6/2015
11. veljaèe 2015.
Stepinèevo u 55. obljetnici blaženikove smrti
U hrvatskoj crkvi Sv. Jeronima u Rimu slavlje
predvodio je proèelnik Kongregacije za nauk vjere
kardinal Gerhard Ludwig Müller Donosimo izvještaje sa slavlja Crkve u Hrvata diljem
zemlje i svijeta
Predsjednik HBK komentirao presudu
Meðunarodnog suda pravde
Ljudi ovoga podruèja trebaju zajedno živjeti,
suraðivati, komunicirati, trgovati. Ali ne može se
jednostavno brisati ono što se dogodilo. Buduænost
treba graditi na istini i pravdi, istaknuo nadbiskup
Želimir Puljiæ
Biskup Uziniæ na pravoslavnom simpoziju u
Trebinju: Ništa ne smije kompromitirati navještaj
Evanðelja
"Mi, Crkva, moramo odgajati ljude. Moramo im
pomoæi da shvate svoju ulogu kršæana u svijetu i da tu
svoju ulogu žive kao kršæani, bez obzira na ovu ili onu
politièku opciju", istaknuo dubrovaèki biskup te nakon
predavanja odgovarao na pitanja novinara o odnosu
Trebinja i Dubrovnika
Komunicirati obitelj: povlašteno mjesto susreta u
daru ljubavi
Donosimo cjeloviti tekst poruke pape Franje za 49.
svjetski dan sredstava društvene komunikacije
Domovinske vijesti
Svetvinèenat: Predstavljene restaurirane freske
Predstavljen projekt "Koordinacija za pružanje socijalnih usluga
Karlovaèke i Sisaèko-moslavaèke županije"
Obljetnice roðenja i smrti biskupa Josipa Jurja Strossmayera
Uèenik Pazinskog kolegija hrvatski pobjednik natjecanja "Juvenes
Translatores"
Sveæenièki dan Sisaèke biskupije
"Molitveni doruèak" Sisaèke biskupije
Prvi Biskupijski dan obitelji Dubrovaèke biskupije
Zagreb: Spomen 70. obljetnice muèeništva hercegovaèkih fratara
Biskupsko geslo i grb imenovanoga krèkog biskupa fra Ivice Petanjka
Svjetski dan molitve protiv trgovanja ljudima
Izvješæe zagrebaèkog Caritasa o volontiranju
Crkva u Hrvata
Široki Brijeg: "V. dani pobijenih hercegovaèkih franjevaca"
45. obljetnica misije u Koblenzu
Inozemne vijesti
Sazvan Generalni kapitul Reda manje braæe
Papa potvrdio muèeništvo nadbiskupa Romera
Papa Franjo s èlanovima Grèke biskupske konferencije
Dr. Franc Šuštar imenovan ljubljanskim pomoænim biskupom
Turski intelektualci: Udžbenici potièu mržnju protiv Armenaca
Prilog dokumenti
Važnost oèeve prisutnosti i blizine u obitelji
Isus je lijeènik duše i tijela
Prilog prikazi
Objavljen godišnjak "Žumberaèki krijes 2015."
Objavljen drugi niz glasovitih komentara Glasa Koncila
Domovinske vijesti
ika
Domovinske vijesti
Svetvinèenat: Predstavljene restaurirane freske
Svetvinèenat, 29.1.2015. (IKA) - U crkvici Svete Katarine u
Svetvinèentu obnovljene su freske iz 15 stoljeæa.
Predstavljanju u èetvrtak 29. sijeènja nazoèili su istarski
župan Valter Flego, umirovljeni poreèki i pulski biskup Ivan
Milovan, naèelnik opæine Svetvinèenat Dalibor Macan,
proèelnik Upravnog odjela za kulturu Istarske županije
Vladimir
Torbica,
Sunèica
Mustaè
iz
pulskog
konzervatorskog odjela Uprave za zaštitu kulturne baštine
pri Ministarstvu kulture, Grzegorz Jan Rodak iz tvtrke Ars
restauro d.o.o. te drugi predstavnici spomenutih institucija i
predstavnici medija.
Predstavljanje je zapoèelo u crkvici Svete Katarine koja se
nalazi na jednoj od prilaznih cesta Svetvinèentu. Nakon
uvodnog pozdrava naèelnika Macana, okupljenima se
obratio mons. Milovan, koji je, kao sin te župe, izrazio
posebno zadovoljstvo obnovom freski u crkvi Svete
Katarine, koje su, kako je rekao, "biser koji vrijedi posjetiti i
saèuvati za buduæe naraštaje. Citirajuæi rijeèi Benedikta
XVI., kako je ljepota u crkvi bitna za prenošenje sadržaja
vjere, biskup je izrazio nadu da æe i ove freske, koje su u
povijesti bile "biblija siromašnih", nepismenih, biti i
današnjim naraštajima "duhovnih siromaha" poticaj za
stremljenje ka dobru.
Župan Flego istaknuo je kako Istarska županija ulaže velika
sredstva u obnovu fresaka. Restaurator Grzegorz Jan Rodak
predstavio je freske, dinamiku njihova nastanka, tematiku te
tijek i okolnosti restauratorskih zahvata. U crkvi Svete
Katarine rijeè je o tri tehnološka sloja zidnih slika; prvi sloj
od kojeg je ostalo tek nekoliko tragova ima dosta primitivan
naèin izrade. Drugi i treæi sloj djelo su dvaju autora koji su
radili u vrlo kratkom vremenskom rasponu, ili možda èak
naizmjence, pojasnio je Rodak. Razlika izmeðu ta dva
autora, osim u korištenim pigmentima je i u samom naèinu
slikanja. Kod prvog autora dnevnice, "giornate" su
ujednaèene na vrlo slièan naèin, konstantno, sistematski, dok
je drugi radio manje ravnomjerno. Drugi umjetnik je koristio
siromašniju paletu boja, drukèije modelira elemente likova.
Razlike dva autora najvidljivije su na istoènom zidu gdje se
radovi najoèitije preklapaju. U cijeloj crkvi nalazi se ciklus
zidnih slika koje prikazuju život sv. Katarine Aleksandrijske,
osim na istoènom zidu u apsidi gdje se nalazi jedna slika
Imago patetis. Kao zanimljivost restaurator je naveo
èinjenicu da je prvi autor koristio azurit, izuzetno
skupocjenu plavu boju koja potjeèe s Bliskog istoka, i koja
do sada nije pronaðena u nijednoj crkvi s freskama u Istri.
Radovi su trajali dvije godine, a vrijednost projekta je
300.000 kuna, u èemu je s 80% sudjelovala županija a 20%
Opæina Svetvinèenat. Prve faze bile su istraživaèki radovi,
analize pigmenta i veziva, preventivna konsolidacija, a ta
istraživanja omoguæila su nam spoznaje koje su kasnije
poslužile u neometanom obavljanju drugih faza. Freske su
prethodno bile restaurirane 1989. no od tada do 2013. je
prošlo dosta vremena, te su zbog vlage i prokišnjavanja
krova freske zahtijevale restauraciju.
Župan Flego naglasio je kako postoji namjera kandidirati sve
freske na podruèju Istre prema UNESCO-u kako bi ušli u
materijalnu baštinu, a šanse da to doista i bude su velike s
obzirom na to da je Istra regija s najveæom gustoæom zidnog
slikarstva u Istri.
Nakon predstavljanja u samoj crkvi, u prostorijama kaštela
Morosini - Grimani, održana je konferencija za novinare o
restauraciji fresaka u Istarskoj županiji, kao i o restauraciji
2
11. veljaèe 2015. broj 6/2015
fresaka u crkvi Svete Katarine u Svetvinèentu, o èemu su
govorili proèelnik Torbica, predstavnica Ministarstva kulture
RH/Uprava za zaštitu kulturne baštine - Konzervatorski
odjel u Puli, Sunèica Mustaè te Grzegorz Jan Rodak.
Proèelnik Torbica predstavio je ulaganja Istarske županije,
kroz godine u restauracije fresaka diljem Istre, a zatim je
predstavio glavne projekte kojima županijski Odjel za
kulturu, samostalno ili u suradnji s drugim institucijama radi
na revitalizaciji i revalorizaciji zidnog slikarstva u Istri.
Programi Istarske županije što se tièe obnove, prezentacije i
turistièke promidžbe istarskih fresaka, rekao je proèelnik
Torbica, jesu educiranje osnovnoškolske i srednjoškolske
djece, pomoæu radionica o freskama, organiziranje
znanstvenih skupova i meðunarodnih likovnih radionica na
temu zidnog slikarstva, digitalizacija te ponovni tisak
materijala projekta Revitas, odnosno fotomonografije Željka
Bistroviæa "Šareni trag istarskih fresaka", kao i oblikovanje
istarskog suvenira s motivima istarskih freski.
Proèelnik Torbica, kao i župan Flego kazali su da su krajnji
ciljevi otvaranje kuæe fresaka u Draguæu, jer su freske vrlo
važan dio kulturno-umjetnièke i turistièke ponude Istre, ali i
uvrštenje istarskih fresaka na Listu materijalne baštine
UNESCO-a kao europske regije s najveæom gustoæom
zidnog slikarstva.
Sunèica Mustaè iz Konzervatorskog odjela, nakon uvodnog
pojašnjenja povijesnog konteksta vremena izgradnje crkve
Svete Katarine i nastanka fresaka, detaljno je predstavila i
objasnila metodologiju izrade fresaka, s naglaskom i na temu
samih prizora koji prikazuju život i muèeništvo svete
Katarine Aleksandrijske.
Na kraju je restaurator Rodak pobliže objasnio kompoziciju
fresaka i samu tehniku materijalne realizacije, pojasnivši i
utjecaj vremena, a na poseban naèin vlage koja je zbog
svojevremenog prokišnjavanja krova utjecala na stanje
fresaka. No, zakljuèio je, unatoè svemu, obzirom na starost i
sve ostale okolnosti, freske su izvanredno dobro saèuvane.
Dva nova relikvijara u procesiji na blagdan sv. Vlaha
Prvi put u novom relikvijaru nošene moæi sv. Ivana Pavla II.
koje je nosio generalni vikar mons. dr. Petar Paliæ, kao i
relikvije bl. Alozija Stepinca koje je nosio fr. Mihael Mario
Tolj
Dubrovnik, 3.2.2015. (IKA) - Procesija nakon središnjeg
euharistijskog slavlja na blagdan sv. Vlaha, u utorak 3.
sijeènja, i ove godine je prošla dubrovaèkim ulicama, od
katedrale do Ulice od Puèa, preko Straduna natrag u
katedralu. Specifiènost ovogodišnje procesije je da nije, kao
prethodnih godina, prolazila kroz crkvu Sv. Vlaha, veæ je
zbog njezine obnove prolazila pokraj nje. U procesiji su
sudjelovali brojni biskupi, sveæenici, redovnici i redovnice,
kao i vjernici laici, od kojih su mnogi bili u narodnim
nošnjama svojih krajeva, hodajuæi iza barjaka svojih župa i
crkava.
Isusovu pelenicu pod baldahinom nosili su dominikanski
novaci, a biskupi koji su sudjelovali u misnom slavlju
smjenjivali su se u nošnji relikvije glave sv. Vlaha, dok su
ostale moæi nosili sveæenici. Specifiènost je da su prvi put u
novom relikvijaru nošene moæi sv. Ivana Pavla II. koje je
nosio generalni vikar mons. dr. Petar Paliæ, kao i relikvije bl.
Alozija Stepinca koje je nosio fr. Mihael Mario Tolj.
ika
U Zagrebu predstavljeno laièko bratstvo bl. Ozane
Zagreb, 3.2.2015. (IKA) – U samostanskoj i župnoj crkvi
Kraljice sv. krunice u Zagrebu 3. veljaèe nakon veèernje
mise blagoslovljena je slika bl. Ozane Kotorske namijenjena
javnom štovanju. Sliku je dalo izraditi Dominikansko laièko
bratstvo koje nosi ime blaženice. Slika je izraðena u
obiteljskom obrtu "Sono Rinato" obitelji Èibariæ. Sam datum
blagoslova je 3. veljaèe jer je treæi dan u mjesecu odreðen
kao dan molitve za proglašenje svetima dominikanskih
blaženika Augustina Kažotiæa i Ozane Kotorske. Sliku je
blagoslovio promicatelj kauze profesor emeritus moralne
teologije na Katolièkom bogoslovnom fakultetu Sveuèilišta
u Zagrebu fr. Marijan Biškup, OP. Nakon blagoslova, slika
je prenesena u Kažotiæevu dvoranu gdje se održalo javno
predstavljanje Dominikanskoga laièkog bratstva bl. Ozane
Kotorske, a kao gosti sudjelovala su i druga dominikanska
laièka bratstva: bratstvo sv. Dominika iz župe Kraljice sv.
Krunice, te bratstvo bl. Augustina Kažotiæa sa zagrebaèke
Pešæenice. Susretu su nazoèili i provincijal Hrvatske
dominikanske provincije fr. Anto Gavriæ, dominikanke
Kongregacije Svetih Anðela Èuvara, te redovnici iz
samostana Kraljice sv. Krunice i mnogi župljani.
Predsjednik HBK komentirao presudu Meðunarodnog
suda pravde
Ljudi ovoga podruèja trebaju zajedno živjeti, suraðivati,
komunicirati, trgovati. Ali ne može se jednostavno brisati
ono što se dogodilo. Buduænost treba graditi na istini i
pravdi, istaknuo je nadbiskup Puljiæ
Zadar, 4.2.2015. (IKA) - Zadarski nadbiskup Želimir Puljiæ,
predsjednik HBK, u srijedu 4. veljaèe komentirao je presudu
Meðunarodnog suda pravde o podizanju hrvatske tužbe za
genocid u razgovoru za HKR. "Definitivno je utvrðeno da je
Srbija bila agresor na hrvatsko podruèje gdje su poèinjena
brojna zlodjela i ratni zloèini koja imaju obilježja genocida s
ciljem stvaranja Velike Srbije, pri èemu je protjerano i
nesrpsko stanovništvo. Ljudi ovoga podruèja trebaju zajedno
živjeti, suraðivati, komunicirati, trgovati. Ali ne može se
jednostavno brisati ono što se dogodilo. Buduænost treba
graditi na istini i pravdi", poruèio je mons. Puljiæ, smatrajuæi
važnim što meðunarodna presuda govori da nisu samo
poèinjeni zloèini, na sve strane, "nekako anonimno, potukli
se, pobili se", nego da je Srbija na teritoriju Hrvatske vodila
politiku etnièkog èišæenja. "To je dobra prosudba koja može
biti utješna, iako nije ostvareno ono što je Hrvatska željela
postiæi samom tužbom za genocid", kaže nadbiskup Puljiæ.
Navodi konkretne podatke iznesene u hrvatskoj tužbi, koji
nisu prièa, nego stvarni fakti: 12.500 ubijenih, 8000
logoraša, uništene civilne zgrade, domovi i više od 1500
vjerskih objekata, 900 nestalih osoba. Uništeno veliko
kulturno blago, 25.000 umjetnina iz 47 muzeja, tisuæe
religijskih artefakata, križeva, kipova i umjetnina iz
biblioteka i arhiva. "To je strašno mnoštvo zlodjela za koje
Hrvatska smatra da ima miris genocida. Zato je tužila one
koji su izvršili napad na Hrvatsku. Zato dijelim zabrinutost
ljudi koji su izrazili svoje èuðenje zbog toga što je Sud tako
prosudio. Stavljam se u kožu onih koji su, da spomenem
samo neka mjesta, koja su postali simbol stradanja, kao što
su Vukovar, Škabrnja, Nadin, Dubrovnik i drugi brojni
gradovi i naselja diljem Slavonije, Baranje, Like, Dalmacije,
koji su u Domovinskom ratu zaista osjetili strahote. Nakon
tolikih ljudskih i materijalnih stradanja, èovjek se spontano
zapita – tko æe odgovarati za sve to? Tko æe nadoknaditi
moralnu i materijalnu štetu? Jer to nije došlo samo od sebe.
Mi znamo, netko je došao u Hrvatsku, netko je napadao
Domovinske vijesti
gradove, netko je bombardirao. Bio sam u Dubrovniku u
vrijeme najtežeg stradanja i granatiranja. Zna se tko je
bombardirao, zna se tko je rušio i tko je palio. Isto tako, zna
se tko je u svom zanosu govorio 'Ovo je Srbija', nije ovo
Hrvatska", upozorava nadbiskup Puljiæ.
Apsurdnom smatra tezu koja se može èuti u svijetu - "Tamo
se dogodio graðanski rat" te se izjednaèavaju agresor i žrtva.
"Sve se manje, nažalost i kod nas, govori da je na Hrvatsku i
BiH izvršena agresija, i da je netko s imenom i prezimenom
to uèinio. Pravne su i politièke smicalice kako to nije uèinila
Srbija, nego Jugoslavija. Apsurdno je onda zakljuèivati kako
'nitko nije kriv, ili pak da su jednako krivi'. I meðunarodna
zajednica se mora suoèiti s objektivnošæu jer je i ona
sukrivac. Nije na vrijeme reagirala i nije na vrijeme
sprijeèila rat. A mogla je. A sada da se 'spasi' i oslobodi
odgovornosti, prebacuje lopticu na strane sukoba", kaže
mons. Puljiæ. Usprkos tome, nadbiskup smatra da Hrvatska
ovom presudom donekle može biti zadovoljna, jer se jasno u
presudi kaže da je na podruèju Hrvatske agresor bila Srbija,
zajedno s JNA i domaæim suradnicima. "Uèinjena su brojna
zlodjela i brojni ratni zloèini za koje se u objašnjenju
presude kaže da imaju obilježje genocida. Meðunarodni sud,
dakle, otkriva znaèajke genocida, prosuðuje da su JNA i
srpske paravojne snage koristile prekomjernu silu, poèinili
brojna ubojstva, te progonom nesrpskog stanovništva
poèinili etnièko èišæenje. No, zbog dizanja visokog praga
genocidnosti, Sud je prosudio kako je prosudio. Uzme li se u
obzir kako je sudište u Haagu i politièko sudište kojem je
prvenstveno stalo da ovdje nakon svega što se dogodilo,
stvari ponovno dobro funkcioniraju, što se moglo drugo i
oèekivati, nego: 'Dat æemo jednima i drugima neka prava, a
isto tako nešto æemo im zanijekati, pa neka se sami snalaze i
stvaraju bolje odnose'. U tom smislu, pokušavaju iz toga
negativnog iskustva izvuæi i neke pozitivne zakljuèke",
smatra nadbiskup Puljiæ. Zbog toga je sada na potezu naše
pravosuðe, da na tom polju radi intenzivno i zauzeto, kako bi
stradali doživjeli pravdu, a žrtve zadovoljštinu.
O visokom kriteriju za dokaz namjere genocida, kaže:
"12.500 ubijenih ljudi, nije dovoljno u odnosu na 4,5
milijuna stanovnika. Ne znam koji je toèno prag, ali jako
visoko su ga digli. Ali utješno je što se u presudi nalaze
definicije, da je vojska JNA sa srpskim paravojnim odredima
èinila masovne zloèine, etnièko èišæenje, a to veæ 'miriše' na
genocid. Usudio bih se reæi, i to je puno od Haaškog suda,
koje je ustanovljeno ad hoc, najprije da zaustavi rat, da
pomogne ljudima da sami procesuiraju zloèine. Sad je na
hrvatskom sudištu da konaèno ustanovi tko je taj tko je tu
došao. Nije neki xy poubijao nevine ljude u Škabrnji.
Zloèinci imaju svoje ime i prezime, kao i postrojba kojima je
netko zapovijedao. Ako se ne zna, onda se i protiv
anonimnog poèinitelja treba provesti roèište i osuditi. Inaèe,
ispada kao, eto tamo, posvaðala se dva susjeda, pa nek' se
izmire".
Upitan da prokomentira srbijanske politièare koji za
uèinjeno u Hrvatskoj ne priznaju krivnju, nadbiskup Puljiæ je
rekao: "Politièari moraju sami sebe braniti, pogotovo ako se
zna da su neki od njih u tome i sami sudjelovali. Ne može se
oèekivati da kaže 'Ja se kajem'. To bi možda u ovom
trenutku bilo prezahtjevno, ali nije nemoguæe. Svojevremeno
je nešto takvo uèinio njemaèki kancelar Willy Brandt, koji je
sedamdesetih godina 20. st., polažuæi vijenac pred žrtvama
Varšavskoga geta, pao na koljena. I time zamolio oproštenje
uime naroda koji je kao kancelar predstavljao. Kao da je
rekao: 'Oprostite svi koji ste stradali, oprostite, Poljaci, za
sve zlo koje vam je nanio moj narod'. To mogu veliki ljudi.
Ne oèekujem da se sada kaju oni koji su nanijeli toliko muke
i trpljenja nevinim ljudima u Hrvatskoj. Ali, mislim da æe
11. veljaèe 2015. broj 6/2015
3
Domovinske vijesti
doæi vrijeme kad æe se netko otrijezniti", kaže mons. Puljiæ.
Znaèajnom smatra i èinjenicu prosudbe Suda kojom se
srpsku optužbu u cijelosti odbacuje. "Ne mora ih tješiti stav
Suda koji nije uvažio hrvatsku tužbu za genocid. Jer u
izjavama Suda ima jako puno elemenata koji se ne mogu
opravdati. Naime, nije to bio neki dobrosusjedski pohod, veæ
napad s ciljem uništenja, bombardiranja, etnièkog èišæenja, a
to je strašno. Sad je nemoguæe oèekivati da politièko vodstvo
zauzme objektivan stav. Ali, nadati se kako æe se s
vremenom naæi pojedinaca i skupina, politièara i
povjesnièara koji æe imati snage reæi 'Mi smo išli tamo gdje
nismo trebali iæi i radili smo što nismo smjeli'", zakljuèio je
predsjednik HBK.
Nadbiskup Puljiæ je, uvodno, rekao kako ne spada na vjerske
službenike da izrièu presude ili prosudbe o sudskim
rješenjima, ili vode kampanje. "No, nije zabranjeno, a to
ovim putem èinim, da kao slobodni graðanin društva i
države u kojoj su vjernici to društvo stvarali, izrazim svoju
prosudbu o nekom dogaðaju i zauzmem stav glede
informacija koje ovih dana primamo", rekao je nadbiskup
Puljiæ.
Predstavljen projekt "Koordinacija za pružanje
socijalnih usluga Karlovaèke i Sisaèko-moslavaèke
županije"
Sisak, 4.2.2015. (IKA) - Projekt "Koordinacija za pružanje
socijalnih usluga Karlovaèke i Sisaèko-moslavaèke
županije", koji zajednièki provode "LAG Vallis Colapis",
Caritas Sisaèke biskupije, udruga "Sv. Martin" iz Pisarovine
i Gradsko društvo Crvenog križa iz Duge Rese, predstavljen
je u srijedu 4. veljaèe u sisaèkom Velikom Kaptolu. Projekt
koji je prijavljen u sklopu natjeèaja "Jaèanje sposobnosti
organizacija civilnoga društva za pružanje socijalnih usluga"
financiran je iz Europskoga socijalnog fonda i Državnog
proraèuna Republike Hrvatske bespovratnim sredstvima u
ukupnom iznosu od 736.517,97 kuna. Tom prigodom o
projektu, kojemu je cilj kroz mobilizaciju organizacije
civilnog društva u ruralnim zajednicama provesti program
izobrazbe za brigu o starima i nemoænima, osobama s
invaliditetom te romskoj djeci i mladima, govorili su sisaèki
biskup Vlado Košiæ, voditelj "LAG Vallis Colapisa" Milan
Mediæ, koordinator župnih Caritasa Sisaèke biskupije trajni
ðakon Željko Kovaèeviæ, ravnatelj Gradskog društva
Crvenog križa iz Duge Rese Mario Biršiæ i predsjednica
udruge "Sv. Martin" iz Pisarovine Štefica Radiniæ.
Voditelj "LAG Vallis Colapisa" Mediæ istaknuo je kako je
trajanje projekta 12 mjeseci, a u njemu æe sudjelovati 25
organizacija civilnog društva s podruèja Sisaèko-moslavaèke
i Karlovaèke županije. Mediæ je izrazio zadovoljstvo što u
projektu sudjeluje Sisaèka biskupija te je pozvao i ostale
mjesne akcijske grupe da se, sada kada postoje uvjeti za to,
udruže s vjerskim zajednicama na sliènim projektima. O
zajednièkoj suradnji i ulogama svojih organizacija u projektu
govorili su i ostali predstavnici institucija koje sudjeluju u
projektu trajni ðakon Kovaèeviæ, Biršiæ, te Štefica Radiniæ.
Na kraju sisaèki biskup Vlado Košiæ zahvalio je partnerima s
kojima je biskupijski Caritas ukljuèen u projekt i koji æe
zasigurno donijeti dobre plodove jer je zajednièki cilj
pomoæi èovjeku. Biskup je izrazio zadovoljstvo što je
Sisaèka biskupija prva hrvatska biskupija koja se na ovakav
naèin, kao vjerska zajednica, ukljuèuje u korištenje
europskih fondova, a s ciljem poboljšanja života ljudi u
malim sredinama i ruralnim krajevima koji sve više odumiru.
4
11. veljaèe 2015. broj 6/2015
ika
Biskup Uziniæ na sveèanosti otvorenja novih prostorija
dubrovaèkog centra HRT-a
Ne smijemo u želji da poslužimo drugima s pravom iskljuèiti
i onu veæinu. I veæini treba služiti. I nju treba na pravi naèini
formirati. Mislim da ta dimenzija ne smije biti iskljuèena
Dubrovnik, 4.2.2015. (IKA) - Na prigodnoj sveèanosti u
povodu otvorenja novih prostorija dubrovaèkog centra
Hrvatske radiotelevizije u srijedu 4. veljaèe dubrovaèki
biskup Mate Uziniæ obratio se uzvanicima na sveèanosti i
djelatnicima televizije i radija, koji odnedavno rade na istom
katu u poslovnoj zgradi OTP banke u Vukovarskoj ulici u
Dubrovniku. Uz pozdrave svima okupljenima biskup Uziniæ
rekao je da se ovo otvorenje ne dogaða sluèajno uz Festu sv.
Vlaha, jer uz sv. Vlaha ništa nije sluèajno, "oèito je on na
svoj naèin našao naèin da mi ovdje danas budemo zajedno".
Zahvalio je na pozivu i uime predstavnika drugih vjerskih
zajednica u Dubrovniku koji su takoðer nazoèili otvorenju,
rekavši da je to znakovito i da tako treba biti u buduænosti
"da se vjera, vjerski službenici i vjerske poruke ne bi smjele
iskljuèivati jer i one pripadaju onome što nazivamo javnost".
"Vi kao službenici servisa kao što je Hrvatska radiotelevizija
vrlo ste znaèajni za jedno društvo, imate jako veliku snagu,
pa èak i puno veæu od svih nas zajedno, što je spomenuo
župan i od politièara, jer vaša poruka može doista doæi do
mnogih ljudi. I zbog tog jer imate veliku snagu imate jako
veliku odgovornost! Parafrazirat æu Isusa, kome je puno
dano od njega æe se puno i tražiti. Pokušajte biti svjesni te
svoje odgovornosti i pokušajte tu svoju odgovornost
provoditi na naèin da ne budete samo oni koji nas
informiraju nego da budete i oni koji nas formiraju", rekao je
biskup Uziniæ.
Zatim se osvrnuo na znaèenje toga da je HRT javni servis.
"Biti javni servis, u oba znaèenja tih rijeèi, znaèi da biste
trebali služiti javnosti. A javnost smo svi mi. Javnost su i
ovdje prisutni predstavnici manjinskih zajednica - drago mi
je da su tu - i njima trebate služiti. Ali javnost smo i mi,
predstavnici najveæe vjerske zajednice ovdje u Dubrovniku
ili u Hrvatskoj. Dakle, ne smijemo u želji da poslužimo
drugima s pravom iskljuèiti i onu veæinu. I veæini treba
služiti. I nju treba na pravi naèini formirati. Mislim da ta
dimenzija ne smije biti iskljuèena", istaknuo je dubrovaèki
biskup.
Pozvao je na suradnju i u buduænosti sa svim vjerskim
zajednicama kako bi pomogli da njihove poruke - "a naše
poruke nisu ono što se vidi u teroristièkim napadima na
Charlie Habdo ili u drugim situacijama, gdje se dogaða
iskrivljavanje naših poruka" - poruke ljubavi, poruke
otvorenosti pokušaju na pravi naèin otkriti i da ih onda na
pravi naèin prenesu onima kojima ih treba prenijeti. I oni
koji nisu pripadnici vjerskih zajednica imaju pravo na svoj
prostor i svoju poruku, rekao je biskup, zakljuèivši kako æe
služeæi svima HRT ispuniti ulogu javnog servisa, "servisa
svih nas".
Na kraju je biskup parafrazirao misao poèasnog graðanina
Dubrovnika sv. Ivana Pavla II. koji je na poèetku svog
pontifikata rekao jednu važnu poruku, koju "nekada moraju
bolje èuti i mediji u Hrvatskoj, ukljuèujuæi i hrvatsku javnu
televiziju": "Ne bojte se, otvorite, štoviše, rastvorite vrata
Isusu Kristu!" A drugi papa, papa Benedikt, nastavio je
biskup Uziniæ, rekao je da Krist ništa ne oduzima, a sve daje.
"Ako doista na pravi naèin Krista prihvatimo onda on i u
našim medijima na pravi naèin može dati sve, i nikoga neæe
iskljuèiti, svakoga æe poštivati, poštivat æe sve u njihovoj
razlièitosti i onda æe doista i HRT i centar u Dubrovniku,
ispuniti ono poslanje koje ima na tradiciji onog što nam
govori naša Festa i naš sv. Vlaho, ali i u otvorenosti svima.
Sa željama da to tako i bude, koristim priliku da kao biskup
ika
na one koji su vjernici ovdje i na sve vjernike koji æe slušati
ovaj servis, zazovem obilje Božjeg blagoslova i zagovor
našeg nebeskog zaštitnika sv. Vlaha. Hvala i Bog vas
