6
c r o a u d i o
u r e đ a j
WAM_Broj26_Audio.p65
6
02.12.2005, 7:32
i
Postoje suptilne stvari koje su nam izuzetno zna~ajne, ~iju prisutnost ili
odsutnost osje}amo preko osjeta, a ukoliko su one odsutne iz na{ih `ivota,
to je gotovo isto kao da nedostaje dio nas samih, upravo stoga {to je na{
identitet vezan za njihovo prisustvo ili odsustvo. Kriptogramsko hvatanje
t a k v i h i n f o r m a c i j a , u ko j e s p a d a i g l a z b a , o l a k { a n o j e a ko s e s l u ` i t e
posrednikom ~ija je prezentacija ~ista i dovr{ena. Tada je veoma malo
onoga {to moramo dodavati ili zami{ljati. U ispunjenju tih o~ekivanja,
audiofili, a i recenzenti, ~esto gube mo} uo~avanja granice izme|u onoga
{to je uistinu `ivo i "per fekcije" koja zna~i uklanjanje svega {to je ljudsko.
13
da ideja reda tranzistorskih poja~ala kako ju ja vidim nije
estetska, ona je prvenstveno uspostavljeni red, na {tetu
ne~ega, pa je takav red uglavnom previ{e odmjeren, krut
i dosadan. VDN pove}ava koheziju u reprodukciji, a
dinamika, iako ne ultimativna, rijetko pokazuje ograni~enja ili neravnote`u, i to bez obzira na zvu~nike, trpe}i
pritisak ekspanzije i ~uvaju}i dinami~nost jezgre i internu hijerarhiju bez dosadnog, teoretskog izlaganja. Tragovi
izvo|a~a su u takvim trenucima uvijek uo~ljivi preko
kristalizacije mnogih interesa, pa, iako ne precizni kao
kod nekih poja~ala, sve {to }ete usporediti s VDN-om
~init }e se kod takvih velikih glasno}a hermeti~no i
obi~no. Morfologija orkestra sa zna~ajkama eskluzivnosti
nevjerojatna je. Zapanjuju}e je kako VDN upada u domenu instrumenata uz ~udesno odsustvo neprirodnih
definicija, {to nagla{ava metafori~nost kompozicija, srodnost prikazanih esencija s originalom te objektivnost i
konkretnost. Polarna harmonija frekvencijskog spektra u
uravnote`enoj `ivotnoj sredini, uz brojnost i sveobuhvatnost detalja kojima je dano odgovaraju}e mjesto,
uzrokuje kultivaciju zvukova. Gusto}a naseljenosti
izvo|a~ima i sigurna povezanost unutar kontinuuma
kojeg odlikuje laminacija timbra, egzemplarni mikrodinami~ki prijelazi i profinjenost regeneriraju podru~ja i
topografiju zaboravljenih puteva. Ekstenzija visokotonskog podru~ja i osobine baspodru~ja, koje nije
upe~atljivo samo snagom ili veli~inom ve} prvenstveno
klasifikacijama, sigurnom povezano{}u, prirodno{}u i
kreativno{}u izra`aja, jasno ukazuju na ograni~enja koja
ina~e unosi izlazni transformator. Dobivate lijep privid
sa `ivotnim ciklusom instrumenata koji je bez ispranih
linija, nje`an i delikatan, a pri tome potpuno tolerantan
prema razli~itosti i individualnosti pojedinih glazbenih
instrumenata.
ESTETSKI EKSTREM
I{~itavanje i interpretacija glazbe uz VDN OTL Rex 100
poja~alo obuhva}a oblike koji se rasprostiru punom {irinom, ujedinjenu i kompaktnu sliku koja je u kontrastu s
ina~e dominantnim fragmentarnim konceptima, neutralna
podru~ja s o~uvanim razlikama, parametre zvuka koji
definiraju svaki konstrukcijski dio, kontroliranje prolazaka tonskih boja, te posebno otkrivanje zasjenjenih,
sakrivenih ili izblijedjelih dinami~kih nivoa bitnih za
pru‘anje kona~nih i te{ko dohvativih dokaza za prisustvo svakog detalja u sredini spektra. Takav zvuk, po
mojoj procjeni, vrijedi barem osam tisu}a dolara.
Za~uduju}e, ali na osobine ovog prvog hrvatskog OTL
poja~ala zvu~ni~ki kablovi utje~u vrlo malo (uglavnom
neznatno pobolj{avaju koherentnost, fluidnost i visokotonske detalje). U cijenu ure|aja "uklju~eno" je i pasivno
linijsko pretpoja~alo, te je stoga cijena ovog intergrirca
od pribli`no 8.000 DEM, kojom }ete platiti bijeg od striktnih i rigidnih, propisanih oblika mnogih drugih poja~ala,
vi{e nego opravdana. Ne radi se tu o iluzionisti~kim efektima ili koloracijama (iako ima i toga), ve} je zvuk "dizajniran" s formalnim kriterijima, bogat i hijerarhiziran, a
sredstvima teksture, bojama, volumenom i dinami~kim
mikro i makro varijacijama iscrtava sve tragove zvu~nih
zapisa, koji se neprestano otkrivaju i iznova privla~e
pa‘nju slu{atelja.
Zastupa: MDM Trade, Zagreb
Cijena: 29.500,00 kn
Kad netko ogrezne u audiofiliji kao g. Ivanek,
a pri tom je i spreman na sve, onda ~esto
produkt tih snatrenja postaje opipljiv. Horne ,
~ija visina prema{uje 2 metra, itekako su
opipljive, kompleksne, neuobi~ajene, i jo{ k
tome proizvedene kod nas, i sukladno tome
zaslu`uju pa`nju. Okrenite se oko sebe i
upitajte se tko jo{ ne{to proizvodi u ovoj nestimulativnoj okolini? Mo`e vam se dogoditi
kao i meni da ostanete zate~eni ~injenicom
da samogradnje ili ~ak prave proizvodnje
audioure|aja ima koliko `elite. ^ak {tovi{e,
ni~u i novo-stare tvrtke pod novim imenom,
pa su tu tvrtke specijalizirane za elektroniku,
room tuning , pa ~ak i gramofone! Sve to veseli, no name}e se i pitanje: zar su audiofili
pr ve laste koje navje{}uju ekonomsko
prolje}e?! Ili su zadnje ovce kojima jo{
mo`ete obro~no oteti pokojeg "velikana"
pod izlikom da je to za glazbu?
25
WA M T E S T
26
Miroslav Ivanek vo|en je zasigurno nekim drugim idejama,
ako je suditi po amplifikaciji koju koristi i, kona~no, po cijeni
samih horna. Zapravo, cijeli projekt je preuzet od
skandinavskog entuzijasta Jana Hedlunda, koji je tvorac
prora~una za ovaj dizajn zvu~ni~kih kutija namijenjenih
Lowtherovim jedinicama. Nacrti su nastali prije par godina,
a u me|uvremenu, Hedlundovi prora~uni potvrdili su se
kroz prakti~nu primjenu, a to je ba{ ono {to je trebalo za
matching Ivanekovoj amplifikaciji siroma{noj vatima.
Siguran pogodak. Sam zanatski postupak izrade horna jest
upravo fascinantan i vrlo je podrobno obja{njen na
www.adminsoft.ch/Hedlund/HedStart.htm. Ako se zna da
sami driveri DX-3, pobolj{ana verzija DX-2 (originalni
zvu~nici za Hedlundov dizajn) s kojom se tvrtka Lowther
vratila na stare staze slave op}e prihva}ena od audiofila,
stoje 2.000 DEM, onda kompletna cijena od 4.500 DEM
odista ne izgleda pretjerano. Probajte samo zamisliti koliko
je trebalo slojeva 1,5 mm debelog furnira drveta precizno
zalijepiti da se dobije zadovoljavaju}a inertnost kutije i k
tome ostvari ludi obli trakt horne dug oko 3m! Zapravo, to
je sama providnost koja se spu{ta na zemlju za ove
"malokalibarske" cijevne audiofile. S Hedlundovim
projektom i doma}om radino{}u tom dizajnu udahnut je
novi `ivot. Skupljaju se kao no}ni leptiri obavijani velom
tajne oko sitea: www.lowtherloudspeakers.co.uk/
hedlund1.htm i trepere pod `arom nade. One koji misle da
opet komedijam podsje}am da najuvrije`enije "best buy"
varijante Bravura Acceleranda/Bria stoje 5.500 GBP,
odnosno 4.500 GBP ili Virtuoso malih dimenzija "samo"
2.995 GBP, ili pak mo`da ne{to {to smo ipak imali prilike
vidjeti i ~uti na zadnjem zagreba~kom Hi-Fi sajmu –
AvantGarde Uno od 3.195 GBP.
Grandiozne grdosije zapravo su vrlo "osjetljive" prirode i
nastale kao derivat `elja da se pomogne nejakim cijevnim
amplifikacijama od 1 pa do 10 W. Eto, vlasnici 25 W izlaza
kona~no su u prilici izjaviti kako imaju presna`no poja~alo
i ako se odlu~e za ovu ina~icu sa DX-3 jedinicom, moraju
strepiti nad polo`ajem potenciometra i neizostavno voditi
brigu oko ja~ine signala sa snimke! E sad komedijam, ali
samo malo. Vezano uz tehni~ki dio, izna{ao sam, uz
svesrdnu pomo} na tweek uvijek spremnog urednika, jo{
poneku zamjerku. Prvo, kutija mora biti rigidnija kako bi se
izbjegao jo{ uvijek izra`en kutijast i kolorirani zvuk. Drugo,
zvu~ni~ka jedinica je upu{tena, istina sa puno truda
konstruktora na estetskom dojmu (podsje}a na cvjeti}), ali
previ{e i stoga imamo preizra`en problem sa ogibom,
pogotovo prisutan zbog {iroke prednje plohe. Problem
ogiba u slu{aonici djelomi~no je bio rije{en filcanim
plohama debljine 1 cm. Nadalje, sama zvu~ni~ka jedinica
je smje{tena previsoko i bilo je odista smije{no vidjeti
zlatouhu svitu kako u sli~noj pozi Goldberga na 90metarskoj skakaonici s vremena na vrijeme `ele izvu}i
maksimum iz zvuka. Tu le`i i najve}i problem za
konstruktora, jer trakt horne je prora~unat, i tu nema
odstupanja (3 metra i to~ka!). Preostaje mu uz horne
prodavati i dovoljno visoke stolice ili okrenuti stvar
naglava~ke, ali to je ve} radikalni zahvat koji predla`e
nemiran duh na{eg glavnog urednika. Dakle, kutije su
osjetljive na vertikalni pomak, i to izrazito. Reakcije na to i
op}eniti karatkter zvuka bili su vrlo razli~iti, a kona~ni
zaklju~ak bi mogao glasiti: ili }ete se relativno vrlo brzo
naviknuti na karakter tog zvuka (i prihvatiti ga) ili nikad. No,
kako izbje}i simpatije kad se ova zvu~ni~ka kutija
upravo "povija" pod teretom silnog potencijala.
