Brš/Godina 2012. Broji/ Broj 2 Foro Zagreb/Grad Zagreb Ĉasopis Roma u Republici Hrvatskoj «DJEČji List» O Romano lil ande Republika Hrvatska Izdavaĉ: Humanitarna organizacija svjetska organizacija Roma u Hrvatskoj, 10 040, Zagreb, Četvrte Poljanice 2. Redakcija: Četvrrte Poljanice 2., 10 040, Zagreb, tel/fax:00385(1)2922488, E-mail:[email protected] Glavni urednik: Ivan Rumbak Izvršni urednik: Ivan Rumbak UreĊivaĉki odbor: ĐurĎica Benković, Katarina Vulić, Ivan Rumbak, Ivan Junior Rumbak i drugi Priprema i tisak: Broj tiskanih primjeraka: Rukopisi koje ţelite objaviti šalju se na adresu glavnog urednika. Rukopisi se ne vraĉaju. Ĉasopis financira Vlada Republike Hrvatske, Savjet za nacionalne manjine. Ţurnalo poćinel Vlada Republike Hrvatske, Savjet za nacionalne manjine. ISSN - 1848-1833 Besplatan primjerak Ne kamljolo poĉine. ROMSKI JEZIK UVOD Svaki jezik je ustvari komunikacijski sustav, koji se moţe sastojati od riječi, tonaliteta kojim se izgovaraju te riječi, to jest svaki jezik se sastoji od naglasaka ili tako zvane auditivne komponente jezika, te vizualne komponente jezika, geste, stava i pokreta koji dopunjuju rečenu informaciju. Značenje riječi nije odreĎeno onime što ona predstavlja u fizičkom svijetu, nego njenim odnosom s drugim riječima. To direktno ukazuje na to da je ljudski način razmišljanja vezan za odreĎeni jezik, pa čak i njegov vokabular. Jezik je sredstvo sporazumijevanja, ali i socijalizacije, formiranja identiteta i sociokulturne integracije pojedinca i društvenih grupa. Posredstvom jezika formiramo svoj identitet, definiramo kulturnu samobitnost i specifičnost svojeg naroda, on ujedno pokazuje osobni i etnički društveni karakter, ali je i zajednički kulturni obrazac nacionalne i globalne kulture koju dijelimo sa drugima. Sama ključna dimenzija Roma ustvari je njihov romski jezik. Dinamički promatrano u romskom jeziku skrivena je proţivljena povijest jednog naroda, njegovih uspona i padova, u njemu su zabiljeţene sve poruke i oţiljci u njegovom rastu od korijena pa do cvijeta. No, rezultati višegodišnje negativne asimilacije uradile su čudnu jezičnu kreaturu unutar samog romskog jezika. Neosporivo političko pravo je da svatko, jezik kojim govori, zove svojim materinjim jezikom. TakoĎer, u Republici Hrvatskoj mora biti upravo sveto pravo na jezičnu nijansu i raznolikost, u kojoj se prirodno razlikujemo ali i meĎusobno prepoznajemo. Sporna je meĎutim tendencija pojedinaca, pripadnika same romske nacionalne manjine, koji su svrstani u etničko različite romske tabore, da nasilnim intervencijama u sam romski jezik umeću umjetne, nepoznate i neprihvaćene nove nazive i razlike. Sporna je i sama etnička ideologija samog romskog jezika, koja se tako, a na tendencijama pojedinaca, uvodi i nameče drugim Romima, i to sve obilno doprinosi u negativnom i sluţbenom rješenju da se romski jezik uvede u obrazovanje, javnu upotrebu, da se obavi njegova standardizacija i tako dalje. U standardizaciju romskog jezika u Republici Hrvatskoj potrebno je uključiti same poznate hrvatske i strane romske lingviste i intelektualce, romsku zajednicu, a sa ambicijom da se u otvorenoj diskusiji unese više svjetla u ovaj kompleks pitanja i problema. Ova knjiga je ustvari pruţanje informacija o postojanju romskog jezika u Republici Hrvatskoj, prisutnosti raznih romskih dijalekata, te smo mišljenja da je potrebno ustanoviti kojim romskim jezikom, dijalektom, se zapravo sluţe Romi u Republici Hrvatskoj, imamo li njegove normative, postoji li romski pravopis, a ako postoji dali u istome postoje i pravopisne pogreške. Dajući pravo Romima da daju ime svojem jeziku, te da ga sami ureĎuju i dotjeruju prema svojim potrebama, prije svega moramo utvrditi da su Romi u isti ugradili veliki broj posuĎenica iz drugih jezika, te da se u stvari radi i o različitim romskim dijalektima. U samom romskom jeziku najduţe su se zadrţale same posuĎenice, a u njegovoj normi nije bilo knjiţevno - kulturne tradicije. Na temelju samih analiza, a u odnosu na predratno stanje, sačuvanost romskog jezika nije se bitno promijenilo. Kada već postoji romski jezik postavlja se pitanje kako ga definirati, kako ocijeniti njegovu sadašnju jezičnu situaciju u Republici Hrvatskoj, te tko uopće ima pravo postavljati standarde i norme romskog jezika. Kada postoji ljudska zajednica koja ţeli imati svoj vlastiti jezik, onda ona na to ima i bezuvjetno pravo. Romski jezik još nije u potpunosti izgraĎen, nije niti standardiziran, ali isti već postoji, bar u načelu, a kada bude posve formiran i standardiziran, to jest u svakoj pojedinosti prepoznatljiv, te kada bude u općoj uporabi zajednice koja ga ţeli, bit će prihvaćen i priznat kao i svaki drugi jezik. Sada je još rano da se romski jezik definira prema svojim konkretnim osobinama, jer one još nisu definitivno utvrĎene, ali isti mora biti onakav kakvim ga sami Romi ustvari i ţele. Problem je u tome da u Republici Hrvatskoj ţivi veliki broj različitih romskih skupina koje koriste i razlučite romske dijalekte, a niti jedna romska skupina ne ţeli se odreći svojeg prepoznatljivog dijalekta, to jest govora. U svakom slučaju, Romi koji niz godina ţive u Republici Hrvatskoj ţele za sebe romski jezik kojim govore niz vjekova, ne prihvaćajući nikakav drugi romski dijalekt niti ţele graditi ili učestvovati u izgradnji nekakvog posebnog romskog jezika. Rekao bih da je sadašnja jezična situacija naprosto u previranju. Romski jezik nije još uvijek sreĎen, te je u stvari kao takav i zbunjujući. Još uvijek nije postignuta sigurnost u tome što jest a što nije romski jezik. No to stanje je, čini se, iz dana u dan sve bolje. Gore je to što se uporno pokazuje teţnja da se romskom jeziku ospori legitimnost. To se sada najneposrednije očituje u odbojnom odnosu prema istom što je posve neprihvatljivo, a uz to trajno oteţava da se hrvatska javnost uvjeri da romski jezik ustvari postoji kao što postoji i opravdana potreba da se isti standardizira i prizna u Republici Hrvatskoj. Romski jezik u Republici Hrvatskoj ne postoji kao standardni jezik, no njegovo ime ima dugu tradiciju. Slika romske čerge. Za mene je nesumnjivo da postoji romski jezik. To proizlazi iz moga uvjerenja da svaki narod ima pravo obiljeţavati jezik kojim se sluţi i onako ga upotrebljavati kako je on ustvari i ispravan za samu upotrebu. Smatram potpuno razumljivim da su Romi spremni upotrebljavati za svoj jezik naziv «Romani ćhib», romski jezik, jer u tom nazivu oni sami bivaju istovremeno i priznati kao nacionalna manjina u Republici Hrvatskoj. Svi romski dijalekti koji se govore u Republici Hrvatskoj imaju svoj osnovni rječnik osim što isti u sebi sadrţi riječi posuĎenice, kredite, koje dolaze od kontakta sa različitim jezicima. Da li, i koliko će se ova ţelja moći ispuniti zavisi u prvom redu od toga jesu li Hrvati spremni prihvatiti ovu «ponudu», i dalje od toga, kako će izgledati norma i uzus romskog jezika. Ja zato mislim da bi forsirano nametanje nekog romskog dijalekta pridonijelo otuĎivanju izmeĎu raznih skupina Roma unutar Republike Hrvatske jer bi se pojedine skupine smatrale zapostavljenima i odbačenima. Ipak izgleda da će romski jezik tokom vremena dobiti samostalnu, nezamjenljivu fizionomiju i to jednostavno zbog toga što sami Romi imaju potrebu i ţelju da isti sačuvaju od samog daljnjeg propadanja. Nastavlja se. KRONOLOGIJA POVJESTI ROMSKOG NARODA Romi se kroz vjekove protive odreći svojih posebnosti, jer vjeruju da je to sistem koji su naslijedili. Oni poštuju ideje općeg mira i tolerancije