mckenzie wark: Hakerski manifest demo 12 1 10/03/06, 10:07 McKenzie Wark Hakerski . demo 12 2 10/03/06, 10:07 manifest IzdavaË: Multimedijalni institut, Zagreb, 2006 Prevodilac: Tomislav Medak demo 12 3 10/03/06, 10:07 Zahvaljujem: AG, AR, BH, BL, CD, CF, pokojnom CH, CL, CS, DB, DG, DS, FB, FS, GG, GL, HJ, IV, JB, JD, JF, JR, KH, KS, LW, MD, ME, MH, MI, MT, MV, NR, OS, PM, RD, RG, RN, RS, SB, SD, SH, SK, SL, SS, TB, TC, TW. Ranije verzije Hakerskog manifesta pojavile su se u sljedeÊim publikacijama: Critical Secret, Feelergauge, Fibreculture Reader, Sarai Reader i Subsol. Izvornik: A Hacker Manifesto Copyright Ÿ 2004 by the President and Fellows of Harvard College Published by arrangemant with Harvard University Press demo 12 4 10/03/06, 10:07 In memoriam: Kathy Kraljici pirata Acker demo 12 5 10/03/06, 10:07 U engleskom izvorniku podnaslovi su poredani abecednim redoslijedom. demo 12 6 10/03/06, 10:07 APSTRAKCIJA KLASA OBRAZOVANJE HAKIRANJE POVIJEST INFORMACIJA PRIRODA PROIZVODNJA VLASNI©TVO REPREZENTACIJA POBUNA DRÆAVA SUBJEKT VI©AK VRIJEDNOSTI VEKTOR SVIJET BILJE©KE demo 12 7 10/03/06, 10:07 Apstrakcija demo 12 8 10/03/06, 10:07 kruæi svijetom, bauk dvosjekle apstrakcije. [001] Bauk Bogatstva dræava i vojski, kompanija i zajednica ovise o njoj. Sve suprotstavljene klase, vladajuÊe ili podvlaπÊene, slave apstrakciju ∞ a boje je se. Naπ je svijet svijet koji se, dræeÊi ∫ge, slijepo upuπta u novo. se klase boje te neumoljive apstrakcije svijeta o [002] Sve kojoj ovisi njihovo bogatstvo. Sve osim jedne: hakerske klase. Mi smo hakeri apstrakcije. Mi proizvodimo nove pojmove, nove opaæaje, nove doæivljaje ishakirane iz sirovih podataka. Koji god kôd hakirali, bilo programski jezik, poetski jezik, matematiku ili glazbu, krivulje i boje, mi smo oni koji apstrahiraju nove svjetove. Bilo da se predstavljamo kao istraæivaËi ili autori, umjetnici ili biolozi, kemiËari ili glazbenici, ∫lozo∫ ili programeri, svaki od tih subjektiviteta tek je fragment klase koja tek malo po malo, bit po bit, postaje svjesna sebe kao takve. ipak, mi ne znamo tko smo. Stoga ova knjiga [003] Pa nastoji manifestirati naπa ishodiπta, naπe ciljeve i naπe interese. Hakerski manifest: ne jedini moguÊi manifest, veÊ jedan moguÊi manifest, buduÊi da je u naravi hakera da se ne slaæe i da se razlikuje od drugih, da se s vremenom razlikuje Ëak i od sebe samoga. Hakirati znaËi razlikovati se. Hakerski manifest ne moæe polagati pravo na to da reprezentira ono πto se opire reprezentaciji. stvaraju moguÊnost da nove stvari dou na [004] Hakeri svijet. Ne uvijek velebne, ili Ëak dobre stvari, veÊ nove stvari. U umjetnosti, u znanosti, u ∫lozo∫ji i kulturi, u svakoj proizvodnji znanja gdje je moguÊe prikupljati podatke, gdje je iz njih moguÊe ekstrahirati informaciju i gdje je u toj informaciji moguÊe proizvesti nove moguÊnosti za svijet, postoje hakeri koji hakiraju novo iz staroga. Ono πto mi stvaramo dano je kao hipoteka drugima i interesima drugih: dræavama i korporacijama koje monopoliziraju sredstva za stvaranje svijeta koja mi otkrivamo. Mi ne posjedujemo ono πto proizvodimo ∞ ono posjeduje nas. demo 12 9 10/03/06, 10:07 koriste svoja znanja i svoju domiπljatost da [005] Hakeri bi odræali svoju autonomiju. Neki uzmu pare i pobjegnu. (Moramo æivjeti s naπim kompromisima.) Neki odbijaju uÊi u kompromis. (Æivimo najbolje πto moæemo.) PreËesto oni meu nama koji krenu jednim putem zamjeraju onima koji krenu drugim. Jedna grupa æali za probitkom koji joj nedostaje, druga æali za slobodom koja joj nedostaje da bi slobodno hakirala svijetom. Ono πto hakerskoj klasi izmiËe je apstraktniji izraz naπih interesa kao klase i toga kako taj interes moæe ispuniti interese drugih u svijetu. nisu skloni udruæivanju. »esto nismo [006] Hakeri spremni zatomiti naπu singularnost. Vremena traæe kolektivni hak koji Êe ostvariti klasni interes temeljen na uklapanju razlika, a ne na prisilnom jedinstvu. Hakeri su klasa, ali apstraktna klasa. Klasa koja stvara apstrakcije i klasa koja je pretvorena u apstraktnu klasu. Apstrahirati hakere kao klasu znaËi apstrahirati sam pojam klase. Slogan hakerske klase ne glasi: radnici svijeta ujedinjeni, nego ustrojstvo svijeta osloboeno. vlada posvuda, apstrakcija pretvorena u [007] Apstrakcija konkretnu apstrakciju. Posvuda ravne linije i Ëiste krivulje razmjeπtaju stvari duæ sloæenih, ali uËinkovitih vektora. Meutim, dok obrazovanje poduËava πto je to πto se moæe proizvesti apstrakcijom, znanje koje je najkorisnije hakerskoj klasi poËiva u tome kako proizvesti same apstrakcije. Deleuze: “Apstrakcije niπta ne objaπnjavaju, njih same valja objasniti.”* ono πto svaki hak proizvodi i potvruje. Apstrahirati znaËi konstruirati ravan na kojoj se inaËe razliËite i nepovezane stvari mogu dovesti u raznorazne moguÊe odnose. Apstrahirati znaËi izraziti virtualnost prirode, uËiniti poznatim neki moment njenih moguÊnosti, aktualizirati odnos iz beskonaËne odnosivosti, manifestirati mnogostrukost. demo 12 10 10/03/06, 10:07 Apstrakcija se moæe otkriti ili proizvesti, ona moæe [008] Apstrakcija biti materijalna ili nematerijalna, ali apstrakcija je je proizvodnja apstrakcije i apstrakcija [009] Povijest proizvodnje. Ono πto Ëini da se æivot razlikuje od razdoblja do razdoblja je primjena novih modusa apstrakcije na zadatak othrvavanja slobode iz nuænosti. Povijest je virtualno koje je uËinjeno aktualnim, hak po hak. Povijest je kumulativno kvalitativno diferenciranje prirode kroz njeno postupno hakiranje. apstrakcije prirode proizlazi njena proizvodnost [010] Izi njena proizvodnja viπka vrijednosti nad i preko nuænog za preæivljavanje. Iz toga sve veÊeg viπka vrijednosti nad nuænim proizlazi sve veÊa sposobnost da se hakira, uvijek iznova hakira, proizvodeÊi daljnje apstrakcije, daljnju proizvodnost, daljnje oslobaanje od nuænosti ∞ barem potencijalno. Ali nas hakiranje prirode, proizvodnja viπka vrijednosti, ne oslobaa. Uvijek iznova uspinje se vladajuÊa klasa koja kontrolira viπak vrijednosti nad nuænim i nameÊe nove nuænosti onim ljudima koji proizvode ista ta sredstva izmicanja nuænosti. vremena su drugaËija buduÊi da se na [011] Naπa obzoru pojavljuju moguÊnosti novog svijeta, odavno zamiπljanog svijeta ∞ svijeta slobodnog od nuænosti. Proizvodnja apstrakcije dosegla je prag gdje, jednom za svagda, moæe raskinuti okove koje hakiranje dræe prikovanim uz zastarjele i nazadne klasne interese. Debord: “Svijet veÊ posjeduje san o vremenu Ëiju svijest sada mora steÊi ne bi li ga zbilja i æivio.”* je majka nuænosti. Dok sve dræave za [012] Invencija proizvodnju svog bogatstva i moÊi ovise o apstrakciji, vladajuÊa klasa bilo koje dræave u nelagodnom je odnosu prema proizvodnji apstrakcije kroz nove oblike. VladajuÊa klasa uvijek nastoji kontrolirati inovaciju i preusmjeriti je u svoje svrhe, liπavajuÊi hakera kontrole nad njegovim stvaralaπtvom i osporavajuÊi time svijetu u cjelini pravo na upravljanje vlastitim razvitkom. demo 12 11 10/03/06, 10:07 nove apstrakcije uvijek se odvija meu [013] Proizvodnja onima koje od drugih dijeli Ëin hakiranja. Mi drugi, koji smo ishakirali nove svjetove iz starih, u tom procesu nismo postali puki otuenici, nego klasa za sebe. Iako mi prepoznajemo naπu zasebnu opstojnost kao skupina, kao programeri ili umjetnici ili pisci ili znanstvenici ili glazbenici, rijetko te naËine samopredstavljanja vidimo tek kao fragmente cjelovitog klasnog iskustva. Geekovi i freakovi postaju ono πto jesu negativno, time πto ih drugi iskljuËuju. Zajedno mi tvorimo klasu, klasu koja sebe kao sebe ∞ i za sebe ∞ tek treba ishakirati u postojanje. se detektira, proizvodi i oslobaa kroz [014] Virtualno apstraktno. Virtualno nije samo latentni potencijal u materiji, ono je potencijal potencijala. Hakirati znaËi proizvesti ili primijeniti apstraktno na informaciju i izraziti moguÊnost novih svjetova, s onu stranu nuænosti. apstrakcije su apstrakcije prirode. Apstrakcije [015] Sve oslobaaju potencijal materijalnog svijeta. Pa ipak, apstrakcija se oslanja na najosebujniju kvalitetu materijalnog svijeta ∞ informaciju. Informacija moæe postojati neovisno o danome materijalnome obliku, ali ne moæe postojati bez bilo kakva materijalnog oblika. Ona je istodobno materijalna i nematerijalna. Hak ovisi o materijalnim kvalitetama prirode, ali otkriva neπto neovisno o danome materijalnome obliku. On je istodobno materijalan i nematerijalan. On otkriva nematerijalnu virtualnost materijalnosti, njena svojstva kao informacije. je uvijek apstrakcija prirode, proces [016] Apstrakcija koji stvara dvojnika prirodi, drugu prirodu, prostor Apstrakcija ljudske egzistencije u kojemu kolektivni æivot obitava meu vlastitim proizvodima i prihvaÊa okruæenje koje proizvodi kao prirodno. demo 12 12 10/03/06, 10:07 je odvajanje resursa od prirode, aspekt [017] Zemlja proizvodnog potencijala prirode koji je uËinjen apstraktnim u obliku vlasniπtva. Kapital je odvajanje resursa od zemlje, aspekt proizvodnog potencijala zemlje koji je uËinjen apstraktnim u obliku vlasniπtva. Informacija je odvajanje resursa od kapitala prethodno odvojenog od zemlje. Ona je dvojnik dvojnika. Ona je daljnji proces apstrakcije s onu stranu kapitala, ali proces koji opet iznova proizvodi svoju zasebnu egzistenciju u obliku vlasniπtva. kao πto razvoj zemlje kao proizvodnog [018] Upravo resursa donosi povijesno napredovanje prema njegovom apstrahiranju u obliku kapitala, tako i razvoj kapitala nudi povijesno napredovanje prema daljnjem apstrahiranju informacije ∞ u obliku “intelektualnog vlasniπtva”. U tradicionalnim druπtvima zemlja, kapital i informacija bili su vezani uz pojedinaËne druπtvene ili regionalne moÊi obiËajnim ili nasljednim vezama. Ono πto apstrakcija hakira iz stare feudalne leπine jest oslobaanje tih resursa temeljeno na apstraktnijem obliku vlasniπtva, univerzalnom pravu na privatno vlasniπtvo. Taj univerzalni apstraktni oblik obuhvaÊa najprije zemlju, kasnije kapital, a sada informaciju. apstrakcija vlasniπtva oslobaa proizvodne [019] Kad resurse, ona istodobno proizvodi i klasnu podjelu. Privatno vlasniπtvo uspostavlja pastoralistiËku klasu koja posjeduje zemlju i seljaËku klasu koja je liπena zemlje. Od ljudi πto ih apstrakcija privatnog vlasniπtva izopÊuje iz tradicionalnog komunalnog prava na zemlju ono stvara razvlaπtenu klasu, koja se onda preobraæava u radniËku klasu kada je zaposli nadolazeÊa klasa vlasnika nad materijalnim sredstvima manufakturne proizvodnje, kapitalistiËka klasa. Ta radniËka klasa postaje prva klasa koja ozbiljno razmatra ruπenje klasne vladavine. Ona ne uspijeva u tom povijesnom zadatku u mjeri u kojoj oblik vlasniπtva joπ nije dovoljno apstraktan da bi otpustio virtualnost besklasnosti koja je latentna u proizvodnim energijama same apstrakcije. demo 12 13 10/03/06, 10:07 je uvijek taj koji stvara novu apstrakciju. [020] Hak S pojavom hakerske klase ubrzava se uËestalost kojom se proizvode nove apstrakcije. Priznavanje intelektualnog vlasniπtva kao oblika vlasniπtva ∞ koje je veÊ samo apstrakcija, pravni hak ∞ stvara klasu stvaratelja intelektualnog vlasniπtva. Ali ta klasa i dalje radi u korist druge klase, Ëijim su interesima podreeni njeni vlastiti interesi. Apstrakcija privatnog vlasniπtva proπirena je na informaciju, ona proizvodi hakersku klasu kao klasu, kao klasu koja je sposobna od svojih inovacija u apstrakciji uËiniti oblik vlasniπtva. Za razliku od seljaka i radnika, hakeri nisu ∞ za sada ∞ bili potpuno razvlaπteni od svojih vlasniËkih prava, ali joπ uvijek moraju prodavati svoju sposobnost apstrakcije klasi koja posjeduje proizvodna sredstva, vektoralistiËkoj klasi ∞ novonastajuÊoj vladajuÊoj klasi naπeg doba. klasa pokreÊe intenzivnu borbu [021] VektoralistiËka kako bi razvlastila hakere od njihova intelektualnog vlasniπtva. Svi patenti i autorska prava zavrπavaju u njihovim rukama, ne u rukama njihovih tvoraca, nego vektoralistiËke klase koja posjeduje sredstva za realiziranje vrijednosti tih apstrakcija. VektoralistiËka se klasa bori da monopolizira apstrakciju. Za vektoralnu klasu “politika sluæi apsolutnoj kontroli nad intelektualnim vlasniπtvom posredstvom gotovo ratnih strategija komunikacije, kontrole i zapovijedanja.”* Hakeri na kraju bivaju razvlaπteni i pojedinaËno i kao klasa. ti intelektualnog vlasniπtva, tako se sve viπe suoËava s hakerskom klasom kao klasnim neprijateljem. Hakeri se bore protiv zelenaπkih cijena πto ih vektoralisti iznuuju za pristup informaciji koju kolektivno proizvode hakeri, ali koja pada u posjed vektoralista. Hakeri se bore protiv partikularnih oblika u kojima se apstrakciju komodi∫cira i preobraæava u privatno vlasniπtvo vektoralistiËke klase. Hakeri kao klasa prepoznaju da je njihov klasni interes najbolje iskazan kroz borbu za oslobaanje proizvodnje apstrakcije, ne samo od partikularnih okova ovog ili onog oblika vlasniπtva, veÊ za apstrakciju od samog oblika vlasniπtva. demo 12 14 10/03/06, 10:07 Apstrakcija vektoralistiËka klasa postupno konsolidira [022] Kako svoj monopol nad sredstvima realiziranja vrijednos- je trenutak da se hakeri udruæe s radni[023] Nastupio cima i seljacima ∞ sa svim proizvoaËima svijeta ∞ da bi oslobodili proizvodne i pronalazaËke resurse od mita oskudnosti. Doπlo je vrijeme da se stvore novi oblici udruæivanja koji Êe svijet usmjeriti podalje od njegovog uniπtenja u komodi∫ciranoj eksploataciji. Moæda Êe se pokazati da su najveÊi hakovi naπeg vremena oblici organiziranja slobodnog kolektivnog izraza, tako da Êe ubuduÊe apstrakcija sluæiti ljudima, a ne ljudi vladajuÊoj klasi. demo 12 15 10/03/06, 10:07 Klasa demo 12 16 10/03/06, 10:07 Raa se klasa ∞ radniËka klasa ∞ koja je kadra [024] dovesti u pitanje nuænost privatnog vlasniπtva. Raa se partija, unutar radniËkog pokreta, koja tvrdi da nudi odgovor na æelje radniËke klase ∞ komunisti. Kao πto biljeæi Marx, “[u] svim tim pokretima oni kao temeljno pitanje pokreta istiËu pitanje vlasniπtva, bez obzira na veÊu ili manju razvijenost njihovih oblika” Odgovor koji su komunisti ponudili na pitanje vlasniπtva glasio je: “Centralizirajte sva orua proizvodnje u rukama dræave.”* Pretvaranje vlasniπtva u dræavni monopol samo je proizvelo novu i brutalniju klasnu borbu. No, je li to naπ krajnji odgovor? Moæda tijek klasne borbe joπ nije gotov. Moæda postoji druga klasa koja moæe otvoriti pitanje vlasniπtva na novi naËin ∞ i, dræeÊi pitanje otvorenim, jednom za svagda dokrajËiti monopol vladajuÊih klasa nad krajnjim ciljevima povijesti. klasna dinamika koja pogoni svaki stadij [025] Postoji razvoja ovoga vektoralnog svijeta u kojemu se sada nalazimo. Vektoralna klasa dovodi ovaj svijet na rub propasti, ali ona takoer otvara svijet za resurse za nadilaæenje njenih vlastitih destruktivnih teænji. Tijekom tri uzastopne faze komodi∫kacije raaju se vrlo razliËite vladajuÊe klase koje uzurpiraju razliËite oblike privatnog vlasniπtva. Meutim, svaka od tih vladajuÊih klasa vodi svijet prema sve apstraktnijim ciljevima. se javlja pastoralistiËka klasa. Ona rastje[026] Najprije ruje veliku masu seljaka koji su tradicionalno obraivali zemlju pod jarmom feudalnih gospodara. Pastoralisti zamjenjuju feudalne gospodare, oslobaajuÊi proizvodnost prirode koju svojataju kao svoje privatno vlasniπtvo. I upravo ta privatizacija vlasniπtva ∞ pravni hak ∞ stvara preduvjete za svaki drugi hak kojim se postiæe da zemlja prinosi viπak vrijednosti. Vektoralni svijet javlja se na ramenima agrikulturnog haka. novi oblici apstrakcije postupno omoguÊuju [027] Kako da se iz zemlje proizvede viπak vrijednosti sa sve manje i manje seljaka, postoralisti ih tjeraju sa svoje zemlje, liπavajuÊi ih njihovih sredstava za æivot. Razvlaπteni seljaci u potrazi za demo 12 17 10/03/06, 10:07 poslom i novim domom odlaze u gradove. A tu ih kapital upoπljava u svojim tvornicama. Seljaci postaju radnici. Kapital kao vlasniπtvo raa novu klasu kapitalista koji posjeduju sredstva za proizvodnju i klasu radnika koji su razvlaπteni od vlasniπtva ∞ i razvlaπteni putem vlasniπtva. Bili oni radnici ili seljaci, izravni proizvoaËi bivaju razvlaπteni ne samo od svoje zemlje, veÊ i veÊeg dijela viπka vrijednosti koji proizvode, koji se kod pastoralista akumulira u obliku rente kao povrata na zemlju i kod kapitalista u obliku pro∫ta kao povrata na kapital. seljaci postaju radnici samo da bi opet [028] Razvlaπteni bili razvlaπteni. Izgubivπi prethodno agrikulturu, sada zauzvrat gube svoju ljudsku kulturu. Kapital u tvornicama ne proizvodi samo ono πto je potrebno za egzistenciju nego i naËin æivota koji oËekuje da Êe njegovi radnici konzumirati. Komodi∫cirani æivot razvlaπÊuje radnika od informacija koje se tradicionalno prenosile van podruËja privatnog vlasniπtva kao kultura, kao dar jednog pokoljenja drugom, i zamjenjuje je informacijama u komodi∫ciranom obliku. poput zemlje ili kapitala, postaje [029] Informacija, oblikom vlasniπtva koji monopolizira jedna klasa, klasa vektoralista, koji su dobili to ime jer kontroliraju vektore duæ kojih se apstrahira informacija, upravo kao πto kapitalisti kontroliraju materijalna sredstva s kojima se proizvode dobra, a pastoralisti zemlju s kojom se proizvodi hrana. Ta informacija, nekoÊ kolektivno vlasniπtvo proizvodnih klasa ∞ radniËkih i zemljoradniËkih klasa uzetih zajedno ∞ postaje vlasniπtvo joπ jedne nove prisvajajuÊe klase. raspolaganju svojim radnim vremenom. Radnici, iako nisu vlasnici kapitala, te moraju raditi prema satu i njegovom nemilosrdnom otkucavanju vremena, mogli su se barem boriti za skraÊivanje radnog dana i odvajanje slobodnog vremena od rada. Informacije su kolale u kulturi radniËke klase kao javno vlasniπtvo koje demo 12 18 10/03/06, 10:07 Klasa seljaci postaju kmetovi prisvajanjem njihove [030] Kada zemlje, oni ipak zadræavaju neπto autonomije u pripada svima. Meutim, kad informacija postane oblik privatnog vlasniπtva, radnici bivaju razvlaπteni od nje, i moraju kupovati natrag svoju vlastitu kulturu od njenih vlasnika, vektoralistiËke klase. Kmet postaje radnik, a radnik rob. Sav svijet postaje predmetom izvlaËenja viπka vrijednosti od proizvodnih klasa πto ga kontroliraju vladajuÊe klase, a koje ga koriste ne bi li proπirili tu matricu eksploatacije. Samo vrijeme postaje komodi∫cirano iskustvo. klase ∞ seljaci, radnici, hakeri ∞ bore se [031] Proizvodne protiv izvlaπÊujuÊih klasa ∞ pastoralista, kapitalista, vektoralista ∞ ali te sukcesivne vladajuÊe klase bore se takoer meu sobom. Kapitalisti pokuπavaju razbiti pastoralni monopol na zemlju i podvrgnuti prinos zemlje industrijskoj proizvodnji. Vektoralisti pokuπavaju razbiti monopol kapitala na proizvodni proces i podvrgnuti proizvodnju dobara kolanju informacija: “Privilegirano podruËje elektronskog prostora kontrolira ∫ziËku logistiku proizvodnje, buduÊi da izbacivanje sirovina i proizvedenih dobara zahtijeva elektronsko dopuπtenje i usmjeravanje.”* je vektoralistiËka klasa smijenila kapitalistiËku [032] Da kao dominantnu eksploatirajuÊu klasu vidi se iz oblika πto ga poprimaju vodeÊe korporacije. Te tvrtke rjeπavaju se svojih proizvodnih kapaciteta, buduÊi da oni viπe nisu izvor moÊi. One se oslanjaju na meusobno konkurirajuÊu masu kapitalistiËkih kooperanata za proizvodnju svojih proizvoda. Njihova moÊ poËiva u monopoliziranju intelektualnog vlasniπtva ∞ patenata, autorskih prava i zaπtiÊenih træiπnih znakova ∞ i sredstava za reprodukciju njihove vrijednosti ∞ vektora komunikacije. Privatizacija informacije postaje dominantnim, a ne viπe popratnim aspektom komodi∫ciranog æivota. “Postoji izvjesna logika u tom napredovanju: prvo, odabrana grupa proizvoaËa nadilazi svoju vezanost uz materijalne proizvode, a onda stavljajuÊi marketing na Ëelo svoga poslovanja pokuπavaju promijeniti druπtveni status marketinga iz ekonomsko-propagandnog prekida i zamijeniti ga kontinuiranom integracijom.”* S usponom vektoralistiËke klase vektoralni svijet postaje potpun. demo 12 19 10/03/06, 10:07 privatno vlasniπtvo napreduje od zemlje [033] Kako preko kapitala do informacije, tako samo vlasniπtvo postaje sve apstraktnije. Kapital kao vlasniπtvo oslobaa zemlju od njene prostorne ∫ksiranosti. Informacija kao vlasniπtvo oslobaa kapital od njegove ∫ksiranosti u pojedinaËnom objektu. Ta apstrakcija vlasniπtva Ëini samo vlasniπtvo neËime πto je prijemËivo za ubrzanu inovaciju ∞ i sukob. Klasni sukob fragmentira, ali se i uvlaËi u svaki pojedini odnos koji postaje odnos vlasniπtva. Pitanje vlasniπtva, te osnove klase, postaje pitanje koje se postavlja posvuda i za sve. Ako se “klasa” apologetima danaπnjeg doba Ëini odsutnom, to nije stoga πto je ona postala samo jedan u nizu antagonizama i artikulacija, veÊ naprotiv stoga πto je ona postala strukturirajuÊe naËelo vektoralne ravni koja organizira igru identitetâ kao razlika. klasa, proizvoaË novih apstrakcija, [034] Hakerska postaje sve vaænija sa svakom novom vladajuÊom klasom, buduÊi da svaka sve viπe ovisi o informaciji kao resursu. Zemlja se ne moæe reproducirati po volji. Dobra zemlja je podloæna oskudici, a apstrakcija privatnog vlasniπtva je sama gotovo dovoljna da bi zaπtitila rente pastoralne klase. Pro∫ti kapitala poËivaju na proizvodnim sredstvima koja se daju mehaniËki reproducirati, njegovim tvornicama i inventarima. KapitalistiËka tvrtka ponekad treba hakera da bi usavrπila i unaprijedila orua i tehnike proizvodnih procesa ne bi li zadræala prednost u odnosu na konkurenciju. Informacija je objekt koji se najlakπe moæe reproducirati od svih objekata koji su ikada bili zahvaÊeni apstrakcijom vlasniπtva. Niπta drugo ne πtiti vektoralistiËke biznise od njihovih konkurenata osim njihovih kapaciteta da kvalitativno transformiraju informaciju koju posjeduju i iz nje izvuku novu vrijednost. Usluge hakerske klase postaju neizostavne za ekonomiju koja je sama sve viπe i viπe izostavljiva ∞ ekonomiju vlasniπtva i oskudnosti. Vlasniπtvo se mora proπiriti ne bi li obuhvatilo sve kompleksnije oblike razlike te ih svelo na ekvivalentnost. Da bi zemlja postala demo 12 20 10/03/06, 10:07 Klasa sredstva za proizvodnju postaju sve apstrakt[035] Kako nija, sve apstraktnijim postaje i oblik vlasniπtva. ekvivalentna dovoljno je opisati njene mee i kreirati sredstvo za pridruæivanje nekog objekta nekom subjektu. Iz tog neprirodnog nametanja mea na povrπini svijeta proizaÊi Êe, prirodno, kompleksnosti, iako je naËelo jednostavna apstrakcija. Meutim, da bi se neπto predstavilo kao intelektualno vlasniπtvo, nije dovoljno da se ono nalazi na razliËitom mjestu. Ono mora biti kvalitativno razliËito. Ta razlika, koja omoguÊuje autorsko pravo ili patent, rad je hakerske klase. Hakerska klasa stvara ono πto Bateson naziva “razlikom koja Ëini razliku.”* Razlika koja pogoni apstrakciju svijeta, ali koja takoer pogoni akumulaciju klasne moÊi u rukama vektoralne klase. klasa se javlja iz transformacije informa[036] Hakerska cije u vlasniπtvo u obliku intelektualnog vlasniπtva. Taj pravni hak pretvara hak u proces koji proizvodi vlasniπtvo, pa otuda i u proces koji proizvodi klasu. Hak proizvodi klasnu snagu sposobnu da postavlja ∞ i odgovara na ∞ pitanje vlasniπtva, hakersku klasu. Hakerska klasa je klasa sa sposobnoπÊu da stvara ne samo nove vrste objekta i subjekta u svijetu, ne samo nove vrste oblika vlasniπtva kroz koje ih je moguÊe reprezentirati, veÊ i nove vrste odnosa, s neoËekivanim svojstvima koja dovode u pitanje sam oblik vlasniπtva. Hakerska klasa ozbiljuje se kao klasa kada hakira apstrakciju vlasniπtva i nadilazi ograniËenja postojeÊih oblika vlasniπtva. klasi moæda laska paænja kojom je toliko [037] Hakerskoj viπe obasipaju kapitalisti u odnosu na pastoraliste, a vektoralisti u odnosu na kapitaliste. Hakeri teæe u svakoj novoj prilici uÊi u savez sa sve apstraktnijim oblikom vlasniπtva i robnog odnosa. Ali hakeri ubrzo zavrπavaju u restriktivnom zagrljaju svake te vladajuÊe klase jednom kada ona osigura svoju dominaciju nad svojim prethodnicama i protivnicama, i ukine blagodati koje je ustupala hakerima kao klasi. Pogotovu Êe vektoralistiËka klasa uËiniti sve da se dodvori i da kooptira proizvodnost hakera, ali samo zbog njene pojaËane ovisnosti o novim apstrakcijama kao pogonskoj snazi konkurencije meu vektoralnim interesima. Kada vektoralisti djeluju u slozi kao klasa, onda je to stoga da bi podjarmili hakiranje prerogativima svoje klasne moÊi. demo 12 21 10/03/06, 10:07 svijet je dinamiËan. On udjelovljuje [038] Vektoralni nove apstrakcije, stvarajuÊi nove slobode od nuænosti. Smjer te borbe nije zadan slijedom stvari, veÊ je odreen bobom meu klasama. Sve klase ulaze u odnose konΩikta, konspiracije i kompromisa. Njihovi odnosi nisu nuæno dijalektiËki. Klase mogu stvarati saveze od zajedniËkog interesa protiv drugih klasa ili mogu postiÊi “povijesni kompromis”, na neko vrijeme. Meutim, unatoË pauzama i nazadovanjima, klasna borba gura povijest u apstrakciju i apstrakciju u povijest. ponekad ulazi u savez s pastoralistima i [039] Kapital tada se dvije klase sjedinjuju pod vodstvom kapitalistiËkog interesa. Ponekad kapital ulazi u savez s radnicima protiv pastoralistiËke klase, savez koji se brzo slama Ëim doe do rasapa pastoralistiËke klase. Te borbe ostavljaju svoj trag u povijesnom obliku dræave, koja ujedno i odræava dominaciju vladajuÊeg klasnog interesa i sporazumno rjeπava sporove izmeu predstavnika konkurentskih klasa. Povijest je puna iznenaenja. Ponekad ∞ za pro[040] mjenu ∞ radnici sklope savez sa seljacima koji podruπtvljuje privatno vlasniπtvo i predaje ga u ruke dræave, likvidirajuÊi pritom pastoralistiËku i kapitalistiËku klasu. U tom sluËaju dræava postaje kolektivna pastoralistiËka i kapitalistiËka klasa pa upravlja klasnom moÊi nad robnom ekonomijom organiziranom na birokratskoj, a ne konkurentskoj osnovi. klasa raa se iz konkurentskih, a ne [041] VektoralistiËka birokratskih dræava. Uvjeti konkurencije e∫kasnije Klasa pogone potragu za produktivnom apstrakcijom. Razvoj apstraktnih oblika intelektualnog vlasniπtva stvara relativnu autonomiju u kojoj hakerska klasa moæe proizvoditi apstrakcije, premda je ta proizvodnost ograniËena na robni oblik. demo 12 22 10/03/06, 10:07 stvar ujedinjuje pastoraliste, kapitaliste i [042] Jedna vekotraliste ∞ nepovredivost oblika vlasniπtva o kojem ovisi klasna moÊ. Svi oni zasebno ovise o oblicima apstrakcije koje mogu kupiti i posjedovati, ali koje ne proizvode. Svi oni zasebno na kraju ovise o hakerskoj klasi koja pronalazi nove naËine da prirodu uËini proizvodnom, koja otkriva nove obrasce u podacima koje izbacuje priroda i druga priroda, koja proizvodi nove apstrakcije posredstvom kojih se moæe postiÊi da priroda iznjedri viπe druge prirode ∞ moæda Ëak i treÊe prirode. klasa, buduÊi da je brojem mala i ne [043] Hakerska posjeduje proizvodna sredstva, uhvaÊena je izmeu politike masa odozdo i politike vladajuÊih odozgo. Ona mora ili πto bolje pogaati ili Ëiniti ono πto najbolje Ëini ∞ ishakiravati novu politiku, s onu stranu te suprotnosti. DugoroËno, interesi hakerske klase u skladu su s onima koji bi mogli imati najviπe koristi od napredovanja apstrakcije, naime onih proizvodnih klasa koje su razvlaπtene od proizvodnih sredstava ∞ seljaka i radnika. U nastojanju da ostvari tu moguÊnost hakerska klasa hakira samu politiku, stvarajuÊi novu politiËku zajednicu, preokreÊuÊi masovnu politiku u politiku mnogostrukosti u kojoj sve proizvodne klase mogu izraziti svoju virtualnost. interes ne moæe lako stupati u savez s [044] Hakerski oblicima masovne politike koji podreuju manjinske razlike jedinstvu u djelovanju. Masovna politika uvijek nosi opasnost guπenja kreativne, apstrahirajuÊe snage meudjelovanja razlika. Hakerski interes nije u reprezentiranju mase, veÊ u apstraktnijoj politici koja izraæava proizvodnost razlika. Hakeri, koji iz mnogobrojnih klasa iskustva proizvode mnogobrojne klase znanja, takoer imaju potencijal da proizvode novo znanje o obrazovanju klasa i klasnom djelovanju kada rade skupa s kolektivnim iskustvom svih proizvodnih klasa. nije isto πto i reprezentacija klase. U politici [045] Klasa se valja Ëuvati od reprezentacija koje se predstavlja kao klase, a koje reprezentiraju samo fragment neke klase i ne izraæavaju njene mnogostruke interese. Klase nemaju avangarde demo 12 23 10/03/06, 10:07 koje bi mogle govoriti za njih. Klase nalaze svoj izraz podjednako u svim svojim mnogostrukim interesima i djelovanjima. Hakerska klasa nije ono πto ona jest; hakerska klasa je ono πto ona nije ∞ ali moæe postati. apstrakcije sloboda se moæe othrvati [046] Razvojem nuænosti. VektoralistiËka klasa, kao i njene prethodnice, nastoji Ëvrsto vezati apstrakciju uz proizvodnju oskudnosti i maræe, a ne obilja i slobode. Formiranje hakerske klase kao klase nastupa upravo u onom trenutku kada se sloboda od nuænosti i od klasne dominacije pojavljuje kao moguÊnost na obzoru. Negri: “©to je ovaj svijet politiËke, ideoloπke i proizvodne krize, ovaj svijet sublimacije i kolanja van kontrole? ©to je on, dakle, ako ne epohalni skok preko svega πto je ËovjeËanstvo dosad iskusilo? On istodobno konstituira i ruπevinu i novi potencijal svoga znaËenja.”* Sve πto jest potrebno je hakiranje hakerske klase kao klase, klase sposobne za hakiranje samog vlasniπtva, koje je zarobilo sva proizvodna sredstva i proizvodnju znaËenja. borba do sada je odreivala raspolaganje [047] Klasna viπkom vrijednosti, reæim oskudnosti i oblik u kojem Klasa je proizvodnja rasla. Ali sada su ulozi puno veÊi. Na obzoru su istodobno preæivljavanje i sloboda. VladajuÊe klase ne pretvaraju u instrumentalni resurs samo proizvodne klase veÊ i samu prirodu ∞ do toËke gdje klasna eksploatacija i eksploatacija prirode postaju ista neodræiva objekti∫kacija. Potencijal klasno podijeljenog svijeta da proizvede svoje vlastito prevladavanje nipoπto ne dolayi prerano. demo 12 24 10/03/06, 10:07 demo 12 25 10/03/06, 10:07 Obrazovanje demo 12 26 10/03/06, 10:07 je ropstvo. Obrazovanje stavlja um u [048] Obrazovanje okove i pretvara ga u resurs za klasnu moÊ. Priroda porobljavanja reΩektirat Êe trenutno stanje klasne borbe za znanjem unutar obrazovnog aparata. klasa odupire se obrazovanju, osim [049] PastoralistiËka ako ono nije indoktrinacija u cilju posluπnosti. Njen interes za obrazovanjem staje na pastorima koji ureduju nad ovËjom ÊudorednoπÊu koju ona æeli usaditi u ljudsko stado koje brine o njenim usjevima ∞ i ovcama. kapital treba “ruke” da rade prljavi posao za [050] Kada nj, obrazovanje samo obuËava korisne ruke kako bi opsluæivale njegove strojeve, pokorna tijela koja bi druπtveni poredak u kojem se nalaze trebala prihvaÊati kao prirodan. Kada kapital zatreba mozgove, kako bi vodili njegovo sve kompleksnije funkcioniranje i posvetili se radu na troπenju njegovih proizvoda, potrebno je provesti viπe vremena u robijaπnici obrazovanja za primanje u redove plaÊene radniËke klase. Kada kapital otkrije da brojne zadatke mogu obavljati povremeni zaposlenici uz kratku obuku, obrazovanje se razdvaja na minimalni sustav namijenjen poduËavanju najsiromaπnijih radnika poniznosti i na kompetitivni sustav koji pametnijim radnicima otvara put uz klizavu strminu do sigurnosti i potroπnje. Kada vladajuÊa klasa propovijeda nuænost obrazovanja ona bez iznimke misli na obrazovanje za najnuænije. “srednja klasa” postiæe svoj privilegi[051] Takozvana rani pristup potroπnji i sigurnosti posredstvom obrazovanja u koje je obavezna ulagati znaËajan dio svojih prihoda, stjeËuÊi kao svoje vlasniπtvo obrazovni stupanj koji predstavlja otuænu Ëinjenicu da “kandidat moæe podnijeti dosadu i zna kako slijediti pravila.”* Meutim, veÊina ostaju radnici, iako ne beru pamuk ili kale æeljezo nego grepaju informacije. Oni rade u tvornicama, ali ih obuËavaju da za njih misle da su uredi. KuÊi nose nadnice, ali ih obuËavaju da za njih misle da su plaÊa. Nose uniformu, ali ih obuËavaju da za nju misle da je odijelo. Jedina razli- demo 12 27 10/03/06, 10:07 ka je ta da ih je obrazovanje nauËilo da daju drugaËija imena instrumentima izrabljivanja i da preziru pripadnike svoje klase koji ih drugaËije nazivaju. je organizirano kao træiπte prestiæa u [052] Obrazovanje kojemu mali broj oskudnih kvali∫kacija nudi ulaz u najbolje plaÊene poslove, a sve ostalo pada niæe na svoje mjesto u piramidi prestiæa i cijene. Oskudnost zaraæuje subjekt æudnjom za obrazovanjem kao neËim pto obdaruje magiËnom sposobnoπÊu stjecanja “plaÊe” pomoÊu koje se onda mogu dalje nabavljati druge stvari. Instrumentom oskudnosti i hijerarhijskog porcioniranja obrazovanja radnike se nagovara da na obrazovanje gledaju gotovo onako kako bi vladajuÊa klasa æeljela ∞ kao na privilegij. imaju stvarni interes za obrazovanjem koje [053] Radnici im osigurava zaposlenje. Oni æele obrazovanje koje sadræi barem neko znanje, ali Ëesto ga poimaju u smislu prilike za posao. Ali dok radnici imaju interes za obrazovanjem koje im osigurava nekakvu sposobnost kretanja izmeu radnih mjesta i industrija, Ëime zadræavaju neπto autonomije, kapitalisti zahtijevaju reduciranje obrazovanja na njegove najfunkcionalnije vokacijske elemente, na ono najnuænije πto je kompatibilno s pojedinom funkcijom. proletarijat ∞ infoproleteri ∞ stoje [054] Informacijski van te potrebe za obrazovanjem kao neplaÊenim rop- Obrazovanje stvom koje predodreuje æivot nadniËarskog roba. Oni utjelovljuju rezidualnu, antagonistiËku klasnu svijest i opiru se ropstvu obrazovanja. Oni vrlo dobro znaju da kapital nema namjenu za njih, osim da sluæe kao najniæe plaÊeni nadniËarski robovi. Oni vrlo dobro znaju da ih znanstvenici i mediji tretiraju kao predmet dokone radoznalosti. Infoproleteri preziru obrazovanje i æive od znanja s ulice. I ubrzo upoznaju policiju. demo 12 28 10/03/06, 10:07 klasa ima podvojen odnos prema obrazo[055] Hakerska vanju. Hakeri æude za znanjem, a ne za obrazovanjem. Hakeri nastaju samo Ëistom slobodom znanja po sebi i za sebe. To hakera stavlja u antagonistiËki odnos prema borbi kapitalistiËke klase da uËini obrazovanje uvodom u nadniËarsko ropstvo. moæda nedostaje razumijevanja za [056] Hakerima drugaËiji odnos πto ga radnici imaju prema obrazovanju i moæda nasjedaju elitistiËkoj i hijerarhijskoj kulturi obrazovanja, koje samo podræava njegovu oskudnost i njegovu ekonomsku vrijednost. Hakera laskanja prestiænoπÊu mogu obmanuti da stavi virtualnost u sluæbu konformizma, profesionalnog elitizma namjesto kolektivnog iskustva i da se otcijepi od novonastajuÊe kulture hakerske klase. To se dogaa kada hakeri pretvore u fetiπ ono πto predstavlja njihovo obrazovanje, namjesto da se izraæavaju kroz znanje. nije znanje. Niti je ono nuæno sred[057] Obrazovanje stvo za stjecanje znanja. Znanje moæe isto tako spremno proizaÊi iz svakodnevnog æivota. Obrazovanje je organizacija znanja unutar limitacija oskudnosti, pod predznakom vlasniπtva. Obrazovanje preobraæava subjekte koji uu na njegova vrata u objekte klasne moÊi, funkcionalne elemente koji su pounutrili njenu disciplinu. One koji se opiru njegovoj objekti∫kaciji obrazovanje pretvara u poznate i nadzirane objekte drugih reæima objekti∫kacije ∞ policije i meke policije disciplinarne dræave. Obrazovanje proizvodi subjektivitet koji je isprepleten s objektivitetom komodi∫cirane proizvodnje. Obrazovanje je moguÊe stjecati, kao da je rijeË o kakvoj stvari, ali znalcem se postaje kroz proces transformacije. Znanje, kao takvo, obrazovanje uspijeva zahvatiti uvijek samo djelomiËno. Znanje kao praksa uvijek mu izmiËe i nadmaπuje ga. “Ne postoji vlasniπtvo u miπljenju, ni vlastiti identitet, ni subjektivno vlasniπtvo.”* demo 12 29 10/03/06, 10:07 daje izraz znanju u njegovoj virtualnosti [058] Hak proizvodnjom novih apstrakcija, koje se ne uklapaju nuæno u disciplinarni reæim πto rukovodi obrazovanjem i komodi∫cira ga. Znanje u svom najapstraktnijem i najproduktivnijem obliku moæda jest rijetko, ali ta rijetkost nema veze s oskudnoπÊu πto mu je nameÊe komodi∫kacija i hijerarhija obrazovanja. Rijetkost znanja izraz je neuhvatljive mnogostrukosti same prirode koja se odbija disciplinirati. Priroda se razvija u svom vremenu. svojoj borbi za srce i duπu druπtvenog aparata [059] UuËenja hakeri trebaju saveznike. Ako prigrle klasne zahtjeve radnika za znanjem koje ih oboruæava umijeÊem i vjeπtinom da mogu raditi u ovome svijetu, hakeri mogu razvrgnuti povezanost zahtjeva kapitalistiËke klase za oblikovanjem orua koja Êe raditi za njen probitak i zahtjeva radnika za praktiËnim znanjem korisnim za njihove æivote. To se moæe kombinirati sa znanjem temeljenim na samorazumijevanju radnika kao Ëlana klase s klasnim interesima. radniËke klase, Ëak i u svojem komodi∫ci[060] Kulture ranom obliku, joπ uvijek sadræe klasni senzibilitet koji je koristan kao temelj za kolektivno samopoznavanje. Haker koji radi u obrazovanju raspolaæe potencijalom prikupljanja i πirenja tog iskustva apstrahirajuÊi ga kao znanje. Virtualnost svakodnevnog æivota je radost proizvodnih klasa. Virtualnost iskustva znanja radost je koju haker izraæava kroz hak. Hakersku klasu jedino obogaÊuje otkrivanje znanja skrivenog u iskustvu radne svakodnevice, koje se dade apstrahirati iz svoga komodi∫ciranog oblika i izraziti u svojoj virtualnosti. jediti hakerski interes. To nudi brojËano snaæan korpus saveznika u mnogo manje zastupljenom interesu za znanjem. To nudi mjesto susreta za potencijalne klasne saveznike. To otvara moguÊnost otkrivanja taktika svakodnevnog hakiranja πto ih prakticiraju radniËke i seljaËke klase. demo 12 30 10/03/06, 10:07 Obrazovanje i prigrljivanje klasne kulture i inte[061] Razumijevanje resa radniËke klase mogu u mnogo pogleda unapri- radnici i hakeri imaju interes za πkolovanjem u [062] Ikojem su resursi raspodijeljeni na podruπtvljenoj ∞ i podruπtvljujuÊoj ∞ osnovi koju je Marx naznaËio kao: “Svakome prema njegovoj potrebi, od svakoga prema njegovim sposobnostima.”