1 Ellen G. White DJELA APOSTOLSK A 2 Djela apostolska Ellen G. White DJELA APOSTOLSK A Naslov izvornika: THE ACTS OF THE APOSTLES IzdavaËi: ZNACI VREMENA, Maruπevec VARTEKS TISK AR A, Varaædin Ÿ Ova se knjiga smije umnoæavati, djelomiËno ili u cijelosti, samo uz pismeno dopuπtenje izdavaËa Copyright by Ellen G. White Publications Glavni i odgovorni urednik: mr. Drago ObradoviÊ Prijevod: Hinko Pleπko Lektura: Marijan MalaπiÊ, prof. Korektura: Snjeæana GigiÊ MikulËiÊ i Ljiljana –idara Kazala: Ivan –idara Oblikovanje: GENESIS, Zagreb Tisak: Varteks tiskara, Varaædin 3 Ellen G. White DJELA APOSTOLSK A u objavljivanju Radosne vijesti o Isusu Kristu Drugo izdanje Maruπevec • 2003. 4 Djela apostolska Ako nije drukËije naznaËeno, svi su biblijski tekstovi navedeni iz prijevoda KrπÊanske sadaπnjosti. Ellen G. White DJELA APOSTOLSK A ISBN 953-183-108-4 (Znaci vremena) ISBN 953-6964-09-0 (Varteks tiskara) 5 Predgovor Peta knjiga Novog zavjeta od starine je poznata kao Djela apostolska, premda ovaj naslov ne nalazimo u samoj knjizi. Jedan od najranijih rukopisa, Sinajski kodeks, knjigu jednostavno naslovljuje Djela ne spominjuÊi apostole. Za to postoji razlog. Djela su trebala biti viπe od kratke povijesti sluæbe dvanaestorice apostola, mnogo viπe od nabrajanja glavnih dogaaja u æivotnom djelu njezinih Ëetiriju vodeÊih liËnosti: Petra, Jakova, Ivana i Pavla. Knjigu Djela napisao je “ljubljeni lijeËnik” Luka, obraÊenik iz poganstva, za cijelu Crkvu, Æidove i pogane podjednako. Premda obuhvaÊa razdoblje tek neπto duæe od tri desetljeÊa, ona je ispunjena vaænim poukama za Crkvu u svakom dobu. U Djelima Bog jasno pokazuje da Êe krπÊanska Crkva danas doæivjeti istu prisutnost Duha kakvu je sa silom oËitovao na Pedesetnicu i uËinio da se evaneoska vijest pretvori u oganj. Djela πto ih je Sveti Duh poËinio preko Petra i Pavla, Ivana i Jakova te drugih, mogu se ponoviti kod suvremenog uËenika. Nenadanost kojom zavrπava knjiga Djela nije sluËajna; ona namjerno nagovijeπta da je uzbudljiv izvjeπtaj nedovrπen i da se Boæja djela po Duhu trebaju nastaviti u krπÊanskoj eri — svaki bi sljedeÊi naraπtaj trebao dodati poglavlje puno ljepote i snage onom prethodnom. Djela zapisana u ovoj znaËajnoj knjizi u najistinitijem su smislu djela Duha, jer se u apostolsko vrijeme Sveti Duh javljao kao savjetnik i pomagaË krπÊanskim voama. UËenici su se na Pedesetnicu tijekom molitve ispunili Duhom i sa silom poËeli navijeπtati Evanelje. Sedmorica ljudi izabranih za akone bili su “puni Duha i mudrosti” (Djela 6,3). Sveti Duh vodio je polaganje ruku na Savla (9,17), vodio je u prihvaÊanju neznaboæaca u crkvenu zajednicu (10,44-47), vodio je u odvajanju Barnabe i Savla za misionarski rad (13,2-4), vodio je sabor u Jeruzalemu (15,28) i Pavla na misijskim putovanjima (16,6.7). (5) 6 Djela apostolska U vrijeme kad je Crkva mnogo trpjela od ruku rimskih i æidovskih progonitelja, Duh je krijepio vjernike i Ëuvao ih od zablude. Djela apostolska posljednja je knjiga koju je napisala Ellen G. White. Izdana je nekoliko godina nakon njezine smrti. To je jedno od najljepπih djela koja su potekla iz njezina neumorna pera. ProsjeËni Êe Ëitatelj u njoj naÊi poticaj za krπÊansko svjedoËenje. Poruka je knjige suvremena, a u njoj je vidljivo nastojanje njezina pisca da pokaæe kako Êe dvadeset prvo stoljeÊe biti svjedok izlijevanja duhovne sile koja Êe nadmaπiti Pedesetnicu. Djelo Evanelja neÊe se zavrπiti manjim oËitovanjem sile Svetog Duha od one koja se oËitovala na njegovom poËetku. Molitva i iskrena æelja izdavaËa jest da Ëitatelj sudjeluje u ponavljanju slavnih prizora prve Crkve i istodobno bude saËuvan od lukavih prijevara neprijatelja duπa. IzdavaËi 7 1 Boæja namjera za Njegovu Crkvu Crkva je orue koje je Bog odredio za spaπavanje ljudi. Ona je ustrojena za sluæbu i njezina je zadaÊa da svijetu navijesti Evanelje. Od samog poËetka Bog je namjeravao da Crkva prikaæe svijetu Njegovu puninu i dostatnost. Vjernici Crkve, oni koje je pozvao iz tame u svoje divno svjetlo, trebaju odsjajivati Njegovu slavu. Crkva je riznica bogatstva Kristove milosti i po njoj Êe se u konaËnici Ëak i “poglavarstvima i vlastima na nebesima” objaviti vrhunski i cjeloviti prikaz Boæje ljubavi (Efeæanima 3,10). U Svetom pismu zapisana su o Crkvi mnoga i Ëudesna obeÊanja. “Jer Êe se Dom moj zvati Dom molitve za sve narode.” (Izaija 56,7) “Njih i sve oko brda svojega uËinit Êu blagoslovom, i dat Êu im na vrijeme kiπu, i bit Êe to kiπa blagoslova.” “I uËinit Êu da im probuja slavni nasad, i glad ih viπe neÊe zatirati, u zemlji viπe neÊe podnositi rug naroda. I znat Êe da sam ja, Jahve, Bog njihov, s njima i da su oni, dom Izraelov, narod moj — rijeË je Jahve Gospoda. Vi, ovce moje, vi ste stado paπe moje, a ja sam Bog vaπ — rijeË je Jahve Gospoda.” (Ezekiel 34,26.29-31) “Jer vi ste mi svjedoci, rijeË je Jahvina, i moje sluge koje sam izabrao, da biste znali i vjerovali i uvidjeli da to sam ja. Prije mene nijedan bog nije bio naËinjen i neÊe poslije mene biti. Ja, ja sam Jahve, osim mene nema spasitelja. Ja sam prorekao, spasio i navijestio, i nema meu vama tuinca! Vi ste mi svjedoci.” “Ja, Jahve, u pravdi te pozvah, Ëvrsto te za ruku uzeh; oblikovah te i postavih te za Savez narodu i svjetlost pucima, da otvoriπ oËi slijepima, da izvedeπ suænje iz zatvora, iz tamnice one πto æive u tami.” (Izaija 43,10-12; 42,6.7) (7) 9 10 8 11 12 Djela apostolska “Ovako govori Jahve: U vrijeme milosti ja Êu te usliπiti, u dan spasa ja Êu ti pomoÊi. Sazdao sam te i postavio za Savez narodu, da zemlju podignem, da nanovo razdijelim baπtinu opustoπenu, da kaæeπ zasuænjenima: ‘Iziite!’ a onima koji su u tami: ‘Doite na svjetlo!’ Oni Êe pasti uzduæ svih putova, i paπa Êe im biti po svim goletima. NeÊe viπe gladovat i æeati, neÊe ih muËiti æega ni sunce, jer vodit Êe ih onaj koji im se smiluje, dovest Êe ih k izvorima vode. Sve gore svoje obratit Êe u putove, i ceste Êe se moje povisiti… KliËite, nebesa, veseli se, zemljo, podvikujte, planine, od veselja; jer Jahve tjeπi narod svoj, on je milosrdan nevoljnima. Sion reËe: ‘Jahve me ostavi, Gospod me zaboravi.’ Moæe li æena zaboravit svoje dojenËe, ne imat suÊuti za Ëedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neÊu. Gle, u dlanove sam te svoje urezao, zidovi tvoji svagda su mi pred oËima.” (Izaija 49,8-16) Crkva je Boæja utvrda, Njegov grad utoËiπta koji dræi u pobunjenom svijetu. Svaka izdaja Crkve izdaja je Onoga koji je ljudski rod kupio krvlju svojeg jedinoroenog Sina. Crkvu na Zemlji od poËetka su Ëinile vjerne duπe. Gospodin je u svakom razdoblju imao svoje straæare koji su vjerno svjedoËili naraπtaju u kojem su æivjeli. Ovi su straæari objavljivali vijest opomene; a kad su bili pozvani da odloæe oruæje, drugi su preuzeli njihov posao. Bog je ove svjedoke povezao Savezom sa sobom i tako ujedinio Crkvu na Zemlji s Crkvom na Nebu. On je slao svoje anele da sluæe Njegovoj Crkvi pa vrata paklena nisu mogla nadvladati Njegov narod. Bog je svoju Crkvu podupirao u stoljeÊima progonstava, sukoba i tame. Na nju nije pala ni sjena oblaka a da je On nije za to pripremio, nijedna se sila nije podigla protiv Njegovog djela a da je On nije predvidio. Sve se dogodilo onako kako je prorekao. Nije zaboravio svoju Crkvu, veÊ je u svojim proroËkim objavama naznaËio πto Êe se dogoditi, a ono πto su objavili proroci nadahnuti Njegovim Duhom, ostvarilo se. Njegov je Zakon povezan s Njegovim prijestoljem i nema sile zla koja bi ga mogla uniπtiti. Istinu nadahnjuje i Ëuva Bog; ona Êe trijumfirati unatoË svem protivljenju. Tijekom stoljeÊa duhovne tame Boæja Crkva je bila grad koji leæi na gori. Iz stoljeÊa u stoljeÊe, iz naraπtaja u naraπtaj u njezinim su se granicama razvijale Ëiste nebeske istine. Premda Boæja namjera za Njegovu Crkvu 9 izgleda slaba i pogrjeπiva, Crkva je jedini predmet na koji Bog na poseban naËin obraÊa svoju punu pozornost. Ona je pozornica Njegove milosti na kojoj s uæivanjem otkriva svoju moÊ da preobrazi srca. “S Ëime Êemo usporediti kraljevstvo Boæje?” upitao je Krist. “Kojom li ga usporedbom prikazati?” (Marko 4,30) Za usporedbu nije mogao uzeti zemaljska kraljevstva. U druπtvu nije naπao niπta Ëime bi ga mogao usporediti. Zemaljska kraljevstva vladaju primjenom fiziËke sile, ali iz Kristova kraljevstva prognano je svako tjelesno oruæje, svako orue prisile. Njegovo kraljevstvo uzdiæe i oplemenjuje ljudski rod. Boæja je Crkva dvor svetog æivota, ispunjena razliËitim darovima i obdarena Svetim Duhom. Vjernici trebaju naÊi svoju sreÊu u sreÊi onih kojima pomaæu i koje blagoslivljaju. Predivno je djelo koje je Gospodin naumio ostvariti preko svoje Crkve da bi se proslavilo Njegovo ime. Slika ovog djela prikazana je u Ezekielovom vienju rijeke koja ozdravlja: “Ova voda teËe u istoËni kraj, spuπta se u Arabu i teËe u more; a kad se u more izlije, vode mu ozdrave. I kuda god potok protjeËe, sve æivo πto se miËe oæivi; i bit Êe vrlo mnogo riba, jer kamo god doe ova voda, sve ozdravi i oæivi — kuda god protjeËe ovaj potok… Duæ potoka na obje strane rast Êe svakovrsne voÊke: liπÊe im neÊe otpadati i s njih neÊe nestajati ploda; svakog Êe mjeseca roditi novim plodom, jer im voda dotjeËe iz Svetiπta. Plod Êe njihov biti za jelo, a liπÊe za lijek.” (Ezekiel 47,8-12) Bog je od poËetka djelovao preko svojeg naroda da donese blagoslov svijetu. Drevnom egipatskom narodu Bog je Josipa uËinio izvorom æivota. ZahvaljujuÊi njegovoj vjernosti, saËuvan je æivot cijelog naroda. Preko Daniela Bog je saËuvao æivot svih babilonskih mudraca. Sva su ova izbavljenja pouke; one oslikavaju duhovne blagoslove ponuene svijetu zahvaljujuÊi vezi s Bogom kojega su Josip i Daniel πtovali. Svatko u Ëijem srcu nastava Krist, svatko tko Njegovu ljubav prikazuje svijetu, suradnik je Boæji na blagoslov ljudskom rodu. PrimajuÊi od Spasitelja milost koju prenosi drugima, iz cijelog njegovog biÊa teku vode duhovnog æivota. Bog je izabrao Izraela da objavi svoj karakter ljudima. Æelio je da bude kao izvor spasenja u svijetu. Njemu su bila povjerena nebeska obeÊanja, objavljena Boæja volja. U rane dane Izraela narodi svijeta su zbog izopaËenog æivota izgubili spoznaju o Bogu. 13 14 10 15 16 Djela apostolska Prije su Ga poznavali, ali zato πto Mu nisu “iskazali ni slavu ni zahvalnost kao Bogu… postali su isprazni u mislima svojim i njihovo je nerazumno srce potamnjelo” (Rimljanima 1,21). Ali Bog ih u svojoj milosti nije uniπtio. OdluËio im je dati priliku da se preko Njegova izabranog naroda ponovo upoznaju s Njim. Naukom o ærtvenoj sluæbi Krist je trebao biti uzdignut pred narodima, da æive svi koji u Njega pogledaju. Krist je bio temelj æidovskog sustava. Cijeli sustav slika i simbola bio je zgusnuto evaneosko proroËanstvo, prikaz onoga πto je bilo vezano uz obeÊanja o otkupljenju. Ali izraelski narod izgubio je iz vida svoju uzviπenu prednost Boæjih predstavnika. Zaboravili su na Boga i propustili izvrπiti svoju svetu zadaÊu. Blagoslovi koje su primili nisu donijeli blagoslov svijetu. Sve svoje prednosti prisvojili su za vlastito proslavljanje. Odvojili su se od svijeta da bi izbjegli kuπnju. OgraniËenja koja im je Bog postavio u druæenju s idolopoklonicima, da bi ih sprijeËio u prihvaÊanju poganskih obiËaja, oni su upotrijebili da podignu zid odvajanja izmeu sebe i svih drugih naroda. Liπili su Boga sluæbe koju je od njih oËekivao, a liπili su i svoje bliænje vjerskog vodstva i svetog primjera. SveÊenici i knezovi utonuli su u koloteËinu ceremonijalizma. Bili su zadovoljni legalistiËkom religijom pa drugima nisu ni mogli dati æive nebeske istine. Smatrali su vlastitu pravdu dostatnom i nisu æeljeli da se u njihovu vjeru unosi neki novi element. Dobru Boæju volju prema ljudima nisu prihvatili kao neπto odvojeno od njih samih, veÊ vezanu uz svoje zasluge potekle iz dobrih djela. Vjera djelotvorna po ljubavi koja Ëisti duπu nije se mogla sjediniti s religijom farizeja, sazdanom od obiËaja i ljudskih propisa. Bog je o Izraelu rekao: “A ja te zasadih kao lozu izabranu, ko sadnicu plemenitu. Kako li mi se samo prometnu u jalov izrod, u lozu divlju!” (Jeremija 2,21) “Izrael je prazna loza vinova, ostavlja rod za se.” (Hoπea 10,1 — DK) “Sad, æitelji jeruzalemski i ljudi Judejci, presudite izme mene i vinograda mojega. ©to joπ mogoh uËiniti za svoj vinograd pa da nisam uËinio? Nadah se da Êe uroditi groæem, zaπto vinjagu izrodi? No, sad Êu vam reÊi πto Êu uËiniti od svog vinograda: plot Êu mu soriti da ga opustoπe, zidinu razvaliti da ga izgaze. U pustoπ Êu ga obratiti, ni obrezana ni okopana, nek u draË i trnje sav zaraste; zabranit Êu oblacima da daæde nad njime. Vi- Boæja namjera za Njegovu Crkvu 11 nograd Jahve nad Vojskama dom je Izraelov; izabrani nasad njegov ljudi Judejci. Nadao se pravdi, a eto nepravde, nadao se praviËnosti, a eto vapaja.” (Izaija 5,3-7) “NemoÊnih ne krijepite, bolesnih ne lijeËite, ranjenih ne povijate, zalutalih natrag ne dovodite, izgubljenih ne traæite, nego nasilno i okrutno njima gospodarite.” (Ezekiel 34,4) Æidovski su se voe smatrali previπe mudrima da bi im trebale upute, previπe pravednima da bi im trebalo spasenje, previπe poËaπÊenima da bi im trebala Ëast koja dolazi od Krista. Spasitelj se okrenuo od njih da drugima povjeri prednosti koje su zlorabili i djelo koje su omalovaæavali. Boæja se slava mora objaviti, Njegova rijeË utvrditi. Kristovo se kraljevstvo mora uspostaviti u ovome svijetu. Boæje spasenje mora biti objavljeno gradovima u pustinji i uËenici su bili pozvani da izvrπe djelo koje su æidovski voe zanemarili. 