2005.
Institut “Ruđer Bošković”
Centar za istraživanje mora Rovinj
Zavod za istraživanje mora i okoliša Zagreb
Institut za oceanografiju i ribarstvo Split
Prirodoslovno-matematički fakultet Zagreb
Hidrografski institut Split
Izvještaj
SADRŽAJ
Strana
1. UTJECAJ GOSPODARSKIH DJELATNOSTI NA
PRIOBALNO MORE HRVATSKE
1.1. Opterećenje mora iz vanjskih izvora
1.1.1. Opterećenje mora iz kopnenih izvora (LBA)
1.2. Zdravstvena kakvoća plaža
1.3. Zdravstvena kakvoća uzgajališta
1.4. Posljedice prekomjerne eutrofikacije
1.5. Razina i utjecaj onečišćenja na području većih
naselja – «vruće točke»
1.6. Utjecaj uzgoja riba na okoliš i okoliša na organizme
u uzgoju
2. GOSPODARENJE BIOLOŠKIM DOBRIMA I ZAŠTITA
BIOLOŠKE RAZNOLIKOSTI
2.1. Degradacija ekološki i gospodarski značajnih
Staništa
2.1.1.Područja mrijesta i rasta gospodarski
značajnih vrsa morskih organizama
2.1.2. Područja rasprostranjenja morske cvjetnice
Posidonia oceanica
2.1.3. Područja uništena izlovom prstaca
Lithophaga lithophaga
2.2. Smanjenje bioloških zaliha gospodarski značajnih
vrsta
2.2.1. Pridnena naselja riba i drugi jestivi organizmi
2.2.1.1. Priobalna naselja
2.2.1.2. Kočarska naselja
2.2.2. Najznačajnije pelagičke vrste
2.3. Zaštita biološke raznolikosti i prirodna obnova zaliha
2.3.1. Osnivanje posebno zaštićenih područja radi
2.3.2. očuvanja biološke raznolikosti i prirodne obnove
bioloških zaliha
3. NEUOBIČAJENE POJAVE KOJE UGROŽAVAJU ZDRAVLJE
LJUDI, TURIZAM, POMORSTVO I RIBOLOV
3.1. Prirodne pojave neuobičajenog intenziteta
3.2. Štetne cvatnje i toksične vrste fitoplanktona
3.3. Unos i prekomjerno razmnožavanje egzotičnih vrsta
3.4. Izuzetne visine razine mora i poplavljivanje
jadranskog priobalja
1
5
13
25
57
67
67
75
77
91
101
125
129
131
147
153
173
4. RAZVITAK TEHNOLOGIJA I ALATA POTREBNIH ZA
STALNO PRAĆENJE, KORIŠTENJE I ZAŠTITU
JADRANSKOG MORA
4.1. Razvitak i primjena sustava i tehnika daljinske
detekcije
4.1.1.Razvitak i primjena sustava za lokalni prijem
i obradu satelitskih signala
4.2. Razvitak i primjena sustava za autonomna mjerenja
in situ s odašiljanjem podataka
4.2.1. Razvitak i primjena sustava na plutačama uz
daljinsko odašiljanje podataka
4.3. Razvitak i primjena tehnika i alata za potrebe zaštite
i korištenja Jadranskog mora
4.3.1. Razvitak i primjena primjerenih ribolovnih
Alata
181
189
193
Radna verzija
1.2. ZDRAVSTVENA KAKVOĆA PLAŽA
Koordinator: dr. sc. Nada Krstulović
Sažetak
Duž čitave hrvatske obale, sanitarna kakvoća mora ispitivana je na 851 plaži od kojih je 808 ili
95 % zadovoljavalo nacionalne zakonske kriterije. Na najvećem broju plaža koje nisu zadovoljile
kriterije u pravilu su utvrñene neznatno više koncentracije indikatora od dozvoljenih, pa su te
plaže bile na samoj granici zadovoljavanja kriterija.
S obzirom na utvrñene koncentracije indikatora fekalnog zagañenja najlošija sanitarna kakvoća
mora utvrñena je na području Primorsko-goranske županije, osobito na plažama Rijeke i Opatije.
Od ukupno 21 plaže koje su ispitivane na području grada Rijeke njih 11 ili 52 % nije
zadovoljavalo nacionalne zakonske kriterije. Pored toga vrijednosti koncentracija indikatora
fekalnog zagañenja bile su povremeno vrlo visoke na području Rijeke i Opatije. Od ukupno 28
plaža koje u Primorsko-goranskoj županiji nisu zadovoljavale nacionalne kriterije, čak je njih 17
smješteno na području Rijeke i Opatije.
U preostalih je 6 županija sanitarna kakvoća mora u cjelini uzevši bila zadovoljavajuća. Udio
plaža koje su zadovoljavale nacionalne kriterije je u ovim županijama bio blizu ili iznad 95 %.
Pored toga koncentracije koje su prelazile zakonom utvrñene granične vrijednosti u pravilu nisu
bile ekstremno visoke.
Cilj
Kratkoročno – Zaštita zdravlja korisnika javnih plaža zabranom korištenja onečišćenih plaža.
Dugoročno – Zaštita zdravlja korisnika javnih plaža kroz izgradnju odgovarajućeg načina
prikupljanja, obrade i odlaganja gradskih otpadnih voda.
UVOD
Ispuštanje nepročišćenih urbanih otpadnih voda u obalno more može onečistiti javne plaže, uz
opasnost po zdravlje kupača kao i drugih korisnika morskih plaža.
Ispravnost mora na javnim plažama za kupanje i rekreaciju prati se odreñivanjem koncentracije
indikatora fekalnog zagañenja u morskoj vodi i usporeñivanjem s propisanim maksimalno
dozvoljenim vrijednostima.
Državnom Uredbom o standardima kakvoće mora na morskim plažama (NN 33/96) propisano je
da poslove kontrole kakvoće mora obavlja pravna osoba kojoj taj posao povjeri županijska
skupština. U praksi program kontrole provode županijski zavodi za javno zdravstvo za područje
svoje županije. Cjelokupni program stalnog praćenja kakvoće mora na plažama koordinira
Ministarstvo zaštite okoliša, graditeljstva i prostornog planiranja – Odsjek za zaštitu mora i
priobalja, Rijeka.
REZULTATI
Ispitivanja sanitarne kakvoće mora u 2005. godini obavljena su od svibnja do listopada, s
učestalošću od dva puta mjesečno (svakih 15 dana), na 851 plaži smještenih duž hrvatske obale
Jadranskog mora.
Sanitarna kakvoća mora procijenjena je na temelju koncentracija indikatora fekalnog zagañenja
(ukupni koliformi – TK; fekalni koliformi – FK; fekalni streptokoki – FS), a prema Uredbi o
standardima kakvoće mora na morskim plažama (NN 33/1996), koja je u skladu s EU
1
Radna verzija
Direktivama (76/160/EEC). Uredba definira sljedeće granične vrijednosti indikatora fekalnog
zagañenja:
TK80 ≤ 500 TK/100 ml;
TK100 ≤ 1000 TK/100 ml
FK80 ≤ 100 FK/100 ml;
FK100 ≤ 200 FK/100 ml
FS80 ≤ 100 FS/100 ml;
FS100 ≤ 200 FS/100 ml
Tijekom 2005. godine postotak ispitivanih plaža koji je udovoljavao zakonskim kriterijima za tu
namjenu kretao se u rasponu od 88-100 % (Slika 1.2.1.). Na najvećem broju plaža koje nisu
zadovoljile kriterije u pravilu su utvrñene neznatno više koncentracije indikatora od dozvoljenih,
pa su te plaže bile na samoj granici zadovoljavanja kriterija.
S obzirom na utvrñene koncentracije indikatora fekalnog zagañenja najlošija sanitarna kakvoća
mora utvrñena je na području Primorsko-goranske županije, osobito na plažama Rijeke i Opatije.
Naime, na području Rijeke 52 % ispitivanih plaža nije udovoljavalo nacionalnim kriterijima, a
Opatije 25 %. Pored toga vrijednosti koncentracija indikatora fekalnog zagañenja na području
Rijeke i Opatije bile su povremeno vrlo visoke.
U preostalih je 6 županija sanitarna kakvoća mora u cjelini uzevši bila zadovoljavajuća. Udio
plaža koje su zadovoljavale nacionalne kriterije je u ovim županijama bio blizu ili iznad 94 %.
Pored toga, koncentracije koje su prelazile zakonom utvrñene granične vrijednosti u pravilu nisu
bile ekstremno visoke.
100
80
60
%
40
20
0
I
PG
LS
Z
ŠK
SD
DN
Žu p a n i j a
Slika 1.2.1. Sanitarna kakvoća plaža (postotak postaja koje udovoljavaju nacionalnim kriterijima
na području Istarske (I), Primorsko-goranske (PG), Ličko-senjske (LK), Zadarske (Z), Šibenskokninske (ŠK), Splitsko-dalmatinske (SD) i Dubrovačko-neretvanske (DN) županije.
Glavni razlog nezadovoljavanja nacionalnih kriterija na pojedinim plažama leži u činjenici da se
još uvijek veliki dio otpadnih voda fekalnog porijekla izravno ulijeva u morski okoliš bez
prethodne obrade. Utjecaj tih voda na sanitarnu kakvoću mora osobito je izražen na užem
području velikih gradova, ali je isto tako sanitarna kakvoća mora često pod utjecajem manjih
lokalnih kanalizacijskih ispusta u manjim mjestima na obali.
2
Radna verzija
Doprinos dobivenih rezultata
Rezultati ovih istraživanja imaju za cilj zaštititi zdravlje korisnika javnih plaža zabranom
korištenja onečišćenih plaža i to naročito u područjima gdje to nije moguće sprovoditi kroz
izgradnju odgovarajućeg načina prikupljanja, obrade i odlaganja gradskih otpadnih voda.
Podaci
Podaci su pohranjeni u Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog planiranja i graditeljsta – Odsjek
za zaštitu mora i priobalja, Rijeka i bazi podataka IOR- Split u formatu MsWord i Excel.
3
Radna verzija
4
Radna verzija
1.3. ZDRAVSTVENA KAKVOĆA UZGAJALIŠTA ŠKOLJKAŠA
Koordinatori: dr. sc. Ivona Marasović – toksični fitoplankton
dr. sc. Nada Krstulović - ostalo
Sažetak
Sanitarna kakvoća školjkaša niti na jednoj ispitivanoj postoji Malostonskog zaljeva nije u
potpunosti udovoljavala nacionalnim standardima, budući da je na svim postajama bilo uzoraka
u kojima je utvrñeno više od 300 FK u 100 ml homogenata mesa i meñuljušturne tekućine.
Lagano pogoršanje sanitarne kakvoće uočeno u 2003. i nastavljeno u 2004. zadržalo se i u 2005.
godini, odnosno izmeñu 8 i 20 % uzoraka nije u potpunosti odgovaralo nacionalnim standardima.
Analiza teških metala u tkivu školjkaša ukazuje da su analizirane školjke s obzirom na sadržaj
ispitivanih metala podesne za ljudsku ishranu.
Najveći broj toksičnih i sumnjivo toksičnih vrsta zabilježen jer na području istarskih uzgajališta,
a najmanji na području Malostonskog zaljeva. Meñu toksičnim i sumnjivo toksičnim
organizmima najvećim su dijelom bile zastupljene vrste roda Dinophysis. Za razliku od ranijih
godina rezultati analiza DSP toksičnosti školjkaša (test na miševima i HPLC metoda) obavljenih
tijekom 2005. velikim su dijelom bili pozitivni, poglavito na istarskom području, kao i na
području Novigradskog mora. Sporadični slučajevi DSP toksičnosti zabilježeni su i na području
Šibenskog i Malostonskog zaljeva. Najviše slučajeva DSP toksičnosti zabilježeno je tijekom
jeseni, kada se toksičnost očitovala u Istri, Šibenskom i Malostonskom zaljevu, dok je u
Novigradskom moru toksičnost školjkaša započela u rano proljeće i neprekidno trajala do
sredine ljeta.
Cilj - kratkoročni i dugoročni
Zaštita zdravlja potrošača kroz zabranu izlova i prodaje školjkaša u slučaju onečišćenja mora
iznad dozvoljenih granica i pojave potencijalno toksičnih fitoplanktonskih organizama, te
omogućavanje njihovog izvoza na tržište EU.
REZULTATI
Sanitarna kakvoća
Ispitivanja sanitarne kakvoće mora i školjkaša u uzgajalištima obavljena su u razdoblju od 12.
siječnja do 14. prosinca 2005. na četiri lokacije u Malostonskom zaljevu (Slika ???6.2.2.1).
Uzorkovano je dva puta mjesečno u ljetnom razdoblju, te jednom put mjesečno u preostalom
dijelu godine.
Sanitarna kakvoća školjkaša i mora u kojem se uzgajaju školjkaši procijenjena je prema
nacionalnim standardima (Pravilnik o veterinarsko-zdravstvenim uvjetima za izlov, uzgoj,
pročišćavanje i stavljanje u promet živih školjaka; NN 117/2004) (Tablica 1.3.1.).
Koncentracije fekalnih koliforma u moru u kojem se uzgajaju školjkaši na svim su ispitivanim
postajama bile unutar propisanih nacionalnih kriterija (Tablica 1.3.2.).
Sanitarna kakvoća školjkaša niti na jednoj ispitivanoj postoji nije u potpunosti zadovoljavala
nacionalne kriterije, budući da je na svim postajama bilo uzoraka u kojima je utvrñeno više od
300 FK u 100 ml homogenata mesa i meñuljušturne tekućine (Tablica 1.3.2.). Osobito je loša
situacija na postaji Usko (US), gdje od 15 analiziranih uzoraka njih tri ili 20 % nije
zadovoljavalo nacionalne zakonske kriterije. Ovi rezultati upravo upućuju na zaključak da i niske
koncentracije fekalnih koliforma u morskoj vodi, ako su stalno prisutne, mogu biti uzrokom
5
Radna verzija
povećane prisutnosti u samim školjkašima s obzirom na njihov način ishrane, odnosno stalno
filtriranje okolne morske vode.
Prisutnost vrsta Salmonella nije utvrñeno ni u jednom uzgajalištu školjkaša obuhvaćenih
monitoring programom.
Treba napomenuti da je u 2003. utvrñeno lagano pogoršanje sanitarne kakvoće školjkaša na svim
ispitivanim lokacijama Malostonskog zaljeva, s trendom pogoršanja i u 2004. godini. U 2005.
godini vrijednosti su se zadržale u okviru prošlogodišnjih, odnosno izmeñu 8 i 20 % uzoraka nije
odgovaralo u potpunosti nacionalnim standardima.
Teški metali u tkivu školjkaša
U tkivu su školjkaša tijekom 2005. godine analizirani i neki teški metali kako slijedi:
U ožujku, svibnju i kolovozu na 5 postaja na području Limskoga kanala i Malostonskoga zaljeva
uzorkovane su dagnje (Mytilus galloprovincialis) za analizu sadržaja nekih teških metala (Cd, Pb,
Cr, Cu, Zn i Hg).
Svi su uzorci školjaka za analizu teških metala pripremljeni (liofilizirani, homogenizirani,
razgrañeni) i analizirani u IOR-u.
Dobiveni rezultati analiziranih metala /odreñeni na suhu masu (Tablici 1.3.3.) i preračunati na
mokru, jer su MDK vrijednosti u Hrvatskoj prema NN 46/94. izražene na mokru masu (m.m.)/
grafički su prikazani na Slici 1.3.2.
Temeljem analize dobivenih rezultata proizlazi da čak i one dagnje koje potječu iz područja koja
su udaljenija od vidljivih antropogenih izvora onečišćenja mogu sadržavati povišene masene
udjele nekih metala u svojim tkivima. Tako su, slično prethodnim godinama, maseni udjeli
metala u školjkašima iz Malostonskoga zaljeva (postaje BI, MS, SU, US) bili viši u odnosu na
školjkaše iz uzgajališta u Limskom kanalu (postaja LU). Istodobno, maseni udjeli Cd i Cr nisu
bili značajno niži od vrijednosti izmjerenih na tzv. ’vrućim točkama’ (Poglavlje 1.5.4.). Kako
maseni udjeli kovina u tkivima školjkaša iz Malostonskoga zaljeva značajno variraju tijekom
godine, a stvarni uzroci ovih sezonskih varijacija za sada nisu utvrñeni, najvjerojatniji razlog su
brojni procesi (npr. ispiranje tla i izvorišnih stijena u zaleñu, te donos rijekama i podzemnim
vodama, resuspenzija partikularne tvari, primarna proizvodnja i sl.) koji mogu utjecati na
biološku dostupnost kovina. Takoñer, ne smije se zanemariti ni utjecaj bioloških čimbenika, kao
što je promjena mase školjkaša tijekom godišnjega spolnoga ciklusa.
Za razliku od Cd i Cr, maseni su udjeli Cu, Hg i Pb u školjkašima sa svih uzgajališta bili
značajno niži od prosječnih vrijednosti izračunatih za 'vruće točke' uzduž istočne obale Jadrana.
Ako se maseni udjeli metala u tkivima školjkaša preračunaju na mokru težinu i usporede s
hrvatskim pravilnikom o količinama pesticida, toksina, mikotoksina, metala, histamina i sličnih
tvari koje se mogu nalaziti u namirnicama, te o drugim uvjetima u pogledu zdravstvene
ispravnosti namirnica i predmeta opće uporabe (NN 46/94 - MDK = Hg, Cd i Pb < 1.0 10-6, Cr <
0.90·10-6, Cu < 10 10-6 i Zn < 100 10-6), nedvojbeno je da su sve izmjerene vrijednosti značajno
niže od zakonom propisanih vrijednosti (Slika 1.3.2.). Stoga se može zaključiti da je situacija na
uzgajalištima školjkaša povoljna, budući da su svi analizirani školjkaši, u pogledu sadržaja
navedenih metala, podesni za ljudsku prehranu.
Toksičnost školjkaša (PSP, DSP, ASP)
Tijekom 2005. godine nastavljeno je praćenje PSP, DSP i ASP toksičnosti školjkaša na
uzgajalištima istočne obale Jadrana. Analize PSP i DSP toksičnosti praćene su metodama
testiranja na miševima (A.O.A.C., 1990; Yasumoto et al., 1984), dok je ASP toksičnost praćena
analitičkom metodom na HPLC–u (A.O.A.C., 2000). Krajem 2005 godine uvedena je i nova
metoda analize za yessotoksine, koja takoñer uključuje postupak testiranja na miševima
(Yasumoto, 2001 prema Yasumoto et al., 1984 ).
6
Radna verzija
Pored ispitivanja toksičnosti na uzgajalištima je praćena sukcesija i abundancija toksičnih vrsta.
Iako u 2005. godini udio dinoflagelata u fitoplanktonskoj zajednici i nije bio posebno izražen,
ipak su toksične vrste meñu dinoflagelatima bile visoko zastupljene. Najveći broj toksičnih i
sumnjivo toksičnih vrsta zabilježen jer na području istarskih uzgajališta, a najmanji na području
Malostonskog zaljeva. Meñu toksičnim i sumnjivo toksičnim organizmima najvećim su dijelom
bile zastupljene vrste Dinophysis.
Analiza PSP, DSP i ASP toksičnosti školjkaša (test na miševima i HPLC metoda) od listopada
do ožujka obavljala se jednom, dok se od travnja do rujna obavljala dva puta mjesečno. U
slučaju pozitivnih rezultata, uzorkovanje i testiranje na miševima se obavljalo jednom tjedno. Za
razliku od ranijih rezultati DSP analiza obavljenih tijekom 2005. godine velikim su dijelom bili
pozitivni, poglavito na istarskom području, kao i na području Novigradskog mora (Tablica
1.3.4.). Sporadični slučajevi DSP toksičnosti zabilježeni su i na području Šibenskog zaljeva, kao
i u Malostonskom zaljevu. Najviše slučajeva DSP toksičnosti zabilježeno je tijekom jeseni, kada
se toksičnost očitovala u Istri, Šibenskom i Malostonskom zaljevu, dok je u Novigradskom moru
DSP toksičnost školjkaša započela u rano proljeće i kontinuirano trajala do sredine ljeta.
Doprinos dobivenih rezultata postizanju zadanih ciljeva
Dobiveni rezultati u potpunosti su ispunili zadane ciljeve, jer se temeljem njih može obaviti
procjena kakvoće i podobnosti pojedinih uzgojnih područja u Republici Hrvatskoj (Malostonski
zaljev, Novigradsko more, Šibenski i Limski kanal i obala Istre), odnosno može se utvrditi da li
postojeća uzgajališta odgovaraju zahtjevima EU zakonodavstva.
Tijekom 2005 godine u potpunosti je usvojena i već u praksi potpuno uhodana metoda za
ispitivanje školjkaša na prisutnost ASP toksina (uvedena 2004.), a istodobno se započelo s
ispitivanjem YTX (yessotoksina) u školjkašima. S obzirom na ispitivanja vezana uz toksičnost
školjkaša, Hrvatska se redovito usklañuje s odredbama EU, što je učinjeno i u 2005. godini
uvoñenjem metodologije za ispitivanje YTX toksičnosti školjkaša.
Slika 1.3.1. Lokacije na kojima je ispitivana sanitarna kakvoća školjkaša i mora u kojem se
uzgajaju.
7
Radna verzija
w(Cd)x10-6
BI III 05
BI V 05
BI VIII 05
MS III 05
MS V 05
MS VIII 05
SU III 05
SU V 05
SU VIII 05
US III 05
US V 05
US VIII 05
w(Pb)x10-6
BI III 05
BI V 05
BI VIII 05
MS III 05
MS V 05
MS VIII 05
SU III 05
SU V 05
SU VIII 05
US III 05
US V 05
US VIII 05
MDK Cd
0
1
0
-6
Uzgajalište
w(Zn)x10
BI III 05
BI V 05
BI VIII 05
MS III 05
MS V 05
MS VIII 05
SU III 05
SU V 05
SU VIII 05
US III 05
US V 05
US VIII 05
MDK Cr
0,0
0,9
100
-6
w(Cu)x10
0
MDK Zn
0
-6
BI III 05
BI V 05
BI VIII 05
MS III 05
MS V 05
MS VIII 05
SU III 05
SU V 05
SU VIII 05
US III 05
US V 05
US VIII 05
1
-6
w(Cr)x10
BI III 05
BI V 05
BI VIII 05
MS III 05
MS V 05
MS VIII 05
SU III 05
SU V 05
SU VIII 05
US III 05
US V 05
US VIII 05
MDK Pb
w(Hg)x10
MDK Cu
BI III 05
BI V 05
BI VIII 05
MS III 05
MS V 05
MS VIII 05
SU III 05
SU V 05
SU VIII 05
US III 05
US V 05
US VIII 05
10
0
MDK Hg
1
Slika 1.3.2. Prosječni maseni udjeli kadmija, olova, kroma, cinka, bakra i ukupne žive u
ukupnom mekomu tkivu školjkaša prikupljenih na 5 uzgajališta u ožujku, svibnju i
kolovozu 2005. godine. Sve su vrijednosti izražene na mokru težinu. Iscrtana linija
(- - -) predstavlja maksimalno dozvoljeni sadržaj (MDK) pojedinoga metala u
svježim školjkašima u Hrvatskoj.
8
Radna verzija
Tablica 1.3.1. Nacionalni kriteriji Republike Hrvatske za procjenu sanitarne kakvoće školjkaša i
mora u kojem se školjkaši uzgajaju (FK-fekalni koliformi).
More u kojem se
uzgajaju školjkaši
FK50 ≤ 10 FK/100 ml
Školjkaši
FK100 ≤ 300 FK/100 ml
mesa i meñuljušturne tekućine
Salmonella u 25 g mesa = 0
FK100 ≤ 100 FK/100 ml
Napomena:
K50 označava da 50 % uzoraka sadrži manje od 10 FK/100 ml
morske vode; FK100 označava da 100 % uzoraka sadrži manje
od 100 FK/100 ml morske vode. U školjkašima FK100
označava da 100 % uzoraka sadrži manje od 300 FK/100 ml
homogenata mesa i meñuljušturne tekućine.
Tablica 1.3.2. Sanitarna kakvoća školjkaša i mora u kojemu se uzgajaju tijekom 2005. godine
prema kriterijima Republike Hrvatske (N – broj uzoraka).
Postaja Mjesec
-6
w(Cd)⋅⋅10
-6
w(Cr)⋅⋅10
-6
w(Cu)⋅⋅10
w(Hg)⋅⋅10
-6
-6
w(Pb)⋅⋅10
-6
w(Zn)⋅⋅10
W(H2O) / %
LU
III
0,515
1,672
9,40
0,094
1,088
73
87,30
BI
III
1,190
0,520
5,30
0,149
1,062
106
85,96
BI
V
1,099
1,340
6,33
0,120
1,100
135
87,69
BI
VIII
0,879
0,805
4,61
0,111
0,674
144
86,58
MS
V
1,513
1,655
7,19
0,143
1,109
135
85,97
MS
VIII
1,110
0,793
4,58
0,167
0,752
123
88,07
SU
III
1,876
1,648
7,72
0,178
2,228
141
87,65
SU
V
1,444
1,178
6,91
0,115
3,685
120
86,79
SU
VIII
0,916
0,405
4,67
0,138
0,679
144
85,96
US
III
1,108
0,920
4,74
0,137
0,969
123
85,89
US
V
0,925
0,902
6,42
0,110
0,996
109
87,62
US
VIII
0,860
0,779
4,50
0,119
0,766
156
86,60
9
Radna verzija
Tablica 1.3.3. Maseni udjeli metala izraženi na suhu težinu i sadržaj vode u ukupnomu mekomu
tkivu školjkaša Mytilus galloprovincialis iz 5 uzgajališta (LU-Lim unutra; US-Usko; BI-Bistrina;
MS-Mali Ston; SU-Sutvid).
MORE
Postaja
N
ŠKOLJKAŠI
% uzoraka s
FK50< 10 FK u FK100< 100 FK
100 ml
u 100 ml
N
% uzoraka s
FK< 300 FK
u 100 ml
SU
15
100
100
15
87
MS
14
100
100
15
86
US
15
12
100
100
100
100
14
14
80
92
BI
10
Radna verzija
Tablica 1.3.4. Prisutnost fitoplanktonskih vrsta koje mogu uzrokovati DSP i PSP, te pozitivne
reakcije na Mouse bioassay tijekom 2005. godine.
Postaje
ISTRA
Kanegra
Solaris
Solina
siječa
nj
velj
ača
ožu
jak
travan
j
sviban
j
lipanj
srpanj
kolovo
z
rujan
listopa
d
studen
i
Prosinac
/
/
/
/
/
/
DSP+
DSP+
DSP+
DSP+
DSP+
DSP+
PSP+
DSP+
DSP+
DSP+
DSP+
DSP+ MBT
DSP+
DSP+
DSP+
DSP+
DSP+
MBT
DSP+
MBT
DSP+
DSP+
DSP+
MBT
DSP+
MBT
DSP+
MBT
DSP+
DSP+
MBT
DSP+
DSP+
PSP+
DSP+
Rt Zub
DS
P+
LIMSKI
KANAL
Peruzula
DSP+
DSP+
DSP+
DSP+
MBT
DSP+
MBT
/
DS
P+
DSP+
DSP+
PSP+
DSP+
DSP+
DSP+
+
DSP++
DSP+
DSP+
MBT
DSP+
DSP+
NOVIGR
ADSKO
MORE
Prdelj
DSP+
DS
P+
DS
P+
DSP+
MBT
DSP+
MBT
DSP++
MBT
DSP+
MBT
DSP+
MBT
DSP++
DSP+
DSP+
ŠIBENIK
Šibenik 1
DSP+
DSP+
MBT
DSP+
DSP+
DSP+
DSP+
DSP+ MBT
DSP+
DSP+
DSP+
DSP+
DSP+
DSP+
DSP+
DSP+
DSP+
DSP+
DSP+
DSP+
Šibenik 3
DSP+
DSP+
DSP+
DSP+
DSP+
DSP+
DSP+
DSP+
DSP+
DSP+
Prosika
/
DS
P+
DS
P+
DS
P+
/
DSP+
Šibenik 2
DS
P+
DS
P+
DS
P+
/
/
/
/
DSP+ MBT
DSP+
Kanal Sv.
Ante
MALOST
ONSKI
ZALJEV
Bistrina
Mali Ston
/
/
/
/
/
/
/
DSP+
PSP+
/
/
/
DSP+
DSP+
DSP+
DSP+
DSP+
DSP+
DSP+
DSP+
DSP+
DSP+
DSP+
DSP+ MBT
DSP+
DSP+
Usko
DSP+
DSP+
DSP+
DSP+
DSP+
DSP+
DSP+
Sutvid
DSP+
DSP+
DSP+
DSP+
DSP+
/
/
DSP+
MBT
/
/
DSP+
/
/
DSP++
PSP+ MBT
DSP++
MBT
/
/
DSP+
DS
P+
DS
P+
DS
P+
/
/
DS
P+
DS
P+
/
/
DSP+
MBT
DSP+
Bjejevica
/
DSP+
DSP+
Zamaslina
/
DSP+
/ nije uzorkovano
DSP+ prisutne fitoplanktonske vrste koje
mogu uzrokovati DSP
DSP++ fitoplanktonske vrste koje mogu uzrokovati DSP prisutne
u povećanom broju
PSP+ prisutne fitoplanktonske vrste koje mogu
uzrokovati PSP toksičnost
MBT pozitivan Mouse
bioassay test
11
DSP+
DSP+
/
/
Radna verzija
12
Radna verzija
1.4. POSLJEDICE PREKOMJERNE EUTROFIKACIJE
Koordinator: dr Robert Precali
Sažetak
Tijekom 2005. godine ekološko se stanje, sa stanovišta eutrofikacije otvorenog dijela Sjevernog
Jadrana, u odnosu na prethodno razdoblje nije izmijenilo. Tako je u području najzapadnije
istraživane postaje (SJ108) bilo umjereno dobro, postaje SJ101 dobro, dok je pretežno vrlo
dobro na preostalom dijelu profila. Uobičajene vrijednosti trofičkog indeksa oko 3, kakve
nalazimo na najvećem dijelu istraživanog područja, karakteristične su za oligotrofna priobalna
područja.
Donos je hranjivih soli rijekom Po bio znatno manji 2005. u odnosu na prethodne godine.
Tijekom cijele 2005. vrijednosti protoka bile su ispod prosjeka, a s izuzetkom travnja i rujna i
ekstremno niske.
Ekološko se stanje područja koja su tijekom prethodnog razdoblja istraživanja (1998.-2001.) bila
najugroženija (Limski kanal, Bakarski, Šibenski i Kaštelanski zaljev) poboljšalo. Opća
tendencija smanjenja stupnja eutrofikacije postoji uzduž cijele obale prvenstveno kao rezultat sve
kvalitetnijeg odlaganja otpadnih voda, ali i sve uočljivih klimatskih promjena.
Još su uvijek područja pod neposrednim utjecajem luka (Pula, Šibenik, Split, Vranjic i Rijeka
Dubrovačka) najugroženija i potrebno je hitno poduzeti mjere pravilnog odlaganja otpadnih voda.
Osjetljivo je takoñer priobalno područje Rijeke i estuarij Krke, dobrim dijelom zbog utjecaja
podzemnih voda. Šira su područja tih gradova oligotrofna.
Cilj
Kratkoročni – ostaje nepromijenjen. Treba ocijeniti stupanj eutrofikacije gospodarsko važnijih
obalnih dijelova Hrvatske kao osnovu za razradu detaljnijih studija za potrebe izrade prostornih
planova, odnosno izbora gospodarske namjene ili zaštite pojedinih područja mora, kod izbora
pogodnih mjera obrade i odlaganja gradskih otpadnih voda, te provjere djelotvornosti primjene
mjere zaštite područja. Ocijeniti relativnu važnost lokalnih izvora eutrofikacije u odnosu na
regionalne za obalna područja zapadne Istre, odnosno južne Dalmacije.
Dugoročni - Na duži rok primijenile bi se metodologije odreñivanja trendova eutrofikacije, a
posebno za područja gdje postoje vremenski nizovi relevantnih podataka, kao i predviñanje
mogućih posljedica (uključujući matematičko modeliranje).
Važnost i problemi odreñivanja stupnja eutrofikacije područja mora
Pod pojmom eutrofikacija općenito se podrazumijeva povećanje primarne proizvodnje organske
tvari, uzrokovano stalnim dotokom hranjivih soli (prvenstveno dušika i fosfora) iz vanjskih
izvora u eufotski sloj dijela mora, u odnosu na tipičnu razinu za šire područje. Ova je definicija
nedavno proširena i glasi: Eutrofikacija je promjena u ekosustavu uzrokovana
prekomjernom brzinom stvaranja organske tvari, odnosno njenim vanjskim donosom
(EEA, 1999). Do eutrofikacije može doći prirodnim mehanizmima, ali i utjecajem čovjeka, npr.
neodgovarajućim odlaganjem otpadnih voda u more, čime se mogu prouzročiti i štetne posljedice
za lokalni ekosustav. To je, primjerice, učestali nedostatak kisika u pridnenom sloju (izražena
13
Radna verzija
hipoksija i anoksija) uz pomor bentoskih organizama. Nadalje, moguće su značajne promjene u
sastavu bioloških zajednica, koje redovito dovode do smanjivanja biomase komercijalno važnih
organizama, odnosno do pojave toksičnih planktonskih vrsta.
Ocjena stupnja eutrofikacije i ekološkog stanja istraživanih područja
Odreñivanje stupnja eutrofikacije i općenito ekološko stanje od osnovne je važnosti kod
planiranja i upravljanja prostorom u priobalnom, kao i za predlaganje mjera sanacije već
onečišćenog područja, uključujući izbor pogodnog sustava odlaganja otpadnih voda u more.
Na osnovi dosadašnjeg iskustva razrañeni su specifični kriteriji za Jadransko more, temeljeni na
usporedbi izmjerenih podataka s izabranim rasponima vrijednosti glavnih pokazatelja koji se
smatraju tipičnim za različite stupnjeve eutrofikacije, odnosno ekološkog stanja. Korištene su
metode obrade i prikazivanja podataka koje su, koliko je god to moguće u ovom trenutku, u
skladu s Okvirnom direktivom o vodama Europske Unije. Glede mora hrvatsko je
zakonodavstvo u značajnom zaostatku. Za sada ne postoji uredba kojom bi se klasificiralo more
prema svom ekološkom i kemijskom stanju.
Obrada podataka, sakupljenih tijekom 2005., za potrebe ovog izvještaja, uz standardne indikatore
stupnja eutrofikacije (prozirnost, udio otopljenog kisika, te koncentracije klorofila a, ukupnog
anorganskog dušika i ortofosfata), temelji se na trofičkom indeksu koji je razrañen na temelju
dugoročnih sistematskih mjerenja u talijanskoj pokrajini Emilia-Romagna (Vollenweider i sur.,
1998). Za procjenu stupnja eutrofikacije korištena je trofička skala temeljena na trofičkom
indeksu nadopunjena rasponima za ostale indikatore (Tablica 1.4.1.).
Otvorene vode sjevernog Jadrana i obalno područje zapadne Istre
Ekološko stanje otvorenih voda sjevernog Jadrana (Slika 1.4.1.) tijekom 2005. duž profila ušće
rijeke Po - Rovinj procijenjeno je na temelju trofičkog indeksa (Slika 1.4.2.). Općenito, kao i za
prethodno razdoblje iz prikazanih podataka može se uočiti značajan gradijent stupnja
eutrofikacije od istoka prema zapadu (Slika 1.4.2.). Područje otvorenih voda zapadnog dijela
sjevernog Jadrana (postaje SJ108 i SJ101, pod neposrednim utjecajem donosa hranjivih soli
rijekom Po), može se smatrati eutrofnim. Vrijednosti trofičkog indeksa često prelaze 4, a
povremeno i 5.
Ekološko je stanje, sa stanovišta eutrofikacije, u području najzapadnije postaje (SJ108) stoga
umjereno dobro, postaje SJ101 dobro, dok je pretežno vrlo dobro na preostalom dijelu profila.
Vrijednosti trofičkog indeksa oko 3, kakve su dobivene za najveći dio istraživanog područja
karakteristične su za oligotrofna priobalna područja.
Vrijednosti trofičkog indeksa (Slika 1.4.2.) na svim postajama bile su značajno niže tijekom
2005. u usporedbi s 2004. i približno su se kretale u rasponima za 2003. Takav raspored
vrijednosti po godinama poklapa se s vrijednostima protoka rijeke Po u tim godinama. Protok
rijeke Po je, naime, bio izuzetno nizak tijekom cijele 2005. (Slika 1.4.3.), slično kao i 2003.
Ujedno, to su godine s izuzetno niskim protocima za razdoblje od 1917. do danas, tj. od kada se
stalno mjeri. Unosi hranjivih soli rijekom Po se stoga na godišnjoj razini mogu značajno
mijenajati, tako upravo za 2003. (ukupni fosfor = 10 740 t/a i ukupni anorganski dušik = 66 625
t/a) i 2004. godinu (ukupni fosfor = 23 829 t/a i ukupni anorganski dušik = 125 465 t/a) te
razlike u unosu iznose više nego dvostruko (Autorità del bacino del fiume Po, 2006).
Priobalna područja
14
Radna verzija
Temeljem trofičkog indeksa (Slike 1.4.5. i 1.4.6.) ocijenjeno je ekološko stanje voda na praćenim
područjima duž hrvatske obale 2005. godine.
Ekološko stanje (Slike 1.4.1. i 1.4.5.) najvećeg dijela akvatorija Republike Hrvatske i dalje se
može ocijeniti najvišim stupnjem, tj. vrlo dobro.
Stanje za stupanj niže (dobro) tipično je za veći dio Limskog kanala, zapadni Bakarski (ispred
Bakra) i istočni Kaštelanski zaljev (Vranjic), te za estuarij Krke i Rijeku Dubrovačku. Stanje
na području Šibenske luke i u unutrašnjem dijelu Limskog kanala uglavnom je tek umjereno
dobro. Važno je, meñutim, naglasiti da je u odnosu na prethodno razdoblje (1998.-2001.) došlo
do poboljšanja ekološkog stanja u ta dva područja. Obzirom na nedovoljan set podataka za
kvalitetnu statističku obradu, ova je procjena samo indikativna.
Sve tvrdnje iznesene u izvještajima za prethodne godine su potvrñene podacima iz 2005. Tako
Limski kanal i Bakarski zaljev predstavljaju osobita područja pod značajnim utjecajem
podzemnih voda, a time i koncentriranog donosa hranjivih s okolnih područja. Kao takva mogu
se smatrati osjetljivim područjima koja vjerojatno neće podnijeti daljnja opterećenja. Stoga valja
razmišljati o saniranju uzvodnih izvora zagañenja.
Iako je ekološko stanje šireg područja Riječkog zaljeva vrlo dobro, zbog koncentriranog unosa
hranjivih soli (Rječina, podzemne vode, ispusti), a prvenstveno zbog povećanog unosa spojeva
dušika, može se smatrati osjetljivim područjem. Stoga bi trebalo sadašnje opterećenje smanjiti
(Rječina i ispusti), a to se prvenstveno odnosi na fosfor, koji se u urbanim vodama nalazi u
visokim koncentracijama i koji je u tom području ograničavajući čimbenik primarne proizvodnje
organske tvari.
U dijelu Šibenskog zaljeva, neposredno pod utjecajem grada, opažene su najveće promjene
ekološkog stanja uzduž cijele obale. Ta promjena rezultat je kombiniranog utjecaja rijeke Krke i
antropogenog utjecaja. U situaciji kada rijeka Krka, čije su vode bogate anorganskim dušikom,
praktički teče dalje Šibenskim zaljevom do mora, gdje se tek počinje miješati s morskom vodom,
a gradske otpadne vode donose soli fosfora, stvaraju se idealni uvjeti za povećanu
fitoplanktonsku proizvodnju, tj. eutrofikaciju. Time je taj dio akvatorija postao jako osjetljiv na
dodatni unos hranjivih soli, te treba što prije riješiti pitanje odlaganja otpadnih voda grada i
okolice, bogatih fosforom.
U Šibenskom kanalu, na području ulaza u estuarij rijeke Krke i u samom estuariju, uključujući
Prokljansko jezero, uvjeti su pretežito bili na granici oligotrofnih i eutrofnih voda. Glavni je
uzrok tome prvenstveno donos hranjivih soli rijekom Krkom i drugim vodotocima područja.
Splitski se kanal kao i veći dio Kaštelanskog zaljeva i tijekom 2005., može smatrati oligotrofnim,
dok veći dio, kao i priobalje u blizini Splita i Omiša često poprima eutrofna obilježja.
Doprinos dobivenih rezultata postizanju zadanih ciljeva
Rezultati su pokazali da se primjenom indeksa, dobivenih na temelju mjerenja niza relevantnih
indikatora, dobivaju značajno pouzdanije ocjene stupnja eutrofikacije, odnosno ekološkog stanja
praćenih područja. Ova je ocjena važna bilo kod izbora mjera sanacije prekomjerno eutrofnih
područja bilo u cilju upozoravanja na osjetljivost pojedinih područja koja se misle koristiti za
raznorazne čovjekove djelatnosti.
15
Radna verzija
Planovi za nastavak radova
Daljnjim mjerenjima moći će se provjeriti djelotvornost mjera koja se planiraju poduzeti na
području sliva rijeke Po kako bi se snizio stupanj eutrofikacije sjevernog Jadrana, ovisno o
različitim hidrološkim i oceanografskim uvjetima.
Nastavit će se praćenje na području glavnih gradova duž obale Hrvatske, s tim da će se na
temelju rasprave dobivenih rezultata pristupiti smanjenju broja postaja, ali povećati učestalost
mjerenja, kako bi se dobile pouzdanije ocjene.
Dovršit će se provjera pouzdanosti i osjetljivosti trofičkog indeksa za ocjenu ekološkog stanja
priobalnih područja. Osim toga, pokušat će se razviti i drugi indeksi na temelju relevantnih
bioloških parametara. Razvitak i primjena pogodnog trofičkog indeksa znatno će pomoći bilo
kod planiranja aktivnosti stalnog praćenja bilo kod razrade propisa za kontrolu stanja, posebno u
osjetljivim i ugroženim područjima, u cilju održivog razvitka priobalja i otoka.
Skup podataka moći će poslužiti kao temelj za raspravu o kriterijima eutrofikacije unutar
Projekta, kao i sa stručnjacima drugih jadranskih država, prvenstveno u okviru Koordiniranog
jadranskog sustava promatranja (CAOS) i regionalne suradnje (npr. projekti EU INTERREG).
Osim toga, za neka se područja i dalje dopunjuju dugogodišnji nizovi podataka, koji će
predstavljati značajnu podlogu za izradu i provjeru prognostičkih modela razvoja (trendova)
eutrofikacije.
Reference
U popis su uvedeni najznačajniji noviji objavljeni znanstveni i stručni radovi koji predstavljaju
važne reference za problematiku eutrofikacije na području Jadrana.
Autorità di Bacino del fiume Po, 2006. Caratteristiche del bacino del fiume Po e primo esame
dell'impatto ambientale delle attività umane sulle risorse idriche. Autorità di Bacino del fiume
Po, Parma, pp. 581.
Degobbis, D., Precali, R., Ivančić, I., Smodlaka, N., Fuks, D., Kveder, S., 2000. Long-term
changes in the northern Adriatic ecosystem related to anthropogenic eutrophication. Int. J.
Envir. Poll., 13, 495-533.
Degobbis, D., Smodlaka, N., Precali, R. Ivančić, I., 2000. Monitoring experience in the “open”
northern Adriatic waters, with special reference to the profile Rovinj - Po Delta. In: Crisciani,
F., Degobbis, D., Malačič, V., Pagnotta, R., Purini, R., eds. Proceedings of the International
Workshop on the “Coordinated Adriatic Observing System” - CAOS, 21-22 October 1998,
Trieste. CNR, Thalassographic Institute, Trieste, pp. 77-78.
EEA, 1999. Nutrients in European ecosystems. Environmental Assessment Report No. 4, 155 str.
Harding, Jr., L.W., Degobbis, D., Precali, R., 1999. 5. Production and fate of phytoplankton:
annual cycles and interannual variability. Malone, T.C., Malej, A., Harding, L.W., Smodlaka,
N., Turner. R.E. (eds), Ecosystems at the land-sea margin: drainage basin to coastal sea,
Coastal and Estuarine Studies, Volume 55, 131-172.
Ivančić, I., Degobbis, D., 1987. Mechanisms of production and fate of organic phosphorous in
the northern Adriatic Sea. Mar. Biol., 94 (1), 117-125.
Precali, R., 2003. Kakvoća našeg mora. Eutrofikacija priobalnog mora Republike Hrvatske.
Hrvatska revija, 3 (3), 96-99.
16
Radna verzija
Precali, R., ðakovac, T., Smodlaka, N., Ivančić, I., 2001. Long-term changes of nutrient
concentrations and phytoplankton biomass in the northern Adriatic Sea. Rapp. Comm. int. Mer
Médit., 36, 156.
Smodlaka, N., Brandt, S., Benović, A., Degobbis, D., Eppi, R., Fonda-Umani, S., Harding, L.,
Malej, A., Malone, T.C., Pagnotta, R., 2000. Nutrient and Trophic Dynamics in the Adriatic
Sea: Toward a Co-ordinated Adriatic Observing System - CAOS. Workshop Report. Center for
Marine Research, “Ruñer Bošković” Institute, Rovinj, 78 pp.
Viličić, D., 1989. Phytoplankton population density and volume as indicators of eutrophication
in the eastern part of the Adriatic Sea. Hydrobiologia, 174, 117-132.
Vollenweider, R.A., Giovanardi, F., Montanari, G., Rinaldi, A., 1998. Characterisation of the
trophic conditions of marine coastal waters with special reference to the NW Adriatic Sea:
Proposal for a trophic scale, turbidity and generalized water quality index. Envirometrics, 9,
329-357.
17
Radna verzija
Tablica 1.4.1. Prijedlog klasifikacije ekološkog stanja za Jadransko more obzirom na stupanj
eutrofikacije. Tablica je nadopunjena klasifikacijom na osnovi trofičkog indeksa iz talijanskog
zakona o vodama.
Ekološko stanje
Stupanj eutrof.
Boja
Vrlo dobro
Oligotrofno
Plava
zSd/m
γ(O2/O2')
C(TIN)
mmol m-
c(TP)
mmol m-
3
3
c(Chla)
Trix
mg m-3
>10
0,8-1,2
<2
<0,3
<1
2-4
3-10
p.- 1,21,7
d.-0,3-0,8
2-10
0,3-0,6
1-5
4-5
Umjereno dobro
Eutrofno
Žuta
<3
p.- >1,7
d.- 0,30,8
10-20
0,6-1,3
5-10
5-6
Slabo
Ekstremno
eutrof.
Narančasta
<3
p.- >1,7
d.- 0,00,3
>20
>1,3
>10
6-8
Dobro
Mezotrofno
Zelena
Uvjeti
- niska produktivnost
- dobra prozirnost
- obojenost odsutna
- odsutnost hipoksija
- srednja produktivnost
- povremeno smanjenje
prozirnosti
- povremena obojenost
- povremene hipoksije
- visoka produktivnost
- slaba prozirnost
- povremena obojenost
- hipoksija i povremene
anoksije
- problemi u bentoskim
zajednicama
- visoka produktivnost
- loša prozirnost
- obojenost
- perzistentne
anoksije/hipoksije
- ugibanje bentoskih
organizama
- promjene u bentoskim
zajednicama
zSd - prozirnost, γ – udio zasićenja kisikom, c - koncentracija, TIN - ukupni anorganski dušik, TP
– ukupni fosfor, Chla – klorofil a, Trix – trofički indeks, p.- površinski i d.- pridneni sloj.
18
Radna verzija
Slika 1.4.1. Raspored i stanje eutrofikacije istraživanih postaja u otvorenim vodama sjevernog
Jadrana tijekom 2005. godine.
19
8
7
6
5
4
3
2
1
0
1995
Troficki indeks
Troficki indeks
Radna verzija
SJ108
2000
2005
2010
8
7
6
5
4
3
2
1
0
1995
SJ101
2000
8
7
6
5
4
3
2
1
0
1995
SJ103
2000
2005
2010
8
7
6
5
4
3
2
1
0
1995
2000
Troficki indeks
Troficki indeks
2005
2010
t/a
SJ107
2000
2010
SJ105
t/a
8
7
6
5
4
3
2
1
0
1995
2005
t/a
Troficki indeks
Troficki indeks
t/a
2005
2010
t/a
8
7
6
5
4
3
2
1
0
1995
RV001
2000
2005
2010
t/a
Slika 1.4.2. Box-Whisker prikaz trofičkog indeksa u površinskom sloju (0-10 m) postaja
otvorenog dijela sjevernog jadrana za razdoblje 1998.-2005. Postaje su prikazane na
Slici 1.4.1.
20
Radna verzija
Slika 1.4.3. Razlika dnevnog protoka rijeke Po od statističkog godišnjeg modela protoka za
razdoblje 1917.-2002. za 2005. godinu.
21
Troficki indeks
Radna verzija
8
7
6
5
4
3
2
1
0
2
2
2
9
2
2
20 I01 I02 I03 I04 I05
SJ Z Z Z Z Z
Troficki indeks
Postaja
8
7
6
5
4
3
2
1
0
1
2
3
E0
R0
R0
LK
LK
LK
Troficki indeks
Postaja
8
7
6
5
4
3
2
1
0
Godina
2002
2003
2004
2005
4
7
1
1 A A
00 I00 I01 I10 I20 V03
R
R
R
R
R
V
C
Postaja
Slika 1.4.4.
Box-Whisker prikaz trofičkog indeksa u površinskom sloju (0-10 m) postaja od
Umaga do Zadra za razdoblje 2002.-2005. godina.
