III. Moralno-Etička Prosudba Pojedinih Sektora

6.12.2013.
III. Moralno-Etička Prosudba Pojedinih
Sektora Forenzičke Biomedicine
2p + 2v
III. Moralno-Etička Prosudba Pojedinih Sektora Forenzičke Biomedicine
3.1 Znanstvena etika i zlouporaba znanstvenih podataka
3.2 Bio/Etički izazovi biomolekularne medicine (kontaminacija dokaza,
manipulacije biološkog materijala, forenzička genetika: DNA
fingerprinting, svrhovitosti genetskog screening-a...)
3.3 Legalna, pravna i etička pitanja utvrđivanja smrti, transplantacije organa i
sudsko-medicinske autopsije
1
6.12.2013.
U slučajevima kada forenzičar dolazi na mjesto zločina, forenzička analiza započinje prepoznavanjem mogućih tragova kaznenog
djela. Prije nego što počinje sa istraživanjem zločina, forenzičar će nastojeti skupiti što više informacija o mjestu na kojem je zločin
počinjen.
Forenzičar prvo uočava, promatra i zatim sakuplja podatke. Tragovi se moraju pronalaziti polagano i oprezno te kad se prepoznaju
potrebno ih je sačuvati, dokumentirati i prikupiti, kako se nebi uništio neki vrijedan dokaz. Svaki materijalni dokaz koji na putu nađe
pažljivo označava kako se ne bi dokaz uništio.
Nakon postupaka prepoznavanja, indetifikacije i individualizasije potrebno je sve slike sa mjesta zločina i obdukcije, videosnimke i
izmjere, tebilješke, zapisnike i dokaze koji su na raspolaganju dostaviti u laboratorij.
Nakon idetifikacije tragova slijede se postupci kojim se tragovima utvrđuju pojedinačna i jedinstvena odilježja odnosno podrijetlo.
Zatim slijedi postupak individualizacije.
Tijekom istrage, tragove pronađene na mjestu događaja forenzičari proučavaju različitim fizikalnim i kemijskim metodama radi
određivanja njihovih svojstava i utvrđivanja idetifikacije.
Ispitivanjem i mjerenjem pomoću fizikalnih metoda svojstva tvari. Metodama analitičke kemije dobiva se najviše informacija o
pojedinom uzorku. Takve su metode najčesće kvantitativne i kvalitativne analize, tankoslojna i plinska kronomatografija, različite
probe za dokazivanje narkotina i eksploziva, DNA analiza itd.
Nakon što sakupi sve podatke obrađuje ih u svom laboratoriju te na osnovu toga predstavlja svoju teoriju o događaju koji proučava. Po
provedenom vještačenju forenzičar daje svoje mišljenje i nalaz koji u tom trenutku imaju pravnu snagu u obliku materijalnoga dokaza
na sudu.
Morat će svjedočiti pred: porotom, sudcom i odvjetnicima. Oni će evaluirati njegovu: pojavnost, autentičnost, ekspertnost,
razumljivost njegova govora, sposobnost objašnjenja i razumljivosti, njegovu prethodnu pojavnost i stručnost sudskog vještaćenja...
Od otkrića do sudnice?
Uzorak mora da bude otkriven (što samo po sebi može da utiče na integritet dokaza), nakon čega mora
da se spakuje, obilježi i transportira.
Pri dolasku u laboratoriju uzorak mora da se zavede, uskladišti, izvadi iz skladišta, sve vrijeme vodeći
računa o tome da ne dođe do miješanja dokaza.
Nakon toga, uzorak mora da dođe do čiste radne zone gdje mora da se propisno otpakuje i opiše.
Tek sada može da počne laboratorijski rad, koji sa svoje strane nosi veliki broj mogućnosti za grešku, od
nedovoljno iskusnog tehničara do loše pripremljenih rastvora.
Nakon izvršenih analiza, dolazi osjetljiv proces interpretacije rezultata eksperimenata, gde je izuzetno
bitan faktor objektivnost osobe koja vrši analizu.
Tek nakon toga se priprema izvještaj o vještačenju.
I nakon svega toga, uzorak mora da se premjesti iz laboratorija i zavede u odjeljenju sa policijskim
dokazima, kao i propisno uskladišti, u slučaju da se ukaže potreba za ponovnim analizama.