* Bez obzira koliko se razilazili u svome shvaÊanju svrhe znanja, radnicima i hakerima je zajedniËki interes za otpor obrazovnom “sadræaju” koji samo obuËava robove za robnu proizvodnju, ali i za otpor prodorima koje vektoralistiËka klasa æeli napraviti u obrazovanje kao “industriju”. institucija obrazovanja neki se kao radnici [063] Unutar bore protiv eksploatacije svoga rada. Neki se bore da bi demokratizirali upravljanje institucijom. Neki se bore da je uËine odgovornom za potrebe proizvodnih klasa. Neki se bore za autonomiju znanja. Svi ti, ponekad konkurirajuÊi i konΩiktni zahtjevi elementi su iste borbe za znanjem koje je slobodna proizvodnja po sebi i slobodna proizvodnja ne samo za sebe, veÊ i za proizvodne klase. upozoren, unaprijed spreman. U neraz[064] Unaprijed vijenom svijetu, na jugu i istoku, pastoralistiËka klasa i dalje seljake pretvara u kmetove, oduzimajuÊi im njihova tradicijska prava i polaæuÊi pravo na zemlju kao vlasniπtvo. Seljaci se joπ uvijek bore za opstanak u svojoj novosteËenoj slobodi od sredstava za preæivljavanje. Kapital joπ uvijek pretvara seljake u radnike i izrabljuje ih do krajnjih bioloπkih moguÊnosti. Oni proizvode materijalna dobra na koje vektoralna klasa u razvijenom svijetu lupa svoje logoe u skladu s dizajnima koje πtiti patentima i zaπtiÊenim træiπnim znakovima. A sve to poziva na novu pedagogiju potlaËenih, i to ne na onu koja cilja na to da podreeni imaju bolji osjeÊaj o sebi kao subjektima u novonastajuÊem vektoralnom svijetu multikulturalnog spektakla, veÊ onu koja pruæa orua za borbu protiv te stalne objekti∫kacije proizvodnih klasa svijeta. demo 12 31 10/03/06, 10:07 klase æele obrazovni aparat u kojemu se [065] VladajuÊe prestiæno obrazovanje moæe kupovati i za najgluplje nasljednike privatnog bogatstva. Iako se to moæe Ëiniti privlaËnim bolje plaÊenim radnicima kao osiguravanje buduÊnosti za njihovu djecu bez obzira na nadarenost, na kraju si moæda ni oni neÊe moÊi priuπtiti koristi te nepravde. Interesi proizvodnih klasa u cjelini poËivaju u demokratskom znanju koje se temelji na slobodnom pristupu informacijama i raspodjeli resursa prema nadarenosti, a ne bogatstvu. kapitalistiËka klasa vidi obrazovanje kao sred[066] Dok stvo za odreenu svrhu, vektoralistiËka klasa ga vidi kao svrhu po sebi. Ona vidi prilike da obrazovanje pretvori u zasebnu pro∫tabilnu industriju, temeljenu na osiguravanju intelektualnog vlasniπtva kao oblika privatnog vlasniπtva. Ona nastoji privatizirati znanje kao resurs, upravo kao πto privatizira znanost i kulturu, ne bi li osigurala njihovu oskudnost i njihovu vrijednost. Za vektoraliste obrazovanje je samo viπe “sadræaja” za komodi∫kaciju u vidu “komunikacije”. klasa zahtijeva komodi∫kaciju [067] VektoralistiËka obrazovanja u globalnim razmjerima. Najbolje i najbistrije iz svih dijelova svijeta mami se u njene tvornice prestiæa visokog obrazovanja u razvijenom svijetu. Nerazvijeni svijet s pravom se tuæi na “odljev mozgova”, isisavanje njegovih intelektualnih resursa. OpÊi intelekt se nakuplja i pretvara u sliku i priliku komodi∫kacije. Oni kojima se nudi sloboda u potrazi za znanjem kao takvim i dalje sluæe komodi∫kaciji obrazovanja utoliko πto postaju reklama za instituciju koja nudi tu slobodu u zamjenu za unapreivanje njenog prestiæa i globalne marketinπke snage. Obrazovanje “disciplinira” znanje, segregirajuÊi ga u homogena “polja”, kojima predsjedaju primjereno “kvali∫cirani” skrbnici sa zadatkom da ureduju nad njegovim reprezentacijama. Proiz- demo 12 32 10/03/06, 10:07 Obrazovanje sukobi unutar visokog obrazovanja samo [068] Mnogi su odvraÊanje pozornosti od klasne politike znanja. vodnjom apstrakcije kako unutar tih polja, tako i preko njihovih granica, upravlja se u interesu oËuvanja hijerarhije i prestiæa. Æudnje koje mogu potaknuti temeljito ispitivanje i preispitivanje novih apstrakcija kanalizira se u æelju za priznanjem. Haker se poistovjeÊuje sa svojom vlastitom komodi∫kacijom. Priznanje postaje formalno, a ne supstancijalno. Ono poveÊava subjektivni osjeÊaj vrijednosti po cijenu objekti∫kacije proizvoda hakiranja kao apstrakcije. Iz tog ograniËavanja æudnje za znanjem nastaje kruæna parada laænih problema discipline i discipline laænih problema. jedan intelektualni sukob ima za hakere [069] Samo stvarnu teæinu u klasnoj problematici: pitanje vlasniπtva. »ije je znanje vlasniπtvo? Je li uloga znanja da autorizira subjekte koje se priznaje samo prema njihovoj funkciji u ekonomiji? Ili je funkcija znanja da proizvodi uvijek drugaËije pojavne oblike haka, kroz koje subjekti uËe kako postati drugi od onih koji jesu i otkriti da objektni svijet sadræi drugaËije potencijale no πto se priËinja? To je borba za znanjem naπeg vremena. “U trenutku kada proglase vlasniπtvo nad svojim idejama, ∫lozo∫ stupaju u savez s a silama koje kritiziraju.”* znaËi dati izraz znanju u bilo kojem od [070] Hakirati njegovih oblika. Hakersko znanje u praksi podrazumijeva politiku slobodnih informacija, slobodnog uËenja, dara koji rezultira iz peer-to-peer mreæe. Hakersko znanje takoer podrazumijeva etiku znanja koje je otvoreno za æudnje proizvodnih klasa i slobodno od podvrgavanja robnoj proizvodnji. Hakersko znanje je znanje koje izraæava virtualnost prirode time πto je transformira, posve svjesno moguÊih dobitaka i opasnosti. Kada je znanje osloboeno od oskudnosti, slobodna proizvodnja znanja postaje znanjem slobodnih proizvoaËa. Ovo moæda zvuËi kao utopija, ali priËe o stvarno postojeÊim privremenim zonama hakerske slobode su nebrojene. Stallman: “Bilo je to pomalo poput Rajskog vrta. Nije nam padalo na pamet da ne suraujemo.”* demo 12 33 10/03/06, 10:07 Hakiranje demo 12 34 10/03/06, 10:07 Hak dopire do virtualnoga ∞ i transformira aktu[071] alno. “Da bi se raËunao kao hak pothvat mora biti proæet inovativnoπÊu, stilom i tehniËkom virtuoznoπÊu.”* Pojmovi hakiranje i haker u ovom se smislu javljaju u elektrotehnici i raËunarstvu. BuduÊi da su to vodeÊa podruËja stvaralaËke proizvodnje u vektoralnom svijetu, primjereno je i da ta imena predstavljaju πiru djelatnost. Hakiranje novih informacijskih vektora zbilja je i postalo prevratnica u nicanju πire svijesti o stvaralaËkoj proizvodnji apstrakcije. same svoje pojave u raËunarskim krugovima, [072] Od hakerska “etika” se suoËavala sa silama komodi∫ciranog obrazovanja i komunikacije. Kao πto Himanen biljeæi, hakeri, koji “æele realizirati svoje strasti”, predstavljaju “opÊi druπtveni izazov”, ali za realiziranje vrijednosti tog izazova “trebat Êe vremena, kao πto ih trebaju sve velike kulturne mijene.”* Trebat Êe i viπe nego vremena, jer je to viπe od kulturne mijene. Trebat Êe borbe, buduÊi da je ono πto haker priziva u bivanje u svijetu novi svijet i novo bivanje. Osloboditi pojam haker od njegovih pojedinosti, shvatiti ga apstraktno, prvi je korak u toj borbi. vektoralnih interesa æele ograniËiti [073] Apologeti semantiËku produktivnost termina “haker” na puki kriminal upravo zato jer se boje njegova apstraktnijeg i mnogostrukog potencijala ∞ njegova klasnog potencijala. Posvuda se πire glasine o hakeru kao novom obliku maloljetnog delinkventa, nihilistiËkog vandala ili sluge organiziranog kriminala. Ili ga se pak predoËava kao tek bezazlenu supkulturu, opsesivno bavljenje u kuÊnoj radinosti sa svojim ograniËenim stilom πto se tiËe pojavnosti i pravila ponaπanja. Posvuda se æelja da se otvori virtualnost informacije, dijeli podatke kao dar, prisvaja vektor za izraæavanje, prikazuje kao predmet moralne panike, izlika za nadzor i ograniËavanje tehniËkog znanja na “nadleæne vlasti”. To nije prvi put da se proizvodne klase suoËavaju s tom ideoloπkom ucjenom. Haker se sada kod sluæbenih organa vladajuÊeg poretka javlja rame uz rame uz svoje arhetipske prethodnike ∞ organiziranog radnika i buntovnog seljaka. Haker je u izvrsnom druπtvu. demo 12 35 10/03/06, 10:07 je pravo podruËje hakera. Iz virtualnoga, [074] Virtualno naime, haker proizvodi uvijek nove izraze aktualnoga. Za hakera je ono πto se predoËava kao stvarno uvijek parcijalno, ograniËeno, moæda Ëak i laæno. Za hakera uvijek postoji suviπak moguÊnosti izraæen u onome je πto aktualno, suviπak virtualnoga. To je neiscrpno podruËje onoga πto je zbiljsko, ali ne i aktualizirano, onoga πto nije, ali πto moæe postati. PodruËje u kojem se, kao πto Massumi kaæe, “ono πto se ne moæe iskusiti ne moæe nego osjetiti”.* Hakirati znaËi pustiti virtualno u aktualno, dati izraz razlici zbiljskoga. podruËje prirode moæe iznjedriti virtualno. [075] Svako ApstrahirajuÊi od prirode, hakiranje proizvodi moguÊnost za drugaËiju prirodu, drugu prirodu, treÊu prirodu, prirodu do u beskonaËnost ∞ za udvajanje i udvajanje udvajanja. Hakiranje otkriva prirodu prirode, njene proizvodne ∞ i destruktivne ∞ moÊi. To vrijedi podjednako u ∫zici kao i u seksualnosti, u biologiji kao i u politici, u raËunarstvu kao i u umjetnosti ili ∫lozo∫ji. Priroda bilo kojeg podruËja moæe se hakirati. U prirodi je hakiranja da slobodno otkriva, da slobodno pronalazi, da stvara i slobodno proizvodi. Ali u prirodi hakiranja nije da eksploatira tako proizvedene apstrakcije. se hak reprezentira kroz apstrakciju prava [076] Kada vlasniπtva, onda informacija kao vlasniπtvo stvara uvijek novih oblika apstrakcije, haker[077] Primjenom ska klasa proizvodi moguÊnost proizvodnje, moguÊnost stvaranja neËega iz svijeta i sa svijetom ∞ i æivljenja na viπku proizvedenom primjenom apstrakcije na prirodu ∞ bilo koju pri- demo 12 36 10/03/06, 10:07 Hakiranje hakersku klasu kao klasu. To intelektualno vlasniπtvo drugaËija je vrsta vlasniπtva od zemlje ili kapitala, jer pravo na nj moæe polagati samo kvalitativno nova kreacija. Pa ipak, kada je zarobljen u reprezentaciju vlasniπtva, hak postaje ekvivalent bilo kojeg drugog vlasniπtva, komodi∫cirana vrijednost. Vektoralna klasa mjeri svoj ukupni prihod u istoj valuti kao kapitalisti i pastoralisti, ËineÊi patente i autorska prava ekvivalentnima tvornicama ili poljima. rodu. Apstrakcija, jednom kad se poËne primjenjivati, moæe se doimati Ëudnom, “neprirodnom” i moæe donijeti radikalne promjene svojim pojavljivanjem. Ako ustraje, poËinje je se uzimati zdravo za gotovo. Postaje drugom prirodom. Proizvodnjom novih oblika apstrakcije hakerska klasa proizvodi moguÊnost buduÊnosti. Dakako, neÊe svaka nova apstrakcija iznjedriti produktivnu primjenu na svijet. U praksi malo koja inovacija ikad u tome i uspijeva. Meutim, rijetko se moæe unaprijed znati koje Êe se apstrakcije preplesti s prirodom na produktivan naËin. je hakera da budu slobodni da hakiraju [078] Uradiinteresu hakiranja. Slobodno i neograniËeno hakiranje novoga proizvodi ne samo BuduÊnost, veÊ beskonaËni dijapazon buduÊnosti, buduÊnost samu kao virtualnost. Svaki hak je izraz neiscrpne mnogostrukosti buduÊnosti, virtualnosti. Meutim, svaki hak, ako ga se æeli realizirati kao oblik vlasniπtva i pripisati mu vrijednost, mora poprimiti oblik ne izraza mnogostrukosti, nego reprezentacije neËega ponovljivoga i reproduktibilnoga. Vlasniπtvo zarobljava samo jedan aspekt haka, njegovu reprezentaciju i objekti∫kaciju u vidu vlasniπtva. Ono ne moæe zahvatiti beskonaËnu i neograniËenu virtualnost iz koje hak crpi svoj potencijal. zakona hak postaje konaËno vlasniπtvo, [079] Sankcijom a hakerska klasa se raa, kao πto se sve klase raaju, iz odnosa prema obliku vlasniπtva. Kao πto je sluËaj sa zemljom ili kapitalom kao oblicima vlasniπtva, intelektualno vlasniπtvo nameÊe odnos oskudnosti. Ono pripisuje pravo na vlasniπtvo jednom vlasniku na uπtrb nevlasnika, klasi posjednika na uπtrb razvlaπtenih. “Filozo∫ja intelektualnog vlasniπtva rei∫cira ekonomski racionalizam kao prirodnu ljudsku odliku.”* svojom prirodom Ëin hakiranja nadilazi [080] Samom ograniËenja koja mu nameÊe vlasniπtvo. Novi hakovi odmjenjuju stare i obezvreuju ih kao vlasniπtvo. Hak uzima informaciju koja je obezvrijeena do izliπnosti ponavljanjem kao komunikacijom i iz nje ponovno proizvodi novu informaciju. To za hakersku klasu stvara interes za slobodnu dostupnost infor- demo 12 37 10/03/06, 10:07 macije, a ne za iskljuËivo pravo koriπtenja. Nematerijalni aspekt u naravi informacije znaËi da to da netko posjeduje informaciju ne treba drugoga liπiti nje. Polja istraæivanja drugoga su reda apstrakcije nego agrokulturna polja. Dok je iskljuËivost vlasniπtva moæda nuæna kod zemlje, ona nema nikakvog smisla u znanosti, umjetnosti, ∫lozo∫ji, kinematogra∫ji ili glazbi. se hak utjelovljuje u formi vlasniπtva, onda to [081] Kad Ëini na posve osobit naËin, zadajuÊi hakerskoj klasi kao klasi interese koji su posve drugaËiji od interesa drugih klasa, bilo da je rijeË o eksploatirajuÊim ili eksploatiranim klasama. Interes hakerske klase poËiva ponajprije u slobodnom kolanju informacija, buduÊi da je to nuæan preduvjet za ponovno oËitovanje haka. Ali hakerska klasa kao klasa takoer ima taktiËki interes za reprezentacijom haka u vidu vlasniπtva, kao neËega iz Ëega se moæe stvoriti izvor prihoda koji hakeru daje nekakvu neovisnost o vladajuÊim klasama. Hakerska klasa otvara virtualno prema povijesnom kada ishakirava naËin kako da povijesno æudi za tek partikularnim oblikom virtualnoga. priroda haka izaziva u hakera krizu identi[082] Sama teta. Haker traga za reprezentacijom toga πto to znaËi znaËi apstrahirati. Apstrahirati znaËi [083] Hakirati proizvoditi ravan na kojoj razliËite stvari mogu uÊi u odnos. To znaËi proizvoditi imena i brojeve, lokacije i smjerove demo 12 38 10/03/06, 10:07 Hakiranje biti hakerom u identitetima drugih klasa. Neki sebe vide kao vektoraliste, trgujuÊi na osnovu oskudnosti svoga vlasniπtva. Neki sebe vide kao radnike, ali kao privilegirane u hijerarhiji nadniËara. Hakerska klasa proizvodi sebe kao takvu, ali ne i za sebe. Ona (joπ) ne posjeduje svijest o svojoj svijesti. Ona nije svjesna svoje vlastite virtualnosti. Zbog svoje nesposobnosti da ∞ do sada ∞ postane klasa za sebe frakcije hakerske klase neprestano se otcjepljuju i poistovjeÊuju svoje interese s interesima drugih klasa. Hakeri osobito riskiraju da ih se u oËima radniËke i seljaËke klase poistovjeti s vektoralistiËkim interesima, koji nastoje privatizirati informacije potrebne za proizvodni i kulturni æivot svih klasa. tih stvari. To znaËi proizvoditi one vrste odnosa, i odnosa odnosa, u koje stvari mogu uÊi. Diferenciranje funkcionalnih komponenti rasporeenih na ravni sa zajedniËkim ciljem hakersko je postignuÊe, bilo da je rijeË o tehniËkom, kulturnom, politiËkom, seksualnom ili znanstvenom podruËju. Postigavπi kreativnu i produktivnu apstrakciju na toliko drugih podruËja, hakerska klasa tek treba proizvesti sebe kao svoju vlastitu apstrakciju. Ono πto tek treba stvoriti, kao apstraktni, kolektivni, a∫rmativni projekt je, kao πto Ross kaæe, “hakersko znanje, sposobno za preosposobljavanje, dakle prekodiranje kulturnih programa i preprogramiranje druπtvenih vrijednosti koje otvaraju prostor za nove tehnologije; hakersko znanje, sposobno takoer za stvaranje novih popularnih romansi oko alternativnog koriπtenja ljudske ingenioznosti.”* hakerske klase podjednako je borba protiv [084] Borba sebe same koliko i protiv drugih klasa. U prirodi je haka da on mora nadiÊi hak koji je identi∫cirao kao svog prethodnika. U oËima hakera hak ima vrijednost jedino kao kvalitativni razvoj prethodnog haka. No, hakerska klasa unosi taj duh takoer i u odnos spram sebe same. Svaki haker vidi drugoga kao rivala, odnosno kao suuËesnika protiv drugog rivala, a ne ∞ joπ uvijek ne ∞ kao sudruga-pripadnika iste klase sa zajedniËkim interesom. Taj zajedniËki interes tako je teπko dokuËiti upravo jer je on zajedniËki interes za kvalitativnu diferencijaciju. Hakerska klasa ne treba jedinstvo u identitetu, veÊ teæi prema mnogostrukosti u razlici. klasa proizvodi razlikovanja jednako kao [085] Hakerska i odnose, tako da se mora boriti protiv razlikovanja koja je sama stvorila ne bi li osmislila sebe kao takvu. Proizvevπi sebe kao sam proces razlikovanja, ona mora razlikovati izmeu svoga konkurentskog interesa u haku i svoga kolektivnog interesa u otkrivanju odnosa izmeu hakera koji izraæava otvorenu i trajnu buduÊnost njenih interesa. Njen konkurentski interes moæe se zahvatiti u formi vlasniπtva, ali ne i njen kolektivni interes. Kolektivni interes hakerske klase iziskuje novi oblik klasne borbe. demo 12 39 10/03/06, 10:07 klasa moæe uvrstiti one sastavnice drugih [086] Hakerska klasa koje pomaæu u ozbiljenju hakerske klase kao klase za sebe. Hakeri su tako Ëesto pruæali drugim klasama sredstva za samoostvarenje ∞ kao “organski intelektualci” vezani uz pojedinaËne klasne interese i formacije. Ali nakon πto su vodili ∞ i krivo navodili ∞ radniËku klasu kao njena intelektualna “avangarda”, vrijeme je hakerima da prepoznaju kako su njihovi interesi odvojeni od interesa radniËke klase, premda su oni potencijalno saveznici. Od predvodnika radniËke klase hakeri Êe moæda tek trebati nauËiti kako da osmisle sebe kao klasu. Ako hakeri pouËavaju radnike kako hakirati, radnici su ti koji poduËavaju hakere kako biti klasa, klasa po sebi i za sebe. Hakerska klasa postaje klasa ne preuzimanjem identiteta radniËke klase, veÊ diferenciranjem od njega. dovodi razvijeni svijet izravno u dodir s [087] Vektorsko nerazvijenim svijetom, probijajuÊi time okvire dræava i zajednica, pa Ëak i okvire samog subjekta. Najsiromaπniji seljaci u borbi su ne samo protiv lokalne pastoralistiËke klase, veÊ i protiv vektoralistiËke klase koja se nemilosrdno trudi monopolizirati informacije sadræane u sjemenju ili iscjeliteljskim svojstvima ljekovitih biljki koje su odavno znane tradicionalnim narodima. Seljaci, radnici i hakeri suoËavaju se s razliËitim vidovima iste borbe za osloboenje informacije od vlasniπtva, i od vektoralne klase. Najizazovniji hak naπeg vremena je izraæavanje toga zajedniËkog iskustva svijeta. rijeË o iskustvu onoga πto je zajedniËko. Ako hakiranje probija okvire, onda je veliki globalni hak kretanje razvlaπtenih nerazvijenog svijeta ispod i preko svake granice, duæ svakog vektora slijedeÊi obeÊanja razvijenog svijeta. Vektori komunikacije po cijelom svijetu siju kao konfete reprezentacije komodi∫ciranog æivota, mameÊi subjekte prema njegovim objektima, oslanjajuÊi se na vektore migracije u dosad nevienim razmjerima. Ali ono πto tek preostaje za hakirati novo je otvaranje izraza za to kretanje, nova æudnja pored tog mamljenja subjekata reprezentacijom demo 12 40 10/03/06, 10:07 Hakiranje nije svatko haker, svatko hakira. Doprijeti [088] Premda do virtualnoga zajedniËko je iskustvo, buduÊi da je objekta, subjekata koji Êe, prije ili kasnije, zapasti u dosadu i razoËaranje. Vektoralni svijet hakira se do u osnove, iznutra i izvana, zahtijevajuÊi zdruæivanje svih nastojanja da se apstrahira æudnja od vlasniπtva i oslobode navlastitosti apstrahirane æudnje. demo 12 41 10/03/06, 10:07 Povijest demo 12 42 10/03/06, 10:07 je po sebi apstrakcija, ishakirana iz nepo[089] Povijest korive informacije koju su iznjedrili produktivni sporovi nastali u prepletanju sadaπnjostî i proπlostî. Iz informacije koja nalazi izraz u dogaajima povijest oblikuje poretke objektivne i subjektivne reprezentacije. dominantne povijesti u nekoj eri [090] Reprezentacija proizvod je obrazovnog aparata koji uspostavljaju njene vladajuÊe moÊi. »ak i povijest sporenja poprima oblik u institucijama koje nije ona stvorila. Iako ne predstavlja sva povijest interese vladajuÊih klasa, institucija povijesti postoji kao neπto drugo nego πto moæe postati kada je osloboena klasnih ograniËenja ∞ naime, apstraktni vodiË za transformaciju vladajuÊeg poretka u interesu proizvodnih klasa, Ëije kolektivno djelovanje izraæava dogaaje koje povijest samo reprezentira. nije nuænost. “Danas povijest joπ uvijek [091] Povijest oznaËava skup uvjeta, koliko god recentni bili, kojima okreÊemo lea da bismo postali.”* Da bi bila neπto viπe od reprezentacije, povijest mora zahtijevati neπto viπe od svog usavrπavanja kao reprezentacije, kao predodæbe koja je vjerna onome πto reprezentira, ali i odvojena od njega. Ona moæe izraæavati svoju razliku od stanja stvari koje se pokazuju pod autorstvom vladajuÊe klase. Ona moæe biti povijest ne samo onoga πto svijet jest, nego onoga πto on moæe postati. druga povijest, hakerska povijest, spaja zapis [092] Ta dogaanja kao objekt koji je odvojen od kolektivnog djelovanja i djelovanje subjektivne sile koja se bori za osloboenje od vlastite objekti∫kacije. Hakerska povijest upoznaje proizvodne klase s proizvodom njihova vlastitog djelovanja, koji Êe inaËe biti reprezentiran ∞ i to ne samo prema dominantnoj verziji povijesti, nego i prema samoj vladajuÊoj klasi u cjelokupnu njenom djelovanju ∞ kao neπto odvojeno. demo 12 43 10/03/06, 10:07 povijest ishakirava iz prividâ i vraÊa [093] Hakerska proizvodnim klasama njihovo vlastito iskustvo zatvaranja njihove proizvodne energije u uzastopne oblike vlasniπtva. Od izravnog podvrgavanja osobnom posjedniku koje tvori ropstvo, preko rascjepkanog sustava lokalnih vlastelinstava i duhovnog podvrgavanja koji tvore feudalizam, do apstraktnog i univerzalizirajuÊeg privatnog vlasniπtva komodi∫cirane ekonomije, u svim dosadaπnjim razdobljima vladajuÊa klasa je izvlaËila viπak vrijednosti iz slobodne sposobnosti proizvodnih klasa. Hakerska povijest ne reprezentira samo proizvodnim klasama ono πto su izgubile, ona izraæava i ono πto tek mogu dobiti ∞ povrat njihove vlastite proizvodne snage po sebi i za sebe. proizvedena u institucijama vladajuÊih [094] Povijest klasa pretvara samu povijest u oblik vlasniπtva. Za hakersku povijest dominantna povijest je samo vidljivo oËitovanje kako dominantni oblik vlasniπtva zatvara proizvodnu moÊ unutar reprezentacije. »ak i toboænje “radikalne” povijesti, socijalne povijesti, povijest odozdo, zavrπavaju kao oblik vlasniπtva, kojima se trguje u skladu s njihovom reprezentacijskom vrijednoπÊu na novonastajuÊem træiπtu komodi∫cirane komunikacije. KritiËka povijest odmeÊe se od dominantne povijesti onda kada uznapreduje do kritike svoga vlastitog oblika kao vlasniπtva, i dalje, do izraza nove proizvodne povijesti i povijesti proizvodnosti. povijest osporava ne samo sadræaj povi[095] Hakerska jesti, nego i njen oblik. Dodavanje sveudilj novih rep- Povijest rezentacija na gomilu dobara povijesti, Ëak reprezentacija potlaËenih i iskljuËenih, ne postiæe niπta ako ne osporava odvajanje povijesti kao reprezentacije od velikih proizvodnih sila, koje uostalom i stvaraju povijest. Obrazovni aparat razvijenog svijeta uËinio bi i nezapisani glas subalternog seljaka dijelom svog vlasniπtva, meutim proizvodnim klasama dovoljan je samo govor njihove vlastite proizvodnosti da bi povratile proizvodnost govora. demo 12 44 10/03/06, 10:07 za povijest je bitno izraziti njen potencijal [096] Udaborbi bude i drugaËija i uËiniti je dijelom proizvodnih resursa za samosvijest samih proizvodnih klasa, ukljuËujuÊi i hakerske klase. Hakerska klasa, kao i proizvodni rad posvuda, moæe postati klasa za sebe kada je oboruæana povijeπÊu koja izraæava njen potencijal u okvirima potencijala svih razvlaπtenih klasa. povijest ne treba izmiπljati od poËetka, [097] Hakersku kao svjeæi hak koji je naπao izraz ni iz Ëega. Ona sasvim slobodno plagira povijesnu svijest svih proizvodnih klasa proπlosti i sadaπnjosti. Povijest slobodnih je slobodno ponuena povijest. Dar proteklih borbi sadaπnjici, koji ne obavezuje ni na πto osim na provoenje. Ona ne iziskuje iscrpno prouËavanje. Dovoljno ju je poznavati u apstrakciji da bi je se prakticiralo u konkretnom. je, kao dio tog dara, veÊ poznato. Zatvaranje [098] Jedno slobodne proizvodnosti unutar reprezentacije vlasniπtva, kojim dræava upravlja u interesu vladajuÊe klase, moæe ubrzati razvoj na neko vrijeme, ali ga na kraju neumitno usporava i ometa. Daleko od toga da predstavlja savrπeni oblik za sva vremena, vlasniπtvo je uvijek kontingentno i Ëeka da njegove okove prevlada neki svjeæi hak. Proπlost poput nesanice tiπti svijest danaπnjice. raskida okove vlasniπtva, njene lokalne [099] Proizvodnja i kontingentne reprezentacije prava i prisvajanja, proizvodeÊi konaËno apstraktni i univerzalizirajuÊi oblik vlasniπtva, privatno vlasniπtvo. Privatno vlasniπtvo obuhvaÊa zemlju, kapital i naposljetku informaciju, svodeÊi svako od njih pod svoj apstraktni oblik i pretvarajuÊi svako od njih u robu. Ono izdvaja zemlju iz kontinuuma prirode i pretvara je u stvar. Izdvaja proizvode saËinjene od prirode u objekte za kupoprodaju i pretvara ih takoer u stvari. Naposljetku, privatno vlasniπtvo pretvara informaciju, taj nematerijalni potencijal, u stvar. A iz te trostruke objekti∫kacije vlasniπtvo proizvodi, izmeu ostalog, svoju objekti∫ciranu i beæivotnu inaËicu povijesti. demo 12 45 10/03/06, 10:07 privatizacije vlasniπtva stvara na [100] Napredovanje svakom stupnju klasu koja posjeduje sredstva za proizvodnju viπka vrijednosti iz njega i proizvodnu klasu koja je razvlaπtena od njega. Taj proces teËe neujednaËeno, ali je iz varirajuÊih dogaaja moguÊe apstrahirati prikaz napredovanja apstrakcije, polazeÊi od apstrahiranja od prirode koje je zemljiπni posjed. zemlja postaje predmetom univerzalizira[101] Kako juÊeg zakona apstrahiranog privatnog vlasniπtva, tako se javlja i klasa koja pro∫tira od vlasniπtva nad njom. PastoralistiËka klasa, svojom dominacijom nad organima dræave, proizvodi pravne ∫kcije koje Êe legitimirati tu krau prirode od tradicionalnog oblika æivota. u svoje vlasniπtvo nad zemljom, pastora[102] Sigurna listiËka klasa nameÊe razvlaπtenima svaki oblik izrabljivaËkog odnosa koji joj moæe proÊi i za koji moæe privoliti dræavu da ga podræi silom ∞ veleposjedniπtvo, ropstvo, napoliËarstvo. Svaki od njih tek je mjera u kojoj dræava tolerira prerogative pastoralne moÊi. U svojoj æei za radom koji bi zemlju uËinio stvarno produktivnom i izvukao viπak vlasniπtva, nikakva drskost nije prevelika, nijedan kutak svijeta izuzet od zahtjeva za vlasniπtvom i izgona onih koji se brinu o zemlji. razvlaπenost omoguÊuje hak privatnog vlasniπ[103] Tu tva, kojim se zemljiπte javlja kao pravna ∫kcija, Povijest jamËeÊi pastoralistiËkoj klasi pristup proizvodnosti prirode. Ono πto ubrzava razvlaπtenje seljaka uzastopni su agrikulturni hakovi, koji poveÊavaju proizvodnu moÊ agrikulturnog rada, stvarajuÊi ogromno bogatstvo iz viπka vrijednosti. demo 12 46 10/03/06, 10:07 koji su nekad dræali tradicionalno [104] Kmetovima, pravo na zemlju, ta prava osporava dræavni aparat pod kontrolom pastoralistiËke klase. Agrikulturni hak pokreÊe tokove razvlaπtenih kmetova i oni postaju, u najpovoljnijem sluËaju, radnici koji prodaju svoju radnu snagu novonastajuÊoj kapitalistiËkoj klasi. Pastoralizam raa kapitalizam. Pastoralna klasa proizvodi “druπtveni oblik sa speci∫Ënim ‘zakonima kretanja’ koji Êe naposljetku dovesti do kapitalizma u njegovu zrelom, industrijskom obliku.”* πto pastoralisti koriste dræavu da bi osigurali [105] Kao zemlju kao privatno vlasniπtvo, tako i kapitalisti koriste svoju moÊ nad dræavom ne bi li osigurali pravne i administrativne uvjete za privatizaciju tokova sirovina i proizvodnih sredstava u obliku kapitala. KapitalistiËka klasa stjeËe sredstva za upoπljavanje radne snage ulaganjem viπka bogatstva stvorenog ratarstvom i trgovinom u joπ produktivnije apstrakcije koje su proizvod novih hakova, πto rezultira podjelom rada, tvorniËkim sustavom, inæenjerskim projektiranjem proizvodnje. Apstrakcije koje predstavljaju privatno vlasniπtvo, nadniËarski odnos i robna razmjena nude ravan na kojoj nesmetano moæe teÊi brutalno izvlaËenje viπka vrijednosti. Ali bez mukotrpnog rada velikog mnoπtva seljaka i radnika te bez sve inventivnijeg hakiranja novih apstrakcija, samo privatno vlasniπtvo ne mijenja svijet. i kapital neko vrijeme predstavljaju konf[106] Zemlja liktne interese koji se meusobno bore kroz dræavnu dominaciju. Zemljiπni interesi pokuπavaju postiÊi monopol nad prodajom namirnica unutar prostora nacije posredstvom dræave, dok se kapital bori da bi otvorio træiπte i time ruπio cijenu hrane. Isto tako, pastoralisti pokuπavaju otvoriti nacionalno træiπte za tokove proizvedenih dobara, dok kapital u svojim povojima teæi zaπtititi svoj monopol unutar nacionalnih okvira. Ovaj konΩikt proizlazi iz razlike u obliku vlasniπtva temeljenog na zemlji naspram oblika vlasniπtva temeljenog na kapitalu, koji su kvalitativno razliËite vrste apstrakcije. demo 12 47 10/03/06, 10:07 apstraktniji oblik vlasniπtva, uobiËajeno [107] Kapital, odnosi pobjedu u borbi s pastoralnim interesima i otvara nacionalne okvire jeftinim uvoznim primarnim proizvodima. On umanjuje koliËinu viπka vrijednosti koji ide pastoralistiËkoj klasi i sebi osigurava niæe troπkove proizvodnje, Ëime njegova dobra postaju meunarodno konkurentnija. Borbe te vrste nisu neuobiËajene meu inaËe savezniËkim vladajuÊim klasama i uvijek zasluæuju da ih hakerska povijest prouËava s posebnom pozornoπÊu na prilike koje se otvaraju u tim momentima tranzicije, a koje bi proizvodne klase mogle preokrenuti u svoju korist. koje posjeduju sredstva za proizvodnju, bilo [108] Klase da je rijeË o pastoralistiËkoj klasi u posjedu paπnjaka i oranica, o kapitalistiËkoj klasi u posjedu tvornica i ljevaonica ili vektoralistiËkoj klasi u posjedu zaliha, tokova i vektora informacija, uvijek izvlaËe viπak vrijednosti od proizvodnih klasa. IzvlaËenje viπka vrijednosti kljuË je za kontinuitet klasnog druπtva, ali oblik viπka vrijednosti, i oblik same vladajuÊe klase, prolazi kroz sljedeÊe tri povijesne faze: pastoralist, kapitalist, vektoralist ∞ s odgovarajuÊim oblicima viπka vrijednosti: renta, pro∫t, maræa. BuduÊi da je svaki zasnovan na sve apstraktnijem obliku vlasniπtva, sve manje vezan za pojedinaËni aspekt materijalnosti prirode, sve ga je teæe monopolizirati i osigurati. Stoga svaka vladajuÊa klasa sve viπe ovisi o sili zakona da bi osigurala svoje vlasniπtvo, pretvarajuÊi zakon u dominantni oblik nadgradnje za oËuvanje infrastrukturne moÊi. nad sredstvima za proizvodnju vlada[109] Vlasniπtvom juÊe klase ograniËavaju onaj udio viπka vrijednosti Povijest koji se vraÊa proizvodnim klasama, viπka vrijednosti iznad i preko najnuænijega za æivot, a najnuænije za æivot pak vraÊaju u komodi∫ciranom obliku. Ali to nije dovoljno da bi se rijeπilo viπka vrijednosti koji se nakuplja. VladajuÊe klase moraju negdje pronaÊi træiπte za svoje proizvode. Kolonije, gdje se proizvodi agrikulturni viπak vrijednosti, prinuene su otkupljivati natrag svoj vlastiti viπak vrijednosti u obliku proizvedenih dobara. demo 12 48 10/03/06, 10:07 uskoro kolonizira kulturu vlastite radniËke [110] Kapital klase kod kuÊe, koja, boreÊi se da dobije neπto od viπka vrijednosti koji proizvodi, spoznaje da ga moæe unovËiti samo za sve veÊu koliËinu roba. RadniËka klasa razvijenog svijeta postaje træiπte za ono πto sama proizvodi. Njeni interesi bivaju razdvojeni od interesa proizvodnih klasa u kolonijama i bivπim kolonijama. Razvijeni svijet postaje razvijen ograniËavanjem sposobnosti nerazvijenog svijeta da u njemu prodaje svoje proizvode, a zadræavanjem svojih privilegija na træiπtima nerazvijenog svijeta. Razvijeni svijet koristi vektor kako bi oËuvao okvire svojih dræava i, istodobno, krπio okvire nerazvijenog svijeta. Vektor jamËi identitet onih koji su zaπtiÊeni unutar okvira πto ga vektor odræava time πto istodobno naruπava identitet onih koji su podvrgnuti njegovim dislocirajuÊim uËincima. razvijenom i u nerazvijenom svijetu proizvodne [111] Iseuklase potiËe da poistovjeÊuju svoje interese s interesima vladajuÊih klasa, unutar okvira dræave. razvijenom svijetu kapitalistiËka klasa i njen mlai [112] Upartner, pastoralistiËka klasa, osiguravaju pristanak radniËke klase parcijalnim dijeljenjem viπka vrijednosti, koje onda radniËkoj klasi daje interes za oËuvanje diskriminirajuÊih vektoralnih odnosa koji odræavaju taj privilegij. nerazvijenom svijetu pastoralistiËka klasa i kapi[113] UtalistiËka klasa u povojima osiguravaju podrπku preteæito poljoprivrednih proizvoaËa zahtjevom za suverenom dræavom slobodnom od kolonijalne vladavine koja bi se mogla autonomno razvijati i zahtjevom za pravednoπÊu u trgovini s razvijenim svijetom. Suverenost, bilo ustupljena ili preoteta od razvijenog svijeta, nije, kao πto nerazvijeni svijet otkriva, dovoljna da bi se osigurao razvitak. Nejednaki vektori trgovine bili su i ostaju osnovni razlog eksploatacije u nerazvijenom svijetu. demo 12 49 10/03/06, 10:07 klase zovu se tako jer su one pravi [114] Proizvodne proizvoaË bogatstva, bilo da je rijeË o seljacima ili rudarima na zemlji, radnicima na materijalnoj ili nematerijalnoj vrijednosti ili hakerima koji proizvode sama nova sredstva za proizvodnju. Njihovi interesi i æelje ne poklapaju se uvijek sami po sebi, zbog Ëega ih se i smatra odvojenim klasama koje su vezane uz razliËite vlasniËke odnose i koje razliËito prevladavaju u razliËitim predjelima svijeta. Sagleda li ih se skupa, zajedniËka im je razvlaπtenost od veÊeg dijela onoga πto proizvode. Njihova povijest je povijest borbe za uæivanje u plodovima vlastitog rada. se klase mogu izravno boriti protiv [115] Proizvodne prisvajatelja, oko uvjeta meusobne razmjene, ili neizravno preko dræave. Dræava, koju su pastoralistiËke i kapitalistiËke klase koristile kao instrument legitimacije njihovog prisvajanja vlasniπtva, takoer moæe biti sredstvo kojim proizvodne klase nastoje iznova podruπtvoviti dio viπka vrijednosti ∞ ubiranjem poreza i prenoπenjem viπka vrijednosti na proizvodne klase u obliku socijalne nadnice, kao πto su zdravstvena njega, obrazovanje ili stanovanje. moæe rasporediti viπak vrijednosti na [116] Oporezivanje proizvodne klase, na vladajuÊe klase ili ga se moæe usmjeriti na πirenje i naoruæavanje same dræave. Dok vladajuÊe klase nastoje ograniËiti zadiranje dræave u njene aktivnosti, one takoer nastoje usmjeriti viπak vrijednosti za svoje namjene. Kapital moæe potaknuti dræavu da se naoruæa i pro∫tira od svog naoruæavanja. U tom sluËaju proizvodne klase na kraju potiËu aranæman izmeu dræave i kapitala ∞ vojno-industrijski kompleks. tiËkoj i pastoralistiËkoj klasi u cjelini. Dræava postaje upravitelj reprezentacija posredstvom kojih klasno druπtvo u cjelini sebe upoznaje i regulira. Uspon vektoralistiËke klase raskinuo je taj aranæman. Vektoralna klasa koristi dræavu da bi proπirila i obra- demo 12 50 10/03/06, 10:07 Povijest tradicionalno prepuπta dræavi informacijski [117] Kapital intenzivne funkcije koje su bile od koristi kapitalis- nila privatizaciju informacija. Ona napada podruπtvljenu znanost, kulturu, komunikaciju i obrazovanje πto su ih druge klase preteæno ostavljale u rukama dræave. “Trenutno se odvija intelektualna otimaËina zemlje.”