blagoslovio!", rekao je biskup.
Dubrovaèki centar HRT-a otvorio je glavni ravnatelj HRT-a
Goran Radman, a uz biskupa Uziniæa, na otvorenju su
govorili rukovoditelj Centra HRT Dubrovnik Vedran Beniæ,
dubrovaèko-neretvanski
župan
Nikola
Dobroslaviæ,
povjerenik Vlade RH za Grad Dubrovnik Niko Pavloviæ i
uime Središnjeg odbora HND-a Luko Brailo.
Obljetnice roðenja i smrti biskupa Josipa Jurja
Strossmayera
Ðakovo, 4.2.2015. (IKA/TU) – Na dan 200. obljetnice
roðenja i 110. obljetnice smrti ðakovaèkog biskupa Josipa
Jurja Strossmayera, u srijedu 4. veljaèe ðakovaèko-osjeèki
nadbiskup Ðuro Hraniæ i umirovljeni nadbiskup Marin
Srakiæ, zajedno s brojnim sveæenicima, predstavnicima
Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti na èelu s
predsjednikom
akademikom
Zvonkom
Kusiæem,
predstavnicima osjeèkog Sveuèilišta na èelu s rektorom
Željkom Turkaljem, gradonaèelnicima Ðakova, Osijeka i
Slavonskog Broda, osjeèko-baranjskim županom te brojnim
ostalim predstavnicima društvenog i politièkog života
pohodili su grob pokojnog biskupa Strossmayera u kripti
ðakovaèke katedrale te ondje položili vijence i održali
molitvu.
Tom prigodom akademik Kusiæ istaknuo je kako su se
okupili da odaju poèast jednom od najveæih sinova nacije.
"U povijesti hrvatskoga naroda malo je ljudi koji su uèinili
tako grandiozno, monumentalno djelo poput biskupa
Strossmayera. Svojim vizionarstvom Hrvatsku je prije oko
150 godina, kada su se formirale nacije, uèinio modernom
državom, približio je Europi. Osnivanjem najvažnijih
kulturnih institucija, u prvom redu Akademije, potom
Sveuèilišta, Galerije, a zatim i gradnjom katedrale, biskup
Strossmayer izvršio je pomak zapuštene zemlje na rubu
Austro-Ugarskog carstva. U svom je vizionarstvu
pozicionirao Hrvatsku u Austro-Ugarsko carstvo, a njegovi
su obzori bili još veæi, sezali i dalje", istaknuo je akademik
Kusiæ, dodajuæi da bi Strossmayer danas vjerojatno bio
zadovoljan da vidi kako su se na jednom mjestu okupili
župani, gradonaèelnici, rektori, predsjednik Matice hrvatske,
izaslanik predsjednika Sabora, da njegova ostavština živi i
materijalno i u duhu i da je pala na plodno tlo. "Njegovo je
ostvarenje i baština to što se danas u Europi pozicioniramo
na onim osnovama koje je on promicao - kroz obrazovanje,
znanost i kulturu. Ponavljamo njegov model i zaista mu
trebamo odati dužno poštovanje", zakljuèio je akademik
Kusiæ.
Molitvu za pokojnog biskupa predvodio je ðakovaèkoosjeèki nadbiskup Ðuro Hraniæ, rekavši kako ovoga dana na
grobu pokojnog biskupa izražavamo duboku zahvalnost –
uime zajednice Crkve, uime Hrvatske akademije znanosti i
umjetnosti, uime gradskih i županijskih središta ove regije,
napose uime drevnog biskupskoga sjedišta u Ðakovu,
kojemu je biskup Josip Juraj svojom službom i neumornim
zauzimanjem dao izvanredan doprinos.
"Uz to što je izgradio ovu velebnu katedralu u èijoj se kripti
sada nalazimo, biskup Strossmayer bio je darovatelj, osnivaè
i pokrovitelj Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti,
utemeljitelj obnovljenoga Hrvatskoga sveuèilišta, skupljaè
umjetnina, znameniti domoljub i èovjek koji je golemim
svojim snagama podupirao hrvatsko školstvo, izdavaštvo,
gospodarstvo te mnoge književnike, znanstvenike i
umjetnike. Stoga, sa zahvalnošæu molimo da ga Krist, Dobri
Domovinske vijesti
Pastir nagradi vjeènim blaženstvom, a nas ovdje na zemlji,
neka prati sveta baština koju nam je u zalog ostavio vrijedni
biskup Strossmayer", rekao je nadbiskup Hraniæ.
Obraæajuæi se nazoènima u kripti ðakovaèke katedrale,
nadbiskup je rekao kako si danas posvješæujemo kakvog smo
velikog biskupa imali na èelu Crkve. "Taj veliki èovjek
uistinu je kao pastir Crkve nastojao prihvaæati i odgovoriti
na odgovornost. Naglašavamo danas njegova gesla koja su
ga vodila, motivirala, bila mu vodilje kroz njegovo
djelovanje: "Sve za vjeru i domovinu" i "Prosvjetom k
slobodi". Kako lako preðemo preko ovoga 'sve za vjeru'…
Ostajemo kod domovine, prosvjete, slobode, a on je prije
svega bio èovjek vjere, ponizan pred Bogom. Danas na
njegovom grobu molimo da uistinu budemo vrijedni
poštovatelji njegova djela, ali i vrijedni nasljedovatelji svega
što je uèinio", rekao je mons. Hraniæ.
Nakon molitve okupljeni su se uputili u obilazak prostorija
ustanovljenog Zavoda za znanstveni i umjetnièki rad HAZU
u Ðakovu. Odgovarajuæi na pitanja novinara, akademik
Kusiæ ponovno je istaknuo kako je Strossmayer bio
gigantska figura, velikan znaèajan za hrvatski nacionalni
identitet, koji je svojim djelovanjem uèinio da Hrvatska
postane jednim dijelom Europe, što su vjerojatno najveæi
pomaci u povijesti. Takoðer je izrazio uvjerenje da æe
ustanovljeni Zavod vrlo uspješno raditi jer su i crkvene i
svjetovne vlasti pokazale velik entuzijazam.
Nacionalni program obilježavanja ovih velikih obljetnica
zapoèeo je u dopodnevnim satima u osjeèkom Hrvatskom
narodnom kazalištu, gdje je u organizaciji Grada Osijeka i
Sveuèilišta J. J. Strossmayera u Osijeku održana sveèana
akademija pod nazivom "Lik i djelo J. J. Strossmayera".
Ondje su o Strossmayeru, kao èovjeku, važnoj povijesnoj
liènosti i iznimno zaslužnom èlanu društva, govorili osjeèki
gradonaèelnik Ivan Vrkiæ, osjeèko-baranjski župan Vladimir
Šišljagiæ, nadbiskup Ðuro Hraniæ, predsjednik Društva
hrvatskih književnika Božidar Petraè, predsjednik Matice
hrvatske akademik Stjepan Damjanoviæ, predsjednik HAZU
akademik Zvonko Kusiæ, saborski zastupnik Damir Rimac te
rektor osjeèkog sveuèilišta, prof. dr. sc. Željko Turkalj, a
program je glazbenim toèkama pratio nastup Hrvatskog
pjevaèkog društva "Lipa". Nadbiskup Hraniæ govorio je o
skrbi biskupa Strossmayera za odgoj, obrazovanje i trajnu
formaciju sveæenika. Bio je jedna od najveæih i najpoznatijih
liènosti Europe u drugoj polovini 19. stoljeæa; mislilac,
politièar, župan, vlastelin i gospodarstvenik, mecena svestrana osoba i vizionar, ali prije svega i u svemu biskup
Katolièke Crkve te pastir svoje, tada Ðakovaèke i Srijemske,
biskupije. Baveæi se i drugim stvarima, biskup Strossmayer
nikada nije zanemario svoju biskupsku službu, niti
biskupiju", rekao je nadbiskup Hraniæ, te naglasak stavio na
posebnu Strossmayerovu skrb za intelektualnu formaciju
sveæenika; kako za njihovu temeljnu humanistièku i teološku
naobrazbu prije reðenja, tako i za trajnu duhovnu i
intelektualnu formaciju kroz èitav njihov život.
Mrežna stranica Zagrebaèke nadbiskupije na engleskom
i talijanskom jeziku
Zagreb, 4.2.2015. (IKA) - Mrežna stranica Zagrebaèke
nadbiskupije od 4. veljaèe dostupna je na engleskom i
talijanskom jeziku.
Sadržaj mrežnih stranica na stranim jezicima informativnog
je i edukativnog karaktera, usredotoèen na povijesne i
kulturne
znamenitosti
Nadbiskupije,
najpoznatija
hodoèasnièka odredišta u Hrvatskoj, kao i na svetaèke likove
koji su obilježili život Crkve, poput bl. Alojzija Stepinca,
izvijestio je Tiskovni ured Zagrebaèke nadbiskupije.
11. veljaèe 2015. broj 6/2015
5
Domovinske vijesti
Uèenik Pazinskog kolegija hrvatski pobjednik natjecanja
"Juvenes Translatores"
Pazin, 4.2.2015. (IKA) - Luka Planiniæ iz Pazina, uèenik
Pazinskog kolegija, hrvatski je pobjednik natjecanja
"Juvenes Translatores".
Europska komisija objavila je 2. veljaèe imena pobjednika
svoga godišnjeg natjecanja u prevoðenju za uèenike srednjih
škola pod nazivom "Juvenes Translatores". Prema odabiru
prevoditelja Europske komisije najbolji hrvatski predstavnik
bio je Luka Planiniæ, uèenik Pazinskog kolegija.
U srijedu 4. veljaèe Luka je imao susret s predstavnicima
medija, èemu su nazoèili ravnatelj Pazinskog kolegija preè.
dr. Alejandro Castillo Jimenez, školska koordinatorica
natjecanja Sandra Slokoviæ te mentorica Katarina Brešèiæ
Šegota.
Miran i samozatajan Luka je izmeðu ostalog rekao kako mu
je prijedlog sudjelovanja na natjecanju izgledao kao dobra
prigoda da se ozbiljnije okušati u prevoðenju. Nije se nadao
pobjedi, dodao je, napose vidjevši kako se u konkurenciji
nalaze škole izuzetno poznate po znaèajnim uspjesima na
jeziènim natjecanjima.
Luka je roðen u Ljubuškom (BiH), s obitelji živi u Pazinu.
Pazinski kolegij pohaða od prvog razreda srednje škole, i
uèenik je prve generacije Jeziène gimnazije u toj, prvoj
hrvatskoj katolièkoj srednjoj školi s pravom javnosti, koja je
od svoga osnutka 1993. godine imala samo odjeljenja
klasiène gimnazije.
Luka je na natjecanju prevodio s engleskog na hrvatski.
Engleski jezik uèi od 4. razreda osnovne škole, a osim
engleskog uèi i govori francuski, njemaèki i španjolski. Za
odabir daljnjeg školovanja nema dvojbe, želi studirati
francuski i njemaèki jezik, i rado bi prihvatio period
studiranja u zemljama toga govornog podruèja.
Na ovogodišnjem natjecanju tema je bila europski identitet,
prevodilo se sastav u više odlomaka, a osim toènosti
prijevoda, posebna je pozornost obraæena i na prevoðenje u
duhu jezika. Nakon dvosatnog vremenskog roka, tijekom
kojeg su uèenici smjeli koristiti samo papirnati rjeènik, dakle
bez elektronièkih pomagala, rezultati su skenirani i poslani
komisiji na uvid. Tekstove su napisali prevoditelji Europske
komisije, koji su bili zaduženi i za ocjenjivanje prijevoda.
Premda je tema svih izvornih tekstova bila ista, autori su joj
pristupili s razlièitih gledišta, pa je u tekstovima primjerice
bilo rijeèi o nogometnim navijaèima, amerièkom poimanju
Europe te èeškom kralju koji je u 15. stoljeæu želio ujediniti
europski kontinent. Posebna skupina poliglota pazila je da
svi tekstovi budu podjednako teški. Natjecanje je održano
27. studenoga prošle godine, a rezultati su objavljeni 2.
veljaèe. Nagrade æe pobjednicima iz svih 28 zemalja èlanica
biti dodijeljene 16. travnja u Bruxellesu, a nagrada
pobjednicima je i to trodnevno putovanje na kojem ih prate
mentor te još jedna odrasla osoba.
Na natjecanje škole prijavljuju do pet uèenika, za bilo koji
par jezika, od onih koji su službeni na podruèju Europske
unije. Natjecatelji su mogli odabrati s kojeg æe na koji jezik
prevoditi, što uz 24 službena jezika EU-a omoguæuje 552
jeziène kombinacije. Ove su godine uèenici odabrali ukupno
148 jeziènih kombinacija. Hrvatski pobjednik prevodio je s
engleskog na hrvatski jezik, za razliku od prošlogodišnje
pobjednice koja je odabrala prijevod s njemaèkog jezika. Svi
su pobjednici odluèili prevoditi s nekog od stranih jezika na
jezik kojim najbolje vladaju, što obièno èine i službeni
prevoditelji institucija EU-a.
Svake se godine natjeèu iskljuèivo sedamnaestogodišnjaci,
dakle na prošlogodišnjem natjecanju su natjecatelji bili
uèenici roðeni 1997. godine.
Natjecanje "Juvenes Translatores" održava se od 2007.
6
11. veljaèe 2015. broj 6/2015
ika
godine u organizaciji Glavne uprave za pismeno prevoðenje
Europske komisije. Na natjecanju svoje prevoditeljske
vještine iskušavaju sedamnaestogodišnji uèenici iz srednjih
škola diljem Europske unije. Ove je godine sudjelovalo više
od 3000 uèenika iz 740 škola, meðu kojima je bilo i
jedanaest škola iz Hrvatske. Broj škola koje mogu
sudjelovati u natjecanju izraèunava se u skladu s kvotom
koja vrijedi za državu èlanicu u kojoj škola djeluje. Broj
škola odabranih iz svake države èlanice jednak je broju
zastupnièkih mjesta koje država èlanica ima u Europskom
parlamentu.
Hrvatska je u natjecanju "Juvenes Translatores" prvi put
službeno sudjelovala 2013. godine. U tom je izdanju
natjecanja pobijedila Ivana Busch iz zagrebaèke XVI.
gimnazije, koja je na dodjeli nagrada u Bruxellesu održala i
prvi govor na hrvatskom jeziku u povijesti "Juvenes
Translatoresa".
Vodnjan: Proslavljena svetkovina sv. Blaža
Vodnjan, 5.2.2015. (IKA) - U Vodnjanu je 3. veljaèe
sveèano koncelebrirano misno slavlje na svetkovinu
nebeskog zaštitnika župe sv. Blaža, predvodio umirovljeni
poreèki i pulski biskup Ivan Milovan, uz župnika preè.
Marijana Jeleniæa te sveæenike iz obližnjih župa.
Župnik Jeleniæ je u pozdravu, govoreæi o sv. Blažu, naglasio
izuzetnu
vrijednost
koju
vodnjanska
župa
ima
posjedovanjem relikvija svoga zaštitnika, te mnogih drugih
od kojih je 57 prvi put predstavljeno javnosti dan ranije.
Biskup Milovan je hodoèasnicima istaknuo kako su plodovi
hodoèašæa radost, mir i uslišanje. Bog, dajuæi èovjeku život,
daje mu dostojanstvo djeteta Božjeg. Život koji mu je
darovan, èovjek treba shvatiti kao poziv i zadaæu, jer svatko
je pozvan tijekom života raditi kako bi na svijetu bilo što
više dobra. Biskup je govorio o obitelji, toj temeljnoj stanici
društva, koja danas, više nego ikada prije, doživljava napade
prema svim segmentima osnovnih znaèajki njezina
postojanja. I blaženi Miroslav Bulešiæ puno je pažnje
posveæivao obitelji, u onim teškim vremenima bespoštedno
je pomagao i tješio ljude u nevolji, pružajuæi im utjehu
prema naèelima evanðelja. Beskompromisno je zagovarao
Istinu - tada se takve likvidiralo, kasnije ih se zatvaralo, a
danas se takve ljude nastoji uništiti blaæenjem preko medija,
naglasio je biskup.
Danas je više no ikada potrebno graditi zajedništvo, jer
unatoè sve sofisticiranijim sredstvima komunikacije sve je
manje istinske komunikacije u meðuljudskim odnosima, sve
je manje zajedništva. A upravo bi obitelj trebala biti sveto
mjesto zajedništva. U konaènici, citirao je mons. Milovan
svetog Ivana Pavla II. "buduænost svijeta prolazi kroz obitelj.
Obitelj je danas jedno od najugroženijih dobara
èovjeèanstva. Èovjek je po svojoj naravi socijalno biæe i
samo u povezanosti s drugima može biti sretan. Obitelj je
prenositeljica biološkog života i stoga smo je dužni èuvati i
od napada koji dolaze iz pokušaja nametanja nekakvih
artificijelnih surogata obitelji. Biskup je pozvao na oèuvanje
nedjelje kao dana posveæenog Bogu i obitelji, te napose na
zaštitu djece koju iz obitelji preèesto udaljavaju pretjerano
konzumiranje televizije i Interneta.
Nakon misnog slavlja na šest boènih oltara sveæenici su
pomazanjem grla udijelili vjernicima blagoslov po zagovoru
svetog Blaža, a na dnu crkve biskup Milovan je davao na
štovanje relikvije svetog Blaža. Na izlazu iz crkve
vjernicima su dijeljene blagoslovljene slièice svetog Blaža, a
na trgu je Grad Vodnjan èastio sve okupljene toplim
napicima i fritulama, uz prigodnu glazbu.
ika
Sveæenièki dan Sisaèke biskupije
Gostujuæi predavaè karmeliæanin dr. Dario Tokiæ održao je
predavanje o Godini posveæenog života
Sisak, 5.2.2015. (IKA) - Prvi Sveæenièki dan Sisaèke
biskupije u 2015. godini održan je u èetvrtak 5. veljaèe u
Dvorani sv. Ivana Pavla II. u sisaèkom Velikom Kaptolu pod
predsjedanjem sisaèkoga biskupa Vlade Košiæa. Gostujuæi
predavaè bio je karmeliæanin dr. Dario Tokiæ, a održao je
predavanje o Godini posveæenog života. U izlaganju dr.
Tokiæ povezao je sveæeništvo i redovništvo te istaknuo kako,
premda nisu jednaki, sveæeništvo i redovništvo jesu
komplementarni. "Djevièanski, siromašan i poslušan Isus
trebao bi biti vidljiv u životu svakoga redovnika. Dakle,
redovnik bi trebao biti znak Isusa koji živi djevièanskim,
siromašnim i poslušnim naèinom života te takav oblik života
izražava onu najdublju narav opæenito kršæanskoga zvanja, a
to je da je Crkva zaruènica Kristova. Ovdje vidimo tu
znakovitost da je u sveæeništvu, koje može biti opæe i
ministerijalno, Isus po sveæenicima nastavio svoja djela
svjedoèenja i služenja, rekao je dr. Tokiæ.
Osvrnuo se i na apostolsko pismo pape Franje upuæeno svim
posveæenim osobama u prigodi Godine posveæenog života, u
kojemu govori o ciljevima, oèekivanjima i obzorju Godine
posveæenog života, a koja o pedesetoj obljetnici
objavljivanja dogmatske konstitucije "Lumen gentium" i
dekreta "Perfectae cariatis" traje od 30. studenoga 2014. do
2. veljaèe 2016. godine.
Govoreæi o ciljevima za Godinu života koje Papa istièe u
svom apostolskom pismu, dr. Tokiæ rekao je da oni pozivaju
redovnike da gledaju na prošlost sa zahvalnošæu, promatraju
Božje djelovanje u prethodnicima s poèetaka, govore o
vlastitoj povijesti i bave se oèuvanjem identiteta. Papa potièe
i na življenje sadašnjosti s velikom ljubavlju i njegovanje
zajedništva te poziva prigrliti buduænost s nadom, bez obzira
na teškoæe: opadanje zvanja i starenje, posebno u zapadnom
svijetu, ekonomske probleme kao posljedicu teške
ekonomske
krize,
izazove
internacionalizacije
i
globalizacije, zamke relativizma, marginalizaciju i društvenu
beznaèajnost itd. Osvrnuvši se na oèekivanja iz apostolskog
pisma, dr. Tokiæ rekao je kako Papa poziva redovnike na
radost, da probude svijet jer je proroštvo karakteristièno
obilježje osoba posveæenog života, da duhovnost zajedništva
postane stvarnost te da izaðu iz samih sebe, stave se na
raspolaganje Crkvi i poðu na egzistencijalne periferije i budu
s osobama koje su izgubile nadu.
U drugom dijelu susreta biskup Košiæ predstavio je novog
povjerenika za pastoral braka i obitelji fra Roka Bedalova,
župnika sisaèke župe sv. Josipa Radnika i podsjetio na 2.
nacionalni dan obitelji koji æe se održati 19. travnja na
Trsatu te je potaknuo sveæenike na pripravu obitelji za taj
dogaðaj. Biskup je obavijestio sveæenike da æe zbog
svetkovine Tijelova, koja ove godine pada na blagdan sv.
Kvirina, proslava zaštitnika Biskupije biti pomaknuta na
petak 5. lipnja te da æe se sveæenièko reðenje u katedrali
održati 27. lipnja.
Planove i programe svojih aktivnosti u buduæem razdoblju
predstavili su i povjerenici i voditelji pojedinih ureda
Biskupije. Tako je povjerenik za pastoral mladih Branko
Koretiæ govorio o tradicionalnim susretima krizmanika s
biskupom i planinarskim križnim putovima, a povjerenik za
pastoral bolesnika Saša Joziæ upoznao je okupljene s Danima
bolesnih i starijih u Biskupiji, koji æe se obilježiti u
bolnicama u Sisku, Topuskom i Popovaèi.
Sljedeæi sveæenièki dan održat æe se u èetvrtak 5. ožujka.
.
Domovinske vijesti
"Tri rieèi..."
U Nacionalnoj i sveuèilišnoj knjižnici otvorena izložba u
povodu 200. obljetnice roðenja biskupa Josipa Jurja
Strossmayera
Zagreb, 5.2.2015. (IKA) - U Nacionalnoj i sveuèilišnoj
knjižnici u Zagrebu u èetvrtak 5. veljaèe otvorena je izložba
"Tri rieèi...", a posveæena 200. obljetnici roðenja bosanskog i
ðakovaèkog i srijemskog biskupa Josipa Jurja Strossmayera.
Izložbom se želi podsjetiti hrvatsku i meðunarodnu javnost
na zaèetnika i pokrovitelja najznaèajnijih nacionalnih
kulturno-prosvjetnih i znanstvenih projekata u modernoj
hrvatskoj povijesti. Važnost obljetnice prepoznao je i
UNESCO, uvrstivši je meðu znaèajne svjetske obljetnice u
2015. godini.
Izložba daje kraæi pregled graðe vezane uz ime toga
hrvatskog sveæenika, biskupa ðakovaèko-bosansko i
srijemskog, teologa, mecene, politièara, gospodarstvenika,
kolekcionara. Otvorenju izložbe nazoèili su i predsjednik
HAZU akademik Zvonko Kusiæ, vojni biskup Juraj
Jezerinac, prorektor za znanost, meðuinstitucijsku i
meðunarodnu suradnju Zagrebaèkog sveuèilišta prof. dr.
Miloš Judaš, kao i savjetnica za društvene djelatnosti
Predsjednika RH mr. Zrinka Vrabec Mojzeš.
Glavna ravnateljica Nacionalne i sveuèilišne knjižnice prof.
Dunja Seiter-Šverko istaknula je kako se izložba otvara na
znakovit datum u hrvatskoj knjižnièarskoj povijesti. Naime,
5. veljaèe 1715. godine roðen je Adam Baltazar Krèeliæ koji
je svoju bogatu knjižnicu oporuèno ostavio knjižnici
Kraljevske akademije, iz koje je nastala današnja Nacionalna
i sveuèilišna knjižnica u Zagrebu, uz uvjet da se široj
javnosti omoguæi korištenje te graðe. Podsjetila je, kako u
NSK pohranjeni i razni dokumenti i knjige vezane uz
biskupa Strossmayera. Ova je izložba skroman, ali s punim
poštovanjem ostvaren doprinos životu i radu velikog
Strossmayera. Nadamo se da æemo barem malim dijelom
potaknuti sjeæanje na njega jer ljudske velièine poput njega
to svakako zaslužuju, rekla je.
Akademik Kusiæ istaknuo je da je biskup Strossmayer poput
dobroga gospodarstvenika sabirao kulturna, narodna i
materijalna dobra te ta ista dobra vratio narodu iz kojeg je
potekao. Uime rektora Zagrebaèkog sveuèilišta prof. dr.
Judaš govorio je o zaslugama biskupa Strossmayera u vezi
osnutka Zagrebaèkog sveuèilišta.
Postav izložbe predstavila je urednica kataloga izložbe prof.
Ana-Marija Tkalèiæ, davši kraæi pregled izložbe, te graðe
koja se èuva u Nacionalnoj i sveuèilišnoj knjižnici u
Zagrebu. NSK èuva više od 800 bibliografskih jedinica
razlièite literature o Strossmayeru, a tu se nalaze i mnoga
pisma, rukopisi, knjige ali i grafièki listovi, razglednice koje
svojim sadržajem široj javnosti tek trebaju otkriti punu
velièinu toga zaslužnog biskupa. Impresivni katalog izložbe
na više od 120 stranica donosi slikovne priloge graðe koja se
èuva u Grafièkoj zbirci i Zbirci starih knjiga i rukopisa,
potom popis pisama koja je drugima upuæivao Strossmayer,
kao i pisma upuæena njenu, te popis rukopisa. Najopsežniji
dio kataloga na nešto manje od sto stranica donosi
bibliografiju radova J.J. Strossmayera objavljenih od godine
1850.
Osvrt na Strossmayerov život i rad dao je znanstveni
savjetnik na Hrvatskom institutu za povijest dr. Zoran
Grijak. Govoreæi o jednoj od središnjih osoba hrvatske
politièke, društvene, crkvene i kulturne povijesti druge
polovice 19. stoljeæa i prvih godina 20. stoljeæa, podsjetio je
i na dva Strossmayerova gesla "Sve za vjeru i domovinu" i
"Prosvjetom k slobodi". Upravo ta dva gesla vodila su ga
cijelog života u kojem je pomagao hrvatski i druge narode.
11. veljaèe 2015. broj 6/2015
7
Domovinske vijesti
U Požegi predstavljena knjiga dr. Ivana Goluba
Požega, 5.2.2015. (IKA) - U sklopu Dana Matice hrvatske u
Požegi u knjižnici Gimnazije predstavljena je 5. sijeènja
knjiga sveæenika, profesora, povjesnièara i teologa dr. Ivana
Goluba "Pohod milosti" koja je izišla u izdanju Kršæanske
sadašnjosti i Školske knjige.
"Pohod milosti" sadržava izbor iz niza autorovih pjesnièkih
zbirki meðu ostalim i zbirke "Zvijezde i suze" za koju je
osvojio nagradu Dobriša Cesariæ prije tri godine u Požegi na
"Cesariæevim danima". O zbirci je prvo govorila urednica
književnosti u Školskoj knjizi Miroslava Vuèiæ. "Gdje god
se otvori ova knjiga od 800 i nešto stranica, svaka je stranica
zanimljiva. Ovo nije knjiga za èitanje, "Pohod milosti" je
nešto što se isèitava, ako treba i cijeli život", poruèila je
urednica Vuèiæ.
Akademik Tonko Maroeviæ, jedan od najboljih poznavatelja
poezije Ivana Goluba, rekao je da je on u hrvatsko pjesništvo
vratio jednostavnost, èistoæu, gotovo djeèji pogled, a s druge
strane kozmièki pogled gdje se suze i zvijezde dodiruju, gdje
se lice èovjeka i Boga poistovjeæuje. "Njegov najpoznatiji
stih glasi 'Dragi Bog je èovjeka od zemlje stvorio, da, ali od
one zemlje na kojoj se èovjek rodi'. Ta zavièajnost je svijest
o zatvaranju univerzuma i to je njegovo polazište, ali isto
tako mu je i polazište Rim. Iz rimske perspektive i kršæanske
univerzalnosti on može svoju zavièajnost povezati s
univerzalnim", istaknuo je akademik Maroeviæ.
A zašto je knjiga dobila naziv "Pohod milosti" objasnio je
sam autor. "Stavio sam taj naslov jer mi se èini da je èitav
život jedan pohod milosti, a milost znaèi naklonost,
prijateljstvo, prijateljstvo Božje", rekao je dr. Golub.
A unutar "Pohoda milosti" nalazi se i dio pjesama iz
nagraðene zbirke "Zvijezde i suze". "To je vedra zbirka
poezije èije geslo sve govori, a ono glasi "Suze su Jakovljeve
ljestve od zemlje do zvijezda". Ljestve su one s kojima su
anðeli silazili s neba na zemlju i obratno. Sva je u znaku
suza i zvijezda, imam jedan stih od davnih dana 'Ruka u
zvijezdi i korak u zemlji, to je èovjek'", istaknuo je dr. Golub.
Predstavljeno pjesništvo Ivana Dujmoviæa
Deveta književna veèer Hrvatskoga književnog društva sv.
Jeronima
Zagreb, 5.2.2015.
(IKA) - Deveta književna veèer
èetvrtkom Hrvatskoga književnog društva sv. Jeronima,
održana 5. veljaèe, bila je posveæena pjesništvu Ivana
Dujmoviæa (Bihaæ, 1937.). Temeljno je predavanje održao
Stjepan Razum, a pjesnik je krasnoslovio svoje pjesme.
Razum je predstavio pet Dujmoviæevih stihozbirki: "Intima"
(1993.), "Ognjište" (1993.), "Trn – aforizmi, epigrami,
satire" (1995.), "Moje niti" (2007.) i "Hrvatska u meni"
(2009.). Rijeè je o pjesniku koji je u 68. godini života
doktorirao na Prirodoslovno-matematièkom fakultetu u
Zagrebu radom "Fizièko-geografske znaèajke Samoborskoga
gorja i Plešivièkog prigorja" (2005.). Pjesništvom se bavi od
gimnazijskih dana sve do danas. Za vrijeme studijskih