Nijedan drugi tip dokaza nema ni blizu toliko prilika za uništenje, pogrešno rukovanje, kontaminaciju ili
neku drugu nedaću, kao što je ima forenzički dokaz.
Iz svih navedenih razloga neophodno je da porota, advokati, tužioci i svi koji mogu da utječu na ishod
slučaja budu upoznati sa postupcima koje su korišteni u dobijanju određenog forenzičkog rezultata.
2
6.12.2013.
•
Znanstvena je spoznaja oduvijek predstvaljala moćno sredstvo za ostvarenje, kako
pozitivnog, tako i negativnog cilja.
•
Znanost teži za spoznajom istinitih činjenica o svim pojavama u životu i za njihovim
korištenjem na dobrobit čovječanstva.
•
Međutim, nova otkrića ne dovode samo do novih nepoznanica, nego i do problema, kako za
društvo tako i za samu znanost. Razvoj znanosti ne usmjerava se uvijek na dobrobit
čovječanstva, nego često na korist manjih društvenih skupina, katkad i na štetu ostalih.
•
Znanost se zlorabi radi profita, a time gubi svoju osnovnu svrhu - spoznaju istine. To
zapravo znači poremećaj, odnosno nedostatak moralne orijentacije, pa društvo osjeća
potrebu kontrole takvoga razvoja znanosti. Poremećaj moralne orijentacije dovodi do
potrebe kontrole znanstvene etike.
•
Danas smo sve češće svjedoci, da se pri korištenju znanstvenih rezultata, često gubi
znanstvena objektivnost, a još češće da u potpunosti izostaje znanstvena etika.
•
Etika se sve više naglašava u vezi sa znanstvenim istraživanjima, zbog sve češće zlouporabe
znanstvenih otkrića u korist pojedinaca ili grupa.
•
Uz znanstvenu objektivnost, koja je temelj svakog znanstvenog istraživanja, neraskidivo je
vezana i znanstvena etika, tj. moralna odgovornost svakog pojedinca u tumačenju i primjeni
znanstvenih rezultata.
•
Znanstvenici, osim znanja, trebaju imati i određene vrline: istinoljubivost, marljivost,
upornost, hrabrost, znatiželju, poštenje.
Mnogi se znanstveni rezultati veoma često politiziraju i koriste na način da gube svoju svrhu, pri
čemu sami znanstvenici sudjeluju u takvom manipuliranju ili falsifikaciji, ili misinterpretaciji
dokaza, pri nepotpunim, netočnim i neobjektivnim tumačenjem pojedinih znanstvenih podataka,
dokaza ili tragova; kako bi ostvarili svoje osobne ciljeve.
U bjesomučnoj utrci za napretkom i otkričima, osnovni motiv pseudo/znanstvenika, ponekad može
biti znanstveni prestiž, pri čemu se zaboravljaju etička načela i kodeski na tom putu do novog
otkriča, najčešće se uopće ne razmišlja o posljedicima koje će imati određeno otkriče.
Takav je odnos posebno vidljiv u manipulaciji znanstvenim podacima, kada se pojedini
znanstvenici stavljaju u službu kapitala, tumačeći zn. podatke prema zahtjevima pojedinih
interesnih skupina.
Kada se njihovi negativni učinci previde namjerno, tada se radi o površnost i neznanju.
Budući da su u pozdini, uvijek vrijednost vezane uz ljudski život, neizostavna je nadležnost
bio/etičkog promišljanja u ovom kontekstu.
Iz svega navedenog, znanstvena etika predstavlja područje o kojem bi danas trebalo mnogo više
govoriti, s kojim bi se trebalo znatno bolje upoznati i prema kojem bi se trebalo znatno više
djelovati!
3
6.12.2013.
Etičke dileme u forenzici, zlouporabe znanstvenih dokaza:
 zlouporaba znanstvene metode
 zlouporaba (znanstvenih) resursa
 manipulacija dokazima
 fabrikacija (izmišljanje) dokaza
 misinterpretacija (krivo tumačenje) dokaza
 preinterpretacija dokaza kako bi se uklopili u kontekst
 falsifikacija dokaza („čišćenje“ dokaza)
 propuštanje (izostavljanje) dokaza
 podmetanje dokaza
 manipulacija rezultatima testova
 laganje,
 negiranje,
 plagerizam,
 svjedočenje pod prisilom (pritisak sustava, institucije, hijerarhije...)...