12 Djela apostolska 2 Osposobljavanje Dvanaestorice 17 18 Za ostvarenje svojeg djela Krist se nije posluæio uËenoπÊu ili rjeËitoπÊu æidovskog Velikog vijeÊa kao ni rimskom silom. ZaobilazeÊi samopravedne æidovske uËitelje, veliki je UËitelj izabrao skromne, neuke ljude da objave istine koje Êe pokrenuti svijet. Ove je ljude namjeravao osposobiti i obrazovati za voe svoje Crkve. Oni su, opet, trebali obrazovati druge i poslati ih da navjeπÊuju Evanelje. Da bi u svojem radu mogli uspjeti, trebali su dobiti silu Svetog Duha. Evanelje se nije trebalo objavljivati ljudskom snagom ili mudroπÊu, veÊ silom Boæjom. NajveÊi od svih UËitelja koje je svijet ikada poznavao, tri i pol godine je poduËavao uËenike. Krist ih je u osobnom kontaktu i druæenju osposobljavao za svoju sluæbu. Dan za danom hodali su i razgovarali s Njim, sluπali rijeËi koje je upuÊivao umornima i optereÊenima i gledali oËitovanje Njegove sile na bolesnima i nevoljnima. Katkad ih je poduËavao dok su s Njim sjedili na padini brda; katkad im je pokraj jezera ili dok su hodali putom otkrivao tajne Boæjeg kraljevstva. Kad god su srca bila otvorena da prime boæansku vijest, iznosio je istine puta spasenja. UËenicima nije zapovijedao da uËine ovo ili ono, veÊ je rekao: “Poite za mnom.” Poveo ih je na putovanja po selima i gradovima da bi mogli vidjeti kako poduËava narod. Iπli su s Njim od mjesta do mjesta. Dijelili su s Njim skromne obroke i kao On katkad bili gladni, a Ëesto i umorni. Bili su uz Njega na pretrpanim ulicama, kraj jezera, u pustoπi. Vidjeli su Ga u svakoj æivotnoj prilici. Prvi korak u organizaciji Crkve koja Êe nakon Kristova odlaska nastaviti rad bio je postavljanje Dvanaestorice. O ovom (12) Osposobljavanje Dvanaestorice 13 Ëinu izvjeπtaj glasi: “Zatim se uspne na goru te pozva k sebi one koje odabra. Oni dooπe k njemu. I on postavi Dvanaestoricu da ga prate, da ih πalje da propovijedaju.” (Marko 3,13.14) Pogledajmo ovaj ganutljivi prizor. Gledajmo VeliËanstvo Neba okruæeno Dvanaestoricom koju je izabrao, koju je odvojio za posebno djelo. Preko ovih slabih orua, preko svoje RijeËi i Duha, odluËio je staviti spasenje nadohvat ruke svim ljudima. Bog i aneli s radoπÊu su promatrali ovaj prizor. Otac je znao da Êe od ovih ljudi zraËiti nebesko svjetlo, da Êe njihove rijeËi svjedoËenja o Njegovom Sinu odjekivati od naraπtaja do naraπtaja do svrπetka vremena. UËenici su trebali poÊi kao Kristovi svjedoci da objave svijetu πto su od Njega vidjeli i Ëuli. Njihova je sluæba bila najvaænija sluæba u koju su ljudska biÊa ikad bila pozvana; mogla se usporediti samo sa sluæbom samoga Krista. Trebali su biti Boæji suradnici u spaπavanju ljudi. Kao πto su u Starom zavjetu dvanaestorica patrijarha bili predstavnici Izraela, tako dvanaestorica apostola stoje kao predstavnici evaneoske Crkve. Tijekom svoje sluæbe na Zemlji Krist je poËeo ruπiti zid koji je razdvajao Æidove i neznaboπce, i propovijedati spasenje svim ljudima. Premda je bio Æidov, bez ustezanja se mijeπao sa Samarijancima omalovaæavajuÊi farizejske obiËaje Æidova prema ovom prezrenom narodu. Spavao je pod njihovim krovom, jeo za njihovim stolom i poduËavao na njihovim ulicama. Spasitelj je teæio da svojim uËenicima objavi istinu o ruπenju pregrade “koja… je rastavljala” Izraelce od drugih naroda — istinu da su “pogani baπtinici iste baπtine” sa Æidovima i “dionici istog obeÊanja u Kristu Isusu Radosnom vijeπÊu” (Efeæanima 2,14; 3,6). Ovu je istinu djelomice otkrio u vrijeme kad je nagradio vjeru stotnika u Kafarnaumu, kao i kad je propovijedao Evanelje stanovnicima Sihara. Ali joπ ju je jasnije otkrio za svojeg posjeta Feniciji, kad je izlijeËio kÊer æene Kanaanejke. Ovaj dogaaj pomogao je uËenicima da razumiju kako meu onima za koje su mnogi smatrali da ne zavrjeuju spasenje, ima duπa koje Ëeznu za svjetlom istine. Tako je Krist nastojao uËenike nauËiti istini da u Boæjem kraljevstvu nema teritorijalnih granica, ni kasta, ni aristokracije; da moraju iÊi svim narodima i ponijeti im vijest o Spasiteljevoj ljubavi. No oni su tek poslije u potpunosti shvatili da je Bog “izveo sav ljudski rod od jednoga Ëovjeka i nastanio ga po svoj 19 20 14 21 Djela apostolska povrπini zemaljskoj, poπto je ljudima odredio ustaljena godiπnja doba i mee postojbine njihove, s nakanom da traæe Boga, ne bi li ga moæda napipali i naπli, jer zbilja nije daleko ni od jednog od nas” (Djela 17,26.27). Kod ovih prvih uËenika vidjela se velika raznolikost. Trebali su postati uËitelji svijeta, a tvorili su πiroku lepezu karaktera. Da bi mogli uspjeπno vrπiti posao na koji su bili pozvani, ovi ljudi, razliËitih osobina i æivotnih navika, morali su doÊi do jedinstva osjeÊaja, misli i postupaka. Krist je namjeravao postiÊi ovo jedinstvo. Zbog toga ih je nastojao ujediniti sa sobom. Breme svojeg rada s njima izrazio je u molitvi Ocu: “Da svi budu jedno. Kao πto si ti, OËe, u meni, i ja u tebi, tako neka i oni u nama budu jedno… da svijet upozna da si me ti poslao i da si njih ljubio kao πto si mene ljubio.” (Ivan 17,21.23) Njegova je stalna molitva bila da budu posveÊeni istinom; i On je molio s uvjerenjem znajuÊi za proglas SvemoguÊega prije postanka svijeta. Znao je da Êe se Evanelje o kraljevstvu propovijedati svim narodima za svjedoËanstvo; znao je da Êe istina naoruæana svemoÊi Svetog Duha pobijediti u borbi sa zlom i da Êe okrvavljeni barjak jednog dana pobjedonosno zavijoriti nad Njegovim sljedbenicima. Kako je Kristova zemaljska sluæba iπla kraju i On shvatio da uskoro mora ostaviti svoje uËenike da nastave djelo bez Njegova osobnog nadzora, nastojao ih je ohrabriti i pripremiti za buduÊnost. Nije ih zavaravao laænim nadama. »itao je kao otvorenu knjigu ono πto se trebalo dogoditi. Znao je da Êe se od njih rastati, da Êe ih ostaviti kao ovce meu vukovima. Znao je da Êe trpjeti progonstvo, da Êe biti izbacivani iz sinagoga i bacani u tamnice. Znao je da Êe za svjedoËenje o Njemu kao Mesiji neki od njih podnijeti smrt. Neπto od toga im je rekao. GovoreÊi o njihovoj buduÊnosti, jasno je i odreeno rekao da se u buduÊim kuπnjama trebaju sjetiti Njegovih rijeËi i ojaËati svoju vjeru u Njega kao Otkupitelja. UpuÊivao im je i rijeËi nade i odvaænosti. “Neka se ne uznemiruje vaπe srce”, rekao je. “Vjerujte u Boga i u me vjerujte! U kuÊi Oca moga ima mnogo stanova. Kad ne bi bilo tako, zar bih vam rekao: ‘Idem da vam pripravim mjesto!’ Kad odem te vam pripravim mjesto, vratit Êu se da vas uzmem k sebi i da vi budete gdje sam ja. Tamo kamo ja idem veÊ znate put.” (Ivan 14,1-4) Zbog vas sam doπao na svijet; zbog vas sam radio. Kad Osposobljavanje Dvanaestorice 15 odem, i dalje Êu ozbiljno raditi za vas. Doπao sam na ovaj svijet objaviti sebe da biste mogli vjerovati. Idem k svojem i vaπem Ocu da s Njim suraujem za vaπe dobro. “Zaista, zaista, kaæem vam, tko vjeruje u me, i on Êe Ëiniti djela koja ja Ëinim. »init Êe i veÊa od ovih, jer ja idem k Ocu.” (redak 12) Krist ovim rijeËima nije æelio reÊi da Êe uËenici Ëiniti uzviπenija djela od Njega, nego da Êe njihov rad biti veÊih razmjera. Nije mislio samo na Ëinjenje Ëuda, veÊ na sve πto Êe se dogoditi djelovanjem Svetog Duha. “Kada doe Branitelj,” rekao je, “kojega Êu ja poslati od Oca, Duh istine koji izlazi od Oca, svjedoËit Êe za me. I vi Êete svjedoËiti, jer ste od poËetka sa mnom.” (Ivan 15,26.27) Ove su se rijeËi Ëudesno ispunile. Nakon silaska Svetog Duha uËenici su bili toliko ispunjeni ljubavlju prema Njemu i onima za koje je umro da su rijeËi koje su izgovarali i molitve koje su iznosili topile srca. Govorili su u snazi Duha i pod utjecajem te sile tisuÊe su se obraÊale. Kao Kristovi predstavnici apostoli su trebali ostaviti snaæan dojam na svijet. »injenica da su skromni ljudi, neÊe umanjiti, veÊ poveÊati njihov utjecaj jer Êe misli njihovih sluπatelja biti usmjerene na Spasitelja koji je, premda nevidljiv, i dalje radio s njima. Predivno nauËavanje apostola, njihove rijeËi ohrabrenja i pouzdanja, uvjerit Êe sve da oni ne rade svojom vlastitom snagom, veÊ Kristovom. Onako ponizni objavit Êe da je onaj koga su Æidovi razapeli bio Knez æivota, Sin æivoga Boga, i da u Njegovo ime Ëine djela koja je On Ëinio. U oproπtajnom razgovoru s uËenicima veËer uoËi raspeÊa, Spasitelj nije spomenuo patnje koje je podnio i koje joπ mora podnijeti. Nije govorio o poniæenju koje Ga oËekuje, veÊ je u njihove misli nastojao unijeti ono πto Êe ojaËati njihovu vjeru, navesti ih da gledaju radost koja Ëeka pobjednika u buduÊnosti. Radovao se spoznaji πto Êe za svoje sljedbenike moÊi uËiniti viπe nego πto je obeÊao; da Êe iz Njega poteÊi ljubav i samilost, oËiπÊenje hrama duπe, i da Êe ih po karakteru uËiniti sliËnima sebi; da Êe istina, naoruæana snagom Duha, pobijediti i dalje pobjeivati. “Ovo vam rekoh,” kazao je, “da u meni imate mir. U svijetu Êete imati patnju. Ali, ohrabrite se: ja sam pobijedio svijet!” (Ivan 16,33) Krist nije doæivio neuspjeh niti se obeshrabrio, a uËenici su trebali pokazati istu ustrajnu vjeru. Trebali su raditi 22 23 16 24 Djela apostolska kao πto je On radio oslanjajuÊi se na Njega kao svoju snagu. Premda Êe im se na putu isprijeËiti prividno nesavladive prepreke, oni su Njegovom miloπÊu trebali iÊi naprijed ne oËajavajuÊi i svemu se nadajuÊi. Krist je zavrπio djelo koje Mu je bilo povjereno. Okupio je one koji su trebali nastaviti Njegov rad meu ljudima. Zato je rekao: “Ja se u njima proslavih. Ja viπe ne ostajem u svijetu. A oni ostaju u svijetu, dok ja idem k tebi. Sveti OËe, Ëuvaj u svome imenu one koje si mi dao, da budu jedno kao mi!” “Ne molim samo za njih nego i za one koji Êe po njihovoj rijeËi vjerovati u me, da svi budu jedno. Kao πto si ti, OËe, u meni, i ja u tebi, tako neka i oni… postanu potpuno jedno, da svijet upozna da si me ti poslao i da si njih ljubio kao πto si mene ljubio.” (Ivan 17,10.11.20-23) 17 3 Veliki nalog Nakon Kristove smrti uËenici su bili svladani obeshrabrenjem. Njihov je UËitelj bio odbaËen, osuen i razapet. SveÊenici i starjeπine prezrivo su objavili: “Druge je spasio, a sam sebe ne moæe spasiti. On je kralj Izraelov! Neka sada sie s kriæa pa Êemo vjerovati u njega!” (Matej 27,42) Sunce nade za uËenike je zaπlo i na njihova se srca spustila noÊ. »esto su ponavljali rijeËi: “A mi smo se nadali da je on onaj koji Êe osloboditi Izraela.” (Luka 24,21) Usamljeni i nesretna srca, sjeÊali su se Njegovih rijeËi: “Ako se, dakle, tako radi sa zelenim drvetom, πto Êe biti sa suhim?” (Luka 23,31) Isus je nekoliko puta pokuπavao svojim uËenicima otvoriti oËi za buduÊnost, ali oni nisu marili za ono πto je rekao. Zato ih je Njegova smrt iznenadila; a nakon nje, kad su razmiπljali o proπlosti i vidjeli posljedice svoje nevjere, bili su shrvani tugom. Kad je Krist bio razapet, oni nisu vjerovali da Êe uskrsnuti. A jasno im je rekao da Êe treÊi dan uskrsnuti, no bili su previπe zbunjeni da bi znali πto je time mislio reÊi. Zbog ovog nedostatka shvaÊanja ostali su u vrijeme Njegove smrti potpuno bez nade. Bili su gorko razoËarani. Njihova vjera nije prodrla kroz sjenu koju je Sotona bacio na njihov obzor. Sve im je izgledalo maglovito i tajanstveno. Da su vjerovali Spasiteljevim rijeËima, kolike bi æalosti bili poπteeni! Shrvani neraspoloæenjem, tugom i oËajem, uËenici su se okupili u gornjoj sobi, zatvorili i zakraËunali vrata bojeÊi se da bi ih mogla snaÊi sudbina njihovog voljenog UËitelja. Upravo tu im se, nakon uskrsnuÊa, Spasitelj ukazao. (17) 25 26 18 27 28 Djela apostolska Krist je joπ Ëetrdeset dana ostao na Zemlji pripremajuÊi uËenike za posao koji ih je oËekivao i objaπnjavajuÊi im ono πto dotad nisu mogli razumjeti. Govorio je o proroËanstvima koja su najavila Njegov dolazak, da Êe Ga Æidovi odbaciti i da Êe umrijeti, pokazujuÊi da se svaka pojedinost ovih proroËanstava ispunila. Govorio im je kako ispunjenje ovih proroËanstava trebaju smatrati jamstvom sile koja Êe pratiti njihov buduÊi rad. “Tada im prosvijetli razum”, Ëitamo, “da razumiju Pisma, te im reËe: ‘Tako stoji pisano da Mesija mora trpjeti i treÊi dan uskrsnuti od mrtvih, da se na temelju njegova imena mora propovijedati obraÊenje i oproπtenje grijeha svim narodima, poËevπi od Jeruzalema.’” Zatim je dodao: “Vi ste svjedoci toga.” (Luka 24,45-48) Tijekom tih dana koje je Krist proveo sa svojim uËenicima, oni su stekli novo iskustvo. Dok su svojega voljenog UËitelja sluπali kako objaπnjava Pisma u svjetlu svega πto se zbilo, njihova vjera u Njega potpuno se utvrdila. Dosegnuli su trenutak kad su mogli reÊi: “Znam komu sam vjerovao.” (2. Timoteju 1,12) PoËeli su shvaÊati narav i domet svojeg rada; vidjeli su da svijetu trebaju objaviti istine koje su im bile povjerene. Dogaaji iz Kristova æivota, Njegova smrt i uskrsnuÊe, proroËanstva koja ukazuju na ova zbivanja, tajne plana spasenja, Isusova moÊ da opraπta grijehe — svemu su tome bili svjedoci i to su trebali objaviti svijetu. Trebali su navijestiti Evanelje mira i spasenja pokajanjem i Spasiteljevom snagom. Prije nego πto je uzaπao na Nebo, Krist je svojim uËenicima dao nalog. Rekao im je da trebaju biti izvrπitelji Njegove oporuke kojom je svijetu ostavio blaga vjeËnog æivota. Vi ste bili svjedoci mojeg poærtvovnog æivota za dobro svijeta, rekao im je. Vidjeli ste kako sam radio za Izraela. Premda moj narod nije htio doÊi k meni da imaju æivot, premda su sveÊenici i starjeπine uËinili sa mnom πto su htjeli, oni joπ uvijek trebaju dobiti priliku da prihvate Boæjeg Sina. Vidjeli ste da primam sve koji dolaze k meni priznajuÊi svoje grijehe. Onoga koji dolazi k meni, neÊu izbaciti. Vama, svojim uËenicima, povjeravam ovu vijest milosti. Trebate je objaviti Æidovima i poganima podjednako — prvo Izraelu, a onda svim narodima, jezicima i pucima. Sve koji vjeruju treba okupiti u jednu Crkvu. Evaneoski nalog velika je misionarska povelja Kristovog kraljevstva. UËenici su trebali marljivo raditi za duπe upuÊujuÊi Veliki nalog 19 svima poziv milosti. Oni nisu smjeli Ëekati da narod doe k njima; svojom vijeπÊu trebali su iÊi k ljudima. UËenici su svoj posao trebali obavljati u Kristovo ime. Svaka njihova rijeË i postupak trebali su usmjeriti pozornost na Njegovo ime, ime sa æivotodavnom snagom kojom se grjeπnici mogu spasiti. Njihova vjera trebala je biti usredotoËena na Njega, izvor milosra i snage. U Njegovo su ime trebali iznositi svoje molbe Ocu da dobiju odgovor. Trebali su krπtavati u ime Oca, Sina i Svetoga Duha. Kristovo je ime trebalo biti njihova lozinka, njihov znak raspoznavanja i izvor njihovog uspjeha. U Njegovom kraljevstvu ne priznaje se niπta πto ne nosi Njegovo ime i oznaku. Kad je Krist rekao uËenicima: Idite u moje ime i okupite u Crkvu sve koji vjeruju, jasno im je ukazao na potrebu oËuvanja jednostavnosti. ©to bude manje razmetanja i sjaja, to Êe veÊi biti njihov utjecaj na dobro. UËenici su trebali govoriti isto tako jednostavno kao πto je Krist govorio. Trebali su svoje sluπatelje dojmiti poukama koje ih je On nauËio. Krist svojim uËenicima nije rekao da Êe im posao biti lak. Pokazao im je veliki savez zla koji se svrstao protiv njih. Morat Êe se boriti “protiv Poglavarstava, protiv Vlasti, protiv Vrhovnikâ ovoga mraËnog svijeta: protiv zlih duhova koji borave u nebeskim prostorima” (Efeæanima 6,12). Ali neÊe biti ostavljeni da se bore sami. Uvjeravao ih je da Êe biti s njima; a ako pou s vjerom, stavljaju se pod zaklon SvemoguÊega. Rekao im je da budu odvaæni i jaki jer Êe u njihovim redovima biti netko moÊniji od anela — Vojskovoa nebeske vojske. Pobrinuo se za sve πto Êe im biti potrebno u radu i preuzeo na sebe odgovornost za uspjeh. Dokle god budu sluπali Njegovu rijeË i radili oslanjajuÊi se na Njega, ne mogu doæivjeti neuspjeh. Idite svim narodima, zapovjedio im je. Idite u najudaljenije krajeve svijeta i budite sigurni da Êu i tamo biti s vama. Radite s vjerom i pouzdanjem jer vas nikad neÊu zaboraviti. Uvijek Êu biti s vama, pomagati vam da izvrπite svoju duænost; vodit Êu vas, tjeπiti, posveÊivati, podupirati i dati vam uspjeh u iznoπenju rijeËi koje Êe pozornost drugih privuÊi prema Nebu. Kristova ærtva za Ëovjeka bila je potpuna i dovrπena. Uvjet za pomirenje bio je ispunjen. Djelo zbog kojeg je doπao na ovaj svijet bilo je ostvareno. On je zadobio kraljevstvo. Oteo ga je Sotoni i postao baπtinikom svega. Bio je na putu prema Boæjem 29 30 20 31 Djela apostolska prijestolju, da Mu nebeske vojske ukaæu Ëast. ObuËen u bezgraniËnu vlast, dao je svojim uËenicima nalog: “Zato idite i uËinite sve narode uËenicima mojim! Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga! UËite ih da vrπe sve πto sam vam zapovjedio! Ja sam s vama u sve vrijeme do svrπetka svijeta.” (Matej 28,19.20) Neposredno prije nego πto Êe napustiti svoje uËenike, Krist je joπ jednom jasno prikazao narav svojega kraljevstva. Podsjetio ih je na ono πto im je prije govorio o njemu. Objasnio je kako Njegova namjera nije bila da u ovome svijetu uspostavi zemaljsko kraljevstvo. Nije bio postavljen da vlada kao zemaljski vladar na Davidovu prijestolju. Kad su Ga uËenici pitali: “Gospodine, hoÊeπ li sada obnoviti kraljevstvo u Izraelu?” odgovorio je: “Ne spada na vas… da znate vrijeme i priliku koje je Otac odredio svojom vlasti.” (Djela 1,6.7) Nije bilo potrebno da vide dalje u buduÊnost nego πto su im to omoguÊila Njegova otkrivenja. Njihov je posao bio da navijeste Evanelje. Krist se svojom vidljivom nazoËnoπÊu trebao povuÊi od uËenika, ali su zato oni trebali dobiti novi izvor snage. Trebali su dobiti Svetoga Duha u punini, da ih potvrdi za posao koji ih je oËekivao. “Evo,” rekao je Spasitelj, “ja Êu poslati na vas ono πto je Otac moj obeÊao. A vi ostanite u gradu dok se ne obuËete u silu odozgo!” (Luka 24,49) “Ivan je krstio vodom, a vi Êete domalo biti krπteni Duhom Svetim.” “Ali, primit Êete snagu poπto Duh Sveti doe na vas, pa Êete mi biti svjedoci u Jeruzalemu, u svoj Judeji, u Samariji i sve do kraja zemlje.” (Djela 1,5.8) Spasitelj je znao da nikakav dokaz, bez obzira na to koliko bio logiËan, neÊe omekπati srca i prodrijeti kroz koru svjetovnosti i sebiËnosti. Znao je da Njegovi uËenici moraju primiti nebesku snagu, da Êe Evanelje biti djelotvorno samo ako ga budu navijeπtala zagrijana srca i rjeËite usne zahvaljujuÊi æivoj spoznaji Njega koji je put, istina i æivot. Djelo povjereno uËenicima zahtijevat Êe veliki trud jer Êe se plima zla duboko i snaæno podiÊi protiv njih. Silama tame zapovijeda budan i odluËan zapovjednik, a Kristovi sljedbenici moÊi Êe se boriti za ono πto je pravo samo uz pomoÊ koju Êe im Bog dati svojim Duhom. Krist je svojim uËenicima rekao da rad trebaju otpoËeti u Jeruzalemu. Ovaj je grad bio popriπte Njegove zaËudne ærtve za ljudski rod. Ovim je gradom, odjeven u ljudsku narav, prolazio Veliki nalog 21 i razgovarao s ljudima; a malo je njih prozrelo koliko se Nebo pribliæilo Zemlji. U njemu je bio osuen i razapet. U Jeruzalemu su mnogi potajno vjerovali da je Isus iz Nazareta Mesija, a bilo je mnogo onih koje su sveÊenici i starjeπine prevarili. Njima trebaju objaviti Radosnu vijest. Njih je trebalo pozvati na pokajanje. Trebali su objaviti predivnu istinu da se samo po Kristu moæe dobiti oprost grijeha. I upravo zato πto je Jeruzalem bio uznemiren uzbudljivim dogaajima koji su se zbili u proteklih nekoliko tjedana, propovijedanje uËenika ostavit Êe najdublji dojam. Krist je tijekom svoje sluæbe stalno predoËavao uËenicima Ëinjenicu da u radu za oslobaanje svijeta od robovanja grijehu moraju biti jedno s Njim. Kad je poslao Dvanaestoricu, a malo poslije Sedamdesetoricu, da navijeπtaju kraljevstvo Boæje, uËio ih je da je njihova duænost prenijeti drugima ono πto je On objavio njima. Tijekom cijelog svojeg rada osposobljavao ih je za individualni rad, koji se trebao πiriti kako se njihov broj bude poveÊavao, da bi u konaËnici doprli do najudaljenijih krajeva Zemlje. Posljednja uputa koju je dao svojim sljedbenicima bila je da svijetu odnesu Radosnu vijest o spasenju. Kad je doπao trenutak da se uznese k svojem Ocu, Krist je poveo uËenike do Betanije. Tamo je zastao okupivπi ih oko sebe. Rukama ispruæenim na blagoslov, kao da im æeli reÊi da Êe biti pod Njegovom zaπtitniËkom skrbi, poËeo se polako uzdizati. “I dok ih je blagoslivljao, rastade se od njih: bî uznesen na nebo.” (Luka 24,51) Dok su uËenici gledali u nebo ne bi li posljednji put pogledom uhvatili lik svojega Gospodina koji se uzdizao, On je bio primljen u redove nebeskih anela koji su klicali od radosti. Dok su Ga pratili u gornje dvorove, aneli su pjevali pobjedniËku pjesmu: “Sva kraljevstva svijeta, pjevajte Bogu, slavite Jahvu, koji se vozi po nebu… Priznajte silu Boæju! Nad Izraelom veliËanstvo njegovo, u oblacima sila njegova!” (Psalam 68,33-35) UËenici su joπ uvijek gledali oËiju uprtih u nebo, kad “najedanput stadoπe kraj njih dva Ëovjeka u bijelu i rekoπe im: ‘Galilejci, zaπto stojite i gledate u nebo? Ovaj isti Isus koji je uznesen na nebo izmeu vas opet Êe se vratiti isto onako kako ste ga vidjeli da odlazi na nebo.’” (Djela 1,10.11) ObeÊanje o Kristovom drugom dolasku trebalo je ostati zauvijek svjeæe u mislima Njegovih uËenika. Isti Isus kojeg su vi- 32 33 22 34 Djela apostolska djeli da se uznosi na Nebo, ponovo Êe doÊi da uzme one koji su se ovdje posvetili Njegovoj sluæbi. Isti glas koji im je govorio: “Ja sam s vama u sve vrijeme do svrπetka svijeta”, doËekat Êe ih dobrodoπlicom u nebeskom kraljevstvu. Kao πto je veliki sveÊenik u zemaljskoj sluæbi odloæio svoju sveÊeniËku odjeÊu i kao obiËni sveÊenik sluæio u bijeloj platnenoj odjeÊi, tako je Krist odloæio svoju kraljevsku odjeÊu i odjenuo se ljudskom naravi i prinio ærtvu, sâm sveÊenik i sâm ærtva. Kao πto je veliki sveÊenik, nakon dovrπetka sluæbe u Svetiπtu, pred vjerniπtvo koje je Ëekalo iziπao odjeven u sveÊeniËku odjeÊu, tako Êe i Krist, kad doe po drugi put, biti obuËen u najbjelje haljine, “kako ih ne moæe obijeliti nijedan bjelilac na zemlji” (Marko 9,3). On Êe doÊi u slavi svojoj i u slavi OËevoj i na tom putu pratit Êe Ga svi sveti aneli. Tako Êe se ispuniti obeÊanje πto ga je Krist dao svojim uËenicima: “Vratit Êu se da vas uzmem k sebi i da vi budete gdje sam ja.” (Ivan 14,3) One koji su Ga ljubili i Ëekali, okrunit Êe slavom, ËaπÊu i besmrtnoπÊu. Umrli pravednici ustat Êe iz svojih grobova, a oni koji Êe biti æivi, bit Êe skupa s njima odneseni u zrak na oblacima u susret Gospodinu. »ut Êe Isusov glas, slai od ikoje glazbe koja je dotakla uπi smrtnog Ëovjeka, kako im govori: Vaπa je borba zavrπena. “Doite, blagoslovljeni Oca mog, i primite u posjed kraljevstvo koje vam je pripravljeno od postanka svijeta!” (Matej 25,34) Tako su se uËenici trebali radovati nadi u povratak svojega Gospodina. 23 4 Pedesetnica Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 2,1-39. Kad su se uËenici s Maslinske gore vratili u Jeruzalem, ljudi su oËekivali da Êe na njihovim licima vidjeti odraz tuge, zbunjenosti i poraza; ali na licu su im vidjeli radost i trijumf. UËenici sada nisu æalili zbog neispunjenih nada. Vidjeli su uskrslog Spasitelja i rijeËi Njegovog oproπtajnog obeÊanja joπ su odzvanjale u njihovim uπima. Posluπni Kristovoj zapovijedi, Ëekali su u Jeruzalemu na OËevo obeÊanje — izlijevanje Duha. Nisu Ëekali besposleni. Izvjeπtaj kaæe da su “sve vrijeme bili u hramu hvaleÊi Boga” (Luka 24,53). Takoer su se sastajali da svoje molbe iznesu Ocu u Isusovo ime. Znali su da imaju Predstavnika na Nebu, Zastupnika pred Boæjim prijestoljem. U sveËanom divljenju priklonili su glave u molitvi ponavljajuÊi s uvjerenjem: “Ako πto zamolite od Oca u moje ime, dat Êe vam. Do sada niste niπta u moje ime molili. Molite i primit Êete da vaπa radost bude potpuna!” (Ivan 16,23.24) Sve viπe su pruæali ruku vjere uz snaæni dokaz: “Isus Krist koji je umro — joπ bolje: koji je uskrsnuo — koji je s desne strane Bogu i koji posreduje za nas.” (Rimljanima 8,34) Dok su Ëekali ispunjenje obeÊanja, uËenici su ponizili srca u iskrenom kajanju i priznali svoju nevjeru. Kad su se podsjetili rijeËi koje im je Krist uputio prije svoje smrti, bolje su razumjeli njihovo znaËenje. Istine koje su zaboravili sad su im opet dolazile na um pa su ih jedan drugome ponavljali. Prekoravali su sebe zbog pogrjeπnog shvaÊanja Spasitelja. Pred njihovim oËima prolazili su kao u procesiji prizor za prizorom iz Njegovog (23) 35 36 24 37 38 Djela apostolska Ëudesnog æivota. Dok su razmiπljali o Njegovom Ëistom, svetom æivotu, osjeÊali su da nijedan napor neÊe biti preteæak, nijedna ærtva prevelika, samo ako u svojem æivotu budu mogli prikazati ljupkost Kristova karaktera. O, kad bi joπ jednom mogli proæivjeti protekle tri godine, mislili su, kako bi drukËije postupili! Kad bi ponovo mogli vidjeti UËitelja, kako bi se trudili da Mu pokaæu koliko Ga silno vole; i kako su iskreno æalili πto su Ga znali oæalostiti bilo rijeËju ili djelom nevjere! Ali tjeπila ih je pomisao da im je oproπteno. Sad su odluËili da Êe, koliko to bude moguÊe, okajati svoje nevjere tako πto Êe Ga odvaæno priznati pred svijetom. UËenici su se s najveÊom ozbiljnoπÊu molili za sposobnost da se pribliæe ljudima i da u svakidaπnjim susretima izgovaraju rijeËi koje Êe grjeπnike dovesti Kristu. Ostavivπi po strani sva neslaganja, sve æelje za prvim mjestom, zbliæili su se u krπÊanskom zajedniπtvu. Prilazili su sve bliæe Bogu, a to im je pomoglo da shvate kakvu su prednost imali πto su se tako prisno druæili s Kristom. Tuga je ispunjala njihova srca kad su pomislili koliko su Ga puta oæalostili svojom sporoπÊu razumijevanja, svojim nerazumijevanjem pouka koje ih je, za njihovo dobro, pokuπavao nauËiti. Ovi dani pripreme bili su dani dubokog ispitivanja srca. UËenici su osjeÊali duhovnu potrebu pa su molili Gospodina za posveÊenje koje bi ih osposobilo za djelo spaπavanja duπa. Nisu traæili blagoslov samo za sebe. OsjeÊali su teret spaπavanja duπa. Shvatili su da se Evanelje treba objaviti svijetu i zazivali su silu koju je Krist obeÊao. U doba patrijarhâ utjecaj Svetog Duha Ëesto se oËitovao na neki osobit naËin, ali nikad u punini. Sada su uËenici, posluπni Spasiteljevim rijeËima, iznosili molbe za ovaj dar, a Krist je na Nebu za njih posredovao. Traæio je dar Duha da bi ga mogao izliti na svoj narod. “Kad napokon doe Pedeseti dan, svi bijahu skupljeni na istom mjestu. Tad iznenada doe neka huka s neba, kao kad puπe silan vjetar, pa ispuni svu kuÊu u kojoj su boravili.” Na uËenike koji su Ëekali i molili Duh je siπao u punini koja je doprla do svakog srca. BeskonaËni se u sili objavio svojoj Crkvi. »inilo se kao da je ovaj utjecaj bio vjekovima zadræavan i sada se Nebo raduje πto na Crkvu moæe izliti bogatstvo milosti Duha. A pod utjecajem Duha, rijeËi pokajanja i priznanja Pedesetnica 25 mijeπale su se s pjesmama hvale za oproπtene grijehe. »ule su se rijeËi zahvaljivanja i proricanja. Cijelo se Nebo priklonilo da promatra i oboæava mudrost neusporedive, neshvatljive ljubavi. OpËinjeni divljenjem, apostoli su uskliknuli: “U ovome se sastoji ljubav!” Prihvatili su dani poklon. I πto je slijedilo? MaË Duha, naoπtren snagom i okupan nebeskim munjama, prosjekao je kroz nevjeru. TisuÊe duπa obratilo se u jedan dan. “Vama je bolje da ja odem,” rekao je Krist svojim uËenicima, “jer ako ne odem, Branitelj neÊe doÊi k vama. Odem li, poslat Êu ga k vama.” “A kad doe on, Duh Istine, uvest Êe vas u svu istinu. On neÊe govoriti sam od sebe, veÊ Êe govoriti πto Ëuje i objavit Êe vam buduÊe.” (Ivan 16,7.13) Kristovo uzaπaπÊe na Nebo bilo je znak da Êe Njegovi sljedbenici primiti obeÊani blagoslov. Njega su trebali Ëekati prije nego πto krenu na rad. Kad je Krist proπao kroz nebeska vrata, bio je ustoliËen uz oboæavanje anela. »im je ovaj obred bio zavrπen, Sveti Duh je siπao na uËenike kao snaæna struja i Krist je bio proslavljen slavom koju je oduvijek imao kod Oca. Izlijevanje Duha na Pedesetnicu bilo je nebeska poruka da je Otkupiteljevo ustoliËenje zavrπeno. U skladu sa svojim obeÊanjem, poslao je s Neba Svetoga Duha na svoje sljedbenike kao jamstvo da je kao sveÊenik i kralj primio svaku vlast na Nebu i na Zemlji, i da je Pomazanik svojeg naroda. “I ukazaπe im se jezici kao od plamena, i razdijeliπe se te nad svakog od njih sie po jedan. Svi se oni napuniπe Duha Svetoga te poËeπe govoriti tuim jezicima, kako ih je veÊ Duh nadahnjivao da govore.” U obliku plamena Sveti Duh se spustio na sve okupljene. Bio je to znamen dara koji su uËenici dobili a koji ih je osposobio da teËno govore jezicima koje dotad nisu poznavali. Pojava plamena oznaËavala je veliku gorljivost kojom Êe apostoli raditi i silu koja Êe pratiti njihov rad. “Tada su boravili u Jeruzalemu poboæni Æidovi koji su doπli od svih naroda pod nebom.” Æidovi su bili rasprπeni u gotovo svaki kraj nastanjenog svijeta i u progonstvu su nauËili govoriti razliËitim jezicima. Mnogi od ovih Æidova bili su ovom prigodom u Jeruzalemu prisustvujuÊi vjerskim sveËanostima koje su bile u tijeku. Okupljeni su predstavljali sve poznate jezike. Ova raznolikost jezika bila je velika prepreka navijeπtanju Evanelja. Stoga je Bog na Ëudesan naËin nadoknadio ovaj nedostatak apostola. Sveti Duh je za njih uËinio ono πto oni za Ëita- 39 26 40 41 Djela apostolska vog æivota ne bi mogli postiÊi. Sad su