OBLIK I DIMENZIJE ZEMLJE - u prošlosti su postojale pogrešne predodžbe o obliku Zemlje, tako jedna od njih glasi: Zemlja je ravna ploča koju na leđima nose četiri slona, a njih na leđima nosi jedna velika kornjača - već su stari Grci tvrdili da je Zemlja kugla: a) zbog pomrčine Mjeseca b) zbog približavanja broda obali c) zbog promjene kuta pod kojim vidimo zvijezdu sjevernjaču s promjenom geografske širine - u 16. st. Magellanova ekspedicija dokazala da je Zemlja sfernog (zaobljenog) oblika - u 17. st. Newton i Huygens su rekli da Zemlja ima oblik sferoida (rotacijskog elipsoida) - nastaje rotiranjem Zemlje oko svoje male osi - u 18. st. Ruđer Bošković je rekao da se Zemljin oblik ne može geometrijski definirati - to je točno jer Zemlja na sebi ima različita udubljenja i izbočenja pa se njen oblik ne može geometrijski definirati, a taj neobičan oblik Nijemac Listing je u 19. st. nazvao geoidom Gibanja Zemlje - os - zamišljeni pravac koji prolazi kroz polove i središte Zemlje - Zemlja se okreće oko od zapada prema istoku (Venera obrnuto) - kut između Zemljine osi i ekliptike = 66°33' - Zemlji za rotaciju je potrebno 23 h 56 min i 4 s (siderički dan) - Sunčev dan ima 24 sata - 465 m/s iznosi brzina rotacije na ekvatoru, prema polovima sve manja, na polovima 0 km/h - susvjetlica/sumračnica - linija (pojas) između dana i noći - 30 km/s iznosi brzina okretanja Zemlje oko Sunca – izmjena dana i noći, izmjena godišnjih doba ROTACIJA - okretanje Zemlje oko svoje osi - ekliptika - zamišljena crta oko koje se Zemlja vrti oko Sunca - na ekvatoru rotacija iznosi 465 m/s ili 1674 km/h - Sunčev dan traje 24 h - vrijeme u kojemu Zemlja, vrteći se oko svoje osi, dođe u isti položaj prema Suncu – siderički dan - 23 h 56 min 4 s (23,93 h) - vrijeme koje je Zemlji potrebno da se okrene oko svoje osi REVOLUCIJA - okretanje Zemlje oko Sunca - 365 dana 5 sati 48 minuta 46 sekundi - 365,2422 dana - tropska godina - izmjena godišnjih doba ovisi o kutu obasjavanja Sunca -polarni dan (min. 24 h), polarna noć - na ekvatoru dan i noć svaki dan traju jednako (aequus = jednak) - posljedica okretanja Zemlje oko Sunca jest izmjena dana i noći, kao i izmjena godišnjih doba - polarni krug - od južne/sjeverne polutke do pola – zimska polovica godine traje 8 dana manje od ljetne jer je Zemlja bliže Suncu pa Zemlja brže se Skripte.in || Besplatne skripte za srednju školu kreće – oko Sunca zbog jače gravitacijske sile - polarni dan traje najmanje 24 sata, isto kao i polarna noć Mjesno i pojasno vrijeme - mjesto vrijeme je vrijeme koje neko mjesto ima s obzirom na podnevnik ili meridijan na kojemu se nalazi - određeno je prividnim kretanjem Sunca -> kada je Sunce u najvišem položaju nad nekim mjestom tada je u tom mjestu podne - krajem 19. st. u Washingtonu je uvedeno pojasno (zonalno) vrijeme - Zemlja je podijeljena na 24 vremenska pojasa od po 15° pa je razlika između susjednih pojasa 1 sat - vrijeme svakog pojasa određuje se prema mjesnom vremenu središnjeg meridijana tog pojasa - početni vremenski pojas se veže uz granični meridijan koji je označen sa 0° - za središnje meridijane uzeti su oni označeni sa: 15, 30°, 45°, 60°, odnosno svaki 15. meridijan - granice vremenskih pojasa ne prate strogo podnevnik, već se pomiču zbog praktičnih razloga kao što su granice država ili administrativnih regija velikih država -> modificirano pojasno vrijeme koje vrijedi za svaku pojedinu državu naziva se službeno - datumska granica je dogovorena linija pri čijem prelasku moramo dodavati