* vladajuÊa klasa oblikuje vojnu silu na svoju [118] Svaka sliku i priliku. VektoralistiËka klasa zamjenjuje vojno-industrijski kompleks vojno-zabavnim kompleksom, pri Ëemu se viπak vrijednosti preusmjerava na razvoj vektora za komandu, kontrolu i komunikaciju. Dok je vojno-industrijski kompleks podruπtvovio dio rizika novih tehnologija po kapital i Ëinio pouzdan izvor potraænje za njegove proizvodne kapacitete, vojno-zabavni kompleks iste te usluge nudi novonastajuÊoj vektoralistiËkoj klasi. Nove vojne ideologije ∞ komanda i kontrola, informacijsko ratovanje, revolucija u vojnim pitanjima ∞ odgovaraju potrebama i interesima vektoralne klase. dok privatizira ono πto je nekoÊ bila [119] Istodobno podruπtvljena informacija, vektoralistiËka klasa okomljuje se na sposobnost hakerske klase da oËuva stanovit stupanj autonomije nad svojim radnim uvjetima. Kako vektoralna klasa poËinje monopolizirati zalihe, tokove i vektore informacija, tako hakerska klasa gubi kontrolu nad svojim neposrednim radnim uvjetima. Radna etika hakerske klase biva naruπena, a svrha haka biva uvjetovana nuænostima koje nije ona stvorila. Hakerska klasa biva usisana u matricu vojno-zabavnog kompleksa, ishakiravajuÊi pritom naËine i sredstva da proπiri vektor kao oruæje masovnog uniπtenja i oruæje masovnog zavoenja. borbe za vrijednost svoga rada i borbe preko [120] Pored dræave za ponovno prisvajanje viπka vrijednosti, svaka proizvodna klasa bori se i za autonomiju svojih radnih uvjeta. Seljaci osnivaju udruge, radnici sindikate. Mnogi zahtijevaju autonomiju kroz vlasniπtvo nad nekim proizvodnim oruima. Tako se i hakerska klasa bori za autonomiju u svijetu u kojemu su sredstva za proizvodnju u rukama vladajuÊih klasa. Ali razlika je u tome da je hakerska klasa ujedno tvorac samih orua za proiz- demo 12 51 10/03/06, 10:07 vodnju. Hakeri programiraju hardver, softver i wetware i mogu se boriti za orua koja su pogodnija za autonomiju i suradnju negoli za monopol i konkurenciju. jedna druga borba u koju su sve proizvodne [121] Postoji klase, svjesno ili nesvjesno, uvijek ukljuËene. One se bore kako bi nadiπle ograniËenja proizvodnje viπka vrijednosti i njegovog slobodnog prisvajanja, πto mu ih kao okove nameÊe robni oblik opÊenito, a pogotovu njegov najrestriktivniji oblik ∞ privatno vlasniπtvo. Sve proizvodne klase na mahove se bore kako bi ishakirale privremene zone slobode iz komodi∫cirane proizvodnje i potroπnje. Te borbe nikada nisu poprimale znaËajniji karakter dok razvoj vektora nije otvorio moguÊnosti za krau informacija u velikim razmjerima. Proizvodne klase iskoriπtavaju prednost proturjeËja koja nastaju izmeu komodi∫kacije vektora te komodi∫kacije zaliha i tokova informacija od strane suparniËkih frakcija vektoralne klase. To zapravo nije kraa, veÊ ponovno prisvajanje, vraÊanje odreenog dijela opÊeg znanja i kulture proizvodnih klasa njegovim kolektivnim proizvoaËima. oblik je apstrakcija koja oslobaa ogromnu [122] Robni koliËinu proizvodne energije, ali to uvijek Ëini usmjeravanjem produkcije na reprodukciju robnog oblika. Taj oblik postaje okov oko slobodne proizvodnosti same proizvodnje. A hak biva sveden na hakiranje novih oblika izvlaËenja viπka vrijednosti. To je najznaËajnija pouka u bilo kojoj povijesti koja teæi postati dijelom borbe da se othrva sloboda od nuænosti. zemlja, kapital i informacija bivaju postupno [123] Kako apstrahirani kao vlasniπtvo, samo vlasniπtvo biva sve Povijest apstraktnije. Zemlja ima ograniËeni i partikularni oblik, kapital ima konaËni no univerzalni oblik, informacija je, potencijalno, i beskonaËna i univerzalna. Apstrahiranje vlasniπtva doseæe toËku gdje iziskuje apstrahiranje od vlasniπtva. Povijest postaje hakerska povijest kada hakeri uvide da je taj trenutak veÊ stigao. demo 12 52 10/03/06, 10:07 dinamika nagoni klasno druπtvo na moguÊ[124] Klasna nost nadilaæenja samog oblika vlasniπtva, na nadilaæenje oskudnosti i oslobaanje suviπnog potencijala proizvodnosti natrag u ruke njegovih proizvoaËa. Ono πto povijest izraæava za proizvodne klase jest taj nerealizirani potencijal da se othrva sloboda od nuænosti kako to one doæivljavaju. Baπ kao πto je vlasniπtvo dovelo do othrvavanja slobode od prirodne nuænosti, nadilaæenje ograniËenja vlasniπtva nudi potencijal da se sloboda othrva od nuænosti πto ih proizvodnim klasama nameÊe ograniËenje privatnog vlasniπtva, klasne eksploatacije i njene dominacije nad dræavom. [125] Hakerska povijest poznaje samo vrijeme sadaπnje. demo 12 53 10/03/06, 10:07 Informacija demo 12 54 10/03/06, 10:07 æeli biti slobodna, ali posvuda je u [126] Informacija okovima. je nematerijalna, ali nikada ne postoji [127] Informacija bez materijalnog nositelja. Informacija se moæe prenositi s jednog materijalnog nositelja na drugoga, ali ne moæe se dematerijalizirati ∞ osim u okultnijim vektoralistiËkim ideologijama. Informacija se javlja kao pojam kada dosegne apstraktni odnos prema materijalnosti. To apstrahiranje informacije od bilo kojeg pojedinaËnog materijalnog nositelja stvara samu moguÊnost vektoralnog druπtva i proizvodi novi teren sukoba ∞ sukoba izmeu vektoralistiËke i hakerske klase. izraæava potencijal potencijala. Kada je [128] Informacija odrjeπena okova, ona oslobaa latentne kapacitete svih stvari i ljudi, objekata i subjekata. Informacija je ravan na kojoj objekti i subjekti ulaze u postojanje kao takvi. Ona je ravan na kojoj se moæe postaviti potencijal postojanja novih objekata i subjekata. Ona je mjesto gdje virtualnost izranja na povrπinu. potencijala koji informacija izraæava nosi [129] Potencijal i svoje opasnosti. Ali porobljavanje interesima vektoralne klase dovodi pred joπ veÊe opasnosti. Kada je informacija slobodna, ona je slobodna da djeluje kao resurs za sprjeËavanje vlastitih opasnih potencijala. Kada informacija nije slobodna, onda klasa koja je posjeduje i kontrolira preusmjerava njen kapacitet prema vlastitom interesu i dalje od inherentne virtualnosti informacije. nadilazi komunikaciju. Deleuze: “Nama [130] Informacija ne nedostaje komunikacije. Naprotiv, imamo je previπe. Nedostaje nam stvaranja. Nedostaje nam otpora sadaπnjosti.”* Informacija je istodobno taj otpor i ono Ëemu se opire ∞ vlastitome mrtvom obliku, komunikaciji. Informacija je ujedno ponavljanje i razlika. Informacija je reprezentacija, u kojoj je razlika granica ponavljanju. Ali informacija je takoer izraz, u kojoj demo 12 55 10/03/06, 10:07 razlika nadilazi ponavljanje. Hak pretvara ponavljanje u razliku, reprezentaciju u izraz, komunikaciju u informaciju. Vlasniπtvo pretvara razliku u ponavljanje, zamrzavajuÊi slobodnu proizvodnju i distribuirajuÊi je kao reprezentaciju. Vlasniπtvo, kao reprezentacija, baca informaciju u okove. koji omoguÊuju slobodu informacije ne [131] Uvjeti zaustavljaju se na “slobodnom” træiπtu, bez obzira na ono πto apologeti vektoralne klase govorili. Slobodna informacija nije proizvod, veÊ uvjet uËinkovitog rasporeivanja resursa. Mnogovrsnost javnih i darovnih ekonomija, pluralnost oblika ∞ ostavljajuÊi otvorenim pitanje vlasniπtva ∞ ono je πto omoguÊuje slobodnu informaciju. informacije znaËi porobljavanje [132] Komodi∫kacija svijeta interesima onih Ëija maræa ovisi o oskudnosti informacije ∞ interesima vektoralistiËke klase. Brojne potencijalne koristi od slobodne informacije podreuju se ekskluzivnim koristima od maræe. BeskonaËna virtualnost buduÊnosti podreena je proizvodnji i reprezentaciji buduÊnosti koje su ponavljanja jednog te istog robnog oblika. informacije ponavljanju komunika[133] Podreivanje cije znaËi porobljavanje proizvoaËa interesima hakera nisu uvijek potpuno suprotstavljeni [134] Interesi onima vektoralne klase. Postoje kompromisi koje treba sklopiti izmeu slobodnog toka informacija i izvlaËenja dotoka prihoda da bi se ∫nancirao njen daljnji razvoj. Meutim, demo 12 56 10/03/06, 10:07 Informacija njenih vlasnika. Hakerska klasa je ona koja otvara virtualnost informacije, ali vektoralistiËka klasa je ona koja posjeduje i kontrolira sredstva za proizvodnju informacije u industrijskim razmjerima. Njeni interesi poËivaju u izvlaËenju πto je moguÊe veÊeg graniËnog pro∫ta iz informacije time πto je komodi∫cira na n-tu. Informacija koja postoji samo za privatno vlasniπtvo viπe nije slobodna, jer je prikovana uz ponavljanje oblika vlasniπtva. dokle god informacija ostaje podreena vlasniπtvu, proizvoaËima nije moguÊe slobodno izraËunati svoje interese ili otkriti ono πto istinska sloboda informacije moæe potencijalno proizvesti u svijetu. ©to je jaËi savez hakerske klase s drugim proizvodnim klasama, to je ona manje duæna odgovarati na vektoralistiËki imperativ. moæda æeli biti slobodna, ali nije moguÊe [135] Informacija znati granice ili potencijale njene slobode dokle god je virtualno podreeno ovom aktualnom stanju vlasniπtva i oskudnosti. Privatiziranje informacije i znanja kao komodi∫ciranog “sadræaja” ometa i iskrivljuje njen slobodni razvoj te osujeÊuje sam pojam njene slobode u njegovu slobodnom razvoju. “Kako naπa ekonomija postaje sve ovisnija o informaciji, naπ tradicionalni sustav vlasniËkih prava primijenjen na informacije postaje skup lanac oko nogu naπeg razvitka.”* Podvrgavanje hakera vektoralistiËkim interesima znaËi porobljavanje ne samo Ëitavog ljudskog potencijala veÊ i prirodnog potencijala. Dokle god je informacija prikovana uz interese njenih vlasnika, neÊe samo hakeri biti ti koji neÊe poznavati svoje interese, veÊ nijedna klasa neÊe moÊi znati πto moæe postati. po sebi je puka moguÊnost. Ona izis[136] Informacija kuje aktivnu moÊ da bi postala proizvodna. Ali ondje gdje znanjem dominira obrazovanje vladajuÊih klasa, ono proizvodi moÊ da se informacija koristi u svrhu proizvodnje i potroπnje unutar robnih granica. To stvara sve veÊu æudnju za informacijom, koja se podudara s vidljivim nedostatkom smisla i svrhe u æivotu. VektoralistiËka klasa ispunjava tu potrebu komunikacijom koja tim æudnjama nudi tek puku reprezentaciju i objekti∫kaciju moguÊnosti. bi svatko bio slobodan ukljuËiti se u virtualnost [137] Da znanja, informacija i sposobnost da je se shvati moraju takoer biti slobodne, ne bi li tako sve klase imale potencijal da ishakiraju za sebe i svoju vrstu novi naËin æivota. Uvjet za to oslobaanje je dokidanje klasne vladavine koja znanju, i zapravo samoj virtualnosti, nameÊe oskudnost. demo 12 57 10/03/06, 10:07 informacija mora biti slobodna u svim [138] Slobodna svojim aspektima ∞ kao zaliha, kao tok i kao vektor. Zaliha informacija je sirovina iz koje se apstrahira povijest. Tok informacija je sirovina iz koje se apstrahira sadaπnjost, sadaπnjost koja tvori obzor πto ga presijeca apstraktna linija povijesnog znanja, ukazujuÊi na buduÊnost u njenim dogledima. Niti zalihe niti tokovi informacija ne postoje bez vektora duæ kojih se mogu aktualizirati. »ak i tada, nije dovoljno spojiti te elemente u reprezentaciju koja se potom moæe slobodno dijeliti. Prostorne i vremenske osi slobodne informacije moraju uzmoÊi viπe nego samo ponuditi reprezentaciju stvari, kao svijet za sebe. One moraju postati sredstva koordiniranja izraza pokreta sposobnog da spoji objektivnu reprezentaciju stvari s prezentacijom subjektivnog djelovanja. kada je uistinu slobodna, nije slobodna [139] Informacija, za svrhu savrπenog reprezentiranja svijeta, veÊ za Informacija izraæavanje njegovog razlikovanja od onoga πto jest i za izraæavanje suradniËke sile koja transformira ono πto jest u ono πto moæe biti. Znak slobodnog svijeta nije sloboda da se informacija konzumira, ili proizvodi, pa niti da se njen potencijal udjelovi u privatnim svjetovima prema osobnom izboru. Obiljeæje slobodnog svijeta je sloboda za kolektivnu transformaciju svijeta posredstvom slobodno odabranih i slobodno aktualiziranih apstrakcija. demo 12 58 10/03/06, 10:07 demo 12 59 10/03/06, 10:07 Priroda demo 12 60 10/03/06, 10:07 izraæava prirodu prirode kao njenu razliku od [140] Hak nje same ∞ ili barem njenu razliku od njene reprezentacije. Hak izraæava virtualnost prirode i prirodu kao virtualnost izraza. se javlja kao reprezentacija u trenutku u [141] Priroda kojem nestaje ono πto reprezentacija oznaËava. Jednom kada kolektivno djelovanje poËinje othrvavati svoj udio slobode od nuænosti, onda se priroda po sebi, kao Ëisto, neposredovano iskustvo, javlja kao nedostupni objekt æudnje. Priroda se javlja kao dragocjena i nedohvatljiva, uvijek van dosega. Ona postaje najviπa vrijednost koju se cijeni upravo zbog njene nedostupnosti. Konkurentske sile rukuju njom kao oruæjem u borbi za srca i umove vektoralnih ljudi, ljudi koji æude za prirodom za koju oni sami sebe uvjeravaju da je mogu dobiti samo uz odreenu cijenu. Priroda postaje znakom koji je ulog u klasnoj borbi. ∫ksirana kao vlasniπtvo pretvara se u stvar [142] Priroda koju se moæe prisvajati kao vrijednost. OpÊi oblik vlasniπtva pretvara prirodu u objekt, a njenog prisvajatelja u subjekt. Ili se to tako barem Ëini u reprezentaciji koja jest odnos vlasniπtva. Vlasniπtvo proizvodi priËin razdvajanjem od prirode. Vlasniπtvo proizvodi reprezentaciju svijeta koja je “druπtveno konstruirana” razdvajanjem subjektivnog posjeda od posjedovanog objekta. djelovanjem proizvodne klase othrva[143] Kolektivnim vaju slobodu od nuænosti, u obliku transformirane prirode, druge prirode, prilagodljivije egzistenciji. Transformacija prirode u drugu prirodu oslobaa ljudsku egzistenciju od nuænosti, ali stvara nove oblike nuænosti. Nietzsche: “Svaka druga priroda koja izae kao pobjednica postat Êe prva priroda.”* Time nastaje priËin nuænosti nuænosti, koji nije niπta viπe od priËina priËina. demo 12 61 10/03/06, 10:07 stvaranju kolektivne egzistencije, u kulturi, [144] Udruπtvu, ekonomiji i politiËkome, kolektivno djelovanje otuuje se od prirode, a priroda od same sebe. Ono postaje tvorcem vlastite prirode, ako ne veÊ svjesno, onda barem kolektivno. Samo svjesnim shvaÊanjem ove kolektivne prirode moæe se priroda nasuprot koje djelovanje dobiva svoj oblik prigrliti u njenoj razlici. Priroda “djeluje” ∞ na sebe i protiv sebe. ProizvodeÊi razliku koja jest njena razlika. zahvaÊena kao vlasniπtvo postaje izvor za [145] Priroda stvaranje druge prirode kodi∫ciranih objekata. Povijest postaje beskonaËan “razvoj” u kojemu je priroda zahvaÊena kao objekt i preobraæena u oblik koji pogoduje pojedinaËnom subjektivnom interesu. No, buduÊi da je subjektivni interes do sada bio klasni interes, interes vlasniπtva, transformacija prirode u drugu prirodu proizvodi slobodu od nuænosti samo za vladajuÊu klasu i njene miljenike. Za podjarmljene klase, ona proizvodi nove nuænosti. druπtvo, naπa druga priroda, postaje tako [146] Klasno prirodno da sama priroda biva reprezentirana u njegovim terminima. Klasa je reprezentirana kao neπto prirodno, a priroda je reprezentirana kao da je poput klasnog druπtva. Kao πto je sluËaj sa svakom reprezentacijom, to dvostruko izmjeπtanje je igra laæi, a u ovom sluËaju to je produktivno laæiranje laæi. Samo vraÊanje povijesti klasnog druπtva, kao transformacije prirode u drugu prirodu na sliku i priliku komodi∫cirane konkurencije, omoguÊit Êe vraÊanje prirode prirode, nje kao povijesti koja obuhvaÊa i tu klasnu povijest, ali ne podlijeæe po nuænosti njenoj reprezentaciji niti po nuænosti nameÊe povijesti njenu neumitnost. knadu za svoju razvlaπtenost nemaju neposredni interes za prirodu kao prirodu. Oni se bore za drugu prirodu. Sama priroda nestaje u transformaciji. Ponovno se javlja kao granica svoje beskonaËne demo 12 62 10/03/06, 10:07 Priroda prisvajatelji prirode u obliku vlasniπtva niti [147] Niti razvlaπteni koji se bore za javno vlasniπtvo kao nado- eksploatacije samo u mjeri u kojoj je prisvojena kao vlasniπtvo. Ona se ponovno javlja i eksploatirajuÊim i proizvodnim klasama u vidu zaliha vlasniπtva koje istiËu. No dok eksploatirajuÊe klase, Ëija je vlast utemeljena na vlasniπtvu, nemaju druge opcije nego da vide prirodu kao vlasniπtvo, i prema tome kao granicu, proizvodne klase, kroz svoju proizvodnu prirodu, izraæavaju proizvodnost same prirode, pod uvjetom da je se oslobodi njene reprezentacije kao stvari koja se eksploatira do praga oskudnosti. klase razvijenog svijeta otkrivaju interes [148] Podreene za oËuvanje prirode u trenutku u kojemu ih je razvoj druge prirode do odreenog stupnja oslobodio od nuænostî prirode. Ali to otkrivanje interesa za prirodu dovodi podreene klase razvijenog svijeta u nesklad s podreenim klasama nerazvijenog svijeta, za koje je priroda joπ uvijek u procesu nestajanja i joπ uvijek se Ëini surovom nuænoπÊu. Vlasniπtvo proizvodi i priËin oskudnosti prirode za jedne i oskudnosti druge prirode za druge; nuænost zaustavljanja druge prirode za jedne; nuænost ubrzavanja za druge. Proizvodne klase u cjelini mogu pomiriti svoje interese samo oslobaanjem prirode iz stege vlasniπtva, πto je zapravo ono πto ih dijeli. ne poznaje objekte, subjekte, reprezenta[149] Priroda cije. Njena pojava u reprezentaciji kao objekta ili subjekta laæna je pojava. Ali u klasnom druπtvu nju se moæe dohvatiti samo u njenoj laænosti, πto proizvodi odnos izmeu prirode i druge prirode kao objekti∫cirani odnos. Ali da bi se priroda nanovo otkrila kao razlika, a ne laænost, potrebna je transformacija svijeta koji Êe biti sposoban uzdræavati se iskljuËivo objekti∫kacijom prirode. mjeri u kojoj priroda postoji Ëak i u svome nesta[150] Ujanju, ona postoji kao izraz. Priroda joπ uvijek postoji, ne kao drugo od druπtvenoga, veÊ kao mnogostrukost snaga koju ljudsko u suglasju s neljudskim artikulira i izraæava. DiferencirajuÊi se od prirode ljudsko se djelovanje ne otuuje od prirode, ono samo dovodi u bivanje joπ jedan daljnji aspekt mno- demo 12 63 10/03/06, 10:07 gostrukosti prirode. Ispravljanje eksploatacije prirode ne znaËi povratak njenoj reprezentaciji otprije njene transformacije, buduÊi da je ona tek proizvedena tom istom transformacijom koju se doæivljuje kao otuujuÊu. Naprotiv, u mnogostrukosti prirodâ leæi da kolektivno ljudsko djelovanje moæe udruæiti svoje proizvodne energije s onima koje potvruju inherentnu proizvodnost prirode. “Mi nismo u svijetu, mi postajemo sa svijetom.”* prirode kao Boæjeg posjeda, kao [151] Reprezentacija pogonskog motora konkurencije, kao kompleksnih podatkovnih mreæa ∞ sve te apstrakcije prirode u svojim reprezentacijama dokidaju prirodu, pa ipak, oni su djelomiËni izrazi njene mnogostrukosti. Obrazovanje uËi modelu prirode koji odgovara obliku vlasniπtva tog trenutka ∞ zemlji, kapitalu, informaciji. Svaki od njih Ëini se istinitijim od prethodnoga u trenutku kada oblik vlasniπtva iz kojega on proizlazi postaje drugom prirodom. Kako se neka od reprezentacija vlasniπtva uspostavi u svijetu, laæirajuÊi svijet na svoju sliku i priliku, tako ona laæira prethodnu laænu reprezentaciju prirode ∞ i potvruje kao istinitu onu koja je njen odraz u njenom vlastitom zrcalu. Oslobaanje prirode od njene reprezentacije oslobaanje je znanja od obrazovanja, πto znaËi od vlasniπtva. je za hakera drugo ime za virtualno. Ona [152] Priroda je drugi naËin reprezentiranja mnogostrukosti koja razvijenom svijetu totalna transformacija prirode [153] Uu drugu prirodu ide dalje od toga da dovrπava nestajanje prirode kao prirode i vodi k njenom vraÊanju kao reprezen- demo 12 64 10/03/06, 10:07 Priroda se ne da reprezentirati, a iz koje hak oËituje svoje uvijek obnovljive oblike. Postoji interes koji hakerska klasa gaji za prirodu, ali on nije u nekakvoj reprezentaciji “sklada” prirode, onoj nostalgiji kojoj se ugodno moæe prepustiti u razvijenom svijetu. Hakerski interes je interes za posve drugaËiju prirodu, za prirodu koja izraæava bezgraniËnu mnogostrukost stvari. To je priroda iz koje proizlazi svaki pojedini hak. Hakerski interes za prirodu nije interes za njenu oskudnost, veÊ za njenu mnogostrukost. tacije onoga πto nedostaje æudnji. Transformacija prirode u drugu prirodu postaje transformacija druge prirode u treÊu prirodu. Tu suvremenu transformaciju u znaËajnoj mjeri pogoni æudnja da se prirodu rekonstituira barem kao sliku izgubljene æudnje. TreÊa priroda se pojavljuje kao totalitet slika i priËa koje nude kontekst za drugu prirodu, okruæenje u kojemu ona reprezentira samu sebe kao spektakl prirodnog poretka. kada je dosegao prag razvoja telestezije ∞ [154] Jednom telegrafskog, telefonskog, televizijskog opaæanja na daljinu ∞ vektor dovodi do odvajanja toka komunikacije od toka objekata i subjekata te dovodi do pojavljivanja informacije kao zasebnog svijeta. Informacija ∞ u komodi∫ciranom obliku komunikacije ∞ postaje vodeÊa metafora za svijet jer ona u stvarnosti njime dominira. Javlja se treÊa priroda, kao πto se javila i druga, iz reprezentacije prirode kao vlasniπtva. ZahvaÊeno kao informacija, a ne samo kao ∫ziËki resurs, genetsko ustrojstvo cijele biosfere moæe postati vlasniπtvom, bilo javnim ili privatnim. To je moæda uistinu posljednja granica u borbi da se svijet prisvoji kao resurs. To prisvajanje nije niπta manje laæno i parcijalno nego πto su bili njegovi prethodnici. Ono je iluzorna stvarnost koja se prilagoava stvarnoj iluziji vlasniπtva u naπem dobu. priroda, u samom svome totalitetu, svome [155] TreÊa spektaklu vektorâ i vektorima spektakla, postaje ekologija slikâ koja bi moæda mogla postati i slikom jedne moguÊe ekologije. TreÊa priroda neumoljivo obavija subjekt u slike svijeta kao njegovog objekta. Ali u svojoj sveprisutnosti ona rastvara pojedinaËne odnose subjekata prema objektima i predstavlja subjekte kao cjelinu slikom objektivnog svijeta kao cjeline. U samoj svojoj laænosti ona reprezentira odnos izmeu subjekta i objekta kao laæan odnos, ali ipak odnos. TreÊa priroda razotkriva svoju vlastitu prirodu kao neπto proizvedeno. priroda razotkriva sebe kao neπto ne samo [156] TreÊa proizvedeno nego i proizvodno. Informacija se pokazuje kao izraz, ne samo kao reprezentacija nego i kao neπto proiz- demo 12 65 10/03/06, 10:07 Priroda vedeno u njenom razlikovanju od svijeta. Svijet se pokazuje kao neπto proizvedeno kroz izraz kolektivnog djelovanja. TreÊa priroda moæe nastati da bi kvantitete objekata subjektima uËinila kao da su kvalitete, ali na kraju ona razotkriva kvalitativnu proizvodnju same proizvodnje. Ili ta virtualnost barem visi nad treÊom prirodom kao njeno obeÊanje. Moæda nema povrata prirodi, ali treÊa priroda se proteæe prostorom i vremenom, ona postaje medij izraza proizvodnje Ëetvrte prirode, pete ∞ priroda do u beskonaËnost ∞ priroda koje mogu nadiÊi destruktivna ograniËenja druge prirode koju je proizvelo klasno druπtvo. demo 12 66 10/03/06, 10:07 demo 12 67 10/03/06, 10:07 Proizvodnja demo 12 68 10/03/06, 10:07 premreæuje objekte i subjekte, ruπeÊi [157] Proizvodnja njihove okvire, zamagljujuÊi identitete, mijeπajuÊi ih u novu formaciju. Reprezentacija se trsi zadræati korak, ponovno dodijeliti objektivni i subjektivni status proizvodima proizvodnje. Proizvodnja je ponavljanje konstrukcije i dekonstrukcije objektivnoga i subjektivnoga u svijetu. je proizvodnja proizvodnje. Hak proiz[158] Hakiranje vodi proizvodnju nove vrste, koja za ishod ima singularni i jedinstveni proizvod te singularnog i jedinstvenog proizvoaËa. Svaki haker je istodobno proizvoaË i proizvod haka te se pojavljuje kao singularnost koja je sjeÊanje na hak kao proces. kao Ëisti hak, kao Ëista proizvodnja proiz[159] Hak vodnje, izraæava singularno javljanje mnogostrukosti prirode iz i unutar koje se on kreÊe kao dogaaj. Iz singularnog dogaaja haka proizlazi moguÊnost njegove reprezentacije, a iz njegove reprezentacije dolazi moguÊnost njegovog ponavljanja kao proizvodnje te njegove proizvodnje kao ponavljanja. i ponavljanje singularnog haka [160] Reprezentacija kao tipskog oblika proizvodnje zbiva se posredstvom njegovog prisvajanja kroz vlasniπtvo i kao vlasniπtvo. Preustrojavanje haka za proizvodnju dogaa se u vidu njegove reprezentacije prema druπtvenom i unutar druπtvenoga kao vlasniπtva. Ali hak, po sebi i za sebe, uvijek je razliËit od njegovog prisvajanja za robnu proizvodnju. Proizvodnja se odvija na temelju prethodnog haka koji proizvodnji daje njen formalni, druπtveni, ponovljiv i reproduktibilni oblik. Svaka proizvodnja je hak koji je formaliziran i ponavljan na temelju reprezentacije njega kao vlasniπtva. Proizvoditi znaËi ponavljati; hakirati znaËi unositi razliku. Ako je proizvodnja hak uhvaÊen u vlasniπtvo i ponavljan, hak je proizvodnja proizvedena kao neπto drugo od onoga πto ona jest. demo 12 69 10/03/06, 10:07 transformira prirodu u objektivne i [161] Proizvodnja subjektivne elemente koji oblikuju skup iz kojega proizlazi druga priroda. Druga priroda se sastoji od druπtvenosti objekata i subjekata koji mogu stupiti u proizvodne odnose kako bi se dalje, kvantitativno, razvijali kao druga priroda. Pojavljivanje razlikovanja izmeu prirodnoga i druπtvenoga, objektivnoga i subjektivnoga, jest ono πto proizvodnja zasnovana na vlasniπtvu producira i reproducira kao apstrakciju. transformacija druge prirode iziskuje [162] Kvalitativna proizvodnju proizvodnje, odnosno intervenciju hakom. Stupanj dinamiËnosti ili otvorenosti neke dræave obrnuto je proporcionalan njenom kapacitetu hakiranja. Hak nadilazi razlikovanje na objekt i subjekt, prirodno i druπtveno, otvarajuÊi prostor za slobodnu proizvodnju koja nije unaprijed obiljeæena svojstvima komodi∫kacije. Hak je istodobno i snaga koja donosi otvaranje prema sve veÊem viπku vrijednosti i neπto duboko prijeteÊe za bilo kakve nepomiËne, zamrznute odnose. Malo je dræava koje mogu odræati uvjete u kojima hak uspijeva, Ëak i ako prepoznaju njegovu moÊ. Hak se tvorcima javnih politika uvijek nadaje kao problem, Ëak i za najapstraktniju dræava. koja razvija hak kao oblik intelektualnog [163] Dræava vlasniπtva istodobno Êe doæivjeti ubrzan rast u svo- Proizvodnja jim proizvodnim kapacitetima, ali i u svojim kvalitativnim kapacitetima za transformaciju i diferencijaciju. Takva dræava razvija drugu prirodu do njenih krajnjih granica, ali u sebi nosi sjeme vlastitog nadilaæenja za trenutak kada Êe se hak osloboditi od vlasniπtvom zadanog umjetnog sredstva granice i granice umjetnog sredstva. To je stalna strepnja vektoralne klase: da upravo ta virtualnost o kojoj ona ovisi, ta uznemirujuÊa sposobnost hakerske klase da kuje nova vlasniπtva koja ona komodi∫cira, prijeti da Êe ishakirati u postojanje nove oblike proizvodnje s onu stranu komodi∫kacije, s one strane klasne vladavine. demo 12 70 10/03/06, 10:07 proizvodi i korisni i beskorisni viπak vrijednosti. [164] Hak Korisni viπak vrijednosti ide u πirenje carstva slobode othrvanog od nuænosti. Beskorisni viπak vrijednosti je vrijednost same slobode, graniËna koliËina slobodne proizvodnje neupregnuta u proizvodnju za zadovoljavanje nuænosti. Kako se viπak vrijednosti proπiruje, tako se πiri i moguÊnost proπirenja njegovog beskorisnog udjela, iz kojega Êe se roditi moguÊnost hakiranja s onu stranu postojeÊih oblika vlasniπtva. viπka vrijednosti stvara moguÊnost [165] Proizvodnja πirenja slobode dalje od nuænosti. Marx: “Istinsko carstvo slobode, razvitak ljudskih moÊi kao svrha za sebe, poËinje s onu stranu nuænosti, premda ono moæe cvjetati samo u carstvu nuænosti kao njegovom temelju.”* Meutim, u klasnom druπtvu proizvodnja viπka vrijednosti takoer stvara nove nuænosti. Druπtva koja proizvode viπak vrijednosti mogu biti slobodna druπtva, ali takoer mogu biti podloæna dominaciji vladajuÊe klase ili koalicije vladajuÊih klasa. Objaπnjenje iziskuju sredstva kojima sukcesivne vladajuÊe klase prisvajaju viπak vrijednosti i preusmjeravaju ga iz slobodne proizvodnje u reprodukciju i ponavljanje klasne vladavine. dominacija poprima oblik prisvajanja proiz[166] Klasna vodnog potencijala druπtva i njegovog uprezanja u proizvodnju, ali ne slobode, nego same klasne dominacije. VladajuÊa klasa podvrgava hakiranje oblicima proizvodnje koji potiËu klasnu moÊ i potiskivanje ili marginalizaciju drugih oblika hakiranja. dominira pastoralistiËka klasa, ona zanemaruje [167] Kada svaki hak koji razvija proizvodnju koja nije agrikulturna. Proizvodnja ostaje zasnovana na zemlji i usmjerena iskljuËivo na vrednovanje zemlje. Kada dominira kapitalistiËka klasa, ona oslobaa hak za proizvodnju novih oblika korisne proizvodnje, ali podvrgava hak akumulaciji kapitala. Hakiranje koje vodi proizvodnji novih tipova objekata potroπnje i subjekata potroπnje jedina su vrsta koja nije marginalizirana. Stoga, iako demo 12 71 10/03/06, 10:07 kapitalistiËka klasa osigurava resurse i poticaj hakerskoj klasi u povojima, to se dogaa pod uvjetom podvrgavanja komodi∫kaciji. Kada dominira vektoralistiËka klasa, ona oslobaa hak od proizvodnje mnogih oblika beskorisne proizvodnje te se stoga na nju Ëesto gleda kao na saveznika hakerske klase. VektoralistiËka klasa djeluje samo iz vlastitog interesa, buduÊi da izvlaËi maræu iz komodi∫kacije, ne tek iz proizvodnje, veÊ proizvodnje proizvodnje. Njen cilj je komodi∫kacija samog haka. pastoralistiËkom ili kapitalistiËkom vladavi[168] Pod nom slobodan i beskoristan hak je potisnut ili marginaliziran, ali inaËe zadræava svoju darovnu ekonomiju. Pod vektoralistiËkom vladavinom hak se aktivno podræava i snubi, ali samo pod predznakom komodi∫cirane proizvodnje. Za hakera tragedija je prvoga zanemarenost, a drugoga nezanemarenost. da je rijeË o pastoralistiËkoj, kapitalistiËkoj ili [169] Bilo vektoralistiËkoj fazi, robna proizvodnja uvijek iznova uprizoruje borbu unutar njenih vladajuÊih klasa izmeu frakcije koja izravno posjeduje sredstva za proizvodnju i frakcije koja je moæe neizravno kontrolirati akumulacijom novca kojim se ∫nancira. MoÊ ∫nancija je apstraktna i apstrahirajuÊa moÊ, moÊ koja kvanti∫cira i objekti∫cira svijet, preusmjeravajuÊi sve veÊom brzinom resurse iz jednog razvoja u drugi. Razvoj ∫nancija je neodvojiv od razvoja vektora telestezije, koji oslobaa tokove kvantitativne i kvalitativne informacije od bilo koje pojedine lokacije. Financije su onaj aspekt razvoja vektora koji predstavlja njegovu objekti∫cirajuÊu moÊ u svijetu. Pa iako ∫nancije poprimaju sve veÊu brzinu i gustoÊu s razvojem vektora, one uvijek ovise o pronalasku produktivne namjene za njihove investicije. Ako je vladajuÊa klasa vampir, ∫nancije su vampirov vampir. iako je on zapravo njegov proizvoaË. Pod vektoralistiËkom vladavinom druπtvo uistinu postaje “druπtvenom tvornicom” koja stvara i subjekte i objekte iz transformacije prirode u drugu pri- demo 12 72 10/03/06, 10:07 Proizvodnja ne proizvodi samo objekt kao robu, [170] Proizvodnja nego i subjekt koji se pojavljuje kao njegov potroπaË, rodu. “Radni proces je izaπao izvan zidova tvornice da bi prodro u cjelokupno druπtvo.”* KapitalistiËka klasa pro∫tira od proizvodne klase kao proizvoaËa objekata. VektoralistiËka klasa pro∫tira od proizvodnih klasa kao potroπaËa svoje vlastitog subjektiviteta u komodi∫ciranom obliku. roba, bilo da je rijeË o seljacima koji [171] ProizvoaËi okopavaju zemlju ili radnicima koji okreÊu tokarilicu ili stranice, sâmi su proizvodi proizvodnje. Kako proizvodnja objekata postaje kompleksnija i viπeslojnija, takvom postaje i subjektivitet. Lukács: “Ta fragmentacija predmeta proizvodnje nuæno povlaËi za sobom i fragmentaciju njenog subjekta. Uslijed racionalizacije radnog procesa ljudske kvalitete i posebnosti radnika pokazuju se sve viπe kao puki izvori greπke.”* Kako se radni proces πiri izvan tvornice na cjelokupni æivot, tako se πiri ta proizvodnja fragmentiranog subjekta. A onda se raaju Ëitave nove industrije koje obeÊavaju terapije, razonode i Ëudotvorne lijekove ne bi li iscijelili taj zastranjeli subjekt, ukljuËujuÊi i Ëudotvorne politiËke lijekove koji obeÊavaju da Êe ponovno objediniti subjekt u njegovim okvirima dokidanjem vektoralnih kompleksnosti proizvodnje. Hakiranje ne moæe biti povratak na tu imaginarnu cjelovitost biÊa, ali moæe donijeti otvaranje prema postajanju virtualnoga. koja proizvodi subjekte kao da su [172] Proizvodnja objekti ujedno proizvodi i svoj ∞ privremeni ∞ povratak k slobodnoj proizvodnosti s onu stranu vektoralnog subjekta. Od razdoblja velikih pobuna na jugu i istoku 1989. svijet povremeno uskomeπaju Ëudni globalni medijski dogaaji u kojima pokreti hvataju svoj trenutak, zauzimajuÊi ulice i zauzimajuÊi simboliËki prostor ne bi li uhvatili i trenutke medijskog vremena u kojima mogu pokazati svijetu da je drugaËiji æivot moguÊ. Bilo da su u Pekingu ili Berlinu, Seattleu ili Seulu, Genovi ili Johannesburgu, proizvodne klase u isti tren dolaze do istog zakljuËka. Guattari: “Jedina prihvatljiva svrhovitost ljudskog djelovanja je proizvodnja subjektiviteta koji stalno sam obogaÊuje svoj odnos prema svijetu.”* Ono πto poziva na kreativnu primjenu haka jest proizvodnja novih vektora duæ kojih se dogaaj moæe nastaviti demo 12 73 10/03/06, 10:07 odvijati nakon njegove poËetne eksplozije u druπtveni prostor, izbjegavajuÊi da ga zahvati reprezentacija. πto je zajedniËko seljaËkoj, radniËkoj i haker[173] Ono skoj klasi jest interes za apstrahiranje proizvodnje od njenog podvrgavanja vladajuÊim klasama koje proizvodnju pretvaraju u proizvodnju novih nuænosti, koje iz viπka vrijednosti izvlaËe ropstvo. Ono πto seljaËkoj i radniËkoj klasi nedostaje u pogledu izravnog znanja o slobodnoj proizvodnji, to je hakerskoj klasi dano u izravnom iskustvu. Ono πto hakerskoj klasi nedostaje jest dubina povijesnog klasnog sjeÊanja na pobunu protiv otuene proizvodnje. A toga seljaËka i radniËka klasa imaju napretek. πto je proizveden viπak vrijednosti iz kojega [174] Nakon se tek moæe hakirati slobodna proizvodnost, preostaje joπ samo spojiti objektivnu egzistenciju radniËke i seljaËke klase sa subjektivnom sposobnoπÊu hakerske klase da proizvede proizvodnju kao slobodnu proizvodnju. Elementi slobodne proizvodnosti veÊ postoje u atomiziranom obliku kod proizvodnih klasa. Ono πto preostaje jest oslobaanje njene virtualnosti. A to vektoralistiËka klasa zna, i poduzima sve ne bi li proizvodnost svela na vlasniπtvo, informaciju na komunikaciju, izraz na reprezentaciju, prirodu na nuænost. nijeg oblika vlasniπtva no πto su ga imale pastoralistiËka ili kapitalistiËka klasa. Æiæek: “Stvar moæe preæivjeti samo kao svoj vlastiti eksces.”* Ali vlasniπtvo je takoer suoËava s problemom koji ugroæava njenu opstojnost. Takozvano intelektualno vlasniπtvo je vlasniπtvo koje ne samo da ima zasebnu pravnu opstojnost naspram ostalog vlasniπtva, veÊ je vlasniπtvo drugaËije vrste. Zemljiπte mora samo zauzimati drugi prostor nego drugo zemljiπte, vlasniπtvo u kapitalu isto tako mora samo biti razliËito u prostoru i vremenu. Za proizvodnju kvalitativnih razlika intelektualnog vlasniπtva koje ona izravno posjeduje, i od kojeg demo 12 74 10/03/06, 10:07 Proizvodnja klasa duboko grabi u viπak vrijed[175] VektoralistiËka nost na temelju sve apstraktnijeg te stoga i Ωeksibil- neizravno pro∫tira, vektoralistiËka klasa ovisi o hakerskoj klasi, a za njegovu distribuciju o vlasniku vektorâ. Ona ovisi upravo o onoj klasi koja je sposobna ishakirati u aktualnost samu virtualnost koju mora kontrolirati kako bi preæivjela. demo 12 75 10/03/06, 10:07 Vlasniπtvo demo 12 76 10/03/06, 10:07 je kraa” kao πto kaæe Proudhon.