Od ostalih devijatnih ili kriminalnih ponašanja znanstvenika u literaturi su spomenuta su plagiranja, sabotaže,
publiciranja bez suglasnosti autora i nedekvatna istrživačka dokumentacija.
Druge ozbiljne devijacije od uvriježenih istraživačkih postupaka, poput:
•
preuveličavanja nalaza,
•
prezentiranja spekulacija kao činjenica
•
neadekvatne istraživačke dokumentacije
... ne nanose izravno štetu integritetu istraživačkog procesa i stoga nisu označene kao znanstveno nepoštenje,
dapače, u izvještaju je izražena bojazan da bi proširenje definicije prijestupa na upitne istraživačke prakse moglo
obeshrabriti nove i neortodoksne znanstvene metode i time sputavati stvaralaštvo.
I danas je aktualna Babbagenova nomenklatura znanstvenog nepoštenja nastala tridesetih
godina prošlog stoljeća koja je lučila tri njegova oblika:
ili
a)
Krivotvorenje i manipulacija podataka - Krivotvorenje dokaza je
manipulacija podacima koji se kreiraju na subjektivan način ili su dobiveni nezakonito s
ciljem manipuliranja same sudske presude. Pogrešno se prezentiraju podaci o dokazima ili
se potiskuje dokaz. No ponekad upravo je forenzičkim znanstvenicima lakše krivotvoriti
stvoriti novi dokaz nego obaviti zadan posao.
b)
Šišanje ili uljepšavanje podataka - „Šišanje“ ili trimming je proces u kojem
su kod dokaza napravljene male teško uočljive izmjene da bi se osigurala veća potpora
željenim presudama.
c)
Kuhanje ili selekcija podataka – njihovo selektivno prezentiranje kako bi se
dobio željeni rezultat. „Kuhanje“ ili cooking podataka i dokaza odnosi se na njihovi
selekciju i selektivno prezentiranje kako bi se dobio željeni rezultat (presuda).
4
6.12.2013.
Odgovornost
•
Usporedno s porastom znanstvenih postignuća i galopirajućih moćnih napredaka,
zahtijevaju se isto tako nova promišljanja i nova etička pre/vrednovanja moralne
odgovornosti…
•
Pitanje odgovornosti u post/modernom društvu postaje sve aktualnije kao
posljedična uzročnost susreta s novim izazovnim situacijama nastalih u
biotehnološkom dobu.
•
Povećanje znanja i dostignuća stvaraju nove situacije i ne/prilike u kojima se
povećava i njegova odgovornost, tj. potreba za donošenjem različitih odluka s
kojima se prije nismo susretali.
•
“Od znanosti se danas vise ne traži samo moć, već i odgovornost. Dakako, nije
odgovorna znanost kao takva, nego čovjek koji ju izvodi i primjenjuje”.
•
“Čovjek je odgovoran za napredak kojega proizvodi i zato ga mora selekcionirati
prema kriterijima budućih posljedica. Zato bi svaka racionalna odluka trebala proći
„etički filtar“.
Bio/Etički izazovi biomolekularne medicine
•
Neke od tehnika koje se koriste u forenzičkoj biologiji su antropološka ispitivanja (gdje se pregledom tijela mogu
ustanoviti spol, rasa ili starost jedinke), analiza zuba, ali i serološka ispitivanja (kao što je, npr. određivanje krvne
grupe ili prisustva određenog antitijela).
•
Od 1985.godine DNA typing biološkog materijala je postala jedna od najmoćnijih alata za personalnu
identifikaciju u forenzičkoj medicini i u kriminologiji.
•
Forenzička biologija vrši serološke i DNA analize fizioloških tečnosti i tkiva, s ciljem identifikacije i
individualizacije jedinki, životinja ili mikroorganizama.
•
Najvažnija grana moderne forenzičke biologije je DNA analiza. Svaki organizam se može identificirati
ispitivanjem DNA sekvenci jedinstvenih za vrstu.