jer ţele ţivjeti u miru i slozi sa ostalim narodima. Romi su baštinici plemenite tradicije, koja je jako stara i koje se kroz sve ovo prošlo vrijeme nije skoro niti malo promijenila. Slika Romkinja iz 1940. godine. Za Rome je karakteristično nezavisno mišljenje, odnosno da samim time ne dijele uvijek i u svakoj prilici ideje svojih susjeda. Gledajući povijesno, upravo taj slobodarski duh i intelekt, trebalo je znati cijeniti i smatrati dragocjenim. No umjesto toga, prema tom upravo različitom mišljenju, stavu i samome ţivotu, javljaju se predrasude, osude, progoni i egzodusi Roma. Čovjek uvijek voli traţiti neke vanjske uzroke, kako bi objasnio svoje neuspjehe, a ako je potrebno za neuspjeh moţe okriviti i nekoga drugog. Na djelu je stoljećima prema Romima vladala kolektivna optuţba sa svim dugoročnim i strasnim posljedicama, te se javljaju ideje kako se Europa mora osloboditi te strane, nepoznate rase. Romski narod jedan je od najstarijih, ali i jedan od najugnjetavanijih, a njihova borba za opstanak jedna je od najtrajnijih, najupornijih, te traje sve do današnjih dana. Od njihova dolaska u Europu, Romi su bili odmetnuti, porobljavani, lovljeni, mučeni, sakaćeni ili ubijani. Još od vremena Slobuţenja (abolicija Romskog ropstva) iz 1856. godine do dana današnjeg, Romi su se borili samo za svoj društveni poloţaj i osnovna ljudska prava. Zadnji prodani rob na području Evrope bio je upravo pripadnik romskoga naroda. Na taj njihov zahtjev sve svjetske vlade bile su prilično gluhe i slijepe, a javnost je nemali broj puta pokazala svoju indiferentnost spram tog problema. Nastavlja se. MIGRACIJE ROMA KROZ POVIJEST 520. godine nove ere Huni napadaju pod vodstvom Mihirakula i uništavaju moć Gupta u Indiji. 730. Jašovarnam postaje kralj Kanaudţa. Romska plesačica. 833. Kanaudţ postaje kraljevina Gurdţarova. 839. RoĎen je perzijski kroničar Ali al-Tabari koji je pisao o velikom broju Zotta koji su porobljeni nakon što su Bizantinci napali Siriju. 820-834. Uspostavljena je Zott drţava na obalama rijeke Tigris. Dolazi do velikog dolaska sekte Athiganoi u Bizantu. 923. Umire poznati perzijski kroničar Ali al-Tabari. 941/1040. Arapski kronolog Al - ‛Utbi u odlomku knjige pod nazivom Kitab al- Yamini (knjiga Yamina) opisuje pljačkaški pohod koji je došao daleko na zapad sve do grada KanauĎ, osamdeset i dva kilometra od grada Kanpurja. Perzijski kroničar Ali al-Tabari. Ali al-Tabari bio je veliki i poznati pisac na polju medicinske nauke, koji su se pojavili odmah nakon epohe velikih prevodilaca. Bio je po narodnosti Perzijac, ali je po jeziku bio Arap. Njegova slika, kao i slike drugih poznatih stvaraoca medicine ukrašava veliku halu Medicinske škole Univerziteta u Parizu. Ali al-Tabari je 850. godine napisao svoje djelo Firdaws al-Hikmah ( raj mudrosti ). To je jedan od najstarijih priručnika medicine. U ovom djelu nalaze se i brojna djela iz filozofije i astronomije. Ono se bazira na grčkim i hindu izvorima. Poslije Ali al-Tabarija ţivio je istaknuti teolog, filozof i liječnik al-Razi. 971. Rodio se je Mahmud Ghaznavi koji je bio stariji sin kralja Subuktagin, kralja Ghaznija. Kada je kralj Subuktagin napao kraljevinu Jaipal Mahmud je zajedno sa svojim ocem bio na bojišnici. No kralj Subuktagin nije bio zadovoljan sa Mahmudom pa ga je nakon smrti 997. naslijedio kao kralj mlaĎi sin Ismail. Ismail nije upravljao Ghaznijem dugo vremena jer ga je vrlo brzo naslijedio Mahmud. Mahmud Ghaznavi Grad Ghazni bio je jedan od vaţnih gradova Horasana u to vrijeme. Bio je glavni grad Gaznavidskog carstva od 962. godine do 1187. godine. Mahmud Gazni je 962. osnovao veliko carstvo, koje je trajalo preko dvije stotine godina. Grad Gazni postao je bogata kraljevina ogromnog carstva, koje je obuhvaćalo današnji Avganistan, Pakistan, većinu Irana i dijelove sjeverozapadne Indije. Poslije pada carstva vladali su gaznavidski sultani. Najznačajniji mauzolej je upravo mauzolej sultana Mahmuda Gaznija, osnivača velikoga carstva. Drugi mauzoleji imaju grobove pjesnika i naučnika, kao npr. grob Al Birunija. Kada je kralj Subuktagin napao kraljevinu Jaipal Mahmud je zajedno sa svojim ocem bio na bojišnici. No kralj Subuktagin nije bio zadovoljan sa Mahmudom pa ga je nakon smrti 997. naslijedio kao kralj mlaĎi sin Ismail. Ismail nije upravljao Ghaznijem dugo vremena jer ga je vrlo brzo naslijedio Mahmud. 1000. Romi su dospjeli do teritorija današnje Grčke i Turske i to vjerojatno poradi stalnih osvajačkih napada kralja Mahmuda od Ghaznija. Romi su u Evropu došli iz dva pravca iz Turske, preko Bosfora, i iz Afrike, preko Gibraltarskog moreuza. Grupa koja je u Evropu došla iz Afrike je ona koja se odvojila u Siriji, a išla je podnoţjem Malog Atlasa i preko Gibraltara prešla u Španjolsku, a odatle se raspršila po čitavoj Evropi. Grupa koja je došla u Bugarsku imala je polazište u Turskoj i ona se je razdvojila na dva dijela. Jedan dio se je kretao u pravcu Vlaške Moldavije prema Karpatima i Poljskoj, a onda se u luku vratila prema Rumunjskoj. Satelitska slika Bosforskog kanala. 1001. Mahmud Gazni, veliki ratnik i sjajan vojskovoĎa, pokrenuo je sedamnaest pohoda protiv Indije, i u periodu izmeĎu 1001. do 1027. godine. Nametnuo je Pendţabu i Sindu svoju vlast. Njegovi napadi na Indiju okončani su tek poslije poraza u oblasti Radţput. 1001./1003 Mahmud Gazni napada kralja Jaipala koji je bio kralj u pokrajini Hindushaki. Kralj Jaipal je moralo kapitulirati pred napadima Mahmudove vojske, a 15 000 Hinda je bilo ubijeno u borbama za obranu Kraljevstva Hindushahi. Kako bi oslobodio kraljevstvo zatraţio je 250.000 tadašnjih dinara, a Mahmud je ujedno porobio oko 500 000 Indijaca. Otkupnina je bila isplaćena ali Mahmud nije ţelio osloboditi robove. U ţelji da njegova prijestolnica dostigne sjaj gradova Srednje Azije, Mahmud je doveo iz Indije veliki broj zanatlija i graditelja. Jako je vjerojatno da su Romi čija je kolektivna memorija zapamtila ime perzijske pokrajine Khorasana, došli zajedno s njima. 1004. Mahmud Gazni postaje sultan Gaznija i napada kralja Multana. 1008. Mahmud Ghazni porazio je indijsku koaliciju kod Pešavarja. Pešavar je u ono vrijeme bio glavni grad provincije i gospodarsko središte okolnih plemenskih područja. Mahmud napada Anandpal kraljevstvo Hindua. Andapal zove u pomoć ostale kraljeve, a u bitkama mu pomaţu kraljevi; Ujjain, Gwalior, Kalinjar, Kannauj, Delhi, Ajmer, koji mu priskaču u pomoć. Kralj Meanwhile iz Khokharsa takoĎer dolazi pomoći kralju Jaipalu ali svi zajedno nisu mogli obraniti kraljevstvo Andapal jer je Mahmud imao 6 000 svojih strijelaca u toj borbi. Nakon pobjede Mahmud je porobio i pobio oko 5 000 muslimana. 1009. Mahmud Gazni vrši invaziju na Nagarkot (Kangra) i pokorava ga. Iz zemlje odnosi veliko blago u zlatu i srebru, te odvodi veliki broj robova. 1010. Dolazi do napada na mjesto Matura od strane Mahmud Ghaznia. 1014. Mahmud Gazni napada Thanesar, a Hindusi traţe kompromis od njega koje Mahmud odbija. Grad biva pokoren, a vojska je uništila grad i izvršila masakr nad ţiteljima, te i tu odnose veliki plijen. 1001-1026. Gradovi Sindh i Panjab u Indiji napadani su sveukupno sedamnaest put miješanom vojskom tursko-perzijskih Ghaznivid trupa koje je predvodio kralj Mahmud Ghazni (današnji Iran). Indijski otpor u obliku Rajput ratnika ţestok je, ali kralj Mahmud Gazni ipak je pobijedio i uzeo je oko pola milijuna robova. Iste godine gruzijski monah sv. Georg Antonski, iz manastira Iviron (Grčka) svojim ţiteljima daje izvještaj kako je na gori Atos u periodu od stigla skupina «Athiganosa». 