar nešto nije uvakufio. I sam Poslanik s.a.v.s., je kao
primjer korisnosti i dobročinstva uvakufljenja uvakufio sedam voćnjaka. Uvakufljavalo
se sve što je služilo u općedruštvena dobra, bez obzira da li se radilo o pokretnim ili
nepokretnim stvarima. Ilustrativan je primjer Halida ibn Velida r.a. da koji je uvakufio
svoju ratnu opremu uključujući i konje. Dugotrajnu raspravu o tome da li se mogu
pokretne stvari uvakufiti prekinuo je Imam Ebu Jusuf jednostavnim iznošenjem činjenica
kako se uvakufljavalo u vrijeme Poslanika, a.s.
Odgovorom Poslanika s.a.v.s., na upit Omera ibn Hattaba r.a. udareni su temelji
institucije vakufa iz kojih proizilazi i definicija vakufa, a to je: vakuf je darovana
imovina zaštićena od prodaje, otuđenja ili drugih oblika razvlašćivanja data u
vjerske ili dobrotvorne svrhe putem korišćenja njenih plodova.
U hanefijskoj školi, kojoj pripadamo, usvojeno je gledište da se mogu uvakufiti
kako nepokretne i nepotrošne tako i pokretne i potrošne stvari, da vakif može zadržati
pravo doživotnog uživanja na uvakufljenom dobru i da vakuf postaje punovažan kada sud
potvrdi izjavu vakifa
12. Doprinos islama razvoju nauke i umjetnosti
Arapski pronalasci kojima se i danas koristimo
Od kafe do čekova i trodijelnog obroka, Arapi su svijetu donijeli mnoštvo
inovacija. Istraživač Paul Vallely je zabilježio neke od najvažnijih pronalazaka i
pronalazača koje vam donosimo u nastavku.
Kafa
Priča kaže da je Arapin koji se zvao Khalid tjerajući svoje koze u Kaffa regiji u
Etiopiji primjetio kako njegove životinje postanu živahnije nakon što pojedu određene
bobice. Pokiselio je te bobe u vodu i tako napravio prvu kafu. Rekord u uvozu kafe ima
Jemen gdje sufisti piju ovaj napitak po cijelu noć kako bi ostali budni i molili se u
posebnim prilikama. Krajem 15. stoljeća kafa je stigla u Meku i Tursku, a odatle u
Veneciju 1645. U Englesku je dovezena 1650. gdje je Turčin Pasqua Rosee otvorio prvu
prodavnicu kafe u Lombard ulici u Londonu. Naziv potiče od arapske riječi qahwa, koju
su Turci nazvali kahve, Talijani caffé, a Englezi coffee.
Kamera sa staklenim sočivima
Antički Grci su imali teoriju po kojoj naše oči emituju zrake kao laser i na taj
način nam omogućavaju da vidimo. Prva osoba koja je shvatila da svjetlost ulazi u oko
bio je arapski matematičar, astronom i fizičar Ibn al-Haitam u 10. stoljeću. On je izumio
prvu kameru sa sočivima od stakla nakon što je primjetio način na koji svjetlo ulazi kroz
rupu u prozoru. Što je manja rupa, to je bolja slika, zaključio je on i izumio Cameru
Obscuru (na arapskom "qamara" označava tamnu privatnu sobu).
19
Šah
Jedna vrsta šaha prvo se igrala u Indiji, ali igra kakvom je danas znamo razvijena
je u Perziji. Odatle je i raširena na zapad, u Evropu (prvo u Španiji u 10. stoljeću), a onda
i na istok, u Japan.
Padobran
Hiljade godina prije braće Wright arapski poeta, astronom, muzičar i inžinjer
Abbas ibn Firnas napravio je nekoliko pokušaja u konstruisanju leteće mašine. 852.
godine je skočio sa minareta Velike džamije u Kordobi koristeći labavo učvršćen ogrtač
pojačan drvenim dodacima. Nadao se da će poletjeti kao ptica, ali nije. Ipak, ogrtač je
usporio njegov pad i tako je nastao preteča današnjeg padobrana. Probni letač zaradio je
tek nekoliko manjih povreda. 875. godine bilo mu je 70 godina kada je usavršio spravu i
skočio sa planine. Odletio je na značajnu visinu i ostao tako oko deset minuta, ali je
potom ipak pao jer je izostavio jedan "mali" detalj - naime, njegov izum nije imao
nikakav mehanizam za prizemljivanje. Bagdadski međunarodni aerodrom kao i jedan
mjesečev krater nose ime ovog velikog čovjeka.
Šampon
Pranje i kupanje su presudni religijski zahtjevi kod muslimana te su zato još
davno izumili odličan recept za sapun, a takvi se koriste i danas. Antički Egipćani imali
su izvrstan sapun, a takođe i Rimljani koji su ga više koristili kao pomadu. Ali Arapi su
bili ti koji su iskombinovali ulja, sodium hidroksid i razne arome, naprimjer majčinu
dušicu. Ono što su Arapi posebno zamjerali križarima je što se nisu prali. Šampon je u
Englesku donio biznismen koji je 1759. otvorio banju u Brightonu i zakazao
"šamponiranje" kralju Džordžu IV i Wiliamu IV.
Rafiniranje
Destilacija, odnosno razdvajanje tečnosti uslijed razlika u tačkama na kojima
ključaju izumljena je oko 800. godine. Otkrio ju je Jabir ibn Hayyan, kao i mnoge druge