godina bio je zbog svoga domoljublja onemoguæavan u
napredovanju i zatvaran. Posljednja objavljena zbirka,
"Hrvatska u meni" je najzrelija i najsadržajnija. Svaka
njegova pjesma je zapravo jedna misao, pretoèena u stihove,
bez robovanja pjesnièkim oblicima. Sve njegove pjesme
možemo svesti pod nazivnik intimno-životnih i
domoljubnih. Ima i pjesama s vjerskim sadržajem, u kojima
doduše nema izravnog razgovora s Bogom, ali u njima
pjesnik daje do znanja da raèuna na Boga. Pjesme Ivana
Dujmoviæa svjedoèe o njegovu neupitnom rodoljublju i
domoljublju, što nije neoèekivano i neobièno, jer on je za
Hrvatsku robijao i ona je u njegovu srcu.
8
11. veljaèe 2015. broj 6/2015
ika
"Molitveni doruèak" Sisaèke biskupije
Drugi doruèak okupio je pedesetak osoba vjerskoga,
kulturnog i politièkog života župa, županija, gradova i
opæina s podruèja koje obuhvaæa Sisaèka biskupija - Gošæa
susreta bila je europarlamentarka Ivana Maletiæ
Sisak, 6.2.2015. (IKA) - "Molitveni doruèak" Sisaèke
biskupije u organizaciji Ureda za promicanje socijalnog
nauka Crkve održan je u petak 6. veljaèe u Dvorani
Benedikta XVI. sisaèkoga Velikog Kaptola.
Drugi takav doruèak okupio je pedesetak osoba vjerskoga,
kulturnog i politièkog života župa, županija, gradova i
opæina s podruèja koje obuhvaæa Biskupija.
Nakon proèitane Rijeèi Božje doruèak je molitvom otvorio
biskup Vlado Košiæ, a okupljenima je gošæu
europarlamentarku Ivanu Maletiæ predstavila voditeljica
Ureda za promicanje socijalnog nauka Crkve Sisaèke
biskupije Kornelija Maroviæ.
Ivana Maletiæ govorila je o radu Europskog parlamenta i
drugih europskih institucija i naèinu donošenja odluka u
njima, te o novim trendovima i što Europa èini kako bi se
riješili zajednièki problemi. Europarlamentarka je istaknula i
kako su ovakvi zajednièki susreti jako bitni jer otvaraju
moguænost dijaloga razgovora i susreta, a to je ono što jako
nedostaje u Hrvatskoj, a i u Europskoj uniji.
Govoreæi o radu tri glavne europske institucije, Parlamentu,
Komisiji i Vijeæu, Maletiæ je istaknula kako naša javnost
poprilièno loše poznaje naèin donošenja odluka, te kako su
uglavnom sve oèi uprte u Europski parlament koji je
posljednji korak svakog procesa. "Prvi korak je Komisija
gdje ministri zemalja èlanica zaduženi za pojedina podruèja
donose prijedloge, a tek onda ti akti dolaze do Parlamenta
koji o njima suodluèuje s Vijeæem. Èesto dolazi do
neslaganja izmeðu Vijeæa, Parlamenta i Komisije, pa se onda
tu donose kompromisna rješenja naèinjena na dobro svih
država èlanica. Ono što je interesantno u tom procesu
definiranja propisa je da više od sedamdeset i pet posto
propisa koji se donose u Hrvatskoj su u biti izravno vezani
uz propise i pravnu steèevinu EU. Ti propisi se automatski
pretaèu u naš sustav i mi ih moramo nauèiti i živjeti po
njima. Taj proces donošenja odluka, veæ na razini Komisije
traži aktivno ukljuèivanje svake države èlanice", rekla je
Maletiæ i dala primjer nedavnog problema oko plastiènih
vreæica koji bi ugrozio egzistenciju naših proizvoðaèa, a gdje
se zainteresirana javnost u raspravu ukljuèila tek kada je
prijedlog bio veæ u Parlamentu, a ne onako kao bi bilo
ispravno na prvoj razini donošenja odluka u Europskoj
komisiji. Maletiæ je i upozorila da ono što kronièno
nedostaje u Hrvatskoj je definiranje naših interesa u toj prvoj
fazi odluèivanja. "Nažalost, nema ovakvih doruèaka, izmeðu
znanstvenika, struènjaka, politièara, socijalnih partnera,
poduzetnika, Crkve, lokalnih jedinica i države. Kada bi ih
bilo onda bi se moglo definirati što je na odreðenom
podruèju interes za Hrvatsku. Ta èinjenica da ne radimo
zajedno jako se osjeti u Parlamentu i to je ono što naše
društvo razara. Institucije EU traže i uspješne države mogu
biti, samo one koje njeguju princip zajedništva i kulture
dijaloga".
Govoreæi o novim trendovima, Maletiæ je istaknula kako je
Europa shvatila da je do veæine problema došlo zbog
prevelike štednje i zatvorenosti èlanica u samima sebi, te
kako je sada novi predsjednik Europske komisije JeanClaude Juncker izašao s novim investicijskim planom i traži
od država èlanica da se trgnu i da naprave dugoroènu viziju
svojih planova i projekata. "Vidimo sada i da se Europska
središnja banka ukljuèila u taj projekt i stavlja sredstva na
tržište Unije kako bi poduzetnici lakše disali, razvili i
modernizirali svoje proizvodnje, te se lakše probili na
ika
meðunarodno tržište. U sljedeæih 18. mjeseci bit æe
otpušteno više od tisuæu milijardi eura da bi se likvidnost
pojaèala i da bi do poduzetnika došlo što više sredstava za
razlièite projekte", rekla je Maletiæ te na kraju izlaganja još
jednom upozorila kako našoj zemlji nedostaje jako malo da
budemo uspješni, a to se može postiæi ovakvim dogaðajima
na kojima se detektiraju problemi, ali i kvalitete koje
možemo ponuditi, od nižih razina prema višima.
Okupljenima se obratio i župan Sisaèko-moslavaèke
županije Ivo Žiniæ i upoznao ih sa stanjem u Županiji i
svemu što se èini da bi se poboljšala kvaliteta života svih
žitelja. Župan je Maletiæ upoznao i s ozbiljnim stanjem u
sisaèkoj Rafineriji, te kutinskoj Petrokemiji i što bi njihovo
gašenje znaèilo za stanovnike toga kraja.
Nakon zanimljive rasprave, doruèak je zatvorio biskup
Košiæ. Zahvalio je na dolasku svim sudionicima, a posebno
gošæi. Biskup je istaknuo kako je zakljuèak toga doruèka
potreba komunikacije i pozitivan pristup, te kako treba ono
što je vrijedno i kvalitetno u našem društvu iskoristiti za
zajednièko dobro. Biskup je rekao i kako je lijepo bilo
slušati da naši zastupnici u EU parlamentu zajednièki
suraðuju za dobro Hrvatske, bez obzira na stranku, i kako bi
se taj pouèak trebao primijeniti i za suradnju na projektima
za opæe dobro i u Hrvatskoj.
Biskup Mrzljak pohodio bolesnike u èakoveèkoj bolnici
Èakovec, 6.2.2015. (IKA) - Varaždinski biskup Josip
Mrzljak pohodio je u petak 6. veljaèe Županijsku bolnicu u
Èakovcu gdje je predvodio misno slavlje u prigodi proslave
23. svjetskog dana bolesnika te blagdana Majke Božje
Lurdske i blagdana bl. Alojzija Stepinca. Nakon mise,
proslavljene u bolnièkoj kapeli Sv. Leopolda Bogdana
Mandiæa, biskup Mrzljak posjetio je u pratnji bolnièkog
dušobrižnika vlè. Marka Šmuca, bolnièkog osoblja i
predstavnika udruga oboljelih bolesnike i pacijente na više
bolnièkih odjela te ih ohrabrio na njihovu životnom putu.
Na poèetku mise okupljene je pozdravio dušobrižnik Šmuc,
koji je poseban pozdrav uputio biskupu koji je taj dan slavio
16. obljetnicu biskupskoga reðenja. Pozdravio je
dosadašnjeg sanacijskog upravitelja dr. Miroslava Horvata i
novog upravitelja Stjepana Koraja, sve nazoène lijeènike,
medicinske sestre i drugo osoblje, èlanove nekoliko udruga
oboljelih od razlièitih bolesti, te druge bolesnike i vjernike
koji su spremni odazvati se bližnjem u bolesti, nemoæi i
drugoj potrebi.
Biskupu su dobrodošlicu uputila i djeca, izražavajuæi svoju
spremnost da nasljeduju Krista u pomaganju potrebitima, te
u donošenju radosti malim pacijentima na Djeèjem odjelu.
Liturgijsko pjevanje predvodili su èlanovi pjevaèkog zbora
iz župe bl. Alojzija Stepinca iz Ivanovca, a uvodnu pjesmu
otpjevali su èlanovi Kluba laringektomiranih koji govore
pomoæu proteza. Biskup je zahvalio svima na sudjelovanju
kazavši da uvodna pjesma teško bolesnih svjedoèi o tome
kako vjera izlazi iz srca, te da i oni koji trpe zbog bolesti
mogu proživljavati i iskazivati svoju vjeru. Èini nam se da
danas živimo u svijetu ispunjenom ljudima koji boluju u
svojim savjestima, a tu bolest imamo kada jedni drugima
èinimo zlo, kada griješimo i kada se zlo širi. Mi stoga
molimo Boga da nas oslobodi takvoga zla da bismo mogli u
svijetu širiti dobro, ljubav i mir, a to možemo ako se neæemo
pouzdavati samo na vlastite snage, nego na Božju pomoæ i
milost, poruèio je biskup.
U propovijedi biskup Mrzljak rekao je kako èesto govorimo
o Bogu koji je dobrota i ljubav, a živimo u svijetu punom
bolesti i patnje. Potrebno je stoga spoznati smisao te patnje u
kojoj se približavamo Isusu, istaknuo je biskup, kazavši kako
Domovinske vijesti
je potrebno spoznati smisao ne samo vlastite bolesti, nego i
one naših bližnjih kada smo pozvani pomagati nositi križ
života i bolesti drugima. Biskup se osvrnuo i na misli pape
Franje iz poruke za 23. svjetski dan bolesnika te je na kraju
mise darovao poruke Svetog Oca èelništvu bolnice i
voditeljima udruga i klubova bolesnika. U èitanjima i
molitvi vjernika sudjelovali su èlanovi medicinskog osoblja i
udruga oboljelih, a suslavili su i prijašnji bolnièki
dušobrižnik vlè. Milan Lonèariæ te èakoveèki gvardijan i
župnik fra Željko Železnjak.
Prvi Biskupijski dan obitelji Dubrovaèke biskupije
Dubrovnik, 7.2.2015. (IKA) - Prvi Biskupijski dan obitelji
Dubrovaèke biskupije proslavljen je u subotu 7. veljaèe u
Dubrovniku u organizaciji Vijeæa za život i obitelj
Dubrovaèke biskupije, te su se time dubrovaèke obitelji
ujedno pridružile proslavi dvadesetog meðunarodnog Dana
života koji se obilježava 1. veljaèe i Dana braka koji se
obilježava 8. veljaèe.
Program prvoga Biskupijskog dana obitelji poèeo je u crkvi
Male braæe u Dubrovniku gdje se mnogobrojnim okupljenim
obiteljima obratio proèelnik Vijeæa za život i obitelj
Dubrovaèke biskupije don Ivo Zeèeviæ, a mladi su izveli
kratku predstavu kojom su željeli podsjetiti da je u obitelji
mnogo važnije vrijeme provedeno u zajedništvu, nego što je
to neprestano trèanje za materijalnim. Molitva krunice je
zapoèela u crkvi Male braæe, a nakon èega su se obitelji
uputile Stradunom prema katedrali u procesiji moleæi i
pjevajuæi krunicu koju su završili dolaskom u katedralu.
Svjedoèanstvo o obiteljskom životu imala je obitelj Franušiæ,
majka Marijana i otac Tomislav, roditelji 10 djece koji
uskoro oèekuju roðenje svog 11. djeteta. Otac Tomislav
posvjedoèio je da je imao sasvim drukèije planove i želje:
stvorit prosjeèan život, imati obièan posao, stan, auto, dvoje
djece (po moguænosti jednog djeèaka i jednu djevojèicu), uz
èak nedjeljni odlazak na misu. Iako se to èinilo sasvim
prihvatljivim, u trenutku kad mu je Bog poslao križ, shvatio
je da Bog traži nešto drugo i da ga je "našao u križu, jer je
Bog poslao u moj život jedan rak, jednu smrt, smrt bliske
osobe koja je bila moja žena, majka moje dvoje djece".
Posvjedoèio je da je upravo kao 27-godišnji udovac s dvoje
malene djece bio prisiljen u potpunosti odustati od svojih
planova i želja, te se prepustiti Gospodinu, a Gospodin mu je
u život poslao današnju suprugu s kojom živi u otvorenosti
životu i odgovornom roditeljstvu. Majka Marijana
posvjedoèila je da je iskustvo majèinstva u mnogobrojnoj
obitelji "povlašteno mjesto obraæanja", no istodobno je
istaknula da je majka uvijek majka bez obzira na broj djece,
te da ne postoji razlika izmeðu majke s nekoliko djece i
majke s 11 djece, veæ samo izmeðu majke koja je susrela
Krista i one koja ga nije susrela.
Svjedoèanstvo o redovnièkom pozivu dao je prior samostana
sv. Dominika u Dubrovniku fr. Matijas Farkaš, koji se u
treæem razredu srednje škole upitao: "A zašto ne bih bio
sveæenik?", da bi kroz pitanja došao do odgovora da želi biti
redovnik, a u susretu s likom sv. Dominika, došao i do
odgovora da želi postati dominikanac. Tek kasnije je saznao
da je njegova majka molila za duhovna zvanja, i to upravo
dominikanska. Posebno znaèajno bilo mu je svjedoèanstvo
majke, koja mu je tek nakon sveæenièkog reðenja rekla da je
bila nagovarana na pobaèaj dok je njega nosila, no ipak se
oduprla tim nagovaranjima, te se odluèila za život.
Ivo Vidojeviæ iz Vijeæa za život i obitelj predstavio je "Teen
Star - cjelovit odgojni program za mlade o ljudskoj
spolnosti", te najavio edukaciju za voditelje, potaknuvši
obitelji da se prijave.
11. veljaèe 2015. broj 6/2015
9
Domovinske vijesti
Zagreb: Spomen 70. obljetnice muèeništva
hercegovaèkih fratara
Misno slavlje u franjevaèkom samostanu u Dubravi
predvodio je biskup Škvorèeviæ
Zagreb, 7.2.2015.
(IKA) – U povodu 70. obljetnice
muèenièke smrti hercegovaèkih fratara ubijenih tijekom
veljaèe 1945. ponajviše iz samostana na Širokom Brijegu i u
Mostaru, a potom i diljem cijele provincije ukupno njih 66,
èak i 69, u franjevaèkom samostanu Bezgrešnog zaèeæa
BDM u zagrebaèkoj Dubravi uprilièena je 7. veljaèe
molitveno-komemorativna veèer s prigodnim programom. U
prepunoj samostanskoj dvorani ispod crkve održan je
prigodni program. Potresno oproštajno pismo fra Lea
Petroviæa, jednog od 66 ubijenih hercegovaèkih franjevaca,
proèitao je uz plamen svijeæe fra Nikola Jurišiæ, franjevaèki
bogoslov iz Klerikata uz samostan, uz prikazivanje isjeèaka
dokumentarnog filma o stradanju hercegovaèkih franjevaca.
Zatim je sveèanu misu zadušnicu predvodio požeški biskup
Antun Škvorèeviæ uz gvardijana fra Draženka Tomiæa i više
redovnièkih i biskupijskih sveæenika. Prije mise uz molitvu
za pokojne, bogoslov fra Antonio Musa proèitao je imena
svih 66 ubijenih franjevaca, a biskupa je potom pozdravio
gvardijan Tomiæ.
Uvodeæi u misno slavlje biskup je istaknuo kako se pred nas
postavlja teško pitanje – trebamo li mi zaboraviti svoju
tešku i tegobnu povijest, osobito noviju koje su dio i pobijeni
hercegovaèki franjevci, i samo je tako odbaciti u zaborav,
kako bi to željeli neki iz svojih uskih i sebiènih interesa. Ili
pak da se stalno trujemo sjeæanjima koja izazivaju zlo,
mržnju, osjeæaj osvete, što bi opet željeli drugi, kako bi
pokazali da su Hrvati narod mržnje, osvete i zla. Ni jedno ni
drugo nije naš put, poruèio je biskup, podsjetivši na velike
rijeèi danas svetog pape Ivana Pavla II., koji nas je prigodom
svog pohoda Hrvatskoj pozvao na èišæenje povijesnog
pamæenja. To nije zaborav, to je pamæenje i èuvanje sjeæanja
na prošlost, ali osloboðeno, oèišæeno od svakog osjeæaja koji
bi nas vodio u mržnju i osvetu.
U tom je duhu bila i biskupova propovijed, prožeta pozivom
na ljubav koju nam je pokazao sa svoga križa raspeti
Spasitelj. Spomenuo se i svoje Požeške biskupije koja je
velikim dijelom teško postradala u Domovinskom ratu i
svojih pohoda i susreta s ljudima koji su doživjeli teško
zacijelive rane. Ali u svim tim susretima biskup u ratnim
stradanjima pozlijeðene ljude potièe ne na zaborav
proživljenoga i doživljenoga, nego na oèišæeno povijesno
pamæenje od mržnje koja potièe na zlo i onda se širi i dalje,
izazivajuæi nova zla. "Mi se trebamo usmjeravati prema
Isusu koji prašta. Upravo u tome otkriva se snaga
svjedoèanstva i ubijenih franjevaca. Zato su oni muèenici.
Oni su smogli snage svjedoèiti za Boga, ostati s narodom, s
njim živjeti i umrijeti. Svojim do smrti èvrstim stavom,
postali su nam zagovornici kod Boga. Iz njihova
svjedoèanstva mi crpimo snagu za rast u vjeri i praštanje",
rekao je biskup.
Zahvaljujuæi na kraju mise biskupu Škvorèeviæu osobito na
poticajnim rijeèima homilije i ljubavi iskazane za pobijene
hercegovaèke franjevce, sveæenicima i svima koji su im
svojim dolaskom pokazali pijetet, gvardijan Tomiæ posebno
je zahvalio biskupu za sve što èini i što je uèinio u svojoj u
srpskoj agresiji teško materijalno i duhovno postradaloj
Požeškoj biskupiji, u kojoj ne prestaje poticati narod na
ljubav, molitvu i od svake mržnje osloboðeno sjeæanje na
prošlost.
.
10
11. veljaèe 2015. broj 6/2015
ika
Zapoèela trodnevnica pred Stepinèevo
Kako su nam danas u Hrvatskoj potrebni kršæani koji æe
nasljedovati bl. Alojzija, istaknuo biskup Gorski
Zagreb, 7.2.2015. (IKA) – Trodnevnica pred blagdan bl.
Alojzija Stepinca o 55. obljetnici smrti zapoèela je u
zagrebaèkoj prvostolnici 7. veljaèe. Euharistijsko slavlje
predvodio je zagrebaèki pomoæni biskup Mijo Gorski. U
homiliji tumaèio je evanðelje o odnosu Isusa prema èovjeku
u nevolji. On ima vremena za nas ljude, naše potrebe. U
svima nama gleda èovjeka u kojem je veæ posijana klica
tjelesne smrti koja se oèituje u trpljenju, u grijehu, u bolesti,
a tko je bolestan bilo u duši ili na tijelu treba pomoæ i
èovjeka i Boga. Zato Isus dotièe, spašava, donosi nadu i
život. To su ljudi osjetili, zato su svi željeli da ih Isus
dotakne i izlijeèi njih i njihove. Krist to èini i danas. Èini to
djelovanjem Crkve koja je posrednica Kristove dobrote. Zato
postoje kršæani da životom u svijetu bude nadu, zato postoje
naši blaženici i sveci koji nam pokazuju kako se to èini.
Meðu njima i bl. Alojzije Stepinac, koji je poput Isusa
"žalosnima bio utjeha, tužnima radost, gladnima je davao
kruh, malodušnima ohrabrenje, zalutalima pokazivao put,
napuštenima je bio prijatelj da pošto-poto neke spasi.
Doslovno se zaposlio oko èovjeka. Brinuæi za gladne i
siromašne osnovao je Caritas Zagrebaèke nadbiskupije, u
ratnom bezumlju bio je glas savjesti, glas razuma i
odgovornosti. Nije se ustruèavao govoriti istinu evanðelja i
onda kada je izgovoriti istinu bilo opasno za život. Nije se
bojao zauzeti za nevine ljude, stavljajuæi i vlastiti život na
kocku. Tisuæe duguju svoj život upravo njegovom hrabrom i
nesebiènom zauzimanju. Nije gubio nadu kad se svima
èinilo da nade više nema, nije gubio vjeru u nastupanju bez
vjere i ateizma".
Mons. Gorski podsjetio je da blaženik kako nekad, tako i
danas 55 godina nakon smrti, brine za povjereni mu narod. U
prvostolnici je prisutan "ne samo svojim tijelom koje tu
poèiva, nego snagom svoga duha, nazoèan je kao pastir koji
bdije nad vjerom svoga naroda, koji posreduje u nevoljama,
koji okuplja vjernike oko svojega groba. Njegova je zasluga
što je danas katedrala postala ispovjedaonica Zagreba i
okolice, mjesto utjehe i jaèanja vjere".
Kako su nam danas u Hrvatskoj potrebni kršæani koji æe
nasljedovati bl. Alojzija, pružati ruku pomirenja, sklapati
ruke na molitvu, nositi ohrabrenje, nadu, zauzimati se za
obespravljene, za siromašne, neustrašivo naviještati istinu
evanðelja o obitelji, o životu, o braku, o odgoju, prihvatiti
svoju patnju i sve uèiniti da ona kod drugih bude manja,
rekao je biskup Gorski.
Posvijestio je važnost molitve, ukazujuæi na Isusa koji pred
narodom uzmièe u osamu, jer "i on sam kao èovjek treba
okrijepe i ohrabrenja, a tu okrijepu traži u osami i molitvi".
I bl. Alojzije svoju snagu crpio je iz redovite i trajne molitve.
Poznate su nam njegove rijeèi "kad vam sve uzmu, ostat æe
vam dvije ruke, sklopite ih na molitvu i bit æete najjaèi". To
znaèi pouzdati se u Boga, a ne u èovjeka. Ne zaboravimo
stoga ni mi moæ molitve, po zagovornoj molitvi bl. Alojzija
Stepinca, po našoj molitvi Bog èini zahvate u našem životu:
oprašta, lijeèi duh, obnavlja nadu, raspiruje ljubav i jaèa
vjeru. Po molitvi on èuva obitelji i brakove, pojedince i naš
narod. Po molitvi prijeèi suvremenim zlodusima da ne razore
savjesti ljudi. Ne zaboravimo snagu molitve, osobne i
zajednièke. Obnovimo tu molitvu ne samo kad se naðemo u
crkvi. Obnovimo ju u svojim obiteljima, obnovimo molitvu
na Stepinèevu grobu, te s njegovim geslom "U tebe se
Gospodine uzdam" hrabro zakoraèimo u sutrašnji dan, u
svoje obitelji, u svoje poslove, svjesni da nas Gospodin Isus
po zagovoru bl. Alojzija svojom rukom dotièe i vodi,
zakljuèio je biskup Gorski.
Domovinske vijesti
ika
Biskupsko geslo i grb imenovanoga krèkog biskupa fra
Ivice Petanjka
Biskupsko geslo imenovanoga krèkoga biskupa je "Prepusti
Gospodinu putove svoje (i on æe sve voditi)" Ps 37 (36)
Zagreb, 7.2.2015. (IKA) - Biskupsko geslo imenovanoga
krèkoga biskupa dr. fra Ivice Petanjka OFMCap je "Prepusti
Gospodinu putove svoje (i on æe sve voditi)" Ps 37 (36).
Biskupski grb imenovanog krèkog biskupa podijeljen je u tri
polja. Prvo je polje u èetiri simbola u crvenoj i bijeloj boji
hrvatskoga grba. U crvenom polju (boji muèeništva) mlinski
je kamen, simbol muèeništva svetog Kvirina Sisaèkog,
biskupa i zaštitnika Krèke biskupije. To polje naznaèuje i
vezu Krka i Siska, jer roditelji i rodbina fra Ivice Petanjka
potjeèu iz Zrinja - Sisaèka biskupija. Na bijelome polju je
pšenica s tri klasa, što simbolizira Presveto Trojstvo,
euharistiju te naznaèuje Slavoniju u kojoj je novi biskup
roðen. Sljedeæi je simbol vinove loze što je simbol
euharistije, te Slavonije. Posljednji simbol u crvenom polju
prvoga polja je stari grad Zrin.
Drugo polje je u plavoj boji neba i mora. Na polju je znak
Zvijezde mora - simbol Blažene Djevice Marije i apside sv.
Kvirina, simbol Krèke biskupije.
Na treæem polju biskupskog grba imenovanog krèkog
biskupa je franjevaèki križ: raširene ruke Isusa i sv. Franje
Asiškoga, što oznaèava pripadnost Franjevaèkome redu.
Na velikom križu je pet crvenih kamenèiæa koji oznaèavaju
pet rana Isusovih, franjevaèku duhovnost.
Biskupsko reðenje novoimenovanog krèkog biskupa dr. fra
Ivice Petanjka bit æe u nedjelju 22. ožujka 2015. u krèkoj
katedrali.
Posvetna molitva za obitelj u Rijeci
Rijeka, 7.2.2015. (IKA) - U sklopu 1. obiteljskog tjedna u
Rijeèkoj nadbiskupiji - Tjedna ZA obitelj - u subotu 7.
veljaèe u bazilici Majke Božje Trsatske održana je Posvetna
molitva za obitelj.
Predvoditelj fra Ivan Mikleniæ na poèetku je istaknuo kako
je ove subote svojevrsna obljetnica Posvetne molitve za
obitelj, jer prvi puta se molila 5. veljaèe 2011. Idejni
zaèetnik fra Zoran Bibiæ htio je tim molitvenim susretima
pripremiti obitelji za 1. nacionalni susret hrvatskih katolièkih
obitelji u Zagrebu. Od tada do danas Posvetna molitva za
obitelj održava se u kontinuitetu svake prve subote u
mjesecu s poèetkom u 17.30 sati.
Na molitvi su se razmatrala radosna otajstava krunice, a
desetice su molili vjernici koji Djevicu Mariju na razlièite
naèine mole za blagoslov. Prvu deseticu molili su mladiæ i
djevojka koji se nadaju i žele naæi odgovarajuæeg životnog
partnera s kojim æe moæi osnovati obitelj. Drugu deseticu
molio je mladi braèni par koji traži blagoslov za potomstvo,
treæu deseticu molila je mlada obitelj koji veæ imaju dvoje
djece, a treæe je na putu i u išèekivanju su skorog poroda.
U èetvrtoj desetici molilo se za sve obitelji da imaju
meðusobno razumijevanje, mir i sreæu, a predmolila je
obitelj koja ima èetvero djece. Zadnju deseticu molio je
stariji braèni par s Trsata koji su molili za sve djedove i bake
da svojim primjerom mlaðim generacijama pokažu kako
treba živjeti i svjedoèiti svoju vjeru. Nakon krunice
izmoljena je molitva za Drugi nacionalni susret hrvatskih
katolièkih obitelji, te Litanije Majke Božje Trsatske i na
kraju Posveta obitelji Majki Božjoj trsatskoj. Nakon
Posvetne molitve slavljena je misa, a na kraju kao potvrda
cjelokupne molitve, ophod oko oltara.
"Biskup Strossmayer i njemu njegovi suvremenici"
Izložba u Spomen muzeju biskupa Strossmayera u Ðakovu
Ðakovo, 7.2.2015. (IKA/TU) - "Biskup Strossmayer i
njemu suvremeni umjetnici" naziv je izložbe otvorene 7.
veljaèe u Spomen muzeju biskupa Strossmayera u Ðakovu.
Pozdravljajuæi okupljene, ravnatelj Muzeja dr. Drago Tukara
rekao je kako je ova izložba skroman dar pokojnom biskupu
o 200. obljetnici njegova roðenja.
"Sve što je izloženo svjedoèi da je on bio darežljive ruke
prema drugima. Vjerojatno je mnogima u njegovo vrijeme
bilo jasno što je sve èinio na podruèju znanosti i kulture i u
što je sve ulagao svoje intelektualne i duhovne sposobnosti,
za što je sve koristio materijalne moguænosti. Nama je
dužnost ponešto od svega toga otkriti. Ovom izložbom
predstavljamo javnosti dio onoga što nam je Strossmayer
podario voðen rukom Božjom", rekao je ravnatelj,
podsjeæajuæi na izreku koja govori kako je umjetnost duga, a
život kratak.
"Bog je biskupa Strossmayera obdario dugim životom pa je
kao revni pastir uspio dobro iskoristiti svoje talente i
potencijale. Svjestan potreba na podruèju znanosti i kulture
svojega naroda i vremena rekao je: 'Hvala dobromu narodu
našemu koji se u velikoj materijalnoj nuždi i stisci nalazi pa
ipak od svojih usta otkida da se znanstveni i kulturni zavodi
stvaraju. Bog blagoslovio naš narod.' Tako je zborio
akademicima, ali i nama. Ova izložba svjedoèi da je
umjetnost doista duga i to po djelima umjetnika iz njegova
vremena", zakljuèio je ravnatelj dr. Tukara.
Ravnatelj izložbenog programa, vlè. Ivica Križanoviæ,
govorio je o Strossmayerovom poimanju umjetnosti i
isticanju važnosti kulture za identitet jednog naroda, za što
se napose zalagao. Spomenuo je i velika Strossmayerova
nastojanja da ustanovi zbirku vrijednih umjetnina i ideju da
hrvatskome narodu podari veliki muzej poput onih koji su se
