a
k
s
r
a
Ba k
RIJEKA . LISTOPAD 2012. . BROJ 8/455 . GOD. L . CIJENA 7 KN
Godina vjere
Župna
kateheza
Teološkopastoralni
tjedan Riječke
metropolije
Uzroci
nevjere i
krize vjere
Iz povijesne
riznice
Ravna Gora
sv. Terezija
Avilska
Hagioterapija
Čovječe, ti si
jedinstven!
Pismo riječkog nadbiskupa Ivana Devčića za početak pastoralne godine
Ponovo otkriti put vjere
Pismo riječkog nadbiskupa Ivana Devčića za početak pastoralne godine
Hodati putem vjere znači slijediti put na koji smo zakoračili
krštenjem. Putokaz nam je na tome putu riječ Božja
sadržana u Svetom pismu i protumačena u Katekizmu
Katoličke Crkve, a hrana na putu sâm Krist koji nam daje
svoje tijelo i krv u sakramentu presvete euharistije. Kao
pomoć na putu vjere započetom krštenjem služe nam i
ostali sakramenti koje nazivamo „otajstvima vjere“.
Ponovno otkriti put vjere
Draga braćo i sestre!
1.
Apostolskim pismom u obliku motuproprija koji je naslovio
„Vrata vjere“ papa Benedikt XVI. proglasio je 16. listopada 2011. Godinu vjere, uzevši za to neposredni povod 50.
obljetnice početka Drugog vatikanskog koncila i 20. obljetnicu izdavanja Katekizma Katoličke Crkve.
U spomenutom pismu Papa nas podsjeća: „‘Vrata vjere’ (usp.
Dj 14, 27) koja vode u život zajedništva s Bogom u njegovoj Crkvi
uvijek su nam otvorena“, te ističe „potrebu da se ponovno otkrije
put vjere kako bi se sve jasnije iznosilo na vidjelo radost i obnovljeni zanos susreta s Kristom“. A taj put, koji traje čitav život, „započinje krštenjem (usp. Rim 6, 4), po kojem možemo Boga nazivati
Ocem, a završava prijelazom iz smrti u vječni život, plod uskrsnuća
Gospodina našega Isusa, koji je, darom Duha Svetoga, htio učiniti
dionicima svoje slave sve koji vjeruju u njega (usp. Iv 17, 22)“.
2.
Otkriti, dakle, put vjere znači sve dublje ponirati u tajnu krštenja kojim smo umrli starom načinu života i uskrsnuli s
Kristom na novi, prema riječima sv. Pavla: „Ako ste suuskrsnuli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu!
Za onim gore težite, ne za zemaljskim! Ta umrijeste, i život je vaš
skriven s Kristom u Bogu! Kad se pojavi Krist, Život vaš, tada ćete
se i vi s njime pojaviti u slavi.“ (Kol 3, 1-4).
Hodati putem vjere znači slijediti put na koji smo zakoračili
krštenjem. Putokaz nam je na tome putu riječ Božja sadržana u
Svetom pismu i protumačena u Katekizmu Katoličke Crkve, a hrana
na putu sâm Krist koji nam daje svoje tijelo i krv u sakramentu presvete euharistije. Kao pomoć na putu vjere započetom krštenjem
služe nam i ostali sakramenti koje nazivamo „otajstvima vjere“. U
sakramentu krizme primamo puninu onoga istoga Duha koji je nadahnjivao i vodio na njegovu putu samoga našeg Spasitelja Isusa
Krista. Sakrament pokore ili ispovijedi pomaže nam kad zalutamo
na stranputicu grijeha i nevjere jer Krist n s njime vraća opet na
put vjere, na kojemu nas također jača sakramentom bolesničkog
pomazanja kad smo klonuli zbog bolesti ili neke druge slabosti.
Sakramentom svećeničkog reda Gospodin nam daje službenike svojih otajstava spasenja, a samim službenicima milost kako
bi mogli dostojno naviještati riječ Božju i posluživati ista otajstva.
Konačno, u sakramentu ženidbe Krist učvršćuje i jača međusob-
Izdavač: RIJEČKA NADBISKUPIJA I GOSPIĆKO SENJSKA BISKUPIJA; Uređuje: Danijel Delonga; Uredništvo:
Ivan Host, Katarina Isailović, Đuro Puškarić; Grafička priprema: Alen Čar - Slim; Tisak: TISKARA ŠULJIĆ;
Uprava: Ul. Ivana Pavla II. br. 1, 51000 Rijeka; tel: 385 51 581 200; Uredništvo: tel: 385 51 581 220, fax: 581 221;
e-mail: [email protected]; Žiro račun: Nadbiskupija riječka mjesečnik Zvona, ERSTE BANKA,
2402006-1100122753; Broj računa za uplate iz inozemstva: ERSTE & STEIERMAERKISCHE BANK IBAN:
HR 4124020061100122753; Cijena: 7 kn; Godišnja pretplata: 100 kn; Naslovnica: Velika Gospa, Trsat
GODINA VJERE
nu ljubav bračnih drugova, kako bi ona iz dana
u dan postajala što sličnija ljubavi kojom on sâm
ljubi Crkvu i sebe predaje za nju.
3.
Iz rečenoga jasno je što moramo činiti u
Godini vjere. Pozvani smo, prije svega,
pozorno čitati, slušati i razmatrati riječ
Božju u Svetom pismu, a zatim i njezino tumačenje i primjenu na život u Katekizmu Katoličke
Crkve. To možemo činiti osobno, u krugu svojih
obitelji, župne zajednice i drugih vjerničkih zajednica. Potrebno je, dakle, u Godini vjere više se
družiti s katekizmom i sa Sv. pismom. Vjera, naime, znači osobno prihvaćati srcem i umom Boga
i istine koje nam je on o sebi objavio. A kako bi
ovo posljednje bilo moguće, a time i vjera, neophodno je poznavanje istina vjere. U tu svrhu bit će
nuđena i razna predavanja, kateheze, duhovne
vježbe i susreti na kojima bismo, prema mogućnosti, trebali sudjelovati, ako nam je doista stalo
do osobne vjere i njezina svjedočenja onima s
kojima živimo i radimo. Kršćanskim je roditeljima
Godina vjere također poticaj da više pozornosti
posvete vjerskom odgoju svoje djece, koliko poukom i riječima toliko, i još više, osobnim primjerom života po vjeri.
4.
Budući da sakramentom krštenja put vjere započinje, a ostali su nam sakramenti
darovani kako bismo na tom putu mogli
uspješno hoditi i na kraju stići do konačnog cilja – vječnog života s Kristom uskrsnulim, Godinu
vjere svi zajedno, vjernici i pastiri, trebamo iskoristiti za ozbiljniju pripremu za svete sakramente i
za njihovo ispravno primanje i slavljenje. Svjedoci
smo velikih manjkavosti u tom smislu, budući da
ih mnogi primaju samo iz nekog običaja, bez ikakva osjećaja za to da su to „otajstva vjere“, zbog
čega ih možemo ispravno i korisno primati i slaviti samo ako doista vjerujemo da njima primamo
ono što oni označavaju. Gledajući kako se često
površno i lakomisleno prema tim svetinjama odnosimo, dolazi mi na pamet Isusova opomena:
„Ne dajte svetinje psima! Niti svoga biserja bacajte pred svinje da ga ne pogaze nogama pa se
okrenu i rastrgaju vas“ (Mt 7, 6).
5.
U skladu s rečenim, pozivam sve da u
Godini vjere više brige posvete osobnom upoznavanju istina vjere, a roditelje, vjeroučitelje, župne katehete i svećenike da
s većim marom i žarom prionu poučavanju u vjeri
nepoučenih, onih koji su u traženju Boga, a posebno djece i mladih. Zato je važno za korisno
slavljenje Godine vjere dobro organizirati župnu
katehezu za sve uzraste: djecu, mlade i odrasle.
Isto se tako s više ozbiljnosti i odgovornosti tre-
ba provoditi vjerska pouka u školama. Budući
da se vjera prenosi poglavito osobnim životnim
svjedočenjem, potrebno je da u Godini vjere više
porade na osobnoj duhovnoj izgradnji i životnoj
dosljednosti svi koji imaju mandat poučavanja ili
su na neki drugi način zaduženi za poučavanje i
odgajanje u vjeri. Za to su izvrsna prilika duhovne
vježbe, ako ih se ozbiljno obavi, ali i svakodnevan
molitveni i euharistijski život, pogotovo redovno
nedjeljno sudjelovanje na sv. misi.
6.
Vjera je put koji počinje krštenjem i traje
cijeli život, sve do smrti i ulaska u vječni
život u zajedništvu s Kristom. Hodočašća
u sveta mjesta vjernicima su oduvijek zorno predočavala put vjere. Zato nas Sveti Otac poziva da
i u Godini vjere hodočastimo u Rim, na grobove
apostolskih prvaka Petra i Pavla, gdje nas čeka i
on, Petrov nasljednik kojemu je povjerena briga
za sve Crkve. Prigoda je to da se učvrstimo u vjeri i iskažemo zahvalnost Svetom Ocu za posjet
kojim nas je počastio prošle godine. Zbog toga
pozivam sve one koji mogu, da se rado priključe našem nacionalnom zahvalnom hodočašću u
Rim u Godini vjere, koje će se održati od 5. do 9.
studenog ove godine.
7.
Sveti će Otac u Rimu otvoriti Godinu vjere 11. listopada ove godine, na dan kad je
1962. počeo Drugi vatikanski koncil koji je
imao za cilj „obnoviti lice Crkve“. To je zadatak
koji nikada neće biti završen jer se Crkva, a to
znači i svaki njezin član, uvijek treba obnavljati.
Mi ćemo se u našoj Riječkoj nadbiskupiji pripremiti za početak Godine vjere molitvom devetnice, od 2. do 10. listopada, u svim našim župnim
crkvama, svetištima i bogomoljama u kojima se
obavlja služba Božja. Pozivam župnike i upravitelje svetišta i crkava da rado organiziraju tu devetnicu, a sve vjernike da u njoj sudjeluju u što
većem broju i u što iskrenijoj pobožnosti. To je
mjesec kad se i inače okupljamo na listopadske
pobožnosti, koje ćemo ove godine obogatiti razmišljanjem o Godini vjere i molitvom za njezin
uspjeh. U našoj ćemo nadbiskupiji Godinu vjere
otvoriti u katedrali 13. listopada u 18 sati, a u župama sljedeće nedjelje, kada su župnici pozvani
vjernicima progovoriti o smislu proslave Godine
vjere i pozvati ih da se što revnije uključe u predviđene programe.
Neka Gospodin u Godini vjere učvrsti dar
vjere u svima koji vjeruju, a onima koji ne vjeruju,
ili su na putu traženja, pomogne otvoriti njihova
srca za prihvaćanje njegova dara.
Vaš nadbiskup
+Ivan
Pozivam sve da u Godini vjere više brige posvete osobnom upoznavanju istina
vjere, a roditelje, vjeroučitelje, župne katehete i svećenike da s većim marom
i žarom prionu poučavanju u vjeri nepoučenih, onih koji su u traženju Boga, a
posebno djece i mladih.
S a d r ž a j:
Pismo riječkog
nadbiskupa za
početak Godine vjere
Ponovno otkriti
put vjere ........................... 2-3
Zvona zvone
Mama i tata ......................... 4
Razmišljanja
Spinovi ................................ 4
Hagioterapija
Čovječe, ti si
jedinstven ............................ 5
Godina vjere
Pastoralni plan
i program
Riječke nadbiskupije ...... 6-7
Motu proprio
Benedikta XVI.
Vrata Vjere .......................... 7
Godina vjere
Prenošenje vjere
jedna od temeljnih
zadaća Crkve . .................... 8
Događanja
Ponovno šutnja
za tolike nevine žrtve ........ 9
Događanja .....................10-11
Iz povijesne riznice
Ravna Gora ...................12-13
Priroda oko nas
Divljač na putu ..................13
Teološko-pastoralni tjedan
Uzroci nevjere i
kriza vjere .....................14-15
Događanja
Humanitarni
nogometni turnir ...............16
Crkvena glazba
Registracija orgulja ..........17
Obiteljski predah . ...............18
Gospićko-senjska
biskupija . ...................... 19-21
Riječka nadbiskupija . ... 22-23
Misijski dan
Pozvani oko sebe
širiti svjetlo
Riječi istine .................. 24-25
Jubileji Marije
Krucifikse Kozulić . ..... 26-27
Nuncij u Rijeci .................. 28
3 Broj 8/455 2012.
U Riječkoj nadbiskupiji za početak Godine vjere pripremit ćemo se molitvom
devetnice, od 2. do 10. listopada, u svim našim župnim crkvama, svetištima i
bogomoljama u kojima se obavlja služba Božja. Godinu vjere ćemo otvoriti u
katedrali 13. listopada u 18 sati.
RAZMIŠLJANJA
ZVONA ZVONE
Mama i tata S p i n o v i
„M
ama mi je danas pripremila doručak...“ izlane se, potpuno nevino,
jednoga dana vaše dijete u školi.
„Sjedi, jedan!“ vikne na njega učiteljica. „Sram te
bilo“, doda pomalo neuvjerljivo, kao da ni sama
ne želi to izgovoriti. Vama za koji dan na kućnu
adresu stiže opomena i kazna „zbog šovinističkih
ispada“ vašeg djeteta, sukladno nekom od članaka
Zakona o suzbijanju diskriminacije.
Zamislite svijet u kojem se ne
smiju reći riječi „mama“ i „tata“.
Gluposti, reći ćete. Nemoguće,
dodat će neki. Da, gluposti
možda, ali ne i nemoguće.
Zamislite svijet u kojem se ne smiju reći riječi
„mama“ i „tata“. Zbog takvog vam bezobrazluka
dijete dobiva jedinice u školi, zovu vas na obavijesne razgovore, šalju socijalnu službu, opominju
i naplaćuju kazne. Gluposti, reći ćete. Nemoguće,
dodat će neki. Da, gluposti možda, ali ne i nemoguće.
Francuzi naime razmatraju uvođenje zabrane
korištenja riječi ‘’majka’’ i ‘’otac’’ u službenim dokumentima. Ako se usvoji, nova zakonska odredba
nalagala bi korištenje neutralnog izraza ‘’roditelj’’.
Najavila je to nedavno francuska ministrica pravosuđa Christiane Taubira, a njezin je predsjednik
Francois Hollande u predizbornoj kampanji kao
jednu od misija svog mandata istaknuo legalizaciju
homoseksualnih brakova.
Naravno, izbacivanje pojmova „mama“ i
„tata“ iz službenih dokumenata ne znači još i njihovo zakonsko izbacivanje iz upotrebe, što znači
da usvajanjem tog zakona nećete odmah dobivati
kaznene prijave ako vas dijete nazove „mama“ ili
„tata“. Ali u skoroj budućnosti, usvoji li se ovaj
zakon, tako nešto i nije nemoguće. Svaki takav zakon uvodi se na mala vrata, ne represijom nego
indoktrinacijom. Pa će se idalje govoriti o pravima, jednakosti ili diskriminaciji istospolnih parova.
Njima u čast, da ne bi bilo diskriminacije, u svrhu
dekonstruiranja rodnih predrasuda, na kraju će se
pojmovi „mama“ i „tata“ ipak morati ukinuti. Želite li da vas djeca zovu roditelj 1 i roditelj 2?
vaj nam pokušaj govori da se iza naizgled
benignih zahtjeva za ravnopravnošću
istospolnih parova krije puno dublja ideologija na duge staze. Iza zahtjeva za priznanjem
prava na brak i posvajanje djece, na što će neki
reći - zašto ne, čuči potencijalno opasni totalitarizam, nazire se prijetnja represijom koja će čovječanstvu jednoga dana zaista zabraniti da majku
zove „mama“, a oca „tata“. No, kakav je to svijet u
kojemu prve riječi djeteta neće smjeti biti „mama“?
Takozvana „borba protiv rodnih predrasuda“ vodi
nas upravo u tom smjeru.
Što bi na to rekao pokojni Freddie Mercury,
popularna gay ikona i pjevač grupe Queen? Sigurno bi negodovao. Da je prije trideset i sedam
godina morao koristiti riječ „roditelj“, početak njegove legendarne pjesme Bohemian rhapsody ne bi
bio ni približno tako emotivan: Mama, just killed
a man...
Danijel Delonga
4 Broj 8/455 2012.
O
Vlasti je glavna politika beskonačno kadroviranje i prodavanje ideologije.
Sve drugo običan je politički marketing, gdje je većini ministara najvažnije
kakav će dojam ostaviti u javnosti, kako će im rečenice zvučati pametno,
kako će im izgled biti što bolji, a za pravi sadržaj i rezultate tko mari?
Piše: Zvonimir Despot
K
ako sada stvari stoje, kako su ljudi
raspoloženi, vladajuća koalicija nema
nikakve šanse dobiti novi mandat, jer
je njihovo preuzimanje vlasti bila obična
prevara birača, običan spin. Sjeća li se itko
više “Plana 21”? I sjeća li se itko više što je
sve u tom planu pisalo, a što je ostvareno?
Kako to da se nitko od vladajućih ne poziva
na obećanja iz tog plana, na same planove
u planu? Vlast iz dana u dan pokazuje svu
svoju tragiku nesposobnosti i nekompetentnosti. Očekivanja su bila velika, a imamo
ništa!
Najgore od svega što bi se moglo
Nakon osmogodišnjeg vladanja HDZdogoditi jest da HDZ na vlast dođe
a, nakon što je država pokradena na sve
po inerciji, baš kao i kukurikavci,
strane, trebao je odmak od trule vladavine
isključivo na valu nezadovoljstva.
i novi vjetar u leđa ovoj Hrvatskoj. Ali kako
Dosta je bilo političara svih boja koji
su kukurikavci došli na vlast? Tako što ih
su samo sebi svrha!
je u prvom redu dovela golema plima hrvatskih nezadovoljnika starom vlasti. Nije
ih na vlast doveo “Plan 21” niti ikakva njihova obećanja. Preuzimanje vlasti dogodilo onda ćemo samo biti u još većim problese po inerciji. I na to su kukurikavci i jedino mima, i u još većem beznađu. Dosta je bilo
računali, to je bio jedini smišljeni plan. Sve političara svih boja koji su samo sebi svrha!
drugo, kako danas vidimo, bio je veliki na- Je li takav i Tomislav Karamarko, na odgopuhani balon bez ičega. Jer gospodarstvo i vor nećemo trebati dugo čekati.
dalje samo tone, ljudi su sve više bez posla,
injenica je također da se HDZ i dabez perspektive, sve više ljudi razmišlja o
lje bavi sam sa sobom, iako je od
odlasku u inozemstvo... To je tragedija za
unutarstranačkih izbora prošlo već
ovu državu i ovaj narod! Hrvatskoj prijeti
dosta
vremena.
Ali u stranci i dalje vrije,
novo masovno iseljavanje trbuhom za krunezadovoljnici
izbornim
rezultatima ne mihom! A vlasti je glavna politika beskonačno
ruju.
Jadranka
Kosor
još
se nije osvijestila
kadroviranje i prodavanje ideologije. Sve
i
spustila
na
zemlju,
i
dalje
se ne može podrugo običan je politički marketing, gdje
miriti
s
time
da
je
njezina
politička
karijera
je većini ministara najvažnije kakav će dogotova
i
da
je
više
nitko
ne
treba.
Isto
kao
jam ostaviti u javnosti, kako će im rečenice
što
se
sa
stranačkim
i
političkim
padom
nije
zvučati pametno, kako će im izgled biti što
pomirio
ni
vječni
Vladimir
Šeks,
čovjek
koji
bolji, a za pravi sadržaj i rezultate tko mari?
se
poistovjetio
s
Hrvatskom.
Sve
su
to
očito
Nisu važni! Važni su oni!
žarišta otpora u HDZ-u. Baš kao i Milan Kudje je u svemu tome sadašnji HDZ? jundžić koji vreba iz svakog prikrajka, i koji
Dojam je da ga nema. Kukurikav- je odmah nakon izbora zatražio nove izboci svaki dan daju niz povoda da ih re, samo zato što on nije izabran. Koliko je
oporba sječe i da na tome gradi svoj uspon. Karamarko sposoban stranku stabilizirati, a
A oporbe gotovo kao i da nema. Možda je onda i vlast obnašati ako dobije povjerenje
taktika da se kukurikavci sami uruše kad se birača, to je još na razini nagađanja. Kako u
vidi kako su i koliko nesposobni. Nije ni to Hrvatskoj još nema neke treće opcije, HDZ
loše, ali samo ako se HDZ iznutra ozbiljno je i dalje stranka koja je glavni igrač na polipriprema za izbore, ako izradi program koji tičkoj sceni uz SDP. I zato nikako nikome ne
će državi konačno donijeti prosperitet, opo- može biti svejedno što se u HDZ-u događa.
ravak. Najvažniji je gospodarski program Jesu li uronjeni samo u dvorske, političke
koji nas mora vratiti na kolosijek razvoja. spletke zbog vlastitih interesa, ili grade neBez njega nema ničega drugoga, i dalje što i za interese države i naroda? Kako se
ćemo propadati i kao država i kao društvo vlasti ne smije dopustiti da spava, još se
i kao narod. Najgore od svega što bi se manje smije oporbi koja joj treba biti svjetla
moglo dogoditi jest da HDZ na vlast dođe alternativa. Jer ako se njih pusti da spavaju,
po inerciji, baš kao i kukurikavci, isključivo onda i mi svi u Hrvatskoj možemo ugasiti
na valu nezadovoljstva. Ako se to dogodi, svjetla i kazati laku noć Hrvatska.
Č
G
HAGIOTERAPIJA
Hagioterapija osobno
Čovječe, ti si jedinstven!
Jedna od famoznih podvala, koju si podvaljujemo sami, jest da smo zamjenjivi. Često čujem, a
nerijetko sam i to sama tvrdila: Radiš, mučiš se, odeš u mirovinu i kao da nikad nisi živio i radio
na tom radnom mjestu. Svi smo zamjenjivi.