procese i aparate koji se i danas koriste - fluks, kristalizacija, destilacija, purifikacija,
oksidacija, isparivanje i filtracija. Svijetu je donio i parfeme i alkoholni špirit (iako je
muslimanima zabranjeno piti alkohol). Ibn Hayyan se smatra začetnikom moderne
hemije.
20
Šiljati svodovi
Visoki šiljati svodovi su karakteristični za evropske
katedrale u duhu Gotike, ali potiču iz islamske
arhitekture. Građevine ovakvog oblika bile su
čvršće od onih okruglog oblika koje su preferirali
Rimljani i Normani, a takođe su dozvoljavali i
visočije, kompleksnije i grandioznije zahvate u
gradnji. Rebrasti svodovi, prozori u obliku ruže i
tehnike izrade kupola takođe potiču od Arapa.
Mnogi evropski dvorci građeni su u stilu arapskih, a
arhitekt koji je projektovao zamak Henrija V bio je
Arapin.
Hirurgija
Mnogi moderni hirurški instrumenti imaju potpuno isti dizajn kao oni koje je u 10.
stoljeću koristio al-Zahrawi. Njegovi skalpeli, pile, pincete, makaze i oko 200 drugih
instrumenata primjenjuju su u modernoj hirurgiji. U 13. stoljeću jedan drugi arapski
naučnik, Ibn Nafis opisao je način na koji cirkuliše krv i to 300 godina prije nego je
William Harvey to otkrio. Arapski doktori otkrili su anestetike kao što je opijum, ali i
alkoholne mješavine, te razvili postupke regulisanja očne mrene koji se koriste i danas.
Vjetrenjača
Vjetrenjače su izumljene 634. godine u Perziji gdje su korištene za mljevenje žita i
navodnjavanje. U pješčanoj Saudijskoj Arabiji, kad presuše sezonski potoci, jedini izvor
energije bio je vjetar koji je odmjereno puhao u jednom smjeru mjesecima. Vjetrenjače
su, dakle, otkrivene 500 godina prije nego se prva takva sprava pojavila u Evropi.
Vakcinacija
Ovu tehniku nisu izumili Jenner i Pasteur nego Arapi koji su je preko Turske
donijeli u Evropu. Tačnije, donijela ju je supruga engleskog ambasadora koja je 1724.
posjetila Istanbul. Djeca u Turskoj bila su vakcinisana protiv boginja bar 50 godina prije
nego je zapad to izumio.
Nalivpero
Izumljeno je 953. za egipatskog sultana koji je zahtjevao pero koje neće prskati po
njegovom odijelu i rukama. Imalo je rezervoar sa tintom, a na vrhu je tinta ravnomjerno
isticala kad bi se okrenulo prema dole, baš kao kod modernih nalivpera.
21
Numeričko brojanje
Ovaj sistem koji je u upotrebi svuda na svijetu ima vjerovatno indijsko porijeklo, ali su
stil brojeva izumili arapski matematičari al-Khwarizmi i al-Kindi oko 825. godine.
Algebra je dobila ime po knjizi al-Khwarizmija koja se zvala Al-Jabr wa-al-Muqabilah, a
mnogi od njenih dijelova se još uvijek koriste. Rad arapskih matematičara predstavljen je
Evropi 300 godina poslije, a to je učinio italijanski matematičar Fibonacci. Algoritmi i
veliki dio teorije trigonometrije potiču iz arapskog svijeta.
Supa
Ali ibn Nafi, poznatiji kao Ziryab (Kos), došao je iz Iraka u Kordobu u 9. stoljeću i sa
sobom donio koncept pravljenja trodijelnog obroka koji je sadržavao supu nakon koje se
jela riba ili meso, a na kraju voće i orasi. Donio je i kristalne čaše koje je prethodno
otkrio Abbas ibn Firnas.
Ćilimi
Zahvaljujući arapskim tehnikama tkanja, razvoju hemije, kao i osjećaju za mustru i
ukrase, tkanje ćilima bi se moglo nazvati osnovom arapske umjetnosti. Dok ovaj izum
nije stigao u Evropu, evropski podovi su bili manje-više ogoljeli. Zato su Evropljani
arapske ćilime vrlo brzo prihvatili.
Plaćanje čekovima
Moderni čekovi potiču od arapskih saqq-ova, pismenih zavjeta za plaćanje robe kad ona
bude dostavljena. Tako su se izbjegavali problemi nošenja novca preko opasnih teritorija.
U 9. stoljeću arapski biznismeni su u Kini unovčavali čekove ispisane u banci u Bagdadu.
Okrugli oblik planete Zemlje
Od 9. stoljeća naovamo arapski naučnici su prihvatili učenje astronoma Ibn Hazma koji je
utvrdio da je zemlja okrugla. To je bilo 500 godina prije nego je sam Galileo došao do
istog zaključka. Proračuni arapskih naučnika bili su do te mjere precizni da su već u 9.
stoljeću izmjerili obim Zemlje tvrdeći da iznosi 40.253,4 km, čime su pogriješili tek
nekih 200 km.
Raketa i torpedo
Kinezi su pronašli barut koji su koristili u svojim vatrometima, ali Arapi su shvatili da se
od tog prvotnog praha može stvoriti tvar koja će se koristiti u vojne svrhe. Do 15. stoljeća
izumili su rakete koje su zvali "samopokrećuće jaje", a torpedo "samohodna kruškolika
bomba".
22
Vrtovi
Srednjovjekovna Evropa imala je kuhinje i vrtove sa biljkama, ali su Arapi bili ti koji su