1018. Mahmut vrši invaziju na Mathuru i Kannauj (KanauĎ). Mahmut Gazni bio je zadivljen arhitekturom Hindu hramova. U tom napadu pobio je veliki broj ţitelja Mathure. Ratni pohod sultana Mahmud Ghaznija iz Afganistana koji je poduzeo krajem prosinca 1018. godine donosi mu veliki ratni plijen. U gradu Kanaudţu na rijeci Gang, uspio je zarobiti 53 000 stanovnika, uzeo je 380 slonova i šesnaest kola zlata i dragog kamenja. Deportirao je sve mještana Kanaudţa u Kabul gdje su svi prodani kao roblje korasanskim trgovcima. Arapski kronolog Al - ‛Utbi piše u svojoj knjizi da je u zimi izmeĎu 1018./1019. godine kralj Mahmud Ghazni u jednom od svojih pljačkaških pohoda dolazi do grada KanauĎa gdje uspijeva porobiti njegovo stanovništvo koje je u većini slučajeva bilo sastavljeno od umjetnika, zlatara i obrtnika raznih djelatnosti, te ih zajedno sa njihovim obiteljima prodaje kao roblje u gradu Ghazni i Kabulu. Porobljeni nisu bili u nikakvom srodstvu sa domaćim stanovništvom, ali su poradi svojih zasluga bili uvršteni u kastu škatrij. Povjesničari govore da je u tom periodu veliki broj Roma ţivio u gradu KanauĎu. 1021. Mahmut Gazni napada Kalinjar. 1925. Mahmut Gazni napada Somnath. 1026. Mahmud Gazni vrši svoju zadnju invaziju u svojoj pedeset i devetoj godini ţivota. Nakon duge opsade dvorca Somnath Mahmud se vrača u Ghazni. 1030. Kralj Mahmut Gazni umire 30. travnja u gradu Ghazni. Kroničari govore da je uzrok smrti Mahmuda Ghaznija bila malarija koju je dobio u svojoj zadnjoj invaziji. Nastavlja se. TRADICIONALNI ROMSKI ZANATI Nakon imigracije, Romi ţive u Evropi od zanata koje su donijeli sa sobom iz Indije. Nakon dolaska Arijevaca, u Indiji su domoroci podijeljeni na kaste poznate kao jati. Svaka jati je imala skup nepisanih pravila nazvanih dharma o tome koje je aktivnosti član odreĎene kaste mogao obavljati, a koje ne. Obično pripadnici jedne kaste nisu mogli obavljati poslove tradicionalno vezane za neku drugu kastu. Na ovaj način je profesionalna zona svake kaste bila zaštićena. U Indiji, Romi su pripadali kastama koje su obavljate poslove kovača, limara, koţara, konjušara, trgovaca konjima, lončara, izraĎivača kaveza, cigli i košara, muzičara, krotitelja zmija, majmuna i medvjeda, čistača ulica, pralja, proročica, itd. i obično su se ove profesije mogle upraţnjavati samo povremeno, kada je postojala potreba za njihovim proizvodima, odnosno uslugama. Do sedamnaestog stoljeća Romi su se u selima djelomično asimilirali sa domaćim stanovništvom, ali nakon nastanka gradova, oni se naseljavaju u gradove i rade na principu trampe, oštre noţeve čiste ulice, kapaju grobove, a tak poneki bave se trgovinom i to preteţno trgovinom stoke. Tek kasnije dobivaju dozvolu da se bave svojim profesijama. Najznačajniji romski zanat bio je kovački zanat, i trgovina stokom, a Romi su radili po arhaičnim metodama koje su donijeli iz Indije. Kovali su sjedeći na zemlji, koristili su stare materijale, do kojih su mogli besplatno doći, kao sirovine. Uglavnom su proizvodili čavle, lance, dijelove za vagone, potkove za konje i tako dalje. Danas se rijetko mogu pronaći Romi koji se bave kovanjem i u tom slučaju radi se o izradi umjetničkih predmeta svijećnjaka, ukrasnih ograda i slično. Drugo polje djelovanja Roma bile su male farme i imanja gdje su povremeno radili u vrijeme ţetvi ili berbi, a nekada su se bavili i postavljali kamenje praveći putove u selima. Ova simbioza Roma i domaćina ne Roma često je potvrĎivana kumovanjem. Nakon nekog vremena, kada je zemljoradnja potisnuta u drugi plan, Romi se počinju baviti novim zanatima kao što su izrada metli, košara, korita, drvenih predmeta ili prostirki. Čistili su koţu, oštrili noţeve, pravili cigle i drveni ugalj. Ţene su odlazile do seljaka i čistile njihove pećnice, tkale na jednostavnim razbojima, brale jagode, kupine i drugo voće zajedno sa djecom. Nakon toga išle su po selima i nudile svoje proizvode rukotvorine i voće i to često u zamjenu za hranu i odjeću. Još jedan, vjerojatno i najupečatljiviji način zarade za Rome uvijek je bila muzika. U romskim sastavima svirali su samo muškarci. Bili su to, obično, najmanje četiri člana iste porodice. Osnovni instrumenti bili su prva i druga violina, viola i bas ili klarinet. Svirali su za ne Rome na vjenčanjima, zabavama, krštenjima, banketima i sahranama za što su bili plaćeni. IzmeĎu sebe su svirali spore i tuţne romske pjesme o teškom ţivotu, ljubavi, bolu i patnji. Postoji stara romska izreka koja kaţe: «GaĎeske bašavav andro kan, Romeske ando ilo» što u prijevodu znači; «Za ne Rome sviraj za uho, a za Rome sviraj za srce». Drugi tip seoskih svirača bili su individualni svirači koji su odlazili u sela i ispod prozora svirali na violinama tako da je muzika, u tom slučaju, bila način prošenje. Ovakve svirače ostali Romi muzičari su prezirali. Na prelasku iz devetnaestog u dvadeseto stoljeće najbolji muzičari formirali su zasebnu društvenu klasu profesionalnih gradskih muzičara, takozvanu romsku aristokraciju. To su bili potomci muzičara koji su svirali na kraljevskim i aristokratskim dvorovima i koje su feudalni veleposjednici smjestili na svoja imanja kada je bilo u modi posjedovati vlastiti romski sastav. ROMSKE LEGENDE Legenda o Tetkici Bibiji Čudotvorna tetka Bibija, slavi se petkom uoči treće krsno pokladne nedjelje velikog posta. Od 1929. godine je dobila svoju ikonu (litografija, prema crteţu P. Daničića). Romi se okupljaju kod stabla neke kruške, objeduju posna jela i pijući vruću rakiju. Opis: «Crna je kao i svaka Romkinja, visoka, suha, koštunjava, duguljastog lika, crnih očiju koje gledaju u nebo, veliki nos, velika usta, sitni zubi i tanke usnice. Obučena je bila sva u crveno i bosonoga. A legenda kaţe: «Davno je to bilo, u staro, pa moţda i prastaro vrijeme, kad se na zemlji pojavi neka opaka bolest, koji su jedni zvali čuma a drugi kolera. Ta bolest je pokosila veliki broj djece». I eto, u to doba pojavila se na zemlji naša tetkica Bibija. Odakle je ona došla, nitko nam nije znao reći. Moţda je i sa neba sišla, moţda je i sam Bog poslao da pomogne sirotome romskom narodu i da spase njegovu dječicu od smrti. Zato je ona bila čudotvorna, zato što je hodajući po svijetu počinila mnoga čuda. Romi vjeruju da je u nju sam Bog poslao na zemlju. Tog je dana kad je Bibija sišla na zemlju, cijeli dan padala kiša. I ona i njena dva janjeta, koja su išla za njom veoma su ozebli, pa je Bibija pošto je mrak već počeo da pada, zakucala na vrata nekog seoskog domaćina. Kucala je ona dugo na ta, ali i mnoga druga vrata, no nitko joj nije ţelio otvori. Sirota starica je već bila došla do kraja sela. I ona i njeni jaganjci su bili gladni i promrzli. Gledajući tako u tamu, starica je razmišljala koliko li je daleko susjedno selo. U jednom trenutku, na nekom breţuljku, primijetila je ona nekoliko usamljenih kuća. PoĎe prema njima da tamo okuša sreću. Kad je došla do samih kuća vidjela je da to nisu bile obične seoske kuće, nego iskopane u zemlji rupe i pokrivene odozgo travom i korovom. Ne usteţući se ni malo, ona zakuca na prva vrata. Iz kuće se prvo začu dječji plač, pa ţenski glas, a na posljetku i muški. Zatim se vrata otvoriše, iz kuće pokulja najprije dim pa se posle pomoli muška glava: «Tko si ti i što tako uporno lupaš na moja vrata?» «Ja sam Tetkica sirota stara ţena, sa svoja dva janjeta. Putujemo cijelog dana pa bi htjela da se malo odmorim». «UĎite, i ako mi je sva kuća samo od jedne sobe, u kojoj jedva da stanemo ja, moja ţena i