otvarali u 19. stoljeæu u europskim metropolama. Sabrao je
kolekciju starih majstora, ali pritom nije zaboravio mlade
naraštaje umjetnika te je mnoge od njih podupirao.
"Nakon sto godina samoæe od njegove smrti potrebno je
osmisliti novi projekt i našem narodu dati nešto više, a to je
nacionalna galerija", istaknuo je vlè. Križanoviæ.
Izložbu, koju je glazbenim toèkama pratio Zbor bogoslova,
otvorio je ðakovaèki dogradonaèelnik Mirko Æuriæ, prof.,
naglasivši kako o Strossmayerovoj velièini puno govori
èinjenica da se njegove obljetnice obilježavaju ne samo u
Ðakovu i na nacionalnoj razini, veæ i u Beèu, Rimu, Parizu,
Bugarskoj, Poljskoj.
U pripremi izložbe ostvarena je suradnja s župama i
kulturnim institucijama u Slavoniji te su izložene slike u
vlasništvu Ðakovaèko-osjeèke nadbiskupije, Samostana
sestara sv. Križa u Ðakovu, Zavièajnog muzeja Našice, župa
Veliškovci, Gorjani, Semeljci, Sikirevci i Gospe Brze
Pomoæi u Slavonskom Brodu, Muzeja Ðakovštine te
Moderne galerije iz Zagreba.
Popis autora takoðer je vrlo zanimljiv - od mnogima
najzanimljivijeg Vlahe Bukovca, potom Celestina Medoviæa,
Mückea, Alexandera Maximilliana Seitza i Izidora
Kršnjavog, do Frana Pavaèiæa, Ivana Tišova, Slavka
Tomerlina, Zore pl. Preradoviæ i Mirka Raèkog.
.
11. veljaèe 2015. broj 6/2015
11
Domovinske vijesti
Biskup Mrzljak u Èakovcu na proslavi Svjetskog dana
braka
Sedam parova koji proslavljaju okrugle obljetnice od 25 do
45 godina braka obnovilo svoje braèno predanje
Èakovec, 8.2.2015. (IKA) - Svjetski dan braka u Èakovcu je
proslavljen u nedjelju 8. veljaèe misnim slavljem koje je
predvodio varaždinski biskup Josip Mrzljak. Na poziv
èakoveèkih franjevaca, upravitelja župe sv. Nikole biskupa,
misi se odazvao velik broj braènih parova iz Èakovca i
okolice koji su za vrijeme mise obnovili svoja braèna
obeæanja, a sedam parova koji proslavljaju okrugle
obljetnice od 25 do 45 godina braka, obnovilo je svoje
braèno predanje. Za vrijeme mise biskup Mrzljak krstio je
deveto dijete u obitelji èakoveèkih lijeènika Ivice i Mirjane
Dukiæ.
Veæ tradicionalnoj proslavi Svjetskog dana braka koju
organiziraju èakoveèki franjevci u župnoj crkvi Sv. Nikole
odazvalo se više desetaka braènih parova, mnogi od njih sa
svojom djecom. Sve nazoène pozdravio je gvardijan i župnik
fra Željko Železnjak koji je istaknuo da su se okupili u
radosti zajedno s mjesnim biskupom da proslave Dan braka,
da braèni parovi obnove svoja obeæanja i predanja te da
prime novog èlana u župnu zajednicu.
Biskup Mrzljak u uvodu mise rekao je kako su se doista s
posebnom radošæu sabrali da proslave sakramente krštenja i
braka te da obnove svoju vjeru kako bi nastojali biti dobri
kršæani. U propovijedi je biskup podsjetio kako je "potrebno
promatrati naš cjelokupan život u svjetlu vjere, i to vjere u to
da je naš kršæanski život ono što je za nas dobro, i onda kada
nas prihvaæaju i onda kada nailazimo na protivštine od
ovoga svijeta". "Tako je bilo i Isusu, kada je ozdravljao
bolesne onda su ga svi prihvaæali, a kada je govorio ono što
mnogi nisu željeli èuti, tada su rekli da ima tvrd govor i da to
neæe slušati. Sudbina Isusovih rijeèi ista je i danas kada
govorimo o vrednotama braka i obitelji, a drugi nam govore
kako su ljudske slobode relativne ili kako par može zajedno
živjeti i bez sakramenta braka. Mi na to odgovaramo kako je
brak nešto sveto, temeljno i važno, kako je obitelj kao izvor
života stup društva", istaknuo je biskup. Napomenuo je kako
Crkva može razumjeti ljudske slabosti, ali je ona i dalje
pozvana naviještati kršæanske vrednote kao ono što je Božje
i sveto. "Svjesni smo da neki zbog ljudskih slabosti imaju
teškoæe u braku, obitelji i životu, da imaju i drugaèije
životne orijentacije. Crkva je otvorena za svakog èovjeka.
Ali Crkva i dalje naviješta temeljne istine kršæanske vjere
kao one koje su najbolje za èovjeka", istaknuo je biskup
Mrzljak. Poruèio je kako svima "kao primjer ostaje Isusov
križ u kojem treba pronaæi snagu za svoje životne križeve i
teškoæe". "Potrebno je sve naše ljudske svakodnevne križeve
približiti Isusovom križu kako bismo lakše prolazili kroz
iskušenja, teškoæe i nerazumijevanje i imali hrabrosti i
ustrajnosti u našem životu. Dok danas vi obnavljate vjernost
braène ljubavi potrebno je posvijestiti si koji su to zdravi
temelji na kojima trebaju poèivati Crkva i društvo i kojim
putem trebamo iæi uz Božju snagu koju molimo i primamo
za naš svakodnevan kršæanski život", zakljuèio je biskup
Mrzljak u propovijedi.
U misnim èitanjima sudjelovali su sami supružnici, a na
kraju mise svi zajedno obnovili su svoj braèni savez i braène
zavjete. Supružnici su obnovili svoju ljubav i obeæanja te
zajedno izmolili molitvu za svoj brak. Tijekom mise krštena
je Marta Marija Dukiæ, deveto dijete u obitelji Ivice i
Mirjane i njihove djece Klare, Ane, Lucije, Šimuna,
Dominika, Paule, Rafaela i Rahele. Biskup Mrzljak èestitao
je svima koji su se okupili u radosti i zajedništvu, poruèivši
kako su sakramenti, poput krštenja i braka, veliki Božji
blagoslovi i Božja pomoæ i milost za svakodnevan život.
12
11. veljaèe 2015. broj 6/2015
ika
Završila 1043. festa sv. Vlaha
Sveèano euharistijsko slavlje na Gorici svetog Vlaha
predvodio fra Ivica Vrbiæ
Dubrovnik, 8.2.2015. (IKA) - Sveèano euharistijsko slavlje
na Gorici svetog Vlaha u nedjelju 8. veljaèe, koje prethodi
zatvaranju Feste sv. Vlaha i na kojem se okupio velik broj
hodoèasnika, predvodio je župnik župe sv. Leopolda
Bogdana Mandiæa u Zagrebu i definitor Hrvatske kapucinske
provincije fra Ivica Vrbiæ.
Župnik župe sv. Mihajla don Željko Kovaèeviæ pozdravio je
sve okupljene, te istaknuo specifiènost ovogodišnje Feste
koja se slavi dok se crkva Sv. Vlaha obnavlja i dok Grad
nema vlast. Kazao je da hodoèasnici doživljavaju "radost i
ushiæenje pobožno se penjuæi do zavjetne crkve Sv. Vlaha",
te istaknuo da sv. Vlaho "nije samo zagovornik, veæ i uzor,
zato Festa nije samo slavlje, veæ i poziv na svetost."
U propovijedi fra Ivica kazao je da hodoèasnici dolaze
zahvaliti sv. Vlahu za sve darove koje dariva kroz prethodna
stoljeæa, ali dolaze i sa svojim nakanama, te dolaze moliti i
zahvaljivati. Aktualizirao je legendu o sv. Vlahu koji se
ukazuje sveæeniku Stojku i govori mu da je Grad u
opasnosti, kazavši da i danas ljudi dolaze sa svojim
opasnostima i problemima, ali i da Bog dolazi iskazati svoju
blizinu i svoju nazoènost u svim tim poteškoæama.
"Ovo je prekrasna tradicija, izražava vjeru naroda u
stoljeæima koja su prethodila, ali žalosno bi bilo kad bi sve
ostalo samo na tradiciji, kad bi se slavili dogaðaji koji su se
dogodili u prošlosti, jer Bog i dan danas želi djelovati u
zagovoru svojih svetih, ovdje posebno sv. Vlaha", kazao je
propovjednik, te istaknuo da je svetac "produžena Božja
ruka" i da je u svecima vidljivo da je "moguæe živjeti
evanðelje". Kazao je da "dolazimo na ovo mjesto gdje
štujemo posebno sv. Vlaha ne samo da bismo prošli ovim
mjestom, da bi obavili što tradicija propisuje, veæ dolazimo
priviti se uz sv. Vlaha. Želimo ga vratiti u svoje živote i
obnoviti vjeru, živjeti evanðelje kao što ga je on živio."
Istaknuo je, koristeæi slikoviti govor, da se danas èovjek
brine za materijalno, za izgled, a zaboravlja duhovno koje je
mnogo važnije. "Lijeèimo urasli nokat, a tumor koji nas
izjeda i ubija ostavljamo na životu", rekao je te potaknuo
hodoèasnike da prepuste Gospodinu svoje brige: "Svatko od
nas ima svoju bijedu u životu, netko razmišlja kako æe ovaj
mjesec platiti režije, nekome se obitelj raspada, a u ovom
gradu se evo i vlast raspada", no vraæanjem Boga u svoj
život i pouzdanjem u njega stvari dolaze na svoje mjesto. Na
kraju je potaknuo hodoèasnike da budu radosni, te da
postanu "zaraženi Božjom ljubavlju".
Nakon mise, vjernici koji to nisu uèinili, imali su prigodu za
grlièanje. Hodoèasnièka procesija s Dubrovaèkim
trombunjerima, gradskom glazbom, Bratstvom festanjula sv.
Vlaha, gradskim barjacima i vjernicima okiæenima zelenilom
s Gorice sv. Vlaha, pješice se vratila u Grad.
Ovogodišnja, 1043. festa zaštitnika Dubrovaèke biskupije i
Dubrovnika završila je spuštanjem barjaka sv. Vlaha s
improviziranog standala ispred dubrovaèke katedrale. Parèev
barjak spustili su ovogodišnji festanjuli Jakša Zupèiæ i Mato
Lujo, a potom su, uz zvuke hrvatske himne, podigli zastavu
Republike Hrvatske.
Rektor crkve Sv. Vlaha mons. Toma Luèiæ zahvalio je Bogu,
sv. Vlahu, Gospi Velikoj, svim sudionicima, institucijama i
poduzeæima koji su pridonijeli uspjehu Feste.
Nakon zatvaranja Feste mons. Luèiæ je predvodio euharistiju
u dubrovaèkoj katedrali.
.
ika
Posveta crkve Bl. Alojzija Stepinca u Kutinskoj Slatini
Sisak, 8.2.2015. (IKA) - Sisaèki biskup Vlado Košiæ
predvodio je u nedjelju 8. veljaèe sveèano misno slavlje u
crkvi Bl. Alojzija Stepinca u Kutinskoj Slatini, te tom
prigodom u godini petnaeste obljetnice osnutka župe
posvetio tu crkvu i položio moæi blaženog kardinala Stepinca
u oltar. U koncelebraciji bili su kancelar biskupije mons.
Marko Cvitkušiæ, domaæi župnik preè. Dragutin Papiæ, župni
vikar Damir Cekoviæ i desetak sveæenika, a uz vjernike te
župe slavlju su nazoèile i brojne osobe iz javnog i politièkog
života Kutine.
Govoreæi u homiliji o Evanðelju o ozdravljenjima u Petrovoj
kuæi, biskup je rekao kako Gospodin boravi i u ovom domu,
u župnoj crkvi u Kutinskoj Slatini, ali kako On želi da
svojim ozdraviteljskim, odnosno spasiteljskim djelovanjem
zahvati i sve domove i da dopre do svih ljudi. Zato trebamo
poslušati papu Franju koji neprestano poziva Crkvu da iziðe
iz svojih prostora i navijesti evanðelje svim ljudima, osobito
onima koji su na periferiji, na rubu ljudskih zanimanja, koji
su potrebni ljudskog zajedništva, koji nemaju osnovno što
èovjeku treba, a to je prijateljstvo i ljubav, mir i zajedništvo,
ali èesto ni kruh ni odjeæu.
A gdje æemo se mi to osposobiti da budemo glasnici nade i
radosne vijesti, kad smo i sami èesto zahvaæeni tim crnilom i
pesimizmom, kad i sami vidimo kako je teško i kako nije pa
nije bolje? Gdje da mi to pronaðemo izvor nade, izvor snage
da se borimo protiv struje ovoga svijeta, da se ne bojimo
teškoæa i da vjerujemo u ozdravljenje svih naših potopljenih
nada? Braæo i sestre, baš ovdje, u crkvi, u Božjem hramu,
ovdje gdje Gospodin boravi, ovdje smo i mi pozvani doæi i
napojiti se na izvoru živom vodom, ovdje ozdraviti od svojih
tuga i nevjera, ovdje od Gospodina Isusa primiti snagu i
utjehu, ovdje se osposobiti da budemo novi ljudi i glasnici
Božjega kraljevstva koje je došlo i koje dolazi, u Isusu
Kristu", poruèio je biskup.
Biskup se osvrnuo i na zaštitnika crkve bl. Stepinca te je
izrazio nadu da neæe proæi ni godina dana pa æe njega Crkva
proglasiti i svetim. "Kao svetac Božji, nadbiskup zagrebaèki
i kardinal Svete Crkve Alojzije Stepinac bio je i ostao svjetlo
koji svijetli i privlaèi, svjetionik i 'kompas' – kako ga je
prigodom beatifikacije nazvao sveti papa Ivan Pavao II. – za
naš hrvatski narod. Kad dakle izgubimo smjer, kad
zalutamo, kad ne znamo kuda bismo išli dalje, tada treba
pogledati u taj kompas – u sveca Božjega, Alojzija. On je
'najsvjetliji lik Crkve Božje u Hrvata' (Ivan Pavao II.), njega
nije moguæe ne vidjeti i ne zapaziti. Postao je on – poput
samoga Spasitelja – 'znak osporavan', ali slijede ga oni koji
su Kristovi, a oni koji Krista progone i njega progone, po
onoj Isusovoj: 'mene su progonili i vas æe progoniti; mene su
slušali i vas æe slušati!'"
"Blaženi Alojzije nije mislio na sebe kada je bilo najteže i
najsurovije vrijeme II. svjetskog rata, a mogao je jer bi to
bilo i razumljivo. Kad je opasnost, svatko se sklanja i želi se
zaštititi, s pravom se brine za sebe. Meðutim, on ne! On
nikada nije mislio na sebe, uvijek na druge, uvijek se zalagao
i trošio samo za druge. Bio je svima sve, u ratu su ga htjeli
ubiti nacisti, a poslije rata su mu o glavi radili i zatvorili ga
komunisti. Bio je jednostavno smetnja svakom totalitarizmu
jer za njega nitko nije predstavljao svetinju, doli Boga
jedinoga! Nije se htio pokloniti ni jednom ni drugom voði,
koji su uime svojih ideologija ubijali ljude, uništavali i svoj i
druge narode, nikada! On je jasno poruèio: 'A ja vam kažem:
samo se Bogu klanjaj i njemu jedinome služi!'", rekao je
biskup te podsjetio kako je od smrti spašavao Židove,
pravoslavne i sve one za koje je saznao da su u potrebi ili
koji su ga zamolili za pomoæ. "Mogli bismo nabrajati
bezbrojne primjere u kojima je naš zaštitnik pokazao svoje
Domovinske vijesti
kršæansko bratoljublje i nesebièno zauzimanje za one koji su
bili progonjeni ili u potrebi i on im je priskoèio u pomoæ.
Upravo je to ono što najviše pokazuje da je bio èovjek Božji,
jer je bio èovjek za druge", zakljuèio je biskup Košiæ.
Župa Kutinska Slatina osnovana je jubilarne 2000. godine.
Kamen temeljac za crkvu postavljen je na Stepinèevo 2001.
godine, a blagoslovio ga je mons. Vladimir Stankoviæ. Prva
faza gradnje završena je godine 2003. kada je crkvu
blagoslovio biskup Košiæ.
Dan braka u trsatskom svetištu
Rijeka, 8.2.2015. (IKA) - Sveèanim misnim slavljem i
blagoslovom braènih parova u nedjelju 8. veljaèe u svetištu
Majke Božje Trsatske proslavljen je Dan braka. Predvoditelj
slavlja bio je rijeèki nadbiskup Ivan Devèiæ.
Nadbiskup je na poèetku istaknuo važnost pripreme za Drugi
nacionalni susret hrvatskih katolièkih obitelji koji æe se 19.
travnja održati na Trsatu. Priprema je bitna kako bi se
obitelji zamislile i propitale što u njihovu životu nije dobro i
nije po Bogu, a zatim to uklonile i postale obitelji na sliku
Presvetog Trojstva.
Podsjetio je kako je Bog stvorio muškarca i ženu za ljubav i
da budu obitelj. "Obitelj je Božji naum i toga moramo biti
svjesni. Trebamo se pitati koliko se taj Božji naum ispunjava
u našim obiteljima. Koliko je sebedarja i u kojoj mjeri su
èlanovi obitelji meðusobno povezani?" U nastavku je
istaknuo kako obitelji nisu samodostatne, nego trebaju biti
misionarske. One svijetu moraju donositi Božju ljubav, nadu
i dobrotu. Trebamo biti svjesni znaèenja obitelji koje se
temelje na braku. U naravi ljudskoj je potreba za
"vezivanjem" i svaki èovjek želi biti prihvaæen i ljubljen.
Zato Crkva istièe važnost nerazrješivosti braka i svaki brak
koji propada je tragedija za tu obitelj, ali i društvo.
Obitelj je najsigurniji oslonac svakom èovjeku, rekao je
nadbiskup u nastavku. Podsjetio je na teške situacije kada su
obitelji u Domovinskom ratu ostajale bez domova i bez
svega, ali zahvaljujuæi svojoj solidarnosti i ljubavi,
prebrodile su sve poteškoæe. Obitelj nam je uvijek znak i
poziv na sigurnost i nijedna ustanova to ne može
nadomjestiti. Ona je mjesto gdje se raðaju i odgajaju zdravi
ljudi, a brak blagoslovljen sakramentom ženidbe je siguran
brak jer u njega ulazi Isus, rekao je nadbiskup.
Dodao je da Krist želi da svaki èlan obitelji ustane i stane na
svoje noge. Tako i nama poruèuje kako se trebamo ponašati
u svojim obiteljima. Ne smijemo biti ravnodušni, ne samo
prema èlanovima obitelji, nego i prema našim susjedima i
ljudima koji nas okružuju. Pozvani smo naviještati evanðelje
rijeèima i djelima. Svatko od nas krštenjem je prihvatio taj
poziv i dužni smo donijeti i svjedoèiti Krista gdje god
možemo. Ako mi neæemo, tko æe? - rekao je nadbiskup
Devèiæ.
Na kraju je pozvao vjernike da iz Svetišta kuæi odnesu molitvu. Neka onaj tko ujutro prvi ustane Bogu uputi prvu
molitvu za svoju obitelj, poruèio je. Na kraju je blagoslovio
braène parove te zahvalio trsatskim franjevcima na
gostoprimstvu. Podsjetio je kako je Danom braka zakljuèen
1. Obiteljski tjedan u Rijeèkoj nadbiskupiji kojega je
organizirao nadbiskupijski Ured za obitelj kao pripremu za
Drugi nacionalni susret hrvatskih katolièkih obitelji.
Prigodnu rijeè uputio je gvardijan Svetišta fra Antun
Jesenoviæ istaknuvši kako trebamo poticati obitelji na
zajedništvo, osobito sada u Godini obitelji.
Dan braka okupio je u trsatskoj bazilici braène parove iz svih
župa Rijeèke nadbiskupije.
11. veljaèe 2015. broj 6/2015
13
Domovinske vijesti
Svjetski dan molitve protiv trgovanja ljudima
Na spomendan sv. Jozefine Bakhite sveèano misno slavlje u
ðakovaèkoj prvostolnici Sv. Petra predvodio je nadbiskup
Ðuro Hraniæ
Ðakovo, 8.2.2015. (IKA/TU) – U povodu Svjetskog dana
molitve protiv trgovanja ljudima, u nedjelju 8. veljaèe, na
spomendan sv. Jozefine Bakhite, sveèano misno slavlje u
ðakovaèkoj prvostolnici Sv. Petra predvodio je nadbiskup
Ðuro Hraniæ.
U homiliji nadbiskup je prvo govorio o razlièitim reakcijama
vjernika koji u susretu s bolesti, trpljenjem i patnjom
razlièito reagiraju; od onih koji u tome prepoznaju Božju
kaznu za grijeh bolesnika ili njemu bliskih osoba, što nije u
skladu s Biblijom, do onih koji su spremni kazati kako je to
volja Božja kojoj se treba podvrgnuti, što je nespojivo s
Božjom objavom u Isusu Kristu.
Takoðer, èudesna ozdravljenja o kojima je bila rijeè u
proèitanom odlomku Evanðelja sigurno nisu Isusov odgovor
na bolest i patnju, jer on smatra je puno više uèinio za
bolesnike ako im svojim propovijedanjem pomaže prihvatiti
bolest kao mjesto spasenjske objave, ako promijeni njihov
odnos prema bolesti, negoli ih oslobodi od bolesti, rekao je
nadbiskup te dodao: "Èovjek koji je u stanju prihvatiti svoju
bolest, kao što je Job znao prihvaæati svoje muke, pobijedio
ju je. I onaj tko je prihvatio bolesnika, ne samo da je zajedno
s njim pobijedio njegovu bolest, nego je uèinio i mnogo
više."
Istièuæi kako je bolest izraz nedovršenosti stvorenja, koja
podsjeæa da niti zdrav èovjek još nije spašen èovjek,
nadbiskup je istaknuo: "Bolest nam govori i posvješæuje nam
da je naš zemaljski život nesiguran, da puninu života i
spasenje ne možemo postiæi na ovome svijetu, nego tek u
prihvaæenosti Božjeg zagrljaja. Bolest i razlièita ljudska
ogranièenja su zato povlaštena okolnost i vrijeme za osobni
susret s Bogom i za primanje svjetla i snage koja nam dolazi
od njega. Susret s izvanrednim okolnostima, s fizièkom i
moralnom bolešæu svoje sredine i društva, su povlašteno
vrijeme u kojemu uèimo cijeniti druge i povlaštena okolnost
u kojoj se pokazuje koliko smo Isusovi."
Nadbiskup je nadalje govorio o poruci pape Franje za
Svjetski dan mira, u kojoj upozorava na bolne rane
èovjeèanstva i pokazatelje ljudske nespašenosti koji se danas
oèituju u novim oblicima suvremenoga ropstva koje trpe
milijuni ljudi. Dodao je kako je Papa ovu nedjelju izabrao
kao Svjetski dan molitve, razmišljanja i djelovanja protiv
trgovine ljudima, a kao primjer istaknuo život sv. Jozefine
Bakhite, sudanske djevojèice, crnkinje, koja su u devetoj
godini života oteli trgovci robljem.
Okupljenim vjernicima ponovio je rijeèi pape Franje kako je
važno "prepoznati da se suoèavamo s globalnom pojavom
koja nadilazi nadležnosti samo jedne zajednice ili države. Da
bismo je iskorijenili, potrebna je mobilizacija koja se po
svojim razmjerima može usporediti s velièinom same te
pojave." Vjernicima je stoga na srce stavio Papin apel svima
koji su svjedoci rana suvremenog ropstva - da ne postaju
sudionici toga zla i ne okreæu pogled pred trpljenjima braæe i
sestara u èovještvu, lišenih slobode i dostojanstva, veæ da
imaju hrabrosti dotaknuti Kristovo trpeæe tijelo koje je
vidljivo na bezbrojnim licima onih koje on sam naziva "moja
najmanja braæa". "Potaknuti i ohrabreni primjerom sv.
Jozefine Bakhite, pozvani smo uèiniti sve, ne samo boriti se
protiv fizièke bolesti veæ i protiv moralnih bolesti prisutnih u
našem društvu", zakljuèio je nadbiskup Hraniæ.
.
14
11. veljaèe 2015. broj 6/2015
ika
Sveæenièki susret u Varaždinu
Biskup Jezerinac iznio osobno svjedoèanstvo o posljednjim
godinama blaženog Alojzija Stepinca tijekom kuænog
pritvora u Krašiæu
Varaždin, 9.2.2015. (IKA) – U sklopu proslave svetkovine
bl. Alojzija Stepinca, suzaštitnika Varaždinske biskupije, 9.
veljaèe prije sveèane mise održan je i mjeseèni sveæenièki
susret u dvorani Biskupskog ordinarijata u Varaždinu na
kojemu je vojni biskup Juraj Jezerinac iznio osobno
svjedoèanstvo o posljednjim godinama bl. Alojzija Stepinca
tijekom kuænog pritvora u Krašiæu.
Mons. Jezerinac uvodno je napomenuo kako je primljen u
zagrebaèko sjemenište upravo na poziv i poticaj bl. kardinala
Stepinca, kojeg je prethodno osobno susreo za jedne njegove
šetnje u vrijeme zatoèeništva, kada ga je nadbiskup upitao bi
li želio postati sveæenik. Prisjetio se i drugih susreta s
nadbiskupom i slavljenja euharistije u Krašiæu, župi s kojom
je bio povezan preko župnika Josipa Vranekoviæa koji je bio
upravitelj i njegove rodne župe u Gornjem Prekrižju.
Prisjetio se da je kao sjemeništarac više puta nosio pisma
blaženom kardinalu te da je razgovor s njime bio neposredan
i vrlo ugodan. No, u razgovoru je nadbiskup iznio i svoju
duševnu bol jer mu nije bilo omoguæeno da upravlja
dijecezom, ali i za to je rekao: "Kako je to teško. Bogu hvala
i na tome". Blaženiku su posebno na srcu bili sveæenici. Bio
je svjestan da neæe moæi bez njih ništa uèiniti. Zato ih je
poticao na zajedništvo te mu je najteže palo na srce
"Staleško udruženje sveæenika sv. Æirila i Metoda" jer je
sveæenike nazivao "zjenicom svoga oka". Zato se njima
èesto obraæao, s njima savjetovao, pisao im posebna pisma,
potièuæi ih na zajedništvo i meðusobno jedinstvo. Nije li ovo
jedna divna pouka i za nas danas, upitao se biskup Jezerinac
te okupljene pozvao da meðusobno njeguju to sveæenièko
zajedništvo.
Za blaženog kardinala Stepinca sveæenikovo poslanje je
nastavak Isusova poslanja. Svaki sveæenik je Božji dar ne
samo odreðenoj osobi nego i narodu. Blaženik je isticao da
"nije dosta biti sveæenik, veæ je važno biti dobar sveæenik" te
je za sveæenièku službu zapisao: "Ne znam da li bi moglo
biti djelo Bogu ugodnije, dušama spasonosnije, narodu
korisnije i svima potrebnije od ovoga?" Biskup Jezerinac
rekao je da je, promatrajuæi blaženog kardinala kako kleèi
pred Presvetim, osjeæao svu njegovu slabost kao èovjeka, ali
i njegovu velièinu kao sveæenika, biskupa i kardinala, koja je
izlazila iz njegova povjerenja u osobu Isusa Krista. Da bi se
Bog mogao proslaviti po sveæenicima, bl. Stepinac poticao je
sveæenike da im euharistija bude u središtu života.
Kada govorimo o bl. kardinalu Stepincu svakako valja
spomenuti njegovu pobožnost prema Majci Božjoj. Gotovo
da nije bilo propovijedi u kojoj on ne bi spomenuo Blaženu
Djevicu Mariju kao zaštitnicu, pomoænicu i zagovornicu,
posebno u životu sveæenika. Èesto je stavljao na srce
sveæenicima pobožnost prema Majci Božjoj, rekao je biskup,
dodavši da se nada se da æe uskoro biti proglašen i svetim, a
to æe biti još veæi poticaj da se kao sveæenici na njegovom
primjeru nadahnjuju, da mu se mole i da njegovim putem
odvažnije krenu. Rekao je kako treba istaknuti dvije stvari
kod blaženika: sva je njegova velièina proizlazila iz duboke
povezanosti s Isusom Kristom i Blaženom Djevicom
Marijom. Važno bi bilo usvojiti "filozofiju" bl. Alojzija
Stepinca: vjernost Bogu i Crkvi te ljubav prema svome
narodu. Gradimo èvrst karakter na kojem æe poèivati vjera, s
kojim æe djelovati ljubav i kojeg æe krijepiti nada. Naše
vrijeme treba pouzdane i osvjedoèene navjestitelje. Crkva u
hrvatskom narodu ima veliku èast, ali i još veæu obvezu da o
njemu razmišlja, a još više da mu se moli i da ga nasljeduje,
poruèio je biskup Jezerinac.
ika
Izvješæe zagrebaèkog Caritasa o volontiranju
Tijekom 2014. godine u aktivnostima nadbiskupijskog
Caritasa sudjelovalo 478 volontera koji su korisnicima
Caritasa darovali 21.504 volonterska sata èija se ekonomska
vrijednost procjenjuje na 645.120 kuna
Zagreb, 9.2.2015. (IKA) - Caritas Zagrebaèke nadbiskupije
dostavit æe ovih dana Ministarstvu socijalne politike i mladih
(MSPM) godišnje izvješæe organizatora volontiranja za
2014. godinu. Iz izvješæa proizlazi da je tijekom 2014.
godine u aktivnostima nadbiskupijskog Caritasa sudjelovalo
478 volontera koji su korisnicima Caritasa darovali 21.504
volonterska sata èija se ekonomska vrijednost procjenjuje na
645.120 kuna.
Navedenim podacima nisu pribrojeni volonteri i broj
volonterskih sati župnih Caritasa na podruèju Zagrebaèke
nadbiskupije u sklopu kojih postoji 121 odbor župnih
Caritasa u èiji je rad ukljuèeno 960 volontera koji razlièitim
oblicima pomoæi pomažu 3630 socijalno ugroženih obitelji.
U Caritasu Zagrebaèke nadbiskupije volonteri djeluju na