razvili ideju vrtova kao mjesta ljepote i meditacije. Prvi vrtovi za kraljevska uživanja u
Evropi su otvoreni u 11. stoljeću u Španiji koja je tad bila pod arapskom vlašću. U tim
vrtovima uzgajani su karanfili i tulipani. (Objavljeno 01.05.2008. u 08:00 (Sarajevo-x.com)
http://www.1001inventions.com/ i http://www.ummah.net/history/scholars/
Dodatak - Što nam je katolički džihad donio osim zla?
Izvor: globus.com.hr
Autor: Boris Dežulović
U onoj legendarnoj sceni iz kultnog „Brianova života“ John Cleese kao Reg, vođa
Narodnog Fronta Judeje, gleda u areni borbe gladijatora i retorički se pita što su im to
uopće Rimljani dobra donijeli.
„Vodovod“, dobacio je jedan suborac. „I kanalizaciju“, sjetio se drugi.
„Dobro“, nevoljko je priznao Reg, „slažem se da su vodovod i kanalizacije dvije stvari
što...“
„I ceste“ dodao je opet prvi. “Da, očito”, promrsio je Reg, “ali osim vodovoda
kanalizacije i putova...“
„Medicinu“, prekinuo ga je drugi. „I obrazovanje“
„U redu, dovoljno je“, iznervirao se Reg.
„I melioraciju“, nastavili su drugovi.
„Javna kupatila“
„I vino“
„Da,vino“, kimnuo je onaj prvi, “vino će nam zaista nedostajati kad odu.”
“U redu”, planuo je konačno Reg, “ali osim vodovoda, kanalizacije, cestogradnje,
obrazovanja, melioracije, javnih kupatila, vina i zdravstvene zaštite, što su Rimljani ikada
učinili za nas?”
Borba za evropski religijski identitet
Gledam tako na televiziji papu Benedikta XVI. kako s katedre sveučilišta u Regensburgu
citira bizantskog cara Manuela II: „Pokažite nam što nam je to novoga donio Muhamed,
osim zla i neljudskih stvari, poput zapovijedi da se vjera širi mačem?“
I sve mi se ispod one bjele kapice ukazuje Regovo lice, pa umjesto pape vidim Ivan
Cleesea Drugog kako se retorički pita: „Što su nam to uopće muslimani dobra donijeli?“
- Matematiku – dobacit će iznenada student informatike iz zadnjeg reda.
- Decimalni sustav, brojke koje i danas nazivamo arapskim, nepoznanicu ‚x’ i
revolucionarnu nulu nakon koje svijet nikad neće biti isti. I trigonometriju i
algebru, koja se zove tako po Kitab Al Jabru, djelu čuvenog matematičara AlHawarizmija. Po kojemu je, usput, svoj naziv dobio algoritam.
- Dobro – nevoljko će priznati Benedikt XVI. vođa Narodnog Fronta Europe –
slažem se da su brojke i algebra dvije stvari što...
- I geografija – sjetit će se treći student.
23
-
I filozofija. Svojim prijevodima u mračnom su nam srednjem vijeku spasili grčku
filozofiju. Izradili su prvu kartu svijeta, prvi izračunali opseg Zemlje i otkrili
heliocentrični sistem. Sagradili su prvi opservatorij, utemeljili modernu
astronomiju i s Istoka nam donijeli kompas. I papir. I rižu.
- U redu, dovoljno je – iznervirat će se Papa.
- I šećer, naranču, limun, breskvu – nastavit će studenti – prešu za ulje, sustav
navodnjavanja i uopće modernu poljoprivredu. Pamuk, tekstilnu industriju i
modu. Jakna je arapski izum. Konstruirali su prvu cameru obscuru i utemeljili
optiku. Onda qitara. Da, gitara. I kava.
- Da, očito – procijedit će Benedikt s katedre – ali osim matematike, geografije,
filozofije, astronomije i gitare...
- I farmakologije – dodat će nadobudna studentica. – U vrijeme kad se Europa
gušila u smradu i bolestima, Arapi su nam dali sapun i parfem, objasnili da se
zaraza širi zagađenom vodom, te donijeli čuveni Qanun Ibn Sine, prvu
enciklopediju lijekova i eliksira – pardon, al-iksira. Najzad upravo su arapski
alkemičari – alkemija, od al-kimya – očevi moderne kemije. Između ostalog
otkrili su lužine i barut, izmislili destilaciju i dobili al-kuhul. Zvuči poznato?
- Da, alkohol. - Kimnut će netko – alkohol će nam zaista nedostajati kad odu.
- U redu – planuo je konačno Benedikt XVI. – ali osim decimalnog sustava,
brojeva, algebre, matematike, filozofije, karte svijeta, kompasa, papira, riže,
šećera, pamuka, navodnjavanja, camere obscure, optike, jakne, gitare, kave,
parfema, sapuna, alkohola, farmacije, higijene i moderne kemije, što su
muslimani ikada učinili za nas?
- Što su nam, dakle, muslimani novoga donijeli osim zla i neljudskih stvari? – čita s
papira studentima regenburškog sveučilišta Joseph Ratzinger, sav u svili i kadifi,
zanemarujući za tu prigodu ne samo činjenicu da su mu muslimani donijeli i to što
na sebi nosi, i papir s kojeg čita, veći neumoljivu činjenicu da su čak i koncept
sveučilišta preko Španjolske u Europu donijeli upravo Arapi.