22
Radna verzija
Slika 1.4.5.
Jadrana.
Raspored i stanje eutrofikacije istraživanih postaja u vodama srednjeg i južnog
23
8.0
7.0
6.0
5.0
4.0
3.0
2.0
1.0
0.0
Troficki indeks
Troficki indeks
Radna verzija
1
2
3
4
5
10 10 10 10 10
ZD ZD ZD ZD ZD
8.0
7.0
6.0
5.0
4.0
3.0
2.0
1.0
0.0
1 2 3 1 2 3 4 5 6
10 10 10 20 20 20 20 20 20
SB SB SB SB SB SB SB SB SB
Postaja
8.0
7.0
6.0
5.0
4.0
3.0
2.0
1.0
0.0
Troficki indeks
Troficki indeks
Postaja
2
3
4
1
5
10 10 10 10 10
PL PL PL PL PL
1 2 3 4 1 2 3 4 5 6
10 10 10 10 20 20 20 20 20 20
ST ST ST ST ST ST ST ST ST ST
Troficki indeks
Postaja
8.0
7.0
6.0
5.0
4.0
3.0
2.0
1.0
0.0
8.0
7.0
6.0
5.0
4.0
3.0
2.0
1.0
0.0
Postaja
Godina
DB101 DB102
Postaja
2002
2003
2004
2005
Slika 1.4.6. Box-Whisker prikaz trofičkog indeksa u površinskom sloju (0-10 m) postaja od
Zadra do Dubrovnika za razdoblje 2002.-2005. godina.
24
Radna verzija
1.5. RAZINA I UTJECAJ ONEČIŠĆENJA NA PODRUČJU VEĆIH NASELJA “VRUĆE TOČKE”
Koordinatori: dr Renato Batel – biomonitoring (IRB-ZIM)
dr Tomislav Zvonarić – kemijski monitoring (IOR-St)
Sažetak
Razina i utjecaj onečišćenja na području većih naselja – «vruće točke» duž Jadranske obale
praćena je kemijskim monitoringom detergenata, kloriranih ugljikovodika i teških metala, te
biološkim monitoringom (biomarkeri i biotestovi) tijekom 2005 godine. Biološki monitoring
ukazuje na opterećenost područja metalima – Martinska i Vranjic; genotoksinima – Inavinil i
Vranjic, te akcidentalnom pojavom genotoksina na postajama rt Bajlo i Bibinje u ožujku,
odnosno Rijeka Dubrovačka i Gruž u listopadu; toksinima u listopadu duž cijele obale Jadrana,
posebno u sjevernom dijelu; tvarima koje mogu inhibirati obrambeni MXR mehanizam
stanice/organizma – Lim sredina, Martinska, Srima, Inavinil, Vranjic, Bačvice i Sveti Ivan, te
tvarima koje induciraju enzimski sustav oksidaza miješanih funkcija – Inavinil. Ni u jednom
uzorku nije zabilježeno prisustvo mutagenih tvari. Na postajama Pula i Rijeka zabilježeno je
povećanje indeksa općeg stresa dagnji u ljetnim mjesecima. Kemijski monitoring.....................
Cilj
Kratkoročni - Utvrditi područja naše obale u kojima dolazi do povećanog opterećenja ekosustava
štetnim tvarima, te izdvojiti posebno ona područja koja su najugroženija djelovanjem
toksičnog/genotoksičnog otpada (“vruće točke”). Mjerenjem koncentracije primarnih zagañivala
u morskim organizmima i sedimentu odrediti postupke i mjere za smanjenje ili eliminiranje
zagañenja do moguće ili prihvatljive razine.
Dugoročni - Uvoñenje sustava za rano otkrivanje biološki relevantnog učinka onečišćenja u priobalnom moru.
Smanjenjem broja i raspodjele “vrućih točaka” izravno utjecati na planiranje i korištenje pojedinih dijelova
priobalja.
1.5.1. BIOLOŠKI MONITORING
Prikaz parametara i postaja uzorkovanja
Razina i utjecaj onečišćenja na području većih naselja praćena je biotestovima u uzorcima voda
(toksičnost – TOX, genotoksičnost – GTOX, mutagenost – MTGN, prisutnost inhibitora MXR–
MXR, potencijal indukcije enzima EROD–EROD), kao i biomarkerima u dagnjama koje
obitavaju na ugroženom području (količina metalotioneina u probavnoj žlijezdi dagnje – Mtion,
stabilnost lizosomalnih membrana – SLM, oštećenja DNA u škrgama dagnje – DNAx). Tijekom
2005. godine uzorkovano je četiri puta na 25 postaja duž jadranske obale (Slika 1.5.1.1.).
25
Radna verzija
Slika 1.5.1.1. Prikaz postaja uzorkovanja morske vode i dagnji duž obale Jadrana.
Prikaz i analiza rezultata
Rezultati su rasporeñeni u dva poglavlja: prvo sadrži Biološki monitoring onečišćenja
(Biomarkeri i Biotestovi), a drugo Kemijski monitoring onečišćenja. Zbog preglednosti i
procjene doprinosa pojedinih istraživačkih grupa poglavlja su strukturirana iz dijelova izvještaja
kako su ih pojedine grupe prikazale.
BIOMARKERI
Sustavno odreñivanje metalotioneina u probavnoj žlijezdi dagnji (Mtion)
Izvoditelj: Laboratorij za biološke učinke metala, Zavod za istraživanje mora i okoliša, Institut
Ruñer Bošković
Suradnice: mr Dušica Ivanković, dr Jasenka Pavičić, mr Zrinka Dragun, dr Marijana Erk, dr
Biserka Raspor
Rezultati
U nastavku sustavnog praćenja razine metalotioneina (MT) u probavnoj žlijezdi dagnji
provedena su u lipnju i listopadu 2005. godine uzorkovanja prirodnih populacija vrste Mytilus
galloprovincialis na 11 priobalnih postaja, tzv. «vrućih točaka» definiranih Projektom «Jadran»
izmeñu Borika i Omiša.
26
Radna verzija
Dodatna mjerenja citosolnih koncentracija većeg broja metala (Cd, Zn, Cu, Pb, Fe, Mn i Ni) i
uobičajenih hidrografskih i biometrijskih parametara provedena su u svrhu potpunijeg
razumijevanja povezanosti izmeñu sezonskih promjena biološke raspoloživosti metala u morskoj
vodi kao i fizioloških utjecaja na bazalnu razinu MT u probavnoj žlijezdi dagnji.
Za svako uzorkovanje na svakoj od odabranih postaja, odredili smo srednje vrijednosti MT i
metala u citosolu izdvojenom iz homogenata tkiva probavnih žlijezda, sastavljenog od 20 dagnji.
Rezultati analize MT spektrofotometrijskom metodom (Viarengo i sur., 1997) i metala u citosolu
AAS tehnikom (Dragun i sur., 2004) iskazani su kao indeksi (Fisher, 1986) na način da je za
svaku od 11 postaja maseni udio MT ili metala odreñen u suhom tkivu i normaliziran na
prosječnu masu ljuštura dagnji. Masa ljušture služi kao pokazatelj starosti dagnji na
odgovarajućoj postaji. Takvim načinom prikazivanja rezultata smanjene su sezonske varijacije
razine MT, uočljive u prikazu rezultata koji se odnose na ranije izvještajno razdoblje (Ivanković i
sur., 2003).
Na Slici 1.5.1.2. prikazana je vremenska i prostorna raspodjela indeksiranih vrijednosti sadržaja
MT i kadmija u citosolu probavne žlijezde dagnji uzorkovanih na 11 postaja u lipnju i listopadu
2005. godine. Na isti su način prikazana kretanja indeksiranih vrijednosti esencijalnih
mikroelemenata cinka i bakra (Slika 1.5.1.3.).
27
Radna verzija
AA)
16
15
14
13
12
11
10
MT indeks
9
8
7
6
5
4
3
2
1
0
BO
BI
RB
SR
ZA
MA
JA
VR
IV
OM
BA
BO
BI
RB
Uzorkovanje: lipanj 2005.
SR
ZA
MA
JA
VR
IV
OM
BA
Uzorkovanje: listopad 2005.
Mean Plot (PJ-2005.sta
138v*24c)
B)
0.020
0.018
0.016
0.014
Cd indeks
0.012
0.010
0.008
0.006
0.004
0.002
0.000
BO
BI
RB
SR
ZA
MA
JA
VR
IV
OM
BA
BO
BI
RB
Uzorkovanje: lipanj 2005.
SR
ZA
MA
JA
VR
IV
OM
BA
Uzorkovanje: listopad 2005.
Slika 1.5.1.2. Prostorna i vremenska raspodjela indeksa MT (A) i Cd (B) u citosolu probavne
žlijezde dagnji uzorkovanih na 11 priobalnih postaja izmeñu Borika i Omiša u lipnju i listopadu
2005. godine. Prema indeksiranim vrijednostima za svaku postaju odreñena je srednja vrijednost
(N=11) s pripadajućim intervalom pouzdanosti (95%) za istraživano srednjedalmatinsko
područje.
28
Radna verzija
Mean Plot (PJ-2005.sta
138v*24c)
A)
0.16
0.14
0.12
Cu indeks
0.10
0.08
0.06
0.04
0.02
0.00
BO
BI
RB
SR
ZA
MA
JA
VR
IV
OM
BO
BA
BI
RB
Uzorkovanje: lipanj 2005.
SR
ZA
MA
JA
VR
IV
OM
BA
Uzorkovanje: listopad 2005.
Mean Plot (PJ-2005.sta
138v*24c)
B)
1.2
1.1
1.0
0.9
0.8
Zn indeks
0.7
0.6
0.5
0.4
0.3
0.2
0.1
0.0
BO
BI
RB
SR
ZA
MA
JA
VR
IV
OM
BA
BO
BI
RB
Uzorkovanje: lipanj 2005.
SR
ZA
MA
JA
VR
IV
OM
BA
Uzorkovanje: listopad 2005.
Slika 1.5.1.3. Prostorna i vremenska raspodjela indeksa Cu (A) i Zn (B) u citosolu probavne
žlijezde dagnji uzorkovanih na 11 priobalnih postaja izmeñu Borika i Omiša u lipnju i listopadu
2005. godine. Prema indeksiranim vrijednostima za svaku postaju odreñena je srednja vrijednost
(N=11) s pripadajućim intervalom pouzdanosti (95%) za istraživano srednjedalmatinsko
područje.
Općenito su zabilježene znatno više vrijednosti indeksa MT i metala u lipnju usporedimo li ih s
odgovarajućim vrijednostima u listopadu, što je u skladu s ranije objavljenim zapažanjima u vezi
sezonskih promjena razine MT (Ivanković i sur., 2005). Posebno su visoke vrijednosti MT
zabilježene na postajama Martinska (MA) i Vranjic (VR) unutar šibenskog i splitskog akvatorija.
Unutar postaja šibenskog akvatorija opaža se porast razine MT i citosolnog Cd u skladu s
gradijentom opadanja saliniteta, počev od morskih (ZA i SR) prema postajama s izraženijim
estuarnim utjecajem (JA i MA) što bi se mogla pripisati povećanju bioraspoloživosti kadmija
sukladno utvrñenom sadržaju Cd u citosolnoj frakciji dagnji s odgovarajućih postaja. Ovo je
zapažanje opširnije obrazloženo u radu prihvaćenom za tisak (Pavičić i sur., 2006). Nasuprot
tome, na postaji Vranjic visoku razinu MT ne prati povišeni indeks Cd što upućuje na mogućnost
pobude MT drugim metalom, npr. bakrom čija je povišena razina u citosolu probavne žlijezde
29
Radna verzija
dagnji s VR usporediva s onom sa šibenskih postaja MA i SR. Bakar kao i cink izrazito su
povišeni na zadarskoj postaji BO u lipnju, premda nisu rezultirali odgovarajućim povišenjem MT
na toj lokaciji gdje je izmjerena relativno niska razina Cd. U listopadu Cu je značajno povišen
samo u dagnjama uzorkovanim na postaji MA.
Visoki indeks Zn izmjeren na MA posebno u lipnju, usporediv je s razinom istog metala na
postaji BO, dok je u listopadu razina Zn na većini postaja ujednačena, osim RB, SR i OM, gdje
je izmjerena niža razina ispod donje granice intervala pouzdanosti za cijelo srednje-dalmatinsko
područje.
Usporedimo li rezultate prostorne raspodjele MT za 2005. godinu s prikazanim kretanjima koja
se odnose na ranija izvještajna razdoblja izmeñu 1999. i 2004. (Slika 1.5.1.4.) može se uočiti
dobra prostorna podudarnost, što posebno dolazi do izražaja u povišenim vrijednostima indeksa
MT na postajama MA i VR. Dok je povišeni indeks MT na estuarnoj postaji MA odražava
povišene razine Cd i Cu i tijekom ranijeg istraživačkog razdoblja (Ivanković i sur., 2005; Pavičić
i sur., 2006), na postaji VR vrijednosti MT indeksa pokazuju trend postupnog povećanja u
razdoblju izmeñu 1999. i 2005. Prema vrijednostima analiziranih metala 2005. godine citosol
dagnji s postaje VR ne sadrži povišenu razinu Cd, zbog čega bi se pobuda mogla pripisati
povišenoj razini Cu na toj postaji koja je viša od srednjih vrijednosti na cijelom području,
posebno u lipnju.
20
1999-2001
2002-2003
2004
2005
18
16
MT indeks
14
12
10
8
6
4
2
0
BO
RB
BI
ZA
SR
JA
MA
IV
VR
BA
OM
Postaje
Slika 1.5.1.4. Usporedba prostorne raspodjele srednjih vrijednosti indeksa MT za 2005. godinu s
odgovarajućim kretanjima za ranija izvještajna razdoblja (1999.-2004.)
30
Radna verzija
Rezultati odreñivanja većeg broja metala, čiji indeksi nisu prikazani posebno za svaku postaju
već samo pripadajuće korelacije s MT za cijelo područje (Tablici 1.5.1.1. A i B) potvrñuju da
dagnje uzorkovane na postaji VR sadrže znatno višu razinu citosolnog olova u usporedbi s
drugim postajama, kao i dosta visoku razinu željeza. Dosadašnja istraživanja pobudnog
potencijala Pb kod vodenih organizama oskudna su i proturječna. Ekotoksikološka istraživanja
kod sisavaca upućuju na mogućnost sinteze MT putem olova ovisno o uvjetima izlaganja, što je
u suglasnosti s rezultatima naših ranije objavljenih istraživanja laboratorijskog izlaganja dagnji
smjesi vrlo niskih koncentracija metala (Cd, Cu, Zn i Pb) koja pokazuju vezanje Pb za MT
frakciju (Pavičić i sur., 1993). Premda na postaji MA nije izmjerena povišena razina olova, pored
visoke razine ranije spomenutih metala (Cd i Cu) na ovoj je lokaciji zabilježen izrazito visoki
indeks Mn, ali i povišena razina Ni u usporedbi s većinom srednjodalmatinskih postaja.
Treba istaknuti da su obje postaje, MA i VR, smještene u područjima povišene eutrofikacije što
ne isključuje doprinos prirodnih čimbenika na pobudu MT. U vezi toga na estuarnoj je postaji
MA jače izražen utjecaj niskog saliniteta što upućuje na povišenu bioraspoloživost Cd u vodi i u
skladu je s pobudom znatno više razine MT u odnosu na druge postaje. Prema rezultatima
kvantitativnog odreñivanja citosolnog sadržaja različitih metala u probavnoj žlijezdi dagnji ova
bi se postaja zbog specifičnih biogeokemijskih i hidrodinamičkih uvjeta u donjem dijelu estuarija
Krke mogla smatrati više opterećenom bioraspoloživim frakcijama metala, posebno Cd, Cu, Zn,
Mn i Ni čiji visoki indeksi dobro koreliraju s indeksom MT. Utvrñena razina indeksa MT na
postaji VR nešto je niža u odnosu na MA, ali je i citosolna razina spomenutih metala znatno niža,
osim povišenog nalaza Pb. Obzirom na utvrñenu visoku razinu MT na postaji VR ne možemo
ovdje isključiti mogući doprinos pobudne sinteze MT oksidativnim stresom zbog djelovanja
metala ili nekog drugog dosada neotkrivenog inducera.
31
Radna verzija
Tablica 1.5.1.1. Usporedba koeficijenata korelacije (Pearsonov r) izmeñu indeksiranih
vrijednosti citosolnog sadržaja metalotioneina i metala u probavnoj žlijezdi dagnji, uzevši u obzir
srednje vrijednosti svih postaja (N=11), posebno prikazanih za svako uzorkovanje (lipanj i
listopad 2005.) A) r = MT / (Cd, Cu, Zn) ; B) r = MT / (Pb, Fe, Mn, Ni).
A)
Lipanj 2005.
Listopad 2005.
Varijable MT
MT
1,00
Cd
Cu
Cd
0,54
1,00
Cu
0,67*
0,42
1,00
Zn
0,67*
0,33
0,79*
Zn
1,00
MT
1,00
Cd
Cu
Zn
0,37
1,00
0,62*
0,44
1,00
0,61*
0,46
0,26
1,00
Fe
Mn
*Razina značajnosti p<0,05
B)
Lipanj 2005.
Varijable MT
Pb
Listopad 2005.
Fe
Mn
MT
1,00
Pb
0,60
1,00
Fe
0,73*
0,62*
1,00
Mn
0,76*
0,25
0,51
1,00
Ni
0,85*
0,37
0,54
0,92*
Ni
MT
Pb
Ni
1,00
1,00
0,59
1,00
0,82*
0,58
1,00
0,58
0,44
0,69*
1,00
0,86*
0,65*
0,85*
0,62*
1,00
*Razina značajnosti p<0,05
Planovi za nastavak rada na temi
Uz parametre (biomarker MT, metali, biometrija dagnji, hidrografski parametri), koje smo
analizirali tijekom višegodišnjeg razdoblja (1999.-2003.) potrebno je nastaviti sa sustavnim
praćenjem biomarkera općeg stresa (SLM), posebno na postajama koje ukazuju na viši stupanj
opterećenja zagañivalima i eutrofikacije. Tijekom 2006. godine predviñamo dva uzorkovanja, s
time da je prvo planirano početkom srpnja, a drugo u jesenskom razdoblju.
Mjerenja integriteta DNA (DNAx) kao indikatora genotoksičnog učinka zagañivala na dagnje
Izvoditelj: Laboratorij za morsku molekularnu toksikologiju, Centar za istraživanje mora, Institut
«Ruñer Bošković»
Suradnici: dr Renato Batel, dr Nevenka Bihari, dr Maja Fafanñel, dr. Bojan Hamer, dr Željko
Jakšić, dr Milena Mičić, dr Mauro Štifanić, mr Lorena Perić, tehničar Draško Maros
Brza mikrometoda (Fast Micromethod®) (Batel i sur., 1999) primijenjena je u biomonitoringu
genotoksičnog zagañenja i učinka zagañivala miješanog tipa na sjeveroistočnoj obali Jadrana, od
32
Radna verzija
Limskog kanala na sjeverozapadu (44"58’ N, 13"44’ E) do luke Gruž na jugoistoku (42"39’ N,
18"05’ E). Dagnje su uzorkovane na 24 različite lokacije (tzv. engl. "hot spots") od kojih su neke
pod utjecajem industrijskih otpadnih voda (Inavinil, Vranjic), komunalnih otpadnih voda (Pula,
Vranjic), ili se nalaze u neposrednoj blizini lučica i brodskih pristaništa (Fažana, Pula, Brestova,
Rijeka, Stobreč, Ploče, Rijeka Dubrovačka i Gruž) ili poljoprivrednih područja (Sveti Ivan), a
neke od njih nalaze se i u neposrednoj blizini riječnih ušća (Martinska, Omiš, Sveti Ivan, Ploče i
Rijeka Dubrovačka). Srednje pH vrijednosti morske vode tijekom 2005. godine na mjestima
uzorkovanja iznosile su 8.3±0.1. Izmjerene vrijednosti saliniteta iznosile su 28.5±2.6.
Temperatura je morske vode u ožujku bila 13.1±1.8, tijekom lipnja i kolovoza 23.1±2.5, te u
listopadu 18.6±2.5 "C. Značajnija odstupanja od prosječnih vrijednosti saliniteta morske vode
zabilježena su na lokacijima Rijeka (9.6±6.1) i Rijeka Dubrovačka (14.1±7.9), a zabilježena
temperatura na lokaciji Rijeka u lipnju je za 10 oC niža od prosječne.
Dobiveni rezultati koji opisuju relativnu opterećenost pojedinih lokacija genotoksičnim tvarima
prikazani su histogramima kao indeks opterećenosti područja u odnosu na cjelovitost DNA u
škrgama dagnji sakupljenih u srednjem dijelu Limskog kanala (referentna postaja), a
predstavljaju relativnu količinu oštećenja DNA u odnosu na učinak 1 µg/g 4-nitrokvinolin-Noksida (Slika 1.5.1.5.).
DNAx/ 2005
6
ožujak
lipanj
5
INDEX
kolovoz
listopad
4
3
2
1
0
LU
LS
LV
FA
PU
BR
RI
KO
BK
BO
RB
BI
SR
JA
MA
ZA
CI
IN
VR
BA
ST
OM
PL
SI
DU
KO
RD
GR
Slika 1.5.1.5. Relativni indeks opterećenosti lokacija duž jadranske obale spojevima koji
narušavaju cjelovitost DNA u škrgama dagnji.
Povećanje opterećenosti područja genotoksičnim tvarima zabilježeno je na dvije lokacije, Omiš i
Sveti Ivan, u ožujku, u lipnju takoñer na dvije, Lim unutra i Brestova, u kolovozu na četiri, Borik,
Rt Bajlo, Borik i Gruž, te u listopadu na svim lokacijama duž jadranske obale s najvećim
opterećenjem kod Inavinila i Vranjica. Rezultati ukazuju na nekontinuiranu prisutnost
genotoksičnih tvari u okolišu uz izdvajanje Inavinila i Vranjica kao mogućih «vrućih točaka»
tijekom 2005. godine.
BIOTESTOVI
Mjerenja opterećenosti priobalja genotoksičnim (GTOX) i toksičnim (TOX) spojevima
Izvoditelj: Laboratorij za morsku molekularnu toksikologiju, Centar za istraživanje mora, Institut
«Ruñer Bošković»
33
Radna verzija
Suradnici: dr Renato Batel, dr Nevenka Bihari, dr Maja Fafanñel, dr Bojan Hamer, dr Željko
Jakšić, dr Milena Mičić, dr Mauro Štifanić, mr Lorena Perić, tehničar Draško Maros
Opterećenost vode s pojedinih lokacija grupama toksičnih i genotoksičnih zagañivala utvrñena je
bakterijskim testovima, SOS/umu testom (GTOX) (Hamer i sur., 2000) i Microtox-testom (TOX)
(Bihari i sur., 2004). Uzorci morske vode, u pravilu 30 litara, ekstrahirani su u protočnim XAD-7
kolonama, a koncentrirani ekstrakt otopljen je u dimetil sulfoksidu. Analize su urañene s
nizovima ekvivalentnih ekstrakata morske vode do pojave ili iščeznuća pozitivnog odgovora. Na
taj se način mogu odrediti minimalni ekvivalenti ekstrakata morske vode koji daju pozitivni
učinak. Te su vrijednosti indeksirane kao recipročna vrijednost ml morske vode koji smanjuju
bioluminiscenciju za 50 % (TOX) ili povećevaju aktivnost β-galaktozidaze 1.5 puta (GTOX)
Povećani indeks na pojedinim postajama nam govori o povećanoj opterećenosti tih postaja
toksičnim/genotoksičnim grupama zagañivala.
Slika 1.5.1.6. prikazuje raspodjelu prosječnih indeksa genotoksičnosti (GTOX) i toksičnosti
(TOX) u 2005. godini. Tijekom 2005. zabilježen je povećani relativni indeks genotoksičnosti
uzoraka morske vode na dvije lokacije (rt Bajlo i Bibinje) u ožujku, te na dvije (Rijeka
Dubrovačka, Gruž) u listopadu što ukazuje na akcidentalnu pojavu genotoksičnih tvari u morskoj
vodi na tom području. Toksičnost uzoraka morske vode takoñer je analiziriana tijekom 2005.
Slika 1.5.1.6. pokazuje promjene u prosječnim indeksima toksičnosti za pojedine sezone
uzorkovanja. Relativni je indeks toksičnosti značajno povišen u lipnju na postajama Lim unutra i
Gruž, što ukazuje na akcidentalnu pojavu toksičnih tvari u morskoj vodi na tom području.U
listopadu su duž cijele jadranske obale, a naročito na postajama sjevernog Jadrana, zabilježeni
najveći indeksi toksičnosti.
34
Radna verzija
GTOX/2005
6
ožujak
5
lipanj
kolovoz
listopad
INDEX
4
3
2
1
0
LU
LS
LV
FA
PU
BR
RI
KO
BK
BO
RB
BI
SR
JA
MA
ZA
CI
IN
VR
BA
ST
OM PL
SI
DU
KO
RD
GR
TOX/2005
6
ožujak
5
lipanj
kolovoz
listopad
INDEX
4
3
2
1
0
LU
LS
LV
FA
PU
BR
RI
KO
BK
BO
RB
BI
SR
JA
MA
ZA
CI
IN
VR
BA
ST
OM
PL
SI
DU
KO
RD
GR
Slika. 1.5.1.6. Relativni indeksi opterećenosti lokacija duž obale Jadrana genotoksičnim i
toksičnim spojevima tijekom 2005. godine.
Mjerenje opterećenosti priobalja mutagenim (MTGN) spojevima,
multiksonobiotičke otpornosti (MXR) i inducerima MFO sustava (EROD)
inhibitorima
Izvoditelj: Laboratorij za molekularnu ekotoksikologiju, Zavod za istraživanje mora i okoliša,
Institut «Ruñer Bošković».
Suradnici: dr Sanja Krča, dr Tvrtko Smital, dr Branka Pivčević, mr Roberta Sauerborn Klobučar,
Roko Žaja, dipl. prof., Jovica Lončar, dipl.ing.
Priprema uzoraka i korišteni biotestovi
Uzorci od 30 L morske vode ekstrahirani su preko XAD-7 kolona, a ekstrakt je konačno otopljen
u 300 µL dimetil sulfoksida (napravila grupa dr R. Batela). U Laboratoriju za molekularnu
ekotoksikologiju (LME) u 2005. godini biološki učinak tako pripremljenih XAD-7 ekstrakata
morske vode odreñivao se s tri biotesta, tzv. MXR-inhibitori, EROD test i AMES test (Tablica
1.5.1.2.).
35
Radna verzija
Tablica 1.5.1.2.
ŠIFRA
NAZIV
CILJNA MOLEKULA /
TEST SUSTAV
SPECIFIČNOST
MXR
MXR-inhibitori
P-glikoprotein /
NIH 3T3/MDR1
stanična linija
Nespecifičan,
široki spektar
kemikalija
uključujući brojne
lijekove i pesticide
EROD
EROD
Citokrom P450 /
PLHC-1 stanična linija
Planarni PCB,
PAH, dioksini
AMES test
DNA /
Bakterija Salmonella
typhimurium
Mutageni spojevi
MTGN
MXR-INHIBITORI – odreñivanje MXR-inhibicijskog potencijala XAD-7 ekstrakata morske
vode.
MXR-inhibitorni učinak XAD-7 ekstrakata morske vode mjerio se standardiziranom metodom
akumulacije kalceina-AM u NIH 3T3/MDR1 stanicama. Modulacija aktivnosti
transmembranskog P-glikoproteina odreñivala se mjerenjem porasta unutarstanične
koncentracije fluorescentnog kalceina tijekom 60 minuta. Uzorci su višestruko razrijeñeni, te
analizirani. Ovime se izbjegao mogući toksični učinak, te su u obzir uzeta ona razrjeñenja koja
su dala odgovor unutar linearnog dijela kalibracijske krivulje za verapamil (VER) koji se koristi
kao modelni MXR-inhibitor. Od srednje vrijednosti triplikata za svaku dozu-razrjeñenje, oduzeta
je srednja vrijednost kontrole, te je koncentracija MXR-inhibitora u uzorcima izračunata na
osnovi kalibracijske krivulje i izražena u masenim verapamilskim ekvivalentima po litri morske
vode (VER EQ; µg/L). Na osnovi izračunatih VER ekvivalenata uzorci su klasificirani po
relativnom MXR-inhibitornom potencijalu:
(-)
(+)
(++)
(+++)
Toks.
vrlo slab inhibitorni učinak (< 2,5 µg/L VER EQ)
srednji inhibitorni učinak (2,5–7,4 µg/L VER EQ)
jak inhibitorni učinak (7,4–12,3 µg/L VER EQ)
iznimno jak inhibitorni učinak (> 12,3 µg/L VER EQ)
uzorak toksičan za stanice
Rezultati pokazuju značajnu sezonsku varijaciju u koncentraciji MXR-inhibitora u uzorcima s
gotovo svih postaja (Slika 1.5.1.7.). Nakon klasifikacije vidi se da većina uzoraka ima vrlo slab
do srednje jak inhibitorni učinak. Primjećuje se da su na mnogim postajama vrijednosti uzoraka
sakupljenih u kolovozu (2005-3) u pravilu više nego u ožujku (2005-1), lipnju (2005-2) i
listopadu (2005-4), te da je velik broj uzoraka bio i toksičan (Slika 1.5.1.7., Tablica 1.5.1.3.).
Štoviše, u uzorcima s postaja Lim sredina, Martinska, Srima, Inavinil, Vranjic, Bačvice i Sv.
Ivan u kolovozu 2005. izmjerene su do sada najviše koncentracije MXR-inhibitora (15-35 µg/L
VER EQ; Slika 1.5.1.7., Tablica 1.5.1.3.) od kada se mjere u okviru Projekta «Jadran».
36
Radna verzija
MXR - inhibitori - 2005.
35
ožujak
lipanj
kolovoz
listopad
30
VER EQ (µ g / L)
25
20
+++
15
10
++
5
+
-
0
LU LK LV FA PU BR RI KO BA BO RT BI JA MA SR IN VR BA ST OM PL SV GR RD
Postaje
Slika 1.5.1.7. Koncentracija MXR-inhibitora u XAD-7 ekstraktima morske vode s odabranih
postaja duž Jadranske obale u 2005. godini, kroz četiri sezone: ožujak (2005-1), lipanj (2005-2),
kolovoz (2005-3) i listopad (2005-4). Koncentracija MXR-inhibitora izražena je u
verapamilskim ekvivalenatima po litri uzorka morske vode (VER EQ; µg/L).
EROD – odreñivanje CYP1A indukcijskog potencijala XAD-7 ekstrakata morske vode.
Potencijal ekstrakta morske vode da inducira CYP1A enzime mjerio se in vitro na staničnoj liniji
ribljih hepatocita (PLHC-1). Indukcija CYP1A u PLHC-1 stanicama nakon 24-satnog izlaganja
ekstraktima praćena je mjerenjem enzimske aktivnosti CYP1A koristeći 7-etoksiresorufin kao
specifični substrat (tzv. EROD test). Svi ekstrakti testirani su u više razrijeñenja, pri čemu je
svako testirano u duplikatu. Izmjerena aktivnost EROD-a izražena je u pmol/min/mgPROT. Pri
svakoj seriji mjerenja kao pozitivna kontrola korišten je tetraklorodibenzo dioksin (TCDD).
Dobivene EC50 vrijednosti za TCDD kao modelni inducer kretale su se u rasponu od 16,1-23,9
pmol/L (5,1 – 7,69 ng/L). Kako rezultati dobiveni mjerenjem indukcijskog potencijala uzoraka iz
okoliša često ne slijede standardne doza-odgovor modele, odreñivanje EC vrijednosti u tim je
slučajevima nepouzdano. Stoga je za procjenu indukcijskog potencijala uzoraka korištena
linerana ekstrapolacija na osnovi učinka 2-5 razrijeñenja u lineranom dijelu odgovora. Na osnovi
parametra lineranog modela odreñen je volumen morske vode koji dovodi do iste razine
aktivnosti EROD-a kao i EC10 TCDD. Konačno, ta su dva rezultata upotrebljena za
izračunavanje toksičnih evivalenata TCDD-a (TEQ) u svakom uzorku:
TEQ = TCDD EC10 / Sample EC10TCDD
Rezultati mjerenja CYP1A indukcijskog potencijala pokazali su da postoje razlike meñu
postajama. Meñutim, izmjerene razlike meñu pojedinim sezonama znatno su veće, pri čemu je
indukcijski potencijal uzoraka sakupljenih tijekom kolovoza 2005. na svim postajama znatno viši
u odnosu na preostala tri uzorkovanja (Slika 1.5.1.8., Tablica 1.5.1.3.), s izuzetkom postaja
južnog Jadrana, gdje je i u listopadu izmjeren srednje visok do visok CYP1A indukcijski
potencijal. S ciljem jasnije usporedbe i uočavanja postaja s potencijalno visokom razinom
organskih zagañivala (inducera EROD-a, tj, CYP1A) svi su rezultati izraženi kao relativni u
odnosu na maksimalni indukcijski potencijal izmjeren na postaji Inavinil u kolovozu 2005. S
37
Radna verzija
obzirom na postotak u odnosu na tako odreñen maksimalni indukcijski potencijal uzorci su
svrstani u četiri skupine:
(-)
nema indukcijskog potencijala = uzorci koji ostvaruju 0-25% od maksimalnog
indukcijskog potencijala
(+)
slab indukcijski potencijal = uzorci koji ostvaruju 25-50% od maksimalnog indukcijskog
potencijala
(++) srednje visok indukcijski potencijal = uzorci koji ostvaruju 50-75% od maksimalnog
indukcijskog potencijala
(+++) visok indukcijski potencijal = uzorci koji ostvaruju 75-100% od maksimalnog
indukcijskog potencijala
Prema ovoj klasifikaciji samo se jedan uzorak, s postaje Inavinil iz kolovoza 2005., svrstao u
grupu s visokim indukcijskim potencijalom (290.2 pg/L TEQ-TCDD; Slika 2.). Uzorci s dvije
postaje (Lim unutra, Gruž) skupljeni tijekom istog uzorkovanja (kolovoz 2004.) svrstavaju se u
skupinu sa srednje visokim indukcijskim potencijalom. Uzorci s postaja Vranjic, Bačvice, Ploče,
Sv. Ivan, Gruž, Rijeka Dubrovačka (kolovoz 2005.), odnosno Ploče i Gruž (listopad 2005.)
pokazali su slab indukcijski potencijal. Svi ostali uzorci prikupljeni na svim postajama u svim
sezonama tijekom 2005. godine nisu pokazali značajan indukcijski potencijal (Slika 1.5.1.8.,
Tablica 1.5.1.3.).
EROD - test - 2005.
350
ožujak
lipanj
kolovoz
listopad
TEQ-TCDD (pg / L)
300
+++
250
200
++
150
+
100
-
50
-
0
LU LK LV FA PU BR RI KO BA BO RT BI JA MA SR IN VR BA ST OM PL SV GR RD
Postaje
Slika 1.5.1.8. Koncentracija CYP1A inducera u XAD-7 ekstraktima morske vode s odabranih
postaja duž jadranske obale u 2005. godini, kroz četiri sezone: ožujak (2005-1), lipanj (2005-2),
kolovoz (2005-3) i listopad (2005-4). Koncentracija CYP1A inducera izražena je u TCDD
toksičnim evivalentima (TEQ-TCDD; pg/L).
38
Radna verzija
AMES test –odreñivanje mutagenosti (MTGN) u XAD-7 ekstraktima morske vode
Mutageni potencijal morske vode mjerio se Ames testom s TA98 sojem bakterije vrste
Salmonella typhimurium prema proceduri Marona i Amesa (1983). Mutageni i premutageni
potencijal (uz dodatak postmitohondrijske frakcije jetre štakora induciranog aroklorom 1254)
mjeren je u triplikatu u uzorcima XAD-7 ekstrakata koji su ekvivalentni 2 L morske vode. Kao
pozitivna kontrola korišten je poznati premutagen 2-aminofluoren (2-AF). Granicom se
mutagenosti smatra kada se broj revertanata nakon izloženosti uzoraka dvostruko poveća u
odnosu na broj spontanih revertanata. Na osnovi toga uzorci se mogu klasificirati prema
relativnoj mutagenosti:
(-)
(+)
manje od dvostrukog broja povećanja revertanata u odnosu na kontrolu (spontani broj
revertanata TA 98)
dvostruko do trostruko povećanje broja revertanata
Rezultati pokazuju da niti u jednom od ispitanih uzoraka iz 2005. godine nema mutagenih niti
premutagenih tvari (Tablica 1.5.1.3.).
39
Radna verzija
EROD
AMES
MXR
EROD
AMES
MXR
EROD
AMES
2005 – 4
MXR
2005 – 3
AMES
2005 – 2
EROD
LU
LS
LV
FA
PU
BR
RI
KO
BK
BO
RB
BI
JA
MA
SR
IN
VR
BA
ST
OM
PL
SI
GR
RD
2005 - 1
MXR
POSTAJE
Tablica 1.5.1.3. Relativni inhibitorni, indukcijski i mutageni potencijal uzoraka morske vode s
različitih lokacija duž obale Jadrana tijekom 2005 godine.
+
++
+
++
++
+
toks
toks
toks
toks
+
+
-
-
-
-
-
-
+
+++
+
toks
toks
+++
toks
+
toks
toks
++
+
+++
+++
+++
+++
+++
toks
++
+++
+
+
-
-
+
+
+
++
+.
+
+
+
+
++
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
-
-
+
+++
+
+
+
+
++
+
-
Praćenje stabilnosti lizosomalnih membrana (SLM) u dagnjama kao indikator općeg stresa
Izvoditelj: Laboratorij za morsku molekularnu toksikologiju, Centar za istraživanje mora, Institut
«Ruñer Bošković»
Suradnici: dr Renato Batel, dr Nevenka Bihari, dr Maja Fafanñel, dr Bojan Hamer, dr Željko
Jakšić, dr Milena Mičić, dr Mauro Štifanić, mr Lorena Perić, tehničar Draško Maros
Tijekom 2005. godine u probavnoj žlijezdi dagnji mjerena je stabilnost lizosomalnih membrana
kao indikatora općeg stresa. U monitoring su bile uključene sljedeće postaje: Lim, Pula,
Brestova, Rijeka i Bakar (Slika 1.5.1.9.).
40
Radna verzija
Lim
LMS 2005
vrijeme destabilizacije membrane
Pula
90
Brestova
80
Rijeka
70
Bakar
60
50
40
30
20
10
0
Ožujak
Lipanj
Kolovoz
Studeni
Slika 1.5.1.9. Stabilnost lizosomalne membrane (LMS) u probavnoj žlijezdi dagnji s istarskokvarnerskih postaja tijekom 2005. godine.
Na navedenim su postajama utvrñene razlike u vremenu destabilizacije lizosomalne membrane
tijekom godine. Stabilnost membrane bila je najizraženija na postaji Brestova i na kontrolnoj
postaji Lim tijekom čitave godine. Na postajama u lukama Pula i Rijeka detektirana je niža
stabilnost membrane u ljetnim mjesecima. Na postaji Bakar stabilnost membrane bila je viša
nego prethodne godine.
Prosječne vrijednosti vremena destabilizacije tijekom 2005. godine pokazuju da je najizraženija
stabilnost lizosomalne membrane bila na postajama Brestova i Lim, dok su postaje Rijeka i Pula
očekivano pokazale destabilizaciju (Slika 1.5.1.10.). Na postaji Bakar stabilnost membrane bila
je nešto niža nego kod kontrolne postaje.
LMS 2005
vrijeme destabilizacije membrane
40
35
30
25
20
15
10
5
0
Lim
Pula
Brestova
Rijeka
Bakar
Postaje
Slika 1.5.1.10. Prosječna stabilnost lizosomalnih membrana (LMS) u probavnoj žlijezdi dagnji s
istarsko-kvarnerskih postaja tijekom 2005. godine.
41
Radna verzija
Literatura
Batel, R., Jakšić, Ž., Bihari, N., Hamer, B., Fafanñel, M., Chauvin, C., Schröder, H.C., Müller,
W.E.G., Zahn, R.K., 1999. A microplate assay for DNA damage determination (Fast
Micromethod) in cell suspensions and solid tissues. Anal. Biochem., 270, 195-200.
Bihari, N., Mičić, M., Fafanñel, M., 2004. Seawater quality along the Adriatic coast, Croatia,
based on toxicity data. Environ. Toxicol., 19 (2) 109-114.
Dragun, Z., Erk, M., Raspor, B., Ivanković, D., Pavičić, J. 2004. Metal and metallothionein level
in the heat-treated cytosol of gills of transplanted mussels Mytilus galloprovincialis Lmk.
Environment International., 30, 019-1025.
Fisher H., 1986. Influence of temperature, salinity and oxygen on the cadmium balance of
mussels. Marine Ecology Progress Series, 32, 265-278.
Hamer, B., Bihari, N., Reifferscheid, G., Zahn, R.K., Müller, W.E.G., Batel, R., 2000.
Evaluation of the SOS/umu – test post – treatment assay for the detection of genotoxic activities
of pure compounds and complex environmental mixtures. Mutat. Res., 466, 161-171.
Ivanković, D., Pavičić, J., Raspor, B., Falnoga, I., Tušek-Žnidarič, M., 2002. Comparison of two
SH-based methods for estimation of metallothionein level in the digestive gland of naturallyoccurring mussels, Mytilus galloprovincialis. International Journal for Environmental Analytical
Chemistry, 83, 219-231.
Ivanković, D., Pavičić, J., Erk, M., Filipović, V., Raspor, B., 2003. Odreñivanje razine
metalotioneina u probavnoj žlijezdi dagnje Mytilus galloprovincialis kao biomarkera izloženosti
organizama metalima u priobalnom moru. Zbornik radova 3. Hrvatske konferencije o vodama
Osijek, svibnja 2003, 281-289, Hrvatske vode, Zagreb, 2003.
Ivanković, D., Pavičić, J., Erk, M., Filipović-Marijić, V., Raspor, B., 2005, Evaluation of the
Mytilus galloprovincialis Lam. digestive gland metallothionein as a biomarker in a long-term
field study: seasonal and spatial variability. Marine Pollution Bulletin (u tisku).
Pavičić, J., Raspor, B., Martinčić, D., 1993. Quantitative determination of metallothionein –like
proteins in mussels: methodological approach and field evaluation. Marine Biology, 115, 435444.
Pavičić, J., Ivanković, D., Erk, M., Dragun, Z., Filipović-Marijić, V., Raspor, B., 2006. Primjena
biomarkera u procjeni onečišćenja metalima; povišena razina metalotioneina dagnji u donjem
dijelu estuarija rijeke Krke. Zbornik radova simpozija «Rijeka Krka i Nacionalni park Krka»,
Šibenik, 5-8 listopada 2005. (u tisku).
Viarengo, A.; Ponzano, E.; Dondero, F.; Fabbri, R., 1997. A simple spectrophotometric method
for metallothionein evaluation in marine organisms: an application to mediterranean and
antarctic molluscs. Marine Environmental Research, 44: 69-84.
42
Radna verzija
1.5.2. DETERGENTI (anionski tenzidi)
Koordinator: dr. sc. Dubravka Hršak
Sažetak
Kao i prethodnih godina, tijekom 2005. godine provedeno je kvantitativno odreñivanje anionskih
tenzida u uzocima morske vode uzorkovanim na području većih naselja, na istim postajama na
kojima su mjereni i ostali pokazatelji utjecaja komunalnih otpadnih voda i gospodarske
djelatnosti. Mjerenja su provedena primjenom normirane metode (HRN ISO 7875-1:1998), a
rezultati su izraženi u µg MBAS/L (kompleks metilensko modrilo-anionski tenzid).
Analizom izmjerenih koncentracija anionskih tenzida proizlazi da su u većini uzoraka (51%,
n=88) MBAS vrijednosti bile u granicama 10-30 µg/l, te da su kao i prethodnih godina najveće
koncentracije anionskih tenzida izmjerene na postajama blizu većih naselja: Pula (48,0-149,0 µg
MBAS/L), Rijeka (72,8 i 116,0 µg MBAS/L) i Split kod Vranjica (47,1-89,9 µg MBAS/L). Ti
rezultati potvrñuju da su navedena područja već duže vrijeme izložena povišenim
koncentracijama anionskih tenzida (sustavna se mjerenja provode od 1998. godine). Oporavak
navedenih i drugih do sada neotkrivenih ugroženih područja, te sprečavanje daljnjeg zagañenja
priobalnog mora može se očekivati tek nakon provedbe mjera sukladno strategiji zaštite
Jadranskog mora od zagañenja, tj. izgradnje komunalne infrastrukture i ureñaja za obradu
otpadnih voda iz domaćinstava i gospodarske djelatnosti.
Osnovni je cilj kvantitativnog odreñivanja anionskih tenzida pratiti onečišćenje priobalnog mora
koje je posljedica primjene sredstava za pranje i čišćenje u domaćinstvu i industriji. To je jedan
od osnovnih pokazatelja kakvoće prirodnih voda te ujedno važan pokazatelj za procjenu razine i
utjecaja onečišćenja na biotu biološki aktivnog i osjetljivog ekosustava priobalnog mora.
Kao i prethodnih godina, uzorkovanje morske vode za odreñivanje razine onečišćenja anionskim
tenzidima u priobalnom području Jadrana provedeno je na istim postajama na kojima se odreñuju
i ostali pokazatelji za procjenu utjecaja komunalnih otpadnih voda i gospodarske djelatnosti
većih naselja na kakvoću priobalnog mora. Uzorkovalo se četiri puta u različitim godišnjim
dobima (ožujak, lipanj, kolovoz i listopad) u površinskom sloju vodenog stupca (dubina
približno 0,3 m) na udaljenosti 1-5 m od obale. Postignuti rezultati sažeto su prikazni u Tab.
1.5.2.
Analizom izmjerenih koncentracija anionskih tenzida, izraženo kao MBAS vrijednosti, proizlazi
da su tijekom 2005. godine, slično kao i prethodnih godina, MBAS vrijednosti značajno varirale
na većini postaja. Treba takoñer naglasiti da su se u većini uzoraka (51%, n=88) MBAS
vrijednosti kretale u granicama 10-30 µg/l, te da su kao i prethodnih godina najveće
koncentracije anionskih tenzida izmjerene na postajama u neposrednoj blizini većih naselja: Pula
(48,0-149,0 µg MBAS/L), Rijeka (72,8 i 116,0 µg MBAS/L) i Split kod Vranjica (47,1-89,9 µg
MBAS/L). MBAS vrijednosti koje ne ukazuju na značajnije onečišćenje anionskim tenzidima
(<10µg/l) izmjerene su u približno 20 % uzoraka. Daljnjom usporedbom rezultata proizlazi da su
povišene MBAS vrijednosti (>30 µg/L) izmjerene u većem broju uzoraka (28,4%, n=88) nego u
prethodnoj godini (22,2%, n=72), što ukazuje na blagi trend povećanja zagañenja sredstvima za
pranje u priobalnom moru. Na taj trend upućuju takoñer povišene MBAS vrijednosti izmjerene
barem jednokratno (u ljetnim mjesecima) na pojedinim postajama u Sjevernom Jadranu na
kojima do sada nije utvrñena značajnija koncentracija anionskih tenzida (npr. u Limskom kanalu,
kod Fažane i Bakra) te na postajama kod Dubrovnika gdje je već uočeno postupno povećanje
koncentracije tih zagañivala.
43
Radna verzija
Iako iz provedenih mjerenja tijekom 2005. godine proizlazi da su i nadalje najveća zagañenja
priobalnog mora anionskim tenzidima u blizini većih naselja (Pula, Rijeka i Split – postaja kod
Vranjica, može se pretpostaviti da ti osnovni sastojci sredstava za pranje i čišćenje dospjevaju u
more u nedozvoljenim količinama i na brojnim drugim lokacijama. To su prvenstveno područja
koja su u neposrednoj blizini ispusta komunalnih i tehnoloških otpadnih voda. Na te
pretpostavke upućuju rezultati istraživanja širenja anionskih tenzida od ispusta neobrañenih i
djelomično obrañenih otpadnih voda u more koja nisu obuhvaćena projektom Jadran. Iz tih
istraživanja proizlazi da su na pojedinim postajama u blizini ispusta (radius 100 do 500 m)
izmjerene toksične koncentracije anionskih tenzida koje mogu ozbiljno ugroziti biotu i biološke
procese u osjetljivom ekosustavu priobalnog mora. Očekuje se da će donesena strategija zaštite
Jadranskog mora od zagañenja, koja izmeñu ostalog uključuje izgradnju suvremene komunalne
infrastrukture i ureñaja za obradu otpadnih voda većih naselja u priobalnom području, bitno
smanjiti unos štetnih tvari u morski okoliš meñu kojima se nalaze i anionski tenzidi. To je ujedno
preduvjet oporavka do sada otkrivenih i neotkrivenih područja priobalnog mora koja su ugrožena
povišenim koncentracijama anionskih tenzida.
Zaključno se može reći da su dosadašnja sustavna mjerenja anionskih tenzida koja se provode od
1998. godine potvrdila da su zbog ispuštanja neobrañenih ili djelomično obrañenih komunalnih
otpadnih voda i gospodarske djelatnosti najugroženiji ekosustavi priobalnog mora u blizini većih
naselja. Daljnja mjerenja anionskih tenzida kao važnog pokazatelja utjecaja čovjeka na
zagañenje morskog okoliša pokazat će u kojoj mjeri najnovije akcije u okviru strategije zaštite
Jadrana od zagañenja utječu na oporavak ugroženih područja te sprečavanje daljnjeg zagañenja
priobalnog mora.