mogli istinu navijeπtati i preko granica; govorili su jezikom onih za koje Êe raditi. Ovaj Ëudesan dar bio je dokaz svijetu da njihova zadaÊa nosi peËat Neba. Od tog vremena nadalje jezik apostola bio je Ëist, jednostavan i pravilan, bilo da su govorili na svojem materinskom ili na stranom jeziku. “Kad nastane spomenuta huka, narod se zgrnu i ostade zbunjen, jer ih je svaki pojedini Ëuo gdje govore njegovim jezikom. ZaËueni i zadivljeni pitali su: ‘Zar nisu svi ovi πto govore Galilejci? Pa kako ih onda svaki od nas Ëuje gdje govore njegovim materinskim jezikom?’” Ovo Ëudesno oËitovanje silno je rasrdilo sveÊenike i starjeπine, ali se nisu usudili pokazati svoju zloÊu zbog straha da se ne izloæe srdæbi naroda. Oni su ubili NazareÊanina, a ovdje su bili Njegovi sluge, neuki Galilejci, iznoseÊi na svim jezicima onog vremena izvjeπtaj o Njegovom æivotu i sluæbi. ÆeleÊi na neki prirodni naËin objasniti Ëudesnu moÊ uËenika, sveÊenici su objavili da su se opili novim vinom pripremljenim za ovu sveËanost. Neki neuki sluπatelji prihvatili su ovu tvrdnju kao istinu, ali razumniji su znali da je laæ; a oni koji su razumjeli razne jezike, svjedoËili su da se uËenici pravilno sluæe tim jezicima. Kao odgovor na optuæbe sveÊenika, Petar je pokazao da je ovaj dogaaj izravno ispunjenje Joelovog proroËanstva u kojem je prorekao pojavu ovakve sile koja Êe ljude osposobiti za osobito djelo. “Æidovi i vi svi πto boravite u Jeruzalemu!” rekao je. “Ovo primite do znanja i paæljivo posluπajte πto Êu reÊi! Ovi ljudi nisu pijani, kako to vi zamiπljate — ta istom je treÊi sat dana — veÊ se ovim ostvaruje proroËanstvo proroka Joela: ‘U posljednje Êu vrijeme — veli Gospodin — izliti od svoga Duha na svako ljudsko biÊe, te Êe proricati vaπi sinovi i vaπe kÊeri; vaπi Êe mladiÊi imati vienja, a vaπi starci sne. Takoer Êu u ono vrijeme izliti od svoga Duha na svoje sluge i sluπkinje, te Êe proricati.’” S jasnoÊom i silom Petar je posvjedoËio o Kristovoj smrti i uskrsnuÊu: “Izraelci, Ëujte ove rijeËi: Bog je pred vama potvrdio Isusa NazareÊanina moÊnim djelima i Ëudesnim znacima koje, kako i sami znate, Bog uËini po njemu meu vama. Njega… koga ste vi bezboæniËkom rukom razapeli i ubili, Bog je uskrisio, oslobodivπi ga od lanaca smrti, poradi toga πto nije bilo moguÊe da ga smrt zadræi u svojoj vlasti.” Pedesetnica 27 Da dokaæe svoje stajaliπte, Petar nije spomenuo Kristovo nauËavanje jer je znao da su predrasude sluπatelja toliko velike da njegove rijeËi o ovom predmetu ne bi imale utjecaja. Zato im je govorio o Davidu kojeg su Æidovi smatrali jednim od otaca svojeg naroda. “Jer David”, rekao je, “za nj veli: ‘Ja postojano imam Gospodina pred oËima. On mi stoji s desne strane da se ne pokolebam. Zato mi se srce raduje, a jezik kliËe od veselja. »ak Êe mi i tijelo poËivati u sigurnosti da me neÊeπ ostaviti u boraviπtu mrtvih niti dopustiti da tvoj Svetac istrune…’ BraÊo, nek mi je slobodno da vam posve otvoreno reËem za patrijarha Davida: umro je i pokopan je i grob mu se nalazi meu nama do danaπnjega dana.” “Ali je on… rekao u proroËkom predvianju o uskrsnuÊu Mesije: ‘Niti je on ostavljen u boraviπtu mrtvih, niti mu je tijelo istrulo.’ Njega je, to jest Isusa, Bog uskrisio. Tome smo mi svi svjedoci.” Ovaj je prizor posebno zanimljiv. Gledamo ljude koji dolaze iz svih krajeva da Ëuju uËenike kako svjedoËe istinu kakva je u Isusu. Guraju se, ispunjavaju hram. Tu su sveÊenici i starjeπine, joπ uvijek mraËnih crta zloÊe na licima, srca ispunjenih trajnom mrænjom prema Kristu, ruku neopranih od prolivene krvi kad su razapeli Otkupitelja svijeta. Mislili su da Êe se apostoli skriti od straha pred snaænom rukom tlaËenja i ubojstva, a sad ih vide bez ikakvog straha i ispunjene Duhom, kako sa silom navijeπtaju boæansku narav Isusa iz Nazareta. »uju ih kako odvaæno objavljuju da je Onaj koga su nedavno poniæavali, ismijavali, okrutno udarali rukama i razapeli, Knez æivota, sada uzdignut s desne strane Bogu. Neki od onih koji su sluπali apostole aktivno su sudjelovali u Kristovoj osudi i smrti. Njihovi su se glasovi mijeπali s glasovima svjetine traæeÊi Njegovo raspeÊe. Kad su Isus i Baraba stajali pred njima ispred sudnice i kad je Pilat upitao: “Koga hoÊete da vam pustim?” vikali su: “Ne njega, nego Barabu!” (Matej 27,17; Ivan 18,40) Kad im je Pilat predao Krista uz rijeËi “Uzmite ga vi… i razapnite! Ja na njemu ne nalazim krivnje” i “Nevin sam od krvi ovog pravednika”, povikali su: “Krv njegova neka padne na nas i na naπu djecu!” (Ivan 19,6; Matej 27,24.25) Sada su Ëuli da uËenici tvrde kako su razapeli Sina Boæjeg. SveÊenici i starjeπine su drhtali. Narod je bio osvjedoËen i obuzeo ga je strah: “Duboko se u srcu potresoπe te rekoπe Pe- 42 43 28 44 45 Djela apostolska tru i ostalim apostolima: ‘BraÊo, πto da Ëinimo?’” Meu onima koji su sluπali uËenike bilo je poboænih Æidova, iskrenih u svojem vjerovanju. Sila koja je pratila govornikove rijeËi osvjedoËila ih je da je Isus bio Mesija. “Obratite se — reËe im Petar. — Neka se svaki od vas krsti u ime Isusa Krista za oproπtenje grijeha; tako Êete primiti dar — Duha Svetoga. Vama je, naime, ovaj obeÊani dar namijenjen, vaπoj djeci i svima koji su daleko, koliko god ih pozove k sebi Gospodin, naπ Bog.” Petar je osvjedoËenim sluπateljima obznanio Ëinjenicu da su odbacili Krista zato πto su ih sveÊenici i starjeπine prevarili; ako i dalje budu od tih ljudi oËekivali savjet i Ëekali da oni prvi priznaju Krista, nikad Ga neÊe primiti. Ovi moÊni ljudi, premda su tvrdili da su poboæni, teæili su za zemaljskim bogatstvom i slavom. Nisu bili spremni doÊi Kristu da prime svjetlo. Pod utjecajem nebeskog prosvjetljenja, tekstovi koje je Krist uËenicima objasnio stajali su pred njima u sjaju savrπene istine. Koprena koja je sprjeËavala da vide kraj onoga πto je ukinuto sada je bila uklonjena i oni su savrπeno jasno shvatili cilj Kristovog poslanja i narav Njegova kraljevstva. Mogli su o Spasitelju govoriti sa silom; i dok su svojim sluπateljima objaπnjavali plan spasenja, mnogi su bili osvjedoËeni. Predaje i praznovjerje koje su im sveÊenici ucijepili nestalo je iz njihova uma i oni su prihvatili Spasiteljev nauk. “Oni, dakle, prihvatiπe njegovu rijeË i krstiπe se. Tako se onoga dana pridruæi Crkvi oko tri tisuÊe duπa.” Æidovski su voe pretpostavljali da Êe Kristovo djelo zavrπiti Njegovom smrÊu; umjesto toga, sad su bili svjedoci Ëudesnih prizora na Pedesetnicu. »uli su uËenike, obdarene dotad nepoznatom snagom i energijom, kako propovijedaju Krista, dok su znakovi i Ëuda potvrivali njihove rijeËi. U Jeruzalemu, toj utvrdi judaizma, tisuÊe ljudi otvoreno su izrazile svoju vjeru da je Isus iz Nazareta Mesija. UËenici su bili zapanjeni i obradovani velikom æetvom duπa. Ovo Ëudesno obraÊenje nisu smatrali rezultatom vlastitih napora; shvatili su da su uπli u posao drugih. Od samog Adamova pada Krist je izabranim slugama povjeravao sjeme svoje rijeËi da ga posiju u ljudska srca. Tijekom svojeg æivota na Zemlji On je sijao sjeme istine i natopio ga vlastitom krvlju. ObraÊe- Pedesetnica 29 nje na Pedesetnicu bilo je rezultat tog sijanja, æetva je bila Kristovo djelo otkrivajuÊi snagu Njegovog nauka. Dokazi samih apostola, premda jasni i uvjerljivi, ne bi mogli ukloniti predrasude koje su se oduprle tolikim dokazima. Ali Sveti Duh je ove dokaze boæanskom snagom utisnuo u srca. RijeËi apostola bile su kao oπtre strijele SvemoguÊega i osvjedoËavale su ljude o njihovoj strahovitoj krivnji kad su odbacili i razapeli Gospodina slave. ZahvaljujuÊi Kristovoj poduci, uËenici su shvatili da im je potreban Sveti Duh. ZahvaljujuÊi pouËavanju Duha, oni su konaËno bili osposobljeni i poπli su ostvariti svoje æivotno djelo. Viπe nisu bili neuljudni i neuki. Viπe nisu bili skup nezavisnih jedinki ili neskladni, sukobljeni elementi. Njihov cilj nije viπe bila svjetovna veliËina. Bili su “jednoduπni”, “jedno srce i jedna duπa”. (Djela 2,46 — DF; 4,32) Njihove je misli ispunjavao Krist; njihov je cilj bio napredak Njegova kraljevstva. Umom i karakterom postali su sliËni svojem UËitelju i ljudi su znali “da bijahu s Isusom” (Djela 4,13 — DF). Pedesetnica im je donijela nebesko prosvjetljenje. Istine koje nisu mogli razumjeti dok je Krist bio s njima, sad su im bile jasne. S vjerom i sigurnoπÊu koju nikad prije nisu poznavali, prihvatili su nauk Svete rijeËi. Za njih viπe nije bila stvar vjere da je Krist Sin Boæji. Znali su da je, premda je bio obuËen u ljudsku narav, Mesija, i svoje su iskustvo iznosili svijetu s pouzdanjem koje je pratilo osvjedoËenje da je s njima bio Bog. Mogli su s pouzdanjem izgovarati Isusovo ime; nije li On bio sada njihov Prijatelj i stariji Brat? Dovedeni u tako usku zajednicu s Kristom veÊ su sada sjedili s Njim na nebesima. Kako su æarkim rijeËima odjenuli svoje misli dok su svjedoËili za Njega! Njihova su srca bila ispunjena tako velikom, dubokom i dalekoseænom dobrotom da ih je ona poticala da idu u najudaljenije krajeve Zemlje svjedoËeÊi o Kristovoj snazi. Bili su ispunjeni silnom æeljom da nastave djelo koje je On otpoËeo. Bili su svjesni veliËine svojeg duga prema Nebu i odgovornosti svojega djela. OjaËani snagom Svetog Duha i ispunjeni gorljivoπÊu, krenuli su s namjerom da proπire pobjedu kriæa. Duh ih je poticao i govorio preko njih. Njihova su lica zraËila Kristovim mirom. Posvetili su svoj æivot za sluæbu Njemu pa su i crte njihova lica svjedoËile o izvrπenoj predaji. 46 30 Djela apostolska 5 Dar Duha 47 48 Kad je uËenicima obeÊao Svetog Duha, Krist se pribliæavao svrπetku svoje zemaljske sluæbe. Stajao je u sjeni kriæa, potpuno svjestan tereta krivnje koji Êe poËinuti na Njemu kao Nositelju grijeha. Prije nego πto Êe se ærtvovati, svojim je uËenicima dao upute o najbitnijem i najpotpunijem od svih darova koje Êe dati svojim sljedbenicima — daru kojim Êe im nadohvat ruke staviti bezgraniËne izvore svoje milosti. “Ja Êu moliti Oca,” rekao je, “i dat Êe vam drugog Branitelja koji Êe ostati s vama zauvijek: Duha istine, kojega svijet ne moæe primiti, jer niti ga vidi niti ga poznaje. Vi ga poznajete, jer boravi s vama i jer Êe biti u vama.” (Ivan 14,16.17) Spasitelj je ukazivao na vrijeme kad Êe Sveti Duh doÊi izvrπiti silno djelo kao Njegov predstavnik. Boæanskom snagom Svetog Duha valjalo se oduprijeti zlu koje se stoljeÊima gomilalo. Koja je bila posljedica izlijevanja Duha na Pedesetnicu? Radosna vijest o uskrslom Spasitelju odnesena je u najudaljenije krajeve nastanjenog svijeta. Kad su uËenici objavili vijest o otkupiteljskoj milosti, srca su se pokorila snazi te vijesti. Crkva je vidjela kako joj obraÊenici prilaze sa svih strana. Zabludjeli su se ponovo obraÊali. Grjeπnici su se sjedinili s vjernicima u traæenju mnogocjenog bisera. Neki od najogorËenijih protivnika Evanelja postali su njegovi zagovornici. Ispunilo se proroËanstvo: “Najsustaliji meu njima bit Êe u onaj dan kao David, a dom Davidov bit Êe kao… Aneo Jahvin pred njima.” (Zaharija 12,8) Svaki je krπÊanin u svojem bratu vidio objavu boæanske ljubavi i dobrote. Prevladao je zajedniËki interes; postojao je samo jedan uzor. Vjernici su teæili da otkriju sliËnost (30) Dar Duha 31 s Kristovim karakterom i da rade na πirenju Njegova kraljevstva. “Apostoli su vrlo odvaæno svjedoËili za uskrsnuÊe Gospodina Isusa, i velika je milost bila nad njima svima.” (Djela 4,33) ZahvaljujuÊi njihovom radu, Crkvi su prilazili izabrani ljudi koji su, primajuÊi rijeË istine, svoj æivot posvetili noπenju nade drugima πto je njihova srca punilo mirom i radoπÊu. Prijetnje ih nisu mogle zaustaviti ni zastraπiti. Gospodin je govorio preko njih i, dok su iπli od mjesta do mjesta, propovijedali su Evanelje siromaπnima i vrπili Ëuda boæanske milosti. Bog moæe raditi tako silno kad se ljudi prepuste nadzoru Svetog Duha. ObeÊanje Svetog Duha nije ograniËeno ni na jednu dob ni rasu. Krist je objavio da Êe boæanski utjecaj Njegovog Duha biti s Njegovim sljedbenicima do kraja. Branitelj od Pedesetnice do danaπnjeg dana pomaæe svakome tko se potpuno pokori Gospodinu i posveti Njegovoj sluæbi. Svima koji prihvate Krista kao svojeg osobnog Spasitelja Sveti Duh dolazi kao savjetnik, posvetitelj, vodiË i svjedok. ©to tjeπnje æive s Bogom, vjernici jasnije i snaænije svjedoËe o ljubavi svojeg Otkupitelja i Njegovoj spasiteljskoj milosti. Muπkarci i æene, koji su tijekom dugih stoljeÊa progonstava i nevolja uæivali veliku mjeru prisutnosti Duha u svojem æivotu, stajali su kao znaci i Ëudo pred svijetom. Pred anelima i ljudima otkrili su preobraæavajuÊu snagu otkupiteljske ljubavi. Oni koji su na Pedesetnicu bili obdareni silom odozgo, nisu time bili osloboeni od daljnjih kuπnji i nevolja. Dok su svjedoËili za istinu i pravednost, neprijatelj istine Ëesto ih je napadao nastojeÊi im oteti steËeno krπÊansko iskustvo. Bili su poticani da svim svojim snagama dobivenim od Boga nastoje dostiÊi mjeru rasta visine muπkaraca i æena u Kristu Isusu. Svakodnevno su se molili za novu zalihu milosti da bi se mogli sve viπe uzdizati prema savrπenstvu. Pod djelovanjem Svetog Duha Ëak su i najslabiji, oslanjajuÊi se na vjeru u Boga, nauËili kako poboljπati povjerene im snage i postati posveÊeni, proËiπÊeni i oplemenjeni. Kad su se u poniznosti pokorili preobraæavajuÊem djelovanju Svetog Duha, primili su puninu Boæanstva i bili oblikovani u boæansku sliku. Vrijeme nije promijenilo Kristovo obeÊanje da Êe, kad ode, poslati Svetog Duha kao svojeg predstavnika. Razlog πto bogat- 49 50 32 51 Djela apostolska stva Njegove milosti ne teku prema ljudima na Zemlji nisu ograniËenja s Boæje strane. Ako se ispunjenje obeÊanja ne ostvaruje kao πto bi moglo, onda je to zato πto se obeÊanje ne cijeni kako bi trebalo. Kad bi htjeli, svi bi mogli biti ispunjeni Duhom. Gdje god se potrebi za Svetim Duhom obraÊa mala pozornost, tamo je uoËljiva duhovna suπa, duhovna tama, duhovno opadanje i smrt. Kad god manje vaæne stvari zaokupljaju pozornost, nedostaje boæanska snaga potrebna za rast i napredak Crkve — a koja sa sobom donosi sve ostale blagoslove — premda je ponuena u neograniËenom obilju. BuduÊi da je to naËin na koji primamo snagu, zaπto ne gladujemo i ne æeamo za darom Duha? Zaπto ne govorimo o njemu, molimo za nj i propovijedamo o njemu? Gospodin je