šestoro djece. UĎite i dobro mi došli. I UĎoše u romsku zemunicu Tetkica sa svoja dva janjeta. A unutra, u zemunici bilo je jako malo mjesta. U sredini je tinjao stari panj. Okolo ognjišta je na slami leţalo šestoro djece, sva ispod deset godina starosti. I sve šestoro djece bilo je bolesno od iste bolesti koja je već od duţega vremena harala po selu. U jednome uglu leţala je na sijenu stara koza, a u drugome je bio prazan sanduk za brašno. Osim nekoliko kora kruha ništa više nije u kući bilo toga dana za jelo. Vidjevši koliko je Tetkica ozebla i saţalivši se na njene jaganjce domaćin je ţelio da dva bolesna djeteta odmakne od vatre i da tako načini mjesta za goste. Ali Tetkica to nije dozvolila, nego je sela na slamu u jedan prazan ugao sobe i metnuvši na krilo svoja dva janjeta podijelila je sa njima koru kruha, koju joj je od sveg srca ponudio ovaj dobar domaćin. Tako su svi i zaspali. Kad bi sutra dan pred zoru kroz san čuje domaćin da se nešto kreće po sobi. Otvori oči i pogleda, a ono Tetkica tek što nije otvorila vrata sa svojim jaganjcima da izaĎe iz sobe. «Što ţuriš ţeno, kuda ćeš još je mrak. Posjedi još malo, ugrij se. Noć je bila hladna. I zaloţi se još malo. Imamo još nekoliko komadića kruha». Zaustavljao ju je domaćin. «Hvala ti dobri čovječe. Ti nama toliko, a tebi Bog hiljadu i hiljadu puta više. Ali ja moram da idem». «Pa tko si ti ţeno, što sa jaganjcima po ovome vremenu po svijetu ideš?». Ja sam Tetkica Bibija. Došla sam da vidim, ţivi li svijet po boţjim savjetima. Ovaj pomor koji po selu hoda od Boga je. To je kazna za greške. Ti si mene lijepo primio, nahranio si mene i moja dva janjeta, onim čime si mogao i tvoja će sva djeca ozdraviti. Onima koji me nisu sa moja dva janjeta htjeli primiti u svoje kuće umrijeti će sva bolesna djeca, i druga će im se razboljeti, pa će i ona umrijeti. I reci svim našim Romima, neka nikad ne otjeraju od svojih vrata putnika koji traţi prenoćište, a neka svakome koji moli za komadić kruha daju svoj posljednji komad. Vi to činite njima, a ja ću se brinuti o vašoj deci. I slavite svake godine moj dan, i volite me i spominjite me». To rekavši Tetkica otvori vrata i nestade zajedno sa njena dva janjeta. A Romi od toga dana svake godine slave njen dan. Svakog koji zakuca na vrata romske kuće Romi prime na konak, a tko moli za komadić kruha dobi ga. Nastavlja se. Romska himna Romska himna koja je usvojena kao himna Roma usvojena je nešto kasnije, to jest iza prvog Kongresa Roma u Londonu kada se je osnovala MeĎunarodna unija Roma. Pjesmu je napisao i komponirao 1969. godine romski glazbenik Ţarko Jovanović. Sama pjesma Đelem, Đelem, (u prijevodu idem, idem) koja je i himna Roma u cijelome svijetu, govori o patnjama romskog naroda, o egzodusima koje je prošao romski narod tijekom stoljeća i drugog svjetskog rata, a navodimo više varijanata himne. Pjesma «Đelem Đelem» napisana na više romskih dijalekata. Đelem, Đelem Đelem Ďelem lungome dromeja Mala dilem čorore romesa Đele, Ďelem lungome dromeja Mala dilem baht ale romesa A, Romelen A, čhavalen Kindem lake lolo diklo tursko Ni volim Ačol latar pusto Ni volimma ačol latar pusto Ala volim lake kale jaka Kaj si gudlje sar duj kalje drakha Aj, Romalen Aj, čhavalen Prijevod pjesme Idem, idem Putovao sam mnogim cestama i sretao sretne Rome Putovao sam daleko, širom svijeta i sretao sretne Rome O romski ljudi, o romska djeco, o Romi gdje god bili Sa svojim šatorima, duţ sretnih putova. I ja sam jednom imao veliku obitelj, ali ih je crna legija umorila PoĎite sa mnom, Romi svijeta tamo gdje su romski putovi otvoreni Sada je vrijeme, ustanite, Romi, uspjet ćemo u našim naporima O romski ljudi, o romska djeco, o romski ljudi, o romska djeco. Koliko god drugi smatrali da je romski ţivot ustvari totalno uţivanje i opuštanje u rijeci koju on nosi, varaju se. Tako većina pjesma koje pjevaju sami Romi, nisu vesele, dapače tuţne su i prepune boli koju Romi vjekovima nose sa sobom, na svojim leĎima. Islamska vjeronauka u osnovnoj školi Što treba svaki vjernik znati o Kur'anu Kur'an Kur'an (ar. )ال قرآنje sveta Boţija knjiga koja je objavljena Boţjem poslaniku Muhammedu s. a. v. s. u periodu od 610. do 632. godine, i to 13 godina u Meki i 10 u Medini. Arapska riječ Kur'an po svom je obliku infinitiv, koji u bosanskom jeziku prevodimo glagolskom imenicom. Prema tome, riječ Kur'an znači "čitanje" ili "sakupljanje". Korijen ove riječi su 2 arapska glasa: kaf ()ﻕ, ra ()ﺭ, te sukun (ّ ). U svim oblicima koji su izvedeni iz ovog korijena proteţe se jedno glavno značenje te riječi, a to je "sakupiti". Kur'an se čita ili, kako je to uobičajeno reći meĎu bosanskim muslimanima, "uči". Neki islamski učenjaci smatraju da je Kur'an nazvan tim nazivom zato što u sebi sakuplja i sadrţi ajete, sure, zapovijedi, zabrane, obećanje, prijetnje, vijesti o prošlim narodima itd. Po ovome bi riječ Kur'an značila "zbirka". To je značenje riječi "Kur'an" s jezičke strane, dok ta riječ, po vjerovanju muslimana, označava posljednju Boţiju knjigu, koja je preko meleka Dţibrila objavljena posljednjem Boţijem poslaniku Muhammedu s. a. v. s. Slika najstarijeg očuvanog Kur'ana na svijetu. Druga imena Kur'ana U samom Kur'anu, Kur'an je nazvan s više imena. Od tih imena je na prvom mjestu: 1."Kur'an", pa se u jednom ajetu kaţe: "Ovaj Kur'an sinovima Israilovim kazuje najviše o onome u čemu se oni razilaze."[2 2."Furkān", tj. "Knjiga koja rastavlja istinu od neistine". 3."Kitab", tj. doslovno "knjiga" 4."Zikr", tj. "opomena", "spomen" 5."Tenzil", tj. "spuštanje", "objava". Osim ovih imena, neki islamski učenjaci navode još neka imena koja su u Kur'anu spomenuta, ali ne kao prava imena, već kao atributi Kur'ana. Od tih imena su: "Nur" (svjetlo), "Mev'iza" (savjet), "Burhān" (jasni dokaz), "Hudā" (uputstvo), "Bejjān" (jasno tumačenje), "Hakīm" (Mudri) itd. Format Kur'ana Kur'an se sastoji od 114 sura s ukupno 6.236 ajeta (prema kufanskom brojanju, koje je najraširenije; tačan broj ajeta je različit, ne zbog sadrţaja, nego zbog različitih metoda njihovog brojanja). Svaka sura, osim sure Et-Tevba, počinje Bismillom ("U ime Allaha, Sveopćeg dobročinitelja, Milostivog, Samilosnog"). Muslimani obično povezuju sure ne s njihovim brojevima, nego s arapskim imenima koja su na neki način izvedena iz dane sure. Sure nisu poredane po kronološkom redu, nego prvenstveno prema veličini sura. Nakon kratkog uvoda, Kur'an se nastavlja najduţom surom, a završava kraćima. Jezik Kur'ana «.i, eto, tako Mi Kur’an na arapskom jeziku objavljujemo i u njemu opomene ponavljamo da bi se oni grijeha klonili ili da bi ih na poslušnost pobudio.» Kur'an Prva sura u Kur'anu (El-Fatiha) Kur'an je jedna od prvih pisanih knjiga u Arabiji. On je napisan u ranoj formi klasičnog arapskog jezika. Postoji nekoliko ostalih primjera arapskog iz tog vremena. Ubrzo nakon smrti Muhammeda s. a. v. s. 632. godine, islam se proširio izvan Arabije, te osvojio većinu tadašnjeg "civiliziranog" svijeta. Arapi su se morali suočiti s milionima stranih osoba, s kojima su morali na neki način komunicirati. Jezik se brzo mijenjao da bi mogao odgovoriti novonastaloj situaciji, gubeći na svojoj kompleksnosti i rječniku. Nekoliko generacija nakon Poslanikove smrti, mnoge riječi korištene u Kur'anu postale su nejasne za obične ljude koji su govorili svakodnevni arapski, budući da se arapski jezik puno promijenio velikom brzinom. Beduini su govorili izmijenjenim jezikom, prihvatljivo malom brzinom izgovaranja, tako da su rani arapski leksikografi traţili njih da im