44
Radna verzija
Tablica 1.5.2. Rezultati odreñivanja koncentracije anionskih tenzida (izraženo kao MBAS
vrijednost) u priobalnom moru tijekom 2005. godine. Uzorci su uzeti u površinskom sloju
vodenog stupca, na istim postajama na kojima se odreñuju i ostali pokazatelji za procjenu
utjecaja komunalnih otpadnih voda i gospodarske djelatnosti većih naselja.
Koncentracija anionskih tenzida
(µg MBAS/L)
Postaja
ožujak
lipanj
kolovoz
listopad
Limski k. unutra (LU)
12,9
16,1
−
0,0
Limski k. sredina (LS)
16,7
108,1
3,4
−
Limski k. vanjski (LV)
0,0
40,0
25,5
−
Fažana (FA)
6,4
47,5
19,1
22,5
Pula (PU)
11,6
149,0
69,1
48,0
Bakar (BK)
29,0
26,8
42,9
−
Kostrena (KO)
10,8
22,7
32,3
−
Rijeka (RI)
116,0
72,8
20,8
−
Brestova (BR)
13,1
23,9
15,6
−
Borik (BO)
23,5
22,1
26,2
47,3
Bajlo (RB)
24,6
5,6
20,2
28,3
Bibinje (BI)
21,3
0,0
20,9
8,1
Martinska (MA)
17,1
14,9
10,2
3,6
Srima (SR)
15,2
10,1
3,3
10,9
Jadrija (JA)
12,9
52,3
5,0
17,8
INA vinil (IN)
42,8
44,8
28,1
21,8
Vranjic (VR)
89,9
47,1
66,8
31,7
Bačvice (BA)
25,1
44,2
4,5
20,0
Stobreč (ST)
29,3
3,1
12,8
48,2
Omiš (OM)
28,7
7,7
−
33,8
Sv. Ivan (SI)
30,1
17,3
18,0
9,4
Ploče (PL)
38,0
2,8
7,3
5,4
Rijeka Dubrovačka (RD)
2,3
29,7
19,9
44,9
Gruž (GR)
22,8
46,0
22,3
11,6
− nije odreñeno
45
Radna verzija
46
Radna verzija
1.5.3. KLORIRANI UGLJIKOVODICI U ŠKOLJKAŠIMA
Koordinator: mr Vesna Milun
U okviru Projekta odreñivani su maseni udjeli kloriranih insekticida (HCB, lindan, aldrin,
dieldrin, p,p'-DDE, p,p'-DDD, p,p'-DDT) i polikloriranih bifenila (PCB spojevi izraženi u
ekvivalentima aroklor 1254 i aroklor 1260) u školjkašima vrste Mytilus galloprovincialis.
Školjkaši su uzorkovani tijekom ožujka i travnja 2005. godine na 17 postaja (˝vruće točke˝)
uzduž istočne jadranske obale. Meko je tkivo školjkaša secirano (UNEP 1991), liofilizirano,
homogenizirano i analizirano metodom Soxhlet ekstrakcije uz primjenu plinske kromatografije
(GC-ECD) (UNEP 1988). Za provjeru analitičkog postupka korišten je unutarnji standard (PCB29, ε-HCH, endosulfan Id4) i referentni materijal (IAEA-406). Rezultati odreñivanja kloriranih
ugljikovodika u školjkašima izraženi su u masenim udjelima (x 10-9) u odnosu na suhu masu
uzorka.
Najveći maseni udjeli HCB-a nañeni su na području Inavinila, Vranjica i Rijeke (raspon 0,180,27·10-9 s.m.). Na preostalim postajama maseni su udjeli HCB-a bili neznatno iznad, odnosno
ispod granice osjetljivosti metode (HCB<0,05·10-9 s.m.) (Slika 1.5.3.1.).
1.05
9
ω(HCB) 10 s.m.
0.85
0.65
0.45
0.25
R
G
SI
R
D
PL
VR
IN
A
M
JA
SR
R
B
BO
R
I
BK
BR
PU
LV
LU
0.05
Slika 1.5.3.1. Prostorna raspodjela masenih udjela HCB-a u školjkašima istraživanoga
područja u razdoblju ožujak-travanj 2005. godine.
Za lindan, najveći ali podjednaki maseni udjeli izmjereni su na području Pule i Rijeke
(0,23·10-9 s.m., odnosno 0,22·10-9 s.m.). Dvostruko niži maseni udjeli lindana nañeni su u
školjkašima s područja Martinske, Srime, Rijeke dubrovačke i Gruža (raspon 0,10-0,16·109
s.m.). Na preostalim postajama maseni udjeli lindana bili su na granici, odnosno ispod
granice osjetljivosti GC-metode (lindan <0,05·10-9 s.m.) (Slika 1.5.3.2.).
47
Radna verzija
1.05
9
ω(lindan) 10 s.m.
0.85
0.65
0.45
0.25
R
G
R
D
SI
PL
VR
IN
M
A
JA
SR
R
B
BO
BK
R
I
BR
PU
LV
LU
0.05
Slika 1.5.3.2. Prostorna raspodjela masenih udjela lindana u školjkama istraživanoga
područja u razdoblju ožujak-travanj 2005. godine.
Analizom aldrina i dieldrina najveći ukupni maseni udjeli nañeni su u školjkašima na
području Bakra i Pule (1,05·10-9 s.m., odnosno 0,73·10-9 s.m.). Na većini preostalih
postaja, maseni udjeli aldrina i dieldrina bili su niži, tj. u rasponu 0,22-0,63·10-9 s.m.
Štoviše, na postajama Lim vani, rt Bajla, Srima i Sveti Ivan maseni su udjeli bili ispod
granice osjetljivosti metode (aldrin, dieldrin <0,07·10-9 s.m.) (Slika 1.5.3.3.).
0.87
9
ω(aldrin+dieldrin) 10 s.m.
1.07
0.67
0.47
0.27
R
G
D
R
SI
PL
VR
IN
A
M
JA
SR
B
R
BO
BK
I
R
BR
PU
LV
LU
0.07
Slika 1.5.3.3. Prostorna raspodjela zbira masenih udjela aldrina i dieldrina u školjkašima
istraživanoga područja u razdoblju ožujak-travanj 2005. godine.
S obzirom na ukupni sadržaj p,p’-DDE, p,p’-DDD i p,p’-DDT, najveći maseni udjeli
izmjereni su u školjkašima na području Pule, Rijeke i Bakra (raspon 13,7-15,0·10-9 s.m.).
Dvostruko niži ukupni maseni udjeli DDT spojeva nañeni su na šibenskom, neretvanskom
i dubrovačkom području. Na preostalim postajama maseni udjeli DDT spojeva izmjereni
su u raponu 3,08-5,53·10-9 s.m. (Slika 1.5.3.4.).
48
Radna verzija
16.0
9
ω(ukupni DDT) 10 s.m.
20.0
12.0
8.0
4.0
R
G
R
D
SI
PL
VR
IN
A
M
JA
SR
R
B
BO
R
I
BK
BR
PU
LV
LU
0.0
Slika 1.5.3.4. Prostorna raspodjela masenih udjela ukupnog DDT-a zbir p,p’DDE, p,p’-DDD i
p,p’-DDT) u školjkašima istraživanoga područja u razdoblju ožujak-travanj 2005. godine.
Za razliku od kloriranih insekticida, maseni udjeli polikloriranih bifenila izmjereni su u
znatno većim iznosima na svim istraživanim područjima. Najveći maseni udjeli ukupnih
polikloriranih bifenila izmjereni su na području Vranjica (265,6·10-9 s.m.) i Rijeke
(216,6·10-9 s.m.), te nešto niži udjeli na dubrovačkom području, postaji Pula, odnosno
Bakar. Maseni udjeli PCB-a na preostalim postajama su izmjereni u rasponu 14,0-89,8·10-9
s.m. (Slika 1.5.3.5.).
300
9
ω(ukupni PCB) 10 s.m.
250
200
150
100
50
R
G
R
D
SI
PL
VR
IN
A
M
JA
SR
R
B
BO
BK
R
I
BR
PU
LV
LU
0
Slika 1.5.3.5. Prostorna raspodjela masenih udjela polikloriranih bifenila u školjkašima
istraživanoga područja u razdoblju ožujak-travanj 2005. godine.
Na osnovi dobivenih rezultata uočljivo je da su urbana područja Pule, Rijeke, Bakra, Vranjica
(Split) i Dubrovnika najonečišćenija kloriranim ugljikovodicima što je vrlo dobar pokazatelj
većeg utjecaja industrijskih i urbanih otpadnih voda na istraživanim postajama.
49
Radna verzija
U odnosu na dosadašnje rezultate, maseni udjeli kloriranih pesticida u školjkašima istočne obale
Jadrana općenito ukazuju na trend smanjenja zagañenja ispitivanih spojevima. Glede masenih
udjela polikloriranih bifenila, može se reći da nije zapažena značajnija promjena posebice na
urbanim područjima. Nadalje, sve su naše ustanovljene vrijednosti značajno ispod maksimalno
dopuštenih vrijednosti masenih udjela za klorirane ugljikovodike u školjkašima (NN 46/94,
HCB-0,2 mg/kg m.t.; lindan-2,0 mg/kg m.t.; aldrin i (ili) dieldrin-0,2 mg/kg m.t.; DDT i derivati1,0 mg/kg m.t.; PCBs-2,0 mg/kg m.t.).
Literatura
UNEP/FAO/IAEA/IOC, 1991. Sampling of selected marine organisms and sample preparation
for the analysis of chlorinated hydrocarbons. Reference Methods for Marine Pollution Studies,
No.12, Rev. 2, UNEP, 1-17.
UNEP/FAO/IAEA/IOC (1988). Determination of DDTs and PCBs by capillary gas
chromatography and electron capture detection. Reference Methods for Marine Pollution
Studies, No. 40, UNEP, 1-18.
Narodne novine, 1994. Pravilnik o količinama pesticida, toksina, mikotoksina, metala i
histamina i sličnih tvari koje se mogu nalaziti u namirnicama, te o drugim uvjetima u pogledu
zdravstvene ispravnosti namirnica i predmeta opće uporabe. Narodne novine, 46, 1579-1586.
50
Radna verzija
1.5.4. TEŠKI METALI
Teški metali u školjkašima
Razina onečišćenja teškim metalima na ‘vrućim točkama’ duž istočne obale Jadrana praćena je
analizom masenih udjela teških metala (Cd, Pb, Cr, Cu, Zn i Hg) u ukupnom mekom tkivu
školjkaša (Mytilus galloprovincialis). Uzorkovano je na 17 postaja tijekom ožujka 2005. godine.
Svaki kompozitni uzorak je sadržavao najmanje 15 jedinki. Meki su dijelovi školjkaša secirani
(Bernhard, 1976), liofilizirani i homogemnizirani. Sadržaj vode u tkivu školjkaša kretao se u
rasponu od 82,22-90,23 %. Maseni udjeli Cd, Pb, Cr, i Cu u uzorcima odreñeni su metodom
elektrotermičke atomske apsorpcijske spektroskopije na instrumentu Analyst 800 (Perkin Elmer),
dok su maseni udjeli Zn odreñeni (na istom instrumentu) metodom plamene atomske
apsorpcijske spektroskopije. Maseni udio ukupne žive odreñen je metodom atomske apsorpcijske
spektroskopije hladnih para (CV-AAS) na instrumentu Perkin Elmer Flow Injection Mercury
System (FIMS-100). Za provjeru primjenjenih metoda i radnih uvjeta korišten je standardni
referentni materijal SRM 2976 (homogenat školjkaša).
Rezultati analiza masenih udjela metala u uzorcima školjkaša, izraženi na suhu težinu, prikazani
su na Slikama 1.5.4.1.-1.5.4.6. Meñutim, radi usporedbe izmjerenih vrijednosti s hrvatskim
pravilnikom o količinama pesticida, toksina, mikotoksina, metala i histamina i sličnih tvari koje
se mogu nalaziti u namirnicama, te o drugim uvjetima u pogledu zdravstvene ispravnosti
namirnica i predmeta opće uporabe (NN 46/94), naše su vrijednosti preračunate na mokru težinu.
Temeljem analize dobivenih rezultata može se reći sljedeće: maseni udio kadmija u ukupnom
mekom tkivu školjkaša, izražen na suhu težinu, kretao se u rasponu od 0,38-1,52⋅10-6 (Slika
1.5.4.1). Vrijednosti više od 1⋅10-6 zabilježene su na postajama RI, PL, BR, GR i RD, a
smještene su u lučkim vodama velikih naselja. Osim toga, povišeni udio Cd zabilježen je i na
postaji LV, koja je udaljena od poznatih antropogenih izvora zagañenja. Unatoč spomenutim
slučajevima lokalnog onečišćenja potrebno je napomenuti da su sve vrijednosti, kada se izraze na
mokru težinu (0,06-0,21⋅10-6), bile niže od maksimalno dozvoljenog iznosa za Cd u svježim
školjkašima, a prema hrvatskom zakonu iznosi 1⋅10-6.
w (Cd) x 10 -6
LV
LU
PU
BR
RI
BK
BO
RB
SR
MA
JA
IN
VR
PL
SI
GR
RD
0,0
0,5
1,0
1,5
2,0
Slika 1.5.4.1. Prosječni maseni udjeli kadmija u ukupnom mekom tkivu školjkaša uzorkovanih
na 17 postaja duž istočne obale Jadrana tijekom ožujka 2005. godine.
51
Radna verzija
Maseni udjeli kroma kretali su se u rasponu od 0,52-2,85⋅10-6 (Slika 1.5.4.2). Vrijednosti više od
2⋅10-6 zabilježene su na postajama GR, RD, PL i BR smještenim u lučkim područjima ili u
blizini marina. Na ostalim postajama maseni udio Cr je varirao oko prosječne vrijednosti od
1,12±0,39⋅10-6, što je vrlo slično vrijednostima zabilježenima na uzgajalištima školjkaša
(Poglavlje 1.3). Ako se uzme u obzir da maksimalno dozvoljeni sadržaj kroma u svježim
školjkašima u Hrvatskoj iznosi 0,9⋅10-6, može se zaključiti da su sve izmjerene vrijednosti, kada
se izraze na mokru težinu (0,081-0,33⋅10-6), bile značajno niže (2,8-11 puta) od zakonom
propisane vrijednosti.
w (Cr) x 10 -6
LV
LU
PU
BR
RI
BK
BO
RB
SR
MA
JA
IN
VR
PL
SI
GR
RD
0
1
2
3
Slika 1.5.4.2. Prosječni maseni udjeli kroma u ukupnom mekom tkivu školjkaša uzorkovanih na
17 postaja duž istočne obale Jadrana tijekom ožujka 2005. godine.
w (Cu) x 10 -6
LV
LU
PU
BR
RI
BK
BO
RB
SR
MA
JA
IN
VR
PL
SI
GR
RD
0
10
20
30
40
Slika 1.5.4.3. Prosječni maseni udjeli bakra u ukupnom mekom tkivu školjkaša uzorkovanih na
17 postaja duž istočne obale Jadrana tijekom ožujka 2005. godine.
52
Radna verzija
Maseni udio bakra u mekom tkivu školjkaša na većini postaja bio je sličan ili nešto viši od
vrijednosti izmjerenih 2004. Naime, vrijednosti su se kretale izmeñu 7,63 i 35,40⋅10-6 (Slika
1.5.4.3) i bile su značajno više od onih izmjerenih na uzgajalištima školjkaša (Poglavlje 1.3),
izoliranih od antropogenih izvora zagañenja ovim metalom. Povišeni sadržaj Cu u tkivima
školjkaša zabilježen je na postajama RI, PL i PU. Kako se ove postaje nalaze u lučkim
područjima i u blizini velikih marina, povišene su vrijednosti najvjerojatnije posljedica korištenja
sredstava protiv obraštaja bogatih ovim metalom. Premda su maseni udjeli Cu na ovim
postajama bili povišeni u odnosu na ostale postaje, potrebno je napomenuti da su sve izmjerene
vrijednosti, kada se izraze na mokru težinu (0,98-3,95⋅10-6), značajno niže od MDK za Cu, a
prema hrvatskom zakonu iznosi 10⋅10-6.
w (Pb) x 10 -6
LV
LU
PU
BR
RI
BK
BO
RB
SR
MA
JA
IN
VR
PL
SI
GR
RD
0
5
10
15
Slika 1.5.4.4. Prosječni maseni udjeli olova u ukupnom mekom tkivu školjkaša uzorkovanih na
17 postaja duž istočne obale Jadrana tijekom ožujka 2005. godine.
Maseni udio olova izražen na suhu težinu kretao se izmeñu 0,48 i 15,06⋅10-6 (Slika 1.5.4.4),
odnosno izražen na mokru težinu, od 0,08-1,68⋅10-6. Najveće su vrijednosti zabilježene na
postajama RI i PU, na kojima je sadržaj Pb u tkivu školjkaša (izražen na mokru težinu)
prekoračio i MDK od 1⋅10-6. Na ostalim su postajama vrijednosti bile niže od MDK za olovo.
Osim na postajama RI i PU, blago povišene vrijednosti zabilježene su i na postajama GR i BK.
Na ostalim postajama maseni udio olova kretao se u rasponu od 0,48-5,80⋅10-6, što nije statistički
značajno više od vrijednosti izmjerenih na uzgajalištima školjkaša (0,67-3,68⋅10-6) (Poglavlje
1.3).
53
Radna verzija
w (Zn) x 10 -6
LV
LU
PU
BR
RI
BK
BO
RB
SR
MA
JA
IN
VR
PL
SI
GR
RD
0
100
200
300
400
Slika 1.5.4.5. Prosječni maseni udjeli cinka u ukupnom mekom tkivu školjkaša uzorkovanih na
17 postaja duž istočne obale Jadrana tijekom ožujka 2005. godine.
Maseni udio cinka u mekom tkivu školjkaša kretao se od 72-364⋅10-6 (Slika 1.5.4.5). Izražene na
mokru težinu, vrijednosti su se kretale od 9-41⋅10-6, što je 2,5–11,5 puta niže od vrijednosti
MDK za Zn u svježim školjkašima (100⋅10-6). Vrijednosti izmjerene na većini postaja bile su
slične rezultatima iz 2002., 2003. i 2004. godine. Slično ostalim metalima, sadržaj Zn u tkivu
školjkaša bio je povišen u blizini velikih gradskih središta i industrijskih postrojenja (postaje RI,
GR, PL). Na preostalim postajama maseni su se udjeli Zn kretali od 72-179⋅10-6, što je slično
vrijednostima izmjerenima na uzgajalištima školjkaša (106-156⋅10-6).
Maseni udjeli ukupne žive u mekom tkivu školjkaša kretali su se izmeñu 0,08 i 8,0⋅10-6 (Slika
1.5.4.6). Ipak, na većini postaja vrijednosti su bile niže od 0,40⋅10-6. Najveći maseni udio Hg
izmjeren je na postaji IN koja je smještena u blizini izvora zagañenja anorganskom živom.
Vrijednost izmjerena na ovoj postaji bila je 20-100 puta viša u odnosu na ostale postaje. Od
ukupno 17 postaja, vrijednosti izmjerene na četiri (IN, RI, BK i PU) bile su značajno više od
onih izmjerenih na uzgajalištima školjkaša (Poglavlje 1.3), izoliranih od antropogenih izvora
zagañenja ovim metalom. Na koncu, neophodno je napomenuti da su sve vrijednosti, osim na
postaji IN, kada se izraze na mokru težinu (0,010-0,044⋅10-6), bile 23-98 puta niže od
maksimalno dozvoljene koncentracije (MDK) za Hg u svježim školjkašima, a iznosi 1⋅10-6.
54
Radna verzija
w (Hg) x 10 -6
LV
LU
PU
BR
RI
BK
BO
RB
SR
MA
JA
IN
VR
PL
SI
GR
RD
0
2
4
6
8
Slika 1.5.4.6. Prosječni maseni udjeli ukupne žive u ukupnom mekom tkivu školjkaša
uzorkovanih na 17 postaja duž istočne obale Jadrana tijekom ožujka 2005. godine.
Analiza sadržaja teških metala u ukupnom mekom tkivu školjkaša sa 17 postaja uzduž istočne
obale Jadrana pokazuje da su na većini postaja maseni udjeli metala slični vrijednostima
izmjerenima u nezagañenim i umjereno onečišćenim priobalnim područjima Jadrana i
Sredozemlja. Ova tvrdnja najbolje je ilustrirana činjenicom da izmjerene vrijednosti za Cd, Cr,
Zn, Pb i Hg na velikom broju postaja nisu značajno više od vrijednosti izmjerenih u
uzgajalištima školjkaša u Malostonskom zaljevu i Limskom kanalu, udaljenih od vidljivih
antropogenih izvora zagañenja ovim metalima. Povišene su vrijednosti pojedinih metala
zabilježene u blizini gradskih i lučkih središta, bilo zbog velikog intenziteta prometa, bilo zbog
utjecaja specifičnih izvora zagañenja, kao što su industrijske i komunalne otpadne vode, lučke
vode i riječni donosi. Naši rezultati upućuju na zaključak da je ekološki sustav istočno-jadranske
obale umjereno opterećen analiziranim metalima.
Teški metali u sedimentu
Uzorci površinskog sedimenta (0-3 cm) za analizu tragova metala uzeti su na 6 postaja (LV, MA,
IN, VR, SI i GR) duž istočne obale Jadrana tijekom ožujka 2005. godine, koristeći plastični
gravitacijski korer. Oko 0,1 g liofiliziranog sedimenta za analizu Cd, Cr, Cu, Pb i Zn potpuno je
razgrañeno postupkom mokre razgradnje u mikrovalnoj peći. Maseni udjeli Cd i Pb u uzorcima
odreñeni su metodom elektrotermičke atomske apsorpcijske spektroskopije na instrumentu
Analyst 800 (Perkin-Elmer). Maseni udjeli Cu, Cr i Zn u uzorcima odreñeni su metodom
plamene atomske apsorpcijske spektroskopije na istom instrumentu. Primijenjene metode i radni
uvjeti provjereni su korištenjem standardnog referentnog materijala BCSS-1. I uzorci za analizu
ukupne žive razgrañeni su mokrim postupkom razgradnje-zagrijavanjem u teflonskim posudama
na ‘vrućoj ploči’ pri 80 °C. Sadržaj ukupne žive odreñen je metodom atomske apsorpcijske
spektroskopije hladnih para (CV-AAS) na instrumentu Perkin Elmer Flow Injection Mercury
System (FIMS-100). Primijenjene metode i radni uvjeti provjereni su korištenjem standardnog
referentnog materijala IAEA-405.
Prostorna raspodjela masenih udjela metala u uzorcima sedimenata, izraženih na suhu težinu,
prikazana je na Slici 1.5.4.7.
55
Radna verzija
w (Cd) x 10-6
w (Pb) x 10-6
LV
LV
MA
MA
IN
IN
VR
VR
SI
SI
GR
GR
0,0
0,5
1,0
1,5
0
250
Postaja
w (Cr) x 10-6
LV
MA
MA
IN
IN
VR
VR
SI
SI
GR
GR
100
200
300
0
250
w (Cu) x 10-6
LV
0,14
MA
MA
0,35
IN
IN
VR
VR
SI
SI
0,23
GR
GR
0,74
250
500
1000
500
750
1000
w (Hg) x 10-6
LV
0
750
w (Zn) x 10-6
LV
0
500
750
167
2,65
0
50
100
150
200
Slika 1.5.4.7. Prosječni maseni udjeli metala (Cd, Pb, Cr, Zn, Cu i Hg) u površinskom sedimentu
prikupljenom na 6 postaja duž istočne obale Jadrana u ožujku 2005. godine.
Maseni su udjeli svih metala u površinskom sedimentu (Cd: 0,13-1,31⋅10-6; Cr: 18-333⋅10-6; Cu:
11,5-651⋅10-6, Pb: 17-768⋅10-6; Zn: 51-923⋅10-6; Hg: 0,14-167⋅10-6), uz neke iznimke (npr. živa
na postaji IN; olovo, bakar, krom i cink na postaji VR), uglavnom u suglasju s ’prirodnim
sadržajem’ metala u Jadranu, a u rasponu su vrijednosti karakterističnih za malo i umjereno
onečišćena područja Sredozemlja. Stoga naši rezultati upućuju na zaključak da hrvatsko obalno
područje nije značajno zagañeno analiziranim metalima. Zagañenje je, ako postoji, ograničeno
na vrlo uska obalna područja u neposrednoj blizini izvora zagañenja.
Literatura
Bernhard, M., 1976. Manual of methods in aquatic environment research. Part 3. Sampling and
analyses of biological material. FAO, 124 p.
56
Radna verzija
1.6. UTJECAJ UZGOJA RIBA NA OKOLIŠ I OKOLIŠA NA
ORGANIZME U UZGOJU
Koordinatori: dr.sc. Adam Benović
dr. sc. Emin Teskeredžić
Sažetak
Intenzivna akvakultura riba u kavezima može imati negativne učinke na morski okoliš i stoga
zahtjeva sistematsko praćenje izmeñu ostaloga i zato što poremećaji u ekosustavu mogu ugroziti i
djelatnosti u akvakulturi. Osim promjena ekoloških parametara i neke bolesti se mogu prenijeti s
prirodnih populacija riba na one u uzgoju i obrnuto.
Područja (Limski kanal, uvala Lanljana, Zverinac, Brijesta) za praćenje parametara okoliša i zdravlja
organizama odabrana su kao referentna jer se nalaze u različitim ekološkim uvjetima u sjevernom,
srednjem i južnom Jadranu i imaju tradiciju uzgoja i ribolovnih djelatnosti.
U zimsko-proljetnom razdoblju zabilježeni su visoki saliniteti uz tipično zimske vrijednosti
koncentracija hranjivih soli. Početkom svibnja u Limskom kanalu došlo je do značajnog zaslañenja,
a u zadarskom području do povećanja vrijednosti, što se odrazilo na povećanje ortosilikata (do 29
µM), ali ne i na ostale hranjive soli. Zasićenje kisikom je bilo općenito dobro, a najniže vrijednosti
zabilježene su pri dnu postaja u Limskom kanalu u kolovozu. Koncentracije amonijaka su bile
pretežno niske, s nešto povišenim vrijednostima u blizini kaveza s ribom.
Brojnost heterotrofnih bakterija kretala se u granicama redovnih opažanja. Ljeti je u Limskom
kanalu zabilježen porast populacije 2-8 puta.
Maseni udio organske tvari (EOT) površinskog sloja sedimenta ispod uzgojnih kaveza viši je nego
na kontrolnim postajama, ali se ukupne vrijednosti kreću u rasponu proteklih razdoblja istraživanja i
nije uočen trend povećanja.
U području Brijeste bilježe se odstupanja od uobičajenih redovnih vrijednosti, te se smatra da treba
povećati učestalost mjerenja.
Nedostatak izravnog mjerenja morskih struja ne dozvoljava detaljnija tumačenja opaženih promjena
na cijelom obuhvaćenom području, a najviše u području Malostonskog zaljeva.
Ne preporučaju se nove mjere zaštite, osim već navedenih potrebnih proširenja koncesija na
rezervno područje za izmještaj kaveza nakon zamijećenih pogoršanja ekološkog stanja u blizini i oko
kaveza.
Cilj
Kratkoročni
Postizanje saznanja o stvarnom stanju okoliša i riba u uzgoju.
Dugoročni
Unapreñenje mjera regulacija i planiranja razvitka djelatnosti uzgoja, poboljšanja gospodarske
isplativosti uzgoja, te zaštita okoliša od mogućih negativnih posljedica intenzivnog uzgoja.
57
Radna verzija
1.6.1. UTJECAJ UZGOJA RIBA NA OKOLIŠ
Rezultati
Područja za stalno praćenje stanja okoliša i organizama na uzgajalištima i nalazištima riba
(rovinjsko: Limski kanal; zadarsko: uvala Lamjana i Zverinac; dubrovačko: Malostonski zaljev Brijesta) odabrana su kao referentna i tipična zbog raznih ekoloških prilika u sjevernom,
srednjem i južnom Jadranu i zbog najdužeg uzgoja i izlova na tim lokacijama.
Hidrografski i biološki parametri
Sjeverni Jadran - Limski kanal
Podkoordinator: dr.sc. Mirjana Najdek
Geografske koordinate postaja:
-
LKS02 uz kaveze (45o 08' 02,49'' N; 13o 41' 34,38'' E)
LKE01 (45o 07' 56,44'' N; 13o 39' 01,91'' E)
LKR02 i K1 (45o 07' 51,42'' N; 13o 41' 20,15'' E)
LKR03 (45o 08' 04,15'' N; 13o 42' 42,85'' E)
K2 (45o 07' 49,83'' N; 13o 40' 15,13'' E)
Za odreñivanje hidrografskih i bioloških parametara uzorkovalo se u veljači, ožujku, svibnju,
lipnju, srpnju, rujnu i studenom na postajama LKE01, LKR02 i LKR03, dok su uzorci sedimenta
analizirani u veljači i rujnu 2005. godine ispod uzgojnih kaveza i kontrolnim postajama K1 i K2
Limskog kanala (Slika 1.6.1.1).
LKS02
kavezi
LKE01
K2
Limski kanal
LKR03
K1
LKR02
Slika 1.6.1.1. Limski kanal.
Hidrografski i biološki parametri
Sredina veljače bila je karakterizirana visokim salinitetima na području cijelog kanala, uz tipično
zimske vrijednosti koncentracija hranjivih soli. Početkom ožujka značajno zaslañenje, posebno
na području postaje LKR03 (salinitet snižen do 23.2 PSU), odrazilo se na povećanje svih
hranjivih soli (ortofosfat 0.25 µmol l-1; nitrat 11 µmol l-1; ortosilikat 36 µmol l-1). Tijekom ljeta
58
Radna verzija
vrijednosti saliniteta i hranjivih soli kretale su se u tipičnom rasponu za istočni dio sjevernog
Jadrana. Jedino su na postajama oko kaveza zabilježene povišene koncentracije amonijaka (do
8.1 µmol l-1). Zasićenje kisikom bilo je općenito dobro do sredine rujna, kada je došlo do
značajnog sniženja u pridnenom sloju postaja LKR02 i LKR03 (do 41 %). U studenom se
podzasićenje kisikom proširilo na veći dio vodenog stupca svih istraživanih postaja. Iako
značajno snižene, vrijednosti su ipak bile iznad granice kritičnih za preživljavanje bentoskih
organizama.
U proljeće je brojnost heterotrofnih bakterija bila ravnomjerna u cijelom području Limskog
kanala (2-5*108L-1) i slična izmjerenima u istom razdoblju prethodnih godina. Ljeti (srpanjrujan) je zabilježen uobičajen značajan porast populacije na svim postajama (2-3 puta, 412*108L-1), a najveći u području s uzgojnim kavezima, što se bitno ne razlikuje od brojnosti
prijašnjih godina.
Sediment
Granulometrijskom analizom sedimenta odreñen je visoki udio mulja (silta i gline) na svim
istraživanim postajama, te prema Shepard-u karakteriziran kao glinoviti silt (Slika 1.6.1.2). Udio
organskog ugljika u površinskom sedimentu ispod uzgojnih kaveza (1,34-1,69 %) ne razlikuje se
od vrijednosti izmjerenih na kontrolnim postajama (1,64-1,73%).
100%
80%
60%
40%
20%
0%
kavezi
šljunak
K1
pijesak
K2
silt
glina
Slika 1.6.1.2. Granulometrijski sastav sedimenta (0-5 cm) uzgajališta i kontrolnih postaja u
Limskom kanalu.
Unatoč ujednačenom granulometrijskom sastavu i koncentracijama organskog ugljika prosječne
koncentracije ekstrahirane organske tvari (EOT) površinskog sloja sedimenta ispod uzgojnih
kaveza (0.77±0.21 mg/g suhe tvari) dvostruko su više nego na kontrolnim postajama (0.32±0.04
i 0.25±0.01 mg/g suhe tvari; Slika 1.6.1.3).
1,6
EOT (mg/g suhe tvari)
max
min
1,2
0,8
0,4
0
kavezi
K1
K2
Slika 1.6.1.3. Ekstrahirana organska tvar (mg/g s.t.) površinskog sedimenta uzgajališta i
kontrolnih postaja u Limskom kanalu.
59
Radna verzija
U organski obogaćenoj zoni ispod kaveza odreñeni su ujedno i viši udjeli lakorazgradivih
lipidnih komponenata, polinezasićenih kiselina, većinom životinjskog porijekla. Na kontrolnim
je postajama porijeklo ovih kiselina pretežno biljno. Varijabilnost vrijednosti uzrokovana je
neravnomjernom raspodjelom otpada s farmi, a takoñer i blago reducirajućim uvjetima u
sedimentu ispod kaveza što se odrazilo i na strukturu zajednice meiofaune. Dok je na kontrolnim
postajama nañeno 20 viših skupina, u sedimentu ispod kaveza broj je snižen (8–14), a
predstavnici Tanaidacea, Asteroidea, Ophiuroidea, Isopoda i Panthopoda nisu nañeni. Gustoća
ukupne meiofaune (299-1311 ind/10cm2), nematofaune (265-1112 ind/10cm2) i kopepoda (9-166
ind/10cm2) takoñer je snižena u sedimentu ispod kaveza u odnosu na kontrolne postaje (14502700 ind/10cm2; 1162-2015 ind/10cm2; 206-532 ind/10cm2). Ozbiljnih kriza kisika u sedimentu
uzgajališta nema čemu u prilog ide i nalaženje skupine Kinoryncha, čiji su predstavnici izuzetno
osjetljivi na reducirajuće uvjete.
U zaključku, utjecaj je djelatnosti vezanih za uzgoj riba u Limskom kanalu blag do umjeren i
strogo ograničen na područje ispod uzgojnih kaveza. U odnosu na prethodna razdoblja nije
uočen trend povećanja okolišnih parametara koji bi ukazivali na trend značajnog poremećaja u
ekosustavu.
Srednji i južni Jadran
Podkoordinator: dr. sc. Jakša Bolotin
Geografske koordinate postaja:
Uvala Lamjana – dvije postaje i kontrola
- uz kaveze unutra (44o02'50,48'' N; 15o12'00,26'' E)
- uz kaveze vani (44o02'11,71'' N; 15o12'22,28'' E)
- kontrolna postaja (44o02'07,70'' N; 15o12'37,75'' E)
Uvala Brijesta – jedna postaja i kontrola
- uz kaveze (42o55'14,61'' N; 17o30'01,33'' E)
- kontrolna postaja (42o55'23,80'' N; 17o29'50,61'' E)
Zverinac Tunara – jedna postaja i kontrola
- uz kaveze (44o09'50,99'' N; 14o55'29,97'' E)
- kontrolna postaja (44o10'03,35'' N; 14o55'46,31'' E)
U 2005. godini obavljena su dva terenska izlaska (lipanj i studeni), sakupljeno je i obrañeno 42
uzorka i analizirano zasićenje kisikom i koncentracija hranjivih soli. Temperatura i salinitet
mjereni su sondom.
Zasićenje morske vode kisikom unutar cijelog vodenog stupca na svim je postajama iznad 1, što
ukazuje na dobru prozračnost.
Analiza ispitivanih kemijsko-fizikalnih parametara pokazala je kako u Lamjani, Brijesti i
Zverincu koncentracija većine hranjivih soli ne pokazuje statistički značajne razlike izmeñu
uzgajališta i kontrolne postaje. Takoñer, ne postoje za većinu hranjivih soli značajne razlike u
koncentracijama u usporedbi s prethodnim godinama. Izuzetak su amonijeve soli, koje u 2005
pokazuju povećane koncentracije na postajama Lamjana (P<0.05). Takoñer su u 2005 povećane
koncentracije NO3 i na kontrolnoj i na postaji Zverinac-Tunare. Tumačenje ovih rezultata zbog
malog broja uzoraka mora se uzeti s odreñenom opreznošću.
Najveće koncentracije klorofila a u 2005., kao i prethodnih godina, bile su na uzgajalištu u
Lamjani (u lipnju). Na svim uzgajalištima nije bilo razlika u koncentraciji klorofila a u odnosu
na prethodne dvije godine.
60
Radna verzija
Postojeća dinamika uzorkovanja, odnosno relativno mali broj uzoraka, ne dopuštaju donošenje
detaljnih zaključaka. Predlažem da se na uzgajalištu u Brijesti u 2006. godini poveća učestalost
uzorkovanja.
Vrijednosti gustoće populacija bakterioplanktona dobivene u 2005. u pridnenim dubinama
ribogojilišta odgovaraju vrijednostima za priobalno more, i ne razlikuju se od vrijednosti
prethodnih godina.
Zaključci
Limski kanal
Unatoč ujednačenom granulometrijskom sastavu i koncentracijama organskog ugljika prosječne
koncentracije ekstrahirane organske tvari površinskog sloja sedimenta ispod uzgojnih kaveza
dvostruko su više nego na kontrolnim postajama. Utjecaj djelatnosti vezanih za uzgoj riba je blag
do umjeren i strogo ograničen na područje ispod uzgojnih kaveza. U odnosu na prethodna
razdoblja nije uočen trend povećanja indikatorskih okolišnih parametara koji bi ukazivali na
značajni poremećaj u ekosustavu.
Srednji i južni Jadran
U usporedbi s prethodnim godinama za većinu indikatorskih parametara nisu ustanovljene
značajne razlike. Izuzetak su amonijeve soli, koje u 2005 pokazuju povećane koncentracije na
postajama Lamjana (P<0.05). Takoñer su u 2005 povećane koncentracije NO3 i na kontrolnoj i
na postaji Zvenirac-Tunare. Vrijednosti gustoće populacija bakterioplanktona dobivene u 2005. u
pridnenim dubinama svih ribogojilišta odgovaraju vrijednostima za priobalno more, i ne
razlikuju se od vrijednosti prethodnih godina.
Osim neposredno ispod kaveza s uzgajanom ribom, općenite promjene u širem području
monitoringa uvjetovane su sezonskim hodom promjena u ekosustavu, prije svega promjene
temperaturnog režima, uspostavljanja termokline i zagrijavanja cijelog stupca mora, te jačeg
donosa slatkih voda s kopna.
Preporuka
a) uvesti mjerenje morskih struja na monitoring postajama uzgajališta,
b) započeti monitoring toksičkog fitoplanktona na uzgajalištima riba,
c) u području Zadra i Brijeste uvesti odreñivanje granulometrijskog sastava dna, organskog
ugljika, ekstrahirane organske tvari i meiofaune u površinskim sedimentima.
d) inzistirati na potrebi izrade pravilnika za koncesioniranje područja za uzgoj ribe koji
obvezno mora uključiti područja za potrebe premještanja uzgajališta na „svježe“ lokacije.
61
Radna verzija
1.6.2. BOLESTI RIBA (Zdravstveno stanje riba)
Koordinator: dr. sc. Emin Teskeredžić
Sažetak
Kvalitativni sastav mrežnog fitoplanktona, odnosno raznolikost vrsta u vodenom stupcu, upućuje
na stabilne uvjete istraživanih lokaliteta na istočnoj obali Jadranskog mora.
Zdravstveni pregled riba rañen je na terenu u vidu opće kliničke, patomorfološke i mikroskopske
pretrage te uzimanjem uzoraka za detaljnu laboratorijsku bakteriološku, hematološku,
parazitološku, virološku i nutricionističku obradu.
Kod 45,2 % pregledanih lubina utvrñeno je prekomjerno nakupljanje masti u trbušnoj šupljini,
promjene na unutrašnjim organima, kao i ektoparazitoze škrga. Izolirane su uvjetno patogene
Gram-pozitivne i Gram-negativne bakterije koje pri stresnim stanjima mogu izazvati velike
gubitke u uzgoju, ali i infekcije kod imunodeficijentnih ljudi.
LOKACIJE:
1.
2.
3.
4.
- JANJINA
- OTOK IŽ
- LAMLJANA
- LIMSKI KANAL
Slika 1.6.2.1. Lokacije uzorkovanja.
62
Radna verzija
Cilj
Kratkoročni cilj utvrñivanja zdravstvenog stanja riba bio je da se ustanovi koji se uzročnici
bolesti pojavljuju kod riba u uzgoju i kakve promjene one izazivaju u organima i organskim
sustavima uzgajanih organizama, te koju opasnost predstavljaju za kakvoću uzgojne sredine s
mogućim posljedicama po ljudsko zdravlje.
Da bi se utvrdio utjecaj uzgoja na okoliš istraživan je mrežni fitoplankton, kao važan pokazatelj
kakvoće odreñenog akvatorija.
Bakteriološkim pretragama riba utvrñivali smo bakterijsku floru, izolirali i identificirali
bakterijske patogene.
Parazitološkim pretragama utvrñivali smo prisutnost endo i ekotparazita, intenzitet invazije, te
opasnosti parazitarnih inavzija na uzgoj.
Virološkim pretragama riba utvrñivali smo prisustvo virusne hemoragične septikemije (VHSV) i
virusne encefalopatije i retinopatije metodom RT-PCR (reverzna transkripcija-lančana reakcija
polimerazom).
Dugoročno gledano temeljem dobivenih rezultata uvida u zdravstveno stanje, upotpunjenih s
rezultatima biokemijskih parametara krvi, histoloških analiza unutrašnjih organa (jetre, slezene i
bubrega) moguće je preventivno djelovati na zdravlje uzgajanih organizama, a tako i na zaštitu
vodenog ekosustava, kao i zaštitu zdravlja ljudi.
Rezultati
Za kvalitativnu obradu, uzorci mrežnog fitoplanktona uzimani su crpcem na dubinama 0,5 i 4
metara na svim istraživanim lokalitetima.
Kvalitativnim analizama mrežnog fitoplanktona sakupljenog u svibnju na tri lokaliteta (Janjina,
Lamjana i Limski kanal) uočena je bolja zastupljenost mikrofita u površinskom sloju vodenog
stupca. U sastavu mrežnog fitoplanktona učestvovali su predstavnici odjela Chrysophyta
(Bacillariophyceae) i Dinophyta. Veća brojnost mikrofita uočena je na lokalitetu Lamjana (33
vrste) u odnosu na lokalitete Janjina (22 vrste), odnosno Limski kanal (17 vrsta). Kvalitativnim
analizama uzoraka uočena je i razlika u sastavu mrežnog fitoplanktona na pojedinim
istraživanim lokalitetima. Glavnu komponentu u sastavu mrežnog fitoplanktona na lokalitetu
Lamjana činile su dijatomeje s rodovima Chaetoceros i Proboscia (syn. za neke vrste roda
Rhizosolenia), te dinoflagelati predstavnici roda Ceratium. Na lokalitetu Janjina od dijatomejskih
vrsta u vodenom stupcu isticale su se vrste roda Licmophora, a od dinoflagelata uz vrste roda
Ceratium, značajnu ulogu u sastavu fitoplanktonske zajednice imali su predstavnici roda
Protoperidinium i vrsta Goniaulax polygramma Stein. U uzorcima sakupljenim u Limskom
kanalu, prevladavale su dijatomeje, a veći broj vrsta imali su rodovi Chaetoceros i Rhizosolenia,
dok je skupina dinoflagelata u sastavu mrežnog fitoplanktona učestvovala s rodom
Protoperidinium. Analizama uzoraka mrežnog fitoplanktona nije uočena veća koncentracija
pojedinih vrsta s obzirom na vertikalnu raspodjelu fitoplanktona u vodenom stupcu.
U sastavu mrežnog fitoplanktona u uzorcima sakupljenim na tri lokaliteta u listopadu (Janjina,
Lamjana i Limski kanal), učestvovali su predstavnici sistematskih odjela Cyanobacteria
(Cyanophyta), Chrysophyta (Bacillariophyceae) i Dinophyta. U svim analiziranim uzorcima
uočena je veća koncentracija fitoplanktona na dubini od četiri metra nego u površinskom sloju
vodenog stupca. Najviše vrsta mrežnog fitoplanktona (48) utvrñeno je u uzorcima sakupljenim u
Limskom kanalu, a najmanje (32) na lokalitetu Lamjana. Na lokalitetu Janjina u sastavu mrežnog
fitoplanktona učestvovale su podjednako i Bacillariophyceae (dijatomeje) i Dinophyta
(dinoflagelati), dok su na lokalitetima Lamjana i u Limskom kanalu prevladavali predstavnici
Bacillariophyceae ili dijatomeja. Na istraživanim lokalitetima od dijatomeja prevladavale su
vrste rodova Chaetoceros i Proboscia, te vrsta Pseudo-nitzschia, a od dinoflagelata vrste rodova
Ceratium i Protoperidinium. U uzorcima sakupljenim na lokalitetima Janjina i Lamjana utvrñena
63
Radna verzija
je nitasta vrsta roda Oscillatoria, odjela Cyanobacteria, koja nije imala većeg udjela u sastavu
mrežnog fitoplanktona istraživanih lokaliteta.
U uzorcima mrežnog fitoplanktona sakupljenim na uzgajalištu tuna u svibnju, utvrñeno je 16
vrsta mikrofita. Njihova brojnost bila je veća u površinskom sloju vodenog stupca u odnosu na
dubinu od četiri metra. U sastavu fitoplanktonske zajednice podjednako su učestvovali
predstavnici dijatomeja ili Bacillariophyceae i Dinophyta. Uglavnom su utvrñeni predstavnici
rodova Chaetoceros i Proboscia (dijatomeje), te Ceratium i Protoperidinium (Dinophyta).
Nazočnost vrsta u vodenom stupcu bila je pojedinačna.
Tijekom listopada na istom uzgajalištu veća brojnost mikrofita utvrñena je na dubini od četiri
metra (31 vrsta) u odnosu na brojnost vrsta (10) u površinskom sloju (0,5 m). U sastavu mrežnog
fitoplanktona prevladavali su predstavnici Bacillariophyceae ili dijatomeja. Iako je njihova
nazočnost u vodenom stupcu bila pojedinačna, ipak se s većim brojem vrsta isticao rod
Chaetoceros. Osim dijatomeja, u sastavu mikrofitoplanktona istraživanog lokaliteta učestvovala
je i skupina Dinophyta, a najbrojniji vrstama bio je rod Ceratium.
Tijekom istraživanja u svibnju i listopadu 2005. pregledano je ukupno 62 lubina s tri uzgajališta
(51-554 g; 175-350 mm). Pregledane su tri tune (10,0; 20,5 i 20,0 kg; 85;103 i 101 cm) na
uzgajalištu na otoku Ižu.
Uzorkovane ribe pregledane su u vidu opće kliničke i patomorfološke pretrage, mikroskopske
pretrage nativnih preparata kože, peraja, škrga i žući, te uzimanjem uzoraka za detaljnu
laboratorijsku bakteriološku, hematološku, parazitološku, i virološku pretragu.
Patomorfološkom pretragom utvrñena je kod većine uzgojene ribe svjetlija boja jetre, od svijetlo
smeñe (24 lubina), preko oker (27 lubina) do bijele (jedan lubin). Pretragom su kod 28 lubina
utvrñene povećane količine masnog tkiva u trbušnoj šupljini.
Mikroskopskom pretragom nativnih preparata, od ukupno pregledanih 62 lubina kod njih 48 je
utvrñena invadiranost škrga parazitom Diplectanum sp.
Bakteriološkom pretragom u svibnju 2005., osim utvrñene bakterijske zajednice na škrgama
pregledanih lubina, izolirane su bakterije iz samo dvije ribe. Bakteriološka je pretraga
unutrašnjih organa bila pozitivna iz jetre jedne ribe s lokaliteta Janjina (redni broj 6), te jetre
lubina s lokaliteta Lamjana (redni broj 9). Bakteriološkom analizom identificirane su bakterije iz
rodova: Micrococcus spp, Moraxella spp., Pasteurella spp., Rhodococcus spp i Weeksella spp.
Bakteriološki su pregledani uzorci s jedne tune, pri čemu su izolirani sa kože Staphylococcus sp.,
a iz jetre i slezene Moraxella spp.
Bakteriološka pretraga unutrašnjih organa u listopadu 2005. bila je pozitivna kod 7 riba i to kod
5 s lokaliteta Lamjane (redni broj 2, 5, 6, 9 i 11) i dva lubina iz Limskog kanala (redni broj 2 i 4).
Bakteriološka pretraga unutrašnjih organa lubina s lokaliteta Janjina bila je negativna, dok su i
kod ovih riba utvrñeni pripadnici bakterijske zajednice škrga. Izolirane su bakterije slijedećih
rodova: Brevibacter spp., Moraxella spp., Staphylococcus spp., Shigella spp.,
Stenotrophomonas spp. i Weeksella spp. Bakteriolškom pretragom uzoraka dvije tune izolirane
su i identificirane bakterije iz slijedećih organa: sa škrga Pasteurella spp., sa kože Pasteurella
spp., Staphylococcus spp., Corynebacterium spp., iz jetre Moraxella spp., iz bubrega
Brevundimonas spp., Corynebacterium spp., Moraxella spp. i iz crijeva Brevundimonas spp. i
Moraxella spp.
Rezultat virološke pretrage na virus virusne hemoragične septikemije i virusne encefalopatije i
retinopatije postupkom RT-PCR bio je negativan.
Histološkom pretragom u slezeni je odreñivan broj MMC-a (melanomakrofagnih centara) i
stupanj punokrvnosti, u jetri stupanj masne infiltracije, nakupljanje upalnih stanica i prosječan
broj MMC-a, a u bubregu prisutnost atrofije i lize glomerularnog pleteža, nakupljanje upalnih
stanica i prosječan broj MMC-a. Statistička obrada rezultata histološke pretrage je u tijeku.
Dobiveni rezultati hematoloških pretraga uzoraka krvi pregledanih lubina (62 ribe) i tri tune
tijekom istraživanja prikazani su u Tablici 1.6.2.1.
64
Radna verzija
Tablica 1.6.2.1. Srednje vrijednosti i standardne devijacije hematoloških pretraga riba tijekom
2005.godinie.
Lubini 05.2005.
Lubini 10.2005.
Tuna 05.2005.