* Ono [176] “Vlasniπtvo je apstrahirana kraa, kraa prirode od nje same, posredstvom kolektivnog druπtvenog rada, ograniËenog oblikom vlasniπtva. Vlasniπtvo se ne javlja prirodno. Ono nije prirodno pravo, veÊ povijesni proizvod, proizvod moÊnog haka dvoznaËnih posljedica. Pretvoriti neπto u vlasniπtvo znaËi izdvojiti ga iz kontinuuma, obiljeæiti ga i vezati ga, reprezentirati ga kao neπto konaËno. Istodobno, pretvoriti neπto u vlasniπtvo znaËi vezati ga, posredstvom njegove reprezentacije kao izdvojenog i konaËnog objekta, uz subjekt koji ga posjeduje. Ono πto je otrgnuto iz jednog procesa prikljuËuje se drugom procesu, ono πto je bilo priroda postaje druga priroda. osniva buræoaski subjektivitet, subjek[177] Vlasniπtvo tivitet vlasniπtva. Ali ono takoer utemeljuje podreeni subjektivitet, subjektivitet nevlasnika. Vlasniπtvo osniva subjektivitet kao odnos izmeu posjedovanja i liπenosti posjeda. Vlasniπtvo oblikuje logiku osobnog interesa unutar okvira subjekta jednako kao πto oblikuje logiku klasnog interesa unutar okvira dræave. neki odnos biva proizveden kao odnos vlasniπ [178] Kada tva, onda stvari obiljeæene unutar tog odnosa postaju usporedive kao da su posrijedi iste odrednice i ista ravan. Vlasniπtvo je sintaksa jedne apstraktne ravni na kojoj sve stvari mogu biti stvari s jednom zajedniËkom odlikom, odlikom vlasniπtva. Apstrakcija ∞ u kojoj su stvari odvojene od njihovog izraza, reprezentirane kao objekti te posredstvom njihovih reprezentacija vezane uz novi izraz ∞ preobraæava svijet na svoju sliku i priliku, kao svijet koji je stvoren za vlasniπtvo i kroz vlasniπtvo. PriËinja se kao da vlasniπtvo oblikuje naËine i sredstva same prirode, iako su posrijedi samo naËini i sredstva druge prirode klasne vladavine. demo 12 77 10/03/06, 10:07 su oblici vlasniπtva lokalni i kontin[179] Tradicionalni gentni. Moderno, vektoralno vlasniπtvo je apstraktno i univerzalno. S ukidanjem feudalizma vlasniπtvo postaje apstraktni odnos, a sukob πto ga generira vlasniπtvo postaje apstraktan. On postaje klasni sukob. Pojavljuju se vlasnici nad vlasniπtvom i postavljaju svoje interese protiv nevlasnika. Kako apstraktni oblik vlasniπtva evoluira obuhvaÊajuÊi prvo zemlju, zatim kapital, pa informaciju, tako se i vlasnici i nevlasnici suoËavaju s moguÊnostima ulaska u klasni savez i ulaska u sukob. Ali upravo kao πto je vlasniπtvo prisutno u svim drugim ulozima u sukobu, tako i posjed i liπenost posjeda nad privatnim vlasniπtvom apstrahira i pojednostavljuje razloge sukoba u vid nadmetanja izmeu posjedniËke i besposjedniËke klase. oko kojih se vrti razvoj vektoralnog svijeta [180] Sukobi postaju sukobi oko vlasniπtva i, prema tome, klasni sukob: sukob oko oblika vlasniπtva, oko granica odnosa vlasniπtva per se. Dioba prema vlasniπtvu, apstrakcija stvari kao vlasniπtvo, proizvodi sukob proizvodeÊi razdvajanje subjekata i objekata, dajuÊi objekte nekim subjektima a ne drugima, iz Ëega proizlazi razdvajanje jednog izraza subjektiviteta od drugog. Identitet je subjekt koji sebe samog sebi reprezentira kao vlasniπtvo koje æeli, a kojeg nema. oblik vlasniπtva moæe mijenjati za drugi, jer svi oblici vlasniπtva spadaju u istu apstraktnu ravan. Vektoralno vlasniπtvo je ravan na kojoj objekt susreÊe one subjekte koji su ukljuËeni u njegov posjed ili su iskljuËeni iz njegovog posjeda. Meuklasni sukob postaje borba za transformaciju jednog oblika vlasniπtva u drugi. VladajuÊe klase se bore da bi svo vlasniπtvo iz kojega mogu izvuÊi viπak vrijednosti pretvorile u privatno vlasniπtvo. Proizvodne klase se bore da bi, preko dræave, kolektivizirale vlasniπtvo o kojem ovisi reprodukcija njihove egzistencije. A vladajuÊe klase se onda bore da bi opet privatizirale tu socijalnu komponentu vlasniπtva. “Sloboda” i “UËinkovitost” nasuprot “Pravdi” i “Sigurnosti” postaje oblik u kojem se klasna borba predstavlja kao bor- demo 12 78 10/03/06, 10:07 Vlasniπtvo se javlja u mnogim oblicima i postoje [181] Vlasniπtvo antagonizmi meu tim oblicima, pa ipak se jedan ba oko prednosti razliËitih vrsta vlasniπtva. Samo u vektoralnom druπtvu moguÊi su nemiri zbog mirovinskog osiguranja. izmeu privatnog i javnog vlasniπtva pro[182] Sukob dire u svaku sferu na koju vlasniπtvo polaæe pravo. Kako vlasniπtvo polaæe pravo na sve viπe i viπe svijeta, sve viπe i viπe svijeta tumaËi svoj interes i bivanje u okvirima vlasniπtva. U borbi za vlasniπtvo prevlast je najprije na strani jedne klase ili klasnog saveza pa onda druge, ali vlasniπtvo je uπanËeno samo kao oblik unutar kojeg se vodi borba. Kako vlasniπtvo sâmo postaje sve apstraktnije, tako sve apstraktnije postaje i smjeπtanje povijesti u oblik vlasniπtva i oblika vlasniπtva u povijest. je prvotni oblik vlasniπtva. Privatizacija [183] Zemlja zemlje koja postaje proizvodnim resursom kao vlasniπtvo raa klasu interesa meu svojim vlasnicima. Pastoralisti stjeËu zemlju kao privatno vlasniπtvo nasilnim razvlaπÊivanjem seljaka koji tradicionalno imaju udio u zajedniËkom dobru. Ti seljaci, koji su svojedobno uæivali reciproËna prava sa svojim feudalnim gospodarima, postaju “slobodni” ∞ od bilo kakvog prava. Oni su slobodni da budu eksploatirani kao kmetovi, ali diljem svijeta oni bivaju nasilno liπeni posjeda, porobljeni, ugovorno prebaËeni na kolonijalne posjede ∞ eksploatirani. seljaka-bezemljaπa je okrutan, nasilan [184] Eksploatacija i uzaludan posao kada seljak ne dobiva poticaj da uËinkovito obrauje zemlju. Ali kada je seljak zainteresiran za produktivnost, uslijed ovih ili onih odnosa vlasniπtva, ali uobiËajeno kao slobodnjak koji mora plaÊati pastoralistiËku rentu, onda postaje moguÊe sve veÊe izvlaËenje viπka vrijednosti. To je viπak vrijednosti na Ëijim se zasadima odvija povijest svih drugih proizvodnji. rente uvodi u igru zemlju kao oblik [185] Instrument vlasniπtva kojemu je inherentan stanovit stupanj apstrakcije. Sva zemlja postaje usporediva temeljem te apstraktne ravni vlasniπtva. Meutim, zemlje ima u manje-viπe ∫ksnoj koliËi- demo 12 79 10/03/06, 10:07 ni i ona je, po de∫niciji, ∫ksna u prostoru, tako da je apstrahiranje zemlje kao vlasniπtva ograniËeno. Zemlja je oblik vlasniπtva koji je izrazito podloæan formiranju monopola. Vlasnici najboljih komada zemlje nisu suoËeni s konkurencijom, buduÊi da zemlje ima u ∫ksnoj koliËini. Oni postupno proπiruju svoje vlasniπtvo i time svoju sposobnost da monopoliziraju viπak vrijednosti posredstvom izvlaËenja renti, ako ih ne osujete druge klase pribjegavajuÊi moÊi dræave. je sekundarni oblik vlasniπtva. Privatizacija [186] Kapital proizvodnih resursa u obliku orua i strojeva te proizvodnih materijala stvara klasu interesa meu njihovim vlasnicima, kapitalistiËku klasu. Razvlaπteni seljaci, koji nemaju niπta za prodaju osim vlastite radne snage, stvaraju tu ogromnu zalihu kapitala kao privatnog vlasniπtva za kapitalistiËku klasu, stvarajuÊi time i moÊ nad sobom i protiv sebe. Njihova plaÊa je nadnica, a povrat koji nakupljaju vlasnici kapitala kao vlasniπtva zove se pro∫t. pro∫ta uvodi u igru kapital kao oblik [187] Instrument vlasniπtva kojemu je inherentan viπi stupanj apstrak- kao vlasniπtvo takoer raa klasni interes [188] Kapital meu njegovim vlasnicima, koji su ponekad suprotstavljeni, a ponekad u savezniπtvu s interesima pastoralista. Kapital je svoju politiËku energiju uloæio u uklanjanje rascjepkanih demo 12 80 10/03/06, 10:07 Vlasniπtvo cije no zemlji. Svi ∫ziËki resursi sada postaju usporedivi temeljem te apstraktne ravni vlasniπtva. Meutim, kapitala, za razliku od zemlje, nema u ∫ksnoj koliËini ili raspoloæivosti. On se moæe steÊi i ponovno steÊi, premjeπtati, nakupljati, rasprπivati. Daleko veÊi stupanj potencijala moæe se osloboditi iz svijeta kao proizvodnog resursa jednom kada apstraktna ravan vlasniπtva obuhvaÊa i zemlju i kapital. Dok vrijednost zemlje dijelom proizlazi iz prirodne oskudnosti, oskudnost stvari koje stvaraju proizvodne industrije iziskuje apstrakciju vlasniπtva kao umjetnog sredstva za oËuvanje i reprodukciju oskudnosti. MoguÊnost pobune protiv oskudnosti tu se po prvi put ukazuje u apstrahiranju vlasniπtva. feudalnih klasnih odnosa, ali takoer je ponekad dolazio u suprotstavljen odnos prema pastoralistiËkoj klasi koja je konsolidirala feudalni sustav vlasniπtva u apstrakciju zemljiπta. Ono Ëemu se kapital suprotstavljao bila je pastoralistiËka sposobnost da eksploatira monopol nad zemljiπnom rentom ne bi li osigurala lavovski dio viπka vrijednosti. KapitalistiËki i pastoralistiËki interesi bore se oko podjele viπka vrijednosti izmeu rente i pro∫ta. Pastoralist ima prirodni monopol nad zemljom, ali kapital najËeπÊe odnosi pobjedu, buduÊi da ima veÊu sposobnost apstrahiranja. Ëini kvalitativni skok kada se kapitalistiËka [189] Povijest klasa oslobodi iz okova pastoralistiËkog interesa. Dok su pastoralisti bili spori u vrednovanju produktivnosti koja moæe poteÊi iz primjene apstrakcije na proizvodni proces, kapitalistiËka klasa prepoznaje vrijednost haka u apstraktnom. Pod utjecajem kapitala, dræava regulira novonastajuÊe oblike intelektualnog vlasniπtva, kao πto su patenti i autorska prava, koji osiguravaju nezavisnu egzistenciju hakerima kao klasi te kolanje inovacija u kulturi i znanosti iz kojih se stvara povijest. Kapital sebi predoËava privatno vlasniπtvo kao da je ono neπto prirodno, ali na kraju prepoznaje znaËaj umjetnog πirenja vlasniπtva na nove, produktivne oblike pod utjecajem haka. jednom kad postane oblikom vlasniπtva, [190] Informacija, razvija se dalje preko pukog potpornja za kapital i pastoralistiËku klasu, koja tek sa zakaπnjenjem postaje svjesna vrijednosti poveÊane produktivnosti za njene rentne prihode. Ona postaje osnovom za zasebni oblik akumulacije. Kao πto seljaci i radnici dolaze u sraz s klasom koja posjeduje sredstva za proizvodnju, tako i hakeri dolaze u sraz s novom klasom vlasnika, u ovom sluËaju nad sredstvima za proizvodnju, pohranjivanje i distribuiranje informacija ∞ vektoralistiËkom klasom. VektoralistiËka klasa najprije se bori da uspostavi svoj monopol nad informacijom ∞ daleko apstraktnijim oblikom vlasniπtva no πto su zemlja i kapital ∞ a zatim da uspostavi svoju moÊ nad drugim vladajuÊim klasama. Ona osigurava πto moæe viπe viπka vrijednosti u vidu maræe ∞ povrata na vlasniπtvo nad informacijom ∞ na uπtrb pro∫ta i rente. demo 12 81 10/03/06, 10:07 iz sadaπnjeg stadija povijesnog razvoja, [191] Gledano Ëini se da se svaka od tih vladajuÊih klasa razvija iz produktivnosti haka. PastoralistiËka klasa razvija se iz produktivnosti privatnog vlasniπtva nad zemljom, pravnog haka. KapitalistiËka klasa razvija se iz produktivnosti ne samo privatnog vlasniπtva nego i tehniËkih inovacija u energetici i strojarstvu. VektoralistiËka klasa razvija se iz daljnjih tehniËkih inovacija u komunikaciji i kontroli. Svaka se pak bori sa svojim prethodnicama. Svaka se natjeËe za sposobnost da izvuËe πto je moguÊe viπe viπka vrijednosti sveukupne produktivnosti za vlastitu akumulaciju. Svaka se bori s proizvodnim klasama oko raspolaganja viπkom vrijednosti. Ali to da postoji stalno rastuÊi viπak vrijednosti oko kojega je moguÊe boriti se, proizvod je primjene hakerske apstrakcije na pronalaæenje novih oblika proizvodnje ili novih æelja za potroπnjom, a sve unutar okvira vlasniπtva. uslijed zarobljavanja resursa u vlasniπ[192] Razvlaπteni tvu na kraju i svoje interese poËinju sagledavati u okvirima vlasniπtva. Oni se mogu boriti individualno da postanu vlasnici nad njim ili se mogu boriti kolektivno da bi povratili njegov dio. U svakom sluËaju, vlasniπtvo postaje ulogom u borbi podjednako za proizvodne kao i za vlasniËke klase. kapital i informacija redom se pokazuju [193] Zemlja, kao podruËja borbe izmeu posjednika koji brane ili proπiruju svoj zahtjev za privatnim vlasniπtvom i razvlaπtenih koji se bore da bi proπirili ili obranili javno vlasniπtvo. Seljaci se bore protiv svoga bezemljaπtva. Radnici se bore protiv svoje razvlaπtenosti, zahtijevajuÊi socijalnu nadnicu. Hakeri se bore da bi podruπtvovili dio informacijskih zaliha, tokova i vektora o kojima ovisi hak. uvijek iznova dospijeva u situaciju da joj vektoralistiËki interesi osporavaju njena prava. Hakeri, poput seljaka i radnika prije njih, u situaciji su da njihovo vlasniπtvo nad neposrednim oruima za demo 12 82 10/03/06, 10:07 Vlasniπtvo klasa, na koju je instrumentom intelek[194] Hakerska tualnog vlasniπtva prenesen samo trunak vlasniπtva, proizvodnju potkopava træiπna moÊ posjedniËke klase s kojom se suËeljavaju, ali i utjecaj koju klasa moæe imati nad dræavnim de∫niranjem reprezentacija vlasniπtva. Tako su hakeri kao pojedinci obavezani prodati svoje interese, a hakeri kao klasa suoËeni su s umanjenim pravima vlasniπtva. moraju kalkulirati svoje interese ne kao [195] Hakeri vlasnici nego kao proizvoaËi, jer to je ono πto ih razlikuje od vektoralistiËke klase. Hakeri nisu tek vlasnici i ne samo da pro∫tiraju od vlasniπtva nad informacijom. Oni proizvode novu informaciju i kao proizvoaËi trebaju pristup njoj koji je slobodan od apsolutne dominacije robnog oblika. Ako se djelatnost hakiranja de∫nira time da je ona slobodna proizvodnost, izraz virtualnosti prirode, onda je njeno podvrgavanje privatnom vlasniπtvu i robnom obliku njen okov. “Kada se znaËenje niza slova moæe kupiti i zarobiti na mjestu, onda je to termodinamika jezika reducirana na jednu jedinu kriogeniËku komoru.”* da su hakeri kao klasa zainteresirani za informa[196] To ciju kao privatno vlasniπtvo moæe oslijepiti hakersku klasu za opasnosti koje nosi prevelikog inzistiranja na zaπtiti tog vlasniπtva. Svaki mali dobitak koji haker stjeËe od privatizacije informacije potkopan je stalnom akumulacijom sredstava za realiziranje njegove vrijednosti u rukama vektoralistiËke klase. BuduÊi da je informacija kljuËna za sam hak, privatizacija informacije nije u interesu hakerske klase. Da bi oËuvali svoju autonomiju hakeri trebaju neka sredstva za izvlaËenje prihoda od haka, pa stoga i neku ograniËenu zaπtitu svojih prava. BuduÊi da je informacija i ulazna i izlazna vrijednost haka, taj interes valja uravnoteæiti sa πirim interesom za slobodnom distribucijom svih informacija. KratkoroËno, neki oblici intelektualnog vlasniπtva mogu osigurati stanovitu autonomiju hakerskoj klasi od vektoralistiËke klase, ali dugoroËno hakerska klasa svoju virtualnost realizira dokidanjem intelektualnog vlasniπtva kao okova nametnutog samom haku. Hakerska klasa oslobaa hak hakirajuÊi samu klasnost, realizirajuÊi se samodokidanjem. demo 12 83 10/03/06, 10:07 je seljak trpio od ograivanja zajedniËkih [197] Dok pastoralnih dobara, haker se mora oduprijeti ograivanju zajedniËkih informacijskih dobara. Kao πto su se radnici borili da bi neki udio viπka vrijednosti uËinili javnim kroz socijalno osiguranje, tako i hakeri moraju de∫nirati udio viπka vrijednosti kao kulturno i znanstveno osiguranje. Hakiranje kao Ëista, slobodna eksperimentalna djelatnost mora biti slobodno od bilo kojeg ograniËenja koje nije samonametnuto. Samo iz svoje slobode ono Êe ishakirati sredstva za proizvodnju viπka vrijednosti slobode i slobode kao viπka vrijednosti. Ali poput seljaËkih i radniËkih pokreta, hakeri se mogu opredijeliti za radikalnu ili reformistiËku politiku i rede∫nirati ono πto je radikalno i ono πto je reformistiËko potraæujuÊi natrag ono πto je zajedniËki interes u onome πto je u æargonu vektoralistiËke klase tek puko “intelektualno vlasniπtvo”. zajedniËkih informacijskih dobara sve klase [198] Bez postaju zatoËenice vektoralistiËke privatizacije obrazovanja. To je interes πto ga haker dijeli sa seljacima i radnicima, koji pak zahtijevaju da se obrazovanje osigura javno. Hakeri, seljaci i radnici takoer imaju zajedniËki interes za zajedniËkim informacijskim dobrima s kojima se moæe budno motriti dræava, koja i preËesto podlijeæe stezi vladajuÊe klase. »ak i pastoralistiËka i kapitalistiËka klasa mogu ponekad biti saveznice u ograniËavanju podvrgavanja informacije komodi∫kaciji pod vektoralistiËkom klasom. VektoralistiËki interes poseæe za monopolom nad informacijom i stavlja monopolizaciju viπka vrijednosti ispred poveÊanja viπka vrijednosti. Ono πto je “uËinkovito” za vektoralistiËku klasu moæe sputavati razvoj viπka vrijednosti i, prema tome, virtualnosti povijesti. klasnog interesa i klasnog saveza, ali svjesna da privatizacija informacije nije u dugoroËnom interesu nje kao klase. Dio njene strategije moæda je i mobilizacija drugih klasa u savez za javnu proizvodnju informacije. No, druga strategija bila bi πirenje jedne sasvim drugaËije vrste vlasniπtva opÊenito ∞ vlasniπtva koje je dar. demo 12 84 10/03/06, 10:07 Vlasniπtvo klasa mora misliti taktiËki o vlasniπtvu, [199] Hakerska uravnoteæujuÊi javno i privatno vlasniπtvo na skali privatni i javni oblik vlasniπtva su vlasniπtvo u [200] Ikojemu se subjekti suoËavaju s objektima kao kupci i prodavaËi, posredstvom kvantitativnog medija novca. »ak ni javno vlasniπtvo ne mijenja to kvanti∫ciranje. Robna ekonomija, bilo javna ili privatna, komodi∫cira svoje subjekte kao i svoje objekte te postavlja granicu na virtualnost prirode. se vlasniπtvo javilo u opoziciji ne samo [201] Privatno prema feudalnom vlasniπtvu nego i prema tradicionalnim oblicima darovne ekonomije, koji su okov oko poveÊane produktivnosti robne ekonomije. Novac je medij u kojemu se zemlja, kapital, informacija i rad odreda susreÊu kao apstraktni entiteti, reducirani na apstraktnu ravan mjere. Kvalitativna razmjena nadilazi kvanti∫ciranu, novËanu razmjenu. Dar kao vlasniπtvo je Ëista kvalitativna razmjena. Dar postaje marginalni oblik vlasniπtva koji je posvuda pod invazijom robe te je usmjeren prema pukoj potroπnji. Dar je marginalan, ali svejedno igra vaænu ulogu u cementiranju reciproËnih i komunalnih odnosa meu ljudima koji se inaËe mogu meusobno susretati samo kao kupci i prodavaËi roba. se proizvodnja razvija u vektoralizirani oblik, [202] Kako pojavljuju se sredstva za obnavljanje darovne ekonomije. Vektoralni oblik odnosa dopuπta apstrakciju kvalitativne razmjene koja moæe postati podjednako ogromna i moÊna kao apstrakcija kvantitativne razmjene. Gdje god segne, vektor u orbitu lansira robu. Ali gdje god segne, vektor ujedno sa sobom donosi moguÊnost “otvaranja dimenzije dara, njegovog sklada ili ljepote, izmeu dragocjenog i besplatnog, izmeu jedinstvenog i uobiËajenog”.* klasa ima bliski a∫nitet prema darovnoj [203] Hakerska ekonomiji. Haker se bori da bi proizveo subjektivitet koji je kvalitativan i singularan, dijelom putem samog Ëina haka, ali samo dijelom. Hak otkriva hakeru kvalitativnu, otvorenu i virtualnu dimenziju hakerove uronjenosti u prirodu, ali ne otkriva hakera kao hakera drugim hakerima ili svijetu. Hak otkriva demo 12 85 10/03/06, 10:07 nesubjektivni viπak vrijednosti subjektiviteta, isto kao πto otkriva neobjektivni viπak vrijednosti objektiviteta. kao kvalitativna razmjena, stvara singularne [204] Dar, proizvoaËe i proizvodnju kao singularnost, Dar izraæava virtualnost proizvodnje proizvodnje, dok komodi∫cirano vlasniπtvo reprezentira proizvoaËa kao objekt, kvanti∫kabilnu robu poput svake druge, koja ima samo relativnu vrijednost. Dar informacije ne mora uroditi sukobom oko informacije kao vlasniπtva, jer informacija ne mora trpjeti pod umjetnim uvjetom oskudnosti. odnos vektoralizirane informacije omogu[205] Darovni Êuje, po prvi put od praskozorja vektoralnog svijeta, novu apstrakciju prirode. Priroda se ne mora objekti∫cirati. Ne mora se javljati kao neπto odvojeno od njenih subjekata u odnosu vlasniπtva ili nevlasniπtva. Priroda se javlja u svome kvalitativnom, a ne kvantitativnom aspektu. Neodræivi paradoks bezgraniËne produktivnosti zasnovane na oskudnosti, bilo prirodne ili neprirodne, ne mora trajati do njene neumitne propasti. Unutar darovnog odnosa priroda se pokazuje kao beskonaËno produktivna u svojim razlikama, u svome kvalitativnom, a ne kvantitativnom aspektu. Javlja se moguÊnost da se konaËni resursi prirode upregnu u virtualnost razlike, a ne u objekti∫kaciju i kvanti∫kaciju. Ove posljednje pojazuju se tek kao parcijalne apstrakcije, kao apstrakcije koje ne doseæu apstrakciju apstrakcije. Ako je vlasniπtvo kraa, onda je ona, ponajprije, kraa od prirode. Dar ima sposobnost da vraÊa prirodu kao takvu njoj samoj. ti dar kao granica vlasniπtva, ali ona vrlo brzo uvia svoju greπku. Kako se vektoralna ekonomija razvija, sve manji njen dio poprima oblik javnog prostora otvorene i slobodne darovne razmjene, a sve veÊi njen dio poprima oblik komodi∫cirane proizvodnje za privatnu prodaju. VektoralistiËka klasa moæe nevoljko prihvatiti neki graniËni udio javne informacije, kao cijenu koju plaÊa dræavi demo 12 86 10/03/06, 10:07 Vlasniπtvo klasa i ne sluteÊi pridonosi razvoju [206] VektoralistiËka vektoralnog svijeta unutar kojega bi se mogao vrati- za promicanje njenih glavnih interesa. Ali vektoralistiËka klasa u daru sasvim jasno vidi izazov, ne samo po svoje pro∫te veÊ i po svoju opstojnost. Darovna ekonomija je virtualni dokaz parazitske i suviπne prirode vektoralistâ kao klase. demo 12 87 10/03/06, 10:07 Reprezentacija demo 12 88 10/03/06, 10:07 politika i povijest znanja ne napre[207] Informacijska duju kritiËkom negacijom laænih reprezentacija, nego pozitivnim hakiranjem virtualnosti izraza. Reprezentacija uvijek oponaπa, ali je uvijek manje od onoga πto reprezentira; izraz se uvijek razlikuje od sirovog materijala svoje proizvodnje, ali ga ujedno i nadmaπuje. reprezentacija je laæna. SliËnost se po nuænosti [208] Svaka uvijek razlikuje od onoga πto reprezentira. Da nije tako, ona bi bila ono πto reprezentira, pa stoga ne bi bila reprezentacija. Jedina istinski laæna reprezentacija je vjerovanje u moguÊnost istinske reprezentacije. puka reprezentacija, postavlja se u [209] Vlasniπtvo, svijet, laæirajuÊi ono stvarno. Kada se sile laænoga urote da bi proizvele stvarno, onda je hakiranje stvarnosti pitanje toga da se iskoriste stvarne sile laænoga da bi se laæno proizvelo kao stvarnu silu. To je sila laæiranja veri∫kacije koje vlasniπtvo provodi nad vlastitom laænom istinitoπÊu, raanje mnoπtva novih moguÊnosti uklanjanjem laæne nuænosti svijeta. je ta koja predstavlja problem, a ne rjeπenje. [210] Kritika Kritika je uredovanje u reprezentaciju, ona sluæi samo odræavanju vrijednosti vlasniπtva utvrivanjem njegove vrijednosti. Problem je uvijek kako prodrijeti u posve drugu vrstu proizvodnje, proizvodnje virtualnoga, a ne kritiËkoga. Jedna uloga kritike je da kritizira samu kritiku i time otvori prostor za a∫rmaciju. reprezentacije uvijek odræava umjetnu [211] Kritika oskudnost “istinske” interpretacije. Odnosno, πto nije niπta bolje, odræava umjetnu oskudnost “istinskih” interpreta, posjednika metode, koji su ovlaπteni igrom nulte sume izmeu kritike i protukritike da tezgare ako ne istinskim reprezentacijama, a ono barem istinskom metodom za dekonstrukciju laænih. “TeoretiËari poËinju kao autori i zavrπavaju kao auto- demo 12 89 10/03/06, 10:07 riteti.”* To se savrπeno poklapa s dominacijom vektoralne klase nad obrazovanjem, koja zahtijeva oskudnost i prestiæ od te grane kulturne proizvodnje, prvorazredni proizvod za najosjetljivije subjekte. KritiËka teorija postaje hipokritiËka teorija. πto informacijska politika moæe potvrivati [212] Ono jest virtualnost izraza. Neiscrpni viπak vrijednosti izraza je onaj aspekt informacije o kojemu ovisi klasni interes hakera. Hakiranje priziva u postojanje mnogostrukost svih kodova, bili oni prirodni ili druπtveni, programirani ili poetski, logiËki ili analogiËki, analni ili oralni, auralni ili vizualni. Ali Ëin hakiranja je taj koji istodobno stvara hakera i hak. Hakiranje ne priznaje nikakvu umjetnu oskudnost, nikakvo sluæbeno ovlaπtenje, nikakvu autorizirajuÊu policijsku silu osim one koju tvori darovni odnos meu samim hakerima. politike reprezentacije istodobno je kritika [213] Kritika reprezentativne politike. Nitko nije ovlaπten govoriti u ime politiËkih baza kao vlasniπtava i vlasniπtava kao politiËkih baza. »ak i ovaj manifest, koji priziva jedno skupno ime, priziva ga bez da polaæe pravo ili zahtjev na ovlaπtenje i nudi kao sporazum jedino dar svoje vlastite moguÊnosti. okvira dræave konkurentske sile bore se za [214] Unutar monopol nad reprezentiranjem veÊine. Reprezentativna politika postavlja jednu politiËku reprezentaciju nasuprot drugoj, veri∫cirajuÊi jednu kritikom druge. Svaka se bori da prisvoji subjekte kao subjekte, zatvarajuÊi time okvir subjekta u okvir dræave. hvaÊa laænost izraza kao dio postanka klase kao interesa. Klase postaju klasama za sebe izraæavajuÊi se, razlikujuÊi se od sebe samih i nadilazeÊi vlastite izraze. Klasa je utjelovljena u svim svojim izrazima, bez obzira na njihovu mnogostrukost. demo 12 90 10/03/06, 10:07 Reprezentacija politika odvija se na temelju [215] Reprezentativna optuæbe za laæno reprezentiranje. Politika izraza pri- klase odræavaju prostor u kojemu æudnja [216] VladajuÊe nalazi svoj izraz, dok potËinjenim klasama istodobno silom nameÊu reprezentaciju. VladajuÊa snaga zna da ona sama nije niπta do izraz æudnje i nadilaæenje izraza æudnje. Tako ona i nadilazi sebe, razdvajajuÊi, preobraæavajuÊi i transformirajuÊi se iz pastoralistiËkog preko kapitalistiËkog u vektoralistiËki izraz. Svaki izraz u svojoj razliËitosti unapreuje apstrakciju vlasniπtva koja stvara klasu kao raËvanje razlikâ, raËvanje na posjed i liπenost posjeda. VladajuÊa klasa, u svakoj od svojih preobrazbi, treba proizvodne klase samo za svrhe eksploatacije, za izvlaËenje viπka vrijednosti. Ona nema potrebe da bude priznata kao takva. Ona samo treba vektor duæ kojega se preobraæava i pulsira. Proizvodne klase isto tako ne dobivaju niπta od priznanja koje im se nameÊe u njihovoj borbi s gospodarima, priznanja koje sluæi samo tome da ih se zadræi na njihovom mjestu. klase zapliÊu se u vlastite izraze kao da [217] Proizvodne su oni reprezentacija, pretvarajuÊi reprezentaciju u test istine vlastite egzistencije, namjesto da je obrnuto. Ili, joπ gore, proizvodne klase zapliÊu se u reprezentacije koje nemaju nikakve veze s klasnim interesom. One se daju uhvatiti u nacionalizme, rasizme, generacionalizme, raznorazne πovinizme. Ne postoji reprezentacija koja bi proizvodnim klasama podarila identitet. Nema toga oko Ëega bi se njihove mnogostrukosti mogle objediniti. Postoji jedino apstrakcija vlasniπtva koja proizvodi raËvanu mnogostrukost, rascijepljenu na posjedniËke i besposjedniËke klase. Upravo je ta apstrakcija ona koju treba transformirati, a ne reprezentacije πto ih ona nameÊe podreenim subjektima kao negativni identitet, kao liπenost posjeda. i kada sluæe korisnoj funkciji, identi∫cirajuÊi [218] »ak oblike represije ili izrabljivanja koji nisu klasni, reprezentacije svejedno uvijek postaju sredstvima represije. One postaju sredstva kojima oni koji su najpogodniji da budu predmetom reprezentacije uskraÊuju priznanje onima koji su manje pogodni za poistovjeÊenje s njom. Dræava postaje sudac nad referentima, suprotstavljajuÊi pretendente jedne protiv drugih, dok vladajuÊe klase izmiËu reprezentaciji i ispunjavaju svoju æudnju u vidu izobilja posjeda. demo 12 91 10/03/06, 10:07 reprezentacije je uvijek politika dræave. [219] Politika Dræava nije niπta drugo do uredovanje nad adekvatnoπÊu reprezentacije tijelu onoga πto ona reprezentira. To da se ta politika uvijek primjenjuje tek djelomiËno, da samo nekima biva presueno za krivo predstavljanje, nepravda je svakog reæima zasnovanog prvenstveno na reprezentaciji. Politika izraza, s druge strane, politika je ravnoduπnosti prema prijetnji i protuprijetnji razotkrivanja nepodudarnosti izmeu znaka i referenta. Benjamin: “NaËelno iskljuËivanje sila moæe se sasvim izriËito pokazati na jednom bitnom odnosu: na nekaænjivosti laæi.”* i u svome najradikalnijem obliku, politika [220] »ak reprezentacije uvijek pretpostavlja idealnu dræavu koja bi djelovala kao jamac za njene odabrane reprezentacije. Ona pati za dræavom koja bi priznala ovaj ili onaj potlaËeni subjekt, ali to je svejedno joπ uvijek æudnja za dræavom, i to dræavom koja, u tom procesu, nije osporavana kao provoditelj klasnog interesa, veÊ je prihvaÊena kao sudac nad reprezentacijom. uvijek je, ono πto u toj imaginarnoj, prosvijeÊenoj [221] Idræavi ne nailazi na stvarno suprotstavljanje moÊ vladajuÊih klasa, koje nemaju potrebu za reprezentacijom, koje dominiraju u posjedovanju i upravljanju nad proizvodnjom, ukljuËujuÊi i proizvodnju reprezentacije. Ono πto traæi da bude hakirano nisu reprezentacije dræave, veÊ klasna vladavina temeljena na eksploatacijskom raËvanju izraza na oskudicu i obilje. naime hakerska klasa kao klasa. Hakirati znaËi odbijati reprezentaciju, izazivati stvari da se izraze drugaËije. Hakirati uvijek znaËi proizvoditi neobiËnu razliku u proizvodnji informacije. Hakirati uvijek znaËi podrivati objekt ili subjekt, transformirajuÊi na ovaj ili onaj naËin sam proces proizvodnje kojim objekti i subjekti nastaju i prepoznaju jedni druge prema svojim reprezentacijama. Hak dopire do onoga πto se ne da reprezentirati, do stvarnoga. demo 12 92 10/03/06, 10:07 Reprezentacija uvijek su Ëak i iz te prosvijeÊene, imaginarne [222] Idræave iskljuËeni oni koji odbijaju reprezentaciju, koja prigrli svoju opstojnost kao izraz, kao [223] Politika a∫rmativnu razliku, jest politika koja moæe izbjeÊi dræavu. Odbijati, ignorirati ili plagirati reprezentaciju, osporiti njena svojstva, uskratiti joj ono na πto ona polaæe pravo, znaËi zapoËeti s politikom, ne dræave, nego bezdræavnosti. To bi mogla biti politika koja odbija dræavni autoritet da autorizira ono πto je valjan iskaz a πto nije. Lautréamont: “Plagijat je nuæan. Napredak ga implicira.”* Odnosno: napredak je moguÊ, plagijat ga implicira. izraza van dræave uvijek je privremena, [224] Politika uvijek postaje neËim drugim. Ona nikada ne moæe tvrditi da ostaje vjerna samoj sebi. Svaki bezdræavni izraz ipak moæe zarobiti autorizirana policija reprezentacije, pripisati mu vrijednost, podvrgnuti ga oskudnosti i komodi∫kaciji. To je sudbina svakog pojedinog haka koji se vrednuje kao koristan. i beskorisni hakovi mogu, na perverzan naËin, [225] »aj imati vrijednost zbog ËistoÊe svoje beskorisnosti. Nema niËega πto se ne moæe vrednovati kao reprezentacija. Nema niËega πto se ne moæe kritizirati i time u svakom sluËaju vrednovati ∞ zahvaljujuÊi paænji koja se poklanja njegovim svojstvima. Hak u povijest gura uvjet njegovog postojanja ∞ izraz ∞ koji iziskuje obnavljanje razlike. reprezentacijama πiri se posvuda. [226] Nezadovoljstvo Ponekad je to stvar dijeljenja nekoliko megabajtova, ponekad razbijanja izloga. Ali nezadovoljstvo ne ide uvijek dalje od kritike, πto revolt izravno izruËuje ovom ili onom reprezentantu, nudeÊi kao alternativu samo drugaËiju dræavu ∞ pa makar utopijsku dræavu. protiv dræave, koje rijetko ide dalje od [227] Nasilje bacanja kamenja na njenu policiju, samo je puka æudnja za dræavom izraæena u mazohistiËkom obliku. Dok neki prizivaju dræavu koja Êe prigrliti njihovu reprezentaciju, drugi demo 12 93 10/03/06, 10:07 prizivaju dræavu koja Êe ih prebiti. Niti jedno od toga nije politika koja izmiËe æudnji koju u subjektima odgaja obrazovni aparat ∞ stanje æudnje koje je puka æudnja za dræavom. izraza nema se Ëega bojati od brzine vek[228] Politika tora. Izraz je dogaaj koji prelazi prostor i vrijeme, brzo spoznajuÊi da vektor telestezije nudi sredstvo proπirenja i protezanja prostora i vremena unutar kojih izraz moæe transformirati iskustvo i osloboditi virtualno. Reprezentacija uvijek kaska za dogaajem, barem na poËetku, ali vrlo brzo proizvede priËe i slike pomoÊu kojih moæe uhvatiti dogaaj i podvrgnuti ga pukom ponavljanju, osporavajuÊi dogaaju njegovu singularnost. Ne radi se o tome da “jednom kada je neπto vanmedijalno izloæeno medijima, ono postaje neπto drugo.”* Radi se o tome da je, jednom kada reprezentacija konaËno pretekne izraz unutar vektora, dogaaj, u svojoj singularnosti, okonËan. A πto god bili taj novi prostor i vrijeme koje je on ishakirao, oni postaju resurs za buduÊe dogaaje u beskonaËnom festivalu izraza. i u njenom najboljem, najapstraktnijem obliku, [229] »ak kada se najbolje ponaπa, kada je slijepa na boje, rodno neutralna, multikulturna, dræava samo izruËuje vrijednost reprezentacije objekti∫kaciji. Namjesto da priznaje ili ne priznaje reprezentacije nekog subjekta, ona tu potvruje valjanost svih reprezentacija koje prihvaÊaju robni oblik. Iako je to napredak, pogotovu za one koji su bili pod represijom zbog toga πto dræava nije priznala njihova obiljeæja kao legitimna, ona ne ide tako daleko da prizna izraze subjektiviteta koji odbijaju objekti∫kaciju u robni oblik i namjesto toga nastoje postati neπto drugo nego reprezentacija koju dræava moæe priznati, a træiπte moæe vrednovati. sve one traæe pravo na reprezentiranje. Ali vrlo brzo spoznaju cijenu. Tada moraju postati produæena ruka dræave, moraju uredovati nad znaËenjem vlastite reprezentacije i uredovati da je se njihovi Ëlanovi pridræavaju. demo 12 94 10/03/06, 10:07 Reprezentacija se od politike reprezentacije traæi da [230] Ponekad prizna novi subjekt. Rasne, rodne, spolne manjine ∞ postoji neπto drugo, neπto πto se uvijek pomalja [231] Ali na obzoru reprezentabilnog. Postoji politika nereprezentabilnog, politika prezentiranja bezuvjetnog zahtjeva. To je politika kao odbijanje samog reprezentiranja, a ne politika odbijanja ove ili one reprezentacije. Politika koja, premda apstraktna, nije utopijska. Politika koja je atopijska u svom odbijanju prostora reprezentacije, koja se probija prema dislociranosti izraza. Politika koja se “stoga ne da detektirati, identi∫cirati, vidjeti da bi se prepoznala, koja je skrovita a ne javna”.* svome beskonaËnom i neograniËenom zahtjevu [232] Upolitika izraza moæda je najbolji naËin da se steknu ustupci u klasnom sukobu, upravo time πto odbija da odredi ime ∞ ili cijenu ∞ za ono za Ëime pobuna æudi. Vidjet Êete koje Êe se nagrade nuditi, kada oni koji zahtijevaju ne imenuju svoj zahtjev ili Ëak sebe, veÊ prakticiraju samu politiku kao svojevrstan hak. U politici izraza hak moæe hiniti da se razotkriva, da pristaje na reprezentaciju, ali tek onoliko koliko mu je potrebno da se pogodi za povoljne uvjete i krene dalje. Politika koja sebe razotkriva kao sve samo ne Ëisti izraz, u mjeri u kojoj joj je potrebno da dovede policiju znaËenja u nedoumicu. Lovink: “Tu se javlja nova æudnja.”* demo 12 95 10/03/06, 10:07 Pobuna demo 12 96 10/03/06, 10:07 oko godine 1989. signalni su dogaaji [233] Pobune naπeg doba. Na istoku i na jugu proizvodne klase ustale su protiv svih oblika tiranije i dosade. Seljaci i radnici ∞ radnici u materijalnim i nematerijalnim strukama ∞ sklapali su saveze protiv najrepresivnijih i sumornih oblika dræave. Meu njih su se svrstali i hakeri svih vrsta, ukljuËujuÊi nemali broj onih, roenih u borbi, koji su hakeri politike same. Pekingu i Berlinu, Manili i Pragu, Seulu i Johan[234] Unesburgu pojavili su se savezi koji su mogli preokrenuti vektoralne tokove informacije protiv dræava previπe naviklih na uredovanje nad reprezentacijama razbijanjem glava onih koji su ih osporavali. Razbijanje glava uπlo je u sraz s hakiranjem koda i hak je odnio pobjedu. na trenutak. Ono πto su pobune godine 1989. [235] Barem postigle bilo je svrgavanje reæima koji su bili toliko otporni na priznavanje vrijednosti haka da su spreËavanjem bilo kakvog porasta viπka vrijednosti izgladnjeli ne samo svoje hakere nego i svoje radnike i seljake. Sa svojim nepotizmom i kleptokracijom, svojom birokracijom i ideologijom, svojom policijom i uhodama, izgladnjeli su Ëak i svoje pastoraliste i kapitaliste spreËavanjem inovativne transformacije i rasta. Pobuna godine 1989. okonËala je sve to. nije uspjela posvuda. U Ëetiri najmnogoljudnije [236] No dræave ∞ Kini, Rusiji, Indiji i Indoneziji ∞ nije se dogodio uspjeπni raskid sa starim poretkom. Indija je napravila reakcionarni okret prema spiritualnom nacionalizmu. Rusija je potonula u kleptokraciju i nadzor tajne policije. Indonezija je doæivjela hrabru, ali krhku i nepotpunu demokratsku pobunu. U Kini je Boæica Demokracije nakratko ustala na trgu Tienanmen, prije no πto je postala globalnim izrazom pokreta u bijegu. demo 12 97 10/03/06, 10:07 “frontovskim dræavama” staroga hladnog rata [237] Usnage pobune su bile najuspjeπnije. Na Tajvanu, u Koreji, Tajlandu i na Filipinima; u »ehoslovaËkoj, IstoËnoj NjemaËkoj, Poljskoj, Maarskoj, Sloveniji, Hrvatskoj i baltiËkim dræavama snage pobune gurnule su stare vladajuÊe klase prema novom dræavnom obliku, u kojem Êe daljnja gibanja prema apstrakciji barem imati izglede za borbu. Americi takozvana “tranzicija” proiz[238] UvelaLatinskoj je πarolike rezultate, podrivajuÊi autoritarne dræave, ali podrivajuÊi i podruπtvljeno vlasniπtvo proizvodnih klasa privatizacijom i budæetskim “mjerama πtednje”. Na Srednjem Istoku vladajuÊe klase uglavnom su koristile dræavu kao utvrdu protiv otvaranja svijetu, po cijenu poveÊanog ugnjetavanja i zaostajanja u razvoju ili korupcije i krae u onim dræavama gdje nafta muti vodu. U Africi su demokratski pokreti rijetko daleko uznapredovali protiv nadiruÊih sila etniËke podjele, tog otrovnog nasljea kolonijalizma, ili protiv novog kolonijalizma vektoralne moÊi. Juæna Afrika je znakovita iznimka i nadahnuÊe svijetu. koje su se zaredale oko te burne godine [239] Pobune 1989. postigle su πarolike rezultate. Ali su posvuda potakle dræave na oprez da Êe u vektoralno doba svaka dræava koja ne moæe prepoznati vrijednost haka, koja ne moæe uklopiti transformaciju u svoju egzistenciju, uskoro biti prisiljena nalaziti sve ekstremnije preokupacije za æudnje proizvodnih klasa. taviti. Kakve god nelagode dobri ljudi razvijenog svijeta imali zbog izobilja vektora, dobrog æivota potroπnje i jednake slobode πto ih sada svatko vidi zahvaljujuÊi telesteziji, ostatak svijeta dolazi uzeti ga, bili oni spremni ili ne. “Oni koji se protive, pokuπavajuÊi pobjeÊi od lokalnih i partikularnih ograniËenja njihova ljudskog stanja, moraju takoer stalno nastojati izgraditi novo tijelo i nov æivot.”* I to ne tek bilo koje tijelo ∞ veÊ apstraktno tijelo, tijelo izraza. demo 12 98 10/03/06, 10:07 Pobuna klase nazrele su πto svijet ima za ponu[240] Proizvodne diti i sada æele sve. Nema toga πto bi ih moglo zaus- godine 1989. svrgnule su dosadu i nuænost... [241] Pobune barem na neko vrijeme. Vratile su u svjetsko-povijesnu problematiku neograniËeni zahtjev za slobodnim izrazom... barem na neko vrijeme. Razotkrile su latentno sudbinsko odreenje svjetske povijesti da izrazi Ëistu virtualnost postajanja... barem na neko vrijeme. Ali onda su se okupile nove dræave zahtijevajuÊi legitimnost kao reprezentacije onoga za Ëim su pobune æudjele. O, bila su to dobra vremena. godine 1989. otvorile su vrata virtualnosti, [242] Pobune ali dræave koje su se preustrojile u tom otvaranju uskoro su ih zatvorile. One su potvrdile nove teorije transformacije, koje su onda odmah preformulirane u teorije kraja povijesti. Ono πto su pobune stvarno postigle bilo je to da su svijet uËinile sigurnim za vektoralnu silu. Otvaranje se naposljetku pokazalo relativnim, a ne apsolutnim otvaranjem. NeograniËena æudnja moæda je svrgnula propali dræavni kapitalizam istoka i kleptokapitalizam juga, ali ta æudnja uskoro se morala suoËiti s aktualnoπÊu postajanja slobodnom trgovinskom zonom za novonastajuÊi globalni savez vladajuÊih klasa i smetliπtem za potroπne slike vektoralne ekonomije. okolnosti traæe nove teorije i nove prakse, ali i [243] Nove kultiviranje novih varijanti, alternativa, mutacijskih sekvenci. Pobune godine 1989. moæda i jesu procvjetale pa usahle, ali su ostavile zametak buduÊih pokreta. Dokle god postoji proπlost, postoji i buduÊnost; dokle god postoji sjeÊanje, postoji moguÊnost. Debord: “Teorije se stvaraju samo da bi umrle u ratu vremena.”