ili oduzimati jedan dan, nalazi se na 180. meridijanu Kalendar - kalendar je skup pravila kojima se određuje raspored dana, tjedana i mjeseci u pojedinoj godini - cilj kalendara je što bolje uskladiti građansku godinu (s cijelim brojem) sa tropskom godinom (koja nije cijeli broj) - tako su nastali različiti kalendari - julijanski kalendar - dobio naziv prema Juliju Cezaru, a uveden je 45. g. pr. Kr. - svaka četvrta godina je prijestupna, prema tom kalendaru godina prosječno traje 365 dana i 6 sati ili 365,25 dana - razlika u odnosu na tropsku godinu iznosi 11 min i 14 s, tako da razlika od jednog dana u odnosu na tropsku godinu nastupa u razdoblju od 128 godina - 325. g. razlika između i tropske godine iznosila je 3 dana, stoga je na Crkvenom saboru u Niceji početak julijanske godine pomaknut 3 dana unaprijed - danas ga koriste neke pravoslavne crkve -> npr. Ruska pravoslavna crkva - gregorijanski kalendar - prema papi Grguru XIII. - uveden 1582. g. - svaka 4. godina je prijestupna, osim godina kojima završava stoljeće, a nisu djeljive s 400 (npr. 1700, 1800, …) - prema gregorijanskom kalendaru godina prosječno traje 365 dana 6 sati 49 minuta i 12 s ili 365,2425 dana - razlika u odnosu na tropsku godinu iznosi 26 sekundi, tako da će razlika od jednog dana nastupiti za više od 3000 godina, a ne kao kod julijanskog kalendara za 128 godina - gregorijanski kalendar stupio je na snagu 4. listopada 1582., ali sutradan nije bio 5. listopad, već 15. listopad, jer je julijanska godina kasnila za tropskom od Sabora u Niceji za 10 dana – tropska godina = 365 dana 5 h 48 min 46 s ili 365,2422 dana Skripte.in || Besplatne skripte za srednju školu KARTOGRAFIJA Orijentacija na stupanjskoj mreži -Stupanjska mreža je mreža meridijana i paralela - paralele su kružnice koje u smjeru zapad-istok okružuju Zemlju, najveća je ekvator (dijeli Zemlju na sjevernu i južnu polutku), polovi nisu kružnice već točke - najsjevernija i najjužnija točka na Zemlji su polovi - meridijani ili podnevnici (sva mjesta na istom meridijanu u isto vrijeme imaju podne) su polukružnice koje pod pravim kutom presijecaju paralele i svi se susreću u polovima - meridijan označen sa 0° je središnji, početni prolazi kroz zvjezdarnicu Greenwich (dijeli Zemlju na istočnu i zapadnu polutku) - geografske koordinate pomoću kojih određujemo smještaj pojedine točke na geografskoj karti zovu se geografska širina i geografska dužina - geografska širina je kutna udaljenost neke točke od ekvatora prema sjeveru ili jugu, oznaka je grčko slovo φ -> postoji 90° sjeverne i 90° južne geografske širine (npr. 50° φN ili 50° s.g.š.) - geografska dužina je kutna udaljenost neke točke od početnog meridijana prema istoku ili zapadu, oznaka je grčko slovo λ -> postoji 180° istočne i 180° zapadne geografske širine (npr. 50°λE ili 50°i.g.d.) - geografski smještaj neke točke određen je geografskom širinom i dužinom - određivanje geografske širine: a) pomoću kuta pod kojim vidimo sjevernjaču b) pomoću visine kulminacije Sunca (to je kut pod kojim Sunčeve zrake padaju u podne, simbol je h) - φ = 90° - h +δ; δ je stupanjska udaljenost od ekvatora one paralele nad kojom Sunce taj dan kulminira u zenitu - određivanje geografske dužine pomoću kronometra (precizan sat) - ortodroma - najkraća udaljenost između dvije točke na Zemlji, siječe meridijane pod različitim kutovima (ravna crta) - loksodroma - krivulja koja sve meridijane siječe pod istim kutom Orijentacija u kompasu - orijentirati u prostoru znači odrediti