Tuna 10.2005.
Hematokrit
38,03±6,62
50,22±6,83
70,00
47,00±12,73
Serum proteini
5,02±0,9998
6,31±1,42
9,6
6,9±0,14
Indeks loma
1,35±0,002
1,35±0,003
1,35
1,199±0,21
Specifična težina seruma
1,037±0,005
1,043±0,007
1,05
1,05±0,002
Doprinos dobivenih rezultata postizanju ciljeva
Iz kvalitativnih analiza uzoraka sakupljenih u kasno proljeće (svibanj) i jesen (listopad), nisu
uočene velike razlike u sastavu mrežnog fitoplanktona istraživanih lokaliteta. Uglavnom glavnu
komponentu činile su Bacillariophyceae i Dinophyta, skupine koje imaju najvažniju ulogu u
sastavu krupnijeg morskog fitoplanktona.
Bakteriološkom pretragom lubina utvrñena je bakterijska zajednica škrga, koja čini osnovu
eventualnih riblji bakterijskih patogena od kojih su neki nañeni i u unutrašnjim organima
pregledanih lubina, a koji su uvjetni uzročnici bakterijskih bolesti u riba, a potencijalna su
opasnost za zdravlje ljudi kao uzročnici zoonoza. Analizom rezultata bakteriološke pretrage
uzoraka tuna iz uzgoja, uočljivo je kako bakterijskom florom pregledanih tuna dominira
bakterijska vrsta iz roda Moraxella spp., dok izolirane bakterijske vrste iz crijeva odgovaraju
vrstama izoliranim iz pojedinih organa tuna (Brevundimonas spp. i Moraxella spp.).
U pregledanim ribama nisu pronañeni virus virusne hemoragične septikemije i virus virusne
encefalopatije i retinopatije.
Planovi za nastavak radova na temi
Da bi se dobio potpuniji uvid u zdravstveno stanje riba na uzgajalištima treba povećati praćenje
prirodnih populacija.
Poznato je da se mikroflora jedinki formira pod utjecajem mikroflore iz hrane. S tim u vezi
pristupilo se i utvrñivanju mikroflore crijeva, kako bi se mogao procijeniti njezin utjecaj na
formiranje mikroflore pojedinih organa i organskih sustava. Preliminarni rezultati ukazuju na
vezu mikrobne zajednice crijeva i one u preglednim organima tune, a za cjelovitije spoznaje i
donošenje zaključaka neophodno je nastaviti istraživanje i to na većem broju jedinki. Na temelju
potpunih spoznaja jedino je moguće procijeniti kritične točke u uzgoju i preventivno djelovati na
sprječavanju pojave bolesti u uzgoju, zaštiti ekološke ravnoteže u okolišu, a takoñer i zaštiti
zdravlja ljudi.
Zbog složenosti odnosa i očuvanja ekološke ravnoteže neophodno je nastaviti s praćenjem
prostornih i vremenskih varijacija planktonskih algi istraživanih lokaliteta, koje su jedan od
pokazatelja trofije uzgojne sredine, odnosno kakvoće vode. Stabilni uvjeti uzgojne sredine
rezultiraju dobrom proizvodnjom i zdravom ribom za ljudsku prehranu.
Povećati broj uzoraka tuna za pretragu na virusne, bakterijske i nametničke bolesti, osobito u
vrijeme planskih izlova kada su štete po vlasnike uzgajališta najmanje, a rezultati takvih
istraživanja na obostrano zadovoljstvo i korist.
65
Radna verzija
Radovi proizašli iz istraživanja 2005.
Kapetanović, D., Kurtović, B., Vardić I., Valić, D., Teskeredžić, Z., Teskeredžić, E. 2006.
Preliminary studies on bacterial diversity of cultured bluefin tuna Thunnus thynnus from the
Adriatic sea. Aquaculture reseach (u tisku).
Kapetanović, D., Kurtović, B., Vardić I., Teskeredžić, E., Teskeredžić, Z. 2006. Gill disease in a
gilthead sea bream (Sparus aurata L.). Medycyna Weterynaryjna (u tisku).
66
Radna verzija
2.1. DEGRADACIJA EKOLOŠKI I GOSPODARSKI ZNAČAJNIH STANIŠTA
2.1.1. PODRUČJA MRIJESTA I RASTA GOSPODARSKI ZNAČAJNIH RIBLJIH
VRSTA I DRUGIH MORSKIH ORGANIZAMA
Koordinator: dr. sc. Jakov Dulčić
Sažetak
Istraživana su osnovna ekološka obilježja odabranih biotopa u priobalnom morskom području u
odnosu na zastupljenost ihtiopopulacija u njima, te struktura i raznolikost naselja u odnosu na
promjenjive ekološke čimbenike. Istovremeno je istraživana dinamika populacije gospodarski
značajnih vrsta riba, odnosno procjene novačenja, stope rasta, te prirodne smrtnosti. Dobiveni
rezultati ukazuju na odreñene stupnjeve degradacije pojedinih područja značajnih za mriješćenje
i razvoj riblje mlañi i drugih morskih organizama te se stoga ističe potreba odreñenih mjera
zaštite takvih područja i zabrane bilo kakvih zahvata u njima bez studijskih analiza (npr. uvala
Marić, ušće rijeke Žrnovnice, uvala Žaborić). U odnosu na istraživanja prethodnih godina
tijekom 2005. u južnom i srednjem Jadranu, zabilježen je trend laganog porasta brojnosti vrsta i
biomase, dok je kod prevladavajućih vrsta opažena promjena brojnosti, koja ukazuje na pojavu
godišnjih cikličkih smjenjivanja. Na području sjevernog Jadrana zabilježen je pak lagani trend
opadanja brojnosti vrsta i biomase što bi se moglo objasniti povećanim utjecajem ljudske
djelatnosti i promjenjivosti ekoloških čimbenika.
Cilj
Kratkoročni
Istraživanja osnovnih ekoloških obilježja odabranih biotopa u odnosu na zastupljenost
ihtiopopulacija u njima, upoznavanje strukture i raznolikosti naselja u odnosu na promjenjive
ekološke čimbenike.
Dugoročni
Istraživanje dinamike populacija gospodarski značajnih vrsta riba u odnosu na statistiku
komercijalnog ulova. Procjena novačenja, stope rasta i prirodne smrtnosti s konačnom svrhom
poduzimanja konkretnih mjera zaštite.
Tijekom 2005. godine zabilježena su, pored uobičajenih sezonskih, neznatna kolebanja indeksa
obilja (Slika 2.1.1.1.A) i raznolikosti (Slika 2.1.1.1.B) (kao pokazatelja bogatstva i biološke
raznolikosti nekog područja ribljima vrstama). Negativan trend indeksa obilja zabilježen je za
ušća rijeka, te na području Klenovica-Ljubač, dok su najveće vrijednosti indeksa raznolikosti
zabilježene na području južnog Jadrana. Sve promjene u vrijednostima koje odstupaju od
sezonskih mogle bi se objasniti djelovanjem nekih dodatnih nepovoljnih čimbenika. U te
nepovoljne čimbenike svakako treba naglasiti uočene zahvate ljudske djelatnosti (nasipavanje i
zatrpavanje obale grañevinskim materijalom, masne naftne mrlje, podizanje objekata - prije
svega improviziranih pristaništa) na područjima rijeka Žrnovnica, u uvali Žaborić, u Tarskoj vali
- ušće Mirne, ušće rijeke Neretve (Slika 2.1.1.3), nekim dijelovima Pirovačkog zaljeva, te uvali
Marić gdje je u planu izgradnja kampa) (Slika 2.1.1.2., Tablica 2.1.1.1.). U ovom slučaju je
najkritičnije stanje na području ušća rijeke Žrnovnice, gdje praktično više i nismo u stanju
uzorkovati uslijed odreñenih grañevinskih zahvata koji se odvijaju na tom području, u uvali
Marić, te u uvali Žaborić. Stoga bi bilo neophodno uvalu Marić, ušće rijeke Žrnovnice i uvalu
Žaborić obuhvatiti odreñenim mjerama zaštite i zabraniti bilo kakve zahvate bez studijskih
analiza. Tijekom je uzorkovanja utvrñeno i sve više uznapredovalo smanjenje prekrivenosti
67
Radna verzija
pojedinih područja livadama morskih cvjetnica i algi (najkritičnije je stanje na ušću rijeke
Žrnovnice i širem području ušća rijeke Cetine). Prirodne su populacije riba i drugih morskih
organizama nažalost već godinama pod snažnim utjecajem promjena u prirodnoj sredini izazvane
čovjekovim djelovanjem. Promjene su naročito izražene u obalnom i otočnom pojasu, u kome se
sukobljavaju interesi niza, inače propulzivnih gospodarskih djelatnosti. Pod utjecajem ekoloških
promjena, biološki ciklus mnogih priobalnih i demersalnih vrsta biva ometan. Promjene su
učestale u područjima mrijesta, ishrane i rasta gospodarski značajnih vrsta riba i drugih morskih
organizama, uključujući livade morskih cvjetnica i područja ušća rijeka, uslijed onečišćenja i
ribarenja (prvenstveno nekontroliranog kočarenja i primjene neprikladnih ribolovnih alata u
priobalnom pojasu) i drugih ljudskih djelatnosti (npr. nasipavanja obalnog ruba, izgradnja
lukobrana, marina, vañenje prstaca...). Te učestale promjene u prirodnim staništima ranih
razvojnih stadija riba mijenjaju odnose u složenom hranidbenom lancu, a time posredno ili
neposredno utječu na biološki ciklus. Stalni ili privremeni boravak riblje mlañi i drugih morskih
organizama u visoko produktivnim obalnim zonama biva sve više ugrožen brojnim aktivnostima
čovjeka i stoga se nameće potreba još boljeg poznavanja i praćenja (monitoring) navedenih
specifičnih i osjetljivih biotopa značajnih kao potencijalna mrijestilišta, obitavališta, te rastilišta i
hranilišta riblje mlañi i drugih morskih organizama. Spomenuta staništa u priobalnim
ekosustavima djeluju kao «spremnici biološke raznolikosti» koje nužno treba očuvati i zaštititi.
Nedostatak mjera sustavne i uspješne zaštite prirodnih populacija, prelov reproduktivno
sposobnih jedinki, te nestanak prirodnih mrijestilišta dovode u pitanje opstanak nekih od
gospodarski vrlo značajnih riba i drugih morskih organizama. Sukladno tome nameće se potreba
za očuvanjem i zaštitom genetske i biološke raznolikosti te zaštitom tih «spremnika biološke
raznolikosti» u svrhu obnove i zaštite ihtionaselja. Takva zaštićena morska područja s
organiziranim upravljanjem i nadzorom omogućavala bi zaštitu i vrednovanje biozaliha, obnovu
gospodarstveno važnih vrsta morskih organizama i populariziranje znanstvenih spoznaja iz
ribarstvene biologije, ihtiologije i oceanologije, što je posebno značajno jer se na taj način
upoznaje javnost s potrebom i značajem zaštite živih bogatstava mora. U odnosu na istraživanja
prethodnih godina, u južnom i srednjem Jadranu, zabilježen je trend laganog porasta brojnosti
vrsta i biomase, dok je kod prevladavajućih vrsta opažena promjena brojnosti, ukazujući na
pojavu godišnjih cikličkih smjenjivanja. Povećanje brojnosti i biomase može se objasniti
povećanim uplivom toploljubnih vrsta. Tijekom 2005. godine zabilježeno je i pomicanje nekih
toploljubnih vrsta prema sjeveru, kao što je kirnja bijelica Epinephelus aeneus. Takoñer, i ove je
godine utvrñena, kao i prethodnih, povećana brojnost papigače Sparisoma cretense (Tablica
2.1.1.2.), te pastira batoglavca Schedophilus ovalis (zabilježeno pomicanje populacija prema
sjevernom Jadranu). Pregled novih vrsta u Jadranu može se pogledati na stranicama:
http://medas.izor.hr:7777/roscop/riba_vrste_v_web ili http://www.izor.hr. Na području sjevernog
Jadrana zabilježen je pak lagani trend opadanja brojnosti vrsta i biomase što bi se moglo
objasniti povećanim utjecajem ljudske djelatnosti i promjenjivosti ekoloških čimbenika. Na
ovom području treba naglasiti i nepojavljivanje ranih razvojnih stadija nekih gospodarski važnih
vrsta riba (prije svega kavale i šaraga). Otvara se pitanje da li je prelov tih vrsta toliko
uznapredovao (nekontrolirani izlov, neprikladna primjena ribolovnih alata, nepoštivanje
zakonskih propisa) pa je doveo u pitanje čak i minimalno novačenje ili su se ekološki uvjeti u
meñuvremenu toliko izmijenili na štetu ranih razvojnih stadija riba i drugih morskih organizama
da je jednostavno nemoguće normalno obnavljanje populacija. Tijekom uzorkovanja ranih
razvojnih stadija riba utvrñene su i promjene u mrijestu nekih gospodarski vrlo važnih vrsta riba
(prije svega srdele). Ponovno su kao i prethodnih godina utvrñeni nalazi jaja srdele u sjevernom i
srednjem Jadranu tijekom lipnja i rujna, što nam može ukazati na produženje sezone mrijesta ove
vrste i to tijekom razdoblja rujan-lipanj (dosada se ova vrsta mrijestila tijekom razdoblja
listopad-svibanj).
Dobiveni rezultati u odreñenoj mjeri ukazuju na razinu degradacije odreñenih područja značajnih
za mriješćenje i razvoj riblje mlañi i drugih morskih organizama. Najčešći su uzroci tih
68
Radna verzija
degradacija: zagañenje, nekontrolirani ribolov i ostale djelatnosti. Rezultati ovih istraživanja
mogu nam ukazati na moguće prijedloge zaštite «spremnika bioraznolikosti», a u svrhu održivog
razvitka. Iz rezultata praćenja stanja ranih razvojnih stadija riba i drugih morskih organizama,
kao i osnovnih biometrijskih parametara, jasno se raspoznaju pokazatelji potrebe zaštite
spomenutih područja. Višegodišnjim praćenjem stanja populacija nedoraslih riba bit će moguće
procijeniti povećanje ili smanjivanje mogućnosti njihovog ulova za naredno razdoblje ovisno o
brzini rasta svake vrste pojedinačno, a naročito gospodarski zanimljivih vrsta riba.
U nastavku je radova na temi potrebno nastaviti uzorkovanje na navedenim područjima i
posvetiti posebnu pozornost pojavi novih vrsta u Jadranu, te povećanju brojnosti nekih vrsta koje
su dosada bilježene kao rijetke i vrlo rijetke. Ove vrste mogu poslužiti kao biološki pokazatelji
promjena u morskom ekosustavu. Pozornost će se posvetiti i mogućem utjecaju upliva novih
vrsta na postojeću ihtiofaunu (odnos grabežljivac-plijen, zauzimanje ekološke niše, alternativne
vrste u gospodarskom ribolovu).
Reference
Dulčić, J., Matić-Skoko, S., Kraljević, M., Fencil, M., Glamuzina, B. 2005. Seasonality of a fish
assemblage in shallow waters of Duće-Glava, eastern middle Adriatic. Cybium, 29, 57-63.
Dulčić, J., Kraljević, M., Pallaoro, A., Glamuzina, B. 2005. Unusual catch of bluefish
Pomatomus saltatrix (Pomatomidae) in Tarska cove (northern Adriatic). Cybium, 29, 207-208.
Lipej, L., Dulčić, J. 2004. The current status of Adriatic fish biodiversity. In: Balkan
Biodiversity. Pattern and Process in the European Hotspot. Griffiths, H., Kryštufek, Jane, M.
(eds.), 291-306.
Dulčić, J., 2004. Record of ornate wrasse Thalassoma pavo (Labridae) in the northern Adriatic
Sea. Cybium, 28, 75-76.
Dulčić, J., Grbec, B., Lipej, L., Supić, N., Beg-Paklar, G., Smričić, A. 2004. The effect of the
hemispheric climatic oscillations on the Adriatic ichthyofauna. Fresenius Environmental Bulletin,
13, 293-298.
Dulčić, J., Matić-Skoko, S., Kraljević, M. 2002. Shallow coves as nurseries for non-resident fish:
a case study in the eastern middle Adriatic. Journal of the Marine Biological Association of the
United Kingdom, 82, 991-993.
Dulčić, J, B. Grbec. 2000. Climate and Adriatic ichthyofauna. Fisheries Ocenaography, 9 (2),
187-191.
Dulčić, J., M. Kraljević, S. Matić, T. Brešković. 2000. Composition of juvenile fish populations
from Šibenik area, middle Adriatic. In: Proceedings of abstracts of the papers of the seventh
congress of Croatian biologists. Croatian Biological Society, pp. 150-151.
Matić, S., M. Kraljević, J. Dulčić. 2001. Spatio-temporal variability in composition of inshore
juvenile fish populations along the west coast of Istra, northern Adriatic. Acta Adriatica, 42 (2),
71-84.
Tutman, P., B. Glamuzina, B. Skaramuca, V. Kožul, N. Glavić, D. Lučić. 2000.
Incidence of spinal deformities in natural populations of sandsmelt, Atherina boyeri (Risso,
1810) in the Neretva river estuary, middle Adriatic. Fish. Res. 45, 61-64.
Tutman, P., V. Kožul, N. Glavić, B. Glamuzina, B. Skramuca. 2000. Sastav populacija i
prostorno-vremenska raspodjela riblje mlañi u južnom Jadranu. Zbornik sažetaka, Hrvatski
biološki kongres, Hvar, 24.09.-29.09.2000., pp. 250-251.
69
Radna verzija
Tablica 2.1.1.1.
Geografske kordinate svih istraživanih postaja tijekom 2005. godine na 15
lokaliteta uzduž jadranske obale.
Postaja
Tarska Vala-ušće Mirne (1)
Tarska vala – dno (1)
Tarska vala – pristanište (1)
Uvala Marić (2)
Uvala Teplo (3)
Uvala Jakišnica (4)
Uvala Ljubač (5)
Pirovački zaljev-Prosika (6)
Pirovački zaljev-Kapelica (6)
Pirovački zaljev –Makirina (6)
Pirovački zaljev-Jazine (6)
Uvala Žaborić (7)
Ušće Žrnovnice (8)
Ušće Cetine (9)
Ušće Neretve-V.Neretva (10)
Ušće Neretve-m.Neretva (10)
Ušće Neretve-Klek (10)
Uvala Prapratna (11)
Elafiti-Gornje Čelo (12)
Elafiti – uvala Lopud (12)
Gornji Molunat (13)
Donji Molunat (13)
Vanjski otoci – Vis (14)
Vanjski otoci – Biševo (14)
Vanjski otoci – Brusnik (14)
Vanjski otoci – Lastovo (14)
Vanjski otoci – Lastovnjaci (14)
Kornati-Ravni Žakan (15)
Kornati-Lavsa (15)
Kornati-Studena (15)
Kornati-Lojena (15)
Kornati-Šipnata (15)
Telaščica-Kruševica (15)
Telaščica-Lojišće (15)
Telaščica-Dumboka (15)
45º18’58,27’’N
45º18’49,52’’N
45º18’41,39’’N
44º59’07,90’’N
45º06’58,46’’N
44º38’37,34’’N
44º15’34,88’’N
43º50’01,77’’N
43º48’58,88’’N
43º47’52,27’’N
43º48’36,19’’N
43º39’49,25’’N
43º30’12,71’’N
43º26’18,96’’N
43º01’06,24’’N
43º00’46,81’’N
42º56’32,12’’N
42º48’59,36’’N
42º40’08,98’’N
42º41’08,64’’N
42º27’08,87’’N
42º27’16,66’’N
43º04’31,76’’N
42º59’08,75’’N
43º00’23,05’’N
42º44’11,74’’N
42º46’46,06’’N
43º43’10,00’’N
43º45’06,15’’N
43º46’15,22’’N
43º49’20,42’’N
43º51’00,00’’N
43º54’10,05’’N
43º51’01,02’’N
43º54’20,05’’N
70
13º35’38,01’’E
13º36’45,17’’E
13º36’42,08’’E
13º45’47,77’’E
14º50’01,50’’E
14º46’46,23’’E
15º17’38,71’’E
15º38’21,86’’E
15º41’00,14’’E
15º40’53,33’’E
15º37’48,56’’E
15º56’21,78’’E
16º31’50,97’’E
16º40’33,64’’E
17º26’45,01’’E
17º28’06,57’’E
17º34’37,23’’E
17º40’32,63’’E
18º01’06,53’’E
17º56’05,64’’E
18º25’40,87’’E
18º25’31,08’’E
16º08’13,54’’E
16º00’12,04’’E
15º48’00,60’’E
16º53’14,43’’E
16º59’15,33’’E
15º26’30,02’’E
15º22’30,41’’E
15º19’01,11’’E
15º15’30,21’’E
15º15’06,41’’E
15º10’30,15’’E
15º11’06,00’’E
15º11’06,35’’E
Radna verzija
Tablica 2.1.1.2. Pojava ihtioplanktona i mlañi nekih gospodarski važnih vrsta riba za sva
istraživana područja tijekom 2005. godine.
Vrsta
Pojava/Mjesec
Srdela
Iglica
Lubin
Lica
Trlja blatarica
Trlja kamenjarka
Komarča
Bukva
Zubatac
Špar
Pic
Fratar
Ovčica
Ušata
Arbun
Rumenac okan
Salpa
Papigača
Vladika arbanaška
Strijelko
Gira
Kantar
Kirnja zlatica
Morski gušter
Cipal glavaš
Cipal putnik
Cipal zlatac
Cipal balavac
Cipal dugaš
Cipal plutaš
Gavun
Oliga
Lastavica prasica
Lastavica balavica
Škaram
List
Iverak
III, IV
IX
V
VII
VII-X
V-XII
III-VI
II
VII
VI-X
II-VIII
III-IX
III-X
V-VI
VII-VIII
II
II-X
VI
V-VI
VII
VII-VIII
VI
VI
VI
X-XI
V-XI
II-VII
VII
X-XI
IV-VI
I-VIII
II-XI
I-VII
I-VII
VI
XI
X
Raspon ukupne
dužine (cm)
3,3-4,7
8,6-10,5
4,2-4,9
7,5-9,8
4,5-4,5
4,0-6,6
1,9-2,8
4,3-5,5
4,8-5,3
1,9-5,3
1,6-4,8
1,8-4,7
2,0-5,2
5,3-5,6
6,9-7,9
2,8-3,6
2,0-6,4
3,9-4,5
4,2-4,7
5,2-5,9
2,2-2,8
2,3-3,5
6,9-7,5
7,7-7,7
2,1-2,7
2,2-7,8
2,8-7,9
6,0-12,3
3,5-6,7
2,1-4,3
1,5-3,3
1,6-3,2
8,5-9,2
7,6-9,6
4,9-5,5
4,2-4,9
5,1-5,7
Brojnost i stadij
Stanište
Ugroženost
U,I,M
R,M
R,M
R,M
Č,M
R,M
R,M
U,M
R,M
V,I,M
R,I,M
U,M
V,I,M
U,M
U,I,M
R,M
V,I,M
R,M
R,M
R,M
U,I,M
U,M
R,M
R,M
U,M
U,M
V,M
U,M
R,M
U,M
V,I,M
V,I,M
R,M
U,M
R,M
U,M
R,M
PV
KP,PV
PV
PV
KP
K,KP
KP,PV
KP,PV
K
KP,PV
PV
PV,K,KP
PV
K
KP,K
KP
K,PV
K, KP
K, KP
KP
KP,PV
KP
K
K, KP
PV
PV
PV
PV
PV
PV
PV
PV
KP,PV
KP,PV
KP
PV
KP
N
N
V
O
O
V
O
N
V
N
O
O
V
N
O
O
N
N
N
N
N
O
O
N
N
N
N
N
N
N
N
N
O
N
N
O
N
brojnost: R-rijetka, Č-česta,U-uobičajena, V-vrlo česta; stadij: I-ihtioplankton, M-mlañ;
stanište mlañi: PV-plitke vode <3 m, K-kamenito dno, KP-granica izmeñu kamenitog i
pjeskovitog dna i pjeskovita područja unutar kamenitog dna; ugroženost: N-neznatna, Oosrednja, V-visoka, VV-vrlo visoka.
71
Radna verzija
Slika 2.1.1.1. A) Kretanje indeksa obilja (D) i B) indeksa raznolikosti (H) na istraživanim
područjima tijekom 2005. godine (srednje mjesečne vrijednosti za cijelo
razdoblje).
Slika 2.1.1.2. 1-Tarska vala (3 postaje), 2-uvala Marić (1 postaja), 3-uvala Teplo (1 postaja), 4uvala Jakišnica, otok Pag (1 postaja), 5-Ljubački zaljev (1 postaja), 6-Pirovački
zaljev (4 postaje), 7-uvala Žaborić (1 postaja), 8-ušće Žrnovnice (1 postaja), 9ušće Cetine (1 postaja), 10-ušće Neretve (3 postaje), 11-uvala Prapratna, Pelješac
(1 postaja), 12-Elafiti (2 postaje), 13-uvale Gornji i Donji Molunat (2 postaje) te
vanjski otoci (14)-Vis, Biševo, Brusnik, Lastovo, Lastovnjaci (5 postaja) i
Kornati-Telaščica (15) (8 postaja).
72
Radna verzija
Slika 2.1.1.3. Postaja ušće Neretve – na kojoj su obavljena uzorkovanja mlañi.
73
Radna verzija
74
Radna verzija
2.1.2. PODRUČJA RASPROSTRANJENOSTI MORSKE CVJETNICE - Posidonia
oceanica
Koordinator: prof. dr. Antonieta Požar-Domac
Sažetak
Stranice u izradi
75
Radna verzija
76
Radna verzija
2.1.3. UGROŽENOST HRIDINASTE OBALE ZBOG IZLOVA PRSTACA (Lithophaga
lithophaga) I MOGUĆNOST REGENERACIJE UNIŠTENIH STANIŠTA
Koordinator: dr. sc.Bartolo Ozretić
Sažetak
Proučena je ugroženost hridinaste obale na zapadno istarskom i na splitskom području zbog
intenzivnog izlova prstaca (Lithophaga lithophaga) s namjerom procjene mogućnosti
autoregeneracije ugroženih staništa.
Duž zapadne obale Istre ukupno je analizirano 78 postaja i profila. Analizirana je distribucija
prstaca u ovisnosti o tipu dna, o dubini i o intenzitetu izlova. Kvantificirano je smanjenje
strukturalne kompleksnosti hridinaste podloge, te praćena brzina obnavljanja životnih zajednica
narušene izlovom prstaca, a procijenjeno je vrijeme naseljavanja i brzine rasta prstaca na novim
podlogama.
Na srednje dalmatinskom području ustanovljeno je da je 90-100 % stjenovite površine plićeg
dijela podmorja u Trogirskom i Splitskom akvatoriju (srednji Jadran) oštećeno izlovom prstaca:
tragovi oštećenja su starijeg i novijeg datuma. Estetsko i biološko obnavljanje oštećene obale je
veoma različito, što ovisi o ekološkim čimbenicima odreñenog područja: neka se područja ne
obnavljaju, neka se obnavljaju, ali gotovo nikad potpuno. Praćenje razvoja prstaca u stijenama
koje su uronjene u more dalo je podatke koji mogu biti korisni kod procjene isplativosti
umjetnog uzgoja prstaca.
Uvod
Sa znanstveno-ekološkog i ribarstveno-gospodarskog gledišta, na hridinastoj obali razvijena su
najzanimljivija i biološki najbogatija staništa priobalnog pojasa. Radi izlova prstaca potrebno je
lomiti kamenu podlogu i rušiti hridinastu strukturu. Time se nanosi dvostruka šteta: dugotrajno
se ogoljuje površinski sloj hridinaste obale ali se nepovratno uništavaju makro i mikrostukture,
koje služe kao zaklon za boravak, ispašu, mrijest, razvoj i rast mlañi mnogobrojnih tzv. riba od
kamena, rakova i glavonožaca i drugih pratećih životnih oblika značajnih za mali priobalni
ribolov.
Zabrana izlova prstaca ne odnosi se toliko na njihovu zaštitu jer, i unatoč pretjeranom krivolovu,
biološki potencijal razmnožavanja i opstojanja njihovih populacija nije ugrožen. Stoga je i u
Zakonu o morskom ribarstvu naglašeno da se zabrana izlova prstaca zapravo provodi: “Radi
zaštite hridinaste obale kao posebnog staništa ribolovnog mora zabranjen je izlov prstaca i
zabranjeno je njihovo stavljanje u promet na cijelom teritoriju Republike Hrvatske, kao i
njihov izvoz” (NN 46/97, čl. 47. st. 2).
Pored citiranog Zakona, naša zemlja potpisnica je nekoliko meñunarodnih konvencija i protokola,
koje smo obavezni provoditi. To su:
<
Konvencija o biološkoj raznolikosti (NN 16/96 - Meñunarodni ugovori), koja obvezuje
zemlje potpisnice očuvati biološku raznolikost, kao temeljno meñunarodno načelo u zaštiti
prirode.
<
Barcelonska konvencija s Protokolom o posebno zaštićenim vrstama i područjima
Sredozemnog mora (NN 12/93 - Meñunarodni ugovori). Prstac je uvršten u Dodatak II
Protokola kao strogo zaštićena vrsta, te je zabranjeno njeno komercijalno iskorištavanje.
<
Bernska konvencija (NN 6/00 - Meñunarodni ugovori) takoñer ubraja prstac kao strogo
zaštićenu vrstu.
Osim toga, Republika Hrvatska kao zemlja u postupku pridruživanja Europskoj uniji, obvezat će
se i na provoñenje Habitat Directive (Dodatak IV) u kojoj su prstaci navedeni kao vrsta od
općeg interesa s potrebom stroge zaštite. Stoga je bilo potrebno u okviru Zakona o zaštiti prirode
77
Radna verzija
RH, donijeti «Pravilnik o zaštiti prstaca» (NN 86/02), koji predviña znatno veće kazne od
propisanih na temelju Zakona o morskom ribarstvu (NN 46/97).
Unatoč navedenih zabrana i meñunarodnih obaveza, te primjerenih kazni (6.000 do 30.000 kn na
temelju Zakona i do 200.000 kn na temelju Pravilnika) u našoj se zemlji zbog nesustavne i
neučinkovite kontrole na moru, a naročito u restoranima, hridinasta obala neprestano i dalje
uništava.
Iz tih razloga u okviru Projekta “Jadran” sastavljen je program sustavnih istraživanja koji ima
slijedeće dugoročne ciljeve:
<
procijeniti stupanj fizičke degradacije staništa hridinaste obale zbog izlova prstaca,
<
utvrditi biocenološke promjene i ugroženost biološke raznolikosti,
<
procijeniti mogućnost i brzinu autoregeneracije uništenih staništa,
<
procijeniti brzinu naseljavanja
poremećenim/oštećenim plohama,
<
proučavati intra- i interspecijske odnose kompeticije i sekvencu naseljavanja na
poremećenim/oštećenim plohama.
i
rasta
prstaca
na
nedirnutim
i
na
Kratkoročni ciljevi trebali su dati slijedeća objašnjenja:
<
procjenu nastalih ekoloških oštećenja kao posljedica izlova prstaca,
<
procjenu potencijala autoregeneracije izvornih elemenata zajednice hridinaste
obale,
<
procjenu brzine rasta prstaca,
<
procjenu gospodarske vrijednosti tog resursa,
<
prijedloge zakonskih odredbi u vezi zaštite prstaca i pripadajućih zajednica.
REZULTATI
Rovinjsko područje – zapadna obala Istre
Prstaci naseljavaju kameniti supstrat tako da u njemu buše galerije do oko 10 cm u dubini.
Njihov izlov dovodi do značajnih oštećenja hridinastog staništa, a glavna su: uništavanje svih
organizama koji rastu na hridinastoj podlozi; odstranjivanje sloja supstrata (10 i više cm) zajedno
sa svim endolitskim organizmima; smanjenje strukturne kompleksnosti hridinastog dna na skali
od nekoliko cm; i modifikacija arhitekture hridinastog dna na metarskoj skali (Devescovi i sur.,
2005). Zadnje su dvije točke od osobite ekološke važnosti jer biološka raznolikost raste s
povećanjem kompleksnosti hridinastog supstrata koja je isto tako ključna za funkciju, sastav,
učestalost, strukturu kao i dinamiku bentoskih zajednica.
Opservacijski su pokusi dokazali da učestalost prstaca interaktivno ovisi o dubini, tipu profila
hridinastog dna, kao i o geometrijskom obliku supstrata na skali od nekoliko metara (Devescovi i
sur., 2005). Tijekom 2005. godine testirane su dvije pretpostavke: (1) da rekolonizacija
prstacima ovisi o nagibu i općoj topografiji kamenite podloge na skali od nekoliko metara i (2)
da kod datog nagiba učestalost prstaca prirodne populacije ovisi o strukturnoj kompleksnosti
supstrata na skali od nekoliko centimetra.
78
Radna verzija
Ovisnost rekolonizacije o topografiji podloge na skali od nekoliko metara
Pokus je izveden tako da su prstaci brojani na vapnenačkim blokovima lukobrana Marine Rovinj
postavljenih u moru prije dvadesetak godina. Blokovi stvaraju razne topografske strukture na
skali od nekoliko metara, simulirajući stanje koje je moguće susresti u ekosustavu. Broj prstaca
je procijenjen in situ nakon uklanjanja epilitskih organizama. Tako je dobivena učestalost manja
od stvarne, ali podaci omogućavaju pouzdano donošenje zaključaka (Devescovi i sur., 2005).
Topografija kamenitog supstrata je okarakterizirana s pomoću pet tipova ploha (statističke razine)
i to: (1) približno vodoravan izložen supstrat orijentiran prema morskoj površini, (2) nagnut
izložen supstrat pod kutom od približno 45º prema morskoj površini, (3) okomit izložen supstrat
pod kutom od približno 90º prema morskoj površini, (4) nagnut zaštićen supstrat pod kutom od
približno 135º, tj. koji se nalazi ispod kamena, (5) okomit zaštićen supstrat pod kutom od 90º, ali
u blizini drugih blokova koji doprinose scijafilnosti podloge i (6) vodoravan zaštićen supstrat
koji se nalazi ispod blokova. Tipizacija podloge prikazana je na Slici 2.1.3.1.
Broj replikatnih mjerenja za svaki topografski tip je bio 5. Da bi se isključio utjecaj drugih
biotskih i abiotskih čimbenika koji bi mogli utjecati na učestalost prstaca, za svaki topografski
tip nasumično su odabrane plohe udaljene barem 30 m uzduž lukobrana. Dobiveni su rezultati
sažeti u Tablici 2.1.3.1.
Tablica 2.1.3.1. Broj prstaca (po m2) 20 godina nakon postavljenja vapnenačkih blokova u moru
u ovisnosti o topografiji kamenitog supstata (broj replikata n = 5).
Topografija supstrata
Srednja vrijednost
Standardna devijacija
Raspon
1. Vodoravan izložen
0
0
0
2. Nagnut izložen
2
3
0-7
3. Okomit izložen
45
51
7 – 130
4. Nagnut zaštićen
121
96
20 – 280
5. Okomit zaštićen
388
94
250 – 514
6. Vodoravan zaštićen
443
179
280 – 680
Dvadeset godina nakon polaganja blokova u more prstaci gotovo i nisu naselili prva dva tipa
plohe. Student-Newman-Keuls test rangira preostala četiri tipa plohe kao:
Okomit izložen = Nagnut zaštićen < Okomit zaštićen = Vodoravan zaštićen
Dakle, nema statističke razlike u broju prstaca koji su naselili okomit izložen supstrat i nagnut
zaštićen supstrat, kao isto tako nema statističke razlike u broju prstaca koji su naselili okomit
zaštićen i vodoravan zaštićen supstrat. Meñutim, broj je prstaca bio značajno manji u prva dva u
usporedbi sa zadnja dva topografska tipa supstrata. Ovi rezultati upućuju na pretpostavku o
mogućnosti interaktivnog djelovanja nagiba i zaštićenosti u procesu naseljavanja prstaca na
umjetnom, kao i na izlovljenom supstratu, što bi trebalo ispitati u daljnjim istraživanjima.
Prirodna učestalost prstaca u ovisnosti o strukturnoj kompleksnosti supstrata na
centimetarskoj skali
Učestalost je prstaca odreñena in situ u replikatima od 600 cm2. Istodobno je za svaki replikat
odreñena strukturna kompleksnost supstrata na ljestici od 30 mm aparatom po Mc Cormicu (kao
zbir kvadrata visina; Devescovi i sur., 2005). Mjerilo se na prirodnim okomitim eksponiranim
79
Radna verzija
plohama na dubini od 1-3 m na području Limskog kanala kod Rovinja. Metodom linearne
regresije potvrñena je pretpostavka ovisnosti broja prstaca o strukturalnoj kompleksnosti
supstrata. Učestalost prstaca raste s porastom strukturne kompleksnosti supstrata (Slika 2.1.3.2).
Zaključci
Na temelju usporedbenih analiza naseljavanja prstaca na supstrat koji je bio u moru dvadesetak
godina, ovisnosti njihove učestalosti o strukturnoj kompleksnosti supstrata kao i podataka iz
prijašnjih istraživanja može se zaključiti slijedeće:
(1) Obnova populacije prstaca nakon izlova dugotrajan je proces pogotovo se jer oni vade
prvenstveno iz okomitih izloženih ploha.
(2) Značajna kolonizacija odreñenih topografskih tipova supstrata (zaštićene okomite i
vodoravne plohe) ne uključuje i brzu regeneraciju prirodnih populacija. Ti se topografski
tipovi obično uništavaju, npr. vañenjem cjelovitih blokova.
(3) Učestalost obnovljene populacije trebala bi biti umanjena u odnosu na prijašnju, zbog
smanjene strukturne kompleksnosti supstrata prilikom vañenja prstaca.
(4) Trebalo bi identificirati i kvantificirati biotičke i abiotičke čimbenike kolonizacije i rasta
prstaca u funkciji mogućnosti njihove marikulture.
Literatura
Devescovi, M., Ozretić, B., Iveša, Lj., 2005. Impact of date mussel harvesting on the rocky
bottom structural complexity along the Istrian coast (Northern Adriatic, Croatia). J. Exp. Mar.
Bio. Ecol., 325, 134-145.
80
Radna verzija
Slika 2.1.3.1. Topografski tipovi supstrata na prostornoj skali od nekoliko metara.
81
Radna verzija
Slika 2.1.3.2. Učestalost prirodne populacije prstaca u odnosu na strukturnu kompleksnost
supstrata na ljestvici od 30 mm. Strukturna je kompleksnost izražena kao zbir kvadrata visina
(Devescovi i sur., 2005).
82
Radna verzija
Srednji Jadran
Obradom podataka sakupljenih na stjenovitoj obali na području izmeñu mjesta Marina i grada
Šibenika (Slika 2.1.3.3., Tablica 2.1.3.2.), od površine do oko 10 m dubine, ustanovljeno je da se
prstac vadio na 8 (53,3 %) od ukupno 15 postaja. Podaci o otučenosti obale, koji se iznose u
izvještaju, odnose se na točno navedenu dubinu gdje se sakupljao uzorak. Nije rijedak slučaj da
su plići dijelovi obale, do oko 2 m dubine, na postaji potpuno uništeni (100 % otučeni), dok je
dublji dio stjenovite obale neoštećen (0 % otučen) i bogat prstacima (npr. postaja 1). Za ostale
postaje na kojima nije ustanovljena otučenost obale, karakteristično je da je prstac prisutan u
stijeni, ali u malom broju, a sama stijena je znatno tvrña od stijena na prethodnim postajama.
Na dijelovima stjenovite obale na kojima su vidljivi tragovi starijeg, ali i novijeg vañenja
prstaca, ugroženi su ili su potpuno nestali vrijedni mikrolokaliteti, gdje se u prirodnim uvjetima
razvijaju vrstama bogate fotofilne i scijafilne bentoske životne zajednice. Njihovim uništavanjem
i mnoge druge životinjske vrste (npr. nektonske ribe) gube mjesto gdje nalaze hranu, sklonište, te
mjesto za mrijest i razvoj mlañi. Za razliku od toga, biometrijska obrada podataka o prstacima,
sakupljenih na 15 postaja navedenog područja s površine 1 m2, ukazuje da vrsta općenito nije
bila ugrožena, a stanje u populaciji ovisilo je o abiotskim osobinama područja i o intenzitetu
izlova.
Abiotske karakteristike pojedine postaje (dubina, nagib, tip stjenovitog dna, otučenost područja)
prikazane su na Slici 2.1.3.4., ukupan broj prstaca te srednje vrijednosti uzorka (srednjak dužine,
širine i težine) na pojedinoj postaji prikazani su na Slici 2.1.3.5., a zastupljenost prstaca po
dužinskim kategorijama (30-90 mm) u uzorcima s pojedinih postaja prikazana je na Slici 2.1.3.6.
Obrada postojećih podataka o abiotskim karakteristikama pojedinog područja, te biometrijskim
karakteristikama populacije prstaca na njima, u ovom je izvješću obavljena sa svrhom da se
stvore uvjeti za procjenu djelotvornosti postojećih zabrana o izlovu prstaca u odnosu na novije
oštećivanje obale i životnih zajednica, te stanja u populaciji prstaca na ovom području. Oni
ukazuju da su prstac i promjene koje nastaju vañenjem prstaca na stjenovitoj obali i životnoj
zajednici koja se razvija u tom dijelu litorala i dalje zanimljiva i važna područja za istraživanje.
Doprinos dobivenih rezultata
Dobiveni rezultati značajan su doprinos u spoznaji biološke i estetske vrijednosti litoralnog dijela
podmorja. Rezultati su primjenjivi u donošenju optimalnih zakonskih odredbi o zaštiti okoliša,
kako u biološkom tako i u estetskom pogledu, te u procjeni isplativosti mogućeg umjetnog
uzgoja prstaca.
Usporedbe novih podataka o oštećenosti stjenovite obale i populacije prstaca u njoj sa starim bit
će značajan doprinos u procjeni djelotvornosti provoñenja postojećih zakonskih odredbi,
odnosno procjeni štete koja se nanosi nepoštivanjem zakonskih odredbi o zabrani vañenja
prstaca i uništavanja životnih zajednica na stjenovitoj obali.
Problemi s kojima smo se suočili tokom rada
Problem se javio u odabiru lokacije za praćenje obnavljanja životnih zajednica uništenih izlovom
prstaca. Naime, usprkos zabrani, prstac se i dalje vadi na tom području, što je otežalo praćenje
obnavljanja odabrane površine. Stoga se istraživanje proširilo na nove lokalitete.
Čest je i problem, koji se javlja s lošim vremenskim prilikama. Naime, terenski rad (uzorkovanje
i pregled obale) se može obaviti samo za vrijeme relativno mirnog mora.
Sažetak izvješća
Ustanovljeno je da je 53,3 % stjenovite površine plićeg dijela podmorja na istraženim postajama
od mjesta Marina do grada Šibenika (srednji Jadran) oštećeno izlovom prstaca: tragovi oštećenja
83
Radna verzija
bili su starijeg i novijeg datuma. Estetsko
različito: neka se područja ne obnavljaju,
ekološkim čimbenicima odreñenog područja.
Vañenjem prstaca ugrožena su ili nestaju
životinjske vrste. Sam prstac općenito nije
osobinama područja i o intezitetu izlova.
i biološko obnavljanje oštećene obale je veoma
neka se obnavljaju, ali nepotpuno, što ovisi o
vrijedna staništa i skloništa za brojne biljne i
ugrožen, a stanje u populaciji ovisi o abiotskim
Planovi za nastavak radova
Neophodno je nastaviti s radom kako bi se u potpunosti ostvarili zadani ciljevi Teme.
Kvalitativno i kvantitativno praćenje obnavljanja životnih zajednica je u tijeku, te ga je potrebno
nastaviti i završiti u narednom razdoblju. Istraživanje će u narednim godinama biti prošireno na
nova područja u srednjem (šibenski akvatorij - 2006. godina) i južnom Jadranu (Makarska,
Ploče, Pelješac, Dubrovnik - narednih godina). Obradit će se postojeći (IOR Split) podaci i
usporediti s novim sakupljenim za vrijeme trajanja Projekta, sa svrhom da se ustanove moguće
promjene u populaciji prstaca, oštećenosti obale i životnih zajednica na njoj, a sve sa svrhom
procjene stanja u bentoskim zajednicama u odnosu na provoñenje postojećih zakonskih odredbi
o zaštiti prirode i zabrane izlova prstaca.
Pohrana podataka
Biološki materijal (konzerviran u 4 %-tnoj otopini formaldehida), zapisi, fotodokumentacija i
obrañeni podaci (odreñivanje, biometrija, računarska obrada) pohranjeni su u Laboratoriju za
zoobentos Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu.
Reference
Grubelić, I., Šimunović, A., Despalatović, M. 2004. The date-shell Lithophaga lithophaga L.
colonization of immersed rocks at the eastern part of the Adriatic Sea. Rapp. Comm. Int. Mer
Médit., 37, 520.
84
Radna verzija
Slika 2.1.3.3. Raspored postaja u srednjem Jadranu: 1.Vinišće, 2. Rt Križ, 3. Sevid, 4. Turski
bok, 5. Rt Fauč, 6. Rt Konj, 7. Rt Gradina, 8. Rt Zečevo, 9. Rt Kremik, 10. Raduča, 11. Krbelica,
12. Grebaštica, 13. V. oštrica, 14. V. oštrica, 15. Brodarica.
85
Radna verzija
11
12
Dubina (m)
10
8
6
4
5
6
5
3
4
5
2
3
2
3
3
3
0,5 0,8
2
ob
al
a
ob
al
a
ob
al
a
ob
al
a
ob
al
a
ob
al
a
ob
al
a
ob
al
a
ob
al
a
ob
al
a
ob
al
a
ob
al
a
ob
al
a
ob
al
a
ob
al
a
0
Tip stjenovitog dna na postajama 1-15
100
90
90
90
Nagib dna (0)
80
60
50
50
45
45
35
40
45
40
30
50
45
35
35
20
0
1
2
3
4
5
6
7
8
9
120
10
11
12
100
13
14
15
100 100 100
Otučenost (%)
100
80
50
60
50
40
20
20
0
0
0
0
0
0
1
2
3
4
5
6
0
0
11
12
0
7
8
9
10
13
14
15
Slika 2.1.3.4. Abiotske karakteristike (dubina, nagib, tip i otučenost stjenovitog dna) postaja na
području istraživanja (postaja 1: do 2m dubine 100 % otučena; postaje 2, 3, 4, 5, 6,12: nisu
bogate prstacima; postaja 11: bogata prstacima).
86
Radna verzija
Broj jedinki / m2
200
162
150
98
50
102
85
100
32
24
88
98
74
93
55
41
23
7
3
Srednjak dužine (mm)
0
1
2
3
4
5
6
7
1
2
3
4
5
6
7
8
9
Postaje
10
11
12
13
14
15
8
9
10
11
12
13
14
15
8
9
Postaje
10
11
12
13
14
15
10
11
12
13
14
15
70
60
50
40
30
20
10
0
Srednjak širine (mm)
Postaje
25
20
15
10
5
Srednjak težine (gr)
0
1
2
3
4
5
6
7
1
2
3
4
5
6
7
20
15
10
5
0
8
9
Postaje
Slika 2.1.3.5. Biometrijske karakteristike populacije prstaca s površine 1 m2 (broj jedinki,
srednjaci dužine, širine i težine) na postajama istraživanog područja.
87
Radna verzija
160
150
140
130
120
110
30 mm
100
Broj jedinki
40 mm
90
50 mm
60 mm
80
70 mm
80 mm
70
90 mm
Ukupno
60
50
40
30
20
10
0
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
Postaje
Slika 2.1.3.6. Brojčana zastupljenost prstaca po dužinskim veličinama (obrañene su jedinke duže
od 30 mm) na površini 1 m2 na postajama istraživanog područja.
88
Radna verzija
Tablica 2.1.3.1. Pozicije postaja u srednjem Jadranu (2005.g.)
(pozicije su dobivene iz digitalnih karata korištenjem programa “Fugawi”).
Postaje
1. Vinišće
2. Rt Križ
3. Sevid
4. Turski bok
5. Rt Fauč
6. Rt Konj
7. Rt Gradina
8. Rt Zečevo
9. Rt Kremik
10. Raduča
11. Krbelica
12. Grebaštica
13. V. oštrica
14. V. oštrica
15. Brodarica
Dubina
Širina
Dužina
43º 28` 50.1``N
43º 28` 21.3``N
16º 08` 26.6``E
16º 05` 48.1``E
4m
5m
43º 28` 30.8``N
43º 29` 15.7``N
16º 02` 24.8``E
16º 00` 22.1``E
5m
3m
43º 29` 55.2``N
43º 30` 54.8``N
15º 57` 56.5``E
15º 58` 08.0``E
6m
2m
43º 31` 44.4``N
43º 33` 22.9``N
15º 57` 24.2``E
15º 55` 39.0``E
3m
11 m
43º 34` 29.5``N
43º 36` 02.4``N
15º 55` 13.3``E
15º 55` 19.3``E
2m
3m
43º 37` 51.0``N
43º 37` 58.6``N
43º 38` 56.0``N
43º 39` 06.8``N
43º 40` 18.6``N
15º 54` 51.6``E
15º 56` 48.2``E
15º 54` 23.9``E
15º 55` 48.8``E
15º 55` 46.1``E
3m
0,5 m
0,8 m
5m
3m
89
Radna verzija
90
Radna verzija
2.2. SMANJENJE BIOLOŠKIH RAZLIKA GOSPODARSKI ZNAČAJNIH VRSTA
2.2.1. PRIDNENA NASELJA RIBA I DRUGI JESTIVI ORGANIZMI
2.2.1.1. PRIOBALNA NASELJA
Koordinator: dr. sc. Ivan Jardas
Sažetak
Stanje priobalnih naselja riba rakova i glavonožaca uz hrvatsku obalu Jadrana općenito je loše,
premda se posljednjih godina, uključujući i 2005., uočava trend poboljšanja. To se osobito
odnosi na eksperimentalne lovine mreža poponica, koje su u zadnjih 45 godina poslužile
testiranju stanja i promjena u priobalnim naseljima riba, rakova i glavonožaca. Lovine mreža
poponica u obalnom području i uz otoke, osobito pučinske, razlikuju se u kvalitativnom i
kvantitativnom pogledu, s time da se u oba pogleda postižu bolje lovine u otočkom području, no
na oba se područja u lovinama bilježe malene dužine riba, osobito škrpine, fratra i pica. Analiza
lovina ostvarenih fružatom (tramata) pokazuju, kao i u ranijem razdoblju, da se tim načinom
ribolova uglavnom izlovljavaju odrasli primjerci riba, pa i pored velikih ulova koji se tim
načinom ribolova postižu, on se ne može smatrati osobito štetnim. Tim načinom ribolova
uglavnom se u većim količinama izlovljavaju ribe ušata, fratar, salpa, pic, modrak i zubatac.