Piše: Vesna Drmić
P
Ako znamo da je to tako, a rekli su nam mnogo puta i na mnogo
načina, zašto ne uspijevamo to intenzivnije živjeti? Zašto dozvoljavamo da naše pamćenje postane skladište neistine o čovjeku, zašto se
damo zaraziti onim što ne liječi, onim što nije lijek i hrana za mene?
Zašto dozvoljavam da slaba bakterija nečije nemoći, još slabiji virus
neprijateljstva u drugim osobama prijeđe na mene pa umjesto „šalji
dalje dobro“, imamo „šalji dalje mrak“? Popiješ tabletu u kojoj ničega
nema, a ipak siješ bol. Otkud ta zagledanost u ništa ne valja, ništa ne
znam, a dano nam je sve?
P
itanje je, kako zatvoriti vrata svemu što u nas ulazi, a ima negativni predznak. Kako?
Prvo, spoznajmo da sve što u izričaju govori protiv čovjeka i
želi ga razoriti, ne dolazi od Dobra. Ako je što došlo do neke osobe s
takvim znakom ispred sebe, a nije čovjeka probudilo, nije ga pozvalo
na obraćenje i dalo mu putarinu za preobrazbu, nije čovjeku dao sam
sebe, ne dolazi od Jakog. To su kradljivci i tati ! To su oni koji su sami
potrebni liječnika i lijek, i ne mogu nam dati ono što nemaju. Njima
nam je opraštati, jer ne znaju što čine.
Kad prepoznamo u sebi da ti razni minusi na duhovnom računu
prijete duhovnim bankrotom, potrebno je zastati, sabrati se, i vratiti na
izvor svog postojanja: Tko sam ja? Kome sam ja povjerovao? Tko je uz
mene kao hrabar junak? Kakvom se ja to duhovnom hranom hranim?
I odluči: Od sada (ne od ponedjeljka) idem trenirati! Od sada proglašavam otvorenu duhovnu teretanu. Počinjem s vježbanjem o vlastitoj nezamjenjivosti. O vlastitoj originalnosti... o onome što možeš
učiniti samo ti... uroni u sebe i otkrij to: Nitko nije kao ti! Nitko!
To je istina o čovjeku. Ne možeš proći ovim svijetom misleći da
si beznačajan, bezbojan i nepotreban kad ti je sam Stvoritelj darovao
život, smisao, talente, mjesto gdje stojiš i put kojim hodaš. Kad on
sam koraca pokraj tebe. Otvori oči, digni pogled, postani čovjek, upri
pogled u ljepotu svijeta, odmakni se od onog što ti govori drukčije i
ne boj se hodati, trčati, ne boj se radosti, ne boj se udaraca, ne boj se
minusa... ne boj se letjeti.
La vita e bella! (Život je lijep!) S nama je Jači!
I odluči: Od sada (ne od ponedjeljka) idem trenirati! Od sada proglašavam otvorenu duhovnu
teretanu. Počinjem s vježbanjem o vlastitoj nezamjenjivosti. O vlastitoj originalnosti... o onome što
možeš učiniti samo ti... uroni u sebe i otkrij to: Nitko nije kao ti! Nitko!
5 Broj 8/455 2012.
okušaji da budem spisateljica, da pišem o hagioterapiji, nanovo
navedu „vodu na moj mlin“, na iskustvo uvijek nanovo propitivanog tko sam ja.
Tko sam ja? Ono što nije prošlo kroz moj „duhovni probavni trakt“
meni zvuči kao, ma na, evo i ja sam baš tako mislila, to je baš tako!
Mogu se složiti o uzvišenosti rečenog, ali negdje sadržaj isklizne kao
pijesak kroz prste. Znam, bilo je izvrsno izrečeno, ali u prepričavanju
izrečenih misli koje sam čula kod drugog, gubi se vlastita autentičnost
i jasnoća poruke prvog, nije dovoljno uvjerljivo za „šalji dalje“ upotrebu
- u duhovnoj ljekarni hagioterapije. Tek dobro promišljeno, prekaljeno,
ponavljano i prokušano mnogo puta - mnogo puta, postaje dio mene.
Tek kad misao sklizne u svaki dio mene, pusti korijenje, razgrana se i
postane moje tijelo i duša, mogu nuditi riječ koja će liječiti.
Iz tog razloga volim razmišljati i pisati o često upotrebljavanim
sklopovima riječi koju izgovaramo, zovu ih fraza, u puku - šablone, a
ponekad i mudre izreke. Žele biti, ali nisu nužno istina. Mogu reći, nisu
sve istinite, jer promišljanjem o njima dođete do zaključka da nisu
istina. Možete reći, nisu istinite, jer nakon što sami pronađete istinite,
one su melem našim ranama. Možete reći, nisu istinite, jer tražite
tamo gdje je Istina koja vam ih daruje.
Jedna od tih famoznih podvala, koju si podvaljujemo sami, jest da
smo zamjenjivi. Često čujem, a nerijetko sam i to sama tvrdila: Radiš,
mučiš se, odeš u mirovinu i kao da nikad nisi živio i radio na tom radnom mjestu. Svi smo zamjenjivi.
Ili, promijeniš mjesto stanovanja... i kao da nikad nisi stanovao
tamo otkuda si odselio!
Ili, dolazio si u jednu zajednicu... nema te neko vrijeme... i kao da
nisi nikada tamo susretao ljude. Više te nitko ne nosi u sjećanju, ne
nazove, ne pošalje razglednicu... Da, da, čovjek je potrošna roba! Da,
da...zamjenjiv... A to nije istina! Tamo gdje čovjek prođe, tamo ostavlja trag: osmijeh, radost, ljutnju, tugu, osluškivanje, izdaju, poslušnost,
značaj... sve ostavlja neizbrisiv trag.
Temeljno polazište u hagioterapiji jest vratiti čovjeka u istinu o njemu: Čovječe, ti si jedinstven! Ti si nezamjenjiv! Samo ti možeš učiniti
ono što je u planu Stvoritelja za tebe i s tobom. Samo ti! Nema ni
jednog čovjeka u cijeloj povijesti čovječanstva koji je bio ili koji će biti
kao ti!
Samo je jedno pitanje: Što ti misliš o sebi? Koju istinu ti živiš? Jesi li
spreman izaći iz šablona koje su ti nametnute? Znaš li pronaći srcedrapateljske, mlake formule koje ti se uvlače u pamet, srce, svaku stanicu
tijela i vuku te unatrag? Imaš li snage reći danas sebi: dosta je bilo!? I
krenuti u novost novoga dana!
Čovjek je nezamjenjiv. Božja želja spuštena na zemlju, kaže katekizam. S osobnim imenom. S planom koji je Stvoritelj stavio u njega. Sa
svim što mu je darovano u torbi životnoga puta da bude sretan.
GODINA VJERE
Pastoralni plan i program Riječke nadbiskupije za 2012./2013.
Godina vjere
• Godina vjere u Riječkoj nadbiskupiji započet će misom u katedrali sv. Vida 13. listopada, a
neposredne pripreme kreću s devetnicom uoči proglašenja Godine vjere u Vatikanu 11. listopada.
• U nedjelju 14. listopada početku Godine vjere posvetit će se euharistijska slavlja u župama.
• Godina vjere završava s liturgijskom godinom. U Riječkoj nadbiskupiji završit će u svetištu Gospe
Trsatske, 23. studenog 2013.
P
astoralna godina koja započinje na planu Opće Crkve posvećena je dubljem promišljanju, intenzivnijem slavljenju i
odlučnijem življenju dara vjere. Upravo bi se tako mogla sažeti nakana s kojom je Sveti Otac Benedikt XVI. proglasio Godinu
vjere. S tim u svezi u Motu propriju Porta Fidei (Vrata vjere) s kojim
je najavio i proglasio Godinu vjere, papa, između ostalog, ističe:
»Želimo da ova Godina pobudi u svim vjernicima nadahnuće da ispovijedaju vjeru u punini i s obnovljenim uvjerenjem, s pouzdanjem
i nadom. Bit će to također dobra prigoda za intenzivnije slavljenje
vjere u liturgiji, i na osobit način u euharistiji, koja je “vrhunac kojemu teži djelovanje Crkve i ujedno… vrelo iz kojega struji sva njezina
snaga“. Istodobno, želimo da svjedočanstvo života vjernika bude
sve vjerodostojnije. Ponovno otkriti sadržaje vjere koju se ispovijeda, slavi, živi i moli te razmišljati o samom činu vjere, zadaća je koju
svaki vjernik mora osobno ispuniti, osobito u ovoj Godini« (br. 9.).
Ispravno i cjelovito ispovijedanje, slavljenje i življenje vjere u
ovoj pastoralnoj godini obilježeno je dvjema velikim i vrlo važnim
obljetnicama; pedesetom obljetnicom otvorenja Drugog vatikanskog sabora i dvadesetom obljetnicom objavljivanja Katekizma Katoličke Crkve. Upravo su to dva ključna pilastra o čijem će dubljem
poznavanju i praktičnom oživotvorenju ovisiti nova evangelizacija
kojoj smjera i ova pastoralna godina (usp. Porta fidei br. 4, 7). Dublje poznavanje saborskih dokumenata, kao i Katekizma Katoličke
Crkve (dalje: KKC), koji je istinski plod istog sabora, zato mora biti
jednim od ključnih ciljeva u ovoj pastoralnoj godini.
S
lijedeći poticaje Svetoga Oca i mi ćemo ovu pastoralnu godinu u našoj Riječkoj nadbiskupiji posvetiti intenzivnijem
promišljanju, slavljenju i življenju dara vjere. Prethodna pastoralna godina koju smo posvetili pastoralu mladih bila je posvećena snažnijem zauzimanju u tome pastoralnom području koje je
danas osobito potrebno dodatnih pastoralnih poticaja i organizacijskih usklađivanja. No, i to pastoralno područje, kao i sva ostala,
sabiru se zapravo u temi ispovijedanja i življenja vjere. Zato u ovoj
pastoralnoj godini želimo nastaviti s pastoralnim inicijativama koje
smo započeli prethodne godine, te se posvetiti i novim pastoralnim
pothvatima na svim područjima crkvenog djelovanja i to s ciljem
što zauzetijeg i snažnijeg ispovijedanja, slavljenja i življenja vjere.
Pastoralni pothvati
1.
2.
3.
4.
Nadbiskupovo pastoralno pismo
Priprema i otvaranje Godine vjere
Prigodna devetnica i molitva
Stručni skupovi svećenika, redovnika i vjernika laika (osobito
vjeroučitelja, kateheta i animatora) s ciljem dubljeg upoznavanja dokumenata Drugog vatikanskog sabora,
5. Studijski susreti svećenika, redovnika i vjernika laika (osobito
vjeroučitelja, kateheta i animatora) na temu dubljeg upoznavanja KKC.
6. Upoznavanje i praktično oživotvorenje novog dokumenta
Hrvatske biskupske konferencije Za život svijeta. Pastoralne
smjernice za apostolat vjernika laika u Crkvi i društvu u Hrvatskoj. Na taj način ćemo u našoj nadbiskupiji doprinositi što
sustavnijem razvitku apostolata vjernika laika, koji je osobito
potreban danas u vidu nove evangelizacije,
7. Upoznavanje sa stvarnim poznavanjem i usvajanjem saborske
teologije i KKC na području nadbiskupije, osobito pod katehetskim vidom,
8. Upoznavanje i šira crkvena afirmacija svjedoka vjere s područja naše nadbiskupije,
9. Trajna formacija klera, redovnika i redovnica, vjeroučitelja, kateheta i animatora o temama kao što su: navještaj kršćanskog
Otajstva, nova evangelizacija u našim prilikama, vjera i nevjera
danas, ekumenizam i međureligijski dijalog, “hermeneutika reforme u kontinuitetu“, Katekizam katoličke Crkve u pastoralnoj
praksi i dr.,
10. Tečaj formacije izvanrednih djelitelja svete pričesti,
11. Dodatna distribucija Dokumenata Drugog vatikanskog sabora,
Kompendija Katekizma Katoličke Crkve i Katekizma Katoličke
Crkve za mlade YOUCAT u župama i drugim crkvenim zajednicama na području nadbiskupije,
12. Obilježavanje desete godišnjice pohoda pape Ivana Pavla II.
našoj domovini i nadbiskupiji 2013., čiji će nositelj biti Bogoslovno sjemenište Ivan Pavao II.
Ostvarivanje plana i programa: Temeljnom cilju ove pastoralne godine treba težiti kroz realizaciju kratkoročnih i srednjoročnih
ciljeva na razini nadbiskupije, dekanata i župa, koje donosimo u nastavku. Subjekt ostvarivanja ovih ciljeva je cijela crkvena zajednica
na čelu s nadbiskupom. Svećenici, redovnici i redovnice, te vjernici
6 Broj 8/455 2012.
Pastoralne smjernice
Slijedeći poticaje Svetoga Oca iz motu proprija Porta Fidei, kao i pastoralne smjernice za Godinu vjere koje je Kongregacija za
nauk vjere izdala pod nazivom Nota s pastoralnim smjernicama za Godinu vjere, u ovome planu i programu za Godinu vjere polazimo
od sljedećih temeljnih postavki:
1. Temeljni cilj pastoralnih napora u ovoj pastoralnoj godini je ispravno i što zauzetije ispovijedanje i slavljenje otajstava vjere. Tome
cilju trebaju smjerati svi pastoralni pothvati.
2. Pastoralno djelovanje mora biti osobito obilježeno dubljim upoznavanjem i prikladnim praktičnim oživotvorenjem dokumenata
Drugog vatikanskog sabora i KKC.
3. Svi pastoralni djelatnici, svatko u svome pozivu i službi, trebaju kao posebnu zadaću prihvatiti obvezu dubljeg upoznavanja s teologijom Drugog vatikanskog sabora, kao i zadaću što cjelovitijeg praktičnog oživotvorenja učenja KKC u pastoralnoj praksi.
GODINA VJERE
Prvo razdoblje: od rujna 2012. do početka
Korizme 2013.
Na nadbiskupijskoj razini
1. Teološko-pastoralni tečaj za svećenike i redovnike Riječke
metropolije, 24. rujna 2012., na temu: Uzroci nevjere i krize
vjere na našim prostorima
2. Otvaranje Godine vjere, 13. listopada 2012., katedrala sv.
Vida
3. Zahvalno nacionalno hodočašće u Rim, od 5. do 9. studenog 2012.
4. Jesenska svećenička skupština na temu Godine vjere
5. Mjesečni susreti mlađih svećenika
Na dekanatskoj razini
1. Stručna predavanja i radionice na dekanatskim sastancima svećenika putem kojih će se nastaviti razrađivati tema
Teološko-pastoralnog tečaja
Na župnoj razini
1. Otvaranje Godine vjere na župnim misama, 14. listopada
2012.
2. Distribucija i razmatranje papinog motu proprija Porta fidei
3. Dodatna distribucija Dokumenata Drugog vatikanskog sabora, Kompendija Katekizma katoličke Crkve i Katekizma
Katoličke Crkve za mlade YOUCAT
4. Tematske homilije na temu vjere ili nekih njezinih posebnih
aspekata
5. Snažnija afirmacija saborske teologije i nauka KKC u katehetskom djelovanju
6. Djelovanje živih vjerničkih krugova usmjeriti prema proučavanju saborske teologije i KKC,
7. Pučke misije na temu vjere ili nekih njezinih posebnih aspekata.
Drugo razdoblje: od početka Korizme 2013. do
svetkovine Krista Kralja.
Na nadbiskupijskoj razini
1. Znanstveni simpozij Teologije u Rijeci na temu: Koncilski
pastoralni poticaji u aktualnoj crkvenoj praksi
2. Nadbiskupijski susret mladih, 18. svibnja 2013.
3. Korizmena hodočašća u katedralu sv. Vida posebno posvetiti razmatranju o vjeri
4. Proljetna svećenička skupština na temu Godine vjere Mjesečni susreti mlađih svećenika
5. Zatvaranje Godine vjere u svetištu Gospe Trsatske, 23. 11.
2013.
Na dekanatskoj razini
1. Stručna predavanja i radionice na dekanatskim sastancima svećenika putem kojih će se nastaviti razrađivati tema
Teološko-pastoralnog tečaja,
Na župnoj razini
1. Distribucija i razmatranje papinog motu proprija Porta fidei,
2. Tematske homilije na temu vjere ili nekih njezinih posebih
aspekata,
3. Snažnija afirmacija saborske teologije i nauka KKC u katehetskom djelovanju,
4. Pučke misije na temu vjere ili nekih njezinih posebnih aspekata.
5. Zatvaranje Godine vjere na župama, 24.11.2013.
Motu proprio Benedikta XVI.
Vrata vjere
Papa Benedikt XVI., objavio je apostolsko pismo u
obliku motu proprija naslovljeno „Vrata vjere“, kojim
proglašava Godinu vjere od 11. listopada 2012. do
24. studenoga 2013. Godina vjere poziv je na istinsko
i obnovljeno obraćenje Gospodinu, jedinom Spasitelju
svijeta, objasnio je u pismu Sveti Otac.
U
apostolskom pismu Papa upozorava na potrebu “ponovnog
otkrivanja hoda vjere, da se otkrije draž Božje riječi”. Vrata su
vjere uvijek otvorena. Moguće je prekoračiti taj prag, piše Benedikt XVI., kada se naviješta Božja riječ, a srce se prepusti da ga
oblikuje milost koja preobražava. U današnjem
društvu,
obilježenom
krizom vjere, ne možemo
prihvatiti da sol obljutavi
i da se zaklanja svjetlo.
Podsjećajući na Isusove
riječi: Nastojte sebi pribaviti ne propadljivu hranu, već hranu koja ima
trajnost za život vječni...
Sveti Otac ističe da je
cilj Godine vjere: “VjeroObnova Crkve zbiva se po
vati da je Isus Krist put
svjedočenju vjernika, pozvanih da
za konačno stjecanje
osvijetle riječ istine koju nam je
spasenja”.
ostavio Gospodin.
Papa kaže da se
otvaranje Godine vjere u
listopadu 2012. godine podudara s otvaranjem Biskupske sinode, na
kojoj će se raspravljati o novoj evangelizaciji za prenošenje kršćanske
vjere, a to je pogodna okolnost za posebno promišljanje i ponovno
otkrivanje vjere. Papa podsjeća da je sličnu godinu proglasio papa
Pavao proglasio 1967. godinu u spomen mučeništva apostola Petra i
Pavla, a također je zgoda da godina započne na pedesetu obljetnicu
otvaranja II. vatikanskog sabora da se podsjeti kako koncilski dokumenti “ne gube svoju vrijednost i svoj sjaj”, piše Benedikt XVI.
Obnova Crkve zbiva se po svjedočenju vjernika, pozvanih da
osvijetle riječ istine koju nam je ostavio Gospodin. Hranjena riječju,
Crkva hodočasti na zemaljskom putu kroz progone i Božje utjehe. Iz
snage uskrsloga Krista crpi snagu da puninom ljubavi pobijedi nutarnje i vanjske jade i teškoće. Svojom ljubavlju Krist uvijek k sebi
privlači ljude, s poslanjem koje je uvijek novo. Stoga je i danas potrebno uvjerenije crkveno zauzimanje za novu evangelizaciju da se
otkrije radost u vjerovanju i pronađe zanos u naviještanju vjere, jer
vjera omogućuje plodno svjedočanstvo, otvara srce i duh slušatelja
da prihvate Gospodinov poziv i njegovu riječ. Jedino vjerujući vjera
raste i jača, rekao je Benedikt XVI.
ovoreći o vjeri, Papa je istaknuo duboko jedinstvo između
čina vjere i sadržaja vjere. Kršćanin nikada ne smije misliti
da je vjera privatan čin. Vjera je prihvaćanje Gospodina i život
s njim, što se očituje u svjedočenju u javnom zauzimanju. Bitno je
poznavati vjerske sadržaje da se umom i voljom prihvati nauk Crkve.
Da se stekne sustavno poznavanje sadržaja vjere dragocjen je i bitan Katekizam Katoličke Crkve objavljen prije 20 godina. Katekizam
u ovoj godini može biti istinska potpora vjeri, istaknuo je Sveti Otac.
Godina vjere također će biti prigoda za jačanje karitativnog svjedočenja. Vjera bez ljubavi nije plodna, a ljubav bez vjere je osjećaj
izložen trajnoj sumnji. Vjera omogućuje da upoznamo Krista, a njegova nas ljubav potiče da se skrbimo za svoga brata na njegovu životnom putu, zaključio je Benedikt XVI.
(IKA)
G
7 Broj 8/455 2012.
laici, svatko u svome pozivu, službi i zaduženju trebaju djelovati u vidu ostvarivanja ovoga plana i programa.
GODINA VJERE
Župna kateheza
Prenošenje vjere jedna od
temeljnih zadaća Crkve
Ako pak u tumačenju pojma župna kateheza polazimo od riječi katechizein=poučavati, pod župnom
katehezom razumijevamo zajednički proces uvođenja u vjeru u smislu poučavanja pojedinaca u vjeri.
Piše: Marijan Benković
U
zadnje vrijeme, čini se da se prilično budi zanimanje za pitanje i problematiku župne kateheze. U posljednjih dvadesetak godina, „za vrijeme odrastanja“ vjeronauka u školi, stekao se dojam da je pitanje župne kateheze bilo sekundarno pitanje.
Naše katehetske snage su se usmjerile prema školskom odgojnoobrazovnom sustavu, dok je, kako se čini, istovremeno „sustav“
župne kateheze ostao po strani.