objašnjavaju teške riječi ili razjašnjavanju neke stvari iz gramatike. Dijelom zbog potrebe religije da objasni Kur'an onima koji su slabije govorili arapski, arapska gramatika i leksika postale su značajne nauke, pa je model za literarni jezik zadrţao do danas taj govor iz kur'anskih dana. Muslimani smatraju Kur'an velikim i značajnim, izmeĎu ostalog, i zbog njegove poezije i literarne dotjeranosti, kao i da je ta njegova literarna perfekcija dokaz njegovog boţanskog porijekla. Budući da je ta perfekcija vidljiva samo za govornike arapskog jezika, stoji kao još jedan razlog zašto se samo originalni arapski tekst smatra kao pravi Kur'an. Prijevodi su smatrani manje sjajnima, prije kao interpretacije Boţjih poruka nego same direktne poruke od Boga. Tradicionalno upravljanje prijevodima i publikacijama Kur'ana daje upute da, kad je knjiga izdana, ona ne moţe imati jednostavni naslov "Kur'an". Naslov uvijek mora sadrţavati odredbeni pridjev (sprečavajući konfuziju s ostalim "recitacijama", u arapskom smislu), pa zbog toga najviše izdanja Kur'ana nose naslove poput Sveti Kur'an, Plemeniti Kur'an i sl. Svaki priznati učenjak islamske škole trebao bi biti u mogućnosti da u najmanju ruku čita i razumije Kur'an u njegovoj originalnoj formi. Mnogi muslimani, djeca i odrasli, uključujući i one koji uopće ne razumiju arapski jezik, uče Kur'an djelomično ili u cjelini, u originalnom obliku, jer je to zaista potrebno radi obavljanja namaza (molitve). Objava Kur'ana «Uči u ime svoga Gospodara koji stvara, koji je čovjeka stvorio od ugruška. Uči, Plemenit je Gospodar tvoj, koji je podučio čovjeka da se perom služi.» Kur'an Povijest Kur'ana Kur'an je zabiljeţen na dva načina: usmenim i pismenim putem. MeĎu ashabima je bilo mnogo hafiza. Iz vremena Poslanika kao hafizi se navode: Ubejj ibn Ka'b, Muaz ibn Dţebel, Zejd ibn Sabit, Ebu-Derda, Abdulah ibn Mes'ud i drugi. Poslanik je uvijek davao prednost onima koji su Kur’an znali napamet. U hadisu se navodi da je "u bici na Tebuku bajraktar plemena Benu Nedţdţar bio Ammar ibn Hazm. Poslanik je od njega uzeo zastavu i predao je Zejdu ibn Sabitu. Tada je Ammar upitao Poslanika: 'Allahov Poslaniče, da nije do tebe stiglo nešto ruţno o meni?' 'Ne', reče Allahov Poslanik, 'Kur'an ima prednost,' a Zejd ibn Sabit je hafiz Kur'ana'." Poslanik je imao oko 40 ljudi koji su zapisivali objavu po njegovom diktiranju, onako kako je njemu diktirao Dţibril. Zabranjivao je da se bilo šta drugo biljeţi od njega osim Kur'ana. Ako bi neko nešto zabiljeţio osim Kur’ana, Poslanik je insistirao da se to izbriše. U vremenu Ebu-Bekra došlo je do sukoba izmeĎu muslimana i laţnog poslanika Musejleme, u kojem je poginulo oko 70 hafiza i Ebu-Bekr je naredio da se ono što su dotadašnji hafizi znali (bilo ih je mnogo) uskladi i zapiše u jednu knjigu. Taj zadatak je povjeren Zejdu ibn Sabitu. On je to uradio i Kur'an je tako zapisan i pohranjen kod Ebu-Bekra, zatim poslije njegove smrti kod Omera, a onda kod njegove kćerke Hafse. Poslije je taj Kur’an prepisivan, a zatim štampan. Potrebno je navesti da je kroz cijeli taj period bio ogroman broj hafiza. Kur'an kao uputa «Mi ćemo im pružati dokaze Naše u prostranstvima svemirskim, a i u njima samim, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur’an istina. A zar nije dovoljno to što je Gospodar tvoj o svemu obaviješten?» Kur'an Opisan je kao Uputa za bogobojazne. U Kur'anu stoji: "Ramazan je mjesec u kojem je počelo objavljivanje Kur'ana, koji je uputa za sve ljude." Što se tiče bogobojaznih, njima je Kur'an uputa, jer oni uzimaju korist od njega i slijede "svjetlo koje iz njega svijetli". Što se tiče drugih, Kur'an je uputa za njih zato što im objašnjava pravi put; oni ga mogu slijediti ili ne, ali ipak znaju da je to Allahov govor. Postoje 2 vrste upute: Uputa nadahnućem, tj. da čovjek bude nadahnut od Allaha dţ. š. u slijeĎenju pravog puta. Ograničena je samo na vjernike. Uputa objašnjenja i namjeravanja, tj. da čovjeku bude objašnjen pravi put, dobro i zlo, šteta i korist. Ova uputa je opća za sve ljude. Muslimani smatraju da Kur'an upućuje ka onome sto je najispravnije, tj. ka putu koji je najispravniji, najnepristraniji i najpravedniji. Kaţe Allah dţ. š: "Zaista ovaj Kur'an upućuje ka onome što je najispravnije i donosi radosne vijesti vjernicima koji čine dobra djela da ih čeka velika nagrada." (El-sira, 9). Odnos prema Kur'anu Muslimani naspram Kur'ana imaju velike obaveze, i to savladavanje čitanja Kur'ana na arapskom jeziku, podučavanje djece njemu, nastojanje da se uči napamet i bez grešaka. Već je naveden hadis: "Najbolji među vama su oni koji uče Kur'an i druge podučavaju njemu." Ono što se traţi od muslimana je da uloţi maksimalan trud u učenju Kur'ana i nije dovoljno da se ograniči samo na suhoparno izgovaranje harfova, ako je u mogućnosti da se usavrši u tome i da ga izgovara (uči) na najispravniji mogući način. Poslanik s. a. v. s. obećao je dvostruku nagradu čovjeku koji uči Kur'an, a teško mu je da pravilno izgovara sve njegove riječi, pa kaţe: "Onaj koji uči Kur'an mučeći se imat će dvostruku nagradu." Ovo vaţi samo za one koji nisu u mogućnosti potpuno pravilno učiti Kur'an. MeĎutim, oni koji mogu naći učitelja, koji će ih ispravno podučiti i u mogućnosti su savladati materiju, obavezni su to uraditi. Kaţe Poslanik s. a. v. s.: "Onaj koji je vješt u učenju Kur'ana bit će sa cijenjenim i plemenitim Allahovim izaslanicima (melecima na Sudnjem danu)." Vaţno je spomenuti da onaj koji nije kadar usavršiti svoje učenje ne smije zanemariti učenje Kur'ana, nego je obavezan da ga uči onako kako je u mogućnosti. Allah dţ.š. kaţe: "Allah ne opterećuje nikoga preko njegovih mogućnosti." (El-Bekara, 268). ZANIMLJIVOSTI DA LI STE ZNALI ? Da su stari Grci znali da je zemlja okrugla. Da je ruska letjelica "Venera 13"obavila prve analize tla na Veneri. Nojevo oko je veće nego njegov mozak. Nojevi trče brţe od konja a muţjak moţe da riče kao lav. Da je morski pas jedina riba koja moţe da namigne sa oba oka. Da je Venera najviše istraţeni planeta, ukupno je poslano 28 misija na nju. Da je Hipokrat rekao "Tvoja hrana je tvoj lijek" Da noću moţemo vidjeti oko 6.000 zvijezda bez teleskopa. Da je Crno more prije 7 600 godina bilo jezero (slatka voda). Mrav moţe da podigne 50 i da povuče 30 puta veću teţinu od vlastite. Da gigantska sipa ima najveće oči na svetu. Da je najbrţa ĉetveronoţna ţivotinja je gepard. On moţe da trĉi do 120 km/h na sat na kratkim distancama, a od 0 do 70km/h na sat ubrzava za 2 sekunde. Da su tigrovima i krzno i koţa podijeljeni na pruge. Da se Mjesec polako udaljava od nas. Da u Japanu ima gotovo jedan zemljotres dnevno . Da konji lipicaneri mijenjaju boju. Da je samo 3 % vode na planeti Zemlji je slatko voda , ostalih 97 % je slana voda. Od tih 3% slatke vode, preko 2 % je u ledu i glečerima a samo 1 % sveze vode se nalazi u rijekama, jezerima i u podzemlju. Da mačka ima po 32 mišića u svakom uhu. Buha moţe da preskoči 350 puta veću duţinu od vlastite. Bizon moţe da skoči u vis preko metar i po. Da medvjed izgubi 25% svoje teţine za vrijeme zimskog sna. Da pande provedu dvanaest sati dnevno jedući bambus. Da će sunce potrošiti svoje gorivo i prestati da sjat . Da na planeti Zemlji ima 1500 vrsta škorpiona! Krokodil ne moţe da isplazi jezik. Da kamila, kada je ţedna, moţe popiti 115 litara vode za manje od tri minuta. Da svinje skviĉe jaĉinom od 100 do 115 decibela, dok mlazni avion, pri uzlijetanju proizvodi nekih 112 decibela. Da su slonovi jedine ţivotinje koje ne