spremniji dati Svetog Duha onima koji Mu sluæe nego πto su roditelji spremni dati dobre darove svojoj djeci. Svaki bi radnik trebao Bogu upuÊivati molbe za svakidaπnje krπtenje Duhom. Skupine krπÊanskih radnika trebaju moliti za osobitu pomoÊ, za nebesku mudrost da bi znali mudro planirati i ostvariti planove. Posebno trebaju moliti da Bog svoje izabrane izaslanike u misijskim poljima krsti obilnom mjerom svojeg Duha. Prisutnost Duha u Boæjim radnicima dat Êe objavljivanju istine silu koju joj ne mogu dati nikakva Ëast i slava svijeta. U posveÊenom radniku za Boga, gdje god se nalazio, nastava Sveti Duh. RijeËi izgovorene uËenicima, upuÊene su i nama. Sveti Duh pribavlja snagu koja Êe u svakoj situaciji poduprijeti duπe koje se usred mrænje ovog svijeta trude i bore, i otvara oËi za njihove promaπaje i pogrjeπke. U tuzi i nevolji, kad su izgledi mraËni i buduÊnost zbunjujuÊa, kad se osjeÊamo bespomoÊni i osamljeni — u takvim trenucima, kao odgovor na molitvu vjere, Sveti Duh donosi srcu utjehu. Nije poseban dokaz da je netko krπÊanin zato πto u izuzetnim okolnostima pokazuje duhovnu zanesenost. Svetost nije zanesenost, veÊ æivot u skladu sa svakom rijeËi koja dolazi iz Boæjih usta; to je vrπenje volje naπeg nebeskog Oca; to je pouzdanje u Boga u kuπnji, u mraku kao i na svjetlu; to je hod u vjeri, a ne po gledanju; to je oslanjanje na Boga s neupitnim povjerenjem i poËivanje u Njegovoj ljubavi. Za nas nije bitno da znamo definirati πto je Sveti Duh. Krist nam kaæe da je Duh Branitelj, “Duh istine koji izlazi od Oca”. Dar Duha 33 O Svetom Duhu jasno je reËeno da dok bude uvodio ljude u svu istinu “neÊe govoriti sam od sebe” (Ivan 15,26; 16,13). Narav Svetog Duha je tajna. »ovjek je ne moæe objasniti jer mu je Gospodin nije objavio. Maπtoviti ljudi mogu povezati biblijske ulomke i izvesti iz njih ljudsku konstrukciju, ali prihvaÊanje takvih glediπta neÊe ojaËati Crkvu. Kad se radi o tajnama koje su preduboke za ljudsko razumijevanje, πutnja je zlato. Sluæba Svetog Duha jasno je opisana u Kristovim rijeËima. “On Êe, kad doe, dokazati svijetu zabludu s obzirom na grijeh, na pravednost i na sud.” (Ivan 16,8) Upravo Sveti Duh osvjedoËuje o grijehu. Ako odgovori na oæivljujuÊi utjecaj Duha, grjeπnik Êe se pokajati i razumjeti vaænost posluπnosti boæanskim zahtjevima. Pokajanom grjeπniku, koji gladuje i æea za pravednoπÊu, Sveti Duh Êe otkriti Boæje Janje koje uzima grijehe svijeta. On Êe “uzeti od onoga πto je moje i to objaviti vama”, rekao je Krist. “NauËit Êe vas sve i sjetiti vas svega πto vam rekoh.” (Ivan 16,14; 14,26) Duh se daje kao sredstvo obnove, da ostvari spasenje osigurano smrÊu naπeg Otkupitelja. Duh stalno nastoji pozornost ljudi usmjeriti na veliku ærtvu prinesenu na golgotskom kriæu, objaviti svijetu Boæju ljubav i osvjedoËenoj duπi otvoriti dragocjenosti Svetog pisma. Kad dovede do osvjedoËenja o grijehu i kad pred um iznese naËelo pravednosti, Sveti Duh uklanja ljubav prema ovozemaljskim stvarima i duπu ispunjava æeljom za svetoπÊu. “Uvest Êe vas u svu istinu” (Ivan 16,13), objavio je Spasitelj. Ako ljudi æele biti oblikovani, doÊi Êe do posveÊenja cijelog biÊa. Duh Êe uzeti Boæje stvari i utisnuti ih u duπu. Njegovom snagom put æivota postat Êe tako oËit da nitko ne mora zalutati. Bog svojim Svetim Duhom od poËetka djeluje preko ljudskih orua da ostvari svoju nakanu za pali ljudski rod. To se oËitovalo u æivotu patrijarhâ. Tako je Bog i Crkvi u pustinji, u Mojsijevo doba, dao “svoga Duha dobrog” (Nehemija 9,20). A u dane apostola On je po Svetome Duhu silno djelovao u prilog svojoj Crkvi. Ista sila koja je krijepila patrijarhe, koja je Kalebu i Joπui dala vjeru i odvaænost i koja je uËinila djelotvornom sluæbu apostolske Crkve, krijepila je Boæju vjernu djecu u sva vremena. ZahvaljujuÊi snazi Svetog Duha, krπÊani valdenzi tijekom mraËnog srednjeg vijeka pripremili su put reformaciji. Bila je to ona 52 53 34 54 55 Djela apostolska ista sila koja je okrunila uspjehom napore plemenitih muπkaraca i æena koji su kao pioniri otvorili put za osnivanje suvremenog misionarskog rada i za prevoenje Biblije na jezike i govore svakog naroda i puka. Bog se i danas koristi svojom Crkvom da Zemlji obznani svoje nakane. Danas vjesnici kriæa idu od grada do grada i od zemlje do zemlje pripremajuÊi put za Kristov drugi dolazak. Oni uzdiæu mjerilo Boæjeg zakona. Duh SvemoguÊega djeluje na ljudska srca, a oni koji odgovaraju na Njegov utjecaj postaju svjedoci za Boga i Njegovu istinu. Na mnogim se mjestima mogu vidjeti posveÊeni muπkarci i æene kako drugima prenose svjetlo koje je njima osvijetlilo put spasenja po Kristu. I πto dulje svijetle, kao πto su svijetlili oni koji su na Pedesetnicu bili krπteni Svetim Duhom, primaju sve viπe sile Duha. Tako Zemlja treba biti rasvijetljena Boæjom slavom. S druge strane, umjesto da mudro koriste sadaπnje prilike, neki besposleno Ëekaju posebno duhovno osvjeæenje, koje bi im jako poveÊalo sposobnost, da prosvijetle druge. Oni zanemaruju sadaπnje duænosti i prednosti i dopuπtaju da njihovo svjetlo bude nejasno dok oËekuju vrijeme kad Êe, bez truda sa svoje strane, primiti posebne blagoslove koji Êe ih preobraziti i osposobiti za sluæbu. U posljednje vrijeme, kako se Boæje djelo na Zemlji bude pribliæavalo kraju, ozbiljni napori πto Êe ih uloæiti posveÊeni vjernici pod vodstvom Svetog Duha bit Êe popraÊeni posebnim znacima boæanske naklonosti. Slikom rane i kasne kiπe, koja u istoËnim zemljama pada u vrijeme sjetve i æetve, hebrejski su proroci prorekli izlijevanje duhovne milosti u posebnoj mjeri na Boæju crkvu. Izlijevanje Duha na apostole bio je poËetak te rane kiπe, a rezultati su bili slavni. Duh Êe ostati s pravom Crkvom do svrπetka vremena. Ali pri svrπetku zemaljske æetve obeÊano je posebno izlijevanje duhovne milosti da pripravi Crkvu za dolazak Sina »ovjeËjega. Ovo je izlijevanje Duha usporeeno s kasnom kiπom, i krπÊani trebaju moliti Gospodara od æetve za ovu dodatnu silu “u vrijeme kasnoga daæda”. A kao odgovor “Gospod tvori oblake i daje im daæd”. On Êe dati “daæd u pravoj mjeri… daæd rani i kasni”. (Zaharija 10,1; Joel 2,23 — ©A) No ako vjernici Boæje crkve danas nemaju æivu vezu s Izvorom svakog duhovnog rasta, oni neÊe biti spremni za vrije- Dar Duha 35 me æetve. Ako svoje svjetiljke ne dræe opremljene i upaljene, neÊe primiti dodatnu milost u vrijeme posebne potrebe. Samo oni koji stalno primaju nove zalihe milosti imat Êe snagu koja odgovara njihovim svakidaπnjim potrebama i sposobnost da je uporabe. Umjesto da oËekuju neko buduÊe vrijeme kad Êe posebnim izlijevanjem duhovne snage biti Ëudom osposobljeni za zadobivanje duπa, oni se svakodnevno pokoravaju Bogu da od njih naËini posude za svoju uporabu. Oni svakodnevno koriste prigode za sluæbu koja im je nadohvat ruke. Svakodnevno svjedoËe za UËitelja gdje god se nalazili, bilo nekim skromnim radom kod kuÊe, bilo na poslu. Za posveÊenog radnika predivna je utjeha spoznaja da je Ëak i Krist tijekom svojeg æivota na Zemlji svakodnevno molio Oca za svjeæu zalihu milosti i da je iz te zajednice s Bogom odlazio jaËati i blagoslivljati druge. Promatrajmo Boæjeg Sina pognutog dok se moli svojem Ocu! Premda je Sin Boæji, On svoju vjeru jaËa molitvom i vezom s Nebom prikuplja snagu da se odupre zlu i sluæi potrebama ljudi. Kao stariji Brat naπeg roda, On zna potrebe onih koji Mu, sputani slaboπÊu i æiveÊi u svijetu grijeha i kuπnji, joπ uvijek æele sluæiti. On zna da su vjesnici koje smatra sposobnima da ih poπalje slabi, pogrjeπivi ljudi; ali svima koji se potpuno predaju sluæbi Njemu, On obeÊava boæansku pomoÊ. Njegov vlastiti primjer dokaz je da Êe ozbiljne, ustrajne molbe Bogu u vjeri — vjeri koja vodi do potpune ovisnosti o Bogu i bezrezervnog posveÊenja Njegovom djelu — donijeti ljudima pomoÊ Svetog Duha u borbi protiv grijeha. Svaki radnik koji slijedi Kristov primjer bit Êe pripravljen da primi i uporabi snagu koju je Bog obeÊao svojoj Crkvi za sazrijevanje zemaljske æetve. Iz jutra u jutro, kad vjesnici Evanelja kleknu pred Gospodinom i obnove svoj zavjet posveÊenja, On Êe im jamËiti prisutnost svojeg Duha i Njegove oæivljujuÊe i posveÊujuÊe snage. I kad krenu u obavljanje svakidaπnjih duænosti, oni imaju sigurnost da ih nevidljiva sila Svetog Duha osposobljava da budu “Boæji suradnici”. 56 36 Djela apostolska 6 Na vratima hrama Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 3; 4,1-31. 57 58 Kristovi uËenici bili su duboko svjesni svoje nesposobnosti pa su svoju slabost u poniznosti i molitvi sjedinili s Njegovom snagom, svoje neznanje s Njegovom mudroπÊu, svoju nedostojnost s Njegovom pravednoπÊu, svoje siromaπtvo s Njegovim neiscrpnim bogatstvom. Tako ojaËani i opremljeni, bez oklijevanja su krenuli u sluæbu za svojeg UËitelja. Ubrzo nakon silaska Svetog Duha, i neposredno nakon ozbiljne molitve, Petar i Ivan, na putu u hram na bogosluæje, ugledali su pred hramskim vratima, nazvanim Krasna, bogalja, Ëetrdeset godina starog, Ëiji je æivot od roenja bio ispunjen patnjom i boleπÊu. Ovaj se nesretni Ëovjek odavno æelio sresti s Isusom da ga izlijeËi, ali je bio gotovo bespomoÊan i daleko od mjesta djelovanja velikog LijeËnika. Svojim je molbama konaËno uspio nagovoriti neke prijatelje da ga odnesu pred hramska vrata, ali kad je tamo stigao, ustanovio je da je Onaj u koga je polagao svu svoju nadu, pogubljen okrutnom smrÊu. Njegovo razoËaranje izazvalo je suÊut onih koji su znali kako se dugo æarko nadao da Êe ga Isus izlijeËiti pa su ga svakodnevno odnosili pred hram ne bi li mu se prolaznici smilovali i dali neki sitniπ da zadovolji svoje potrebe. Dok su prolazili Petar i Ivan, zamolio ih je da mu dadnu milostinju. UËenici su ga saæaljivo pogledali, a Petar je rekao: “‘Pogledaj u nas!’ I on ih pomnjivo promatraπe u iπËekivanju da Êe od njih neπto dobiti. Tada mu reËe Petar: ‘Ja nemam ni srebra ni zlata.’” Kad je Petar tako potvrdio svoje siromaπtvo, bogalju se lice izduæilo; no on(36) Na vratima hrama 37 da se rasvijetlilo nadom kad je apostol nastavio: “‘Ali πto imam, to ti dajem: u ime Isusa Krista NazareÊanina ustani i hodaj!’ Ujedno ga uhvati za desnu ruku te ga podigne, a njemu odmah oËvrsnu stopala i gleænji, pa skoËi, stane i poËne hodati. Zatim s njima ue u hram, hodajuÊi, poskakujuÊi i hvaleÊi Boga. Tako ga je sav narod vidio kako hoda i hvali Boga. Ljudi prepoznaπe da je to onaj koji je zbog milostinje sjedio pred Krasnim vratima hrama, te bijahu preneraæeni i izvan sebe od Ëuenja zbog onoga πto mu se dogodilo. Kako ozdravljenik nije ostavljao Petra i Ivana, sav se narod, preneraæen, strËa k njima u trijem zvani Salomonov.” Bili su zapanjeni da su uËenici mogli Ëiniti Ëuda sliËna onima koja je Isus Ëinio. Ali tu je bio ovaj Ëovjek koji je Ëetrdeset godina bio bespomoÊni bogalj, a sada se radovao πto se moæe sluæiti svojim udovima, osloboen boli i sretan πto vjeruje u Isusa. Kad su uËenici vidjeli Ëuenje naroda, Petar je upitao: “Zaπto se Ëudite ovomu? Zaπto ste uprli pogled u nas kao da smo mi svojom snagom ili poboænosti uËinili da ovaj moæe hodati?” Uvjeravao ih je da je ozdravljenje uËinjeno u ime i po zaslugama Isusa iz Nazareta kojega je Bog uskrisio od mrtvih. “Zbog vjere u njegovo ime,” objavio je apostol, “upravo je njegovo ime oËvrsnulo Ëovjeka koga vidite i poznajete. Da, vjera koja dolazi od njega vratila je ovomu potpuno zdravlje naoËigled vas sviju.” Apostoli su otvoreno govorili o velikom grijehu Æidova kad su odbacili i na smrt osudili Kneza æivota, ali su pazili da kod svojih sluπatelja ne izazovu oËaj. “Vi ste se odrekli Sveca i Pravednika”, rekao je Petar. “Traæili ste da vam se kao milosni dar dadne jedan ubojica, a zaËetnika æivota ubiste, koga je Bog uskrisio od mrtvih; tomu smo mi svjedoci.” “Ali, braÊo, ja znam da ste vi kao i vaπi Ëlanovi Velikog vijeÊa to uËinili iz neznanja. Ali Bog je tako ispunio πto bijaπe unaprijed navijestio preko svih proroka, da Êe njegov Mesija trpjeti.” Rekao im je da ih Sveti Duh poziva na pokajanje i obraÊenje te ih uvjeravao da nema nade u spasenje osim po milosru Onoga koga su razapeli. Samo vjerom u Njega mogu dobiti oprost grijeha. “Dakle, obratite se i povratite se da vam se izbriπu grijesi, tako da od Gospodnje prisutnosti mognu doÊi vremena utjehe.” “Vi ste sinovi prorokâ i Saveza koji Bog sklopi s vaπim ocima kad Abrahamu reËe: ‘U tvom Êe potomstvu biti blagoslovljena 59 60 38 61 Djela apostolska sva plemena na zemlji.’ Najprije je vama Bog podigao i poslao Slugu svoga da vas blagoslovi — da se svaki pojedini od vas obrati od svoje zloÊe.” Tako su uËenici navijeπtali Kristovo uskrsnuÊe. Mnogi od onih koji su sluπali Ëekali su ovo svjedoËanstvo i kad su ga Ëuli, uzvjerovali su. Ono ih je podsjetilo na rijeËi koje je izgovorio Krist pa su zauzeli mjesto u redovima onih koji su prihvatili Evanelje. Sjeme πto ga je Spasitelj posijao niknulo je i donijelo plod. Dok su uËenici govorili narodu, “pristupiπe k njima sveÊenici, starjeπine hrama i saduceji, ogorËeni πto su uËili narod i na primjeru Isusovu navjeπÊivali uskrsnuÊe od mrtvih”. Nakon Kristova uskrsnuÊa sveÊenici su nadaleko i naπiroko proπirili laæno izvjeπÊe da su uËenici ukrali Njegovo tijelo dok je rimska straæa spavala. Ne treba se Ëuditi da ih je ogorËilo kad su Petar i Ivan propovijedali uskrsnuÊe Onoga koga su ubili. Posebno su se uznemirili saduceji. Smatrali su da je njihov najomiljeniji nauk u opasnosti, a njihova vjerodostojnost na kocki. ObraÊenici na novu vjeru brzo su se mnoæili pa su se farizeji i saduceji sloæili da Êe, ako nekako ne sprijeËe ove nove uËitelje, njihov utjecaj biti u veÊoj opasnosti nego dok je Isus bio na Zemlji. Zbog toga je starjeπina hrama, uz pomoÊ nekoliko saduceja, uhitio Petra i Ivana i bacio ih u tamnicu buduÊi da je tog dana bilo previπe kasno da ih ispitaju. Neprijatelji uËenika jednostavno su morali priznati da je Krist uskrsnuo od mrtvih. Dokaz je bio toliko jasan da nije bilo sumnje. Ali ipak su otvrdnuli svoje srce odbijajuÊi se pokajati za straπno djelo koje su poËinili kad su umorili Isusa. Æidovski starjeπine dobili su obilje dokaza da apostoli govore i postupaju pod boæanskim nadahnuÊem, ali su uporno odbijali vijest istine. Krist nije doπao onako kako su oËekivali i, premda su u nekim trenucima bili osvjedoËeni da je On Sin Boæji, uguπili su to osvjedoËenje i razapeli Ga. Bog im je milostivo dao i druge dokaze, a sada im je pruæio joπ jednu priliku da Mu se obrate. Poslao je uËenike da im kaæu kako su ubili Kneza æivota i ovom straπnom optuæbom uputio im je joπ jedan poziv na pokajanje. Meutim, osjeÊajuÊi se sigurnima u vlastitoj pravednosti, æidovski su uËitelji odbili priznati da ljudi koji ih optuæuju za Kristovo raspeÊe govore po uputi Svetoga Duha. Na vratima hrama 39 BuduÊi da su se opredijelili za protivljenje Kristu, svaki Ëin odupiranja postao je sveÊenicima dodatni poticaj da nastave svojim putem. Postajali su sve odluËniji u svojoj tvrdoglavosti. Nije da se nisu mogli pokoriti; mogli su, ali nisu htjeli. Oni nisu izgubili spasenje samo zato πto su bili krivi i zasluæili smrt, niti samo zato πto su dali ubiti Boæjeg Sina, veÊ zato πto su se naoruæali protivljenjem prema Bogu. Uporno su odbacivali svjetlo i guπili osvjedoËenje Duha. U njima je djelovao utjecaj koji vlada sinovima neposluπnosti i navodio ih da zlostavljaju ljude preko kojih je djelovao Bog. ZloÊa njihove pobune jaËala je svakim sljedeÊim Ëinom odupiranja Bogu i vijesti koju je dao svojim slugama da je objave. Svakog dana, odbijajuÊi pokajanje, æidovski voe iznova su se opredjeljivali za pobunu pripremajuÊi se da æanju ono πto su sijali. Boæji gnjev protiv nepokajanih grjeπnika nije se oËitovao samo zbog grijeha koje su poËinili, veÊ zato πto su se i nakon poziva da se pokaju odluËili i dalje opirati, ponavljajuÊi proπle grijehe unatoË danom svjetlu. Da su se æidovski voe pokorili uvjeravanju Svetoga Duha, dobili bi oprost, ali oni su odluËili da se ne pokore. Na isti naËin i grjeπnik svojim stalnim odupiranjem sebe stavlja u poloæaj u kojem Sveti Duh ne moæe utjecati na njega. SljedeÊeg dana nakon ozdravljenja uzetoga, Ana i Kaifa su se s ostalim velikodostojnicima hrama okupili na sud i pred sebe izveli zatvorenike. U toj istoj prostoriji i pred ovim istim ljudima Petar je sramotno zanijekao svoga Gospodina. Kad se sada naπao na sudu, jasno se toga sjetio. Sad je imao priliku otkupiti se za svoj kukaviËluk. Oni koji su se sjeÊali uloge koju je Petar odigrao na suenju svojem UËitelju, laskali su si da ga i sada mogu uplaπiti prijetnjom utamniËenja i smrti. Ali Petar, kad je zanijekao Krista u najteæem trenutku, bio je nagao i samouvjeren, potpuno razliËit od ovog Petra kojeg su doveli pred Veliko vijeÊe na ispitivanje. On se nakon svojeg pada obratio. Viπe nije bio ohol i hvalisav, veÊ skroman i nepovjerljiv prema sebi. Bio je ispunjen Svetim Duhom i uz pomoÊ ove sile odluËio je ukloniti mrlju svojeg otpada odajuÊi Ëast imenu kojega se nekad odrekao. Dosad su sveÊenici izbjegavali spomenuti Isusovo raspeÊe ili uskrsnuÊe. Ali sada, da bi ostvarili svoju namjeru, bili su 62 63 40 64 65 Djela apostolska prisiljeni pitati optuæene kako je doπlo do ozdravljenja bogalja. “Kakvom vlasti ili u Ëije ste ime to uËinili?” pitali su. Sa svetom odvaænoπÊu i u sili Duha Petar je neustraπivo odgovorio: “Dobro znajte vi svi i sav narod izraelski: po imenu Isusa Krista NazareÊanina, koga ste vi razapeli, a koga je Bog uskrisio od mrtvih, po njemu zdrav stoji ovaj Ëovjek pred vama. Isus je onaj kamen koji ste vi, graditelji, odbacili, a koji je postao ugaonim kamenom. Spasenja nema ni po jednom drugom, jer je pod nebom to jedino ime dano ljudima po kojem nam se treba spasiti.” Ova hrabra obrana zgranula je æidovske voe. Vjerovali su da Êe uËenici biti svladani strahom i zbunjeni kad ih dovedu pred Veliko vijeÊe. Ali umjesto toga, ovi svjedoci govorili su kao πto je Krist govorio, s uvjerljivom snagom koja je uπutkala njihove protivnike. U Petrovom glasu nije bilo ni traga strahu kad je o Kristu objavio: “Isus je onaj kamen koji ste vi, graditelji, odbacili, a koji je postao ugaonim kamenom.” Petar se posluæio slikom poznatom sveÊenicima. Proroci su govorili o odbaËenom kamenu, a sam je Krist, govoreÊi jednom prigodom sveÊenicima i starjeπinama, rekao: “Zar nikada niste Ëitali u Pismima: ‘Kamen πto ga odbaciπe graditelji postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo — kakvo Ëudo u oËima naπim.’ Zato Êe se — kaæem vam — oduzeti od vas kraljevstvo Boæje i dat Êe se narodu koji donosi njegove plodove. I tko padne na taj kamen, smrskat Êe se, a na koga on padne, satrt Êe ga.” (Matej 21,42-44 — DF) Dok su sveÊenici sluπali neustraπive rijeËi apostolâ, “znali su ih, da bijahu s Isusom” (DF). O uËenicima je nakon Kristova preobraæenja napisano da po svrπetku ovog Ëudesnog prizora “ne vidjeπe nikoga, osim Isusa sama” (Matej 17,8). “Isus sâm” — ove rijeËi sadræe tajnu æivota i silu koja je obiljeæila povijest prve Crkve. Kad su uËenici prvi put Ëuli Kristove rijeËi, osjeÊali su potrebu za Njim. Traæili su Ga, naπli su Ga i slijedili. Bili su s Njim u hramu, za stolom, na padini brda, u polju. Bili su kao uËenici s uËiteljem, svakodnevno primajuÊi od Njega pouke vjeËne istine. Nakon Spasiteljeva uzaπaπÊa, u njima je i dalje ostao osjeÊaj boæanske prisutnosti, pune ljubavi i svjetla. Bila je to osobna prisutnost. Isus, Spasitelj, Onaj koji je s njima hodio, govorio i molio, koji je njihovom srcu dao rijeËi nade i utjehe, bio je Na vratima hrama 41 od njih uzet na Nebo dok je vijest o miru joπ bila na Njegovim usnama. Dok su Ga primala aneoska kola, do njih su doprle Njegove rijeËi: “Ja sam s vama u sve vrijeme do svrπetka svijeta.” (Matej 28,20) On je na Nebo uzaπao u ljudskom liku. Znali su da se nalazi pred Boæjim prijestoljem, joπ uvijek njihov Prijatelj i Spasitelj; da se Njegovi osjeÊaji nisu promijenili, da se zauvijek poistovjetio s napaÊenim ljudskim rodom. Znali su da pred Boga izlazi sa zaslugama svoje krvi pokazujuÊi ranjene ruke i noge kao podsjeÊanje na cijenu koju je platio za svoje otkupljenike — i ova misao ojaËala ih je da pretrpe sramotu radi Njega. Njihova zajednica s Njim bila je sada jaËa nego kad je osobno bio uz njih. Iz njih je zraËilo svjetlo, ljubav i snaga Krista koji je prebivao u njima tako da su se promatraËi Ëudili. Krist je stavio svoj peËat na rijeËi πto ih je Petar izgovorio u Njegovu obranu. Pokraj uËenika, kao svjedok, stajao je Ëudom ozdravljeni Ëovjek. Pojava ovog Ëovjeka koji je prije nekoliko sati bio bespomoÊni bogalj, a sada obnovljenog zdravlja, dala je teæinu Petrovim rijeËima. SveÊenici i starjeπine su πutjeli. Nisu mogli opovrgnuti Petrovu tvrdnju, ali su i dalje bili odluËni da sprijeËe nauËavanje uËenika. Kristovo krunsko Ëudo — uskriπenje Lazara — zapeËatilo je odluËnost sveÊenika da svijet oslobode Isusa i Njegovih Ëudotvornih djela koja su brzo razarala njihov utjecaj meu ljudima. Njega su razapeli, ali ovdje je bio uvjerljiv dokaz da nisu zaustavili vrπenje Ëuda u Njegovo ime niti objavu istine koju je nauËavao. Ozdravljenje uzetoga i propovijedanje apostola veÊ je napunilo Jeruzalem uzbuenjem. Da bi prikrili svoju zbunjenost, sveÊenici i starjeπine zapovjedili su da apostole izvedu kako bi se mogli nasamo posavjetovati. Svi su se sloæili da bi bilo beskorisno nijekati da je Ëovjek ozdravio. Sa zadovoljstvom bi laæima prikrili Ëudo, ali to je bilo nemoguÊe jer se dogodilo u pol bijela dana, pred mnoπtvom naroda i za nj su veÊ doËule tisuÊe ljudi. OsjeÊali su da se djelo uËenika mora zaustaviti ili Êe Isus zadobiti mnoπtvo sljedbenika. Tome Êe uslijediti njihovo sramoÊenje jer Êe biti smatrani krivima za ubojstvo Boæjeg Sina. Ali bez obzira na to πto su æeljeli uniπtiti uËenike, sveÊenici su im se usudili samo zaprijetiti oπtrom kaznom ako nastave govoriti i djelovati u Isusovo ime. Nakon πto su ih ponovo po- 66 42 67 68 Djela apostolska zvali pred Veliko vijeÊe, zapovjedili su im da ne govore ni nauËavaju u Isusovo ime. No Petar i Ivan su odgovorili: “Sami prosudite je li pravo pred Bogom da se viπe pokoravamo vama nego Bogu! A πto je do nas, mi ne moæemo drukËije nego govoriti πto smo vidjeli i Ëuli.” SveÊenici bi i te kako rado kaznili ove ljude zbog nepokolebljive odanosti njihovom svetom pozivu, ali su se bojali naroda “jer su svi slavili Boga zbog onoga πto se dogodilo”. Zato su uz ponovljene prijetnje i zabrane oslobodili apostole. Dok su Petar i Ivan bili utamniËeni, ostali uËenici, poznavajuÊi zloÊu Æidova, neumorno su molili za svoju braÊu bojeÊi se da se ne ponovi okrutnost koju su pokazali na Kristu. »im su apostoli bili puπteni na slobodu, potraæili su ostale uËenike da ih izvijeste o rezultatu ispitivanja. Velika je bila radost vjernika. “Jednoduπno podignu glas k Bogu: ‘Gospodaru, Stvoritelju neba i zemlje, mora i svega πto je u njima, ti si po Duhu Svetomu rekao na usta naπega oca Davida, sluge svoga: Zaπto se bune pogani, a plemena snuju isprazne snove? Zemaljski se kraljevi digli, a knezovi udruæili protiv Gospodina i protiv njegova Pomazanika. Da, uistinu se udruæiπe u ovom gradu Herod i Poncije Pilat zajedno s poganima i plemenima izraelskim protiv tvoga svetog Sluge Isusa, koga si pomazao, da ostvare sve πto je tvoja snaga i mudrost unaprijed odredila da bude. A sada, Gospodine, pogledaj na njihove prijetnje pa slugama svojim daj da posve neustraπivo navjeπÊuju rijeË tvoju. Pruæi ruku da se po imenu tvoga svetog Sluge Isusa dogaaju ozdravljenja i Ëudesni znaci!’” UËenici su molili da im se udijeli veÊa snaga u djelu sluæbe jer su vidjeli da Êe se suoËiti s istim odluËnim protivljenjem s kojim se i Krist suoËio dok je boravio na Zemlji. Dok su se njihove ujedinjene molitve vjerom uzdizale k Nebu, doπao je odgovor. Potreslo se mjesto na kojem su bili okupljeni i bili su iznova obdareni Svetim Duhom. Srca punih odvaænosti ponosno su iziπli da navjeπÊuju Boæju rijeË u Jeruzalemu. “Apostoli su vrlo odvaæno svjedoËili za uskrsnuÊe Gospodina Isusa” i Bog je Ëudesno blagoslovio njihov trud. NaËelo za koje su se uËenici tako neustraπivo zalagali kad su, kao odgovor na zapovijed da viπe ne govore u Isusovo ime, izjavili: “Sami prosudite je li pravo pred Bogom da se viπe pokoravamo vama nego Bogu”, isto je ono naËelo kojeg su se sljed- Na vratima hrama 43 benici Evanelja nastojali dræati u vrijeme Reformacije. Kad su se njemaËki knezovi 1529. okupili na dræavnom Saboru u Speyeru, proËitan je carski proglas kojim se ograniËava vjerska sloboda i zabranjuje daljnje πirenje reformiranih doktrina. Izgledalo je da Êe se ugasiti nada svijeta. HoÊe li knezovi prihvatiti proglas? Treba li se mnoπtvu koje je joπ uvijek u mraku oduzeti svjetlo Evanelja? Oni koji su prihvatili reformiranu vjeru sastali su se i njihova jednoglasna odluka je bila: “Odbacimo proglas. U pitanjima savjesti veÊina nema moÊi.” (Merle d’Aubigné, History of the Reformation, knj. 13, pogl. 5) Ovo naËelo i mi Ëvrsto zastupamo u naπe vrijeme. Barjak istine i vjerske slobode πto su ga visoko uzdizali utemeljitelji evaneoske Crkve i Boæji svjedoci u proπlim stoljeÊima, u ovom je posljednjem sukobu povjeren naπim rukama. Odgovornost za ovaj veliki dar poËiva na onima koje je Bog blagoslovio spoznajom svoje RijeËi. Tu RijeË moramo prihvatiti kao vrhovni autoritet. Mi trebamo priznati ljudsku vlast kao boæanski odreeno ureenje i posluπnost njoj uËiti kao svetu duænost, unutar njezina zakonita djelokruga. Ali kad se njezini zahtjevi sukobe s Boæjim zahtjevima, Boga moramo sluπati viπe nego ljude. Boæju rijeË treba smatrati viπom od ljudskog zakonodavstva. A “tako kaæe Gospodin” ne moæe se zamijeniti rijeËima “tako kaæe Crkva” ili “tako kaæe dræava”. Kristovu krunu treba uzdiÊi iznad kruna zemaljskih vladara. Od nas se ne traæi da prkosimo vlastima. Svoje rijeËi, bilo izgovorene, bilo napisane, trebamo pozorno razmotriti kako se o nama ne bi moglo reÊi da smo izgovorili neπto πto se protivi zakonu i redu. Ne smijemo izgovoriti ni uËiniti niπta πto bi nam nepotrebno zatvorilo put. Trebamo iÊi naprijed u Boæje ime zastupajuÊi povjerene nam istine. Ako nam ljudi budu branili obavljati ovo djelo, onda, kao apostoli, moæemo reÊi: “Sami prosudite je li pravo pred Bogom da se viπe pokoravamo vama nego Bogu! A πto je do nas, mi ne moæemo drukËije nego govoriti πto smo vidjeli i Ëuli.” 69 44 Djela apostolska 7 Opomena protiv licemjerja Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 4,32 do 5,11. 