glavne strane svijeta u odnosu na naše stajalište - nakon određivanja jedne strane svijeta nije nam problem odrediti ostale - u prostoru se možemo orijentirati pomoću nebeskih tijela, po objektima u prostoru, pomoću kompasa i suvremenih uređaja - narodi starog istoka orijentirali su se prema položaju nebeskih tijela: prema izlasku Sunca određivali su istok, a prema zalasku zapad -> Sunce samo u dane ravnodnevica izlazi točno na istoku i zalazi točno na zapadu - u podne Sunce uvijek na jugu - uvidjevši značenje Sunca za život na Zemlji, stranu svijeta na kojoj ono izlazi uzeli su za glavnu stranu svijeta -> lat. oriens = istok -> od te riječi potječe i naziv orijentacija - orijentacija pomoću Sunca: a) Sunce kulminira na jugu (podne) -> tu se možemo koristiti štapom, najkraća sjena pokazuje smjer sjevera b) pomoću Sunca i sata s kazaljkom -> malu kazaljku usmjerimo prema Suncu i promatramo put između nje i broja 12, prepolovimo taj put i tamo se nalazi jug - orijentacija pomoću Sjevernjače, najsjajnije zvijezda Malog medvjeda Skripte.in || Besplatne skripte za srednju školu - orijentacija pomoću katoličkih crkvi -> glavni ulaz obično na zapadu (u našim krajevima) jer ulaz gleda prema Vatikanu -orijentacija pomoću panja s godovima (gušći na sjeveru), prema mahovini na drveću, prema gradnji mravinjaka - orijentacija pomoću kompasa: kompas se sastoji od magnetne igle i vjetrulje na kojoj su označene strane svijeta i stupnjevi - magnetska igla uvijek pokazuje sjever i to magnetski, a ne geografski -> razlika između magnetskog i geografskog sjevera (oko 1°) naziva se geografska deklinacija - izogone su crte koje povezuju mjesta iste magnetske deklinacije, nalaze se na karti izogona - vodoravni kut između pravca sjevera i nekog drugog pravca u prostoru zove se azimut - izražava se stupnjevima (od 0° do 360°) u smjeru kazaljke na satu - koristi se za kretanje po terenu: u pomorskom i zračnom prometu i tu se naziva kurs - od suvremenih sredstava u širokoj primjeni su radari i GPS (globalni položajni sustav) Predočavanje Zemlje na globusu i geografskoj karti Zemlju možemo predočiti na globusu i geografskoj karti pri tome se nastoje očuvati elementi vjernosti: a) vjernost kutova( konformnost)→da kutovi među točkama na predodžbi odgovaraju onima u prirodi b) vjernost površina( ekvivalentnost )→ da površine budu u istim omjerima kao u prirodi c) vjernost udaljenosti( ekvidistantnost)→da udaljenosti među svim točkama budu razmjerno udaljene 1. GLOBUS - vjerna umanjena predodžba Zemlje→očuvani svi elementi vjernosti - os globusa je nagnuta na horizontalnu ravninu pod kutem od 66º33 - u mjerilima u kojima se izrađuju globusi spljoštenost je zanemarena – nedostaci: uvijek vidimo samo polovicu globusa, nepraktičan je za rukovanje, ima malo geografskog sadržaja 2. KARTA - umanjena predodžba Zemlje na ravnoj plohi( papiru)→zbog količine sadržaja i praktičnosti najvažniji je oblik predočavanja - oblik zemlje nije moguće prikazati na ravnoj plohi bez pogrešaka→stoga karta ne zadovoljava sve elemente vjernosti -glavni elementi karte: a) matematički elementi karte-stupanjska mreža - okvir karte - mjerilo - projekcija b) geografski elementi karte-prirodna osnova i društveni sadržaj c) redakcijski elementi(lat.redigere=dotjerati; pripremiti za tisak)- dodaje ih nakladničko poduzeće-naziv karte - izvori i vrijeme izrade - naziv projekcije - tumač znakova Skripte.in || Besplatne skripte za srednju školu - ime autora i nakladnika -dopunski elementi karte-grafički