mogu da skaču. Kišobran Kišobran postoji već oko tri hiljade godina. Potiče iz Kine u kojoj su prvi primjerci napravljeni od svile. Najljepši kineski kišobrani od svile, razapete preko okvira od bambusa, oslikani su motivima prelijepih pejzaţa. Obično su dugački 53 centimetra i teţe samo 250 grama. Kišobrani se koriste ne samo za zaštitu od kiše već i za zaštitu od sunca (suncobrani). U 16. vijeku se trend nošenja kišobrana iz Egipta, Kine i Grčke proširio po Evropi, a prve kišobrane posjedovali su samo bogati ljudi jer su predstavljali luksuz. U starim društvima Dalekog istoka, Afrike i Evrope kišobran je bio simbol moći i pripadnosti plemstvu. Kišobrani se danas izraĎuju od različitih materijala, voštanog papira, pamuka, svile, plastične folije, najlona. Po broju praznovjerja kišobran je ispred crne mačke i ogledala. Glavno od njih je da se kišobran nikada ne smije otvoriti u kući, tj. u zatvorenom prostoru, jer će to donijeti nesreću svima koji u njoj ţive. Postoji i vjerovanje da će kišobran koji je otvoren kad za to nema potrebe dozvati kišu, oluju (ruţno vrijeme). Miki Maus star 700 godina Na vanjskom zidu mesne crkve u selu Malta u Koruškoj u Austriji postoji freska stara 700 godina na kojoj se nalazi pola metra visoki lik koji frapantno podsjeća na čuvenog Mikija Mausa Volta Diznija. Ima okrugle uši i špicastu njušku, prikazan je u grupi ţivotinja koje kleče oko svetog Kristofera, zaštitnika putnika. Povjesničari umjetnosti smatraju da je, najvjerojatnije, u pitanju prikaz lasice za koju se u 14. vijeku vjerovalo da se oploĎuje kroz usta a mlade raĎa na uši, što bi objasnilo okrugle uši i nabreklu njušku, karakteristične za Diznijev lik Mikija. Dizni je svog čuvenog miša, koji je proglašen za najpopularniji crtani lik svih vremena, stvorio 1927. godine. Najranija storija Mikijevih doţivljaja kod nas objavljena je u dječjem listu “Veseli četvrtak” 1932. godine. Zanimljive Iluzije Magiĉni krugovi Da li ste sigurni da se ovi krugovi zaista okreću? Na kojem je crteţu središnji krug veći, lijevom ili desnom? Izgleda kao da je lijevi središnji krug veći, ali nije, oba su kruga iste veličine. Nastavlja se. Za one koji ţele da se nasmiju od srca! 1. Ne znam koliko imam godina. To se stalno mijenja. 2. Tata je odrastao na selu. On je kravu video uţivo. 3. Jako sam se uplašio kad se mama razboljela. Pomislio sam da će nam tata kuhati. 4. Ja se ne svaĎam s roditeljima. Nisu moj nivo. 5. Kad se mama posvaĎala s tatom, prvi put sam video leteće tanjure. 6. Ţivotno osiguranje je novac koji dobije onaj koji preţivi smrtni slučaj. 7. Usvajanje je bolja mogućnost. Tako roditelji mogu sami izabrati svoje dijete i ne moraju prihvatiti baš ono koje su dobili. 8. Krave ne smiju brzo trčati da ne bi prosule mlijeko. 9. Crvi ne grizu jer imaju rep i naprijed i nazad. 10. Breskva je kao jabuka s tepihom. 11. Proljeće je prvo godišnje doba. U proljeće kokoši nose jaja, a seljaci krumpir. 12. Psi obično vole vodu. Neki čak toliko da u njoj i ţive. To su morski psi. 13. Sve ribe nose jaja. Ruske čak kavijar. 14. Zoološki vrt je super. Tamo moţemo vidjeti ţivotinje koje i ne postoje. 15. Nisam kršten, ali sam zato cijepljen. 16. U Francuskoj su nekad pogubljenja kriminalaca izvodili ţelatinom. 17. Ribe se razmnoţavaju tako da nose iskre. 18. Muslimanska Biblija se zove Kodak. 19. Papa ţivi u Vakuumu. 20. Čak i dječaci mogu reći nešto zanimljivo... ako ih dovoljno dugo slušaš. 21. Za djevojčice je bolje da se ne udaju, ali dječacima treba neko tko će čistiti. 22. Što moji roditelji imaju zajedničko? Paa... Oboje ne ţele imati više djece. 23. Prvo moraš naći nekog tko voli iste stvari kao i ti. Ako na primjer ti voliš nogomet, onda se i njoj mora sviĎati to da ti voliš nogomet i onda ti donosi čips i pivo. Nastavlja se. MALI ROMSKI RIJEĈNIK Đ Đa – idem Đamutro - zet Đukel – pas Đili – pjesma Đive – dan . E Erat – večer E vijend – zima Erzinel – zvoniti Eke – eno Erati - jučer F E fistaja – suknje Foro – grad Fusuj – grah Foro – grad Falipe – molitva Fića – smokva G Gad – košulja Gras - konj Giljavel – pjeva Gad – košulja Gav – selo Galbeno – ţuto Gadţo – ne Rom Gongrov – puţ Grastni – kobila Gihte – tamo Gili – pjesma Guglo – slatko H Hanav - kopam Harno - nizak Hohavipe – laţ I Irat - noć Ičaav – drţim Igarava – nosim Ilo – srce Ivend – zima Izdral – drhtati Iklel – izići J Jak – oko Jagalo - poštolj Jagali – puška Nastavlja se. Brojevi trideset - taranda četrdeset - saranda pedeset - pinda šezdeset - šovardeš sedamdeset - eftavardeš osamdeset - ohtovardeš devedeset - injavardeš sto - šel tisuću - milja Dijelovi dana E kotora e Ďivetar jutro teharin sabaho podne o opaš Ċive dreka predveĉerje akšamo veĉer irat raći ponoć opaširat POĈETNICA ZA ROMSKU DJECU Cikne e bare patrana drak – groţĊe dţempero – dţemper Ċukel - pas emiši - voće futa – pregaĉa gras – konj ilo - srce jag – vatra kangli ĉešalj Kviz - Hrvatske ţupanije U Bjelovarsko-bilogorskoj ţupaniji nalazi se... A) Slatina B) Ogulin C) Ludbreg D) Ĉazma U Šibensko-kninskoj ţupaniji nalazi se... A) Slunj B) Buzet C) Vodice D) Benkovac U Brodsko-posavskoj ţupaniji nalazi se... A) Daruvar B) Nova Gradiška C) Vinkovci D) Našice U Vukovarsko-srijemskoj ţupaniji nalazi se... A) Đakovo B) Našice C) Valpovo D) Ţupanja U Splitsko-dalmatinskoj ţupaniji nalazi se ... A) Trogir B) Metković C) Opuzen D) Ploĉe Kviz – priroda Beaufortovom skalom mjeri se... A) brzina vjetra B) temperatura mora C) jaĉina potresa D) koliĉina oborina Gejzir je... A) koraljni otok B) izvor hladne vode C) izvor vruće vode D) nakupina morskih algi U ţitarice ne spada... A) pšenica B) grah C) zob D) kukuruz Atoli su... A) izumrle ţivotinje B) fosilni ostaci C) koraljni otoci D) podzemni izvori Koja od ovih riba ţivi i u slanoj i u slatkoj vodi... A) losos B) zubatac C) skuša D) smuĊ Kviz – Svemir U sunčevom sustavu ima... A) 6 planeta B) 7 planeta C) 8 planeta D) 9 planeta IzmeĎu Zemlje i Sunca nalazi se... A) tri planeta B) dva planeta C) jedan planet D) ĉetiri planeta Planet sa prstenom zove se... A) Saturn B) Jupiter C) Neptun D) Mars Mars ima dva satelita koji se zovu Phobos i Deimos, što u prijevodu znači... A) suze i bijes B) strah i uţas C) jad i bijeda D) tuga i jad Uranu je za jedan obilazak oko Sunca potrebno... A) 54 godine B) 64 godine C) 74 godine D) 84 godine Kviz - knjige, likovi i njihovi autori Za doktora Dollitlea nikada ne bismo znali da nije bilo kojeg pisca? A) Erich Kastner B) Karel Ĉapek C) Charles Perrault D) H. Lofting Poznato lane Bambi pojavilo se u knjizi kojeg pisca? A) Mark Twain B) H. Lofting C) Felix Salten D) Jens Sigsgaard Bez njega nikada ne bismo saznali za pustolovine Toma Soyera i Huckleberryja Finna. Tko je on? A) Lewis Caroll B) Mark Twain C) Felix Salten D) Jens Sigsgaard Pipi Duga Čarapa stigla je iz pera... A) Astrid Lindgren B) Lewis Caroll C) Felix Salten D) Charles Perrault Za Grgu Čvarka i njegove nepodopštine odgovoran je... A) Zvonimir Balog B) Zlatko Krilić C) Mato Lovrak D) Ratko Zvrko Kviz - suprotni pojmovi Suprotno od svijetlo je... A) ţuto B) bijelo C) tamno D) crno Suprotno od visoko je... A) malo B) nisko C) sitno D) jako Suprotno od mršavo je... A) široko B) snaţno C) krupno D) debelo Suprotno od široko je... A) usko B) mršavo C) tanko D) debelo Suprotno od iznad je... A) gore B) dolje C) ispod D) pored Kviz - Opći pojmovi KOCKASTO A) B) C) D) B) C) D) B) C) D) B) C) D) VOZILO A) GLAZBALO A) SPORT A) POVRĆE A) B) C) D) Kviz - što znaš o ţivotinjama JE DOMAĆA ŢIVOTINJA? A) B) C) D) B) C) D) B) C) D) B) C) D) ŢIVI