Čini se da je potreba usmjeravanja, tj. promišljanja pitanja i
problematike župne kateheze potrebnija više nego ikad. Ne treba
posebno spominjati procese suvremenog doba koji prate i snažno
djeluju na čovjeka, a samim time i na razvoj njegove osobnosti. Tim
više je današnji čovjek potreban cjelovitog rasta i sazrijevanja. Što
se tiče čovjekove religiozne dimenzije i njegovog rasta i sazrijevanja u vjeri, župna kateheza ima mnogo toga za reći. Prije svega,
pomoći suvremenom čovjeku odgovoriti na temeljna pitanja o smislu života u svjetlu biblijske poruke, te mu pomoći suočiti se i nositi
na kršćanski način sa trajnim izazovima s kojima se svakodnevno
susreće.
Da bi župna kateheza uspješno odgovorila na svoj „poziv“,
nužno je potrebna povezanost sa katehezom u obitelji ili obiteljskom katehezom. Obitelj je prvo i primarno mjesto kateheze, te s
tim u vezi kateheza u obitelji postaje primarna zadaća Crkve. Budući da je Crkva svjesna da se kršćanskim religioznim odgojem i katehezom učvršćuje i obnavlja sveukupan njezin unutarnji život kao
zajednice vjernika i njezino poslanje što ga vrši u svijetu, ona i danas religioznoodgojni i specifičan katehetski rad smatra jednom od
svojih temeljnih i prvotnih zadaća. Kada govorimo o župnoj katehezi, mislimo na katehezu koja se događa u župnoj zajednici. Zajednica je ukorijenjena u srcu kateheze. U užem smislu riječi mislimo
na katehetske susrete koji se odvijaju po dobnim ili interesnim skupinama. Riječ je o stvaralačko-komunikacijskom događanju unutar
župne zajednice. Subjekt kateheze je župna zajednica, tj. razne životne dobi ili razne interesne skupine. Župnom katehezom župna
zajednica pokazuje i dokazuje koliko joj je stalo do svakog njezinog
člana, počevši od najranijih godina života. Ona nije samo za neke
određene životne dobi, nego za sve, jer je u svim životnim razdobljima potrebno vjeru jačati, hraniti i razvijati s različitim sredstvima,
između ostalog i kontinuiranom vjerskom poukom i praksom.
ateheza djece, mladih i odraslih teži za tim da se Riječ Božja
razmatra u osobnoj molitvi, posadašnjuje u liturgijskoj molitvi, te pounutarnjuje u svako vrijeme kako bi donosila rod
u novom životu. U tumačenju pojma župna kateheza polazimo od
pojmova katechein i katechizein. Ako se etimologijski riječ izvodi iz
grčke riječi katechein=ponovno zvoniti, zvučati, daje naslutiti da se
radi o zvonjavi Božje riječi, tj. o događaju koji obuhvaća čovjeka u
njegovoj tjelesnoj i duhovnoj dimenziji i želi ga uvesti u iskustvenu
dimenziju, u puninu vjere. Ako pak u tumačenju pojma župna kateheza polazimo od riječi katechizein=poučavati, pod župnom katehezom razumijevamo zajednički proces uvođenja u vjeru u smislu
poučavanja pojedinaca u vjeri.
U katehezi je vrlo važno sa svom jasnoćom osvijetliti radost
i zahtjeve Kristova puta. Povlašteno mjesto za katehezu je liturgija. Katehetski susreti bi trebali pomoći katehizantima da njihova
vjera osvijetljena naukom bude živa, razvijena i djelotvorna. Sudi-
8 Broj 8/455 2012.
K
Župnom katehezom župna zajednica pokazuje
i dokazuje koliko joj je stalo do svakog njezinog
člana, počevši od najranijih godina života. Ona
nije samo za neke određene životne dobi, nego za
sve, jer je u svim životnim razdobljima potrebno
vjeru jačati, hraniti i razvijati s različitim sredstvima,
između ostalog i kontinuiranom vjerskom poukom i
praksom.
onici katehetskih susreta su osobe svih životnih dobi budući da
Bog hoće da se svi ljudi spase. A da bi se ljudi spasili, potrebno je
da čuju Riječ Božju, povjeruju joj kako bi postala sastavni dio ljudskog života, te se očitovala u ljudskim djelima. Katehetski susreti bi
trebali pomoći svim dobnim skupinama da ih Božja Riječ zahvati,
najprije razum, potom srce, te naposljetku sposobnosti koje se pretaču u djelovanje.
oučni dio u katehetskim susretima trebao bi se oslanjati na
Sveto pismo, predaju, liturgiju, učiteljstvo i na život Crkve.
Kateheza, posebice katehetski susreti koji uvažavaju suvremena metodičko-didaktička dostignuća u stanju su dovesti pojedinca do zrelosti vjere, a samim time i do njegovog sudjelovanja
u aktivnijem crkvenom i društvenom životu. Katehetska djelatnost
Crkve smjera k njezinoj obnovi, a time je važna i za ekumenska
nastojanja i napore. Potreban je nužan zaokret u našim katehetskim nastojanjima s obzirom na naslovnike župne kateheze. Naši
katehetski napori trebali bi se usmjeravati na rad sa obiteljima, a na
poseban način sa roditeljima djece i mladih. Nije li sazrijelo vrijeme
da u našim župama zažive živi vjernički krugovi ili zajednice roditelja kao bitne sastavnice kateheze? Tijekom pastoralno-katehetske
godine bezbroj je prilika za surete i okupljanja, a samim time i za
katehetsku pouku. No, ima li dovoljno dobre volje za učiniti korak
naprijed?
P
Foto: Glas Koncila
DOGAĐANJA
Konferencija za tisak povodom dokidanja Ureda za
obilježavanje i održavanje grobova žrtava komunističkih zločina
Ponovno
šutnja
za tolike
nevine žrtve
Biskup Mile Bogović: I dalje se ne rješava popis svih žrtava Drugog svjetskog rata i poraća te se tako
i dalje čuva prostor za uobičajene manipulacije. Treba ukloniti mogućnost da se broj žrtava umnožava
i umanjuje prema političkoj potrebi, nego po rezultatima egzaktnog istraživanja.
U
Zagrebu je u četvrtak 20. rujna održan sastanak upravnog s duboko ukorijenjenim strahom. Ljudi se otvaraju tek uz podršku
vijeća Ureda za obilježavanje i održavanje grobova žrtava predstavnika Crkve. Novim potezom sadašnja vlada nameće kontikomunističkih zločina, a povodom prijedloga novog „Zako- nuitet straha i odbija čuti glas Crkve. Ne bih se usudio zaključiti da
na o istraživanju, uređenju i održavanju vojnih groblja, groblja žrta- ona namjerno želi produljiti strah, ali ako ne želi treba se drukčije
va Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja.“ Tim bi se pri- postaviti prema tim žrtvama.
prijedlogu Zakona nigdje se ne spominju žrtve
jedlogom novog Zakona derogirao onaj dosadašnji
o kojima je bilo zabranjeno govoriti. Nestale su
donesen 4. ožujka 2011. pod nazivom „Zakon o proU prijedlogu
riječi: pronalaženje, zločini, komunizam. Rezonalaženju, obilježavanju i održavanju grobova žrtava
Zakona nigdje
lucija Vijeća Europe 1481 stavlja naglasak upravo na
komunističkih zločina nakon drugog svjetskog rata“
se ne spominju
te pojmove. Ovdje se govori samo o grobljima. Tim
kojim se uspostavlja Ured kao provedbeno tijelo. U
žrtve o kojima je
imenom ne prepoznajemo jame, grabe, rovovi (to nisu
ime Ureda na konferenciji za tisak govorio je Andribilo zabranjeno
nikakva groblja!). Ne spominje se da su nepartizanska
ja Hebrang kao i gospićko-senjski biskup mons. dr.
Mile Bogović koji je u Uredu ispred HBK. Tom prili- govoriti. Nestale su vojna groblja zakonom od 6. srpnja 1945. uništena.
riječi: pronalaženje, Sve je povjereno onima kojima „titovka lijepo stoji“
kom biskup je poručio:
pa bi mogla cijela akcija završiti time da se obnavljaju
„Hrvatski sabor prihvatio je 4. ožujka 2011. Zazločini,
partizanski spomenici, kao nastavak akcije spomenikon o pronalaženju, obilježavanju i održavanju grokomunizam.
ku „prvoj puški“ u Srbu. Žrtve partizanskih (komunibova žrtava komunističkih zločina nakon drugog
Rezolucija Vijeća
stičkih) zločina gura se ponovno u zaborav, odnosno
svjetskog rata. Zakonom se uspostavlja Ured kao
Europe 1481
onemogućuje se da one iziđu iz nametnutog zaboraprovedbeno tijelo. HBK je podržala Ured 31. ožujstavlja naglasak
va. Svima nam je poznato da se o ustaškim i njemačka 2011. godine na svom plenarnom zasjedanju.
upravo na te
kim zločinima pisalo itekako opširno, a veoma često
Kada je najavljeno ukidanje Ureda, predsjednik HBK
pojmove.
neobjektivno i preuveličavajući ih.
mons, dr. Marin Srakić uputio je pismo predsjedniku
Predviđeno Povjerenstvo (čl. 32) nema nikakve
Vlade s molbom da se zauzme „za opstanak Ureda
ovlasti jer „nadzor nad provedbom ovog Zakona obavpo sadašnjem zakonu“. Nije dobio ni odgovor, a još
manje neko obrazloženje. HBK i dalje smatra potrebu Ureda u po- lja Ministarstvo“ branitelja (čl. 34).
I dalje se ne rješava popis svih žrtava Drugog svjetskog rata i
stojećim zakonskim okvirima.“
iskup Bogović imenovan je u Upravno vijeće Ureda, a tako poraća te se tako i dalje čuva prostor za uobičajene manipulacije.
su i neke druge ustanove (HAZU, HIP, Državni arhiv, Crveni Pupovac i Goldsteini dođu na Jadovno i upru prstom u jamu i kažu
križ) dale svoje predstavnike. Nitko iz Vlade nije smatrao po- da je tu bačeno 40.000 žrtava - a jama prazna! Ima, nažalost, žrtava
trebnim objasniti Upravnom vijeću odnosno predstavnicima spo- u obližnjim jamama, ali spriječimo manipulaciju svake vrste! Treba
menutih ustanova razloge za ukidanje Ureda i dosadašnjeg Zako- ukloniti mogućnost da se broj žrtava umnožava i umanjuje prema
na. „Prema predstavnicima tih ustanova postupa se još gore nego političkoj potrebi, nego po rezultatima egzaktnog istraživanja.
prema sindikatima. Njih se saslušalo, a ovdje ni to. A prijepor je o
Pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji i Biskupskoj konferenciji
zločinima“, rekao je biskup.
Bosne i Hercegovine djeluje Komisija za hrvatski martirologij. Mo„Doista je neshvatljivo da vlada proizišla iz domovinskog rata rat će preuzeti i onaj posao koji pripada državnim vlastima, ali ih se
(ne iz: Narodno oslobodilačkog rata!) može biti tako neosjetljiva sada one odriču“, zaključio je biskup Bogović.
da ponovno nameće šutnju za tolike nevine žrtve o kojima je pola
Zvonko Ranogajec
stoljeća bilo zabranjeno govoriti. Djelatnici na terenu suočili su se
U
Žrtve partizanskih (komunističkih) zločina gura se ponovno u zaborav, odnosno onemogućuje se da one
iziđu iz nametnutog zaborava. Svima nam je poznato da se o ustaškim i njemačkim zločinima pisalo itekako
opširno, a veoma često neobjektivno i preuveličavajući ih.
9 Broj 8/455 2012.
B
DOGAĐANJA
Udbina: Susret sudionika gradnje Crkve hrvatskih mučenika
Zahvalnost za doprinos i
sugestije za naredne projekte
Zbog silnih prijepora kroz povijest ovaj je projekt trebao Hrvatskoj, a CHM može simbolički značiti
prekid hrvatskih sukoba i uspostavu mira za koji su Hrvati stradali kroz povijest.
G
ospićko-senjski biskup Mile Bogović 22. rujna održao je povijest. Ante Bežen je istaknuo da je CHM ne župna već nacionalsusret sa sudionicima gradnje Crkve hrvatskih mučenika, na crkva zbog čega je završetak unutarnjeg uređenja od velikog
od članova Glavnog odbora pa do članova svih komisija, značaja. Udbina je središte ideje hrvatskog zajedništva, zaključio je
projektanata, izvođača radova i ostalih sudionika želeći im svima dr. Bežen. Rade Bužančić konzervator je CHM nazvao panteonom
zahvaliti za njihov doprinos realizaciji ovog nacionalnog projekta. Od 68 pozvanih, odzvalo se njih
trećina, među kojima bivši predsjednik Hrvatskog
sabora i Glavnog odbora kod početka realizacije
projekta Zlatko Tomčić, zadarski nadbiskup Želimir
Puljić i ostali.
Susret je započeo biskup Bogović presjekom
događaja od ideje do realizacije gradnje Crkve.
Ideja je niknula sa željom da se oda priznanje stradalnicima Krbavske bitke kao i svima koji su svoje
živote kroz povijest ugradili za dobrobit svojih suvremenika. Krbavsko polje kao najviše polje i geografsko središte Hrvatske idealno je za gradnju oltara
domovine, a uloga Krbave je vidljiva po provinciji
Krbavi i od 1185. godine središtu biskupije. Dok je
prva katedrala bila na polju, nakon prodora Mongola nova je sagrađena na uzvisini, koju je pronašao
nakon Domovinskog rata Radomir Jurić iz Arheološkom muzeja Zadar. Kada je papa Ivan Pavao II. blagoslovio kamen temeljac za buduću crkvu 8. lipnja
2003. godine započeo je projekt gradnje na mjestu
nekadašnje župne crkve sv. Nikole čiji su ostaci i temelji konzervirani. Biskup Bogović je progovorio i o
projektima, od prvog Nikole Bašića koji je napušten
radi nesuglasja oko unutarnjeg uređenja crkve pa
Biskup Bogović svima je izrazio veliku zahvalnost za sudioništvo
do finalnog Marine Balin Fadejev. Istaknuta je zatim
u projektu koji je završio, a započeo novi, unutarnje uređenje
simbolika Crkve kao i sadržaji knjižnice hrvatskih
Crkve.
Slijedi izrada oltarne slike, vitraja, kripte, muzeja, križnog
mučenika, muzeja, kripte i memorijalnog parka.
puta,
memorijalnog parka. U vremenu kada se ukida Vladin
Slijedio je obilazak svih dijelova Crkve, kripti u
Ured
za
pronalaženje, obilježavanje i održavanje grobova žrtava
kojoj će biti sarkofag hrvatskih mučenika, muzeja
koji već ima zbirku Gradskog muzeja Senj o povikomunističkih zločina, posebno je značajno odgajati mlade u
jesti gradnje crkve kao i memorijalnog parka s doduhu istine i pravde
minantnim Vukovarskim križem, gdje će biti postavljeni spomen kameni s masovnih stratišta Hrvata iz
Hrvatske i susjednih zemalja. Sudionici susreta zatim su posjetili hrvatskih mučenika, a memorijalni park treba postati svojevrsni zid
ostatke stare katedrale krbavskih biskupa gdje se i dalje vrše inten- plača, martirij, te mu dati estetsku i simboličku vrijednost. Načelnik
zivna arheološka istraživanja Arheološkog muzeja Zadar sa zna- Udbine Milan Pešut je CHM nazvao jednom od poluga razvoja opčajnim otkrićima o čemu je nazočne izvijestio ravnatelj Miro Jurić. ćine, dok je donedavni župnik Udbine fra Nediljko Knezović gradiskup Bogović svima je izrazio veliku zahvalnost za sudio- nju CHM simbolički označio izlaskom vjernika Udbine iz katakombi.
ništvo u projektu koji je završio, a započeo novi, unutarnje Goran Crnković iz Državnog arhiva Rijeka vidi veliki značaj CHM
uređenje Crkve. Slijedi izrada oltarne slike, vitraja, kripte, mu- radi hrvatske budućnosti i mladih za što je već dao konkretne ideje.
zeja, križnog puta, memorijalnog parka. U vremenu kada se ukida
Nadbiskup zadarski Želimir Puljić na kraju je zahvalio svom
Vladin Ured za pronalaženje, obilježavanje i održavanje grobova prethodniku nadbiskupu Prenđi na sudjelovanju u projektu, kao i
žrtava komunističkih zločina, posebno je značajno odgajati mlade biskupu Bogoviću koji je do ove ideje mogao doći jer je povjesničar
u duhu istine i pravde, a ne zataškavati kao što je bio slučaj od i arhivar te mu zahvalio na upornosti . Ovaj projekt će trajno spajati
1945. do 1990. godine. Biskup je na kraju izrazio zadovoljstvo što je domovinsku i iseljenu Hrvatsku te se afirmirati u hodočasničkim i
projekt CHM ušao u Hrvatski martirologij i što je održan znanstveni odgojnim vidovima, zaključio je nadbiskup Puljić. Biskup Bogović
skup o žrtvama iz vremena komunističke vladavine.
na kraju je sve sudionike susreta darovao prigodnim poklonima
Zlatko Tomčić je u svom istupu izrazio ponos na svoj doprinos među kojima se ističe kravata s logom CHM, dok će imena svih
oko gradnje Crkve hrvatskih mučenika a biskupova upornost je re- aktera gradnje crkve biti objavljena u najnovijem broju Hrvatske
zultirala izvanrednim plodovima. Zbog silnih prijepora kroz povi- vjernosti.
jest ovo je trebalo Hrvatskoj, a CHM može simbolički značiti prekid
Zvonko Ranogajec
hrvatskih sukoba i uspostavu mira za koji su Hrvati stradali kroz
10 Broj 8/455 2012.
B
DOGAĐANJA
Kardinal Carlo Maria Martini (1927.-2012.)
Na sinodi biskupa za Europu 1999. Martini se zauzeo za sazivanje novog Koncila na kojemu bi se
raspravljalo o pomanjkanju duhovnih zvanja i ređenju oženjenih, mjestu i ulozi žene u društvu i Crkvi,
spolnosti, odnosu prema rastavljenima, sakramentu ispovijedi
K
ardinal Carlo Maria Martini preminuo je
31. kolovoza 2012. u isusovačkom domu
Aloysianum pored Milana. Redovnik Družbe Isusove i bibličar, Martini je bio profesor kritike teksta na Papinskom biblijskom institutu od
1962., ustanove kojoj postaje rektorom 1969. Kao
jedini katolik bio je članom znanstvenog vijeća
Greek New Testament, čiji će tekst potom koristiti XXVI. i XXVII. izdanje Nestle-Alanda što čini
uvjeta na kojima je tridentska teologija temeljila
zadaće svećenika i biskupa. Može se reći da je
Riječ Božju stavio u središte pastoralnog djelovanja Crkve šireći brojnim publikacijama ljubav
prema Svetom Pismu te osobito promičući lectio
divina, sve kako bi vjernicima ukazao na nužnost
da Sveto Pismo stave u centar svoga kršćanskog
života. Odbacio je političko svrstavanje Crkve
ostavljajući laicima potpunu slobodu u političkim
odlukama te je uspostavio nadaleko poznate Katedre nevjerujućih u kojima je redovito ugošćavao intelektualce nevjernike
njegujući dijalog s onima koji su daleko od
Crkve. Nemali broj analitičara u toj inicijativi vidi nadahnuće za nedavno otvaranja
sličnog vatikanskog tijela pod vodstvom
Gianfranca Ravasija.
akon višegodišnjeg predsjedanja
Vijeću europskih biskupskih konferencija, na sinodi biskupa za Europu 1999. Martini se zauzeo za sazivanje
novog Koncila na kojemu bi se raspravljalo
o pomanjkanju duhovnih zvanja i ređenju
oženjenih, mjestu i ulozi žene u društvu i
Crkvi, spolnosti, odnosu prema rastavljenima,
sakramentu ispovijedi. U javnosti je zauzeo stav
dijaloga prema suvremenim pitanjima bioetike i
spolnog morala; nije ostao na pukom ponavljanju
formula, već je suvremenim prijeporima pristupio
s personalističkog stajališta. Za njega moderno
doba nije u prvom redu predstavljalo opasnost za
Crkvu, već je u njemu vidio priliku za nove načine
prenošenja evanđeoske poruke oslobođenja suvremenom čovjeku.
Marko Medved
N
referencu za prijevode Novog Zavjeta na raznim
svjetskim jezicima. Godine 1978. postaje rektorom Papinskog sveučilišta Gregoriana gdje ga,
1979., zatiče imenovanje za nadbiskupa Milana,
jedne od najvažnijih svjetskih dijeceza koju će voditi sve do 2002.
Iako bez pastoralnog iskustva, Martini postaje vrlo uspješnim i u javnosti vrlo prisutnim biskupom. Ondje je dobro shvatio okolnosti u kojima
Crkva djeluje u modernom zapadnom društvu
obilježenom sekularizacijom, toliko drugačijim od
U zadnjem intervjuu,
objavljenom nekoliko
dana nakon njegove
smrti, potaknuo je
raspravu među katolicima
diljem svijeta. U toj
duhovnoj poruci, koju su
domaći katolički mediji
bojažljivo ignorirali,
kritički se upitao koliko
Crkva danas uspijeva
izraziti bit kršćanskog
identiteta. Negativno
se osvrnuo na stanje
Crkve na zapadu kazavši
kako joj je blagostanje
postalo teretom te kako
je “mnogo pepela iznad
žeravice”. Savjetovao
je papi i biskupima da
daju povjerenje mladima
i onima koji su blizu
siromasima jer je u
njima onaj Duh kojim
kršćanin može zapaliti
svijet. Pozvao je Crkvu
na hrabrost u ostvarenju
promjena, a završio
upitom usmjerenim
svakome od nas: “Što ti
možeš učiniti za Crkvu?”
