Друштво психолога Брчко дистрикта БиХ Društvo psihologa Brčko distrikta BiH KNJIGA SAŽETAKA КЊИГА САЖЕТАКА IV KONGRES PSIHOLOGA BiH Brčko distrikt BiH, 26 - 28.02. 2015. god DRUŠTVO PSIHOLOGA BRČKO DISTRIKTA BiH Društvo psihologa Republike Srpske Društvo psihologa u Federaciji BiH IV KONGRES PSIHOLOGA BiH sa međunarodnim učešćem Knjiga sažetaka Urednici prof. dr sci. Miroslav Gavrić, doc. dr sci. Kristina Sesar Programski odbor doc. dr sci. Kristina Sesar, predsjednica, doc. dr sci. Sanja Radetić Lovrić doc. dr sci. Milica Drobac, doc. dr sci. Saša Drače, prof. dr sci. Jadranka Kolenović-Đapo, doc. dr sci. Enedina Hasanbegović-Anić, doc. dr sci. Dženana Husremović, doc. dr sci. Šuajb Solaković, doc. dr sci. Indira Fako Organizacioni odbor prof. dr sci. Miroslav Gavrić, predsjednik, doc. dr sci. Tea Vučina doc. dr sci. Elvis Vardo, doc. dr sci. Nataša Kostić, mr sci. Dijana Đurić mr sci. Dubravka Lukač, Aleksandra Veljančić, Remzija Šetić Danijel Hopić, Slavica Panić, Blaženka Sedlarević izdavač: Društvo psihologa Republike Srpske Štampa: Copy Centre Brčko distrikt BiH Tiraž: 250 kom 2 Knjiga sažetaka DRUŠTVO PSIHOLOGA BRČKO DISTRIKTA BiH DRUŠTVO PSIHOLOGA REPUBLIKE SRPSKE DRUŠTVO PSIHOLOGA U FEDERACIJI BiH NAUČNO-STRUČNI SKUP IV KONGRES PSIHOLOGA BiH sa međunarodnim učešćem 26. do 28. veljače/februara 2015. Brčko distrikt BiH 3 IV KONGRES PSIHOLOGA BiH Brčko distrikt BiH, 26 - 28.02. 2015. god 4 Knjiga sažetaka SADRŽAJ Pozvana predavanja Simpoziji Okrugli stolovi Usmena priopćenja/saopštenja Poster sekcija Studentska usmena priopćenjA/ saopštenja Studentska poster sekcija Radionice 5 7 15 27 31 65 81 95 101 IV KONGRES PSIHOLOGA BiH Brčko distrikt BiH, 26 - 28.02. 2015. god 6 Knjiga sažetaka Pozvana predavanja Kako vam je danas na poslu? Promjene u suvremenom radnom kontekstu i njihov utjecaj na dobrobit ljudi Darja Maslić Seršić 9 Konstrukt emocionalne inteligencije: što je napravljeno u 25 godina postojanja Vladimir Takšić 11 Seksualno obrazovanje adolescenata: potreba ili luksuz? Marija Zotović 7 13 IV KONGRES PSIHOLOGA BiH Brčko distrikt BiH, 26 - 28.02. 2015. god 8 Knjiga sažetaka KAKO VAM JE DANAS NA POSLU? PROMJENE U SUVREMENOM RADNOM KONTEKSTU I NJIHOV UTJECAJ NA DOBROBIT LJUDI Darja Maslić Seršić Odsjek za psihologiju, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska Posljednje desetljeće karakteriziraju intenzivne promjene u organizaciji rada. Društveni znanstvenici njihov uzrok vide u brzom tehnološkom napretku i globalizaciji te ekonomskoj stagnaciji i recesiji. Ove globalne društvene pojave postavile su nove zahtjeve pred radne ljude. Povećao se broj ugovora na određeno vrijeme, honorarnih i neprijavljenih poslova te su se povećali zahtjevi za fleksibilnošću. Na individualnoj razini, ove promjene prate neka nova iskustva i pritisci koji radni život ljudi čini stresnim. Prije svega, povećao se doživljaj nesigurnosti posla i napora za zaposlene, a sve veći broj ljudi prolazi iskustvo gubitka posla i nezaposlenosti. Ovi izvori stresa i njihove posljedice na radnu motivaciju i psihofizičko zdravlje ljudi bit će u središtu pažnje. Povećana stopa nezaposlenosti u nekom društvu pozitivno je povezana s radnim opterećenjem zaposlenih. Osim toga, povećava se udio napornih poslova u kojima povećani intenzitet zahtjeva posla prati niska autonomija u radu. Ovom izvoru stresa, posebno su izloženi niže obrazovani ljudi zaposleni u radničkim zanimanjima. Međutim, udio napornih poslova raste i kod visoko obrazovanih profesionalaca. Istraživanja pokazuju kako je radno preopterećenje najpogubniji radni stresor kada govorimo o psihičkom i fizičkom zdravlju, a može se ukloniti metodama rukovođenja koje povećavaju autonomiju u radu kao i nekim tehnikama reorganizacije rada. Doživljaj nesigurnosti posla, odnosno radne neizvjesnosti, specifičan je izvor stresa negativno povezan s radnom motivacijom i učinkom mjerenim na individualnoj i organizacijskoj razini. Iako se u nekim situacijama ne može prevenirati, postoje metode kojima se smanjuju negativni učinci nesigurnosti posla na radnu motivaciju i zdravlje ljudi. Gubitak posla izrazito je stresni događaj, a procjena njegove ireverzibilnosti povezana je s negativnim posljedicama na psihičko i fizičko zdravlje. Nezaposlenost prati pad u psihičkom i fizičkom zdravlju, psihološka, socijalna i financijska deprivacija, a dugotrajnu nezaposlenost i socijalna isključenost. Zbog toga su zdravlje, ali i radne kompetencije nezaposlenih osoba posebno ugrožene. I u situaciji smanjene ponude poslova, potrebne su psihološke intervencije usmjerene na očuvanje radnih sposobnosti nezaposlenih. 9 IV KONGRES PSIHOLOGA BiH Brčko distrikt BiH, 26 - 28.02. 2015. god U predavanju će biti ukratko opisane teorije koje objašnjavaju prirodu doživljaja koji prate naporne poslove, nesigurnost posla i nezaposlenost te omogućuju razumijevanje njihovih posljedica na dobrobit i radnu motivaciju. Sažeto će biti prikazani ključni nalazi brojnih istraživanja; oni će biti polazište za opis izazova koji stoje pred psiholozima te će biti iznesene preporuke intervencija na organizacijskoj i društvenoj razini. [email protected] 10 Knjiga sažetaka KONSTRUKT EMOCIONALNE INTELIGENCIJE: ŠTO JE NAPRAVLJENO U 25 GODINA POSTOJANJA Vladimir Takšić Odsjek za psihologiju, Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Hrvatska Konstrukt emocionalne inteligencije (EI) je odavno postao punoljetan i uglavnom je poznato da je to složeni sklop sposobnosti i vještina uočavanja, razumijevanja, izražavanja, reguliranja i upravljanja svojim i emocijama drugih osoba. Pojam EI koji se pojavio početkom devedesetih godina prošlog milenija, a planetarnu popularnost je postigao prije gotovo 20 godina Golemanovom knjigom koja je vrlo efektno i širokoj publici razumljivo predstavila važna znanstveno utemeljena istraživanja u područjima inteligencije i emocija. Ispostavilo se da je ta popularnost puno više štetila, nego li koristila statusu konstrukta u akademskoj zajednici. Ipak, on je preživio i te izazove, pa kada je euforija i komercijalizacija prošla, u novi milenij se ušlo u znaku temeljnih istraživanja o strukturi i mjestu EI unutar šireg područja inteligencija, emocija i osobina ličnosti. Posebni naglasak je na definiranju razlike između pojmova emocionalne inteligencije kao sposobnost ili maksimalnog učinka i percepcije emocionalne kompetentnosti kao tipičnog načina reagiranja u emocionalno zasićenim situacijama. Prva istraživanja u svijetu i kod nas su započinjala upitnicima samoprocjene svojih sposobnosti rješavanja emocionalnih problema, a najvjerojatnije iz razloga što su bili jednostavniji za konstrukciju. Tako se izbjegavao najveći problem objektivnih testova, a to je pronalaženje točnog odgovora. Ipak, vremenom su se istraživači odvažili i upustili u avanture konstrukcije objektivnih procjena emocionalnih sposobnosti. Tu su se morali prije svega suočiti s pitanjem koji je to točan odgovor, a koristili su tri izvora dostupnih informacija: konsenzus grupe, izjave eksperata, a kada je to bilo moguće i izjave autora (npr. muzičkih kompozicija ili likovnih radova). Najpoznatiji test emocionalne inteligencije je MSCEIT (MayerSalovey-Caruso-Emotional-Intelligence-Test) koji je pokazao zadovoljavajuće psihometrijske karakteristike. U međukulturalnim istraživanjima se pokazao značajan efekt kulturalnih razlika na različitim mjerama EI, pa se pokazalo da ih je gotovo nemoguće dovoljno dobro prilagoditi i validirati za primjenu na našem području. Zato će biti prikazani neki od pokušaja operacionalizacije EI na našem području, a neki od njih su prevedeni na nekoliko jezika. 11 IV KONGRES PSIHOLOGA BiH Brčko distrikt BiH, 26 - 28.02. 2015. god Važnost EI u svakodnevnom životu i funkcioniranju bit će prikazana kroz primjere iz istraživanja i prakse na koji način bi razvoj vještina i kompetencija iz modela emocionalne inteligencije mogle pomoći u rješavanju problema i boljoj komunikaciji u obiteljskom, školskom i organizacijskom okruženju. [email protected] 12 Knjiga sažetaka SEKSUALNO OBRAZOVANJE ADOLESCENATA: POTREBA ILI LUKSUZ? Marija Zotović Kostić Odsjek za psihologiju, Filozofski fakultet u Novom Sadu, Srbija Povezano sa emancipacijom žena, otkrićem kontraceptivne pilule 1960. godine, i drugih sredstava za zaštitu od neželjene trudnoće, kao i legalizacijom abortusa, tokom ’70-ih godina došlo je do „seksualne revolucije“, jer tada seksualno i reporoduktivno ponašanje postaju oblasti koje ne moraju biti povezane. Sekualno ponašanje prestaje da bude tabu tema. Starosna granica stupanja u brak se povećava, što podrazumeva stupanje u seksualne odnose sa više partnera pre braka. Sve ovo je dovelo do potrebe za pružanjem informacija o seksualnosti i sekusalnom zdravlju, pa je počelo uvođenje seksualne edukacije u škole. Prvi put se ovakva edukacija javlja u Švedskoj, gde je ona uvedena kao obavezan školski predmet još 1955. godine. Seksualno obrazovanje je u školama obavezno (po podacima iz 2006. godine) u 19 evropskih zemalja. Seksualno obrazovanje u školama najranije počinje na uzrastu od 11 godina, a po preporukama SZO trebalo bi da počne još u predškolskom periodu. U Srbiji je školske 2013/14. godine u predmet Zdravstveno vaspitanje o reproduktivnom zdravlju uvedeno u 10 srednjih škola u Vojvodini, u okviru pilot projekta podržanog od strane Pokrajinskog sekretarijata za sport i omladinu AP Vojvodine. Školske 2014/15. godine, isti predmet je kao fakultativni uveden u 66 srednjih škola u Vojvodini. U okviru saopštenja biće učinjen osvrt na teorijski kontekst u koji se može smestiti potreba za seksualnim obrazovanjem adolescenata u savremenom društvu, kao i koncepcija i ciljevi projekta uvođenja seksualnog obrazovanja u škole u Srbiji. Biće prikazani i najvažniji rezultati istraživanja sprovedenog sa ciljem ispitivanja efekata predmeta Zdravstveno vaspitanje o reproduktivnom zdravlju na znanje, stavove i ponašanje adolescenata. Autorka saopštenja (Prof. dr Marija Zotović) je u projekat uključena kao deo ekspertske radne grupe koja je sačinila kurikulum predmeta, udžbenik za učenike i priručnik za edukatore. Takođe je učesnik u edukaciji edukatora i evaluaciji projekta. [email protected] 13 IV KONGRES PSIHOLOGA BiH Brčko distrikt BiH, 26 - 28.02. 2015. god 14 Knjiga sažetaka Simpozij Trenutno stanje i perspektive razvoja osnovnoškolskog obrazovnog 17 sistema u Bosni i Hercegovini 15 IV KONGRES PSIHOLOGA BiH Brčko distrikt BiH, 26 - 28.02. 2015. god 16 Knjiga sažetaka TRENUTNO STANJE I PERSPEKTIVE RAZVOJA OSNOVNOŠKOLSKOG OBRAZOVNOG SISTEMA U BOSNI I HERCEGOVINI Voditelj: Dženana Husremović Odsjek za psihologiju, Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu, Bosna i Hercegovina Kvalitetno obrazovanje stvara pretpostavke za bogatija životna iskustva učenika, veću mogućnosti izbora, ima pozitivan efekat na njihove porodice i lokalnu zajednicu i dugoročno, doprinosi ekonomskom prosperitetu čitavog društva. Kvalitetno obrazovanje podrazumijeva kvalitetne: škole, obrazovne programe, postupke podučavanja, udžbenike i nastavnike. Obrazovni sistem u Bosni i Hercegovini opterećen je brojnim problemima i nedostacima: fragmentiranost, politiziranost, segregacija i asimilacija, različiti programi, nepostojanje sistema kontrole kvalitete i adekvatna legislativa kojom bi se uredili standardi kvalitete, reforme nisu sveobuhvatne i koordinirane i nisu praćene adekvatnom evaluacijom efekata. Potreba za iznalaženjem rješenja koja će doprinijeti kvalitetnijem obrazovanju je stručni i naučni imperativ koji zahtijeva intelektualnu mobilizaciju stručne i naučne javnosti. Društva psihologa u Bosni i Hercegovini organiziraju Simpozij u okviru Četvrtog kongresa psihologa Bosne i Hercegovine kojem je cilj da se iz široke perspektive i na naučnim osnovama (prezentiranjem rezultata istraživanja) utvrdi trenutno stanje i sagledaju perspektive razvoja osnovnoškolskog obrazovnog sistema. Široka perspektiva podrazumijeva sagledavanje svih faktora koji nezavisno i u interakciji djeluju na efikasnost obrazovnog sistema: konteksta, škole, razreda i učenika. 17 IV KONGRES PSIHOLOGA BiH Brčko distrikt BiH, 26 - 28.02. 2015. god TRENUTNO STANJE I PERSPEKTIVE RAZVOJA OSNOVNOŠKOLSKOG OBRAZOVNOG SISTEMA U BOSNI I HERCEGOVINI Teorijski okvir ispitivanja efikasnosti obrazovanja Nermin Đapo 19 Važnost ispitivanja efikasnosti obrazovanja na državnom nivou i učešća u međunarodnim ispitivanjima učeničkih postignuća Žaneta Džumhur 20 Da li nastavni plan i program za osnovnu školu podržava razvoj kritičnog mišljenja učenika? Ivana Zečević, Milica Drobac, Aleksandra Hadžić Krnetić, Brane Mikanović 21 Sekundarne analize prediktora akademskih postignuća učenika Dženana Husremović, Nermin Đapo 22 Testiranje efekata pripremnog predškolskog programa na kognitivne, socioemotivne, jezičke i fizičke karakteristike djece u Bosni i Hercegovini Danijel Hopić, Mustafa Šuvalija, Belma Žiga, Miroslav Gavrić, Sanja Radetić Lovrić 23 Eksterna matura u Kantonu Sarajevo – izazovi, poteškoće i budući pravci Dina Borovina, Dženana Husremović 24 Integracija ključnih kompetencija u ishode učenja Žaneta Džumhur 18 26 Knjiga sažetaka TEORIJSKI OKVIR ISPITIVANJA EFIKASNOSTI OBRAZOVANJA Nermin Đapo Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu, Bosna i Hercegovina Istraživanja efikasnosti obrazovanja provode se s ciljem identifikacija i ispitivanje faktora kojim se direktno ili indirektno mogu objasniti razlike u obrazovnim ishodima. U istraživanjima efikasnosti obrazovanja, koja se provode zadnjih 40 godina, identificirani su brojni faktori koji na kompleksan i dinamičan način utječu na ishode obrazovanja. Identificirani su faktori na nivou razreda, škole, obrazovnog plana i programa, okruženja za podučavanje i učenje, itd. Rezultati do kojih se dođe u istraživanjima efikasnosti obrazovanja predstavljaju osnovu za planiranje i unapređenje obrazovanja, odnosno za povećanje kvalitete obrazovanja. Jedan od najpoznatiji istraživački model efikasnosti obrazovanja predložio je početkom 90-ih Bert Creemers. Modelom su opisane varijable relevantne za obrazovne ishode, razvrstane u četiri nivoa: kontekst, škola, razred i učenik. Kontekst uključuje faktore kao što su obrazovni sistem, obrazovni kontekst i slično. Faktori konteksta utječu na faktore na nivou škole, ali i na nivou razreda. Niz je faktora na nivou škole koji direktno utječu na ishode, ali i indirektno, preko faktora razrednog nivoa. Primjeri ovih fakotra su: pravila i dogovori o praksama podučavanja, politika profesionalizacije nastavnika, pravila o izvođenju nastave i toku časa, raspored sati, saradnja škole sa zajednicom, saradnja škole sa roditeljima, organizacijski aspekti škole, načini rukovođenja itd. Faktori na nivou škole utječu na faktore razrednog nivoa, posebno na prakse podučavanja. Najznačajniji utjecaj na obrazovne ishode imaju faktori na nivou razreda. Neki od najvažnijih faktora su: kvalitet kurikuluma, načini provođenja kurikuluma, načini ispitivanja, korespondencija instrukcije sa kapacitetima učenika, učestalost domaćih zadaća, jasni obrazovni ciljevi, praćenje napretka učenika, povratne informacije tokom nastavnog sata, dodatni sati, udio instrukcije (objašnjenja) u podučavanju lekcije, broj sati po predmetima (odnosi između planiranih i realiziranih), menadžment vremena, očekivanja nastavnika. Na kraju, grupa faktora koji utječu na obrazovni ishod i odnosi se na učenika su: prethodna postignuća, sposobnosti, motivacija i interesovanja, očekivanja, očekivanja roditelja, stilovi mišljenja, osobine ličnosti, vanškolsko vrijeme provedeno u učenju, aktivno i pasivno provedeno vrijeme tokom nastave, SES, spol. Ključne riječi: efikasnost obrazovanja, obrazovni ishodi, kontekst, škola, razred, učenik [email protected] 19 IV KONGRES PSIHOLOGA BiH Brčko distrikt BiH, 26 - 28.02. 2015. god VAŽNOST ISPITIVANJA EFIKASNOSTI OBRAZOVANJA NA DRŽAVNOM NIVOU I UČEŠĆA U MEĐUNARODNIM ISPITIVANJIMA UČENIČKIH POSTIGNUĆA Žaneta Džumhur Agencija za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje Agencija za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje je nadležna za razvoj zajedničke jezgre nastavnih planova i programa, uspostavljanje standarda znanja i ocjenjivanje postignutih rezultata u predškolskom, osnovnom i srednjem obrazovanju, te druge stručne poslove u oblasti standarda znanja i ocjenjivanja kvaliteta obrazovanja, određene posebnim zakonima i drugim propisima. U skladu sa svojim opisom rada, Agencija je 2007 godine bila nosilac istraživanja za Bosnu i Hercegovinu u okviru TIMSS-a (Trends in International Mathematics and Science Study). Ovo je bio prvi i posljednji put da je Bosna i Hercegovina bila dio jednog međunarodnog istraživanja akademskih postignuća učenika. Ipak, i ovo jedno učešće omogućilo je da se napravi procjena razvijenosti znanja i vještina naših učenika u matematici i prirodnim naukama. Ti rezultati su bili zabrinjavajući jer su nam ukazali da su trenutna akademska postignuća učenika u ove dvije oblasti ispodprosječna u odnosu na testiranu populaciju. Nakon 2007 poduzimane su različite mjere u okviru reformi obrazovnog sistema, ali zbog činjenice da nismo bili dijelom komparativnih istraživanja, danas ne znamo u kojoj mjeri su promjene uticale na efektivnost obrazovnog sistema u domenu akademskih postignuća učenika. Druge zemlje koje redovno učestvuju u međunarodnim ispitivanjima akademskih postignuća redefiniraju svoje nastavne planove i programe, te provode reforme u nastavnom procesu kako bi omogućili djeci da iskoriste svoje potencijale i ostvare što bolje rezultate u školi koji ih, u krajnjoj liniji, kvalificiraju za nastavak školovanja i razvijaju njihovu zapošljivost. Iako danas postoji niz kritika na račun objektivnih međunarodnih testiranja, njihova vrijednost jeste u tome što omogućavaju svakoj zemlji da procijeni trenutni potencijal koji ima u svojim učenicima i radi na konstruktivnim reformama koje će voditi ka kvalitetnom i pravičnom obrazovanju. Ključne riječi: TIMSS, akademska postignuća, komparativna istraživanja [email protected] 20 Knjiga sažetaka DA LI NASTAVNI PLAN I PROGRAM ZA OSNOVNU ŠKOLU PODRŽAVA RAZVOJ KRITIČKOG MIŠLJENJA UČENIKA? Ivana Zečević, Milica Drobac, Aleksandra Hadžić Krnetić, Studijski program za psihologiju, Filozofski fakultet Banja Luka, Bosna i Hercegovina Brane Mikanović Studijski program za pedagogiju, Filozofski fakultet Banja Luka, Bosna i Hercegovina U radu će biti predstavljene analize Nastavnog plana i programa (skraćeno: NPP) za osnovno obrazovanje u Republici Srpskoj, rađena 2012. godine i analiza revidirane verzije NPP-a, rađena 2014. godine s ciljem provjere koliko aktuelni NPP za osnovno obrazovanje i vaspitanje ostvaruje ciljeve obrazovanja i vaspitanja i ishode učenja definisane generičkim deskriptorima kvalifikacijskog okvira, u Osnovama kvalifikacijskog okvira BiH (Službeni glasnik Bosne i Hercegovine 31/11). Analizom je obuhvaćeno 26 predmeta koji se podučavaju od prvog do devetog razreda. U analizi ishoda NPP korištena je modifikacija Blumove taksonomije, urađena od strane autora Anderson i Kratwohl u kognitivnom području sa nivoima: zapamtiti, shvatiti, primijeniti, analizirati, prosuđivati i stvarati, i Blumova taksonomija u psihomotornom području sa nivoima: imitacija, manipulacija, precizacija, artikulacija i naturalizacija. Pored Blumove taksonomije korišten je i SMART sistem, prema kom dobar ishod odlikuje konkretnost (S-specific), mjerljivost (M-masurable), ostvarivost (A-achievable), realističnost (R-realistic) i vremenska ograničenost (timelimited), omjer broja predviđenih nastavnih jedinica u odnosu na planirani broj časova i broj adekvatno postavljenih ishoda u odnosu na broj nastavnih jedinica, te unutrašnja struktura predmeta unutar jednog razreda i unutrašnja struktura predmeta unutar cijelog školovanja. Rezultati koji su dobijeni ukazuju na to da su svi nastavni predmeti opterećeni nastavnim sadržajem, ali da su zahtijevi, koji se pred učenike stavljaju, u vidu ishoda učenja, niski i zahvataju dominantno niže nivoe znanja, te da kao takvi, nisu podržavajući za razvoj kritičkog mišljenja kod učenika. Ovako određenim ishodima oba NPP-a ne ostvaruje se određen broj ciljeva obrazovanja i vaspitanja, osobito onih koji se odnose na razvoj kritičkog, kreativnog i stvaralačkog mišljenja, svijesti otvorene za nove ideje i znanja, primjenu znanja i razvoj kritičnosti i samokritičnosti. Ključne riječi: ishodi obrazovanja, Nastavni plan i program, osnovno obrazovanje, ciljevi obrazovanja, kvalifikacijski okvir [email protected] 21 IV KONGRES PSIHOLOGA BiH Brčko distrikt BiH, 26 - 28.02. 