volonterskim pozicijama njege i pomoæi starijim i nemoænim
sugraðanima, kao instruktori iz pojedinih nastavnih
predmeta djeci bez odgovarajuæe roditeljske skrbi, kao
pomoæ njegovateljima i odgajateljima u radu s djecom,
mladima i osobama s teškoæama u razvoju, kao pomoæ
struènim djelatnicima u radu obiteljskog savjetovališta i
socijalne službe te kao pomagaèi u prikupljanju i pružanju
humanitarne pomoæi. Sve su to dugotrajne volonterske
pozicije za koje volonteri imaju volonterske ugovore.
Prema službenim podacima MSPM za 2013. godinu Caritas
Zagrebaèke nadbiskupije po broju volontera i broju
volonterskih sati spada meðu nekoliko najveæih organizatora
volontiranja u Republici Hrvatskoj. U evidenciji MSPM za
2013. godinu bio je evidentiran 671 organizator volontiranja.
Rijeka: Misa u povodu Svjetskog dana bolesnika i
blagdana bl. Alojzija Stepinca
Nadbiskup Ivan Devèiæ tradicionalno je slavio misu u Domu
za starije "Kantrida"
Rijeka, 10.2.2015.
(IKA) - U povodu obilježavanja
Svjetskog dana bolesnika i blagdana bl. Alojzija Stepinca,
rijeèki nadbiskup Ivan Devèiæ u utorak 10. veljaèe
tradicionalno je slavio misu u Domu za starije "Kantrida" i
tom prigodom potrebitima udijelio sakrament bolesnièkog
pomazanja.
U propovijedi istaknuo je da Isus dolazi svima koji trpe i
koje muèe grijesi i ljudska nepravda. Mnogima je susret s
njim pomogao i znaèio pozitivnu promjenu u životu. Stoga,
ne èudi nas što je poslao svoje uèenike da propovijedaju
evanðelje i svakom èovjeku donose ozdravljenje, rekao je
nadbiskup. Dodao je kako svaki èovjek trpi, na duši ili tijelu,
a Gospodin je onaj koji nas ne zaboravlja i koji svakom
siromahu i bolesniku dolazi ususret.
Govoreæi o životu bl. Stepinca, kazao je kako je ovaj buduæi
hrvatski svetac puno trpio u životu, proživio dva svjetska
rata i bio nepravedno osuðen.
Bio je borac za èovjeka u nevolji i imao je hrabrosti
suprotstaviti se svakom režimu koji nije cijenio èovjeka.
Svojim životom posvjedoèio nam je da je bio spreman i
umrijeti za to, poruèio je. "Kad nas pritisnu nevolje, sjetite se
takvih primjera koji svjedoèe ustrajnost i èvrstinu. Bog æe
nas u takvim nastojanjima podržati", rekao je nadbiskup
Devèiæ.
Nadbiskup je s okupljenim sveæenicima pod misom podijelio
bolesnièko pomazanje, a nakon euharistijskog slavlja obišao
korisnike u njihovim sobama.
Domovinske vijesti
Stepinèevo u Krašiæu
S pravom išèekujemo slavni dan u koji æe bl. Alojzije biti
proglašen svecem Katolièke Crkve, ponosom svih koji u
Krista vjeruju te uresom ljudskoga roda i zaštitnikom
hrvatskog naroda
Krašiæ, 10.2.2015. (IKA) – Na 55. obljetnicu smrti blaženog
kardinala Alojzija Stepinca, 10. veljaèe, u crkvi Presvetog
Trojstva u blaženikovoj rodnoj župi Krašiæ, sveèano
euharistijsko slavlje predvodio je postulator Stepinèeve
kauze mons. Juraj Batelja u koncelebraciji s èetrdesetak
sveæenika. Rijeè pozdrava okupljenim sveæenicima i
vjernicima pristiglim iz raznih krajeva domovine koji su
dupkom ispunili crkvu i prostor oko nje uputio je domaæi
župnik Dragutin Kuèan.
U homiliji mons. Batelja je u osvrtu na misno evanðelje
istaknuo kako je "rijeè je o Kristu koji djeluje, trpi i
pobjeðuje u svojim vjernicima". To je bilo iskustvo i
blaženog Alojzija Stepinca. On je Krista uèinio smislom
svog života, a Krist je njega uèinio dionikom ne samo svojih
patnji, nego i svoje slave. Tako nas Božja rijeè dovodi do
spoznaje da "postoje duše koje hoæe dati ljubav za Ljubav,
život za Život." A koji je put do te ljubavi i slave u nebu? To
je put vjere, rekao je. Istaknuo je da je blaženik iz žive vjere
u Isusa Krista lomio okove ropstva u koji je bezbožni sustav
okovao njega, njegov narod i Crkvu Božju, a njegova žrtva i
svjedoèanstvo obvezuju na promicanje i èuvanje zdravih i
životu otvorenih obitelji. Takoðer, Stepinèeva žrtva i
svjedoèanstvo obvezuju i na kršæanski odgoj.
Dr. Batelja pojasnio je da je Stepinèevo uvjerenje bilo da i
samo otkupljenje poèinje u obitelji. Jer je brak božanska
ustanova, onda i odgoj mora dovesti djecu do spoznaje Boga
i samim time ukljuèiti ih u dogaðaj otkupljenja. Za njega
vjerski odgoj poèinje "u kolijevci i na prsima majèinim.
Pobožnost se usisava veæ s materinjim mlijekom. Jedva da
æe išta biti od djeteta, osim posebnim èudom Božjim, ako
nije veæ u roditeljskoj kuæi poprimilo prve klice
religioznosti".
"Naš današnji pohod ovome mjestu, gdje je zapoèeo život i
gdje je muèenièki umro blaženi Alojzije Stepinac, iskaz je
naše zahvale njemu, koji je hrabro živio vjeru i svjedoèio
ljubav prema Bogu i svom hrvatskom narodu sve do
prolijevanja krvi. Istodobno taj je pohod svjedoèanstvo o
istinoljubivosti junaèkog pastira koji je, zagledan u križ
Krista Spasitelja, neustrašivo zastupao pravdu i osuðivao
nepravdu, imajuæi na pameti rijeèi kojima je uèio i hrabrio
Božji narod povjeren njegovoj duhovnoj brizi: "Stojmo
èvrsto do kraja uz svoju Crkvu, kakvu nam je Krist ostavio.
Od svog osnutka ona sjaji kao sjajno sunce na nebu i sjat æe
do kraja. A kaže njemaèka poslovica: 'Wer die Sonne hat,
braucht nicht nach den Sternen zu fragen. – Tko ima sunce,
ne treba se okretati za zvijezdama'. Najmanje pak za
crvenima", rekao je propovjednik. Posvijestio je potrebu
molitve za progonitelje. U tom kontekstu rekao je: "svjesni
smo da blaženi Alojzije nije stajao pred poganskim sucima
staroga Rima, nego pred okrutnim sucima crvene
Internacionale. Ojaèan Kristovom snagom nije se bojao
prijetnji i zastrašivanja. Štoviše, hrabrio je sebe i druge oko
sebe: 'Ako je potrebno pod maè, iæi æemo. Ako na križ,
idemo i tamo uz milost Božju, ali popuštanja sotoni nema!'
'Meðutim nas mržnja naših neprijatelja progoni ... takvom
žestinom, da prije mogu raèunati na pogoršanje negoli
poboljšanje zdravlja. A ipak moramo i u tim prilikama moliti
za one, koji nas progone, ako hoæemo da budemo dostojni
imena Kristova'. To je Stepinèev sjaj na zemlji, slava u nebu!
Baš zato moramo biti ponosni što smo imali takva Kristova
uèenika, Božjeg èovjeka, poruèio je dr. Batelja. "Slaveæi
liturgijski blagdan bl. Alojzija sjeæamo se i svih onih koji su
11. veljaèe 2015. broj 6/2015
15
Domovinske vijesti
s njime prolazili zemaljsku Golgotu. Bili su to nepravedno
poubijani sveæenici i vjernici, mladiæi i muževi, žene i
djevojke, djeca, èak i starci, bogoslovi i sjemeništarci,
redovnici i redovnice. Svi su oni baštinili istinitost rijeèi
Svetoga pisma: "Kao što su obilate patnje Kristove u nama,
tako je po Kristu obilata i utjeha naša". Naš blaženi Alojzije
te je rijeèi uèinio sastavnicom svoga zemaljskog života i
postigao slavu neba. Išèekujemo prosudbu Svete Crkve
Božje kojom æe se dati do znanja da njegove vrline sjaje
poput sunca i ohrabruju naša srca na putu vjeènog spasenja.
Stoga s pravom išèekujemo slavni dan u koji æe bl. Alojzije
biti proglašen svecem Katolièke Crkve, ponosom svih koji u
Krista vjeruju te uresom ljudskoga roda i zaštitnikom
hrvatskog naroda", rekao je mons. Batelja te istaknuo kako
"idemo u susret radosnim danima. Blaženi Alojzije, koji je
ovdje, u ovoj crkvi prikazivao mise za 'Hrvate poginule u
ratu, logorima, tamnicama, mukama i u emigraciji', s
nakanom 'da hrvatski narod ostane vjeran Bogu i Crkvi', za
'sve Hrvate, koji trpe u logorima, tamnicama i emigraciji radi
progonstva sa strane komunizma', danas i nama poruèuje što
je zapisao u oporuci 9. listopada 1959.: 'Hrvatskom narodu,
iz kojega sam nikao, nastojao sam koristiti, koliko sam
mogao ... stavljam ponovno na srce, da ostane uvijek èvrst u
svetoj vjeri katolièkoj i vjeran Svetoj Apostolskoj Stolici
Petrovoj!'" "Stoga, neka i svim ljudima dobre volje bude na
veliku radost vijest da æe ovaj pastir, pravi uzor apostolske
revnosti i kršæanske jakosti, biti ovjenèan aureolom svetosti.
Èudo na njegov zagovor veæ se dogodilo. Nebo je
progovorilo! Stoga opravdano išèekujemo i rijeè Svetoga
Oca i èas kad æe on bl. Alojzija Stepinca kao sveca upisati u
kalendar Katolièke Crkve. Budimo dostojni toga dara.
Uèinimo sve što je u našoj moæi da bl. Alojziju, "za bogato i
žrtvom ispunjeno svjedoèanstvo vjernosti, muèeništva i
svetosti", uzvratimo vjernošæu Kristu i Crkvi njegovoj",
poruèio je mons. Batelja.
Prije blagoslova predvoditelj slavlja mons. Batelja rekao je
da se u zagrebaèkoj katedrali godišnje slavi 130-150 misnih
nakana na èast bl. Alojzija Stepinca. To je znak da Duh
Božji, duh Stepinèev živi u našoj Crkvi i u našem narodu.
Svjedok sam tolikih dragih dogaðaja, tolikih ljudi koji su se
dobrotom srca i plemenitošæu duše ugradili u kanonski
postupak za proglašenje svetim ovog uzornog hrvatskoga
vjernika, ovog dragog apostolskog nasljednika na stolici
zagrebaèkih nadbiskupa. Nemojmo dopustiti da nam
sredstva društvenog priopæivanja pomraèe taj svijetli lik. I
neka nitko ne sumnja da Stepinac nije muèenik jer mu nisu
vrata presjekli. Želio bih doista da Stepinac u našoj javnosti
dobije ono mjesto koje zaslužuje, rekao je dr. Batelja.
Na misi je pjevao Mješoviti župni zbor pod vodstvom i uz
orguljsku pratnju s. Mirjam Dediæ.
Ura preminuæa bl. Alojzija Stepinca
Zagreb, 10.2.2015. (IKA) – Na 55. obljetnicu smrti bl.
Alojzija Stepinca vjernici hodoèaste na blaženikov grob u
zagrebaèku katedralu od ranih jutarnjih sati. Jedan od
najdirljivijih trenutaka bila je ura preminuæa koja je
uprizorena u 14 sati, u vrijeme kada je prije 55 godina
blaženik predavao svoju dušu Gospodinu. Pobožnost je
predvodio
duhovnik
Nadbiskupskoga
bogoslovnog
sjemeništa u Zagrebu preè. Vlado Razum, a pjevao je zbor
bogoslova. Tijekom pobožnosti razmišljalo se nad
blaženikovim mislima, te mu se molitvom utjecalo. Tako su
svi zajedno izmolili prvo slavno otajstvo krunice, litanije bl.
Alojzija Stepinca, te molitvu za njegovo proglašenje svetim.
16
11. veljaèe 2015. broj 6/2015
ika
Stepinèevo u zagrebaèkoj katedrali
Stepinac je vidio ne samo ona najgrublja kršenja pripadnosti
èovjeka Bogu, kakva su se oèitovala u rasnim i klasnim
zakonima, nego i suptilna nastojanja u društvenim gibanjima
koja su uvodila u nesreæe pojedince, obitelji i narod,
istaknuo kardinal Bozaniæ
Zagreb, 10.2.2015. (IKA) – Sveèano euharistijsko slavlje u
prigodi proslave Stepinèeva, na 55. obljetnicu smrti bl.
Alojzija Stepinca, u utorak 10. veljaèe, u zagrebaèkoj
prvostolnici predvodio je zagrebaèki nadbiskup kardinal
Josip Bozaniæ. U koncelebraciji bili su apostolski nuncij u
Republici Hrvatskoj nadbiskup Alessandro D'Errico,
križevaèki vladika Nikola Kekiæ, bjelovarsko-križevaèki
biskup Vjekoslav Huzjak, zagrebaèki pomoæni biskupi
Valentin Pozaiæ, Ivan Šaško i Mijo Gorski, te 150 sveæenika.
"U svjedoèanstvu blaženoga Alojzija postaje nam
razumljiviji odnos izmeðu stalnoga i nestalnoga, vjeènoga i
vremenitoga, neprolaznoga i prolaznoga. Tako nam Bog
veèeras po svojoj Rijeèi i kroz prizmu blaženikova života
daje jasnije vidjeti temeljna uporišta za naš život, a to su
Božje zapovijedi te èovjekov odnos prema njima", istaknuo
je na poèetku homilije kardinal Bozaniæ. Upozorio je kako
na tome poèiva i razlog progonstava blaženoga Alojzija kao
i uvjeravanja i ponuda kojima je bio cilj njegovo odstupanje
od zastupanih Božjih naèela. Zbog toga su od njega pokušali
kupiti ono što ne smije biti na prodaju - èovjekovu savjest.
Kardinal je istaknuo kako je bezbroj puta blaženik izravno ili
neizravno upozoravao i potvrdio da su Božje zapovijedi
nepromjenjive te da su iznad bilo koje ljudske uredbe. Božje
zapovijedi èovjeka trajno vraæaju u zajedništvo s Bogom i
bližnjima. Udaljavajuæi se od Božjih zapovijedi èovjek
oblikuje svoja pravila i odnose koji su daleko od biblijske
istine. A ta istina govori da su svi ljudi stvoreni na Božju
sliku i da imaju isto dostojanstvo. Ljudi koji nisu voðeni
polazištima Božjih zapovijedi èesto se usude odbacivati
druge, smatrati ih nevrijednima i podcjenjivati ih. Dogaðalo
se to tijekom povijesti èovjeèanstva, kako nekad tako i
danas, po onome što papa Franjo naziva kulturom
odbacivanja, upozorio je kardinal.
U svakom Stepinèevu stavu, ocjeni, prijedlogu, savjetu i
upozorenju u pozadini možemo vidjeti upuæenost na Boga
Stvoritelja i na èovjeka koji je njegovo stvorenje, naglasio je
kardinal Bozaniæ. "Blaženikova je vjernost do muèeništva
proizišla iz svjetla vjere u Stvoritelja, zbog obrane èovjeka
koji je stvoren na Božju sliku. Na oštro protivljenje
nadbiskupa Stepinca naišli su zakoni, odredbe, rijeèi,
ponašanja koji su iskrivljavali dostojanstvo ljudske osobe i
èovjeka odmicali od Boga. Vidio je ne samo ona najgrublja
kršenja pripadnosti èovjeka Bogu, kakva su se oèitovala u
rasnim i klasnim zakonima, nego i suptilna nastojanja u
društvenim gibanjima koja su uvodila u nesreæe pojedince,
obitelji i narod".
Istaknuo je da spomen na blaženoga Alojzija Stepinca govori
o neustrašivom svjedoku èovjeènosti i istine, vjernosti Crkvi,
koji se sav pouzdao u Boga. Jednako tako s njegovim je
svjedoèanstvom povezan pokušaj drugih da se nepravda
proglasi pravdom i politièka manipulacija pravosuðem.
Osuðeni nadbiskup Stepinac je do dana današnjega ostao
živjeti kao primjer žrtve onih sudišta koja ne mare za
èinjenice, ni za dostojanstvo suðenja. Njegova je osuda u
novijoj hrvatskoj povijesti postala simbolom svega što je
provodio jedan od totalitarizama, onaj komunistièki,
stvarajuæi privid pravednosti i demokracije. Teško je
pomisliti da se napredak Domovine može oèekivati sve dok
ne postoji ravnoteža u zakonima koji sadrže jasne temeljne
vrijednosti vodeæi brigu o stvarnim životima ljudi; dok nema
stabilnosti institucija koje ne djeluju po politièkome ili
ika
ideološkome diktatu, nego teže k pravednosti, voðeni
istinom; dok se ne štiti èestitost i ne poštuje savjest,
posvijestio je kardinal. Istaknuo je kako su "život i smrt
blaženoga Alojzija hrvatskom narodu dobar pokazatelj za
èime se u sadašnjosti ne smije iæi, kao i to na što se u
buduænosti ne smije oslanjati". Nažalost, i danas smo
suoèeni da se u našoj Domovini, unutar širih društvenih
previranja, ne pazi na sve opasnosti koje mogu proizaæi iz
nedostatne brige oko donošenja i provoðenja zakona, rekao
je kardinal, te to potkrijepio primjerom dogaðanja koja se
tièu obitelji.
Nije rijeè tek o nekoj društvenoj skupini, nego se diraju sami
temelji ljudske naravi i otajstva života. I što god se
nesavjesno i neodgovorno poduzima ili propušta poduzeti baš zato jer je u središtu svetinja života - ima posljedice na
sav narod i društvo i tièe se baš svakoga dijela našega
življenja. Premda može zvuèati bolno, ali treba jasno reæi da
izgleda kao da se neki ne prestaju poigravati s buduænošæu
hrvatskoga naroda, upozorio je kardinal. "Kažem 'ne
prestaju', jer iz sada veæ davne 1936. godine lako možemo
èuti pitanja blaženoga nadbiskupa: 'Kuda sve to vodi? Ako
se na tako laku ruku razvrgavaju braène zajednice, može li
se onda govoriti o èestitom obiteljskom životu? Može li se
govoriti o savjesnom odgoju mladeži? Može li se govoriti o
sigurnosti graðanskog poretka? Može li èovjek onda
konaèno biti siguran za svoj život i za svoju imovinu? Nije li
to ravni put u rasulo, kao što govori prorok: 'Zemlja æe biti
opustošena i poharana! Zakoni su Božji usko povezani meðu
sobom, i raskineš li jedan, kidaju se i drugi, i onda se sve
ruši kao i stroj, što prestaje raditi ako se izvadi ma samo i
jedan kotaè'".
Kardinal je istaknuo i blaženikove rijeèi, koje i danas zvuèe
jednako snažno i istinito kao i prije 75 godina: "Jake i sretne
Hrvatske nema bez jakih, fizièki i moralno zdravih i
zadovoljnih hrvatskih obitelji". Takoðer je istaknuo
Stepinèeve rijeèi "Želim da svima bude konaèno jasno, da
Hrvatskoj nema buduænosti, ako se cijela javnost, a
specijalno naša banska vlast, svim silama i sredstvima, koja
joj stoje na raspolaganju, ne odupre zloèinima koji pogaðaju
hrvatsku obitelj, makar se ti zloèini vršili baš pod firmom
znanosti ili socijalnih indikacija ili tobože zdravlja".
Kardinal Bozaniæ pojasnio je kako blaženik ne ostavlja
dvojbe o kojemu je zloèinu rijeè, obraæajuæi se lijeènicima
rekao je: "To je pitanje abortusa, koji je zauzeo toliki mah u
našoj domovini, da pomalo dobiva karakter pravoga
narodnog samoubojstva". I danas ponavljamo blaženikov
vapaj i molimo za ustrajnost u borbi za slobodu savjesti
lijeènika.
Kardinal je najavio da æe 55. obljetnica smrti bl. Alojzija
Stepinca biti obilježena osobitom duhovnom povezanošæu
nadbiskupije s blaženikom. To æe se oèitovati i izvanjskim
znakom njegove prisutnosti tako da æe se poèetkom
korizmenoga vremena, polazeæi iz prvostolnice, od župe do
župe, nositi moænik blaženoga Alojzija i okupljati se oko
njega. Blaženikove æe moæi u svakoj župi biti barem jedan
dan, poèevši od ovogodišnje korizme do slavlja Stepinèeva
iduæe godine. To je ponajprije poziv na molitvu za zagovor,
za snažniju vjeru, sigurniju nadu i gorljiviju ljubav u našim
župnim zajednicama, ali to je i prigoda da pobliže upoznamo
toga našeg svetog pastira; da nam postane bližim i da u
njemu otkrivamo svjetlo i nadahnuæe za svoj životni poziv,
za svoje dvojbe i iskušenja. On æe nas zbližiti i kao Crkvu
zagrebaèku kojoj prethodi poèetak Druge sinode, rekao je
kardinal. Ovdje smo u Stepinèevoj katedrali jer osjeæamo
zov blaženikove privlaènosti i blizine. Rijeèi ne mogu
obuhvatiti sve što se dogaða ovdje na blaženikovu grobu.
Koliko je dodir njegova lika, njegova groba, dodir
Domovinske vijesti
sklopljenih ruku stvorio novih dodira milosti i vratio èovjeka
na poštovanje Boga, na molitvu za oproštenje i na put
èistoæe savjesti u ispovijedi; na obraæenje i dobra djela, na
vjeru koja èovjeka povezuje s Bogom i bližnjima. Ovdje smo
u Stepinèevoj katedrali moleæi ustrajno njegovu pomoæ, kao
i za njegovo proglašenje svetim. Njemu se utjeèemo i s
njime molimo za našu djecu i mlade, za braène parove i naše
obitelji, za sve potrebne, progonjene i patnike, za naše
hrvatske branitelje i za dragi nam hrvatski narod, zakljuèio je
homiliju kardinal Bozaniæ.
Nakon poprièesne molitve, kardinal je kod groba bl. Alojzija
Stepinca izmolio molitvu za njegovo proglašenje svetim.
Prije blagoslova vjernike je potaknuo na zajedništvo. Sami
možemo malo, ali s Bogom i zajedno puno. To je snaga
Katolièke Crkve. Stoga molimo Gospodina da blagoslovi
Crkvu u hrvatskom narodu i èitav naš dragi hrvatski narod,
rekao je kardinal Bozaniæ.
Euharistijsko slavlje pjevanjem su uvelièani Koralisti
zagrebaèke katedrale i zbor bogoslova pod ravnanjem mo
Miroslava Martinjaka uz orguljsku pratnju mo Nevena
Kraljiæa.
U Stražemanu proslavljeno Stepinèevo
Stražeman, 10.2.2015. (IKA) - Na spomendan bl. Alojzija
Stepinca, 10. veljaèe, požeški biskup Antun Škvorèeviæ u
zajedništvu sa sveæenicima Kaptolaèkoga dekanata
predvodio je sveèano euharistijsko slavlje u župi Stražeman
nedaleko Požege. Toga hrvatskog blaženika u Stražemanu se
slavi od njegove smrti, napose nakon što su komunistièke
vlasti odredile da se s mozaika u crkvi ukloni njegov lik, a
župnik Josip Devèiæ bio zatvoren. Nakon župnikova
pozdrava, biskup je pozvao vjernike "da se zaustave pred
svim onim što nam je Bog darovao u blaženom Alojziju,
zahvale za njegovu velièinu duha i snagu vjere, povjere
njegovu zagovoru poslanje svoje mjesne Crkve kojoj je
drugi zaštitnik te osobne i narodne teškoæe".
U homiliji biskup je podsjetio na okolnosti u kojima je
djelovao Alojzije Stepinac kao zagrebaèki nadbiskup i
istaknuo "da nam je Bog u njemu dao znak da je s nama na
putu u teškim povijesnim vremenima". Na temelju èitanja
biskup je rekao da je Alojzije sav uronjen u Boga iskusio
Božje milosrðe i utjehu te ih prenosio na ljude razlièitih
narodnosti pritisnute svakovrsnim nevoljama. Istaknuo je
velièinu njegove vjernosti Bogu koja se nije dala slomiti
ideološkim pritiscima, progonima i osudama te je postao
orijentir i znak nade mnogima u vremenima teških pomutnji
i moralnog rasula. Rekao je da je blaženik na svoj naèin u
svoju nepokolebljivost sabrao svu èvrstinu vjere hrvatskog
naroda tijekom njegovih trinaest stoljeæa, njegove muke i
tjeskobe, radosti i nade te je nedužan osuðen na procesu koji
mu je montirao komunistièki režim postao pšeniènim zrnom
baèenim u zemlju iz kojeg raste život i donosi plodove.
Dodao je da Stepinca prepoznajemo kao svojevrsni znak
povijesne pobjednièke izdržljivosti hrvatskog èovjeka te da
se ne treba strašiti onih koji mu danas žele potamniti sjaj
njegove svetosti. Pozvao je vjernike da se okupljaju oko
njega i na njegovu liku uèe kako im je po vjernosti Bogu u
njegovoj Crkvi svladavati sve životne poteškoæe u sadašnjim
hrvatskim nevoljama.
Na završetku slavlja biskup je èestitao vjernicima blagdan
drugoga zaštitnika Požeške biskupije i preporuèio u molitvu
djelovanje njihove mjesne Crkve. Zahvalio je župniku
Devèiæu za sve što kao generalni vikar i prepošt Stolnog
kaptola èini za život Požeške biskupije te stalnom ðakonu
Zdravku Ticlu, napose za doprinos u organiziranju voæinskih
hodoèašæa.
11. veljaèe 2015. broj 6/2015
17
Crkva u Hrvata
ika
Crkva u Hrvata
Biskup Uziniæ na pravoslavnom simpoziju u Trebinju:
Ništa ne smije kompromitirati navještaj Evanðelja
"Mi, Crkva, moramo odgajati ljude. Moramo im pomoæi da
shvate svoju ulogu kršæana u svijetu i da tu svoju ulogu žive
kao kršæani, bez obzira na ovu ili onu politièku opciju",
istaknuo je biskup Uziniæ te nakon predavanja odgovarao na
pitanja novinara o odnosu Trebinja i Dubrovnika
Trebinje, 6.2.2015. (IKA) - Dubrovaèki biskup Mate
Uziniæ, na poziv zahumsko-hercegovaèkog i primorskog
episkopa Grigorija Duriæa, sudjelovao je u petak 6. veljaèe
na otvorenju simpozija "Teologija u javnoj sferi", koji je
organiziran u sklopu proslave eparhijske slave sv. Ignacija
Bogonosca u Trebinju.
"Drago mi je da sve ono dobro što smo zapoèeli mojim
dolaskom u Dubrovnik, nastavili zajednièkim molitvama u
dubrovaèkoj katedrali i pravoslavnoj crkvi u Dubrovniku,
možemo nastaviti na ovaj naèin, mojim sudjelovanjem ovdje
u Trebinju, premda je moja situacija drukèija u odnosu na
episkopa Grigorija. Dubrovnik je dio Zahumskohercegovaèke i primorske eparhije, dok Trebinje nije dio
Dubrovaèke biskupije i moramo poštovati kompetencije
mostarsko-duvanjskog i trebinjsko-mrkanskog biskupa
Ratka Periæa, kojega sam obavijestio da æu danas ovdje biti s
vama", rekao je biskup Uziniæ.
Osvræuæi se na temu simpozija, posebno je spomenuo prvu
toèku koja æe govoriti o onome što se dogaða na istoku
Ukrajine, "a što nas, priznat æete svi, vraæa i u one naše
nesretne dogaðaje prije 20-ak i više godina." "Zato smo, èini
mi se, više nego bilo tko drugi, sposobni iz vlastitog iskustva
promišljati tu situaciju, pa možda i ponuditi neke odgovore",
rekao je biskup Uziniæ. "Osobito prenijeti poruku da je svaki
rat besmislen, da je rat ludost, da u ratu nitko ne dobiva."
Prisjetio se i poruke koju je prije nekoliko dana rekao papa
Franjo, a to je mu stvara bol u srcu, misleæi na situaciju u
Ukrajini, kad èuje rijeèi pobjeda i poraz. To su strašne rijeèi
koje bole, kazao je tada papa, jer nema u ratu ni pobjednika
ni poraženih, jedina prava rijeè za rat je mir. "Koliko bi bilo
bolje da smo mi našli na vrijeme mir, a ne da smo ga na
kraju bili prisiljeni naæi", rekao je biskup.
Govoreæi o temi odnosa Crkve i politièke zajednice, biskup
je pošao od èinjenice da živimo sve više u sekulariziranom
svijetu te objasnio prednosti takvog svijeta: "Sekularizaciju
mi u Crkvi ponekad doživljavamo kao nešto što nam izbija
temelje pod nogama, ali taj pogled je poprilièno pogrešan.
Sekularizacija nije nešto loše, ona je po sebi dobra. Zapravo
Isus Krist je uveo sekularizaciju onom reèenicom: Dajte
Bogu Božje, a caru carevo. Želimo li na pravi naèin
odgovoriti na izazove sekularizacije trebamo je gledati
pozitivno. Ona s jedne strane pomaže civilnom društvu da se
oslobodi od nametanja nekih ideja od strane Crkve, dakle
oslobaða civilno društvo od Crkve i njezinog utjecaja, koji je
u pojedinim vremenima povijesti bio pogrešan.
Sekularizacija, polazeæi od iskustva koje smo svi imali,
istodobno pomaže Crkvi da se oslobodi od pritiska civilnog
društva, politike koji su puno puta u našoj povijesti imali
negativan utjecaj na nas."
Biskup se prisjetio i nedavne prošlosti i ustvrdio: "U tim
vremenima je puno viši utjecaj imala politika na Crkvu nego
li je Crkva uspijevala imati na politiku. I zapravo smo puno