325. obljetnica proglašenja sv. Josipa
zaštitnikom hrvatskog naroda
Zagreb, (IKA) - Euharistijsko slavlje u povodu 325. obljetnice proglašenja sv. Josipa zaštitnikom hrvatskog naroda u zagrebačkoj
prvostolnici je u srijedu 26. rujna predvodio zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško. Uvodeći u euharistijsko slavlje biskup Šaško je
istaknuo kako je ono s posebnim osjećajem pobožnosti i zahvale za održani znanstveni skup o čašćenju sv. Josipa u hrvatskome
narodu, u povodu 325. obljetnice proglašenja zaručnika Blažene Djevice Marije zaštitnikom hrvatskoga naroda.
“Zazivajući svetoga Josipa, molimo za Hrvatsku koja je otvorena Božjoj prisutnosti; koja živi svoju vjeru u bogobojaznosti, da u
tome strahu Božjemu kao vjernici poštujemo bližnje i stvoreni svijet lijepe nam domovine. Molimo za Hrvatsku koja osluškuje Božji
glas i brine se naročito za obitelji, pozorna na odgoj djece, na dostojanstvo rada i naročito budna da ne prečuje nove tragove Božje
ljubavi i potreba najpotrebnijih. Molimo za Hrvatsku koja zna služiti. Molimo za Hrvatsku koja ne živi od površnosti i buke riječi, nego
od dubine susreta i šutnje koja zahvaljuje, koja se klanja i izražava ljepotu. Hrvatsku poniznosti, da nitko u njoj ne bude ponižen.
Hrvatsku spremnosti na žrtvu, da zbog sebičnosti druge ne žrtvujemo. Hrvatsku nesebičnosti i samozatajnosti, da nas oholost ne
zaslijepi. Molimo za Hrvatsku nade koja u trenutačnim događajima vidi više od nametnute očitosti. Hrvatsku gorljivoga, a ne mlakoga
srca”, potaknuo je u homiliji biskup Šaško.
11 Broj 8/455 2012.
Molimo za Hrvatsku koja osluškuje Božji glas i brine se naročito za obitelji, pozorna na odgoj djece, na
dostojanstvo rada i naročito budna da ne prečuje nove tragove Božje ljubavi i potreba najpotrebnijih
IZ POVIJESNE RIZNICE
Ravna Gora
- sv. Terezija
Avilska
Nakon što su turske čete 24. srpnja 1768.
oplijenile kapelu sv. Antuna Padovanskog u
Staroj Sušici od tog se časa, kako se navodi
u Spomenici župe Ravna Gora, “spominje u
starim knjigama župa ravnogorska sa svojim
računima i matricama”.
Piše: Goran Moravček
12 Broj 8/455 2012.
Ž
upa sv. Terezije Avilske u Ravnoj Gori
osnovana je 11. kolovoza 1807. godine na prijedlog senjsko-modruškog biskupa Ivana Krstitelja Ježića. Osim
trobrodne župne crkve sv. Terezije Avilske
dovršene koncem 1906. godine, u župi su
podignute kapele sv. Antunu Padovanskom
(Stara Sušica), sv. Florijanu (Kosa) i sv. Križu (Stari Laz, Cagar).
Nije poznato kada je ustanovljena kapelanija. Nakon što su turske čete 24. srpnja
1768. oplijenile kapelu sv. Antuna Padovanskog u Staroj Sušici od tog se časa, kako
se navodi u Spomenici župe Ravna Gora,
“spominje u starim knjigama župa ravnogorska sa svojim računima i matricama”. Nakon odlaska Osmanlija, sučelice
starog frankopanskog dvorca podignuta
je nova kapela sv. Antuna Padovanskog,
gdje je vođena i crkvena administracija.
Sušica je imala i samostalnog kapelana,
koji je vodio matične knjige. Najstarije
matične knjige za Sušicu i Ravnu Goru
potječu iz 1764.
Kad je kroz Ravnu Goru 1732. godine izgrađena Karolinska cesta broj naseljenika je ubrzano rastao te je ondje
1774. uz potporu carice Marije Terezije
izgrađena kapela sv. Terezije Avilske, a
posvećena je 1778. godine. Kapela je
počivala na kamenim temeljima, a bila je
izgrađena od drveta i prekrivena stiješnom daskom. U nju je moglo stati 400 ili
500 ljudi. Gospoštija je osigurala plaću i
smještaj za kapelana.
U doba kad je izgrađena prva ravnogorska crkva kapelan je bio Gabrijel
Vukušić, a naslijedio ga je od 1786. do
1792. kapelan Kovačić. Jerolim Milanci je
bio kapelan od 1792. do 1801. godine, a njegov nasljednik kapelan Josip Kučinić, koji je
uveden u službu 1803. već je morao razmišljati o tome da se u Ravnoj Gori ustanovi
župa kao i o temeljitijem popravku drvene
crkve. Josip Kučinić bit će od 1807. godine,
do 1828. kada je umro, i prvi ravnogorski
župnik.
U njegovo doba, 1823. godine crkva sv.
Terezije Avilske je proširena na trošak kastenalata u Vrbovskom kao patrona crkve.
I prije nego što je crkva zbog trošnosti
bila zatvorena 24. kolovoza 1899. godine
postojala je nakana da se sagradi nova.
Župnik Ferdinand Babić je 28. prosinca
1883. tražio od općinskog poglavarstva
Ravne Gore da se sagradi nova crkva i temeljito popravi župni stan. Novčani prilog
dao je za gradnju i tadašnji senjsko-modruški ili krbavski biskup dr. Juraj Posilović
(1876.-1894.), ali ni to nije pomoglo kao ni
nastojanja ravnogorskih župnika Stjepana
Paškvana (1894.-1895.), Franje Rancingera
(1895.-1900.) i Stanka Gauša (1900.-1902.).
ni nisu sjedili skrštenih ruku, jer je,
primjerice, Rancinger dao peći ciglu
i pripremao ostali materijal za gradnju, a Gauš se izravno u Zagrebu kod bana
Khuena zauzeo za podizanje nove crkve.
Bio je osnovan i odbor za gradnju nove
crkve, koji je od Hermana Bolléa zatražio
nacrt i troškovnik. Graditelj je novogradnju
procijenio na 25 tisuća forinta te je poslao
i nacrt. Proći će, međutim, još nekoliko
godina i tek će župnik Tomo Katnić uspjeti
podići crkvu koja još i danas stoji u središtu Ravne Gore. Tomo Katnić je rođen
u Crikvenici 1864. Zaređen je 1888. Bio
je župnik u Podstenama od 1895. do dolaska u Ravnu Goru 1902. Ravnogorski je
župnik do smrti 1922. godine.
Na blagdan Presvetoga Trojstva, 18.
lipnja 1905. godine, blagoslovio je temeljni kamen kanonik i narodni zastupnik
Ignac Martinec (1856.-1940). Nova trobrodna ravnogorska župna crkva (glavna
lađa 18,5 m x 8 m, te sporedne 12 m x 3 m)
izgrađena možda prema zamisli Hermana
Bolléa.
Crkvu sv. Terezije blagoslovio je 2.
prosinca 1906. godine vicearhiđakon
O
PRIRODA OKO NAS
KAPELA SV. ANTUNA U STAROJ
SUŠICI
Skromnu
drvenu
kapelu sv. Antuna Padovanskog u Staroj Sušici
mogla je biti podignuta nakon što je u Sušici
otvorio u drugoj polovici
XVIII. stoljeća staklarsku
manufakturu doseljenik
iz Češke, poduzetnik Franjo Antun Holub (+1783.)
Kapelu su spalile osmanlijske čete 22. srpnja
1768. godine nakon čega
je na istom mjestu, sučelice dvorcu, izgrađena
druga crkvica. Za nju se navodi da je bila mala, a u
doba župnika Ferde Babića derutna, te je on 1874.
godine, uz trošak od 2.000 forinti, dao podići manju crkvu s tornjem. Za sušičku kapelu novi oltar
je 1907. godine izradio od jelova drva Peter Ruttar
iz slovenske Osilnice. Oltar je blagoslovio tadašnji
ravnogorski župnik Tomo Katnić, koji je dvije godine
kasnije preuredio i prekrio krov i zvonik, na kojem su
danas dva zvona, te dao popločiti pod jednobrodne
kapele (12 m x 7 m, svetište 5 m x 5 m) kamenim
pločama iz stare crkve.
KAPELA SV. FLORIJANA U KOSI
Kapelu sv. Florijanu
u Kosi sagradio je na
svome zemljištu u drugoj polovini XIX. stoljeća Josip Vančina, otac
lukovdolskog župnika
Alberta Vančine. Za tu
je kapelu godine 1907.
postavljen novi oltar što
ga je izradio Ferdo Ludvig iz Senja Oltar je blagoslovio župnik Tomo
Katnić.
KAPELA SV. KRIŽA U STAROM LAZU
Kapela Sv. Križa
u Starom Lazu, naselje Cagari, izgrađena
je 1902. godine. To je
jednostavna građevina kamenog pročelja
i betonskog krovišta
s oltarićem iznad kojeg je postavljen metalni križ s godinom
1903.
Pokraj ulaza tunela Javorova Kosa na autocesti Rijeka-Zagreb podignuta je spomen kapelica sv.
Antunu Padovanskom, a u tunelskoj cijevi je i spomen kapela sv. Barbare, zaštitnice graditelja tunela. Obje kapelice je blagoslovio ravnogorski župnik
Vladimir Krizmanić.
Divljač na putu
Ne mali broj prometnih nesreća na našim cestama
prouzrokuje divljač. Uza sve mjere predostrožnosti one
su u porastu, a najčešće se dešavaju u smiraj dana kad
se životinje stanu premještati u potrazi za hranom, krdom,
partnerom i sl.
Piše: Alojzije Frković
P
rema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije u svijetu godišnje smrtno strada u prometnim nesrećama 1,3 milijuna osoba ili
kako je tu brojku slikovito predstavila
HAK-revija „na prometnicama bivaju
iz godine u godinu izgubljeni čitavi
gradovi“. Ni u Hrvatskoj stanje nije
ništa bolje. Tako se u 2010. g. prometne nesreće nalaze na trećem mjestu vanjskih uzroka smrti od ozljeda s
udjelom od 17%, odmah iza padova
Treba uvažavati prometne znakove „Divljač
(36%) i samoubojstava (26%). Kako
na putu“, koji su, barem na ovoj dionici,
se velik broj prometnih nesreća može
postavljeni
na pravim mjestima, neposredspriječiti, Generalna skupština Ujeno pred iz prakse znanih premeta, prijelaza
dinjenih naroda usvojila je rezoluciju
divljači. Uočimo li da divljač pretrčava
kojom proglašava Desetljeće aktivnosti
cestu ili je vidimo tik do kolnika, budimo
za sigurnost u cestovnom prometu za
spremni na kočenje.
razdoblje 2011.-2012. godine.
Ne mali broj prometnih nesreća na našim cestama prouzrokuje divljač. Uza sve
mjere predostrožnosti one su u porastu, a najčešće se dešavaju u smiraj dana kad se
životinje stanu premještati u potrazi za hranom, krdom, partnerom i sl. Posljedice takovih
sudara ponekad su vrlo teške, ovisno o krupnoći životinje koja pretrčava prometnicu i,
dakako, brzine kretanja vozila. Osim materijalne štete na vozilu, ne mali broj puta stradaju i putnici. Prema jednom izračunu sudar osobnog automobila koji se kreće brzinom
od 70 km/sat sa srnom mase 17 kg prouzrokuje jačinu udara od 850 kg! A kakav to
mora biti stravičan sraz pri većim brzinama i sudara s krupnim životinjama poput divlje
svinje, košute ili medvjeda? Kad već spominjemo ovu krupnu zvijer, valja istaći da je u
razdoblju od 2000. do 2007.g., prema podacima Državne uprave za zaštitu prirode,
u Gorskom kotaru i Hrvatskom primorju zabilježena smrtnost od ukupno 448 medvjeda, od čega 75% (336 jedinki) uzrok smrtnosti čini lov, dok je promet, cestovni i
željeznički, sa 16% (32 medvjeda) drugi najvažniji uzrok smrtnosti.
ako se ponašati na dionicama puta za koje znamo da ih učestalo prelazi divljač?
Uzmimo za primjer naše gorsko zaleđe, dionicu stare Lujzijane od Gornjeg Jelenja
do Podslemena kraj Lokava, na kojoj cesta prolazi kroz šumu i gdje se na ono
malo proplanaka, poput Matićina ili Špićunka, srneća i druga divljač redovito viđa na
paši. Ništa nam drugo ne preostaje nego voziti prilagođenom brzinom (uvjetima puta),
u vrh glave 60 km/sat, osobito u prvi sumrak i noću. Treba uvažavati prometne znakove
„Divljač na putu“, koji su, barem na ovoj dionici, postavljeni na pravim mjestima, neposredno pred iz prakse znanih premeta, prijelaza divljači. Uočimo li da divljač pretrčava
cestu ili je vidimo tik do kolnika, budimo spremni na kočenje. Kao divljač krda, čopora,
rijetko kad će nam divlja svinja ili jelen pretrčati cestu sami. Najčešće ima njih više na
okupu, srna s lanadi, divlja svinja s praščićima. Ako divljač zateknemo na kolniku, prije
kočenja pogledajmo u retrovizor. Kočenje u nuždi moglo bi izazvati nalet vozila iza nas.
Ako takvog vozila nema, a noć je, pokušajmo prigušiti farove, možda samo na kratko
uključiti pozicijska svjetla, kako bi srna, jelen, mogli naći put za uzmak. Ne pokušajte
izmicati životinji ako postoji opasnost da zbog ovog manevra svršite u jarku ili udarite
u stablo.
Na kraju treba imati na umu da odgovornost za nastalu štetu na vozilu snosi vozač
ukoliko nije, prema odredbi Zakona o lovstvu (član 86), prilagodio brzinu kretanja
uvjetima na cesti, tako da može pravovremeno postupiti po prometnom pravilu ili znaku.
Ne vozite brzo i poštujte znak „Divljač na putu“!
K
13 Broj 8/455 2012.
Rafael Kanotti, brodomoravički župnik. Glavni je
oltar podignut na čast sv. Terezije, a pobočni su
posvećeni Gospi Lurdskoj i sv. Ani, u lađi na strani
evanđelja, te sv. Bartolu i Srcu Isusovom, na strani
epistole.
Teološko-pastoralni tjedan za svećenike Riječke metropolije
Uzroci nevjere
i krize vjere
Analizirajući suvremena istraživanja o religioznosti čovječanstva nadbiskup je ustvrdio da je u tijeku
religiozni preporod, ili možda bolje duhovni, ali, problematično je što kvaliteta religije koja se najviše
širi nije u stanju interpretirati realni svijet
T
eološko-pastoralni tjedan za svećenike Riječke metropolije održan na
Teologiji u Rijeci 24. rujna, tematski je
bio je nadahnut Godinom vjere. Po naslovom „Uzroci nevjere i krize vjere“ predavači
su s različitih aspekata analizirali aktualno
stanje, povijesne okolnosti i antropološke
datosti koje u suvremenom čovjeku utječu
na prihvaćanje ili odbijanje vjere.
„Izborom teme ovogodišnjeg TPT-a
biskupi Riječke metropolije htjeli su svećenike uputiti kako da učinkovitije pastoralno
djeluju na buđenju i učvršćivanju vjere u
ljudima kojima su poslani“, rekao je predstojnik Teologije dr. Božidar Mrakovčić.
Izlagačima je stoga povjerena zadaća ne
samo analizirati uzroke koji su rezultirali
sadašnjim stanjem nego promišljati i o načinima kako u pastoralnom djelovanju prevladati te uzroke te, zajedno s okupljenim
svećenicima i redovnicima, iznalaziti putove za novu evangelizaciju.
Različiti oblici nevjere
14 Broj 8/455 2012.
„Kako otvoriti put vjere i put do Boga našim suvremenicima,
kako u ovome svijetu naviještati evanđelje, to je osnovno pitanje
Godine vjere pa tako i ovog našeg Teološko-pastoralnog tjedna“,
rekao je kancelar Teologije, nadbiskup i metropolit dr. Ivan Devčić
otvarajući susret. U uvodnom je izlaganju istaknuo da je religiozni
fenomen bio prisutan u svim kulturama prošlosti, iako se susreće
i minorna prisutnost ateizma. „Također i danas, u epohi u kojoj se
čini da je ateizam postao masovna pojava, u stvari većina stanovnika zemlje izjavljuje da vjeruje u neko božanstvo, ali pitanje je kakva
je ta vjera“, rekao je nadbiskup te naveo i različite oblike i motivacije onih koji ne vjeruju u Božje postojanje. Analizirajući suvremena
istraživanja o religioznosti čovječanstva nadbiskup je ustvrdio da
je u tijeku religiozni preporod, ili možda bolje duhovni, ali, problematično je što kvaliteta religije koja se najviše širi nije u stanju interpretirati realni svijet. „Od svog nastanka suvremena religioznost
se nalazi u znaku konflikta s ovim svijetom i sa znanjem što ga je
on proizveo, s gotovo neizbježnom posljedicom stvaranja sa svoje
strane strahova i neprijateljstava prema znanosti, tehnici, ekonomiji, a katkada i prema drugim religijama.“ Nadbiskup je na kraju
zaključio da je unatoč dvosmislenosti religioznog fenomena danas,
religija ipak ostala jedino jako mišljenje koje je politički značajno,
glavni izvor identiteta, ne samo na geopolitičkoj razini nego i na
osobnoj. Ona je to čak i za onoga tko je odbija.
Mr. Ivan Stošić govorio je o suvremenoj ateističkom misli istaknuvši kako je zadaća teologije da upravo iz tih impulsa izvuče poticaje za dublje promišljanje vjere. Ustvrdio je da su strahote koje su
zadesile čovječanstvo u prošlome stoljeću bile plod totalitarizama
i posljedica anti-teističkih svjetonazora. O temeljnoj sposobnosti
čovjeka za vjeru govorio je dr. Richard Pavić istaknuvši kako je čovjek u teološkom smislu, konstitutivno, po stvaranju, sposoban za
odnos s Bogom.
Gospićko-senjski biskup dr. Mile Bogović i dr. o. Marijan Jurčević govorili su o dva svjetonazora koji negiraju Boga, liberalizmu i komunizmu. Iako nastali prije više od stotinu godina i danas
imaju utjecaja na društvo te su jedan od uzroka nevjere. „Liberalizam kao svjetonazor počeo se razvijati s Francuskom revolucijom.
Ta ideologija dopušta razne koncepcije društva koje svatko može
predložiti i koje zatim narod izabire. Jedina preostala institucija koja
se protivi liberalizmu je Crkva, stoga je ona i dalje meta napada“,
Iz govora mladih vidljivo je da je nezadovoljstvo sa svećenicima, njihovim propovijedima,
katehezom, svjedočenjem, glavni razlog nevjere kod mladih. Prisutno je i razočaranje u
trenucima kada su trebali pomoć i duhovno vodstvo, a nisu naišli na odgovor Crkve. One
labilnije vjere osobnost svećenika može odbiti ili privući
Uzroke nedovoljne kršćanske nazočnosti
u suvremenom hrvatskom društvu analizirao je dr.
Tonči Matulić. „Da voda iz zagađenog izvora nije pitka,
to dobro znamo. Bezbožni komunizam prouzročio
je nesagledive posljedice koje traju i danas. Nakon
toga, pojam pomirbe Hrvatskog naroda koji je u ratno
vrijeme uveo predsjednik Tuđman, nije označavao
pravu pomirbu nego je značio samo okretanje glave
od prošlosti. Ali pomirba nije samo okretanje glave i
zaborav, nego čišćenje povijesti od zlog pamćenja.
Bilo je potrebo priznanje za zločine, pa i lustracija, što
se nije dogodilo“, ustvrdio je dr. Matulić. Uz nasljeđe
komunizma i neprovedenu lustraciju, dio odgovornosti
za nedovoljan angažman vjernika snosi i Crkva. Ipak,
recept za bolju budućnost Hrvatske je priznavanje da
je komunizam „jedna od antropološki najpogubnijih
ideologija u povijesti čovječanstva“, rekao je predavač.
Od Crkve se očekuje vjerodostojnost
Dr. Gordan Črpić iznio je podatke istraživanja o uzrocima krize
vjere koje posjeduje Centar za socijalni nauk Crkve. U Hrvatskoj je
tri četvrtine stanovnika religiozno, a njih oko 90% vjeruje u Boga.
Tek 3-4% stanovnika smatra da Bog ne postoji. Na vjerske obrede
tjedno ide 25% ljudi, a dnevno moli njih 30-35%. Ustvrdio je da
situacija s vjerom u Hrvatskoj i nije toliko zabrinjavajuća. Ono što
može zabrinuti je pad povjerenja u sve institucije, pa tako i Crkvu, te
društveni procesi koji uzrokuju krizu vjere. Jedan od njih je funkcionalna diferencijacija tj. igranje uloga koje se ne povezuju u cjelinu.
„Čovjek ide nedjeljom na misu i tada je vjernik. Ali u ponedjeljak ide
na posao i tamo je profesionalac, radi možda i ono što kao vjernik
ne bi smio. Kad ide na odmor onda je samo turist, na karnevalu
se ponaša karnevalski… U svakoj situaciji odigra određenu ulogu,
a te uloge nisu povezane nekim temeljnim stavom.“ Uzroke krizi
vjere Črpić je pronašao i unutar Crkve. Na to utječu ostaci feudalnog mentaliteta, činovnički pristup vjernicima, spektakularizacija
kršćanstva, katolički fundamentalizam i praktični ateizam.
Kako mladi promišljaju o Crkvi predstavio je mr. Damir Stojić.