„Učenjakova tinta svetija je od mučenikove krvi,“ rekao je, nećete vjerovati – strašni
Muhamed.
- A što nam je Muhamed donio osim zapovijedi da se vjera širi mačem? – pita se
Benedikt XVI. u govoru o besmislenosti širenja vjere silom, propuštajući prigodu
da u tom smislu malo zaore vlastito dvorište, pa podsjeti na katolički džihad. I da
se zapita: pokažite mi što je to Isus novoga donio Južnoj Americi, osim zla i
neljudskih stvari? Dobro, osim vodovoda, kanalizacije, cestogradnje, obrazovanja,
poljoprivrede, zdravstvene zaštite, tehnologije, filozofije, arhitekture, kazališta,
umjetnosti i vina? U redu, i nogometa.
24
13. Područje, ciljevi i granice nauke i vjere
Nema sumnje, razum je jedna od najvećih blagodati koje je Uzvišeni Stvoritelj
podario ljudskim bićima. Njegova funkcija je da upoznaje stvoreni, pojavni svijet. Ovdje
se, onda, postavlja jedno sasvim logično pitanje: Ako bi se (samo) razumom mogla
spoznati i istina o Bogu i smislu života, ako bi razum bio jedini izvor spoznaje, zar onda
ne i bilo besvrhvito slanje Božijih Objava i poslanika? Zar razum sam nije mogao doći do
Istine, moralnog vladanja i uređenja ljudske zajednice? Ukoliko bi se vjera naučno
dokazala, da li bi onda bila – vjera? Ili nešto egzaktno?
Najveću propast čovjek priredi samom sebi onda kada njegov veličanstveni
poklon, razum, ne padne na sedždu pred Stvoriteljem svjetova! Najbliži skretanju sa
Božijeg puta je upravo razum! Zar i i Iblis nije bio razuman, inteligentan, i zar se nije
uzoholio i pobunio upravo zbog ovog svoga svojstva (njegov zaključak: ja sam od vatre,
a on do zemlje), nakon čega je otišao u poricanje, kufr?
Otuda islam ističe da razum treba imati svog vodiča, Božansku Uputu, kako bi bio
upotrijebljen za dobro, a protiv zla. Otuda je prva riječ kur'anske Objave bila upućena
ljudskom razumu, kome je naređeno epohalno Ikre', uči, čitaj, istražuj. Međutim, odmah
poslije ovog naloga, Kur'an je izrazio najširu svrhu upotrebe razuma: Uči, čitaj,
proučavaj – u ime tvoga Gospodara koji stvara! (96,1). Proučavanje pojavnog svijeta,
prema islamskom učenju, gotovo je uvjet vjerovanja! Ne može se biti musliman a ne
razmišljati, ne znati! Stvoreni svijet, 'alem, najbolje govori o njegovom Stvoritelju;
istraživanjem toga svijeta spoznaju se svojstva Onoga ko ga je stvorio, Allah je onaj koji
poznaje i nevidljivi i vidljivi svijet i On daje znanje. Nije slučajna značenjska veza
između 'alima, učenjaka u islamskoj tradiciji, i 'alema, vidljivog i nevidljivog svijeta;
'alim proučava svijet u kome prepoznaje znakove o Allahu i Njegova svojstva mudrosti,
veličine, moći itd., i svojim znanjem svjedoči o Allahu i poziva vjeri.
Ukoliko pred sobom nema svjetlo Božanske Upute, ljudski razum živi u mraku i
širi nered:
Slični su onima koji potpale vatru, i kad ona osvijetli njihovu okolinu, Allah im
oduzme svjetlo i ostavi ih u mraku, i oni ništa ne vide! Gluhi, nijemi i slijepi su, nikako da
se osvijeste (2, 17-18).
Oni znaju samo spoljašnu stranu života na ovom svijetu, a prema onom svijetu su
ravnodušni (30,7)
Kad im se kaže:“Ne remetite red na Zemlji!“-odgovaraju:“Mi samo red
uspostavljamo!“ Zar?! A, uistinu, oni nered siju, ali ne opažaju (2, 11-12). (Kur'an).
Oni, dakle, koji se koriste razumom bez duševnog svjetla i cilja koga je odredila
vjera ne vide ništa iza materijalnih pojava; njihova ISTRAŽIVANJA NEMAJU
SMJERA; ONI LUTAJU I, HTJELI – NE HTJELI, ŠIRE NERED NA ZEMLJI.brojni su
primjeri, a dovljan je samo jedan – atomska bomba.
Najbolji od njih, međutim, nisu takvi. Einstein, Abduselam (pakistanski fizičar i
prvi musliman dobitnik Nobelove nagrade), Nikola Tesla, Armstrong..., zagledani u
kosmički red i beskraj, oduševljeno su govorili o Bogu, Gospodaru svemira
veličanstvenog. Kur'an bi rekao: U njima je bilo probuđeno „oko duše“, el-besire, ono
svjetlo koje vodi razum i vidi dalje, koje iza otkrivenih, materijalnih činjenica vidi
beskrajno polje neotkrivenog svijeta, antimateriju, Boga. Zato Kur'an spominje još jedan
25
izvor spoznaje, izvor kojem se također obraća Objava. To je fuad, „srce“.Tim „srcem“ se
voli, osjeća, sluti... U njemu su položene istine o Bogu i višem, nematerijalnom svijetu,
san o vječnosti, ljubav i mržnja...(Reci:“On sve stvara, i daje vam sluh i vid i srca, a vi
malo zahvaljujete - 67,23).
To se „srce“ čisti i oplemenjuje ibadetom; što je čišće, to je njegova moć spoznaje
transcedentnog svijeta veća. Islam je velik po tome što je i razumu i „srcu“ dao važnost,