puta, uslijed tih meðusobnih odnosa, bili iskorišteni i to u
vrlo negativnom kontekstu."
Promišljajuæi o odnosima politike i Crkve, društva i Crkve,
biskup je kazao da se taj odnos mora pomalo mijenjati, da se
18
11. veljaèe 2015. broj 6/2015
mora postavljati na drugaèiji naèin poštovati kompetencije
jedni drugih. "To znaèi da se Crkva ne smije aktivno baviti
politikom, da ne smije sebe i svoje poslanje vezivati uz ovu
ili onu politièku opciju, ali ne znaèi da se Crkva mora odreæi
bilo kakvog utjecaja na život politièke zajednice nego znaèi
da taj utjecaj treba èiniti na drugaèiji naèin."
Crkva u sekulariziranom društvu može djelovati u više sfera,
kazao je biskup, istodobno primijetivši da se u borbi protiv
moralnog relativizma ne treba prikaèi za jednu politièku
opciju.
"Mi, Crkva, moramo odgajati ljude. Moramo im pomoæi da
shvate svoju ulogu kršæana u svijetu i da tu svoju ulogu žive
kao kršæani, bez obzira na ovu ili onu politièku opciju,"
istaknuo je.
Kao primjer naveo je kad se jedan od naroda nalazi u
zemljama u kojim je manjina skloniji je opredijeliti se za
ljevicu, a u svojim zemljama gdje je u veæini za desnicu.
"Što govori da tu nešto nije u redu. Trebali smo osposobiti
ljude, odgojiti ljude da kao kršæani s kršæanskim
vrijednostima uðu u razlièite politièke stranke i unutar tih
stranaka, u društvu djeluju kao kršæani. A to mi nismo
napravili. To je problem politike i naše nemoæi u ovom
sekulariziranom svijetu."
Mi se ne možemo više ponašati kako smo se ponašali prije,
ne možemo niti propustiti priliku da utjeèemo, ali naš utjecaj
ide tim putem da odgajamo ljude, da uðu u razlièite sfere
politièkog života i da iznutra, kroz autentièno življenje svoga
biti kršæanin, mijenjaju te sfere.
Kao Crkva trebamo biti i savjest društva u kojem živimo,
kazao je biskup i nastavio: "Ne možemo se odreæi svoje
proroèke uloge. Da bismo je mogli na pravi naèin vršiti
potrebno je da mi budemo distancirani, da se ne damo kupiti,
da ne damo da nas netko upotrijebi za svoje interese, nego da
se izdignemo iznad tih interesa nego da budemo uvijek oni
koji æe dizati svoj glas kad je u pitanju nepravda i poticati i
hvaliti ono što je dobro u pojedinom društvu."
Kao temeljnu dimenziju uloge Crkve u sekulariziranom
društvu biskup je istaknuo evangelizaciju. "Ništa ne smije
kompromitirati zadaæu Crkve da navješæuje Evanðelje. Ako
se Crkva veže uz bilo koju politièku opciju, onda ona
kompromitira svoje poslanje da naviješta evanðelje svima."
Na kraju je biskup Uziniæ poruèio: "Ono što moramo
napraviti mi sveæenici, mi biskupi, mi hijerarhijska Crkva
jest da se doista odvojimo od aktivnog politièkog djelovanja
u svakodnevnom životu, da se izdignemo iznad kako bismo
kao odgojitelji, kao proroci mogli na pravi naèin formirati
naše ljude i omoguæiti im da oni mogu pridonijeti
kvalitetnijem i boljem stanju društva i u vremenu kojem
živimo. To je naš odgovor na sekularizaciju."
"Svjesni smo da u povijesti nije uvijek tako bilo. I da smo
mnogo puta stajali na strani onih koji su govorili da su
vjernici, ali se u svakodnevnom životu kao vjernici nisu
ponašali. To nam nije dovoljno, da netko govori da je
vjernik. Potrebno je da to što vjeruje i živi", zakljuèio je svoj
govor dubrovaèki biskup.
Odgovarajuæi na upit novinara o odnosu Trebinja i
Dubrovnika biskup Uziniæ je rekao:
"Episkop Grigorije rekao je da je nama u nekim stvarima
teže, a u nekim lakše. Ja vjerujem da je nama puno lakše
nego politièarima. Ono što svaki put ponavljam jest da ne
možemo zaboraviti ono što se dogodilo, ali nas to ne smije
sprijeèiti da oprostimo i da poènemo graditi novu buduænost.
Ovo 'ne zaboraviti' ne znaèi stalno spoèitavati, nego znaèi
Crkva u Hrvata
ika
biti svjesni nekih stvari kako ne bi ponovili pogreške koje
smo imali u prošlosti. U onoj mjeri u kojoj se to može
napraviti, u toj mjeri æe moæi doæi do novog dijaloga.
Za razliku od politièara episkop Grigorije vrlo se jasno u
nekoliko navrata suoèio s onim što se dogodilo. Kao što sam
se i ja, doduše ne s pozicija Dubrovnika, jer smatram da je tu
napravljena nepravedna agresija na grad Dubrovnik, veæ s
pozicija odnosa naših Crkava suoèio. Dok se kod politièara
to nije dogodilo. Dok se stvari ne postave na svoje mjesto,
mislim da se teško može iæi naprijed.
Meðunarodna zajednica nam u tome puno ne pomaže. Ako
se pokušava reæi da smo svi isti, a mi, svatko sa svoje strane
mislimo da nismo isti, to nas onemoguæuje da se stvarno
susretnemo s istinom, bilo s jedne bilo s druge strane, onda
je teško nastaviti dijalog, imati dobru meðusobnu suradnju i
izgraðivati bolju buduænost."
Široki Brijeg: "V. dani pobijenih hercegovaèkih
franjevaca"
U spomen na 66 njih koje su komunisti ubili tijekom i nakon
II. svjetskog rata
Široki Brijeg, 7.2.2015. (IKA) – Od 4. do 7. veljaèe u
samostanskoj crkvi na Širokom Brijegu održani su "V. dani
pobijenih hercegovaèkih franjevaca" u spomen na 66 njih
koje su komunisti ubili tijekom i nakon II. svjetskog rata.
Spomen-program priredila je Vicepostulatura postupka
muèeništva "Fra Leo Petroviæ i 65 subraæe" na èelu s fra
Miljenkom Stojiæem.
Na dan obljetnice ubojstva franjevaca na Širokom Brijegu, 7.
veljaèe, koji je ujedno i dan sjeæanja na sve franjevce ubijene
u II. svjetskom ratu i poraæu, molitveni program poèeo je u
16 sati molitvom kraj ratnog skloništa. Èlanovi FRAMA-e
Široki Brijeg zapalili su 12 svijeæa u znak sjeæanja na 12
franjevaca koji su ubijeni i spaljeni u tom skloništu. Nakon
molitve procesija se uputila u samostansku crkvu prema
grobu gdje su pokopana 24 ubijena franjevca. Na grobu su
nakon molitve proèitana imena 66 ubijenih hercegovaèkih
franjevaca, a zatim je zapoèela misa koju je predslavio
gospiæko-senjski biskup Mile Bogoviæ. Suslavili su
provincijal hercegovaèkih franjevaca fra Miljenko Šteko,
vicepostulator fra Miljenko Stojiæ, gvardijani samostana
hercegovaèkih franjevaca te velik broj fratara iz
hercegovaèke provincije. Na misi je pjevao Veliki župni
zbor pod ravnanjem s. Mire Majiæ, a molitvu vjernika èitali
su gvardijani. Poslanicu je proèitao fra Rade Dragiæeviæ,
najmlaði od pet živuæih fratara koji su pohaðali Franjevaèku
klasiènu gimnaziju na Širokom Brijegu. Njemu su 82
godine, a najstarijem 102.
U propovijedi, govoreæi o uzorima koji se stavljaju pred nas,
biskup Bogoviæ rekao je: "Po našim crkvama naæi æete slike
i kipove izložene na štovanje vjernicima. Predstavljaju ljude
za koje kažemo da su sveti ili blaženi. Nisu to samo
suvremene velièine, nisu ni iz odreðenog prostora ili
vremena. Ima ih iz cijeloga svijeta i iz raznih vjekova i
stoljeæa. Ono što im je svima zajednièko jest vjernost Bogu i
ljubav prema bližnjemu. Svi su oni bili jaki u vjeri i osjetljivi
na potrebe svoga bližnjega. Nema meðu njima sebiènjaka,
ma kakvu slavu, bogatstvo ili moæ sebiènjaci postigli. Svi su
se sveci isticali sebedarjem. Koji je tu zakazao, nije svetac.
Svi su oni veliki jer su nasljedovali svoga uèitelja koji je
toliko ljubio ljude da se sav u toj ljubavi predao za njih.
Takvi su sveci! Ljudima se za uzor danas stavlja razne
tipove u kojima je èesto malo ljudskosti, a kamo li svetosti."
Biskup je, pohvalivši rad Vicepostulature, istaknuo kako su
hercegovaèki franjevci najdalje otišli u traženju grobova
svojih stradalih te kako otkrivanjem istine nije cilj isticati
okrutnost muèitelja nego odati poštovanje muèenima i
nevino stradalima. Propovijed je završio rijeèima: "Drago mi
je da sam ovdje na Širokom Brijegu predvodio
komemorativno slavlje za širokobriješke i druge muèenike
hercegovaèke franjevaèke provincije. Valja s osjeæajem
zahvalnosti oživjeti sjeæanje na njih i na njihovu žrtvu.
Vjerujemo da nam oni mogu poslužiti kao uzor i u ovim
našim nevoljama, ali takoðer da nas mogu kod Boga
zagovarati za milost da kroz sadašnje nevolje uzmognemo
pridonijeti jaèanju dobrote u našem društvu. Imamo pred
sobom brojne uzore kako èiniti dobro i kako izbjeæi da ne
dadnemo podršku zloæi u našoj sredini. Molimo se takoðer
da bar neki od tih uzora meðu nama postignu slavu blaženih
i svetih."
Na kraju mise nazoènima se obratio vicepostulator fra
Miljenko Stojiæ koji je zahvalio svim propovjednicima kroz
èetiri dana, a na poseban naèin biskupu Bogoviæu na dolasku
i upuæenim rijeèima. Proèitao je i kratko izvješæe o radu
Vicepostulature u protekloj godini. Posebno se zahvalio
svima koji tijekom èitave godine dolaze na grobove
pobijenih franjevaca i na njima se mole te zamolio ako je
netko po njihovu zagovoru dobio kakvu milost da se javi u
Vicepostulaturu. Svima je zahvalio i širokobriješki gvardijan
fra Tomislav Puljiæ. Na kraju je provincijal Hercegovaèke
franjevaèke provincije fra Miljenko Šteko uputio rijeèi
pozdrava biskupu Bogoviæu, zahvalivši mu na dolasku i
uruèio mu prigodni dar. Biskup je zahvalio na svemu,
posebno istaknuvši da dvojica hercegovaèkih franjevaca
djeluju u njegovoj biskupiji. Taj rad, rekao je, zapoèeo je s
negdašnjim provincijalom fra Slavkom Soldom, a nastavili
su ga sljedeæi provincijali kao doprinos Hercegovaèke
franjevaèke provincije vjeri i narodu u lièkim krajevima.
Prva tri dana molitveni je program zapoèinjao molitvom
krunice, a zatim je bila misa koju su ove godine predvodili
franjevaèki provincijali fra Joško Kodžoman, fra Lovro
Gavran i fra Miljenko Šteko. U sklopu programa dodijeljene
su i nagrade te prigodne plakete nagraðenima na "IV.
nagradnom natjeèaju" na temu pobijeni hercegovaèki
franjevci. Prosudbeno povjerenstvo èinili su: fra Vendelin
Karaèiæ, Ivan Sivriæ i fra Miljenko Stojiæ. Prvu veèer
dodijeljene su nagrade uzrastu djeca, drugi dan uzrastu
mladež i treæi dan uzrastu odrasli.
Proslava Stepinèeva na jugu Francuske
Nica, 8.2.2015. (IKA) - Brojni vjernici Hrvatske katolièke
misije u Nici proslavili su u nedjelju 8. veljaèe u kapeli Don
Bosca nebeskoga zaštitnika svoje Misije blaženoga Alojzija
Stepinca.
Uz sliku blaženika misu je predvodio voditelj HKM Stjepan
Èukman. Potaknuo je vjerni Božji hrvatski puk da
svakodnevno traži Isusa i njegov blagoslov, kako na to
pozivaju apostoli u Sv. pismu, a po primjeru muèenika
Stepinca koji se cijeloga života uzdao u Boga, kako je
istaknuo u svome geslu.
Kardinal Stepinac nije se bojao prijetnji komunistièkih vlasti
niti zatvora u kojem je nevin tamnovao u Lepoglavi i poslije
bio u kuænom pritvoru u Krašiæu, jer se uzdao u Boga koji
mu je bio snaga i putokaz.
Njegova žrtva i primjer dobroga pastira koji dade svoj život
za povjereno mu stado svijetli je primjer svim katolicima
svijeta, rekao je vlè. Èukman. Na kraju mise izmoljena je
molitva za proglašenje svetim bl. Stepinca.
.
11. veljaèe 2015. broj 6/2015
19
Crkva u Hrvata
Stepinèevo u New Yorku
Mi, vjernici i sinovi svoga hrvatskog naroda, velièinu istine i
žrtvu svjedoka i muèenika bl. Alojzija želimo vidjeti u službi i
izgradnji naših odnosa, našega nacionalnog i društvenog
zajedništva, rekao je nadbiskup Barišiæ, istaknuvši da istina
ne dijeli veæ povezuje
New York, 8.2.2015. (IKA) – Hrvatska župa svetih Æirila i
Metoda i sv. Rafaela u New Yorku sveèano je u nedjelju 8.
veljaèe proslavilo Stepinèevo. Euhristijsko slavlje predvodio
je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišiæ. Misi je
nazoèila i generalna konzulica RH Spomenka Cek sa
suprugom i suradnicima.
U homiliji nadbiskup Barišiæ, kojemu je to bio prvi
pastoralni pohod Hrvatima u New Yorku, je posvjedoèio
"bilo da smo u Domovini, ili u New Yorku ili drugdje po
svijetu, sve nas Hrvate i vjernike povezuje i ujedinjuje
blagdan bl. Alojzija Stepinca".
Govoreæi pak o blaženiku nadbiskup je rekao: "Bl. Alojzije,
èovjek, sveæenik, biskup od naroda uzet, za narod postavljen
u odnosu na Boga,i te kako je bio svjestan svoga poziva i
odgovornog poslanja u tamnim vremenima triju ideologija
koje su pokušale i nažalost uspjele kolonizirati naše
prostore, i opasno opteretiti naše odnose. Nijedna od tih
ideologija, ni fašizam ni nacizam ni komunizam, nisu naše
autohtono sjeme veæ uvezeno GMO, sijano na našem
hrvatskom tlu. Naše pravo, domaæe i zdravo sjeme jest osoba
Alojzija Stepinca, koji pavši u zemlju, poput evanðeoskog
sjemena, donese obilat plod".
Alojzije Stepinac naše je najveæe bogatstvo i naš ponos. Ali
isto tako uz nadbiskupa Stepinca je vezana i naša najveæa
povijesna sramota: politièki montirani proces, lažna optužba,
lažni svjedoci, o èemu nam govori prvo današnje èitanje. Bio
je to plan i zadatak komunistièke ideologije koja se svime i
svaèim poslužila samo da ovoga svjedoka Svjetla i Istine
ugasi, ukloni, oblati. Svjedoèko, hrabro i dostojanstveno
držanja nadbiskupa Stepinca, pred lažnim i politièkim
optužbama bilo je istovremeno ohrabrenje tolikima koji su
samo zbog spomena njegova imena završavali u civilnom ili
vojnom zatvoru, podsjetio je propovjednik.
Stoga, kao duhovni sinovi i kæeri bl. Alojzija ne želimo
njega i istinu o njemu instrumentalizirati, vidjeti je našim
posjedom s kojega tjeramo druge. Istina ne može nikada biti
posjed i naše vlasništvo. Mi, vjernici i sinovi svoga
hrvatskog naroda, velièinu istine i žrtvu svjedoka i
muèenika, bl. Alojzija želimo vidjeti u službi i izgradnji
naših odnosa, našega nacionalnog i društvenog zajedništva.
Istina ne dijeli veæ povezuje. Ne osveæuje se, veæ strpljivo
èeka. Svima nam je potrebno rasti u spoznaji i hrabrijem
svjedoèenju istine u svojoj sredini, te u duhu stepinèeve
istinoljubivosti osvjetljavati našu sadašnjost i našu
buduænost, posvijestio je nadbiskup Barišiæ.
U toj prigodi, nadbiskup je podsjetio i na popratne rijeèi koje
je blaženik uputio hrvatskim iseljenicima 1940. godine,
šaljuæi im molitvenike na hrvatskom jeziku. Stepinac izmeðu
ostaloga piše "ako ste i daleko od rodnoga kraja, Bog nije
daleko od vas... pokažite se i u tuðini pravom djecom
Božjom i pravom djecom Hrvatske Domovine... nema veæeg
patriotizma, nema veæe ljubavi prema Domovini, nego svuda
i svagdje živjeti neokaljanim poštenjem i èestitim životom".
Slaveæi obljetnicu preminuæa nadbiskupa Stepinca, želio bih,
da bl. Alojzije bude naš, ne samo po krvi i teritoriju, veæ naš
još više po povjerenju u Boga i hrabrijem svjedoèenju svoje
vjere u našem svakodnevlju. Njegovo geslo: "U Tebe se
Gospodine uzdam" neka bude prepoznatljivo u našem
životu! Njegov primjer i zagovor neka nam udijeli Božji
blagoslov! A i mir Kristov, bio uvijek s vama i svima
vašima, rekao je na kraju homilije nadbiskup Barišiæ.
20
11. veljaèe 2015. broj 6/2015
ika
45. obljetnica misije u Koblenzu
Koblenz, 8.2.2015. (IKA) - Hrvatska katolièka misija
(HKM) Koblenz, u biskupiji Trier, proslavila je u nedjelju 8.
veljaèe blagdan svoga zaštitnika bl. Alojzija Stepinca i 45.
obljetnicu djelovanja. Sveèano misno slavlje u punoj crkvi
Sv. Franje u Koblenzu predvodio je ravnatelj dušobrižništva
za Hrvate u inozemstvu dr. Tomislav Markiæ u zajedništvu s
voditeljem misije sveæenikom Varaždinske biskupije
Stjepanom Zadravcem. Dr. Markiæ u propovijedi je istaknuo
kako je blaženi Alojzije Stepinac bio najsvjetliji lik Crkve
Božje u Hrvata, kako ga je u jednom pastirskom pismu
nazvao kardinal Josip Bozaniæ. "Stoga nam poruka njegova
života može osvijetliti i naš vlastiti život, rasvijetliti naše
nedoumice, unijeti jasnoæu u naša pitanja te nam dati
odvažnost za hrabro nošenje s izazovima koje nam donosi
moderno vrijeme. Živio je u teškim vremenima, koja su
oznaèavala tri totalitarizma. Djelovanje blaženoga kardinala
Stepinca možemo pratiti u tri koraka. Prvi je korak njegova
pastirska služba do izbijanja velikoga rata. Drugi korak jest
njegovo zauzeto djelovanje za sve potrebne tijekom Drugoga
svjetskoga rata, a treæi korak je oznaèen njegovim
muèeništvom
pod
komunistièkim
režimom.
Beskompromisna osuda zala ratnoga vremena bila je praæena
djelatnim zauzimanjem za èovjeka u potrebi, a to su u ono
vrijeme bili i mnogi Srbi, Židovi i drugi koji su se našli na
udaru tadašnjega režima. Zauzimanje za brata èovjeka
konstanta je u životu blaženoga Alojzija: prije rata preko
Caritasa, a za vrijeme i poslije rata, riskirajuæi i svoj položaj
i život, pomagao je mnogima koji bi bez te pomoæi bili
izgubljeni. Treæe razdoblje nadbiskupskoga služenja našega
Blaženika obilježeno je progonstvom i muèenièkom smræu.
Kardinal Stepinac ostaje i nakon rata beskompromisan u
osudi zla, koje je sada uzelo oblik komunizma. Kardinalova
dubina poèiva u dubokoj povezanosti s Bogom. Blaženi
Alojzije bio je uronjen u Boga, tako duboko povezan s
Njime da mu ništa, ama baš ništa nije bilo teško uèiniti za
Boga, pa bilo to i prihvatiti na sebe muèeništvo. Onaj tko je
pravo 'mistièan', onaj tko istinski prianja uz Boga, onaj tko je
duboko povezan s njim, onaj tko duboko uranja u Božje
otajstvo, taj izranja kod èovjeka! Tko uranja u Boga, izranja
kod èovjeka! To je pravi kriterij prosudbe svih naših
duhovnosti. Tko ljubi Boga, ljubi i èovjeka. Tko uranja u
Boga, izranja kod èovjeka! Upravo je iz ukorijenjenosti u
Bogu blaženi Alojzije mogao uèiniti sve što je uèinio. I
dobro je uèinio. 'U Tebe se, Gospodine, uzdam', rijeèi su
njegova životnoga gesla. Te rijeèi i spremnost u uronjenosti
u Boga tražiti i pomagati brata èovjeka neka budu poruka
ovoga velikog blagdana", istaknuo je u propovijedi dr.
Markiæ. Na kraju misnog slavlja vjernici su u znak
zahvalnosti vlè. Markiæu darovali prigodni dar, na što je on
uzvratio slikom-ikonom bl. Alojzija Stepinca. Na misi je
pjevao misijski djeèji zbor pod vodstvom Ive Lesice i Diane
Vranješ uz pratnju tamburaša.
Nakon misnog slavlja za sve je u dvorani župe sv. Franje
organiziran humanitarni ruèak, a prireðen je i prigodni
duhovno-kulturni program. Iva Lesica podsjetila je na
povijesni tijek misije koja je osnovana 1. lipnja 1970., a prvi
voditelj misije bio je vlè. Vjekoslav Ivanoviæ, kojega je
poslala na tu službu Skopska biskupija. Dana 1. listopada
1971. na službu voditelja misije došao je mons. Alojzije
Petroviæ, koji je na toj službi ostao do 1. prosinca 2004.
Nakon odlaska mons. Petroviæa u mirovinu na mjesto
voditelja misije dolazi vlè. Tin Šipoš 1. prosinca 2004., koji
26. kolovoza 2007. odlazi u kartuzijanski samostan u
Marineau. Nakon vlè. Šipoša na mjesto voditelja misije
dolazi sadašnji voditelj misije vlè. Stjepan Zadravec,
sveæenik Varaždinske biskupije.
ika
Stepinèevo u Rimu
Misu je predvodio kardinal Gerhard Ludwig Müller,
proèelnik Kongregacije za nauk vjere
Rim, 10.2.2015. (IKA) - Hrvatska rimska zajednica sveèano
je proslavila blagdan blaženoga Alojzija Stepinca, biskupa i
muèenika, u Papinskom hrvatskom zavodu i Hrvatskoj crkvi
sv. Jeronima u Rimu. Euharistijsko slavlje predvodio je i
propovijedao proèelnik Kongregacije za nauk vjere kardinal
Gerhard Ludwig Müller u koncelebraciji s apostolskim
nuncijem
nadbiskupom
Martinom
Vidoviæem
i
sedamdesetak sveæenika. Meðu njima su bili, uz poglavare i
studente Zavoda, mons. Henryk M. Jagodzinski iz
Državnoga Tajništva Svete Stolice; o. Benedikt
Lautenbacher, DI, rektor Zavoda Germanicum et
Hungaricum; o. Ante Lozuk, DI, rektor Russicuma; mons.
Vladimir Stahovec, rektor slovaèkoga zavoda; o. Siniša
Balajiæ, OFM, rektor Antonianuma; o. Zdenko Krišiæ, OCD,
rektor Terezianuma, predstavnici drugih zavoda i rimskih
dikasterija te hrvatski sveæenici i redovnici koji su na studiju
ili službi u Rimu.
Proèelnik Kongregacije za proglašenje svetima kardinal
Angelo Amato uputio je pozdrav i èestitku pisanim putem.
Misi su takoðer nazoèili brojni veleposlanici pri Svetoj
Stolici i drugi diplomatski djelatnici: Filip Vuèak –
Republika Hrvatska, Slavica Karaèiæ – Bosna i Hercegovina,
Juan Carlos Gamarra Skeels – Peru, Gabor Gyorivanyi –
Maðarska, Peter Sopko – Slovaèka, Mariano Palacios
Alcocer – Meksiko. Veleposlanik Republike Hrvatske u
Italiji prof. Damir Grubiša uputio je svoje èestitke i pozdrave
sa službenoga puta. Talijanski katolièki dnevnik "Avvenire"
na istaknutom mjestu donio je 10. veljaèe u rubrici "svetac
dana" izvješæe o bl. kardinalu Alojziju Stepincu.
Na poèetku euharistijskoga slavlja rektor Zavoda sv.
Jeronima mons. Jure Bogdan pozdravio je sve nazoène te
izrazio svoju osobitu radost što veèerašnje slavlje predvodi
kardinal Gerhard Ludwig Müller. Naime, kako je istaknuo
mons. Bogdan, proslavu Stepinèeva u hrvatskoj crkvi sv.
Jeronima redovito predvodi predstojnik jednog od rimskih
dikasterija, a kardinal Müller je èetvrti u nizu proèelnika
Kongregacije za nauk vjere koji su prihvatili poziv hrvatske
zajednice. Prije njega su to uèinili njegovi neposredni
prethodnici kardinal Franjo Šeper (1970. – 1981.), Joseph
Ratzinger (1998.) i William Levada (2010.).
Kardinal Müller razvio je homiliju polazeæi od slike iz
Ivanova evanðelja o pšeniènom zrnu koje mora umrijeti da
bi donijelo obilat rod. Ova se rijeè ostvarila u tolikim
kršæanskim muèenicima tijekom stoljeæa "koje je Providnost
darovala Božjemu narodu da mu budu èvrsto uporište,
zaštita i svjetionici u olujama života… Jedan od njih je
blaženi Alojzije Stepinac, zagrebaèki nadbiskup, kardinal i
muèenik", objasnio je kardinal Müller. U nastavku homilije
istaknuo je nekoliko znakovitih epizoda iz života bl.
Alojzija, ne samo iz njegove pastirske službe nego i iz
njegova djetinjstva i mladenaštva. Štoviše, u njegovu je
životnu putu prepoznao sažet primjer onoga što je hrvatski
katolièki puk pretrpio kroz stoljeæa, a u njegovu hrabru
svjedoèenju vjere ono iz èega je hrvatski narod crpio snagu:
"Poznato mi je kako je hrvatski narod u svojoj dugoj
povijesti, na vjetrometini svjetova i kultura izdržao u
mnogim kušnjama i napastima. Njegova glavna pokretaèka
snaga i garancija opstojnosti, bila je i ostala zdrava obitelj u
kojoj se poštuju naravni i Božji zakoni. Sveto pismo i
tradicionalna praksa Crkve gledaju u brojnim zdravim
obiteljima znak božanskoga blagoslova i velikodušnosti
roditelja. Naš blaženik Alojzije upravo potjeèe iz jedne
sliène obitelji, s brojnim potomstvom, iz Krašiæa u
Zagrebaèkoj nadbiskupiji, u Hrvatskoj", rekao je kardinal
Crkva u Hrvata
Müller te zatim ukazao na kršæanske kreposti koje su
Alojzijevi roditelji živjeli u svakodnevnom obiteljskom
životu odgajajuæi svojih jedanaestero djece. Prisjetio se oca
Josipa kojega su "resile radinost, spretnost i radikalnost u
kršæanskim naèelima", te majke Barbare koja je "s krunicom
u ruci, èestim postovima i molitvom donosila dnevne
obiteljske odluke u odgoju vlastite djece". Kardinal je
zakljuèio da je upravo takva obiteljska škola života,
svojevrsna Crkva u malome, pripremila i usmjerila Alojzijev
put k sveæeništvu. Iz biskupske službe bl. Alojzija ukazao je
ponajprije na njegovo hrabro zauzimanje za progonjene i
obespravljene tijekom II. svjetskog rata. Ne samo da je
zagrebaèki nadbiskup u propovijedima "dizao glas protiv
ratnih strahota i uništavanja", nego je "poduzimao mnoge
akcije da svima ublaži boli i patnje". Bl. Alojzije "u jeku II.
svjetskoga rata grmio je s propovjedaonice zagrebaèke
prvostolnice", naglasio je kardinal, njegove su rijeèi èesto
bile neugodne, upravo zato jer su bile utemeljene na
Evanðelju i promicale evanðeoska moralna naèela koja su
bila ugrožena. Tako npr. ona od 25. listopada 1942. na
svetkovinu Krista Kralja kad je Stepinac u vrtlogu rata i
bezbožnih rasnih ideologija i zakona rekao:"Svaki narod i
svaka rasa, kako se danas odrazuju na zemlji, imade pravo
na život dostojan èovjeka i na postupak dostojan èovjeka.
Svi oni bez razlike, bili pripadnici ciganske rase ili koje
druge, bili Crnci ili uglaðeni Europejci, bili omraženi Židovi
ili ponosni Arijci imadu jednako pravo da govore 'Oèe naš
koji jesi na nebesima!' (Mt 6,9)".
Kardinal Müller podsjetio je i na ulogu bl. Alojzija Stepinca
u obrani kršæanskih obitelji: "I sam odrastao u kršæanskoj
obitelji poduzimao je mnoge pastoralne akcije koje su
izgraðivale kršæanski moral u obiteljima i kršæansku viziju
svijeta. Pred pogubnim ideologijama, komunizma, fašizma i
nacionalsocijalizma bio je jasan i beskompromisan", rekao je
kardinal te naveo ove rijeèi hrvatskoga blaženika: "Ne
možemo priznati sistema, koji bi negirao obitelj, u kojoj
Crkva gleda Božju instituciju i temeljnu stanicu svakoga
naroda. Htjeti muža i ženu uèiniti braènim drugovima samo
za vrijeme, dok postoje sjetilne veze; htjeti obitelji oduzeti
sveti sakramentalni znaèaj i zaprijeèiti, da bude izvor života i