•
Neki primjeri korištenja DNK u forenzičkoj identifikaciji:
- Identifikacija potencijalnih osumnjičenih čija se DNK može poklapati sa dokazima prisutnim na mjestu zločina
- Identifikacija žrtava katastrofa
- Utvrđivanje očinstva i drugih srodničkih veza
- Identifikacija ugroženih i zaštićenih vrsta
- Detekcija bakterija i mikroorganizama koji mogu biti uzročnici bolesti
- Pronalaženje odgovarajućeg donora i recipijenta pri transplantaciji
5
6.12.2013.
•
Da bi se izvršila identifikacija koristeći analizu DNA neophodno je izvršiti ekstrakciju
referentne DNA, najčešće iz osobnih predmeta (četkica za zube, brijač), uskladištenih uzoraka
(krvi, sjemene tečnosti), krvnog srodnika, prethodno identificiranih posrmtnih ostataka ili
direktno od osumnjičenog, iz uzorka sluzokože usne šupljine.
•
Izolacija DNA je relativno jednostavna procedura, dok do komplikacija dolazi uglavnom zbog
lošeg kvaliteta ili male količine uzorka.
•
Jedan od osnovnih problema pri uzimanju uzorka je mogućnost kontaminacije.
Etička pitanja
• Grupe boraca za ljudska prava protestiraju protiv primjene DNA analiza, kao i stvaranja baza
podataka DNA profila.
• Najozbijniji problem predstavlja korištenje uzoraka u druge svrhe osim identifikacije. DNA
sadrži informacije o mogućim zdravstvenim problemima, fizičkim i mentalnim predispozicijama
itd, što su podaci koji se vrlo lako mogu zloupotrebiti (recimo od strane poslodavaca ili
osiguravajućih društava).
• Da li je vjerovatnoća greške dovoljno mala?
•
Da li država ima pravo da "uzorkuje" cijelu populaciju?
•
Da li je pravni sistem dovoljno razvijen da spriječi mogućnosti zloupotreba?
Legalna, pravna i etička pitanja: utvrđivanja smrti, transplantacije organa i
sudsko-medicinske autopsije
•Smrt je "prestanak svih životnih funkcija, kod kojeg su izraženi svi znaci smrti.
•Smrt je posljedica prirodnog ili nasilnog oštećenja zdravlja, i kao takva "nepovratno prekidanje
životne aktivnosti organizma. i kao konačan rezultat prestanak postojanja jedinke kao zasebnog
životnog sistema".
•Klinička smrt predstavlja rani period smrti, redovito u trajanju 5-7 minuta, ali ponekad i do jednog
sata. Kada govorimo o kliničkoj smrti imamo u vidu prekinuto disanje, zaustavljen optok krvi i
prestanak cerebralne aktivnosti, ali s tim da tkiva još nisu izvrgnuta raspadanju, tako da se, uz uvjet
da je terapija optimalna, reanimacijom mogu obnoviti funkcije svih vitalnih organskih sustava.
Također i funkcija mozga.
•Biološka smrt označava stanje kada nepovratno prestane rad svih stanica, tj. kada dolazi do
potpunog prestanka cirkulacije, a nastupa asfiksija pojedinih stanica i raspadanje živčanog sustava.
Ona je "nekrotizirajući proces svih tkiva pocev od cerebralnih neurona, a slijede srce, bubrezi, pluća i
jetra", sve dok i sama koža ne postane nekrotična.
•Prividna smrt ili zamrlost, koja je "stanje duboke nesvijesti slično smrti, kada još postoji rad pluća i
srca, a svi bitni životni procesi su svedeni na minimum", tako da kod površnog pregleda nisu vidljivi
znaci života. Najčešće nastaje kod udara električne energije, pod utjecajem traumatskog šoka,
nesvjestice, a ponekad se javlja i u kritičnim stanjima teže bolesti ili kod histerika.
6
6.12.2013.
Forenzičko Utvrđivanje smrti
(procjena vremena od ubojstva)
•
Najpoznatiji su kriteriji utvrđivanja smrti tzv. Harvardski kriteriji, a temelje se na primjeni EEG.
Osoba je mrtva kad je izgubila u nepovrat sve sposobnosti kordinacije i integracije svih dijelova
tijela
1. prekid kardio-respiratornih funkcija
2. prekid cerebralnih funkcija
* moramo provjeriti barem 2x kroz 6 sati da bi ustvrdili je li osoba mrtva?