ali i što je razlučio njihove mogućnosti. Kada se oboje upotrijebe u svome djelokrugu,
onda se ostvaruje vjera koja rađa civilizaciju i civilizacija sa humanim licem.
Sama nauka ne donosi sreću
Postoje najmanje četiri razloga zasšto je nemoguće naukom doći do spoznaja koje
daju Božija Uputa i poslanstvo:
1. Nauka se, kao korisni izvor znanja, ipak temelji na individualnoj percepciji; svaki
naučnik, kao i svaki filozof, misli pod utjecajem vlastite kulture, obrazovanja,
običaja..., oni sami odustaju od nekih svojih teorija i ne žive u skladu sa
principima koje naučavaju;
2. Nauka objašnjava samo ograničene aspekte života i stvarnosti;
3. Nauka ne donosi pravila o ljudskom ponašanju niti daje odgovore na osnovna
pitanja kakvo je npr., pitanje o smislu življenja:
4. Ljudski razum, kao sredstvo naučnog istraživanja i filozofskog mišljenja, ne može
otkriti ništa iz transcedentnog svijeta;
5. Naukom se ne može postići sreća čovječanstva zato što se nauka ne temelji na
potpunom znanju o ljudskoj prirodi; ljudsku prirodu poznaje jedino Onaj ko je
stvorio tu prirodu; prema tome,
6. samo spoj razuma i Upute, vjere i nauke, fuada i 'akla, morala i obrazovanja
donosi sreću i prosperitet.
26
14. Vjerovanje u kader
Šesti imanski šart je vjerovanje da sve što se zbiva bilo dobro ili zlo da se dešava
Allahovom voljom!
Jednom je poslanik, ulazeći u džamiju, čuo ljude kako raspravljaju o pitanju
slobodne volje i predodređenja. Zacrvenio se od ljutnje, kao da su mu po obrazima
iscjedili šipkov sok, zatim je zabranio raspravljanje o tom problemu i dodao:
- Ljudi koji su vama prethodili zalutali su zbog te rasprave.
(Tirmizi)
Druga predaja nam kazuje kako je neki beduin došao kod hazreti Alije i tri puta
ga pitao o suštini kadera, a svo vrijeme hazreti Alija je šutio, pa je rekao:
“Tajanstveni put, duboko more –ne upuštaj se u njega! To je Allahova tajna i ne trudi
se oko nje!”
Čovjek ima volju, ali ona je ograničena i djelimična (irade’i-džuz’ijje), za
razliku od Allahove koja je neograničena svevolja (irade’i-kulijje). Kakav odnos
muslimani trebaju imati prema sudbini? Ignorirati je ili se boriti protiv nje? Kur’an
a.š. i hadis su lijek i uputa za muslimane! U hadisu božiji poslanik a.s. kaže:
“Zaista čovjeku zbog grijeha koje čini može biti uskraćena nafaka! Sudbinu ne
može spriječiti ništa drugo osim dove, dok život ne može produljiti ništa osim
dobročinstva!”
Ono što iz ovog hadisa možemo zaključiti je da nam čuvanje i bježanje od
sudbine ne pomaže, ali uz čvrstu vjeru i iskrenu dovu ima hajra za sve!
U svakom slučaju primjetili ste da, kad god se mi ljudi nađemo u kakvoj
neprilici, odmah učimo dove i molimo Boga da nam pomogne obećavajući mu da
ćemo se popraviti ako nas “izvuče” iz te situacije. A već smo pomenuli dovu i
dobročinstvo!
Hadis:
Alija r.a. prenosi da je poslanik a.s. rekao: “Nema ni jedno od vas a da mu nije
zapisano njegovo mjesto u Džennetu ili Džehennemu! Rekoše: Allahov poslaniče,
hoćemo li se osloniti na to, a da ne radimo? Poslanik a.s. reče: “Radite, a svakom će
čovjeku biti olakšano ono za šta je stvoren. Što se tiče sretnih, njima će biti olakšana
djela sretnih,a što se tiče nesretnih, njima će biti olakšana djela nesretnih!”
(Buharija, Muslim)
Šta iz ovog hadisa zaključujemo? Dakle, čovjek koji se nada da će biti od onih
ljudi koji su za Dženneta gledaće da radi djela koja uvode u Džennet, koja je Bog
naredio, a Poslanik a.s. preporučio i koja su za opće dobro!
Ljudi žele znati “šta je Bog odredio” kako bi se oni mogli suprostaviti i uraditi
nešto drugo! Međutim, teško i je priznati da je sve već zapisano!
Kao što imamo tri vrste ljudi (vjernike, nevjernike i munafike), tako imamo i tri
stava o pitanju sudbine i predodređenja!
1. predestinacija ili predodređenje – ti ljudi idu u potpuni fatalizam, te isključuju
svaku ljudsku autonomiju, slobodu i inicijativu. To je vid širka u kojem se
sopstveni izbor poistivjećuje sa Božijim i Božijem pripisuje;
2. nevjerovanje u određenje ili ateizam – to je nevjerovanje u Božiji red i
poredak. Tu se čovjekovoj volji daje neograničena sloboda bez obzira na
posljedice;
27
3.
srednji put – vjerovanje u šesti imanski šart, te svjesno djelovanje i težnja
dobru;
Zaključujemo:
“Sudbinu ne može spriječiti ništa drugo osim dove, dok život ne može produljiti ništa
osim dobročinstva!” Mi vjerujemo da je Bog sve odredio, a sve što je na Zemlji stvorio,