Proveo je istraživanje među brojnim mladima koje svakodnevno susreće, objasnivši da taj uzorak nije dovoljno brojan za znanstveno
istraživanje, ali ipak može dati uvid u razmišljanja mlađe generacije
o tome što ih u Crkvi privlači, a što smeta. „Prvi kontakt koji imaju
s Crkvom je preko određenog svećenika. Oni koji su u vjeri stabilni neće toliko obraćati pozornost na to kakav je svećenik, ali one
labilnije osobnost svećenika može odbiti ili privući. To su mnogi
naveli kao razlog udaljavanja ili približavanja Crkvi.“ Iz odgovora
mladih vidljivo je da je nezadovoljstvo sa svećenicima, njihovim
propovijedima, katehezom, svjedočenjem, glavni razlog nevjere
kod mladih. Prisutno je i razočaranje u trenucima kada su trebali
pomoć i duhovno vodstvo, a nisu naišli na odgovor Crkve. „Zbog
takvih situacija mladi se ne mogu identificirati s Crkvom, a oni traže
identifikaciju. Važno je znati im obrazložiti koji je razlog kršćanske
nade i dati odgovore na njihova pitanja. Oni očekuju da budemo
vjerni Kristu, čak i radikalni u tom smislu, jer to shvaćaju kao izazov“, zaključio je mr. Stojić.
O novim duhovnim pokretima unutar Crkve govorio je dr. Milan
Špehar. „Nije dovoljno reći da u Crkvi postoje pokreti koji okupljaju
određene skupine vjernika, jer cijela Crkva je pokret i svi su kršćani
pozvani biti karizmatici.“ S druge strane, podsjetio je i na nužnost
zajedništva Crkve što duhovni pokreti moraju uvijek imati na umu.
„Priznanje od pape nije jedini znak zajedništva Crkve, ono se mora
ostvarivati i u praksi, posebno u župi“, zaključio je dr. Špehar. Dr.
Nikola Vranješ govorio je o specifičnom utjecaju turizma i slobodnog vremena na nevjeru. „Vjernici su pozvani i slobodno vrijeme
aktualizirati u svijetlu vjere. Umjesto toga u današnje vrijeme pojavljuju se besciljnost i neiskorištenost.“ Predložio je stoga svećenicima i župnicima da budu spremni ponuditi turistima duhovne sadržaje. Cjelodnevna predavanja zaključio je dr. Božidar Mrakovčić
predstavivši na koji način Novi zavjet govori o uzrocima nevjere. U
prispodobi o sijaču u kojoj sjeme vjere pada na različito neplodno
tlo vidljivo je da Novi zavjet kao uzroke nevjere ističe Sotonu, sablazan i tvrdokornost srca.
Teološko-pastoralni tjedan u organizaciji Teologije u Rijeci svoj
će nastavak imati na dekanatskim susretima svećenika.
Danijel Delonga
U Hrvatskoj je tri četvrtine stanovnika religiozno, a oko 90% vjeruje u Boga. Tek 3-4%
stanovnika smatra da Bog ne postoji. Na vjerske obrede tjedno ide 25% ljudi, a dnevno moli
njih 30-35%, rekao je dr. Gordan Črpić
15 Broj 8/455 2012.
rekao je biskup Bogović te objasnio kako je liberalizam ipak donio
i pozitivne pomake. „Donio je prostor slobode, što je dobro, ali kršćani su i dalje pozvani među brojnim svjetonazorskim ponudama
razlučivati dobro od zla. Naša su snaga ljudi, svjedoci. Prihvaćamo
slobodu i nenasilje, ali tražimo i svjedoke isitne.“ Biskup se osvrnuo
i na začetke liberalizma u Kastvu, Vinodolu i Rijeci te na Hrvatski
katolički pokret na čelu s biskupom Mahnićem koji je bio odgovor
na liberalna strujanja. Snaga Pokreta bila je dobra organizacija,
žive vjerničke zajednice i brojni svjedoci vjere, zaključio je biskup.
Dr. Jurčević je podsjetio na represiju Crkve u Hrvatskoj i Jugoslaviji u vrijeme komunizma, ali u tome pronašao i pozitivnosti.
„Crkva se na jako grub način pročistila u vrijeme komunizma, ta ih
je represija oslobodila od časti i vlasti, od koristi, pa čak i praznovjerja. Što je komunizam više kritizirao Crkvu to je ona bila svetija.
Crkva je u komunizmu živjela ad intra, ali njezin se glas čuo ad
extra“, zaključio je Jurčević. Kao poteškoću koja je i danas prisutna u društvu, istaknuo je svjedočenje laika. Njihov je angažman u
komunizmu bio potiskivan pa je do sada ostao taj problem mentaliteta, kako da laici postanu svjesni da su oni Crkva.
DOGAĐANJA
Nesvakidašnji malonogometni turnir
Nama zabava, drugima spas
Posebnost ovog turnira bila je u tome što su se kotizacije i ulaznice naplaćivale u hrani koja je
namijenjena Socijalnoj samoposluzi Rijeka. Tijekom turnira sakupljeno je gotovo tonu trajnih namirnica,
hrane i higijenskih potrepština.
Piše: Maja Šimičić
H
umanitarni malonogometni turnir „Nama zabava
drugima spas“ održao se 29. i 30. rujna u dvorani
3. maj na Kantridi. Posebnost ovog turnira bila je
u tome što su se kotizacije i ulaznice naplaćivale u hrani
koja je namijenjena Socijalnoj samoposluzi Rijeka. Tijekom
turnira sakupljeno je gotovo tonu trajnih namirnica, hrane
i higijenskih potrepština. Na turniru je nastupilo šesnaest
ekipa, a prvo mjesto je osvojio malonogometni klub Kapucini. U nedjelju se održala i revijalna utakmica između
Reprezentacije beskućnika Hrvatske i poznatih osoba iz
javnog života Grada Rijeke. Inicijativa za turnir došla je od
malonogometnog kluba Prima na čelu s Markom Karlovčanom.
Sve je počelo jednim telefonskim pozivom u kojemu je
Marko Karlovčan rekao da su on i njegova ekipa s malog
nogometa odlučili napraviti malonogometni turnir koji bi bio humanitaran, te da su razmišljali o tome da sva sredstva budu upućena
nekome kome je to potrebno. Mladi ljudi koji se u slobodno vrijeme bave nogometom željeli su predstaviti novo lice nogometa koje
bi osvijetlilo sliku rekreativnog sporta te ujedno poticalo na korisno
društveno djelovanje. Nakon odluke da će se prikupljena sredstva
donirati Socijalnoj samoposluzi koja već više od godinu dana djeluje
na Brajdi 7 u Rijeci uslijedila je ideja o nesvakidašnjem turniru koji se
ne bi plaćao novcem, već hranom. Naime, Socijalna samoposluga
izravno sakuplja trajne namirnice koje prosljeđuje korisnicima, ljudima koji žive od socijalne pomoći manje od 600 kn mjesečno te im tu
hranu dijeli u svom prostoru na Brajdi. Veliko povjerenje šire javnosti
ova inicijativa Franjevačkog svjetovnog reda dobila je upravo zato
što ne sakuplja novac, već hranu. Ekipe koje su željele igrati na turniru morale su donijeti točan popis hrane u vrijednosti 300 kn, a ulaznice su se naplaćivale po principu jedna osoba - jedan trajni proizvod.
Među šesnaest ekipa koje su igrale turnir „Nama zabava, drugima spas“ bila je i ekipa koju sačinjavaju volonteri Socijalne samoposluge. Svoju su ekipu nazvali „Ratnici dobrote“, a već nekoliko
mjeseci promoviraju rad Socijalne samoposluge i igrajući prijateljske
malonogometne utakmice.
a turniru su volontirali učenici Ugostiteljske škole Opatija.
Više od trideset učenika kroz dva je dana marljivo na kiši i
suncu stajalo ispred ulaza u dvoranu 3. maj i prikupljalo hranu
koju su igrači i gledatelji nosili. Učenici su se samoinicijativno prijavili za volontiranje i na taj način dali doprinos ovoj inicijativi. Ideji se
priključila i malonogometna ekipa učenika škole koji su nastupili na
turniru, za čiju su kotizaciju profesori škole donirali trajne namirnice.
Svatko od profesora donio je po jednu trajnu namirnicu s popisa i
tako podržao turnir i svoje učenike.
Velika zahvala ide i Gradu Rijeci, odnosno Željku Karabaiću koji
je omogućio korištenje dvorane dva dana u udarnom terminu vikenda bez novčane naknade. U organizaciji je pomogao i Riječki sport16 Broj 8/455 2012.
N
Volontirali su učenici Ugostiteljske škole Opatija
ski savez koji je poslao nekoliko Riječkih olimpijaca za sudjelovanje
na revijalnoj utakmici.
Revijalna utakmica između Reprezentacije beskućnika Hrvatske
i poznatih osoba iz javnog života Grada Rijeke održala se pri kraju
turnira, prije finalne utakmice. Cilj ove utakmice bio je privući gledatelje u što većem broju i senzibilizirati građane za potrebe beskućnika. U ime beskućnika nastupila su dvojica beskućnika iz Zagreba,
te oni smješteni u domu Ruže sv. Franje, i nekolicina resocijaliziranih
beskućnika koji su nastavili pomagati skloništu za beskućnike i Socijalnoj samoposluzi nakon povratka u normalan način život. Veliki dio
resocijaliziranih beskućnika i danas volontira u Socijalnoj samoposluzi pomažući onima koji su u potrebi, kao što su nekada volonteri
činili za njih. Protivničku ekipu su sačinjavali: doktor Nikola Ivaniš,
frontman grupe Koktelsi - Mauro Staraj, riječki olimpijci: Aramis Naglić i Mirza Džomba, te u ime organizatora - malonogometnog kluba
Prima, Marko Karlovčan i Ivan Šegota. Utakmica je nakon naporne
borbe ipak završila pobjedom reprezentacije 2:1.
ako je puno onih koji su dali svoj doprinos ostvarenju ovoga
turnira. Grad i Riječki sportski savez pridonijeli su ostvarenju
turnira, učenici ugostiteljske su preuzeli volontiranje, preko 150
igrača odazvali su se turniru, pridružila se Reprezentacija beskućnika, ljudi iz javnog života su se rado odzvali, a bio je prisutan i veliki
interes masmedija. A najveće su zasluge malonogometnog kluba
Prima koji je proizašao iz Katoličke lige kod Selezijanaca. Dečki su
vodili cijeli turnir, nabavili sponzore koji su pokrili troškove pehara,
zahvalnica i plaketa, kontaktirali su ekipe i pokazali da mladi ljudi
mogu i znaju napraviti nešto plemenito.
Ideja o turniru na kojemu se možete dobro zabaviti, baviti se
sportom, pomoći onima kojima je to potrebno se nastavlja. Najavljen
je nastavak turnira i slijedeće godine, a organizatori se nadaju da su
uspjeli senzibilizirati javnost za potrebe društva i pokazati da se ne
predaju situaciji u kojoj se nalaze naši građani, već da su spremni
vlastitim angažmanom napraviti nešto da bi pomogli učiniti naš grad
ljepšim mjestom za život.
J
Riječani su se iznad svih očekivanja odazvali pozivu na turnir, a veliko srce pokazuju i na riječkome Korzu
na kojemu volonteri svakoga petka prikupljaju hranu za Socijalnu samoposlugu, kao i trgovačkim centrima
u kojima povremeno organiziraju slične akcije. Oni koji nisu stigli na Kantridu, namirnice, higijenski pribor i
ostale potrepštine mogu donirati svakim radnim danom od 9 do 12 sati kada su vrata Socijalne samoposluge
otvorena na riječkoj tržnici Brajda.
CRKVENA GLAZBA
REGISTRACIJA
ORGULJA
Zaista je važno da je voditelj crkvenog pjevanja,
što je najčešće orguljaš, bude istinski vjernik jer
će samo tako moći biti koristan i u službi rasta
vjere svojih bližnjih kao pravi Kristov svjedok.
Priredila: Andrejka Srdoč
Registriranje orgulja za vrijeme sv. mise
Na početku mise, prije nego biskup, svećenik pristupi k oltaru, preporuča se da orguljaš odgovarajućim preludijem pripravi i
stvori raspoloženje svečanog liturgijskog slavlja. Tada orguljaš
može svirati punim (pleno, tutti) orguljama izuzev došašća i korizme. Poželjno je da preludij bude u istom tonalitetu kao i ulazna
popijevka. Ulazni preludij ne bi smio biti predug i time zadržavati
liturgiju. Koračnice, operne melodije, razni plesovi ni u kom slučaju
nisu prikladni za liturgiju. Isto tako ne preporučuje se improvizacije,
koje znaju biti često loše i bez ikakvog ukusa. Samo talentirani i
školovani orguljaši mogu improvizirati i to najčešće na temu ulazne
pjesme, a takvih orguljaša je zaista malo. Postoje već odabrane,
prokušane zbirke orguljskih preludija. To su prije svega preludiji i
korali J. S. Bacha, skladbe za orgulje starih majstora koje se temelje na gregorijanskom koralu ili na temama pučkih popijevki, kao i
skladbe za orgulje naših skladatelja: Franje Dugana, Franje Lučića,
Anđelka Klobučara… Samo takvi preludiji na početku i na kraju
liturgije su zaista sposobni pripraviti vjernike na svečano liturgijsko
slavlje.
manja promjena jačine (pp, p, mp, mf, f, ff), kao i odabir registara
druge boje je dobro došla. O tome bi orguljaš trebao voditi računa.
Nadalje, orgulje ne bi smjele pratiti pjevane dijelove svećenika kao
i dijelove (odgovore) koje puk izvodi, odnosno „Oče naš“ (MS 64)
Registriranje kod pratnje zbora
Isto tako kada pratimo zbor, onda upotrebljavamo registre prema jačini (broj pjevača) zbora. Valja nastojati da i tada zvuk orgulja
bude zasićen. U tihim dionicama ne bi bilo zgodno da uzmemo
samo Aeolinu 8’. On je doduše tih registar, ali je zvuk neizdašan i
sitan. Bilo bi zgodno dodati jedan nježni Dolcian 8’ili Flauto dolce
8’. Također samo mukli registri (Hohflöte 8’, Bourdon 8’ …) nisu
prikladni za praćenje zbora. Dobro je takvim registrima dodati malo
osvježenja kao npr. Salicional 8’, Aeoline 8’, Fugara 8’ ako nije previše jaka i reska. Generalno pravilo je to da se na dva ili tri registra
8’ može dodati jedan nježni 4’ registar.
Registriranje kod pratnje gregorijanskog korala
Kako bi napjev (melodija) gregorijanskog korala došao do punog izražaja, potrebno je pratiti tišim zvukom (usp. MS 64). Melodija gregorijanskog korala je dosta bujna, gipka, radi toga pratnja ne
smije biti prejaka kako ne bi orgulje nadglasale koralni napjev. Bilo
bi poželjno upotrijebiti nježne registre koji lako izgovaraju (Flauto
dolce 8’, Lieblich Gedeckt 8’, Salicional 8’, Dolciana 8’. Njima se
može pridružiti jedan tihi, reski registar Aeolina 8’ ili nježni Dolce 4’,
dok će u pedalu kao podloga svakako biti Subbas 16’.
Orguljaš mora poznavati unutarnji duh liturgije
Musicam sacram (MS br. 67.), Uputa o glazbi u svetom bogoslužju od 5. ožujka 1967. kaže:
„Svakako treba da orguljaši i ostali glazbenici budu ne samo stručnjaci u pravilnom
Pažnja!
sviranju na povjerenom im glazbalu nego da
Registriranje kod pratnje pučke
Sama glazbala mogu svirati:
poznaju unutarnji duh svete liturgije i da su
popijevke
- na početku, prije nego svećenik njim prožeti te da tako vršeći svoju službu u
Registriranje kod pratnje pučke popijevsvakoj prigodi urese svete obrede prema prapristupi k oltaru,
ke ovisi o više faktora. Ukoliko neku pjesmu
voj naravi njihovih dijelova i promiču sudjelo- kod prikazanja,
pjeva čitav puk zajedno sa zborom onda
vanje vjernika.“
ćemo uključiti više registara: sve 8’ registre - kod pričesti i
Dakle, voditelj liturgijskog pjevanja, što
I. i II. manuala, dodati također 4’…, a ako že- - na kraju Mise. (MS 65).
je najčešće orguljaš, da bi mogao na najbolji
limo još više sjaja možemo dodati i registar
način ispuniti svoju važnu ulogu u uzvišenom
Oktava 4’. Radi punoće orgulja možemo dočinu jedne liturgijske zajednice, potrebno je
dati i Bourdon 16’. Na popijevku neke pjesme možemo dodati 2’ da bude urešen određenim, za njega nužnim osobinama. On bi
registar ili čak mješanicu npr. Mixturu ili neki jezičnjak, ukoliko ga morao dobro poznavati duh liturgije i trebao bi proučiti crkvene doorgulje imaju. Registracija ovisi o popijevci (ulazna, darovna, priče- kumente o liturgijskoj glazbi, drugim riječima morao bi posjedovati
sna, kraj), a isto tako ovisi o liturgijskom vremenu. Božićne popijev- „sensus Ecclesiae“, tj. „smisao za duh Crkve“. Zaista je važno da
ke svirat ćemo veselo - punim orguljama, a korizmene, adventske je voditelj crkvenog pjevanja bude istinski vjernik jer će samo tako
i popijevke u misi za pokojne tišom registracijom i sporijim tem- moći biti koristan i u službi rasta vjere svojih bližnjih kao pravi Kripom jer tako zahtijeva liturgijsko vrijeme. Ukoliko puk ne pozna (ne stov svjedok. Nažalost svaki voditelj crkvenog pjevanja, odnosno
pjeva) popijevku koja se izvodi, onda ćemo smanjiti zvuk (jačinu) svaki umjetnik koji se udaljio od Boga u svojoj duši i u svom životu,
orgulja, odnosno broj registara. Isto tako je dobro tijekom mise kod ne bi se trebao baviti religioznom umjetnošću, jer on nikad neće
popijevki mijenjati registraciju, izmjenu manuala. Svaka, pa i naj- moći potpuno ući u duh liturgije.
17 Broj 8/455 2012.
S
viranje orgulja uistinu je velika umjetnost i poželjno je što više
mijenjati registre, kako ne bi bili uvijek isti. Ljepota i zanimljivost orgulja je baš u poznavanju registara i njihova pravilna
upotreba. Ponekad se prestrašimo kad sjednemo za velike orgulje koje imaju dva, tri ili više manuala i vidimo sve one gumbiće i
pločice sa čudnim nazivima i brojevima 8’,4’,2’ 16’…. Što pritisnuti i od kuda početi? U današnjoj liturgijskoj praksi nemamo puno
školovanih orguljaša, pa mi se činilo zgodnim upoznati čitatelje sa
nekim pravilima ili uputama registracije orgulja za vrijeme liturgijskog slavlja. Stoga donosim jedan dio članka pod nazivom Registri
i registriranje kod orgulja, maestra Marka Stanušića, iz časopisa
Magnifikat, god II. br.3/2008.
OBITELJSKI PREDAH
DODIJAVANJA STAROG
PROFESORA
Isus spava
na uzglavlju
Apostoli se bore s vjetrom i
olujom. Tek kad su njihove snage
iscrpljene, tek kad više nemaju pouzdanja u svoje ribarsko i mornarsko iskustvo, tada se u njima rađa
vjera u onoga koji je stalno pored
njih. Bude ga tek kad su spoznali
da sami ne mogu biti spasitelji.
Evanđeoski događaj vjerno
oslikava i naše živote. Zapadamo
u teškoće, u situacije koje nazivamo bezizlaznima. Dok mislimo da
možemo sami, Isus spava pored
nas. Priznamo li Isusa Bogom i
Spasiteljem, on je tog tenutka za
nas Bog i Spasitelj na djelu.
“I smiri se vjetar i nasta velika
utiha.” Tom je rečenicom opisano
utihnuće oluje i stanje učenika.
Isus upućuje riječ prijekora: “Kako
nemate vjere?” Opominje da vjera
ne smije biti uplašena nevoljama
koje donosi život i zlom koje susrećemo.
Gospodine Isuse Kriste! Htio
bih da to nikad ne zaboravim.
Oluja će uvijek biti, povećavat će
se neprilike, ali Ti si na uzglavlju
lađice i čekaš da budeš Bog i Spasitelj na djelu.
Priredio: Dario Miletić
Iz prošlosti Rijeke
SUDBINA MOSTOVA
Na svršetku Prvog svjetskog rata (1914.-1918.) postojala je mogućnost
da grad Rijeka pripadne novostvorenoj državi SHS. Da se to ne bi dogodilo
poznati je vojskovođa i pjesnik Gabriele D´Annuzio zauzeo Rijeku i to bez suglasnosti samoga Rima. Poznata je “varijetetska situacija” kao veliki pothvat
osvajanja sv. Marka (otok Krk). U rujnu 1919. god. vojskovođa je ušao u Rijeku
bez ikakvog otpora. Njegovi su crnokošuljaši bili zatvorenici iz Ossopa. Kako
bi spriječio dolazak redovne vojske, dao je 24. prosinca 1920. god. dignuti u
zrak glavni most na
Rječini. Toga kobnog dana nalazio
sam se s majkom
ispred hotela Kontinental. Nakon glavnog mosta porušeni
su bili i svi ostali
mostovi na Mrtvom
kanalu i Rječini te
željeznički na Školjiću.
Za vrijeme vladavine Talijana u
Rijeci, 1926. god.,
podižu se ponovno riječki mostovi, no i oni su doživjeli sudbinu prethodnih.
Naime, padom fašizma ponovno su bili minirani. Godine 1945. u Rijeci se
izgradio provizorni drveni most. Na njegovoj sam izgradnji u 24. sata i sam
sudjelovao, kao i na kasnijom betonskoj izgradnji 1946. god. Kod ponovne izgradnje željezničkog mosta, Rječina-Školjić, koji je bio građen po tipu
UNRA, radilo se o izradnji dvojnoga mosta; jedan je služio kao protuuteg, jer
je izgrađen bez skele, a drugi na kopnu je bio demontiran. Svi ostali mostovi,
koji su se kasnije gradili, bili su nažalost fiksni, kao npr. onaj južni kod sušačke tržnice iz 1966. god., sjeverni ispred Kontinentala iz 1973., na Školjiću
iz 1977. god. te onaj u blizini Tvornice papira iz 1988. god.