Posvetimo se sada zvuku ovih zvu~ni~kih kutija i
onima koji nemaju izbora – "~udacima" koji su odabrali
slu{ati glazbu s izlazom od par vata. Dakle, kutija nema
basa, ali to "oni" ve} znaju, ali mo`da ne znaju da je
osjetljiva na apsorpcijske materijale na izlasku iz trakta
i da se tako mo`e osjetno utjecati na karakter zvuka
ove ultrabrze kutije (raj za tweekere). Da, brze, i to je
meni osobno bilo najve}e otkri}e uz cjelovitost i
homogenost izvedbe kroz cijeli frekvencijski opseg. To,
zapravo, ne treba ~uditi ako se zna da se radi o
{irokopojasnoj zvu~ni~koj jedinici DX-3, ~ija je
membrana napravljena od tankog papira i da stoga
kutija nema skretnice koja bi "cjepkala" frekvencijski
spektar, a koji bi potom nanovo trebale objediniti
zasebne zvu~ni~ke jedinice. Jedna jedinica, jedan
kontinuirani spektar, koji je kod testne kutije tek na
krajevima zvu~nog spektra odudarao od potpune
linearnosti i bio podlo`an tweekovima. Kutija je odista
pravi raj za zaigrane ljude. Tako je, primjerice, ~embalo
u "La Sophie" (Chaconne CHAN 0598) na samom
po~etku jedne od seansi odjednom prosviralo i u donjim
registrima (donja sredina) nakon {to je kutija bila
postavljena na {iljke i optere}ena balastom. Rezultat –
mutno i neugodno vibriranje rezonatora klavi~embala
nestalo je kao rukom odneseno.
Visokotonsko podru~je, i to ono najvi{e, tako|er
je stvaralo opre~ne stavove, ali svaki komentar je trnuo
kad je trebalo okarakterizirati uvodne fanfare na
Jana~ekovoj "Sinfonjeti" (Chandos CHAN 8897), koje
su naprosto zvonile u svom limenom sjaju, a njihovo
fenomenalno razlijeganje prostorom i brzinom od koje
zastaje dah parale su imaginarni prostor ispred
slu{atelja. Jednako tako, ako je to glazbeni materijal
zahtijevao, ton je odista bio brz i kratak, nestvarno
supstituiran od nadolaze}e partiture, {to dovoljno
govori o dinami~kim i mikrodinami~kim dosezima ove
zvu~ni~ke kutije. Najimpresivnija je ukupnost ~itavog
tonskog podru~ja koje zvu~i kao jedna zaokru`ena
cjelina. Tek kad bi izvo|a~ ostao sam u svojoj kadenci
dionice, zamje}ivao se primjetan lagani disbalans u
tonskom spektru, na koji, uzgred budi re~eno, dio
slu{atelja i nije reagirao.
Ako sam napomenuo da je kutija osjetljiva na
vertikalni pomak, onda zacijelo valja jednako tako re}i
da horizontalno mo‘ete u}i "zvu~ni krajolik", ~ak i kad
ne stojite to~no izme|u kutija. Imaginacija je toliko jaka
i ~ista da nije potrebno zatvarati o~i da bi osjetili
trodimenzionalnost i ~aroliju, ve} ba{ suprotno, s
nevjericom gledate pozadinski zid te "potiskujete"
kolizije i kontradiktornosti nastale obradom vizualnog
i auditivnog kanala. Osje}ate se kao malo dijete koje
za vedre zimske no}i ‘eli rukom dohvatiti mjesec.
Najbolji, i tu su se svi slo‘ili, najulju|eniji i
proto~niji rezultat zvu~ni~ke kutije postigle su ba{ kako
i prili~i hornama sa Caryjevom skupom cijevnom singleend triodnom amplifikacijom (cca. 8.000 USD), {to je
ogromni disbalans u cijeni, i za pretpostaviti je da se
ove horne ne}e uvijek na}i ba{ u takvom okru‘enju.
No svako unaprje|enje, svaki va{ trud kutija }e ~ujno
nagraditi tako da se morate zapitati ima li tome kraja?
Nekima to li~i na Sizifov posao, dok }e onim drugima
to predstavljati slatke muke koje mogu potrajati
godinama i uz obe}ane dorade konstruktora i svu silu
savjeta koju je spreman ponuditi. Ne vjerujete!?
Provjerite na hornet @ hi-fi.hr.
Silver Cotton 5
BB
O LY M P U S
S P L E T
D O S T O J A N
milan rupi}
Z N A L A C A
Dok sam pisao pr vi test Silver Cotton kabela (interkonekcijskih), nisam
ba{ bio sasvim siguran, unato~ zagri`enom entuzijazmu kakvim je zra~io
njihov konstr uktor, da }e Damir Sumi} izdr`ati do danas. Nekako mi se
~inilo da }e tijekom vremena entuzijazam splasnuti pod teretom
problema koje r u~na proizvodnja kabela jednostavno mora prouzro~iti.
11
WAM_Broj 14_AUDIO.p65
11
4.12.2002, 11:54
Ni razlozi materijalne naravi, premda se nisu doimali
presudnima, nisu bili ba{ zanemarivi. O problemima u
komunikaciji s ovda{njim korisnicima, o "specijalnim
zahvatima" kojima je zasut svaki doma}i konstruktor
audioopreme, o pote{ko}ama u nabavi materijala i
odr`avanju postojanosti i konzistentnosti kvalitete proizvoda
kao mogu}im razlozima za{to bi ~ovjeku koji od toga ne
`ivi mogao "puknuti film", da se i ne govori. No, moje crne
slutnje nisu se pokazale to~nima. Sre}om!
VIDLJIV NAPREDAK
Zato {to ni{ta od pobrojanoga nije pokolebalo niti slomilo
upornoga konstruktora (i proizvo|a~a), danas je doma}e
tr‘i{te bogatije ne samo za nove modele interkonekcijskih
kabela nego i za zvu~ni~ke i mre‘ne. I to kakve! Mjeseci
svakodnevnog rada, neprestano u~enje i istra‘ivanje u sferi
geometrije vodi~a i tehnologije materijala uz predano
testiranje gdje mu se god za to ukazala prilika, u~inili su
kabele Damira Sumi}a konkurentnima i onima najboljima
koji se mogu na}i na doma}em tr‘i{tu. Ali, rekao bih, vo|en
iskustvom, i ne samo doma}em.
Dosta se toga promijenilo otkako su na svjetlo dana iza{li
Silver Cotton 2 kabeli. Spomenuo sam da je Damir Sumi}
(i) proizvo|a~ kabela. I to je va‘no. On, naime, ne pronalazi
i ne kupuje gotove kabele koje kasnije eventualno blago
"frizira" i terminira kao {to su to radili svi doma}i "konstruktori" i "proizvo|a~i" kabela do sada. Njegovi kabeli
nastaju kao i ve}ina svjetski najpoznatijih kabela. On
naru~uje vodi~e (u ovome slu~aju srebrne), koji su ~isto}e i
presjeka kakve on zahtijeva, od tvrtke kojoj ime ‘eli dr‘ati
u tajnosti. U tvornici, dakle, dobije golu srebrnu ‘icu koju
kasnije ru~no uvla~i u izolatore, uvija ih po geometriji koju
je sam doku~io, obla~i u oplet protiv RFI i EMI smetnji i
za{titne ovoje i, na kraju, spaja na priklju~ke odabrane
prema svojem vlastitom vi|enju stvari kako bi postigao
odgovaraju}u kapacitivnost, odnosno induktivnost.
Budu}i da se ovdje radi o srebrnim kabelima, valja re}i
da vodi~i za njih nastaju kovanjem. Kako im se tijekom
kovanja mijenja kristalna re{etka i zato {to su vrlo kruti,
poput ~elika, mora ih se podvrgnuti zagrijavanju na visokoj
temperaturi kako bi im se "vratila" kristalna re{etka i da bi
postali podatni tako da se njima mo`e manipulirati. Vodi~i,
koji su svi razli~itog presjeka kako bi se smanjio utjecaj skin
efekta, uvla~e se u teflonske cjev~ice ne{to ve}eg promjera
nego {to su sami vodi~i kako bi se izme|u njih na{ao najbolji
dielektrik – zrak. Na njih potom dolazi omot od mikropropusnog teflona. Takvi vodi~i se onda na osobit na~in
spiralno uvijaju oko jezgre, koju tako|er ~ini teflonska
cjev~ica. Naravno, va`no je spomenuti da su vodi~i ~isto}e
"{est devetki", {to }e re}i da u njima ima oksida tek u
mikronskim naznakama. I do tog stupnja svi su Silver
Cotton kabeli identi~ni – i inerkonekcijski, i zvu~ni~ki i
strujni. Razlike koje potom nastaju plod su osobitosti ustroja
svakog pojedinog kabela i funkcije koju moraju obavljati.