odgajalište djece; htjeti dijete oteti roditeljima i proglasiti ga
svojinom države: znaèi pokolebati prirodni zakon života u
njegovim temeljima, znaèi uništiti ne samo obitelj nego i
sam narod i državnu zajednicu." Na završetku homilije
zakljuèio je da bl. Alojzije Stepinac ono što je bio za života,
ostaje i poslije smrti: duhovni kompas kršæanskome puku.
Na kraju euharistijskoga slavlja rektor mons. Jure Bogdan
zahvalio je kardinalu Mülleru te zaželio da ga zagovor bl.
Alojzija Stepinca prati u njegovo "važnoj i dragocjenoj
službi za sveopæu Crkvu". Isto je tako zahvalio svim
èlanovima diplomatskoga zbora, predstavnicima papinskih
zavoda i sveuèilišta, èlanovima raznih dikasterija Rimske
Kurije te svim sveæenicima, redovnicima i redovnicama te
vjernicima koji su sudjelovali na proslavi.
Osobito je zahvalio mješovitom zboru župe Uznesenja
Blažene Djevice Marije iz Jelse, s otoka Hvara, pod
ravnanjem Slavka Reljiæa, koji su pjevali na misi. Za tu su
prigodu stigli u pratnji svoga župnika mons. Stanka Jerèiæa,
generalnoga vikara Hvarske biskupije, i don Jure Martiniæa.
Takoðer je zahvalio bogoslovima u liturgijskoj asistenciji,
pitomcima Papinskoga zavoda Germanicum et Hungaricum
èiji je èlan svojedobno bio i bl. Alojzije Stepinac.
Nakon euharistijskoga slavlja bila je prigoda za razgovor i
susret uz domjenak u zavodskim prostorijama.
11. veljaèe 2015. broj 6/2015
21
Inozemne vijesti
ika
Inozemne vijesti
Dan posveæenog života u Vatikanu
Vatikan, 2.2.2015. (IKA) - Poslušnost i mudrost; radost i
kreativnost, kljuène su rijeèi homilije pape Franje na misi
koju je 2. veljaèe slavio u bazilici Sv. Petra prigodom
blagdana Gospodnjega prikazanja i Dana posveæenog života.
Redovnici i redovnice trebaju druge voditi k Isusu, ali
jednako tako i sami dopustiti da ih Isus vodi, poruèio je Sveti
Otac. Ruke su Blažene Djevice Marije, u kojima nosi Isusa,
poput stepenica po kojima Božji Sin silazi k nama –
stepenice Božje susretljivosti. Krist je sišao, postao
èovjekom poput nas, kako bi uzišao Ocu zajedno s nama i
uèinio nas sliènima sebi, objasnio je Papa.
Isus je prošao istim putem kao i mi, kako bi nam naznaèio
novi put, koji je on sam. Za nas – osobe posveæenoga života
– to je jedini put kojim imamo iæi. Tim se putem, meðutim,
ide u poslušnosti. Isus nije došao kako bi vršio svoju, veæ
Oèevu volju. Stoga, tkogod slijedi Isusa, ide putem
poslušnosti;
nasljedujuæi
Gospodinovu
susretljivost;
snizujuæi se i izvršavajuæi Oèevu volju, sve do poništenja
samoga sebe – kako piše sv. Pavao u poslanici Filipljanima.
Za redovnika napredovati znaèi sniziti se u služenju, to jest,
iæi istim putem kao Isus, koji se nije kao plijena držao svoje
jednakosti s Bogom. Taj put uzima oblik pravila redova, pod
vodstvom karizme utemeljitelja, imajuæi uvijek na umu da je
Evanðelje nezamjenjivo pravilo za sve. Slijedeæi taj zakon,
posveæene osobe mogu postiæi mudrost, koja nije nešto
apstraktno, veæ je djelo i dar Duha Svetoga. Oèiti znak te
mudrosti jest radost. Kada smo tužni, dobro bi nam bilo
pitati se kako slijedimo Isusa u njegovu otajstvu kenoze
(samoponištenja).
Gospodin je starcima Šimunu i Ani udijelio dar mudrosti
putem dugog hoda u poslušnosti Zakonu – poslušnosti koja
jednim dijelom ponizuje i poništava, ali drugim dijelom pali
i štiti nadu; èini ih kreativnima, jer su bili ispunjeni Duhom
Svetim. Marija, mlada majka, i Šimun, starac, nose dijete u
rukama, ali je dijete Isus taj koji ih oboje vodi te Gospodin
pomazanjem Duha Svetoga pretvara poslušnost u mudrost,
istaknuo je Sveti Otac.
Gospodin može udijeliti mudrost i nekome tko je mlad i
neiskusan, samo ako ide putem poslušnosti i pokornosti
Duhu – što nije nekakva teoretska èinjenica, veæ podliježe
logici utjelovljenja Rijeèi: pokornost i poslušnost
utemeljitelju, konkretnom pravilu, poglavaru, Crkvi. Radi se
o konkretnoj pokornosti i poslušnosti. Istinska obnova
(aggiornamento) djelo je mudrosti, iskovane u pokornosti i
poslušnosti, ustvrdio je papa Franjo.
Obnova posveæenog života dogaða se samo po velikoj
ljubavi prema Pravilu i sposobnosti slušanja starije subraæe i
sestara. Tako se polog, karizma svake redovnièke obitelji,
èuva po poslušnosti i mudrosti. Na taj se naèin èuvamo od
nevjerodostojnog, neutjelovljenog ili gnostièkoga življenja
posveæenog života, što bi znaèilo svesti ga na karikaturu;
nasljedovanje [Isusa] bez odricanja, molitva bez susreta,
bratski život bez zajedništva, poslušnost bez vjernosti i
ljubav bez transcendencije, upozorio je Sveti Otac.
I mi æemo moæi, poput Marije i Šimuna, uzeti Isusa u ruke –
kako bismo ga nosili narodu – samo ako se damo voditi
Kristovim otajstvom. Vodit æemo ljude Isusu samo ako mi
prepustimo Isusu da vodi naš život. To je ono što trebamo
biti: voðeni vodièi, zakljuèio je papa Franjo.
22
11. veljaèe 2015. broj 6/2015
Sazvan Generalni kapitul Reda manje braæe
Rim, 4.2.2015. (IKA) – Generalni ministar Reda manje
braæe (OFM) fra Michael Anthony Perry sazvao je Generalni
kapitul koji æe se održati u Domu Pacis u Asizu od 5. svibnja
do 7. lipnja 2015. Generalni ministar birat æe se na kapitulu
21. svibnja. Na dan izbora u svakom franjevaèkom bratstvu
slavit æe se misa na tu nakanu. Sazivajuæi Generalni kapitul
aktualni generalni ministar OFM fra Michael Anthony
upuæuje na "iznenaðujuæe slaganje središnjih tema za
slavljenje Godine posveæenoga života koje su predložene za
promišljanje sa temama za pripravu Generalnoga kapitula
Reda manje braæe upravo u Godini posveæenog života.
"'Slijediti nauk i stope Gospodina našega Isusa Krista' (NPr
1,1). To je naše pravilo i naš život! Posveæeni je život,
naime, 'živo sjeæanje na naèin postojanja i postupanja Isusa
kao utjelovljene Rijeèi pred Ocem i pred braæom' (VC 22)",
prenosi Fraternitas za veljaèu 2015., službeno glasilo OFM.
Papa potvrdio muèeništvo nadbiskupa Romera
Vatikan, 5.2.2015. (IKA) – Nema više nikakve zapreke da
se proglasi blaženim nadbiskup Oscar Arnulfo Romero, koji
je 1980. godine ubijen kod oltara. Papa Franjo u utorak 3.
veljaèe potpisao je dekret o muèeništvu bivšeg nadbiskupa
San Salvadora. Romero je ubijen 24. ožujka 1980. godine u
svom biskupskom gradu "iz mržnje prema vjeri", stoji u
vatikanskom dekretu. Datum njegove beatifikacije još nije
utvrðen, ali svakako æe to biti u San Salvadoru, objavio je
postulator kauze nadbiskup Vincenzo Paglia na konferenciji
za novinare održanoj u srijedu 4. veljaèe u Vatikanu.
Buduæeg blaženika nazvao je "muèenikom Crkve Drugoga
vatikanskog koncila", jer je ozbiljno prihvatio i živio
koncilsko opredjeljenje za siromahe. Svojim otporom prema
vojnim i vladajuæim krugovima, zalažuæi se za nevine žrtve
nasilja, nadbiskup Romero postao je "glas onih koji su bez
glasa u društvu", te uzor svima koji žele nasljedovati
evanðeoske vrijednosti i zalagati se za ljudsko dostojanstvo,
pravdu i mir, istaknuto je u reakcijama na priznanje da je
nadbiskup Oscar Romero podnio muèenièku smrt.
Objavljen program 31. svjetskog dana mladih
Krakow, 5.2.2015.
(IKA) – Na službenim mrežnim
stranicama 31. svjetskoga susreta mladih koji æe se 2016.
godine s temom "Blago milosrdnima, jer æe zadobiti
milosrðe" održati u Krakovu (www.krakow2016.com)
objavljen je okvirni program SDM-a. Sveèano otvorenje
SDM-a bit æe u utorak 26. srpnja u poslijepodnevnim satima.
Mladi æe prvi susret s papom Franjom imati u èetvrtak 28.
srpnja, kada æe mu izreæi dobrodošlicu. Petak 29. srpnja bit
æe u znaku pokore, za pobožnosti Križnoga puta mladi æe
ulicama Krakova nositi križ, dajuæi tako svjedoèanstvo svoje
vjere. Papa æe zajedno s mladima biti i na bdjenju u subotu
30. srpnja. Bit æe to prilika za zajednièku molitvu pred
Presvetim. Središnji dogaðaj SDM održat æe se u nedjelju
31. srpnja kada æe Sveti Otac predvoditi zakljuèno
euharistijsko slavlje. Tom prigodom, Papa æe mladima
uputiti i poruku, a na kraju mise po završetku molitve
Anðeoskog navještenja, objavit æe i datum i mjesto
sljedeæega Svjetskoga dana mladih koji æe se proslaviti na
meðunarodnoj razini. Kao neposrednu pripravu za SDM
mladi æe od 20. do 25. srpnja boraviti u poljskim
biskupijama.
Inozemne vijesti
ika
Papa putem video-veze razgovarao s mladima s
posebnim potrebama
U Vatikanu završen IV. svjetski kongres "Scholas
Occurrentes"
Vatikan, 5.2.2015.
(IKA) – U Sinodalnoj dvorani u
Vatikanu u èetvrtak 5. veljaèe završio je s radom IV. svjetski
kongres "Scholas Occurrentes". Rijeè je o meðunarodnoj
mreži škola koja je nastala u Argentini na poticaj tadašnjeg
nadbiskupa Buenos Airesa Jorge Maria Bergoglia, a danas
obuhvaæa 400 tisuæa obrazovnih institucija na pet
kontinenata.
Papa Franjo koji je nazoèio završetku rada, sudionike je
posebno upozorio na važnost komunikacije. Jer, kad
"komuniciramo dajemo najbolje od sebe, a takoðer primamo
najbolje od drugih, dok nasuprot tome kad ne komuniciramo
ostajemo u našim ogranièenjima, što nije dobro za nas".
Istaknuo je i potrebu stvaranja svojevrsnog "obrazovnog
pakta" izmeðu obitelji i škole, ali i društva i kulture uopæe.
Takoðer je naglasio kako u Knjizi mudrosti èitamo da se
Bog igrao, Božja mudrost je igra. Stoga je važno ponovno
otkrivanje igre kao izraza obrazovanja, jer obrazovanje nije
samo informacija, to je kreativnost. To je važna dimenzija
koja nam daje da rastemo u kreativnosti i zajedno radimo,
podsjetio je Papa, te u tom vidu posebno istaknuo važnost
kreativnosti koja se oèituje kroz tri jezika: jezikom ruku,
jezikom srca i jezikom uma. U tom kontekstu podsjetio je
kako se svijet neæe promijeniti ukoliko ne promijenimo
obrazovanje, te potaknuo mrežu Scholas Occurrentes u
njihovim nastojanjima na podruèju kulture, sporta, znanosti i
traženju mostova.
Papa Franjo razgovarao je putem Googleove usluge Hangout
s više djece s poteškoæama u razvoju iz razlièitih dijelova
svijeta. Video-razgovor uprilièen je u povodu IV. svjetskog
kongresa "Scholas Occurrentes", karitativne inicijative koja
okuplja mlade putem sporta, umjetnosti i tehnologije. Papa
je ustvrdio da im Scholas može pomoæi u povezivanju i
komuniciranju.
Kada komunicirate, tada dajete ono najbolje što u sebi imate
i dobivate najbolje o drugih i to je važno, rekao je Papa.
Kada ne komuniciramo, ostajemo sami sa svojim
ogranièenjima, što je loše za nas. Djeca s poteškoæama u
razvoju imaju u sebi "blago" koje trebaju dijeliti s drugima.
Ako ga èuvamo u sebi, ono ostaje u nama, a kada ga
dijelimo s drugima blago se umnaža a mi dobivamo blago od
drugih. Podsjetio je, kako se ponekad èini da je to blago
daleko, teško ga je naæi, no može ga se naæi i u igri, "ali kada
ga pronaðete, podijelite ga", rekao je Papa. Mladima s
invaliditetom Papa je poruèio da pokušaju ostati smireni
kada se suoèe s poteškoæama i da se ne boje jer se sve može
nadvladati. Takoðer je s njima podijelio neke svoje
poteškoæe, posvjedoèivši kako ne zna kako funkcioniraju
raèunala, prenosi Radio Vatikan.
Crkva od leda na dvije tisuæe metara nadmorske visine
Vatikan, 5.2.2015. (IKA) – U Rumunjskoj je blagoslovljena
crkva od leda koja je zamišljena kao mjesto zajednièke
molitve kršæana razlièite denominacije. Tzv. Ledena crkva,
na nadmorskoj visini od dvije tisuæe metara, dostupna je
samo žièarom. Crkva je kopija jedne stare crkve iz
Transilvanije, a naèinjena je od kocki leda koje su povezane
vodom i snijegom. Proteklih pet godina crkva od snijega i
leda se iznova gradi i blagoslivlje svake zime, a u njoj se
održavaju krštenja, vjenèanja i ekumenske molitve, izvijestio
je Radio Vatikan.
Papa Franjo s èlanovima Grèke biskupske konferencije
Vatikan, 5.2.2015. (IKA) - Valja se boriti protiv kulture
pesimizma, s pouzdanjem u buduænost, te svjedoèiti bratstvo
i solidarnost u cijeloj zemlji – poticaj je pape Franje sadržan
u govoru koji je 5. veljaèe predao èlanovima Grèke
biskupske konferencije, u prigodi njihova pohoda ad limina.
Pred ustrajnom gospodarsko-financijskom krizom koja je
snažno pogodila Grèku, Papa je potaknuo grèke biskupe da
ohrabruju sve ljude na pouzdanje u buduænost,
suprotstavljajuæi se takozvanoj kulturi pesimizma. Kljuè je
toga u duhu solidarnosti koji svaki kršæanin treba
svakodnevno svjedoèiti, a koji je kvasac nade. Važno je
stoga održavati konstruktivne odnose s grèkim vlastima i
svim sastavnicama društva, kako bi se širila takva solidarna
perspektiva, i u dijalogu i suradnji s drugim europskim
zemljama.
Potrebno je hrabro svjedoèenje bratstva u cijeloj zemlji,
kojoj je u ovom trenutku više nego ikada potreban dijalog
meðu njezinim razlièitim politièkim i kulturnim
sastavnicama, napomenuo je potom papa Franjo, i to u svrhu
opæega dobra, i s vidika oèuvanja, i jaèanja, kulturne
tradicije i kršæanskih korijena grèkoga društva. I ne samo to,
nego i poradi otvaranja kulturnim i duhovnim vrijednostima
koje donose brojni doseljenici koji stižu u Grèku, u duhu
iskrenoga prihvata te braæe i sestara, bez razlike na rasu,
jezik ili vjeru.
Kršæanske zajednice, ako se pokažu uistinu meðusobno
sjedinjene, ali istodobno otvorene za susret i prihvat, osobito
prema najsiromašnijima, mogu pridonijeti preoblikovanju
društva, kako bi postalo sliènije evanðeoskom uzoru. U
istom je tom duhu Sveti Otac potaknuo biskupe da nastave
meðusobni dijalog s pravoslavnom braæom, kako bi se
poticao nužan ekumenski hod, koji je nezaobilazna
perspektiva za mirnu buduænost i duhovnu plodnost Grèke.
U Crkvi u Grèkoj, zbog njezina poslanja evangelizacije i
promicanja èovjeka, nužno je potrebna nazoènost
nesebiènoga i motiviranoga klera, istaknuo je Papa. Stoga je
važno ojaèati dušobrižništvo zvanja, kako bi se suoèilo s
nedostatkom klera. Osim toga, potaknuo je da se dostatna
pozornost posveti ustanovama posveæenoga života, kako bi,
unatoè brojnim teškoæama, nastavile svoje poslanje u zemlji,
i to posebno na podruèju obrazovanja.
Valja takoðer vrjednovati ulogu vjernika laika, èija je
suradnja s Crkvom prijeko potrebna u suoèavanju s
izazovima društva. Pritom valja poveæavati nazoènost
pokreta i crkvenih udruga, dobro ukljuèenih u biskupije i
župe u skladu s pastoralnim smjernicama partikularnih
Crkvi.
Što se pak tièe slabljenja obitelji, koje je prouzroèila i
sekularizacija, napisao je papa Franjo, Crkva je pozvana
ustrajati u programima pripreme za brak, ne zaboravljajuæi
nove naraštaje, ali ni starije osobe. Mnoge su od njih danas
same ili napuštene jer se, nažalost, posvuda pomalo širi
kultura odbacivanja. Meðutim, sudjelovanje je starijih osoba
u društvenom životu prijeko potrebno za uspješan hod
naroda, istaknuo je papa Franjo a prenosi Radio Vatikan.
Što znaèi imati vjere?
Vatikan, 6.2.2015. (IKA) - Imati vjere ne znaèi ne imati
teške trenutke, nego imati snage suoèiti se s njima znajuæi da
nismo sami, napisao je papa Franjo u poruci objavljenoj 6.
veljaèe na Twitteru.
.
11. veljaèe 2015. broj 6/2015
23
Inozemne vijesti
Dr. Franc Šuštar imenovan ljubljanskim pomoænim
biskupom
Ljubljana, 7.2.2015. (IKA) – Papa Franjo imenovao je 7.
veljaèe mons. dr. Franca Šuštara za pomoænoga ljubljanskog
biskupa i za naslovnog biskupa biskupije Ressiane, objavila
je Sveta Stolica.
Mons. Šuštar roðen je 27. travnja 1959. u Ljubljani. Nakon
osnovne škole (1974. - 1978.) bio je u Malom sjemeništu u
Vipavi, a po maturi i odsluženju vojnoga roka ušao je u
bogosloviju i upisao Teološki fakultet u Ljubljani. Nakon
druge godine studija tadašnji nadbiskup Alojz Šuštar šalje ga
u Rim, gdje je bio pitomac Papinskog zavoda Germanicum,
a studij je nastavio na Gregoriani, gdje je i doktorirao. Za
sveæenika je zareðen u Ljubljani 29. lipnja 1985.
Od 1991. do 1997. bio je ravnatelj Bogoslovnog sjemeništa
u Ljubljani. Potom je bio župnik u Grosuplju, a zatim je bio
imenovan katedralnim župnikom u Ljubljani i arhiðakonom.
Godine 2007. ponovno je imenovan ravnateljem bogoslovije.
Reðenje novoga biskupa bit æe u nedjelju 15. ožujka u 15
sati u ljubljanskoj katedrali Sv. Nikole.
U izjavi nakon objave imenovanja mons. Šuštar istaknuo je:
Biskupska služba obuhvaæa široko podruèje u Crkvi. Na to
gledam s velikim poštovanjem, pa èak i strahom,
povjeravam se i molim da budem vrijedno oruðe u Božjim
rukama. U dosadašnjem sveæenièkom životu sam to èesto
iskusio. Koliko puta sam se divio Gospodinovoj blizini i
njegovu konkretnu djelovanju. Vjerujem i želim da po Crkvi,
koja je svjetlost narodima, i dalje dijeli svoje nebeske darove
mira, ljubavi i puninu života. Želim da ih ne dijeli samo
vjernicima okupljenima u Crkvi, veæ svim ljudima. U tom
duhu sam izabrao i biskupsko geslo "Gospodin je blizu" (Fil
4,5). Gospodinova blizina, njegovo djelo spasenja zapravo je
razlog za radost, za nadu, za prevladavanje problema i
izgradnju meðusobne ljubavi. Ove rijeèi su dio moga
mladomisnièkoga gesla koje je glasilo "Radujte se u
Gospodinu uvijek! Gospodin je blizu!" Raduje me da je
nadbiskup Stanislav Zore za svoje geslo izabrao prvi dio
svetopisamskog teksta. Neka i ovo geslo potvrðuje jedinstvu
u Gospodinu, rekao je novoimenovani ljubljanski pomoæni
biskup Franc Šuštar.
Turski intelektualci: Udžbenici potièu mržnju protiv
Armenaca
I nobelovac Pamuk prosvjeduje protiv "trovanja" mladih
"lažima i klevetama"
Ankara, 7.2.2015. (IKA) - "Izravnu mržnju i neprijateljstvo"
prema armenskim kršæanima osudili su u priopæenju za
javnost turski novinari, umjetnici, intelektualci i sveuèilišni
profesori. Kamen spoticanja su školski udžbenici koji upravo
na obljetnicu genocida nad Armencima 1915. šire
raspoloženje protiv kršæanskih Armenaca, priopæenje je
potpisalo, kako prenosi Kathpress, 95 osoba, ukljuèujuæi
dobitnika Nobelove nagrade Orhana Pamuka i meðunarodno
priznate sociologinje Nilüfer Gole.
Tekst povjesnièara Tanera Akcama objavljen je u
armenskom listu "Agos" i liberalnim turskim novinama
"Taraf". Umjesto širenja mržnje protiv vjerskih manjina
udžbenici trebaju snažiti mir, solidarnost i suživot, istièu
potpisnici. Sramotnim smatraju "laži i klevete kojim se truju
mladi u najranijoj dobi". Pritom pozivaju na hitno uklanjanje
dotiènih udžbenika. Oni, kako istièu, vrijeðaju uspomenu na
"stotine tisuæa Armenaca u Turskoj, koji su 1915. morali na
marš iz Male Azije u Siriju, pri èemu su gotovo svi nestali".
24
11. veljaèe 2015. broj 6/2015
ika
Papa sa sudionicima opæe skupštine Papinskog vijeæa za
laike
Vatikan, 7.2.2015. (IKA) - Kršæani imaju biti "apostoli
èetvrti" u gradovima, gdje èesto vlada ravnodušnost i
anonimnost, ustvrdio je papa Franjo u govoru sudionicima
opæe skupštine Papinskog vijeæa za laike, koje je primio 7.
veljaèe. Postoji grad, ali postoji i protu-grad. Grad pokazuje
sve lijepo i dobro što jedan organizirani kontekst može
ponuditi svojim stanovnicima. Ali je èesto ono lijepo i dobro
u opasnosti da postane samo privid, fasada, jer unutar
gradova postoje osobe-sjene, koje nitko ne primjeæuje, koje
žive u anonimnosti i tuzi, upozorio je Papa.
Danas u gradovima živi više od polovice svjetskoga
stanovništva te gradovi "predstavljaju velike prilike i velike
rizike: mogu biti izvanredna mjesta slobode i ljudskih
odnosa, ali i strašna mjesta nehumanosti i nesreæe", istaknuo
je Papa, i upozorio: Èini se da svaki grad, koliko god se
èinio uspješnim i ureðenim, može stvoriti unutar sebe jedan
mraèni "protu-grad". Èini se da uz graðane postoje i negraðani: nevidljive osobe, bez sredstava za život i bez
ljudske bliskosti, koji stanuju u "ne-mjestima", i žive "neodnose". Rijeè je o pojedincima na koje se nitko ne osvræe.
Nisu samo "anonimni", veæ "protu-ljudi". A to je strašno,
ustvrdio je Sveti Otac.
Bog, meðutim, nije napustio grad, Bog "stanuje u gradu"; i
dalje je prisutan u našim tako užurbanim i rastresenim
sredinama. Zbog toga se nikada ne smijemo predati
pesimizmu i malodušnosti, veæ s vjerom gledati na grad kako
bismo u njemu otkrili Boga koji stanuje u kuæama, na
ulicama i na trgovima. Bog nikada nije odsutan iz grada jer
nikada nije odsutan iz ljudskoga srca, poruèio je papa Franjo.
Grad je apostolski plodnije tlo nego li se obièno misli. Zbog
toga je važno brinuti se za formaciju laika: odgajati ih tako
da gledaju oèima vjere, ispunjeni nadom, te da mogu vidjeti
grad Božjim oèima. Laici su nadasve pozvani izaæi bez
straha kako bi išli ususret osobama u gradu: prilikom
svakodnevnih aktivnosti, na poslu; kao pojedinci ili kao
obitelji; zajedno sa župom ili u crkvenim pokretima. Tako
mogu srušiti zid anonimnosti i ravnodušnosti koji èesto
vlada u gradovima. Rijeè je o tome da pronaðu hrabrosti
kako bi uèinili prvi korak prema drugome, i tako bili apostoli
èetvrti, objasnio je Sveti Otac.
Poslanje je laika biti "radosnim navjestiteljima evanðelja
svojim sugraðanima" te s ljubavlju pratiti "onu braæu koja
èine prve korake u životu vjere". Drugim rijeèima, laici su
pozvani živjeti "ponizni protagonizam" u Crkvi i postati
"kvasac kršæanskoga života za èitav grad".
Važno je da pritom gradskom misionarskom poletu, laici – u
zajedništvu sa svojim pastirima – znaju prenijeti bit
evanðelja, a ne njegove "dodatke". Samo ako smo i mi sami
"esencijalni" – to jest ako istinito i iskreno živimo od onoga
što je doista važno – moæi æemo navijestiti Božju ljubav i
Kristovo spasenje u svoj njihovoj ljepoti, snazi i
jednostavnosti, poruèio je papa Franjo.
Isus rasvjetljuje put
Vatikan, 8.2.2015. (IKA) – U poruci upuæenoj putem
Twittera u nedjelju 8. veljaèe, papa Franjo poruèuje "Isus
nije neka osoba iz prošlosti: On stalno rasvjetljuje put
èovjeku".
Prilog dokumenti
ika
Prilog dokumenti
Komunicirati obitelj: povlašteno mjesto susreta u daru
ljubavi
Poruka pape Franje za 49. svjetski dan sredstava društvene
komunikacije
Tema obitelji u središtu je dubokog promišljanja Crkve i
procesa koji ukljuèuje dvije sinode: nedavno održanu
izvanrednu opæu i redovitu opæu koja je sazvana za listopad.
U tome kontekstu, držao sam prikladnim da tema iduæega
Svjetskog dana društvenih komunikacije ima obitelj za
referentnu toèku. Uostalom, obitelj je prvo mjesto gdje
uèimo komunicirati. Povratak tom prvobitnom ozraèju može
nam pomoæi i da naša komunikacija bude više autentièna i
humana i istodobno promatrati obitelj s nove toèke gledišta.
Možemo u vezi s tim crpiti nadahnuæe iz evanðeoske slike o
Marijinu pohodu Elizabeti (Lk 1, 39-56). "Èim Elizabeta
zaèu Marijin pozdrav, zaigra joj èedo u utrobi. I napuni se
Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa:
'Blagoslovljena ti meðu ženama i blagoslovljen plod utrobe
tvoje'" (rr. 41-42).
Prije svega, ta epizoda nam pokazuje komunikaciju kao
dijalog koji se isprepliæe s govorom tijela. Prvi odgovor
Mariji na njezin pozdrav daje dijete, koje poskakuje od
radosti u Elizabetinoj utrobi. Radost u susretu s drugima, što
je nešto što nauèimo još prije roðenja, je u stanovitom smislu
arhetip i simbol svakoga drugog oblika komunikacije.
Utroba koja nas prima je prva "škola" komunikacije, mjesto
slušanja i fizièkog kontakta, gdje se poèinjemo upoznavati s
vanjskim svijetom u zaštiæenom okruženju, uz umirujuæe
zvukove otkucaja majèina srca. Taj susret dvaju biæa, tako
intimno povezanih a ipak meðusobno tako razlièitih, susret
pun obeæanja, je naše prvo iskustvo komunikacije. To je
iskustvo zajednièko svima, jer sve nas je majka rodila.
I nakon roðenja ostajemo u stanovitom smislu u jednom
"krilu", koje je obitelj. To krilo èine razlièite meðusobno
povezane osobe: obitelj je "mjesto gdje se uèi suživotu u
razlièitosti" (Apost. pobud. Evangelii gaudium, 66). Bez
obzira na njihove razlike u spolu i dobi, èlanovi obitelji
prihvaæaju jedni druge, jer izmeðu njih postoji veza. Što je
širi raspon tih odnosa i što su više zastupljene razlièite dobi,
to je bogatija sredina u kojoj živimo. To je ta veza koja je u
korijenu jezika, koji pak jaèa tu povezanost. Mi rijeèi ne
izmišljamo: možemo ih koristiti, jer smo ih dobili. U obitelji
se uèi govoriti "materinski jezik", to jest jezik naših predaka
(usp 2 Mak 7, 25.27). U obitelji dolazimo do spoznaje da su
drugi živjeli prije nas, da su nam omoguæili da postojimo i
da možemo zauzvrat raðati život i èiniti nešto dobro i lijepo.
Možemo davati jer smo primili. Taj zaèarani krug je u srcu
sposobnosti obitelji da komunicira unutar sebe same i s
drugima. Opæenitije govoreæi, to je model svake
komunikacije.
Iskustvo tog odnosa koji nam "prethodi" omoguæuje da
obitelj bude takoðer kontekst u kojem se prenosi onaj
osnovni oblik komunikacije, a to je molitva. Kada mama i