Iako nije okružen rijekama, naš grad ima jako mnogo lijepih i povijesno
zanimljivih mostova.
Maks Peč
IZDANJA VERBUM
18 Broj 8/455 2012.
Moja krsna Biblija, dječje spisateljice
Lizzie Ribbons i ilustratorice Paole
Bertolini Grudina
Ova lijepo ilustrirana Biblija sadrži jednostavno i privlačno ispričane najvažnije biblijske priče, odabrane molitve te prostor za bilježenje detalja o krštenju i djetetovoj prvoj
godini života. U knjizi je sabrana 61 biblijska priča te molitve zahvaljivanja, molitve prije
spavanja kao i blagoslovi. Autorica tekstova je Lizzie Ribbons, koja je dosada priredila
više uspješnih izdanja za djecu, a lijepe i maštovite ilustracije izradila je Paola Bertolini
Grudina. Zamišljena i kao svojevrsni spomenar na najranije doba života “Moja krsna Biblija” sadrži i obiteljsko stablo koje će djecu uvesti u povijest vlastite obitelji.
Namijenjena djeci rane dobi ova će Biblija biti zanimljiva i korisna svima koji s djecom
rade i koji ih u ranoj dobi uvode u temeljne vjerske stvarnosti i biblijsku povijest.
Svojim bogatim sadržajem i privlačnim izgledom “Moja krsna Biblija” bit će radosna
uspomena na primanje sakramenta krštenja, kao i najdraža prva Biblija za svako dijete, a
zahvaljujući posebnom dizajnu naslovne stranice umetanjem fotografije djeteta moguće
je posebno vlastito personaliziranje ove Biblije.
GOSPIĆKO-SENJSKA BISKUPIJA
Kardinal Puljić u Ogulinu
U petak 14. rujna vrhbosanski nadbiskup i kardinal Vinko Puljić predslavio je u Ogulinu blagdan nebeskog zaštitnika župe Uzvišenje sv. Križa
koje se slavi i kao Dan grada Ogulina, odnosno njegov 512. rođendan. Na
misi su suslavili novi župnik Ogulina Robert Zubović, donedavni župnik
mons. Tomislav Rogić kao i brojni svećenici Gospićko-senjske biskupije
na čelu s generalnim vikarom mons. mr. Tomislavom Šporčićem. Misno slavlje uzveličao je veliki župni zbor pod vodstvom s. Pankracije Žižić i uz orguljsku pratnju prof. Slavka
Barčića. Uz brojne župljane, čelnike grada Ogulina i karlovačke županije te više saborskih zastupnika na misi su
nazočila brojna laička društva, predstavnici vojske i policije
kao i broje povijesne postrojbe iz cijele Hrvatske na čelu s
domaćom Frankopanskom gardom.
Kardinal Puljić je pojasnio otajstvo križa, simbola koji
nas podsjeća koliko čovjek vrijedi, jer križ je grana koja nas
spašava od ujeda zmije ili grijeha. Uz križ je stajala Marija
i učenici koji su shvatili da je križ ostvarenje života vječnoga. On i danas spašava od otrova grijeha koji truje ljudsku
savjest i međusobne odnose. Sve više dominirajući ateizam posljedica je indiferentizma, a čovjek danas živi kao
da nema Boga i kao da mnogi nisu kršteni. Taj i takav otrov
truje čovjekovo srce i cijelo čovječanstvo. Zato i ne čudi da
je križ često sakriven te se slabo poznaje da smo kršćani.
Obitelj treba biti gnijezdo Božje ljubavi i poštovanja križa jer
nema prave ljubavi bez žrtve. Kršćani moraju živjeti katoličkije u obitelji i društvu, tek će se tada osjetiti jača energija,
a ova proslava neka bude jedan od izazova da se križem
ponosimo i dostojanstveno živimo svoj kršćanski život, zaključio je kardinal Puljić.
Misi je prethodila veličanstvena procesija središtem grada koju nije
omela niti kiša, a u kojoj je sudjelovalo oko tisuću vjernika, među kojima i
učenici nižih razreda ogulinski osnovnih škola.
Nakon mise slijedila je svečana sjednica grada Ogulina u nazočnosti brojnih gostiju
iz gradova prijatelja Ogulina iz Hrvatske, Mađarske i Francuske kao i vrhbosanskog nadbiskupa kardinala Vinka Puljića. Donedavni župnik i dekan ogulinski mons. mr. Tomislav
Rogić tom je prilikom kao jedan od laureata dobio javno priznanje grada Ogulina. Kako
stoji u obrazloženju mons. Rogić je nagrađen javnim priznajem za podizanje vjerskog
života grada do najviših razina. Umnogome je doprinio da se kroz razne vidove duhovne
obnove mnogih crkvenih i laičkih društava, razina svijesti i odgovornosti prema bližnjemu,
svom gradu i domovini digne na najvišu razinu. Uz duhovni rad, zadnjih 8 godina mnogo
je uradio na obnovi crkvenih objekata uz pomoć samih župljana, grada Ogulina, Karlovačke županije ili pojedinih ministarstava. Posebno je značajno s aspekta brige o materijalnoj
baštini grada Ogulina završetak uređenje najstarije crkve u ogulinskom kraju, sv. Jakova
kao i crkve sv. Petra. U svom radu značajni segment dao je i na karitativni rad tako da
je veći broj socijalno ugroženih obitelji više puta godišnje dobivao pomoć. Veliku razinu suodgovornosti i kreativnosti pokazao je mons. Rogić u
suradnji s gradskih tijelima.
Dobivši priznanje i zahvaljujući se u ime svih nagrađenih, mons. Rogić koji je odnedavno na novoj pastoralnoj dužnosti voditelja svetišta Crkve
hrvatskih mučenika na Udbini je istaknuo da veseli ljepota mozaika onih koji su dobili nagrade. Diljem lijepe naše oni su širili slavu Ogulina na području kulture, sporta i gospodarstva a dobivene nagrade su i nagrade za njihove suradnike. Ono što veseli da su svi oni pod zastavom sv. Križa.
Ostali dobitnici su Lidija Stipetić dugogodišnji zborovođa HPD Kleka, tvrtka Mivit, Vedranko Brozović iz Frankopanske garde, NK Ogulin i KUD Sv.
Juraj iz Zagorja Ogulinskog.
Skočaj
U subotu 1. rujna u Velikom Skočaju u župi Zavalje održana je velika
svečanost obilježavanja 100. obljetnice od posvete filijalne crkve Gospe
Lurdske, a tom prilikom je i podijeljen sakrament svete potvrde, prvi puta
u ovom stoljeću. Veliki Skočaj je s Malim Skočajem, Zavaljem, Međudražjem i Baljevcem dio naselja s hrvatskih življem koji je političkim odlukama
nakon 2. svjetskog rata ostao izvan granica Hrvatske te se danas nalazi u
BiH. Misno slavlje predslavio je izaslanik biskupa Bogovića, generalni vikar
Gospićko-senjske biskupije mons. mr. Tomislav Šporčić u suslavlju mjesnog
župnika Mile Ivančića, više svećenika Slunjskog dekanata kao i franjevaca iz
Bihaća. Uz više stotina vjernika, kako svih živućih župljana tako i Skočajaca
iseljenih diljem Hrvatske misi su nazočila i tri umirovljena generala Hrvatske
vojske Ljubo Česić Rojs, Ivan Tolj i Marinko Krešić. Uz župu glavni organizator proslave bila je udruga iseljenih Skočajaca na čelu s predsjednikom
Milom Mlinarićem Pirakovim.
Govoreći o stotinu godina crkve Gospe Lurdske propovjednik mons.
Šporčić je istaknuo da je jedna od osnovnih istina svakog čovjeka pozvanost da upozna Boga i svoje konačno određenje života, da pronađe smisao
života i za njim svim srcem teži. Ova crkvena građevina predstavlja i simbo-
lizira zajednicu koja se ovdje okupljala, spoznavala Gospodina i k Njemu vodila. Stoga se i ovim obilježavanjem 100. obljetnice gradnje i posvete crkve
potvrđuje važnost njezinog građenja i čuvanja kroz jedno stoljeće u kojoj su
mnogi Skočajci imali tolikih važnih navezanosti na svoje selo ponajprije za
ovu crkvu, bez obzira žive li ovdje ili negdje daleko od nje. Ova crkva nas
podsjeća na tolika svjetska hodočašća Gospi Lurdskoj koja su se tako masovno odvijala u tijeku stoljetne povijesti ove kapele. Mnogi su dakle i svoj
životni put vezali uz ovu crkvu i sve ono što se je ovdje događalo. Uz ovu su
crkvu lakše prepoznavali Božju prisutnost u svijetu i u svojem osobnom životu. Tijekom mise mons. Šporčić je udijelio sakrament svete potvrde dvojici
krizmanika, što je bila prva krizma u ovom stoljeću.
Nakon mise predsjednik SDA Bihaća Emdžad Galijašević uručio je poklon za biskupa Bogović, sliku crkve Gospe Lurdske u Skočaju, a uz njega
svečanosti su nazočili brojni politički dužnosnici iz Bihaća na čelu s načelnikom općine Bihać Albinom Muslićem kao i predstavnicima HDZ 1990, te
udruge bivše općine Zavalje u Zagrebu s predsjednikom Želimirom Pršom.
Z. R.
19 Broj 8/455 2012.
Obilježena 100. obljetnica posvete crkve Gospe Lurdske u Skočaju
GOSPIĆKO-SENJSKA BISKUPIJA
Katehetski dan
Vjeroučitelj treba iskoristiti
sve svoje talente
U
subotu 1. rujna u Gospiću je održan Katehetski dan Gospićko-senjske biskupije kao i 1. stručno vijeće vjeroučitelja iste biskupije. U
katedrali je održano pokorničko bogoslužje i misa koju je predslavio
gospićko-senjski biskup Mile Bogović, koji je nakon toga podijelio kanonske mandate za 16 vjeroučitelja. Naglaske na papino apostolsko pismo
uoči Godine vjere predstavio je profesor na Teologiji u Rijeci dr. Richard Pavlić.
Biskup je vjeroučiteljima u svojoj propovijedi poručio da trebaju iskoristiti sve svoje talente i
svaki ih dan ugrađivati u društvo i sredinu u kojoj
djeluju. „U vremenu privatizacije kada neki misle
da je sve njihovo, najveći je dar ono što si dobio
od Boga. U Godini školske kateheze i godine vjere od vas se posebno traži da se uključite u život
zajednice te ju podržite svojim talentima i umijećem. Poučavajte gdje zajednica vidi što je bitno.
Mandate dobivate od Crkve o čemu vodite brigu,
posao ne treba samo odraditi već u njega ugraditi
svoj život“, istaknuo je biskup. Prije nego što je u
nastavku u ordinarijatu podijelio kanonske mandate vjeroučiteljima, biskup je istaknuo prevladavajuću tendenciju da se vjeronauk marginalizira kroz
pokušaj da se satovi stavljaju u najneprikladnije vrijeme. Znak je to da se
vremena mijenjaju, što opet ne znači da se tome treba prilagođavati. Ispunjavajte savjesno svoju zadaću, zaključio je biskup Bogović.
r. Richard Pavlić je predstavio apostolsko pismo pape Benedikta XVI.
ususret nastupajuće Godine vjere uz isticanje najvažnijih naglasaka
te kako ih primijeniti na sve 4 razine od opće pa do razine župe i
udruga. Kao zaključke papina pisma ukazao je zabrinutost zbog krize vjere,
potrebu isticanja radosti vjere, prevrednovanja 50. obljetnice 2. vatikanskog
koncila i 20. obljetnice izdavanja Katekizma katoličke crkve kao i potrebe
ponovnog redefiniranja i analiziranja oba teksta.
D
Slijedilo je 1. stručno vijeće za vjeroučitelje gdje su voditelji stručnih
vijeća za osnovne škole Ana Tomljanović i srednje škole Daria Košćaka prezentirali operativni plan i program za vjeronauk za školsku godinu 2012.-13.
Zatim su vjeroučiteljima prezentirali 11 tema za stručna vijeća nastupajuće
godine, od kojih su oni nakon anketiranja odabrali njih za tri stručna skupa:
euharistija i vjera, poučavanje u vjeri-uspjesi i neuspjesi, kako zadržati mlade u povezanosti s Crkvom nakon krizme, te poruka pape Benedikta XVI.
roditeljima i vjeroučiteljima u Godini vjere. Slijedilo je izvješće o radu Katehetskog ureda u protekloj školskoj godini kojeg je podnio predstojnik vlč.
Turkalj. Istaknuo je teme i predavače sa skupova prošle godine, podsjetio
na pobjednike vjeronaučne olimpijade i njihove rezultate na olimpijadi u Križevcima. Zahvalio je na dosadašnjem predanom radu s. Velimiri Marinović
koja je otišla u zasluženu mirovinu.
Z. Ranogajec
Tržić
20 Broj 8/455 2012.
Obilježavanje stratišta „Od Udbine do Tržića“
Molitvom kod ostataka župne crkve u Tržiću
29. rujna završeno je obilježavanje stratišta „Od
Udbine do Tržića“. U župi sv. Mihovila u Tržiću
održana je molitva i mirni prosvjed kod ostataka
nekadašnje velike župne crkve sv. Mihovila koja
od vremena 2. svjetskog rata dominira napuštenim krajolikom svojim grobnim srušenim zidovima
koji prkose vremenu. Bio je to i završni čin akcije u
Ogulinskom dekanatu započete proslavom Dana
hrvatskih mučenika na Udbini pa zaključno obilježavanjem Miholje u Tržiču kojim je obilježeno
osam stratišta hrvatskog naroda, a koju je pokrenuo župnik Oštarija i Cerovnika i čuvar oštarskog
svetišta Gospe od čudesa pop Antun Luketić.
Stotinjak župljana Tržića pretežito iz naselja
Kamenice kao i hodočasnika iz susjednih župa
Ogulinskog dekanata zajedno s braniteljskih i
laičkim udrugama došli su u mirnoj i dostojanstvenoj koloni do ostataka u 2. svjetskom ratu
srušene crkve sv. Mihovila. Molitvu je predvodio
župnik Tounja i Tržića fra Slaven Mijatović koji je
tom prilikom poručio: „Danas se molimo za sve
prognane Hrvate, ali i za progonitelje da se progoni više ne događaju. Ne vraćajmo zlo za zlo i
učinimo da od hrvatskog naroda bude što dalje
svaka mržnja, zlo osvete i mržnje. Neka nas istina
odnosno riječ Božja izliječi. Ovo ovdje su plodovi komunizma i njihova režima. Gdje god su došli
ostavili su ruševine. Ovaj prosvjed je s ciljem da
riječ Božja pobijedi i ozdravi hrvatski narod te da
se približimo europskim narodima koji se baziraju
na toj istini.“
Pop Antun Luketić pojasnio je poveznicu Udbine 25. kolovoza i Tržića 29. rujna. „Biskup Bogović nas je na Udbini 25. kolovoza pozvao da shodno odlukama Komisije za martirologij da se sve
župe uključe u otkrivanje i obilježavanje mjesta
masovnih grobnica i žrtava jer su lokalne državne
strukture na polju zatajile. U ogulinskom kraju su
se u taj posao uključile braniteljske udruge i Katedra čakavskog sabora Modruše. Na svakoj masovnoj grobnici trebalo bi postaviti križ,“ zaključio
je pop Luketić te iznio podatak da u ogulinskom
kraju ima 30 masovnih grobnica od kojih je samo
5 obilježeno, od kojih niti jedna u Ogulinu.
U nastavku je održana molitva, svijeće su
zapalili predstavnici udruga, a brojni nazočni sudionici molitve obišli su grobove svojih najbližih
na kojima dominiraju prezimena Fumić, Miletić,
Tutek, Fumić, Krikšić, Dujmešić, Cazin, Mravunac,
Požega, Klarić i Ožanić. Od 2. svjetskog rata svi
su oni prognani tako da je nekada župa s više stotina domaćinstava ostala skoro sasvim prazna.
Gvardijan franjevačkog samostana Hercegovačke franjevačke provincije u Dubravi dr. fra
Draženko Tomić predslavio je kasnije u naselju
Kamenici pored grobljanske crkve sv. Mihovila.
Među brojnim vjernicima i hodočasnicima misi
je nazočio i karlovački župan Ivan Vučić.
Fra Draženko Tomić je predstavio arhanđele, Mihaela, onoga koji je kao Bog, vojskovođu koji je
pobijedio Sotonu, Gabrijela koji je glasnik Božje
volje i sretne vijesti rođenja Isusa i Ivana te Rafaela, koji je izliječio Tobiju. Čineći dobro kroz riječ
Božju i euharistiju pridružujemo se vojsci sv. Mihaela čiji zagovor i danas zazivamo, zaključio je
propovjednik.
Nakon mise položeni su vijenci i zapaljene
svijeće kod središnjeg križa u Kamenici u čast
poginulih branitelja koje su prinijeli predstavnici
mjesnih braniteljskih udruga, općine Tounj, mjesnog HDZ-a i Karlovačke županije koju je prinio
karlovački župan Ivan Vučić.
Zvonko Ranogajec
GOSPIĆKO-SENJSKA BISKUPIJA
Za pravo na grob
Biskup Bogović služio misu u čast žrtava u Tupalama
Ljudi su od pamtivijeka i prije pojave kršćanstva s poštovanjem pokapavali svoje pokojnike i pohađali
njihove grobove, istaknuo je biskup
G
ospićko-senjski biskup mons. dr. Mile Bogović služio je u subotu 15.
rujna na blagdan BDM Žalosne svetu misu u župi Sinac kod Otočca
u čast žrtvama komunističkog terora u Tupalama. Suslavilo je više
svećenika Otočkog dekanata na čelu s mjesnim župnikom Stankom Smiljanićem i generalnim vikarom biskupije mons. mr. Tomislavom Rogićem. Komemoraciju su uzveličali brojni župljani
Sinca kao i hodočasnici iz susjednih
župa Prozora i Ličkog Lešća, posebno
rodbina pobijenih žitelja Gacke doline
koje su tadašnji vlastodršci 12. rujna
1946. godine, godinu i pol nakon 2završetka 2. svjetskog rata odveli iz njihovih
kuća, mučili ih i strijeljali. Tijekom komunističkog vremena ubijenim žrtvama
najbliži nisu smjeli niti križ postaviti, a
stvaranjem samostalne Hrvatske komemoracije su konačno mogle biti služene
kao i počeci istrage o 26 ubijenih.
Biskup Bogović u svojoj je propovijedi usred Gackog polja gdje su
nekada za vrijeme kneza Gačana Borne bili počeci hrvatske države izrekao više misli značajnih za stradanja u
Tupalama, ali i drugim mjestima hrvatskih stratišta. Ljudi su od pamtivijeka
i prije pojave kršćanstva s poštovanjem pokapavali svoje pokojnike i pohađali njihove grobove, istaknuo je biskup ističući primjere Antigone i njena
brata te Prijama i sina mu Hektora. Rimljani su davali važnost pokopu pa su
i tijela osuđenika davali rodbini što je bio slučaj i s Isusovim tijelom. Groblja
su zato blagoslivljana, ograđena, posjećivana, nad svakim je križ – simbol
Kristove smrti ali i nade u uskrsnuće. Grobovi naših predaka neraskidivo su
vezani uz naše živote. Sjećamo se onih godina kada su mnoga naša braća i
sestre živjeli u progonstvu i četiri godine nisu mogli posjetiti grobove svojih
pokojnih. Bolno su proživljavali činjenicu da su im oteti i grobovi onih koji su
im dali život. Sjećam se također razgovora s našim iseljenicima u dalekim
zemljama s istim osjećajima.
zadnje vrijeme sve više se u javnosti u nas govori o ljudima kojima
je bilo oduzeto pravo na grob i na pokop. Na tisuće i tisuće ljudskih
kostiju otkriva se u brojnim jamama po Hrvatskoj i Sloveniji. Jedna
od njih je ovdje u Tupalama. Dugo se o tome nije smjelo govoriti. Sada se
govori, ali pitanje je jesmo li se mi, naša hrvatska javnost, prema toj činjenici
ispravno postavili. Kršćani trebaju prednjačiti u izrazu poštivanja prema ne-
U
vino stradalima i odbačenima na način nedostojnim čovjeka. Prethodni naraštaj nije to smio činiti. Naš naraštaj to može i treba učiniti!Prema mnogima
od njih do danas nije javno očitovan minimalni civilizacijski pijetet. To znači
da bi žrtve trebale biti ekshumirane, sahranjene i grob obilježen.
Naše posebnosti u odnosu na brojne žrtve komunističkog terora je što
nisu imale pravo na pokop, nisu imale
pravo na registraciju čak ni kao broj.
Mukotrpno se dolazi do imena onih koji
su ovdje pokopani. Većina je stradala
nakon potpisanog mira, kao i ove žrtve
u Tupalama, a velik broj nalazi se izvan
državnih granica, ponajviše u Sloveniji.
Mjesto „pokopa“ bilo je prikriveno i bilo
je zabranjeno dolaziti na grob. Grobovi
pokopanih vojnika su uništeni temeljem
odluke od 6. srpnja 1945. u kojoj izričito
stoji da vanjska obilježja na pojedinim
grobovima treba ukloniti, tako da čitavo
zemljište koje je bilo određeno za groblje bude poravnano. Obzirom na grobišta izvan Hrvatske u nas je posebno
važna Slovenija jer su u toj državi najmasovnija hrvatska grobišta (jame)
koja nisu ni istražena, ni ekshumirana, ni obilježena.
prošlom saborskom sazivu donesen je zakon kako postupati sa
žrtvama komunističkog režima kod nas, ali sadašnja Vlada želi ga
pošto poto ukinuti. Za zemne ostatke stradalih bez imena i mjesta
porijekla potreban je Svehrvatski grob. Kao i druga groblja, i taj bi trebao biti
pod državnom ingerencijom i brigom. To se sada javlja kao državni problem.