Tako oko strujnog kabela ide ovoj od aluminijske folije kao
za{tita protiv RF smetnji, u interkonektima ide dren-`ica
(tako|er srebrna, {to nije slu~aj kod ve}ine vrhunskih
srebrnih kabela – uglavnom je bakrena) kao za{tita od EMI
smetnji i usto dvostruki oplet kao za{tita od RF smetnji.
Zvu~ni~ki kabeli vrlo su sli~ne geometrije interkonekcijskima, s time da u njima nema dren-`ice. Zajedni~ko
zvu~ni~kim i interkonekcijskim kabelima je i razmjerno
malen induktivitet, zbog ~ega tako rasko{no, ~isto i
ugla|eno iznose visokotonsko podru~je. Isto je i kad se radi
WAM_Broj 14_AUDIO.p65
12
o koli~ini srebra. I u jednome i u drugome kabelu koli~ina
srebra je najmanje dvostruko ve}a od one u najboljih
svjetskih srebrnih vodi~a, a uglavnom je to od tri do tri i pol
puta vi{e. A cijena im je pritom najmanje dva i pol puta
ni`a. Da li zato, ali i usprkos tomu, doma}i kabeli nastali u
dnevnom boravku konstruktora tijekom brojnih sitnih
no}nih sati mogu zvukom parirati kabelima iz ergele
najpoznatijih svjetskih proizvo|a~a? Mogu!
Kabeli ustupljeni mi na test bili su opremljeni
priklju~cima dostojnih njihove kvalitete. Tako su se na
interkonekcijskima na{li WBT-0144 RCA cinchevi a na
zvu~ni~kima sendvi~aste vilice WBT-0680 Cu. Kako se radi
o prili~no skupim priklju~cima, ali i o kabelima koji se
izra|uju po narud‘bi, mogu}e je da krajnji korisnik sâm
odabere koje priklju~ke ‘eli vidjeti na krajevima svojih
kabela. I krajevi mre‘nih kabela bili su opremljeni solidnim
nastavcima, ali ipak ne u klasi onih kakvima zavr{avaju
interkonekcijski i zvu~ni~ki. Iz svega je, vjerujem, o~ito da
sam na testu imao cijelu paletu kabela Silver Cotton S.C.5,
koje sam pojedina~no porazmjestio i isprobao na svim
strate{kim mjestima mojeg audiosustava – interkonekcijske
izme|u CD plejera i pretpoja~ala, pretpoja~ala i izlaznog
poja~ala (koristio sam cijevnu i tranzistorsku kombinaciju,
pa ~ak i mije{ao raznorodne komponente) izme|u fono
stupnja i pretpoja~ala... Naravno, mre‘ne i zvu~ni~ke
mogao sam koristiti samo na jednoj poziciji.
Iz svega je lako zaklju~iti da ne bih/ne bismo daleko
dogurali (ili bi to ~ak bilo predaleko?) kad bih krenuo s
opisivanjem zvuka svih mogu}ih pojedina~nih situacija i
zajedni~kih kombinacija. Stoga }u, premda svjestan da to
nije najbolji na~in, izre}i kratku globalnu impresiju o svakom
pojedinom kabelu kako sam ga ~uo zvu~ati u okviru moje
klasi~ne i standardne postave, a potom se op{irnije osvrnuti
na zvuk cijele Silver Cotton 5 kabelske postave.
STRUJNI/MRE@NI S.C.5
Da u njihovoj proizvodnji Damir Sumi} ima najmanje
iskustva, nije se toliko ~ulo pri usporedbi njegovih mre‘nih
kabela s drugima sli~ne kvalitete, koliko pri usporedbi
njegovih interkonekcijskih i zvu~ni~kih kabela s nekima
od vrhunskih kabela te vrste koje sam imao prilike testirati.
Naime, razlika izme|u S.C.5 strujnih kabela i kabela drugih
proizvo|a~a koje koristim, ili sam koristio, bila je ipak puno
uo~ljivija (u korist ovih drugih) nego kad su rame uz rame s
vrhunskim kabelima stali S.C.5 zvu~ni~ki i, posebno,
interkonekcijski kabeli. Kad je napon u ure|aje stizao S.C.5
mre‘nim kabelima, zvuk je bio izrazito ~vrst, preciznog i
to~nog, brzog i eksplozivnog basa, ali ne i dovoljno
dubokog. Dinamika je bila vrlo dobra, mada ne onako
rasko{na kao kod nekih mre‘nih kabela te cjenovne klase.
U ostatku spektra sve je manje-vi{e funkcioniralo korektno,
bez ~ujnih ekscesa, ali i bez elemenata koji bi bili vrijedni
posebne pohvale i isticanja.
ZVU^NI^KI S.C.5
Kad sam ~uo prve Sumi}eve zvu~ni~ke kabele, nisam bio
ba{ odu{evljen, premda je i tu bilo naznaka da se ne{to
mo‘e dogoditi. Sada je to bitno druga~ija pri~a. Visokotonsko podru~je sada zvu~i prozra~no, otvoreno, precizno
i vrlo pijevno. Tvrdim sibilantima ni traga, timbar je
maksimalno o~uvan, a pregr{t detalja u slici ni u jednom
trenutku ne prelazi granicu dobroga ukusa. Dinamika i
proto~nost zvuka su iznimni, a utjecaj na dubinu zvu~ne
40
30
20
10
audio test
29
Igor Pešić
Ezoterija s Trsata
Trsat? Rijeka? Egzotika?
U te{koj sjeni dokone, ma}ehinske im Opatije i
sumornog brodogradili{ta jedino su rije~ke rock
struje iznjedrile uljanim bojama rije~kog zaljeva.
I dok su rockeri svojstvenom im glasno}om,
buntom i neospornom kvalitetom unato~ nesklonim medijima zauzeli pripadaju}e im mjesto,
dotle se, skriven od o~iju {ire javnosti, talo‘io
entuzijazam jednog audiofila. Kap po kap i tako
25 godina. Zadovoljiv{i se oblikom svog “audiosedimenta” odlu~io se predstaviti audiopublici.
Trsat Tube Audio DAC LI-88
WAM_Broj 20_Audio.p65
29
2.6.2004, 9:03
40
30
20
10
Tajanstveni i samozatajni Rije~anin provodi dane i mjesece
na moru, a kad se vrati kopnu, sve svoje slobodno vrijeme
pokloni… moru, ali ovaj put moru glazbe. A kao pravi, vrsni
moreplovac zna da je za to potrebno ipak vi{e od obi~na
konfekcijska kai}a kakav se nudi po audiobutigama. More
je }udljivo, bilo da je plavo, glazbeno ili digitalno! Smirivanje nemirne }udi digitalije i udare digitalnog tajfuna
konstruktor je zamislio ukrotiti uz pomo} svog digitalnoanalognog konvertera (DAC LI-88) s cijevnim izlazom. Ina~e,
Slobodan [uper izra|uje i cijevne OTL monoblokove impozantne mase osmi{ljene oko skupih, egzoti~nih cijevi koje
se upotrebljavaju u ruskim MIG-ovima i koje im omogu}avaju let i kroz kontaminirana audiopodru~ja, zvu~nike s
jednim driverom napravljenim djelomi~no i od ljuske jajeta,
ali vi{e o tomu u jednom od naših sljede}ih brojeva.
Trsat Tube Audio
DAC LI-88
morskoj povr{ini koji vas trenutno mo`e zaslijepiti.
Rije~anin to “ugodno” sti{ava, {to omogu}ava neprekinuto
i pasionirano u`ivanje u glazbi.
Stanoviti strahovi vezani uz ove cijevi po~eli su ipak
dobivati na te‘ini. Naime, cijev, osim {to je jeftina, {to joj
je donekle prednost, iako upitna – kako }e imati dugi vijek
trajanja, a nije prevelika razlika u cijeni ni prema najskupljim, ima i neugodno obilje‘je da “zarola” sam vrh
visokotonskog podru~ja ujedno izblje|uju}i puno}u bas
dionica ‘i~anih instrumenata, te tako timbralno prikra}uje
instrumente na krajevima njihovog frekventnog opsega.
Kao {to se moglo i o~ekivati, najrazvidniji u~inak te cijevi
ogledao se u klasici (Jan Sibelius: “Druga simfonija” RPO,
J. Barbiolli). Treba svakako naglasiti da je raspored izvo|a~a
postojan, istina, na ne{to su‘enoj i zbijenijoj pozornici, ali
Tehni~ki podaci
Bonaca koju treba donijeti ovaj konverter
u digitalni izvor zvuka ve} se naslu}uje
gledaju}i pokrov ovog ure|aja koje je od
stakla, tj. ogledala. Povr{inu konvertera
naru{avaju jedino ~etiri ni{ke cijevi ECC
88, za koje sam zbog osobnog iskustva
i upotrebe u mom pretpoja~alu pomalo strahovao od njihova “siva” u~inka.
Prednja strana, osim oku ugodna elipti~nog, graviranog i kromiranog naziva
ure|aja, ima potenciometar kojim mo`ete regulirati razinu izlaznog signala.
Ovo je nadasve korisna mogu}nost jer
tako mo`ete eliminirati pretpoja~iva~ki
stupanj. Na stra`njoj strani nalaze se
uobi~ajeni RCA digitalni izlaz te dva
analogna varijabilna RCA izlaza. Cijeli
ure|aj lijepo je i kvalitetno izra|en, dok
mu gornja reflektiraju}a podloga daje
“{tih” posebnosti i novosti jer ne sje}amo se da smo takvo rje{enje ve} vidjeli
kod drugih audioure|aja.