Cilj
Kratkoročni
Pratiti utjecaj najbrojnijih, najdjelotvornijih i štetnih alata priobalnog ribolova, kao što su
trostruke mreže stajačice (poponice, listarice), jednostruke mreže stajačice (psare), obalne mreže
potegače (migavica) i tramata, na stanje i promjene unutar populacija riba i drugih
gospodarstveno značajnih morskih organizama (rakovi, glavonošci) u uvjetima sadašnjeg
intenzivnog ribolova.
Dugoročni
Utvrditi oblike i obim nastalih promjena u populacijama intenzivno iskorištavanih vrsta riba i
drugih morskih organizama, te predlaganje djelotvornih mjera za njihovu zaštitu, odnosno
razumno i održivo iskorištavanje.
Rezultati
Tijekom 2005. godine intenzivno je istraživan sastav i količina eksperimentalnih lovina mreža
poponica i komercijalnih lovina fružate (tramata), te osnovne biometrijske karakteristike ciljanih
vrsta riba, rakova i glavonožaca u lovinama. Lovine mrežama poponicama ostvarene su u
obalnom (Zadar, Šibenik, Split, Ploče, Dubrovnik) i otočkom području (Molat, Sestrunj, Dugi
otok – uvala Telašćica, Kornati, Vis, Lastovo), s ciljem utvrñivanja stanja ribolovnih naselja i
razlika u kvalitativnom i kvantitativnom sastavu lovina. Ukupno je ostvareno i analizirano 107
lovina mreža poponica (tj. serija od po 10 meñusobno povezanih mreža) standardnih
konstrukcijskih osobina (ukupno je korišteno 1103 mreža) i to 50 lovina u obalnom i 57 lovina u
otočkom području. Lovine fružatom (tri) ostvarene su na šibenskom području (Zlarin, Ljubački
zaljev – hridi Sikavci, Unije – uvala Vrulja). Pored toga, analizirano je po prvi puta 15 noćnih
lovina zapasom dvopodnim mrežama salparama (ribolov „na arduru“) na području otoka Molata,
Mauna i Planika. Geografski položaj lokaliteta ostvarenih lovina prikazan je na Slici 2.2.1.1.1.
91
Radna verzija
U eksperimentalnim lovinama mreža poponica, uzevši u cjelini, masenim učešćem dominirale su
ribe trlja od kamena, škrpun, škrpina, lumbrak i modrak, od glavonožaca sipa, a od rakova je
bilježen samo jastog i to u malim količinama (Slika 2.2.1.1.2.). U lovinama u priobalju maseno
su dominirale ribe modrak, špar, drhtulja i škrpina, a od glavonožaca sipa (Slika 2.2.1.1.3.). U
otočkom je području maseni sastav lovina bio donekle drugačiji; apsolutno je dominirala trlja od
kamena (12,1 %), zatim još mačka mrkulja, tabinja, škrpina i škrpun (Slika 2.2.1.1.4.). Razlike u
kvalitativnom i kvantitativnom sastavu lovina izmeñu ta dva područja, što se tiče ciljanih vrsta u
lovinama, dane su u Tablici 2.2.1.1.1. Očite razlike uočavamo u zastupljenosti jastoga i hlapa,
zatim trlje od kamena, škrpine, zubaca, pica, fratra i nekih drugih vrsta, s time da je njihovo
učešće u lovinama bilo znatno veće u otočkom području. Osnovni biometrijski podaci (dužina,
masa) ciljanih vrsta u eksperimentalnim lovinama mreža poponica (Tablica 2.2.1.1.2.) općenito
zadovoljavaju ( x ±SD), jer je srednjak dužine većine vrsta bio iznad dužine prve spolne zrelosti,
osim u slučajevima kod škrpine, zubaca, pica, komarče i jastoga, gdje je srednjak bio ispod
dužine prve spolne zrelosti, što ukazuje na negativan utjecaj intenzivnog ribolova.
Potvrñeno je da se u otočkom području (osobito otvorenom) postižu bolje lovine u odnosu na
priobalje. Srednjak mase po jedinici ribolovnog napora (CPUE, tj. ulov po jednoj mreži) u
otočkom području za 2005. godinu iznosio je 0,97 kg, a u priobalju 0,72 kg, a za oba područja
zajedno iznosio je 0,85 kg (Slika 2.2.1.1.5.). Te su lovine znatno bolje od onih koje su se
ostvarivale tijekom 80-tih i 90-tih godina (Jardas, 1982, 1985; Jardas i Pallaoro, 1991; Jardas i
sur., 1998) i rezultat su nekih pozitivnih promjena zakonskih propisa u domeni priobalnog
ribolova. I u pogledu postotnog učešća pojedinih kategorija lovina postoje očite razlike izmeñu
ta dva ribolovna područja. Npr. kategorija CPUE od 1–1,5 kg je u priobalju zastupljena s 12,0 %,
a u otočkom području s 21,1 %. Slično vrijedi i za više kategorije CPUE: od 1,5–2 kg – priobalje
2,0 %, otočko područje 5,3 %, odnosno >2 kg – priobalje 2,0 %, a otočko područje 7,0 %.
Lovine fružatom (tramata) na području Šibenika (Slika 2.2.1.1.6.), Ljubačkog zaljeva (Slika
2.2.1.1.7.) i otoka Unije (Slika 2.2.1.1.8.) meñusobno su slične i sve odlične u pogledu mase i
osobito kvalitativnog sastava (ušata, zubatac, salpa, ovčica, kantar, pic, pagar i dr.), a prosječna
dužina vrsta ( x ±SD) je u gotovo svim slučajevima iznad dužine prve spolne zrelosti, osim kod
komarče (Jardas i Pallaoro, 1991), što taj način ribolova pokazuje kao najmanje štetnim.
Lovine tropodnim mrežama salparama na „arduru“ (Slika 2.2.1.1.9.) slične su po kvalitativnom
sastavu onima fružate; prevladavaju komarča, zubatac, pic, arbun i dr., a sve su dužine vrsta,
osim komarče, bile iznad dužina prve spolne zrelosti.
Reference
Jardas, I., 1982. Utjecaj intenzivnog ribolova na naselja riba obalnog istočnog Jadrana. Ichthyologia, 14
(1), 21-39.
Jardas, I., 1985. Rezultati eksperimentalnog ribolova mrežama poponicama. Morsko ribarstvo, 37 (4),
144-146.
Jardas, I., Pallaoro, A., 1991. Biološka štetnost ribolova mrežom poponicom. Morsko ribarstvo, 43 (3),
98-102.
Jardas, I., Pallaoro, A., Kraljević, M., Dulčić, J., Cetinić, P., 1998. Long-term changes in biodiversity of
coastal area of the Eastern Adriatic: fish, crustacean and cephalopoda communities. Period. biol., 100 (1):
19-28.
Soldo, A., Cetinić, P., Dulčić, J., Jardas, I., Kraljević, M., Pallaoro, A., Matić-Skoko, S., 2004. Fishing of
the common sole, Solea solea (Linnaeus, 1758), in the Eastern Adriatic Sea. Rapp. Comm. Int. Mer
Medit., 37, p. 442.
Jardas, I., Pallaoro, A., Cetinić, P., Dulčić, J., Soldo, A., Kraljević, M., 2005. Analiza lovina mreža
listarica uz zapadnu obalu Istre s biološkog gledišta. Zbornik radova XL znanstvenog skupa hrvatskih
agronoma. Opatija 15-18. veljače 2005. Poljoprivredni fakultet, Sveučilište J.J. Strossmayera, Osijek, pp.
525-526.
92
Radna verzija
Noćni zapasi
Tramata (fružata)
Poponice
P.J.-2.2.1.1.-Fig.1.
Slika 2.2.1.1.1. Područja ribolova mrežama poponicama i tramatom (fružatom) u 2004. godini.
Trlja
Tabinja
Škrpun
2,1%
7,5%
2,9%
17,6%
9,2%
7,1%
škrpina
Drhtulja
Romb
Sipa
Hobotnica
Lumbrak
Modrak
Mačka
Listovi
Jastog
9,2%
3,6%
9,0%
9,0%
3,1%
11,9%
7,9%
P.J.- 2.2.1.1. – Fig. 2.
Slika 2.2.1.1.2. Maseni udio ciljanih vrsta, izražen u postocima, u lovini ostvarenoj tramatom
(fružata) na primoštenskom području u 2004. godini.
93
Radna verzija
Trlja
5,6%
Škrpun
Škrpina
2,4%
Sipa
7,8%
2,0% Hobotnica
Špar
Modrak
6,3%
38,2%
7,2%
4,0%
5,7%
2,6%
3,5%
8,2%
6,5%
Drhtulja
Žutulja
Rakovica
špar
Lumbrak
Ostalo
P.J.- 2.2.1.1. – Fig. 3.
Slika 2.2.1.1.3. Maseni udio ciljanih vrsta, izražen u postocima, u lovini ostvarenoj tramatom
(fružata) na području Ražanca (Velebitski kanal) u 2004. godini.
Romb
Trlja
2,9%
Tabinja
12,1%
Sipa
6,7%
Drhtulja
42,3%
2,2%
Modrak
Mačka
Fratar
3,2%
2,3%
7,1%
1,4%
1,5%
1,5%
6,1%
2,1%
6,7%
1,9%
Škrpina
škrpun
Listovi
Lumbrak
Jastog
Hlap
Ostalo
P.J.- 2.2.1.1. – Fig. 4.
Slika 2.2.1.1.4. Maseni udio ciljanih vrsta, izražen u postocima, u ostvarenim eksperimentalnim
lovinama mreža poponica u priobalnom i otočkom području tijekom 2004. godine.
94
Radna verzija
kol.-priobalje
srednjak-priobalje
3500
kol.-otoci
srednjak-otoci
Ulov/mreži (g)
3000
2500
2000
1500
1000
500
0
1
4
7
10
13
16
19
22
25
28
31
34
37
40
43
46
49
52
55
Broj lovina
P.J.- 2.2.1.1. – Fig. 5.
Slika 2.2.1.1.5. Maseni udio ciljanih vrsta, izražen u postocima, u ostvarenim eksperimentalnim
lovinama mreža poponica u priobalnom području tijekom 2004. godine.
Gof
Ušata
Salpa
0,5%
2,5%
4,6%
0,5%
6,1%
1,3%
5,8%
43,9%
13,7%
Modrak
Pic
Šarag
Zubatac
Kantar
Fratar
Ostalo
21,0%
P.J.- 2.2.1.1. – Fig. 6.
Slika 2.2.1.1.6. Maseni udio ciljanih vrsta, izražen u postocima, u ostvarenim eksperimentalnim
lovinama mreža poponica na otočkom području tijekom 2004. godine.
95
Radna verzija
0,4%
3,2%
2,0%
16,2%
36,7%
Arbun
Fratar
Zubatac
Komarča
Lubin
Ovčica
Pic
Salpa
Ostalo
33,7%
0,7%
6,7%
0,4%
P.J.- 2.2.1.1. – Fig. 7.
Slika 2.2.1.1.7. Razlike u količini eksperimentalnih lovina mreža poponica ostvarenih u priobalju
i otočnom podrućju tijekom 2004. godine.
Ušata
Salpa
0,4%
0,4%
0,2%
10,7%
Pagar
Zubatac
Kantar
Pic
Fratar
1,2%
6,6%
0,4%
Šarag
Ostalo
67,6%
12,5%
P.J.- 2.2.1.1. – Fig. 8.
96
Radna verzija
6,4%
4,8%
Arbun
Salpa
Komarča
6,4%
7,7%
1,6%
20,0%
40,6%
3,8%
8,5%
P.J.- 2.2.1.1. – Fig. 9.
97
Fratar
Pic
Zubatac
Šarag
Oslić
Ostalo
Radna verzija
Tablica 2.2.1.1.1. Masa (m) i maseni udio (ω) ciljanih vrsta (cv) u eksperimentalnim lovinama
(el) mreža poponica u priobalju i otočkom području u 2004. godini.
P.J.–2.2.1.1.–Tab. 1
Područje
Vrsta
RIBE:
Scorpaena porcus
Scorpaena srofa
Dentex dentex
Diplodus puntazzo
Diplodus sargus
Diplodus vulgaris
Lithognathus mormyrus
Pagrus pagrus
Sarpa salpa
Sparus aurata
Mullus surmuletus
Symphodus tinca
Solea spp.
RAKOVI:
Palinurus elephas
Homarus gammarus
GLAVONOŠCI:
Octopus vulgaris
Sve ciljane vrste ukupno
Ukupno:
m/kg
Priobalje
ω(cv/el)10-2
m/kg
Otoci
ω(cv/el)10-2
m/kg
Ukupno
ω(cv/el)10-2
Škrpun
Škrpina
Zubatac
Pic
Šarag
Fratar
Ovčica
Pagar
Salpa
Komarča
Trlja
Lumbrak
Listovi
33,625
12,630
0,222
0,339
4,272
0,385
0,423
1,630
5,684
30,111
21,387
2,859
6,3
2,4
0,04
0,06
0,8
0,07
0,08
0,3
1,1
5,6
4,0
0,5
39,763
43,487
5,691
0,720
12,456
2,552
2,144
3,585
78,828
35,698
9,881
6,1
6,7
0,9
0,1
1,9
0,4
0,3
0,5
12,1
5,5
1,5
73,388
56,117
5,913
1,059
16,728
0,385
2,975
3,774
9,269
108,939
57,085
12,74
6,2
4,7
0,5
0,09
1,4
0,03
0,3
0,3
0,8
9,2
4,8
1,1
Jastog
Hlap
3,802
0,897
0,7
0,2
13,787
9,088
2,1
1,4
17,589
9,985
1,5
0,8
10,541
128,807
535,469
2,0
24,1
100
12,064
269,744
652,034
1,9
41,4
100
22,605
398,551
1187,503
1,9
33,6
100
Hobotnica
Tablica 2.2.1.1.2. Biometrijske osobitosti ciljanih vrsta u eksperimentalnim lovinama mreža
poponica u 2004. godini.
PJ-2.2.1.1- Tab. 2.
Vrsta
RIBE:
Scorpaena porcus
Scorpaena srofa
Dentex dentex
Diplodus puntazzo
Diplodus sargus
Diplodus vulgaris
Lithognathus mormyrus
Pagellus erythrinus
Pagrus pagrus
Sarpa salpa
Sparus aurata
Spondyliosoma cantharus
Mullus surmuletus
Symphodus tinca
Solea spp.
RAKOVI:
Palinurus elephas
Homarus gammarus
GLAVONOŠCI:
Octopus vulgaris
N
Dužina (cm)
Raspon
x ± SD
Raspon
Masa (g)
x ± SD
Škrpun
Škrpina
Zubatac
Pic
Šarag
Fratar
Ovčica
Arbun
Pagar
Salpa
Komarča
Kantar
Trlja
Lumbrak
Listovi
641
240
5
5
132
3
221
20
22
26
48
693
394
67
9,8 – 31,3
12,1 – 42,7
18,5 – 68,2
12,7 – 31,5
13,2 – 31,9
24,6 – 31,2
10,2 – 39,5
15,4 – 28,1
21,6 – 33,6
25,1 – 44,4
13,6 – 32,9
15 – 32,8
10,9 – 38,5
18,8 – 41,1
16,4 ± 3,49
22,8 ± 6,81
27,6 ± 11,62
18,3 ± 4,98
19,6 ± 4,07
27,4 ± 3,40
21,4 ± 3,67
21,1 ± 3,46
27,9 ± 3,86
32,2 ± 6,23
20,3 ± 4,19
24,0 ± 2,57
22,3 ± 4,19
29,7 ± 5,22
16 – 640
30 – 1232
85 – 4940
31 – 385
29 - 332
172 – 313
15 – 659
41 – 304
118 - 439
185 – 1180
42 - 650
39 – 527
16 – 713
41 - 676
92,4 ± 83,21
270,7 ± 262,45
516,6 ± 1183,99
110,7 ± 92,98
120,4 ± 69,48
23,2 ± 72,53
123,8 ± 72,23
150,3 ± 70,89
272,2 ± 94,75
494,1 ± 317,21
150,19 ± 117,67
179,7 ± 67,01
148,3 ± 97, 48
250,4 ± 133,68
Jastog
Hlap
57
8
12,2 – 32,8
18,6 – 46,5
20,4 ± 5,30
36,2 ± 8,64
46 - 799
127 - 2860
238,1 ± 176,71
1248,1 ± 831,71
Hobotnica
21
-
-
133 - 4320
1027,5 ± 987,92
98
Radna verzija
Tablica 2.2.1.1.3. Biometrijske osobitosti ciljanih vrsta riba u lovinama tramate (fružate) u 2004.
godini.
PJ-2.2.1.1- Tab. 3
Vrsta
RIBE:
Symphodus tinca
Mullus surmuletus
Dentex dentex
Diplodus puntazzo
Diplodus sargus
Diplodus vulgaris
Lithognathus mormyrus
Pagellus erythrinus
Sarpa salpa
Sparus aurata
Spondyliosoma cantharus
Pagrus pagrus
N
N
izmjer. ukup.
Lumbrak
Trlja
Zubatac
Pic
Šarag
Fratar
Ovčica
Arbun
Salpa
Komarča
Kantar
Pagar
1
2
226
272
32
199
56
21
321
8
68
95
1
2
362
363
32
345
56
21
4099
8
185
95
Dužina (cm)
Raspon
x ± SD
22,7 – 23,4
23,2 – 82,6
14,9 – 46,7
15,7 – 39,7
12,6 – 30,2
24,4 – 38,9
21 – 40,7
16,4 – 35,2
25,6 – 39,1
17,1 – 43,6
21,1 – 35,9
Raspon
18,7 ± 0
23,1 ± 0,49
49,3 ± 14,28
29,6 ± 6,48
29,8 ± 7,31
19,6 ± 3,88
31,0 ± 3,08
33,1 ± 5,76
27,7 ± 3,44
29,6 ± 4,42
32,0 ± 6,05
30,3 ± 3,89
122 – 142
150 - 7640
44 – 1505
56 – 1040
28 – 380
164 – 668
110 – 759
54 – 506
232 – 760
74 - 1395
126 - 698
Masa (g)
x ± SD
79 ± 0
132 ± 14,14
1919,3 ± 1593,96
412,99 ± 250,62
491,7 ± 288,14
119,4 ± 74,50
353,6 ± 106,78
441,8 ± 202,92
273,8 ± 87,86
352,5 ± 185,61
586,1 ± 331,57
402,6 ± 126,45
PJ-2.2.1.1- Tab. 4
Vrsta
RIBE:
Scorpaena porcus
Dentex dentex
Diplodus puntazzo
Diplodus sargus
Diplodus vulgaris
Pagellus erythrinus
Sarpa salpa
Sparus aurata
Spondyliosoma cantharus
N
ukup.
Škrpun
Zubatac
Pic
Šarag
Fratar
Arbun
Salpa
Komarča
Kantar
2
30
23
4
15
20
17
47
1
Dužina (cm)
Raspon
x ± SD
22,2 – 23,5
31,1 – 65,2
22,4 – 43,6
23,3 – 29,5
21,8 – 29,8
25,2 – 35,1
28,1 – 35,6
25,1 – 43,8
-
99
22,9 ± 0,92
42,9 ± 9,12
28,0 ± 4,67
27,6 ± 2,90
24,5 ± 2,14
28,8 ± 2,22
31,1 ± 1,97
30,9 ± 4,56
24,4
Masa (g)
Raspon
x ± SD
240 - 294
362 – 3800
135 – 1030
209 - 421
131 - 381
178 - 473
296 - 569
181 - 1022
-
267 ± 38,18
1162,2 ± 869,20
318,7 ± 192,72
353 ± 97,38
217,9 ± 65,95
274,8 ± 64,24
387,5 ± 78,41
366,1 ± 183,17
229
Radna verzija
100
Radna verzija
2.2.1.2. KOČARSKA NASELJA
Tijekom istraživanja pridnenih zajednica u 2005. godini prikupljana su dva tipa podataka: jedan
dio podataka prikupljen je korištenjem znanstveno-istraživačkog plovila, a drugi direktnim
prikupljanjem podataka na komercijalnim plovilima. Prikaz postaja i područja na kojima se
uzorkovalo tijekom istraživanja pridnenih zajednica u 2005. godine prikazan je na Slici 2.2.1.2.1.
Slika 2.2.1.2.1. Prikaz područja i dinamike uzorkovanja tijekom 2005. godine.
Znanstveno-istraživačkim brodom uzorkovano je tijekom srpnja 2005. godine na 60 postaja
nasumično rasporeñenih u našem teritorijalnom moru u okviru meñunarodnog projekta MEDITS
(povećanog za 20 postaja za potrebe Projekta «Jadran»). Trajanje potega iznosilo je u pravilu 30
minuta (osim na postajama dubljim od 200 m, gdje je trajanje potega trajalo sat vremena).
Podaci su takoñer prikupljani na komercijalnim plovilima u svim ribolovnim zonama i to
minimalno jednom u svakoj sezoni i u svakoj ribolovnoj zoni. Trajanje potega i broj potega u
pojedinom izlasku ovisili su o uobičajenom načinu ribolova kojeg ribari prakticiraju na
odreñenom području. Za komercijalna plovila, osim bioloških podataka, prikupljani su i podaci o
gospodarstvenim aspektima ribolovne djelatnosti, kroz obrazac razrañen u istraživanjima tijekom
projekta «DemMon» 2002/2003. godine.
Na taj način analizirane su lovine s 22 komercijalne kočarice rasporeñene u svim ribolovnim
zonama. Analizirane su lovine za 67 radnih dana, pri čemu su ostvarena 184 potega, u ukupnom
trajanju od oko 700 sati. Uz prosječnu brzinu broda od oko 2,5 NM/h ukupan prijeñeni put
iznosio je oko 3.150 km. Pri tome je ulovljeno oko 18 tona morskih organizama.
Detaljna analiza kvalitativnog i kvantitativnog sastava ulova i prilova obavljena je za 97 potega.
101
Radna verzija
Analiza lovine na brodu sastojala se u razvrstavanju ulova, vaganju i brojanju, te zapisivanju
primjeraka svake ulovljene vrste. Za ciljane vrste (oslić, trlja blatarica, arbun, škamp i muzgavci)
mjerene su i dužinske frekvencije ulovljenih primjeraka.
Uzorak ciljanih vrsta je donesen u laboratorij, gdje su za svaki primjerak uzimani sljedeći
podaci: dužina, masa, spol i stupanj zrelosti gonada.
Na taj je način analizirano ukupno 30.176 primjeraka ciljanih vrsta od čega je laboratorijska
analiza napravljena na 3.526 primjeraka.
Prilov je nakon odvajanja od ulova posebno analiziran kako bi se ustanovio njegov kvantitativni
i kvalitativni sastav, te odredile dužinske frekvencije dijela komercijalnih vrsta koje završavanju
u prilovu (mali oslić i škamp).
Standardizacija ulova tijekom uzorkovanja znanstveno-istraživačkim plovilom obavljena je
računanjem indeksa ulova kao kg/km2. Zbog velike raznolikosti komercijalnih plovila i mreža
koje upotrebljavaju, nije bilo moguće obaviti standardizaciju ulova na jedinicu površine. Zbog
toga se standardizacija obavila računanjem ulova na jedinicu ribolovnog napora (ulov kg/sat
prosječnog broda). Kao prosječan brod uzet je brod snage motora od 166 kW i dužine 15,5
metara.
Analize ulova i trendova indeksa biomase obavljene su po pojedinim ribolovnim zonama, kako
je to propisano Zakonom o morskom ribarstvu (Slika 2.2.1.2.2).
Slika 2.2.1.2.2. Ribolovne zone u ribolovnom moru Republike Hrvatske
102
Radna verzija
Kvalitativni i kvantitativni sastav lovina komercijalnih koćara
Ribolovna zona A
Prosječan ulov standardnog komercijalnog broda (od 166 kW) u ovoj ribolovnoj zoni iznosio je
17,65 kg/h. Iako je u komercijalnim lovinama bilo zabilježeno ukupno 47 vrsta morskih
organizama, glavninu ulova činilo je svega nekoliko organizama. Najzastupljenije su vrste
glavonožaca bile Eledone moschata, Sepia officinalis i Loligo vulgaris koje su zajedno činile oko
55 % cjelokupnog ulova (Slika 2.2.1.2.3).
Podaci prikupljeni 2005. veoma su slični onima tijekom istraživanja 2002/2003. godine, kada je
ukupan ulov iznosio oko 19,41 kg/h. Značajnija razlika u ulovima je jedino kod lignje, ali je ona
najvećim dijelom posljedica drugačije dinamike uzorkovanja (tijekom 2002/2003 analizirano je
više brodova, a uzorci su uzimani mjesečnom dinamikom, za razliku od istraživanja 2005. kada
se uzorkovalo sezonski i na manjem broju brodova).
OSTALE VRSTE
14%
SQUAACA
3%
MERLMER
4% MULLBAR
6%
PAGEERY
2%
MUSTMUST
3%
SEPIOFF
5%
LOLIVUL
10%
ELEDSPP
40%
GADUMER
13%
Slika 2.2.1.2.3. Sastav komercijalnih lovina u ribolovnoj zoni A.
Ribolovna zona B
Srednja vrijednost ukupnog ulova tijekom istraživanja 2005. godine u ribolovnoj zoni B bila je
izrazito velika (58,63 kg/h). Meñutim, ovu brojku treba uzeti s rezervom. Naime, na srednju
vrijednost su značajno utjecale lovine trlje blatarice, koja je u ulovu sudjelovala s preko 82 %.
Promatramo li ulov ostalih pridnenih vrsta ne uočavaju se značajnije promjene u usporedbi s
2002/2003. godinom. Tada je ukupan ulov iznosio oko 20 kg/h, a trlja blatarica je u ukupnom
ulovu iznosila svega 32 % (6,5 kg/h). U usporedbi s ranijim podacima smanjen je ulov hobotnice
i arbuna.
103
Radna verzija
Ulov 10 masom najzastupljenijih vrsta iznosio je preko 97 % ulova (Slika 2.2.1.2.4), a u
lovinama su zabilježene 42 vrste morskih organizama,od kojih je samo 8 bilo zastupljeno u
ulovu s udjelom većim od 1 %.
Na kretanje ukupnog ulova u ovoj zoni, osim trlje blatarice, glavnu ulogu igraju i ulovi crnog
muzgavca koji su najmanji tijekom proljetnih mjeseci, a počinju rasti od ljeta i maksimum
dosežu u kasnu jesen i zimi.
OCTOVUL
1%
LOPHBUD
2%
LOLIVUL
2%
ELEDSPP
3%
MULLSUR
1%
ILLECOI
1%
MUSTMUST
OSTALE VRSTE
1%
3%
MERLMER
3%
PAGEERY
1%
MULLBAR
82%
Slika 2.2.1.2.4. Sastav komercijalnih lovina u ribolovnoj zoni B.
Ribolovne zone C i D
Zbog svoje velike sličnosti u sastavu pridnenih zajednica ulovi ostvareni u ribolovnim zonama C
i D su obrañeni zajedno. U okviru ribolovne zone C postoje izrazite razlike u strukturi ulova u
njenim različitim dijelovima. Tako npr. u pojedinim područjima se škamp gotovo i ne lovi, a
glavninu ulova čini mali oslić.
Srednja vrijednost ulova standardnog broda u ovim zonama iznosila je 21,54 kg/h, i jako je
varirala od područja do područja, ali i s obzirom na sezonu i brod kojim je uzorkovano. Kao i
prethodnih godina u lovinama su dominirale kozice, a meñu najzastupljenijim su vrstama bili još
škamp, oslić i trlja blatarica (Slika 2.2.1.2.5.).
U usporedbi s ulovima ostvarenim tijekom istraživanja 2002/2003. godine ne uočavaju se
značajnije promjene niti u sastavu niti u količini ulova.
Izuzetak čini ulov škampa koji je 2005. godine bio veći i škamp je činio gotovo 21 % ulova u
usporedbi s prethodnim istraživanjima kada je taj udio bio oko 15 %.
104
Radna verzija
OSTALE VRSTE
6%
ILLECOI
4%
LOPHBUD
1%
SCYOCAN
1%
MERLMER
14%
MUSTMUST
4%
MULLBAR
5%
TRACTRA
19%
NEPRNOR
21%
ELEDSPP
3%
PAPELON
22%
Slika 2.2.1.2.5. Sastav komercijalnih lovina u ribolovnim zonama C i D.
Ribolovne zone E i F
U ovoj ribolovnoj zoni lovljen je najveći broj vrsta morskih organizama (57), a srednja
vrijednost ulova standardnog broda iznosila je 31.99 kg/h. U usporedbi s istraživanjima
2002/2003. godine to predstavlja znatno veće ulove (tada je ulov bio oko 25 kg/h), a uglavnom je
posljedica većih ulova pišmolja (porast sa 4,1 na 15,30 % ukupnog ulova) i oslića (porast s 28,8
ukupnog ulova na 35,6 %).
Ribolovna zona G
Srednja vrijednost standardnog broda u ovoj ribolovnoj zoni iznosila je 24,54 kg/h povlačenja,
što je dosta slično ulovima ostvarenim u istraživanjima 2002/2003 (21,82 kg/h).
Tijekom istraživanja ulovljene su ukupno 52 vrste morskih organizama, što je po bogatstvu vrsta
čini slično ribolovnim zonama E i F.
Deset masom najzastupljenijih vrsta u lovinama činile su ukupno 73 % ulova. Najzastupljenija
vrsta je oslić, koji čini četvrtinu ukupnog ulova, a slijede trlja blatarica i lignja (Slika 2.2.1.2.7).
U usporedbi s prethodnim istraživanjima uočljivo je da tijekom 2005. godine značajno smanjen
ulov kozice (Parapenaeus longirostris), koja je tijekom 2002/2003 bio glavna vrsta u lovinama.
Za razliku od kozice, ulovi oslića i lignje su znatno veći nego u ranijim istraživanjima, a u
području Neretvanskog kanala lovljene su značajne količine vrste Penaeus kerathurus.
105
Radna verzija
LOPHBUD
3%
ILLECOI
6%
ZEUSFAB LOLIVUL
2%
1%
SPICSMA
2%
TRISCAP
15%
MULLSUR
1%
MIX
1%
SEPIELE
1%
SPICFLE
1%
OSTALE VRSTE
7%
ELEDSPP
3%
NEPRNOR
6%
PAGEERY
1%
MULLBAR
12%
MERLMER
38%
Slika 2.2.1.2.6. Sastav komercijalnih lovina u ribolovnim zonama E i F.
Zona G
OSTALE VRSTE
20%
MERLMER
26%
ZEUSFAB
2%
SCYOSTE
2%
MYLIAQU
2%
RAJACLA
3%
SOLEVUL
MULLBAR
3%
11%
LOPHBUD
4%
PENAKER
PAGEERY
4%
ELEDSPP
CITHMAC
7%
LOLIVUL
4%
4%
8%
Slika 2.2.1.2.7. Sastav komercijalnih lovina u ribolovnoj zoni G
106
Radna verzija
Trendovi indeksa biomase u pojedinim ribolovnim zonama
Radi dobivanja što detaljnije slike kretanja biomase pridnenih vrsta u zadnjih desetak godina
analizirani su podaci prikupljeni znanstvenim ribarstveno-biološkim istraživanjima u razdoblju
od 1996-2005.
Na Slici 2.2.1.2.8. prikazani su ulovi ostvareni na cijelom području hrvatskog teritorijalnog
mora, a lovine su podijeljene na ukupan ulov (uključuje sve vrste: komercijalno važne i
nevažne), ulov komercijalno važnih vrsta i ulov 6 najvažnijih vrsta (ciljane vrste (DemMon):
oslić, trlja blatarica, arbun, škamp, crni i bijeli muzgavac).
Ukupan ulov u hrvatskom teritorijalnom moru u istraživanom razdoblju padao je do 2000.
godine, a nakon toga je relativno postojan. Ukoliko se promatra ulov samo gospodarski važnih
vrsta vidljivo je da su ulovi u cijelom razdoblju ostali manje-više postojani.
Slična je situacija i s ulovom šest ciljanih vrsta: izuzevši razdoblje od 1998-2000. kada su
ostvareni najmanji ulovi, u ostalim godinama gotovo da i nema promjena u ulovu ciljanih vrsta.
TERITORIJALNO MORE
800
DEMMON
700
GOSPODARSKE
600
UKUPNO
kg/km2
500
400
300
200
100
0
1996
1997
1998
1999
2000
2001
2002
2003
2004
2005
Slika 2.2.1.2.8. Ulov pridnenih vrsta u hrvatskom teritorijalnom moru u razdoblju od 1996-2005.
Kako je za ispravno gospodarenje potrebno napraviti detaljniju sliku stanja pridnenih zajednica,
analize ulova u navedenom razdoblju napravljene su za svaku od ribolovnih zona posebno, ali
isto tako i odvojeno za 6 gospodarski najvažnijih vrsta.
Ribolovna zona A
Ribolovna zona A obuhvaća zapadnu obalu Istre, područje koje se po svojim morfološkim i
hidrografskim karakteristikama značajno razlikuje od ostalih ribolovnih zona.
Pridnene zajednice u ribolovnoj zoni A okarakterizirane su relativno malim brojem
komercijalnih vrsta koje se javljaju u lovinama. U sastavu pridnenih zajednica dominiraju
glavonošci i to prvenstveno crni muzgavac, sipa i dijelom lignja. Riječ je o vrstama kratkog
životnog vijeka, zbog čega je njihova biomasa izložena velikim oscilacijama tijekom godina, ali i
sezonskim oscilacijama u okviru jedne godine. Glavonošci čine gotovo 70 % ulova u ovoj zoni.
Od riba najzastupljeniji je pišmolj (Merlangius merlangus), te različite vrste plosnatica.
107
Radna verzija
U promatranom razdoblju uočavaju se velike oscilacije u ukupnom ulovu, a one su najvećim
dijelom posljedica ulova gospodarski nevažnih vrsta (Slika 2.2.1.2.9). Ukoliko promatramo
ulove gospodarski važnih vrsta organizama uočava se pad ulova u razdoblju od 1997-2000.
godine. Nakon izrazito visokih ulova 2001. (uglavnom crnog muzgavca), stanje u zadnje četiri
godine je stabilno.
Ulov ciljanih vrsta (DemMon) takoñer je pokazivao oscilacije, ali su ulovi u zadnjih 5-6 godina
manje-više postojani.
ZONA A
1600
DEMMON
1400
KOMERC.
kg/km2
1200
UKUPNO
1000
800
600
400
200
0
1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005
Slika 2.2.1.2.9. Ulov pridnenih vrsta u ribolovnoj zoni A u razdoblju od 1996-2005.
Ribolovna zona B
Za razliku od većine drugih u kojima je postojao značajan negativan trend ulova u razdoblju do
2000. godine ulovi u ribolovnoj zoni B ostali su postojani. Sve do prošle godine postojao je
pozitivan trend u lovinama u ovom području. Ovo vrijedi kako za ukupan, tako i za ulov
gospodarski važnih vrsta morskih organizama.
Ulov ciljanih vrsta (DemMon) ostao je postojan u cijelom istraživanom razdoblju (Slika
2.2.1.2.10).
Pad ulova gospodarski važnih vrsta u istraživanjima 2005. godine u ovoj zoni posljedica je
smanjenja ulova hobotnice (Octopus vulgaris), grdobine (Lophius budegassa), trlje od kamena
(Mullus surmuletus). Isto tako, na smanjenje ulova komercijalno važnih vrsta utjecalo je i
smanjenje ulova nekih komercijalno manje važnih vrsta kao npr. gira (Spicara spp.) i morske
mačke (Scyliorhinus canicula).
108
Radna verzija
ZONA B
700
600
kg/km2
500
DEMMON
KOMERC.
UKUPNO
400
300
200
100
0
1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005
Slika 2.2.1.2.10. Ulov pridnenih vrsta u ribolovnoj zoni B u razdoblju od 1996-2005.
Ribolovna zona C
Ribolovna zona C, otvoreni srednji Jadran, predstavlja naše najvažnije kočarsko područje. Čini
ga prvenstveno Jabučka kotlina, glavno područje distribucije, razmnožavanja i rasta dviju
gospodarski najvažnijih vrsta: oslića i škampa.
Ukupan ulov u ovoj zoni pokazivao je izraziti negativan trend sve do 2001., od kada se stanje
popravlja i ulovi u nekoliko zadnjih godina su manje-više stabilni, kao što je to vidljivo iz Slike
2.2.1.2.11.
Slično je stanje bilo i s ulovom gospodarski važnih vrsta i ciljanih vrsta (DemMon): pad ulova
do 2001. godine a potom oporavak i relativno stabilno stanje.
Porast ulova komercijalno značajnih vrsta u ribolovnoj zoni C u zadnjih nekoliko godina prije
svega je posljedica porasta ulova kozice (Parapenaeus longirostris), koja je od 2002. jedna od
masom najzastupljenijih gospodarski važnih vrsta. Istovremeno s porastom ulova kozice, došlo
je do pada ulova škampa i trenutno je stanje populacije postojano, ali je biomasa populacije još
uvijek niska.
Na velike oscilacije ulova u zoni C utječu i ulovi trlje blatarice (prvenstveno u graničnim
dijelovima ove zone sa zonom B i G), te šaruna (Trachurus spp), ali i glavonožaca i to
prvenstveno bijelog muzgavca i lignjuna (Illex coindetti).
109
Radna verzija
ZONA C
600
DEMMON
kg/km2
500
400
KOMERC.
UKUPNO
300
200
100
0
1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005
Slika 2.2.1.2.11. Ulov pridnenih vrsta u ribolovnoj zoni C u razdoblju od 1996-2005.
Ribolovna zona D
Ribolovna zona D široko je povezana sa zonom C, te ima veoma slične hidrološke i ekološke
uvjete. Ovo za posljedicu ima i veoma sličnu strukturu pridnenih zajednica. Nadalje, zona je
izložena intenzivnoj eksploataciji, ali i difuziji vrsta u Zaštićeni ekološko ribolovni pojas kojeg
izlovljava mnogobrojna talijanska kočarska flota.
Kao posljedica i trendovi ulova u ovoj ribolovnoj zoni u zadnjih desetak godina veoma su slični
onima u ribolovnoj zoni C (Slika 2.2.1.2.12).
Ukupan ulov i ulov gospodarski važnih vrsta pokazuje negativan trend sve do 2001 godine, a
nakon toga slijedi oporavak i povećanje ulova. Ipak ulov u zadnje dvije godine isto pada. Za
povećanje ulova od 2002. godine nadalje uglavnom je zaslužna kozica, koja u ovoj zoni, kao i u
predhodnoj u navedenom razdoblju čini jednu od najvažnijih komercijalnih vrsta.
Na ulov komercijalnih vrsta u ovom području izrazit utjecaj imaju i ulovi saruna, pišmolja i
lignjuna.
Ulov ciljanih vrsta pokazuje izrazite oscilacije iz godine u godinu, a one su prvenstveno
posljedica oscilacija u ulovima bijelog muzgavca i trlje blatarice, te padu ulova škampa.
110
Radna verzija
ZONA D
kg/km2
700
DEMMON
600
KOMERC.
500
UKUPNO
400
300
200
100
0
1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005
Slika 2.2.1.2.12. Ulov pridnenih vrsta u ribolovnoj zoni D u razdoblju od 1996. do 2005.
Ribolovne zone E i F
Zbog svoje velike sličnosti i male površine u kojoj se može koćariti u zoni F, ova zona je
povezana i zajedno se analizira s ribolovnom zonom E.
Ukupan ulov i ulov gospodarski važnih vrsta u ove dvije zone pokazuje izrazite oscilacije
tijekom godina (Slika .2.2.1.2.13). Uočljiv je porast ulova u razdoblju do 1998. godine, nakon
čega slijedi pad i relativno stabilno stanje u posljednje vrijeme. Ovako su velike fluktuacije u
ulovima gospodarski značajnih vrsta prije svega posljedica ulova gira i ugotice (Trisopterus min.
capelanus), ali i crnog muzgavca.
Puno jasnija, ali i negativnija slika dobiva se ukoliko se promatra ulov šest gospodarski
najvažnijih vrsta (ciljanih vrsta projekta DemMon) kod kojih je manje-više uočljiv negativan
trend od 1997 godine.
Ovakvo stanje može se pripisati dobrim dijelom intenzivnoj eksploataciji i neadekvatnim
mjerama regulacije koćarskog ribolova na navedenom području. Za razliku od ostalih dijelova
unutrašnjeg ribolovnog mora u kojima postoji prostorno vremenska regulacija ribolova, takav
mehanizam zaštite pridnenih zajednica na ovom području još nije primijenjen.
111
Radna verzija
ZONE EF
kg/km2
1400
DEMMON
1200
KOMERC.
1000
UKUPNO
800
600
400
200
0
1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005
Slika 2.2.1.2.13. Ulov pridnenih vrsta u ribolovnim zonama E i F u razdoblju od 1996-2005.
Ribolovna zona G
Ribolovna zona G obuhvaća kanalska područja srednjeg Jadrana i široko je povezana s
ribolovnom zonom C. Iz navedenog razloga sve promjene koje se dogañaju u zoni C imaju
utjecaj na stanje pridnenih zajednica u ovoj zoni i to prvenstveno u njenim rubnim dijelovima.
Upravo se time može objasniti pad ulova do 2000. godine kod ukupnog ulova i ulova
gospodarski važnih vrsta. Meñutim, taj pad nije bio tako izražen kao u ribolovnim zonama C i D.
Izrazito visoki ulovi ostvareni 2001. i 2002. godine posljedica su prvenstveno ulova kozice u
rubnim dijelovima prema zoni C (Slika 2.2.1.2.14).
U posljednjih 4-5 godina ulov komercijalno važnih vrsta manje-više je postojan, a slična je
situacija i s ulovom ciljanih vrsta.
112
Radna verzija
ZONA G
2500
kg/km2
2000
DEMMON
KOMERC.
UKUPNO
1500
1000
500
19
96
19
97
19
98
19
99
20
00
20
01
20
02
20
03
20
04
20
05
0
Slika 2.2.1.2.14. Ulov pridnenih vrsta u ribolovnoj zoni G u razdoblju od 1996-2005.
Trendovi ulova ciljanih vrsta
Oslić (Merluccius merluccius)
Ulov oslića u razdoblju od 1996-2005. promatran u cijelom hrvatskom teritorijalnom moru
pokazuje pad ulova do 2000., te oporavak populacije i u posljednjih 4-5 godina relativno stabilno
stanje (Slika 2.2.1.2.15).
Najmanji su ulovi zabilježeni u otvorenom sjevernom Jadranu (zone A i B) i tu su fluktuacije u
lovinama najmanje. Najveće je smanjenje ulova zabilježeno u razdoblju od 1997-2001. godine i
to u zonama C, D i G, gdje je biomasa oslića najveća, odnosno gdje se i ostvaruju najveći ulovi
ove vrste.
U posljednje tri godine bilježi se porast ulova u svim ribolovnim zonama osim u kanalskim
područjima sjevernog i manjim dijelom u otvorenom sjevernom Jadranu (ribolovna zona B).
Smanjenje ulova krajem devedesetih u otvorenom srednjem Jadranu (glavnom mrijestilištu i
rastilištu oslića) najvjerojatnije je bilo vezano uz hidrografske prilike i koje su nepovoljno
djelovale na novačenje. Ovakvu pretpostavku potvrñuju prikazi dužinskih frekvencija u kojima
se jasno uočava da je tijekom 1998. novačenje u jesenskom razdoblju bilo izrazito slabo.
113
Radna verzija
kg/km2
Merluccius merluccius
200,00
90,00
180,00
80,00
160,00
70,00
140,00
60,00
120,00
100,00
50,00
40,00
80,00
30,00
60,00
TOTAL
A
B
C
D
2005
2004
2003
2002
2001
0,00
2000
0,00
1999
10,00
1998
20,00
1997
20,00
1996
40,00
EF
G
Slika .2.2.1.2.15. Trendovi ulova oslića u razdoblju 1996-2005. godine.
Trlja blatarica (Mullus barbatus)
Ulov trlje blatarice u promatranom razdoblju pokazuje izrazite fluktuacije iz godine u godinu, ali
se općenito može zaključiti da pokazuje uzlazan trend (Slika 2.2.1.2.16). Izrazito niski ulovi
zabilježeni tijekom 2002. godine mogu se objasniti samom metodologijom u uzorkovanju.
Naime, u svim drugim godinama uzorkovano je tijekom lipnja i srpnja, dok je 2002. uzorkovano
tijekom rujna. Općenito je poznato da ulovi trlje blatarice uz istočnu obalu Jadrana pokazuju
odreñenu pravilnost: udio vrste raste u lovinama tijekom jeseni i vrhunac doseže u zimskom
razdoblju. U vrijeme uzorkovanja trlja je najvjerojatnije bila dispergirana po cijelom Jadranu, a
ne koncentrirana uz njegovu istočnu obalu.
U većini ribolovnih zona trlja blatarica pokazuje stabilan ili uzlazan trend uz izrazite godišnje
oscilacije. Jedino u ribolovnoj zoni A (zapadna obala Istre) u zadnjih pet godina uočava se
negativan trend u lovinama, a slično je i u kanalskim područjima sjevernog Jadrana (ribolovne
zone E i F)
Inače se najveći ulovi bilježe u ribolovnoj zoni B (otvoreni sjeverni Jadran) i kanalima srednjeg
Jadrana, dok su znatno manji u ribolovnim zonama C i D (otvoreni duboki srednji i južni Jadran).
Ovakva je situacija posljedica činjenice da je trlja blatarica vrsta koja nastanjuje dubine do 100150 metara i kompletan životni vijek (razmnožavanje, rast, migracije) obavljaju se u ovom
području.
114
Radna verzija
20,00
20,00
10,00
0,00
0,00
TOTAL
A
B
C
D
2005
40,00
2004
30,00
2003
60,00
2002
40,00
2001
80,00
2000
50,00
1999
100,00
1998
60,00
1997
120,00
1996
kg/km2
Mullus barbatus
EF
G
Slika 2.2.1.2.16. Trendovi ulova trlje blatarice u razdoblju 1996-2005. godine.
Arbun (Pagellus erythrinus)
Ulovi arbuna u hrvatskom teritorijalnom moru pokazuju pad u zadnjih 5 godina (Slika
2.2.1.2.17). Najveći se ulovi bilježe u kanalskim područjima srednjeg Jadrana i to 2001. godine,
nakon čega i u tom području postoji izraziti pad ulova.
Ulovi u sjevernom Jadranu (zone A, B i E) relativno su postojani u desetogodišnjem razdoblju
ali pokazuju izrazite oscilacije.
Najmanji ulovi bilježe se u otvorenom srednjem i južnom Jadranu, što je i za očekivati jer se radi
o cirkalitoralnoj vrsti koja nastanjuje dubine do 100-ak metara.
Nepovoljno stanje u populaciji arbuna može se tumačiti intenzivnom eksploatacijom na koju je
ova vrsta izrazito osjetljiva zbog svog životnog ciklusa. Riječ je o proterogimničkom
hermafroditu kod kojeg su primjerci najprije ženke, a tek na dužinama iznad 18 cm dolazi do
promjene spola. Ovo za posljedicu ima da je udio mužjaka u populaciji mali. Daljnja otežavajuća
okolnost je da je za ovu vrstu minimalna dužina ispod koje se primjerci ne smiju loviti
postavljena relativno nisko (12 cm – što odgovara dužini kod prve spolne zrelosti za ženke).
I trendovi ulova ove vrste u zadnjih pedesetak godina pokazuju izraziti negativan trend u cijelom
Jadranskom moru.
115
Radna verzija
Pagellus erythrinus
250,00
40,00
35,00
kg/km2
200,00
30,00
25,00
150,00
20,00
100,00
15,00
10,00
50,00
5,00
0,00
TOTAL
A
B
C
D
EF
2005
2004
2003
2002
2001
2000
1999
1998
1997
1996
0,00
G
Slika 2.2.1.2.17. Trendovi ulova arbuna u razdoblju 1996-2005. godine.
Škamp (Nephrops norvegicus)
Od svih ciljanih vrsta stanje populacije škampa u zadnjih desetak godina je najlošije. U cijelom
području rasprostranjenja vrsta pokazuje višegodišnji negativan trend, a minimumi ulova
ostvareni su 2001. godine (Slika 2.2.1.2.18). U zadnje tri-četiri godine stanje se popravlja i
relativno stabilizira, ali su ulovi daleko manji nego polovinom devedesetih.
Tijekom istraživanja škamp je lovljen samo u tri ribolovne zone: otvoreni srednji i južni Jadran
(zone C i D), te kanalska područja sjevernog Jadrana.