* antiglobalizacijski protesti nakon kraja [244] Takozvani 90-ih ∞ Seattle, Genova ∞ izdanak su tih plodnih dogaanja godine 1989., ali izdanak koji ne poznaje tok kojemu je uistinu pripadao. Taj heterogeni pokret pobune u razvijenom svijetu nasluÊuje vektoralnu silu u usponu kao klasnog neprijatelja, ali preËesto je dopuπtao ga da se uvuËe u parcijalne i privremene interese lokalnih kapitalistiËkih i pastoralistiËkih klasa. demo 12 99 10/03/06, 10:07 Nije joπ posve shvatio kako da poveæe svoje æudnje sa æudnjama nerazvijenog svijeta, kojima je on u nekim pogledima i zapreka. ta je pobuna tek u povojima. Ona tek treba [245] Ali otkriti vezu pogonske sile njene neograniËene æudnje i slobodnog izraza s umijeÊem postavljanja taktiËkih zahtjeva. Tek treba otkriti kako i kada, i u Ëijem interesu, na svoj slobodni izraz bez lica navuÊi masku reprezentacije interesâ koja odgovara najπiroj koaliciji klasnih snaga za slobodnu i pravednu buduÊnost. Odnosno, ponovno otkriti, buduÊi da je ono veÊ poznato u tajnoj povijesti pobune ∞ to drugo znanje i znanje drugoga. dva usmjerenja u politici, a oba se mogu [246] Postoje susresti u klasnoj borbi meu nacijama i imperijalnoj borbi meu nacijama. Jedno usmjerenje je politika okvira ili ovojnice. Ona se nastoji uËahuriti u imaginarnu proπlost. Nastoji koristiti nacionalne granice kao novi zid, zastor iza kojega neoËekivani savezi mogu πtititi svoje postojeÊe interese u ime slavne proπlosti. Deleuze: “Njihova metoda je suprotstavljanje kretanju.”* Politika kojoj je ona suprotstavljena je politika vektora. A ta druga politika nastoji ubrzavati prema nepoznatoj buduÊnosti. Ona nastoji iskoristiti meunarodne tokove informacija, trgovine ili aktivizma kao eklektiËkih sredstava za borbu za nove izvore bogatstva ili slobode koja nadilazi ograniËenja πto ih nameÊu nacionalni ili komunalni okviri. ne 1989. nepovratno nadiπle. Politika okvira spaja ludiËke impulse na ljevici s rasistiËkim i reakcionarnim impulsima na desnici u nesveti savez protiv novih izvora moÊi. Vektoralna politika rijetko poprima oblik saveza, ali konstituira dva paralelna procesa koji su zarobljeni u dijalog meusobnog sumnjiËenja, gdje i liberalizirajuÊe snage desnice i snage socijalne pravde i ljudskih prava ljevice traæe nenacionalna i transnacionalna rjeπenja za deblokiranje sustava moÊi koji joπ uvijek stvara akumulaciju na nacionalnoj razini. demo 12 100 10/03/06, 10:07 Pobuna jedna od tih politika ne odgovara starom [247] Niti poimanju ljevice ili desnice, koje su revolucije godi- rasprostranjenom mitu, pobune godine [248] Protivno 1989. zadale su udarac desnici, a ne ljevici. Slom staljinizma uklonio je vanjsku silu koja je dræala na okupu uokvirujuÊe i vektoralne snage desnice. PolitiËke snage desnice, koje u svojem najËiπÊem obliku reprezentiraju kompromise prihvatljive vladajuÊim klasama, morale su iz ruπevina hladnog rata ponovno sabrati elemente saveza u kojemu se ekstremniji izrazi populizma, nacionalizma i rasizma mogu pripitomiti ∞ ali i zadræati ∞ da bi sluæili vladajuÊim klasama. snage ljevice, koje se πiroko rasteæu ne bi li [249] PolitiËke uklopile sve interese πto ih proizvodne klase moraju prigrliti da bi barem donekle mogle imati kontrolu nad dræavnom moÊi, nije doæivjela takav moment prosvjetljenja. Ljevica joπ uvijek ne zna da se suoËava s izborom izmeu magle vektoralnog internacionalizma i ∫ktivnih identiteta nacionalizma. Joπ uvijek nije artikulirala alternativnu globalnu demokraciju koja bi mogla steÊi najπiru podrπku. Joπ uvijek nije pronaπla formulu za zauzdavanje i razbijanje fanatiËko-nacionalistiËkog i regionalnog partikularizma. Ljevica, kada je na vlasti, koleba se u strepnji izmeu taktiËkih ustupaka Ëas jednoj Ëas drugoj strani, podrezujuÊi time najπiru podrπku koju ima i na jednoj i na drugoj strani. kao transcendentna moÊ vektoralis[250] Globalizam, tiËke klase nad svijetom, teπko moæe biti primamljiva opcija; ali to nije niti popuπtanje pred nepravednim zahtjevima lokalnog i partikularnog interesa koji odbija poziv za apstraktnom, globalnom pravdom i skrivanje iza zastora koji okruæuje dræavu. BuduÊi da je taj zastor takoer vlasniπtvo vektoralistiËke klase to teπko da je nekakva alternativa, rijeË je o istim ciljevima postignutim posredstvom objekti∫kacije drugih æudnji. Na ovaj ili onaj naËin, to baπ i nije neki plan: ubrzani napredak prema paklu ili trajno Ëistiliπte zaustavljanja na trenutnoj bilansi nepravde. demo 12 101 10/03/06, 10:07 treÊa politika, ona koji stoji izvan saveza i [251] Postoji kompromisa svijeta nakon 1989. Dok su i politika okvira i vektoralna politika reprezentativne politike, koje se bave rezultantom stranaËkih saveza ili interesa, ta treÊa politika je bezdræavna politika koja nastoji izmaknuti politici kao takvoj. TreÊa politika je politika haka, koja pronalazi odnose van reprezentacije. BuduÊi da reprezentacije u aktualizaciji neumitno ne uspijevaju ispuniti svoja obeÊanja, ne moæe se mnogo izgubiti od otvaranja prema politici koja ide preko njih. Za razliku od reprezentativne politike, koja reprezentira zagovaranje pokreta ili suprotstavljanje pokretu, postoji politika izraza koja izmiËe reprezentaciji. Blisset: “Ne provodite Ëin u skladu s planom.”* politika je politika koja se bori da [252] Reprezentativna bi za klase u borbenom savezu osigurala zapovjedno upravljanje vlasniπtvom, bilo ono javno ili privatno. Politika izraza nastoji potkopati samo vlasniπtvo. Politika izraza nije borba za kolektivizaciju vlasniπtva, jer to je joπ uvijek oblik vlasniπtva. KolektivistiËki modus dræavno upravljanog vlasniπtva pokazao se u revolucijama godine 1989. bankrotiralim, kao πto se pokazala i kleptokracija juga, gdje su dræava i privatni vladajuÊi interesi bili jedno te isto. Politika izraza je borba da se oslobodi ono πto moæe biti slobodno od razliËitih varijanti robnog oblika: njegova totalizirajuÊeg træiπnog oblika i birokratskog dræavnog oblika. oblici vlasniπtva su iskljuËivi. Vlasniπtvo u rukama jednog iskljuËuje, po de∫niciji, moguÊnost da vlasniπtvo bude u rukama drugoga. Klasni odnos moæe se posredovati, ali ne moæe se nadiÊi. VektoralistiËka klasa vidi u razvoju vektoralnih sredstava proizvodnje i distribucije krajnja sredstva da se komodi∫kacijom informacije komodi∫cira Ëitav globus. Ali hakerska klasa moæe iz te iste povijesne prilike uvidjeti da su sredstva za dekomodi∫kaciju informacije ponuena. Informacija je dar koji se moæe dijeliti a da niËega ne bude manje, osim njene oskudnosti. Informacija izmiËe komodi∫ciranom obliku kao povijesti i povijesti kao komodi∫kaciji. Ona oslobaa apstrakciju iz njene komodi∫cirane faze. demo 12 102 10/03/06, 10:07 Pobuna πto moæe biti posve slobodno od robnog oblika [253] Ono nije zemlja, nije kapital, veÊ je informacija. Svi drugi o kraju informacije kao vlasniπtva budi [254] Govorenje nervozu kod pravnika i liberala. Lessig: “Dovoditi u pitanje razmjere ‘vlasniπtva’ ne znaËi dovoditi u pitanje vlasniπtvo.”* Ali zaπto ne? »emu ograniËena kritika upuÊena nekolicini vektoralnih monopolista ∞ kao da je rak komodi∫kacije ograniËen samo na monopol. Moæda je, kad se radi o informaciji, robni oblik rak, a monopoli su tek æivi mrtvaci. moæe postati izraæajna samo kad je rijeË o [255] Politika politici oslobaanja virtualnosti informacije. OslobaajuÊi informaciju od njene objekti∫kacije kao robe, ona takoer oslobaa subjektivnu snagu izraza. Subjekt i objekt susreÊu se van njihove puke liπenosti jednog od drugog, njihove puke æudnje jednog za drugim, æudnje kojom upravlja dræava u interesu oËuvanja robnog oblika oskudnosti. izraza postaje odræivom politikom samo u [256] Politika trenutku kada se pojavi klasa koja moæe ne samo zamisliti slobodu od vlasniπtva kao neπto πto je u njenom klasnom interesu, veÊ predloæiti proizvodnim klasama da je to u interesu proizvodnih klasa u cjelini. Ta klasa je hakerska klasa, koja je pronalazaË apstrakcije od subjekta i objekta, u kojoj se subjekt i objekt susreÊu van ograniËenja oskudnosti i nedostatka, i susreÊu se da bi potvrdili jedan drugoga u novom obliku izraza, a ne u turobnom plesu neispunjenog nedostatka. izraza ne nastoji svrgnuti dræavu, ili refor[257] Politika mirati njenu nadgradnju, ili oËuvati njen ustroj tako da bi mogla oËuvati postojeÊu koaliciju interesa. Ona nastoji proæeti postojeÊe dræave novim stanjem postojanja. Ona πiri sjeme alternativne prakse svakodnevog æivota. demo 12 103 10/03/06, 10:07 Dræava demo 12 104 10/03/06, 10:07 je u prvom redu okvir, propusna ovojnica, [258] Dræava koæa, unutar koje buja unutarnjost. Ta unutarnjost sebe spoznaje kao njenu reprezentaciju ∞ kao uni∫ciranu, apstraktnu, ali ograniËenu ravan ∞ razliËitu od onoga πto ona iskljuËuje kao vanjskost. Ali dræavnu ograenost i unutarnjost omoguÊuje jedino vektor, koji osigurava materijalna sredstva za proizvodnju unutarnje konzistentnosti njene apstraktne ravni. A isti taj vektor koji omoguÊuje okvir dræave takoer je ono πto prijeti da prodre kroza nj, otvarajuÊi rupe u njenom ograenju koje nadilaze sposobnost njene reprezentacije kao unutarnjosti da ih zatvara. dolazi vektor, a onda okvir; dræava je vekto[259] Prvo ralna prije no πto postaje “disciplinarna”. Prvo dolazi sposobnost da se posebnosti prostora podvrgnu apstrakciji vektora, proizvodeÊi homogeni prostor, koji je omeen samo granicama vektora. Proteæni prostor je preduvjet za intenzivni prostor, za ograivanje i nadgledanje svijeta unutar njega ∞ svijeta koji se moæe klasi∫cirati i urediti. svijet postaje razvijen ranosteËenom spo[260] Razvijeni sobnoπÊu da projicira vektor kroz prostor, odreujuÊi nerazvijeni svijet kao svijet objektivnih i subjektivnih resursa za eksploataciju. Razvijeni svijet πtiti se unutar dræava koje projiciraju van sebe vektor duæ kojega se crpe resursi, a istodobno ograniËava sposobnost nerazvijenog svijeta da prometuje duæ istog tog vektora. Nerazvijeni svijet stjeËe okvir dræave reaktivno, kao svojevrsnu zaπtitu od vektora, ali ipak oviseÊi o vektoru za izgradnju svoga vlastitog unutarnjeg apstraktnog prostora. Vektor je dvostruka sprega koja zapeËaÊuje granice dræave i ujedno se probrija kroz njenu koæu. je ta koja upravlja, biljeæi i ovjerava repre[261] Dræava zentaciju subjekata i objekata, graana i njihovog vlasniπtva. U praznoj jezgri dræave, njenoj cameri obscuri, leæi prvotni Ëin nasilja kojim ona uspostavlja razdvajanje objekata od subjekata i svoju ovlast da ureduje nad ravni na kojoj se oni mogu demo 12 105 10/03/06, 10:07 susresti. Vektoralna dræava, koja upotrebljava svaku dostupnu tehnologiju u svrhu usavrπavanja te najapstraktnije ravni na kojoj se objekti i subjekti susreÊu, proizvodi sveproteæni i suptilan teren sukoba i pregovora za konkurirajuÊe klase. Dræava uvodi klase kao reprezentativnu politiku koja je takoer politika reprezentacije. Sve klase se bore ili se uroÊuju izravno, ali njihov izravni kontakt je djelomiËan i partikularan. Njihov kontakt na ravni reprezentacije koju je stvorila dræava jest taj koji je apstraktan i formalan. nije samo maπina za de∫niranje oblika vlas[262] Dræava niπtva i arbitraciju meu konkurirajuÊim pravima na vlasniπtvo, ona takoer prenosi vlasniπtvo putem oporezivanja i prijenosa. Klase se bore oko toga tko Êe biti oporezivan i po kojoj stopi te oko poreznog prihoda koji dræava prenosi na klase i frakcije klasa. Jednom kada proizvodne klase uspiju, pa makar djelomiËno, u svojoj borbi za podruπtvljenjem vlasniπtva posredstvom dræave, onda klase koje posjeduju vlasniπtvo nastoje ograniËiti preraspodjelnu moÊ dræave. tvori ravan na kojoj klase reprezentiraju [263] Dræava svoje interese kao klasne interese, ali na kojoj klase Dræava takoer nastoje preokrenuti u svoju korist lokalne i partikularne sukobe koji nisu klasne naravi. Svojim raspolaganjem nad udjelom u viπku vrijednosti koji prisvaja oporezivanjem, dræava izraæava postojeÊe interese. Mogu postojati reprezentanti kolektivnog regionalnog interesa, generacijskih ili rodnih, etniËkih ili industrijskih interesa. Dræava takoer moæe stvoriti interese prijenosima podruπtvljenoga vlasniπtva, kao πto su umirovljenici, javni sluæbenici ili vojska. Tako dræava, osim πto tvori ravan apstrakcije za klasni sukob, ovome pridodaje i dimenziju moguÊeg sukoba i saveza pruæajuÊi resurse i priznanje drugim interesima i æudnjama. ©to god od æudnje nadmaπuje ili ne doseæe komodi∫kaciju, nastoji se udomiti u dræavi. demo 12 106 10/03/06, 10:07 ti reprezentativni interesi imaju moÊ da ogra[264] Svi niËe sposobnost djelovanja dræave, ili Ëak da potkopaju njenu sposobnost za funkcioniranje. Meutim, samo su interesi klasa oni koji uvjetuju pozitivnu dinamiku dræave i druπtva. Druge reprezentacije mogu zatoËiti dræavu, navodeÊi onda dræavu da zadræi i uspori razvoj. A samo klasni interesi potiËu i guraju dræavu prema proizvodnji viπka vrijednosti i proizvodnji povijesti. neka klasa nalazi apstrakciju koja odgovara [265] Kako njenim interesima, koja predstavlja ravan na kojoj se ona moæe razvijati i preusmjeriti opÊi razvoj na svoju korist, ona nastoji reprezentirati preko dræave taj interes kao da je rijeË o opÊem interesu i iskoristiti dræavu da osujeti razvoj apstrakcija koje ne unapreuju i potvruju njenu moÊ. Svojom sposobnoπÊu da ureduje nad reprezentacijom, dræava djeluje kao koËnica za nove izraze koji padaju van onoga πto dræava priznaje kao dopuπtene odnose izmeu objekata i subjekata. Kada prizna intelektualno vlasniπtvo, dræava stvara ravan na kojoj se vektoralna klasa moæe razvijati kao vodeÊa klasa, ona koja je u posjedu najapstraktnije ravni na kojoj se objekti i subjekti mogu proizvodno spojiti. Istodobno, dræava preuzima na sebe uredovanje nad vektorom da bi zadræala informaciju unutar vlasniπtva, da bi zaustavila bilo koji hak van klasnog interesa vektoralne klase. klasa nastoji zarobiti dræavu liπavanjem [266] Vektoralna drugih klasa slobodnog toka informacija kojim one mogu osporavati njena reprezentiranja kolektivnog interesa. Vektoralna klasa uspijeva zatoËiti informacijske tokove unutar robnog oblika i izokrenuti slobodne tokove informacije. To liπava hakersku klasu znaËajnog dijela njenog kapaciteta slobodnog izraæavanja i prisiljava je na podaniËki odnos prema vektoralistiËkom interesu. To takoer liπava druge klase sredstava za osporavanje stiska vektoralistiËkog interesa nad dræavom i reprezentiranja vektoralnog interesa kao opÊeg interesa. demo 12 107 10/03/06, 10:07 ureduje nad pravima subjekata i svojstvima [267] Dræava objekata. Dræava moæe biti apstraktna dræava ili moæe biti konkretna dræava. Konkretna dræava je ona u kojoj neke subjektivne reprezentacije imaju veÊa prava nad drugima. Dok sve dræave iskljuËuju neke reprezentacije i odræavaju svoj okvir sposobnoπÊu da iskljuËuju, apstraktna dræava obuhvaÊa najπiri raspon reprezentacija kao reprezentacija koje imaju jednakovaæeÊe zahtjeve i ne preispituje ih glede njihove istinitosti. Konkretna dræava raa se iz eksploatacije neklasnih antagonizama u klasne svrhe. VladajuÊe klase eksploatiraju etniËke, religiozne ili rodne razlike meu proizvodnim klasama da bi podijelile i zavladale. Ova vladavina steËena je po cijenu guπenja nekog dijela proizvodnih kapaciteta podreenih klasa. dræava uvijek Êe biti najpravednije i [268] Apstraktna najuËinkovitije sredstvo za upravljanje reprezentacijama, ali uvijek postoji neπto πto je van njenog vidokruga. Uvijek postoji neki hak koji izmiËe ili bjeæi njenoj reprezentacijskoj mreæi. Hakerski interes uvijek ukazuje preko zadane apstrakcije dræave. Ali tek nakon πto je dræava bespogovorno prihvatila najoËiglednije razlike u rasi, rodu, seksualnosti ili vjeroispovijesti postaje zamislivo hakersko stanje, kao prostor za izraz koji je slobodan od sankcija uredovanja nad reprezentacijom. Ali dok moæda postoji interes za hakere da pretpostavljaju odreene vrste dræave drugima, dræava je uvijek sredstvo koje je uhvaÊeno u nasilje reprezentacije i kontrareprezentacije, o kojemu mogu ovisiti tokovi resursa ili slobode, ali koje naposljetku uvijek postoji samo da bi pomoglo ili prijeËilo uspostavljanje produktivnog odnosa izmeu klasa. sa je sva za toleranciju i raznolikost, Ëak i za pozitivnu diskriminaciju ∞ dokle god to vaæi samo za reprezentacije. Za vektoralnu bi klasu sve reprezentacije trebale biti slobodne da pronau svoju vrijednost kao objekti komodi∫kacije; svi subjekti bi trebali biti slobodni da nau reprezentacije koje æele vrednovati. Za vektoralnu klasu apstraktna dræava je dræava koja je najsposobnija da otvori demo 12 108 10/03/06, 10:07 Dræava klasa takoer se predstavlja kao zago[269] Vektoralna vornik i zaπtitnik apstraktne dræave. Vektoralna kla- cjelinu kulture za komodi∫kaciju. Ali dalje od toga ne ide. Vektoralna dræava je apstraktna dræava, ali ne dræava koja moæe vidjeti dalje od Ëisto formalne jednakosti reprezentacija prema zajedniËkom udjelu u viπku vrijednosti, a da i ne govorimo da bi prihvatile politiku izraza s onu stranu reprezentacije. Vektoralna dræava potiËe raznolikost sadræaja reprezentacija kao pokriÊe za dokidanje raznolikosti u formama reprezentacija. Sve informacije valja podrediti formi privatnog vlasniπtva. jednog oblika vlasniπtva ne pridonosi [270] Dominacija interesima za hakerske klase. Ondje gdje darovni odnos dominira, kao u tradicionalnim druπtvima, reciproËna obaveza u predodreenim oblicima Ëini hak reaktivnim i partikularnim. On rijetko doseæe svoj puni apstraktni oblik. Ondje gdje kolektivizirano dræavno vlasniπtvo dominira, hak je osakaÊen izravnom ovisnoπÊu hakera o birokratskom obliku kapitalistiËke i pastoralistiËke dominacije. Ondje gdje privatno vlasniπtvo dominira, kao u vektoralnom svijetu, ono ubrzava hak priznajuÊi ga kao privatno vlasniπtvo, ali time kanalizira hak u neumoljivu reprodukciju robnog oblika. klasa zna da, premda nadilazi svaku rep[271] Hakerska rezentaciju i kroz svoju inovaciju izraæava virtualnost materije i informacije, takoer stvara Ëitav niz opasnosti. Hak moæe biti podjednako destruktivan kao πto je i produktivan ∞ ali samo potencijalno. Nisu hakeri ti koji truju vodu, ili obogaÊuju plutonij, ili genetiËki modi∫ciraju usjeve, ili usauju opasna vjerovanja, veÊ su hakeri oni koji ishakiravaju te vrle nove moguÊnosti u bivanje. VladajuÊe su klase one koje podvrgavaju potencijal haka njegovu komodi∫ciranom obliku, koji preokreÊu potencijalne opasnosti u stvarne. A one i usmjeravaju legitimne strahove drugih proizvodnih klasa na hakersku klasu i potvruju to selektivnom upotrebom kaznene moÊi dræave da bi ograniËili proizvodni potencijal haka. Vektoralna klasa prakticira tu vrst dræavne vjeπtine kao istinski umjetniËki oblik, raspirujuÊi sveprisutne strahove kriminalizacijom nekih marginalnih oblika hakiranja koji æele pokazati svoju neovisnost o komodi∫ciranom obliku. demo 12 109 10/03/06, 10:07 interes radniËke i seljaËke klase je u proiz[272] Klasni vodnji viπka vrijednosti, othrvavanju slobode od nuænosti. Klasni interes hakera leæi u slobodnom i otvorenom izrazu virtualnosti. Ti interesi stjeËu se u dræavnom obliku koji je istodobno apstraktan u odnosu prema reprezentaciji i pluralan u odnosu prema oblicima vlasniπtva. Meutim, to su tek poËeci onoga za Ëim okupljene proizvodne klase mogu æudjeti. One æude za stanjem koje je dovoljno apstraktno, dovoljno pluralno, dovoljno virtualno da dovede do otvaranja s onu stranu oskudnosti i robnog oblika. ima svoja ograniËenja. Ona moæe biti svug[273] Dræava dje i nigdje, utisnuta u same pore i Ëestice svojih podanika posredstvom upravljanja nad obrazovanjem i kulturom, no svejedno ima svoja ograniËenja. Jedno ograniËenje je nasilje kojime ona utemeljuje svoj zahtjev da bude suverena nad zakonima reprezentiranja. Dovoenje u pitanje tog ograniËenja samo potvruje nepravdu u sræi dræave, a da joj ni na koji naËin ne izmiËe. Dræava ima ograniËenje, unutarnjost, okvir. Prijestup ga samo potvruje. Politika izraza nije prestupniËka. Ona nastoji izmaknuti dræavi, a ne sukobiti se s njom. Oni koji se sukobljavaju s dræavom, uzvraÊajuÊi na njeno nasilje nasiljem, uvijek gaje reakcionarnu æudnju da postanu ono πto vide. priznati svaki zahtjev za identitetom... Ali ono πto dræava nikako ne moæe tolerirati jest da singularnosti formiraju zajednicu a da ne zahtijevaju identitet, da ljudska biÊa su-pripadaju bez reprezentabilnog stanja pripadanja.”* Klasa koja moæe izraziti svoje æudnje, a ne reprezentirati ih, klasa je koja izmiËe nasilju zakona. Ona koju nije moguÊe imenovati, nije moguÊe identi∫cirati, nije moguÊe optuæiti, nije moguÊe osuditi. Apstrakcija bez autoriteta ili autorizacije otvara slobodnu virtualnost van zakona. Jer za razliku od uvijek iste pjesme svjesnih i nesvjesnih apologeta dræave, uvijek postoji neπto, i to neπto drugo od nasilja, van njenog zakona. demo 12 110 10/03/06, 10:07 Dræava same reprezentacije je ograniËenje [274] OgraniËenje dræave. Agamben: “U konaËnoj analizi dræava moæe demo 12 111 10/03/06, 10:07 Subjekt demo 12 112 10/03/06, 10:07 subjektiviteta nije univerzalno. Kao πto je [275] Iskustvo nastao s uokvirujuÊom dræavom i robnom ekonomijom, subjekt moæe i nestati nadilaæenjem tih ograniËenih i djelomiËnih apstrakcija. proizvodi, dio po dio, oklop subjektivi[276] Vlasniπtvo teta. Taj oklop je πuplja ljuπtura, koja razdvaja niπta koje je sebstvo i niπta koje su tom sebstvu izvanjska sredstva posredstvom kojih ono vjeruje da egzistira. nije niπta drugo do sablasni preostatak tog [277] Subjekt razdvajanja, koji otvara moguÊnost da se od sebstva prisvoji objektivna egzistencija na Ëijem stvaranju ono radi i da se objektivni svijet predstavi subjektu kao neπto πto mu nedostaje. Subjekt naposljetku Êuti svoju egzistenciju samo kroz nedostatak objekta, nedostatak koji nikada nijedan objekt ne ispunjava. subjekt razvija se postupno, ali razvija [278] Apstraktni se ukorak s objekti∫kacijom svijeta. Povijest proizvodnje svijeta kao stvari istodobno je povijest proizvodnje subjekta, πto znaËi proizvodnje sebstva kao stvari koja proizvodi sebe i svoj svijet kao stvari. ulazi u egzistenciju kao apstraktna nedo[279] Subjekt statnost, koja uronjenoπÊu u telesteziju postaje sve svjesnija svoga nedostatka i vlastite apstrahiranosti. Dok kapitalistiËka klasa pred proizvodnim klasama maπe objektima njihovog rada kao rijetkima i nedoseænima, vektoralistiËka klasa posvuda prenosi, vektorima telestezije, beskonaËne slike objekta æudnje. Telestezija zamjenjuje objekt æudnje njegovom slikom, slikom koja se moæe, proizvoljno, pridruæiti bilo kojem objektu. Vektoralna transformacija æudnje istodobno podiæe cijenu æudnje i prijeti da je potpuno obezvrijedi. Vektoralna klasa gura komodi∫ciranu æudnju prema toËki gdje upravo njeno bujanje otvara moguÊnost njenog nadilaæenja. demo 12 113 10/03/06, 10:07 praskozorje povijesti apstrakcije svijeta kroz [280] Uvlasniπtvo pastoralistiËka klasa naprosto je svojatala pravo na rad kmetova, i sprva je dobila ograniËen pristup Ëak i njemu, velikim dijelom i zbog toga jer su kmetovi zadræali neπto od pristupa vlasniπtvu u vidu svojih neposrednih sredstava za proizvodnju. U tim uvjetima kmet stjeËe iskustvo subjektiviteta samo kao vanjsko ograniËenje πto ga nameÊu zahtjevi osiguravanja rente i proizvodnje najnuænijega za æivot. subjektiviteta kao opÊeg uvjeta veÊ je pri[281] Sjeme sutno i pod pastoralistiËkom vladavinom, meutim u obliku totalnog i bezgraniËnog zahtjeva koji duhovnjaËka dræava crkve nameÊe svojim ærtvama. Teologija predstavlja subjekt njemu samome kao ono πto mu nedostaje, ali nedostatak predstavlja kao duhovan, ne materijalan, kao beskonaËan, a ne konaËan. Kao takva, dræava je djelovala kao okov za razvoj proizvodnog subjektiviteta. religija izraæava potrebe vladajuÊe [282] Organizirana klase u vidu zahtjeva na subjekt. Taj zahtjev se mijenja kako se mijenjaju klasne vladavine. Nedostatak se viπe ne pojavljuje kao beskonaËan, veÊ konaËan, a sredstva da ga se ispuni kao materijalna, a ne duhovna. Odnosno, duhovni nedostatak valja ispuniti paænjom usmjerenom na materijalni nedostatak. Teologija duπe postaje teologijom robe. KapitalistiËka klasa proπiruje svoj zahtjev upuÊen radniku dalje od vanjskih aspekata na radnikovu nutrinu. Ona spuπta na tlo beskonaËan dug duhovne ucjene i nameÊe radniku subjektivitet koji je vidjela rad kao dug koji je istodobno dug prema Bogu i prema Mamonu. Dok je nekoÊ slovilo, kao πto je Marx pisao, da je “religija opijum za narod”, danas je Opium™ religija naroda.* bodnog vremena otplaÊivanju radom drugog, nedohvatljivijeg duga. Ali teologija nastavlja æivjeti postavljajuÊi i dalje svoje Ëudoviπne zahtjeve, ako ne s propovjedaonice, onda u uËionici. demo 12 114 10/03/06, 10:07 Subjekt je bio slobodan barem van radnog vremena [283] Radnik i mnogi su radnici izgubili naviku posveÊivanja slo- Ako ne u teologiji, onda barem u teoriji. Vaneigem: “Ovostrana moÊ, koja je Ëvrsto ukorijenjena u svjetovnoj ekonomiji, profanirala je teologiju i preobrazila je u ∫lozo∫ju, zamijenila je boæansko prokletstvo s ontoloπkim: tvrdnjom da u Ëovjekovo stanje spada da bude razvlaπten od vlastitog æivota.”* zahtijeva tijelo radnika samo za trajanja [284] Kapital radnog dana. VektoralistiËka klasa naπla je sredstvo da postavi zahtjev za svakim aspektom biÊa, posredstvom svoje moÊi da bilo koji dio tog biÊa obiljeæi kao resurs. Borba da se ograniËi radni dan, iako spasonosna kao sredstvo da se tijelo oslobodi od komodi∫ciranog rada, viπe ne oslobaa radnika od robe, veÊ naprosto odrjeπuje subjekt kao proizvoaËa za joπ tegobniji zadatak bivanja subjekta kao potroπaËa. doba telestezije vektor zatoËuje tijelo i um, [285] UdapaËe duπu razvlaπtenih kao nikada prije. On dolazi bliæe savrπenoj razvlaπtenosti negoli bilo koji drugi oblik vlasniπtva. Subjekt na poslu postaje proizvoaËem roba, a van posla ponovno biva uposlen da prepoznaje vrijednost onoga πto roba predstavlja, kao njen potroπaË. sav prostor znaËi subjektivirati svo [286] Objekti∫cirati vrijeme. Vlasniπtvo zaposjeda i vrijeme i prostor, i tu se najjaËe osjeÊa njegov utjecaj na subjekt. Vrijeme je nekoÊ bilo vlasniπtvo kojim su kmetovi raspolagali kako su htjeli, pod uvjetom da su mogli ispuniti svoje obaveze spram pastoralistiËkog gospodara. A onda se vrijeme podijelilo na radno vrijeme i “razonodu”. Samo je razonoda ostala vlasniπtvo radnika. Sada svo vrijeme pripada vlasniπtvu. vrijeme postaje predmetom privremenih [287] Samo ustanaka ∞ otkako su dalekovidni pripadnici komune razbili satove u radionicama. Pa iako postoje privremena zaustavljanja i prekidi vremena u kojima subjekt uspijeva povratiti sebe kao neπto πto ga nadilazi, totalitet vlasniπtva zadire Ëak i u demo 12 115 10/03/06, 10:07 samu pobunu, koja se, poput egzotiËnih religija, nudi subjektu u komodi∫ciranom obliku. Ono πto bi inaËe bila povijest borbe subjekta da nadie sebe i pobunu protiv oskudnosti, postaje naprotiv pobuna kao roba, koja samo potvruje subjekt u njegovoj liπenosti upravo te pobune koju roba pretvara u memorabiliju namijenjenu sakupljaËima. se zasnovana na shvaÊanju da su subjek[288] Oskudnost tivne æudnje beskonaËne, a da je materijalnih dobara malo. Stoga se priziva u postojanje moÊ koja Êe alocirati oskudne resurse. Liberalna “teologija” uobiËajeno se predstavlja kao neutralno objektivno naËelo, “nevidljiva ruka”, a zapravo ispada da je ono πto alocira resurse klasna moÊ. Pojam oskudnosti subjektivira æudnju i objekti∫cira sredstva za zadovoljenje æudnje. One su pojmovno postavljene kao razliËite stvari koje se susreÊu kao da premoπÊuju kakav meta∫ziËki rascjep. Kao da je sve za Ëim se æudi objekt, a da svi objekti postoje samo da bili posjedovani u ime æudnje. mita o oskudnosti stvara apstrakciju objek[289] ©irenje ti∫ciranih potreba i subjektivnih æudnji koje je moguÊe ispuniti samo u komodi∫ciranom obliku. Samo u teoriji oskudnosti o æudnji se mora misliti kao da ona ima objekt, a o tom objektu kao da je roba. Istinska æudnja je æudnja za virtualnim, a ne aktualnim. Proizvodnost je æudnja, æudnja kao postajanje u svijetu. Borba za osloboenjem proizvodnih klasa od robe borba je za osloboenje æudnje od mita njenog nedostatka. Deleuze: “Sve to tvori ono πto se moæe nazvati pravom na æudnju.”* zasite svoje potrebe, ako veÊ ne svoje æudnje. Njihove æudnje postaju njihove potrebe. Oni koji ne rade da bi proizveli komodi∫cirani æivot rade da bi proizveli nove nuænosti koje Êe prizvati u postojanje sveudilj nove objekte komodi∫kacije, zasiÊene slikama æudnje. Ali ima joπ posla: svakome subjektu je zapovijeeno da radi na sebi, da se obrazuje u svojoj bezgraniËnoj sposobnosti demo 12 116 10/03/06, 10:07 Subjekt razvijenom svijetu neke od proizvodnih klasa [290] Uuspijevaju smognuti dovoljno viπka vrijednosti da da æudi za ograniËenim stvarima. No ta velika proizvodnja subjektiviteta objekta i objektiviteta subjekta uvijek iznova prijeti padom, jer subjekti postaju umorni od tegljenja tegobnog oklopa svoje dvostruke pozicije kao proizvoaËa i potroπaËa nuænosti. U takvim vremenima dræava intervenira da bi proglasila dosadu neprijateljem svega za πto nacionalni okvir tvrdi da je sigurno te zapovijeda subjektima da rade na sebi, ako ne radi sebe, onda iz patriotske duænosti. u oskudnost preusmjeruje subjektovo [291] Vjerovanje iskustvo njegove vlastite æudnje od æudnje za vlastitim iskustvom prema slikama koje izgleda negiraju subjektove moÊi i kinje subjekt njegovim ograniËenjima. Æudnja postaje samonanesena rana. I tako u razvijenom svijetu æudnja postaje æudnjom za slikama patnje iz nerazvijenog svijeta koja se Ëini istodobno “opravdanom”, u smislu da je proizvod istinski Ëudoviπnih zloupotreba moÊi, a ipak dovoljno udaljena da Ëini subjekt koji gleda sliku podjednako bespomoÊnim da odgovori na patnju u slici kao πto je subjekt na slici bespomoÊan da dokine muËenje. Globalna viktimizacija, osjeÊaj sebstva kao uvijek “ugroæenoga”, je vektoralni modus ideologije. Samo πto viπe nije globalni kapital, veÊ je globalni vektor taj koji istodobno proizvodi stvarnu ærtvu, “ondje”, i suosjeÊajuÊi subjekt, “ovdje” ∞ kao i vektor telestezije koje upravlja njihovim (ne)odnoπenjem. ekonomska teorija oskudnosti objekata i [292] Liberalna psihoanalitiËka teorija æudnje kao subjektivnog nedostatka jedna su te ista teorija, i obje sluæe istom klasnom interesu. One su sredstva kojima se subjekti regrutiraju za proizvodnju objekata, a objekti se predstavljaju kao ono πto nedostaje æudnji. Obje odvraÊaju paænju od proizvodnje slobodnog subjektiviteta, koja ne samo da oslobaa subjekt od objekti∫cirane æudnje nego i oslobaa subjekt od njega samog kao subjekta, u apsolutnu slobodu Ëistog postajanja kao izraza. hakeri subjektivnih æudnja kao πto postoje i [293] Postoje hakeri objekti∫ciranog svijeta, i kao πto ovi posljednji hakiraju prema slobodnoj izraæajnosti prirode iz koje pro- demo 12 117 10/03/06, 10:07 izlaze sve objekti∫kacije, tako oni prvi hakiraju s onu stranu ograniËenja subjekta omeenog na svoje opaæanje sebe i postojeÊeg poretka. “Niti jedno druπtvo ne moæe tolerirati poziciju stvarne æudnje, a da njene strukture izrabljivanja, ropstva i hijerarhije ne budu naruπene.”* Ali πto je “stvarna æudnja” ako ne hak ∞ æudnja da se virtualno oslobodi od aktualnoga? Æudnja sama priziva hakiranje, da bi je oslobodilo od njene laæne reprezentacije kao nedostatne, otvarajuÊi svoj izraz sa saznanjem da je jedino πto joj nedostaje odsustvo nedostatka. Hakiraj nedostatak kojemu nedostaje hak. klase moæda teæe ili ne teæe za Ëistim [294] Proizvodne postajanjem, ali svejedno svoj klasni interes za oslobaanjem æudnje tek proniËu iz ograniËenja koja nameÊu komodi∫cirani objekti i subjekti. Proizvodne klase kontinuirano se oslobaaju od pojedinaËnih objekata æudnje, kao πto se oslobaaju i od subjektiviteta koji su nametnuti u interesu porobljavanja tog subjektiviteta pojedinaËnim objektima æudnje. Premda se proizvodne klase oslobaaju od pojedinaËnih æudnji, one se ne odvaæuju uvijek na sljedeÊi korak, na apstrahiranje same æudnje od komodi∫kacije. A to je mjesto gdje hakeri objektivnog svijeta kao i subjektiviteta mogu potvrditi svoj proizvodni odnos prema proizvodnim klasama. dostatkom, kada se ona probije s rubova u srediπte kulture. Povijest kulture prπti primjerima spontanog otvaranja informacije hakiranjem, izraæavanja virtualnosti æudnje i æudnje kao virtualnosti. Kada su na vlasti, pastoralistiËka i kapitalistiËka klasa na te proboje odgovaraju guπenjem, pridajuÊi sjaj njihovoj legendi, stvarajuÊi ujedno opÊu pobunu i avangarde. Kada je na vlasti, vektoralistiËka klasa odgovara posve drugaËije. Ona Êe prigrliti suviπak æudnje i brzo komodi∫cirati njenu sliku. Svugdje gdje ta æudnja odbaci teæak oklop nedostatka i izrazi svoje radosno obilje, ubrzo Êe se naÊi zatoËenom u sliku i ponuenom natrag samoj sebi kao reprezentacija. Stoga je strategija za svaku æudnju koja bi se htjela oboruæati svojim samorazvojem ta da za sebe stvori demo 12 118 10/03/06, 10:07 Subjekt moÊ povremeno mora odgovoriti na [295] Vektoralna potraænju za æudnjom kao suviπkom, a ne kao ne- vektor izvan komodi∫kacije, kao prvi korak prema ubrzavanju suviπka izraza, a ne oskudnosti reprezentacije. objektivnog i subjektivnog svijeta u [296] Apstrakcija informaciju koja slobodno kola kroz vektor otvara virtualnost æudnje i njeno potencijalno oslobaanje od komodi∫kacije. Informacija je “neiscrpno dobro” ∞ ona ne poznaje prirodnu oskudnost. Za razliku od objekti∫ciranih proizvoda zemlje i kapitala, neËija potroπnja informacije ne zakida druge. Viπak vrijednosti pojavljuje se u apsolutnom obliku. Borba postaje borba izmeu hakiranja vektora ne bi li ga se otvorilo prema virtualnom i komodi∫kacije informacije kao oskudnosti i puke reprezentacije. MoguÊnost nadilaæenja subjektiviteta poËiva na toj infrastrukturnoj borbi. Proizvodna sredstva æudnje ∞ vektori duæ kojih moæe teÊi nematerijalni viπak vrijednosti informacije prva je i posljednja toËka u kojoj se moæe zapodjenuti borba za osloboenjem subjektiviteta. Svaku pojedinaËnu sliku pobunjenog subjekta moguÊe je pretvoriti u sliku objekta æudnje, ali sam vektor druga je stvar. Oslobaanje vektora je jedina apsolutna zabrana vektoralnog svijeta, ali i toËka gdje ga treba osporiti. vektora duæ kojih informacija slobodno [297] Nastajanje teËe uvodi moæda ne opÊi, ali diljem svijeta prisutan novi, totalniji reæim oskudnosti od onoga iz prethodne vladavine kapitala. Svugdje se znakovi predstavljaju kao komodi∫cirani odgovor na æudnju; svugdje su subjekti obmanuti kako bi mislili da ih znakovi koje ne posjeduju negiraju. Ponekad to izaziva reakcijsko otupljenje subjekta. To vodi k barakadiranju subjekta u okvire ove ili one tradicije koja izgleda vreba nad vektoralnim svijetom, premda je, paradoksalno, vektoralnost sada ostalo jedino sredstvo kojim se tradicionalno reproducira, kao reprezentacija tradicije. Ponekad to otupljenje i barakadiranje u tradiciju vodi k nasilju koje nasrÊe, iako ne sasvim jasno, na ono πto smatra slikama vektoralne moÊi kojima bi se ta tradicija trebala opirati. Vektor proizvodi svoju vlastitu vektoralnu reakciju, πto ima paradoksalan uËinak ubzanja same vektoralnosti. Nemamo viπe korijene, veÊ antenske izdanke. Nemamo viπe izdanke, veÊ terminale. demo 12 119 10/03/06, 10:07 klasa odvaja æudnju od objekta i pridru[298] Vektoralna æuje ju znaku. Ti znakovi onoga za Ëim treba æudjeti bujaju, iako je ono πto oni oznaËavaju sama oskudnost. Ali sveopÊa æudnja nikada nije bez resursa, a vektorska moÊ moæe se zateÊi u drijemeæu. SveopÊa æudnja brzo uËi kako krivotvoriti znak koji je u prvom redu krivotvorina nje same. Ona sebe preprisvaja kao sebe samu, ali dva stupnja dalje, æeleÊi ono πto je laæno i laæirajuÊi ono πto je æeljeno. Sve πto ostaje jest hakiranje puta od obilja same æudnje prema nematerijalnoj mnogostrukosti informacije. radu vektoralne klase dade se osjetiti ozraËje [299] UoËajanja, stalna strepnja za trajnost komodi∫ciranog Subjekt reæima æudnje izgraenog na oskudnosti koja nema nuæne osnove u materijalnome svijetu. Proizvodne klase uvijek iznova dolaze do praga toga da sebe pojme kao sposobne za samopotvrivanje svojih æudnji i do uvida da ih subjektivitet samo vezuje uz robu te da je oskudnost proizvod klasne vladavine, a ne objektivna Ëinjenica prirode. Stara krtica sveopÊe æudnje postojano radi pod temeljima vektoralne moÊi, potkopavajuÊi je odozdo. demo 12 120 10/03/06, 10:07 demo 12 121 10/03/06, 10:07 Viπak vrijednosti demo 12 122 10/03/06, 10:07 je uvijek i svugdje samo nuænost. To da se [300] Nuænost ljudi jebu, jedu, pate i umiru vjeËna je preokupacija aforista. To da se iz kolektivnog ljudskog napora raa neπto πto ide dalje i viπe od nuænosti proizvodi ne samo povijest nego i proizvodnju povijesti kao reprezentacije. Bataille: “Povijest æivota na zemlji poglavito je uËinak divljeg izobilja, dominantno dogaanje je razvitak raskoπi, proizvodnja sve bremenitijih oblika æivota.”