•
Na temelju članka MINISTARSTVA ZDRAVSTVA, 170. Zakona o zdravstvenoj zaštiti
("Narodne novine" broj 121/99) ministar zdravstva donosi, PRAVILNIK O NAČINU PREGLEDA
UMRLIH TE O UTVRĐIVANJU VREMENA I UZROKA SMRTI
•
Simptomi koji ukazuju da se tijelo počelo postmortalno mijenjati spadaju u nadleštvo
mrtvozornika. Ovdje izdvajamo mrtvačke pjege i mrtvačku ukočenost, te pregled oka, jer se u
njemu očituje popuštanje tonusa očne jabučice, a pri pritisku prstom na oko leša dolazi do
deformacije pupile. Budući da dolazi do širenja kapilara i vena kože i unutrašnjih organa, jer se
napunjaju krvlju, nastaje tzv. hipostatska purpura. Slijedi mrtvačka ukočenost, stvaranjem mliječne
kiseline u mišićima, uslijed razgradnje nekih spojeva. Najčešće se javlja jedan do dva sata nakon
smrti, razvijajući se od brade prema zglobovima nogu ili, rjeđe, obrnutim redom, tako da je 6-8 sati
nakon smrti ukočen cijeli leš, i obično traje četrdesetak sati, a ponekad i dulje. Otkočenost počinje
onim redom kojim je ukočenost nastajala.
•
Od smrti do pokopa mrtvog tijela trebaju se obaviti neke radnje, redovite ili izvanredne. U redovite
se ubrajaju mrtvozorstvo i pojedinosti oko sahranjivanja, a u izvanredne transplantacija organa i
obdukcija.
Transplantacija organa
•
Uzimanje organa s osoba koje su netom umrle može za sobom povlačiti pravno-moralne probleme.
Zato je, ukoliko se uzimaju organi s mrtvog čovjeka, od presudnog značenja sigurnost da je osoba
uistinu mrtva.
•
Prikupljanje organa od umrlih osoba i organizacija presađivanja jedno je od najkompleksnijih
poslova u zdravstvenom sustavu.
•
Budući da kod transplantacije dijelova ljudskog tijela nije uvijek sve moralno jasno, postavlja se npr.
pitanje kada se smije uzeti transplantat i transplantirati ga, a da time ne bude oštećen ni davalac ni
primalac u svom dostojanstvu, ni kirurg u svojoj profesiji?
Prema kojim kriterijima je dopustivo transplantirati visoko rizične organe i tko je odgovoran za
posljedice?
Nadalje, je li moralnije presaditi visoko rizični organ (iako bi to moglo dovesti do smrti ili pak
otežati život pacijenta) ili ne presaditi organ uopće (što će zasigurno dovesti do smrti)?
Kome dati prednost ako više osoba čeka na jedan transplantat, a svakoj je jednako prioritetan?
Koji se organi i pod kojim uvjetima smiju transplantirati? Da li od živih ili s leša?
7
6.12.2013.
NEDOZVOLJENO PRESAĐIVANJE LJUDSKOG TIJELA
•
Tko medicinski neopravdano uzme radi presađivanja dio ljudskog tijela bez
pristanka živog davatelja ili tko medicinski neopravdano presadi dio ljudskog tijela
bez pristanka primatelja kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do pet godina
•
Kaznom iz stavka 3. ovoga članka kaznit će se tko radi presađivanja uzme dio tijela
umrle osobe prije nego što je smrt na propisani način utvrđena.
•
Tko radi presađivanja uzme dio tijela umrle osobe iako zna da se ta osoba za života
tome izričito protivila ili tko uzme radi presađivanja dio tijela umrle maloljetne ili
duševno bolesne osobe bez izričitog pisanog pristanka njenog zakonskog
zastupnika, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.
•
Tko za nagradu ili radi zarade dade dio svojega tijela ili dio tijela druge žive ili
umrle osobe radi presađivanja ili u tome posreduje, kaznit će se novčanom kaznom
ili kaznom zatvora do dvije godine.
Mrtvozorstvo
•
Mrtvozorstvo predstavlja "obavezni pregled mrtvaca po stručnoj osobi (mrtvozorniku), koja treba da ustanovi smrt i njezin uzrok, da
prijavi slučajeve naprasne, nasilne i neobjasnjene smrti i da zatraži obdukciju".