U MORU? A) SPAVA ZIMSKI SAN? A) DAJE VUNU? A) NOSI JAJA? A) B) C) D) Kviz - što znaš o sportskim rekvizitima Košarkaška lopta je... A) B) C) D) B) C) D) B) C) D) B) C) D) Nogometna lopta je... A) Rukometna lopta je... A) Odbojkaška lopta je... A) Lopta za ragbi je... A) B) C) D) Grafomotoriĉka vjeţbaonica Grafomotoriĉka vjeţbaonica Ispred – iza ANGLAV - PALAV MALA RADIONICA Napravi ĉašu Potreban ti je četvoro ugaoni papir Presavij ga po dijagonali. Savij ćoškove prema sredini –jedan preko drugog. Presavij odozgo vrhove prema sredini - nadolje. Razvuci krajeve. Naspi vodu i popij! Ţivjeli! Periskop Ako si radoznao i ţeliš da saznaš što se to mrda ispod površine vode, moţeš napraviti ovu jednostavnu, praktičnu spravu, koja će ti otkriti jedan potpuno novi svijet. Potrebno: Dvije plastične kante (manja i veća) Drveni štap Noţ Počni time što ćeš isjeći rupu na dnu obične plastične kante (kante). Rupa treba biti toliko velika da se kroz nju moţe iznutra provući (dnom okrenuta) manja plastična kanta, koja, meĎutim nikako ne smije da ispada kroz rupu. Napravi zatim dva otvora kroz veću kantu, malo ukoso od sredine (vidi sliku) i tuda provuci drveni štap. Tako si u stvari napravio ručku za vodeni dvogled, kao na periskopu. Isijeci dno na manjoj kantici. Rupa treba da bude tolika da tu moţeš smjestiti dio lica sa očima. Kad pogledaš kroz rupu, kroz nju ne smije ulaziti previše svjetlosti. Moţeš slobodno napraviti i jedan poseban otvor za nos, tako da poloţaj glave bude udoban. Izvuci štap i provuci manju kantu kroz otvor na većoj, kako smo već objasnili. Uvuci ponovo štap tako da se manja kantica naslanja na njega. Najbolje je da manja kantica bude čvrsto zaglavljena u otvoru na većoj kanti, da se ne pomjera. Bravo! Napravio si periskop i moţeš početi odmah da “špijuniraš” stanovnike morskih, jezerskih ili riječnih dubina. Pa, kad odeš na odmor -lijepo se zabavi! Uskršnja jaja u batik tehnici Uskršnji praznici su pred nama, a čim se kaţe Uskrs, onda se pomisli na raznobojna jaja išarana i bojana na razne načine, od flomastera, specijalnih farbi iz vrećica, do plastificiranih sličica veselih zečića, pilića i ostalih uskršnjih motiva. Naučite kako da jednostavno i skoro besplatno obojite uskrsna jaja tzv. batik- tehnikom. Zašto ne odmijeniti mamu i prirediti joj prijatno iznenaĎenje! Potrebno: jaja kore od crnog luka (od crvene i ţute vrste!) aluminijska folija ili konac Prvo: Skini koru sa nekoliko glavica crnog luka (što imaš više kora, boja će biti tamnija!). Kore treba da su crvene, skoro ljubičaste (od crvenog crnog luka) i ţute (od ţutog crnog luka). Omotaj naizmjenično crvenim i ţutim korama jaja, a zatim kore pričvrsti koncem, aluminijskom folijom ili maminom starom najlon čarapom. Drugo: Spusti tako pripremljena jaja u posudu sa hladnom vodom i kuhaj jaja kao obično (desetak minuta otkada voda proključa).Kada su jaja skuhana imati će boju lukove kore, ţutu – tamo gdje ste stavili ţutu koru, a crvenkastu – tamo gdje je bila kora od crvenog luka. Jaja će izgledati kao da su obojena batik tehnikom, u bojama koje će lijepo osvjeţiti uskrsnu trpezu. Najbolje od svega je što je sve besplatno i što je boja potpuno bezopasna. Preostaje vam samo da naberete sitnih grančica i njima obloţite posudu ili pletenu korpicu (moţe i ona od kruha!), i poredajte svoj majstorski uskršnji rad. Prijatno! PISMA ZA DOPISIVANJE BOJANKA Oboji po vlastitoj ţelji Pijetao Bašno Kokoš Khanji Konj Gra Nastavlja se. KRATKE PRIĈE Sanduk za pisma Tetka Marija ima pored kapije sanduče za pisma u obliku kućice. Jednom je otputovala negdje, a vratašca na sanduku nisu bila zaključana, pa ih je vjetar otvorio. Djeca su stavila malo suhe trave unutra. «Neka posluţi pticama dok se tetka Marija ne vrati!» - rekli su. Ubrzo je jedna ptičica iskoristila priliku i uselila se u taj lijepi ptičji stan. Kad se vratila, tetka Marija je imala što da vidi: u njenom sanduku, umjesto pisama, ptičica i nekoliko ţutokljunih ptića! «Baš su mili!» - uzviknula je. - Od sada neka poštar donosi pisma pravo u kuću, a sandučić za pisma prepuštam pticama!" Sestra i zalutali brat Svi su ih znali kao skromne i vrijedne, ponajviše zahvaljujući njihovom ocu koji bi do kasno radio u svojoj maloj obućarskoj radnji. Takvi su ostali i posle njegove smrti, dok je majka vodila brigu o njima. Ali i ona nije dugo poţivjela. Kako je vrijeme prolazilo sestra i brat su se navikli da ţive sami. Sestra, kao starija, vodila je brigu o kući i o svom bratu. Kada su potrošili ušteĎevinu, koja im je ostala od roditelja, ona je počela da čisti i sreĎuje po obliţnjim kućama, a radila je i poslove u polju. Povremeno je sa njom odlazio i brat da radi lakše poslove. U dva navrata je odbila prosce, jer nije htjela da ostavi brata, još nedovoljnog stasalog za ţivot i rad. A i brat je prema njoj bio iskren i pun ljubavi. Često bi joj donosio poljsko cvijeće ili prelijepe poljske ptice, koje bi hvatao, a ona drţao u kavezu ispred kuće. Bio je meĎu najboljim Ďacima, jer je znao da njegova sestra to najviše voli. Sa godinama brat se promijenio. Nije više htio da pomaţe sestri. Popustio je sa učenjem u školi, a posle nekog vremena prestao je i da odlazi na satove. Sestra ga je molila da to ne čini ali je on nije slušao. Počeo je da odlazi od kuće i da se do kasno u noć zadrţava po kafićima i drugim sličnim mjestima. Od nekih susjeda čula je da je počeo i da se kocka. Vrijeme je prolazilo, a brat je postajao sve suroviji prema sestri. Znao je da je uvredi, da je omalovaţi pred drugima, da joj se smije zato što je skromna što nigdje ne izlazi. A ona je uglavnom radila po drugim kućama, da bi zaradila dovoljno novca za njegovu odjeću i provode. Sav novac mu je davala i ako je znala da će ga odmah odnijeti da se kocka. -Evo uzmi. Zaradila sam dva novčića. Platila mi je susjeda koja ţivi kod mosta. Nemoj sada da odmah odeš u kafić. Sačuvaj novac, trebat će ti za školovanje... Nikoga kocka nije učinila čovjekom. Vidiš kako je prošao onaj urar koji je i radnju i onako veliku kuću izgubio na kartama, a sada mu djeca prose po ulici. -Nisam ja urar. Daj novac. Nemoj da me čekaš, doći ću kasno. Od prije nekog vremena počeo je svoje kartaško društvo da dovodi kući. Sestra bi ih sluţila, ali kada je počela da im prebacuje da je kocka porok, da je za sve njih bolje da uzmu da se zaposle ili da nastave školovanje, brat bi je izbacio iz kuće, dok se ne završi partija karata. Dok je tako jedne noći šetala, po obliţnjoj šumi, naiĎe na starca, kako sjedi na panju i jede jagode. -Otkuda tako lijepa i mlada djevojka sama u šumi u ovo doba? Djevojka mu ništa ne odgovori, već nastavi da se šeće. Posle nekoliko metara, samo na drugom panju, ponovo vide istog starca. -Vidim da si zbog nečega zabrinuta i tuţna. Ne priliči ti. Treba da se veseliš. Kaţi zašto si toliko nevesela? -Nisam... Malo sam umorna. – Djevojka se nije uplašila starca, ali nije htjela da sa njim razgovara i da mu povjeri svoju muku. Narednog dana brat ponovo dovede svoje društvo i reče sestri da moţe da izaĎe i da se ne vraća brzo, jer planiraju da igraju do kasno u noć. Ona je pokušala da ga odgovori od te ideje, ali on nije ţelio da je sasluša, već je brzo zatvorio vrata za njom. Ponovo je otišla u obliţnju šumu da prošeta. Na istom onom mjestu, kao i sinoć sjedio je starac. -Znao sam da ćeš doći. Ja mogu da prepoznam kada je neko tuţan i kada je povrijeĎen od svojih najbliţih. Ispričaj mi što nije u redu. -Roditelji su mi rano umrli. Ostala sam sama sa mlaĎim bratom. Godinama