Meñutim, podatke o stanju populacije škampa treba uzeti sa zadrškom, jer alat (pridnena mreža
za znanstvena istraživanja – GOC 76) korišten pri uzorkovanju nije najprikladniji za lov ove
vrste. Naime riječ je o francuskom tipu koće s velikim horizontalnim i vertikalnim otvorom, koja
zbog konstrukcijskih karakteristika ima slab kontakt s morskim dnom. Ipak, pošto je isti alat i
ista metodologija korištena tijekom svih istraživanja, nañeni rezultati su ipak indikativni.
Zanimljivo je ovdje pripomenuti da se u promatranom razdoblju uočavaju alternacije u ulovima
škampa i kozice. U vrijeme kada su ulovi škampa počeli padati došlo je do izrazitog porasta
biomase kozice. Promjene su bile najintenzivnije u otvorenom srednjem Jadranu. Tako je npr.
kozica koja je prije bila vrsta koja se lovila izuzetno rijetko (svega nekoliko kilograma po izlasku)
postala prva ili druga vrsta po zastupljenosti u lovinama. Iako su ulovi kozice i u zadnje vrijeme
visoki, ipak se ne uočava trend njihovog porasta i stanje u zadnje tri godine je relativno stabilno
(Slika 2.2.1.2.19).
Razlog ovoj promjeni ne može se tražiti u kompetitivnim odnosima izmeñu dvije vrste, jer
škamp živi na i u morskom sedimentu, dok je kozica organizam koji nastanjuje vodeni stupac.
Najvjerojatniji uzrok ove pojave su promjene hidrografskih značajki mora.
116
Radna verzija
Nephrops norvegicus
10,00
9,00
8,00
7,00
6,00
5,00
4,00
3,00
2,00
1,00
0,00
25,00
kg/km2
20,00
15,00
10,00
5,00
TOTAL
A
B
C
D
2005
2004
2003
2002
2001
2000
1999
1998
1997
1996
0,00
EF
G
Slika 2.2.1.2.18. Trendovi ulova škampa u razdoblju 1996-2005. godine.
20,00
18,00
16,00
14,00
12,00
10,00
8,00
6,00
4,00
2,00
0,00
7,00
6,00
NEPRNOR
KOZICA
5,00
4,00
3,00
2,00
1,00
0,00
1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005
Slika 2.2.1.2.19. Ulovi škampa i kozice u razdoblju 1996-2005. godine.
117
škamp (kg/km2)
kozica (kg/km2)
DUBINA 100-200 M
Radna verzija
Crni muzgavac (Eledone moschata)
Iako pokazuje izrazite oscilacije u pojedinim godinama, ulovi crnog muzgavca u istraživanom
razdoblju relativno su postojani (Slika 2.2.1.2.20). Izuzetak čine izrazito visoki ulovi ostvareni
tijekom istraživanja 2002., i to u svim ribolovnim zonama, a oni su posljedica uzorkovanja u
rujnu, za razliku od ostalih godina kada je uzorkovano tijekom lipnja i srpnja. Naime, ova vrsta
pokazuje izrazite sezonske oscilacije u lovinama tijekom godine.
Najveći ulovi crnog muzgavca ostvaruju se u ribolovnoj zoni A (zapadna obala Istre), ali i u
ribolovnoj zoni B i kanalskim područjima sjevernog i srednjeg Jadrana. Vrsta se gotovo i ne lovi
u ribolovnim zonama C i D.
Razlog ovakvog stanja je činjenica da je distribucija ove vrste batimetrijski strogo ograničena:
lovi se samo do dubina od oko 100 m, a ispod tih dubina rasprostranjena je druga vrsta, bijeli
muzgavac (E. cirrhosa).
kg/km2
Eledone moschata
200,00
80,00
180,00
160,00
140,00
120,00
100,00
80,00
70,00
60,00
50,00
40,00
30,00
60,00
40,00
20,00
0,00
20,00
10,00
TOTAL
A
B
C
D
2005
2004
2003
2002
2001
2000
1999
1998
1997
1996
0,00
EF
G
Slika 2.2.1.2.20. Trendovi ulova crnog muzgavca u razdoblju 1996-2005. godine
Bijeli muzgavac (Eledone cirrhosa)
U prvom dijelu istraživanog razdoblja ulovi bijelog muzgavca bili su uglavnom postojani. Nagli
pad u ulovima 2002. godine posljedica je uzorkovanja tijekom rujna. Ipak, u zadnje tri godine
postoji negativan trend u ulovima ove vrste u hrvatskom teritorijalnom moru (Slika 2.2.1.2.21).
Najveći ulovi ove vrste ostvaruju se u ribolovnoj zoni C (i to prvenstveno u Jabučkoj kotlini), te
u ribolovnoj zoni D. Ulovi u ribolovnoj zoni G mali su i odnose se samo na njene dijelove koji
graniče s otvorenim morem. Inače, riječ je o vrsti koja je rasprostranjena u dijelovima mora čija
je dubina veća od 100 m. Shodno tome, bijeli muzgavac nije lovljen u zonama A, B, E i F.
118
Radna verzija
Eledone cirrhosa
25,00
7,00
6,00
20,00
kg/km2
5,00
15,00
4,00
10,00
3,00
2,00
5,00
1,00
0,00
TOTAL
A
B
C
D
EF
2005
2004
2003
2002
2001
2000
1999
1998
1997
1996
0,00
G
Slika 2.2.1.2.21. Trendovi ulova bijelog muzgavca u razdoblju 1996-2005. godine.
Analiza prilova u koćarskim lovinama
U većini ribolovnih zona nalazila se velika količina prilova, odnosno onog dijela ulova koji ribar
baca u more (Slika 2.2.1.2.22). Količina prilova varira od zone do zone, ali isto tako i tijekom
sezone. Značajnu ulogu u količini prilova imaju i konstrukcijske karakteristike alata, ali i
trenutne potrebe tržišta i cijena pojedinih vrsta. Tako npr. u većini slučajeva kao prilov
završavaju manje vrijedne komercijalne vrste: gira (Spicara spp.), sarun (Trachurus spp.),
pišmolja i ugotica (Micromesistius poutassou i Trisopterus minutus capelanus). Kao prilov,
prvenstveno u otvorenom srednjem Jadranu, završavaju i značajne količine oslića koji je malih
dužina, ali i dio ulova škampa.
Analiza prilova obavljena je na osnovi 93 potega različitog trajanja u svim ribolovnim zonama a
standardizacija je prikazana kao ulov kg/h.
Najveća količina prilova nalazi se u ribolovnoj zoni A (Slika 2.2.1.2.23), gdje se lovi gotovo
četiri puta više prilova nego komercijalnog ulova. U ovoj zoni većinu prilova čine školjkaši
(gotovo 50 %), a manjim dijelom ribe (oko 20 %). Velika količina prilova nalazi se i u
ribolovnoj zoni D (2,5 puta više prilova nego komercijalnog ulova), a čine ga uglavnom rakovi iz
roda Munida spp (oko 92 %).
U ostalim ribolovnim zonama u prilovu dominiraju ribe, kako one koje nemaju komercijalne
važnosti (Serranus hepatus, Cepola rubescens, Lepidopus caudatus, Blenius spp., Gobius spp…),
tako i vrste male tržišne cijene (Spicara spp., Trachurus spp), te gospodarski važne vrste, ali
malih dimenzija (ispod minimalne zakonom propisane lovne dužine).
Interesantno je ovdje pripomemuti da konstrukcijske karakteristike alata imaju veoma važan
utjecaj na količinu prilova. Tako se npr. u ribolovnoj zoni B, u kojoj se nalaze ogromne količine
prilova (i to prvenstveno trpova), modifikacijama na mreži postižu gotovo čiste lovine.
119
Radna verzija
100,00
90,00
80,00
70,00
kg/h
60,00
50,00
40,00
30,00
20,00
10,00
0,00
A
komercijalni ulov
B
C
komercijalne vrste u prilovu
D
EF
G
nekomercijalne vrste u prilovu
Slika 2.2.1.2.22. Prikaz omjera ulova i prilova u pojedinim ribolovnim zonama.
U ribolovnim zonama C i D veliki dio prilova čine primjerci komercijalno važnih vrsta čija je
dužina manja od zakonom propisane. Radi se uglavnom o juvenilnom osliću i juvenilnom
škampu. Osim ovih vrsta u navedenim zonama u prilovu se nalaze veće količine vrsta roda
Trachurus spp. (uzimaju se samo veći primjerci), te većina primjeraka vrste Micromesistius
poutassou i Trisopterus minutus capelanus. Vrsta Lepidopus caudatus, koja nastanjuje dublje
dijelove otvorenog Jadrana, tek se u posljednje vrijeme pojavljuje u prodaji na ribarnicama, a i
dalje se najveći dio primjeraka vraća u more.
120
Radna verzija
ZONA A
ZONA D
ribe
zmijače
zvjezdače
ostalo
ribe
glavonošci
ascidije
ribe
glavonošci
rakovi
spužve
školjke
rakovi
puževi
školjke
puževi
spužve
rakovi
školjke
trpovi
puževi
spužve
ostalo
zmijače
zvjezdače
ascidije
ribe
glavonošci
trpovi
rakovi
trpovi
glavonošci
spužve
trpovi
ascidije
puževi
zvjezdače
zvjezdače
zmijače
zmijače
ostalo
ostalo
školjke
ZONA B
ascidije
ZONE EF
glavonošci
rakovi
školjke
puževi
ribe
ribe
spužve
trpovi
ascidije
spužve
ostalo
puževi
trpovi
ascidije
ascidije
zvjezdače
puževi
trpovi
spužve
ascidije
zvjezdače
zmijače
ostalo
ostalo
ostalo
ribe
zvjezdače
glavonošci
ascidije
rakovi
ZONA G
ribe
glavonošci
ostalo
spužve
rakovi
školjke
spužve
trpovi
ascidije
spužve
ostalo
školjke
zmijače
puževi
zmijače
rakovi
zmijače
trpovi
zvjezdače
ribe
zvjezdače
ribe
zmijače
rakovi školjke
glavonošci
puževi
spužve
ZONA C
glavonošci
rakovi školjke
školjke
puževi
zmijače
glavonošci
rakovi
trpovi
zvjezdače
ribe
glavonošci
školjke
trpovi
ribe
puževi
puževi
trpovi
spužve
ascidije
školjke
ascidije
zvjezdače
zvjezdače
zmijače
rakovi
ostalo
glavonošci
zmijače
ostalo
Slika 2.2.1.2.24. Struktura prilova u pojedinim ribolovnim zonama.
121
Radna verzija
Tablica 2.2.1.2.1. Kvalitativni i kvantitativni sastav prilova u pojedinim ribolovnim zonama.
KATEGORIJA
komercijalni ulov
prilov
komercijalne vrste u
prilovu
nekomercijalne vrste u
prilovu
ribe
rakovi
glavonošci
puževi
školjkaši
trpovi
spužve
zmijače
zvjezdače
mješinčice
ostalo
kg/h
kg/h
%
kg/h
%
kg/h
%
kg/h
%
kg/h
%
kg/h
%
kg/h
%
kg/h
%
kg/h
%
kg/h
%
kg/h
%
kg/h
%
kg/h
%
kg/h
%
RIBOLOVNA ZONA
A
B
C
D
EF
17,41 31,80 28,18 24,27 25,21
67,85 17,96 11,31 61,84 10,26
389,76 56,48 40,13 254,74 40,71
9,51 14,75
4,72
4,05
6,54
14,02 82,11 41,72
6,55 63,72
58,34 3,21
6,59 57,79
3,72
85,98 17,89 58,28 93,45 36,28
12,66 15,56
7,77
4,18
6,64
18,66 86,64 68,67
6,76 64,65
0,00 0,25
3,14 57,27
1,18
0,00 1,38 27,80 92,62 11,48
0,23 0,00
0,01
0,00
0,18
0,08
0,00
1,73
0,34 0,00
0,01 0,00
0,23
0,00
0,26
2,04
0,00
2,54
0,02 0,00
32,03 0,00
0,00
0,00
0,13
47,21 0,00
0,00
0,00
1,23
2,06 0,81
0,15
0,38
1,38
3,03 4,53
1,29
0,62 13,46
11,07 0,31
0,00
0,00
0,12
16,31 1,70
0,00
0,00
1,12
6,15 0,01
0,00
0,00
0,00
9,06 0,03
0,00
0,00
0,00
0,70 0,02
0,00
0,00
0,17
1,04 0,12
0,00
0,00
1,69
1,90 0,32
0,01
0,00
0,07
2,80 1,78
0,11
0,00
0,65
1,18 0,69
0,00
0,00
0,22
1,74 3,82
0,00
0,00
2,10
122
G
17,62
17,53
99,52
8,60
49,05
8,93
50,95
7,99
45,58
2,87
16,36
0,00
0,00
0,57
3,26
1,93
11,03
1,68
9,61
1,47
8,38
0,26
1,50
0,30
1,69
0,45
2,59
0,00
0,00
Radna verzija
Zaključna razmatranja
Istraživanja komercijalnog kočarskog ribolova tijekom 2005. predstavljaju nastavak monitoringa
pridnenih zajednica koji je započeo meñunarodnim projektom «DemMon» 2002/2003. godine, a
nastavljen kroz nacionalne projekte «Demerzalni moniroring» 2004. i 2005. Slijedom navedenog
može se reći da u teritorijalnom moru RH već tri godine za redom postoji stalni monitoring
kočarskog ribolova.
Zajedno s meñunarodnim ribarstveno biološkim ekspedicijama EU MEDITS i FAO AdriaMed,
te nacionalnim Projektom «Jadran», stvorena je bogata baza podataka na osnovi koje je moguće
pratiti stanje u pridnenim zajednicama i promjene koje se dogañaju kao posljedica iskorištavanja.
Na taj su način, po prvi put u povijesti hrvatskog koćarskog ribolova, stvoreni preduvjeti za
njegovo pretvaranje iz stihijske i nekontrolirane djelatnosti u održivo gospodarenje obnovljivim
bogatstvima mora.
Ulovi komercijalnih vrsta u istraživanjima tijekom 2005. u većini ribolovnih zona nisu
pokazivali značajnije promjene u usporedbi s prethodnim godinama. Izuzetak čini ribolovna
zona B u kojoj su ostvareni znatno veći ulovi, zahvaljujući prvenstveno ulovu trlje blatarice.
Demografska struktura populacija (dužinski sastav, spolna zrelost) ciljanih vrsta takoñer ne
pokazuju značajnije razlike u odnosu na razdoblje 2003-2004. godine.
Osim komercijalnih vrsta u lovinama se nalazi velika količina prilova (nejestivi beskralješnjaci,
komercijalno nevažne vrste riba, te primjerci komercijalno važnih vrsta ali malih dužina).
Najveća količina prilova u lovinama zabilježena je u ribolovnim zonama A i D, a činili su ga
uglavnom nejestivi beskralješnjaci (školjkaši, spužve, trpovi, ascidije, rakovi i sl.). U ostalim
ribolovnim zonama u prilovu prevladavaju komercijalno nevažne vrste riba, ali i one koje imaju
slabu cijenu na tržištu (gire, mali saruni, pišmolji, ugotice i sl.) U otvorenom Jadranu važan dio
prilova čine juvenilni primjerci oslića i škampa.
Desetogodišnji trendovi ulova komercijalno značajnih vrsta i ciljanih vrsta u hrvatskom
teritorijalnom moru, na osnovi podataka prikupljenih za ekspedicija MEDITS, pokazivali su pad
do 2000., a u zadnjih pet godina stanje je relativno stabilno. Slična je situacija i u većini
ribolovnih zona, osim u kanalskim područjima sjevernog Jadrana gdje u zadnjih 4-5 godina
postoji negativan trend u indeksima biomase.
Indeksi biomase oslića nakon pada do 2000. godine pokazuju oporavak stanja, dok su trendovi
kod trlje blatarice pozitivni u desetogodišnjem razdoblju. Kod ostalih vrsta stanje je relativno
stabilno uz izrazite godišnje oscilacije. Jedino kod škampa postoji negativan trend u indeksima
biomase, ali se stanje u zadnjih par godina stabilizira. Meñutim, indeksi biomase još su znatno
manji nego polovicom devedesetih.
Zbog izrazitih specifičnosti pridnenih naselja (veliki broj vrsta, ribolov zasnovan na eksploataciji
mladih primjeraka čija biomasa uglavnom ovisi o jačini regrutacije, izrazite sezonske fluktuacije
u lovinama, biološki zajednički, ali ekonomski djeljivi, stockovi sa susjednim zemljama i sl.),
mjere regulacije ribolova trebaju stalno (i relativno kratkoročno) biti usklañivane s trenutnim
stanjem biozaliha. Zbog svega toga potrebno je nastaviti sa stalnim praćenjem pridnenih
zajednica kojeg će pratiti vjerodostojna ribarstvena statistika ulova i ribolovnog napora. Na taj će
način biti moguće dugoročno održivo gospodariti obnovljivim pridnenim bogatstvima mora.
123
Radna verzija
124
Radna verzija
2.2.2. NAJVAŽNIJE PELAGIČKE VRSTE
Koordinator: dr. Gorenka Sinovčić
Sažetak
Naselja najznačajnijih vrsta pelagičke (plave) ribe istraživana su mjesečnim uzorkovanjem
komercijalnih lovina od siječnja do prosinca 2005. godine u području njihovih obitavališta,
hranilišta, rastilišta i mrijestilišta, u estuarijima, priobalju i otvorenom moru istočnog dijela
Jadrana (Slika 2.2.2.1). Posebna se pažnja posvetila najvažnijim pelagičkim vrstama: srdeli
Sardina pilchardus, inćunu (brgljunu) Engraulis encrasicolus, skuši Scomber scombrus, plavici
(lokardi) Scomber japonicus i iglici Belone belone. Analizom strukture populacija utvrñeno je
odgovarajuće obnavljanje brgljuna, skuše, te semipelagičkih vrsta: Trachurus trachurus i
Trachurus mediterraneus, što bi se moglo povoljno odraziti na njihov ulov.
Cilj
Kratkoročni i dugoročni cilj je sustavno pratiti najznačajnije populacije pelagičke ribe, utvrditi
stanje dinamike njihovih populacija, te predložiti djelotvorne mjere za njihovo održivo
iskorištavanje, iz čega proizlazi njihovo očuvanje i zaštita.
Rezultati
Analiza uzoraka pelagičke ribe tijekom istraživanja ukazuje da su u lovinama izrazito
prevladavale dvije vrste: srdela Sardina pilchardus i inćun Engraulis encrasicolus. Od ostalih
vrsta: skuša Scomber scombrus i plavica (lokarda) Scomber japonicus, iglica Belone belone i
srdela golema Sardinella aurita. Agregabilnost plave ribe, poglavito srdele i inćuna u vrijeme
istraživanja utvrñena he u području oko otoka Sušca, Dugog otoka, Jabuke, Palagruže, Premuda,
Visa, Lastova, Korčule i u ribolovnom području Istre, posebice inćuna tijekom ljeta.
Analizom stanja u populacijama svih tih vrsta sitne plave ribe utvrñeno je da su lovine
sadržavale uz odrasle primjerke i njihovu mlañ. Totalne su se dužine srdele kretale u rasponu
izmeñu 5,0 cm (0,7 g; 0+ starosna klasa) i 17,5 cm (47,78 g; 7+ starosna klasa) uz najizrazitije
učešće primjeraka od 16,0 cm. U Novigradskom moru prevladavala je srdela od 13,0 cm, a u
lovinama iz ostalih ribolovnih područja priobalja i u kanalskom području od 9,5 cm. U
ribolovnom području otvorenih voda najčešća je bila srdela od 16,0 cm, te sa zapadne obale Istre
od 15,0 cm (Slika 2.2.2.2). Prosječne su dužine ove najvažnije i najzastupljenije sitne plave ribe
kolebale izmeñu 9,84 i 15,29 cm, a prosječne težine od 9,84 i 31,46 g.
Totalne su dužine inćuna bile u rasponu izmeñu 5,0 cm (0,8 g; 0+ starosna klasa) i 17,0 cm
(39,46 g; 4+ starosna klasa) uz najizrazitije učešće primjeraka u dužinskom razredu od 13,0 cm.
Meñutim, u uzorcima lovina iz Novigradskog mora prevladavao je inćun od 9,0 cm, u lovinama
iz Kaštelanskog zaljeva od 12,0 cm, iz ostalih dijelova priobalnog ribolovnog područja od 15,0
cm, sa zapadne obale Istre od 13,0, te iz kanalskog područja i otvorenog mora od 7,5 cm. Srednje
su dužine brgljuna bile u rasponu izmeñu 9,59 i 12,19 cm, a težine izmeñu 5,24 i 21,95 g.
125
Radna verzija
Slika 1. Područje istraživanja: zapadna obala Istre ( ), kanalsko područje (
more ( ), Kaštelanski zaljev ( ), uzobalje ( ), otvoreno more ( ).
126
), Novigradsko
Radna verzija
Slika 2.2.2.2. Dužinska raspodjela srdele (plavi histogrami) i inćuna (crveni histogrami) iz
uzoraka lovina s ribolovnih područja istočne obale Jadrana: zapadna obala Istre (a), kanalsko
područje (b), Novigradsko more (c), Kaštelanski zaljev (d), uzobalje (e) i otvoreno more (f)
tijekom razdoblja siječanj-prosinac 2005.
Kod skuše je utvrñen raspon totalnih dužina u priobalju i Kaštelanskom zaljevu izmeñu 19,0
(48,35 g) i 32,0 cm (284,22 g), s najvećom zastupljenošću od 25,0 i 28,5 cm. Srednje su dužine
bile izmeñu 23,69 i 28,82 cm, a prosječne težine izmeñu 100,48 i 214,58 g. Kod plavice je
raspon totalnih dužina bio izmeñu 18,0 cm (22,95 g) i 35,5 cm (437,62 g) s najvećom
zastupljenošću primjeraka od 23,5 cm u priobalju, te 22,5 cm u kanalskom području. Na
127
Radna verzija
otvorenom moru prevladavala je lokarda dužine od 28,0 cm. Njihove su prosječne dužine bile
izmeñu 22,44 i 25,16 cm, a težine izmeñu 107,39 i 142,31 g.
Raspon totalnih dužina iglice bio je izmeñu 20,5 (12,33 g) i 71,0 cm (566,88 g) s najvećom
zastupljenošću u dužinskoj skupini izmeñu 35,0 i 56,5 cm. Njihove su prosječne dužine bile
izmeñu 34,74 i 53,41 cm, a težine izmeñu 45,01 i 218,68 g. Srdela golema bila je raspona
totalnih dužina izmeñu 19,5 i 25,5 cm, a težina izmeñu 54,04 i 71,53 g, s najvećom
zastupljenošću od 23,5 cm. U lovinama je zabilježen i šnjur manjih tjelesnih dužina - srednjih
vrijednosti dužine i težine od 15,2 cm, odnosno 26,99 g.
Odrasli su se primjerci svih vrsta sitne pelagičke ribe u području istraživanja mrijestili, srdela od
listopada do travnja, inćun i plavica od travnja do listopada, a skuša od studenog do ožujka.
Iglica se mrijestila tijekom razdoblja: ožujak-srpanj.
Zapaženo je odgovarajuće obnavljanje inćuna i plavice, te posebice semipelagične vrste
Trachurus mediterraneus tijekom istraživanja.
ZAKLJUČCI
U istraživanim ribolovnim područjima Istre, obalnog i otvorenog mora istočnog dijela Jadrana u
vrijeme istraživanja - siječanj-prosinac 2005. - u lovinama su izrazito prevladavale dvije vrste
sitne plave ribe: srdela i inćun. Ostale su istraživane vrste plave ribe bile slabije zastupljene.
Usporeñujući dužinski sastav pelagičkih vrsta iz istraživanih ribolovnih područja očito je da je
najmanja riba prevladavala u priobalju, dok je najveća i najstarija riba bila zastupljenija na
ribolovnim područjima otvorenog mora. U području i vremenu istraživanja, sve su se navedene
vrste mrijestile - srdela i skuša tijekom zimskih mjeseci a brgljun, plavica i iglica tijekom
proljetno-ljetnih mjeseci. Lovine su sadržavale i mladog šnjura.
Struktura populacija analiziranih jedinki promatranih vrsta ukazuje na odgovarajuće obnavljanje
populacija inćuna, te skuše, plavice i šnjura, što bi se moglo pozitivno odraziti na njihov ulov.
Rezultati predstavljaju značajnu osnovu za daljnja istraživanja praćenja stanja u populacijama
pelagičke (plave) ribe u svrhu odgovornog, održivog gospodarenja ovim značajnim pelagičkim
vrstama. U tu se svrhu preporučuje stalno praćenje stanja (biomonitoring) navedenih populacija.
Podaci prikupljeni tijekom istraživanja nalaze se pohranjeni u elektronskom obliku u
Laboratoriju za ribarstvenu biologiju i gospodarenje pelagičkim i demerzalnim resursima
Instituta za oceanografiju i ribarstvo, Split.
Reference
Zorica, B., Sinovčić, G., Pallaoro, A. 2005. Age, growth and mortality of painted comber,
Serranus scriba (Linnaeus, 1758), in the Trogir Bay area (eastern mid-Adriatic). J. Appl.
Ichthyol., 21, 433-436.
Franičević, M., Sinovčić, G., Čikeš-Keč, V., Zorica, B. 2005. Biometry analysis of the Atlantic
bonito, Sarda sarda (Bloch, 1793), in the Adriatic Sea. Acta Adriat., 46 (2), 213-222.
Zorica, B., Sinovčić, G., Čikeš Keč, V. 2005. Reproductive period and histological analysis of
painted comber, Serranus scriba (Linnaeus, 1758) in the Trogir Bay areas (eastern mid-Adriatic).
Acta Adriat., 46 (1), 77-82.
Sinovčić, G., Čikeš-Keč, V., Zorica, B. 2005. Pojavljivanje, struktura, rast i prva spolna zrelost
srdele, Sardina pilchardus (Walb., 1792.). Knjiga sažetaka sa simpozija: «Rijeka Krka i
Nacionalni park “Krka” – prirodna i kulturna baština, zaštita i održivi razvitak “, Šibenik, 5-8.
listopada 2005, pp 55.
Sinovčić, G., Zorica,B., Čikeš-Keč, V. 2005. Local differences in structure, abundance and
condition of sardine, Sardina pilchardus in the eastern Adriatic Sea, Book of Abstracts, WG
meeting on «Evaluation and development of ecohydrologic techniques to control water quality
degradation in estuaries, lagoons and coastal areas, Split, 29 September - 1 October 2005, pp 19.
128
Radna verzija
2.3. ZAŠTITA BIORAZNOLIKOSTI I PRIRODNA OBNOVA BIOZALIHA
2. 3. 1. OSNIVANJE POSEBNO ZAŠTIĆENIH PODRUČJA RADI OČUVANJA
BIORAZNOLIKOSTI I PRIRODNE OBNOVE BIOZALIHA
Koordinator: prof. dr. sc. Antonieta Požar-Domac
Stranice u izradi
129
Radna verzija
130
Radna verzija
3. NEUOBIČAJENE POJAVE KOJE UGROŽAVAJU ZDRAVLJE LJUDI,
TURIZAM, POMORSTVO I RIBOLOV
Koordinator: dr. sc. Danilo Degobbis
Povremeno i, za sada nepredvidljivo, u cijelom ili u pojedinim područjima Jadrana nastupaju
pojave koje ugrožavaju zdravlje ljudi, turizam, pomorstvo i ribolov (npr. toksične mikroalge,
štetne cvatnje fitoplanktona, cvjetanje mora, nestanak kisika pri dnu, najezda meduza i drugih
planktonskih želatinoznih organizama, prekomjerno razmnožavanje stranih vrsta, vrlo visoke
vode i poplavljivanje priobalja). Iako su uzroci prirodni, antropogeni utjecaj (prvenstveno
prekomjerna eutrofikacija, učinak staklenika) može znatno intenzivirati i produžiti trajanje ovih
pojava.
Stoga je neophodno utvrñivati područja i kritična razdoblja neuobičajenih pojava, te njihove
uzroke, razvoj i posljedice, u cilju pravovremenog obavješćivanja nadležnih organa, radi
poduzimanja mogućih mjera zaštite okoliša i zdravlja ljudi, te ublaživanja posljedica na
gospodarstvene aktivnosti (turizam, ribarstvo i marikultura).
3.1. PRIRODNE POJAVE NEUOBIČAJENOG INTENZITETA
Koordinator: dr. sc. Danilo Degobbis
Sažetak
Oceanografske i biološke prilike u Jadranu tijekom 2005. godine obilježene su ispodprosječnim
protokom rijeke Po, uz istovremeni prodor vode vrlo visokog saliniteta u srednji sloj
najsjevernijeg dijela Jadrana i to u uvjetima značajne izmjene s preostalim dijelom Jadrana.
Abundancija planktona bila je neuobičajeno niska, posebno onih vrsta kojima pogoduju donosi
slatkim vodama, tako da je organska proizvodnja bila znatno ispod prosjeka. U takvim uvjetima
nije moglo doći do cvjetanja mora. Takoñer su vrijednosti parametara koji mogu pretkazati
pojavu (prozirne egzopolimerne čestice, površinski aktivne tvari, mikroagregati, omjer cijano- i
hetrotrofnih bakterija, ugljikohidrati) bile u proljeće znatno niže nego u godinama s pojavom. U
takvim neuobičajenim uvjetima došlo je do male, ali značajne promjene u sastavu
fitoplanktonske zajednice u usporedbi s prijašnjim godinama.
Brzina izmjene vode izmeñu sjevernog i središnjeg Jadrana smanjila se krajem ljeta i u jesen, što
je dovelo do izrazite hipoksije u pridnenom sloju područja ispred delte rijeke Po.
U tijeku je novi višegodišnji ciklus prekomjernog razmnožavanja meduza u Jadranu, uključujući
vrste (prvenstveno Pelagia noctiluca) koje uzrokuju ozbiljna oštećenja ljudske kože, kao i
opasne alergijske reakcije osjetljivim osobama. Tako je u prvoj polovici, te krajem 2005. opažen
neuobičajeno veliki broj meduza. Opaženi su i primjerci takoñer opasne meduze roda Chrysaora,
ali nepoznate vrste, jadranska endemska, ali vrlo rijetka vrsta.
Cilj
Kratkoročni - Pravovremeno otkrivanje neuobičajenih pojava, te praćenje njihovog razvoja i
utjecaja na priobalno područje.
Dugoročni - Razvitak i primjena sustava ranog predviñanja pojava neuobičajenog intenziteta.
131
Radna verzija
Opažanja i rezultati
Sezonske promjene u ekosustavu tijekom 2005. godine
Oceanografske i biološke prilike u Jadranu prvenstveno ovise o prevladavajućem utjecaju
eutrofnih ili izrazito oligotrofnih voda. Eutrofne vode stvaraju se u sjevernom Jadranu
miješanjem s donosima rijeke Po (prosječno oko 1500 m3 s-1), jedne od najvećih na području
Sredozemlja, kao i drugih manjih, ali mnogobrojnih slatkovodnih dotoka, posebno duž zapadne
obale. U proljeće i ljeti te vode često se šire do zapadne Istre, odnosno utječu na otvoreno more
srednjeg i južnog Jadrana na udaljenosti i do nekoliko desetaka kilometara od obale. Utjecaj
slatke vode više je izražen u zapadnom dijelu Jadrana, ali je značajan, na primjer, i u Riječkom
zaljevu, estuariju Krke i na području Splita, kao posljedica donosa lokalnih površinskih i
podzemnih krških izvora. Oligotrofne su vode podrijetlom iz istočnog Sredozemlja, a na njihovu
rasprostranjenost utječu promjene u brzini izmjene vode s Jonskim morem kroz Otrantska vrata.
Tijekom 2005. godine prevladavala je vrlo neuobičajena oceanografska situacija, prvenstveno
uvjetovana iznimno niskim protokom rijeke Po, odnosno obilježena dugotrajnim boravkom voda
vrlo visokog saliniteta (38-38.6) i na dijelovima sjevernog Jadrana u kojima inače vladaju
estuarijski uvjeti.
Tijekom većeg dijela 2005. protok je bio čak i niži od dvije standardne devijacije, kao posljedica
intenzivne i duge suše, odnosno niže od 1000 m3 s-1, a iznimno viši od 2000 m3 s-1 (Slika 3.1.1.
gore i u sredini). U prošlosti je slični sezonski ciklus izmjeren samo u dvadesetim godinama
(1921., 1922. i 1929.), a nedavno 1990. i 2003.
Stoga je salinitet sjevernog Jadrana bio znatno viši od uobičajenog, slično kao 2003. godine,
posebno u površinskom sloju tijekom proljeća i ljeti (Slika 3.1.2. gore), bilo u istočnom području
(primjer za postaju SJ107; slika 3.1.1. dolje) bilo u zapadnom, koje je inače pod neposrednim
utjecajem donosa rijeke Po (postaja SJ108; Slika 3.1.1. dolje). Jedino je na toj postaji u jesen
izmjeren salinitet izrazito niži od prosjeka (oko 23), iako je povišenje protoka bilo relativno malo.
To se obično dogaña kada je dinamika površinskog sloja unutar zaslañene fronte duž zapadne
obale sjevernog Jadrana minimalna. Iako je tijekom 2004. godine površinski salinitet bio niži od
prethodne i naredne godine, najčešće su vrijednosti bile iznad prosjeka (Slika 3.1.2. gore).
Vrlo su slični odnosi izmeñu godina opaženi takoñer u kvarnerskom području, te u srednjem
Jadranu (primjer za postaju CJ009 kod otoka Visa; Slika 3.1.2. dolje). Kod Visa su promjene bile
u znatno užem rasponu, jer je u tom području utjecaj slatke vode vrlo mali i povremen. U većem
dijelu 2005., kao i 2003. godine, izmjerene su izuzetno visoke vrijednosti saliniteta (38,7-38,8),
posebno tijekom proljeća i u razdoblju kolovoz-studeni. Kišno razdoblje tijekom veljače i travnja
uvjetovalo je zaslañivanje površinskih voda, što je uz istjecanje slatke vode iz obalnih akvatorija
rezultiralo smanjenjem salinitetom površinskog sloja (do 37,5; Slika 3.1.2. dolje).
Pojava voda višeg saliniteta od prosjeka opaža se sve češće od kraja osamdesetih godina,
vjerojatno zbog promjene u sustavu kruženja vodenih masa istočnog Sredozemlja, na što ukazuju
neka istraživanja, iako isprekidana. Moguće je da je ova je promjena posljedica klimatskih
kolebanja u toku, obilježenih globalnim zatopljenjem.
Tijekom 2005. godine, slično kao i 2004., površinska temperatura sjevernog Jadrana bila je
znatno ispod prosjeka zimi, ali je u većem dijelu godine bila prosječna, osim iznimno u lipnju
2004., odnosno u kolovozu 2005. (primjeri za postaje SJ107 i SJ108; Slika 3.1.3. gore). Nasuprot
tome, zimska temperatura 2003. godine bila je prosječna, ali je zato bila neuobičajeno visoka
tijekom većeg dijela proljeća i ljeta.
Slično je i u otvorenim i obalnim vodama srednjeg Jadrana tijekom 2005. godine kada
površinska temperatura nije značajno odstupala u odnosu na višegodišnje srednje vrijednosti
(1961.-1990.), kao što je meñutim to bilo tijekom proljeća i ljeta 2003. godine (primjeri na Slici
3.1.3. dolje). Ova su odstupanja izravno povezana s neuobičajenim godišnjim hodom
132
Radna verzija
atmosferske temperature, izmjerene na meteorološkoj postaji AMOS u Kaštelanskom zaljevu,
koje nisu, meñutim, zabilježene 2005. godine.
Geostrofičke struje (u odnosu na 30-decibarsku plohu) na području profila Rovinj - ušće rijeke
Po bile su u 2005. godini takoñer uglavnom prosječne. Istarska obalna protustruja (IOPS), tj.
izlazna struja u istočnom dijelu sjevernog Jadrana, uključujući obalni pojas zapadne Istre,
opažena je u veljači i u razdoblju od kolovoza do prosinca, ali ne u proljeće i početkom ljeta. Ta
su kritična razdoblja za pojavu cvjetanja mora, odnosno nagomilavanje organske tvari, čiji
raspad može dovesti do izražene hipoksije krajem ljeta i početkom jeseni. Naime IOPS je
izraženija u godinama kada u sjevernom Jadranu dolazi do tih pojava (npr. anoksije 1977. i 1989.;
cvjetanje mora, odnosno izražene hipoksije 1988., 1989., 1991., 1997., 2000.-2004.). Smatra se
da je IOPS indikator nastajanja anticiklonalnog vrtloga, prvenstveno u proljeće i ljeti, u kojem se
zadržavaju vode nižeg saliniteta podrijetlom iz područja ušća rijeke Po. Tada je sjeverni Jadran u
velikoj mjeri izdvojen iz općeg jadranskog sustava cirkulacije.
Analiza satelitskih snimaka klorofila a i izračunatih geostrofičkih struja ukazala je da je i 2005.
sustav cirkulacije u sjevernom Jadranu bio složen i promjenljiv, ali manje nego u godinama kada
je došlo do nepoželjnih pojava. Tijekom razdoblja od siječnja do listopada bio je prisutan veliki
ciklonalni vrtlog sjeveroistočno ili istočno od ušća rijeke Po uz anticiklonalni meandar istočno ili
jugoistočno od ušća. U pojedinim situacijama, kao na primjer u rujnu i listopadu, anticiklonalni
meandar protezao se do istarske obale. Uz istarsku obalu najčešće su se opažala vrtložna gibanja
manjeg obima, ciklonalne ili anticiklonalne vrste. U prosincu su geostrofičke struje bile vrlo
slabe, a vjerojatno se veliki ciklonalni vrtlog i dalje nalazio istočno od ušća rijeke Po.
Kao posljedica neuobičajeno niskog dotoka slatke vode u proljeće i ljeti koncentracije hranjivih
soli u sjevernom Jadranu bile su uglavnom niže od prosječnih vrijednosti, posebno ortofosfat,
koji je glavna limitirajuća hranjiva sol za primarnu proizvodnju organske tvari, tako da je i
biomasa fitoplanktona (koncentracija klorofila a) bila smanjena.
Naime, u tim se sezonama obično stvaraju velike količine organske tvari prilikom cvata
autotrofnog planktona, bilo zbog povećanog donosa hranjivih soli slatkim vodama bilo radi
povoljnih uvjeta u biotopu (sunčevo svjetlo, temperatura, mirno vrijeme i dr.). Budući da tada
dolazi i do uspostavljanja poluzatvorenog sustava strujanja, dio organske tvari zadrži se u
području i sedimentira. U pridnenom sloju, koji je tada izoliran od površinskog, dolazi do
postupnog trošenja kisika, često do izražene hipoksije, a povremeno i do anoksije šireg razmjera
(npr. 1977. i 1989.).
U proljeće i ljeti 2005. nije djelovao takav mehanizam (relativno mali vanjski donos hranjivih
soli i „otvorena“ cirkulacija). Ipak je u jesen došlo do priličnog sniženja koncentracije kisika u
pridnenom sloju, više od očekivanog, a posebno u zapadnom području sjevernog Jadrana gdje su
vrijednosti bile niže od prosjeka i blizu „kritične“ granice od 30 % udjela zasićenja (Slika 3.1.5.
gore). Budući da je i u jesen dotok slatke vode bio znatno ispod prosjeka proizlazi da je
smanjena izmjena vode izmeñu sjevernog i srednjeg Jadrana (na koje ukazuje i pojava IOPS-a od
kolovoza do prosinca) bila glavnim uzrokom prekomjernog trošenja pridnenog kisika. U jesen
2004. stanje s kisikom pri dnu bilo je još gore (Slika 3.1.5. gore), ali je tada dotok slatke vode u
proljeće i u jesen bio nešto veći nego 2005. (Slika 3.1.1.). U 2003 udio pridnenog kisika održao
se iznad prosjeka tijekom cijele godine.
Slično su u otvorenim vodama središnjeg Jadrana koncentracije hranjivih soli bile uglavnom niže
od višegodišnjeg prosjeka (1980.-2000.), posebno ortofosfata. Vrijednosti za ukupni anorganski
dušik (TIN) kretale su se oko prosjeka ili nešto više u prvih pet mjeseci 2005., dok je jedino u
travnju izmjerena koncentracija ortosilikata viša od prosjeka. Kao i u sjevernom Jadranu,
proljeće je bilo obilježeno neuobičajeno niskim vrijednostima biomase fitoplanktona i primarne
proizvodnje, odnosno znatno niže nego u istom razdoblju 2004. godine. U jesen, meñutim,
izmjereno je značajno povećanje biomase, a primarna proizvodnja bila je čak i viša nego u istoj
sezoni 2004. Vjerojatno je i to razlog sniženja udjela zasićenja kisikom u pridnenom sloju, iako
ne značajno ispod prosjeka (primjer za postaju CJ009 na Slici 3.1.5. dolje). Nisu meñutim
133
Radna verzija
opažene značajne razlike u brojnosti heterotrofnih bakterija i nanoflagelata (HNF) te bakterijske
proizvodnje izmeñu 2005. i prethodnih godina. Razine su bile tipične za oligotrofna mora.
Na pučini ispred Dubrovnika koncentracije nitrata bile su značajno više u odnosu prethodne
godine, dok to nije bio slučaj za ostale hranjive soli. Udio zasićenja kisikom bio je značajno niži
2005. nego 2003 i 2004. godine, posebno u gornjem dijelu vodenog stupca, u kojem je i sadržaj
klorofila a bio takoñer niži. To ukazuje da je 2005. fotosintetska proizvodnja kisika bila niža
nego u prethodne dvije godine, ali je bila slična kao u razdoblju 1998.-2002. Nadalje, u 2005.
abundancija cijanobakterija bila je povišena u odnosu na prethodnu godinu, uz maksimum u
lipnju.
Promjene u sastavu planktona
Mikrofitoplankton
U veljači, ožujku i travnju u sjevernom Jadranu prevladavali su cvatovi dijatomeje vrste
Skeletonema costatum, uobičajeni za to razdoblje, s time da su bili manjeg intenziteta od
uobičajenog, ali su bili prošireni na veći dio, a ne samo unutar zapadne fronte. Tada je u
središnjem dijelu vodenog stupca na istočnom dijelu područja zabilježen je umjereni cvat (104
stanica L-1) neuobičajene vrste dinoflagelata Ditylum brightwelli. Ova je vrsta u razdoblju od
sredine šezdesetih do danas opažena još jedino kolovozu 1989., ali u abundanciji red veličine
niže nego 2005. godine. U srpnju su u pridnenom sloju većeg dijela sjevernog Jadrana (osim u
istočnom dijelu, uz Istru) opaženi neuobičajeno intenzivni cvatovi dijatomeje vrste Rhizosolenia
stolterfothii (sredinom mjeseca) i Leptocylindrus danicus (krajem mjeseca). Ove dvije dijatomeje
su uobičajene za ovo područje, često se pojavljuju, ali u malom broju.
U listopadu 2005. u sjevernom dijelu Riječkog zaljeva na površini bile su brojne dijatomeje
Pseudo-nitzschia spp., Chaetoceros socialis i Ch. Vixvisibilis.
U otvorenom moru središnjeg i južnog Jadranu, kao i ranijih godina, najveći su udio u
fitoplanktonskoj zajednici imale dijatomeje, ali nisu opaženi cvatovi neuobičajenog intenziteta.
U središnjem Jadranu posebno je dobro bilo zastupljeno nekoliko vrsta lančastih dijatomeja, kao
npr. Leptocylindrus minimus, L. danicus, Pseudo-nitzschia complex, Rhizosolenia alata f.
gracillima, te nekoliko vrsta roda Chaetoceros. U Južnom Jadranu najčešće su bile dijatomeje
Chaetoceros spp., Cyclotella sp., Rhizosolenia-Pseudosolenia sp., Pseudo-nitzschia spp.,
Guinardia striata, Proboscia alata, Thalassionema nitzschioides. Raznolikost je dinoflagelatnih
rodova bila velika, ali je njihova abundancija bila znatno niža od dijatomeja.
U poglavlju 3.2. detaljnije su opisani nalazi toksičnih vrsta mikrofitoplantona.
Mrežni i mikrozoplankton
U sjevernom je Jadranu godina 2005. bila obilježena siromaštvom svih skupina protozoa, s
izuzetkom zone ispred ušća rijeke Po u proljeće i jesen. U istoj zoni od mikrometazoa
neuobičajeno visoku brojnost dostigle su ličinke poliheta u srpnju.
Značajna prisutnost populacija kalanoidnih kopepoda opažena je u siječnju i veljači u zapadnom
dijelu sjevernog Jadrana, s dominantnom vrstom Ctenocalanus vanus. U proljeće su meñutim
abundancije bile manje, te nije zabilježeno uobičajeno povećanje brojnosti tipičnih estuarijskih
vrsta, npr. Acartia clausi, a i kopepod Pseudocalanus elongatus je rijetko nañen. Većim dijelom
ljeta abundancija svih zooplanktonskih skupina bila je neuobičajeno niska, uključujući kladocere,
koje su inače dominantni u toj sezoni. Porast abundancije mezozooplanktona zabilježen je
krajem kolovoza i tijekom rujna, kada su uz uobičajene vrste, kao što je kladocera Penilia
avirostris, nañen iznimno veliki broj kalanoidnog kopepoda Temora stylifera.
U središnjem Jadranu utvrñeno je izrazito siromaštvo tintinina, osim u lipnju na zapadnom
području, gdje je u površinskom sloju bila povećana gustoća dviju vrsta otvorenog mora, te u
134
Radna verzija
rujnu u istočnom dijelu, s dominacijom jesenske obalne vrste Codonellopsis schabi. Sastav i
gustoća populacije mikrometazoa nisu znatnije odstupali od višegodišnjeg prosjeka.
Struktura populacije kalanoidnih kopepoda bila je uglavnom uobičajena, s time da su na površini
većeg dijela područja neuobičajeno dominirale neritičke vrste iz roda Clausocalanus te vrste
Paracalanus parvus i Temora stylifera. Kvalitativno-kvantitativni sastav većeg želatinoznog
zooplanktona bio je sličan ranijim godinama.
U južnom je Jadranu siromaštvo tintinina bilo izrazito, osim u kolovozu. U listopadu u
površinskom sloju prvi je put zabilježena imigrantska vrsta iz Crvenog mora Undella hadai.
Tijekom srpnja abundancija je svih skupina mikrometazoa bila povećana u podpovršinskom
sloju. Kao i prethodne godine utvrñeno je povećanje udjela harpaktikoida u ukupnom broju
kopepoda. Za razliku od ranijih godina zabilježen je uobičajeni ljetni maksimum abundancije
kalanoidnih kopepoda. Takoñer, tijekom ranog proljeća nakon više godina zabilježena je pojava
kolonijalnih radiolarija u površinskom sloju i višemetarske kolonije velike želatinozne salpe
Salpa maxima u subpovršinskom sloju.
Meduze i drugi organizmi
Već su se tijekom 2002. godine meduze, prvenstveno skifomeduze, javljale u neuobičajeno
velikom broju u Jadranu, uključujući rijetke, ali opasnije vrste. Ta je pojava postala još
intenzivnija 2003., a posebno 2004. Njihovo je prisustvo bilo značajno i tijekom prve polovice
2005. godine, posebno u sjeveroistočnom Jadranu, uključujući Tršćanski zaljev. Brojnost i
raspodjela pojedinih vrsta znatno je varirala u različitim područjima Jadrana tijekom navedenog
razdoblja. Najbrojnija je vrsta bila opasna Pelagia noctiluca, podrijetlom iz Sredozemlja, a
učestale su bile i Rhisostoma pulmo, Cotylorhiza tuberculata, Aurelia aurita i Aequorea
aequorea, koje su tipične za Jadran i čiji dodir nema ozbiljne posljedice za ljudsku kožu
(primjeri na Slici 3.1.6.). U sjevernom je Jadranu u lipnju opažena i Chrysaora hysoscella,
takoñer jadranska vrsta, ali opasna bar kao P. noctiluca. Od srpnja nadalje nisu više opažene
meduze tijekom krstarenja i drugih aktivnosti niti je bilo javljanja iz drugih izvor. P. noctiluca
ponovno je opažena u prosincu u sjevernom i južnom Jadranu.
Posebno treba istaknuti nalaze dva primjerka meduze roda Chrysaora i to različite, ali za sada
nepoznate vrste. Jedan je nañen u dubrovačkoj gradskoj luci početkom svibnja (Slika 3.1.7.
lijevo), a drugi u pulskim vodama krajem srpnja (Slika 3.1.7. desno).
U veljači 2005. godine u obalnom je području Makarske zapažena pojava želatinoznih kolonija
zoooplanktonske vrste Thalia democratica, koja pripada skupini plaštenjaka (Tunicata). Veličina
jedinki kreće se oko 1 cm, ali često za sobom vuku mnogo duže želatinozne lančaste tvorevine,
koje su zapravo njihov spolni stadij. Ovi su organizmi karakteristični za oligotrofne, odnosno
čiste vode, te se povremeno javljaju u većim količinama, što je isključivo vezano uz njihove
prirodne cikluse.
Krajem rujna u Kvarnerskom zaljevu opažena je neuobičajeno gusta populacija kopepodskog
račića Sapphirina sp. (iris ili gemma), veličine 5-6 mm, koji jako reflektira svjetlo.
Nalaz neuobičajenih vrsta riba
Do kraja 2005. godine nañena je 31 nova vrsta riba u Jadranu, prvenstveno toploljubnih, od kojih
su 9 migranti, a 7 iz velikih dubina južnog Jadrana (primjeri na Slici 3.1.8.).