•
To je područje medicinsko-pravno-etički usko povezano s temama smrti i transplantacije, jer se pregledom mrtvozornika, otvara
mogućnost i moralna dopuštenost presađivanja organa, a s druge strane omogućuje dostojna priprava za ukop pokojnika. S medicinske
strane treba utvrditi troje: da je smrt nastupila, kada je nastupila i što joj je uzrok.
Postupak u slučaju smrti i pregled mrtvaca
Pregled mrtvaca vrši mrtvozornik u pravilu na mjestu smrti, i to odmah, ili najkasnije do dvanaest sati po primitku prijave. Treba
pažljivo, ali s dužnim obzirom prema dostojanstvu mrtvog tijela, pregledati čitav neodjeven les, kako bi mogao uočiti eventualna
izvana vidljiva oboljenja ili povrede.
Da bi se smrt mogla utvrditi, potrebno je registrirati postmortalne promjene, jer su one sigurni pokazatelji da je nastupila prava smrt.
Budući da prestaje cirkulacija, a temperatura zraka direktno djeluje na leš, dolazi do sušenja površinskih dijelova tijela: posebice očiju,
ukoliko su otvorene, usta i povrijeđenih dijelova tijela zbog transporta. S druge strane, ohlađenje leša će ovisiti o težini, tako da se
mršavi hlade prije debelih, goli prije obučenih, u vodi brže nego u zraku i slično. Za približno 24 sata dolazi do izjednačavanja
temperature tijela s temperaturom okoline (18-20 stupnjeva).
Jedan je od najsigurnijih znakova da je smrt nastupila, uz mrtvačke pjege, koje su izazvane punjenjem kapilara i vena krvlju, mrtvačka
ukočenost. Ona je jača kod ljudi snažne muskulature, pri iznenadnoj smrti ili kod onih koji su neposredno prije smrti radili težak
posao. Uz to, brža je ukoliko je smrti prethodio traumatski šok, te pri višoj vanjskoj temperaturi, ali uz nižu temperaturu traje dulje.
Zbog mrtvačke ukočenosti zjenica postaje uža, mogu se naježiti dlake na rukama i nogama, može doći do ejakulacije sperme kod
muškaraca, dok kod žena kočenje muskulature uterusa može istjerati plod u vaginu. Mrtvačka se ukočenost, ukoliko se vrše neke
mehaničke radnje na lesu 7-8 sati po smrti, može prekinuti.
Utvrđenje je trenutka smrti potrebno kako se ne bi pokopala živa osoba, te zbog administrativnih i građansko-pravnih razloga da bi se
neka osoba mogla proglasiti mrtvom. U slučaju nasilne smrti potrebno je provesti prijavu za pokretanje sudskog postupka, kako bi se
otkrio pravi uzrok smrti (ubojstvo, samoubojstvo, čedomorstvo, nesreća na radu...), sa svim svojim posljedicama.
Kada mrtvozornik utvrdi uzrok smrti, sastavlja prijavu smrti sa svim potrebnim podacima. Nakon toga, ukoliko uzrok smrti nije neko
kažnjivo djelo, izdaje dozvolu za pokop. U suprotnom dozvolu izdaje tek po odobrenju viših instanci, kompetentnih za spomenuto
područje. Ukoliko mrtvozornik ne može na licu mjesta utvrditi uzrok smrti, les se šalje na obdukciju.
8
6.12.2013.
•
REPUBLIKA HRVATSKA
________________________
DOZVOLA ZA POKOP UMRLE OSOBE
Danas u _____________ sati pregledao sam mrtvo tijelo - leš pokojnika __________________ i ustanovio da je smrt
nastupila dana _____________ godine u ____ sati.
Budući da sukladno odredbama članka 10. Pravilnika o načinu pregleda umrlih te o utvrđivanju vremena i uzroka smrti ne
postoje zapreke za pokop, a prijava - potvrda o smrti je ispunjena, dozvoljava se pokop umrloga.
Pokop se mora obaviti najkasnije dana _______ do _______ sati.
U _____________ dana _____________ godine.