Ima više stratišta koji su se dignuli na razinu hrvatskog stradanja. U
prvom redu to je Bleiburg, zatim Huda jama, Kočevski Rog, Macelj, Jazovka
i dr. Mislim da svehrvatski grob ne bi trebao biti izvan Hrvatske. Macelj i
Jazovka već su obilježeni i ne bi bilo primjereno da se onamo donose zemni
ostaci s drugih stratišta, odnosno grobišta. Ta grobišta vezana su uz jedno
vrijeme pa teže mogu postati simboli svenarodnog stradanja u povijesti.
Krbavsko polje je prikladno za svehrvatski grob jer simbolički bolje
nego neki drugi lokalitet može predstavljati stradale u raznim vremenima
hrvatske povijesti i raznim hrvatskim prostorima.
Što se tiče ovdje pokopanih, njihovo mjesto je u sinčaranaskom groblju. civilne i crkvene vlasti trebaju sve učiniti da se to učini.
Z. Ranogajec
U
Senjsko muzejsko društvo i Gradski muzej
Senj izdali su novi 38. broj Senjskog zbornika.
Riječ je o jedinom znanstvenom časopisu u Ličko-senjskoj županiji i susjednom dijelu Republike Hrvatske koji i dalje pokazuje da se u gradu
podno Nehaja vodi briga o znanosti, kulturi, povijesti i etnografiji. Senjski zbornik koji se izdaje
od 1965. godine prava je senjska enciklopedija
i spomenik gradu Senju. Odgovorni urednik časopisa je dr. Miroslav Glavičić, tehnički urednik
prof. Darko Nekić a lektor dr. Ante Murn. Časopis
je u 800 primjeraka tiskao Zrinski d.d. iz Čakovca, računalnu obradu izvršila je kao i obradu fotografija i karata Marta Derossi Zidarić. Tiskanje
su novčano pomogli Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa RH, Grad Senj i Ličko-senjska
županija.
Zbornik sačinjava 15 radova 16 autora, od
kojih su 9 izvorni znanstveni članci, tri stručna
članka, 2 prethodna članka te jedan pregledni članak. I ovaj broj Senjskog zbornika kao i 6
prethodnih postavljen je na internet a po broju
posjeta na portalu znanstvenih časopisa hrcak.
srce.hr Senjski je zbornik 36. od 300 časopisa
koliko ih se izdaje u Hrvatskoj.
Z. R.
21 Broj 8/455 2012.
Senjski zbornik broj 38.
RIJEČKA NADBISKUPIJA
Nadbiskupijsko pastoralno vijeće
Pastoralni projekti u Godini vjere
promišljanju, slavljenju i življenju dara vjere.“ Za to je
predviđeno niz inicijativa na nadbiskupijskoj, dekanatskoj i župnoj razini. No, nastavit će se i neki raniji
projekti, posebno iz prethodne godine koja je bila posvećena mladima. „I to pastoralno područje, kao i sva
ostala, sabiru se zapravo u temi ispovijedanja i življenja
vjere. Zato u ovoj pastoralnoj godini želimo nastaviti s
pastoralnim inicijativama koje smo započeli prethodne
godine.“
rodubljivanju i svjedočenju vjere bit će posvećeni
stručni skupovi svećenika i laika, posebno kateheta i župnih animatora. Pozornost će se posvetiti upoznavanju s dokumentima Drugog vatikanskog
sabora, Katekizma Katoličke crkve, Kompendija i Katekizma za mlade te Pastoralnim smjernicama za apostolat vjernika
laika u Crkvi i društvu Hrvatske biskupske konferencije. To uključuje i distribuciju tih dokumenata što većem broju vjernika. „Temeljni
cilj pastoralnih napora u ovoj pastoralnoj godini je ispravno i što
zauzetije ispovijedanje i slavljenje otajstava vjere. Tome cilju trebaju
smjerati svi pastoralni pothvati“, rekao je Matičić.
U Riječkoj nadbiskupiji posebno će se proslaviti 10. obljetnica
trećeg pohoda Ivana Pavla II. Rijeci jer je upravo u riječkom sjemeništu boravio 5 dana. Jedan od posebnih projekata je i upoznavanje sa svjedocima vjere s područja nadbiskupije i njihova šira afirmacija. Pastoralnim planom župnicima se preporučuje i održavanja
misija u župama.
Vijećnici su u raspravi iznijeli svoja iskustva u župama potvrdivši činjenicu da je potrebna stalna edukacija vjernika. Ukazali su
i na prigovore koji se upućuju Crkvi i na iskrivljenu sliku o njoj koja
se stvara u nekim krugovima društva. Pozvali su stoga na vjerodostojnost svjedočenja, transparentnost crkvenih inicijativa te na
nastojanja otvorene komunikacije klera s laicima i s društvom.
P
P
rodubljivanju i svjedočenju vjere bit će posvećeni stručni skupovi svećenika i laika, posebno kateheta i župnih animatora.
Pozornost će se posvetiti upoznavanju s dokumentima Drugog vatikanskog sabora, Katekizma Katoličke crkve, Kompendija i
Katekizma za mlade te Pastoralnim smjernicama za apostolat vjernika laika u Crkvi i društvu Hrvatske biskupske konferencije.
Članovi Pastoralnog vijeća Riječke nadbiskupije okupili su se
22. rujna na sjednici u Nadbiskupskom domu najavivši tako početak Godine vjere. U Riječkoj nadbiskupiji ona će započeti misom
u katedrali sv. Vida 13. listopada, a neposredne pripreme kreću s
devetnicom. Sljedećeg dana, u nedjelju 14. listopada početku Godine vjere posvetit će se euharistijska slavlja u župama. „Crkva je
po vjernicima laicima u svijetu i oni su najpozvaniji evangelizirati
ga“, tim je riječima nadbiskup Ivan Devčić potaknuo vijećnike da
daju svoj doprinos ostvarivanju pastoralnih ciljeva za ovu godinu.
Pastoralni plan i program u Godini vjere vijećnicima je predstavio biskupski vikar za pastoral Matija Matičić. „Slijedeći poticaje
Svetoga Oca ovu ćemo pastoralnu godinu posvetiti intenzivnijem
Započela akademska godina
22 Broj 8/455 2012.
Novi oblici pastorala obitelji
Akademska godina na Teologiji u Rijeci započela je 1. listopada
euharistijskim slavljem za profesore i studente u sjemenišnoj kapeli.
Misu je predvodio kancelar Teologije, nadbiskup i metropolit Ivan Devčić uz biskupe Riječke metropolije.
U propovijedi je krčki biskup Valter
Župan studente pozvao da tijekom
studija nauče i kako stečeno znanje
primijeniti u praksi. Važno je usvajati
nova znanja, ali još je važnije osobno
iskustvo Boga i svjedočka dimenzija,
odnosno življenje vjere, rekao je biskup.
Nakon mise, u dvorani Teologije
inauguralno predavanje održala je dr. Veronika Reljac pod naslovom „Pastoralna briga
o obiteljima koje se nalaze u posebnoj životnoj i društvenoj situaciji“. U svojem je izlaganju istaknula četiri posebne životne okolnosti u obiteljima kojima bi se trebali posvetiti i
posebni oblici pastorala. To su osobe u braku bez djece, obitelji s jednim roditeljem, civilno rastavljene osobe te obitelji s djecom s
posebnim potrebama. Ustvrdila je da je po
pitanju pastoralnih inicijativa i dokumenata
najdalje otišla briga za djecu s posebnim
potrebama ili poremećajima u ponašanju,
u što spadaju i ovisnosti. „Jedan od razloga je što Crkva oduvijek ističe važnost kršćanske ljubavi i vjerničke odgovornosti za
djecu i osobe s teškoćama i kroz povijest je
uvijek bilo redovničkih zajednica koje brinu
o tome.“
Crkva se u obiteljskom pastoralu
vodi smjernicama Drugog vatikanskog sabora, a važne poticaje dao je
i Ivan Pavao II. pobudnicom Familiaris consortio. U njoj upozorava da je
suvremena obitelj pogođena mnogim, dubokim i brzim promjenama
društva i kulture. Hrvatska biskupa
konferencija dala je svoj doprinos
pastoralnim smjernicama izdajući Direktorij za obiteljski pastoral Crkve u
Hrvatskoj. Dr. Reljac je podsjetila i na
ustanove Riječke nadbiskupije kao
Bračno savjetovalište i Dom za zlostavljane žene i djecu koje pomažu
obiteljima i supružnicima u potrebi.
Predstojnik Teologije dr. Božidar Mrakovčić na kraju je studente i profesore
pozvao na suradnju u novoj akademskoj
godini. Posebno je studente pozvao da se
uključe i u izvannastavne aktivnosti koje
Teologija također nudi. Nakon predavanja
održana je svečana sjednica nastavničkosuradničkog zbora.
D. Delonga
RIJEČKA NADBISKUPIJA
Podjela potvrdnica
Nakon završenog dvogodišnjeg ciklusa predavanja, devetero polaznika Seminara za teološku kulturu laika
29. rujna u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Rijeci primilo je potvrdnice o uspješno završenom tečaju.
Potvrdnice im je uručio riječki nadbiskup i metropolit Ivan Devčić s voditeljima Metropolitanskog pastoralnog
instituta, ravnateljem Mariom Gerićem i predstojnicom Natalijom Bogović.
Nadbiskup je podsjetio polaznike da dobivanje potvrde na kraju tečaja nije kraj nego početak življenja
onog što su naučili. Potaknuo ih je da naučeno ostvaruju u svakodnevnom životu, da vjeru svjedoče u svojim
obiteljima, radnom mjestu i svim drugim prilikama. „Crkva je upravo po vjernicima laicima prisutna u društvu.
Nije to po svećenicima, nego po onima koji u svim porama društva svjedoče i naviještaju vjeru. Upravo to je i
svrha instituta, pomoći vjernicima da preuzmu kršćansku odgovornost u društvu.“
Ravnatelj Gerić čestitajući završenim polaznicima, potaknuo ih je na aktivno sudjelovanje u životu župe i
društva. „Na ovom seminaru bolje ste upoznali vjeru i sada možete autoritativnije nastupati. Budite oni na koje
Crkva može računati, budite istinski svjedoci i promicatelji vjere u društvu u kojem su sve veće tendencije protiv vjere.“ Podsjetio je da Institut nudi još tri specijalizirana seminara, za odgojiteljice u vjeri, župne animatore
te volontere u hospiciju, ali njihovo održavanje ovisi o broju zainteresiranih. MPI dvaput na godinu organizira
i susrete permanentnog obrazovanja mladih svećenika te druga predavanja i susrete kako bi ponudio trajnu
naobrazbu svećenicima i laicima.
Fra Zvjezdan Linić u Ugostiteljskoj školi
Budite apostoli oslobođenja
„(U)gosti na doručku“ naziv je projekta Ugostiteljske škole u Opatiji koja je 13. rujna ugostila fra Zvjezdana
Linića. Poznati franjevac i voditelj duhovnih seminara održao je duhovnu obnovu za učenike i profesore koji su
se natiskali u jednu od učionica. Mladima je poručio da budu apostoli oslobođenja od svih ovisnosti i negativnosti. Potaknuo ih je da svjedoče ono što vjeruju i ono što uče na vjeronauku, da se oslobode pesimizma,
malodušnosti i agresivnosti i da ne upadaju u zamke droge i alkohola. Nakon poticajnih riječi fra Zvjezdana,
mnogi su učenici i neki profesori pristupili i osobnom blagoslovu.
„Nema ljepše nego s duhovnom obnovom i pjesmom započeti novu školsku
godinu. Fra Zvjezdan je naš prvi ovogodišnji gost u već uhodanom projektu „(U)
gosti na doručku“, rekao je ravnatelj škole
Damjan Miletić. Podsjetio je da su u protekloj godini gosti na doručku bile mnoge
poznate osobe, među kojima Predsjednik
Republike i neki ministri. „S fra Zvjezdanom nam je započela ova sezona, i to je
početak koji nam daje nade i snage da ovu
godinu damo sve najbolje od sebe.“ Posjet
fra Zvjezdana organizirala je vjeroučiteljica
Maja Šimičić koja je učenike i ranije vodila
na njegove duhovne obnove.
Doručak za gosta i druge uzvanike
pripremili su učenici škole, a na meniju su se našli specijaliteti Primorskog kraja. Učenici su također uredili i
stol te profesionalno servirali pribor i posluživali hranu. Bila je to vježba za sve njih, o kuhara do poslužitelja i
stručno su ju odradili.
Biblijsko
nadahnuće u
suvremenoj
književnosti
Biblija i književnost, naslov
je simpozija u organizaciji Matice hrvatske - Ogranak u Rijeci,
Odsjeka za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Salezijanske klasične gimnazija
u Rijeci i Sedme gimnazije u
Zagrebu koji je u Rijeci započeo 26. rujna. U Salezijanskoj
gimnaziji održana su prva tri
predavanja, a tema je nastavljena dan kasnije u zagrebačkoj
Sedmoj gimnaziji.
Na otvorenju simpozija
predsjednik riječkog ogranka
Matice Goran Crnković podsjetio je da je Biblija utjecala na
razvoj svekolike europske književnosti i u brojnim se djelima
može pronaći nadahnuće biblijskim motivima. Pored toga i temelje hrvatske književnosti udarili su kršćanski orijentirani pisci
poput Marka Marulića i Marina
Držića. Crnković je objasnio da
su predavanja koja će se održati na simpoziju već objavljena u
časopisu Matice hrvatske u Rijeci, Dometi.
Okupljene je pozdravio i
domaćin ravnatelj Salezijanske
gimnazije don Niko Tunjić koji
je istaknuo da su biblijski sadržaji nezaobilazan dio književnosti unatoč brojnim pokušajima
zatiranja kroz povijest, pa i na
našim prostorima u vrijeme komunizma.
Prvo predavanje održao je
dr. Dean Slavić koji je govorio
o vrstama biblijskoga interteksta u europskoj književnosti 20.
stoljeća. Podsjetio je na brojne
motive koje možemo pronaći u
suvremenoj književnosti i filmskoj umjetnosti. Npr. lik dobrog
junaka koji spašava motiv je
preuzet iz Otkrivenja. Često se
koriste likovi koji imaju biblijske
reference, rečenice ili fragmeti
iz Biblije, simbolika… Katkad
se biblijski motivi mogu koristiti čak i za izražavanje protukršćanskih stavova, no to samo
dokazuje veliki utjecaj Biblije na
književnost i umjetnost.
Dvanaest je autora na simpoziju analiziralo biblijske motive suvremenih autora među
kojima i popularnog pisca J. R.
R. Tolkiena te poznatog rock autora Nicka Cavea.
23 Broj 8/455 2012.
Metropolitanski pastoralni institut
MISIJSKI DAN
Poruka pape Benedikta XVI. za Svjetski misijski dan, 21. listopada 2012.
“Pozvani
oko sebe
širiti svjetlo
Riječi istine”
(Apost. pismo Porta fidei, 6)
I danas misija ad gentes mora biti stalni obzor i paradigma svakog crkvenog djelovanja, jer ono
što Crkvu čini prepoznatljivom jest vjera u Božje otajstvo, koje se objavilo u Kristu da nama donese
spasenje, i poslanje da njega svjedoči i naviješta svijetu, sve do njegova ponovnog dolaska u slavi.
Draga braćo i sestre!
P
roslava Svjetskog misijskog dana ove godine ima sasvim posebno značenje. Pedeseta obljetnica koncilskog dekreta Ad
gentes, otvorenje Godine vjere i Biskupske sinode na temu
nova evangelizacija pridonose tome da se ponovno potvrdi spremnost Crkve s većom se hrabrošću i žarom zauzeti u missio ad
gentes da poruka evanđelja dopre i do najudaljenijih krajeva svijeta.
Drugi vatikanski koncil, na kojem su sudjelovali katolički biskupi
iz svih krajeva svijeta, bio je jasni znak univerzalnosti Crkve, jer se
na njemu prvi put okupio tako veliki broj koncilskih otaca iz Azije,
Afrike, Latinske Amerike i Oceanije. Bilo je među njima biskupa misionara i domaćih biskupa, pastira zajednica rasutih među nekršćanskim pučanstvom, koji su na Koncil predstavili sliku Crkve prisutne
na svim kontinentima i približili složene stvarnosti tadašnjeg takozvanog "Trećeg svijeta". Obogaćeni iskustvom pastoralnog djelovanja u mladim Crkvama i u Crkvama u nastajanju, nošeni poletom za
širenjem Božjeg kraljevstva oni su značajno pridonijeli ponovnom
potvrđivanju nužnosti i urgentnosti evangelizacije ad gentes i samim tim stavljanju misijske naravi Crkve u središte ekleziologije.
Misionarska ekleziologija
24 Broj 8/455 2012.
Taj pogled nije ni danas iščeznuo, štoviše doživio je plodno teološko i pastoralno promišljanje i, istodobno, predstavlja se s obnovljenom nužnošću jer se povećao broj onih koji još uvijek ne poznaju
Krista: "Golem broj ljudi još uvijek čeka Krista", govorio je blaženi
Ivan Pavao II. u enciklici Redemptoris missio o trajnoj vrijednosti
misijske naredbe, te dodao: "Ne možemo ostati mirni promatrajući
na milijune svoje braće i sestara koji su također otkupljeni Kristovom
krvlju, koji žive ne znajući za Božju ljubav" (86). I ja sâm sam, prilikom proglašenja Godine vjere, napisao da Krist "danas kao i nekoć
– šalje nas po putovima svijeta da naviještamo njegovo evanđelje
svim narodima na zemlji" (Apost. pismo Porta fidei 7). To naviještanje, kako je govorio također sluga Božji Pavao VI. u apostolskoj
pobudnici Evangelii nuntiandi, "nije nešto neobvezatno: po naredbi
Gospodina Isusa to je njezina dužnost da bi ljudi mogli vjerovati i da
bi se spasili.
Da, ta poruka je neophodna. Ona je jedinstvena. Nemoguće
ju je nečim drugim nadomjestiti" (5). Trebamo se stoga vratiti istom
onom apostolskom poletu što je resio prve kršćanske zajednice
koje su, premda male i nezaštićene, bile kadre, naviještanjem i svjedočenjem, širiti evanđelje u čitavom tada poznatom svijetu. Ne čudi
zato što su Drugi vatikanski koncil i kasnije crkveno učiteljstvo na
poseban način insistirali na misijskom poslanju koje je Krist povjerio
svojim učenicima i koje mora biti zadaća čitavog Božjega naroda:
svećenika, đakona, redovnika, redovnica, laika. Zadaća naviještanja evanđelja u svim dijelovima svijeta u prvom redu spada na biskupe, koji su izravno odgovorni za evangelizaciju u svijetu, bilo kao
članovi biskupskog zbora, bilo kao pastiri krajevnih Crkava. Oni su,
naime, "posvećeni ne samo za neku biskupiju nego za spasenje
svega svijeta" (Ivan Pavao II., Enc. Redemptoris missio, 63), "glasnici vjere koji će dovesti nove učenike Kristu" (Ad gentes, 20) i čine
"vidljivim misijski duh i žar Božjega naroda, tako da cijela biskupija
postaje misionarskom" (isto, 38).
Prioritet evangeliziranja
Poslanje naviještanja evanđelja ne iscrpljuje se stoga, za jednog pastira, u pozornosti prema dijelu Božjeg naroda povjerenog
njegovoj pastoralnoj brizi, niti u slanju ponekog svećenika, laika
ili laikinje fidei donum. Ono mora zahvaćati cjelokupno djelovanje
krajevne Crkve, sva njezina područja, riječju, čitavo njezino biće i
djelovanje. Drugi vatikanski koncil je na to jasno ukazao a kasnije
učiteljstvo to je snažno potvrdilo. To zahtijeva stalno prilagođavanje načinâ života, pastoralnih planova i biskupijske organizacije toj
Jedna od prepreka zanosu evangelizacije, naime, je kriza vjere, ne samo u zapadnome
svijetu, već u velikom dijelu svijeta, koji ipak i dalje žeđa za Bogom i mora biti pozvan i
doveden za stol kruha života i vode žive
MISIJSKI DAN
Središte navještaja ostaje uvijek isto: kerigma Krista umrlog i uskrslog za spas svijeta,
kerigma Božje apsolutne i potpune ljubavi prema svakom muškarcu i svakoj ženi, koja
ima svoj vrhunac u slanju vječnoga i jedinorođenog Sina, Gospodina Isusa, koji se nije
sustezao preuzeti na sebe siromaštvo naše ljudske naravi, već ju je ljubio i otkupio,
prinijevši samoga sebe na križu, od grijeha i smrti.
Vjera i navještaj
Silna želja da naviještamo Krista potiče nas da zavirimo u povijest da bismo ondje otkrili probleme, težnje i nade čovječanstva,
koje Krist mora ozdraviti, očistiti i ispuniti svojom prisutnošću. Njegova je poruka, naime, trajno aktualna, utkana je u samo središte
povijesti i kadra je dati odgovor na najdublje nemire svakoga čovjeka. Zbog toga Crkva, u svim svojim sastavnicama, mora biti svjesna
da "beskrajni obzori crkvenog poslanja i složenost sadašnje situacije danas traže obnovljene načine da bi mogli priopćavati učinkovito
Riječ Božju" (Benedikt XVI., Posinod. apost. pobud. Verbum Domini, 97). To zahtijeva, prije svega, novo prianjanje osoba i zajednica
vjerom uz Evanđelje Isusa Krista, "u času duboke promjene kao što
je ova kroz koju prolazi čovječanstvo" (Apost. pismo Porta fidei, 8).