2015. god SEKUNDARNE ANALIZE PREDIKTORA AKADEMSKIH POSTIGNUĆA UČENIKA Dženana Husremović, Nermin Đapo Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu, Bosna i Hercegovina Agencija za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje je u tri navrata izvršila prikupljanje podataka o akademskim postignućima učenika osnovnih škola i to: 1) TIMSS istraživanje (2007) - postignuća iz matematike i prirodnih nauka učenika osmih razreda; 2) Postavljanje mjerila u funkciji evaluacije reforme osnovne škole - postignuća učenika osmih razreda zadnje generacije osmogodišnjeg obrazovanja kao osnove za evaluaciju efekata devetogodišnjeg obrazovanja i 3) Definisanje standarda učeničkih postignuća - akademska postignuća učenika trećih i šestih razreda u cilju postavljanja standarda. Podaci prikupljeni u ovim istraživanjima iskorišteni su u dvije sekundarne analize u kojima su se utvrđivali prediktori akademskih postignuća učenika u Bosni i Hercegovini iz predmeta matematika, prirodne nauke i bosanski, hrvatski i srpski jezik. Prediktorske varijable grupirane su prema Creemersovom modelu u tri grupe: varijable učenika (spol, SES, korištenje računara u školi, roditeljska uključenost, pozitivni doživljaj škole, negativna iskustva u školi, vannastavne aktivnosti, učestalost domaće zadaće, motivacija, samoefikasnost, metakognitivne vještine učenja i metakognitivne vještine rješavanja zadataka); varijable razreda (godine rada nastavnika, procjena uslova rada, procjena adekvatnosti broja učenika u razredu, učestalost domaće zadaće, učestalost testiranja, saradnja s drugim nastavnicima, metode podučavanja, učeničke procjene kvaliteta nastave i varijable škole (veličina škole, organizovanje dodatne nastave iz matematike, procjene materijalnih, didaktičkih, finansijskih i ljudskih resursa, i indeks informatizacije škole). Podaci su obrađeni hijerarhijskim linearnim modeliranjem. Na simpoziju će biti predstavljeni ključni rezultati svakog modela. Generalni zaključak je da uspjeh učenika najvećim dijelom je određen individualnim varijablama, dok su kontekstualne varijable ( nastavni proces i varijable škole) gotovo u pravilu neznačajni prediktori. Ključne riječi: sekundarne analize, akademska postignuća, hijerarhijsko linearno modeliranje [email protected] 22 Knjiga sažetaka TESTIRANJE EFEKATA PRIPREMNOG PREDŠKOLSKOG PROGRAMA NA KOGNITIVNE, SOCIOEMOTIVNE, JEZIČKE I FIZIČKE KARAKTERISTIKE DJECE U BOSNI I HERCEGOVINI Danijel Hopić Fakultet za menadžment i poslovnu ekonomiju, Univerziteta u Travniku Mustafa Šuvalija Fakultet za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerziteta u Sarajevu Belma Žiga Fondacija Krila Nade, Sarajevo Miroslav Gavrić Katedra za psihologiju, Filozofski fakultet Univerziteta u Istočnom Sarajevu Sanja Radetić Lovrić Studijski program psihologija, Filozofski fakultet Banja Luka, Univerzitet u Banja luci UNICEF je u januaru 2012. godine sa svojim partnerima pokrenuo projekat „Povećajmo mogućnosti djeci u Bosni i Hercegovini za rano učenje“. Projekat je prvenstveno imao za cilj povećanje obuhvata predškolskim odgojem i obrazovanjem. U sklopu projekta preko 7000 djece uzrasta od 4 do 6 godina iz 46 općina, uključujući djecu Rome i djecu sa teškoćama u razvoju, su obuhvaćena predškolskim odgojem i obrazovanjem u trajanju od 300h. Kako bi se sagledao uticaj projekta sprovedena je studija „Testiranje efekata pripremnog predškolskog programa na kognitivne, socioemotivne, jezičke i fizičke karakteristike djece u BiH. Glavni cilj studije je bio ustanoviti da li djeca koja su pohađala predškolski program od 300h pokazuju napredak u četiri razvojne domene (kognitivna, jezička, socioemotivna i fizička) u usporedbi sa njihovim razvojem prije projekta i u usporedbi sa kontrolnom grupom. Četiri grupe djece su testirane na početku i na kraju predškolskog programa, uključujući djecu koja su obuhvaćena projektom (N= 397), djecu sa teškoćama koja su obuhvaćena projektom (sa oficijelnom kategorizacijom teškoće, većinom jezičkim i govornim teškoćama, N= 53), djecu iz Romske populacije koja su obuhvaćena projektom (N= 44), te kontrolnu grupu djece koja nisu pohađala predškolski odgoj i obrazovanje (N=53). U prvoj tački mjerenja testirano je 547 djece, od kojih je 511 retestirano. Glavni rezultati istraživanja ukazuju da djeca koja su pohađala program pokazuju veće rezultate u oblasti kognitivnog razvoja u usporedbi sa kontrolnom grupom. Razlike u socioemotivnom, fizičkom i jezičkom razvojku nisu statistički značajne između djece koja su pohađala program i kontrolne grupe. Glavni nedostatak istraživanja se odnosi na generalizaciju rezultata vezanih za djecu sa teškoćama i djecu Rome, s obzirom da istraživanje nije uključivalo ekvivalentne kontrolne grupe za usporedbu. Također, grupa djece sa teškoćama nije bila homogena (uključivala je djecu sa različitim teškoćama i sa višestrukim teškoćama), što umanjuje mogućnost generalizacije rezultata. Ključne riječi: predškolski odgoj i obrazovanje, kognitivni razvoj, socioemotivni razvoj, razvoj jezika i govora, tjelesni razvoj [email protected] 23 IV KONGRES PSIHOLOGA BiH Brčko distrikt BiH, 26 - 28.02. 2015. god EKSTERNA MATURA U KANTONU SARAJEVO – IZAZOVI, POTEŠKOĆE I BUDUĆI PRAVCI Dina Borovina Prosvjetno pedagoški zavod Kantona Sarajevo, Bosna i Hercegovina Dženana Husremović Filozofski Fakultet Univerziteta u Sarajevu, Bosna i Hercegovina Ministarstvo obrazovanja u Kantonu Sarajevo je u školskoj 2012/2013 započelo sa provođenjem eksterne mature za učenike osnovnih škola sa ciljem da se 1) izvrši objektivni uvid u akademska postignuća djece na kraju devetogodišnjeg obrazovanja i 2) omogući pravedniji upis u srednje škole na području Kantona Sarajevo. U prvoj godini provođenja, učenici su na raspolaganju imali katalog pitanja sa odgovorima, međutim sljedeće godine se odstupilo od ovog modela,te su za sve predmete određene oblasti iz kojih su pripremana pitanja za testiranje. Smatramo da je ovaj drugi model bolji jer ne svodi četiri godini podučavanja na katalog pitanja i trebao bi voditi djecu ka integraciji u procesu učenja pojedinih predmeta. Ipak, implementacija eksterne mature nosi sa sobom niz izazova i poteškoća. Konstrukcija testova - u konstrukciji testova za eksternu maturu morala bi se poštovati pravila izrade kriterijskih testova postignuća, pri čemu postoje jasno definirani kriteriji, odnosno standardi učeničkih postignuća. Također, pitanja u testu moraju biti takva da mjere različite nivoe spoznaje - od prepoznavanja do evaluacije. Kako za testirane predmete ne postoje izrađeni standardi, konstrukcija testova znanja bila je bazirana isključivo na stručnoj procjeni konstruktora testa. Oslanjanje na ove procjene umanjuje objektivnost i valjanost testiranja znanja. Za svaki testirani predmet pripremljen je veći broj udžbenika, tako da djeca u školama na kantonu uče iz različitih udžbenika što može uticati na razumijevanje pitanja i kvalitet odgovaranja. U testovima je broj pitanja bio ograničen na 10, a i interval bodova je bio ograničen na 10. Iako ograničavanje broja pitanja ima svoju pozitivnu stranu (izjednačavanje značaja predmeta) s druge strane, broj pitanja i određena skala vrednovanja utiču na obim i kvalitet ispitivanja znanja, te povećava mogućnost pogreške u bodovanju. Sama implementacija testiranja bila je puna izazova (prostorije u kojima se radilo, dežurni nastavnici koji su bili manje ili više vigilni, nepotpuna kontrola prepisivanja) tako da učenici nisu bili u jednakim uvjetima testiranja. Indeksi težine zadataka po pojedinim predmetima, kao i korelacije uratka na maturi i zaključnih ocjena učenika ukazuju da su: pojedini testovi bili lakši od drugih 24 Knjiga sažetaka i sadržavali više lakših zadataka, te da su korelacije između uratka na maturi i zaključnih ocjena relativno niske. Stoga se preporučuje da se u budućnosti navedeni elementi uzmu u obzir, te da se postigne što veća objektivnost i valjanost u konstrukciji testova i što veća standardizacija samog postupka testiranja. [email protected] 25 IV KONGRES PSIHOLOGA BiH Brčko distrikt BiH, 26 - 28.02. 2015. god INTEGRACIJA KLJUČNIH KOMPETENCIJA U ISHODE UČENJA Žaneta Džumhur Agencija za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje Agencija za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje je u 2010/2011 provela istraživanje pod nazivom “Ključne kompetencije u obrazovanju u Bosni i Hercegovini” sa ciljem da se definiraju koje su to ključne kompetencije koje se moraju razvijati kroz obrazovanje, te u kojoj mjeri su one prisutne u nastavnim planovima i programima, udžbenicima i nastavnoj praksi u BiH. Na osnovu ovog istraživanja Agnecija je definirala 10 ključnih kompetencija za Bosnu I Hercegovinu koje su postavljene kao glavni ciljevi obrazovanja i polazišne tačke za definiranje obrazovnih ishoda i nastavnih planova i programa baziranim na ovim ishodima. U protekle dvije godine, Agencija je započela sa procesom definiranja obrazovnih ishoda i indikatora za sljedeća područja: Prirodne nauke, Matematičko područje, Društveno - humanističko područje i Kros-kurikularno područje. U definiranju ishoda učestvuju obrazovni stručnjaci, nastavnici i stručni saradnici sa područja Bosne i Hercegovine imenovani od strane ministarstava, a a svaki dokument se organiziraju javne rasprave kako bi se postigao što bolji kvalitet potreban za izrade zajedničkih jezgri. Ključne riječi: ključne kompetencije, obrazovni ishodi, prirodne nauke, matematičko područje, društveno - humanističko područje, kros-kurikularno područje [email protected] 26 Knjiga sažetaka Okrugli stolovi Podjela psihologijskih testova Krunoslav Matešić 29 Socijalno-psihološka podrška i pomoć stanovništvu BiH nakon poplava Sanja Radetić Lovrić, Dijana Đurić, Danijel Hopić, Ksenija Ristić 30 27 IV KONGRES PSIHOLOGA BiH Brčko distrikt BiH, 26 - 28.02. 2015. god 28 Knjiga sažetaka PODJELA PSIHOLOGIJSKIH TESTOVA Krunoslav Matešić Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska Početak raspodjele psihologijskih testova s obzirom na ishode testiranja vezuje se uz djelatnost Američke psihološke udruge (APA). APA je početkom 1950-ih pokrenula razvoj svojih etičkih standarda. U njima je dijelom bio obrađen i problem zaštite psihodijagnostičkih sredstava. Postupno dolazi do nastanka A-B-C modela kategorizacije koji je danas prihvaćen u brojnim zemljama svijeta. Hrvatska psihološka komora (HPK) je na temelju Članka 25. Zakona o psihološkoj djelatnosti (NN 47/2003), koji se odnosi na testove, napravila svoju raspodjelu testova također u skladu s A-B-C modelom. Bit će detaljno objašnjeno kako je to učinjeno. Ukupnost psihologijskih testova, polazeći od kriterija ishoda mjerenja, načelno se dijeli u dvije velike skupine. Postoje psihodijagnostička sredstva (PDS), kako se to polazeći od Zakona nastoji uvesti u hrvatskoj psihološkoj terminologiji, i postoje psihologijski istraživački instrumenti. Psihodijagnostička sredstva su testovi u užem smislu riječi, namijenjeni su postavljanju diferencijalnih dijagnoza, dok su psihologijske istraživačke ljestvice (skale), upitnici testovi namijenjeni zahvaćanju fenomena koji su predmet mjerenja, ali ti postupci ne omogućavaju dijagnosticiranje osobina pojedinca. O psihologijskim testovima brine niz udruga kao npr. Američka psihološka udruga (APA), Europska federacija psiholoških udruga (EFPA), Međunarodno povjerenstvo za testove (ITC), Europska skupina izdavača testova (ETPG), Udruga izdavača testova (ATP), Europska udruga za psihologiju rada i organizacijsku psihologiju (EAWOP), itd. Donijeto je niz smjernica i preporuka u vezanih za postupke testiranja kao i razvoja i zaštite samih testova, zaštite moralnih i materijalnih prava autora i izdavača testova a sve u cilju poboljšanja kvalitete rada psihologa. Bit će spomenuti važniji dokumenti o testovima koje su do sada objavile navedene udruge. Posebno će biti predstavljeno Očitovanje Međunarodnog povjerenstva za testove (ITC) o upotrebi testova i drugih mjernih instrumenata u istraživačke svrhe. Ključne riječi: psihologijski testovi, raspodjela psihodijagnostičkih sredstava, kvalificiranost korisnika testova, International Test Commission [email protected] 29 IV KONGRES PSIHOLOGA BiH Brčko distrikt BiH, 26 - 28.02. 2015. god SOCIJALNO-PSIHOLOŠKA PODRŠKA I POMOĆ STANOVNIŠTVU BIH NAKON POPLAVA Sanja Radetić Lovrić Studijski program psihologija, Filozofski fakultet Banja Luka, Univerzitet u Banja luci Dijana Đurić, Danijel Hopić, Ksenija Ristić Drustvo psihologa Republike Srpske, Federacije BIH i Brčko Distrikta Prirodne nesreće i katastrofe, kakva je poplava koja je zadesila stanovništvo BiH u maju prošle godine, predstavlja jedan od najintenzivnih stresora koga poznaje ljudsko iskustvo. Borba za preživljavanje, doživljeni strahovi, ljudski i materijalni gubici, ostavljaju brojne posljedice po mentalno zdravlje pojedinca i socijalnih grupa. Prva psihološka pomoć i intervencija u krizi u cilju normalizacije stanja predstavlja adekvatnu pomoć i bitan faktor smanjenja subjektivnih, nepovoljnih posljedica koje takvi traumatski događaji nose sa sobom. Najčešći psihološki simptomi nakon doživljene traume su pojava posttraumatske simptomatologije u vidu psihosomatskih tegoba, depresije, anksioznih stanja, te različitih oblika disfukcionalnosti u obavljanju svakodnevnih aktivnosti. Psihološke intervencije neposredno nakon traumatskog događaja su bitne za redukciju razvoja neželjene simptomatologije. Humanizam u ovim okolnostima bio je najveća ljudska, socijalna vrijednost koja je olakšavala suočavanje sa životnom dramom. Psiholozi u BiH su se organizovali putem svojih strukovnih udruženja i svojom profesionalnošću i humanošću pokazali koliko jedna struka može biti važna za očuvanje ljudskih vrijednosti i mentalnog zdravlja jedne zemlje. Ovaj okrugli sto je prilika da sažmemo ono što smo uradili na terenu neposredno nakon traumatskog događaja, da se kritički osvrnemo na prilike, mogućnosti i prepreke u pružanju psihološke pomoći, te da razmjenimo iskustva o preduzimanju daljih aktivnosti i donesemo valjanje zaključke o planovima u slučaju ponovljene slične traumatizacije. Ključne riječi: prva psihološka pomoc, prirodne katastrofe, trauma [email protected] 30 Knjiga sažetaka Usmena priopćenja/saopštenja Sažetci radova su poredani po abecednom slijedu prezimena (prvog) autora Što je novo u DSM-5? Sabina Alispahić 35 Istraživanje odnosa stadija religioznog razvoja i stavova o braku kod zaručnika Ankica Baković 36 Što možeš danas ostavi za sutra: prokrastinacija nastavnika u visokom obrazovanju Ivona Čarapina, Marijana Šunjić, Anita Čuljak 37 Šest stavki za šest primarnih domena;kratka skala multidimenzionalnog hijerarhijskog modela samopoimanja Đorđe Čekrlija, Biljana Mirković, Dijana Đurić 39 Procjena uporabe sredstava ovisnosti o psihoaktivnim supstancama među adolescentima Brčko Distrikta BiH: usporedba sa okruženjem Anto Domić 41 Osjećaj nastavničke samoefikasnosti i autokratski stil rukovođenja razredom Edna Dragunić, Sibela Zvizdić 42 Razlike u zadovoljstvu životom adolescenata s obzirom na lokus kontrole Miroslav Gavrić, Tarik Hasanić 43 Latentna struktura motiva za postignućem: zadatak i/ili izvedba? Nina Hadžiahmetović, Đenita Tuce, Zlatan Tuce, Emir Efendić 44 Izraženost optimizma i pesimizma kod pacijenata nakon moždanog udara Olja Haneš, Lena Topić Arambašić, Lana Vujaković 45 31 IV KONGRES PSIHOLOGA BiH Brčko distrikt BiH, 26 - 28.02. 2015. god Osobine ličnosti nastavnika kao faktor mentalnog zdravlja i suočavanja sa stresom Anela Hasanagić 46 Razlike u zadovoljstvu životom adolescenata s obzirom na emocionalnu inteligenciju Tarik Hasanić, Miroslav Gavrić 47 The importance of ego functioning in coping with job instability in hospital care setting Jasmina Knežević 48 Digitalni mediji i njihov uticaj na dosadašnje obrasce razvoja ličnosti Aleksandar Kontić 49 Odnos autoritarnosti i stavova o ravnopravnosti polova u poslu i obrazovanja Nataša Kostić, Stefan Vuković 50 Velikih pet kao prediktori uspjeha u studiranju psihologije na Univerzitetu u Banjoj Luci Siniša Lakić, Milana Damjenić, Duška Šain 51 Značaj studentskih procjena važnih obilježja nastavnika u kontekstu unaprjeđenja rada nastavnika Mirna Marković Pavlović, Amela Dautbegović, Mustafa Šuvalija 52 Osobine ličnosti zaposlenika i zadovoljstvo poslom Biljana Mirković 53 Studija slučaja kognitivno-bihejvioralne terapije opsesivnokompulzivnog poremećaja Anita Mitrović 54 Pouzdanosti kao metrijska karakteristika nekih od zadataka logičkog rezonovanja iz publikacije „ Misaone igre“ Blagoje Nešić, Željko Mladenović 55 32 Knjiga sažetaka Polne razlike u transferu poznavanja principa o prelamanju svetlosti na gađanje cilja u vodi Blagoje Nešić 56 Razlike u izraženosti etničke tolerancije u BiH s obzirom na neke sociodemografske varijable Aid Smajić 57 Životna orijentacija i posvećenost studiju studenata psihologije komparativna studija Šuajb Solaković 58 Psihološke karakteristike pojave i širenja mobinga Snježana Stanar 59 Primjena kognitivno - bihevioralnih tehnika u psihološkoj pripremi tenisera - prikaz slučaja Remzija Šetić 60 Neke metrijske karakteristike upitnika za mjerenje roditeljskog ponašanja (CRPBI-57) Đenita Tuce, Indira Fako 61 Dispozicijski prediktori akademskog sagorijevanja studenata Elvis Vardo, Tamara Efendić Spahić 62 Odnos strukture obitelji i korištenja psihoaktivnih tvari Tea Vučina 63 33 IV KONGRES PSIHOLOGA BiH Brčko distrikt BiH, 26 - 28.02. 2015. god 34 Knjiga sažetaka ŠTO JE NOVO U DSM-5? Sabina Alispahić Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu, Bosna i Hercegovina Peto izdanje Dijagnostičkog i statističkog priručnika za psihološke poremećaje (DSM-5) objavljeno je u maju, 2013. godine sa nizom promjena u klasifikaciji i opisu psiholoških poremećaja. Cilj ovog rada je prikazati glavne promjene u dijagnozi i klasifikaciji psiholoških poremećaja prema DSM-5. Prva i najočiglednija promjena u novoj verziji je da je rimski broj V zamijenjen arapskim brojem 5, što reflektira namjeru američke psihijatrijske asocijacije da buduće revizije priručnika budu što responsivnije za dopunjavanje informacijama baziranim na rezultatima novih istraživanja (revizije bi se zvale DSM 5.1., DSM 5.2. itd.), dok ne bi došlo do izdanja nove verzije priručnika. Osni sistem (osi I, II, III, IV, i V) prikazivanja psiholoških poremećaja zamijenjen je organizacijom DSM-5 prema cjeloživotnom razvoju, tako da su poremećaji sa nastankom u djetinjstvu na početku priručnika, dok su poremećaji karakteristični za stariju dob navedeni na kraju priručnika. Neke od glavnih promjena u DSM- 5 su: integracija rezultata najnovijih istraživanja o genetskim i neuropsihološkim faktorima u vezi nastanka psiholoških poremećaja; objedinjavanje Autističnog poremećaja, Aspergerovog poremećaja i Pervazivnog razvojnog poremećaja u jednu kategoriju “Poremećaj autističnog spektra”; razdvajanje anksioznih i depresivnih poremećaja u nove dijagnostičke kategorije; kategorije Upotreba supstanici i Ovisnosti su zamijenjene terminom “poremećaj upotrebe supstanci”. Kategorijski pristup poremećajima ličnosti ostao je nepromijenjen, ali je ponuđen i alternativni, dimenzionalni model, koji odvaja procjenu interpersonalnog funkcioniranje i ekspresiju patoloških osobina ličnosti za šesti specifičnih poremećaja. DSM-5 je također uveo nove kategorije poremećaja poput Poremećaja disruptivne disregulacije raspoloženja, Trihotilomanije, Ekskorijacije i Predmenstrualnog disforičnog poremećaja. Iz pregleda osnovnih promjena u DSM-5, može se zaključiti da će nove izmjene u dijagnozi i klasifikaciji psiholoških poremećaja značajno utjecati na istraživače, kliničare, farmaceutsku industriju, pravne sisteme, i opću javnost. Ključne riječi: DSM-5, promjene u dijagnozi i klasifikaciji psiholoških poremećaja [email protected] 35 IV KONGRES PSIHOLOGA BiH Brčko distrikt BiH, 26 - 28.02. 