prikazi - tablice - tekst Mjerilo matematički element karte koji pokazuje odnos udaljenosti na karti i u prirodi vrijedi samo uz ekvidistantne pravce i zaravnjene površine→u području dinamičnijeg reljefa stvarna dužina je veća od one izmjerene na karti dužinsko mjerilo-prikazuje se u obliku ravne crte podijeljene na jednake dijelove, uz svaki dio je označena udaljenost koju taj dio predočava u prirodi→omogućuje nam brže očitavanje udaljenosti krajnji lijevi dio je podijeljen na manje dijelove što omogućije točnije očitavanje udaljenosti( pomoću šestara, ravnala ili papira) brojčano ili numeričko mjerilo načinjeno je u obliku omjera u kojemu je prvi dio omjera osnovna jedinica duljine,a drugi dio omjera zove se modul i predstavlja vrijednost umanjenja→veći modul veće umanjenje npr. 1: 100 000 ako se odlučimo da nam je osnovna jedinica mm, onda to znači da 1mm na karti=100 000mm u prirodi ako se odlučimo za centimetre, onda je 1cm na karti= 100 000 cm u prirodi podjela mjerila prema veličini modula: 1. krupna mjerila-imaju modul do 100 000 2. srednja mjerila-modul od 100 000 do 1000 000 3. sitna mjerila-modul veći od 1000 000 Kartografske projekcije – različite slike zakrivljene Zemljine površine na ravnoj plohi ŠTO SU KARTOGRAFSKE PROJEKCIJE - postupak projiciranja Zemljine zakrivljene površ ine na ravnu plohu naziva se projiciranje, a tako dobivena slika kartografska projekcija - problem je u tome što zakrivljenu Zemljinu površinu nije moguće bez deformacija prenijeti na ravnu plohu - kartografska projekcija može udovoljiti samo jednom elementu vjernosti, a ostatak mora žrtvovati – ekvideformate - crte koje označavaju područja iste izobličenosti PODJELA PROJEKCIJA PREMA PLOHI PROJICIRANJA - s obzirom na površinu na koju projiciramo zakrivljenu Zemljinu površinu, projekcije se dijele na: 1. valjkaste ili cilindrične 2. stožaste ili konusne 3. horizontalne ili azimutalne VALJKASTE ILI CILINDRIČNE PROJEKCIJE Skripte.in || Besplatne skripte za srednju školu – Zemljina površina prenosi se na plašt valjka koji dodiruje Zemlju najčešće duž jedne kružnice (najčešće polutnik = ekvator); usporednice su vodoravni i međusobno usporedni pravci STOŽASTE ILI KONUSNE PROJEKCIJE - Zemljina površina prenosi se na plašt stošca koji dodiruje Zemlju duž najčešće jedne kružnice (najčešće usporednica), usporednice su dijelovi koncentričnih kružnica (isto središte, različiti radijusi) HORIZONTALNE ILI AZIMUTALNE PROJEKCIJE - Zemljina površina se prenosi na ravninu koja dodiruje Zemlju u jednoj točki - centar ili pol projekcije -> prema polu projekcije sve točke na zemljovidu imaju isti kutni (azimutni) položaj kao u prirodi (azimutalna) - točke jednako udaljene od pola projekcije čine kružnicu pa imamo dojam kao da Zemlju promatramo s određene visine (horizontalna) - usporednice mogu biti koncentrične kružnice - polarni prostori se prikazuju u horizontalnim projekcijama PROJEKCIJE S OBZIROM NA NAČIN PRENOŠENJA STUPANJSKE MREŽE 1. obične ili prave -> u njima se stupanjska mreža projicira geometrijskim crtama (pravci, lukovi, kružnice) 2. konvencionalne ili sporazume -> u njima se stupanjska mreža projicira matematičkim principima PODJELA PROJEKCIJA S OBZIROM NA OČUVANI ELEMENT VJERNOSTI 1. ekvivalentne 2. ekvidistantne - vjernost udaljenosti 3. konformne - vjernost kutova 4. uvjetne projekcije - nije u potpunosti zadovoljen ni jedan element vjernosti, ali su deformacije maksimalno smanjene STOŽASTE PROJEKCIJE - Ptolomejeva - obična ili prava - podnevnici se