dao je da bi time kušao kako će se ljudi ponašati! Mi imamo svoju volju koja je delimična
(irade’i-džuz’ijje), za razliku od Allahove koja je neograničena svevolja (irade’i-kulijje).
Imamo tri stava ljudi prema sudbini i određenju.
15. Islamska ideologija
ideologija (grč. ideo – ideja; logos-učenje) je oblik spoznaje svijeta, sveukupnost
određenih pogleda, ideja i shvaćanja. U oblicima ideologije javaljaju se politički, naučni,
moralni i filozofski pogledi koji su svi odraz društvene biti čovjeka.
Islamsko učenje zasniva se prvenstvo na Kur'anu i Hadisu, kao što ćemo vidjeti,
oboje je temeljeno na Božanstvom Nadahnuću (K. 53/3-4).
Društva koja su iz bijede postajala urbanizirana, sa jačom ekonomijom, više se
vraćaju vjerskim normama. Posljednji Božiji poslanik Muhamed s.a.v.s. je rekao da je
siromaštvo blizu nevjerovanja i ovakav proces vraćanja vjeri je potvrda ovih riječi.
Fenomen društva je da populacija mladih nalazi životne odgovore u vjeri dok njihovi
roditelji često ostaju sekularisti, nekada iz navike, a nekada iz straha od nepoznatog.
Rijetko je kad to dokaz njihove dosljednosti prijašnjem sistemu, jer to baš i nema smisla.
Ipak, premda je taj sistem propao, ostao je da živi u nostalgičnom obliku.
Vjera ljude opskrbljuje "osjećajem identiteta i usmjerenja u životu". Dok društvo
lišeno morala potire u čovjeku ljudskost, dostojanstvo i smisao, dotle je gubitak identiteta
samo posljedica. Mnoge zabave i partyi dokazuju da "Ljudi ne žive samo po razumu,"
naprotiv svjesno i nesvjesno oni ga sami sebi oduzimaju uz primjenu "stimulansa" kao
način bijega od sivila i kriza izazvanih unutarnjim porivima i pitanjima: Ko sam? Šta
sam? Kuda idem? Na takva pitanja vjera pruža prihvatljive odgovore, a reafirmacija reda,
rada, discipline, uzajamne pomoći i ljudske solidarnosti su sami odgovori i postulati
vjere. Nosioci propagiranja vjere nisu konzervativci nego naprotiv mladi ljudi modernih
shvatanja i školovani, oni koji su dobro situirani i oni za koje vjera nije „opijum za
narod“ nego vitamin za duh i dušu.
Islam, naravno, uopće ne negira modernizaciju nego je naprotiv stalno traži, ali
okviri društva i morala su nepromjenjivi (konstanta). Muslimanski narodi (i ne samo oni)
pali u letargiju, "pregaženi su po svim osnovama" jer su sami napustili postulate islama.
Nakon stoljeća porobljenosti i inferiornosti prema zapadu oni se danas bude kroz različite
pokrete od ekstremno fundamentalističkih do blago islamskih i glasno viču: "Hoćemo
biti moderni, ali nećemo biti vi."
28
U tom pokliču, jasno se razaznaje ponovni islamski preporod. Takvom reformom
obuhvaćene su sve sfere života i to zato što islam nije religija tj. samo obredoslovlje
nego jedan potpun način života. Utemeljenje Islama je na korijenima Kur'an-a i Hadisa.
U pretežno muslimanskim zemljama na vlasti su, manje više, apsolutistički režimi
oslonjeni na ograničenu porodičnu ili plemensku bazu i svi su vrlo ovisni o stranoj
pomoći. Jedan islamski učenjak je rekao "prošao sam zapad, a nisam vidio
muslimane, ali sam vidio Islam. Prošao sam istok, vidio sam muslimane, ali nisam
vidio Islam." Međutim, trend je da ovakvi režimi pokušavaju da uključivanjem
islamskih simbola i vrijednosti dadnu legitimitet svojim režimima kako bi i pored
vraćanja islama ostali na vlasti.
U takvim državama najznačajniji oponenti režima su islamski pokreti koji u
dinamici društva i vjerskim institucijama imaju značajne prednosti nad laičkom
opozicijom. Baza ovih pokreta su mladi školovani ljudi koji su često u odnosu na starije
generacije bliže islamskim normama pa se kao posljedica odražava kao jaz generacija.
Komentarišući takav trend u Bosni, mudar čovjek je, poredeći komunizam sa sandukom,
rekao: "Ljudi su živjeli u njemu (sanduku) pogeti i jednom kada se otvorio, oni koji su
živjeli dovoljno dugo ostali su pogeti, a oni mladi koji su tek dorasli nastavili su svoj rast
neopterećeni poklopcem sanduka." Zbog savršenosti islama, a ne zbog tjeskobe i
napučenosti ljudi se vraćaju islamskim normama. Ali kriza identiteta i osjećaj otuđenosti
bitan je faktor ka vraćanju islamu. Pitanja ko sam, šta sam i gdje idem, kao i svuda
pokretač su duhovnosti i procesa islamizacije.
Islam nipošto nije religija u užem smislu te riječi. Islam predstavlja jedno
sveobuhvatno uređenje života. Kao takav on posjeduje vlastite predstave o ovom svijetu,