Slu{ni test
Slu{ni test zapo~eo sam, iako je DAC u potpunosti usviran,
s rock glazbom, {to zbog podneblja iz kojeg dolazi, {to
zbog cijevi koje treba dovesti na radnu temperaturu. Laufer,
LET 3 za divno ~udo nisu bili previ{e “oskvrnuti” nazo~no{}u
cijevi u sistemu. Ili to ja mo`da starim? Bilo kako bilo, tek
se mo`e prigovoriti izostanku najdubljeg basa i brzini tranzijenata u izvedbi, dok su visoki bili iznimno ugodni
prepu{taju}i u koketiranju s ostalim dijelovima spektra
glavnu rije~ najva`nijoj srednjoj struji. Glasnu rock glazbu
postupno je zamijenio jazz i tad je rije~ki DAC po~eo
otkrivati svoje pravo, uvijek ugodno lice. Upravo to ugodno
lice mo`e mu ponekad priskrbiti poneko negodovanje.
Primjerice, u izboru Roya Hargrovea (Verve CD 557 535)
najboljih dijela Dizzyja Gillespieja dolazi do stanovite
kontrakcije vi{ih harmonika tog jazzu omiljenog instrumenta tako da se zatomljuje njegova prava priroda, koja
ponekad zna biti i neugodna stvaraju}i tlak u va{im u{ima
koji se analogno mo`e prispodobiti odbljesku sunca na
WAM_Broj 20_Audio.p65
31
pregledan, s dovoljno zraka oko izvo|a~a ma kako veliko
to tijelo bilo. Jednako tako Vivacissimo “Tre}eg stavka” nije
patio od manjka brzine, samo je izostanak transparentnosti
bio ne{to nagla{eniji, no i dalje ne na u{trb u‘ivanja u glazbi.
Epilog
Nepretenciozan digitalno-analogni konverter, uvijek na
“strani” glazbe, svojim glazbenim dosezima usporediv je s
najmodernijim konverterima u svom cjenovnom razredu,
a svoju vrsnost iskazat }e prvenstveno u audiosustavima
koji naginju na svjetliju, tzv. “audiofilsku” stranu vi|enja
glazbe, dakle boluju od tako ~estog “digitisa”. U takvim
sustavima njegovo prisustvo bit æe prava blagodat, a osigurat
æe i pove}u dozu presti`a i nacionalnog ponosa njegovom
vlasniku i, {to svakako valja naglasiti, nesmetano, dugotrajno i istinsko u`ivanje u glazbi – a to je najva`nije, zar ne?
Proizvodi: Slobodan Šuper, Rijeka
Cijena: 11.000,00 kn
2.6.2004, 9:03
40
30
20
10
Audio Epilog
Cocoa
Au
COKOLADA
È
U HRVATA
7
dio
Ep
ilo
gC
oc
oa
Igor Pešiæ
Opæepoznati sastojak èokolade je kakao ili COCOA, no tu su još Pimienta (ljuti
zaèin), Peyote (kaktus halucinogena svojstva) i sve to zajedno èini drugu generaciju zvuènika iz Audio Epiloga pod zajednièkim imenom Chocolate. No, i prije nego
li je zanosna planetarno popularna pjevaèica opjevala svoj porok, gospodin Dean
Leðenac izašao je sa svojom novom serijom zvuènika koja je imala zamijeniti postojeæe modele inspirirane Neil Youngovom glazbom. Igrom sluèaja opet ispada da je
bio pod glazbenim utjecajem, no ovaj put, vjerujemo, samo atraktivnim izgledom.
WAM_Broj23_Audio2.p65
7
06.03.2005, 15:56
40 40
30 30
20 20
10 10
tema broja
napravljeno
u hrvarskoj
Tehnièki dio
Zanosna Australka koja “pjeva” (èitati: uzdiše) o èokoladi
veæ je svoje kumstvo poklonila, na (ne)sreæu, jednom
automobilu. Audio Epilog Cocoa nema slavnu kumu, no
ima izgled i zvuk koji bi to i zaslu`ivali. Zvuènik je zbog
jednostavnosti tehnièkog opisa najbolje podijeliti u tri
vertikalna sloja zakošena prema nazad koja obitavaju na
debljoj horizontalnoj ploèi u koju se uvræu obièni, serijski
šiljci prema podlozi. No to je kao da gore spominjani
automobilèiæ gledate s obiènim èeliènim kotaèima –
otu`no. Oku i u`itku u vo`nji dra`i je veæi stilski dotjeran
aluminijski naplatak. Postavite li Cocoau na masivne
aluminijske šiljke namijenjene bazama gramofona i
velikim samostojeæim, dobit æete na vitkosti cijele kutije,
ali i na stabilnosti (lakše fino podešavanje), a u konaènici
i monumentalnosti unutar slušaonice. Testna èokolada
bila je bijela, a mo`e se naruèiti još i u crnoj varijanti. U
oba sluèaja središnji dio uredno je presvuèen ko`om
poput fina komada talijanskog namještaja, a ru`ni dio
zatezanja prekriven je boènim stranicama koje su
dotegnute imbus-vijcima na središnji dio, i to tako da
kutija djeluje robusno i kao da je sazdana iz jednog dijela.
Samu bit kutija s prednje strane štite tri šipèice od
pokroma. Zapravo više istièu nego skrivaju, baš kao i
oskudne krpice na našoj d`epnoj veneri. Konstruktor ipak
istièe da je i njih za bolje slušanje potrebito skinuti, više
WAM_Broj23_Audio2.p65
8
zbog vibracija nego zbog ogiba, što ne predstavlja veæi
problem muškoj populaciji. Moglo bi se reæi da nam je to u
genima. Kako su utori za prihvat šipkica napravljeni od
pokroma, neæe doæi do poznatog ljuštenja kromiranih
materijala nakon nekog vremena, niti do ru`nih ogrebotina
prilikom vraæanja šipkica na mjesto. Osobno nisam imao
pritu`bi na zvuk sa šipkicama, a ispitati podrobnije kako
sviraju bez njih, iskreno, nisam stigao, dobro, trebao sam
stiæi, ali po dobroj staroj HR-navadi ostavio sam to za sam
kraj, a tad je distributer hitno trebao kutije... i vi ste ostali
bez te spoznaje. No kako šipkice imaju odreðenu duljinu i
po principu U-profila ulaze u utore (napeta struna samo je
deblja, inertnija i ne toliko fleksibilna), za oèekivati je, uz
minimalno poznavanje fizike, da ova neobièna “tambura”
svira u odreðenom dijelu frekventnog spektra. Skretnica je
prvog reda, spajanje na izlazna pojaèala jednostruko i tek
su dva bas refleks otvora (jedan dolje s prednje strane, te
jedan gore sa stra`nje strane), ono što, osim izgleda, izdvaja
kutije od onih konstruiranih prije dvadesetak godina. Cijela
kutija je zakošena prema natrag da se vremenski uskladi
visokotonska jedinica (Scan Speak od 19 mm) sa srednjotonskom i bas jedinicom, koje su istih dimenzija. Ove
posljednje naruèene su kod Perla po specifikacijama
konstruktora i modificirane sve dok konstruktor nije bio
zadovoljan dobivenim zvukom. Srednjotonac djelomièno
zakriljuje vanjsku oplatu visokotonske jedinice u cilju
ostvarenja bolje koherencije signala, simulacije toèkastog
06.03.2005, 15:56
40
30
20
10
Audio Epilog
Cocoa
9
izvora. Deklarirana osjetljivost jest 90 dB, no kad sam
konstruktora upitao za vjerodostojnost tog podatka jer mi
se èinilo da sviraju glasnije, tj. da je sama osjetljivost veæa,
dobio sam odgovor da su oni u timu izmjerili decibel više
od navedenog, ali poradi “sigurnosti” kupaca stavili su
manju vrijednost. Potpuno nepotrebno, jer kutije kao da
su perolake kategorije i gotovo se stjeèe dojam da ne
predstavljaju nikakvo optereæenje za pojaèalo. Vlasnicima
cijevnih push-pull amplifikacija i malih tranzistora ovo je
raðanje nove zvijezde na nebu i nema bojazni da ih neko
bolje pojaèalo od 20 W ne bi moglo pogoniti. Kako bi stvari
izgledale s 300B, trebalo bi ipak prije provjeriti. Onim
pronicljivim i nestrpljivim odmah æu odgovoriti, ovo jest
dobar zvuènik, i to bez primjesa ikakvog oblika lokalpatriotizma, te zaslu`uje da se naðe u ovakvu okru`ju. No
to veæ zalazi u domenu...
...slušnog testa
Uz doslovce malen i vrlo brz teèaj stolarije Dean Leðenac
uletio mi je u sobu s kutijama. Postavljanje je brzo završilo
jer unatoè protufaznom otvoru za zrak smještenom na
stra`njoj strani, zvuènik nema problema sa smještajem u
prostoru. Kasnije sam se tek poigrao s razmakom kutija i
zakošenjem prema unutrašnjoj strani, ali bez nekakvih
dramatiènih promjena u zvuku, što govori o “dobroæudnosti” kutija prema prostoru u kojem se nalaze, ali,
kako veæ rekoh, i prema sustavu u koji se smješta. Veæ
prvi signal iz radioprijamnika pretvoren je na zavidnoj razini
otkrivajuæi koliko æe ove kutije pru`iti s ozbiljnijim izvorom
zvuka. Ako ste zbog ovog “ozbiljnijim” pomislili da sam
promijenio mišljenje spram tunera, niste u pravu. Taj izraz
je tu što kvalitetnog (èitati: èistog) signala ima samo s
kojekakvih regionalnih stanica koje vas bombardiraju
neukusnim reklamama i ogledalom “naše” glazbene
kulture s istoka ili pak pretencioznim buntovništvom i
glazbom za mlade (signala HR3 više nema zbog vladine
uredbe kojom je spomenuta frekvencija, koncesija ustupljena Radiju 101). No ta situacija je i odraz
primitivizma politièke “elite” koja se navukla u saborske
klupe. Bilo kako bilo, stavivši u CD reproduktor J. S.