šire iz jedne točke u obliku zrakastih pravaca, a usporednice su lukovi koncentričnih kružnica - pogodna za prikazivanje krajeva u umjerenim geografskim širinama, posebice za države izdužene duž dodirne usporednice - mjerilo vrijedi za dodirnu usporednicu i sve podnevnike - Bonneova - konvencionalna ili sporazumna - središnji podnevnik je pravac podijeljen na jednake dijelova, dodirna usporednica je središnje položen luk, a ostali podnevnici su zakrivljene crte - karta Azije, Europe i karte polutki - predodžba je najvjernija duž središnjeg podnevnika i dodirne usporednice, mjerilo vrijedi duž osnovnog podnevnika i svih usporednica PRIMJER HORIZONTALNE PROJEKCIJE - horizontalna ekvidistantna projekcija Skripte.in || Besplatne skripte za srednju školu - ima centar (pol) na onom mjestu koje želimo najbolje prikazati -> sva ostala mjesta su ekvidistantno udaljena od njega, a u odnosu na njega imaju isti azimut kao u prirodi - s udaljavanjem od centra, predodžba se izobličuje, ali se čuva vjernost udaljenosti od centra Izrada osnovnih (izvornih) karata - za izradu točnih i detaljnih karata, tj. osnovnih karata, treba izmjeriti visine terena i snimiti sadržaj prostora - to se može učiniti na više načina, a najraširenija je metoda korištenja zračnih snimaka, tj. aerofotogrametrije - postupak se provodi avionima opremljenim posebnim fotoaparatima, zrakoplov leti tako da se snimci preklapaju, svaki dio terena u pravilu se snima dva puta - visina i brzina leta točno su propisane, a to ovisi o namjeni snimanja - na zrakoplove se mogu ugraditi i skeneri koji registriraju elektromagnetske valove koji dolaze sa svih tijela na Zemlji, a rezultat toga je digitalna slika promatranog prostora - na osnovi avionskih snimaka izrađuju se karte pomoću uređaja koji se zove stereograf - sadržaj fotografije se uz pomoć toga uređaja izcrtava na papir i na taj način dobivamo osnovnu kartu - prije pojave zrakoplova najraširenija metoda snimanja terena bila je geodetski ili trigonometrijski premjer, provodi se mjerenjem početne dužine (baze) s čijih se krajnjih točaka određuju kutovi prema trećoj točki -> trigonometrijskim funkcijama izračunavaju se dužine dviju nepoznatih stranica - postupak se ponavlja dok se ne dobije dovoljan broj točaka za ucrtavanje - zahtjeva mnogo ljudi, sredstava i vremena - točke su na terenu označene kao stupci s točno određenom nadmorskom visinom - u novije vrijeme sve se više koriste i satelitske snimke, zbog tehnološkog napretka moguće je da će one u budućnosti zamijeniti ostale oblike snimanja zemljišta TOPOGRAFSKA KARTA – detaljna i vjerna karta (očuvani svi elementi vjernosti) krupnog mjerila na kojoj je prikazan mali dio Zemljine površine - izrađuju se iz osnovnih karata (u Hrvatskoj osnovna izrađena je u mjerilu 1:9000 - Hrvatska Osnovna Karta - HOK) u mjerilima 1:25000, 1:50000, 1:100000, 1:200000 - listovi topografske karte predočavaju malu površinu pa se na njima sfernost zanemaruje -> zbog toga su na topografskim kartama očuvani svi elementi vjernosti - listovi su izrađeni u Gauss-Krűgerovoj projekciji -> poprečna valjkasta projekcija - listovi su dijelovi pojasa uzduž odgovarajućeg središnjeg meridijana (kod nas 15°λE i 18°λE) - preko karte otiskuje se mreža kvadrata - vodoravne crte predstavljaju kilometarsku udaljenost od ekvatora, a okomite predstavljaju kilometarsku udaljenost od početnog meridijana - nazivi listova određuju se prema najznačajnijem naselju koje se nalazi na određenom listu - list topografske karte mjerila 