70 71 Dok su uËenici navijeπtali evaneoske istine u Jeruzalemu, Bog je posvjedoËio njihove rijeËi i mnoπtvo je uzvjerovalo. Mnogi od ovih pr vih vjernika odmah su zbog gorljive zadrtosti Æidova bili odsjeËeni od svojih obitelji i prijatelja pa im je bilo potrebno osigurati hranu i krov nad glavom. Izvjeπtaj glasi: “Meu njima, dakako, nitko nije oskudijevao”, i objaπnjava kako je ova potreba bila zadovoljena. Oni vjernici koji su imali novca ili imetak, radosno su ga ærtvovali da zadovolje ovu hitnu potrebu. ProdavajuÊi kuÊe ili zemljiπta, donosili su novac i stavljali ga pred noge apostolima; “tada se to dijelilo svakom pojedincu prema njegovim potrebama”. Ova dragovoljnost vjernika bila je posljedica izlijevanja Duha. ObraÊenici na Evanelje bili su “jedno srce i jedna duπa”. Imali su zajedniËki cilj — uspjeh zadaÊe koja im je bila povjerena; a u njihovom æivotu nije bilo mjesta pohlepi. Ljubav prema braÊi i djelu koje su prihvatili bila je veÊa od ljubavi prema novcu i imetku. Njihova su djela svjedoËila da ljudske duπe smatraju vrednijima od zemaljskog blaga. Tako Êe uvijek biti kad Boæji Duh zagospodari æivotom. Oni Ëija su srca ispunjena ljubavlju prema Kristu, slijedit Êe primjer Onoga koji je radi nas postao siromaπan da se mi Njegovim siromaπtvom obogatimo. Novac, vrijeme, utjecaj — sve ove darove πto su ih primili iz Boæje ruke, cijenit Êe samo kao sredstvo za napredovanje Evanelja. Tako je bilo u prvoj Crkvi; i kad se u danaπnjoj Crkvi bude vidjelo da su vjernici snagom Duha prestali (44) Opomena protiv licemjerja 45 voljeti ovozemaljsko i da su se spremni ærtvovati kako bi njihovi bliænji mogli Ëuti Radosnu vijest, navijeπtena Êe istina silno djelovati na sluπatelje. U oπtroj suprotnosti primjeru dareæljivosti koju su pokazivali vjernici bilo je ponaπanje Ananije i Safire. Njihovo je iskustvo, zapisano perom NadahnuÊa, ostavilo tamnu mrlju na povijesti prve Crkve. Ovi su uËenici, zajedno s drugima, dijelili prednost da Ëuju Evanelje koje su apostoli propovijedali. Bili su s ostalim vjernicima kad se potreslo “mjesto na kojemu bijahu skupljeni. Svi se napuniπe Duha Svetoga.” (Djela 4,31) Duboko osvjedoËenje poËivalo je na svima prisutnima, i pod izravnim utjecajem Boæjeg Duha Ananija i Safira obeÊali su Gospodinu prihod od prodaje odreenog imanja. Nakon toga su Ananija i Safira oæalostili Svetoga Duha popuπtanjem osjeÊaju pohlepe. PoËeli su æaliti zbog danog obeÊanja i ubrzo izgubili sladak utjecaj blagoslova koji je zagrijavao njihovo srce æeljom da uËine velike stvari za Kristovo djelo. Smatrali su da su prenaglili, da trebaju ponovo razmotriti svoju odluku. Meutim, primijetili su da su oni koji su dali svoj imetak da bi zadovoljili potrebe svoje siromaπnije braÊe vrlo poπtovani meu vjernicima; srameÊi se da njihova braÊa saznaju koliko njihova sebiËna duπa æali za onim πto su sveËano obeÊali Bogu, oni su svojom voljom odluËili prodati imanje i prikazati kao da sav prihod stavljaju u zajedniËki fond, a zapravo su veliki dio odluËili zadræati za sebe. Tako Êe sebi osigurati æivot iz zajedniËkih sredstava, a istodobno steÊi veliki ugled meu braÊom. Ali Bog mrzi licemjerje i laæ. Ananija i Safira u svojem su postupanju prema Bogu pribjegli prijevari; lagali su Svetom Duhu i njihov je grijeh bio kaænjen brzom i straπnom kaznom. Kad je Ananija doπao sa svojim darom, Petar mu je rekao: “Ananija, zaπto je sotona zaposjeo tvoje srce tako da slaæeπ Duhu Svetomu i da zadræiπ za se neπto novca od svoga zemljiπta? Zar ne bi, da je ostalo neprodano, tvoje ostalo? I poπto je prodano, zar nisi mogao raspolagati novcem? Zaπto si u svom srcu odluËio to uËiniti? Nisi slagao ljudima, nego Bogu!” “»im Ananija Ëu te rijeËi, pade te izdahnu. I ue velik strah u sve koji su to Ëuli.” “Zar ne bi, da je ostalo neprodano, tvoje ostalo?” upitao je Petar. Nitko niËim nije utjecao na Ananiju da ærtvuje svoj 72 73 46 74 Djela apostolska imetak za opÊe dobro. Postupio je po vlastitom izboru. Ali pokuπavajuÊi prevariti uËenike, lagao je SvemoguÊemu. “Poslije koja tri sata ue i njegova æena, ne znajuÊi πto se dogodilo. I Petar je upita: ‘Kaæi mi, jeste li za toliko prodali zemljiπte?’ ‘Da, za toliko’, odgovori ona. ‘Zaπto ste se — reËe joj Petar — dogovorili da kuπate Duha Gospodnjega? Gle! VeÊ na vratima stoje noge onih koji ukopaπe tvoga muæa, da i tebe iznesu!’ Ona odmah pade njemu do nogu te izdahnu. A kad mladiÊi uoπe, naoπe je mrtvu; iznesoπe je i pokopaπe do njezina muæa. Velik strah spopade svu Crkvu i sve koji su to Ëuli.” BeskonaËna je Mudrost vidjela da je ovaj jasni izraz Boæje srdæbe bio potreban da saËuva mladu Crkvu od razoËaranja. Broj vjernika naglo je rastao. Crkva bi se naπla u opasnosti da su naglim poveÊanjem obraÊenika u nju doπli muπkarci i æene koji bi, tvrdeÊi da sluæe Bogu, oboæavali boga novca. Ova kazna svjedoËi o tome da ljudi ne mogu prevariti Boga, da On otkriva skriveni grijeh u srcu i da se Njega ne moæe prevariti. Bila je to opomena Crkvi, upozorenje vjernicima da izbjegavaju glumu i licemjerje i da se Ëuvaju da ne varaju Boga. Ovaj znak opasnosti nije dan samo prvoj Crkvi, veÊ svim buduÊim naraπtajima kao dokaz koliko Bog mrzi lakomost, prijevaru i licemjerje. U poËetku su Ananija i Safira njegovali pohlepu. Æelja da za sebe zadræe dio onoga πto su obeÊali Gospodinu navela ih je na prijevaru i licemjerje. Bog je navijeπtanje Evanelja uËinio ovisnim o radu i darovima svojeg naroda. Dragovoljni darovi i desetina jesu dohodak Gospodnjeg djela. Od sredstava πto ih je povjerio Ëovjeku, Bog zahtijeva odreeni dio — desetinu. On prepuπta svima da odluËe hoÊe li ili neÊe dati viπe od toga. Ali kad je srce taknuto Svetim Duhom i kad obeÊamo odreenu svotu, onaj koji je obeÊao viπe nema nikakvog prava na posveÊeni dio. Ovakva obeÊanja dana Ëovjeku smatrala bi se obvezom; nisu li obvezatnija ona koja su dana Bogu? Jesu li obeÊanja kojima se sudi na sudu savjesti manje obvezatna od pisanih sporazuma meu ljudima? Kad u srcu neobiËnom oπtrinom i snagom zasvijetli boæansko svjetlo, uobiËajena sebiËnost popuπta; tada se javlja odluka da damo za Boæje djelo. Ali neka nitko ne misli da Êe mu biti dopuπteno ispuniti dana obeÊanja bez protivljenja sa Sotonine strane. Njemu nije drago vidjeti da se na Zemlji izgrauje Otkupiteljevo kraljevstvo. On Ëovjeku πapÊe da je previπe obeÊao, Opomena protiv licemjerja 47 da ga to moæe sprijeËiti u nastojanju da stekne imetak ili zadovolji æelje svoje obitelji. Bog je taj koji ljude blagoslivlja imetkom i On to Ëini da bi mogli dati za napredovanje Njegova djela. On πalje sunce i kiπu. On Ëini da bilje raste. On daje zdravlje i sposobnost da privrijedimo sredstva. Svi blagoslovi potjeËu iz Njegove dareæljive ruke. Zauzvrat æeli da ljudi pokaæu svoju zahvalnost vraÊanjem dijela u obliku desetine i darova — darova zahvalnosti, dragovoljnih darova, darova za prijestup. Kad bi u riznicu potekla sredstva u skladu s boæanskim planom — desetina svih prihoda i dragovoljni darovi — bilo bi ih u obilju za napredovanje Gospodnjeg djela. No srca ljudi sebiËnoπÊu otvrdnu i, kao Ananija i Safira, nau se u kuπnji da zadræe dio vrijednosti pretvarajuÊi se da ispunjavaju Boæje zahtjeve. Mnogi su rastroπni u zadovoljavanju svojih æelja. Muπkarci i æene misle na svoja zadovoljstva i zadovoljavaju svoj ukus, dok Bogu, gotovo nevoljko, donose zakinuti dar. Zaboravljaju da Êe Bog jednog dana zahtijevati toËan raËun kako su upotrijebili Njegova dobra, i da viπe neÊe primiti ono malo πto daju u riznicu kao πto nije primio ni dar Ananije i Safire. Iz stroge kazne kojom su kaænjeni ovi krivokletnici, Bog æeli da shvatimo koliko duboko mrzi i prezire svako licemjerje i prijevaru. PrikazujuÊi kao da su dali sve, Ananija i Safira lagali su Svetom Duhu i izgubili ovaj i buduÊi æivot. Isti Bog koji je njih kaznio, danas osuuje svaku prijevaru. Odvratne su Mu laæljive usne. On objavljuje da u sveti grad “neÊe uniÊi niπta neËisto i nijedan tko Ëini gadost i laæ” (Otkrivenje 21,27 — DF). Ne uzimajmo istinu olako. Neka ona postane dijelom æivota. Igrati se njome i prikazivati je onako kako to odgovara vlastitim sebiËnim planovima znaËi brodolom vjere. “Dakle, stojte Ëvrsto! Opaπite svoje bokove istinom.” (Efeæanima 6,14) Tko govori neistinu, jeftino prodaje duπu. Njegove laæi mogu naizgled korisno posluæiti u sluËajevima nuæde; moæe izgledati da Êe uspjeti u poslu koji ne bi mogao ostvariti na poπten naËin; ali na kraju dolazi do stanja u kojem viπe nikome ne moæe vjerovati. BuduÊi da je sam krivotvoritelj, ne vjeruje rijeËima drugih. U sluËaju Ananije i Safire, grijeh prijevare poËinjen protiv Boga stigla je brza kazna. Isti grijeh bio je mnogo puta ponovljen poslije u povijesti Crkve i vrπi se mnogo puta u naπe vrijeme. 75 76 48 Djela apostolska Ali iako nije popraÊen vidljivim oËitovanjem Boæjeg nezadovoljstva, u Njegovim oËima nije manje gnusan nego πto je bio u apostolsko vrijeme. Opomena je dana; Bog je jasno oËitovao svoju odvratnost prema ovom grijehu i svi koji se prepuπtaju licemjerju i pohlepi mogu biti sigurni da upropaπÊuju svoju duπu. 49 8 Pred Velikim vijeÊem Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 5,12-42. Upravo je kriæ, taj predmet sramote i muËenja, donio svijetu nadu i spasenje. UËenici su bili skromni ljudi bez imetka i bez ikakvog oruæja osim Boæje rijeËi, ali u Kristovoj su snazi krenuli objaviti predivnu priËu o jaslama i kriæu i tako su svladali svako protivljenje. Oni su bili junaci vjere bez zemaljske Ëasti ili priznanja. S njihovih su usana tekle boæanske rijeËi koje su potresle svijet. U Jeruzalemu, gdje su vladale najdublje predrasude, i gdje su prevladavale zbunjujuÊe zamisli o Kristu, da je bio razapet kao zloËinac, uËenici su odvaæno govorili rijeËi æivota iznoseÊi Æidovima Njegovo djelo i zadaÊu, Njegovo raspeÊe, uskrsnuÊe i uzaπaπÊe. SveÊenici i knezovi s iznenaenjem su sluπali jasno i smjelo svjedoËenje apostola. Snaga uskrslog Spasitelja siπla je na uËenike i njihov je rad bio popraÊen znacima i Ëudima tako da je broj vjernika svakodnevno rastao. Na ulice kojima su uËenici trebali proÊi ljudi su “iznosili bolesnike te ih postavljali na postelje i nosila, da barem sjena Petrova, dok je on prolazio, padne na nekoga od njih”. Dovodili su i one koje su muËili neËisti duhovi. Mnoπtvo se okupljalo oko njih i oni koji su ozdravljali klicali su hvale Bogu i slavili Otkupiteljevo ime. SveÊenici i knezovi vidjeli su da se Krista uzdiæe iznad njih. Kad su saduceji, koji nisu vjerovali u uskrsnuÊe, Ëuli da apostoli objavljuju kako je Krist uskrsnuo od mrtvih, rasrdili su se, svjesni da Êe, ako se apostolima dopusti da propovijedaju uskrslog Spasitelja i Ëine Ëuda u Njegovo ime, svi odbaciti na(49) 77 78 50 79 80 Djela apostolska uËavanje da nema uskrsnuÊa pa Êe sljedba saduceja uskoro nestati. Farizeji su se gnjevili jer su smatrali da je namjera uËenika potkopati æidovske obrede i ukinuti prinaπanje ærtava. Dosad su bile uzaludne sve poduzete mjere da se potisne ovaj novi nauk; sad su saduceji i farizeji zakljuËili da rad uËenika treba zaustaviti jer se njime dokazivalo da su krivi za Isusovu smrt. Ispunjeni zaviπÊu, sveÊenici su uhvatili Petra i Ivana i bacili ih u javnu tamnicu. Voe æidovskog naroda u potpunosti su propustili ostvariti Boæju namjeru za Njegov izabrani narod. Oni koje je Gospodin postavio Ëuvarima istine, iznevjerili su ukazano povjerenje i Bog je izabrao druge da obave Njegovo djelo. U svojem sljepilu ovi su voe sada dali oduπka onome πto su nazivali pravednim gnjevom protiv onih koji odbacuju njihov omiljeni nauk. Nisu htjeli priznati moguÊnost da sami nisu ispravno razumjeli RijeË ili da pogrjeπno tumaËe i primjenjuju Sveta pisma. Ponaπali su se kao ljudi koji su izgubili razum. Kakvo pravo imaju ovi uËitelji, govorili su, od kojih su neki ribari, da iznose zamisli koje su suprotne nauku kojem oni uËe narod? OdluËni da potisnu nauËavanje ovih zamisli, utamniËili su one koji su ih iznosili. UËenike ovaj postupak nije ni zastraπio ni obeshrabrio. Sveti Duh podsjetio ih je na Kristove rijeËi: “Nije sluga veÊi od svoga gospodara! Ako su mene progonili, i vas Êe progoniti. Ako su moju rijeË dræali, i vaπu Êe dræati. Ali ovo Êe sve protiv vas Ëiniti zbog mog imena, jer ne poznaju onoga koji me poslao.” “IzopÊavat Êe vas iz sinagoga. Joπ viπe! DoÊi Êe Ëas kada Êe svaki koji vas ubije misliti da Bogu sluæi.” “Rekoh vam ovo, da se, kada doe vrijeme, sjetite da sam vam to rekao.” (Ivan 15,20.21; 16,2.4) Nebeski Bog, moÊni Vladar svemira, uzeo je utamniËenje uËenika u svoje ruke jer su ljudi ratovali protiv Njegova djela. Aneo Gospodnji noÊu je otvorio tamniËka vrata i rekao uËenicima: “Idite i navjeπÊujte u hramu narodu sve πto se tiËe ovoga Æivota!” Ovaj je nalog bio izravno suprotan nalogu æidovskih starjeπina, no apostoli nisu rekli: Ne moæemo to uËiniti dok ne obavijestimo gradsku upravu i od nje dobijemo dopuπtenje. Bog je rekao: “Idite”, i oni su posluπali. Oni “uoπe u hram u svanuÊe i poËeπe pouËavati”. Kad su se Petar i Ivan pojavili meu vjernicima i ispriËali kako ih je aneo izveo pokraj vojnika koji su Ëuvali tamnicu i Pred Velikim vijeÊem 51 zahtijevao da nastave prekinuto djelo, braÊa su se ispunila Ëuenjem i radoπÊu. U meuvremenu su veliki sveÊenik i oni uz njega sazvali “Veliko vijeÊe, to jest starjeπinstvo sinova Izraelovih”. SveÊenici i starjeπine odluËili su optuæiti uËenike za pobunu, za ubojstvo Ananije i Safire i za urotu da sveÊenike liπe vlasti. Nadali su se da Êe svjetinu tako uzbuditi da stvar uzme u svoje ruke i s uËenicima postupi kao πto je postupila s Isusom. Bili su svjesni da su mnogi koji nisu prihvatili Kristov nauk umorni od samovolje æidovskih vlasti i da su æeljni promjene. SveÊenici su se bojali da Êe se, ako ovi nezadovoljnici prihvate istinu koju su apostoli navijeπtali i priznaju Isusa Mesijom, gnjev Ëitavog naroda podiÊi protiv vjerskih voa i zahtijevati da poloæe raËun za Kristovo umorstvo. OdluËili su to sprijeËiti strogim mjerama. Kad su poslali straæare u tamnicu da dovedu apostole, silno su se zaËudili kad su Ëuli da su tamniËka vrata dobro zakljuËana i straæari dræe straæu pred vratima, ali zatvorenika nema. Ubrzo je stigao zbunjujuÊi izvjeπtaj: “‘Eno, oni ljudi πto ste ih bacili u tamnicu stoje u hramu i pouËavaju narod.’ Nato ode starjeπina hrama sa straæarima te ih dovede, ali ne na silu, jer su se bojali naroda da ih ne bi kamenovao.” Premda su apostoli bili Ëudom izbavljeni iz tamnice, nisu bili poπteeni ispitivanja i kazne. Dok je bio s njima, Krist im je rekao: “A vi budite na oprezu sa sobom! Predavat Êe vas sudovima.” (Marko 13,9) Time πto je poslao svojeg anela da ih izbavi, Bog im je dao zalog svoje ljubavi i jamstvo svoje prisutnosti. Sad je bilo na njima da stradaju radi Onoga Ëije su Evanelje propovijedali. U povijesti proroka i apostola nalazimo mnoge plemenite primjere odanosti Bogu. Kristovi svjedoci radije su podnosili utamniËenje, muËenje i samu smrt, nego da prekrπe Boæje zapovijedi. Izvjeπtaj πto su ga ostavili Petar i Ivan pokazuje junaπtvo koje se oËitovalo u evaneosko doba. Dok su po drugi put stajali pred ljudima koji su ih naumili uniπtiti, u njihovim rijeËima i ponaπanju nije se mogao primijetiti ni strah ni oklijevanje. A kad je veliki sveÊenik rekao: “Zar vam nismo oπtro zabranili da uËite o tome imenu? A vi ste, evo, napunili Jeruzalem svojom naukom, i hoÊete da bacite na nas krv toga Ëovjeka”, Petar je 81 82 52 83 Djela apostolska odgovorio: “Treba se viπe pokoravati Bogu nego ljudima.” Nebeski aneo oslobodio ih je iz tamnice i zapovjedio im da pouËavaju u hramu. SlijedeÊi ovaj nalog, bili su posluπni boæanskoj zapovijedi i tako moraju i dalje Ëiniti bez obzira koliko Êe ih to koπtati. A onda je Duh nadahnuo uËenike; optuæeni su postali tuæitelji optuæujuÊi za Kristovo ubojstvo one koji su tvorili ovo VijeÊe. “Bog otaca naπih uskrisio je Isusa, koga ste vi, vjeπajuÊi na kriæ, ubili. Njega je Bog desnicom svojom uzvisio za Vou i Spasitelja, da dadne Izraelu obraÊenje i oproπtenje grijeha. Za ovo svjedoËimo mi i Duh Sveti kojega je Bog dao onima koji mu se pokoravaju.” Æidovi su se na ove rijeËi toliko rasrdili da su naumili uzeti zakon u svoje ruke i bez ikakvog daljnjeg suenja i odobrenja rimskih duænosnika usmrtiti zatvorenike. Premda veÊ bili krivi za Kristovu krv, sada su bili spremni uprljati ruke krvlju Njegovih uËenika. Ali u VijeÊu je bio Ëovjek koji je u rijeËima apostola prepoznao Boæji glas. Bio je to Gamaliel, farizej poπtovan od naroda, uËen Ëovjek i na visokom poloæaju. Bistrim umom vidio je da Êe nasilni korak o kojem su sveÊenici razmiπljali izazvati straπne posljedice. Prije nego πto se obratio prisutnima, zatraæio je da izvedu zatvorenike. Dobro je poznavao ljude s kojima ima posla; znao je da Kristovi ubojice neÊe prezati ni od Ëega da ostvare svoju nakanu. A onda je promiπljeno i mirno progovorio: “Izraelci! Promislite dobro πto kanite uËiniti s tim ljudima! Prije ovog vremena diæe se Teuda, izdajuÊi se za neπto osobito, i uza nj pristade oko Ëetiri stotine ljudi. On bi ubijen, a sve njegove pristaπe bile su rasprπene i uniπtene. Poslije njega, u doba popisa puËanstva, diæe se Juda Galilejac i povuËe dosta naroda za sobom. I on poginu, a sve njegove pristaπe biπe rasprπene. A za ovo sada, kaæem vam: proite se tih ljudi i pustite ih! Jer ako njihov pothvat, ili njihovo djelo, potjeËe od ljudi, propast Êe, a ako potjeËe zbilja od Boga, neÊete ga moÊi uniπtiti. Pustite ih, da ne doete u sukob s Bogom!” SveÊenici su vidjeli razumnost ovih dokaza pa su se morali sloæiti s Gamalielom. Ali njihove predrasude i mrænju nije bilo moguÊe obuzdati. Teπka srca pustili su uËenike nakon πto su ih iπibali i ponovo im zaprijetili da Êe izgubiti æivot ako i Pred Velikim vijeÊem 53 dalje budu propovijedali u Isusovo ime. “A oni ostaviπe Veliko vijeÊe vrlo veseli πto im je udijeljena Ëast da podnesu zlostavljanje za ime Isusovo. Svaki dan su neprestano i u hramu i po kuÊama navjeπÊivali Isusa kao Mesiju.” Ubrzo nakon raspeÊa Krist je uËenicima u baπtinu ostavio mir. “Ostavljam vam mir; mir, i to svoj, dajem vam. Ja vam ga ne dajem kakav svijet daje. Neka se ne uznemiruje i ne plaπi vaπe srce!” (Ivan 14,27) Ovaj mir ne dolazi od prilagoivanja svijetu. Krist do mira nije nikad dolazio popuπtanjem zlu. Mir koji je Krist ostavio uËenicima viπe je unutarnji nego vanjski, i trebao je u sukobima i svai zauvijek ostati s Njegovim svjedocima. Krist je o sebi rekao: “Nemojte misliti da sam doπao donijeti na zemlju mir! Nisam doπao da donesem mir, nego maË.” (Matej 10,34) Premda Knez mira, sad je trebao prouzroËiti podjelu. On, koji je doπao navijestiti Radosnu vijest i srcima ljudske djece donijeti nadu i radost, izazvao je sukob koji gori duboko u ljudskom srcu i izaziva snaæne strasti. On upozorava svoje sljedbenike: “U svijetu Êete imati patnju.” “Ali prije toga svega stavit Êe ruke na vas te vas progoniti; predavat Êe vas u sinagoge i tamnice; vodit Êe vas pred kraljeve i upravitelje zbog moga imena.” “Predavat Êe vas Ëak i roditelji, braÊa, roaci i prijatelji, i neke Êe od vas poubijati.” (Ivan 16,33; Luka 21,12.16) Ovo se proroËanstvo doslovce ostvarilo. Isusovi sljedbenici bili su izloæeni svakom poniæenju, sramoÊenju i okrutnosti na koje je Sotona mogao potaknuti ljudska srca da ih izmisle. I ono Êe se ponovo doslovce ispuniti, jer je tjelesno srce joπ uvijek u neprijateljstvu s Boæjim zakonom i neÊe se pokoriti njegovim zapovijedima. Danaπnji svijet nije niπta usklaeniji s Kristovim naËelima nego πto je bio u vrijeme apostola. Ista mrænja koja je izazvala povik: “Raspni ga! Raspni ga!” — ista mrænja koja je dovela do progonstva uËenika, joπ uvijek djeluje u sinovima neposluπnosti. Isti duh koji je u mraËnom srednjem vijeku osuivao muπkarce i æene na tamnicu, progonstvo i smrt, koji je smislio strahovita muËenja Inkvizicije koja je planirala i izvrπila pokolj na Dan sv. Bartolomeja i koji je zapalio vatre Smithfielda, joπ uvijek djeluje zloËinaËkom energijom u neobraÊenim srcima. Povijest istine uvijek je bila izvjeπÊe o borbi izmeu dobra i zla. Navijeπtanje Evanelja u ovom je svijetu uvijek vrπeno uz protivljenje, opasnost, gubitak i patnju. 84 85 54 86 Djela apostolska Odakle snaga onima koji su u proπlosti podnosili progonstvo radi Krista? Ona je dolazila iz zajednice s Bogom, zajednice sa Svetim Duhom, zajednice s Kristom. SramoÊenje i progonstvo odvojili su mnoge od zemaljskih prijatelja, ali nikad od Kristove ljubavi. Duπu koja je izloæena stradanju naπ Spasitelj nikad ne voli viπe nego kad podnosi sramotu radi istine. “Ja Êu ga ljubiti”, rekao je Krist, “i objaviti mu samog sebe.” (Ivan 14,21) Kad vjernik zbog istine stane pred zemaljske sudove, Krist stoji uz njega. Kad je zatvoren meu zatvorske zidove, Krist mu se sam javlja i svojom ljubavlju jaËa njegovo srce. Kad pretrpi smrt radi Krista, Spasitelj mu kaæe: Oni mogu ubiti tijelo, ali ne mogu nauditi duπi. “Ohrabrite se: ja sam pobijedio svijet!” “Ne boj se, jer ja sam s tobom; ne obaziri se plaho, jer ja sam Bog tvoj. Ja te krijepim i pomaæem ti, podupirem te pobjedniËkom desnicom.” (Ivan 16,33, Izaija 41,10) “Tko se uzda u Jahvu, on je kao brdo Sion: ne pomiËe se, ostaje dovijeka. Bregovi okruæuju Jeruzalem: Jahve okruæuje narod svoj odsada i dovijeka.” “Oslobodit Êe ih nepravde i nasilja, jer je dragocjena u njegovim oËima krv njihova.” (Psalam 125,1.2; 72,14) “Jahve nad Vojskama zakrilit Êe ih… Jahve Bog njihov spasit Êe ih u dan onaj; kao stado on Êe pasti narod svoj; kao drago kamenje krune oni Êe blistat u zemlji njegovoj.” (Zaharija 9,15.16) 55 9 Sedmorica akona Ovo se poglavlje zasniva na Djelima 6,1-7. “U ono vrijeme, kako je rastao broj uËenika, poËeπe mrmljati Helenisti na Hebreje da se njihove udovice zapostavljaju u svakidaπnjoj pomoÊi.” Prva Crkva bila je sastavljena od mnogih staleæa i ljudi razliËitih nacionalnosti. U vrijeme izlijevanja Svetog Duha na Pedesetnicu, u Jeruzalemu su boravili “poboæni Æidovi koji su doπli iz svih naroda pod nebom” (Djela 2,5). Meu Æidovima hebrejske vjere koji su se okupili u Jeruzalemu bili su neki opÊenito poznati kao Helenisti, a izmeu njih i palestinskih Æidova dugo je vladalo nepovjerenje i Ëak neprijateljstvo. Srca onih koji su se obratili zahvaljujuÊi radu apostola omekπala su i sjedinila se u Kristovoj ljubavi. UnatoË prijaπnjim predrasudama, svi su bili u meusobnom skladu. Sotona je znao da napredovanje evaneoske istine neÊe moÊi zaustaviti dokle god bude vladalo ovo zajedniπtvo, zato je nastojao iskoristiti prijaπnje navike razmiπljanja u nadi da bi time mogao u Crkvu unijeti elemente nejedinstva. Tako se dogodilo da je neprijatelj, kako se broj uËenika poveÊao, uspio izazvati sumnjiËavost nekih koji su prije navikli zavidno gledati na svoju braÊu u vjeri i nalaziti pogrjeπke kod svojih duhovnih voa pa “Æidovi grËkog jezika stadoπe mrmljati protiv domaÊih Æidova” (DF). Uzrok mrmljanju bilo je navodno zanemarivanje grËkih udovica u pruæanju svakidaπnje pomoÊi. Svaka nejednakost bila bi suprotna duhu Evanelja, ali je Sotona uspio pobuditi sumnju. Sad su se morale poduzeti hitne mjere (55) 87 88 56 89 90 Djela apostolska da se uklone svi razlozi za nezadovoljstvo, inaËe Êe neprijatelj uspjeti u nastojanju da izazove podjelu meu vjernicima. Isusovi uËenici naπli su se u kriznom stanju. Pod mudrim vodstvom apostola koji su ujedinjeno radili u sili Svetoga Duha, djelo koje je bilo povjereno evaneoskim vjesnicima naglo se πirilo. Crkva se stalno poveÊavala i ovaj rast vjerniπtva poveÊavao je teπke terete odgovornih. Nijedan Ëovjek, pa ni skupina ljudi, nije mogla nastaviti sama nositi ove terete a da ne ugrozi buduÊi napredak Crkve. Bilo je potrebno podijeliti odgovornosti koje je nekolicina tako vjerno nosila u prvim danima Crkve. Apostoli su sada morali uËiniti vaæan korak u usavrπavanju evaneoskog reda u Crkvi prenoπenjem nekih tereta, koje su dosad sami nosili, na druge vjernike. Na sastanku koji su sazvali, apostoli su, voeni Svetim Duhom, iznijeli plan za bolju organizaciju svih djelatnih snaga u Crkvi. Doπlo je vrijeme, rekli su, kad duhovni voe koji nadgledaju Crkvu trebaju biti osloboeni obveze dijeljenja potreba siromaπnima i sliËnih tereta, kako bi nastavili slobodno propovijedati Evanelje. “Radije pronaite, braÊo,” rekli su, “meu sobom sedam ljudi na dobru glasu, punih Duha i mudrosti, pa Êemo njih postaviti nad tim poslom, a mi Êemo se potpuno posvetiti molitvi i sluæbi propovijedanja.” Prijedlog je bio prihvaÊen, i uz molitvu i polaganje ruku, sedam izabranih ljudi sveËano je odvojeno za duænost akona. Imenovanje sedmorice da preuzmu nadzor nad odreenim granama djela pokazalo se velikim blagoslovom za Crkvu. Ovi duænosnici pozorno su razmotrili pojedinaËne potrebe kao i opÊe financijske interese Crkve, i svojim su mudrim upravljanjem i poboænim primjerom bili vaæna pomoÊ drugim sluæbenicima u povezivanju razliËitih potreba Crkve u jedinstvenu cjelinu. Da je ovaj korak bio po Boæjem nalogu, vidljivo je iz neposrednih rezultata koji su slijedili. “RijeË se Boæja πirila bez prestanka, a broj je uËenika u Jeruzalemu silno rastao. I mnogi su sveÊenici prihvaÊali vjeru.” Ovo prikupljanje duπa treba zahvaliti veÊoj slobodi koju su apostoli omoguÊili te gorljivosti i sili koju su pokazala sedmorica akona. »injenica da su ova braÊa bila odreena za posebno djelo voenja brige o siromasima, nije ih iskljuËila iz pouËavanja vjere. Naprotiv, bili su potpuno osposobljeni poduËavati druge istinu pa su se s velikom ozbiljnoπÊu i uspjehom dali na posao. Sedmorica akona 57 Prvoj Crkvi bilo je povjereno djelo koje se neprekidno πirilo — djelo osnivanja centara svjetla i blagoslova gdje god su iskrene duπe bile spremne uÊi u Kristovu sluæbu. Navijeπtanje Evanelja trebalo je obuhvatiti cijeli svijet i vjesnici kriæa se nisu mogli nadati da Êe ovu vaænu zadaÊu ostvariti ako ne ostanu sjedinjeni vezama krπÊanskog jedinstva i tako pokaæu svijetu da su jedno s Kristom u Bogu. Zar se njihov boæanski Voa nije molio Ocu: “»uvaj u svome imenu one koje si mi dao, da budu jedno kao mi”? Nije li rekao svojim uËenicima: “I svijet ih zamrzi, jer viπe ne pripadaju svijetu”? Nije li molio Oca da “postanu potpuno jedno”, “da svijet vjeruje da si me ti poslao”? (Ivan 17,11.14.23.21) Njihov duhovni æivot i sila ovisili su o tijesnoj vezi s Onim koji im je naloæio da propovijedaju Evanelje. UËenici su se samo ujedinjeni s Kristom mogli nadati snazi Svetoga Duha i suradnji nebeskih anela. Uz pomoÊ ovih nebeskih sredstava oni Êe pred svijetom pokazati da su jedinstveni i bit Êe pobjednici u sukobu koji su bili prisiljeni stalno voditi protiv sila tame. Kako budu ujedinjeni nastavili raditi, nebeski Êe vjesnici poÊi pred njima otvarajuÊi put; srca Êe biti pripravljena za prihvaÊanje istine i mnogi Êe biti zadobiveni za Krista. Dokle god ostanu ujedinjeni, Crkva Êe napredovati “lijepa kao mjesec, sjajna kao sunce, straπna kao vojska pod zastavama” (Pjesma 6,10). Niπta se neÊe moÊi usprotiviti njezinu napredovanju. Crkva Êe iÊi iz pobjede u pobjedu, slavno ostvarujuÊi svoju boæansku zadaÊu navijeπtanja Evanelja svijetu. Organizacija Crkve u Jeruzalemu trebala je sluæiti kao model za organizaciju crkava u svakom drugom mjestu gdje Êe vjernici istine zadobiti obraÊenike na Evanelje. Oni koji su dobili odgovornost opÊeg nadzora nad Crkvom nisu smjeli gospodariti nad Gospodnjom baπtinom, veÊ su kao mudri pastiri trebali pasti “stado Boæje” i nastojati biti “uzorom stadu” (1. Petrova 5,2.3), a akoni su trebali biti “ljudi na dobru glasu, puni Duha i mudrosti”. Ovi su ljudi trebali zajedniËki zauzeti poloæaj na pravoj strani i zadræati ga Ëvrsto i odluËno. Tako Êe na cijelo stado vrπiti ujedinjujuÊi utjecaj. Poslije u povijesti prve Crkve, kad su u razliËitim dijelovima svijeta osnovane mnoge skupine vjernika, organizacija Crkve je usavrπavana kako bi se saËuvao red i usklaenost djelovanja. Svaki je vjernik bio pozivan da dobro obavi svoj dio posla. Svatko je trebao mudro uporabiti talente koji su mu bili povjereni. Neke 91 92 58 93 Djela apostolska je Sveti Duh obdario posebnim darovima i postavio — “prvo za apostole, drugo za proroke, treÊe za uËitelje; zatim je dao dar Ëudesa, onda dar ozdravljanja, dar pruæanja pomoÊi, dar upravljanja, dar razliËitih jezika” (1. KorinÊanima 12,28). Ali svi su trebali skladno raditi. “Milosni su darovi razliËiti, ali je isti Duh. RazliËite su i sluæbe, ali je isti Gospodin. RazliËiti su i uËinci, ali je isti Bog koji Ëini sve u svima. Svakomu se daje objava Duha na opÊu korist. Jednomu se po Duhu daje mudrost, drugomu znanje — po istom Duhu; jednomu se daje vjera u istom Duhu, drugomu dar ozdravljanja u ovom jedinom Duhu; jednomu moÊ Ëudesa, drugomu dar proricanja; jednomu sposobnost razlikovanja duhova, drugomu razliËiti jezici, a treÊemu dar tumaËenja jezika. A sve to Ëini jedan te isti Duh koji to razdjeljuje svakomu kako hoÊe. Kao πto je, naime, tijelo jedno, iako ima mnogo udova, i svi udovi tijela, iako su mnogi, tvore jedno tijelo, tako je i Krist.” (1. KorinÊanima 12,4-12) SveËane odgovornosti poËivaju na onima koji su pozvani da budu voe Boæje crkve na Zemlji. U doba teokracije, kad je Mojsije nastojao sam nositi terete tako teπke da bi ga brzo iscrpili, Jitro mu je savjetovao da mudro raspodijeli odgovornosti. “Ti zastupaj narod pred Bogom”, rekao mu je. “Podastiri Bogu njihove razmirice.” Zatim mu je savjetovao da postavi “tisuÊnike, stotnike, pedesetnike i desetnike” za glavare puku. Trebao je izabrati “ljude sposobne, bogobojazne i pouzdane, koji mrze mito”. Oni su trebali suditi “narodu u svako doba” i tako osloboditi Mojsija od zamornih odgovornosti bavljenja mnogim manjim predmetima koje su posveÊeni pomoÊnici mogli mudro rijeπiti. Vrijeme i snaga onih kojima su po Boæjoj providnosti dodijeljeni vodeÊi odgovorni poloæaji u Crkvi trebaju biti posveÊeni rjeπavanju teæih pitanja koja zahtijevaju posebnu mudrost i πirinu srca. Nije u skladu s Boæjim nalogom da se takve ljude poziva na rjeπavanje manjih stvari koje su drugi sposobni rijeπiti. “Sve veÊe sluËajeve neka preda te iznose,” predloæio je Jitro Mojsiju, “a u manjima neka sami rasuuju. Olakπaj sebi breme: neka ga oni s tobom nose. Ako tako uradiπ, i Bog ti to odobri, moÊi Êeπ izdræati, i sav ovaj narod odlazit Êe kuÊi u miru.” Sukladno ovom prijedlogu “probere Mojsije sposobnih ljudi od svih Izraelaca pa ih postavi za glavare narodu: tisuÊnike,
© Copyright 2024 Paperzz