Bachove kantate (BWV 51, BWV 95, BWV 129) na
digitalnom remasteru u produkciji Arhiva (427 115-2)
Bachovog zbora i orkestra iz Münchena pod ravnanjem
Karla Richtera, ostao sam zateèen prvim dojmovima. Mo`da
ne toliko zabljesnut metalnim sjajem trube koja se iz
analogne snimke iz 1972. digitalno razlijegala u mojoj
slušaonici, koliko tijelom zbora i dubinom zvuène slike.
Sopran Edith Mathis naprosto je plijenio pa`nju i tek bi
ustuknuo pred altom Anne Reynolds. Vizualno bi èovjek
oèekivao prevlast basa ili barem tenora – Peter Schreier,
jer gledate u dvije jedinice znatno veæeg promjera, no tomu
na sreæu nije tako. Obuzdavanjem najdonje oktave
konstruktor je ostavio veæu slobodu i naglašenu fluidnost
srednjotonskom podruèju. Visokotonska jedinica manjeg
promjera jednako tako se ponaša i u gornjim ekstremima.
Nikad napadna, agresivna, ali samim tim ni naporna ili
iritantna na digitalnom izvoru zvuka; tek poneka naznaka
zrnatosti u ovisnosti o snimci. To se jako lijepo vidjelo kad
je gramofon bio izvor zvuka a na njemu digitalna snimaka.
WAM_Broj23_Audio2.p65
9
Pogaðate, Bach, samo ovaj put “Violinski koncerti” (BWV
1041 i BWV 1042), naravno, uz neizostavni basso continuo
(deutsche harmonia mundi 1C 067 – 99 743 T). Originalna
i savršeno oèuvana digitalna ploèa bila je pravi poligon za
maltretiranje visokotonske jedinice, no ona nije odstupala
od svog nešto zaobljenijeg i zatopljenijeg karaktera, što bi
neki komentirali kao zatvorenost visokotonskog spektra. I
u samoj konaènici bili bi u pravu kad bi se govorilo o
zvuènicima bez obzira na cijenu. No kad konstatirate da
kutije stoje tek desetak tisuæa kuna, ovako atraktivno
izgledaju, osmišljeno su zvukovno dizajnirane s
renomiranim “drajverima”, koji su doraðeni baš prema
zahtjevima konstruktora, jednostavno nemate pravo ništa
spoèitnuti. Imate pravo tek umetnuti novi disk u ladicu,
baš kao i ja. Ovaj put izbor je pao na Mozartove simfonije,
“40.” i famoznu “41.” ili “Jupiterovu simfoniju” u izvoðenju
Beèke filharmonije pod ravnanjem L. Bernsteina. Snimka
je nastala za Deutsche Grammophon (DG DDD 445 548 2)
1984./85. u serijalu snimki u`ivo. Snimka je bila obilje`ena
No kad konstatirate da kutije stoje
tek desetak tisuæa kuna, ovako
atraktivno izgledaju, osmišljeno su
zvukovno dizajnirane s renomiranim
“drajverima”, koji su doraðeni baš
prema zahtjevima konstruktora,
jednostavno nemate pravo ništa
spoèitnuti. Imate pravo tek umetnuti
novi disk u ladicu, baš kao i ja.
tek blagom restrikcijom transparentnosti instrumenata
unutar orkestra i još manjim manjkom prostora, ali nikako
toliko da bi to umanjilo u`ivanje u glazbi ili da bi samo
djelo uèinilo dosadnim, što je bilo svojstveno, ruku na srce,
mnogim drugim kutijama.
(Audio) Epilog
Konaèno jedan hrvatski proizvod osmišljen do u tanèine.
Èak je i marketinški korektno i ukusno popraæen. Samo
kad bi Internet stranica www.audioepilog.hr bila malo `ivlja
u obnavljanju i nudila više podataka jer ova najnovija serija
zvuènièkih kutija Audio Epiloga ima se èime dièiti, naime,
veæ su stekle meðunarodni “pedigre” slijedom dobrog
prijama na velikim audiosajmovima gdje su ponosno stajale iza cijene od 4.000 eura. Stoga bez ikakve zadrške
poslušajte ovu umanjenu verziju ovih velikih samostojeæih
zvuènièkih kutija (èitati: ono èemu svaki audiofil te`i, bez
obzira imao sobu za to ili ne) i koje su vjerojatno optimalne
za rad u tipiènoj Hr-slušaonici, tim više što se stilski podjednako dobro uklapaju u klasièni (regal Šenoa) kao i
moderniji (èak i skorostjek) stil ureðenja prostora. Jednako
tako pohvalna je i njihova cijena “optimizirana” za Hr-tr`ište
i Hr-kupca od 13.000 kuna.
Proizvodi: Audio Epilog, Zagreb
Cijena: 13.800,00 kn
06.03.2005, 15:56
40
30
20
10
Audio Tantra
BVH 110
Ni velike,
NI MALE...
11
Milan Rupi}
Audio Tantra BVH 110
Svaki dobar konstruktor zvu~ni~kih sustava dobro zna da pri
njihovom dizajniranju treba obratiti pozornost ne samo na ono
{to fizi~ki ~ini jedan zvu~ni~ki sustav ve} i na to, za razliku od
drugih audiokomponenti, kako }e se taj sustav pona{ati u okru‘ju razli~itih akusti~kih ambijenata u koje }e sutra biti smje{ten.
WAM_Broj23_Audio2.p65
11
06.03.2005, 15:56
40
30
20
10
Korisna iznimka
Na ‘alost, prema onome ~emu svakodnevno svjedo~imo u
susretu s raznovrsno ustrojenim zvu~ni~kim sustavima,
pokazuje i dokazuje da je dobrih konstruktora zapravo jako
malo. Iskustvo koje je tijekom godina rada i istra‘ivanja
prikupio Damira Poljan~i}a je nau~ilo da ne postoji idealni
ustroj koji bi u svim prigodama ostvario podjednake
zvukovne probitke. A da se radi o zaista velikom iskustvu,
govori i èinjenica da Damir Poljan~i} ve} tridesetak godina
izra|uje zvu~ni~ke kutije – veæ tamo od svojih srednjoškolskih dana. Nakon {to se oku{ao u dizajniranju
zvu~ni~kih kutija svih mogu}ih ustroja i koncepcija, u
zadnje se vrijeme ponajvi{e bavi kutijama koje rade po
na~elu roga (engl. horn). I Audio Tantra BVH 110 zvu~ni~ke
kutije koje vam predstavljamo su ustrojene po tom na~elu,
premda se to po njihovim dimenzijama i obliku ne bi reklo.
Jer, ve}ina kutija ustrojenih po na~elu roga je uglavnom
velika. Zapravo, u pravilu, ogromne su.
BVH 110 zvu~ni~ke kutije su rijetka iznimka i upravo
zato smo ih odlu~ili testirati. Prema tvrdnji konstruktora,
radi se o trenutaèno najmanjoj horni na svijetu. Akronim iz
naziva zvuènièkih kutija BVH stoji za Back loading Vertical
Horn, odnosno prevedeno na hrvatski – bez komentara
molim: unazad tere}en okomito stoje}i (zvu~ni~ki) sustav
s rogom. Radi se o samo na prvi pogled jednostavno
rije{enoj kutiji. Jer vje{to i bez {tetnih posljedica smanjiti
dimenzije zvu~ni~kih kutija a zadr‘ati sve prednosti ustroja
s rogom, iskoristiv{i najja~e strane akusti~kog transformatora koji djeluje ispod 300 Hz - pove}anu dinamiku,
brzinu i ‘ivost odziva - zaista nije lako.
U BHV 110 kutijama su dvije zvuènièke jedinice, mala
srednjotonska SEAS MT14, s membranom promjera 10 cm
i masom od 8 grama, i visokotonac istog proizvo|a~a,
K 19. Zahvaljuju}i ustroju velike efikasnosti ove zvuènièke
kutije, mala membrana srednjotonca èini ujedno i iznimno
male ekskurzije, zbog ~ega radi vrlo brzo i to~no, gibaju}i
se bez postrani~nih pomaka ili “lomljenja”, poput klipa u
cilindru. Zato ne ~udi {to u srednjotonskom podru~ju radi
iznimno ~isto. No, to rade i mnoge druge zvu~nika kutije s
malim bas/srednjotonskim jedinicama. No, ono {to se ~uje
u basu je gotovo zaprepa{}uju}e i vrijedi biti posebno
naglašeno. No, o tome više kasnije. Kabinet je visok i uzak,
s ustima roga na vrhu stra`nje strane. Prednji su bridovi
odrezani, a dvije zvu~ni~ke jedinice smje{tene na vrhu
prednje plo~e.
Smje{taj za dobar zvuk
Zbog takvog ustroja Audio tantra BVH 110 kutije su prili~no
osjetljive na smje{taj, ali i na veli~inu slušaonice. Ovo drugo
ve}ini potencijalnih korisnika ne bi trebao biti problem - kutije
su namijenjene za kori{tenje u sobama povr{ine do 20 m2.