1:200000 predočava od 1°φ i 1°λ - list topografske karte mjerila 1:100000 predočava prostor od 30'φ i 30'λ - list topografske karte mjerila 1:50000 predočava prostor od 15'φ i 15'λ - list topografske karte mjerila 1:25000 predočava prostor od 7.5'φ i 7.5'λ - list topografske karte mjerila 1:200000 dobiva oznaku prema koordinatama centralne točke - listovi 1:100000 dobivaju troznamenkastu oznaku, listovi 1:50000 dobivaju oznaku lista karte 1:100000 i još brojeve 1, 2, 3 i 4 Skripte.in || Besplatne skripte za srednju školu - listovi 1:25000 dobivaju oznake lista 1:100000 i lista 1:50000 te još brojeve 1, 2, 3 i 4 - na topografskim kartama reljef je prikazan metodom izohipsi, vode plavom, vegetacija zelenom bojom i obradive površine bijelom Sadržaj geografske karte - generalizacijom sadržaja osnovnih karata nastaju karte sitnijeg mjerila - generalizacija=postupak odabiranja najvažnijih prirodnih i društvenih snimljenih(osnovnih) karata i njihovo predočavanje na kartama sitnijeg mjerila - što je mjerilo sitnije to je generalizacija veća podataka iz PRIKAZIVANJE RELJEFA NA KARTAMA 1. izohipsama i izobatama-crte koje spajaju točke iste nadmorske visine, a izobate su crte koje spajaju točke iste dubine - koriste se na topografskim kartama - ekvidistanca je visinska razlika između izohipsi i obrnutom je odnosu sa veličinom mjerila→veličinu ekvidistance za pojedine topografske karte nauči iz udž. str. 48) - što su gušće to su veći nagibi i obrnuto - kako bi se pojačao dojam plastičnosti dodaje im se metoda bojenja i sjenčanja - izohipse se još nazivaju i slojenice 2. sjenčanjem-nadopunjuje metodu boja i izohipsi - pretpoostavljeno je da osvjetljenje dolazi sa sjeverozapada (koso) pa je jedna strana uzvisine osvjetljena, a druga je u sjeni(osjenčana)-veći nagibi su tamnije osjenčani - ravne površine i planinski vrhovi ostaju bez sjenčanja 3. bojama-primjenjuju se na kartama sitnijeg mjerila(može i na topografskim)-reljef je prikazan zelenom, žutom, smeđom, ljubičastom i bijelom bojom→objašnjene su u tumaču znakova - nadopunjuju se kotama - reljef morskog dna prikazan je tonovima plave boje po principu što dublje to tamnije - često se koristi kombinacija metoda: pregledne karte –metoda boja i sjenčanja topografske –metoda izohipsi, sjenčanja i boja 4. reljefnim modelom- trodimenzionalni prikaz reljefa-kao osnova služi topografska karta čije izohipshe postaju temelj za izradu profila - kombinacijom reljefnog modela i karte od plastike nastaju reljefne karte uz pomoć vaakuma i topline 5. perspektivnim skicama-računalo iscrtava podatke o visinskim odnosima u obliku mreže, a to pruža stvaran dojam prostora Kartografski znakovi - prirodna osnova i posebice društveni sadržaji unose se na kartu kartografskim(topografskim) znakovima: to su simboli koji svojom veličinom, bojom i izgledom asociraju na sadržaj prostora→objašnjeni su u tumaču znakova Nazivlje( nomenklatura) - nazive valja unositi u izvornom obliku, uz izvorni naziv može stajati i domaći naziv u zagradi, to je važno jer su mnogi nazivi došli do nas preko posrednika pri čemu se mogu iskriviti izvorni nazivi, npr. Al – Iskandariya (Aleksandrija) - transliteracija=prenošenje naziva s jednog pisma na drugo; države koje se nesluže latinicom imaju svoju službenu transliteraciju na latinici kako bi se očuvali izvorni nazivi: npr.Beijing/Peking ili Mumbai/Bombay Skripte.in || Besplatne skripte za srednju školu Vrste karata - karte se dijele prema pouzdanosti, sadržaju i načinu uporabe IZVORNE I