te o čovjeku i njegovom zadatku. On nam nudi one vrijednosti koje regulišu vezu čovjeka
sa Bogom, ovim svijetom, drugim ljudima, te društvom i njegovim institucijama. Islam
vodi računa o oba aspekta čovjekovog života, objedinjujući ih u jednu harmoničnu
cjelinu. Ovo stanje harmonije i unutrašnjeg mira navodi danas mnoge ljude na to, da
ostave kapitalizam, sa svojim materijalnim pogledom na svijet, te da se okrenu idealima
islama: istini, predanosti Bogu, bratstvu, te društvenoj i političkoj pravdi.
Allah (s.w.t.) je ljude obavezao da se sa temeljima islama upoznaju otvoreno i bez
predrasuda. Pošto je razum put do ubjeđenja u ispravnost islama, to je svaki čovjek u
stanju da krene tim putem i da stigne do ispravnog ubjeđenja. Nadamo se da smo ovom
knjigom doprinjeli tome, ili da smo makar ojačali razumjevanje za islam.
"Ovo je obznana ljudima, da njome budu opomenuti i da znaju da je samo
On jedini Bog, i da razumom obdareni prime pouku!" (14:52)
29
16. Društvo, džemat
7. Maja 1993. godine, u ranim jutarnjim satima minirana je i potpuno uništena
Ferhadija džamija u Banja Luci, koja je bila jednom od najljepših i najstarijih džamija u
BiH. Zbog toga je 7. Maj proglašen "Danom džamija".
Nužno nam se nameće pitanje: Kakav je naš odnos prema džamiji, a kakav bi on
trebao biti? Znate li kakav je prije bio odnos prema džamiji? Naši preci su imali sasvim
drugačiji odnos prema džamiji, koja je bila mjestom vrlo važnih odluka i dogovora. Iz
džamija su muslimani išli u bitke i u njima su ostajali duže nego mi danas ostajemo u
kafanama i sl. Kada bi nekog od muslimana tražili kod njegove kuće, familija bi mu
odgovorila, ako je bio u džamiji: Otišao je u džamiju i Allah zna kada će se vratiti (jer
se u džamiji ostajalo da se rješavaju pitanja ummeta i kretalo se u borbu na Allahovu
putu). Kada bi onaj za koga se pitalo bio u gradu, bilo bi rečeno: Otišao je na pijacu ili
grad i inšaAllah doći će brzo.
Ko gradi džamije i radi čega?
Allah dž.š. u 18. ajetu Sure Tewbe kaže:
"Allahove džamije grade oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju i koji namaz
obavljaju i zekat daju i koji se nikoga osim Allaha ne boje; oni su, nadati se
je, na pravom putu." (El-Tevbe, 18.)
Međutim, gradnja džamije se ne završava zvaničnim otvaranjem, nego se gradnja
džamije nastavlja čuvanjem džemata, jer je namaz obavljen u džematu visestruko
vrijedniji, a u hadisu stoji - Prenosi Abdullah ibn Omer r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao:
"Namaz u džematu je vrijedniji od pojedinačno obavljenog namaza 27 puta!"
(Buharija)
Jedan slijepi musliman dolazi do Poslanika s.a.v.s pa ga pita, može li izostajati iz
džemata, pa mu Poslanik s.a.v.s. dozvoljava, a kada se ovaj okrenu da ide kući pita ga:
"Čujes li ezan?" Ovaj odgovara potvrdno, a Poslanik s.a.v.s kaze: "Ne nalazim ti
opravdan razlog za olakšicu."
Poslanik s.a.v.s se bavio mišlju da zapali kuće munafika koji ne dolaze na
namaz u džemat. “Nijedan od vas neće biti vjernik sve dok ne bude želio svome
bratu ono što želi sam sebi”
(Buhari, Muslim, Ahmed, Nesai)
Allah dž.š. u 18. ajetu Sure Džin kaže:
"Džamije su radi Allaha, i ne molite se, pored Allaha, nikome!"
Koja je prva džamija sagrađena?
Poslanik s.a.v.s, prilikom hidžre iz Meke u Medinu u mjestu Kuba’ gradi džamiju
i sam učestvuje u njenoj gradnji, te tako daje najljepši primjer svome ummetu, da je lični
angažman najefektniji u činjenju dobra i poticanju na njega.
Nakon dolaska u Medinu i smještanja u kuću Ebu Ejjuba El-Ensarije, počinje
gradnju džamije, ne samo radi obavljanja namaza, već i radi nekoliko drugih bitnih stvari:
šure i donošenja bitnih odluka, podučavanja, učenja Kur'ana i njegova tumačenja,
rješavanje socijalnih problema, upravljanja državom i td..
30
Kakva je bila poslanikova a.s. džamija?
Poslanikova s.a.v.s. džamija je bila mala, jednostavna i skromna. Nije imala
ukrašene zidove, niti debelu i udobnu prostirku. Sa munare se čuo poziv prvog muezina
Bilala Habešije, bez ozvučenja, ali su se na taj poziv odazivali svi ashabi. Mi danas
pozivamo sa do kraja pojačanim zvučnicima, ali mnogo je gluhih za namaz!
Sva skromnost Poslanikove s.a.v.s. džamije je bila kompenzirana njegovim
prisustvom, kao i prisustvom ashaba, koji su ukrašavali tu skromnu džamiju, a najbolji
ukras džamije njen džemat.
U našim prilikama, džamija je često svedena na objekat u kojem je samo džumanamaz dobro posjećena, dok se na ostalim vaktovima stalne džematlije prebroje na prste