tata stavljaju svoje novoroðeno dijete na spavanje, èesto ga
povjeravaju Bogu, da bdije nad njima. Kada djeca malo
porastu roditelji s njima mole jednostavne molitve,
spominjuæi se s ljubavlju takoðer drugih osoba, djedova i
baka, roðaka, bolesnika i onih koji pate, svih onih kojima je
potrebna Božja pomoæ. Tako nas je veæina upravo u obitelji
nauèila vjersku dimenziju komunikacije, koja je u kršæanstvu
sva prožeta ljubavlju, ljubavlju koju Bog nama daruje i koju
mi zatim dajemo drugima.
U obitelji uèimo jedni druge prihvaæati i podržavati,
razabrati izraze lica i trenutke šutnje, smijati se i plakati
zajedno s ljudima koji nisu izabrali jedni druge, a ipak su
jedni drugima toliko važni. To nam uvelike pomaže
razumjeti znaèenje komunikacije kao prepoznavanje i
stvaranje bliskosti. Kad smanjujemo udaljenosti uzajamnim
zbližavanjem i prihvaæanjem, možemo doživjeti zahvalnost i
radost. Marijin pozdrav i poskakivanje vlastitog djeteta
blagoslov su za Elizabetu, nakon èega slijedi prekrasni
hvalospjev Velièa, u kojem Marija velièa Božji naum ljubavi
za nju i za njezin narod.
Iz jednog "da" izreèenog s vjerom proizlaze posljedice koje
daleko nadilaze nas same i naše mjesto u svijetu. "Pohoditi"
znaèi otvoriti vrata, ne ostati zatvoreni u svom malom
svijetu, veæ iziæi, iæi prema drugima. Obitelj takoðer
pokazuje da je živa ako se izdigne iznad same sebe, a obitelji
koje su to uèinile mogu komunicirati svoju poruku života i
zajedništva, mogu dati utjehu i nadu ranjenim obiteljima, a
time i graditi samu Crkvu, koja je obitelj obitelji.
Obitelj je, više od bilo èega drugog, mjesto gdje se, u
svakodnevnom zajednièkom životu, stjeèe iskustvo vlastitih
i tuðih granica, nailazi na male i velike probleme što ih nosi
suživot s drugim osobama, slaganje s drugima. Ne postoji
savršena obitelj. Ne trebamo se bojati nesavršenosti, slabosti
pa èak ni sukoba, veæ trebamo nauèiti kako se s njima
konstruktivno nositi. Zbog toga obitelj u kojoj nastavljamo
jedni druge voljeti unatoè našim ogranièenostima i grijesima
postaje škola opraštanja. Opraštanje je samo po sebi proces
komunikacije. Kroz izraženo i prihvaæeno kajanje moguæe je
ponovno uspostaviti i unaprijediti komunikaciju koja je
prekinuta. Dijete koje nauèi u obitelji slušati druge,
razgovarati s drugima s poštovanjem i izražavati svoj stav ne
porièuæi tuði, bit æe u društvu graditelj dijaloga i pomirenja.
Kad je rijeè o izazovima komuniciranja, obitelji koje imaju
djecu s jednom ili više smetnji u razvoju mogu nas mnogo
toga nauèiti. Motorièka, osjetilna ili mentalna ogranièenost
može biti razlog za zatvaranje u same sebe, ali isto tako
može postati, zahvaljujuæi ljubavi roditelja, braæe i sestara i
prijatelja, poticaj na otvorenost, dijeljenje i komunikaciju sa
svima. To takoðer može pomoæi školi, župi i udrugama da
postanu gostoljubiviji prema svima, ne iskljuèujuæi nikoga.
U svijetu u kojem se tako èesto proklinje, govori zlo o
drugima, i kojem se sije razdor i ogovaranjem truje sredinu u
kojoj živimo, obitelj nas može nauèiti razumjeti
komunikaciju kao blagoslov. I to takoðer u situacijama u
kojima oèito prevladavaju mržnja i nasilje, gdje su obitelji
razdvojene kamenim zidovima ili ništa manje neprobojnim
zidovima predrasuda i ozlojeðenosti, gdje se èini da postoje
dobri razlozi da se kaže "sad je dosta"; zapravo, jedino
blagoslovom a ne proklinjanjem, susretanjem a ne
odbacivanjem, prihvaæanjem a ne borbom, možemo razbiti
spiralu zla, pokazati da je dobrota uvijek moguæa i djecu
uèiti bratstvu.
Danas suvremeni mediji, koji su poglavito za najmlaðe
11. veljaèe 2015. broj 6/2015
25
Prilog dokumenti
postali nezaobilazni dio života, mogu biti i prepreka i
pomagati komunikaciju u obitelji i meðu obiteljima. Mogu
joj biti prepreka ako dovedu do toga da se izbjegava slušati
drugoga i izravni kontakt s drugima, da se ispuni svaki
trenutak šutnje i oèekivanja, zaboravljajuæi da "šutnja je
sastavni dio komunikacije i bez nje ne postoje rijeèi bogate
sadržajem" (Benedikt XVI., Poruka za 46. svjetski dan
sredstava društvene komunikacije, 24. sijeènja 2012.).
Mediji mogu potpomoæi komunikaciju kad omoguæuju
ljudima razgovor i dijeljenje iskustava, ostati u kontaktu s
prijateljima koji su daleko, zahvaliti drugima ili tražiti
oproštenje, otvoriti vrata za nove susrete. Svakodnevno
otkrivajuæi to živo središte koje je susret s drugima, taj "novi
poèetak", znat æemo mudro koristiti tehnologiju, ne
dopuštajuæi da nam ona dominira. I ovdje su roditelji prvi
odgojitelji. Ali oni ne smiju biti prepušteni samima sebi.
Kršæanska je zajednica pozvana pomagati im da nauèe djecu
kako živjeti u medijskom okruženju na naèin koji je u skladu
s dostojanstvom ljudske osobe i u službi opæeg dobra.
Veliki izazov koji se danas postavlja pred nas je, dakle, kako
ponovno nauèiti razgovarati jedni s drugima, a ne samo
proizvoditi i konzumirati informacije. To je smjer prema
kojem nas vode važni i utjecajni moderni komunikacijski
mediji. Informacija je važna, ali to nije dovoljno. Preèesto se
stvari pojednostavljuju, suprotstavljaju razlièiti stavovi i
pogledi pozivajuæi osobe da se svrstaju na jednu ili drugu
stranu, namjesto da im se pomogne steæi cjelovit uvid.
Zakljuèno, obitelj nije tema rasprave ili teren na kojem se
vode ideološka prepucavanja, veæ je to okruženje u kojem se
uèi komunicirati u iskustvo bliskosti, okruženje u kojem se
ostvaruje komunikacija, "komunikacijska zajednica". Obitelj
je zajednica koja zna pružiti pomoæ, koja slavi život i koja je
plodonosna. Kada to shvatimo ponovno æemo moæi vidjeti
kako je obitelj i nadalje bogat izvor èovjekoljublja, a ne
samo problem ili institucija u krizi. Mediji katkad nastoje
predstaviti obitelj kao neku vrstu apstraktnog modela koji
treba prihvatiti ili odbaciti, braniti i napadati, a ne kao živu
stvarnost; ili pak kao tlo za ideološke sukobe, a ne kao
mjesto gdje svi možemo nauèiti što znaèi komunicirati u
ljubavi koju se prima i daruje. Prenositi svoja iskustva znaèi
shvatiti da su naši životi meðusobno isprepleteni kao jedna
stvarnost, da su glasovi mnogi i da je svaki od njih
jedinstven.
Obitelji treba promatrati kao bogatstvo, a ne kao problem za
društvo. Najljepša je obitelj ona koja zna komunicirati,
polazeæi od vlastitog svjedoèenja, ljepotu i bogatstvo odnosa
izmeðu muškarca i žene, te izmeðu roditelja i djece. Ne
borimo se zato da branimo prošlost, veæ naprotiv, strpljivo i
s povjerenjem, radimo na izgradnji bolje buduænosti za svijet
u kojem živimo.
Iz Vatikana, 23. sijeènja 2015.
Uoèi spomendana svetog Franje Saleškog
Franjo
.
26
11. veljaèe 2015. broj 6/2015
ika
Važnost oèeve prisutnosti i blizine u obitelji
Papina kateheza na opæoj audijenciji u srijedu 4. veljaèe
2015. – Apel Svetog Oca
Draga braæo i sestre, dobar dan!
Danas bih želio izložiti drugi dio promišljanja o liku oca u
obitelji. Prošli put sam govorio o opasnosti "odsutnih"
oèeva, a danas želim gledati radije na pozitivan aspekt. I
sveti je Josip bio u iskušenju ostaviti Mariju, kad je otkrio da
je trudna; ali je intervenirao anðeo Gospodnji koji mu je
objavio Božji naum i njegovo poslanje pooèima; i Josip,
pravedan èovjek, "uze k sebi svoju ženu" (Mt 1, 24) i
postade otac Nazaretske obitelji.
Svaka obitelj treba oca. Danas æemo govoriti o vrijednosti
njegove uloge te želim krenuti od nekih izraza koji se nalaze
u Knjizi Mudrih izreka, rijeèi koje otac upuæuje svome sinu,
i kaže ovako: "Sine moj, kad ti je mudro srce, i ja se od srca
veselim; i klièe sva nutrina moja kad ti usne govore što je
pravo" (Izr 23, 15-16). Ne bi se moglo bolje izraziti ponos i
ganutost oca koji shvaæa da je prenio svom sinu ono što je
zaista važno u životu, a to je mudro srce. Ovaj otac ne kaže:
"Ja sam ponosan na tebe jer si isti kao ja, jer ponavljaš ono
što ja kažem i radim". Ne, on mu ne govori takvo što. Kaže
mu nešto mnogo važnije, što bismo mogli ovako
protumaèiti: "Bit æu sretan svaki put kada vidim da djeluješ
mudro, i bit æu dirnut svaki put kad èujem da govoriš što je
pravo. To je ono što sam ti želio ostaviti, da ostane nešto
tvoje: sposobnost mudro i ispravno osjeæati i djelovati,
govoriti i suditi. A da bi mogao biti takav, uèio sam te stvari
koje nisi znao, ispravljao sam greške koje nisi vidio. Dao
sam ti osjetiti duboku i ujedno diskretnu ljubav, koju možda
nisi u potpunosti prepoznao kada si bio mlad i nesiguran. I
dao sam ti svjedoèanstvo strogosti i èvrstine koju možda nisi
razumio, kad si htio samo razumijevanje i zaštitu. Ja sam
prvi morao na vlastitoj koži isprobati mudrost srca i paziti na
pretjerane izljeve osjeæaja i srdžbe, kako bih nosio teret
neizbježnih nerazumijevanja i pronašao prave rijeèi da me
drugi mogu razumjeti. Sada – nastavlja otac – kada vidim da
ti nastojiš biti takav sa svojom djecom, i sa svima, obuzme
me ganuæe. Sretan sam što sam tvoj otac". Tako govori
mudri otac, zreli otac.
Otac zna koliko stoji prenijeti to nasljeðe: koliko blizine,
koliko nježnosti i èvrstine je potrebno. Ali, koliku se samo
utjehu i nagradu dobije zauzvrat, kada djeca poštuju to
nasljeðe! To je radost koja je nagrada za sav trud, nadilazi
sve nesporazume i lijeèi sve rane.
Prva nužnost je, dakle, upravo ovo: da je otac prisutan u
obitelji. Da je blizu svoje supruge, da dijeli s njom sve,
radosti i tuge, napore i nade. I da bude blizu djece u njihovu
rastu: kad se igraju i kad ispunjavaju svoje obaveze, kad su
bezbrižni i kad su tjeskobni, kad govore i kad šute, kad se
odvaže na nešto i kad ih je strah, kad naprave pogrešan
korak i kad ponovno pronaðu svoj put; otac je prisutan,
uvijek. No biti prisutan ne znaèi kontrolirati! Jer oèevi koji
su previše skloni kontroli sputavaju djecu, ne dopuštaju im
da rastu.
Evanðelje nam govori o uzornosti Oca koji je na nebesima jedinog, kaže Isus, kojeg se doista može nazivati "Ocem
dobrim" (Mk 10, 18). Svi znaju onu èudesnu prispodobu
koju se naziva prispodobom o "rasipnom sinu", ili toènije o
"milosrdnom ocu", koja se nalazi u Evanðelju po Luki,
poglavlje 15 (usp. 15, 11-32). Koliko je dostojanstva i koliko
nježnosti u išèekivanju onoga oca koji stoji na vratima kuæe
èekajuæi da se sin vrati! Oèevi moraju biti strpljivi. Mnogo
puta se ne može ništa drugo èiniti nego èekati; moliti i èekati
sa strpljivošæu, ljubaznošæu, velikodušnošæu, milosrðem.
ika
Dobar otac zna èekati i zna oprostiti, od sveg srca. Naravno,
on zna takoðer odluèno ispravljati: nije slabi otac, popustljiv,
sentimentalan. Otac koji zna ispraviti bez ponižavanja umije
i zaštititi ne štedeæi samoga sebe. Jednom sam na braènom
susretu èuo jednog oca kako govori: "Koji put moram malo
istuæi djecu... ali nikada po licu da ih ne ponizim". Kako je
to lijepo! Ima osjeæaj dostojanstva. Mora kazniti, to èini na
pravi naèin, i ide dalje.
Dakle, ako postoji netko tko može do kraja objasniti molitvu
"Oèe naš", koju nas je nauèio Isus, to je upravo onaj koji ima
osobno iskustvo oèinstva. Bez milosti koja dolazi od Oca
koji je na nebesima, oèevi gube hrabrost, i bježe. Ali djeca
trebaju naæi oca koji ih èeka kada se vraæaju nakon
doživljenih neuspjeha i promašaja. Ona æe uèiniti sve da to
ne priznaju, da to ne pokažu, ali im je to potrebno; a ako to
ne naðu u srcu im se javljaju otvorene rane koje teško
zacjeljuju.
Crkva, naša majka, trudi se poduprijeti svim svojim silama
dobru i velikodušnu prisutnost oèeva u obiteljima, jer su oni
za nove naraštaje èuvari i nezamjenjivi posrednici vjere u
dobrotu, vjere u pravdu i u Božju zaštitu, poput svetog
Josipa.
Apel Svetog Oca
Ponovno sam u mislima s ljubljenim ukrajinskim narodom.
Nažalost, situacija je sve gora i gora i sukob izmeðu dviju
strana se pogoršava. Molimo prije svega za žrtve, meðu
kojima je veoma mnogo civila, i njihove obitelji, i molimo
Gospodina da što prije prestane to užasno bratoubilaèko
nasilje. Ponovno upuæujem usrdni poziv da se poduzmu svi
napori – takoðer na meðunarodnoj razini - za nastavak
dijaloga, što je jedini moguæi naèin da se vrati mir i sklad u
toj izmuèenoj zemlji. Braæo i sestre, kada èujem rijeèi
"pobjeda" ili "poraz" osjetim veliku bol, veliku tugu u srcu.
To nisu prave rijeèi; jedina prava rijeè je "mir". To je jedina
prava rijeè. Mislim na vas, braæo i sestre Ukrajinci… Mislim
na to kako je to rat izmeðu kršæana! Vi svi imate isto
krštenje! To se kršæani bore jedni protiv drugih. Mislite na tu
sablazan. I svi molimo, jer molitva je naš prosvjed pred
Bogom u doba rata.
Isus je lijeènik duše i tijela
Papin nagovor uz molitvu Anðeo Gospodnji u nedjelju 8.
veljaèe 2015.
Draga braæo i sestre, dobar dan!
Današnje evanðelje (Mk 1, 29-39) predstavlja nam Isusa
koji, nakon što propovijedao u subotu u sinagogi, lijeèi
mnoge bolesnike. Propovijedati i lijeèiti: to je glavna
Isusova
djelatnost
u
njegovu
javnom
životu.
Propovijedanjem On naviješta kraljevstvo Božje a
ozdravljenjima pokazuje da je ono blizu, da je Kraljevstvo
Božje meðu nama.
Nakon što je ušao u kuæu Šimuna Petra, Isus ugleda njegovu
punicu kako leži u krevetu u ognjici; odmah je uze za ruku,
ozdravi je i podiže. Nakon zalaska sunca, kada su ljudi,
pošto je bila završila subota, mogli izaæi van i dovesti mu
bolesne, ozdravlja mnoštvo osoba koje su bolovale od
svakojakih bolesti: tjelesnih, duševnih, duhovnih. Isus, koji
je došao na zemlju naviještati i ostvariti spasenje cijelog
èovjeka i svih ljudi, pokazuje posebnu ljubav prema onima
koji su ranjeni u tijelu i duhu: siromašni, grešnici,
opsjednuti, bolesni, marginalizirani. On na taj naèin
pokazuje da je lijeènik duše i tijela, dobar Samarijanac
èovjeka. On je pravi Spasitelj: Isus spašava, Isus lijeèi, Isus
ozdravlja.
Prilog dokumenti
Ta stvarnost Kristova ozdravljenja bolesnika nas poziva na
razmišljanje o znaèenju i vrijednosti bolesti. Na to nas
poziva i Svjetski dan bolesnika, kojeg æemo proslaviti u
srijedu 11. veljaèe, na spomen Gospe Lurdske.
Blagoslivljam inicijative pokrenute za taj dan, navlastito
bdjenje koje æe se održati u Rimu 10. veljaèe naveèer.
Spomenimo se i predsjednika Papinskog vijeæa za pastoral
zdravlja mons. Zygmunta Zimowskog, koji je teško bolestan
u Poljskoj. Uputimo jednu molitvu za njega, za njegovo
zdravlje, jer je on pripremio taj dan i on nas prati svojim
trpljenjem u ovome danu. Molitva za mons. Zimowskog.
Kristovo spasenjsko djelo ne iscrpljuje se u njegovoj osobi i
njegovu zemaljskom životu; ono se nastavlja po Crkvi,
sakramentu Božje ljubavi i nježnosti za ljude. Kada svoje
uèenike šalje u misiju, Isus im daje dvostruko poslanje:
naviještati evanðelje spasenja i ozdravljati bolesne (usp. Mt
10, 7-8). Vjerna tom uèenju, Crkva je oduvijek pomaganje
bolesnima smatrala sastavnim dijelom svojega poslanja.
"Siromašne i patnike æete uvijek imati sa sobom", opominje
Isus (usp. Mt 26, 11), i Crkva ih trajno nalazi na svojem
putu, promatrajuæi bolesnike kao povlašteni put za susret s
Kristom, za prihvaæanje i služenje Kristu. Lijeèiti bolesnika,
prihvatiti ga, služiti mu znaèi služiti Kristu: bolesnik je
Kristovo tijelo.
To se dogaða i u našem vremenu kada, usprkos mnogim
znanstvenima postignuæima, duhovna i tjelesna patnja ljudi
pokreæe ozbiljna pitanja o znaèenju bolesti i patnje te o
smislu smrti. Radi se o egzistencijalnim pitanjima, na koje
pastoralno djelovanje Crkve mora odgovoriti u svjetlu vjere,
imajuæi pred oèima Raspetoga, u kojem je objavljeno èitavo
spasenjsko otajstvo Boga Oca, koji iz ljubavi prema ljudima
nije poštedio svoga Sina (usp. Rim 8, 32). Zbog toga je
svatko od nas pozvan pronositi svjetlo Božje Rijeèi i snagu
milosti onima koji pate i onima koji im pomažu – obiteljima,
lijeènicima, bolnièkom osoblju – kako bi se služenje
bolesnima uvijek vršilo sa sve veæim èovjekoljubljem,
velikodušnom predanošæu i evanðeoskom ljubavlju, s
nježnošæu. Crkva majka, po našim rukama, miluje naša
trpljenja i lijeèi naše rane, i to èini majèinskom nježnošæu.
Molimo Mariju, Zdravlje bolesnih, da svaka osoba u bolesti
može iskusiti, zahvaljujuæi brižnosti onih koji su uz njih,
snagu Božje ljubavi i utjehu njezine majèinske nježnosti.
Nakon Angelusa
Draga braæo i sestre, danas, 8. veljaèe, na liturgijski spomen
svete Jozefine Bakhite, sestre iz Sudana koja je kao dijete
proživjela dramatièno iskustvo žrtve trgovine ljudima, Unije
viših redovnièkih poglavara i poglavarica pokrenule su Dan
molitve i razmišljanja protiv trgovine ljudima. Potièem one
koji su zauzeti u pomaganju muškarcima, ženama i djeci koji
su pretvoreni u roblje, koje se izrabljuje, koje se
zloupotrebljava kao sredstva za rad ili užitak i èesto muèi i
osakaæuje. Nadam se da æe se oni u èijim je rukama vlast
odluèno poraditi na uklanjanju uzroka ove sramotne pošasti,
nedostojne civiliziranog društva. Neka se svaki od nas osjeti
dužnim biti glas te naše braæe i sestara, poniženih u svom
dostojanstvu. Svi se zajedno pomolimo Gospi, za njih i za
njihove obitelji. (Zdravo Marijo)
[…]
Svima želim ugodnu nedjelju. Molim vas, ne zaboraviti
moliti za mene. Dobar tek i doviðenja!
11. veljaèe 2015. broj 6/2015
27
Prilog prikazi
ika
Prilog prikazi
Objavljen godišnjak "Žumberaèki krijes 2015."
Žumberaèki vikarijat Križevaèke biskupije objavio je
godišnjak "Žumberaèki krijes 2015.". Prva cjelina o životu
Crkve pred èitatelje stavlja lik svetog pape Ivana Pavla II.
Uz kraæe biografske podatke, posebno se ukazuje na njegov
pontifikat, te tri pohoda Hrvatskoj. Takoðer se podsjeæa i na
njegovo umiranje, kojim je posredovao poruku da svojom
mukom nasljeduje Krista. Tekst je bogato ilustriran
fotografijama, kao i ikonografskim prikazom svetoga Ivana
Pavla II. Jedan ikonografski prikaz svetoga Pape krasi i
naslovnicu godišnjaka.
Tu je i povijesni pregled odnosa prema vinu, te se istièe
posebno mjesto vina u kršæanstvu. Prilogom "O vladanju
kršæanina pred Licem Božjim" želi se posvijestiti te na
ispravan naèin ukazati na istine kršæanske vjere. Rijeè je o
vladanju u hramu Božjem, prisluživanju svijeæa, odnosu
prema bogoslužju, kleru, kao i ostalim vjernicima koji
pribivaju bogoslužju. Posebno se tumaèi Božanstvena
liturgija, Sveta euharistija, te naposljetku nastavak življenja
susreta s Gospodinom po izlasku iz hrama. U tom dijelu
godišnjak donosi i osvrt na popisane crkvene matice
žumberaèkih grkokatolièkih župa koje se nalaze u državnom
posjedu.
Druga cjelina vezana je uz grkokatolièku Slavonsku
eparhiju. Povod prilogu je 315. obljetnica uspostave te
eparhije koja je obilježena 2014. godine u hrvatskom
biskupskom gradu Pakracu. Tekst je popraæen nizom
fotografija, te preslikama dokumenata, meðu kojima valja
istaknuti "Zapisnik o sklapanju Unije iz 1690.", kao i
fotografiju izvornih dokumenata o Slavonskoj eparhiji koji
se èuvaju u Nadbiskupskom arhivu u Zagrebu. Kao dodatak
toj obljetnici, nalazi se kronologija obilježavanja 315.
obljetnice osnutka Grkokatolièke slavonske eparhije u
Pakracu 2013. - 2014.
Godišnjak na više od 120 stranica u rijeèi i slici donosi osvrt
na dogaðanja "Od krijesa do krijesa" u župama Stojdraga,
Kašt, Sošice, Draga, Metlika, Peæno, Grabar, Radatoviæi,
Pribiæ, Jastrebarsko, Karlovac, Kalje, Mrzlo polje. Takoðer
dat je i prikaz dogaðanja u gornjogradskoj župi sv. Æirila i
Metoda, te o dogaðanjima u samoborskom Duhovnom
centru praoca Abrahama, župi Berak i Dalmatinskom
vikarijatu. Svoju aktivnost tijekom protekle godine
predstavljaju i zborovi Æirolo-Metodov kor i katedralni zbor
iz Križevaca.
Druga opsežna cjelina posveæena je samom Žumberku
"juèer, danas, sutra", te predstavlja razna društvena,
kulturna, sportska i ekološka dogaðanja. Tu je i sažeti prikaz
povijesti Žumberaèkih uskoka u slovenskoj regiji Dolenjska.
Zanimljiv je i prilog iz Matiènih knjiga župe sv. Ane i sv.
Mihaela arkanðela u Gornjem Prekrižju. Uz niz podataka,
pažnju plijene opaske župnika u maticama umrlih o
bolestima i razlozima smrti. Tu je i tekst uz godinu Tadije
Smièiklasa (170. obljetnice roðenja i 100. obljetnica smrti),
kao i zanimljivosti o uskoku Janku Šajatoviæu-Krabatu
"imenu koji povezuje" Žumberak i Oberlausitz.
Rubrika "In memoriam" podsjeæa na pokojnike protojereja
stavrofora Antu Živka Kustiæa, mons. Marijana Radanoviæa,
fra Zvjezdana Liniæa, Zvonimira Haraloviæa, Zoru Strahiniæ,
Martu Guroviæ, Vesnu Hrnjak, Milana Jeleniæa, Maru
Latinèiæ, Smiljku Latkoviæ i Danicu Maršiæ. Na kraju
godišnjaka nalazi se popis proštenja u crkvama i kapelama
Žumberaèkog vikarijata, kao i raspored zadušnih subota, te
tabelarni prikaz žumberaèkih krsnih slava po obiteljskim
28
11. veljaèe 2015. broj 6/2015
prezimenima.
Godišnjak je zaokružen adresarom žumberaèkih župa,
žumberaèkih društava, web portala, te grkokatolièkim i
rimokatolièkim kalendarom za 2015. godinu, a tu su i dvije
najave za tekuæu godinu: proslava 485 godina od doseljenja
Uskoka u Žumberak (15. rujna), te žumberaèko hodoèašæe u
Svetu zemlju (21.-28. rujna). (ika-mb/kj)
Objavljen drugi niz glasovitih komentara Glasa Koncila
Pojavljivanje ove knjige u tri sveska nakon Kustiæeve smrti
znak je zahvalnosti GK na njegovu iznimnu doprinosu,
najprije katolièkomu dvotjedniku, a potom i tjedniku, i kao
glavnog urednika i kao komentatora, te pružanje moguænosti
da njegove ideje, izrièaji i poruke, utemeljeni u evanðeoskoj
poruci i socijalnom nauku Crkve, i dalje budu kvasac novog
lica Crkve i zdravijeg društva u Hrvatskoj
Druga serija knjiga komentara objavljenih u katolièkom
tjedniku Glas Koncila donosi troknjižje naslovljeno "Crkva i
Hrvatska u izazovima slobode", a na više od tisuæu stranica
tekstovi pružaju pregled života Crkve i hrvatskog društva
posljednjega desetljeæa proteklog stoljeæa.
Petstotinjak komentara objavljenih izmeðu lipnja 1990. i
sijeènja 2000. godine u Glasu Koncila, premda nepotpisani,
bili su najèešæe autorski rad èlana uredništva don Živka
Kustiæa, dugogodišnjega glavnog urednika. U svojim je
tekstovima iz tog razdoblja tematizirao aktualnu društvenu
zbilju: nije se libio pisati o ranama tijekom Domovinskog
rata, ekumenskim nastojanjima izmeðu Katolièke i Srpske
pravoslavne Crkve, kritièki progovarati o uvoðenju
vjeronauka kao neobvezna školskog predmeta, a mnogo je
kolumni posvetio i odnosu izmeðu države i Crkve. U tom je
desetljeæu Crkva doživjela dva posjeta pape Ivana Pavla II.
Hrvatskoj, beatifikaciju sluge Božjega Alojzija Stepinca,
potpisivanje ugovora sa Svetom Stolicom, pa su i ta crkvena
gibanja bili povodi za više komentara i promišljanja Živka
Kustiæa.
"Pojavljivanje ove knjige u tri sveska nakon Kustiæeve smrti
znak je zahvalnosti Glasa Koncila na njegovu iznimnu
doprinosu, najprije katolièkomu dvotjedniku, a potom i
tjedniku, i kao glavnog urednika i kao komentatora, te
pružanje moguænosti da njegove ideje, izrièaji i poruke,
utemeljeni u evanðeoskoj poruci i socijalnom nauku Crkve, i
dalje budu kvasac novog lica Crkve i zdravijeg društva u
Hrvatskoj", napisao je u predgovoru prve od triju knjiga
"Crkva i Hrvatska u izazovima slobode" mons. Ivan
Mikleniæ.
Èitanje sažetih, ali sadržajnošæu i stilom bogatih komentara
pomaže u razumijevanju razdoblja od smjene vlasti nakon
prvih višestranaèkih izbora do smrti prvoga hrvatskog
predsjednika te dolaska na vlast koalicije lijevog centra, a
plijene pozornost jer su, premda pisani prije više od dvadeset
godina, i danas vrlo aktualni. Uredništvo Glasa Koncila,
zajedno sa Živkom Kustiæem, u urednièkim komentarima
nije iznosilo samo povijesne èinjenice, veæ je u svjetlu
crkvenog nauka nudilo razmišljanja i ukljuèivalo se u javne
rasprave, uvijek braneæi opæe dobro. Zato tri nove knjige
ukorièenih tekstova glasovite rubrike imaju posebno mjesto
u biblioteci Glasa Koncila.(ika-it/sp)
.

5 - 04.02.2015

9 - 04.03.2015

Legende o svetom Nikoli

U Kristu Bog nas sebi izabra Biti kao dijete ili radost pripadanja

26. veljače 2014. Pokop dr. Adalberta Rebića Nedostajat će nam

BITI ŽENA - U ime obitelji

2. travnja 2014. Biskup Mate Uzinić predao Papi majicu SHKM

[8.] Ne reci lažna svjedočanstva! (KKC 2464 – 2513)

preuzmi letak (pdf dokument, 768,05 kB)

4 - 28.01.2015

8. siječnja 2014. Papa hodočasti u Svetu zemlju Papa će od 24. do

10 - 11.03.2015

MISNE NAKANE TIJEKOM TJEDNA

13. veljače 2013. Benedikt XVI. najavio svoje odreknuće od

Cijela Zvona pogledajte u PDF obliku.

6. kolovoza 2014. Slavlje u Kninu Danas postoji neka opasna

5. lipnja 2013. Proročki poziv sveučilišta Dan Hrvatskoga