2015. god ISTRAŽIVANJE ODNOSA STADIJA RELIGIOZNOG RAZVOJA I STAVOVA O BRAKU KOD ZARUČNIKA Ankica Baković Centar za mentalno zdravlje, Dom zdravlja Livno, Bosna i Hercegovina Cilj istraživanja je bio provjeriti odnos stadija religioznog razvoja i stavova o rastavi braka i kvaliteti bračnoga života kod zaručnika. U istraživanju je sudjelovao 71 ispitanik oba spola iz područja Livna, BiH, od kojih nitko prije nije bio u braku (34 žene i 37 muškaraca M=23,5 sd=2,99). Za mjerenje stadija religioznog razvoja korištena je višedimenzionalna Fowlerova skala religioznih stavova koja mjeri četiri stadija u razvoju vjere (2.,3.,4. i 5.) koji idu od nižih ka većima. U radu su uzeti u obzir i rezultati ranijih istraživanja na temelju kojih su formulirane polazne pretpostavke o percepciji najčešćih razloga rastave braka, stavova glede fenomena rastave općenito, te na nedostatan utjecaj religiozne svijesti na stavove ispitanika o rastavi braka. Za obradu rezultata korišten je Pearsonov koeficijent korelacije. Rezultati očekivano ukazuju na statistički značajnu povezanosti tvrdnji o visokoj vrijednosti braka s većim stadijima religioznog razvoja kod ispitanika. Nije utvrđena statistički značajna negativna korelacija između stadija religioznog razvoja i tvrdnji kako je rastava braka nešto sasvim normalno. Ispitanici koji postižu veće rezultate na nižim stadijma religioznog razvoja (2. i 3.) smatraju kako je najčešći uzrok rastave braka nedostatak komunikacije među supružnicima, a oni s višim rezultatima na višim stadijima (4. i 5.) kao razloge rastave braka navode prekasno ulaženje u brak, manjkavost iskrene vjere i duhovnog života, problem ovisnosti, emancipacija žene te prevelika očekivanja od braka. Zajedničko svim ispitanicima jest da smatraju kako su neslaganje supružnika na području spolnosti i nedostatak spremnosti na žrtvu također jedan od češćih razloga rastave braka. Na temelju dobivenih rezultata jasno se pokazalo kako su polazne pretpostavke o tome da su stavovi ispitanika prema rastavi braka neovisni o stadiju religioznog razvoja opravdane te se dobio uvid o najčešćim uzrocima rastave braka što može biti od koristi bračnim savjetnicima no, buduća istraživanja bi se trebala provesti na većem i dobno heterogenijem uzorku. Ključne riječi: religioznost, kvaliteta bračnog života, rastava [email protected] 36 Knjiga sažetaka ŠTO MOŽEŠ DANAS OSTAVI ZA SUTRA: PROKRASTINACIJA NASTAVNIKA U VISOKOM OBRAZOVANJU Ivona Čarapina, Marijana Šunjić Odsjek za psihologiju, Filozofski fakultet Sveučilišta u Mostaru, Bosna i Hercegovina Anita Čuljak Fakultet prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru, Bosna i Hercegovina Prokrastinaciju je moguće definirati kao izbjegavajuće ponašanje koje se pojavljuje kad pojedinac zna da treba izvršiti određeni zadatak, ali ga ipak ne izvršava u očekivanom ili željenom vremenskom okviru. Prokrastinacija u radnom okruženju je česta pojava, a opravdano je pretpostaviti kako ova disfunkcionalna ponašajna tendencija ima posljedice i na stvarno opadanje radne učinkovitosti (preciznost i kvalitetu izvedbe), kao i na percepciju samoefikasnosti. Također, tendencija izbjegavanja aktivnosti do samog roka može biti povezana s percepcijom tempa i količine posla kao i percepcijom samostalnosti i mogućnosti odlučivanja. Moguće je pretpostaviti kako će tendencija k prokrastinaciji biti povezana i s nekim objektivnim faktorima kao što su broj zadataka koje pojedinac mora ispuniti na radnom mjestu, u sklopu očekivanog permanentnog usavršavanja kao i u okviru obiteljske uloge. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati odnos prokrastinacije s nekim demografskim karakteristikama, percipiranom kontrolom i psihološkim zahtjevima posla te samoefikasnošću. Istraživanje je provedeno na 75 sudionika (od čega 47 žena, 25 muškaraca, troje bez odgovora), nastavnika zaposlenih u viskom obrazovanju u suradničkom zvanju. Prokrastinacija je mjerena adaptiranom verzijom Skalom izbjegavanja aktivnosti do samog roka (Van Eerde, 2003), dok su kontrola i zahtjevi posla mjereni Skalom psiholoških zahtjeva i kontrole posla (Gregov i Šimunić, 2012). Kao mjera samoefikasnosti korištena je Skala opće samoefikasnosti (Ivanov i Penezić, 2002). Analizom rezultata (koeficijenti korelacije) utvrđeno je kako prokrastinacijska tendencija nije povezana sa demografskim varijablama (spol, dodatni radni angažman, znanstveno usavršavanje, bračno stanje i broj djece). Osobe sklonije prokrastinaciji imaju nižu samoefikasnost, percipiraju nižu kontrolu (samostalnost i mogućnost zaključivanja), a psihološke zahtjeve posla procjenjuju većima. S obzirom na to da se psihološki zahtjevi posla mogu operacionalizirati i kroz vremenski pritisak za izvršenje nekog posla, ova 37 IV KONGRES PSIHOLOGA BiH Brčko distrikt BiH, 26 - 28.02. 2015. god povezanost je očekivana. Moguće je zaključiti kako je prokrastinacija povezana sa samoefikasnošću, kao i procjenom psiholoških zahtjeva i kontrole posla, dok ispitivane demografske varijable nisu značajna odrednica sklonosti prema prokrastinaciji. Ključne riječi: prokrastinacija, kontrola posla, zahtjevi posla, samoefikasnost [email protected] 38 Knjiga sažetaka ŠEST STAVKI ZA ŠEST PRIMARNIH DOMENA;KRATKA SKALA MULTIDIMENZIONALNOG HIJERARHIJSKOG MODELA SAMOPOIMANJA Đorđe Čekrlija, Biljana Mirković Filozofski fakultet, Banja Luka, Bosna i Hercegovina Dijana Đurić Zavod za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju „dr Miroslav Zotović“, Banja Luka, Bosna i Hercegovina Kratke skale iz domena psihologije ličnosti kao što su 10-ajtemska operacionalizacija modela Pet velikih (BFI-10) ili jednoajtemska skala globalnog samopouzdanja (SISES) kao ekvivalent Rosenbergovoj skali samopouzdanja, bi mogle predstavljati vrijedan iskorak u procjeni ličnosti. Ukoliko su procjene kratkih skala u saglasnosti sa tendencijama kakve pokazuju pune verzije upitnika onda one mogu biti veoma koristan i praktičan alat psihologa. Cilj ovog istraživanja je validacija 6-ajtemske skale samozadovoljstva kao aspekta samopoimanja. Njome je operacionalizovan multidimenzionalni hijerarhijski model samopoimanja. Specifičnost skale se ogleda u tome da se mjera zadovoljstva za svaki primarni domen (kompetencijski, porodični, socijalni, fizički, emocionalni i akademski) dobija na osnovu jedne stavke, dok se generalna dimenzija procjenjuje kao Burtova ili Hotellingova komponenta. Uz stavke je dana petostepena skala odgovora. Skala SC-6 je primijenjena na 112 studentica Univerziteta u Banjaluci prosječne starosti M=20.12 (SD=.78). Kao mjera globalnog samozadovoljstva SC-6 pokazuje koeficijent relijabilnosti λ=.75. U ispitivanju spoljne valjanosti korištene su Rosenbergova skala generalnog samopouzdanja (RSES; λ=.78) i Schwarzer i Jerusalemova skala generalne samoefikasnosti (GSES; λ=.72). Obe skale sadrže po deset stavki. Sve stavke skale SC-6 međusobno značajno korelireaju u rasponu od .28 do . 54 (p<.01) izuzev porodičnog samopoimanja koje korelira samo sa kompetencijskim (r=.27, p<.01) i socijalnim samopoimanjem (r=.16, p<.05). Sve stavke imaju zadovoljavajuće indekse diskriminativnosti (.35 do .62). Eksploratornom i konfirmatornom faktorskom analizom je potvrđena pretpostavka da stavke formiraju latentnu varijablu koja odgovara globalnom samozadovoljstvu. Prva glavna komponenta objašnjava 45% varijanse. Koeficijent korelacija prve Hotelingove i Burtove komponente (r=.94) pokazuje da se i sumacioni i faktorski skor mogu koristiti kao adekvatna mjera skale SC-6. Korelacija generalnog samozadovoljstva 39 IV KONGRES PSIHOLOGA BiH Brčko distrikt BiH, 26 - 28.02. 2015. god sa skorovima na Rosenbergovoj skali generalnog samopouzdanja (r=.54) i Schwarzer-Jerusalemovoj skali generalne samoefikasnosti (r=.48) su statistički značajne (p<.01). Prema dobijenim rezultatima, preliminarni rezultati sugerišu da u opštim procjenama različitih aspekata samopoimanja ima smisla koristiti kratke verzije skala. Ključne riječi: skala SC-6, samopoimanje, validacija [email protected] 40 Knjiga sažetaka PROCJENA UPORABE SREDSTAVA OVISNOSTI O PSIHOAKTIVNIM SUPSTANCAMA MEĐU ADOLESCENTIMA BRČKO DISTRIKTA BIH: USPOREDBA SA OKRUŽENJEM Anto Domić Vlada Brčko Distrikta, Bosna i Hercegovina Brčko distrikt BiH ima specifičan geopolitički položaj u odnosu na ostala područja BiH, ali i susjedne zemlje Hrvatsku i Srbiju. Prema fizičko-faktorskom pristupu socijalno-patološkim pojavama, kakva su i toksikomanije, tranzitno područje može uticati na stil života njenih građana. Osnovni problem ovog istraživanje je izvršiti poređenje učestalost uporabe sredstava ovisnosti (duhan, alkohol, droga) kod adolescenata Brčko distrikta BiH u odnosu na procjene učestalosti uporabe kod adolescenata u RS, FBIH, Hrvatskoj i Srbiji, kao i procjenu strukture procjenjenih pojava u odnosu na određena sociodemografska obilježja. Istraživanje je sprovedeno na uzorku od 4188 učenika završnih razreda osnovnih škola (18.3%) i srednjoškolaca (81,7%). U uzorku je zastupljeno 50.7% adolescenata i 49.3% adolescentkinja. Iz urbanih sredina dolazi 45% ispitanog uzorka, a iz ruralnih područja 55% ispitanika. Ispitivanje je izvršeno na prilagođenoj formi ESPAD upitnika. Rezultati pokazuju da adolescenti iz Brčko distrikta BiH rjeđe konzumiraju cigarete u odnosu na svoje vršnjake iz Republike Hrvatske dok razlika između Brčko distrikta i Federacije BiH nije bila statistički značajna (p=0,104), a češće u odnosu na svoje vršnjake iz Republike Srbije i Republike Srpske, i to češće dječaci nego djevojčice. Više od polovine ispitanika je u poslednjih 6 mjeseci konzumiralo alkohol i češće dječaci u odnosu na djevojčice i više mladi sa sela nego mladi iz grada. Statistički značajno ispitanici sa višim socioekonomskim statusom manje konzumiraju alkohol (Pearsonov hi-kvadrat test, χ2=19,5, p<0,001). U poređenju sa okruženjem ispitanici iz Brčkog podjednako piju alkohol kao i njihovi vršnjaci u Republici Srbiji (p=0,392), dok više piju u odnosu na Republiku Srpsku, Federaciju BiH i Republiku Hrvatsku (p<0,001). Procjenjuje se da je najčešće konzumirana vrsta droge marihuana. Adolescenti u Brčko distriktu češće puše marihuanu u odnosu na Republiku Srpsku i Republiku Srbiju, dok nema razlike u poređenju sa vršnjacima iz Republike Hrvatske i FBiH (p=0,608 i p=0,382). Ključne riječi: alkohol, pušenje, droge, adolescenti, procjena [email protected] 41 IV KONGRES PSIHOLOGA BiH Brčko distrikt BiH, 26 - 28.02. 2015. god OSJEĆAJ NASTAVNIČKE SAMOEFIKASNOSTI I AUTOKRATSKI STIL RUKOVOĐENJA RAZREDOM Edna Dragunić Visoko, Bosna i Hercegovina Sibela Zvizdić Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu, Bosna i Hercegovina Istraživanje je koncipirano da bi se ispitao odnos između nastavničkog osjećaja samoefikasnosti u angažiranju učenika, poučavanju i rukovođenju razredom sa jedne strane i sklonosti nastavnika ka autokratskom stilu rukovođenja sa druge strane. Nastojalo se utvrditi da li postoje razlike u autokratskom stilu rukovođenja razredom s obzirom na dužinu radnog staža nastavnika. I na koncu, istražen je odnos između bazičnih osobina ličnosti sa jedne strane i sklonosti nastavnika ka autokratskom stilu rukovođenja razredom sa druge strane. U ovom istraživanju (2014) sudjelovalo je 176 nastavnika (M 22.2%, Ž 77.3%) predmetne nastave iz šest osnovnih škola na području Visokog, ZE-DO kanton. Korišteni instrumenti: Upitnik sociodemografskih karakteristika, Skala nastavničkog osjećaja samoefikasnosti, Skala samoprocjene za PFM zasnovana na leksičkom pristupu, Subskala Odnos nastavnik – učenik (autokratsko rukovođenje). Rezultati kompletnih regresijskih analiza pokazuju da nastavnički osjećaj samoefikasnosti u angažiranju učenika, poučavanju i rukovođenju razredom statistički značajno nemaju doprinosa u objašnjenju sklonosti nastavnika ka autokratskom stilu rukovođenja. Kruskal-Wallisovim testom utvrđeno je da ne postoji statistički značajna razlika između nastavnika u sklonosti ka autokratskom stilu rukovođenja s obzirom na dužinu radnog staža. Prediktorske varijable osobine ličnosti zajedno objašnjavaju 13.3% varijance kriterija autokratski stil rukovođenja razredom, a koeficijent multiple korelacije između svih prediktorskih varijabli i kriterija iznosi R=.365 (F=5.238, p=.000). Ugodnost kod nastavnika je statistički značajan prediktor s negativnim i najvećim doprinosom kriterijskom rezultatu (ß=-.387, p=.003). Savjesnost predstavlja značajan prediktor s nešto nižim doprinosom kriterijskom rezultatu (ß=.303, p=.024), a vrijednost beta pondera za Otvorenost je statistički značajna (ß=.290, p=.013) i ima najmanji udio u predikciji autokratskog stila rukovođenja razredom. Nadalje, vrijednosti beta pondera za Ekstraverziju i Neuroticizam su ispod statističke značajnosti, što znači da ovi prediktori nemaju udjela u predikciji kriterijske mjere. Ključne riječi: autokratski stil rukovođenja, nastavnički osjećaj samoefikasnosti, petofaktorski model ličnosti, radni staž nastavnika [email protected] 42 Knjiga sažetaka RAZLIKE U ZADOVOLJSTVU ŽIVOTOM ADOLESCENATA S OBZIROM NA LOKUS KONTROLE Miroslav Gavrić Filozofski fakultet Univerziteta u Istočnom Sarajevu Tarik Hasanić Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli, Bosna i Hercegovina Ovim istraživanjem žele se utvrditi razlike u zadovoljstvu životom adolescenata s obzirom na lokusa kontrole i različita sociodemografska obilježja. Uzorak je prigodan i čini ga 252 adolescenata, uzrasta od 14 do 18 godina. U radu je korištena survej metoda i metoda teorijske analize, te RI-E skala lokusa kontrole i Skala zadovoljstva životom-MANSA. Dobijeni rezultati pokazuju da postoji statistički značajna razlika u kvalitetu života grupe ispitanika sa internim lokusom kontrole (Md=70) i grupe ispitanika sa eksternim lokusom kontrole (Md=65),U=5649.5, z=-3.585, p<0.05. Prema tome, adolescenti sa internim lokusom kontrole imaju veći nivo zadovoljstva životom i ovim su potvrđeni nalazi ranijih studija (Morry, 2003). Takođe, utvrđena je i statistički značajna razlika u zadovoljstvu životom grupe ispitanika iz potpune porodice (Md=68) i grupe ispitanika sa jednim roditeljem (Md=63.5),U=1851.0, z=-2.030, p<0.05. U istraživanju nisu nađene statistički značajne razlike u zadovoljstvu životom adolescenata s obzirom na vrstu škole koju pohađaju. Osobe sa unutrašnjim lokusom kontrole smatraju sebe odgovornim za svoju vlastitu sudbinu i svoje uspjehe i neuspjehe u životu. Takvi adolescenti su obično samopouzdani i vole da se bave aktivnostima gdje njihove sposobnosti i trud vode ka uspjehu, odnosno sreći i u konačnici su zadovoljniji životom. Ključne riječi: zadovoljstvo životom, adolescenti, lokus kontrole [email protected] 43 IV KONGRES PSIHOLOGA BiH Brčko distrikt BiH, 26 - 28.02. 2015. god LATENTNA STRUKTURA MOTIVA ZA POSTIGNUĆEM: ZADATAK I/ILI IZVEDBA? Nina Hadžiahmetović, Đenita Tuce, Emir Efendić Filozofski fakultet, Univerzitet u Sarajevu, Bosna i Hercegovina Zlatan Tuce Roche doo - Roche LTD Sarajevo, Bosna i Hercegovina Cilj istraživanja bio je ispitati latentnu strukturu Upitnika motiva za postignućem preko komponentne analize, te broja dimenzija na koje se čestice upitnika mogu rasporediti na osnovu njihovog proksimiteta. Upitnik obuhvata četiri subskale unutar opšteg motiva postignuća: takmičenje sa drugima, ustrajnost u ostvarivanju ciljeva, ostvarivanje ciljeva kao izvor zadovoljstva i orijentaciju ka planiranju. Motiv za postignućem se kao složena motivaciona dispozicija može objasniti i preko dvije dimenzije: postavljanje ciljeva i tendencija da se bude bolji od drugih. Prikupljanje podataka provedeno je na uzorku od 429 učenika srednjih škola (M = 17.99, SD = 0.72). Upitnik se sastoji od 55 čestica koje mjere komponente motiva za postignućem. Provedena je analiza glavnih komponenti sa promax rotacijom, pri čemu su potvrđene četiri komponente u kojima su zadržane 44 čestice iz izvornog upitnika i objašnjeno 48,33 % varijanse. Ekstrahovane komponente imaju dobru internu konzistenciju u rasponu od .85 do .91. Analizom faktora drugog reda izdvojen je opšti faktor motiva za postignućem koji objašnjava 64,26 % varijanse sa kojim su svi faktori prvog reda u visokoj pozitivnoj korelaciji. Potom je provedeno multidimenzionalno skaliranje zadržanih čestica u upitniku, pri čemu se čestice prostorno raspoređuju u dvije dimenzije. Negativni kraj prve dimenzije obuhvata čestice ustrajavanja u ciljevima i ostvarivanja ciljeva kao izvora zadovoljstva, dok su na pozitivnom kraju raspoređene čestice koje označavaju takmičenje. Stoga je prva dimenzija označena kao orijentacija prema zadatku – orijentacija prema uspjehu. Uz pozitivan kraj druge dimenzije raspoređuju se čestice koje se odnose na planiranje, dok su na negativnom kraju čestice planiranja, ali negativnog smjera. Druga dimenzija je označena kao orijentacija ka planiranju – odsustvo planiranja. Preliminarni nalazi upućuju da takmičenje nije nezavisno od postavljanja ciljeva, ali da bi planiranje kao kognitivna aktivnost moglo biti nezavisno i nadređeno usmjeravanju i na zadatak i na izvedbu. Ključne riječi: motiv za postignućem, zadatak, izvedba, latentna struktura [email protected] 44 Knjiga sažetaka IZRAŽENOST OPTIMIZMA I PESIMIZMA KOD PACIJENATA NAKON MOŽDANOG UDARA Olja Haneš, Lena Topić Arambašić, Lana Vujaković Zavod za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju “dr Miroslav Zotović”, Banja Luka, Bosna i Hercegovina Optimizam/pesimizam su shvaćeni kao generalano očekivanje pozitivnih ili negativnih ishoda aktivnosti, pa se u tom određenju izražavaju relativno odvojene i stabilne dimenzije ličnosti. Neki autori ovaj koncept pokušavaju definisati kao širi, pozitivniji ili negativni pogled na svijet, dok neka druga određenja nisu usmjerene samo na buduće događaje, već uključuju i trenutne događaje i situacije. Insultus cerebrovascularis (moždani udar) označava naglo nastali neurološki poremećaj uzrokovan poremećajem moždane cirkulacije. Istraživanja pokazuju da su optimisti proaktivni, uporno tragaju za rešenjem problema i lakše se prilagođavaju u situaciji kada shvate da je nešto izvan njihovih moći. Cilj istraživanja je da se ispita izraženost optimizma i pesimizma kod pacijenta nakon moždanog udara, te da se ispitaju razlike po polu, godištu, lateralizaciji i vrijeme proteklo od ICV-a.U Istraživanje je učestvovalo 30 pacijenta, pri čemu 20 muškaraca i 10 žena. Mjerni instrumenti: Skala optimizma - pesimizma (O-P skala) i Upitnik sociodemografskih karakteristika. Skala optimizma - pesimizma pokazuje zadovoljavajuću pouzdanost (optimizam- α=,76; pesimizam- α=,79). Dobijeni rezultati pokazuju da je prosječna vrijednost koju ispitanici ostvaruju na skali pesimizma (M=2,74; SD=,82), te na skali optimizma (M=3,71; SD=,83). Starost ispitanika sa pesimizmom stoji u pozitivnoj korelaciji srednjeg intenziteta, koja je na granici značajnosti (r=,36, n=30, p=,05). Pesimizam je značajno viši kod pacijenata koji žive na selu (M=3,34, SD=,65) nego kod onih koji žive u gradu (M=2,52, SD=,78; t(28)=2,67, p=,01). Između vremena proteklog od moždanog i optimizma pacijenta postoji negativna korelacija srednjeg intenziteta na granici statističke značajnosti (rs(30)=-,36, p=,05). Optimizam je značajno viši kod pacijenata sa oštećenjem lijeve strane tijela (M=4,04, SD=,55) nego kod onih sa oštećenjem desne strane (M=3,12,SD=,93; t((14)=-3, p=,009). Zaključak ovog istraživanja je da je optimizam izraženiji kod mlađih pacijenata, onih koji žive u gradu i imaju oštećenje lijeve strane tijela, te da je da je optimizam niži što je vrijeme proteklo od moždanog udara duže. Ovi rezultati nam daju dobar uvid i smjernice za budući tretmanski rad sa pacijentima koji su doživjeli moždani udar. Ključne riječi: optimizam, pesimizam, moždani udar. [email protected] 45 IV KONGRES PSIHOLOGA BiH Brčko distrikt BiH, 26 - 28.02. 