smo lijepo ţivjeli i ako često nismo imali dovoljno novca ni za kruh. On je bio meĎu najboljim učenicima. Ali kada je stasao u mladića potpuno se promijenio. Počeo je da se kocka. Svake večeri dovodi po nekoliko ljudi, sa kojima se kocka do ranog jutra. Mene istjera napolje, jer mu stalno prebacujem zbog takvog načina ţivota. -Uzmi ova tri novčića. – Starac iz zakrpljene torbe, koja je stajala pored njega, izvadi tri novčića. – Reci mu da si to zaradila i da mu ih daješ, da bi imao još više novca za kockanje. Sutradan sestra je dala bratu novac, a on ga bez i jedne riječi zahvalnosti uze. Cijele večeri je dobivao na kartama. Bio je veoma sretan. Ali u vrijeme kada je on počeo da dobiva novac na kartama sestra je osjetila jake bolove u stomaku. Kada je pokušala da kaţe bratu za bolove, on joj je odgovorio da ga ne uznemiruje i da moţe da izaĎe u šetnju. Nesretna i pomalo povijena od bolova krenula je prema šumi, u kojoj je opet srela starca. Pogledao je u njeno tuţno i bolno lice, a ona je samo oborila pogled. -Da li si mu dala onaj novac? -Jesam. -Onda evo ti još tri novčića, pa mu ih daj i opet mu reci da si ih zaradila čisteći po kućama. Sestra je ţeljela da ga upita zašto da mu još ona daje novac, sa kojim će brat da joj se kocka, ali nije stigla jer je starac nestao. Ujutro, kada je brat ustao ona mu pripremi doručak i dade mu tri novčića, koje je uzeo bez zahvalnosti i pitanja odakle joj. Čim su mu uvečer došli poznanici, da se kockaju, brat naredi sestri da im pripremi nešto za jelo i da im donese piće. Sve se dešavalo kao i prethodne večeri, on je uspeo da dobije novac od ostalih kockara. Koliko je bio zanesen igrom i novcem, nije ni primijetio da mu je sestra legla u krevet, jer više nije mogla da podnese jake bolova, već je mislio da je ponovo izašla napolje. Sljedećeg dana, kada se probudio, zatraţio je od sestre ponovo tri novčića. Kako je ona bila iznemogla i blijeda rekla mu je da nije imala snage da izlazi napolje, već neka on ode do obliţnje šume u kojoj će sresti starca koji će mu dati tri novčića, koja je ona zaradila. Brat nije ni pogledao bolesnu sestru, već brzo ode do šume da potraţi starca i da uzme novac. -Ti si starac što duguje mojoj sestri novac? -Jesam... Što ona nije došla?- Starac se nije iznenadio kada je čuo da ona nije mogla da doĎe. -Ne znam, valjda ima nekih obaveza. Imaš li ti taj novac ili nemaš? -Imam. – Starac iz zakrpljene torbe izvadi tri novčića i dade ih mladiću, koji bez zahvalnosti i riječi pozdrava ode. Otišao je pravi u kafić, gdje se kockao do večeri. Kući je donio punu vreću novca. Sestra je leţala u krevetu gotovo na samrti. Cijeloga dana nije ništa jela. Sretan i uzbuĎen zbog tolikog novca, koji je donio, nije je ni primijetio u kući. Ujutro brat ustane i počne da doziva sestru, da doĎe i da mu spremi nešto za jelo. Ali kada se nije odazivala, on je potraţi u njenoj sobi. Jedva je disala, bila je potpuno iznemogla. Nije bila u stanju ni da otvori oči i pogleda brata. Kada je vide onako bolesnu i blijedu, brat se saţali nad sestrom, jer ga u tom trenutku podsjeti na majku. Otišao je kod ljekara koga poznaje iz kafića, u kojoj su se kockali. Ljekar joj prepiše nekoliko lijekova, koji su bili dosta skupi. Brat joj dade lijekove i ponovo ode kod svog društva. Kada se vratio primijetio je da sestri nije bolje. Odlučio je da potraţi boljeg ljekara i otišao je po njega u drugi grad. Ovaj ljekar pregleda sestru, prepiše joj lijekove, ali i od njih joj nije bilo bolje. Jedne večeri ga ponovo pozvaše poznanici sa kojima je kockao. Sačekao je da sestra zaspi, a onda se uputio prema kafiću. Stigao je tek pred zoru. Bio je ljut što je kuća nesreĎena i što nema ništa za jelo. Ušao je u sestrinu sobu da vidi da li joj je bolje i da joj kaţe da sutra ustane i da sredi kuću. Ali ona je jedva disala. On ponovo pozove ljekare. Po prvi put je osjetio saţaljenje prema bolesnoj sestri. Počeo je da se prisjeća vremena kada su se zajedno igrali i kada su zajedno odlazili da rade i kao su se radovali njegovim dobrim ocjenama u školi. Nije ni primijetio kada je, šetao naredne večeri, došao do obliţnje šume, u kojoj je, na jednom panju, sjedio starac. -Što si tuţan mladiću? Nisam navikao da te vidim zabrinutog? -Sestra mi je ozbiljno bolesna, a ja ne znam kako da joj pomognem. Kada bih mogao da uradim samo djelić onoga što je ona učinila za mene, čini mi se da bi joj to najviše pomoglo, ali ja ne znam kako. Starac iz, one njegove, zakrpljene torbe izvadi tri novčića i dade ih mladiću. -Idi do Sive planine, tamo ćeš naći starca koji od korijena planinskih cvjetova pravi čajeve. Kaţi mu da sam te ja poslao i od njega kupi jednu vrećicu čaja. Svakoga dana kuhaj sestri čaj i provodi vrijeme sa njom. Ukoliko ne budeš pored nje čaj neće moći da djeluje. Mladić tako i učini. Danima je sestri davao po gutljaj čaja. Dok bi spavala donosio bi joj šumsko cvijeće, a u kavezima, koje je unio u kuću, nalazile su se ptice, koje su po čitav dan, svojim cvrkutom, ispunjavale njenu sobu. Sa prvim proljetnim danima, izašla je sa bratom u šetnju, do obliţnje šume. Na panju, ispod velike breze, više nije bilo malenog starca. Kasnije su čuli, od nekih putnika da su ga vidjeli u sličnoj šumi, nedaleko od drugog grada, u kojem je neki mladić potrošio cijelo očevo imanje, za kratko vrijeme, a otac mu leţi u postelji bolestan, dok taj mladić i dalje radi po starom i ne okreće se na bolesnog oca. BASNA Dva jelena Nadomak guste šume nalazilo se veliko krdo srndaća. U njemu je bilo više mladih jelena koji su po cijeli dan veselo skakali preko potoka, trčali... Posebno su se izdvajala dva jelena po ljepoti svojih rogova, stasitosti i meĎusobnom prijateljstvu. Poslije nekoliko godina jednog od njih postave za voĎu cijelog krda. Danima su svi srndaći i srne odlazili na obliţnje brdo na čestitanje. Po povratku su pričali kako se mladi jelen promijenio, kako je postao strog, gord, mrzovoljan, kako nikog od starih prijatelja nije htio da pozdravi i da je prema njima bio ravnodušan. Drugi mladi jelen nije mogao da povjeruje u priče ostalih i odlučio je da sam posjeti svog dugogodišnjeg prijatelja. Kada je stigao do podnoţja brda, novi voĎa krda se prvo pravio da ga ne vidi i da ga ne prepoznaje. Tek posle nekoliko sati je naredio da ga pozovu. Jelen je za to vrijeme mirno stajao u podnoţju, a kada su ga pozvali popeo se na brdo i počeo je da se osvrće oko sebe. -Koga traţiš? – Upita ga voĎa krda. -Mislio sam da mi je stari prijatelje ovdje, ali vjerojatno sam pogriješio. Nisam ga vidio. – reče jelen i vrati se u krdo. Nastavlja se. Oboji slike po vlastitoj ţelji Ĉekić Ĉokano Janje Bakroro Koza E buzni IzraĎivanje likova od papira je zabavno za sve generacije, no najviše će razveseliti djecu koja kroz ovu igru stječu bolje razumijevanje koncepata plošnosti i prostornosti, vjeţbaju finu motoriku i razvijaju samopouzdanje. Stoga vam donosimo niz prijedloga za izradu papirnatih predmeta. Sve što vam je potrebno za zabavno izraĎivanje predmeta od papira su škare, ljepilo i mirne ruke. Likove izreţite, presavijte prema nacrtu i spojite ljepilom na mjestima koja se preklapaju. Oprez !!!!! Manja djeca neka koriste škare za djecu. Izreţi po linijama i zalijepi Izreţi i odjeni dinosaurusa. Izreţi i odjeni dinosaurusa. Izreţi i odjeni dinosaurusa. Izreţi po linijama i zalijepi ukrasnu kutiju DRUŠTVENE IGRE ĈOVJEĈE NE LJUTI SE Probavi kockicu i pijune i započni sa igrom. Umjesto pijuna moţe ti posluţiti grašak, različite boje graha i tako dalje.
© Copyright 2024 Paperzz