PREGLEDNE KARTE (PREMA POUZDANOSTI) - izvorne krate nastaju snimanjem pa detaljno predočavaju izgled i sadržaj prostora (imaju modul do 200 000) - izvorne karte u krupnome mjerilu od 1:10000 nazivaju se planovi -> predočavaju mali dio Zemljine površine u krupnome mjerilu (planovi naselja, zaštićenih prostora, katastarski planovi) - ne sadrže stupanjsku mrežu, a orijentacija je označena strelicom - reambulacija - proces nadopunjavanja i ispravljanja izvornih karata u skladu s promjenama u prostoru, tj. obnavljanje sadržaja - pregledne karte ne predočavaju stvarni izgled prostora jer nastaju generalizacijom izvornih karata (imaju modul preko 200 000) - imaju sitno mjerilo (1:200000 i sitnije) pa je sadržaj uopćen - nazivamo ih apstraktne ili generalizirane karte OPĆE I TEMATSKE KARTE (PREMA SADRŽAJU) - opće karte predočavaju geografsku sliku nekog kraja - prikazuju elemente prirodne osnove (reljef, odnos kopna i mora, vode) i društvenog sadržaja (ceste, pruge, cjevovode, naselja) pa su kompleksne - tematske karte predočavaju prostorni raspored neke prirodne ili društvene pojave/procesa (jedna od dvije teme) - podaci se prikazuju u zornom obliku (slikovnim i geometrijskim znakovima, dijagramima, izolinijama, rasterima i bojama) - geološke, geomorfološke, hidrološke, klimatske, vegetacijske, pedološke, povijesne, političke, demografske, gospodarske, cestovne karte PRIRUČNE I ZIDNE KARTE - priručne karte koristimo držeći ih rukama - ubrajamo planove, topografske karte, pregledne i neke opće karte - sadržaj je detaljan i kompleksan - zidne karte koriste se pričvršćene na zid ili nosač - prikazuju opće prostorne odnose, nisu preopterećene sadržajem ATLAS - zbirke karata sređene u sadržajnu cjelinu i uvezene u knjigu – atlas svijeta daje opću nacionalnu geografsku predodžbu svijeta - opsežni, skupi, nepraktični - nacionalni atlas - zbirka karata u kojoj su prikazana prirodno-geografska i društveno-gospodarska obilježja pojedine države i njezinih regionalnih cjelina - velika kompleksnost (bogatstvo sadržaja) - tematski atlas sastoji se od zbrike karata na kojima je prikazan jedan stručni sadržaj - geološki, geomorfološki, hidrološki, klimatološki, gospodarski, demografski, povijesni - školski atlas je zbirka karata prilagođena nastavnom programu Upotreba i važnost karata Skripte.in || Besplatne skripte za srednju školu KRETANJE UZ POMOĆ TOPOGRAFSKE KARTE - da bismo se mogli kretati uz pomoć topografske karte, moramo prvo napraviti određene preduvjete: 1. sjever na karti usklađujemo sa sjeverom u prirodi 2. određujemo naše stajalište u prostoru i na karti - ako nema u neposrednoj blizini pored nas nekog objekta, onda stajalište određujemo pomoću trokuta pogreške 3. odrediti azimut - između našeg stajališta i našeg cilja trebamo odrediti neke objekte (orijentire), zatim ih precrtamo na papir i potom između njih određujemo azimut; između orijentira određujemo i udaljenost MJERENJE UDALJENOSTI, POVRŠINA I NAGIBA NA TOPOGRAFSKOJ KARTI - udaljenosti možemo mjeriti pomoću ravnala, šestara, ruba papira ili pomoću krivinomjera - ukoliko se radi o zakrivljenim linijama, možemo ih podijeliti na ravne dijelove, potom svaki taj dio izmjeriti i na koncu sve ih zajedno zbrojiti - krivine možemo mjeriti i krivinomjerom ili kurvimetrom jer na njemačkom die kurve znači zavoj - površine možemo mjeriti pomoću Gauss-Krűgerove mreže ili pomoću uređaja koji zovemo planimetar - nagib izražavamo u stupnjevima - kut nagiba - kut koji prolazi padinom i neki horizontalni pravac