Tijekom daljnjih istraživanja treba posvetiti posebnu pozornost pojavi novih vrsta u Jadranu te
povećanju brojnosti nekih vrsta koje su dosada bilježene kao rijetke i vrlo rijetke. Ove vrste
mogu poslužiti kao biološki indikatori promjena u morskom ekosustavu. Pozornost treba
posvetiti i mogućem utjecaju upliva novih vrsta (alohtone vrste) na postojeću ihtiofaunu
(autohtone vrste) (odnos grabežljivac-plijen, zauzimanje ekološke niše, alternativne vrste u
gospodarskom ribolovu).
135
Radna verzija
Organska tvar i nagomilavanje sluzave tvari u makroagregate (“cvjetanje mora”)
Cvjetanje mora
Tijekom 2005. godine nije došlo do prekomjernog stvaranja sluzavih agregata u Jadranu, vrlo
intenzivno ljeti 2004. Sitni oblici kao što su pahuljice (<0,5 cm) i makropahuljice (0,5-5 cm)
(morski snijeg) stalno su prisutni u moru, a često se stvaraju i kratke niti, posebno nakon
proljetnih i jesenskih cvatova fitoplanktona. Koncentracija morskog snijega u proljeće 2005.
godine bila je niža od uobičajene, budući da tada nije došlo do velikog porasta fitoplanktona,
odnosno svih drugih planktonskih zajednica zbog slabog donosa hranjivih soli slatkom vodom. U
većini je uzoraka morski snijeg bio svjež, dok se prilikom cvjetanja mora češće nalaze čestice
slične morskom snijegu, ali su duže od uobičajenog lebdjele u vodenom stupcu, vjerojatno jer su
se otkinule od znatno većih sluzavih nakupina.
Parametri koji mogu pretkazati, odnosno opisati razvoj pojave cvjetanja mora
Specifični parametri pokazali su da se 2005. godine u sjevernom Jadranu nisu uspostavili neki od
važnih uvjeta za prekomjerno nakupljanje čestica koji mogu biti prekursori cvjetanja mora.
Izostalo je proljetno nagomilavanje organskog ugljika, ugljikohidrata, površinski aktivnih tvari
(PAT) i prozirnih egzopolimernih čestica (TEP), koje je prijašnjih godina (2000.-2004.) meñutim
prethodilo cvjetanju mora. U prvoj polovini 2005. godine organske su mikročestice (odreñene
elektokemijski) uglavnom bile jednoliko rasporeñene u području, uz minimalne koncentracije u
zapadno-istarskom obalnom području. Do izrazitog sniženja koncentracije čestica došlo je u
srpnju, uz istovremenu pojavu početne faze agregacije. Tada se meñutim ovaj proces zaustavio u
početnoj fazi (Slika 3.1.9. lijevo), tako da nije došlo do visoke isprepletanosti niti, kao što se, na
primjer, bilo dogodilo 2004. godine u sluzavom agregatu (oblak, Slika 3.1.9. desno).
Istovremeno, koncentracija gel mikročestica bila je izrazito niska, uglavnom niža od 106/L.
Doprinos rezultata
Rezultati su pokazali da je:
- krstarenjima u otvorenim i obalnim vodama Jadrana, odnosno učestalijim promatranjima u
«kritičnim» područjima i razdobljima, bilo moguće pravovremeno otkrivanje i praćenje pojava
neuobičajenog intenziteta, uz istovremeno javljanje mjerodavnim tijelima radi poduzimanja
mogućih mjera zaštite;
- u tijeku novi višegodišnji ciklus prekomjernog razmnožavanja meduza u Jadranu, uključujući
vrste (prvenstveno Pelagia noctiluca) koje uzrokuju ozbiljna oštećenja ljudske kože, kao i
opasne alergijske reakcije u osjetljivim osobama.
Osim toga, sakupljen je vrijedan skup podataka, koji će zajedno s postojećim nizovima za
prijašnja razdoblja poslužiti za razradu metodologije pravovremenog pretkazivanja
neuobičajenih pojava (uključujući matematičko modeliranje). S tim u vezi već postoji temelj da
se u daljnjem radu donekle suzi izbor parametara u korist onih najrelevantnijih, s time da će
učestalost njihovog mjerenja trebati biti veća.
Planovi za daljnje praćenje
Daljnjim mjerenjima moći će se pratiti promjene u ekosustavu u odnosu na globalne klimatske
promjene. Posebna će se pažnja posvetiti pojavi «cvjetanja mora», koja je postala vrlo česta u
zadnjih godina, kao i najezdi «opasnih» meduza. Osim toga, poželjno je nastaviti praćenje stanja
u zajednicama dna na makrofaunu u područjima u kojima dolazi do izražene hipoksije u
136
Radna verzija
pridnenom sloju, prvenstveno u sjevernom Jadranu. Potrebno je takoñer da se započinju mjerenja
struje u moru, obzirom na veliku ulogu koju ima brzina izmjene vode za neuobičajene pojave.
Produbit će se i saznanja o mehanizmima pojedinih neuobičajenih promjena u cilju njihovog
prognoziranja, kao osnova za predlaganje djelotvornih, odnosno mogućih mjera zaštite. U tom
cilju nastojat će se razraditi kvantitativne pokazatelje za pojavu «cvjetanja mora» na temelju
parametara, čija su se dosadašnja mjerenja pokazala pogodnim (mikroagregati, TEP, omjer
cijano/pikoplankton; površinski aktivne tvari, ugljikohidrati). Stoga je potrebno nastaviti njihovo
praćenje usporedo s relevantnim pokusima u simuliranim uvjetima u laboratoriju. Praćenje ovih
parametara trebalo bi se proširiti na druga osjetljiva obalna područja (npr. Kvarner i srednja
Dalmacija).
Skup podataka moći će poslužiti kao temelj za suradnju sa stručnjacima iz drugih jadranskih
država, prvenstveno u okviru Koordiniranog jadranskog promatračkog sustava (CAOS), kao i u
raznim bilateralnim ili meñunarodnim zajedničkim projektima.
Zahvala
Osim suradnika na problemu 3.1., korisnim informacijama i dokumentacijom doprinijeli su dr. sc.
Adam Benović (IOR, Dubrovnik), Tamara Haber (ADAC, Njemačka), te dr. sc. Andrej Jaklin, dr.
sc. Bojan Hamer i dr. sc. Bartolo Ozretić (IRB, CIM, Rovinj).
Reference
U popisu su navedeni najznačajniji znanstveni i stručni radovi, magistarski i doktorski radovi, te
stručni izvještaji, u kojima su korišteni, barem djelomično, podaci sakupljeni u okviru problema
3.1. (Prirodne pojave neuobičajenog intenziteta) i objavljeni u 2005. godini Takoñer su uključeni
neki od ranijih radova, koji predstavljaju važne reference za tu problematiku.
Blažina M, Najdek M, Fuks D, Degobbis D., 2005. Fatty acid profiling of microbial community
during aging of mucilaginous aggregates in the northern Adriatic. Sci. Total Environ., 336, 91103.
Cozzi, S., Ivančić, I., Catalano, G., Djakovac, T., Degobbis, D., 2004. Dynamics of the
oceanographic properties during mucilage appearance in the northern Adriatic Sea: analysis of
the 1997 event in comparison to earlier events. Journal of Marine Systems, 50, 223-241.
Degobbis D., Precali, R., Ferrari, C.R., Djakovac, T., Rinaldi, A., Ivančić, I., Gismondi, M.,
Smodlaka, N., 2005. Changes in nutrient concentrations and ratios during mucilage events in the
period 1999-2002. Sci. Total Envir, 353, 103-114.
Fonda Umani S., Milani, L., Borme, D., de Olazabal, A., Parlato, S., Precali, R., Kraus, R.,
Lučić, D., Njire, J., Totti, C., Romagnoli, T., Pompei, M., Cangini, M., 2005. Inter-annual
variations of planktonic food webs in the northern Adriatic Sea and their role in driving organic
carbon fluxes. Sci. Total Envir, 353, 218-231.
Fuks D., Radić J., Radić T., Najdek M., Blažina M., Degobbis D., Smodlaka N., 2005.
Relationships between heterotrophic bacteria and cyanobacteria in the northern Adriatic in
relation to the mucilage phenomenon. Sci. Total Envir, 353, 178-188.
Grilli, F., Paschini, E., Russo, A., Precali, R., Supić, N., 2005. Circulation and horizontal fluxes
in the northern Adriatic Sea (June 1999 - July 2002). Part I: Geostrophic circulation and current
measurement. Sci. Total Envir, 353, 57-67.
Grilli, F., Marini, M., Degobbis, D., Ferrari, C.R., Fornasiero, P., Russo, A., Gismondi, M.,
Djakovac, T., Precali, R., Simonetti, R., 2005. Circulation and fluxes in the northern Adriatic Sea
in the period June 1999 - July 2002. Part II: Nutrient budgets. Sci. Total Envir, 353, 115-125.
137
Radna verzija
Najdek, M., Blažina, M., ðakovac, T., Kraus, R., 2005. The role of the diatom Cylindrotheca
closterium in a mucilage event in the northern Adriatic Sea: coupling with high salinity water
intrusions. J. Plankton Res. 27, 851-862
Najdek, M., Degobbis, D., Mioković, D., Ivančić, I., 2002. Fatty acid and phytoplankton
composition of different types of mucilaginous aggregates in the northern Adriatic Sea. J.
Plankton Res., 24, 429-441.
Precali, R., Giani, M., Marini, M., Grilli, F., Ferrari, C.R., Pečar, O., Paschini, E., 2005.
Mucilaginous aggregates in the northern Adriatic Sea in the period 1999-2002: typology and
distribution. Sci. Total Envir, 353, 10-23.
Radić, T., Degobbis, D., Fuks, D., Radić, J., Djakovac, T., 2005. Seasonal cycle of transparent
exopolymer particles’ formation in the Northern Adriatic Sea during 2000 with and 1999 without
mucilage events. Fresenius Environ. Bull., 14 (3), 224-230.
Radić, T., Kraus, R, Fuks, D., Radić, J., Pečar, O., 2005. Transparent exopolimeric particles
distribution in the northern Adriatic and their relation to microphytoplankton biomass and
composition. Sci. Total Envir, 353, 151-161.
Russo, A., Maccaferri, S., Djakovac, T., Precali, R., Degobbis, D., Deserti, M., Paschini, E.,
Lyons, D.M., 2005. Meteorological and oceanographic conditions in the northern Adriatic Sea
during the period June 1999 - July 2002: influence on the mucilage phenomenon. Sci. Total
Envir, 353, 24-38.
Supić, N., Orlić, M., Degobbis, D., 2000. The Istrian countercurrent and its year to year
variability. Estuar. Coast. Shelf Sci., 51, 385-397.
Tomažić, I., Kuzmić, M., Precali, R., 2005. Regional validation of AVHRR-derived surface
temperature of the Northern Adriatic Sea. New Strategies for European Remote Sensing:
Proceedings of the 24th Symposium of the European Assoctiation of Remote Sensing
Laboratories / Oluić, Marinko (ur.). Rotterdam: Millpress Science Publishers, 295-300.
Totti, C., Cangini, M., Ferrari, C., Kraus, R., Pompei, M., Pugnetti, A., Romagnoli, T.,
Vannucci, S., Socal, G., 2005. Phytoplankton size-distribution and community structure in
relation to mucilage occurrence in the northern Adriatic Sea. Sci. Total Envir, 353, 204-217.
138
Radna verzija
Slika 3.1.1. Razlike izmeñu dnevnog protoka rijeke Po u 2005. i srednjeg za razdoblje 1917.-2002 (QdQ1917-2002) (gore). Crtkana i puna linija označavaju dvije standardne devijacije od dnevnih prosjeka za isto
razdoblje, dnevni i prosječni protok za razdoblje 2001.-2005. (u sredini) i istraživano područje sjevernog
Jadrana s oceanografskim postajama (dolje).
139
Radna verzija
SJ108
surface
40
36
38
32
36
28
34
24
32
s•1
40
SJ107
20
30
Jan Mar May Jul
Sep Nov
Jan Mar May Jul
Sep Nov
All data (1972-2004)
Model (1972-2004)
Year 2003
Year 2004
Year 2005
Slika 3.1.2. Salinitet (S) površinskog sloja tijekom 2003., 2004. i 2005. godine u sjevernom
Jadranu (postaje SJ107 i SJ108; Slika 3.1.1. dolje) u usporedbi s podacima i srednjim godišnjim
modelom za razdoblje 1972.-2004 (gore), odnosno u središnjem Jadranu (postaja CJ009, otok
Vis) u odnosu na mjesečne višegodišnje srednje vrijednosti i standardne devijacije za razdoblje
1961.-1990.
140
Radna verzija
t / °C
SJ108
surface
30
30
25
25
20
20
15
15
10
10
SJ107
5
5
Jan Mar May Jul Sep Nov
Jan Mar May Jul Sep Nov
All data (1972-2004)
Model (1972-2004)
Year 2003
Year 2004
Year 2005
Slika 3.1.3. Površinska temperatura (T) tijekom 2003., 2004. i 2005. godine u sjevernom Jadranu (postaje
SJ107 i SJ108; Slika 3.1.1.) u usporedbi s podacima i srednjim godišnjim modelom za razdoblje 1972.2004 (gore), odnosno u priobalnom (postaja AMOS- Kaštelanski zaljev; dolje lijevo) i otvorenom
središnjem Jadranu (postaja CJ009, otok Vis; dolje desno) u odnosu na mjesečne višegodišnje srednje
vrijednosti i standardne devijacije za razdoblje 1961.-1990.
141
Radna verzija
45.8
45.8
19.-22. 05. 05.
18.-24. 08. 05.
45.6
45.6
45.4
45.4
45.2
24. 08. 05.
45.2
45.0
45.0
44.8
44.8
20. 05. 05.
292.30
44.6
12.2
12.4
12.6
12.8
13.0
13.2
13.4
13.6
13.8
44.6
14.0
12.2
45.8
12.4
12.6
12.8
13.0
13.2
13.4
13.6
13.8
14.0
45.8
16.-20. 06. 05.
12.-15. 09. 05.
45.6
12. 09. 05.
45.6
45.4
45.4
45.2
45.2
292.05
45.0
45.0
44.8
16. 06. 05.
44.8
292.55
44.6
12.2
12.4
12.6
12.8
13.0
13.2
13.4
13.6
13.8
44.6
14.0
45.8
12.2
12.4
12.6
12.8
13.0
13.2
13.4
13.6
13.8
14.0
45.8
22-28. 07. 05.
12.-13. 10. 05.
45.6
12.. 10. 05.
45.6
45.4
45.4
45.2
45.2
45.0
45.0
44.8
44.8
23. 07. 05.
44.6
12.2
12.4
12.6
12.8
13.0
13.2
13.4
13.6
13.8
14.0
44.6
12.2
12.4
12.6
12.8
13.0
13.2
13.4
13.6
13.8
14.0
Slika 3.1.4. Geostrofičke struje (30-decibarska ploha) i satelitske snimke rasporeda klorofila a (MODIS)
u sjevernom Jadranu u razdoblju svibanj-srpanj 2005. godine.
142
Radna verzija
S J108
p rid n en i slo j
S J107
1.2
1
1
0.8
(O2/O'2)
0.8
0.6
0.6
0.4
0.4
0.2
0.2
Sij
Ožu
Svi
Srp
Ruj
Sij
Stu
Ožu
Svi
Srp
Ruj
Stu
Svi podaci (1972.-2004.)
Model (1972.-2004.)
2003.
2004.
2005.
Dno (2005)
0-30 (1980-200)
140
120
120
O 2 (% )
O 2 (% )
0-30m (2005)
140
100
Dno (1980-2000)
100
80
80
60
60
0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12
Mjesec
0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12
Mjesec
Slika 3.1.5. Udio zasićenja kisikom (φ(O2/O'2 ili O2(%)) u pridnenom sloju tijekom 2003., 2004. i 2005.
godine u sjevernom Jadranu (postaje SJ107 i SJ108; Slika 3.1.1. dolje) u usporedbi s podacima i srednjim
godišnjim modelom za razdoblje 1972.-2004 (gore), odnosno u središnjem Jadranu (postaja CJ009, otok
Vis) u odnosu na mjesečne višegodišnje srednje vrijednosti i standardne devijacije za razdoblje 1980.2000.
143
Radna verzija
Slika 3.1.6. Neke od meduza opaženih u Jadranu u neuobičajenom velikom broju tijekom 2005. godine.
Gore lijevo- Pelagia noctiluca u rovinjskoj luci 31.12.04; gore desno-Aequorea aequorea u rovinjskoj
luci 12.02.05; dolje lijevo-A. aequorea u rovinjskoj luci i uvali Lone 14.04.05; dolje desno-Aurelia aurita
u rovinjskoj luci 8.05.05.
Slika 3.1.7. Nepoznate vrste Chrysaora sp. nañene u Dubrovačkoj luci početkom svibnja (lijevo) i u
pulskim vodama krajem srpnja 2005. (desno).
144
Radna verzija
Slika 3.1.8. Primjeri novih riba u Jadranu nañenih do kraja 2005. Prvi red: srebrna plotica, afrički
kostorog i riba sapunar; drugi red: afrička poletuša, mediteranska tabinjka i uvijeni glavoč; treći red:
morski vepar, češljasta kirnja i žutousna barakuda; četvrti red: kirnja bjelica, veličanstvena iglica i
Bellotijev glavoč.
145
Radna verzija
Slika 3.1.9. Nanostruktura morskog snijega uzorkovanog na 20 m postaje SJ107, 17. 06. 2005.
(lijevo) u usporedbi s sluzavom nakupinom (oblak) sa 20 m postaje SJ 101, 28.07.2004. (desno).
146
Radna verzija
3.2. ŠTETNE CVATNJE I TOKSIČNE VRSTE FITOPLANKTONA
Koordinator: prof. dr. sc. Ivona Marasović
Sažetak
Godina 2005. bila je obilježena razmjerno malim brojem monospecifičnih cvatnji, odnosno
potpunim izostankom «red tide» cvatnji, ali je za razliku od ranijih izrazito porastao broj
toksičnih cvatnji. Najveći je broj ovih cvatnji zabilježen na području Istre, odnosno na području
sjevernog Jadrana, ali su zabilježene i na području srednjeg i južnog Jadrana. Iako je u uzorcima
bio prisutan veći broj toksičnih i sumnjivo toksičnih vrsta fitoplanktona, od kojih su neke
uzročnici PSP i ASP toksičnosti školjkaša (Alexandrium spp., Pseudonitzschia spp.), ipak su o
ovim cvatnjama najbolje bili zastupljeni fitoplanktonski organizmi koji se povezuju s DSP
toksičnošću (Dinophysis spp.). Abundancija ovih organizama bila je znatno veća nego
prethodnih godina, što se može povezati sa specifičnim meteorološkim uvjetima koji su vladali u
2005. Naime, čitavo proljeće i kasno ljeto 2005. godine, bili su obilježeni veoma velikom
količinom oborina, što je stvorilo uvjete za pojačani razvoj ove grupe organizama. Rezultati
istraživanja vremenske raspodjele Dinophysis vrsta i pojave DSP toksičnosti školjkaša, najvećim
dijelom ukazuju na vrste D. fortii i D. caudata, kao moguće uzročnike toksičnosti.
Cilj
Kratkoročni
Pravovremeno otkrivanje mogućeg štetnog djelovanja fitoplanktona i ublažavanje štetnih
posljedica.
Dugoročni
Razvitak i primjena sustava predskazivanja pojava štetne cvatnje, odnosno prekomjernog
razmnožavanja toksičnih vrsta fitoplanktona.
147
Radna verzija
Cvatnje vrsta Eutreptia lanowii (Euglenophyta) i Leptocilindrus minimum (Diatomeae) u
Šibenskom zaljevu
U lipnju 2005. godine Šibenski je zaljev bio zahvaćen monospecifičnom cvatnjom vrste
Eutreptia lanowii (Slika 3.2.1), koja je nastupila nakon naglog porasta temperature površinskog
sloja. Naime, travanj i svibanj bili su obilježeni veoma visokom količinom oborina (u travnju je
količina oborina bila za dvije standardne devijacije veća od tridesetogodišnjeg prosjeka), dok je
u lipnju količina oborina pala do minimalnih vrijednosti, znatno nižih od tridesetogodišnjeg
prosjeka. Istodobno je nastupio i nagli porast temperature zraka, što je prouzročilo i porast
temperature površinskog sloja mora. U takvim se uvjetima razvila cvatnja vrste E. lanowii (5·106
stanica L-1), inače karakteristična za zaslañene i eutrofizirane vode, posebice tijekom ljetnog
razdoblja. Ova je cvatnja potrajala razmjerno kratko vrijeme, jer se već početkom srpnja na
istom području razvila cvatnja dijatomeje Skeletonema costatum (2,5·106 stanica L-1). Zanimljivo
je napomenuti da je i u 2005., kao i u 2004. godini ponovno potpuno izostala cvatnja
dinoflagelata Prorocentrum minimum, već desetljećima uobičajena proljetno-ljetna cvatnja na
ovom području.
Sl. 1. Cvatnja vrste Eutreptia lanowii u Šibenskom zaljevu
Cvatnja toksičnog fitoplanktona u Sjevernom Jadranu (zapadna Istra)
U 2005. godini zabilježeno je izuzetno dugo razdoblje toksičnosti školjkaša, koje je potrajalo od
ljeta do kasne jeseni (kolovoz-studeni). Metodom testiranja na miševima utvrñeno je da se radi o
DSP tipu toksičnosti. Budući da su za DSP toksičnost najčešće odgovorni organizmi iz roda
Dinophysis, posebnu smo pozornost posvetili istraživanju odnosa izmeñu abundancije i
vremenske raspodjele pojedinih vrsta ovog roda u istraživanom području. Analizom uzoraka
fitoplanktona iz 2005 godine s uzgajališta na sjevernoj obali istarskog poluotoka zabilježene su
sljedeće vrste roda Dinophysis: D. acuminata, D. acuta, D. caudata, D. dens, D. diegensis, D.
fortii, D. hastata, D. rotundata, D. sacculus i D. tripos (Slika 3.2.2). Vrste D. dens, D. diegensis
i D. hastata zabilježene su veoma rijetko i to samo kao pojedinačni primjerci, pa tijekom analize
podataka ove vrste nisu uzete u obzir.
148
Radna verzija
1
2
3
4
Sl. 2. Sumnjivo toksične vrste roda Dinophysis zabilježene u 2005 godini
1) D. fortii 2) D. tripos 3) D. acuminata 4) D. acuta 5) D. rotundata
6) D. sacculus 7) D. caudata
5
6
7
Na Slici 2.3.3. prikazana je vremenska raspodjela pojedinih Dinophysis vrsta, kao i abundancija
stanica tijekom 2005 godine. Na slici je označeno i razdoblje u kojem je zabilježena dugotrajna
toksičnost školjkaša. Najveći broj vrsta, kao i najveća abundancija stanica zabilježena je u
toplijem razdoblju godine. Vrste D. caudata i D. rotundata bile su prisutne tijekom čitave godine,
iako je njihova abundancija bila najviša tijekom toplijeg dijela godine (D. caudata – ljeto i jesen,
D. rotundata – ljeto). D. sacculus nije bio prisutan u zajednici jedino tijekom zimskog razdoblja,
dok je najvišu abundanciju imao u kasno proljeće i ljeto. D. fortii bio je prisutan tijekom ljeta i
jeseni, ali je izuzetno visoku abundanciju postigao u jesen. D. acuta i D. acuminata rijetko su bili
prisutni u zajednici i to u razmjerno niskoj abundanciji, dok je D. tripos jedina vrsta koja je
zabilježena samo u zimskom razdoblju.
Stvaranju pogodnih uvjeta za pojačanu cvatnju Dinophysis vrsta doprinijelo je kontinuirano
sniženje saliniteta tijekom višemjesečnog razdoblja, budući da to pogoduje ovim vrstama. Uz
sniženi salinitet, ljetna temperatura morske vode je doprinijela posebno jakoj proliferaciji vrsta D.
caudata i D. fortii, koje su poznate u Jadranu kao vrste čija je cvatnja vezana uz toplije razdoblje
godine, odnosno kasno ljeto i jesen.
Rezultati istraživanja vremenske raspodjele Dinophysis vrsta i pojave DSP toksičnosti školjkaša
u 2005. godini, najvećim dijelom ukazuju na vrste D. fortii i D. caudata, kao moguće uzroke
toksičnosti. Te su dvije vrste imale sličnu sezonsku raspodjelu, koja je koincidirala s vremenom
DSP toksičnosti školjkaša. U sjevernom je Jadranu ljetno-jesensko uobičajeno razdoblje jače
proliferacije ovih dviju vrsta, a istodobno u tom se razdoblju i najčešće bilježe slučajevi DSP
toksičnosti. Iako je u 2005. godini za vrijeme DSP toksičnosti školjkaša u uzorcima morske vode
zabilježeno još nekoliko Dinophysis vrsta, poput vrsta D. sacculus, D. rotundata i D. acuminata,
vjerojatnost da su te vrste prouzročile toksičnost školjkaša znatno je manja. Naime, D. sacculus
je znatno veću abundanciju imao u proljeće i prvom dijelu ljeta, dok je kroz čitavo razdoblje
toksičnosti njegova abundancija bila razmjerno niska. D rotundata je u uzorcima bio prisutan
tijekom čitave godine i to s razmjerno niskom abundancijom. D. acuminata je tijekom razdoblja
toksičnosti zabilježen samo jednom i to početkom rujna, pa je malo vjerojatno da je prouzročio
toksičnost školjkaša koja je trajala do kraja studenog.
149
m jesec
150
Studeni
Studeni
Listopad
21881
Studeni
Studeni
Listopad
Rujan
Rujan
Kolovoz
Srpanj
Lipanj
Svibanj
Travanj
Ožujak
Siječanj
br. stanica L -1
46640
Rujan
20000
Rujan
Kolovoz
Srpanj
Lipanj
Svibanj
Travanj
Ožujak
Siječanj
br. stanica L -1
Studeni
Studeni
Listopad
Rujan
Rujan
Kolovoz
Srpanj
Lipanj
Svibanj
Travanj
Ožujak
Siječanj
br. stanica L -1
Studeni
Studeni
Listopad
Rujan
Rujan
Kolovoz
Srpanj
Lipanj
Svibanj
Travanj
Ožujak
Siječanj
br. stanica L -1
Radna verzija
D. acuminata
10000
9000
8000
7000
6000
5000
4000
3000
2000
1000
0
m jesec
D. acuta
1000
900
800
700
600
500
400
300
200
100
0
m jesec
D. caudata
40000
35000
30000
25000
20000
15000
10000
5000
0
43760
m jesec
D. fortii
374271
15000
10000
5000
0
Radna verzija
D. rotundata
Studeni
Studeni
Listopad
Rujan
Rujan
Kolovoz
Srpanj
Lipanj
Svibanj
Travanj
Ožujak
Siječanj
br. stanica L -1
10000
9000
8000
7000
6000
5000
4000
3000
2000
1000
0
m jesec
Studeni
Studeni
Listopad
Rujan
Rujan
Kolovoz
Srpanj
Svibanj
Travanj
Ožujak
Lipanj
10000
9000
8000
7000
6000
5000
4000
3000
2000
1000
0
Siječanj
br. stanica L -1
D. sacculus
m jesec
D. tripos
br. stanica L -1
5000
4000
3000
2000
1000
Studeni
Studeni
Listopad
Rujan
Rujan
Kolovoz
Srpanj
Lipanj
Svibanj
Travanj
Ožujak
Siječanj
0
m jesec
Slika 3.2.3. Raspodjela abundancije vrsta roda Dinophysis na području Istre (narančastom bojom
označeno razdoblje kontinuirane DSP toksičnosti).
151
Radna verzija
Cvatnja toksičnog fitoplanktona u Novigradskom moru
Na uzgajalištima u Novigradskom moru toksičnost je školjkaša zabilježena već početkom
proljeća u travnju 2005. godine i trajala je bez prekida sve do kolovoza. Metodom testiranja na
miševima utvrñeno je da se radi o DSP toksičnosti školjkaša, te je kao i u prethodnom slučaju
pojava toksičnosti dovedena u vezu s pojačanom cvatnjom nekoliko vrsta roda Dinophysis.
Analizom uzoraka fitoplanktona zabilježene su sljedeće vrste roda Dinophysis: D. acuta, D.
caudata, D. fortii, D. hastata, D. rotundata, D. sacculus.
Doprinos dobivenih rezultata u postizanju zadanih ciljeva
Praćenje štetnih i toksičnih vrsta fitoplanktona, kao i istraživanje ovog fenomena, predstavlja
izvrstan primjer kako se znanstveni rezultati neposredno primjenjuju u praksi.
Praćenje toksičnih algi obavlja se u cilju predskazivanja toksičnih cvatnji i toksičnosti školjkaša,
odnosno u cilju zaštite ljudskog zdravlja.
Podrobnija istraživanja ove pojave obavljaju se sa ciljem utvrñivanja odreñene kombinacije
toksina svojstvene odreñenoj skupini algi, budući da odnos meñu različitim toksinima odreñuje i
razinu toksičnosti školjkaša. Dosadašnjim radom na problematici toksičnih vrsta, došlo se do
nekih potpuno novih spoznaja, odnosno otkrivene su neke nove vrste toksičnih spojeva, koje su u
okviru Sredozemlja karakteristične samo za Jadran. Dobiveni su rezultati poslužili i pri
karakterizaciji pojedinih područja u cilju budućeg razvoja akvakulture u obalnom području, te za
odreñivanje stanja mora u cilju davanja nacionalnih i meñunarodnih godišnjih izvješća na koje
Hrvatsku obvezuju različite konvencije vezane uz zaštitu okoliša.
Reference
Marasović, I., Ninčević, Ž., Kušpilić, G. Marinović, S., S. Marinov, S. Consequences on
anthrophogenic eutrophication in the Kaštela Bay (Adriatic Sea). J. Sea Res. (u tisku).
Ninčević, Ž., Marasović, I., Kušpilić, G., 2002. Deep chlorophyll a maximum at one station in
the middleAdriatic Sea. J. Mar. Biol. Ass. U.K., 82, 9-19.
Ninčević-Gladan, Ž., Skejić, S., Marasović, I. Record of the Ceratoperidinium yeye in the
Adriatic Sea. Europ. J. Phycol (u tisku).
Pavela-Vrančič, M.,. Marasović, I. Paralitic Shellfish Poisoning (PSP) in the Central Adriatic.
Croatica Chemica Acta (u tisku).
Pavela-Vrančič, M.; Meštrović, V., Marasović, I., Gillman, M., Furey, A., James, K.J., 2002.
DSP toxin profile in the coastal waters of the central Adriatic Sea. Toxicon, 40, 1601-1607.
Skejić, S., 2004. Sezonski razvoj fitoplanktonskih zajednica na uzgajalištima školjkaša hrvatskog
dijela Jadrana. Magistarski rad, Prirodoslovno-matematički fakultet, Sveučilište u Zagrebu.
Skejić, S., Marinović, S., Ninčević-Gladan, Ž., Marasović, I. Occurrence of DSP toxicity in the
northern adriatic shellfish farms. J. Shellfish Res. (na recenziji).
Viličić, D., Marasović, I., Mioković, D., 2002. Checklist of phytoplankton in the eastern Adriatic
Sea. Acta Botanica Croatica, 61, 57-91.
152
Radna verzija
3.3. UNOS I PREKOMJERNO RAZMNOŽAVANJE EGZOTIČNIH VRSTA
Koordinator: dr. sc. Boris Antolić
Sažetak
Tijekom 2005. godine pratilo se širenje invazivnih algi Caulerpa taxifolia, Caulerpa racemosa,
Asparagopsis taxiformis i Womersleyella setacea, tee puža plućnjaka Siphonaria pectinata. Alga
C. taxifolia bila je prisutna na području Starogradskog zaljeva gdje je zahvatila oko 75 ha
morskog dna i u Malinskoj gdje su njena naselja vjerojatno zbog hladnih zima smanjena na
svega nekoliko četvornih metara dna. Alga C. racemosa je na kraju 2005. bila zabilježena na 42
nalazišta, a pronañena je još u albanskom, crnogorskom i talijanskom dijelu Jadrana. Ova se
vrsta za razliku od alge C. taxifolia primarno širi morskim strujama, pa zabrana sidrenja i
ribolova na algom zahvaćenim područjima ne bi utjecala na smanjenje brzine njenog širenja.
Uklanjanje alge C. racemosa pokazalo se iznimno zahtjevnim, a vjerojatnost uspjeha mala.
Jedino nalazište na kojem je s nadzorom znanstvenika pokrenuto uklanjanje nalazi se u Velikom
jezeru u NP Mljet. Crvena alga Asparagopsis taxiformis ne pokazuje napredovanje: nalazište kod
Dubrovnika premda gusto, nema tendenciju širenja, a u NP Mljet (otočić Glavat) alga je prisutna
na manje od 10 m2. Alga Womersleyella setacea smatra se jednom od najinvazivnijih vrsta u
Sredozemnom moru, a zabilježena je gotovo po svuda od Konavala do Rijeke uključujući i otok
Palagružu. Alohtoni puž plućnjak Siphonaria pectinata zabilježen je u iznimnom broju oko
Splita gdje značajno utječe na autohtone vrste priljepaka (Patella sp.). U narednom razdoblju
planira se daljnje praćenje invazivnih algi roda Caulerpa, te crvenih algi Womersleyella setacea i
Asparagopsis taxiformis kao i puža plućnjaka Siphonaria pectinata, a u cilju traženja načina
njihove kontrole.
Cilj
Praćenje pojave i širenja egzotičnih vrsta, te istraživanje njihovog utjecaja na biološku, ekološku
i krajobraznu raznolikost, a u cilju pronalaska načina njihove kontrole.
Caulerpa taxifolia
Zelena alga Caulerpa taxifolia podrijetlom je najvjerojatnije iz umjereno toplog područja istočne
Australije. Smatra se da se Sredozemnim morem širi od 1984. kada je slučajno ispuštena iz
akvarija Oceanografskog muzeja u Monacu. Do danas je pronañena na više od 100 udaljenih
područja uzduž Azurne obale, talijanske obale Tirenskog mora, Mesinskog prolaza, Balearskog
otočja, Tunisa i Hrvatske (Meinesz i sur., 2001). U Sredozemnom moru razmnožava se jedino
vegetativno, otkidanjem fragmenata i njihovim obnavljanjem u nove alge. Fragmenti alge tonu
pa ih struje i valovi mogu odnijeti najviše nekoliko stotina metara. Na velike udaljenosti alga se
prenosi na sidrima brodova i u ribarskim mrežama. Zbog toga je zabranom sidrenja i ribolova na
algom zahvaćenim područjima moguće spriječiti njeno daljnje prenošenje. U prosječnim
temperaturnim uvjetima Sredozemnog mora ova vrsta razvija gusta naselja (do 14000 listića na
površini četvornog metra) od površine do tridesetak metara dubine. Razvija se na svim tipovima
morskoga dna, potiskujući pri tome autohtone organizme, prvenstveno autohtone alge na
kamenitom dnu. Posljedica njenog širenja je drastična promjena biološke, ekološke i krajobrazne
raznolikosti koja nastaje ujednačavanjem zajednica različitih tipova dna: zajednice pjeskovitog,
muljevitog ili stjenovitog dna, nakon naseljavanja alge C. taxifolia mijenjaju se u "livade" ove
invazivne alge.
153
Radna verzija
Osim iznimno uspješnog razmnožavanja, brzog rasta i cijelogodišnjeg talusa, dodatni je razlog
njene uspješnosti i nepostojanje herbivornog organizma koji bi hraneći se algom značajno
kontrolirao njeno širenje. Osnovni makroherbivori u Sredozemnom moru su riba salpa Sarpa
salpa i hridinski ježinac Paracentrotus lividus. Ovi se herbivori algom C. taxifolia uglavnom ne
hrane jer alga proizvodi niz toksičnih i odbijajućih spojeva. Jedina dva sredozemna organizma
koji se bez posljedica mogu hraniti algom C. taxifolia su askoglosni puževi Lobiger serradifalci i
Oxynoe olivacea. Ovi su puževi evolucijski prilagoñeni hranjenju isključivo algama roda
Caulerpa. Do pojave alohtonih kaulerpi, njihova je jedina hrana bila autohtona sredozemna alga
C. prolifera. Puževi se hrane kaulerpama tako da isisavaju njihovu divovsku citoplazmu, a
otporni su na algine toksine koje biomodificiraju u još toksičnije spojeve. Puževi meñutim imaju
planktonski razvojni stadij zbog čega rijetko mogu izgraditi guste populacije. Rijetke populacije
ovih puževa zbog specifičnog načina hranjenja algom C. taxifolia koje rezultira fragmentiranjem
alge, pospješuju njeno vegetativno razmnožavanje i širenje naselja (Žuljević i sur., 2001).
Caulerpa taxifolia u Jadranskom moru
U Jadranu je alga Caulerpa taxifolia do danas zabilježena jedino u hrvatskom dijelu i to na tri
udaljena područja: Starogradski zaljev, Malinska i Barbatski kanal (Slike 3.3.1., 3.3.2., 3.3.3.;
Iveša, 2001; Žuljević, 2001). Malinska predstavlja jedan od najsjevernijih lokaliteta
rasprostranjenosti roda Caulerpa u svijetu. Na kraju 2005., alga je bila poznata jedino na
području Starogradskog zaljeva i Malinske, dok u Barbatskom kanalu alga od posljednjeg
uklanjanja 2001. godine više nije uočena.
Krajem 2005. godine, u Starogradskom zaljevu alga je zabilježena na tri nalazišta (tzv. glavno i
dva izdvojena nalazišta) (Slika 3.3.2.). Na glavnom je nalazištu algom zahvaćena površina
procijenjena na 75 ha. Alga se značajno proširila prema dnu Starogradskog zaljeva na područje
intenzivnog sidrenja brodova. Početkom ljeta 2004. godine za ovo je područje donesena zabrana
sidrenja i ribolova, ali se ona u praksi nije provodila. Tijekom ljeta 2004. i 2005. godine na ovom
se području sidrilo i više od 20 brodova dnevno bez i jedne intervencije lučke kapetanije ili
policije. Pitanje je da li je neki od tih brodova na sidru prenio algu na novo udaljeno područje
(Slika 3.3.3.).
Zbog projekata uklanjanja alge na izdvojenim nalazištima, alga je na nekima od njih u potpunosti
uklonjena, a na drugima je površina značajno smanjena. Tijekom 2005. alga nije pronañena na
nalazištima Kabal i Brizenica gdje je uklanjana tijekom 2003. godine (Slika 3.3.2.).
Nažalost, tijekom 2004. alga nije bila uklanjana pa su se djelomično uklonjena naselja na
nalazištu Sv. Ante i Radočin dol do 2005. godine obnovila (Slika 3.3.2.). Krajem 2005. na
nalazištu Radočin dol alga je prekrivala 2 m2 morskoga dna. Na nalazištu Sv. Ante alga je bila
proširena na području od 2 ha ali je prekrivala manje od 200 m2. Alga je na oba nalazišta
uklanjana tijekom 2005. godine, a date vrijednosti rasprostranjenosti zabilježene su prije
uklanjanja. Algu je uklanjala udruga BIOS tijekom srpnja i listopada pod stručnim nadzorom
znanstvenika Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu.
U Malinskoj je C. taxifolia bila zabilježena na četiri pozicije s kojih je bila iskorijenjena usisnim
pumpama tijekom 1996. i 1997. godine. Alga je, meñutim, ubrzo rekolonizirala tri pozicije.
Tijekom 1998. i 1999. godine utvrñena je izrazita sezonska dinamika alge (Slike 3.3.5. i 3.3.5.)
Latentno vegetacijsko stanje alge zabilježeno je tijekom kasnog proljeća, dok već početkom ljeta,
od preostalih fragmenata steljki alge, naselje alge se je u potpunosti obnovilo. Maksimum
njezina razvoja bio je u jesen i zimu s vrijednostima biomase - oko 200 g suhe težine na m-2, te
brojem listova - oko 2000 na m-2. Općenito, navedene morfometrijske vrijednosti bile su niže od
onih zabilježenih u sjeverozapadnom Sredozemlju. Vrijednosti dužina listova (10-18 cm),
meñutim, bile su u istom rasponu kao one u sjeverozapadnom bazenu. Tijekom 1998. i 1999.
godine biomasa je bila usko povezana s brojem listova i njihovom dužinom (R2 = 0.90). Godine
154
Radna verzija
2000. rekolonizacija je postigla vrhunac, te je ukupno algom zahvaćeno područje imalo nekoliko
tisuća četvornih metara (Slike 3.3.4. lijevo i 3.3.5.)
Već 2001. godine algom C. taxifolia prekrivene i zahvaćene površine naglo su se spontano
smanjile na svega nekoliko četvornih metara. Na kraju 2004. i 2005. godine, detaljnim
pregledom naselja pronañeno je svega nekoliko pojedinačnih talusa. Na kraju 2005. alga je
pronañena jedino na nalazištu Kupalište gdje je prekrivala manje od 1 m2 (Slike 3.3.4. desno,
3.3.5. i 3.3.6 lijevo), za razliku od gustog naselja u Starogradskom zaljevu (Slika 3.3.6. desno).
Talusi su bili slabo razvijeni i teško uočljivi. Samim je time moguće da je odreñeni broj talusa
prisutan i na područjima drugih nalazišta ali oni prilikom pregleda nisu bili uočeni.
Nema dokaza da je opisano povlačenje alge uzrokovano niskim temperaturama. Naime, na
istraživanom području od 1994. do 2005. godine zimske temperature mora bile su slične i kretale
su se u rasponu od 9,5-10,5 °C (Iveša i sur., 2006a). Stoga bi neki drugi, za sada nepoznati
procesi, mogli imati bitnu ulogu u specifičnosti vegetacijskog ciklusa alge u Malinskoj. Takoñer,
ne može se objasniti zašto preživjeli talusi nisu proliferirali tijekom povoljnog ljetno-jesenskog
razdoblja, iako je poznata činjenica da je samo fragment alge dovoljan za pokretanje invazije.
Caulerpa racemosa
Invazivni varijetet tropske alge Caulerpa racemosa (Slika 3.3.7.) pronañen je u Sredozemnom
moru 1990. godine kod Libije. Do 2000. godine alga se proširila gotovo cijelim Sredozemljem
pokazujući pri tome značajke iznimno invazivnog organizma. Genetička istraživanja pokazala su
kako ova alga ima australsko podrijetlo, ali način njenog unosa u Sredozemno more nije poznat.
Još sa sigurnošću nije utvrñen mehanizam njenog širenja na velike udaljenosti, ali sve ukazuje na
to da hidrodinamika mora (struje i valovi) ima najvažniji utjecaj (Žuljević i Antolić, 2004). Na to
ukazuje brzina širenja Sredozemnim morem kao i mjesta pojavljivanja. Alga se razmnožava
vegetativno fragmentima, a spolni način razmnožavanja još sa sigurnošću nije potvrñen. Na
opasnost od ove alge ukazali su još 1999. znanstvenici svih sredozemnih država, koji su dali
preporuke o potrebi praćenja širenja i utjecaja na postojeće ekosustave, te potrebi uklanjanja
naselja ovog organizma ukoliko je to moguće, a posebno na područjima od iznimne biološke i
kulturne vrijednosti (UNEP, 1999).
Caulerpa racemosa u Jadranskom moru
Od prvog objavljenog nalaza invazivne zelene alge Caulerpa racemosa u Jadranskom moru u
jesen 2000. godine u podmorju Paklenih otoka (Žuljević i sur., 2003), alga je do kraja 2005.
zabilježena još uz albansku, crnogorsku i talijansku obalu (Slika 3.3.8.).
Uz albansku obalu alga je pronañena na dva područja: Dhërmiu i Palerma (Piazzi i sur., 2005).
Uz talijansku je obalu uočena tijekom 1999. godine u okolici Barija, ali je nalaz objavljen tek
2004. (Bello i sur., 2004). U ljeto 2004. godine alga C. racemosa pronañena je uz obalu Crne
Gore ispred Budve kod otoka Sv. Nikola, a nakon toga još na tri područja na ulazu u
Bokokotorski zaljev (V. Mačić, Institut za biologiju mora, Kotor, usmeno priopćenje). Uz
hrvatsku obalu ova je vrsta do kraja 2005. godine zabilježena na 42 nalazišta (Slike 3.3.8., 3.3.9.).
Najsjevernije nalazište u Jadranu alge C. racemosa, a vjerojatno i u svijetu, nañeno je početkom
kolovoza 2004. godine pored otočića Sv. Juraj kod Vrsara (45°8'42''N) (Slike 3.3.8. i 3.3.10).
Sezonski ciklus biomase i odabranih morfometrijskih čimbenika te invazivne alge praćen je na
dvije pozicije (Slika 3.3.10.) od kolovoza 2004. do kolovoza 2005. godine. Pozicija 1 je bila u
luci Vrsar i predstavljala je zaštićeno i pjeskovito stanište (Slika 3.3.11. gore), dok je pozicija 2
bila s vanjske strane otočića Sv. Juraj i predstavljala je izloženo hridinasto stanište (Slika 3.3.11.
dolje). Dnevne varijacije u temperaturi mora mjerene su ureñajem Data Loggers (Onset)
postavljenih u naseljima Caulerpe.
155
Radna verzija
U zaštićenom staništu i na pjeskovitom dnu unutar luke Vrsar alga C. racemosa činila je gusto i
kontinuirano naselje na dubini od 2-5 m. U kolovozu 2004. površina prekrivena algom iznosila
je oko 500 m2, dok se u studenom 2004. godine povećala na oko 1500–2000 m2. Prema
literaturnim podacima potrebno je nekoliko godina da bi se postigao takav oblik kolonizacije
algom. Na izloženom staništu, približno je 10 kolonija od 1-5 m2 bilo prisutno od kolovoza 2004.
pa do veljače 2005. godine, što upućuje da je to područje nedavno kolonizirano algom. U
najgušćim je naseljima mokra masa alge bila 6,8 kg m-2. Na kamenitom dnu potiskivala je
naselja fotofilnih algi s posebnom sklonošću za razvojem na spužvama Verongia aerophoba i
Spongia officinalis.
Usprkos izuzetno niskim zimskim temperaturama (8-9 °C) koje su prouzročile drastičnu
povlačenje alge u proljeće 2005. godine tijekom kolovoza došlo je do ponovnog obnavljanja
njenih naselja. Vegetacijske karakteristike alge bile su slične u oba tipa staništa, s maksimumom
razvoja u jesen i zimi, te minimumom u proljeće (Slika 3.3.12). Za vrijeme maksimalnog
vegetacijskog razvoja suha masa alge koja se razvijala na hridinastom dnu iznosila 1,3±0,2 kg m2
, s brojem filoida od 32·103±9·103 m-2 i dužinom kauloida od 1,5±0,5 km m-2. Na pjeskovitom
dnu vrijednosti su bile niže, te je suha masa iznosila 0,8±0.06 kg m-2, s brojem filoida od 5,3±
2,7·103 m-2 i dužinom kauloida od 1,2±0,2 km m-2 (Iveša i sur., 2006b).
Osim nalazišta u Vrsaru (Istra) sva su ostala nalazišta invazivnog varijeteta alge C. racemosa na
području od Cavtata do Visa (Slika 3.3.9.). Njihov raspored sugerira kako se alga prvenstveno
širi morskim strujama: većina nalazišta nisu mjesta učestalog sidrenja ili ribarenja, a nalazišta se
poklapaju s putem glavne jadranske ciklonalne struje (Žuljević i Antolić, 2004). Osim toga, na
toku ove struje alga je već 1993. godine zabilježena u Jonskom moru (otok Zakynthos, Grčka)
(Panayotidis i Montesanto, 1994), a potom u Albaniji (Piazzi i sur., 2005) i Crnoj Gori, odnosno
na putu ove struje prema hrvatskom dijelu Jadrana. Osim toga, u hrvatskom je dijelu Jadrana
veći broj nalazišta smješten uz južni dio obale, odnosno na području ulaska glavne jadranske
struje u hrvatske vode.
Dosadašnja su istraživanja pokazala da alga uspješno raste na svim tipovima morskoga dna od
površine do više od 50 m dubine. Pri tome razvija gusta naselja, ponegdje na četvornom metru s
preko 2700 m puzajućeg stabalca i 28000 listića (Žuljević i sur., 2003). Ovakav gusti splet alge
dovodi do pojačane sedimentacije, te razvoja anoksičnih uvjeta u sedimentu. Osim toga, alga
prerasta i zagušuje autohtone alge, životinje i morske cvjetnice, a što na kraju rezultira
drastičnim promjenama biološke, ekološke i krajobrazne raznolikosti.
Za razliku od vrste C. taxifolia koja se na udaljena područja širi antropogeno, pa je zabranom
sidrenja i ribolova moguće spriječiti njeno prenošenje, zabrana sidrenja i ribolova na algom C.
racemosa zahvaćenim područjima ne bi spriječila njeno širenje, jer se alga prvenstveno širi
morskim strujama. Uklanjanje alge C. racemosa pokazalo se daleko zahtjevnijim nego alge C.
taxifolia. Razlog su sitniji i teže uočljivi fragmenti, za razliku od relativno krupnih, florescentno
zelenih i lakše primjetnih fragmenata alge C. taxifolia. Uklanjanje alge C. racemosa na Paklenim
otocima u jesen 2000. godine u samom početku njenog širenja nije rezultiralo uspjehom.