Smje{taju zvu~nika u njih pak treba posvetiti veliku pozornost. Jer, zbog toga {to se izlaz iz tunela roga na stra‘njoj
strani pona{a kao akusti~ki uga|iva~ basa, o pogo|enoj
udaljenosti od stra‘njeg i bo~nog zida presudno }e ovisiti
kakvo}a i dubina odziva u bas podru~ju. A kad se napokon
BVH 110 smjeste tamo gdje im najbolje odgovara, tada nema
onoga koga bas svojom masom, brzinom, to~nosti i preciznosti ne}e iznimno ugodno iznenaditi. Pa i osupnuti. Jer,
WAM_Broj23_Audio2.p65
13
Audio Tantra
BVH 110
nemojmo smetnuti s uma, nema gotovo nikakve fizi~ke
razlike izme|u BVH 110 kutija i malih monitorskih kutija na
stalku. One u sobi zauzimaju podjednaki prostor. Me|utim,
nema malolitra‘nih kutija s tako malom srednjotonskom
membranom koje mogu dati pribli‘no tako pun, nadasve
brz i okretan, kontroliran i dubok i ~vrst bas kao BVH 110. A
zato {to je bas brz, pun i nesputan, i svi dijelovi spektra
iznad njega odi{u brzinom proto~no{}u, ~isto}om i mirno}om. Pogotovo je to o~ito u srednjotonskom podru~ju, koje
je pijevno, muzikalno i s nagla{enom dozom realiteta. Ono
{to je najva‘nije je to da su svi dijelovi frekvencijske palete
bili vrlo uravnote‘eni, pa je zvuk odisao nagla{enom prirodno{}u. Slu{atelj }e, slu{aju}i ve}inu konvencionalnih snimaka, lako mo}i zaklju~iti da ni~ega ne nedostaje. Ali, {to je
jo{ va‘nije, da ni~ega nema ni previ{e. Zato je zvuk proto~an,
prozra~an, lepr{av, iznimno gibljiv i nagla{eno ~ist. A to su
odlike neutralno zvu~e}ih sustava, u kakve Audio Tantra BHV
110 sigurno spadaju.
Struktura zvu~ne slike, dimenzije pozornice i raspored
izvo|a~a u orkestru nisu s BVH 110 bili izneseni tako rasko{no
kao elementi frekvencijskog spektra. Dubinska perspektiva
nije bila nagla{eno velika kao {irina i postojanost zvu~ne
slike, a tre}a dimenzija se mogla naslutiti tek u tragovima.
A kad se napokon BVH 110 smjeste
tamo gdje im najbolje odgovara,
tada nema onoga koga bas svojom
masom, brzinom, to~nosti i preciznosti ne}e iznimno ugodno
iznenaditi. Pa i osupnuti.
Ipak, stereoslika bila je vrlo {iroka i postojana, ~ak i kad bi
zvu~nici bili poprili~no udaljeni jedan od drugoga. No, zato
su dinami~ke kontraste BVH 110 iznosile tako uvjerljivo i
toèno kao da se radi o znatno skupljim kutijama. I to jednako
dobro pri niskim, kao i prili~no visokim razinama glasno}e.
Kao da nije bilo mogu}e dovesti ih u “stres”, bez obzira na
slo`enost materijala, a i pri vrlo zahtjevnim razinama slu{anja
BVH 100 su sve dinami~ke odnose, pa i finese, iznosile kao
da je to ne{to najjednostavnije. Pritom nisu naru{avale
tranzijentnu strukturu tona, ne mijenjaju}i mu ni frekvencijsku karakteristiku niti ugo|enost.
Da su BVH 110 vrlo kvalitetne kutije, ne treba dvojiti. A
nisu ni preskupe za ono {to daju. Jedini pravi problem je
{to }e iz njih maksimum izvu}i samo oni koji ne{to znaju o
audiju i akustici prostora. I pritom imaju odrije{ene ruke
pri njihovom smje{tanju. Sve to ipak ne bi trebale biti
ozbiljnije prepreke ako je sve ono re~eno prije dovoljno
privla~no i izazovno. Naime, konstruktor ima itekako veliko
iskustvo u rje{avanju akusti~kih problema. Ne samo {to
}e vam pomo}i da maksimalno to~no postavite zvu~ni~ki
sustav, nego }e vam preporu~iti vrstu i na~in akusti~kog
tretmana prostorije, sve sukladno va{im mogu}nostima i
`eljama. U svjetlu podatka de neke elemente za tu namjenu
i sam proizvodi, mo}i }ete biti potpuno uslu`eni. A takvu
vrstu usluga danas pru`a iznimno malen broj proizvo|a~a.
Proizvodi: Audio Tantra, Zagreb
Cijena: 7.000,00 kn
06.03.2005, 15:56
40
30
20
10
Hornet Veliki
11
k u l m i n a c i j a
h o r n e t
h o r n i
Arsen Katiæ
Autenti~nost i originalnost su
u high-endu vrlo ozbiljna
stvar. Jedino konstruktori u tu
ozbiljnost posla unose i dosta
zabave sa svojim nepopustljivim stavovima i uvjerenjima da
su od prve postigli najbolje.
Tako i izgube cilj koji su
nastojali dose}i. Recikliranje
ideja gradnje zvu~ni~kih kutija
s rogom, ili u na{em audiofilskom ‘argonu horni, svaki
put dovede do druk~ijeg
rezultata. Ako je zvu~nik redizajniran samo s namjerom
da ne bude “ve} vi|eno” s
fotografije, to nikada ne}e
dovesti do dobrog rezultata.
Ivanekove horne Veliki najbolje govore da ne mora biti
tako i mo‘da su najva‘niji
doga|aj u novijoj povijesti
hrvatske audioscene.
Hornet Veliki
WAM_Broj26_Audio.p65
11
02.12.2005, 7:32
40
30
20
10
40
30
20
10
audio test
CRO uređaji
Uvodna napomena izreèena je bez pretjerivanja. Naime,
njihovim ro|enjem mirna budu}nost za audiofile u Hrvatskoj
bli‘a je nego ikada. S prakti~ne strane Veliki zadovoljava jer
se u sobi ne isti~e pretjerano unato~ “presti‘nom formatu”.
Kad se i poku{ate uvjeriti da je zvu~nik ogroman, to vam ne
polazi za rukom zbog njegovih prirodnih linija i materijala.
Najbolje je za zvu~nike re}i da su, kako im i ime ka‘e, veliki
ali istovremeno i delikatni. Prilikom slu{anja Velikih javlja
se tako rijetka pozitivna slu{ala~ka anksioznost. Ukratko }u
i objasniti za{to, no prvo se “rije{imo” tehni~kog opisa.
Dizajn i zvuk
S tehni~ke strane gledano, horna Veliki nema svog pandana
na tr‘i{tu jer je u nekoliko elemenata vrlo inovativna, koliko
god je to te{ko re}i za ne{to {to koristi fizikalne principe
poznate i kori{tene stolje}ima. Tipova horni ima mnogo,
no osnovni su prednje i stra‘nje tere}eni rogovi, ovisno s
koje strane membrane se osnovna zra~na vibracija “uzima”
i poja~ava. Naravno, postoje svakojake iznimke i “kri‘anci”
jer svaki princip tere}enja roga ima svojih prednosti i mana,
i naravno zagovornika, dok je zapravo u svemu tome najva‘nije umije}e konstruktora da iskoristi i istakne vrline
dizajna a pri tom istovremeno “sakrije” njegove mane.
Prethodno spomenuto inovativno kod horne Veliki
odnosi se prvenstveno na dva tehni~ka aspekta. Prvo je da
se kod nje ne radi o jednom kontinuiranom rogu ve} o 4 roga kod kojih se ulaz slijedne sekcije nastavljaju na izlaz
prethodne. Ovo je krucijalno, budu}i da su svi poku{aji da
se prona|e jedan univerzalni (ili “magi~ni”) rog “sukobili” s
~injenicom nelinearnosti samog generatora signala, tj.
zvu~ni~ke jedinice. To je posebice izra`eno kod visokoosjetljivih {irokopojasnih zvu~ni~kih jedinica, a uspje{no
dizajniran sistem rogova pona{ao bi se kao inverzni filtar
zvu~ni~koj jedinici, tj. prirodan akusti~ki filtar.
Drugi odmak od trenutno prevladavaju}eg standarda
odnosi se na odnos efikasnosti i veli~ine samog roga. Danas
se kod dizajna roga jako ~esto koristi “tractrix” prora~un ili
neka njegova ina~ica kao najoptimalnija glede odnosa
poja~anja akusti~kog signala i veli~ine zvu~ni~ke kutije.
Ivanek kod Velikog ne koristi te prora~une jer tvrdi da svi
oni daju jedan karakteristi~an zvuk zvu~ni~kom sustavu koji
je vjerojatno posljedica fizikalne ~injenice da se nakon donje
rezne to~ke odziv naglo “obru{ava”, a svi mi znamo kako
“strmi” filtar djeluje na faznu ili vremensku koherentnost
glazbenog signala. Stoga su njegovi eksperimenti s Velikim
i{li u smjeru kori{tenja “konzervativnijih” manje u~inkovitih
prora~una, ali koji se pona{aju lineranije. Veliki je prema
specifikacijama linearan sve do nekih 40 Hz, a nakon toga
nastavlja blago padati i ima korisnog signala ~ak i kod 20 Hz.
Car je gol
Svaka snimka, kako to i treba biti, daje ne{to drugo: razlike
u na~inima snimanja ili timbrima instrumenata (udaraljke,
klasi~ne gitare, limeni puha~i) su krajnje jasne. Prostorna
povezanost puha~kih sekcija u simfonijskom orkestru
impresivna je. Stoga, {to je uostalom i jedino ispravno,
zvu~nik ne dominira nad snimkama, nego potpuno suprotno.
Otuda i “~udna” i ne~uvena razotkrivenost snimki koja je
vrlo poticajna, a glazba je puna “akcije”. To duguje sasvim
WAM_Broj26_Audio.p65
12
konkretnom unapre|enju transparentnosti i rezolucije. Veliki
potvr|uju ispravnost pristupa Miroslava Ivaneka koji se
ogleda u prvenstvenoj posve}enost glazbi i `elji da {to ve}
broj ljudi potpuno u`iva u njoj s minimalnim profitom za
samog proizvo|a~a. Nadalje, ne `rtvuje se niti jedan detalj
u sredini zvu~nog spektra. Nedostaje tek ne{to malo detalja
i ~vrstine u najdubljim frekvencijama. No, nedovoljno da
ugrozi sve ostalo. Transparentnost Velikih, uz napunjenost
instrumenata originalnim tonskim bojama, koja ima izniman
utjecaj na proces slu{anja odgovorna je za velik raspon
do`ivljenih emocija. Fundamenti tekstura i plodnost timbra
su u kontrastu s po`eljnom ali i prenagla{enom tehnolo{kom
etikom dana{njih modernih dizajna. Low level rezolucija je
toliko superiorna da }e i nakon mnogo godina ostati nedosti`na za sve osim za one najbolje zvu~ni~ke sustave. Veliki
}e i tada biti jednako svje` kao kad ste ga ~uli prvi put. Protok
glazbe je slobodan, a sredina spektra ~ini “renesansnu”
zonu, ekstremno lijepu. Malo koji zvu~nik u usporedbi s
Hornetom ne}e zazvu~ati dosadno.