2015. god OSOBINE LIČNOSTI NASTAVNIKA KAO FAKTOR MENTALNOG ZDRAVLJA I SUOČAVANJA SA STRESOM Anela Hasanagić Internacionalni Univerzitet u Sarajevu, Bosna i Hercegovina Nastavno osoblje u BiH je izloženo prije svega niskom socio-ekonomskom statusu, zatim forsiranoj prilagodbi sistemskim promjenama škole, a često su žrtva društvene i moralne krize, te izmjenjenih uloga u obrazovanju i odgoju. Cilj ovog istraživanja je napraviti uvid u stanje trenutnog mentalnog zdravlja nastavnika, prisutnost stresa i stresogenih faktora, te mehanizama suočavanja koje su nastavici razvili, kao i ispitati koje su osobine ličnosti, kao i društveni i ekonomski faktori važni za nastavnike kao protektivni fakori njihovog mentalnog zdravlja. Instrumenti korišteni u istraživanju su Inventar stresa za nastavnike, BIG-5 i Upitnik mentalnog zdravlja. Uzorak je sačinjavalo 81 nastavnik zaposlen u javnim školama u BiH, kako osnovnim, tako i srednjim školama. Rezultati pokazuju da nastavnici imaju srednje prisutan nivo stresa. Izvor stresa su uglavnom profesionalna ograničenja (M=2.56), problemi discipline i motivacije učenika (M=2.46), te stresori povezani sa profesijom (M=2.47) – preobimna odjeljenja i administracija, premalo vremena i finansija za pripreme. Najčeše manifestacije su kardiovaskularne smetnje (M=2.02), osjećaj umora (M=1.91), te emocionalne smetnje (M=1.87). Korelacijska matrica između dimenzija BIG-5 i drugih subskala pokazuje da se osobine ličnosti mogu posmatrati kao protektivni faktor mentalnog zdravlja nastavnika. Ekstraverzija (0.259*), ugodnost (0.353**) i savjesnost (0.271*) su u pozitivnoj korelaciji sa mentalnim zdravljem i pozitivnim strategijama suočavanja sa stresom, dok je neuroticizam (-0.372**) u negativnoj korelaciji sa mentalnim zdravljem, a u pozitivnoj korelaciji sa nivoom stresa (0.595**) i neadekvatnim stretegijama suočavanja (0.406**). Dužina staža je bila značajan faktor u smislu da mlađi nastavnici imaju tendenciju ka manje kardiovaskularnih manifestacija nego stariji nastavnici (F=2.869, df 3/77, p=0,042), a nastavnici koji imaju od 10 do 19 godina radnog staža, imaju tendenciju da pokazuju manje anksioznosti poredeći ih sa nastavnicima ispod 10 godina radnog staža (F=4.125, df 3/76, p=0,009). Varijabla nivoa uzrasta sa kojim rade se nije pokazala kao značajan faktor. Ključne riječi: osobine ličnosti, stres nastavnika, strategije suočavanja [email protected] 46 Knjiga sažetaka RAZLIKE U ZADOVOLJSTVU ŽIVOTOM ADOLESCENATA S OBZIROM NA EMOCIONALNU INTELIGENCIJU Tarik Hasanić Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli, Bosna i Hercegovina Miroslav Gavrić Filozofski fakultet Univerziteta u Istočnom Sarajevu Zadovoljstvo životom definišemo kao „globalnu evaluaciju neke osobe o svom životu“. Cilj istraživanja je utvrditi razlike u zadovoljstvu životom adolescenta s obzirom na emocionalnu inteligenciju, ali i određena sociodemografska obilježja. Mayerov i Saloveyov (1990) model emocionalne inteligencije uključuje tri vrste procesa obrade emocionalnih informacija: procjena i izražavanje emocija kod sebe i kod drugih, regulacija emocija kod sebe i drugih, upotreba emocija u adaptivne svrhe. povezanost emocionalne inteligencije. Istraživanje je urađeno na prigodnom uzorku 252 učenika uzrasta od 14 do 18 godina iz više srednjih škola sa područja Zeničko-dobojskog kantona. Pored uobičajenih socio-demografskih pitanja u istraživanju su korišteni sljdeći mjerni instrumenti: Upitnik emocionalne kompetentnosti UEK-45 i Skala zadovoljstva životom-MANSA. Dobijeni rezultati pokazuju da ne postoji statistički značajna razlika u zadovoljstvu životom i tri grupe zasnovane na sposobnosti uočavanja i razumijevanja emocija c2 (2, n=251)=3.56, p>0.05). Međutim, utvrđeno je da postoji statistički značajna razlika u zadovoljstvu životom tri grupe zasnovane na sposobnosti izražavanja i imenovanja emocija c2 (2, n=251)=7.81, p<0.05), kao i da postoji statistički značajna razlika u zadovoljstvu životom tri grupe zasnovane na sposobnosti upravljanja emocijama c2 (2, n=251)=7.19, p<0.05. Nadalje, utvrđeno je kako postoji statistički značajna razlika u zadovoljstvu životom u odnosu na spol, kao i ispitanika s obzirom na socioekonomski status porodice iz koje dolaze. U istraživanju nisu pronađene statistički značajne razlike u zadovoljstvu životom s obzirom na dob i mjesto življenja adolescenata. Dobijeni rezultati ukazuje na potrebu rada sa adolescentima na prepoznvanju svojih emocija, odnosno njihovom izražavanju i imenovanju, a sve u cilju da budu zadovoljniji životom. Ključne riječi: zadovoljstvo životom, emocionalna inteligencija, adolescencija [email protected] 47 IV KONGRES PSIHOLOGA BiH Brčko distrikt BiH, 26 - 28.02. 2015. god THE IMPORTANCE OF EGO FUNCTIONING IN COPING WITH JOB INSTABILITY IN HOSPITAL CARE SETTING Jasmina Knežević High School of Professional Studies, Subotica, Srbija One of the main psychosocial stressor in the health care environment is job insecurity, which is shown to have a double negative impact: on mental and physical health. According to the humanistic conceptualization of the egofunctioning (Hodgins & Knee, 2002) and the theory of self-determination (Deci & Ryаn, 1985), psychological resilience and the threat perception is determined by the development of different types of self structures (the integrated self, the egoinvesting and impersonal self). The objective of this study was to determine the role of the integrated ego-functioning in experiencing job insecurity in the health care environment. It was supposed that: 1) integrated ego-functioning leads to the use of active coping strategies in situation of job insecurity and 2) lowers the threat perception generated by job instability. There were 3 public hospitals in Backa region to participate (102 health workers). Perceived job insecurity (three dimensions) was measured by The job insecurity perception scale (Knežević & Majstorović, 2013). The Ego Functioning Questionnaire (Majstorović, Legault & Green-Demers, 2008) was used to evaluate types of ego-functioning. Coping behaviours (five forms) were assessed by the Cybernetic coping scale (Edwards & Baglioni, 1993). In order to test the hypothesis, the Pearson correlation coefficients were calculated - significant correlation was obtained between the integrated ego-functioning and active coping strategy - changing the situation (r = .34, p <.01). 2) and between integrated ego-functioning and the job insecurity dimension - ability to respond appropriately to the threat (r = .29, p <.01). The results have shown that the integrated ego-functioning (and supportive conditions that determine integrated self structures) is valid predictor for the selection of active coping strategy and appropriate response to the job instability in hospital care setting. Key words: ego functioning, coping strategy, job insecurity [email protected] 48 Knjiga sažetaka DIGITALNI MEDIJI I NJIHOV UTICAJ NA DOSADAŠNJE OBRASCE RAZVOJA LIČNOSTI Aleksandar Kontić Visoka škola likovnih i primenjenih umetnosti, Beograd, Srbija Digitalni mediji i digitalne tehnologije da su pokrenuli kulturnu, ekonomsku i socijalnu transformacije društva 21. veka koje pojedini autori danas porede sa sličnim globalnim promenama iniciranim više od pet vekova ranije otkrićem štamparske mašine. Ove promene se osećaju na svim socio-psihološkim nivoima, od porodice kao osnovne jedinice društva, do globalnih zajednica. Standardni psihoanalitički rad autora sa decom, adolescentima i mladim roditeljima, vrlo intenzivan po sebi, i obavljan u poslednjih desetak godina, dao je mnoštvo prilika da se direktno opazi kako u naše savremeno doba digitalne tehnologije interferiraju sa standardnim obrascima odnosa odgajatelja sa decom, i odnosa adolescenta prema sebi, vršnjacima, realnom i virtuelnom svetu, konceptu o sebi, telesnoj šemi i slično. Zapažanja su učinjena na malom i biasiranom uzorku, ali mogu predstavljati povod za nova kvantitativna istraživanja, koja bi potvrdila ili opovrgla zaključke dobijene kliničkim metodom. Cilj rada se odnosi na prezentiranje iskustava autora dobijenim kliničkim, psihodinamskim metodom a koji se odnose na interferiranje digitalnih medija i pratećih tehnologija sa standardnim obrascima optimalnog razvoja kakav smo do sada poznavali, i koji je, u teorijskom smislu, omeđen radovima M. Maler, D. Winnicotta, D. Sterna, H. Kohuta P, Fonagija O. Kernberga, kao i grupe psihoanalitičara koji se danas bavi ovim značajnim savremenim pitanjem. U pogledu rezultata, akumulacija iskustava omogućila je delimično, i još ne zaokruženo, razumevanje delovanja digitalnih medija i digitalnih tehnologija, osobito kada su u pitanju mladi roditelji, na interakciju sa svojom decom, na nove aspekte ranog razvoja deteta, te posledični uticaj na smanjeni kapaciteta toleranciju ambivalencije, nemogućnosti da se obilje informacija dobijenih posredstvom elektronskih medija kategorizuje i interpretira. Slično se odnosi i na razvoj funkcija testiranja realnosti povećanu narcističku vulnerabilnost, te cepanje doživljaja na one koji pripadaju realnom, i one koje se odnose na virtuelni self. Ključne reči: psihodinamika, digitalni mediji, razvoj ličnosti, studije slučaja [email protected] 49 IV KONGRES PSIHOLOGA BiH Brčko distrikt BiH, 26 - 28.02. 2015. god ODNOS AUTORITARNOSTI I STAVOVA O RAVNOPRAVNOSTI POLOVA U POSLU I OBRAZOVANJA Nataša Kostić Filozofski fakultet Pale, Bosna i Hercegovina Stefan Vuković Dosadašnja istraživanja pokazuju da postoji statistički značajna povezanost između ravnopravnosti i stava o ravnopravnosti polova. Problem ovog istraživanja se odnosio na ispitivanje odnosa tri aspekta autoritarnosti (autoritarne submisivnosti, autarne agresivnosti i autoritarne rigidnosti) i stava o ravnopravnosti polova u poslu i obrazovanju. Istraživanje je sprovedeno na uzorku od 127 studenata od prve do treće godine starosne dobi od 19 do 22 godine. Izraženost tri aspekta autoritarnosti mjerena je Skalom autoritarnosti (Mihić i sar., 2009). Ispoljenost stavova o ravnopravnosti polova mjerena je putem dvije subskale Skale o ravnopravnosti spolova (Raboteg-Šarić, 2002) koje se odnose na oblast zapošljavanje i obrazovanja. Analizom rezultata utvrđeno je da ne postoji statistički značajna korelacija između autoritarne rigidnosti i stavova o ravnopravnosti polova u poslu i obrazovanju. Autoritarna submisivnost statistički značajno korelira sa stavom o ravnopravnosti polova u poslu (r = -.552, p< .01) i u obrazovanju (r = -.603, p< .01). Statistički značajna korelacija je utvrđena i između autoritarne agresivnosti i stavova o ravnopravnosti polova u poslu (r = -.710, p< .01) i obrazovanju (r = -.709, p< .01). Dobijeni rezultati istraživanja ukazuju na potrebu sagledavanja psiholoških karakteristika osoba zaduženih za proces zapošljavanja i obrazovanja kako bi se preventivno djelovalo na mogućnost pojave diskriminacije prema polu u navedenim oblastima. Ključne riječi: autoritarnost, stav o ravnopravnosti polova, posao, obrazovanje [email protected] 50 Knjiga sažetaka VELIKIH PET KAO PREDIKTORI USPJEHA U STUDIRANJU PSIHOLOGIJE NA UNIVERZITETU U BANJOJ LUCI Siniša Lakić, Milana Damjenić, Duška Šain Filozofski fakultet Univerziteta u Banjoj Luci, Bosna i Hercegovina Nekoliko nedavnih meta-analitičkih studija pokazuje da Velikih pet crta ličnosti, među kojima se naročito ističe savjesnost, značajno predviđaju uspjeh u studiranju. Cilj našeg istraživanja je bio ispitati u kojoj mjeri Velikih pet mogu objasniti uspjeh na studiju psihologije na Univerzitetu u Banjoj Luci. Uzorak čini ukupno 123 ispitanika (92% djevojaka) iz četiri studentske generacije, a koji su do 2014. godine završili prvi ciklus studija psihologije. Koristeći BFI instrument (Big Five Inventory; John & Srivastava, 1999) tokom prve i druge godine studiranja prikupili smo samoprocjene izraženosti Velikih pet, a za manji broj ispitanika (n = 56) i procjene bliskih prijatelja. Kao pokazatelj uspjeha u studiranju koristili smo prosječnu ocjenu na kraju trogodišnjeg studija. Iznenađujuće, rezultati pokazuju da je samo otvorenost za iskustva značajan prediktor prosječne ocjene bez obzira na to da li se radi o samoprocjenama (r = .33, p < .001) ili procjenama drugih (r = .27, p < .05). Hijerarhijska regresiona analiza pokazuje da je ovaj efekat postojan čak i kada se kontrolišu prediktorski efekti srednjoškolske prosječne ocjene i rezultata testova kognitivnih sposobnosti koji su zadavani na prijemnom ispitu. Naši nalazi govore u prilog zdravorazumskim pretpostavkama da postoji moderatorski efekat predmeta studija na vezu između crta ličnosti i uspješnosti u studiranju. U radu upoređujemo naše nalaze sa rezultatima sličnih istraživanja, te ukazujemo na moguće razloge nepronalaženja prediktorskog efekta savjesnosti. Ključne riječi: akademski uspjeh, crte ličnosti, Velikih pet, studenti, studij psihologije [email protected] 51 IV KONGRES PSIHOLOGA BiH Brčko distrikt BiH, 26 - 28.02. 2015. god ZNAČAJ STUDENTSKIH PROCJENA VAŽNIH OBILJEŽJA NASTAVNIKA U KONTEKSTU UNAPRJEĐENJA RADA NASTAVNIKA Mirna Marković Pavlović, Amela Dautbegović Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta, Univerzitet u Sarajevu, Bosna i Hercegovina Mustafa Šuvalija Fakultet za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije, Univerzitet u Sarajevu, Bosna i Hercegovina Istraživanje je koncipirano s ciljem identificiranja obilježja i ponašanja nastavnika koje studenti procjenjuju visoko značajnim te ispitivanja razlika u procjeni važnosti obilježja i ponašanja nastavnika s obzirom na pojedina obilježja studenata (završenu srednju školu, obnavljenje studijske godine, interes za studij i prisustvo na nastavi). U istraživanju su učestvovali studenti druge i četvrte godine Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije i Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu (N=197). Podaci su prikupljeni metodom grupno vođenog rada tokom mjeseca maja i juna 2014. godine. Primjenjen je Upitnik procjene poželjnih karakteristika i ponašanja nastavnika u nastavnom procesu koji sadrži 83 čestice te Upitnik sociodemografskih obilježja. Studenti većini ispitivanih obilježja i ponašanja nastavnika (Nčestica=82, tj. za sve osim jednu) daju visoku prosječnu ocjenu važnosti (≥ 3.5). Pored toga rezultati ANOVA-e pokazuju da između studenata ipak postoje statistički značajne razlike u ocjeni važnosti određenog broja obilježja i ponašanja s obzirom na završenu srednju školu (Nčestica=13), broj obnavljanja studijske godine (Nčestica=10), interes za studij (Nčestica=43) i prisustvo na nastavi (Nčestica=12). U radu je ponuđen kritički osvrt na značaj i razumijevanje studentske percepcije važnosti određenih obilježja i ponašanja nastavnika u kontekstu unaprjeđenja komunikacije na relaciji nastavnik-student te povećanja samoefikasnosti i radne učinkovitosti nastavnika. Ključne riječi: obilježja i ponašanja nastavnika, studentske procjene, radna učinkovitost nastavnika [email protected] 52 Knjiga sažetaka OSOBINE LIČNOSTI ZAPOSLENIKA I ZADOVOLJSTVO POSLOM Biljana Mirković Filozofski fakultet Banja Luka, Bosna i Hercegovina Cilj ovog istraživanja je bio: prvo, utvrditi predikitivne vrijednosti osobina ličnosti modela velikih pet za ukupno zadovoljstvo poslom i devet aspekata zadovoljstva poslom mjerenih Skalom zadovoljstva poslom (Job Satisfaction Survey), drugo, utvrditi da li postoje značajne razlike u ukupnom zadovoljstvu poslom i devet aspekata zadovoljstva poslom zaposlenih koji se razlikuju prema demografskim obilježjima: pol, starost, stepen obrazovanja i dužina radnog staža. Uzorak ispitanika su činili zaposleni u proizvodnji, zdravstvu, prosvjeti, bankarstvu, trgovini i javnoj administraciji u Banja Luci, ukupno njih 332. U obradi podataka je korištena regresiona analiza, multivarijantna analiza varijanse, analiza varijanse, LSD test i Mann–Whitney U test. Kao značajan prediktor ukupnog zadovoljstva poslom izdvaja se neuroticizam (beta=-.183, p=.003), dok se kao značajni prediktori zadovoljstva pojedinim aspektima posla izdvajaju: ekstraverzija (beta=.132, p=.033) i prijatnost (beta=.259, p=.000) za aspekt saradnici, savjesnost (beta=.125, p=.045) za aspekt priroda posla i neuroticizam za aspekte plata (beta=-.181, p=.003), priroda posla (beta=-.129, p=.033) i komunikacija (beta=.196, p=.001). Osobe koje imaju visoke skorove na skali neuroticizma pokazuju nisko zadovoljstvo poslom i njegovim pojedinim aspektima. Pol pravi značajnu razliku u ukupnom zadovoljstvu poslom (F(1.33)=10.640, p=.001), zadovoljstvu platom (F(1.33)=10.528, p=.001), napredovanjem (F(1.33)=17.525, p=.000), beneficijama (F(1.33)=21.377, p=.000), nagrađivanjem (F(1.33)=7.905, p=.005) i komunikacijom (F(1.33)=8.179, p=.005); muškarci su od žena manje zadovoljni jedino saradnicima. Starost pravi značajnu razliku u ukupnom zadovoljstvu poslom (F(4.33)=2.833, p=.025), zadovoljstvu napredovanjem (F(4.33)=3.057, p=.017) i nagrađivanjem (F(4.33)=2.090, p=.022); najmanje ukupno zadovoljstvo poslom i zadovoljstvo nagrađivanjem pokazuju zaposleni starosti 36-55 god. a najmanje zadovoljstvo napredovanjem zaposleni starosti preko 46 god. Stepen obrazovanja pravi značajnu razliku u zadovoljstvu rukovođenjem (F(4.33)=3.335, p=.011) i prirodom posla (F(4.33)=4.669, p=.001); rukovođenjem i prirodom posla najmanje su zadovoljni zaposleni sa završenim zanatom. Dužina radnog staža pravi značajnu razliku u zadovoljstvu napredovanjem (F(3.33)=2.951, p=.033) i nagrađivanjem (F(3.33)=5.022, p=.002); napredovanjem i nagrađivanjem najmanje su zadovoljni zaposleni sa 16-25 god. radnog staža. Ključne riječi: zadovoljstvo poslom, aspekti zadovoljstva poslom, osobine ličnosti, demografske karakteristike [email protected] 53 IV KONGRES PSIHOLOGA BiH Brčko distrikt BiH, 26 - 28.02. 