Jedna od prepreka zanosu evangelizacije, naime, je kriza vjere,
ne samo u zapadnome svijetu, već u velikom dijelu svijeta, koji ipak
i dalje žeđa za Bogom i mora biti pozvan i doveden za stol kruha života i vode žive, poput Samarijanke koja dolazi na Jakovljev zdenac
i razgovara s Isusom. Kao što pripovijeda evanđelist Ivan, zgoda
s tom ženom je posebno značajna (usp. Iv 4, 1-30): ona susreće
Isusa, koji je traži piti, ali joj zatim govori o novoj vodi, koja može
zauvijek ugasiti žeđ. Žena na početku ne razumije, ostaje na materijalnoj razini, ali ju Gospodin polako vodi do vjere koja je navodi da
prepozna u njemu Mesiju.
I u vezi s tim sveti Augustin kaže: "pošto je prihvatila u srcu Krista Gospodina, što je drugo mogla učiniti [ta žena] već ostaviti svoju
amforu i pohitati da navijesti Radosnu vijest?" (Homilija 15, 30). Susret s Kristom kao živom osobom koja gasi žeđ srca naprosto mora
dovesti do želje da s drugima podijelimo radost te prisutnosti i da im
pomognemo upoznati Krista da bi i oni sami iskusili tu radost. Treba
s obnovljenim oduševljenjem širiti vjeru da bismo promicali novu
evangelizaciju zajednica i zemalja najstarije kršćanske tradicije, koji
gube vezu s Bogom, tako da ponovno otkriju radost vjerovanja. Briga za evangelizaciju ne smije nikada ostati na marginama crkvenog
djelovanja i kršćaninova osobnog života, već ga mora snažno karakterizirati, sa sviješću da smo u isti mah i oni kojima je evanđelje
namijenjeno i oni koji su pozvani evanđelje širiti. Središte navještaja
ostaje uvijek isto: kerigma Krista umrlog i uskrslog za spas svijeta,
kerigma Božje apsolutne i potpune ljubavi prema svakom muškarcu
i svakoj ženi, koja ima svoj vrhunac u slanju vječnoga i jedinorođenog Sina, Gospodina Isusa, koji se nije sustezao preuzeti na sebe
siromaštvo naše ljudske naravi, već ju je ljubio i otkupio, prinijevši
samoga sebe na križu, od grijeha i smrti.
Vjera u Boga, u tome naumu ljubavi što ga je Krist ostvario, je
prije svega dar i otajstvo koje treba prihvatiti u srcu i životu i za kojeg
treba uvijek zahvaljivati Gospodinu. Ali vjera je dar koji nam je dan
zato da ga dijelimo s drugima; to je talent kojeg smo primili zato da
može donijeti ploda; to je svjetlo koje ne smije ostati skriveno, već
mora svijetliti čitavoj kući. To je najvažniji dar koji nam je dan u našem životu i kojeg mi ne smijemo zadržati samo za sebe.
Navještaj postaje ljubav
"Jao meni ako evanđelja ne navješćujem", govorio je apostol
Pavao (1 Kor 9, 16). Te riječi snažno odzvanjaju za svakog kršćanina i za svaku kršćansku zajednicu na svim kontinentima. I za Crkve na misijskim područjima, a to su uglavnom mlađe, tek nedavno
osnovane Crkve, misionarstvo je postalo jedna prirođena dimenzija, premda one same još uvijek trebaju misionare. Mnogi svećenici,
redovnici i redovnice, iz svih krajeva svijeta, brojni laici pa čak i cijele
obitelji napuštaju svoje zemlje, svoje mjesne zajednice i odlaze u
ostale Crkve da svjedoče i naviještaju Kristovo ime, u kojem čovječanstvo nalazi spasenje. Riječ je o izrazu dubokog zajedništva, dijeljenja i ljubavi među Crkvama, da bi svaki čovjek mogao, prvi put ili
pak ponovno, čuti navještaj koji ozdravlja i pristupiti sakramentima,
izvoru pravoga života.
Zajedno s tim uzvišenim znakom vjere pretočene u ljubav, podsjećam i zahvaljujem Papinskim misijskim djelima, koja predstavljaju oruđa za suradnju u općoj misiji Crkve u svijetu. Zahvaljujući
njihovu djelovanju navještaj evanđelja se pretvara također u pomoć
bližnjemu, pravednost prema najsiromašnijima, mogućnost pružanja izobrazbe u najudaljenijim selima, liječničku pomoć u dalekim
krajevima, oslobađanje od bijede, vraćanje prava obespravljenima,
potporu razvoju naroda, prevladavanje etničkih podjela, poštivanje
prema životu u svim životnim dobima.
Draga braćo i sestre, zazivam nad djelo evangelizacije ad gentes, i na osobit način na njegove radnike, izlijevanje Duha Svetoga,
da im Božja milost pomogne odlučnije kročiti u povijesti svijeta. Zajedno s blaženim Johnom Henryjem Newmanom želim moliti: "Prati,
Gospodine, svoje misionare u krajevima koje treba evangelizirati,
stavi im prave riječi u usta, daj da njihov trud urodi plodom". Neka
Djevica Marija, Majka Crkve i Zvijezda evangelizacije, prati sve misionare evanđelja.
Papa Benedikt XVI.
Trebamo se vratiti istom onom apostolskom poletu što je resio prve kršćanske zajednice
koje su, premda male i nezaštićene, bile kadre, naviještanjem i svjedočenjem, širiti
evanđelje u čitavom tada poznatom svijetu. Ne čudi zato što su Drugi vatikanski koncil i
kasnije crkveno učiteljstvo na poseban način insistirali na misijskom poslanju koje je Krist
povjerio svojim učenicima i koje mora biti zadaća čitavog Božjega naroda: svećenika,
đakona, redovnika, redovnica, laika.
25 Broj 8/455 2012.
temeljnoj dimenziji crkvenosti, osobito u našem svijetu izloženom
stalnim promjenama. To vrijedi također za ustanove posvećenog
života i družbe apostolskog života, kao i za crkvene pokrete: sve
sastavnice velikog mozaika Crkve moraju se osjetiti snažno pozvanima od Gospodina naviještati evanđelje, da bi se Krista naviještalo
posvuda. Mi pastiri, redovnici, redovnice i svi koji u Krista vjeruju,
moramo ići stopama apostola Pavla, koji, "sužanj Krista Isusa za vas
pogane" (Ef 3, 1), je radio, trpio i borio se da evanđelje donese među
pogane (usp. Kol 1, 24-29), ne štedeći snage, vrijeme i sredstva da
pomogne drugima da upoznaju Kristovu poruku.
I danas misija ad gentes mora biti stalni obzor i paradigma svakog crkvenog djelovanja, jer ono što Crkvu čini prepoznatljivom jest
vjera u Božje otajstvo, koje se objavilo u Kristu da nama donese
spasenje, i poslanje da njega svjedoči i naviješta svijetu, sve do njegova ponovnog dolaska u slavi. Poput svetog Pavla moramo biti
pozorni prema onima koji su daleko od Crkve, prema onima koji
ne poznaju Krista i nisu iskusili Božje očinstvo, sa sviješću da "se
suradnja danas proširuje na nove oblike koji uključuju ne samo ekonomsku pomoć nego i izravno sudjelovanje u evangelizaciji" (Ivan
Pavao II., Enc. Redemptoris missio, 82). Proslava Godine vjere i Biskupske sinode o novoj evangelizaciji bit će zgodne i korisne prigode za ponovno pokretanje misionarske suradnje, poglavito u ovom
drugom pogledu.
RIJEČKA NADBISKUPIJA
Jubileji Marije
Krucifikse Kozulić
Jubilarna obljetnica krštenja
Sestre Družbe Presvetog Srca Isusova proslavile su 26. rujna
120. obljetnicu krštenja utemeljiteljice Majke Marije Krucifikse Kozulić. Euharistijsko je slavlje u župnoj crkvi Uznesenja Marijina u
Rijeci, gdje se Krucifiksa krstila, predvodio riječki nadbiskup Ivan
Devčić. Na kraju mise nadbiskup i vrhova glavarica s. Nives Stubičar otkrili su spomen-ploču na kojoj piše da je ova velika riječka dobrotvorka u toj crkvi krštena. Krstitelj je, te 1852. godine, bio župni
kapelan Matija Srdoč. Roditelji su joj dali ime Marija Nikolina, no za
suvremenike je bila samo Marija, kako se i sama uvijek potpisivala.
U povijest Rijeke upisana je kao osnivačica karitativnih ustanova
koje su pomogle brojnima u potrebi onoga vremena, a njezino poslanje i danas nastavljaju sestre Družbe Presvetog Srca Isusova.
„Pozvani smo da se, slaveći dan i obljetnicu krštenja ove velike Riječanke, i sami sa zahvalnošću sjetimo dana svoga krštenja.
Možda ćemo, pokušavajući se toga prisjetiti, morati konstatirati da
ne znamo dan kad smo kršteni, niti tko nas je krstio, pa možda ni
tko su bili kumovi. Događa se čak da neki ne znaju ni gdje su, u kojoj crkvi ili mjestu, bili kršteni. Sve to govori kako, nažalost, mnogi
primaju krštenje nepripremljeni, zbog čega ne mogu biti ni svjesni
njegova pravog značenja“, rekao je nadbiskup uputivši poziv vjernicima da promišljaju o daru kojega su krštenjem primili i po tom
sakramentu žive.
Vjernike je potaknuo da svojim primjerom pouče one koji sakrament krštenja ne primaju na ispravan način. „Nerijetko se krštenje traži i prima iz običaja ili čak iz praznovjerja. Zbog toga bismo,
ukoliko smo sami svjesni značenja tog velikog otajstva kršćanske
Na kraju mise
nadbiskup
Devčić
i vrhova
glavarica s.
Nives Stubičar
otkrili su
spomen-ploču
na kojoj piše
da je ova
velika riječka
dobrotvorka
prije 120
godina
krštena u crkvi
Uznesenja
BDM u Rijeci
vjere, trebali apostolski djelovati na druge, kako na one koji kane
krstiti svoju djecu, da to čine doista iz duboke i iskrene vjere, tako i
na one koji su kršteni kao djeca ili kao odrasli, pozivajući ih, budući
da ne žive kao kršćani, da se obrate i počnu živjeti u skladu s onim
što su krštenjem postali.“
Župnik mr. Mario Gerić na kraju mise izrazio je nadu da će spomen ploča na krštenje Marije Krucifikse postavljena u župnoj crkvi
biti poziv svima koji se u toj crkvi krste da hode Kristovim putem.
Danijel Delonga
90. obljetnica smrti
26 Broj 8/455 2012.
Sjećanje kao nadahnuće za pomaganje drugima
„Ljubav možemo objasniti samo putem
čovjeka i nema drugog puta Bogu, osim po
čovjeku. To je znala i Marija Krucifiksa i tako
je i živjela, po uzoru na Krista“, rekao je o.
Marko Stipetić, vicerektor riječkog sjemeništa „Ivan Pavao II.“ u propovijedi 29. rujna
na proslavi 90. obljetnice smrti Majke Marije
Krucifikse Kozulić utemeljiteljice Družbe Presvetog Srca Isusova. U samostanu sestara u
Rijeci, u kojem je Družba utemeljena, okupili
su se i brojni njihovi podupiratelji i korisnici
usluga. Sestre vode dva dječja vrtića i jaslice
na iznimno dobrom glasu u Rijeci, te brojni
roditelji i djeca često sudjeluju na slavljima
Družbe.
„Danas smo ispred oltara stavili sliku Marije Krucifikse da u nama oživi sjećanje na nju.
Doživljaji i sjećanja čine čovjeka, izgrađuju
osobu“, rekao je o. Stipetić. Okupljene je potaknuo da im sjećanje na Mariju Kozulić bude
nadahnuće za iskreniji život u pomaganju
drugima. „Odlučimo danas, na ovom misnom
slavlju da ćemo biti marljiviji, savjesniji, tolerantniji, da ćemo pomagati bližnjima i uvijek
nastojati izvući ono najbolje iz drugoga.“
Na proslavi jubileja sudjelovale su i
dvije sestre iz Italije, iz sestrinske zajednice
Kćeri Presvetog Srca Isusova koju je također
utemeljila Majka Krucifiksa. Generalna glavarica Elena Agosto i Gabriella Corva rođena u Rijeci pod talijanskom vlašću, posjetile
su sestrinsku družbu kako bi proslavile važan jubilej zajedničke utemeljiteljice. Družba je u Rijeci djelovala u vrijeme talijanske
okupacije pa su se nakon Drugog svjetskog
rata sestre podijelile te one talijanskog porijekla nastavile svoje djelovanje u Italiji. Gošće su izrazile
zadovoljstvo zbog pokretanja procesa za beatifikaciju Majke Krucifikse te izrazile punu potporu
postulatorici kauze s. Dobroslavi Mlakić.
„Ovo je trenutak nadahnut Duhom, on nas poziva na zajedništvo. Govori nam da je bilo nužno
proći teška vremena jer obje su družbe puno propatile u svojoj stogodišnjoj povijesti. No ta patnja
nas ujedinjuje, na taj način smo supatile s Kristom i to nam daje mogućnost da bolje shvatimo patnju
drugih kojima treba pomoći. Marija Krucifiksa naša je zajednička Majka i smatramo da je već sveta
jer nas vodi u našim djelima, vodi nas u Srce Isusovo u njegovu ljubav. Crkva u Rijeci sretna je što je
ona tu djelovala i što joj se može približiti“, rekla je glavarica s. Elena. Dirljivo je bilo svjedočanstvo
s. Gabrielle koja je u Rijeci rođena i krštena u crkvi Uznesenja Marijina. Nakon mnogo godina ponovno je ušla u tu crkvu u kojoj od nedavno stoji spomen-ploča na 120. obljetnicu krštenja Marije
Kozulić. „Ušla sam u crkvu vidjeti spomen na krštenje naše utemeljiteljice, ali istovremeno sam
obnovila spomen na svoje krštenje. Osjećala sam kako sam se vratila na izvore, naše Družbe i svog
osobnog vjerničkog puta.“
D. D.
Sestre Družbe Presvetog Srca Isusova u drugoj polovici rujna proslavile su velike jubileje, 160.
obljetnicu rođenja i 90. obljetnicu preminuća svoje utemeljiteljice Majke Marije Krucifikse Kozulić.
160. obljetnica rođenja Majke Marije Krucifikse Kozulić
Zadužila je
cijeli grad Rijeku
Majka Krucifiksa najveći je dio svog života djelovala vrlo aktivno i plodonosno na pastoralnom,
socijalno-karitativnom, kulturnom i odgojno-obrazovnom području u ovom gradu
S
estre Družbe Presvetog Srca Isusova 20. rujna proslavile su 160. obljetnicu rođenja svoje utemeljiteljice Majke
Marije Krucifikse Kozulić. Veliki jubilej bio je povod za
svečanost otkrivanja spomen-ploče na rodnoj kući Marije Kozulić na Pećinama u Rijeci. Uz sestre iz Družbe na svečanosti
su se okupili i brojni prijatelji i suradnici, a riječi podrške karitativnom i pedagoškom djelovanju sestara uputili su i riječki
nadbiskup Ivan Devčić te gradonačelnik Vojko Obersnel koji
je s vrhovnom glavaricom s. Nives Stubičar otkrio spomen
ploču postavljenu uz cestu.
Uvodeći u svečanost, vrhova glavarica podsjetila je na
ostavštinu Marije Krucifikse. „Majka Krucifiksa najveći je dio
svog života djelovala vrlo aktivno i plodonosno na pastoralnom, socijalno-karitativnom, kulturnom i odgojno-obrazovnom području u ovom gradu. Jedno od glavnih životnih načela Majke Krucifikse bilo je Ljubavlju Kristova Srca ljubiti Boga
i bližnjega. Ona je u svoje vrijeme naviještala ljubav Kristova
Srca pomažući najpotrebnijima i u tu svrhu osnovala našu
zajednicu koja kroz povijest, a i danas, nastoji živjeti tu karizmu odgovarajući izazovima vremena.“ Zahvalila je i autoru
spomen ploče Ivanu Mateku koji je uz tekst kojim podsjeća da
je u toj kući rođena utemeljiteljica Družbe stilizirao i zaštitni
znak Družbe.
adbiskup Devčić istaknuo je Marija Krucifiksa uvijek
radila na izgrađivanju zajedništva. „Svojim karitativnim
djelovanjem gradila je mostove između dva naroda u
Rijeci, Hrvata i Talijana. Ti su plodovi i danas vidljivi. Želimo
stoga da njezina karizma zajedništva i dalje živi, a nju nastavljaju i njezine sestre iz Družbe Presvetog Srca Isusova“, rekao
je nadbiskup.
Gradonačelnik Obersnel ustvrdio je da je Marija Kozulić
svojim zalaganjem u pomoći onima u potrebi zadužila cijeli
grad Rijeku. Podsjetio je i na plodonosno prijateljstvo grada
Rijeke i njemačkog Neussa koje je nastalo upravo na temeljima djelovanja sestara iz Družbe. S. Dobroslava Mlakić, postulatorica kauze za kanonizaciju iznijela je najzanimljivije crte
njezina životopisa.
Svečanu intonaciju otkrivanju spomen ploče dao je nastup katedralnog zbora „Cantores Sancti Viti“. Prije svečanosti, sestre su veliki jubilej proslavile misom u kapeli župe
Svete Obitelji na Pećinama koju je predvodio župnik Vjekoslav
Kovač.
N
Nuncij D’Errico u Rijeci
Pred Hrvatskom su veliki izazovi
„Potrebni su istinski svjedoci u konkretnim situacijama i to vam želim poručiti na ovom svom prvom
posjetu i druženju s vama u Rijeci“, poručio je apostolski nuncij u riječkoj katedrali.
R
iječka katedrala sv. Vida na blagdan Žalosne Gospe 15. rujna po prvi put je ugostila
sadašnjeg apostolskog nuncija u Republici
Hrvatskoj, nadbiskupa Alessandra D’Errica. Dolazak papinog izaslanika privukao je veliki broj vjernika koji su htjeli sudjelovati u euharistijskom slavlju
kojega je predvodio apostolski nuncij u zajedništvu
s riječkim nadbiskupom Ivanom Devčićem, rektorom katedrale, mons. Ivoslavom Linićem i svećenicima Riječke nadbiskupije. U riječkoj katedrali sv.
Vida na poseban se način slavi i štuje svetkovina
Uzvišenja Svetog Križa, zbog čudotvornog raspela,
a Žalosnoj Gospi posvećen je jedan oltar.
Na početku euharistijskog slavlja riječki nadbiskup izrazio je najsrdačniju dobrodošlicu apostolskom nunciju zbog njegovog posjeta, koji ima za
cilj uvid u konkretnu vjersku situaciju Riječke nadbiskupije. Nadbiskup je istaknuo trajnu povezanost Crkve u Hrvata
sa Svetim Ocem i zahvalio na pomoći koju Sveta Stolica neprestano daje hrvatskom narodu, što se najbolje zrcali u potpori u Domovinskom ratu.
U prigodnoj propovijedi nuncij D’Errico je kroz trpljenje Marije
pod križem poručio da je njezino bolno iskustvo pod Isusovim nogama bilo stoljećima nadahnuće i potpora mnogim kršćanima koji
su se obraćali Gospi Žalosnoj u trenucima trpljenja i teškoćama, ali
i da nas Njeno trpljenje uči da poslije tame na križu dolazi svjetlo
uskrsnuća. „Ova velika pouka može dati veliki duševni mir i nama, uvijek i iznad svega u iskustvima
boli s kojima se nažalost suočavamo“, poručio je
dodajući da s Isusom svaki vjernik koji trpi sudjeluje u njegovu otkupiteljskom poslanju. U dimenziju
boli vjerovali su mnogi sveci, poput blaženog pape
Ivana Pavla II. čije su posljednje godine života bile
obilježene patnjom i bolešću. Unatoč bolesti želio je
nastaviti svoje poslanje jer je želio svijetu pokazati
da možemo živjeti bol i patnju na različite načine,
na onaj spasenjski i privilegirani oblik sudjelovanja
u Isusovom trpljenju na križu. Govoreći o Mariji, kao
Majci Crkve, naglasio je da Marijin plač želi uzdrmati savjest kršćana koji joj nisu uvijek vjerni. On
nas poziva da pogledamo naše ponašanje, da se
pokrenemo i obnovimo naše želje i svete nakane,
da odaberemo ono što je u skladu s Božjom voljom
u svim prilikama našeg života.
o završetku misnoga slavlja nuncij D’Errico je vjernicima udijelio papin blagoslov s potpunim oprostom, ali i istaknuo da
je Hrvatska zemlja pred kojom su veliki izazovi koji traže, ne
samo kvalitetne svećenike i redovnike, nego angažirane vjernike
laike. „Potrebni su istinski svjedoci u konkretnim situacijama i to
vam želim poručiti na ovom svom prvom posjetu i druženju s vama
u Rijeci“, poručio je apostolski nuncij u riječkoj katedrali.
Helena Anušić P
Tijekom svog prvog posjeta nuncij je s nadbiskupom Devčićem i suradnicima
posjetio Bogoslovno sjemenište Ivan Pavao II. u Rijeci, svećenički dom, hospicij
i kuću gdje je utemeljen red sestara Presvetog Srca Isusova.

pisma Jeana Vaniera

SJEĆANJE NA PROFESORA NIJAZA ŠUKRIĆA Nijaz Šukrić, četvrto

[A] VJERA (KKC 1814 – 1816) OPIS KREPOSTI: Vjera je

OSLONI SE NA KRIŽ, GOSPODINOV JE! Srdžba i ljutnja može do te

pogledajte u PDF formatu.

Vjera koja hoće učiti

pdf , Hrvatski, Str. 7

File - Hrvatsko kulturno društvo Maribor

ovdje pogledajte u PDF obliku