...zvu~nik ne dominira nad snimkama
nego potpuno suprotno. Otuda i
“~udna” i ne~uvena razotkrivenost
snimki koja je vrlo poticajna,
a glazba je puna “akcije”.
Koliko da god Veliki hvalio, moram upozoriti da je on istovremeno i blagoslov i kletva za slu{atelja. Tamni oblaci nad
slu{atelja }e se nadviti sa svakom lo{ijom snimkom jer }e
Veliki izvla~e}i maksimum pozitivnih stvari iz takvih snimki
izvu}i i maksimum onih negativnih. Zvuk je stvaran koliko je
maksimalno mogu}e. Tako|er, sve mane Red Book formata
potpuno su ogoljene i jasne. Nema jedinstvene narativnosti
koju pru‘a gramofon, prvenstveno zbog inherentno slabe
mikrodinamike CD formata. Rezolucija zbora prati broj
izvo|a~a, pa ipak, protok glasova nije ni blizu tako slobodan,
li{en sibilanata i nenametnut kao {to sam ~uo s najboljim
analognim izvorima zvuka. Svakako da su Veliki u svemu
tome najmanje krivi jer s boljim digitalnim snimkama sve te
mane su bivale znatno manje. No, kona~ni sud o zvu~niku
mo}i }u stoga izre}i tek kad ga budem imao prilike ~uti s
vrhunskim analognim front endom. No bez obzira na izre~ene
ograde, oblikovanje prostora je i sa CD plejera izvrsno, a
pogotovo su jasni detalji na vanjskim granicama. Proporcije
su neznatno umanjene, no vrlo, vrlo realisti~ne. Finalni detalji
iznena|uju}e punog prostora omogu}avaju slobodan protok
i komunikaciju zvukova. Stoga mala sugestija – kao {to su
single-ended triode neizostavne s ovim hornama, isto vrijedi
i za izvor zvuka koji bi morao biti analogan, osim ako nemate
zaista najbolje Red Book CD plejere nove generacije i uglavnom najnovije digitalne snimke.
Bez straha od zbunjivanja ~itatelja
I na kraju, prije zaklju~ka, jedno poja{njenje - za{to pi{em
tako kako pi{em? U recenzije sam poku{ao uvesti literarnu
notu, s uzorom u briljantnom i meni nedosti‘nom primjeru
literarnog novinarstva kakav je Capoteov “In Cold Blood”.
Cijena koju za to pla}am, a i svi vi, je odmak od uobi~ajene
02.12.2005, 7:32
40
30
20
10
novinarske jasno}e izno{enja ~injenica. Moje pisanje je
zato izrazito osobno i ne uvijek privla~no i lagano vama
~itateljima. Pretenciozno? Mo‘da, ali to je i jedini na~in da
se ne ponavljam, kopiram ili dosa|ujem (i sebi i vama) pi{u}i.
I ne manje va‘no, i da se testirana komponenta kvalitetnije
opi{e. Stoga, jo{ jednom hvala ~itateljima i uredniku da mi
to omogu}avaju.
Ako bih htio kategorizirati zvu~nike Veliki, onda mi se
odgovaraju}om name}e samo jedan epitet – velik(an). Ako
biste me tra‘ili da podcrtam glavnu zna~ajku Velikih,
nesumnjivo bih ih opisao kao trenutno jedan od najprepoznatljivijih high end zvu~nika uop}e, originalnog i
“ispravnog” zvuka koji se kameleonski mijenja u odnosu i
na najmanje promjene u audiosistemu i na na~ine snimanja.
Od ostalih vrlina istaknut }u jo{ samo one odista referentne
– timbar i transparentnost. Zvu~nik je po mojoj skromnoj
procjeni “vrijedan” barem 15.000 USD. Tko ne vjeruje, neka
poslu{a. Nadam se da }e tada (po)neko i otvoriti nov~anik.
Grigor ]ori}: Misao koja mi se sna‘no nametnula za vrijeme
u‘ivanja u glazbi ponu|enoj kroz Hornetove zvu~nike Veliki
bila je kako je, dodu{e rijetko, ali ponekad ipak mogu}e
samo na osnovu boje glasa pjeva~a prosuditi pone{to i o
samim fizi~kim osobinama izvo|a~a, kao {to je njegov stas
i izgled. ^esto je vrlo lako procijeniti svira~ku ili pjeva~ku
tehniku umjetnika ~iju glazbu slu{amo reproduciranu iz
WAM_Broj26_Audio.p65
13
Hornet Veliki
vrhunskog audiosustava. No ovakav do‘ivljaj u kojem nas
glazba ponese “iza” sustava spremni su ponuditi samo
vrhunski ure|aji iza ~ije konstrukcije stoji ne samo tehni~ka
vje{tina konstruktora nego poznavanje glazbe i ljubav prema
njoj. Presudno je pri tome da vi u jednom trenutku morate
“zaboraviti” prou~avati i oslu{kivati na~in na koji sustav,
odnosno neka njegova komponenta reproducira zvuk. A kad
se to dogodi, slu{atelj prestaje slu{ati zvuk i ostaje sam samo
s glazbom.
Slu{aju}i Velike taj trenutak nam se pri~inja sada mnogo
bli‘im iako nevjericu ne mo‘emo posve odagnati. To je kao
kad gledamo vje{tog ma|ioni~ara kako izvodi svoj trik i, bez
obzira na onaj osje}aj ~arobnosti koji nam je pru‘en, uvijek
razmi{ljamo na koji smo na~in prevareni i nadamo se kako
}emo ipak uo~iti “prevaru”, makar to i pokvarilo ~aroliju.
Uglavnom, i sre}om, to nam ipak ne uspijeva i ~arolija ostaje
nepomu}ena. No ovdje se ne radi ni o kakvoj magiji, ve} o
znala~ki i uz puno truda napravljenoj audiokomponenti koja
nas spa{ava od nas samih i svih na{ih nevjerica. Tu nam
svaki instrument progovara svojim vlastitim glasom, svaki
dio prostora otkriva svoje lice a svaki pjeva~ na nas prenosi
djeli} svoje du{e. I tako nam na kraju odslu{anog djela ne
preostaje ni{ta drugo nego uzviknuti “Bravo, maestro!”.
Proizvodi:Hornet Audio, Zagreb
Cijena: 53.000,00 kn
02.12.2005, 7:32
30
20
10
audio.hr
Ivan Supek
Audioalkemija ili ipak fizika
Recenzenti neke vrste recenzija, tj. testova vole raditi, a druge ba{ i ne.
Testiranje kabela definitivno za ve}inu nas spada u ovu drugu skupinu.
Razloga ima vi{e, no ovdje }emo eksplicirati dva bitna. Prvi i vrlo o~it se
odnosi na sinergiju koje je kod kabela delikatnija i daleko izra`enija nego
kod drugih audiokomponenti. Drugi razlog, pogotovo za nas tehni~ki
potkovan(ij)e, je intrigantniji, pa ga vrijedi malo bolje eksplicirati, tim vi{e
{to }e on donekle objasniti i prvospomenuti.
STRAAD Arcus
...............
69
WAM_Broj33_48-74_Audio.p65
69
31.08.2007, 8:28
40
20
30
kabeli.hr
10
Moje prvo (traumati~no) iskustvo s kabelima
zbilo se pred tridesetak godina kad pojam audiofilskog kabela nije niti postojao i kad smo sretno
neupu}eni rabili raznorazne ostatke strujnih
kabela u na{im hi-fi sistemima. Kako sam se tada
kao pravi mladi i nadobudni audiofil posvetio
gradnji moje prve ozbiljne zvu~ni~ke kutije, i to ni{ta
manje nego one bazirane na slavnom Tannoyevom 15" Gold Monitoru! Tannoy Dual Concentric
zvu~nici po~eli su se proizvoditi 1947. godine i ubrzo
postali “zakon” za radiostanice, pa je tako i moje
prvo slu{no krštenje zbilo upravo na Radio Zagrebu i to s manjim 12" jedinicama. Bio sam o~aran,
i to je bio po~etak kraja mene kao “normalne”
osobe. Promjenio sam otada poprili~no audioure|aja, no iskustvo slu{anja s mojim prvim Tannoyima koje sam sam izgradio ipak je bio najupe~atljivije i nezaboravno. Napomenimo da se taj
model gotovo neizmijenjen proizvodio sve do
1974. godine, te da se i danas itekako tra`i, mo`da
i zato {to je ve}ina glazbe upravo snimljena u
studijima koji su koristile baš te jedinice.