2015. god STUDIJA SLUČAJA KOGNITIVNO-BIHEJVIORALNE TERAPIJE OPSESIVNO-KOMPULZIVNOG POREMEĆAJA Anita Mitrović JZU Bolnica za hroničnu psihijatriju Modriča, Bosna i Hercegovina Suština kognitivne teorije opsesivno-kompulzivnog poremećaja je zasnovana na saznanju da su nametljive, neželjene misli univerzalno ljudsko iskustvo, međutim osobe sa OKP pridaju posebno značenje svojim mislima, te one postaju ugrožavajuće, dok kod zdravih osoba ove misli imaju neutralno značenje. Cilj rada je prikaz kognitivno-bihejvioralnog tretmana opsesivno-kompulzivnog poremećaja kod pacijenta muškog pola u dobi od 26 godina. Bihejvioralni pristup tretmanu opsesivno-kompulzivnog poremećaja sastoji se u izlaganju i sprečavanju odgovora. Kognitivne tehnike vođenog otkrića i sokratovskog dijaloga imaju za cilj da pacijent pripiše novo značenje intruzivnim mislima, kako bi ih neutralisao i učinio neprijetećim. Primjena kognitivno-bihejvioralnih tehnika kod pacijenta doprinjela je povlačenju simptoma. Rezultati ponovljenog testiranja pokazali su sniženja na svim skalama što je u skladu i sa izvještajem samog pacijenta. Na početku i na kraju tretmana rađena je procjena upitnicima SCL-90 (lista pozitivnih simptoma) i YSQ (Yungove rane maladaptivne šeme). Ovakav ishod tretmana u skladu je sa razultatima istraživanja koja su pokazala da izlaganje i spriječavanje odgovora omogućava klijentu da realno procijeni situaciju i uvidi da se stvari kojih se boji uopšte ne događaju te, uz paralelnu primjenu kognitivnih tehnika, postepeno dolazi do gašenja reakcije. Može se zaključiti da je kontinuirana i strukturisana primjena kognitivno-bihejvioralnih tehnika kod muškarca sa opsesivno-kompulzivnim poremećajem doprinjela subjektivnom poboljšanju, povlačenju simptoma i sniženju na primjenjenim skalama za procjenu simptoma. Ključne riječi:opsesija,kompulzija, KBT tretman [email protected] 54 Knjiga sažetaka POUZDANOSTI KAO METRIJSKA KARAKTERISTIKA NEKIH OD ZADATAKA LOGIČKOG REZONOVANJA IZ PUBLIKACIJE „ MISAONE IGRE“ Blagoje Nešić Filozofksi fakultet u Prištini sa sedištem u Kosovskoj Mitrovici, Kosovo Željko Mladenović Saopštenje je deo šireg istraživanja u kome su proveravane metrijske karakteristike nekih od zadataka iz „Misaonih igara“, publikacije koja je nastala u okviru eksperimentalnog programa za podsticanje razvoja primarnih mentalnih sposobnosti učenika osnovne škole. Sastoji se iz zadataka koji procenjuju nekoliko osnovnih misaonih operacija (klasifikacija, uviđanje odnosa, sličnosti i razlike, identifikacija, eliminacija, analiza, sinteza, prostorna rotacija). Ovo saopštenje prikazuje rezultate koji se odnose na pouzdanost pomenute grupe zadataka. Obuhvaćeno je pet zadataka iz grupe „Razvrstavanje figura“, dva zadatka iz grupe „Podudarnost oblika“, četiri zadatka iz grupe „Sastavljanje kvadrata“, pet zadatka iz grupe „Rotacija figura“ Ispitivanje je izvedeno sa učenicima od prvog do četvrtog razreda osmogodišnjte škole. Obuhvaćeno je po 50 učenika iz svakog razreda. U istraživanju smo registovali tačnost i vreme rešavanja zadataka. Za analizu su uzeti samo oni odgovori u kojima učeniku nije bila davana nikakava pomoć ispitivača, odnosno izuzeti oni odgovori učenika u kojima je bila predhodna pomoć eksperimentatora, što je dovelo do smanjenja uzorka na 89 ispitanika. Pouzdanost skale je proverena ispitivanjem unutrašnje konzistencije preko Krombahove alfe. Rezultati su pokazali da Kronbahova alfa iznosi 0,754. Analiza korelacija između stavki pokazuje da su dva zadatka iz grupe „Razvrstavanje figura“ (skraćeno: razfigb i razfigd) u niskoj negativnoj korelaciji. Takođe, pokazalo se da bi izbacivanje jednog zadatka iz ove grupe (razfiga) podiglo pouzdanost skale na 0,80. Osnovni zaključak je da skup zadataka iz publikacije „Misaone igre“ ima solidnu pouzdanost, koja bi se mogla dodatno popraviti isključivanjem jednog od zadataka. Može se zaključiti i da bi se doradom postojećih zadataka od materijala iz publikacije mogao napraviti instrument za merenje primarnih mentalnih sposobnosti što je i namera autora. Ključne reči: pouzdanost, misaone operacije, Krombahova alfa, primarne mentalne sposobnosti, Misaone igre [email protected] 55 IV KONGRES PSIHOLOGA BiH Brčko distrikt BiH, 26 - 28.02. 2015. god POLNE RAZLIKE U TRANSFERU POZNAVANJA PRINCIPA O PRELAMANJU SVETLOSTI NA GAĐANJE CILJA U VODI Blagoje Nešić Filozofski fakultet u Prištini sa sedištem u Kosovskoj Mitorvici, Kosovo Rad je eksperimentalno istraživanje transfernih efekata obuke devojčica i dečaka u principima o prelamanju svetlosti na uspeh u gađanju cilja u vodi. Inspiracija za istraživanje dolazi od zaključaka eksperimenta koji je izveo Džad 1908. godine. Naime, Džadov eksperiment se smatra krucijalnim u pedagoškoj psihologiji zato što predstavlja eksperimentalnu osnovu teorije generalizacije. Naš eksperiment je uključio četiri grupe: eksperimentalna devojčice (N=22), eksperimentalna dečaci (N=30), kontrolna devojčice (N=22) i kontrolna dečaci (N=30). U eksperimentu su kontrolisane sledeće varijable: gađanje mete u vazduhu i pol ispitanika. Eksperimentalne grupe su dobile obuku u principima o prelamanju svetlosti, dok kontrolne nisu. Po završetku obuke izvršena su gađanja cilja u vodi i to najpre na prvoj dubini (50cm) potom, na drugoj dubini vode (20cm).Uzorak je uključio devojčice i dečake osmog razreda iz osnovnih škola u Pečenjevcu (eksperimentalne grupe) i Razgojni (kontrolne grupe). Za obradu rezultata korišćene su greške u gađanju mete. Od statističkih testova korišćeni su analiza varijanse i test značajnosti promena i razlika između promena. Analize su pokazale: a ) dečaci e-grupe postigli su značajno bolji uspeh od dečaka kontrolne grupe u gađanju mete na prvoj dubini vode (F(1;59)=5,7654,p<.05) dok između devojčica eksperimentalne i kontrolne grupe razlike nisu značajne (F(1;43)=0,2341,p>05), b) dečaci e-grupe postigli su značajno bolji uspeh od dečaka kontrolne grupe u gađanju mete na promenjenoj dubini vode (F(1;59)=16,189,p<.01. Takođe, devojčice eksperimentalne grupe su bile značajno bolje od devojčica kontrolne grupe (F(1;43)=12.342,p<01), i v) utvrđene su značajne razlike između napredovanja eksperimentalne i kontrolne grupe dečaka ((F(1;59)=3,2536,p<.05). Na kraju, utvrđene su i značajne razlike između napredovanja eksperimentalne i kontrolne grupe devojčica ((F(1;43)=7,059,p<01). Eksperimentalne grupe su bile uspešnije. Izvedeni eksperiment, iako se u metodološkom smislu, donekle, razlikuje od Džadovog, u osnovi potvrdio je njegove zaključke. Ključne reči: transfer, pol ispitanika, obuka, principi o prelamanju svetlosti, gađanje cilja u vodi [email protected] 56 Knjiga sažetaka RAZLIKE U IZRAŽENOSTI ETNIČKE TOLERANCIJE U BIH S OBZIROM NA NEKE SOCIO-DEMOGRAFSKE VARIJABLE Aid Smajić Fakultet islamskih nauka, Univerzitet u Sarajevu, Bosna i Hercegovina U cilju izgradnje i afirmacije međuetničke tolerancije u postratnoj Bosni i Hercegovini ova je zemlja već dugi niz godina poligon za djelovanje različitih međunarodnih i domaćih organizacija i institucija. Ostaje, međutim, upitno koliko bi ovakva nastojanja mogla biti i uspješnija da više uvažavaju naučna saznanja koja pokušavaju prepoznati prioritetne segmente bh. društva u tom pogledu. Cilj istraživanja je ispitati razlike u pogledu izraženosti etničke tolerancije kao višedimenzionalnog konstrukta s obzirom na odabrane sociodemografske varijable. U istraživanju su učestvovali studenti Univerziteta u Sarajevu, Univerziteta u Banja Luci i Sveučilišta u Mostaru (400 djevojaka i 205 mladića) prosječne dobi M=19.55 (SD=1.86), različite etno-religijske pripadnosti (Bošnjaci, Srbi i Hrvati), ekonomskog statusa, mjesta odrastanja (seoska, manja, srednja i veća gradska naselja), različitog ratnog iskustva i stepena obrazovanja roditelja. U prikupljanju podataka o izraženosti tolerancije korištene su Skala prihvatanja suživota (Bogardus, 1933), Skala političke tolerancije (Sullivan, Piereson i Marcus, 1982), Skala etničkih stereotipa i Skala etničkih predrasuda. U statističkoj analizi prikupljenih podataka korištena je ANCOVA, a dobiveni rezultati pokazuju da je s obzirom na njihov odnos sa međuetničkom tolerancijom socio-demografske karakteristike moguće grupisati u tri kategorije: 1) one koje su statističke značajne za sve dimenzije tolerancije (i.e. ženski ispitanici su tolerantniji od muških, Bošnjaci pokazuju najveći stepen tolerancije, djeca iz etnički miješanih brakova su tolerantnija); 2) one koje su značajne samo za neke dimenzije tolerancije (i.e. pojedinci slabijeg ekonomskog stanja pokazuju manje predrasuda i više političke tolerancije, ispitanici iz manjih sredina manje prihvataju suživot i manje su politički tolerantni ) i 3) one koje nisu statistički značajne za toleranciju kao društvenu pojavu (i.e. ratno iskustvo i obrazovanje roditelja). Dobiveni rezultati ukazuju na latentnu socijalno-psihološku potku međuetničke tolerancije u BiH i moguće pravce budućeg djelovanja u cilju njene (raz)gradnje. Ključne riječi: socio-demografske karakteristike, etnička tolerancija, prihvatanje suživota, politička tolerancija, stereotipi, predrasude [email protected] 57 IV KONGRES PSIHOLOGA BiH Brčko distrikt BiH, 26 - 28.02. 2015. god ŽIVOTNA ORIJENTACIJA I POSVEĆENOST STUDIJU STUDENATA PSIHOLOGIJE - KOMPARATIVNA STUDIJA Šuajb Solaković Univerzitet u Istočnom Sarajevu, Bosna i Hercegovina U radu se obrađuje problem posvećenosti studenata studiju te životne orijentacije studenata psihologije dviju studijskih generacija (2008/09 i 2014/15). Koncept posvećenosti studiju preuzet je iz psihologije oragnizacije. Upitnik o posvećenosti organizaciji modifikovan tako da se po sadržaju odnosi na posvećenosti studiju. Pojam životne orijentacije dobro je poznat u savremenoj psihologiji, naročito kada se uzmu u obzir osnovna načela pozitivne psihologije. I u ovom radu se životna orijentacija posmatra na kontinuumu optimizampesimizam. Uzorak ispitanika sačinjavali su studenti sve četiri godine Katedre za psihologiju Filozofskog fakulteta Istočno Sarajevo (N1=136, 2008/09; N2=124, 2014/15) Preliminarna ispitivanja metrijskih karakteristika instrumenata korištenih u istraživanju pokazuju zadovljavajuću pouzdanost koja se kreće od α=0,87(za skalu posvećenosti studiju) do α=0,90 (za skalu životne orijentacije). Rezultati pokazuju da na dobijenom uzorku nije ustanovljena razlika u životnoj orijentaciji s obzirom na godinu studija. Dalje, životna orijentacija je u pozitivnoj korelaciji sa posvećenosti studiju. Kada je u pitanju poređenje dviju studijskih generacija utvrđeno je da su studenti koji su studirali 2008/09 u većoj mjeri posvećeni studiju nego studenti koji studiraju danas, dok u životnoj orijentaciji nije ustanovljena statistički značajna razlika između posmatranih studijskih generacija. Na osnovu dobijenih rezultata, uvažavajući eventualne nedostatke u vezi sa istraživanjem, može se zaključiti da bi bilo važno provesti dodatna istraživanja na većem broju studijskih programa, odnosno unuverziteta, pa da se tek onda krene u eventualne implementacije dobijenih rezultata. Naročito ako uzmemo u obzir današnje vrijeme, tranziciju studija i usaglašavanja visokog obrazovanja sa Bolonjskim kriterijumima. Ključne riječi: posvećenost studiju, životna orijentacija, studij psihologije [email protected] 58 Knjiga sažetaka PSIHOLOŠKE KARAKTERISTIKE POJAVE I ŠIRENJA MOBINGA Snježana Stanar Filozofski fakultet Pale, Bosna i Hercegovina U radu su prikazani rezultati samostalnog istraživanja o percepciji faktora koji doprinose pojavi i širenju mobinga. Cilj istraživanja je definisan kao empirijska verifikacija podataka u vezi utvrđivanja relacija između psiholoških karakteristika i percepcije faktora koji doprinose pojavi i širenju mobinga. Istraživanje je realizovano na prigodnom stratifikovanom uzorku 411 radnika zaposlenih u privatnim i javnim preduzećima i organizacijama. Testirana je hipoteza da se mogu očekivati značajne razlike u percepciji djelovanja faktora pojave i širenja mobinga, s obzirom na različite psihološke karakteristike ispitanika. U nizu mogućih psiholoških karakteristika ispitanika, kao nezavisne varijable obuhvaćene su emocionalna kompetentnost, samopoštovanje, vjerovanje u pravdu, doživljaj usamljenosti i autoritarni stil porodičnog vaspitanja. Faktori koji doprinose pojavi i širenju mobinga podijeljeni su u tri kategorije i to: faktori ličnosti rukovodilaca, faktori mirenja sa situacijom i faktori tradicije. U radu su korišteni adekvatni mjerni instrumenti, koji imaju zadovoljavajuće metrijske karakteristike: skala percepcije faktora koji doprinose pojavi mobinga, skala emocionalne kompetentnosti, skala samopoštovanja, skala vjerovanja u pravdu, skala doživljaja usamljenosti i skala autoritarnog stila vaspitanja. Dobijeni rezultati istraživanja pokazuju da je polazna hipoteza djelimično potvrđena. Ustanovljene su značajne razlike u percepciji djelovanja faktora ličnosti rukovodilaca s obzirom na stepen vjerovanja u pravdu i nivo samopoštovanja, dok s obzirom na ostale ispitivane psihološke karakteristike ispitanika ne postoje značajne razlike u percepciji djelovanja faktora ličnosti rukovodilaca. Nisu ustanovljene značajne razlike u percepciji djelovanja faktora mirenja sa situacijom s obzirom na ispitivane psihološke karakteristike ispitanika kao niti značajne razlike u percepciji djelovanja faktora tradicije s obzirom na ispitivane psihološke karakteristike ispitanika. Ključne riječi: mobing, emocionalna kompetentnost, samopoštovanje, usamljenost, autoritarni stil, faktori mobinga [email protected] 59 IV KONGRES PSIHOLOGA BiH Brčko distrikt BiH, 26 - 28.02. 2015. god PRIMJENA KOGNITIVNO - BIHEVIORALNIH TEHNIKA U PSIHOLOŠKOJ PRIPREMI TENISERA - PRIKAZ SLUČAJA Remzija Šetić JU Dom zdravlja Kantona Sarajevo, CMZ Stari Grad, Sarajevo, Bosna i Hercegovina U današnje vrieme profesionalno bavljenje sportom postavlja velike zahtjeve pred sportiste. Sportisti se svakodnevno susreću sa povećanjem kriterijuma uspješnosti, a takmičarska konkurencija je sve veća. Često ni najbolje fizičke pripreme i trenerski rad nisu dovoljni da naprave potrebnu razliku u kvalitetu i izvedbi sportista. Zbog toga se savremeni sport praktično ne može zamisliti bez psihološke pripreme sportista. U pripremi sportista tokom trenažnog procesa i priprema za takmičenja koriste se savremena saznanja i metode psihologije i drugih srodnih disciplina. Posebnu aplikativnost u psihološkoj pripremi sportista zaumzimaju kognitivno – bihevioralne tehnike. Cilj ovog rada je prikazati primjenu kognitivno – bihevioralnih tehnika u psihološkoj pripremi tenisera. Radi se o teniseru, dobi 19 godina. Prikaz uključuje proces procjene koji je obuhvatio intervju sa klijentom i roditeljem, pregled videozapisa, monitoring aktivnosti, samoprocjena stepena anksioznosti, zapisivanje disfunkcionalnih misli (DTR). U tretmanu su korištene sljedeći postupci: psihoedukacija, identifikacija i rekonstrukciji disfunkcionalnog mišljenja (sokratovsko ispitivanje), bihevioralni eksperiment, problem solving, donošenje odluka, principi kognitivno – bihevioralne terapije u postavljanju ciljeva i podizanju motiviranosti sportiste. Zatim, tehnike relaksacije, distrakcija negativnih misli, pozitivan samogovor u smanjenju anksioznosti prilikom izvedbe pojedinih elemenata u tenisu. Tehnike kontrole ljutnje i uvođenja zamjenskog ponašanja u kontroli iste i usmjeravanju pažnje na relevantne faktore u meču. U evaluaciji primjene navedenih tehnika korišteni su zapisi u dnevniku aktivnosti, zvanična statistika sa mečeva, broj pogrešaka i uspješnih izvođenja određenih elemenata u tenisu, broj pobjeda koji je povečan u periodu primjene navedenih tehnika u odnosu na period prije. Može se zaključiti da primjena kognitivno – bihevioralnih tehnika pokazuje dobre rezultate i može značajno doprinjeti poboljšanju izvedbe sportiste i unaprijediti ukupan učinak. Ključne riječi: kognitivno – bihevioralne tehnike, psihološka priprema sportaša, tenis, prikaz slučaja [email protected] 60 Knjiga sažetaka NEKE METRIJSKE KARAKTERISTIKE UPITNIKA ZA MJERENJE RODITELJSKOG PONAŠANJA (CRPBI-57) Đenita Tuce, Indira Fako Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu, Bosna i Hercegovina Cilj rada je provjera faktorske strukture i testiranje pouzdanosti i valjanosti Upitnika za mjerenje roditeljskog ponašanja (CRPBI-57), koji predstavlja prilagođenu i skraćenu hrvatsku verziju upitnika Children’s Report of Parental Behavior Inventory (CRPBI). Upitnikom CRPBI-57 ispituje se percepcija roditeljskog ponašanja na tri dimenzije: emocionalnost (prihvaćanje/ odbacivanje), psihološka kontrola (psihološka kontrola/autonomija) i bihevioralna kontrola (čvrsta/slaba kontrola). Upitnik se sastoji od 57 čestica i uključuje dvije identične forme (forma za procjenu majčinog roditeljskog ponašanja i forma za procjenu očevog roditeljskog ponašanja). Istraživanje je provedeno na uzorku od 425 učenika trećih i četvrtih razreda pet srednjih škola iz Sarajeva (200 djevojaka i 225 mladića). Prosječna dob sudionika je M=18 (SD=.72). Faktorska struktura upitnika provjerena je analizom glavnih komponenti uz Varimax rotaciju. Dobiveni nalazi ukazuju na postojanje tri faktora, koji ukupno objašnjavaju 33% varijance percipiranog roditeljskog ponašanja majke i 37% varijance percipiranog roditeljskog ponašanja oca. Prema sadržaju čestica koje uključuju, izdvojeni faktori odgovaraju dimenzijama koje se navode u orginalnom modelu. Koeficijenti unutrašnje pouzdanosti dobiveni u ovom istraživanju za pojedine dimenzije su zadovoljavajući i kreću se u rasponu od .71 do .85. Kriterijska valjanost provjerena je na temelju dva vanjska kriterija: samopoštovanje i zadovoljstvo životom. Rezultati provedenih analiza upućuju na zaključak da upitnik CRPBI-57 posjeduje zadovoljavajuće metrijske karakteristike i da se može koristiti u različitim područjima istraživanja u kojima je roditeljsko ponašanje relevantan konstrukt. Ključne riječi: upitnik za mjerenje roditeljskog ponašanja CRPBI-57, metrijske karakteristike [email protected] 61 IV KONGRES PSIHOLOGA BiH Brčko distrikt BiH, 26 - 28.02. 2015. god DISPOZICIJSKI PREDIKTORI AKADEMSKOG SAGORIJEVANJA STUDENATA Elvis Vardo, Tamara Efendić Spahić Univerzitet u Tuzli, Bosna i Hercegovina Profesionalno sagorijevanje se najčešće određuje kao skup simptoma u vidu emocionalne iscrpljenosti, depersonalizacije i smanjene personalne i profesionalne ispunjenosti zadovoljstvom zbog participiranja u profesionalnim i ličnim aktivnostima. Dispozicijske karakteristike su značajan rizični faktor za razvoj sindroma sagorijevanja. Istraživanje provedeno na uzorku od 248 studenata, I godine studija Filozofskog fakulteta u Tuzli imalo je za cilj utvrditi povezanost između osobina ličnosti i intenziteta profesionalnog sagorijevanja studenata. Za ispitivanje osobina ličnosti korištena je skraćena verzija Petofaktorskog upitnika ličnosti (BFI-Big Five Inventory) koja omogućava samoprocjenu ispitanika na pet temeljnih dimenzija ličnosti. U svrhu procjene akademskog sagorijevanja studenata korišten je Upitnik akademskog sagorijevanja (Schaufeli i sar., 2002) koji mjeri nivo profesionalnog sagorijevanja u akademskim uslovima. Prilikom provjere hipoteza korištena je multipla regresijska analiza, unutar koje su temeljne dimenzije ličnosti tretirane kao prediktorske, a akademsko sagorijevanje kao kriterijska varijabla. Rezultati pokazuju da su simptomi akademskog sagorijevanja prisutni kod studenata I godine različitih studijskih profila (M=44,34; SD=11,61), te da su osobine ličnosti sistematizirane kroz petofaktorski model značajan prediktor akademskog sagorijevanja kod studenata (R=0,56; df=5; p=0,00) i objašnjavaju 31,9% ukupnog varijabiliteta akademskog sagorijevanja studenata. Od osobina ličnosti koje najviše doprinose objašnjenju akademskog sagorijevanja su Savjesnost ( β=-0,373; p=0,000), Neuroticizam ( β= 0,141; p=0,03) i Otvorenost ( β=-0,164; p=0,01). Rezultati istraživanja pokazuju dosljednost sa sličnim istraživanjima, te upućuju na važnost preispitivanja usklađenosti programskih sadržaja sa mogućnostima njihove realizacije od strane studenata kao i prilagođenosti studijskog programa profesionalnim aspiracijama studenata. Ključne riječi: dimenzije ličnosti, akademsko sagorijevanje, studenti [email protected] 62 Knjiga sažetaka ODNOS STRUKTURE OBITELJI I KORIŠTENJA PSIHOAKTIVNIH TVARI Tea Vučina Dom zdravlja Mostar, Mostar, Bosna i Hercegovina Istraživanja utjecaja strukture obitelji na korištenje psihoaktivnih tvari su nekonzistentna s obzirom na vrstu psihoaktivne tvari. Cilj istraživanja je ispitati razlikuju li se skupine adolescenata koji žive u potpunoj obitelji od onih koji žive s jednim roditeljem s obzirom na korištenje različitih psihoaktivnih tvari. U istraživanju je sudjelovalo 206 ispitanika učenika trećih i četvrtih razreda srednjih škola iz Mostara. Ispitanici su podjeljeni u dvije skupine: oni koji žive u potpunoj obitelji (N=106) i oni koji žive s jednim roditeljem (N=100). Prosječna dob ispitanika je 17,59 godina (σ = ,71). Uzorkovanje se provelo u 4 koraka pri čemu je dobiven stratificirani uzorak s obzirom na vjersko opredjeljenje, vrstu škole i školsko godište. Korištenje psihoaktivnih tvari je utvrđeno adaptiranom mjerom iz američkog istraživanja „Monitoring budućnosti“. Korištene su mjere učestalosti i kvantitete korištenja duhana, alkohola, marihuane i droga. Primjenjeni su t-testovi pri čemu su uspoređene dvije skupine ispitanika. Utvrđeno je kako se skupine statistički značajno razlikuju s obzirom na učestalost pijanstva i učestalost korištenja droga te kvantitet korištenja duhana. Adlescenti koji žive samo s jednim roditeljem su skloniji procijeniti da su se učestalije opijali i koristili droge, te u većim količinama pušili cigarete. Skupine su uspoređene i s obzirom obrazac korištenja psihoaktivnih tvari pri čemu je utvrđena značajno veća zastupljenost apstinenata i značajno manja zastupljenost onih na razini zlouporabe cigareta među onima koji potječu iz potpunih obitelji u odnosu na one koji potječu iz nepotpunih obitelji. S obzirom na utvrđene rezultate adolescenti koji žive samo s jednim roditeljem mogu biti pod većim rizikom da nakon početnog eksperimentiranja brže pređu na ozbiljnije razine korištenja legalnih psihoaktivnih tvari te da ranije krenu s eksperimentiranjem s drogama. Pri kreiranju programa prevencije korištenja psihoaktivnih tvari poželjno je osigurati što veću uključenost adolescenata koji potječu iz nepotpunih obitelji. Ključne riječi: struktura obitelji, korištenje psihoaktivnih tvari, programi prevencije [email protected] 63 IV KONGRES PSIHOLOGA BiH Brčko distrikt BiH, 26 - 28.02. 