jedne ili obje ruke.
Prije agresije na BIH, nase su džamije bile u potpunosti izgubile svoju pravu
funkciju, te su neke postale spomenicima kulture, koji su se posjećivali od strane
turističkih grupa, više nego od samih muslimana. I sami bošnjaci su se divili njihovoj
arhitekturi, potpuno izgubivši osjećaj da su te džamije građene da bi se u njima Allahu
padalo na sedždu i održavao džemat u pravom smislu riječi.
Kakvo je mjesto džamija?
Džamija je mjesto okupljanja, ibadeta i odluke. Ona ne smije biti mjestom
razdora i nepovjerenja. Poslanik s.a.v.s. je porušio džamiju, koja je napravljena
radi smutnje, o čemu govore ajeti 107-110 Sure Tewbe.
H. Omer r.a. je uvakufio jednu njivu na kojoj se zadržao i propustio namaz u
džematu, da bi se na taj način kaznio. Kada bi bošnjaci na ovaj način kažnjavali sebe,
vjerovatno bi BiH bila jedan veliki vakuf!
Zaključujemo:
Svrha džemaata i džamije je višestruka! Ne samo da očuva društvo kompaktnim,
nego i da utiče na sve članove društva! Božiji poslaniik Muhammed a.s. je upućivao
ashabe da uvijek budu zajedno u dobru jer kad dvojica spomenu Allaha – On je treći!
Allahova milost je nad džema’atom!
Allahov Poslanik s.a.v.s. i njegovi ashabi su bili u svojim životima do kraja jasni i
nedvosmisleni: prema nevjernicima su bili žestoki i strogi, dok su u međusobnom
ophođenju bili milostivi i blagi. O tome Allah dž.š. u posljednjem ajetu Sure Feth kaže:
"Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema
nevjernicima, a samilosni među sobom..." (Suretu-l-Feth:29)
31
ISLAMSKA VJERONAUKA ZA I RAZRED
I ........................................................................................................................................... 1
1. Potreba vjere ............................................................................................................... 2
2. Obavljanje namaza...................................................................................................... 3
3. Hadždž ........................................................................................................................ 4
4. Arabija prije islama..................................................................................................... 6
5. Rođenje Muhammeda a.s., objava i misija ................................................................. 6
6. Isra’ i Mi’radž ............................................................................................................. 8
7. Hidžra........................................................................................................................ 10
8. Historija i sadržaj Kur'ana......................................................................................... 12
9. Izvori islama............................................................................................................. 15
10. Okoštalost tradicionalizma – životnost tradicije..................................................... 17
11. Vakuf....................................................................................................................... 17
12. Doprinos islama razvoju nauke i umjetnosti........................................................... 19
Dodatak - Što nam je katolički džihad donio osim zla?............................... 23
13. Područje, ciljevi i granice nauke i vjere.................................................................. 25
14. Vjerovanje u kader.................................................................................................. 27
15. Islamska ideologija ................................................................................................. 28
16. Društvo, džemat ...................................................................................................... 30
32

VDJE (letak br.369)!

Voda u životu i kulturi muslimana, 1. dio

KORICA MUHAMMED U BIBLIJI PRE

Pitanja i Odgovori – Mektebska Nastava za Prvi Stupanj

islamska vjeronauka za ii razred skripta

O odabranim danima i noćima

Isa.a.s - Islam Land

Ispravna Božija vjera - PDF

Preporodov intervju sa dr. Zehrom Alispahić

bosanski

DJEČjI List

Kur`an—Sure

Životopis Imama Alija (pdf dokument)

Kur`an i nauka

Ovdje - Centar za napredne studije

osnove vjerovanja poslanikove porodice

Kur`an u islamu (pdf dokument)

Islamsko Znanje - Muslim Library