Kad sam ve} gotovo zavr{io samogradnju,
odlu~io sam zamijeniti moje kabele novim,
uglavnom zbog estetskih razloga. Razlika u zvuku
bila je frapantna.To sam smjesta pripisao svje`e
o~i{}enim krajevima `ica i prijelaznom otporu. No
da provjerim teoriju kao mladi nadobudni student
fizike, “skratio” sam stare kabele i ponovno ih
poslu{ao. Pobolj{anje je bilo ~ujno ali malo, pa
su oni i dalje daleko zaostajali za novim kabelima. Tada sam shvatio da su novi kabeli od 2,5
kvadrata umjesto 1,5 koliko su bili stari kabeli
pa je to bio slijede}e “obja{njenje” za{to novi
kabeli toliko bolje sviraju. Odu~io sam testirati
“teoriju” pa sam se isprsio i kupio kabele od 4
kvadrata. Promjena nije bila toliko dramati~na,
ali ipak znatna. Nije bilo druge no isku{ati i
“mo}nih” 10 kvadrata. Slijedi prvo slu{anje, a
umjesto o~ekivanog pobolj{anja, ma koliko malog
- {ok. Zvu~ali su lo{e, na nivou mojih izvornih
kabela. Nisam o tome previ{e pri~ao da me ne
proglase posve izgubljenim slu~ajem, ali sam
ne{to kasnije to ipak u znatno op}enitijem obliku
prodiskutirao s mojim profesorom iz klasi~ne
elektrodinamike. Nakon podu`e diskusije postalo mi je razvidno da je uobi~ajeno “in`enjersko” tuma~enje odve} jednostavno glede
protoka elektrona kroz vodi~. Naime, elektroni
nikuda ne “putuju”, ve} imamo elektromagnetski
val koji se {iri i izvan vodi~a i na ~iju propagaciju
utje~e ne samo vodi~ ve} gotovo podjednako i
izolator, a u manjoj mjeri i okolni medij, tj. predmeti i podloge u blizini vodi~a. Ne{to kasnije,
neki drugi fizi~ar - naravno, daleko umije{niji,
po~eo je to (sa)znanje prodavati audiofilskim
masama. A. J. van den Hul u ranim '80-im godinama prošlog stoljeæa izaziva pravu revoluciju
svojim kabelima - i ja sam po~eo “na metre”
kupovati njegove D-102 interkonekte, te ni~e
cijeli jedan novi segment u audioindustriji, ~iji
brzi rast je samo potvr|ivao tezu da je to mo`da
i najprofitabilniji dio audioindustrije. Ne ~udi to s
obzirom da dobre ili bolje re~eno potpune teorije
koja bi obuhvatila sve aspekte nema. Ukoliko
mi ne vjerujete, pro~itajte smije{nu natuknicu o
tome na Wikipediji.
No, ono {to danas znamo ipak prili~no dobro
fenomenolo{ki obja{njava a posterori odre|ene
aspekte konstrukcije intekonekcijskih i zvu~ni~kih
kabela. Zbog nedostatka potpunog razumijevanja problema i a priori izra~una audiokonstruktori su i danas prisiljeni do mnogih spoznaja
dolaziti kroz praksu i stalno eksperimentiranje.
U drugu ruku, to mnogima u bran{i omogu}ava da
audiofile obmanjuju tehno-`argonom koji je bez
ikakvog smisla za one tehni~ki upu}enije, i zahvaljuju}i tome “nabijaju” cijene svojim proizvodima. Dakle, iako spadam u sumnji~avije
audiofile, vlastito iskustvo i fizika koja (ipak)
stoji iza toga su me podu~ila, da kabelima u
vrhunskom audiosistemu itekako treba pokloniti primjerenu pa`nju.
Mnogo, mnogo kasnije na red su do{li i
napaja~ki kabeli, i tu je bilo daleko, daleko te`e
“izmisliti” blo kakvo obja{njenje. ^esto su me
pitali kako ti kao fizi~ar to obja{njava{ i jedino {to
sam mogao re}i je da zapravo ne znam, ali da je
mogu}e kvazi-obja{njenje da se napaja~ki kabel
pona{a kao filtar na ulazu u audioure|aj. Takvom
obja{njenju idu u prilog dvije ~injenice. Prvo,
postoje kilometri i kilometri “nikakvih” `ica od
centrale do va{eg stana i kvaliteta posljednjeg
metra ne bi trebala biti odve} zna~ajna. I drugo,
kod audioure|aja (uglavnom onih skupih) koji
koriste “~vrstu” regulaciju ulaznog napona utjecaj
napaja~kih kabela je minimalan. Kod svi drugih
on se ~uje, no to~an karakter utjecaja je posve
nepredvidiv i mijenja se od komponente do
komponente. Dakle, ako ne{to ~ujemo a nemamo
dobro obja{njenje za fenomen, ne smijemo ga a
priori odbaciti i pripisati ga kolektivnoj zabludi
(ili histeriji). Audioiskustvo (cijevi, belt-drive
gramofoni, MC zvu~nice,...) nas u~i da odsustvo
obja{njenja ili ~ak prisustvo kvazi-obja{njenja ne
pobija postojanje nekog fenomena, ve} samo da
ga treba pomnije ispitati i prou~iti jer vrlo dobro
znamo da se na{e slu{no iskustvo mo`e objasniti
samo kroz psihoakustiku, a tu i danas postoji
bezbroj nedore~enosti i “rupa” u na{em znanju.
71
WAM_Broj33_48-74_Audio.p65
71
31.08.2007, 8:28
30
20
10
STRAAD Arcus
STRAAD Arcus II & III
Sini{a Stankovi} i Neven Rado{evi} i njihova
tvrtka ST(ankovi})RA(do{evi}) Audio Design je
dobro poznata na{im ~itateljima, pa }emo uobi~ajeno uvodno upoznavanje presko~iti. Kako
su ovi napaja~ki kabeli (o~ito sa “zadnjom”
namjerom) bili prilago|eni za cijevne SE
monoblokove i cijevno pretpoja~alo, nije mi
preostalo ni{ta drugo nego da ih sam testiram...
Kako sam unaprijed bio “upozoren” da se kabeli
jako, jako dugo usviravaju o~ito to i nije bila
mala `rtva tijekom ovog vru}eg ljeta.
Kabeli su masivni i kruti, rade se isklju~ivo
po narud‘bi i za to~no odre|ene ure|aje (to donekle podupire moju teoriju filtara), a same specifikacije i na~in izrade su poslovna tajna. Opisivati
ih nema smisla (pogledajte sliku) pa pre|imo hitro
na opis zvuka iako nisam siguran da }e opisano
biti i kona~no jer se nakon 3-4 mjeseca zvuk jo{
uvijek mijenja, iako ne vi{e i dramati~no.
kabeli bili su znatno bolji od prethodnih. Transparencija, brzina i ekstenzija frekventnih opsega
bila je znatno pobolj{ana i gotovo jednakog
iznosa kao kada sam obi~ne kabele zamijenio
Straight Wireovim. Dakle, za mene neo~ekivano
velika razlika. Ono gdje su “{epali”, bila je ugla|enost i timbralna korektnost, koja je bila gotovo
na nivou Straight Wire kabela. Sli~no je vrijedilo
i za prostorne komponente zvu~ne slike, od kojih
su volumen instrumenata i {irina zvu~ne slike bili
ne{to bolje prikazani, dok je dubinska komponenta bila tek ne{to skra}ena. Daljnjim usviravanjem popravljali su se upravo “{epavi” aspekti
zvuka, a da vas ne bih odve} dugo dr‘ao u nedoumici postupnim opisivanjem, odvrtimo sada
film do kraja. Dakle, tijekom posljednjeg vikenda
zvuk ovih napaja~kih kabela je u svim aspektima
bio za klasu ili dvije bolji od odli~nih Straight
Wire kabela. Prostorna dubina je postala egzemplarna a timbar instrumenata vjeran zapisu.
Jedina od po~etno spomenutih izvrsnih komponenta zvuka (transparencija, dinamika, brzina i
ekstenzija) koja je promijenila svoj po~etni zvuk
i malo se kvalitativno pribli‘ila zvuku Straight
Wire kabela bila je brzina. U retrospektivi, ~ini
mi se da je ona inicijalno i bila “nabrijana” glede
po~etne zategnutosti visokotonskog spektra.
Ona je na neki na~in postala “normalnija” i bli‘a
stvarnosti. Od preostalih “dobrih” komponenti
zvuka jedino se jo{ mikrodinamika zna~ajnije
promijenila, i to nabolje. Naime, finih gradacija
na crnoj podlozi bilo je sada znatno vi{e. Glazba
je zvu~ala daleko vi{e kao glazba, a bila je i konzistentnije izno{ena – svaki dan kao da je bila
nedjelja ujutro. Onima koji (po)znaju taj fenomen,
ne treba ni{ta obja{njavati, a oni koji ga jo{ nisu
uo~ili vjerojatno jo{ trebaju “raditi” na svom
sistemu prije nego po~nu razmi{ljati o finesama
kojima se bavi ovaj test.
Zvuk na{e struje svagda{nje
STRAAD-ovi kabeli zamijenili su Straight Wire
napaja~ke kabele, koju su pak zamijenili
standardne kabele koji se dobivaju s ure|ajima.
Druge kabele nisam isprobavao, pa se nekim
velikim iskustvima glede preslu{avanja napaja~kih kabela i ne mogu podi~iti, ali }u to nastojati
nadomjestiti “op}im znanjem” i iskustvom.
Razlog za{to nisam eksperimentirao s drugim napaja~kim kabelima je jo{ uvijek prisutna
nelagoda da to uop}e mo‘e raditi razliku, kao i
kvaliteta i kvantiteta unaprje|enja koju su mi
donijeli Straight Wire kabeli u odnosu na obi~ne
‘ice. Ujedno i dokaz (meni samom) da to ipak
“radi”. Kad sam ih zamijenio sa STRAAD-ovim
kabelima, prvih 100-njak sati nisam uop}e slu{ao
glazbu jer sam preko vikenda otputovao iz Zagreba. Po povratku i takvi, jo{ uvijek neusvirani,
Epilog
Svakako, STRAAD-ovi napaja~ki kabeli imaju moju ~vrsta preporuku
uz nekoliko (pred)uvijeta. Prvo morate uspijeti nagovoriti STRAADovce da ih za vas i izrade i to uz cijenu koji si mo`ete priu{titi. Drugo,
ako cjelokupni ostatak sistema nije na dovoljno visokom nivou
(pojedina~ne komponente moraju ulaziti u high end kategoriju i
biti jako dobro uskla|ene), to zaista ne}e biti “isplativa” investicija.
......
Proizvodi:
STRAAD, Split
Cijena: na upit
72
WAM_Broj33_48-74_Audio.p65
72
31.08.2007, 8:28
© Copyright 2024 Paperzz