2015. god 64 Knjiga sažetaka Poster sekcija Sažetci radova su poredani po abecednom slijedu prezimena (prvog) autora Primjena tretmana senzorne integracije kod djeteta s poteškoćama u razvoju: prikaz slučaja Mirela Artuković, Mario Karačić, Ivana Zovko, Kristina Sesar 67 Pedofilija, egzibicionizam i asocijalni poremećaj ličnosti kod pacijenta s Vilsonovom bolesti Vildana Aziraj-Smajić, Elvir Selimbegović, Emina Zoletić 68 Profesionalni razvoj nastavnika i njihova uspješnost u radu Meliha Brdarević 69 Povezanost doživljaja opterećenja u školi sa psihosocijalnim faktorima kod mlađih adolescenata Amela Dautbegović, Sibela Zvizdić, Mirna Marković Pavlović 70 Petofaktorski upitnik usredotočenosti: provjera nekih metrijskih karakteristika na općoj populaciji Enedina Hasabbegović-Anić, Sabina Alispahić, Đenita Tuce, Jasmin Čolić 71 Put ka željenoj promjeni: uvid u karakteristike adaptacije ličnosti Igor Jurišić 72 Grupe za samopomoć i uzajamnu podršku za roditelje djece s poteškoćama u razvoju Mario Karačić, Mirela Artuković, Kristina Sesar, Arta Dodaj 73 Psihološke poteškoće, kvaliteta života i opterećenost roditelja osoba ovisnih o teškim drogama Mirjana Mikulić, Kristina Sesar 75 Kognitivne sposobnosti ovisnika o opijatima različite dobi liječenih na odjelu za stacionarni detoks Nermana Mujčinović, Samir Kasper, Emina Babić, Adila Softić 76 65 IV KONGRES PSIHOLOGA BiH Brčko distrikt BiH, 26 - 28.02. 2015. god Tipični životni scenario ovisnika o alkoholu Adila Softić, Sedin Habibović, Jasmin Softić, Hassan Awad 77 Prikaz psihosocijalnog grupnog tretmana pacijenata nakon spinalnih povreda u ZFMR „Dr Miroslav Zotović“ Lena Topić Arambašić, Ana Grubišić, Biljana Jovanović 78 Povezanost osobina ličnosti iz petfaktorskog modela s konzumacijom sredstava ovisnosti Ana Zovko 79 66 Knjiga sažetaka PRIMJENA TRETMANA SENZORNE INTEGRACIJE KOD DJETETA S POTEŠKOĆAMA U RAZVOJU: PRIKAZ SLUČAJA Mirela Artuković, Mario Karačić, Ivana Zovko Dom za djecu s poteškoćama u razvoju Marija naša Nada, Široki Brijeg, Bosna i Hercegovina Kristina Sesar CMZ Široki Brijeg, Široki Brijeg, Bosna i Hercegovina Djeca s disfunkcijom senzorne integracije ne mogu učinkovito djelovati a poteškoće se manifestiraju kao poteškoće učenja usprkos dobi primjerenoga ili čak višeg intelektualnog funkcioniranja, osjećaj manje vrijednosti, nisko samovrednovanje, podložnost stresu, poteškoće kontroliranja ponašanja, lako otklonjiva pažnja, kašnjenje u razvoju govora i sl. Kao odgovor na uočene poteškoće Ayres (2002.) je razvila terapiju senzorne integracije kroz koju se intenzivnim poticanjem pomaže razvoj integracijskih procesa. Cilj rada je prikaz tretmana senzorne integracije djevojčice M.B. u dobi od pet godina s poteškoćama u razvoju kod koje dijagnosticiran usporeni psihomotorni razvoj. Inicijalna procjena, provedena od strane senzornog terapeuta, obuhvaćala je anamnestičke podatke dobivene od roditelja, početno mjerenje (snimka samostalne igre djeteta u senzornoj sobi u trajanju od četrdeset pet minuta) te primjenu Testa za procjenu senzorne integracije djeteta. Utvrđeno je da djevojčica ima poteškoće senzorne integracije koje se manifestiraju u obliku nedovoljne osjetljivosti na području taktilnog, vestibularnog i proprioceptivnog osjeta te praksie. Na osnovu rezultata dobivenih inicijalnom procjenom izrađen je individualni program za provođenje terapijskog tretmana senzorne integracije. Program je obuhvaćao je rad na vještinama koje su procijenjene kao nedostatne ili slabo razvijene s ciljem usmjeravanja na postojeću od djeteta odabranu aktivnost u svrhu dobivanja adaptivnog odgovora, odnosno svrhovitu prema cilju usmjerenu aktivnost kao odgovor na osjetilni doživljaj dijeteta. Tretman senzorne integracije je provođen u trajanju od osam mjeseci. Postupak evaluacije proveden na kraju tretmana ukazao je na pozitivne i značajne pomake u kvaliteti senzorne integracije. Najznačajnije promjene vidljive su na vestibularnom, proprioceptivnom i olfaktornom osjetnom području, te blaže pozitivne promjene razvojne dispraksije. Može se zaključiti da koncept senzorne integracije i njegova primjena može imati značajnu ulogu u tretmanu djece s poteškoćama u razvoju. Osobe koje rade s djecom trebaju na vrijeme prepoznati poremećaje senzorne integracije i pravovremeno kreirati i provoditi individualni plan rehabilitacije. Ključne riječi: senzorna integracija, tretman, djeca s poteškoćama u razvoju [email protected] 67 IV KONGRES PSIHOLOGA BiH Brčko distrikt BiH, 26 - 28.02. 2015. god PEDOFILIJA, EGZIBICIONIZAM I ASOCIJALNI POREMEĆAJ LIČNOSTI KOD PACIJENTA S VILSONOVOM BOLESTI Vildana Aziraj-Smajić, Elvir Selimbegović Odjel neuropsihijatrije, Kantonalna bolnica “Dr. Irfan Ljubijankić”, Bihać, Bosna i Hercegovina Emina Zoletić Zavod za psihološku i socijalnu zaštitu, UKC Tuzla Rezultati dosadašnjih istraživanja ukazuju na pojavu različitih psihopatoloških simptoma kod osoba s Vilsonovom bolešću (Denning i Berrios, 1990). Kao psihijatrijski komorbiditet najčešće se javljaju poremećaji ličnosti i poremećaji raspoloženja (Akil i Brewer, 1995). U pregledu dostupne literature do sada nisu pronađeni podaci o pojavi parafilija kod osoba s Vilsonovom bolesti. Cilj rada je prikazati slučaj pacijenta H.A., u dobi od 48. godina, koji boluje od Vilsonove bolesti, a kojem su uz osnovnu bolest dijagnosticirani i psihijatrijski komorbiditeti: parafilije - egzibicionizam i pedofilija, te asocijalni poremećaj ličnosti. Pored opsežne psihodijagnostičke i psihijatrijske procjene, problem će se sagledati iz etiološke perspektive uz identificiranje faktora rizika, potencijalnih okidača, moderatora, faktora koji otežavaju i faktora koji olakšavaju problem. Procjena psihičkog statusa je provedena u okviru redovite kliničke obrade na odjelu psihijatrije a uključivala je psihološki i psihijatrijski intervju, Vekslerov test intelektualnih sposobnosti, Vekslerova skala pamćenja, Vinskonsin test sortiranja karata, Auditivno-verbalni test pamćenja, Reyev test crtanja kompleksnog lika, Minessota Multifazični inventar ličnosti, Varteg test crteža, Projektivna tehnika Mozaik. Rezultati procjene pokazali su da se radi se o pacijentu urednih kognitivnih sposobnosti, dok je sniženje mentalne efikasnosti psihogeno uvjetovano. Nema jasnih znakova mentalnih propadanja i oštećenja. Klinička procjena upućuje na poremećaj na razini strukture i dinamike ličnosti po asocijalnom tipu. Kronično su prisutni intenzivni problemi s kontrolom bijesa, hostilnost i heteroagresivnost. U komorbiditetu se javljaju značajna parafilična ponašanja u vidu egzibicionizma i pedofilije. Uvid je tek djelimičan i nije praćen kritičnošću. Iako se do sada u literaturi nisu spominjale parafilije kao psihijatrijski komorbiditet, koji se zasebno ili pored poremećaja ličnosti može javiti uz Vilsonovu bolest, prikaz ovog slučaja ukazuje na to da je prilikom diferencijalno - dijagnostičke procjene psihičkog statusa ovih pacijenata značajno uzeti u obzir i mogućnost prisustva parafiličnih simptoma. Ključne riječi: pedofilija, egzibicionizam, asocijalni poremećaj ličnosti, Vilsonova bolest [email protected] 68 Knjiga sažetaka PROFESIONALNI RAZVOJ NASTAVNIKA I NJIHOVA USPJEŠNOST U RADU Meliha Brdarević JZU Zavod za bolesti ovisnosti ZDK, Zenica, Bosna i Hercegovina Cilj ovog istraživanja jeste da se analiziraju relacije između profesionalnog razvoja nastavnika kao faktora njegove uspješnosti u radu, te da se ispita zadovoljstvo nastavnika mogućnostima profesionalnog usavršavanja. Istraživanjem je obuhvaćeno 300 nastavnika osnovnih i srednjih škola. U istraživanju je korištena metoda teorijske obrade tematike kao i prikaz dosadašnjih istraživanja na ovu temu i survey metoda pomoći baterije mjernih instrumenata. Najznačajniji rezultati ukazuju da varijable zadovoljstva koje utiču na samoprocjenu uspješnosti u radu su: zadovoljstvo kvalitetom rada u nastavi (F 5,617; Sig. ,001), rezultatima koje nastavnici postižu u nastavi (F 6,210; Sig. ,000), kolegama u školi (F 3,646; Sig. ,013), užestručnim obrazovanjem (F 6,286; Sig. ,000), nivoom svoga pedagoško- psihološkog obrazovanja (E 11,426; Sig. ,000), opremljenošću biblioteke stručnom literaturom (F 2,786; Sig. ,041) i poslovima koje rade u školi ( F 4,958; Sig. ,002). Emocionalna kompetentnost nastavnika ima uticaj na percepciju njihove uspješnoosti u radu Hi kvadrat 19,712; Sig. ,003). Na osnovu korelacije (Spearman r= 0,111; Sig= 0,055) uočavamo neznatnu povezanost i statistički ne značajnu razliku između nivoa pedagoško- psihološkog znanja nastavnika i percepcije uspješnosti u radu nastavnika. Samo 1,0% nastavnika koji su na testu ostvarili rezultate u kategoriji veoma dobrog znanja pegagogije- psihologije percepira veoma dobru uspješnost u radu. Nivo pedagoško- psihološkog znanja nastavnika nema značajan uticaj na percepciju uspješnosti u radu nastavnika. Na percepciju uspješnosti u radu utiće percepcija nastavnika o korisnosti edukativnih sadržaja koji su prošli u toku svoga profesionalnog razvoja (Hi kvadrat 18,680; Sig. ,028). Kada je riječ o zadovoljstvu nastanika uslovima za profesionalni razvoj, nastavnici percepiraju da sredina u kojoj rade ne potiče njihovo usavršavanje, odnosno smatraju da se ono ne cijeni dovoljno, kao i da im se ne pruža mogućnost napredovanja u struci. Dakle, prema rezultatima istraživanja profesionalni razvoj nastavnika u većini ispitanih varijabli utiče na njihovu uspješnost u radu Ključne riječi: profesionalno usavršavanje, profesionalni razvoj, nastavnik i uspješnost u radu [email protected] 69 IV KONGRES PSIHOLOGA BiH Brčko distrikt BiH, 26 - 28.02. 2015. god POVEZANOST DOŽIVLJAJA OPTEREĆENJA U ŠKOLI SA PSIHOSOCIJALNIM FAKTORIMA KOD MLAĐIH ADOLESCENATA Amela Dautbegović, Sibela Zvizdić, Mirna Marković Pavlović Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu, Bosna i Hercegovina Istraživanje je realizirano kako bi se ispitao odnos između učenikovog doživljaja opterećenja u školi i varijabli iz obiteljskog, školskog i vršnjačkog konteksta (stepen obrazovanja roditelja, broj djece u obitelji, roditeljski nadzor, percipirana socijalna podrška od obitelji, vršnjaka i nastavnika, dimenzije prisnosti u prijateljstvu: poznavanje i dijeljenje te povjerenje i odanost, averzija prema školi). Nastojalo se utvrditi postoji li povezanost između učenikovog doživljaja opterećenja u školi i pojedinih psiholoških stanja (razine depresivnosti, psihosomatskih reakcija, opće anksioznosti i anksioznosti u ispitnim situacijama). S ciljem boljeg razumijevanja odnosa između opterećenja u školi i okolinskih faktora te psiholoških stanja, analizirani su i odgovori mlađih adolescenata na pojedinim česticama Skale opterećenja u školi. U istraživanju su učestvovali učenici sedmog i osmog razreda iz šest osnovnih škola Kantona Sarajevo (N=400). Instrumenti: Skala opterećenja u školi, Skala roditeljskog nadzora, Modificirana skala percipirane socijalne podrške, Skala prisnosti u prijateljstvu (poznavanje i dijeljenje; povjerenje i odanost), Skala anksioznosti za djecu, Birlesonova skala depresivnosti, Upitnik psihosomatskih reakcija. Učenici čije majke imaju višu razinu obrazovanja kao i učenici koji postižu veće rezultate na subskali prisnosti u prijateljstvu (poznavanje i dijeljenje) doživljavaju višu razinu opterećenja u školi. Statistički značajna povezanost utvrđena je između opterećenja u školi i nezadovoljstva školom (r=.59; p<.01), podrške od nastavnika (r=-.35; p<.01), podrške od obitelji (r=-.22; p<.01) i roditeljskog nadzora (r=-.16; p<.01). Stepen obrazovanja oca, vršnjačka podrška i prisnost u prijateljstvu (povjerenje i odanost) nisu statistički značajno povezani sa učenikovim doživljajem opterećenja u školi. Učenici koji doživljavaju višu razinu opterećenja u školi izvještavaju o prisutnosti više razine depresivnih simptoma, psihosomatskih reakcija te opće i ispitne anksioznosti. Uzimajući u obzir rezultate neophodno je razmotriti praktične implikacije koje se odnose na mogućnosti planiranja i provođenja aktivnosti usmjerenih ka preveniranju poteškoća sa kojima se mlađi adolescenti suočavaju prvenstveno u školskom kontekstu i to upravo kroz mnogobrojna opterećenja u školi. Ključne riječi: učenikova opterećenja u školi, psihosocijalni faktori, mlađi adolescenti [email protected] 70 Knjiga sažetaka PETOFAKTORSKI UPITNIK USREDOTOČENOSTI: PROVJERA NEKIH METRIJSKIH KARAKTERISTIKA NA OPĆOJ POPULACIJI Enedina Hasabbegović-Anić, Sabina Alispahić, Đenita Tuce, Jasmin Čolić Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu, Bosna i Hercegovina Koncept usredotočenosti (engl. minfulness) intenzivno se istražuje zadnjih deset godina u kontekstu psihološke dobrobiti, a definira se kao svjesno usmjeravanje pažnje na sadašnji trenutak bez prosuđivanja. Može se razmatrati kao osobina ličnosti, kao stanje, odnosno ishod treninga mindfulness meditacije te kao sama praksa meditacije. Cilj rada je provjera faktorske stukture, pouzdanosti i valjanosti Petofaktorskog upitnika usredotočenosti (Five Factor Mindfulness Questionnaire – FFMQ), koji je preveden i adaptiran za naše govorno područje. Originalna verzija FFMQ-a sastoji se od 39 čestica i predstavlja mjeru pet faktora usredotočenosti koji uključuju: opažanje (zapažanje, promatranje i/ili prisutnost u doživljaju osjeta, percepcija, misli, osjećanja), svjesno djelovanje (potpuno usmjeravanje pažnje na trenutnu aktivnost), opisivanje (verbalizacija opaženog iskustva) neprosuđivanje (uzdržavanje od vrednovanja opaženih doživljaja) i nereagovanje (uzdržavanje od reagovanja na unutarnja iskustva). Istraživanje je provedeno na uzorku od 441 sudionika iz opće populacije (213 muškaraca i 228 žena). Prosječna dob sudionika iznosi M=39.9 (SD=13.33). Na temelju faktorske analize glavnih komponenata uz Oblimin rotaciju, otkrivena je prisutnost pet faktora sa karakterističnim vrijednostima preko 1, a dobivena faktorska stuktura odgovara faktorima koji se navode i u originalnom upitniku. Svih pet faktora ukupno objašnjava 44.17% varijance usredotočenosti. Dobiveni alfa koeficijenti pouzdanosti, koji se kreću u rasponu od .68 do .84, ukazuju na zadovoljavajuću unutarnju pouzdanost svih subskala. Za provjeru kriterijske valjanosti izračunate su korelacije sa zadovoljstvom životom, pri čemu su dobivene statistički značajne pozitivne korelacije sa svim subskalama, osim na subskali opažanje. Prema dobivenim rezultatima, možemo zaljučiti da FFMQ ima zadovoljavajuće metrijske karakteristike i može biti koristan instrument u istraživanjima u području kliničke, socijalne, kognitivne psihologije, meditacije i slično. Ključne riječi: Petofaktorski upitnik usredotočenosti (FFMQ), faktorska struktura, valjanost, pouzdanost [email protected] 71 IV KONGRES PSIHOLOGA BiH Brčko distrikt BiH, 26 - 28.02. 2015. god PUT KA ŽELJENOJ PROMJENI: UVID U KARAKTERISTIKE ADAPTACIJE LIČNOSTI Igor Jurišić JZU Bolnica ‘Dr Mladen Stojanović’ Prijedor, Bosna i Hercegovina Koncept adaptacije ličnosti koji su razvili Paul Ware i Taibi Kahler krajem 70.-tih i početkom 80.-tih godina, a kasnije dodatno razradio Vann Joines ne prestaje biti aktuelan akademskoj i stručnoj javnosti. Kao model za razumijevanje ličnosti poznavanje ovog koncepta pruža koristan uvid u organizaciju uvjerenja, emocija i ponašanja kod date osobe i njihov međusobni odnos. Identifikuju se 6 bazičnih adaptacija ličnosti koje se razvijaju kao rezultat naslijeđa i ranih životnih iskustava u čijem nastanku značajnu ulogu imaju temperament i stil roditeljovanja. Šest adaptacija ličnosti su: histrionična adaptacija – prereaktivni entuzijasta, opsesivno – kompulsivna adaptacija – odgovorni radoholik, paranoidna adaptacija – briljantni skeptik, shizoidna adaptacija – kreativna sanjalica, pasivno – agresivna adaptacija – razigrani kritičar, antisocijalna adaptacija – šarmantni manipulator. Svaka adaptacija se odlikuje karakterističnim primarnim i sekundarnim Drajverom, redoslijedom ‘vrata kontakta’ (preferirano polje komunikacije), Zabranama, Igrama, Reketom, Procesnim skriptom, Životnom pozicijom, Ranom odlukom, tjelesnim karakteristikama, uobičajenim poteškoćama. Inicijalnim načinom komunikacije koji je specifičan za svaku adaptaciju dolazimo do terapijskih ciljeva na osnovu kojih radimo na razrješenju trenutnih i/ili nerazrješenih poteškoća iz djetinjstva. Cilj ovoga rada jeste prikazati kako koncept adaptacije ličnosti, koji je zasnovan na aspektima transakcione analize, može da predstavlja moćan alat i u svakodnevnoj komunikaciji. Koristeći se metodom teorijske analize i sinteze, ukazujemo na to da iz svjesnosti o karakteristikama svake adaptacije proizilazi i način na koji se može postići željena promjena, bilo da to radi osoba sama za sebe ili uz pomoć profesionalca tokom savjetovanja i/ili psihoterapije. Ključne riječi: adaptacije ličnosti; transakciona analiza; organizacija uvjerenja, emocija, ponašanja [email protected] 72 Knjiga sažetaka GRUPE ZA SAMOPOMOĆ I UZAJAMNU PODRŠKU ZA RODITELJE DJECE S POTEŠKOĆAMA U RAZVOJU Mario Karačić, Mirela Artuković Dom za djecu s poteškoćama u razvoju Marija naša Nada, Široki Brijeg, Bosna i Hercegovina Kristina Sesar CMZ Široki Brijeg, Široki Brijeg, Bosna i Hercegovina Arta Dodaj Odsjek za psihologiju, Filozofski fakultet Sveučilišta u Mostaru, Mostar, Bosna i Hercegovina Roditelji djece s poteškoćama u razvoju izloženi su uobičajenom stresu zbog izazova roditeljstva ali i dodatnim stresorima povezanim sa zadovoljavanjem specifičnih potreba djeteta. Dodatni stresori obuhvaćaju poteškoće u prihvaćanju poteškoća djeteta i prilagodbu na njih, dodatna financijska sredstva kako bi se djetetu osigurali specifični tretmani i medicinska oprema, ograničen pristup informacijama o poteškoćama djeteta i sl. (Diehl i sur., 1991). Istovremeno, roditelji djece s poteškoćama u razvoju, mogu biti u sukobu s osobnim osjećam ljubavi, razumijevanja i straha da će društvo vidjeti samo negativne strane njihovog djeteta. Zbog visoke razine stresa koji proživljavaju i osjećaja otuđenja od svijeta „tipične djece“, roditelji djece s poteškoćama u razvoju često izvještavaju o anksioznosti, depresiji, usamljenosti i beznadnosti (Seligman i Darling, 1989). Različiti oblici socijalne potpore pokazali su se efikasnim amortizerima stresa i izolacije s kojima se ova populacija suočava (Santelli i sur., 1993). Cilj ovog rada je prikazati model pružanja pomoći roditeljima djece s poteškoćama u razvoju u Domu „Marija - Naša Nada“ u Širokom Brijegu, a koji se temelji na grupama za samopomoć i uzajamnu podršku. Općenito uzevši, osnovni cilj grupe za samopomoć i uzajamnu podršku je omogućiti članovima grupe razmjenu iskustava, pružanje emocionalne podrške, stvaranje okruženja prihvaćanja i razumijevanja. Krajnji cilj je osnažiti članove grupe za aktivan pristup u suočavanju sa životnim teškoćama. Uspjeh u savladavanju jednog člana grupe služi kao model ostalim članovima grupe. Grupa često ima za cilj i poduzimanje socijalnih akcija kako bi se realizirale određene promjene u sustavu i široj javnosti, vezano uz rješavanje određene problematike važne za članove grupe. Voditelji grupe su osobe educirane za provođenje ovog oblika tretmana. Evaluacijom se potvrdila uspješnost grupa za samopomoć i uzajamnu 73 IV KONGRES PSIHOLOGA BiH Brčko distrikt BiH, 26 - 28.02. 