koji ide Zemljinom površinom - pomoću nagibnoj mjerila koje ima x i y os: na y osi je označen razmak između izohipsi u metrima, a na x osi su naznačeni stupnjevi Oblici i elementi reljefa - reljef označava sve oblike Zemljine površine (franc. relief - izbočina) - nastaje djelovanjem endogenih (unutrašnjih) i egzogenih (vanjskih) sila - endogene sile: Zemljina unutrašnja toplina, tlak i sila gravitacije -> pod utjecajem tih sila nastaju najveći reljefni oblici na Zemlji - egzogene sile: Sunčeva energija, sila gravitacije (Sunca i Mjeseca) i sila gravitacije Zemlje -> preoblikovanje reljefa nastalog endogenim silama - osnovni oblici reljefa: - uzvišenja - udubljenja - ravnice UZVIŠENJA - mogu biti izdužena u obliku hrpta (ima prostornu orijentaciju) ili u obliku masiva bez prostorne orijentacije - brijeg (do 200 m) - humlje ili gorice (više poredanih bregova) - brdo (od 200 do 500 m) - pobrđe (više brda - Bilogora) - gora (od 500 do 1000 m) - gorje – planina (iznad 1000 m) - planinski sustav (Dinaridi) - planinski pojas (Alpe) UDUBLJENJA Skripte.in || Besplatne skripte za srednju školu - vrlo malih dimenzija - većih dimenzija: - kotline - udubljenja okružena uzvišenjima (Požeška kotlina) - zavale - podsjećaju na kotline, samo su većih dimenzija (Jadranska zavala) - doline - izdužena udubljenja nastala radom tekućica i ledenjaka - udoline - izdužena udubljenja bez vodenog toka RAVNICE - nizine - do 200 m (Pribaltička nizina) - visoravni - zaravnjeni prostori iznad 200 m (Tibet) - područja ispod razine mora nazivaju se depresije: - tamnozelena boja na karti - mogu biti jezera (i dno i površpina se nalaze ispod razine mora) DIMENZIJE RELJEFNIH OBLIKA - od veličine nekoliko mm2 (kamenice) do planetarnih, veličine više desetaka milijuna km 2 (kontinenti i oceanski bazeni) - kopneni dio Zemlje obuhvaća 29% površine Zemlje - na odnos visine kopna i dubinu mora upućuje hipsografska krivulja -> srednja visina kopna iznosi 840 metara, a najviši vrh Mt. Everest 8848 m - prijelaz s kontinenata u ocean seže do dubine od 200 m i naziva se šelf - more zauzima 71% površine Zemlje, srednja dubina iznosi 3800 metara, a najdublja točka nalazi se u Marijanskoj brazdi i iznosi 11022 m - srednja visina Zemljine površine iznosi 2040 m - reljefna područja s obzirom na nadmorsku visinu: 1. nizine (0-200 m) 2. pobrđa (200-500 m) 3. sredogorja (500-1500 m) 4. planine (>1500 m) - reljefna područja svjetskog mora s obzirom na dubinu: 1. neritska zona (0-200 m) 2. batijalna zona (200-3000 m) 3. abisalna zona (3000-6000 m) 4. hadalna zona (>6000 m) 5. ENERGIJA RELJEFA (VERTIKALNA RAŠČLANJENOST RELJEFA - predstavlja visinsku razliku između najviše i najniže nadmorske visine na km2 - izražava se u m/km2 - nadmorska visina je visina neke točke iznad razine mora - prema energiji reljefa razlikujemo sljedeće prostore: 1. ravnice (0-5 m/km2) 2. slabo raščlanjene ravnice (5-30 m/km2) 3. slabo raščlanjeni reljef (30-100 m/km2) 4. umjereno raščlanjeni reljef (100-300 m/km2) Skripte.in || Besplatne skripte za srednju školu 5. izrazito raščlanjeni reljef (300-500 m/km2) 6. vrlo izrazito raščlanjeni reljef (>500 m/km2) - nagib patine - kut između pravca koji prolazi padinom i pravca horizontalnog na Zemljinu površinu - razlikujemo 6 tipova nagiba padine: 1. ravnice (0-2°) 2. blago nagnute padine (2°-5°) 3. nagnute padine (5°-12°) 4. znatno nagnute padine (12°-32°) 5. vrlo strmo nagnute padine (32°-55°) 6. strmci ili litice (>55°) Skripte.in || Besplatne skripte za srednju školu