* viπka vrijednosti, borba za raspolaganje [301] Akumulacija nad njim, njegovo ulaganje u rat, gozbu ili pisanje povijesti, ili pak natrag u proizvodnju daljnjeg viπka vrijednosti, iskustvo je povijesti i povijest iskustva. Nakupljanje viπka vrijednosti pretpostavlja stvaranje apstraktne ravni na kojoj se odvija borba za raspolaganje nad njime. Ta povijest je tajna povijest. Svaka vladajuÊa klasa pobjednica u borbi za preraspodjelom viπka vrijednosti reprezentira samu povijest kao proizvod svog autorstva. Ali u tajnoj povijesti viπka vrijednosti, hak je taj koji proizvodi moguÊnost viπka vrijednosti njegovim apstrahiranjem, a rad na njegovom izvlaËenju i akumuliranju je taj koji tvori viπak vrijednosti povijesti koji se kao æamor prenosi s jednog doba na sljedeÊe. druπtvo u svom apstraktnom obliku raa se [302] Klasno iz akumulacije viπka vrijednosti i predstavlja raskid s rasipanjem viπka vrijednosti u vidu raskoπi i dara te vraÊanje viπka vrijednosti natrag u samu proizvodnju. Ods ada Êe u suviπku biti sama proizvodnja, koja Êe uvijek iziskivati odgovarajuÊi suviπak æudnje. koje pokuπavaju u apstrakciji pojmiti proiz[303] Teorije vodni razvoj ljudskog druπtva mogu poprimiti jedan od dva oblika. Mogu se zasnivati na konceptu oskudnosti i legitimirati vladavinu ove ili one klase koja mora preuzeti na sebe oskudne resurse. Ili se mogu zasnivati na skandalu viπka vrijednosti, na uvjerenju da proizvodne klase u druπtvu proizvode viπe no πto su njihove neposredne potrebe i da se mogu smatrati liπenima demo 12 123 10/03/06, 10:07 tog viπka vrijednosti. Iz glediπta proizvodnih klasa, samo jedna od njih je teorija, a druga je ideologija ∞ πto znaËi nepogodna za izraæavanje njihovih interesa. postoji podjarmljujuÊe iskustvo oskudnosti u [304] Da svijetu opÊenito i viπe je nego realnost, a realnost je i njegovo ublaæavanje vektoralizacijom svijeta. Kako priroda sve viπe postaje kvanti∫kabilni resurs za robnu proizvodnju, tako proizvodne klase podjednako u razvijenom kao i u nerazvijenom svijetu poËinju uviati moÊ koju je vektoralna klasa donijela na svijet: moÊ da se proizvoljno potiËe razvoj ovdje ili ondje, stvarajuÊi iznenadne eksplozije proizvodnog bogatstva kao i, jednako iznenadno, glad, siromaπtvo, nezaposlenost i oskudnost. vektoralni tokovi informacija koji sputavaju [305] Isti proizvodne klase suoËavajuÊi ih sa spoznajom o privremenosti njihovog posjeda nad platnim kuvertama i komodi∫ciranim izobiljem takoer uvijek iznova pokazuju goleme proizvodne resurse koje svijet posjeduje te umjetnu prirodu iskustva oskudnosti. Vektori duæ kojih se niæu informacije πto ispreliÊu objekte i subjekte u globalnu igru produktivnosti isti su oni vektori koji pokazuju da svijet nije niπta drugo doli spektakl suviπka. vektoralna spona pokazuje bezgraniËnu virtu[306] Ista alnost same informacije, koja uvijek iznova izmiËe klasa mora odræavati suviπak subjek[307] Vektoralna tivne æudnje veÊim od suviπka objektivnih stvari. Æudnju treba gurnuti korak dalje, da ne bi splasnula potraænja, a beskorisno se izobilje stvari pokazalo u jasnom svijetlu svoje uzaludnosti. To je teæe no πto se Ëini. Proizvodne klase uvijek iznova demo 12 124 10/03/06, 10:07 Viπak vrijednosti robnom obliku i kola kao Ëisti dar meu proizvodnim klasama kao reklama za vlastitu obilnost, dok je vektoralna klasa ponovno ne ugura natrag u objekti∫cirani robni oblik i otrgne od proizvodnih klasa kao umjetnu oskudnost. stvaraju vlastite izraze æudnje, æudnje izvan nedostatka i komodi∫kacije, ali ubrzo se moraju suoËiti s Ëinjenicom da im se taj kolektivni izraz æudnje oduzima, transformira u robu i natrag prodaje, kao da im toboæe nedostaje proizvodna energija koja im je njihovo priroeno pravo. Ëine prve korake prema oskudnosti. [308] Pastoralisti KapitalistiËka klasa veÊ suvereno odræava svoju vladavinu nad oskudnoπÊu. VektoralistiËka klasa uspijeva odræati oskudnost samo sve arti∫cijalnijim sredstvima. Vektoralna klasa komodi∫cira informaciju kao da je ona objekt æudnje, pod znakom oskudnosti. Proizvodne klase s pravom smatraju da je svaka komodi∫cirana informacija njihova vlastita kolektivna proizvodnja. Mi, proizvoaËi, izvor smo svih slika, priËa, mahnitog izobilja svega πto kultura postaje. VektoralistiËka klasa sve to otima u komodi∫cirani oblik, dok proizvodne klase slobodno bootlegiraju i piratiraju svaki izraz informacije. Mauss: “Rado se tvrdi da su one proizvod kolektivnog uma koliko i individualnog uma. Svatko æeli da one πto prije padnu u javno vlasniπtvo ili uu u opÊe kolanje bogatstva.”* klasa mobilizira nastojanja hakera [309] VektoralistiËka kako bi uvijek iznova proizvela naËine i sredstva za komodi∫kaciju i produktivnost te time odræala viπak æudnje i oskudnost æuenog objekta. Ali ne uspijevajuÊi u potpunosti preuzeti monopol nad svim vektorima za proizvodnju i distribuiranje informacije, vektoralistiËka klasa ne moæe potpuno ograniËiti slobodnu proizvodnost hakerske klase koja nastavlja proizvoditi joπ viπe pogonske snage za slobodnu proizvodnost æudnje. Nove slike i priËe, novi vektori pomoÊu kojih se oni organiziraju, nova tehnoloπka sredstva za percipiranje i organiziranje svijeta, nova kulturna sredstva za proizvodnju iskustva. U njenoj oËajnoj potrebi da potiËe proizvodnost, vektoralistiËka klasa inducira upravo onu proizvodnost koja nadilazi sam robni oblik. demo 12 125 10/03/06, 10:07 i radnici sami otkrivaju, izvan komodi∫[310] Seljaci ciranih tokova informacija, da postoje hakeri i da se oni bore kako bi proizveli nove apstrakcije i na subjektivnoj i na objektivnoj osi koje imaju potencijal da oslobode æudnju od negativnosti oskudnosti. Oni spoznaju kako mogu usvojiti i sebi prilagoditi nove apstrakcije, i to ne u komodi∫ciranom obliku u kojem bi vektoralistiËka klasa htjela prodati virtualnost masama. i radnici otkrivaju, uz malu pomoÊ hakerske [311] Seljaci klase, da informacija æeli biti slobodna, da se njena oskudnost odræava samo umjetnim sredstvima komodi∫kacije vektora i uredovanja nad reprezentiranjem posredstvom dræave. Proizvodne klase u poËetku otkrivaju sredstva za slobodno πirenje informacije kao sredstvo za stjecanje onoga za Ëime æude. Ali oslobaanje informacije, Ëak i u maræama treÊe prirode, probija ekonomiju oskudnosti te razdvajanje subjekta i objekta koje odræava oskudnost objekta. Proizvodne klase ponovno se sjedinjuju sa svojom slobodnom proizvodnoπÊu, sprva neopazice, ali sijuÊi pritom sjeme æudnje za æudnjom van same oskudnosti. pronaπla nove “poslovne modele” za informaciju, ali naposljetku se mora zadovoljiti svojim jedinim pouzdanim sredstvom za izvlaËenje viπka vrijednosti iz njene umjetne oskudnosti ∞ formiranjem monopola nad svakom granom informacijske proizvodnje. Informacijske zalihe, tokovi i vektori objedinjuju se u velikim poduzeÊima, s jedinim ciljem izvlaËenja viπka vrijednosti nepropusnom komodi∫kacijom svih elemenata u procesu. OdriËuÊi proizvodnim klasama svako slobodno sredstvo za reprodukciju vlastite kulture, vektoralistiËka klasa se nada izvuÊi viπak vrijednosti time πto Êe proizvodnim klasama prodavati natrag njihove vlastite duπe. Ali sama snaga vektoralistiËke klase ∞ njena sposobnost da monopolizira vektor ∞ ukazuje na njenu slabost. Jedini nedostatak je izostanak nuænosti. Jedina nuænost je nadilaæenje nuænosti. Jedina oskudnost je oskudnost same oskudnosti. demo 12 126 10/03/06, 10:07 Viπak vrijednosti klasa otkriva ∞ ironije li nad ironi[312] VektoralistiËka jama! ∞ oskudnost oskudnosti. Ona se bori da bi demo 12 127 10/03/06, 10:07 Vektor demo 12 128 10/03/06, 10:07 je viralan. Burroughs: “RijeË je danas virus. [313] Vektor Virus gripe je moæda nekoÊ bio zdrava pluÊna stanica. Sada je parazitski organizam koji napada i oπteÊuje pluÊa. RijeË je moæda nekoÊ bila zdrava æivËana stanica. Sada je parazitski organizam koji napada i oπteÊuje srediπnji æivËani sustav.”* A sredstvo kojim se rijeË, ili pak virus, kreÊe s jednog nositelja na drugog je vektor. Vektor je naËin i sredstvo kojim odreeni patogen putuje s jedne populacije na drugu. Voda je vektor za koleru, tjelesne tekuÊine za HIV. PosljediËno, vektor moæe biti bilo koje sredstvo pomoÊu kojeg se neπto kreÊe. Vektori prometa pokreÊu objekte i subjekte. Vektori komunikacije pokreÊu informacije. telefon, televizija, telekomunikacije: ti [314] Telegraf, termini imenuju ne samo pojedinaËne vektore, veÊ opÊu apstraktnu sposobnost koju oni donose u svijet i πire svijetom. PoËevπi s telegrafom vektor telestezije poveÊava brzinu kojom se informacija kreÊe u odnosu na druge stvari. Telestezija proizvodi apstraktnu brzinu prema kojoj se mjere i promatraju sve ostale brzine. vektora stvara prostor unutar kojeg apstrak[315] Razvoj cija vlasniπtva podvodi sve viπe i viπe prirode pod robnu vladavinu. Marx: “Kapital po svojoj prirodi prelazi preko svake prostorne zapreke. Stoga stvaranje ∫ziËkih uvjeta razmjene ∞ sredstava komunikacije i prometa ∞ uniπtavanje prostora vremenom ∞ postaje za nj iznimno potrebna.”* No nije kapital taj koji osigurava materijalna sredstva za to niπtenje pojedinaËnih tradicija i okvira, veÊ je to vektor. Kapital, kao stadij u apstrakciji vlasniπtva, ulazi u svijet samo kroz materijalni razvoj vektora koji ga, kao i sve oblike vlasniπtva, pronosi sve dalje i dalje u svijet. potrebnost vektora za kapital vodi k tome [316] Iznimna da kapital i njegove interese prisvaja nova vladajuÊa klasa koja eksploatira ovisnost kapitala o vektoru ∞ vektoralistiËka klasa. VektoralistiËka klasa raa se iz kapitala ∞ upravo kao πto se kapital rodio iz pastoralistiËke klase ∞ kao specijalizirani interes koji gravitira prema najapstraktnijem vidu vlasniπtva, i demo 12 129 10/03/06, 10:07 otkriva premoÊ koju joj kontrola nad apstrakcijom moæe donijeti naspram njene bivπe klase. Kako vektori telestezije diferenciraju komunikaciju od vektora prometa, informacija se pojavljuje kao apstrakcija zrela za komodi∫kaciju u svim njenim vidovima ∞ kao zaliha, kao tok, kao vektor. viπe negoli pastoralistiËka i kapitalistiËka klasa [317] Iprije nje, vektoralistiËka klasa ovisi o naprecima koje stvaraju hakeri kako bi odræala svoju prednost nad konkurencijom i pro∫tabilnost svojih poduzeÊa. Dok vlasnici zemlje i kapitala mogu dominirati pukom razinom potrebnog ulaganja, vektoralna klasa oslanja se na oblik vlasniπtva koji je podloæan stalnim hakovima πto stvaraju kvalitativno nove oblike proizvodnje i obezvrednjuju stara sredstva za proizvodnju. Vektoralna klasa ulaæe u hakiranje prisvojeni viπak vrijednosti u dosad nevienim razmjerima i temelji probitak svojih poduzeÊa na intelektualnom vlasniπtvu. Njeno ulaganje u hakiranje nije nimalo bezinteresno. Ona traga za sveudilj novim naËinima vektoraliziranja informacije u formi robe. kad je informacija postala predmetom [318] Jednom reæima vlasniπtva, javlja se vektoralna klasa koja izvlaËi svoju maræu iz vlasniπtva nad informacijom. Ta se klasa unutar sebe natjeËe za najprobitaËnije naËine da se komodi∫cira informacija kao resurs. A s komodi∫kacijom informacije dolazi njena vektoralizacija. IzvlaËenje viπka vrijednosti iz informacije traæi tehnologije koje su sposobne prenositi informaciju kroz prostor, ali i kroz vrijeme. Pohranjivanje informacije moæe biti podjednako vrijedno kao i njeno prenoπenje, a arhiv je vektor kroz vrijeme kao πto je telestezija vektor kroz prostor. Cjelokupni potencijal prostora i vremena postaje objekt za vektoralnu klasu. macije. Informacija postaje neπto odvojeno od materijalnih uvjeta svoje proizvodnje i kolanja. Ona se izvlaËi iz pojedinih lokalnosti, kultura, oblika, pa distribuira u sve πirim krugovima pod demo 12 130 10/03/06, 10:07 Vektor klasa dolazi na svoje kada dospijeva u [319] Vektoralna posjed moÊne tehnologije za vektoraliziranje infor- predznakom vlasniπtva. A apstrahiranje informacije iz svijeta postaje pak sredstvo apstrahiranja svijeta iz njega samog. klasa moæe komodi∫cirati zalihe ili [320] Vektoralna tokove informacija kao i komunikacijske vektore. Zaliha informacija je arhiv, korpus informacija koje se Ëuva kroz vrijeme i ima trajnu vrijednost. Tok informacija je kapacitet da se iz dogaaja izvuku informacije privremene vrijednosti i da ih se πiroko i brzo distribuira. Vektor je sredstvo kojim se postiæe ili privremena vremenska distribucija zalihe ili prostorna distribucija toka informacija. Vektoralna moÊ kao klasna moÊ raa se iz vlasniπtva i kontrole nad sva ta tri aspekta. ne samo da apstrahira informaciju iz kon[321] Vektor kretnih uvjeta njene proizvodnje, on apstrahira svaki drugi odnos s kojim stupa u kontakt. ©irenje dosega træiπta, dræava, vojski, kultura, od lokalnih preko nacionalnih do nadnacionalnih oblika, uvjetovano je razvojem vektora duæ kojih informacija putuje kako bi ih uvezala. Vektor prolazi svakim okvirom, πireÊi ga, probijajuÊi ga ili provocirajuÊi ga da se Ëvrsto zatvori. apstrahiranje informacije dospijeva do [322] Nepovratno toËke gdje se hakiraju u postojanje vektori telestezije koji oslobaaju informaciju od brzine kretanja objekata i subjekata. Kada se poËne kretati bræe od ljudi ili stvari, informacija postaje sredstvo kojim se ljudi i stvari u interesu proizvodne aktivnosti isprepliÊu u stalno sve πirim okvirima. Jednom kada vektori telestezije, sa svojom superiornom brzinom, preuzmu kontrolu nad vektorima kretanja, raa se treÊa priroda s moÊi da usmjerava i oblikuje drugu prirodu. Ali kao svako svakodnevno iskustvo ∞ on se Ëini “prirodnim”. Vektor postaje prirodan kako treÊa priroda postaje povijesnom. kretanja apstrahiraju od geogra∫je prirode [323] Vektori i nude osi duæ kojih se kolektivni ljudski rad transformira prirodu u drugu prirodu. Druga priroda nudi novi dom demo 12 131 10/03/06, 10:07 u svijetu, gdje je sloboda othrvana od nuænosti, ali gdje klasna vladavina nameÊe nove nuænosti proizvodnim klasama. Vektori telestezije apstrahiraju nadalje drugu prirodu od nje same, proizvodeÊi treÊu prirodu u kojoj se nove slobode othrvavaju od nuænosti ∞ nove nuænosti koje proizvodi klasna dominacija. Ali kako vektor donosi sve viπe apstrakcije u svijet, tako se on sve viπe i viπe otvara prema virtualnome. Geogra∫ja treÊe prirode postaje virtualna geogra∫ja. πto se druga priroda izdvaja iz prirode, a ipak [324] Kao ovisi o njoj, tako se i treÊa priroda izdvaja iz prirode i ovisi o njoj. TreÊa priroda nije transcendiranje ili bijeg od prirode, veÊ samo otpuπtanje virtualnosti prirode u svijet, kao proizvodnja kolektivnog ljudskog rada. telestezije komunikacijski vektor pos[325] Stajepojavom moÊ nad prirodom i preko prirode, ali i druge prirodu. Vektor intenzivira eksploataciju prirode, proizvodeÊi uvijek prisutnu treÊu prirodu u kojoj priroda biva pojmljena kao objekt, kao kvanti∫kabilni resurs, kako bi ga komodi∫cirale i eksploatirale vladajuÊe klase. Sam svijet postaje objekti∫ciran. vladajuÊa klasa vektoralne ere prisvaja svijet [326] Svaka onakvim kakav zatjeËe, primjenjujuÊi sve apstrakt- intenzivira uposlenost proizvodnih klasa, [327] Vektor ali u obliku robne proizvodnje. Nije samo priroda objekti∫cirana i kvanti∫cirana, objekti∫cirana i kvanti∫cirana je i demo 12 132 10/03/06, 10:07 Vektor nija sredstva, transformira u svijet zreo da ga prisvoji njena nasljednica. PastoralistiËka klasa prisvaja prirodu kao svoje vlasniπtvo i iz nje izvlaËi viπak vrijednosti. KapitalistiËka klasa nju transformira prema drugoj prirodi, izgraenom okruæenju u kojemu je otpor prirode objekti∫ciranju umanjen, ako ne i nadien. VektoralistiËka klasa prisvaja drugu prirodu kao materijalne uvjete za vladavinu treÊe prirode, u kojoj se resursi i prirodnog i druπtvenog porijekla mogu reprezentirati kao stvari. druga priroda. Same proizvodne klase bivaju preobraæene u objekt kvanti∫kacije i izraËuna. TreÊa priroda postaje okruæenje u kojemu se ubrzava i intenzivira proizvodnja druge prirode, postajuÊi globalna u svome samorazumijevanju. Druga priroda, u zagrljaju treÊe, ujedno je i radionica u kojoj se sama priroda prisvaja u objekti∫ciranom obliku. Priroda se pojavljuje kao svijet, a svijet se pojavljuje kao priroda ∞ upravo kada ga objek∫cirajuÊa moÊ uhvati u njegovom totalitetu kao resurs. dopuπta kvanti∫kaciju svih stvari, [328] Telestezija njihovo usporeivanje i usmjeravanje resursa u skladu s razumijevanjem svijeta istodobno kao polja objekata koji se mogu dovesti u proizvodni odnos. Priroda i druga priroda, objekti∫cirane kao resursi, istodobno su na raspolaganju za izraËun i za mobilizaciju. Prostor postaje podloæan trenutnoj zapovijedi. Ali ono πto je racionalno kao pojedinaËno prisvajanje svijeta kombinira se sa svakim drugim takvim jednako racionalnim prisvajanjem ∞ u neracionalnu cjelinu. Odnosno, πto je naposljetku jedno te isto: uzet kao statiËni ekvilibrij, vektoralni poredak je uistinu red, ali uzet kao dinamiËno odvijanje nekog dogaanja, on logiËki vodi k iscrpljenju svojih resursa. klasa uspinje se k iluziji trenutaËne i [329] Vektoralna globalne ravni izraËuna i kontrole. Meutim, kao πto je proizvodnim klasama svijeta itekako poznato, nije vektoralistiËka klasa ta koja ima subjektivnu moÊ nad objektivnim svijetom. Sam vektor uzurpira zapovjednu ulogu, postajuÊi jedinstvenom nakupinom volje za svijetom koji se moæe dohvatiti samo u njegovu komodi∫ciranom obliku. Ta novonastajuÊa globalna ravan istodobno je i totalizirajuÊa i naglaπeno parcijalna. Totalitet se pokazuje kao puki aspekt. klasa daja maha toj treÊoj prirodi u svi[330] Vektoralna jetu i, izravno ili neizravno, pro∫tira od toga. Ona pro∫tira od proizvodnih klasa, ali i od drugih vladajuÊih klasa kojima prodaje vektoralnu sposobnost da zarobi se svijet u njegovu objekti∫ciranom obliku ∞ sposobnost telestezije. Ponekad se demo 12 133 10/03/06, 10:07 vektoralna klasa natjeËe s kapitalistiËkom i pastoralistiËkom klasom, ponekada s njima stupa u savez ili suradnju. Dræavni oblik prilagoava se na odgovarajuÊi naËin. Indikacija odnosa vektoralne klase prema dræavnoj moÊi je transformacija zakona koji vladaju vektorima, kao πto su eter i mreæe, te regulacija patenata, autorskih prava i zaπtiÊenih znakova. Kada sama misao i sam zrak bivaju podreeni njihovom reprezentiranju kao vlasniπtva, vektoralna klasa preuzima prevlast. ovoga svijeta oslobaanje [331] Postojanje-vektoralnim je proizvodnog potencijala svih njegovih resursa, a istodobno i stvaranje jedne kategorije resursa za svaku pojedinu stvar u njemu. Vektoralno nije samo potencijal da se sve pojmi kao resurs veÊ je i potencijal da se taj resurs dovede u proizvodni odnos prema bilo kojem drugom resursu. Vektor preobraæava konkretne geogra∫je u virtualnu geogra∫ju, nudeÊi njihove speci∫Ëne kvalitete kao razmjenjive kvantitete. vektora je vladavina u kojoj se svaka [332] Vladavina pojedina stvar moæe zarobiti u robni oblik. Sve πto se pojavljuje neπto je razliËito, neπto od vrijednosti i neπto πto se moæe po volji transformirati u bilo koju drugu stvar, neπto πto se moæe sklopiti s bilo kojom drugom stvari od vrijednosti u stvaranje nove vrijednosti. Vladavina vektora je vladavina vrijednosti. πto je pokrenula treÊu prirodu, vektoralna [333] Nakon klasa postaje sve viπe nesposobna kontrolirati njeno Vektor stvaranje. Subjektivitet ne poËiva kod vektoralne klase, veÊ u kumulativnom proizvodu njene aktivnosti, treÊoj prirodi koja nastaje iz proliferacije vektorâ. ©toviπe, treÊa priroda samoj sebi reprezentira vlastita ograniËenja. A ta ograniËenja ne izmiËu pozornosti proizvodnih klasa, koje svakodnevno moraju æivjeti s njima. TreÊa priroda ne uspijeva alocirati prirodne resurse na naËin koji bi omoguÊio da se ikako odræi druga priroda. demo 12 134 10/03/06, 10:07 u tome ima ledene utjehe za proizvodne [334] Moæda klase. Moæda one ne mogu kontrolirati sredstva kojima se informacija izvlaËi iz njihovih æivota i vraÊa im se u obliku træiπne robe. One moæda ne mogu kontrolirati alokaciju resursa temeljenu ta trenutnoj kvanti∫kaciji svih stvari u svijetu, ali moæda Êe doÊi trenutak kada to ne neÊe moÊi nijedna klasa. Vektoralna klasa proizvodi sredstva dominacije nad svijetom koja Êe naposljetku zavladati Ëak i nad njenim vlastitim nastojanjima i iznudama. je moÊ koja se rasprostire svijetom, ali moÊ [335] Vektor koja nije jednako raspodijeljena. Niπta u prirodi vektora ne predodreuje da on mora biti razmjeπten ovdje a ne ondje, izmeu ovih a ne onih osoba, izmeu ovih gradova a ne onih zalea, ovih imperija a ne onih periferija. Niπta u vektoru u apstrakciji ne govori da ono πto teËe duæ njega mora teÊi samo u jednom smjeru, od πefa u ruke, od metropole prema provinciji, od imperija prema koloniji, od razvijenog prema nerazvijenom svijetu. Ali to je vektor kakvoga susreÊemo. Taj otvoreni potencijal, a ograniËena primjena sam je uvjet vektoralnoga. Kao ∫gura u geometriji vektor je linija ∫ksne duæine, ali ne i ∫ksnog poloæaja. Kao ∫gura u tehnologiji vektor je sredstvo kretanja koje ima ∫ksna svojstva brzine i kapaciteta, ali ne i predodreenu primjenu. Vektor je dijelom odreen, ali dijelom i otvoren. Vektor je dijelom aktualan, dijelom virtualan. »injenica da je vektoralni razvoj neujednaËeni razvoj zahtijeva analizu koja gleda dalje od fetiπa tehniËkog ∞ u oblik klasne moÊi koji zarobljava njegovu virtualnu otvorenost i pretvara ga u aktualnu nejednakost. æivota u najrazvijenijim dijelovima [336] Sveukupnost svijeta pokazuje se kao golema akumulacija vektorâ. Upravo proliferacija i intenzi∫kacija vektora tvori “razvitak” razvijenog svijeta. A je li to i napredovanje prema najdubljem paklu ili ne ostaje da se vidi. demo 12 135 10/03/06, 10:07 nerazvijenom svijetu vektor postaje sredstvo [337] Ukojim se postiæe transformacija prirode u drugu prirodu. Ali dok u razvijenom svijetu taj proces barem nudi priliku proizvodnim klasama za borbu protiv njihovih lokalnih vladajuÊih klasa, u nerazvijenom svijetu proizvodne klase moraju se boriti protiv globalne i apstraktne treÊe prirode. Resursi, prirodni i druπtveni, koji se tamo otkrivaju postaju sredstvo za daljnji razvitak razvijenosti drugdje. je to moæda uvijek bilo u kolonijalnoj dimen[338] Tako ziji vektoralnog razvoja. Ali dok se nerazvijeni svijet nekoÊ borio izravno protiv nasilnog prisvajanja i komodi∫kacije, on se sada bori protiv apstraktne i vektoralne moÊi ∞ svugdje i nigdje. NekoÊ su kolonijama vladali bataljuni vojnika, a danas ∞ falanga bankara. Nerazvijeni svijet nema naroËitog izbora osim da stekne vektoralnu moÊ za obranu svojih okvira protiv vektoralne moÊi koja emanira iz razvijenog svijeta. vektor bio bi odnos koji stoji u svijetu [339] Usavrπeni koji, u svakom od svojih aspekata i momenata, potencijalno postaje svaki drugi svijet. To da se taj svijet nije zbio, a ipak je virtualni aspekt aktualnog svijeta kakvog susreÊemo, nuka na preispitivanje moÊi koje ograniËavaju taj potencijal. OgraniËenje je to πto valja objasniti, ograniËenje πto ga nameÊe smjer koji razvoju vektora zadaje njegov komodi∫cirani oblik i njegovo potËinjavanje vladavini vektoralne klase. klasa teæi oslobaanju vektora od vlada[340] Hakerska vine robe, ali ne da bi ga indiferentno oslobodila, Vektor nego da bi ga podvrgnula kolektivnom i demokratskom razvoju. Hakerska klasa moæe osloboditi virtualnost vektora samo u naËelu. Ali na savezu svih proizvodnih klasa je da taj potencijal preobrate u aktualnost. Kad proizvodne klase steknu stvarnu kontrolu nad vektorom, njegove virtualne moÊi mogu se realizirati kao proces kolektivnog postajanja. demo 12 136 10/03/06, 10:07 nadzorom vektoralne klase vektor djeluje [341] Pod putem objekti∫kacije i proizvodi odgovarajuÊu subjektivitet. Kao πto objekt postaje apstraktna vrijednost, tako postaje i subjekt. Nastaje vektoralni subjektivitet, koji nije univerzalni prosvijeÊeni subjekt o kojemu se dugo sanjalo u razvijenom svijetu. Vektoralni subjektivitet je apstraktan, ali ne i univerzalan. On stjeËe svoju speci∫Ënost kao pounutrenje diferencijacije vrijednosti koje se pojavljuju na apstraktnoj ravni vektora. Taj je subjektivitet jednako parcijalan kao i vektoralni objektivitet ∞ s tom razlikom da objekt ne zna da ga vektor prisvaja kao resurs, dok subjekt to potencijalno zna. Subjekt doæivljava svoju parcijalnost kao gubitak ili nedostatak, koji moæe teæiti ispuniti istim onim poljem vrijednosti ∞ poljem vektora ∞ koje ujedno i proizvodi taj nedostatak. Ili pak moæe hakirati vektor, otvarajuÊi ga za proizvodnju kvaliteta koje su iskljuËene iz dominantnog oblika komunikacije pod klasnom vladavinom. klasa bori se na svakom koraku da bi [342] Vektoralna odræala svoju subjektivnu moÊ nad vektorom, ali kako ona nastavlja pro∫tirati od proliferacije vektora, dio moÊi djelovanja nad njim uvijek izmiËe kontroli. Kako bi mogla plasirati informaciju i pro∫tirati od informacije kojom træi preko vektora, mora se u odreenoj mjeri obraÊati golemoj veÊini proizvodnih klasa u okvirima njihovih stvarnih æudnji. Vektoralna klasa uvijek je u situaciji da otvara vektor prema proizvodnim klasama ne bi li se potom morala boriti da zatvori ili ponovno prisvoji iste one æudnje koje je prizvala. Pravi nasrtaj reprezentacija neumitno proizvodi nasrtaje protiv reprezentiranja. samo da proizvodne klase, oslovljavane kao [343] Ostaje da su proizvodni nositelji æudnje, proizvedu same sebe po sebi i za sebe te iskoriste dostupne vektore za kolektivno postajanje. Ta borba proizvodnih klasa za klasnu moÊ borba je za kolektivno postajanje. Ona se pridruæuje planetarnoj borbi za opstanak, u kojoj se cjelokupnost prirode, u svim njenim dimenzijama, mora pokazati kao mnoπtvo æivih, kolektivnih silâ. demo 12 137 10/03/06, 10:07 izazov hakerskim klasama nije stvaranje [344] Veliki samo apstrakcija putem kojih bi se vektor mogao razvijati, nego i oblika kolektivnog izraza koji moæe nadiÊi ograniËenja ne samo komodi∫kacije nego i objekti∫kacije opÊenito, koje je komodi∫kacija samo najkobniji i najjednostraniji razvoj. Meutim, hakerska klasa ne moæe sama promijeniti svijet. Ona se moæe ponuditi u najam vektoralistiËkoj klasi za odræavanje vladavine robe ∞ ili se, tjerajuÊi apstrakciju preko granica robnog oblika, moæe izraziti kao dar proizvodnim klasama. Hakerska klasa virtualizira, proizvodne klase aktualiziraju. hakerske klase za proizvodnju proizvodnje, [345] Interes za apstrahiranje svijeta, izraæavanje virtualnosti pr- Vektor irode, moæe se uskladiti s potrebama i interesima same prirode. Ali i to je samo korak prema drugoj povijesti. Povijesti gdje priroda izraæava sebe kao sebe, a ne kao objekt ili subjekt, veÊ sebe kao svoju beskonaËnu virtualnost. Povijest u kojoj proizvodnja Ëetvrte ili pete prirode, prirode u beskonaËnost, potvruje prirodu same prirode. demo 12 138 10/03/06, 10:07 demo 12 139 10/03/06, 10:07 Svijet demo 12 140 10/03/06, 10:07 razvoj prirodnih resursa koje vektor [346] NeujednaËen objekti∫cira vodi k eksploatacijskim odnosima meu dræavama. One dræave u kojima vladajuÊe klase uspijevaju brzo ugrabiti kontrolu nad apstrakcijama i produktivno ih primijeniti na resurse stjeËu moÊ nad drugim dræavama i mogu im nametnuti odnose nejednake razmjene. dræave su one u kojima feudalna [347] Najrazvijenije rascjepkanost pojedinaËnih oblika vlasniπtva i tradicionalnih sredstava upotrebe resursa biva brzo preobraæena produktivnijim, apstraktnim i vektoralnim oblicima. Lokalni i kvalitativni oblici vlasniπtva uzmiËu pred apstrakcijom privatnog vlasniπtva, koje seljake postavlja protiv pastoralista, a radnike protiv kapitalista prvo u lokalnim, zatim regionalnim i naposljetku nacionalnim razmjerima. svakom stadiju njenog razvoja ta se apstrakcija [348] Na prostora razvija iz nasaivanja apstraktnih geogra∫ja komunikacijskih vektora na konkretne i partikularizirane geogra∫je prirode i druge prirode. Vektor stvara ravan na kojoj se lokaliteti stapaju u regije, regije u dræave, dræave u naddræavne saveze. Razvoj telestezije i raËvanje vektora na komunikaciju i promet uvelike ubrzavaju taj proces. god se produktivni hak koji najbolje oslobaa [349] Gdje viπak vrijednosti proizvodnje uspijeva detektirati, primijeniti i brzo uvesti u praksu akumulira se viπak vrijednosti i produktivnost raste, a ukorak s tim raste i teritorijalna moÊ najproduktivnijih lokaliteta, regija, dræava i naddræavnih entiteta. Ako hak ubrzava razvoj vektora, vektor ubrzava hak. Jedan je multiplikator potencijala drugoga, kao i teritorija unutar kojih je ta produktivnost najrazvijenija. demo 12 141 10/03/06, 10:07 god je hakiranje dobivalo najviπe slobode, [350] Gdje najbolje raspolagalo resursima i bivalo najhitrije prihvaÊeno, oslobaao se viπak vrijednosti, a produktivnost je rasla. Gdje god se hakiranje najhitrije primijenilo na komodi∫kaciju, svi tradicionalni i lokalni feudi i dæepovi neproduktivnosti su likvidirani, njihovi resursi gurnuti u sve veÊe bazene resursa, iz kojih su se onda mogle stvarati sve raznovrsnije proizvodne moguÊnosti. god je hakiranje proizvelo najπire proizvodne [351] Gdje moguÊnosti, nastala je moÊ koja Ëitav teritorij podvrgava svojim zahtjevima. Lokaliteti dominiraju nad regijama, regije nad dræavama, dræave nad drugim dræavama. Gdje god nastaju te imperijalne moÊi, one postaju moÊ i nad hakiranjem, podvrgavajuÊi ga sve veÊem zahtjevu vladajuÊih klasa za oblicima apstrakcije koji unapreuju i brane njihovu moÊ. Tako se sloboda koja je potaknula apstrakciju, te apstrakcija koja je potaknula moÊ, vraÊa da bi nametnula nove nuænosti slobodnom izraæavanju hakerske klase. gdje taj proces najbræe tekao, do toËke [352] Ugdjedræavi ta srediπta moÊi tvore razvijeni blok dræava, izrabljivanje nerazvijenih teritorija koje provode vladajuÊe klase stvara viπak vrijednosti na temelju kojeg dræava moæe sklapati kompromis s proizvodnim klasama i uvaæiti i neke od njihovih interesa ∞ na uπtrb nerazvijenog svijeta. na svijet u razvoju, mogu postati sredstvo za podizanje barijera da se zaπtiti razvijeni svijet. Tako vladajuÊe klase nastoje otvoriti svijet u razvoju za svoje tokove kapitala i informacija, ali njeguju savez s proizvodnim klasama unutar granica razvijenog svijeta kako bi odræale barijere protiv tokova πto potjeËu iz nerazvijenog svijeta. Niti radu niti proizvodima rada svijeta u razvoju ne treba dopustiti slobodan ulaz na razvijene teritorije. demo 12 142 10/03/06, 10:07 Svijet vektori koji omoguÊuju otvaranje apstrakcije u [353] Isti svijet, omoguÊujuÊi vladajuÊim klasama da se proπire svijeta koju vektor Ëini moguÊom zaus[354] Apstrakcija tavljena je na stanju razvoja koje predstavlja interese vladajuÊih klasa, ali u kojima su i proizvodne klase razvijenog svijeta stekle udio svojim djelomiËnim demokratiziranjem dræave i djelomiËnim podruπtvljenjem vlasniπtva kroz dræavno vlasniπtvo. “Proizvodnja bogatstva u carstvu znakova je reprodukcija oskudnosti i kibernetiËki uredovanog siromaπtva svega πto ostaje vani.”* i seljaci ujedinjuju se protiv nerazvije[355] Pastoralisti nog svijeta πtiteÊi træiπta namirnicama unutar granica razvijene dræave. Isto tako, kapitalisti i radnici ujedinjuju se da bi zaπtitili træiπta protiv dobara koja se proizvode u nerazvijenom svijetu. Raa se “povijesni kompromis” u kojemu se vektor rasporeuje neujednaËeno, a apstrakcija staje na dræavnim granicama. klasa je takoer djelomiËno zadovoljena [356] Hakerska ∞ priznavanjem intelektualnog vlasniπtva kao vlasniπtva i njegovim djelomiËnim podruπtvljenjem. Visoka razina proizvodnje novih apstrakcija tako je osigurana zadovoljavanjem interesa hakerske klase unutar razvijenih teritorija. Taj kompromis je kontingentan i privremen. Razvijeni svijet moæe zaustaviti apstrakciju vektora preokreÊuÊi je u sredstvo ograivanja svojih lokalnih i regionalnih interesa, ali razvijeni svijet takoer omoguÊuje inkubaciju brzog haka vektoralnih tehnologija koji ima sposobnost da nadie takva ograniËenja. klase nerazvijenog svijeta, iako liπene [357] Proizvodne resursa, nadmaπuju same sebe u svojoj kolektivnoj domiπljatosti za stvaranje prilika iz globalne zakinutosti. Svaki otpor njihovom zahtjevu za vektoralnom pravdom nailazi na sve domiπljatija sredstva zaobilaæenja nejednakosti i izrabljivanja. U nerazvijenom svijetu hakerska klasa kao klasa moæda nije jasno odreena, zbog poËetnog stadija razvoja zakonske zaπtite intelektualnog vlasniπtva. Meutim, kreativna praksa haka je daleko od nerazvijenosti. Ona je organski dio taktika u svakodnevnom æi- demo 12 143 10/03/06, 10:07 votu seljaËke i radniËke klase, ponekad Ëak u razmjerima koji su se izgubili kod proizvodnih klasa razvijenog svijeta. izmeu vladajuÊih i proizvodnih klasa [358] Kompromis u razvijenom svijetu samo obuhvaÊa pastoralistiËke i kapitalistiËke vladajuÊe interese, koji su u svakom sluËaju limitirani tek djelomiËnim razvojem potencijala vektora da svoj proizvodni univerzum zamisle na globalnoj apstraktnoj ravni. Uspon vektoralistiËke klase koja pro∫tira od apstrahiranja same informacije brzo nadilazi to oprezno limitiranje teritorijalnih ambicija vladajuÊe klase. Vektoralna klasa teæi izravno zavladati u razvijenom svijetu, prodiruÊi kroz pore njegovih okvira, u njegove mreæe, njegove identitete ∞ i uslijed toga izaziva reakciju bijesa. je igrala podreenu ulogu u razvoju [359] Premda apstraktnog prostora robne ekonomije razvijenog svijeta, vektoralna klasa preuzima vodeÊu ulogu u πirenju apstrakcije Ëitavim svijetom. Njena sposobnost da vektoralizira sve svjetske resurse, da ih sve stavi na istu apstraktnu i kvanti∫kabilnu ravan, stvara preduvjete za πirenje teritorijalnih ambicija i æelja svih vladajuÊih klasa. ekonomija uvijek je bila globalizirajuÊa sila, [360] Robna ali pod vladavinom kapitala globalno je sluæilo in- Svijet teresima moÊnih vladajuÊih dræava, dok pod vladavinom vektoralnoga dræave padaju u sluæbu interesima novonastajuÊe globalne moÊi. Vektoralna klasa odvaja moÊ od njene prostorne vezanosti. Ona sanja o svijetu u kojemu mjesto uzmiËe pred prostorom, gdje svaki lokus πto ga dotakne vektor postaje Ëvoriπte u matrici vrijednosti, iznjedrujuÊi objekte koji se mogu slobodno prisvajati u njihovoj proizvodnosti, slobodno kombinirati sa svakim drugim objektom, bez obzira na udaljenost i pojedinaËne sluËajnosti porijekla. demo 12 144 10/03/06, 10:07 se vektoralna klasa odvaja od okvira dræave, [361] Kako ona se rjeπava povijesnih kompromisa koje je kapital sklopio s proizvodnim klasama unutar njenih granica i stvara transnacionalnu, komodi∫ciranu informaciju iz nacionalne, podruπtvljene kulture i obrazovanja. Vektoralisti reprezentiraju svoje interese kroz naddræavne organizacije, unutar kojih vladajuÊe klase svih razvijenih dræava drugima nameÊu globalne uvjete koji su najpoticajniji za ekspanziju pastoralistiËkih, kapitalistiËkih i vektoralistiËkih interesa diljem svijeta. Indikator utjecaja vektoralnog interesa u nadnacionalnoj politici je prioritet koji se daje meunarodnoj zaπtiti patenata, autorskih prava i zaπtiÊenih znakova. Apstraktnost vlasniπtva na koju vektoralna klasa polaæe moÊ iziskuje globalizaciju pravnog reæima i uredovanje da bi ga se zaπtitilo. vodstvom vektoralne klase, vladajuÊe klase [362] Pod razvijenog svijeta postavljaju se protiv interesa vladajuÊih klasa nerazvijenog svijeta te protiv dræavnih okvira kojima su te manje moÊne dræave nastojale limitirati prodore globalne komodi∫kacije. Vektor svim vladajuÊim klasama razvijenog svijeta nudi izravno, suptilno i trenutno sredstvo za koordiniranje ne samo objekti∫kacije svih resursa nego i nadzora i sprjeËavanja nacionalnih nastojanja nerazvijenog svijeta. se vladajuÊe klase nerazvijenog svijeta bore da [363] Kako bi odræale zaπtitu svojih dræavnih okvira, one omeuju potencijalnu produktivnost svojih proizvodnih klasa, a sebi zatvaraju pristup ubrzanoj proizvodnji apstrakcije koja proizlazi od strelovitog πirenja svakog potencijalno novog haka. Ali jedina opcija koja je ponuena tim vladajuÊim klasama je da se prodaju vladajuÊim klasama razvijenog svijeta i predaju svoje teritorije na likvidaciju lokalnih praksi i podvrgavanje novonastajuÊim globalnim normama. za ulaganjima viπka vrijednosti πto su ga [364] ÆudeÊi prisvojile vladajuÊe klase razvijenog svijeta, dræave nerazvijenog svijeta prinuene su izabrati izmeu predaje svoje demo 12 145 10/03/06, 10:07 suverenosti ili mirenja s usporenom razinom rasta viπka vrijednosti i neumoljivim opadanjem moÊi u usporedbi s razvijenim svijetom. koji se postavljaju pred proizvodne klase [365] Izbori nerazvijenog svijeta Ëak su drastiËniji. Kada izgube svoju suverenost, dræave postaju resurs za globalnu proizvodnju namirnica i dobara koja svugdje nastoji izvuÊi maksimum viπka vrijednosti. Dræava gubi svoju sposobnost da podruπtvljuje dio tog viπka vrijednosti kao preduvjet za pristup kapitalu i ulazak u novonastajuÊi globalni poredak. alternativa koja se nudi proizvodnim klasa[366] Jedina ma je stupanje u savez s onom frakcijom lokalnih kapitalistiËkih i pastoralistiËkih klasa koje se odupiru eroziji