2015. god podršku, koja se očitovala zadovoljstvom roditelja dobivenim informacijama i razmjenom iskustava s drugim roditeljima te stručnom potporom. Ključne riječi: djeca s poteškoćama u razvoju, grupe za samopomoć, grupe za uzajamnu podršku, roditelji djece s poteškoćama u razvoju [email protected] 74 Knjiga sažetaka PSIHOLOŠKE POTEŠKOĆE, KVALITETA ŽIVOTA I OPTEREĆENOST RODITELJA OSOBA OVISNIH O TEŠKIM DROGAMA Mirjana Mikulić, Kristina Sesar Centar za mentalno zdravlje Dom zdravlja Široki Brijeg, Široki Brijeg, Bosna i Hercegovina Cilj istraživanja bio je ispitati razlike u psihološkim poteškoćama, kvaliteti života i opterećenosti između roditelja osoba ovisnih o teškim drogama uključenih u psihosocijalnu rehabilitaciju u zajednici i roditelja ovisnika o teškim drogama koji se pripremaju za ulazak u terapijsku zajednicu. Sudionici u istraživanju bili su roditelji osoba ovisnih o teškim drogama koji se nalaze u pripremi za odlazak u terapijsku zajednicu (N=50 M=55,24 SD=5,75) i roditelji osoba ovisnih o teškim drogama koje se nalaze u terapijskoj zajednici (N=49 M=55,16 SD=5,79). Za procjenu prisutnosti psiholoških poteškoća kod roditelja primijenjena je Kratka lista simptoma (SCL-90-R). Kvaliteta života i percipirane socijalne podrške procijenjena je pomoću Skala kvalitete života (WHOQOLBREF). Upitnik za procjenu opterećenosti roditelja korišten je za utvrđivanje na koje aspekte života utječe i koliku opterećenost čini pomaganje i kontakt s osobom o kojoj se brinu. Na temelju provedene statističke obrade Mann-Whitney U testom utvrđena je statistički značajno viša opterećenost roditelja ovisnika neuključenih u terapijsku zajednicu u odnosu na roditelje ovisnika koji se nalaze u terapijskoj zajednici. Roditelji ovisnika koji se pripremaju za uključivanje u terapijsku zajednicu imali su statistički značajno višu razinu somatizacije, opsesivno-kompulzivnih simptoma, depresije, anksioznosti, neprijateljske nastrojenosti, nerealnih strahova, paranoidnih ideja i psihoticizma u odnosu na roditelja osoba ovisnih o teškim drogama koje se pripremaju za ulazak u zajednicu. Fizičko zdravlje, psihičko zdravlje, društveni odnosi i percepcija vlastitog okoliša su statistički značajno bolji u roditelje ovisnika koji se nalaze u terapijskoj zajednici u odnosu na roditelje ovisnika koji se pripremaju za ulazak u zajednicu. Može se zaključiti da ovisnost o teškim drogama ne pogađa samo ovisnike nego i njihove roditelje, posebno roditelje ovisnika koji nisu uključeni u psihosocijalni tretman. Stoga je potrebno osobe ovisne o drogama što ranije uključiti u psihosocijalni tretman kako bi se ublažio distres roditelja te paralelno osigurati i psihosocijalnu podršku za njihove roditelje. Ključne riječi: psihološke poteškoće, kvaliteta života, opterećenost, ovisnost o teškim drogama, roditelji [email protected] 75 IV KONGRES PSIHOLOGA BiH Brčko distrikt BiH, 26 - 28.02. 2015. god KOGNITIVNE SPOSOBNOSTI OVISNIKA O OPIJATIMA RAZLIČITE DOBI LIJEČENIH NA ODJELU ZA STACIONARNI DETOKS Nermana Mujčinović, Samir Kasper, Emina Babić, Adila Softić JZU Zavod za bolesti ovisnosti Zeničko-dobojskog kantona, Zenica, Bosna i Hercegovina Istraživanja kognitivnih sposobnosti ovisnika o opijatima često pokazuju da se radi o osobama s prosječnim ili veoma često, nadprosječne sposobnostima. Zbog malog broja istraživanja ove problematike na našem području cilj istraživanja bio je ispitati kognitivne sposobnosti ovisnika o opijatima koji se liječe na stacionarnom odjelu. Istraživanje je provedeno na uzorku od 113 pacijenata, 9 žena i 104 muškarca, prosječne dobi 34 godine. Kognitivne sposobnosti procijenjene su pomoću Revidiranog BETA. Prosječni skor dobiven ovim testom iznosi 100,72 IQ. Pokazalo se da 91 pacijent ili 80,5% ima koeficijent inteligencije između 91 i 109 što je u kategoriji prosjeka. Kod 5 pacijenata je IQ u kategoriji nešto ispod prosjeka, a nijedan pacijent nije imao rezultat ispod koeficijenta 85. Kod 16 pacijenata ili 14,1% koeficijent inteligencije je u kategoriji nešto iznad prosjeka (IQ 110 do IQ 119), a jedan pacijent ima rezultat od IQ=121 što je ujedno najviši skor. Kada smo pogledali rezultate kroz frekventnost u godinama rođenja vidjeli smo da pacijenti koji su rođeni u godinama od 1990. do 1996. (njih ukupno 4) imaju dosta nizak prosječni koeficijent od 95,5. Godišta rođenja od 1980. do 1989. (njih ukupno 54) imaju prosječni koeficijent od 100,80, a od 1970. do 1979. godine (njih ukupno 52) imaju prosjek 100,83. Godište od 1959. do 1969. godine (njih ukupno 3) imaju prosječni koeficijent od 104,33 što je najviši rezultat po godištima. Na temelju rezultata istraživanja može se zaključiti da pacijenti ovisni o opijatima su najčešće prosječnih sposobnosti. Uzorak nije dovoljno veliki da bi se pravile dublje analize dobijenih rezultata ali se iz ovih podataka vidi da nova generacija pacijenata ovisnih o opijatima pokazuje nešto niže kognitivne sposobnosti od starijih generacija. Rad je pokušaj da se zainteresujemo za ovu problematiku i zapitamo da li se mijenjaju do sada naučno provjerene činjenice o populaciji ovisnika o opijatima i njihovim sposobnostima. Ključne riječi: sposobnosti, ovisnost, opijati [email protected] 76 Knjiga sažetaka TIPIČNI ŽIVOTNI SCENARIO OVISNIKA O ALKOHOLU Adila Softić, Sedin Habibović, Jasmin Softić, Hassan Awad JZU Kantonalni zavod za bolesti ovisnosti ZDK, Zenica, Bosna i Hercegovina Cilj ovog rada je dati prikaz praktične primjene koncepta životnog scenarija u sklopu transakcione analize u tretmanu ovisnosti o alkoholu koji je u ovom slučaju primijenjen na 85 ovisnika o alkoholu koji su na liječenju u Zavodu za bolesti ovisnosti. Životni scenario ili skript je životna priča koju pišemo od rođenja. Eric Berne je razvio Teoriju skripta te o njemu govori kao „o nesvjesnom životnom planu napravljenom u djetinjstvu, koji su roditelji potvrdili, naknadni događaji opravdali i koji je kulminirao odabranim izborom“. Svako dijete filtrira i donosi odluke o sebi i drugima prema verbalnim i neverbalnim porukama pri čemu više posvećujemo pažnju toksičnim porukama roditelja u ranom djetinjstvu. To su zabrane i drajveri(zapovjesti ili upute) prema kojim se formiraju programi življenja. Skript može biti gubitnički, pobjednički i banalni a prikazuje se dijagramom koji se naziva Skriptna matrica. Tipični Skript ovisnika o alkoholu uključuje oca ovisnika o alkoholu, koji puno radi, agresivan, ne pokazuje ljubav, upućuje zabrane na: egzistenciju, mišljenje,važnost. Drajveri od oca: budi jak!radi naporno! Majka najčešće domaćica, tiha, upućuje zabrane: ne odrasti, ne uživaj te drajvere: ugađaj drugima! Budi ljubazan! Često roditelji zahtijevaju od djeteta određeno ponašanje, a svojim modelom odašilju suprotne signale. Kažu:„Ti nisi ok; glup si; neću te voljeti i ne vrijediš ako ne uradiš; moraš biti dobar – a otac maltretira majku,djecu i pije“. Tako nastaje program življenja koji sadrži određenu patologiju. Tretman: nakon analize životnog scenarija, tretman se nastavlja primjenom TA tehnika kao što su Dekontaminacija Odraslog ego stanja, jačanje Ego stanja, Dekonfuzija ego stanja Djeteta. U završetku tretmana: ovisnik o alkoholu spoznaje sebe, donosi Nove odluke o životu te postiže autonomiju. Piše novi životni scanario koji se zove kontraskript jer je suprotan od ranijeg i odnosi i na trezvenost. Ključne riječi: transakciona analiza, životni scenario, ovisnost o alkoholu [email protected] 77 IV KONGRES PSIHOLOGA BiH Brčko distrikt BiH, 26 - 28.02. 2015. god PRIKAZ PSIHOSOCIJALNOG GRUPNOG TRETMANA PACIJENATA NAKON SPINALNIH POVREDA U ZFMR „DR MIROSLAV ZOTOVIĆ“ Lena Topić Arambašić, Ana Grubišić, Biljana Jovanović Zavod za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju “ dr Miroslav Zotovic”, Banja Luka, Bosna i Hercegovina Spinalne povrede su povrede kičmene moždine koje u zavisnosti od lokalizacije i vrste oštećenja za rezultat imaju privremene ili trajne motorne i senzorne promjene. Najčešći uzroci spinalnih povreda su traume i oboljenja. Neke od psiholoških i socijalnih poteškoća koje mogu imati pacijenti nakon spinalnih povreda su: prihvatanje dijagnoze, reaktivna anksioznost i depresivnost, negativna anticipacija budućnosti, poremećaj socijalnih relacija, adaptacija na funkcionalna ograničenja, narušena komunikacija, snižena aktivacija i motivacija u rehabilitaciji, usporena resocijalizacija i reintegracija. Cilj rada je prikazati psihosocijalni grupni tretman pacijenata nakon spinalnih povreda. Psihosocijalnu podršku kao dio rehabilitacionog tretmana u ZFMR „dr Miroslav Zotović“, provode psiholog i socijalni radnik. Grupe psihosocijalne podrške se održavaju kontinuirano, jednom sedmično i u njima učestvuje 5-8 pacijenata mlađe životne dobi (20-30 god.) oba pola, sa spinalnim povredama različite etiologije. Svi pacijenti su psihodijagnostički procijenjeni i indikovano je uključivanje u grupu za psihosocijalnu podršku. Ciljevi grupe za psihosocijalnu podršku su: adaptacija na aktuelno stanje i rehabilitacioni proces, razmjena iskustava i podrške sa drugim pacijentima, unaprijeđenje komunikacije, psihosocijalno osnaživanje, umrežavanje sa udruženjima. Efekti psihosocijalne podrške se manifestuju kroz dvije faze. Prva faza je rehabilitacija u našoj ustanovi i ogleda se u suočavanju i prihvatanju aktuelnog stanja, prevenciji i tretmanu psihičkih poremećaja, aktivnijem učešću u rehabilitaciji, optimalnijem korištenju potencijala i preostalih sposobnosti, te adekvatnijoj interakciji sa drugim pacijentima i članovima tima. Druga faza počinje nakon povratka pacijenta u svoj dom, odnosno lokalnu zajednicu, a podrazumijeva resocijalizaciju i reintegraciju. Evaluacija se obavlja kroz redovne kontrole i obnove rehabilitacionog tretmana i ukazuje na aktivaciju pacijenata u svim aspektima svakodnevnog života. Psihosocijalna podrška je značajan dio rehabilitacionog tretmana pacijenata nakon spinalnih povreda jer kroz brojne aspekte uvažava i promoviše holistički pristup čovjeku u njegovoj aktuelnoj ulozi pacijenta. Ključne riječi: psihosocijalni grupni tretman, spinalne povrede, podrška [email protected] 78 Knjiga sažetaka POVEZANOST OSOBINA LIČNOSTI IZ PETFAKTORSKOG MODELA S KONZUMACIJOM SREDSTAVA OVISNOSTI Ana Zovko Odsjek za psihologiju, Filozofski fakultet Sveučilišta u Mostaru, Bosna i Hercegovina Općenita sklonost rizičnim ponašanjima determinirana je faktorima kao što su spol, dob i neke crte ličnosti (Roberti, 2004; Stoolmiller, Gerrard, Sargent, Worth i Gibbons, 2010). Navedeni faktori su važni u objašnjenju jednog od rizičnih ponašanja, konzumacije sredstava ovisnosti. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati povezanost između konzumacije sredstava ovisnosti i osobina ličnosti u okviru petfaktorskog modela ličnosti, te ispitati postoje li razlike u čestini konzumacije sredstava ovisnosti s obzirom na spol ispitanika. Ispitivanje je provedeno na uzorku od 335 ispitanika u dobi od 15 do 45 godina. Za mjerenje individualnih razlika u ponašanju i crtama ličnosti korišten je pet faktorski upitnik ličnosti (IPIP Big Five). Pomoću Upitnika čestine konzumacije droga ispitana su dva vremenska intervala konzumacije droga: u toku cijelog života te u toku zadnjih 30 dana. Dobiveni rezultati ukazuju na statistički značajnu razliku u čestini konzumacije droga između muškaraca i žena (t(206)=-2,532; p<0,05). Konzumacija sredstava ovisnosti je značajno povezana sa „savjesnošću“ (r=0,34, p<0,05) i „ugodnošću“ (r=-0,23, p<0,05). Što su savjesnost i ugodnost izraženije, to je rjeđe korištenje droga u posljednjoj godini dana. Ostale dimenzije ličnosti se nisu pokazale značajno povezanima s konzumacijom sredstava ovisnosti. Ispitivanjem navedenih osobina ličnosti, kao jednog od faktora rizika za ovisničko ponašanje, moguće je diferencirati osobe kod kojih postoji veći rizik za početak konzumacije sredstava ovisnosti, te u skladu s tim preventivno djelovati na rizične skupine Ključne riječi: konzumacija sredstava ovisnosti, petfaktorski model ličnosti, spol [email protected] 79 IV KONGRES PSIHOLOGA BiH Brčko distrikt BiH, 26 - 28.02. 2015. god 80 Knjiga sažetaka Studentska usmena priopćenja/saopštenja Sažetci radova su poredani po abecednom slijedu prezimena (prvog) autora Porodične strategije suočavanja kao prediktori individualnih strategija suočavanja kod studenata Milana Damjenić, Ana Kurešević, Duška Šain 83 Relacije bazičnih dimenzija Petofaktorskog inventara ličnosti sa Zakermanovim traženjem senzacija Dina Fesl, Ilija Milovanović, Selka Sadiković 84 Razlika među spolovima u ispoljavanju bijesa kod studenata Irma Gorančić 85 Razlike u percepciji porodičnih odnosa i samopoštovanja između adolescenata iz potpunih i nepotpunih porodica Aleksandra Martinović, Bojana Bodroža, Mira Rodić, Vedrana Aladžić 87 Asortativno uparivanje crta ličnosti petofaktorskog modela i relacije sa zadovoljstvom životom Ilija Milovanović, Selka Sadiković, Dina Fesl 88 Razlike u sagorijevanju zdravstvenih radnika na poslu s obzirom na emocionalnu inteligenciju Gordana Ognjenović, Aleksandra Spasojević 89 Konstrukcija i metrijske karakteristike skale za ispitivanje stavova prema protestima u BiH Đorđe Pejić, Milka Stojkić 90 Crte ličnosti u prostoru petofaktorskog modela i reformulisane teorije osetljivosti na potkrepljenje Selka Sadiković, Dina Fesl, Ilija Milovanović 91 Osobine ličnosti i aktivnosti učenika na društvenim mrežama Aleksandra Spasojević, Gordana Ognjenović 92 Značaj neurokirurškog zahvata kod posttraumatske forme epilepsije Vedran Stanić 93 81 IV KONGRES PSIHOLOGA BiH Brčko distrikt BiH, 26 - 28.02. 2015. god 82 Knjiga sažetaka PORODIČNE STRATEGIJE SUOČAVANJA KAO PREDIKTORI INDIVIDUALNIH STRATEGIJA SUOČAVANJA KOD STUDENATA Milana Damjenić, Ana Kurešević, Duška Šain Master studij Univerziteta u Banjoj Luci, Bosna i Hercegovina Malo je podataka o tome kakvu ulogu porodični mehanizmi suočavanja imaju u oblikovanju individualnih strategija koje studenti koriste u suočavanju sa problemima. Cilj ovog istraživanja je ispitati procjene porodičnih strategija suočavanja kao prediktore individualnih strategija suočavanja kod studenata. U istraživanju je učestvovalo 158 ispitanika (101 djevojka), studenata prve godine studija. Prosječna starost ispitanika iznosila je 19,6 godina (SD=0.97). Individualne strategije suočavanja sa stresom kod studenata ispitali smo upitnikom Adolescentske orjentacije u suočavanju sa problematičnim iskustvima koji mjeri ponašanja koja se smatraju korisnima za upravljanje problemima. Instrument sadrži dvanaest subskala, od kojih je jedanaest upotrijebljeno u analizi i njihova pouzdanost kretala se u rasponu od .68 do .80 Cronbach alfa. Studentsku procjenu strategija suočavanja koje koriste njihove porodice ispitali smo instrumentom Porodični indeks suočavanja koji je namijenjen za mjerenje porodičnih napora u suočavanju sa problemima i poteškoćama. Ovaj instrument ima tri subskale, a to su traženje profesionalnog i spiritualnog vođstva (α=.70), traženje pomoći od porodice i prijatelja (α=.76) te potvrđivanje povjerenja u porodicu (α=.82). Rezultati linearne regresione analize pokazuju da varijable studentske procjene porodičnih strategija suočavanja objašnjavaju 46% varijanse samoprocjene individiualnih strategija suočavanja, a kao značajni prediktori izdvojili su se traženje profesionalnog i spiritualnog vođstva (β=.36, p<.01) i potvrđivanje povjerenja u porodicu (β=.35, p<0.01). Nalazi ukazuju na to da porodične strategije suočavanja mogu oblikovati formiranje individualnih strategija suočavanja kod studenata, te tako postati dominantnim individualnim strategijama suočavanja sa stresom i u vanporodičnom kontekstu. Ovakvi rezultati imaju značajne implikacije za primjenu porodične terapije kod studenata i mladih uopšte, kod kojih dominiraju maladaptivne strategije suočavanja sa problemima. Ključne riječi: individualne strategije suočavanja, porodične strategije suočavanja, stres, studenti [email protected] 83 IV KONGRES PSIHOLOGA BiH Brčko distrikt BiH, 26 - 28.02. 2015. god RELACIJE BAZIČNIH DIMENZIJA PETOFAKTORSKOG INVENTARA LIČNOSTI SA ZAKERMANOVIM TRAŽENJEM SENZACIJA Dina Fesl, Ilija Milovanović, Selka Sadiković Odsek za psihologiju, Filozofski fakultet Novi Sad, Srbija Kao cilj istraživanja prezentovanog u ovom radu postavlja se ispitivanje povezanosti četiri supskale upitnika SSS-V (Zuckerman, 1994) (Traženje avantura i uzbuđenja, Traženje iskustva, Dezinhibicija i Osetjivost na osećanje dosade) sa dimenzijama inventara ličnosti NEO-PI-r (Costa & McCrae, 1992). Istraživanje je sprovedeno na uzorku od 552 ispitanika starosti 17 – 58 godina (M=35.1), pri čemu su ženski ispitanici bili dominantniji u uzorku (73%). Za ispitivanje navedenih relacija korišćene su četiri multiple regresione analize. Kao zavisne varijable korišćene su supskale upitnika SSS-V (TAS, ES, DIS i BS), dok su kao prediktorske varijable korišćene dimenzije upitnika NEO-PI-r – Neuroticizam, Ekstraverzija, Otvorenost ka iskustvu, Prijatnost i Savesnost. Kao najznačaniji prediktori za predviđanje skora na prvoj zavisnoj varijabli – Traženje avantura i uzbuđenja (TAS) pokazuju se dimenzije Ekstraverzija (β=.279; p<.05), Otvorenost ka iskustvu (β=.252; p<.05) i negativan pol Savesnosti (β=-.262; p<.05),. Dimenzije značajne za predikciju druge zavisne varijable – Traženje iskustva su Otvorenost ka iskustvu (β=.565; p<.001) i Savesnost (β=-.365; p<.001), sa negativnim predznakom. Za predikciju treće i četvrte supskale upitnika SSS-V, Dezinhibicija i Osetljivost na osećanje dosade, kao značajni prediktori pokazale su se dimenzije Ekstraverzija (β=.368; p<.05; β=.330; p<.01), Prijatnost (β=-.404; p<.001; β=-.393; p<.001) sa negativnim predznakom i Savesnost (β=-.223; p<.05; β=-.359; p<.001), takođe sa negativnim predznakom. Dobijeni rezultati su u skladu sa teorijskim pretpostavkama i rezultatima dosadašnjih istraživanja. Usled brojnih praktičnih implikacija konstrukta Traženja senzacija, među kojima su predviđanje rizičnih ponašanja, tendencije ka zloupotrebi alkohola, droga, upuštanja u rizične seksualne aktivnosti, kockanja, ispitivanja rizika za suicid i sociopatske bihevioralne obrasce, konzistentnost nalaza o važnosti Ekstraverzije, Otvorenosti, Prijatnosti i Savesnosti otvara brojne mogućnosti za dijagnostiku i prevenciju različitih psihopatoloških fenomena. Ključne reči: SSS-V, NEO-PI-r, traženje senzacije [email protected] 84 Knjiga sažetaka RAZLIKA MEĐU SPOLOVIMA U ISPOLJAVANJU BIJESA KOD STUDENATA Irma Gorančić Univerzitet Džemal Bijedić, Mostar, Bosna i Hercegovina Poznato je da je bijes negativan osjećaj koji čovjek doživljava u trenucima nemogućnosti kontrolisanja ljutnje. Ispoljavanje bijesa na površinu iznosi osjećaje koji su inače potisnuti religijom, moralnošću ili etikom, s ciljem očuvanja našeg dobrog ugleda među ljudima. Bijes, kao veoma destruktivna emocija ometa osobe u konstuktivnom riješavanju problema, razmišljaju, ali i komunikaciji sa drugim ljudima, jer i oni postaju žrtve bijesa. U ovom radu naše interesiranje ide u pravcu odgovora na pitanje o tome da li i u kolikoj mjeri postoje razlike u ispoljavanju bijesa među spolovima kod studenata. Nakon što se utvrdio predmet istraživanja i nakon što su formulisani ciljevi i zadaci, istraživanje se realizovalo na uzorku od 220 ispitanika (N=220). Ispitanike su činili studenti Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru. Od 220 ispitanika, uzorak je sastavljen od 110 ženskih i 110 muških ispitanika, u svrhu ispitivanja razlika između muških i ženskih ispitanika u pogledu ispitivanih varijabli. Podaci su se prikupili pomoću standardizovanih mjernih instrumenata i instrumenata koji su konstruirani za potrebe ovog istraživanja: upitnik za procjenjivanje ispoljavanja bijesa (Theodora Itten-a) kod kojeg je ispitana pouzdanost tipa unutarnje konzistencije Cronbachovim alfa koeficijentom, koji za cijelu skalu iznosi ɑ = 0,859 (n = 27) na osnovu čega se može zaključiti da je veoma pouzdana i evidentnog lista u kojem su sadržani podaci o ispitaniku, kao što su: spol i materijalne prilike. Uvažavajući prirodu problema koja je bila predmet istraživanja i imajući na umu izbor mogućih naučnih metoda, instrumente koji su biti korišteni prilikom prikupljanja podataka za ovaj rad, predvidjeli smo i koristili sljedeće metode: metodu komparacije, metodu teorijske analize, survey metodu i deskriptivnu metodu. S obzirom da je rad imao dobru teorijsku podlogu i značajna dosadašnja istraživanja, rezultati su potvrdili hipotezu koja je postavljena na samom početku rada, što znači da postoje razlike među spolovima u ispoljavanju bijesa kod studentske populacije. Rezultati su pokazali da su studenti skloniji ispoljavanju bijesa u odnosu na studentice. Istraživanje može imati praktični značaj, u smislu analitičnijeg i ozbiljnijeg bavljenja ispoljavanjem bijesa kod studentske populacije, ali i šire. S obzirom da su poznati načini 85 IV KONGRES PSIHOLOGA BiH Brčko distrikt BiH, 26 - 28.02. 