Meñutim, zbog iznimne agresivnosti uklanjanje ove vrste preporuča se na područjima od velike
kulturne i biološke vrijednosti i to ako su naselja manjih dimenzija (nekoliko desetaka četvornih
metara). Takav je slučaj s nalazištem alge C. racemosa u Velikom jezeru u Nacionalnom parku
"Mljet", neposredno uz najveći koraljni greben u Sredozemnom moru. Na kraju 2005. godine na
području NP "Mljet" poznato je 5 nalazišta, meñutim preporuka je da se uklanjanje provodi
jedino na nalazištu u Velikom jezeru i kanalu Soline (Slike 3.3.13. i 3.3.14.). Na tim se
nalazištima alga uklanja od 2004. godine i to ručnim sakupljanjem, isisavanjem podvodnim
sisaljkama i prekrivanjem plastičnim folijama. Ovim se pokušava spriječiti širenje alge
područjem Velikog jezera koji je jedinstven ekosistem neprocjenjive biološke vrijednosti i stoga
je potrebno poduzeti sve mjere za njegovu zaštitu. Uklanjanje koordiniraju znanstvenici Instituta
za oceanografiju i ribarstvo.
156
Radna verzija
Ispred kanala Soline koji povezuje otvoreno more i Veliko jezero nalazi se naselje alge (nalazište
Gonoturska) kojeg više nije moguće ukloniti, a s kojega se morskim strujama neprestano u kanal
Soline i Veliko jezero donose fragmenti alge (Slika 3.3.15.). Samim tim trajno uklanjanje u
kanalu i jezeru nije moguće. Meñutim alga bi se bez uklanjanja u kratkom vremenu proširila
jezerom i uništila jezerski ekosustav i koraljni greben. Ipak, njeno je potpuno osvajanje jezera
neminovno ako se u meñuvremenu ne pronañe tzv. globalno rješenje, koje je potrebno tražiti u
uvoñenju alohtonog predatornog organizma.
Asparagopsis taxiformis
Za ovu uobičajenu tropsku vrstu alge nije sigurno da li je autohtoni sredozemni organizam (relikt
Tethys mora) ili predlesepska vrsta (vrsta iz Crvenog mora koja se proširila u Sredozemno u
vrijem faraonskog ili rimskog carstva). Sigurno je da ovu algu ne možemo smatrati autohtonim
jadranskim organizmom.
Posljednjih nekoliko godina alga je zabilježena u sjeverozapadnom dijelu Sredozemnog mora
(Balearsko otočje i Marseille), gdje do tada nije bila poznata, a što govori da se alga poput
mnogih termofilnih organizama širi prema sjeveru. U Jadranu je pronañena 1999. uz otočić
Glavat u NP Mljet, a potom u Dubrovniku oko lukobrana Porporela. Na kraju 2005. slobodnoležeći fragmenti alge pronañeni su u Sobri na Mljetu što ukazuje na prisutnost alge u tom
području.
Uz otočić Glavat, ova vrsta je iznimno rijetka, te od 2002. godine ima tendenciju povlačenja. S
druge strane u Dubrovniku, uz lukobran Porporela, alga gradi iznimno gusta naselja i ne
pokazuje znakove nazadovanja, ali ni daljnjeg širenja (Slika 3.3.16). Područje Sobre potrebno je
pretražiti kako bi se točno utvrdila pozicija naselja alge, te istražilo njen mogući utjecaj.
Womersleyella setacea
Ova je crvena nitasta indo-pacifička alga zabilježena u Sredozemnom moru krajem 80-tih godina
prošlog stoljeća. Do danas je pronañena u Egejskom i Jadranskom, te u zapadnom dijelu
Sredozemnog mora. Za ovu vrstu nije poznato da se spolno razmnožava već jedino nespolno
sporama. Meñutim, u Sredozemnom moru razvoj spora nikada nije potvrñen.
Nije poznato kada je ova vrsta naselila Jadransko more. U Jadranu gradi vataste prevlake na
stjenovitom dnu, na rizomima morske cvjetnice Posidonia oceanica i talusima autohtonih algi,
posebno iz roda Cystoseira, te vrsti Halimeda tuna (Slika 3.3.17.). Razvija se u relativno dubljim
područjima, a obično dublje od 15-ak metara. Najgušća naselja razvija izmeñu 20 i 30 m dubine,
a gusta su naselja zabilježena i na dubini od 45 m. Ispod centimetar debelih nitastih naslaga
dolazi do pojačane sedimentacije, što negativno djeluje na razvoj autohtonih svojti algi. U
zapadnom dijelu Sredozemnog mora je alga ocijenjena kao iznimno invazivna vrsta
(Boudouresque i Verlaque, 2002).
Tijekom 2004. i 2005. istraživala se njena rasprostranjenost na području od Konavala do Rijeke
te je utvrñeno kako je alga na ovom području rasprostranjena gotovo posvuda uključujući i otok
Palagružu. Najgušća su naselja zabilježena na području od Konavala do Cavtata na južnim
strmcima i dubinama izmeñu 20 i 30 m gdje sigurno ima značajan negativan utjecaj na autohtone
vrste alga. Kvalitativno i kvantitativno istraživanje utjecaja ove vrste posebno je zahtjevno zbog
velikih dubina, ali i zbog nemogućnosti pronalaska bliskog referentnog područja bez ove alge,
što govori o njenoj iznimnoj raširenosti.
Siphonaria pectinata
Prisustvo atlantskog puža plućnjaka Siphonaria pectinata utvrñeno je oko Splita tijekom 2003.
(Slika 3.3.18.). Krajem 2005. godine ovaj je puž bio iznimno brojan (često preko 20 primjeraka
157
Radna verzija
na površini 20·20 cm) od Trogira do Omiša. Puž S. pectinata morfološki je iznimno nalik
autohtonim vrstama priljepaka (rod Patella), a zauzima i isto životno područje (zona plime i
oseke). Tijekom većeg dijela godine, a posebno krajem proljeća i početkom ljeta puž ostavlja
brojne kokone (sluzava masa s jajašcima) u području gornjeg mediolitorala (Slika 3.3.18.). Prva
promatranja sugeriraju kako je na područjima s brojnim primjercima ova vrsta značajno
potisnula autohtone priljepke vrste roda Patella.
Reference
Bello, G., Casavola, N., Rizzi, E., 2004. Aliens and visitors in the southern Adriatic Sea: effects
of tropicalization. Rapp. Comm. Int. Mer Médit., 491.
Boudouresque, C.F., Verlaque, M., 2002. Biological pollution in the Mediterranean Sea: invasive
versus introduced macrophytes. Mar. Pollut. Bull., 44 (1), 32–38.
Iveša, L., 2001. Analiza naselja tropske zelene alge Caulerpa taxifolia (Vahl.) C. Ag. (Malinska,
otok Krk). Magistarski rad. PMF. Zagreb: 77 str.
Iveša, Lj., Devescovi M., 2006a. Seasonal vegetation patterns of the introduced Caulerpa
racemosa (Caulerpales, Chlorophyta) in the northern Adriatic Sea (Vrsar, Croatia). Period. biol.,
108, 111-116.
Iveša Lj., Jaklin A., Devescovi M., 2006b. Vegetation patterns and spontaneous regression of
Caulerpa taxifolia (Vahl) C. Agardh in Malinska (northern Adriatic, Croatia). Aquat. Bot. (u
tisku).
Meinesz, A., Belsher, T., Thibaut, T., Antolić, B., Mustapha, K.B., Boudouresque, C.F.,
Chiaverini, D., Cinelli, F., Cottalorda, J.M., Djellouli, A., El Abed, A., Orestano, C., Grau, A.M.,
Ivesa, L., Jaklin, A., Langar, H., Massuti-Pascual, E., Peirano, A., Tunesi, L., De Vaugelas, J.,
Zavodnik, N., Žuljević, A., 2001. The introduced green alga Caulerpa taxifolia continues to
spread in the Mediterranean. Biol. Inv., 3 (2), 201-210.
Panayotidis, P., Montesanto, B., 1994. Caulerpa racemosa (Chlorophyta) on the Greek coasts.
Cryptogamie Algol., 15, 159-161.
Piazzi, L., Meinesz, A., Verlaque, M., Akçali, B., Antolić, B., Argyrou, M., Balata, D.,
Ballesteros, E., Calvo, S., Cinelli, F., Cirik, S., Cossu, A., D'archino, R., Djellouli, A. S., Javel,
F., Lanfranco, E., Mifsud, C., Pala, D., Panayotidis, P., Peirano, A., Pergent, G., Petrocelli, A.,
Ruitton, S., Žuljević, A., Ceccherelli, G., 2005. Invasion of Caulerpa racemosa var. cylindracea
(Caulerpales, Chlorophyta) in the Mediterranean Sea: an assessment of the spread. Cryptogamie
Algol., 26 (2), 189-202.
UNEP, 1999. Proceedings of the workshop on invasive Caulerpa species in the Mediterranean
Heraklion, Crete, Greece, 18-20 March 1998, UNEP. Athens. MAP Tech. Reports Ser. No. 125,
317 str.
Žuljević, A., 2001. Pojava i širenje vrste Caulerpa taxifolia (Vahl) C. Agardh (Caulerpales,
Chlorophyta) u Jadranu. Magisterij. PMF Zagre,: 134 str.
Žuljević, A., Thibaut, T., Elloukal, H., Meinesz, A., 2001. Sea slug disperses the invasive
Caulerpa taxifolia. J. M. B. A., 81, 343-344.
Žuljević, A., Antolić, B., Onofri, V., 2003. First record of Caulerpa racemosa (Caulerpales:
Chlorophyta) in the Adriatic Sea. J. M. B. A., 83, 711-712.
Žuljević, A., Antolić, B., 2004. The spread of the invasive variety of Caulerpa racemosa in the
Adriatic Sea. Rapp. Comm. Int. Mer Médit., 466.
158
Radna verzija
Slika 3.3.1. Nalazišta alge Caulerpa taxifolia u Jadranskom moru do kraja 2005. godine.
159
Radna verzija
Slika 3.3.2. Rasprostranjenost alge Caulerpa taxifolia u Starogradskom zaljevu. Veličine
nalazišta u trenutku njihovog otkrivanja (lijevo) i stanje na kraju 2005. godine (desno). CVD –
algom prekrivena površina; AFF – algom zahvaćena površina.
160
Radna verzija
Slika 3.3.3. Unatoč zabrani sidrenja na nalazištu alge Caulerpa taxifolia u Starogradskom
zaljevu, tijekom ljeta se na tom području dnevno sidrilo i više od 20 nautičkih brodova (lijevo)
bez i jedne intervencije policije ili lučke kapetanije. Pitanje je da li je na nekom od njihovih
sidara alga prenesena na novo udaljeno područje (desno).
Slika 3.3.4. Rasprostranjenost alge Caulerpa taxifolia u Malinskoj. Veličine nalazišta u trenutku
njihovog otkrivanja tijekom 1995. i 1996. (lijevo) i stanje na kraju 2005. godine (desno). CVD –
algom prekrivena površina.
161
Radna verzija
Slika 3.3.5. Promjene u prekrivenoj površini algom Caulerpa taxifolia na četiri pozicije u
Malinskoj (Slika 3.3.4.) od 1995. do 2004. godine. E pokazuje kada je alga iščupana.
162
Radna verzija
Slika 3.3.6. Pojedinačni i slabo razvijeni filoidi alge Caulerpa taxifolia u Malinskoj (lijevo) i
gusto naselje alge u Starogradskom zaljevu (desno) na kraju 2005. godine.
Slika 3.3.7. Naselje invazivne alge Caulerpa racemosa uz otočić Bobara na dubini od 5 m. Rujan
2005. godine.
163
Radna verzija
Slika 3.3.8. Rasprostranjenost alge Caulerpa racemosa u Jadranu na kraju 2005. godine.
Kvadratom označeno područje detaljnije je prikazano na Slici 3.3.8.???
164
Radna verzija
Slika 3.3.9. Rasprostranjenost alge Caulerpa racemosa na području od Visa do Cavtata na kraju
2005. godine. (*) nalaz do izrade izvještaja nije provjeren.
165
Radna verzija
Slika 3.3.10. Naselja alge Caulerpa racemosa u Vrsaru (sjeverni Jadran). Pozicija 1 je zaštićeno
stanište u luci Vrsar, a pozicija 2 je izloženo stanište s vanjske strane otoka Sv. Juraj.
166
Radna verzija
Slika 3.3.11. Gore: alga Caulerpa racemosa u zaštićenom staništu na pjeskovitom dnu u Vrsaru
(pozicija 1; gore) i u izloženom staništu na hridinastom dnu (pozicija 2 na Slici 3.3.10.; dolje).
167
Radna verzija
Slika 3.3.12. Sezonske promjene biomase i biometrijskih varijabli alge Caulerpa racemosa na
dva različita staništa u Vrsaru.
168
Radna verzija
Slika 3.3.13. Postavljene folije s ciljem uništavanja alge Caulerpa racemosa u kanalu Soline u
NP "Mljet" na pjeskovitom dnu s ležećom algom Cystoseira adriatica na dubini od 4 m.
Slika 3.3.14. Označavanje pronañenih naselja alge Caulerpa racemosa na postavljenim profilima
u Velikom jezeru u NP "Mljet" i njihovo ručno sakupljanje na dubini od 10–15m.
169
Radna verzija
Slika 3.3.15. Rasprostranjenost alge Caulerpa racemosa u NP "Mljet" na nalazištima Soline,
Veliko jezero, Gonoturska i Male Blace na kraju 2005. godine.
Slika 3.3.16. Invazivna alga Asparagopsis taxiformis u podmorju Dubrovnika oko lukobrana
Porporela. Listopad 2005. god., dubina 5 m.
170
Radna verzija
Slika 3.3.17. Rizomi morske cvjetnice Posidonia oceanica obrasli autohtonim algama i
životinjama (lijevo) i obrasli invazivnom crvenom algom Womersleyella setacea i rijetkim
talusima alge Caulerpa racemosa (desno) uz otok Sušac na kraju 2005. godine.
Slika 3.3.18. Alohtoni puž plućnjak Siphonaria pectinata u luci Split u zoni plime i oseke. Puž
ostavlja brojna jajašca u sluzavim kokonima (lijevo). Manjih dimenzija, ali sličan oblikom, puž
Siphonaria pectinata lako može biti zamijenjen za autohtone priljepke, vrste roda Patella, a koje
vjerojatno potiskuje. Desno: tri priljepka Patella caerulea i brojni primjerci alohtonog puža
Siphonaria pectinata.
171
Radna verzija
172
Radna verzija
3.4. Izuzetne visine razine mora i poplavljivanje jadranskog priobalja
Koordinatori: dr. sc. Nenad Leder i prof. dr. sc. Mirko Orlić
Sažetak
Zahvaljujući sredstvima osiguranim iz Projekta "Jadran" hrvatske mareografske postaje
opremljene A/D pretvaračima omogućuju stalnu dostupnost rezultata mjerenja visine morske
razine i njihovo prikazivanje na mreži, što predstavlja temelj za uspostavljanje operativne
oceanografske službe u nas. Paralelna mjerenja klasičnim i radarskim mareografom u Bakru
omogućuju ispitivanje nove tehnologije radi njene moguće primjene na lokacijama na kojima do
sada nije praćena morska razina. Na osnovi mareografskih mjerenja definirani su visinski
datumi, korišteni u geodetskoj, hidrografskoj i kartografskoj praksi,. te je predložena egzaktna
definicija za dva nova visinska datuma Republike Hrvatske – hidrografsku nulu i obalnu crtu, a
njihove su visinske vrijednosti prikazane u odnosu na novi "Hrvatski visinski referentni sustav
(HVRS) za epohu 1971.5".
Cilj
Kratkoročni
Odreñivanje izuzetno visokih razina mora vezanih uz plimotvornu silu, prisilne i slobodne
oscilacije mora pod utjecajem atmosferskih čimbenika (tlaka zraka i vjetra), rezonantne
oscilacije, te ekstremne značajne visine valova u priobalnom području.
Dugoročni
Odrediti svojstva kolebanja morske razine u Jadranu te, koristeći matematičke i statističke
modele, prognozirati ekstremne dogañaje.
Mareografska mjerenja obavljaju se već dugi niz godina analognim instrumentima, a od lipnja
2003. godine i digitalnim instrumentima na sljedećim postajama: Rovinj, Bakar, Zadar, Splitluka, Sučuraj, Ploče i Dubrovnik. Uz to, od 1. listopada 2004. godine Geofizički odsjek
Prirodoslovno-matematičkog fakulteta paralelno mjeri i radarskim mareografom u Bakru, radi
usporedbe novog instrumenta sa starim i eventualnog postavljanja radarskog instrumenta na
lokacije na kojima do sada nije bilo mareografskih mjerenja. Tijekom 2005. završeno je
obnavljanje izvorne mareografske postaje u Bakru; postaja započela s radom 1929. godine, pa je
svečano obilježena 75. godišnjica njenog utemeljenja. Zbog dotrajalosti kućice mareografa u luci
Sučuraj (otok Hvar) taj je mareograf demontiran 2. listopada 2005. godine.
Položaj lučkih mareografa s ugrañenim digitalnim ureñajima duž istočne obale Jadrana prikazan
je na slici 3.4.1. Digitalni podaci prenose se dnevno preko GSM mreže na računalo Hrvatskog
hidrografskog instituta, a dostupni su na adresi: http://www.mijeneonline.hhi.hr. Svi se podaci
redovito obrañuju i objavljuju u posebnoj publikaciji Hrvatskog hidrografskog instituta (Izvješće
o mareografskim mjerenjima na istočnoj obali Jadrana).
Kako se vidi iz Slike 3.4.2. jadranski vodostaji tijekom 2005. godine uglavnom nisu bitno
odstupali od dugogodišnjih prosjeka: jedino su u srpnju i kolovozu zabilježene srednje mjesečne
vrijednosti koje su premašile dugogodišnje prosjeke za više od jedne standardne devijacije.
Meñutim, budući da su to mjeseci u kojima uobičajeni vodostaji nisu osobito visoki, takvo
odstupanje nije bilo povezano s izuzetnim visinama morske razine.
173
Radna verzija
Kad je riječ o usporedbi mjerenja obavljenih analognim i radarskim mareografom u Bakru, valja
reći da su satne vrijednosti pokazale izvrsno slaganje (Slika 3.4.3). I rezultati regresijske analize
za cijelo promatrano razdoblje bili su ohrabrujući (Slika 3.4.4): uz koeficijent korelacije od 0.995
dobivena je jednadžba pravca y=15.4+1.02x (gdje je s x označen vodostaj izmjeren analognim
mareografom, a s y vodostaj izmjeren radarskim mareografom, pri čemu su oba dana u
centimetrima). Odrezak na y-osi ima se pripisati prvenstveno različitom izboru mareografskih
nula na dvije lokacije, te podsjeća na potrebu da se na odgovarajući način riješi problem
kalibracije radarskog mareografa. Osim toga, odstupanje parametara u spomenutoj jednadžbi
pravca od idealnih vrijednosti može se dovesti u vezu s utjecajem atmosferskih prilika na
radarski ureñaj kao i s različitim načinom niskopropusnog filtriranja na dvije mareografske
postaje. To potvrñuju i rezultati regresijske analize provedene unutar 30-dnevnog kliznog otvora
(Slika 3.4.5): jasno se vidi razlika izmeñu toplog i hladnog dijela godine. Krajnji su rezultat
razlike izmeñu vodostaja odreñenih pomoću dva ureñaja, koje su veće tijekom hladnog, kad je
meteorološka promjenjivost veća, nego tijekom toplog dijela godine, kad je meteorološka
promjenjivost manja (Slika 3.4.5). Pa ipak, raspon vremenskih promjena tih razlika ne premašuje
2 cm.
Doprinos dobivenih rezultata
Vlada Republike Hrvatske je točkom II Odluke o utvrñivanju službenih geodetskih datuma i
ravninskih kartografskih projekcija Republike Hrvatske (NN, 110/2004) započela proces
uvoñenja novog visinskog referentnog sustava Republike, koji uvažava hrvatske nacionalne
interese kao i potrebu prilagoñavanja referentnom geodetskom sustavu Europske Unije. Na
osnovi mareografskih mjerenja definirani su odreñeni visinski datumi koji se koriste u
geodetskoj, hidrografskoj i kartografskoj praksi. Osim toga, predložena je egzaktna definicija za
dva nova visinska datuma Republike Hrvatske – za hidrografsku nulu i obalnu crtu, te su
prikazane njihove visinske vrijednosti u odnosu na novi "Hrvatski visinski referentni sustav
(HVRS) za epohu 1971.5" kao i na geodetsku nulu koja se do danas koristi u praksi (Normalnu
Nulu Trsta, NNT), a temeljem "Zakona o hidrografskoj djelatnosti" (NN, 68/98). Rezultati ovog
rada objavljeni su i u literaturi.
Planovi za nastavak radova
Iako tijekom 2005. godine nije zabilježeno poplavljivanje jadranskog priobalja vezano uz visoke
morske razine, planira se uspostaviti nove mareografske postaje, napose na mjestima koja su
izložena poplavljivanju (Vela Luka, Starigrad, Mali Lošinj). Takoñer, nastavit će se rad na
analitičkom i numeričkom modeliranju, kako bi se unaprijedilo simulaciju ekstremnih pojava i
ispitala mogućnost stalne zaštite ugroženih akvatorija, primjerice od rezonantne pobude iz
atmosfere.
Reference
Domijan, N., Leder, N., Čupić, S., 2005. Visinski datumi Republike Hrvatske. Treći hrvatski
kongres o katastru s meñunarodnim sudjelovanjem, Hrvatsko geodetsko društvo, Zagreb, 2005,
345-350.
Domijan, N., Leder, N., Mihanović, H., Čupić, S., Srdelić, M., Strinić, G., Gržetić, Z., Vilibić, I.,
3''5. Contribution to ESEAS-RI project 2002-2005 by Hydrographic Institute of the Republic of
Croatia. Workshop on Sea Level Variations “Towards an Operational European Sea Level
Service”, Hrvatski hidrografski institut, Split, 2005, 37.
Mihanović, H., Orlić, M., 2005. Diurnal internal tides observed in the Adriatic. Geophysical
Research Abstracts, 7, 00564.
174
Radna verzija
Monserrat, S., Drago, A., Orlić, M., Papadopoulos, G., Rabinovich, A. B., Vilibić, I., 2005.
Tsunamis of meteorological origin in the Mediterranean Sea. Workshop on Sea Level Variations
“Towards an Operational European Sea Level Service”, Hrvatski hidrografski institut, Split, 86.
Orlić, M., 2005. Sedamdeset peta obljetnica Mareografske postaje u Bakru. Bakarski zbornik, 10,
131-145.
Vilibić, I., 2005. Recent findings on meteotsunamis in the Middle Adriatic. Workshop on Sea
Level Variations “Towards an Operational European Sea Level Service”, Hrvatski hidrografski
institut, Split, 88.
Vilibić, I., Beg Paklar, G., Čupić, S., Dadić, V., Domijan, N., Gržetić, Z., Ivanković, D., Leder,
N., Mihanović, H., Orlić, M., Pasarić, M., Pasarić, Z., Srdelić, M., Strinić, G., 2005. Recent sea
level activities in Croatia. Workshop on Sea Level Variations “Towards an Operational
European Sea Level Service”, Hrvatski hidrografski institut, Split, 36.
Vilibić, I., Orlić, M., Čupić, S., Domijan, N., Leder, N., Mihanović, H., Pasarić, M., Pasarić, Z.,
Srdelić, M., Strinić, G., 2005. A new approach to sea level observations in Croatia. Geofizika, 22,
21-57.
175
Radna verzija
Slika 3.4.1. Fotografija mareografa u Splitu s ugrañenim digitalnim ureñajem i operativna
mareografska mreža u 2005. godini.
Slika 3.4.2. Srednje mjesečne vrijednosti vodostaja zabilježenog u Bakru u 2005. godini, u
usporedbi s klimatološkim vrijednostima dobivenim za zadnje 30-godišnje razdoblje.
176
Radna verzija
Slika 3.4.3. Satne vrijednosti vodostaja u Bakru u razdoblju od 1. veljače do 31. svibnja 2005.,
registrirane analognim (crveno) te radarskim (plavo) mareografom. Vrijednosti s radarskog
ureñaja su, zbog usporedivosti prikaza, umanjene za 15.4 cm.
177
Radna verzija
Slika 3.4.4. Dijagram raspršenja odreñen na osnovi satnih vrijednosti vodostaja registriranih u
Bakru analognim i radarskim instrumentom.
178
Radna verzija
Slika 3.4.5. Linearna regresija, provedena unutar kliznog otvora duljine 30 dana, izmeñu satnih
vrijednosti vodostaja zabilježenih analognim, te radarskim mareografom u Bakru (a, b, c).
Razlika vodostaja izglañenih 30-dnevnim kliznim srednjakom (d). Vrijednosti tlaka zraka
zabilježene u Bakru u istom razdoblju (e).
179
Radna verzija
180
Radna verzija
4.1. RAZVITAK I PRIMJENA SUSTAVA TEHNIKA DALJINSKE DETEKCIJE
4.1.1. RAZVITAK I PRIMJENA SUSTAVA ZA LOKALNI PRIJEM I OBRADU
SATELITSKOG SIGNALA
Koordinator: dr. sc. Milivoj Kuzmić
Cilj
Razviti lokalni sustav za prijem i obradu satelitski detektiranog signala u crvenom i infracrvenom dijelu spektra (AVHRR - Advanced Very High Resolution Radiometer). Iskoristiti
osnovnu prednost satalitske detekcije – sinoptičko pokrivanje relativno velikog prostora uz
pravilno ponavljanje mjerenja u vremenu. Ostvarenje postavljenog cilja predviña se tijekom tri
godine. Tijekom prve godine instalirala bi se i testirala potrebna oprema, te razvila nužna
programska podrška. Instalacija prije svega podrazumijeva postavljanje antene i elektroničke
opreme potrebne za podešavanje te prijem, sinkronizaciju i pretvorbu HRPT (High Resolution
Picture Transmission) signala. Programskom podrškom valja osigurati pretvorbu sirovih
telemetrijskih podataka u fizikalne, geokodirane veličine (albedo, temperatura zračenja,
površinska temperatura mora). Takoñer bi se intenzivno testirali postojeći pretvorbeni algoritmi
kako bi se provjerila njihova valjanost. U završnoj fazi, koja bi započela druge godine, nakon
testiranja pretvorbenih algoritama vlastitim in situ mjerenjima, satelitski detektiranu površinsku
temperaturu mora, te neke druge pokazatelje poput indeksa turbiditeta, bilo bi moguće uključiti u
izvedbene dijelove drugih potprojekata. Dugoročni cilj je stvaranje lokalne tehničke osnovice i
znanja potrebnih za komplementarnu primjenu (u okviru drugih potprojekata) satelitski
prikupljenih sinoptičkih podataka o površinskoj temperaturi i boji mora (promjene reflektancije).
Rezultati
Instalacijom planiranog hardwarea i razvitkom programske podrške za obradu i pohranu
satelitskih scena ispunjen je temeljni cilj ove teme unutar Projekta «Jadran». U nastavku rada
središnja je aktivnost bila stalno prikupljanje i obrada podatka uz dotjerivanje i poboljšavanje
postupaka obrade, verifikacije i prikaza prikupljenih podataka. Tako je tijekom 2005. godine
prikupljeno i obrañeno preko 3800 scena s tri satelitske platforme (NOAA15, NOAA16 i
NOAA17). U kolovozu 2005. započeo je prijem signala s najnovije platforme (NOAA18)
lansirane u srpnju iste godine što je rezultiralo registriranjem daljnjih 440 scena. Dnevni i
godišnji raspored ovih scena (bez NOAA18) prikazan je na Slici 4.1.1.1.
Primljene i obrañene scene dnevno su dostupne na Internetu, a zatim se arhiviraju. Za potrebe
javnog pristupa razvijena je web aplikacija koja omogućuje pretraživanje scena, te detaljniju
analizu odabrane scene. Scene je moguće pretraživati prema datumu i satu, te dodatno filtrirati
prema satelitu (NOAA15, NOAA16 i NOAA17) i dobu (dan, noć). Nudi se prikaz jadranskih
scena u kontekstu vidokruga naše satelitske postaje, prikaz cijele scene ili izdvojenog jadranskog
dijela u kombinaciji tri kanala (Slika 4.1.1.2), uz izbor više kolor paleta. Primjer mrežnog sučelja
dan je na Slici 4.1.1.3. Izabranu scenu moguće je u slijedećem koraku detaljnije analizirati
generiranjem nove slike kojom se zumira predefinirano ili slobodno izabrano područje, uz
mogućnost korektivne navigacije, maskiranja kopna i/ili oblaka, te izbora nekih tehničkih detalja
prikaza (SST, kanal 2, kanal 4, raspon temperaturne skale, ...).
Važna komponenta u postupku obrade satelitskih SST podataka je prepoznavanje kontaminiranih
piksela, pa je nastavljen rad na usavršavanju maske naoblake. Poboljšani algoritam uključuje niz
testova i usporedbi vrijednosti svih pet AVHRR kanala (Slika 4.1.1.4) s ciljem što temeljitijeg
prepoznavanja elemenata scene čija radijacija ne potječe s površine mora. Naoblaka potencijalno
kontaminira pojedine scene, te utječe na godišnju statistiku uspješnosti. Tako je tijekom 2005.
181
Radna verzija
godine registrirano oko 100 milijuna vrijednosti površinske temperature mora, što za nekoliko
redova veličine premašuje mogućnosti bilo koje in situ tehnike mjerenja. Mogućnosti su još i
veće imali se na umu da na svaku zabilježenu vrijednost temperature dolazi u prosjeku 1,6
daljinskih mjerenja izgubljenih zbog naoblake. Slika 4.1.1.5 primjer je gotovo savršeno čiste
scene (zabilježene 03. travnja 2005), no puno su češći slučaj scene s djelomičnom naoblakom
(Slika 4.1.1.6). Naročito tijekom zimskog dijela godine moguće je danima uzastopno bilježiti
scene gotovo potpune naoblake.
Na planu verifikacije daljinski detektirane površinske temperature mora tijekom 2005. godine
stvorena je baza suregistriranih satelitskih i in situ temperatura, pri čemu su rabljena mjerenja iz
tri različita izvora (Projekt ADRICOSM, Projekt DOLCEVITA, platforma Ivana-A), te
pokrenuta detaljna studija kvantitativnog vrednovanja daljinski detektiranih temperatura mora.
Planira se nastavak rada na verifikaciji satelitskih mjerenja, te analizi prikupljenih satelitskih
mjerenja temperature mora.
182
Radna verzija
Slika 4.1.1.1. Primljene i procesirane scene u vremenu u 2005. godini.
183
Radna verzija
Slika 4.1.1.2. Kombiniranje kanala 1,2, i 4 radi isticanja tla i naoblake.
184
Radna verzija
Slika 4.1.1.3. Mrežno sučelje za pristup SST scenama.
185
Radna verzija
Slika 4.1.1.4. Algoritam odreñivanja maske naoblake.
186
Radna verzija
Slika 4.1.1.5. Najčišća i najveća scena u 2005. godini.
187
Radna verzija
Slika 4.1.1.6. Primjer oblačne scene.
188
Radna verzija
4.2. RAZVITAK I PRIMJENA SUSTAVA ZA AUTONOMNA MJERENJE IN SITU S
ODAŠILJANJEM PODATAKA
4.2.1. RAZVITAK I PRIMJENA SUSTAVA NA PLUTAČAMA UZ DALJINSKO
ODAŠILJANJE PODATAKA
Koordinator: dr. sc. Vlado Dadić
Automatski mjerni oceanografski sustav (AMOS) s mrežom plutača se razvija u sklopu projekta
Jadran u cilju omogućavanja neprekidnog praćenja stanja ekosustava Jadranskoga mora, a
podatci će ujedno služiti kao ulazni podatci u numeriče hidrodinamičke modele za izradu
oceanografskih prognoza. Sustav će se sastojati od više plutača postavljenih u karakterističnim
točkama Jadranskog mora s kojih će se mjereni podatci u stvarnom vremenu prenositi do
prijamog centra gdje će se analizirati, pohranjivati i prikazivati široj javnosti preko web stranica
Interneta.
AMOS sustav sastoji se od tri glavna podsustava:
• više oceanografskih plutača sa sustavima za mjerenje različitih parametara i pomoćne
opreme:
• mjerni sustav omogućava mjerenje: meteoroloških parametara (temperature, pritiska i
vlažnosti zraka, brzine i smjera vjetra, padalina i solarne radijacije), oceanografskih
parametara u površinskom sloju mora (temperature i saliniteta, kisika, turbiditeta i klorofila
a, valova i razine mora), te brzine i smjera struja od površine do dna mora u slojevima širine
jednog metra),
• pomoćnu opremu čine: procesorski sustav za prihvat, obradu i slanje podataka prema
prijamnom centru, sustav za napajanje, signalizaciju i vizualni nadzor stanja na plutači s
web kamerama, telemetrijski sustav s modemima za ultrazvučnu komunikaciju izmeñu
procesorske jedinice i mjernih instrumenata smještenih na dnu mora,
• prijamnog centra smještenog u Institutu za oceanografiju i ribarstvo-Split u kojem se obavlja
nadzor i upravljanje radom plutača, provjerava kvaliteta, vrši obrada i pohrana podataka u
Bazi oceanografskih podataka Jadranskoga mora (MEDAS), te njihovo slanje na web
stranice Interneta (www.izor.hr/amos),
• telemetrijskog podsustava koji omogućava prijenos podataka s oceanografskih plutača do
prijamnog centra na više različitih načina (GSM, VHF i WiFi).
Razvoj i realizacija ovog multidsisciplinarnog i vrlo složenog mjernog sustava se ostvaruje
hrvatskim znanjem i iskustvom u suradnji više hrvatskih institucija. U tijeku je izrada
sustava s tri oceanografske plutače koje će se postaviti u sjevernom, srednjem i južnom
dijelu hrvatskog dijela Jadranskoga mora i prijamnog centra. Završetak izrade, testiranja i
puštanje sustava u operativni rad se očekuje u prvoj polovici 2006. godine.
Cilj je bio projektirati i izraditi učinkoviti automatski mjerni oceanografski sustav (AMOS) s
mrežom plutača postavljenih u karakterističnim točkama Jadranskog mora sa slanjem
prikupljenih podataka u stvarnom vremenu do prijamnog centra u svrhu omogućavanja
neprekidnog praćenja stanja ekosustava mora.
Uvažavajući činjenicu da se u Institutu za oceanografiju i ribarstvo iz Splita već 25 godina
razvijaju automatski mjerni oceanografski sustavi u sklopu čega je napravljena oceanografska
plutača 1988. godine i više obalnih postaja, prišlo se razvoju i izradi prvog hrvatskog
integriranog sustava s plutačama koristeći domaće znanje te domaće i strano iskustvo.
Realizacijom ovog multidisciplinarnog i vrlo složenog oceanografskog mjernog sustava uz
ostvarivanje neprekidnog praćenja stanja morskog okoliša istovremeno se željelo postići više
ciljeva meñu kojima su najvažniji:
•
jeftinije i učinkovitije održavanje sustava kao i njegovo usavršavanje u skladu s novim
potrebama i tehnološkim zahtjevima jer je cjelokupno funkcioniranje sustava pod izravnim
operativnim i tehnološkim nadzorom hrvatskih stručnjaka,
•
omogućavanje i poticanje hrvatskih stručnjaka za multidisciplinarni pristup u razvoju
tehnoloških rješenja i testiranje različitih mjernih instrumenata i pomoćne opreme za primjenu u
praćenju stanja morskog okoliša.
189
Radna verzija
Budući da je sustav izgrañen kao otvoren i razvojan, osim učinkovitih oceanografskih mjerenja
kao glavnog cilja, u sklopu njega su uključena različita istraživanja kao što su:
• prvi put se u svijetu testiraju gorive ćelije za napajanje na plutačama,
• meñu prvima u svijetu je uspješno ostvaren prijenos podataka u morskoj vodi pomoću
ultrazvučnih modema kao i prijenos podataka s plutača do prijamnog centra WiFi
tehnologijom,
• primijenjena su najnovija tehnologijska rješenja kod razvoja elektroničkih sastavnica,
•
ra
zvijen je i testiran oblik plutače prilagoñen za meteorološke i oceanografske uvjete koje
vladaju u Jadranskom moru, a kojima ne zadovoljava niti jedna dostupna plutača na
svjetskom tržištu,
• usporedno se testira više instrumenata i senzora za mjerenje pojedinih oceanoloških
meteoroloških parametara; testira više različitih izvora napajanja i komunikacijskih
veza; a takoñer se testiraju web kamere za nadzor plutača, te procjenu vidljivosti i visine
valova korištenjem računalnih algoritma za prepoznavanje uzoraka.
Cilj je bio projektirati i izraditi učinkoviti automatski mjerni oceanografski sustav (AMOS) s
mrežom plutača postavljenih u karakterističnim točkama Jadranskog mora sa slanjem
prikupljenih podataka u stvarnom vremenu do prijamnog centra u svrhu omogućavanja
neprekidnog praćenja stanja ekosustava mora.
Uvažavajući činjenicu da se u Institutu za oceanografiju i ribarstvo iz Splita već 25 godina
razvijaju automatski mjerni oceanografski sustavi u sklopu čega je napravljena oceanografska
plutača 1988. godine i više obalnih postaja, prišlo se razvoju i izradi prvog hrvatskog
integriranog sustava s plutačama koristeći domaće znanje te domaće i strano iskustvo.
Realizacijom ovog multidisciplinarnog i vrlo složenog oceanografskog mjernog sustava uz
ostvarivanje neprekidnog praćenja stanja morskog okoliša istovremeno se željelo postići više
ciljeva meñu kojima su najvažniji:
• jeftinije i učinkovitije održavanje sustava kao i njegovo usavršavanje u skladu s novim
potrebama i tehnološkim zahtjevima jer je cjelokupno funkcioniranje sustava pod
izravnim operativnim i tehnološkim nadzorom hrvatskih stručnjaka,
• omogućavanje i poticanje hrvatskih stručnjaka za multidisciplinarni pristup u razvoju
tehnoloških rješenja i testiranje različitih mjernih instrumenata i pomoćne opreme za
primjenu u praćenju stanja morskog okoliša.
Budući da je sustav izgrañen kao otvoren i razvojan, osim učinkovitih oceanografskih mjerenja
kao glavnog cilja, u sklopu njega su uključena različita istraživanja kao što su:
• prvi put se u svijetu testiraju gorive ćelije za napajanje na plutačama,
• meñu prvima u svijetu je uspješno ostvaren prijenos podataka u morskoj vodi
pomoću ultrazvučnih modema kao i prijenos podataka s plutača do prijamnog
centra WiFi tehnologijom,
• primjenjena su najnovija tehnologijska rješenja kod razvoja elektroničkih
sastavnica,
• razvijen je i testiran oblik plutače prilagoñen za meteorološke i oceanografske
uvijete koje vladaju u Jadranskom moru, a kojima ne zadovoljava niti jedna
dostupna plutača na svjetskom tržištu,
• usporedno se testira više instrumenata i senzora za mjerenje pojedinih
oceanoloških meteoroloških parametara; testira više različitih izvora napajanja i
komunikacijskih veza; a takoñer se testiraju web kamere za nadzor plutača, te
procjenu vidljivosti i visine valova korištenjem računalnih algoritma za
prepoznavanje uzoraka.
Praktična realizacija AMOS mjernog sustava je započela krajem 2003. godine u
suradnji Instituta za oceanografiju i ribarstvo, Centra za istraživanje mora Rovinj – Instituta
Rudjer Bošković, Fakulteta elektrotehnike i računarstva iz Zagreba te tvrtke Marana d.o.o.
iz Splita, a većina pripremnih poslova je završena tijekom 2004. godine.
Tijekom 2005. godine izvršeni su slijedeći poslovi:
• u pogonima tvrtke Marana d.o.o. u Splitu kompletirana je jedna plutača (nazvana Jadranka)
čija je proizvodnja započela 2004. godine prema izvedbenoj tehničkoj dokumentaciji
190
Radna verzija
•
•
•
•
•
•
•
uključujući i pomoćnu strukturu za postavljanje mjernih ureñaja na dno mora (nazvanog
Marjan),
u završnoj fazi izrade su i ostale dvije plutače (Višanka i Istranka) koje čekaju spremne za
ugradnju mjerne i pomoćne opreme, a što se planira učiniti nakon analize rezultata mjerenja
dobijenih pomću plutače Jadranka u zimskim uvjetima,
u laboratorijskim uvjetima je testirana sva nabavljena mjerna i pomoćna oprema, koja je
zatim ugrañena na plutaču gdje je izvršena njihova integracija s procesnom elektronikom i
završno testiranje,
nakon sveobuhvatnih priprema plutača Jadranka s mjernom instrumentacijom i pomoćnom
opremom je postavljena na predviñenu poziciju u Kaštelanskom zaljevu dana 14. srpnja
2005. godine helikopterom Hrvatske vojske i I/B Bios,
sveobuhvatna tromjesečna ispitivanja mjerene i pomoćne opreme u stvarnim uvjetima
obavljena su u razdoblju od 14. srpnja do sredine listopada.
dana 16. listopada plutača je otegljena na obližnje kopno gdje su u tijeku dodatna ugañanja
opreme i otklanjanjne uočenih nedostataka, što se u najvećoj mjeri odnosi na nedostnu
energetsku bilancu zbog kvara gorive ćelije koja je ovdje prvi puta primjenjena na
plutačama. Ujedno su instrumenti za mjerenje struja i valova vraćeni u tvornicu zbog
konstrukcijskih izmjena da bi se njihova energetska potrošnja smanjila za 25%, a na što se
tvornica obvezala besplatno učiniti primjenjujući naše preporuke,
izvršena su dodatna poboljšanja programske opreme za provjeru kvalitete, obradu i pohranu
podataka u upravljačkom centru, te grafički prikaz podataka u stvarnom vremenu i
statistički obrañenih podataka na web stranicama projekta,
predviña se ponovno postavljanje plutače u Kaštelanski zaljev u prvim danima 2006. godine
ovisno o meteorološkim uvjetima, kada se očekuje njeno puštanje u operativni rad i prikaz
podataka na web stranicama projekta.
Planirani radovi u 2006. godini:
• postavljanje još dvije plutače na predviñene pozicije u more:
• plutača Višanka - u blizini otoka Visa krajem ožujka,
• plutača Istranka - ispred obala Istre krajem travnja,
• testiranje plutača i opreme u stvarnim uvjetima otvorenog mora, isprobavanje različitih
komunikacijskigh veza za slanje podataka prema upravljačkom centru i sinhronizacija
prijema podataka sa sve tri plutače,
• redovito (svakih 6 mjeseci) i izvanredno (prema potrebi) održavanje plutača, mjerne i
pomoćne opreme,
• isprobavanje sustava za postavljanje mjernih ureñaja na dnu mora otpornog na
mehanička oštećenja kod prolaza koćarskih brodova, a razvijenog u suradnji s tvrtkom
Marana d.o.o. iz Splita,
• prilagodba formata mjerenih podataka i protokala za njihovo slanje pogodnih za prihvat
numeričkim modelima,
• uključivanje sustava u svjetsku mrežu oceanografskih plutača (DBCP sustav),
• priprema tehničke dokumentacije za izradu plutača nove generacije na kojima će se
postaviti instrumentacija za mjerenje različitih oceanografskih parametara u čitavom
vodenom stupcu op površine do dna mora.
191
Radna verzija
192
Radna verzija
4.3. RAZVITAK I PRIMJENA TEHNIKA I ALATA ZA POTREBE ZAŠTITE I
KORIŠTENJA JADRANSKOG MORA
4.3.1. RAZVITAK I PRIMJENA PRIMJERENIH RIBOLOVNIH ALATA
Koordinator: Soldo
Cilj
Kratkoročni
Iznalaženje najprimjerenijih konstrukcijskih rješenja pridnene povlačne mreže (koče), koja će
najviše odgovarati uvjetima i potrebama stanja jadranskih naselja riba i drugih morskih
organizama. Obzirom da su kod nas glavne kočarske lovine oslić, Merluccius merluccius, te
škamp, Nephrops norvegicus, u istraživanjima je traženo konstrukcijsko rješenje koje će dati
najbolje rezultate selektivnosti za ove dvije vrste. Zahtjevi za boljom selektivnošću pridnenih
koča zasnivaju se na dužini prve spolne zrelosti obiju vrsta, tj. smanjenju zastupljenosti
nedoraslih primjeraka u lovinama pridnene povlačne mreže (koče).
Dugoročni
Razvijanje najprimjerenijih rješenja ostalih ribolovnih alata upotrebljavanih u našem morskom
ribolovu i izrañenih u skladu s zahtjevima kodeksa odgovornog ribolova.
Veličina istraživanih mreža odgovara brodovima snage porivnog stroja od 149,14–186,43 kW
(200–250 KS). Da bi se rezultati dobiveni u istraživanju dvodijelne koče mogli usporediti,
korištena je i standardna sredozemna koča, odnosno koča tipa tartana, namijenjena brodovima
iste snage porivnog stroja, koja je danas najzastupljenija u našem kočarskom ribolovu.
Dosadašnja su istraživanja tehničkih i bioloških značajki pridnenih povlačnih mreža (koča)
obavljena na području Blitvenice, tj. Jabučke kotline, koja je ujedno i najznačajnije kočarsko
područje Jadrana. Pri tome se istraživalo 6 različitih konstrukcija koča i to dvije konstrukcije
koče, dvodijelnu i sredozemnu, s po tri različite konstrukcije vreće: 1 - od standardnog
romboidalnog mrežnog tega veličine oka 48 mm; 2 - veličine oka 60 mm; 3 - veličine oka 60
mm i dva selektivna panela od kvadratnih oka iste veličine na gornjem dijelu mreže. Prethodni
su rezultati pokazali da dvodijelna konstrukcija koče postiže bolje rezultate selektivnosti u
odnosu na sredozemnu s istom konstrukcijom vreće. Jedina konstrukcija koja je lovila ispod 50
% nedoraslih primjeraka oslića, Merluccius merluccius, bila je dvodijelna koča s vrećom veličine
oka 60 mm i dva selektivna panela od kvadratnih oka iste veličine. Tehnička su istraživanja
takoñer pokazala prednosti dvodijelne koče u odnosu na sredozemnu, obzirom da su vodoravni i
okomiti raspon koče, te raspon izmeñu širilica uvijek veći kod dvodijelne. Time je volumen vode
koji ona filtrira veći čime se povećava njena djelotvornost, što je izuzetno važno u slučaju da se
zakonskom regulativom poveća veličina oka na vreći koče.
Obzirom da su se dosadašnja istraživanja zasnivala na selektivnosti koče u odnosu na oslića, u
2005. godini nabavljena je nova povlačna mreža s konstrukcijom i olovnjom napravljenom za
lov škampa, Nephrops norvegicus.
U 2005. godini istraživalo se u razdoblju 13–17. lipnja na području Blitvenice i to na poziciji:
193
Radna verzija
Zemljopisna širina:
43° 36´ 0"
Zemljopisna dužina:
15° 24´ 0"
Dnevno su obavljana dva potega. Poteg je trajao dva sata da bi se što više približilo uvjetima koji
vladaju u gospodarskom ribolovu na tom području. Prevaljeni put tijekom svakog potega je bio
otprilike 5 Nm. Dubina na kojoj se kočarilo kretala se u rasponu od 190-210 m.
U istraživanjima je korišten «Bios», istraživački brod Instituta za oceanografiju i ribarstvo –
Split. IB «Bios» je 28 m dug i 7 m širok, 185 BRT, pokretan B&W teškim (sporohodnim) tipom
motora snage 220 kW (295 KS). Kočarski sustav se sastojao od strugara dužine po 100 m,
izrañenih od kombiniranog poliamidnog užeta promjera 24 mm, i povlačne čelične užadi 6x7 FC,
promjera 11 mm, koja su se namotavala na brodsko hidraulično kočarsko vitlo s dva bubnja za
povlačnu užad, te dva pritezna bubnja. Za se svaki poteg ispuštalo 800 m čelične užadi.
Korištene su čelične širilice RM–BTD od 147 kg, veličine 160x110 cm, V – profila.
Metoda istraživanja konstrukcijsko-tehničkih značajki i parametara rada povlačnog sustava
istraživanih pridnenih koča tijekom ribolova obavljena je uz pomoć NetMind Trawl Monitoring
System – sustava bežičnih sondi.
Za istraživanja veličine sile otpora pridnenih koća prilikom povlačenja korišteni su digitalni
EILON dinamometri maksimalnog opterećenja 5 tona / 50 kN. Svako povlačno uže je stezačem
čeličnog užeta bilo spojeno na jedan kraj dinamometra, koji je svojim drugim krajem osiguran za
podnožje hidrauličnog vitla.
Plan za 2006. godinu je preseliti istraživanja u ribolovnu zonu A (zapadna obala Istre). Ta je
zona po mnogo čemu specifična obzirom da je po najzastupljenijim vrstama u ulovu potpuno
drugačija od ostalih ribolovnih zona u Jadranu. Naime, tu su najzastupljenije vrste sipa, Sepia
officinalis, muzgavac, Eledone moschata, a od riba pišmolj, Merlangius merlangus. O
selektivnosti povlačnih mreža koča u odnosu na te vrste nema nikakvih podataka, te će se tim
istraživanjima dobiti potpuni podaci o selektivnosti koča za sve ribolovne zone na istočnom
Jadranu.
194

Ludbreška mljekara "Antun Bohnec" Vl. Đuro Bohnec

Revizija norme ISO 9001

Beratungszentrum für Migranten und Migrantinnen

1. KLASSE - ulrich

Značaj Jadrana u Ostrogotskom ratu

Tehnički opis

Izvještaj Radne grupe o prisilnim ili nedobrovoljnim nestancima

Izvještaj o očuvanju i unapreñenju kulturne baštine na Mediteranu

Uvjeti za otvaranje nove poslovne godine

vještine vrhunskog prezentiranja - perkov

Geologija podmorja Jadrana

Ilirizam i tumačenje snova: Gundulići Vlaha Bukovca

Sveučilište u Splitu i Sveučilište u Dubrovniku