nacionalne suverenosti. U tom sluËaju proizvodne klase mogu samo pokuπati postiÊi dobru pogodbu unutar granica dræave koja biva odsjeËena od razvitka i zaostaje u globalnoj proizvodnji i distribuciji viπka vrijednosti. Baπ i nije neka pogodba. Ishod je najËeπÊe stapanje vladajuÊih klasa s dræavom u birokratski ili kleptokratski oblik, kojeg, oslabi li dovoljno, moæe preko noÊi potkopati ili Ëak izravno napasti vojno krilo vojno-zabavnog kompleksa razvijenog svijeta. Primjeri Srbije ili Iraka dovoljno su upozorenje drugim takvim dræavama da postanu joπ represivnije, namjenjujuÊi za oruæje joπ viπe od tog bijednog viπka vrijednosti ne æele li postati plijenom kaznenih sila razvijenog svijeta. i zahtjev za privatiziranjem svih informacija. VektoralistiËka klasa posvuda zapada u sukob sa svojim prvotnim saveznicima srazmjeno nastojanju vektoralista da izvuku koliko god viπka vrijednosti træiπte moæe donijeti u svim aspektima proizvodnje i kolanja informacija. KapitalistiËka i pastoralistiËka klasa nekada su drage volje dopuπtale dræavi da preuzme odgovornost za te aktivnosti, koje su one smatrale neproduktivnima, i da ih pretvori u druπtvene. Vektoralna klasa prisiljava dræavu da privatizira sve svoje demo 12 146 10/03/06, 10:07 Svijet vektoralne klase, prvo unutar nacionalnoga, [367] Uspon a onda i internacionalnoga prostora, donosi sa sobom udjele u komunikacijama, obrazovanju i kulturi, kao i da ujedno osigura sve snaænije pravne oblike intelektualnog vlasniπtva, Ëak i kada su te tendencije protivne logici poveÊanja viπka vrijednosti u cjelini. vektoralistiËke klase takoer zapadaju u [368] Interesi sukob s podreenim klasama koje su imale koristi od djelomiËnog podruπtvljenja informacije kroz dræavu. Dio cijene za podreene klase u dominirajuÊim dræavama nadoknaen je vektoralistiËkom eksploatacijom svijeta u razvoju, gdje poveÊanja cijene informacije stvaraju ogromno breme za borbu da se sloboda othrva od nuænosti. πto se proizvodne klase u razvijenom svijetu [369] Kao bore unutar dræave protiv privatizacije informacije, one se isto tako mogu pridruæiti interesima πto su zajedniËki Ëitavom klasnom rasponu svijeta u razvoju u globalnoj borbi protiv vektoralistiËkog monopola nad informacijom. Dok se u mnogim drugim pogledima proizvodne klase razvijenog svijeta i nerazvijenog svijeta nalaze na meusobno suprotstavljenim interesnim stranama, tu one mogu naÊi zajedniËko polaziπte. informacijskih vektora stvara sve [370] Rasprostiranje apstraktniji prostor unutar kojeg se svijet moæe pokazati kao polje kvanti∫kabilnih resursa. PojedinaËne i kontingentne granice i lokalne kvalitete uzmiËu pred apstraktnim prostorom kvanti∫ciranja. Taj proces nije prirodan ili neizbjeæan i posvuda nailazi na otpor, ali sam je taj otpor proizvod procesa apstrakcije koji dovodi do toga da se ono πto se nekoÊ Ëinilo prirodnim lokalnim uvjetima sada Ëini kao neπto πto je ugroæeno novonastajuÊom ravni apstrakcije. Puki otpor vektoru, htio-ne htio, poprima vektoralni oblik. Izazov za proizvodne klase nije samo da reagiraju na vektor, ili da ga reaktivno upotrijebe, veÊ da dalje od njegovog aktualnog oblika sagledaju njegov virtualni oblik. demo 12 147 10/03/06, 10:07 vektora homogenizira prostor i [371] Rasprostiranje uni∫cira vrijeme, prodiruÊi kroz pore starih dræavnih granica i prijeteÊi posebnostima koje su nekoÊ neupitno opstojale unutar tog dræavnog okvira. Ti lokalni identiteti koji sebe doæivljavaju tek s nadolazeÊom globalizacijom vektora nisu njegova antiteza, veÊ su puki proizvod vektora koji reprezentacije dovodi u kontakt i konΩikt. “Tradicionalno” i “lokalno” pojavljuju se kao reprezentacije tek kada prestanu postojati kao bilo πto drugo osim reprezentacija. nerazvijenog svijeta stjeËu znanje kako [372] Vektoralisti upravljati reprezentacijama svoje tradicijske kulture i eksploatirati ih za potrebe globalne komodi∫cirane potroπnje. Teko πto su identi∫cirali i bacili na træiπte izriËaj svoje kulture, a veÊ su globalni vektoralni interesi nauËili kako reproducirati tu pojavu autentiËnosti. Za razliku od træiπnih roba s materijalnim svojstvima, informacija kao træiπna roba moæe se slobodno krivotvoriti. Ali dok vektoralistiËki interesi iz razvijenog svijeta æestoko πtite svoje “intelektualno vlasniπtvo”, oni posve slobodno prisvajaju vrijedne informacije iz nerazvijenog svijeta. transformira lokalne reprezentacije u glo[373] Vektor balne konkurente bez sjediπta, ponekad ih Ëak dovodeÊi u nasilnu konfrontaciju nakon πto je prethodno presjekao njihov prividno prirodni odnos prema mjestu. Ali vektor takoer otvara virtualnu domenu za proizvodnju kvalitativno novih vrsta razlike. I te razlike se mogu uvuÊi u rat reprezentacija i uredovanje nad informacijskim domenama znaËenja i znaËaja. Ali vektor takoer moæe biti ravan na kojoj se slobodno izraæavanje razlike moæe potvrivati ili obnavljati. Heterogenost moæe cvjetati rame uz rame s nametanjem jednoobraznih globalnih robnih oblika, kao nova mnogostrukost ishakirana iz vektoralnoga. protiv nerazvijenog svijeta i priziva u bivanje privremena i oportunistiËka savezniπtva preko klasnih granica unutar neke dræave demo 12 148 10/03/06, 10:07 Svijet globalizacije reprezentira poklapanje i [374] Politika brkanje tih trendova. Ona postavlja razvijeni svijet ili preko dræavnih mea unutar neke klase. Duæ obje osi vektoralna klasa stjeËe dominaciju nad svim drugim klasama zbog svoje sposobnosti da po æelji sklapa i razvrgava savezniπtva svojom dominacijom nad vektorom, samim sredstvom za razmjenu reprezentacije identiteta ili izraz interesa. klase sputavane su u sposobnosti razvi[375] Proizvodne janja savezniπtva, Ëak i meu sobom, ali pogotovu s proizvodnim klasama drugih dræava razliËitih putanja razvitka. Proizvodne klase joπ uvijek veÊinom postoje unutar nacionalnih okvira, tako da su svoje svoje interese i æudnje do sada percipirale unutar granica nacionalnog identiteta, a ne klasnog izraza transverzalne naravi. stroj u razvijenom jednako kao i u nerazvi[376] Dræavni jenom svijetu gubi sposobnost da u sebe ugradi interese proizvodnih klasa u obliku kompromisa s lokalnim vladajuÊim klasama. VladajuÊe klase posvuda odustaju od svojih kompromisa sklopljenih unutar dræave, a na uπtrb proizvodnih klasa. To istodobno zaoπtrava i potkopava reprezentiranje interesa u okvirima nacionalizma. Proizvodne klase posvuda se povlaËe iza nacionalizma kada viπe nisu sposobne osigurati bilo πto osim najiluzornijih reprezentacija æudnje. nacionalnih okvira teËe neujednaËeno. [377] Probijanje Proizvodne klase u razvijenom svijetu uspijevaju saËuvati svoju moÊ da uspore slobodni protok namirnica i dobara iz nerazvijenog svijeta i uspijevaju saËuvati prilike za rad koje bi inaËe mogle iÊi na korist i vladajuÊim i proizvodnim klasama nerazvijenog svijeta. Ali to samo sputava sposobnost proizvodnih klasa razvijenog svijeta da uu u savez s proizvodnim klasama nerazvijenog svijeta i potiËe proizvodne klase nerazvijenog svijeta da se priklone svojim vladarima kao onima koji reprezentiraju njihove interese. demo 12 149 10/03/06, 10:07 se razlike i u politici razvijanja naddr[378] Pojavljuju æavnog aparata koji bi bio sposoban reprezentirati interese na regionalnoj ili globalnoj razini. U nerazvijenom svijetu proizvodne klase svoje interese mogu poistovjetiti s lokalnim kapitalistima ili pastoralistima, koji se bore kako bi iskoristili naddræavne organe za otvaranje træiπta razvijenog svijeta svojim dobrima i namirnicama u istoj mjeri u kojoj su oni prisiljeni otvoriti svoje teritorije vladajuÊim interesima iz razvijenog svijeta, pogotovu onakvim kakvim ih reprezentiraju naddræavni organi nad kojima vladajuÊa klasa razvijenog svijeta ima nesrazmjernu kontrolu. razvijeni svijet ostaje relativno zatvoren za [379] Iako predmete koji se proizvode u nerazvijenom svijetu, on time postaje magnetom za njegove subjekte. Mnogi pripadnici proizvodnih klasa nerazvijenog svijeta nastoje emigrirati, legalno ili ilegalno, u razvijeni svijet. Kao πto razvijeni svijet ne æeli primiti njegova dobra, uzrokujuÊi time podzaposlenost i migraciju, tako i odbija prihvatiti tu migraciju koju je sam potaknuo. Migracija dalje stavlja pod pritisak potencijal za saveze izmeu proizvodnih klasa razvijenog i nerazvijenog svijeta, buduÊi da svaka od njih u drugoj vidi stranca suprotstavljenog njenom lokalnom identitetu. unatoË svim preprekama nerazvijeni svijet [380] Ako pronalazi priliku za razvitak, on ubrzo postaje pred- Svijet metom interesa vektoralistiËke klase u potrazi za viπkom vrijednosti. Naime, dok druge vladajuÊe klase samo æele izrabljivati rad ili resurse svijeta u razvoju, a viπe-manje ostaju indiferentne prema njenom kulturnom izriËaju i subjektivnom æivotu, vektoralistiËka klasa teæi preobratiti proizvodne klase diljem cijelog svijeta u potroπaËe njene komodi∫cirane kulture, obrazovanja i komunikacije. To samo dodatno uËvrπÊuje otpor apstrakciji svijeta i povlaËenje u nacionalizam i lokalizam kao reprezentaciju interesa. demo 12 150 10/03/06, 10:07 πto je s hakerskom klasom kao klasom? Gdje [381] Ali leæe njeni interesi u svim ovim globalizacijskim razvojnim procesima? Interes hakerske klase prije svega leæi u slobodnom izraæavanju vektora komunikacije, kulture i znanja diljem svijeta. Samo slobodnim apstrahiranjem protoka informacija od lokalnih predrasuda i kontingentnih interesa moguÊe je u cijelosti realizirati njenu virtualnost. Samo kada je slobodna da se izrazi kroz istraæivanje i kombiniranje svakog i svakovrsnog znanja, hakerska klasa moæe bilo gdje i svugdje realizirati svoj potencijal, za sebe i za svijet. izrazita razlika izmeu slobodnog apstra[382] Postoji hiranja protoka informacija i njegovog apstrahiranja pod vladavinom robnog oblika i u interesu vektoralne klase. Komodi∫kacija informacije ne proizvodi niπta osim nove globalne oskudnosti informacijama, ograniËavajuÊi potencijal za njeno slobodno izraæavanje i poveÊavajuÊi nejednakosti koje limitiraju slobodnu virtualnost vektora. Hakerska klasa suprotstavlja se aktualnom obliku vektora u ime njegova virtualnog oblika, a ne u ime romantiËne æudnje za povratkom svijetu koji je siguran iza dræavnih ograda i lokalnih identiteta. πirenje komodi∫cirane informacije [383] Vektoralno proizvodi i komodi∫kaciju stvari i komodi∫kaciju æudnje. To poveÊava svijest o globalnom izrabljivanju koje koristi vladajuÊim klasama razvijenog svijeta, ali pritom nepravdu reprezentira samo kao materijalnu nejednakost. Proizvodne klase razvijenog i nerazvijenog svijeta mjere se naspram reprezentacija koje jedna gaji o drugoj. Jedna prezire drugu zbog onoga πto druga ima ∞ a sebe zbog onoga πto nema. Jedna prezire drugu zbog onoga πto druga æeli ∞ a sebe zbog onoga πto moæe izgubiti. nerazvijenom svijetu raa se nova zavist i jal, a u [384] Urazvijenom svijetu strah i zadrtost. »ak i kada proizvodne klase postaju svjesne vektoralne dimenzije svoje izrabljivanosti, one svoje interese reprezentiraju iskljuËivo u lokalnim ili nacionalnim okvirima, a postaju gluhe za proturjeËja demo 12 151 10/03/06, 10:07 izmeu razliËitih lokalnih interesa. Borba za apstraktni izraz interesa globalnih proizvodnih klasa mora se probijati kroz πumu lokalnih i pojedinaËnih interesa koji odbijaju pomiriti se, ali ni klasna svijest na globalnoj razini nije dovoljno apstraktna i mnogostruka da bi ga mogla usvojiti. klasa uvijek nalazi svoj interes u slobod[385] Hakerska noj proizvodnosti informacije podreene interesima vektoralne klase za izvlaËenjem viπka vrijednosti iz haka i unapreivanjem samo onih hakova koji stvaraju viπak vrijednosti. Ali ona takoer nalazi da vektoralna klasa regrutira sve viπe subjekata u ovaj svijet u kojemu se oni sebi samima ne Ëine niËim drugim doli onim πto im nedostaje, gurajuÊi proizvodne klase u πumu pojedinaËnih i lokalnih reprezentacija koje su sve viπe proizvod puko apstraktnog i univerzalizirajuÊeg vektora. god to bilo teπko, hakerska se klasa posvuda [386] Koliko moæe obavezati na slobodni savez proizvodnih klasa i moæe dati svoj skromni doprinos nadilaæenju lokalnih i kontingentnih interesa koje svugdje postavljaju proizvodne klase protiv njih samih. Taj doprinos moæe biti tehniËki ili kulturni, objektivni ili subjektivni, ali svugdje moæe poprimiti oblik ishakiravanja virtualnosti koju bi slobodna globalna apstrakcija izrazila kao alternativu komodi∫ciranom porobljavanju koje predstavljaju kako lokalna, tako i globalna dominacija privatnog vlasniπtva. vlasniπtva. Teorija prijelaza na svijet s onu stranu robne proizvodnje tek treba naËiniti isti taj prijelaz. Taj teorijski korpus proπao je kroz dvije faze, koje odgovaraju dvjema vrstama greπaka. U prvoj fazi, kada je teorija bila u rukama radniËkog pokreta, fetiπizirala je ekonomsku infrastrukturu druπtvene izgradnje. U drugoj fazi, kada je bila u rukama radikala u akademskoj zajednici, teorija je fetiπizirala nadgradnju kulture i ideologije. Teorija prve vrste reducira nadgradnju na odraz ekonomije; teorija demo 12 152 10/03/06, 10:07 Svijet proizvodnja prelazi s dominacije kapitala [387] Robna kao vlasniπtva na dominaciju informacije kao druge vrste dodjeljuje nadgradnji relativnu autonomiju. Nijedna ne poima fundamentalne promjene u robnoj proizvodnji koje Ëine zastarjelim to razumijevanje druπtvene izgradnje niti nove oblike klasne borbe koji sada nastaju pod znakom dominacije informacije kao vlasniπtva. Vlasniπtvo je koncept koji zauzima graniËno, neodredivo mjesto izmeu ekonomije i kulture. Naπ zadatak danas je poimanje povijesnog razvoja robne proizvodnje iz perspektive vlasniπtva, osovine oko koje se vrte ne samo infrastruktura i nadgradnja nego i klasna borba. obnavljanja povijesti, kao hakerske povijesti, [388] Iznastaje teorija vektora kao klasna teorija. Ta teorija istovremeno nudi apstrakciju kojom se moæe pojmiti kako vektor kao sila apstrakcije na djelu u svijetu, tako i kritiËka svijest o jazu izmeu virtualnih moÊi vektora i njegovih aktualnih ograniËenja pod vladavinom vektoralne klase. Iz te perspektive u nastanku prethodni pokuπaji promjene svijeta Ëine se kao puka tumaËenja. A sadaπnja tumaËenja, Ëak i ona koja iskazuju povezanost s povijesnom tradicijom, Ëine se zatoËenicama komodi∫kacije informacije pod vladavinom vektorske klase. sumornom dobu, kada se Ëak i zrak topi u [389] Ueter,ovom kada se sve πto je profano upakirava kao da je uzviπeno, ipak se javlja moguÊnost da se uhakira u puke privide i da ih se dokine. Postoje drugi svjetovi, a oni su ovaj svijet. demo 12 153 10/03/06, 10:07 demo 12 154 10/03/06, 10:07 Biljeπke demo 12 155 10/03/06, 10:07 demo 12 156 10/03/06, 10:07 APSTRAKCIJA Deleuze, Negotiations (New York: Columbia University [007] Gilles Press, 1995), str. 145. Kroz Hakerski manifest odreeni protokoli Ëitanja primjenjuju se na razliËite tekstualne arhive iz kojih on crpi i koji redom iziskuju nekakvo pojaπnjavanje. Nije toliko posrijedi “simptomatsko” Ëitanje koliko homeopatsko, kojim se tekstovi okreÊu protiv vlastitih ograniËenja πto su im ih. Primjerice, raa se cijela jedna industrija ∞ unutar obrazovnog biznisa ∞ oko Deleuzeova imena od koje Êe njega moæda trebati spaπavati. Njegova ∫lozo∫ja nije ograniËena na ono πto jest, veÊ otvorena prema onome πto bi moglo biti. U Pourparleurs vidimo ga kako proizvodi pojmove ne bi li otvorio politiËki i kulturni teren te ponudio linije bijega od dræave, træiπta, stranke i drugih zamki identiteta i reprezentacije. Njegovi su ukusi bili aristokratski ∞ limitirani na obrazovnu kulturu njegovog prostora i vremena ∞ i njegovo djelo prijemËivo je za zamku Ëisto formalne razrade one vrste za kojom posebno æudi anglo-ameriËko obrazovno træiπte. Bolje ga je uzeti odostraga i podariti mu, bezgreπnim zaËeÊem, mutantnog potomka. Ta to je i bila Deleuzeova metoda. Njega se moæe odvratiti od njegovih vlastitih sedentarnih navika. Guy Debord, Society of the Spectacle (Detroit: Black and Red, 1983), [011] str. 164. [Druπtvo spektakla (Zagreb: Arkzin, 2000)]. Ovo klasiËno djelo u kripto-marksistiËkoj tradiciji postavlja standard kritiËkog miπljenja u djelovanju. Debordov tekst je tako ustrojen da pokuπaji modi∫ciranja njegovih teza neizbjeæno ublaæavaju teze i time razotkrivaju suuËesniπtvo onoga koji ih modi∫cira sa “spektakularnim druπtvom” koje Debord tako (anti)spektakularno osuuje. To je djelo prema kojem poπtovanje moæe iskazati samo potpuno preosmiπljavanje njegovih teza na apstraktnijoj osnovi, procedurom koju je Debord sam primijenio na Marxa, a koja Ëini temelj kripto-marksistiËke procedure. Kroker i Michael A. Weinstein, Data Trash: The Theory of [021] Arthur the Virtual Class (New York: St Martin’s, 1994), str. 6. Velika zasluga ove knjige poËiva u tome da je shvatila klasnu dimenziju uspona intelektualnog vlasniπtva. Potrebno je samo joπ preispitati intelektualno vlasniπtvo kao vlasniπtvo da bi se doπlo do onoga πto K+W ostavljaju neocrtanim ∞ klasno ustrojstvo novih radikalnih sila koje bi mu se mogle suprotstaviti. Data Trash detektira novu vladajuÊu klasnu formaciju kao “virtualnu klasu”, dok se Hakerski manifest opredjeljuje ne predati novom neprijatelju virtualnost kao semantiËkog taoca. demo 12 157 10/03/06, 10:07 KLASA Marx i Friedrich Engels, Manifest komunistiËke partije [024] Karl (Zagreb: Arkzin, 1998), str. 136, str. 115. Karatani smatra da pitanje vlasniπtva dolazi od Marxa, a da odgovor u vidu dræavnog vlasniπtva, te skretanje s Marxovog puta, potjeËe od Engelsa. Vidi Kojin Karatani, Transcritique: On Kant and Marx (Cambridge MA: MIT Press, 2003). Hakerski manifest oËigledno nije ortodoksni marksistiËki traktat niti postmarksistiËko osporavanje, veÊ kriptomarksistiËko preosmiπljavanje materijalistiËke metode teorijske prakse unutar povijesti. Od Marxa valja preuzeti pokuπaj da se otkrije apstrakcija koja je na djelu u svijetu, kao povijesni proces, a ne kao puko pogodna kategorija miπljenja kojom se moæe stvoriti novi intelektualni proizvod. KriptomarksistiËko miπljenje pribliæava se mnogostrukosti vremena svakodnevnog æivota, koje iziskuje da se teorija iznova preutemeljuje u svakom trenutku, u vjernosti trenutku, a ne da se ponavlja reprezentacija davnaπnje ortodoksije ili samoj sebi sluæeÊa “kritika” te reprezentacije u interesu da se Marxa uËini sigurnim za obrazovni proces i njegovo mjereno, repetitivno vrijeme. Art Ensemble, The Electronic Disturbance (New York: [031] Critical Autonomedia, 1994), str. 16-17. The Molecular Invasion (New York: Autonomedia, 2002) [Molekularna invazija (Zagreb: Multimedijalni institut, 2006)]. Ova skupina svojom uvijek inovativnom praksom otkriva upravo ono πto je potrebno promisliti na razboju izmeu informacije i vlasniπtva te nudi korisna orua da se krene u takav projekt. Njihovo djelo posebno rasvjetljava komodi∫kaciju genetiËkih informacija ∞ glavnog popriπta za razvoj vektoralne klase. Sve πto je potrebno jest produbljenje prakse apstraktnog razmiπljanja. Zajedno sa skupinama, mreæama i suradniËkim projektima kao πto su Adilkno, Ctheory, EDT, Institute for Applied Autonomy, I/O/D, projekt Luther Blisset, Mongrel, Nettime, Oekonux, Old Boys’ Network, OpenΩows, Public Netbase, subRosa, Rhizome, ™ark, Sarai, The Thing, VNS Matrix i The Yes Men, Critical Art Ensemble tvore svojevrstan pokret u kojemu umjetnost, politika i teorija konvergiraju u uzajamnoj kritici. Ove skupine imaju meusobno samo “obiteljsku sliËnost”. Svaka dijeli neku odliku s barem jednom, ali ne nuæno i identiËnu odliku. Hakerski manifest je, izmeu ostalog, pokuπaj da se apstrahira iz praksi i koncepata koje one proizvode. Vidi takoer Josephine Bosma i dr., Readme! Filtered by Nettime (New York: Autonomedia, 1999). ® Fences and Windows, (New York: Picador, 2002) [Ograde i prozori (Zagreb: VBZ, 2003)]. Ovo uzorno novinarsko djelo otkriva poveznicu izmeu branda i logoa kao amblema praænjenja kapitalistiËke ekonomije u razvijenom svijetu i premjeπtanja veÊine kapitalistiËke proizvodnje u sweatshopove nerazvijenog svijeta. Tu jasno vidimo da je kapital nadien kao kapitalistiËka formacija u svemu osim u imenu. Klein se, meutim, zaustavlja na opisu simptomâ. Ona demo 12 158 10/03/06, 10:07 Biljeπke Klein, No logo (London: Harper Collins, 2000), str. 36. [032] Naomi [No Logo, (Zagreb: VBZ, 2001), str. 33] Vidi takoer Naomi Klein, baπ i ne nudi pravu dijagnozu. Ali to nije ni zadatak koji si postavlja. Ne moæe postojati jedna knjiga, jedan mislilac za ova vremena. Ono πto je potrebno jest praksa kombiniranja heterogenih modusa opaæanja, miπljenja i osjeÊanja, razliËitih stilova istraæivanja i pisanja, razliËitih vrsta povezivanja s razliËitim Ëitateljima, proliferacija informacije kroz razliËite medije, sve to prakticirano unutar darovne ekonomije, uz izraæavanje i razraivanje razlike, a ne odaπiljanje dogme, slogana, kritike ili pravolinijaπtva. Podjela na æanrove i tipove miπljenja, poput svih aspekata intelektualne podjele rada, antitetiËna je autonomnom razvoju hakerske klase kao klase i podupire podvrgavanje znanja vlasniπtvu vektoralne klase. Bateson, Steps Towards an Ecology of Mind (New York: [035] Gregory Ballantine, 1972). Bateson je pojmio povezanost izmeu informacije i prirode na apstraktnoj razini, iako je prezao od preispitivanja povijesnih sila koje su iznjedrile tu povezanost. Pa ipak, on je sa svojim zanemarivanjem pravila vlasniπtva u akademskim podruËjima pionir u hakerskom miπljenju i djelovanju. Veselo skaËe s biologije na antropologiju, s antropologije na epistemologiju, videÊi podjele meu poljima, Ëak meu iskazima, kao ideoloπku konstrukciju svijeta koja je pogodna samo za zoniranje i razvoj u interesu vlasniπtva. U vremenu kada su se temelji ideologije vektoralne klase tek formirale u informacijskoj znanosti, raËunarstvu, kibernetici, i kada se informaciju otkrivalo kao novu bit druπtvenih, pa Ëak i prirodnih fenomena, Bateson je jedini pojmio kritiËku primjenu tih novonastajuÊih pojmova. Negri, The Politics of Subversion: A Manifesto for the [046] Antonio Twenty-First Century (Cambridge: Polity, 1989), str. 203. Negrijev marksizam je æivuÊi marksizam, no marksizam koji nastoji nakalemiti novo na stari korpus na krivim mjestima. Manje je korisno prenamjenjivati Marxovo pisanje o nematerijalnom radu i stvarnoj supsumciji negoli vratiti se na srediπnje pitanje vlasniπtva, i preosmisliti klasni odnos u okvirima povijesnog razvoja oblika vlasniπtva. Negri, koji je imao toliko za kazati o preustrojavanju radniËke klase u razvijenom svijetu i o tome kako energije proizvodne klase pogone robnu ekonomiju odozdo, baπ ne nalazi novi jezik koji bi bio adekvatan povijesnom trenutku kada rad biva istisnut na periferiju i potpuno nova klasna formacija nastupa u razvijenom svijetu. OBRAZOVANJE Aronowitz, The Knowledge Factory (Boston: Beacon Press, [051] Stanley 2000), str. 10. KritiËka teorija koja se ne osvrÊe na svoje vlastite implikacije unutar komodi∫kacije znanja naprosto je hipokritiËka teorija. Kod Aronowitza nalazimo bitne podatke potrebne da se ustanovi da taj institucionalni kontekst nije neutralan kontekst. On bi, takoer, mogao biti uzorna ∫gura u osmiπljanju naËina kako oblikovati praksu unutar obrazovanja koja bi promicala stvar znanja. demo 12 159 10/03/06, 10:07 Readings, The University in Ruins (Cambridge, Mass.: [057] Bill Harvard University Press, 1996), str. 191. Granica ove intrigantne kritike je u tome da ona unutar obrazovanja otkriva simptome procesa koji su u tijeku, ali ih ne nazire van zidova akademske zajednice, u usponu vektoralistiËke klase. Readings zamiπlja slobodni i otvoreni proces ispitivanja, ali je pritom ograniËen na humanistiËke znanosti i sasvim speci∫Ëne vrste humanistiËkog znanstvenog rada, Ëime samo uËvrπÊuje predrasude meu “poljima”. Njegova verzija slobodne i otvorene prakse znanja zamisliva je samo unutar homogenog, segmentiranog i kontinuiranog vremena obrazovnog aparata. Readings predlaæe narativ u kojemu utopijsko obeÊanje obrazovanja predstavlja najbolji od svih svjetova za znanje. Znanje je izdano samo u eri “globalizacije”, naime kada ga vektorska klasa komodi∫cira pod krinkom retorike o “izvrsnosti”. To zanemaruje dugu povijest obrazovanja kao reæima oskudnosti. Readings naturalizira obrazovanje kao kuÊu znanja, Ëime ga πtiti od kritike. To je na kraju krajeva djelo ne kritiËke, nego hipokritiËke teorije, nesposobno da preispituje vlastite uvjete proizvodnje. Marx, “Critique of the Gotha Program”, u The First International [062] Karl and After: Political Writings, sv. 3., ur. David Fernbach (Harmondsworth: Penguin Books, 1974) [“Kritika Gotskog programa”, u Karl Marx i Friedrich Engels, Graanski rat u Francuskoj, Kritika Gotskog programa, Razvitak socijalizma od utopije do nauke (Zagreb: Naprijed, 1973)]. S kanonizacijom ∞ i komodi∫kacijom ∞ Marxovih glavnih djela u prikladno gradivo za obrazovni proces kriptomarksistiËkom projektu obnavljanja moæda je najbolje da usmjeri pogled na tekstove koje obrazovni aparat smatra marginalnima. Tekstove, primjerice, koji su vezani uz dogaaje svoga vremena, a ne one koje je moguÊe uzeti kao da se odvijaju u neËemu πto bi bilo univerzalno i homogeno vrijeme obrazovne industrije. Ovaj tekst pruæa joπ i dodatni uæitak buduÊi da je mjesto gdje se Marx najjasnije distancira od “marksista” koji su veÊ tada pretvarali kritiku u dogmu. To je mjesto gdje je sam Marx veÊ kriptomarksist, diferencirajuÊi svoje miπljenje od bilo kakve nezrele reprezentacije. tokracija: novi elita moÊi i æivot poslije kapitalizma (Zagreb: Differo, 2003)]. U onome πto B+S predlaæu kao novonastajuÊi “informacionalistiËki” poredak, vladajuÊa ideologija, ili “pretpostavljena konstanta”, viπe nije Bog ili »ovjek, veÊ je to Mreæa. BuduÊi da je ovo tranzicijsko vrijeme, dogaa se previranje kako se HumanistiËka konstanta uruπava, a nova konstanta se bori da doe na svijet. Dogaa se dekonstrukcija HumanistiËke konstante, njeno puko klizanje kao Jezika ili Subjekta, i dogaaju se oËajniËki pokuπaji da je se podupre ∞ onime πto B+S nazivaju hiperegoizmom, hiperkapitalizmom, hipernacionalizmom. Pad socijalnih institucija kapitalistiËke ere za B+S znak je uzlaska informacionalizma i onoga πto oni nazivaju “netokratskom” vladajuÊom klasom. Mediji, osloboeni od svoje ovisnosti o dræavi, devalviraju politiku. Mediji demo 12 160 10/03/06, 10:07 Biljeπke Bard i Jan Söderqvist, Netocracy: The New Power Elite [069] Alexander and Life After Capitalism (London: Reuters, 2002) str. 107. [Ne- postaju odvojena sfera, koja viπe ne stoji u reprezentativnom odnosu prema buræoaskoj javnoj sferi. Informacija je postala nova vrsta religijskog kulta. PodruËja ekonomije, infonomije i biologije ujedinjuju se oko pojma informacije kao Ëiste kvantitete. Kvaliteta je gotovo dokinuta kao vrijednost. Ali informacija nije isto πto i znanje. Informacija postaje jeftina i obilna roba, dok je ono πto ima vrijednost ekskluzivno znanje, e∫kasan pregled, pravovremena sinteza. B+S tvrde da beskonaËno umnaæanje informacija, glediπta i interesa moæe isto tako dobro djelovati kao cenzura i represija u odræavanju privilegija nove vladajuÊe klase. Estetski i politiËki zadatak nije umnaæati ili nakupljati, veÊ kvali∫cirati ∞ to je bit netokratske moÊi. B+S vide odmetnutu frakciju netokratske klase koja napuπta redove i prelazi na stranu podreenih klasa. Njihova netokratska klasa je amalgam vektoralistiËkih i hakerskih interesa, buduÊi da ih oni, ne postavljajuÊi “pitanje vlasniπtva”, ne razlikuju jasno. Poput Himanena oni brkaju istinski inovativno i puko poduzetniËko. Stallman, citirano u Sam Williams, Free as in Freedom: [070] Richard Richard Stallman’s Crusade for Free Software (Sebastapol, Calif.: O’Reilly, 2002), str. 76. Vidi takoer Richard Stallman, Free Software, Free Society: Selected Essays (Boston: GNU Press, 2002). Nakon uzorne karijere u hakiranju softvera Stallman se okrenuo hakiranju informacijske politike. Njegov pokret za slobodni softver osporava shvaÊanje da je autorsko pravo prirodno pravo. Pa ipak, on ne napada vektoralistiËku klasu izravno. On koristi zakon o autorskom pravu protiv njega samoga, kao instrument za stvaranje provedive slobode, a ne zakone intelektualnog vlasniπtva kao provedivu neslobodu. Stallmanova OpÊa javna licenca inzistira ne samo na tome da se ono πto se objavljuje pod tom licencom moæe dijeliti, veÊ i da sve preraene verzije koje ukljuËuju materijal koji je objavljen pod tom licencom moraju takoer biti slobodne. Premda opetovano izjavljuje da on nije protiv biznisa, Stallman predlaæe posve drugaËije poimanje informacijske ekonomije. Za Stallmana je umjetna oskudnost stvorena prisvajanjem informacije neetiËna. Ako mu se neπto svia, onda on to æeli podijeliti. Slobodni softver se temelji na druπtvenoj prednosti suradnje i etiËkoj prednosti poπtivanja korisnikove slobode. On eksplicitno predstavlja iskorak prema svijetu nakon oskudnosti. Stallman vidi slobodni softver kao praktiËki idealizam koji πiri slobodu i suradnju ∞ “hakersku etiku”. On razlikuje otvoreni kôd od slobodnog softvera. Otvoreni kôd je metodologija razvoja; slobodni softver je druπtveni pokret. Stallman nadopunjuje svoja praktiËka nastojanja za πirenje slobodnog softvera pod OpÊom javnom licencom kritikom onoga u πto se pretvorio sustav autorskog prava. Stallman inzistira na tome da je u Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama autorsko pravo poËelo ne kao prirodno pravo, nego kao umjetni monopol ∞ prvotno na ograniËeno razdoblje. Autorsko pravo donosi koristi izdavaËima i autorima ne radi njih samih, veÊ radi opÊeg dobra. Ono je trebalo biti poticajem da se viπe piπe i objavljuje. Meutim, pisci moraju prepustiti prava izdavaËima da bi ih se objavljivalo. Pisci ne posjeduju sredstva za proizvodnju i distribuciju da bi realizirali vrijednost svojih djela, stoga gube kontrolu nad demo 12 161 10/03/06, 10:07 proizvodom svoga rada. Kako izdavaËi nakupljaju bogatstvo u obliku iskoristivih autorskih prava, legitimacija autorskog prava premjeπta se s opÊeg interesa zajednice Ëitatelja na “ravnoteæu” interesa izmeu pisaca i Ëitatelja. Odnosno, izmeu Ëitatelja i izdavaËa. Dok je autorsko pravo dopuπtalo privremene monopole u interesu opÊeg dobra, novonastajuÊi reæim prava “intelektualnog vlasniπtva” πtiti interese izdavaËa ∞ vektoralistiËke klase ∞ kao interese po sebi i za sebe. Ono πto je trebalo opravdati pod autorskim pravom bio je arti∫cijalni monopol, ono πto treba misti∫cirati pod intelektualnim vlasniπtvom jest to kako ono reprezentira “opÊi interes”. ©to se to, zapravo, dovodi u “ravnoteæu”? »itateljeva sloboda da Ëini πto god æeli s informacijom ili Ëitateljev interes da je se proizvodi viπe? Pod reæimom intelektualnog vlasniπtva samo je ovo drugo “pravo”, a ne prvo. »itateljevo pravo je jedino pravo da kupi intelektualno vlasniπtvo. »ak i ako prihvatimo dvojbenu pretpostavku da intelektualno vlasniπtvo maksimira proizvodnju, ono πto ono maksimira jest proizvodnja neslobode. Izgubivπi pravo da plagiraju, kooptiraju i prerauju djela kako æele, Ëitatelji su suoËeni s tim da je njihovo jedino pravo u tome da kupuju djela od izdavaËa. IzdavaËi tvrde da je sve πto im smanjuje prodaju “piratstvo”. Autori se ne zatjeËu u niπta boljoj situaciji no Ëitatelji (ili sluπatelji ili gledatelji). SuoËavamo se s vektoralistiËkom klasom koja sada tvrdi da su njena prava najviπi prioritet. OpÊe dobro valja mjeriti iskljuËivo i jedino maræama vektoralistiËkih industrija. BuduÊi da je dosada uspijevala osigurati svoja prava, vektoralistiËka klasa sada zagovara potpuno zatvaranje svakog aspekta informacije u ograde vlasniπtva. Ona æeli πifrirati informaciju, vezujuÊi je arti∫cijalno uz pojedinaËne materijalne predmete. Æeli kriminalne sankcije za svakoga tko prekrπi to pravo sada apsolutno privatnog vlasniπtva. Patenti, kao πto Stallman istiËe, funkcioniraju posve drugaËije od autorskih prava, no naposljetku ishod je jednak ∞ osiguravanje informacije kao vlasniπtva koje ima ekvivalentnu vrijednost na apstraktnom terenu komodi∫kacije. Za razliku od autorskih prava, patenti ne vaæe automatski, veÊ se moraju registrirati, kreirajuÊi time dugotrajnu lutriju za hakere koji ponekad nikako ne mogu znati tko dræi patent. To je manji teret za vektoralistiËku klasu. Vektoralni biznisi akumuliraju portfelje patenata koje licenciraju meusobno jedni drugima, poboljπavajuÊi si meusobno gotovo monopolistiËku poziciju. Ono πto Stallmana najviπe uzrujava glede zatvaranja informacije unutar vlasniπtva nije toliko oskudnost inovacije koliko oskudnost suradnje ∞ upravo one prakse darivanja koja je srediπnja za hakersku etiku. HAKIRANJE kao raËunarskog inæenjera i borbi hakera da oËuvaju virtualni prostor za hak protiv sila komodi∫cirane tehnologije i obrazovanja ∞ i vrebajuÊeg behemota vojno-zabavnog kompleksa. Studija tih egzemplarnih priËa odmah raskrin- demo 12 162 10/03/06, 10:07 Biljeπke Levy, Hackers: Heroes of the Computer Revolution (New York: [071] Steven Penguin, 1994), str. 23. Ovo je klasiËni novinarski prikaz hakera kava laæ da se samo pretvaranjem informacije u vlasniπtvo mogu uvesti “poticaji” koji Êe promicati razvoj novih koncepcija i novih tehnologija. Hakeri na djelu u Levyjeevoj knjizi rade izniman posao iz æudnji koje gotovo iskljuËivo odreuje darovna ekonomija. Autonomni, samonastajuÊi krugovi prestiæa darovne ekonomije proizvode samonastajuÊe krugove iznimne inovacije. Himanen, The Hacker Ethic and the Spirit of the Information Age [072] Pekka (New York: Random House, 2001), str. 7, 18, 13. [Hakerska etika i duh informacijskog doba (Zagreb: Jesenski i Turk, 2002)]. Ako Hakerska etika pokuπava uskrsnuti duh Maxa Webera, onda Hakerski manifest nudi kriptomarksistiËki odgovor. Himanenovo iznimno djelo ima mnogo toga za reÊi o hakerskom vremenu i njegovoj antitezi prema komodi∫ciranom vremenu, pa ipak Himanen i dalje nastoji pomiriti hakersku s vektoralnom klasom. On namjerno brka hakera s “poduzetnikom”. Haker proizvodi novo; poduzetnik samo otkriva njegovu cijenu. U vektoralnoj ekonomiji, gdje mnogo toga πto se nudi nema nikakvu upotrebnu vrijednost, a razmjenska vrijednost je puka spekulativna moguÊnost, poduzetnik je herojska ∫gura kada i ako moæe izumiti nove nuænosti ex nihilo. Ovdje je “nevidljiva ruka” pokeraπki blef. Poduzetnik samo ponavlja nepotrebnu nuænost; a haker izraæava virtualno. Brkanje jednoga s drugim je ideoloπki manevar kako bi se zlogukom Ëaranju vektoralne moÊi pridal neπto sjaja. Massumi, Parables for the Virtual (Durham: Duke Univer[074] Brian sity Press, 2002), str. 30. Nikada nitko nije suptilnije opisao virtualno, ali i poteπkoÊe da mu se otvori prostor unutar vektora, kao izvan granice komunikacije. Massumi dovodi Deleuzeovu misao u zbilja plodonosan susret s prostorom vektora kao povijesnim i ∫ziËkim, a ne tek puko ∫lozofskim i meta∫ziËkim prostorom. Pa ipak, i dalje je tu prisutan problem da se Deleuzea predaleko slijedi u smjeru Ëiste, kreativne meta∫zike, koja gubi moÊ da sebe pojmi kao povijesnu, kao izraz moguÊnosti koja se javlja u danom trenutku. Postoji preskladno podudaranje Ëiste ontoloπke ravni u sræi Deleuzeovog miπljenja i “bezinteresnog” diskurzivnog prostora πto ga miπljenje stvara za sebe unutar zatvorenoga svijeta obrazovanja. V. Bettig, Copyrighting Culture (Boulder: Westview, 1996), [079] Roland str. 25. PotjeËuÊi iz tradicije kritiËkih komunikacijskih studija, ovo djelo daje koristan pregled opisujuÊi detaljno kako djeluje novonastajuÊa vektoralna ekonomija, ali je u svom promiπljanju teæi vratiti natrag na kategorije i iskustva ere u kojoj je kapital dominirao robnom ekonomijom. Znanstvenici s podruËja kritiËkih komunikacijskih studija su u pravu kada naglaπavaju nedostatak autonomije koji kultura i komunikacije imaju od robne ekonomije, ali grijeπe kada misle da se ta robna ekonomija i dalje moæe opisati jezikom kapitalizma. Usmjeravanje paænje na problem ekonomije koja je speci∫Ëna za komunikaciju i kulturu pokazuje da je ono Ëega se ona oslobodila upravo nadiena koncepcija njenog robnog oblika. demo 12 163 10/03/06, 10:07 Ross, Strange Weather: Culture, Science and Technology in [083] Andrew the Age of Limits (London: Verso, 1991), str. 11. Vidi takoer Andrew Ross, No Collar (New York: Basic Books, 2002). Ako je novinarstvo prva skica povijesti, kulturalni studiji su druga. Ili bi to, u najmanju ruku, mogli biti u svojem najboljem obliku, a Ross bi mogao biti primjer. Ross istraæuje virtualnu dimenziju proizvodnje proizvodnih klasa. On otkriva klasnu borbu za informacije uzduæ i poprijeko druπtvene tvornice. U svakodnevnom æivotu radnici svih vrsta se bore da bi autonomno proizvodili znaËenje. Ljudi stvaraju znaËenje, ali ne i sredstvima koja oni biraju. Kulturalni studiji do sada su samo interpretirali interpretativne moÊi proizvodnih klasa; meutim, poanta je uËiniti ih agensom promjene. Kulturalni studiji su bili u