M. P.
REPUBLIKA HRVATSKA
_______________________
DOZVOLA ZA KREMIRANJE UMRLE OSOBE
Danas u __________ sati obavio sam kontrolni pregled i utvrdio identitet pokojnika
___________________________________.
Budući da sukladno odredbama članka 10. Pravilnika o načinu pregleda umrlih te o utvrđivanju vremena i uzroka smrti
ne postoje zapreke za kremiranje, dozvoljava se kremiranje umrloga.
Kremiranje će se obaviti najkasnije dana ______ godine do ____________ sati.
U ____________ dana ____________ godine.
M. P.
Obdukcija – Autopsija - Sekcija
•
Autopsija, također poznata i kao postmortalna makroskopska analiza ili obdukcija (lat. obducere =
otvarati) ili sekcija (lat. secare = sjeći), je medicinska procedura koja se sastoji u pregledu ljudskog leša s
ciljem određivanja uzroka smrti i procjene svake bolesti ili ozljede koja je možda bila prisutna kod umrle
osobe. Autopsiju izvode specijalisti medicine koji se zovu patolozi.
•
Postupak obdukcije obuhvaća "pregledavanje svih dijelova mrtvog tijela, a cilj joj je da se pronađu
patološke promjene i ustanovi uzrok smrti".
•
Razlikujemo dvije vrste obdukcije: kliničku ili patoanatomsku i sudsko-medicinsku.
•
Kliničku autopsiju traže službeno klinički ili bolnički liječnici, a privatno, i to rijetko, rođaci ili liječnici
umrlih. Zadatak je sudsko-medicinske obdukcije pronaći uzrok smrti i odrediti da li je prirodna ili nasilna.
•
Autopsija osigurava materijalne dokaze svih promjena koje čine osnovu bolesti ili ozljede. Zbog toga
autopsija ima veliki značaj u:
- kontroli rada medicinskih ustanova
- naučno-istraživačkom i pedagoškom radu
- prevenciji raznih epidemija, otkrivanjem raznih infektivnih bolesti
- sudsko-medicinskoj praksi
- kriminalističkoj obradi
•
Za vrijeme svake autopsije potrebno je, po mogućnosti istovremeno, sastavljati zapisnik u koji će se
unijeti opis vanjskog izgleda lesa, organa i posebno sve patološke promjene.
•
Pokapanje se mrtvaca obavlja unutar 24-48 sati po utvrđivanju smrti, a ukoliko je obduciran, može i
odmah nakon obdukcije.
9
6.12.2013.
Psihološka autopsija
•
U nekim slučajevima se može tražiti od kliničara mišljenje o stanju u kojem se je
prije svoje smrti nalazila neka osoba te kliničar tada radi procjenu bez sudjelovanja
osobe koju procjenjuje.
•
Te su post mortem psihologijske evaluacije poznate kao psihološke autopsije ili
analize dvojbenih smrtnih slučajeva
• Psihološka autopsija se upotrebljava :
1. u slučajevima obeštećivanja radnika kada njegova obitelj podiže optužbu zbog
stresnih uvjeta ili traume vezane uz rad, koja je pridonijela samoubojstvu ili nesreći
2. kada treba odlučiti je li preminula osoba bila u psihičkom stanju koje joj je
omogućavalo sastavljanje ili mijenjanje oporuke
3. kao podrška tvrdnjama optuženika da je uzrok smrti osobe koju su navodno ubili
samoubojstvo, a ne ubojstvo
•
•
Ne postoji standardni postupak u provođenju psihološke autopsije, ali se većina
kliničara oslanja na dokumente i druge životne zapise koji su ostali iza preminule
osobe, kao i na intervjue s onima koji su je poznavali, a ispituju i obiteljsku
dinamiku i crte ličnosti koje su bile vidljive već rano u životu preminule osobe
Zbog toga što se prikupljeni podaci ne mogu provjeriti, a dosjećanja trećih osoba
mogu biti iskrivljena, valjanost psiholoških autopsija se često dovodi u sumnju
Bibliografija
•
Peterson, J. L., Ethical issues in the collection, examination and use od physical
evidencein forensic science, G. Devis Ed., American Chemical Society,
Washington DC 1986, str. 35-48.
•
Vijeće Europe, Preporuka br. 1046. Vijeća Europe, 1986 god.
10

Download Report