pravu kada su fenomene u kulturnom polju sagledavali kao ne nuæno odreene dogaajima u danoj ekonomskoj “bazi”, ali u krivu kada su davali malo na teæini promjenama u robnom obliku kada se on postupno πirio da bi obuhvatio i informaciju. Daleko od toga da otkriju polje “relativne autonomije” od stare klasne borbe, kulturalni studiji su otkrili polje zasiÊeno novim klasnim borbama oko informacije kao vlasniπtva, ali su se odrekli upravo onog orua kojima ih se moæe analizirati kao takve. POVIJEST Deleuze i Felix Guattari, What is Philosophy? (London: Verso, [091] Gilles 1994), str. 96 [©ta je filozofija (Novi Sad: Izdanje knjiæare Zorana StojanoviÊa, 1995)]. Izmeu ostalog, ∫lozo∫ja je orue da bi se izbjegla komodi∫kacija informacije kao komunikacije, ali samo kad ona takoer izbjegava komodi∫kaciju znanja kao obrazovanja. D+G opisuju u poneπto formalnim, opÊim pojmovima prostor moguÊnosti hakerskog miπljenja. Ali njihova verzija bijega iz povijesti olako moæe poprimiti aristokratski oblik, slavljenjem singularnih djela visoke modernistiËke umjetnosti i umijeÊa. Njih akademsko i kulturno træiπte i odviπe lako prisvaja, kao dizajnersku robu za preobrazovane. D+G lako mogu postati intelektualni Dolce i Gabbana. πto ona naziva “agrarnim kapitalizmom” prethodilo usponu industrijskog kapitalizma. Ne treba nuæno prihvatiti sva njena stajaliπta u razliËitim sporovima meu materijalistiËkim povjesniËarima da bi se uvidjela korist od toga da se robna proizvodnja razmatra povijesno, prema razliËitim fazama. Ako je imala dvije faze ∞ “agrarnu” i “industrijsku” ∞ zaπto ne bi imala i treÊu? A zaπto ne bismo, kad smo veÊ kod toga, revidirali i terminologiju, sa stajaliπta sadaπnje konstelacije? MarksistiËka znanost svih vrsta, u povijesnoj znanosti, antropologiji, sociologiji, politologiji, moæe se prisvajati ∞ i preusmjeravati ∞ za kriptomarksistiËki projekt, ali to ukljuËuje sasvim odreenu homeopatsku praksu Ëitanja, koja dovrπava kritiku svijeta zapoËetu u tekstu okreÊuÊi svijet demo 12 164 10/03/06, 10:07 Biljeπke Meiksins Wood, The Origin of Capitalism: A Longer View [104] Ellen (London: Verso, 2002), str. 125. Ovdje Wood pokazuje kako je ono protiv teksta. To je Ëitanje koje prisvaja ono πto je korisno iz heterogenih diskursa i sintetizira ih u pisanje koje se obraÊa hakerskoj klasi unutar vremena svakodnevnog æivota, a ne postvarenom vremenu i prostoru obrazovanja. Boyle, Shamans, Software, and Spleens: Law and the Construc[117] James tion of the Information Society (Cambridge, Mass.: Harvard University Press, 1996), str. 9. Jaka strana Boyleove knjige je ukazivanje na proturjeËja u ekonomskoj teoriji koju je vektoralistiËko doba naslijedilo od ideologa kapitalistiËke ere, proturjeËja upravo u pogledu pojma informacije. Gledano sa stajaliπta ekonomske “uËinkovitosti”, informacija bi trebala biti slobodna; sa stajaliπta “poticaja”, informacija bi trebala biti roba. Boyle takoer korisno ukazuje na to da identi∫ciranje “originalnosti” kao vodeÊeg naËela stvaranja novog vlasniπtva te autora kao subjekta odgovornog za donoπenje toga novog predmeta na svijet nuæno uklanja iz njegove osnove doprinos kolektivne proizvodnje informacijskih resursa svakom pojedinom haku. On jasno pokazuje kako je ono πto naziva “govorom o autoru” zapravo protivno hakerskom interesu. DugoroËno on informaciju stavlja u ruke vektoralistiËke klase koja posjeduje sredstva za realiziranje njene vrijednosti. Boyle Ëak, hipotetski, otvara moguÊnost klasne analize informacije. On se ne upuπta u nju. On ne uvia da je priznavanje kolektivne proizvodnje informacije ∞ Lautréamontova plagiranja ∞ veÊ ekvivalent, u informacijskoj sferi, Marxovoj teoriji viπka vrijednosti. Za Marxa su proizvodi druge prirode kolektivni proizvod radniËke klase. Sukladno tome, proizvodi treÊe prirode su kolektivni proizvod hakerske klase. ©toviπe, Boyle propuπta provesti klasnu analizu vladajuÊe klase kada brka interese individulanih korporacija s vektoralistiËkim klasnim interesima. Nekakav Microsoft ili Time Warner pokuπat Êe iskoristiti zakone intelektualnog vlasniπtva u svoju korist onako kako im odgovara od sluËaja do sluËaja, ali izostanak konzistentnog stajaliπta ne umanjuje klasni interes da se ima pristup podruËju gdje se vektoralni interesi bore oko pojedinosti, ali slaæu oko bitnoga ∞ toga da informacija, kao privatno vlasniπtvo, pripada njima. INFORMACIJA Deleuze i Felix Guattari, What Is Philosophy? (London: [130] Gilles Verso, 1990), str. 108. »esto se previa da je polaziπte ovog teksta kritika velike koliËine specijalistiËkog govora i pukog mnijenja unutar komunikacije. Drugim rijeËima, to da on polazi od kritike povrπina svakodnevnog æivota pod vladavinom vektoralistiËke klase. Uza sve svoje zasluge, D+G-ov okret prema ∫lozo∫ji, umjetnosti i znanosti zasebno nije dovoljan. Niti je dovoljno otkriti konstitutivne razlike meu tim trima suverenim sredstvima hakiranja virtualnoga. NedostajuÊa spona je analiza naËina na koji se umjetnost, znanost i ∫lozo∫ja obezvrednjuju u puko opsluæiva orua vektoralne moÊi. demo 12 165 10/03/06, 10:07 Perelman, Class Warfare in the Information Age (New [135] Michael York: St. Martin’s, 1998), str. 88. Vidi takoer Michael Perelman, Steal This Idea (New York: Palgrave Macmillan, 2002). Niπta nije πtetnije po marksistiËku misao od podjele rada koja je ekonomistima unutar obrazovnog aparata omoguÊila da zanemare kulturnu nadgranju, a kulturalnim studijima da zanemare razvojne procese u ekonomiji i svojataju iskljuËivo pravo na kulturnu nadgradnju. Ishod je bio taj da su i jedni i drugi promaπili kljuËni razvoj koji se dogodio izmeu tih meusobno otuenih kompetencija ∞ razvoj informacije kao vlasniπtva. Perelman Ëini koristan posao raskrinkavanjem novonastajuÊih ideologija vektoralistiËke klase, ali ostaje pomalo ∫ksiran na promiπljanje robne ekonomije samo u okvirima njene kapitalistiËke faze. PRIRODA Nietzsche, Unfashionable Observations (Stanford: [143] Friedrich Stanford University Press, 1995), str. 80 [O koristi i πtetnosti historije za æivot, (Zagreb: Matica hrvatska, 2004)]. NalazeÊi se izvan kulture i izvan obrazovanja, Nietzsche je imao jedinstven osjeÊaj za naËin na koji su oboje, iako slabi oblici moÊi, ipak vrπili snaæan pritisak u izobliËavanju tijela onih koji su ih prakticirali u svojim disciplinama i procedurama te nudili iluzorne kompenzacije u obliku subjektivnih identiteta za neizbjeænu Ëinjenicu da stvarna moÊ poËiva drugdje. Nietzsche, uza sve svoje mane, usmjerava hakerere od resantimana prema lukavosti, to jest od morala prema politici. On je ujedno, u Roenju tragedije, zaËetnik kritiËke medijske teorije. Deleuze i Felix Guattari, What is Philosophy? (London: [150] Gilles Verso, 1990), str. 169. Jedna od velikih zasluga D+G-ova ekscentriËnog korpusa je naËin na koji on Ëudnom dijagonalom sijeËe kroz podjelu prirodno / druπtveno, rastvarajuÊi okvire sebstva i druπtva, prateÊi niti koje prepliÊu te prividno autonomne autokoncentriËne mjehure u bioloπke, Ëak i geoloπke, a da ne spominjemo tehniËke slojeve. Iako nisu jedini koji predlaæu decentriranje sebstva i subjekta, oni su u puno prorjeenijem druπtvu kada na poljuljana i problematiËna razmea unutar druπtvenoga gledaju takoer kao na zonu kojom treba proÊi. D+G nude liniju duæ koje treba misliti ponovno povezivanje hakerskih praksi s vrlo razliËith polja znanosti, umjetnosti i teorije koje moæe zaobiÊi predrasude πto ih svako od njih gaji prema drugome kao joπ jedan beskoristan sloj negativnog “identiteta”. Marx, Capital, sv. 3 (Harmonsworth: Penguin, 1993), str. [165] Karl 958-959 [Kapital, (Zagreb: Kultura 1947)]. U tome je temeljna tenzija Marxova miπljenja, na koju kriptomarksistiËko miπljenje moæe ponudi demo 12 166 10/03/06, 10:07 Biljeπke PROIZVODNJA drugaËije refrene, ali ne i pobjeÊi od nje. UnatoË svom njenom nasilju i eksploataciji, robna ekonomija napreduje prema virtualnosti umnaæajuÊi resurse kojima se ona moæe razotkriti, jer ih sama po sebi ne moæe razotkriti. ©toviπe, kapitalistiËko druπtvo nije posljednje slovo u povijesnom razvoju nuænosti. VektoralistiËko druπtvo razvija se iz njega i protiv njega, apstrahirajuÊi reæim vlasniπtva do toËke gdje oskudnost informacije pretvara u nuænost. Ali to je toËka na kojoj nuænost viπe nije materijalna nuænost, zasnovana na ontoloπkoj faktiËnosti stvari. Ona se zasniva na ideoloπkoj himeri po kojoj se informacija Ëini pukom stvari. Ne postoji neπto takvo poput “kasnog” kapitalizma, postoji samo “rani” vektoralizam. I to je dobra vijest. Povijesni uvjeti za “istinsko carstvo slobode” tek se pojavljuju na obzoru. Hardt i Antonio Negri, Labor of Dionysus (Minneapolis: [170] Michael University of Minnesota Press, 1994), str. 9. Bitna poanta glasi ∞ svakodnevni æivot postaje druπtvena tvornica, ali i obrnuti proces nije niπta manje bitan. U razvijenom svijetu “tvornica” postaje druπtvena. Kako vektorska klasa pokuπava pronaÊi naËine da zarobi i kanalizira samu virtualnost, rad postaje oblikom zauzdane igre. Ne treba, meutim, zaboraviti da se borbe seljaπtva i radniπtva u nerazvijenom svijetu nastavljaju bez predaha. Daleko smo od stvarne supsumcije svih aspekata æivota posvuda pod predznake vektoralne ekonomije. No vrijeme je mnogostruko, heterogeno. Nema razloga zaπto ne eksperimentirati s javnim mreæama, darivanjem darovanih podataka, privremenim autonomnim zonama, strategijama taktiËkih medija ∞ smjesta. Niti nema razloga misliti da inovacije koje Êe predvoditi oslobaanje vektora od vektoralne klase moæda neÊe doÊi iz nerazvijenog svijeta. Lukács, History and Class Consciousness (London: Merlin, [171] Georg 1983), str. 89 [Povijest i klasna svijest: studija o marksistiËkoj dijalektici (Zagreb: Naprijed, 1977)]. Ovaj tekst za dlaku promaπuje status kriptomarksistiËkpg klasika. Uzete zasebno, Lukácseve analize postvarenja rada su remekdjelo pronicanja apstrakcije koja je na djelu u svijetu, kao istodobno klasne i povijesne sile. Tu se taj tekst otvara prema otkrivanju svoga vlastitog momenta u stalnom apstrahiranju povijesti. Ali nakon toga Lukács uzmiËe, preπuÊuje i na kraju ∞ kapitulira. Tekst i dalje dopuπta kriptomarksistiËko Ëitanje koje deπifrira linije duæ kojih tekst ukazuje na apstrakciju kao otvaranje, kao virtualno, bez obzira koliko se autor drugdje trudio da odagna svjetlo πto ga baca na zapeËaÊeni dosje jedne ortodoksije. Guattari, Chaosmosis: An Ethico-Aesthetic Paradigm (Sydney: [172] Felix Power Publications, 1995), str. 21. Gdje Marx vidi æivi i mrtvi rad kao skup, tu Guattari sliËno tome vidi ljudsku i neljudsku subjektivnost kao skup. Gdje za Marxa novac, opÊi ekvivalent, omoguÊuje da razliËiti konkretni vidovi rada budu usporedivi kao apstraktni rad, tu Guattari ukazuje na apstraktnu i maπinsku subjektivnost koju omoguÊuje vektor. Gdje Marx u predmetu kao robi vidi fetiπizirani proizvod kolektivnog rada, tu Guattari u demo 12 167 10/03/06, 10:07 subjektu kao individui vidi fetiπizirani proizvod kolektivne subjektivnosti. S prelaskom s kapitalistiËke na vektoralistiËku robnu proizvodnju Guattarijevo inzistiranje na subjektivnosti kao kolektivnoj i proizvodnoj sili koja seæe daleko preko granica individualnog subjekta moæe se pokazati niπta manje korisnim za demisti∫kaciju rada hakerske klase no πto je to Marxova analiza bila za demisti∫kaciju rada radniËke klase. Hakerski tantijemi, niπta manje od radniËkih nadnica, samo se Ëine pravednom i slobodnom razmjenom na otvorenom træiπtu. No, pogleda li se dalje od individualne naknade za individualni trud, vidjet Êe se golemi kolektivni skup proizvodnje koji ne posjeduje ono πto proizvodi i dobiva mnogo manje od ukupne vrijednosti svoga proizvoda. Taj skup proizvodnih snaga Ëine upravo tri proizvodne klase ∞ seljaci, radnici i hakeri ∞ svojim radom, crnËeÊi nad drugom prirodom koja je njihov prethodni napor pretoËen u materijalni oblik. S pojavom treÊe prirode, gdje informacija nagovjeπtava svoj razlaz s nuænoπÊu, svoj potencijal da bude slobodna od robnog oblika, stjeËe se moguÊnost ne zbacivanja, nego izbjegavanja fetiπa subjekta i predmeta te uspostavljanja slobodne kolektivne subjektivnosti u svijetu. Guattarijev doæivotni eksperiment u proizvodnji kolektivne subjektivnosti i subjektivnosti kao kolektivne proizvodnje pokazuje smjer. Slavoj Æiæek, Repeating Lenin (Zagreb: Arkzin, 2001), str. 82. Ono [175] πto je opaæalaËki humor Jerryja Seinfelda za komediju, to je Æiæekova opaæalaËki humor za teoriju za kritiËku teoriju. Neka od tih opaæanja pogaaju stvar: namjesto da se koriste sudovi da bi se zauzdao Microsoftov monopol, moæe se podruπtvoviti sam monopol. Njegov rad ima veliku vrlinu da izbjegava probleme koji more druge u postmarksistiËkom kampu. Etienne Balibar, Chantal Mouffe, Ernesto Laclau i Alain Badiou svaki na svoj naËin tretiraju politiËko kao autonomnu domenu. Æiæekov “lenjinizam” je pitanje zadræavanja tenzije izmeu ekonomske dinamiËnosti robnog oblika i politiËke intervencije. Æiæek je svjestan reza koji informacija donosi u domeni oskudnosti te da to ima i politiËke i ekonomske implikacije. Njegov poziv na “ponavljanje” Lenjina ne ide za prizivanjem starih dogmi, veÊ za moguÊnoπÊu sinteze kritiËke politiËke ekonomije, politiËke organizacije i opÊeprisutnih æudnji. Vidi takoer Slavoj Æiæek, The Spectre Is Still Around! (Zagreb: Arkzin, 1998). VLASNI©TVO hon-property-is-theft.html. Kao πto Lautréamont kaæe, Proudhonov tekst, koji bi da ospori træiπte, ubrzo zavrπava kao papir za umatanje namirnica koje se na njemu prodaju. Vremena se mijenjaju. S evolucijom vektora, usponom digitalne telestezije, Proudhonova znamenita reËenica moæe se plagirati i preokrenuti: kraa je vlasniπtvo. Generacija odgojena na internetu veÊ shvaÊa sve demo 12 168 10/03/06, 10:07 Biljeπke J. Proudhon, What is Property? An Inquiry into the Principle of [176] P.Right and of Government, http://dhm.best.vwh.net/archives/proud- informacije potencijalno kao dar, i to dar koji nikoga ne zakida time πto ga se dijeli. Kultura dijeljenja datoteka joπ nije krenula dalje, od plagiranja Proudhona na plagiranje Marxa, i promiπljanja dubljih izazova πto ih vektoralizacija svih informacija postavlja pred otrcano poimanje vlasniπtva kao oskudnoga vlasniπtva. »ini se primjerenim na Proudhonovo pitanje odgovoriti navodeÊi URL koji vodi na digitalnu verziju teksta koji povlaËi to pitanje. U njegovoj sposobnosti da ga se reproducira digitalno on nikada nije niti kraa niti vlasniπtvo, ako ga umjetni zahvat prava ne uËini takvim. Primjena tog slijeda razmiπljanja na tekst koji je pred vama zacijelo ne bi zabrinula njegovog autora. To nije toliko pitanje “kradite ovu knjigu”, πto je samo krπenje postojeÊeg oblika vlasniπtva, koliko “darujte ovu knjigu”, πto bi moglo ukazivati dalje od samog vlasniπtva. Fuller, Behind the Blip: Essays in the Culture of Software [195] Matthew (New York: Autonomedia, 2003). CrpeÊi iz svojih suradnji s Nettimeom, Mongrelom i I/O/D-om, koji pokuπavaju hakirati suvremenu digitalnu kulturu u interesu pluralnog i otvorenog toka informacija, Fuller predstavlja jedinstvenu sintezu Deborda i Deleuzea (preko Viléma Flussera) s kreativnim informacijskim praksama. U realiziranju potencijala hakerske klase kao klase, konstrukcija novih oblika proizvodnje informacija ima kljuËno mjesto. Fullerova kritika traga za objekti∫kacijom u samom obliku informacijskog suËelja. Tamo gdje se Stallman usredotoËuje na proizvodnju slobodnog softvera, Fuller i prijatelji istraæuju intimne vektore koji povezuju ljudsko s neljudskom proizvodnjom. Jorn, The Natural Order and Other Texts (Aldershot: [202] Asger Ashgate, 2002), str. 171. Ovo je prije knjiga umjetnika negoli mislioca, nekadaπnjeg pripadnika SituacionistiËke internacionale uz rame Debordu i Vaneigemu, ali u Jornovom djelu nalazimo stalnu borbu da se stvori praksa u kojoj bi misao, umjetnost i politika mogle biti jedan pokret, posveÊen preoblikovanju svijeta. REPREZENTACIJA Home, Neoism, Plagiarism and Praxis (Edinburgh: AK [211] Stewart Press, 1995), str. 21. Upotpunjene æestokim, ali srdaËnim humorom, Homeove provokacije grade most izmeu pokuπaja koji seæu od Dade, preko Fluxusa i SituacionistiËke internacionale, sve do stvaralaπtva osloboenog subjektivnog autorstva i objektivnog vlasniπtva te novijih preokupacija estetike odricanjem originalnosti kao i formalnim i distanciranim statusom umjetniËkog djela, koji moæda imaju svoje ishodiπte u konceptualnoj umjetnosti. demo 12 169 10/03/06, 10:07 Benjamin, “Critique of Violence”, u One Way Street [219] Walter (London: verso, 1997), str. 144 [slobodno citirano prema Uz kritiku sile, (Zagreb: Studentski centar SveuËiliπta, 1971), str. 15]. U ovom nadahnutom, kriptiËnom tekstu, Benjamin ∞ taj izvorni kriptomarksist ∞ locira uvjete slobodne zajednice van carstva reprezentacije. Posvuda u svome djelu Benjamin traga za naËinima i sredstvima da se informacijski vektor upotrijebi kao sredstvo za izraz, da ga se oslobodi od reprezentacije. On je moæda prvi koji je pojmio moÊ reprodukcije da izmakne “auri” vlasniπtva i oskudnosti te prvi koji je ta orua za poeziju koju Êe stvarati svi vidio u vektoru. Njegova golema i beskorisna erudicija, meutim, postala je predmetom trajne fascinacije unutar obrazovnog pogona i moæe zamagliti njegovu borbu za primijenjeno miπljenje, u i o vektoru, u i o njegovu vremenu. de Lautréamont, Maldoror and the Complete Works [223] Comte (Boston: Exact Change Press, 1994), str. 240 [Sabrana dela, (Beograd: Nolit, 1964)]. Kod Lautréamonta je sva knjiæevnost zajedniËko vlasniπtvo, tako da plagijarizam nije kraa, veÊ naprosto primjena naËela: svakome prema njegovim potrebama, od svakoga prema njegovim moguÊnostima. Lautréamont niπta ne skriva, niπta ne prodaje za svoje i sve Ëega se primi prebraæava, proizvodeÊi novo iz razlike. Ondje gdje su ga nadrealisti voljeli zbog njegovih maπtovitih utvara, situacionisti su toËno identi∫cirali izazov πto ga on postavlja pred autorstvo kao radikalni proboj u poeziji koja se moæe poopÊiti ∞ svatko moæe stvarati poeziju. Adilkno, Cracking the Movement (New York: Autonomedia, [228] 1994), str. 13. Vidi takoer Adilkno, Media Archive (New York: Autonomedia, 1998) [Agentur Bilwet, Arhiv medija (Zagreb: Arkzin, 1998)]. Adilkno, odnosno Association for the Advancement of Illegal Knowedge, jedna je od malobrojnih skupina koje uspijevaju otkrivati i promiπljati transformaciju krajobraza svakodnevnog æivota prema njegovu vektoralnom obliku. U ovom radu oni otkrivaju da skvoterski pokret u Amsterdamu nije bio samo stvar toga da se preuzme i zadræi ∫ziËki prostor, veÊ da se on za njega borio i u vektoralnom prostoru. Oni Êe nastaviti misliti o tom vektoralnom prostoru u njegovim zasebnim pojmovima, a ne kao o neËemu πto uvijek ovisi o nevektoralnim druπtvenim odnosima i uvijek se nuæno svodi na njih. Oni su zakljuËili sociologiju medija tako da bismo mi mogli poËeti propitivati medije sociologije. je jedinstvena jer za ono πto je Lester Bowie nazivao Velikom crnaËkom glazbom stvara neidentitarnu politiku otvorenu prema buduÊnosti, a ne politiku identiteta vezanu uz tradiciju. Eshun preosmiπlja glazbu kao sjeÊanje same virtualnosti, probijajuÊi singularni put kroz tehno, hip hop, dub i ono πto on naziva “jazz ∫sijom”. On doduπe samo usputno, a propos uvjeta moguÊnosti duba, spominje da ona ostvaruje svoje mnogostrukosti kolektivnog hakira- demo 12 170 10/03/06, 10:07 Biljeπke Eshun, More Brilliant Than the Sun: Adventures in Sonic [231] Kodwo Fiction (London: Quartet Books, 1998), str. 122. Eshunova knjiga nja upravo jer ispituje vektore telestezije uz potpunu ravnoduπnost prema zakonima autorskog prava. To se opaæanje moæe proπiriti na Ëitavu njegovu studiju, pa Ëak i van glazbe na druge vektore duæ kojih virtualno moæe teÊi, a hak prodirati u nj. Otvorena produktivnost koju Eshun nalazi na vanzakonskim marginama izvan vektoralistiËkog vlasniπtva nad glazbom ostaje marginalna zbog Ëvrstog stiska vlasniπtva nad informacijom. Svejedno, Ëestice virtualnoga koje Eshun nalazi u porama ancien régimea intelektualnog vlasniπtva odjekuju kao sampleovi nadolazeÊeg svijeta. Eshun zna da je to atopijsko podruËje izvan podruËja identitetâ subjekta, ali ne shvaÊa u potpunosti onaj drugi uvjet, uvjet bivanja izvan identitetâ objekta kako ga reprezentira objekt. Lovink, Dark Fiber: Tracking Critical Internet Culture [232] Geert (Cambridge, Mass.: MIT Press, 2002). Vidi takoer Geert Lovink, Uncanny Networks (Cambridge, Mass.: MIT Press, 2002). Viπe nego bilo tko drugi, Lovink (nekadaπnji Ëlan Adilknoa) odbacio je beskorisnu prtljagu ljeviËarske kulturne kritike, preosmiπljavajuÊi stalno iznova praksu slobodnih medija koja moæe razviti svoju vlastitu kritiËku oπtricu. Njegove prakse suradniËkog rada u novonastajuÊim medijima svjetleÊi su primjer onoga πto bi hakerska politika mogla biti da moæe djelovati u heterogenom prostoru izmeu tehniËkog haka, kulturnog haka i politiËkog haka, i moæe kombinirati obilate hardverske resurse razvijenog svijeta s asketskijim i reΩektivnim praksama nerazvijenog svijeta. Lovink prakticira neku vrstu “taktiËke teorije”, koja napuπta πiri kontekst u korist pojmova koji funkcioniraju lokalno i privremeno. Njegovi anarhistiËki instinkti prepliÊu se s radosnim ∫lozofskim pragmatizmom tretirajuÊi kriptomarksistiËku tradiciju s humorom i heretiËnoπÊu. Meutim, moæda postoji granica uËinkovitosti te taktike u okupljanju rasprπenih izraza “nove æudnje” koju hakerska klasa moæe uoËiti na obzoru i artikulirati svoj moment u povijesti. POBUNA Hardt i Antonio Negri, Empire (Cambridge, Mass.: [240] Michael Harvard University Press, 2000), str. 214 [Imperij, (Zagreb: Multimedijalni institut/Arkzin, 2003)]. Hardtov i Negrijev Imperij zarana Ëini Ëudan obrat, kada raspravlja o pravnom okviru novonastajuÊeg meunarodnog poretka. Na jednoj razini to je standardna marksistiËka analitiËka tehnika: traæiti u transformacijama vidljivih superstruktura noseÊe infrastrukturne promjene koje bi inaËe bilo teπko detektirati. Ali ono πto je neobiËno jest konkretna pravna infrastruktura kojoj se odluËuju posvetiti paænju. Da su odluËili baciti pogled na razvoj pravnog okvira intelektualnog vlasniπtva, H+N bi moæda doπli bliæe oæivljavanju klasne analize. OdabiruÊi, namjesto toga, meunarodno pravo i suverenost, oni prate jednu drugu vaænu, ali ne nuæno i dominantnu dinamiku koja je na djelu u svijetu. SlijedeÊi prije antiimperijalistiËki, a ne antikapitalistiËki pravac u kritiËkom miπljenju, oni stavljaju u demo 12 171 10/03/06, 10:07 prednji plan borbu vektora i okvira. RijeË je o povijesnom sukobu, koji pogotovo dobro zahvaÊaju D+G-ovi pojmovi deteritorijalizacije i reteritorijalizacije. Fetiπiziranjem politike vektora i ograivanja, a zanemarivanjem inovacija u klasnoj formaciji i klasnoj analizi, zavrπava se na sterilnoj suprotnosti izmeu “neoliberalizma” i “antiglobalizma”. Kod H+N-a inovativno je to da oni zapravo premjeπtaju os sukoba na dva konkurentska oblika vektoralizacije ∞ Imperij protiv mnoπtva. Meutim, buduÊi da se prethodni u nekim pogledima uzima kao oblik autonomnog “samouokvirenja”, on ne uspijeva ne koketirati s romantiËkim diskursima naroda i mjesta koji proganjaju antiglobalizacijski pokret. Debord, Complete Cinematic Works (Oakland: AK Press, [243] Guy 2003), str. 150. Jedna od vrlina Debordovih spisa je tankoÊutna, Ëak melankoliËna svijest o valu vremena i o tome kako æivljeno iskustvo vremena postavlja problematiku za kritiËko miπljenje i djelovanje, a ne obratno. Da bi se odupro autoritarnom iskuπenju da se uhvati trenutak, kao da je rijeË o kakvom predmetu, svaki politiËki pokret mora znati kako Ëekati svoje vrijeme. Debordov suptilni pristup vremenu nigdje nije bolje izraæen no u njegovim ∫lmskim radovima, koji prostiru Ëitav arhiv kinematogra∫je kao krajobraz gdje u titravim sjenama leæi sama povijest kao virtualnost slike. Gilles Deleuze, Negotiations (New York: Columbia University [246] Press, 1995), str. 127. Deleuze je, primjerice, podræavao pokret slobodnog radija, koji je sasvim dobro pokazao dvoznaËnosti politike koja favorizira vektoralno, koja potiËe kretanje. Slobodni radio moæda je zapoËeo kao neπto kulturno, kao oblik “otpora”, ali ubrzo su ga kolonizirale sile komodi∫kacije. Blisset, Q (London: Heinemann, 2003), str. 635. Ova [251] Luther izuzetna povijesna alegorija, “popularna” ∫kcija u najboljem smislu te rijeËi, brehtijanski je udæbenik za novonastajuÊu hakersku senzibilnost. Protagonist knjige, koji ima brojna imena i identitete, otkriva borbom kroz njega i protiv njega kako vektor stvara moguÊnosti, kako za stezanje obruËa nuænosti tako i za njegovo raskidanje. Samo ime Luther Blisset ime je mnogih, kolektivni pseudonim, promican kao taktika za nadilaæenje stege vlasniπtva koje odræava auru autorstva. πto Lessig biljeæi, ona je neiscrpivi resurs. VeÊina argumentacija o intelektualnom vlasniπtvu suprotstavlja zagovornike privatnog vlasniπtva zagovornicima dræavne regulacije. Ali, tvrdi Lessig, prije no πto se pomisle træiπte ili dræava, valja razmisliti je li neπto kontrolirano ili slobodno. Za Lessiga su slobodni resursi uvijek bili kljuËni za inovaciju i stvaralaπtvo. Lessig nudi korisno razlikovanje izmeu triju slojeva u vektoru. On identi∫cira napetost izmeu demo 12 172 10/03/06, 10:07 Biljeπke Lawrence Lessig, The Future of Ideas (New York: Random House, [254] 2001), str. 6. Informacija je Ëudan izbor za temelj vlasniπtvu. Kao ∫ziËkog sloja i sadræajnog sloja. Ali podrobniju pozornost poklanja onom πto naziva “kodni” sloj ∞ softveru koji u ovom digitalnom svijetu povezuje sadræaj s njegovim materijalnim supstratom. PriËa o internetu je rijetka priËa gdje se uruπila monopolistiËka kontrola nad sva tri sloja ∞ na neko vrijeme. Genijalnost interneta leæi u tome da kodni sloj dopuπta da bilo koja vrsta sadræaja teËe njegovim ∫ziËkim slojem. On omoguÊuje da se raznovrsni ureaji grade na oba njegova kraja. Slobodna informacija je kljuËna za stvaranje nove informacije. To podjednako vrijedi za raËunalni kôd kao i za pjesme i priËe. Ali potrebno je viπe no samo informacija. Potreban vam je pristup. Potreban vam je vektor. Potreban vam je ∫ziËki komunikacijski sustav koji ne guπi monopolistiËka kontrola. I potrebno je da znate kôd. Iako Lessig ne ide u tom smjeru, o melodiji i harmoniji, gramatici i vokabularu, snimkama i montaæama moguÊe je razmiπljati kao o kodu. Glazbenici, pisci, ∫lmadæije takoer su stvaraoci koda. Razlika je u tome da nitko nije koristio zakone intelektualnog vlasniπtva da bi ogradio engleski jezik ili 12-taktni blues kao svoju korporativnu zlatnu koku ∞ do sada. Meutim, upravo se to dogaa s raËunalnim kodom. LuaËka koπulja koju predstavlja pravni okvir vlasniπtva dræi ga prikovanim uz interese monopola. Lessig favorizira “tanki” reæim intelektualnog vlasniπtva. Lessig dovodi u pitanje razmjere “vlasniπtva”, ali ne postavlja pitanje vlasniπtva samog. On ne hakira samo pravo. Lessig je najupeËatljiviji meu autorima koji vjeruju u pravni okvir i javnu politiku javnog vlasniπtva kao manje-viπe neutralne arbitre koji bi mogli dovesti do ureenja u interesu ljudi u cjelini. Ali jasno je da pravo i javnu politiku kooptiraju vektoralistiËki interesi, izrugujuÊi se konstruktivnoj dobroj volji koja je ponuena u Lessigovu djelu. DRÆAVA Agamben, Means without End: Notes on Politics (Minnea[274] Giorgio polis: University of Minnesota Press, 2000), str. 87. Vidi takoer Giorgio Agamben, Homo Sacer (Stanford: Stanford University Press, 1998). MarksistiËko miπljenje u svojem postalthusserovskom obliku nije bilo sposobno domisliti postajanje-slikom robe u kojemu razmjenska vrijednost zasjenjuje upotrebnu vrijednost, otvarajuÊi deborovski spektakl prema svijetu Ëiste znakovne vrijednosti u svijetu Jeana Baudrillarda. Spektakl moæda jest alijenacija samog jezika, izvlaπtenje logosa, moguÊnosti opÊeg dobra, ali Agamben toËno uvia izlaz. U spektaklu susreÊemo naπu jeziËnu prirodu izokrenutu. On je alijenirani jezik u kojemu je ∞ ili moæe biti ∞ otkriven sam jezik. Spektakl moæe biti iskorjenjivanje svih ljudi iz njihove nastanjenosti u jeziku, dokidanje temeljâ svih dræavnih oblika, ali sama ta alijenacija jezika vraÊa ga kao neπto πto moæe biti doæivljeno kao takvo, “vraÊanje samog jezika jeziku” ∞ treÊa priroda. Agamben u toj potpunoj alijenaciji jezika detektira novonastajuÊu krizu dræave. Dræava sada postoji u trajnom izvanrednom stanju, gdje je tajna policija njen jedini preostali funkcionirajuÊi djelatni organ. Dræava moæe priznati bilo koji identitet, tako da predlaganje novih identiteta za demo 12 173 10/03/06, 10:07 nju ne predstavlja nikakav izazov. Novi identiteti mogu gurnuti dræavu prema daljnjoj apstrakciji, ali oni u dræavi samo prepoznaju utemeljenje, koje dræava stvarno ne posjeduje, da bude krajnji autoritet za to koje vrste graanstva spadaju u nju. NadolazeÊa borba neÊe se voditi za kontrolu nad dræavom, veÊ za to da ju se nadie i da joj se izmakne u ono πto se ne da reprezentirati. Za Agambena je Tienanmen prvi proboj tog pokreta da stvori zajedniËki æivot van reprezentacije. Ono πto Agambenu nikada ne pada na pamet jest propitivanje povijesnih ∞ a ne ∫loloπkih ∞ uvjeta postojanja tog najradikalnijeg izazova dræavi. Agamben sve reducira na moÊ i tijelo. Poput Athusserovih nastavljaËa, on se takoer rijeπio problema dovoenja u meuodnos povijesnih snaga. KreÊuÊi se tako brzo od robnog oblika prema dræavnom obliku, pitanje povijesnog procesa proizvodnje apstrakcije i apstrakcije proizvodnje nestaje, a s njim i razvoj klasne borbe. MoguÊe je da je zajednica koja nadolazi ona u kojoj Êe se sve moæda ponoviti onako kako jest, ali bez svog identiteta ∞ meutim, koji su uvjeti moguÊnosti potrebni da do tog momenta doista i doe po prvi put? Uvjet je razvoj odnosâ telestezije, umreæenih skupa kao treÊa priroda, koji predstavljaju kao svoj negativni aspekt druπtvo spektakla, ali kao svoj potencijal predstavljaju generaliziranu apstrakciju informacije, uvjet pod kojim ne mora vladati identitet objekta sa samim sobom. Prvi graani Agambenove zajednice, koji nemaju niti porijekla niti sudbine ∞ bez potrebe za dræavom ∞ mogu samo biti hakerska klasa, koja hakira, i dokida, sva svojstva objekta i subjekta. Gesta koja nije niti upotrebna vrijednost niti razmjenska vrijednost, Ëista praksa, Ëista igra, s onu stranu robnog oblika, moæe samo biti ishakiravanje hakerske klase kao klase, dozivanje u æivot istinskih uvjeta postojanja, koji su istodobno i uvjeti njenog nestajanja kao takve. SUBJEKT Marx, “Critique of Hegel’s Philosophy of Right”, u Early [282] Karl Writings (Harmondsworth: Penguin, 1975), str. 244. Vidi takoer Vaneigem, The Movement of the Free Spirit (New York: Zone [283] Raoul Books, 1998), str. 37. Vaneigem, taj svojeglavi ∫lozof SituacionistiËke internacionale, tu iskazuje hakerski duh oslobaajuÊi miπljenje od demo 12 174 10/03/06, 10:07 Biljeπke “Prilog kritici Hegelove ∫lozo∫je prava”, u Rani radovi, (Zagreb: Naprijed, 1967). To je znaËajna preobrazba na polju ideologije: træiπte nije van kulta svetoga, veÊ je ono jedino πto doista jest sveto. A to je, dakako, ∫gura koja obiluje hipokritiËkim suptilnostima. Nasuprot popularnom uvjerenju, vladajuÊe klase zapravo ne vjeruju u træiπte. One ga Ëak ne prihvaÊaju kao nuænost. One koriste moÊ dræave kako bi sprijeËile da træiπte djeluje kada je to suprotno njihovim interesima. Zadatak za hakersku misao nije da se zapliÊe u podræavanje ili denunciranje liberalne ideologije, koja je sve u svemu tek puka ideologija, veÊ da preispituje njenu krajnje selektivnu primjenu u zbilji. njene upletenosti u institucije obrazovanja πto ga pretvaraju u orue u rukama klasne moÊi. Kao πto je Deleuze potraæio protutradiciju unutar ∫lozo∫je, tradiciju koja nije uspostavljala miπljenje kao imaginarnog administratora nadolazeÊeg apstraktnog stanja, Vaneigem je potraæio protutradiciju toj protutradiciji, bliæu svakodnevnom æivotu. U The Movement of the Free Spirit on izlaæe skrivenu povijest borbe za virtualno, koju bi hakerska klasa, uz manje izmjene, mogla prihvatiti kao vlastitu. Deleuze i Claire Parnet, Dialogues (New York: Columbia [289] Gilles University Press, 1987), str. 147. Oslobaanje æudnje, ne samo od objektivnoga, od pukih stvari, veÊ i od subjektivnoga, od identiteta, tvori kljuËni dio hakerskog projekta, upravo zato jer se ono otvara prema virtualnome. Deleuze, Guattari i neobiËna svita ∫lozofskih prethodnika koje su sakupili ∞ Lukrecije, Spinoza, Hume, Nietzsche, Bergson ∞ tu mogu biti od koristi, pod uvjetom odlijevanja centripetalnoj sili bijega iz povijesti koji se dogaa kad u industriji nastaloj oko Deleuzea æudnja koja ju nosi postane æudnja obrazovnog aparata. Deleuze i Felix Guattari, Anti-Oedipus: Capitalism and [293] Gilles Schizophrenia (London: Athlone Press, 1984), str. 116 [Anti-Edip (Novi Sad: Izdanje knjiæare Zorana StojanoviÊa, 1990)]. Ovo primjerno kriptomarksistiËko djelo pokuπava pronaÊi i primijeniti analitiËka orua preko ekonomske, politiËke i kulturne domene identi∫cirajuÊi ravni apstrakcije i vektore kretanja. To je umnogome djelo svoga vremena, koje je ustalo iz pepela svibnja ’68. i ukazalo na razliËite greπke koje Êe pogoditi radikalno miπljenje od 70-ih nadalje. VI©AK VRIJEDNOSTI Bataille, The Accursed Share, sv. 1. (New York: Zone [300] Georges Books, 1988), str. 33 [Prokleti deo (Novi Sad: Svetovi, 1995)]. Bataille je primjerni kriptomarksistiËki autor, koji u ovom djelu Ëini viπe no bilo tko drugi na potkopavanju ËeliËne stege nuænosti nad povijeπÊu. Dok se sumorna ekonomska znanost bavi samo maksimizacijom viπka vrijednosti, Bataille propituje πto se uistinu moæe napraviti s njim ∞ osim da ga se reinvestira u proizvodnju ne bi li se stvorilo joπ viπka vrijednosti. Marcel Mauss, The Gift (New York: Norton, 1990), str. 67. [308] Ovo je tekst koji valja preispitati u svjetlu apstraktnog oblika πto ga dar moæe poprimiti u vektoralnoj eri. Maussov socijalizam moæda Êe tek naÊi svoj medij. Telestezija otvara nove moguÊnosti ne samo za robnu ekonomiju veÊ i za dar. Ona omoguÊuje apstraktni dar u kojemu se darovatelj i darovani ne susreÊu izravno. Ona omoguÊuje informacijski dar koji obogaÊuje darovanog, a ne liπava darovatelja. RazliËite peer-to-peer mreæe pojavljuju se demo 12 175 10/03/06, 10:07 Ëim to informacijski vektor omoguÊi i navlaËe na sebe puni tehniËki, pravni i politiËki bijes vektoralne klase i njenih nositelja. VEKTOR S. Burroughs, The Ticket That Exploded (New York: [313] William Grove Press, 1962), str. 49-50. U liniju koja seæe od usamljenog traËka svjetla πto ga Lautréamont predstavlja za Dadu, preko nadrealista, situacionista, Art & Languagea, do suvremenih skupina kao πto Critical Art Ensemble, moguÊe je uvrstiti i onaj aspekt bitnikâ ∞ Borroughsa, Alexandera Trocchija, Briona Gysina ∞ koji eksperimentira s oblicima kolektivnog stvaralaπtva koji bi mogli postojati van vlasniπtva. DapaËe, ono πto bi moglo tvoriti osnovu za svojevrstan protukanoniËki slijed od Lautréamonta do Kathy Acker, Luthera Blisseta i Stewarta Homea, knjiæevnost za hakersku klasu, bio bi upravo pokuπaj da se izmisli ∞ van oblika vlasniπtva i vektorskog oblika njenog doba ∞ slobodna, a ne tek puko nasumiËna proizvodnost. Marx, Grundrisse (London: Penguin, 1993), str. 524 . [315] Karl [Temelji slobode: osnovi kritike politiËke ekonomije, (Zagreb: Naprijed, 1997)]. Materijalno sredstvo kojim se razmjenski odnos πiri cijelom povrπinom zemaljske kugle je vektor telestezije. Vektor je ujedno materijalan, ali i apstraktan. On nema nuæne prostorne koordinate. On je apstraktni oblik odnosivosti koji moæe zauzeti bilo koje koordinate. Iako na marginama u Grundrisse Marx otkriva znaËaj komunikacije, on je ne integrira u samu sræ svoje teorije. Pa kada govori o opÊem ekvivalentu ∞ primjerice, kada se laÊa kaputa i pamuka te objaπnjava da je opÊi ekvivalent, novac, taj koji stvara njihov apstraktni odnos, on se pita gdje taj apstraktni odnos toËno nalazi svoj materijalni oblik, a to je upravo vektor. SVIJET munikologije protiv njega samoga. On podiæe glasnoÊu pseudoznanstvene retorike tako da se moæe Ëuti πum moÊi. Taj tekst ne tvrdi da “moÊi kazuje istinu”. Rjeπava se ideologije raskrinkavanja ideologije. Borba u Beckerovom poimanju prije je borba da se razotkrije tko ili πto kontrolira mehanizme de∫niranja istine i iluzije. Becker paæljivo slijedi postprosvjetiteljski obrat u korporativnoj retorici vektoralne klase, koja moæda i promovira “demokraciju”, “slobodu”, “pobunu” i “raznolikost” kao sluæbenu ideologiju, ali veÊinom je u poslu odræavanja vlasniËke kontrole nad njihovim semantiËkim rasponom. demo 12 176 10/03/06, 10:07 Biljeπke Becker, Tactical Reality Dicitonary (BeË: Edition Selene, [354] Konrad 2002), str. 130. Beckerov tekst djeluje izokretanjem jezika ko-
© Copyright 2024 Paperzz