2015. god za upravljanje ovom ekspolozivnom emocijom, potrebno je prije svega da je osvijestimo i prihvatimo, kao i svaku drugu emociju, jer izljevi bijesa mogu biti shvaćeni i promijenjeni. Ovaj rad također može poslužiti kao izvor informacija istraživačima za ovu i slične oblasti. Ostaje potreba za daljim istraživanjima u ovoj oblasti i daljom provjerom rezultata. Ključne riječi: ispoljavanje bijesa, student, materijalne prilike [email protected] 86 Knjiga sažetaka RAZLIKE U PERCEPCIJI PORODIČNIH ODNOSA I SAMOPOŠTOVANJA IZMEĐU ADOLESCENATA IZ POTPUNIH I NEPOTPUNIH PORODICA Aleksandra Martinović, Bojana Bodroža, Mira Rodić, Vedrana Aladžić Filozofski Fakultet, Univerzitet u Banjoj Luci, Bosna i Hercegovina Cilj ovog istraživanja bio je ispitati razlike u formiranju samopoštovanja kod adolescenata, kao i razlike u njihovoj percepciji porodičnih odnosa u zavisnosti od strukture porodice (potpunost i nepotpunost). Takođe, zanimalo nas je da li različiti uzroci nepotpunosti porodice (razvod ili smrt roditelja) doprinose određenim razlikama u percepciji porodičnih odnosa i samopoštovanju među adolescentima koji dolaze iz ovakvih porodičnih sredina. Uzorak je činilo 100 ispitanika (50 iz potpunih, 50 iz nepotpunih porodica), oba pola (50 muškaraca, 50 žena) uzrasta od 18 do 21 godine (M=20,4). Za ispitivanje samopoštovanja korištena je Rosenbergova Skala Samopoštovanja (Rosenberg, 1965), a porodični odnosi ispitivani su upitnikom Family Adaptation and Cohesion Scales (Olson, 1985). Korištena je statistička metoda ANOVA, a dobijeni rezultati pokazali su značajne razlike među adolescentima u pogledu preferencija budućih partnerskih zajednica (p = .045). Takođe, kad je u pitanju percepcija porodičnih odnosa, značajna razlika utvrđena je za adaptibilnost kod adolescenata u zavisnosti da li su im roditelji razvedeni ili je jedan od roditelja preminuo (p = .004). U pogledu ostalih rezultata nisu dobijene statistički značajne razlike. Ovo istraživanje svakako je doprinos razumijevanju kompleksnosti i značaja ispitivane teme i upravo sugeriše na potrebna dalja istraživanja iste. Naredna istraživanja ove problematike mogla bi da uključe i druge varijable (broj siblinga, red rođenja, pol i dr), te jasnije definisanje kategorija nezavisne varijable. Ključne riječi: struktura porodice, samopoštovanje, percepcija porodičnih odnosa, adolescenti aleksandra.martinovic21@yahoo 87 IV KONGRES PSIHOLOGA BiH Brčko distrikt BiH, 26 - 28.02. 2015. god ASORTATIVNO UPARIVANJE CRTA LIČNOSTI PETOFAKTORSKOG MODELA I RELACIJE SA ZADOVOLJSTVOM ŽIVOTOM Ilija Milovanović, Selka Sadiković, Dina Fesl Odsek za psihologiju, Filozofski fakultet Novi Sad, Srbija Asortativno uparivanje predstavlja selekciju partnera koji poseduje osobine slične vlastitim. Selekcija se vrši od nivoa gena pa do nivoa osobina ličnosti. U istraživanjima se najčešće dobija rezultat da je veća sličnost osobina između partnera u vezi sa većim zadovoljstvom životom. Cilj ovog istraživanja usmeren je na utvrđivanje povezanosti osobina ličnosti između bračnih partnera i na utvrđivanje koliko su sličnosti u osobinama povezane sa zadovoljstvom životom kod istih. Uzorak je činilo 32 bračna para prosečne starosti 54,5 godina. Od instrumenata se koristio upitnik za procenu ličnosti NEO-PI-R (Costa & McCrae, 1992) i SWLS skala za procenu zadovoljstva životom (Satisfaction With Life Scale; Diener et al., 1985). Rezultati pokazuju postojanje povezanosti osobina ličnosti bračnih partnera na dimenzijama Neuroticizam (r=.364, p<.05), kao i na subdimenzijama Depresivnost (r=.541, p<.01) i Samousredsređenost (r=.479, p<.05), i na dimenziji Savesnost (r=.364, p<.05) kao i na subdimenzijama Kompetentnost (r=.543 p<.01) i Disciplina (r=.494, p<.01). Ostale dimenzije ne ostvaruju značajnu povezanost u braku, izuzev pojedinih subdimenzija Prijatnosti. Zadovoljstvo životom muškaraca je povezano sa razlikom u osobini Prijatnost (r=-.390, p<.05), dok ostale razlike u osobinama nisu povezane sa zadovoljstvom životom ni kod jednog pola. Rezultati delimično potvrđuju hipoteze istraživanja. Sve relacije osobina ličnosti koje su bile značajne, potvrđuju hipotezu sličnosti koja tvrdi da ljudi najčešće za partnera biraju onu osobu koju smatraju sličnu sebi. Ključne reči: asortativno uparivanje, zadovoljstvo životom, osobine ličnosti [email protected] 88 Knjiga sažetaka RAZLIKE U SAGORIJEVANJU ZDRAVSTVENIH RADNIKA NA POSLU S OBZIROM NA EMOCIONALNU INTELIGENCIJU Gordana Ognjenović, Aleksandra Spasojević Univerzitet u Istočnom Sarajevu, Bosna i Hercegovina Problem ovog istraživanja odnosi se na ispitivanje razlika u sagorijevanju zdravstvenih radnika na poslu s obzirom na emocionalnu inteligenciju. Osnovni cilj istraživanja je analiziranje distribucije dobijenih rezultata sagorijevanja na poslu, identifikovanje i analiziranje razlika u sagorijevanju na poslu s obzirom na emocionalnu inteligenciju, i donošenje konačnih zaključaka o interakciji navedenih faktora Emocionalna inteligencija je sposobnost da posmatramo, razumijemo i razlikujemo svoje i tuđe emocije i da tako dobijene informacije koristimo kao osnovu za svoje razmišljanje i postupke. Dok pojam sagorijevanje predstavlja stanje radnika koje se javlja kao odgovor na hronične emocionalne i interpersonalne stresore koji su povezani sa radnim mjestom, i zbog kojih se radnici osjećaju toliko iscrpljeno da više nisu u stanju da efikasno funkcionišu. Uzorak na kojem je sprovedeno istraživanje obuhvatao je 150 ispitanika,radnici iz različitih zdravstvenih ustanova Republike Srpske. U istraživanju je korištena metoda sistematskog neeksperimentalnog istraživanja (survey). Za ispitivanje emocionalne inteligencije korišten je upitnik emocionalne kompetencije i upitnik emocionalne regulacije i kontrole. Upitnik emocionalne kompetencije. UEK – 45 (Takšić, 2002). Za ispitivanje sagorijevanja na poslu korištena je skala za ispitivanje sagorijevanja na poslu (Maslach, Jackson, 1986).Rezultati sprovedenog istraživanja pokazuju da ne postoji statistički značajna razlika između ispitanika različitog nivoa emocionalne inteligencije i sagorijevanja na poslu kod zdravstvenih radnika, (χ2=5,268; df=4; p=.261), to jest, dokazano je da emocionalna inteligencija nema statistički značajan uticaj na nivo sagorijevanja radnika na poslu. Ovakve rezultate možemo objasniti činjenicom da je posao zdravstvenih radnika ispunjen stalnom interakcijom sa drugim ljudima u emocionalno visoko zahtjevnim uslovima što je jedan od glavnih razloga pojave sagorijevanja. U takvim uslovima čak i radnici sa visokim nivoom emocionalne inteligencije nekada podliježu pojavi sagorijevanja iako emocionalno inteligentne osobe imaju sposobnost koja im omogućava da svjesno upravljaju vlastitim emocijama i na taj način doprinese vlastitom kako emocionalnom tako i intelektualnom napretku. Ključne riječi: emocionalna inteligencija, sagorijevanje na poslu, zdravstveni radnici [email protected] 89 IV KONGRES PSIHOLOGA BiH Brčko distrikt BiH, 26 - 28.02. 2015. god KONSTRUKCIJA I METRIJSKE KARAKTERISTIKE SKALE ZA ISPITIVANJE STAVOVA PREMA PROTESTIMA U BIH Đorđe Pejić, Milka Stojkić Filozofski fakultet Pale, Univerzitet u Istočnom Sarajevu, Bosna i Hercegovina Ideja za konstrukciju ovog instrumenta proizišla je iz praktičnih potreba i predstavlja pokušaj naučnog objašnjenja stavova prema protestima u BIH započetih u februaru 2014. godine kao odraz nezadovoljstva građana funkcionisanjem državnog aparata. Rađen je u okviru predmeta psihometrija II. U radu su ispoštovane preporuke za konstrukciju psihološkog mjernog instrumenta za potrebe ispitivanja aktuelnih problema. Odlučili smo se za skalu Likertovog tipa sa 5 stepeni. U prvoj fazi konstrukcije ovog instrumenta prikupljen je veći broj tvrdnji, koje su se odnosile na pozitivan ili negativan stav prema protestima u BIH, od studenata 2. godine psihologije na Filozofskom fakultetu Pale, od kojih se tražilo da navedu po pet negativnih i pet pozitivnih tvrdnji o protestima. U sljedećem koraku se pristupilo njihovom selekcionisanju da bi se na kraju preliminarna verzija skale sastojala od 27 tvrdnji. Metrijske karakteristike su utvrđene na uzorku od 308 ispitanika (112 ispitanika muškog i 196 ispitanika ženskog pola, SD= 0,482). Uzorak je prigodan i činili su ga studenti Univerziteta u Istočnom Sarajevu. Diskriminativnost stavki provjeravana je preko ajtem total korelacije. U konačnoj verziji skale zadržane su samo one koje su zadovoljavale kriterijume. Pouzdanost skale provjeravali smo preko pouzdanosti interne konzistencije, Chrombach-alfa je iznosio 0,758, što ukazuje na zadovoljavajuću pouzdanost. Konstruktna valjanost skale provjeravana je pomoću analize glavnih komponenti. KMO mjera adekvatnosti uzorkovanja (0,759, statistički značajno na nivou 0.01) ukazivala je da ima smisla provesti analizu glavnih komponenti. Prvi faktor, koga sačinjava 16 tvrdnji objašnjava ukupno 49.022% varijanse, što ukazuje na dobru konstuktnu valjanost skale za ispitivanje stavova prema protestima. Od početnih 27 tvrdnji, zadržano je njih 16 koje se u daljim istraživanjima mogu koristiti kao instrument za ispitivanje opšteg stava prema protestima u BIH. Ključne riječi: konstrukcija, skala stavova, metrijske karakteristike, protesti u BIH [email protected] 90 Knjiga sažetaka CRTE LIČNOSTI U PROSTORU PETOFAKTORSKOG MODELA I REFORMULISANE TEORIJE OSETLJIVOSTI NA POTKREPLJENJE Selka Sadiković, Dina Fesl, Ilija Milovanović Odsek za psihologiju, Filozofski fakultet Novi Sad, Srbija Hronološki stariji, ali široko rasprostranjeni i korišćeni modeli ličnosti zasnivaju se na leksičkoj hipotezi koja podrazumeva da su svi termini, relevantni za opis ličnosti, kodirani u govornom jeziku. Nasuprot tome, u poslednjih nekoliko decenija javlja se i određeni broj teorija koje se zasnivaju na psihobiološkoj hipotezi, koja podrazumeva da su u osnovi osobina ličnosti različiti neurofiziološki procesi koji utiču na njihovu pojavu i način ispoljavanja (pr. Revidirana Teorija osetljivosti na potkrepljenje). Obe vrste teorija imaju široku primenu u proceni ličnosti. Osnovni cilj ovog istraživanja jeste ispitivanje faktorske strukture zajedničkog prostora dimenzija Petofaktorskog modela (NEO-PI-R) i verzije Upitnika Osetljivosti na Potkrepljenje (UOP) na srpskom jeziku. U istraživanju je učestvovalo 552 ispitanika (27% muškaraca), starosti od 17 do 58, a primenjivani instrumenti su NEO-PI-R i UOP. Kao rezultat zajedničke faktorske analize ekstrahovane su četiri dimenzije višeg reda, koje su redom nazvane: Reaktivnost na signale nagrade (26.86% objašnjene varijanse), Reaktivnost na signale kazne (16.26% objašnjene varijanse), Dobrodušnost (9.79% objašnjene varijanse), i Reaktivnost na nagradu (6.35% objašnjene varijanse). Konvergencija faktorskih rešenja estrahovanih u prostoru dimenzija psiholeksičkog i psihobiološkog modela ličnosti daje rezultate koji potvrđuju osnovnu hipotezu psihobioloških teorija ličnosti, ali istovremeno ukazuju i na primenljivost upitnika razvijenih na osnovu psiholeksičkih studija za procenu crta ličnosti. Ključne reči: NEO-PI-R, UOP, zajednička faktorska analiza [email protected] 91 IV KONGRES PSIHOLOGA BiH Brčko distrikt BiH, 26 - 28.02. 2015. god OSOBINE LIČNOSTI I AKTIVNOSTI UČENIKA NA DRUŠTVENIM MREŽAMA Aleksandra Spasojević, Gordana Ognjenović Univerzitet Istočno Sarajevo, Bosna i Hercegovina Problem ovog istraživanja odnosi se na ispitivanje relacija između osobina ličnosti i aktivnosti učenika na društvenim mrežama. Cilj istraživanja je ispitati da li i na koji način osobine ličnosti determinišu aktivnosti učenika na društvenim mrežama. Društvena mreža (eng. social network) predstavlja termin za oblik ljudske interakcije pri kojoj se putem postojećih poznanika upoznaju nove osobe radi ostvarivanja društvenih ili poslovnih kontakata. Kada psiholozi koriste pojam „ličnosti“ obično njime obuhvataju relativno trajne osobine, koje su nastale kombinacijom faktora naslijeđa i sredine tokom razvoja. Te osobine određuju relativno predvidljive obrasce osjećanja, razmišljanja i ponašanja. Uzorkom je obuhvaćeno 220 učenika koji su reprezentovali populaciju učenika završnih razreda srednjih škola. U istraživanju su korištene dvije osnovne metode-metoda sistematskog neeksperimentalnog istraživanja (survey) i metod teorijske analize. Za ispitivanje varijable aktivnosti na društvenim mrežama korištena je Skala za ispitivanje aktivnosti na društvenim mrežama (konstruisana za potrebe istraživanja) i Velikih pet plus dva (Smederevac, Mitrović i Čolović, 2010). Skala za ispitivanje aktivnosti na društvenim mrežama je petostepena skala Likertovog tipa. Skala sadrži 23 tvrdnje. Pouzdanost skale smo izračunali pomoću Cronbach alpha koeficijenta koji je iznosio zadovoljavajućih .845 čime je zadovoljena pouzdanost ove skale. Ekstroverzija kao jedina od sedam dimenzija ličnosti u sedmofaktorskom modelu se pokazala statistički značajnom u relaciji sa aktivnostima učenika na društvenim mrežama (χ2=12.165; df=4; p= 0.001). Učenici kod kojih je izražena ova dimenzija ličnosti su socijabilniji, aktivniji i pričljiviji u odnosu na učenike kod kojih ova dimenzija nije izražena. Samim tim učenici sa izraženom crtom ekstroverzije su skloniji traženju prijatelja i širenjem socijalnih kontakata te su skloniji druženjem kako onim lice u lice tako i preko društvenih mreža. Ovakvi učenici uživaju u druženju kako uzajamno tako i online. Dobijene rezultate možemo objasniti time da probijanje digialne tehnologije u skoro svaki aspekt današnjeg društva trnsformiše naše ekonomske i socijalne svijetove. Internet postaje glavni izvor vijesti i svih aktuelnih zbivanja. Ključne riječi: osobine ličnosti, aktivnost na društvenim mrežama, učenici [email protected] 92 Knjiga sažetaka ZNAČAJ NEUROKIRURŠKOG ZAHVATA KOD POSTTRAUMATSKE FORME EPILEPSIJE Vedran Stanić Filozofski fakultet, Univerzitet u Sarajevu, Sarajevo, Bosna i Hercegovina Cilj ovog rada jeste objasniti značaj neurokirurškog zahvata kod posttraumatske forme epilepsije. Posttraumatskoj formi epilepsije uvijek prethodi neposredna trauma glave. Uglavnom su to padovi s visine, saobraćajne nesreće, ranjavanja, tuče i sl. Dakle, bitno je spomenuti pojavu oštećenja kosti lubanje kada ista nedostaje ili se mora odstraniti. U takvim situacijama trauma glave na kojoj nedostaje kost (ili više komada kostiju) nadomiješta se kirurškom intervencijom - kirurškom plastikom. Tako možemo reći da je uloga neurokirurškog zahvata protektivna obzirom da zamjenjuje oštećenu kost. U suprotnom bi se između mozgovnih struktura i vanjske okoline nalazilo samo tkivo, odnosno koža na mjestu traume glave. Moramo biti svjesni da (barem u većini slučajeva) nakon traume glave nije dovoljna samo operacija koja podrazumijeva pokrivanje kožom oštećenog ili traumatiziranog dijela lubanje. Potrebna je i reoperacija kojom se pokriva defekt lubanje, odnosno oštećeni dio iste. Time možemo pored protektivne, nevesti i estetsku ulogu neurokirurškog zahvata. Kao razlog tomu može se navesti nagnječenje ili ulegnuće lubanje do kojeg dolazi nakon traume glave. U radu će biti spomenut i utjecaj intracerebralnih ožiljaka na pacijenta, odnosno osobu sa posttraumatskom formom epilepsije što podrazumijeva neurokiruršku ulogu i obradu takvih vrsta ožiljaka u cilju poboljšanja zdravstvenog stanja osoba s PTE. Ključne riječi: posttraumatska epilepsija, neurokirurška intervencija, trauma glave [email protected] 93 IV KONGRES PSIHOLOGA BiH Brčko distrikt BiH, 26 - 28.02. 2015. god 94 Knjiga sažetaka Studentska poster sekcija Sažetci radova su poredani po abecednom slijedu prezimena (prvog) autora Afektivna vezanost i percepcija roditeljskog prihvatanja i odbijanja Maja Damjanović 97 Spolno ponašanje i znanje o spolno prenosivim bolestima studenata Sveučilišta u Mostaru Marija Jurišić, Josipa Zorić, Nikica Filipović, Mia Šušak, Marijana Šunjić 98 Spolne razlike u emocionalnim, kognitivnim i ponašajnim aspektima ljubomore u romantičnim vezama kod mladih Marijana Mikulić, Ivana Granić, Maja Perić, Marijana Šunjić 99 Relacije između osobina ličnosti i stila ljubavi mania Nevena Topalović, Ana Šušnjević 95 100 IV KONGRES PSIHOLOGA BiH Brčko distrikt BiH, 26 - 28.02. 2015. god 96 Knjiga sažetaka AFEKTIVNA VEZANOST I PERCEPCIJA RODITELJSKOG PRIHVATANJA I ODBIJANJA Maja Damjanović Odsjek za psihologiju, Filozofski fakultet Sveučilišta u Osjeku, Hrvatska Emocionalna iskustva u ranom razdoblju života mogu imati značajne i dugotrajne posljedice na razvoj pojedinca, tako da djeluju i strukturišu kvalitet njegovih odnosa u adolescenciji i zreloj dobi. Od tipa vezanosti koji osoba razvije u djetinjstvu zavisiće njegova percepcija roditelja, imaće uticaj na njegovo ponašanje i doživljavanje tokom života. Najvažnije dimenzije roditeljskog ponašanja prema djeci su roditeljsko prihvatanje i odbijanje. Na osnovu ponašanja roditelja prema djeci, ona ih tumače i osjećaju kao znak da su odbačena ili voljena i prihvaćena. Cilj istraživanja ispitati postoje li statistički značajne razlike u percepciji roditeljskog prihvatanja/odbijanja s obzirom na tip afektivne vezanosti i uzrast ispitanika. Uzorak čini 200 studenata i 200 srednjoškolaca. Srednjoškolci uzrasta između 15 i 16 godina, studenti uzrasta od 19 do 25 godina. Korišten Upitnik roditeljskog prihvatanja/odbijanja i Upitnik za procjenjivanje porodične afektivne vezanosti. Na temelju provedene statističke analize koja je uključivala multivarijantnu analizu varijanse utvrđeno je da su srednjoškolci imali viši skor na skali prihvatanja/odbijanja, odnosno ispoljavaju percepciju manje prihvaćenosti, a studenti niži skor na istoj skali, kod njih se javila percepcija veće prihvaćenosti. Najveći skor na svim dimenzijama ima okupirani obrazac, jer su okupirani pojedinci opterećeni potrebom za vezanošću, što rezultira aktivnim traženjem ispunjavanja tih potreba u različitim vrstama odnosa. Najmanje skorove dobili za odbacujući obrazac, koji se odnosi na odsustvo ili značajan nedostatak osjećanja i ponašanja povezanih uz prihvatanje i prisustvo različitih psihičkih i fizičkih bolnih (vrijeđajućih) ponašanja i osjećanja. Studenti sa nesigurnim stilom vezanosti procjenjuju svoj odnos s roditeljima u djetinjstvu lošijim od sigurno vezanih. Ispitanici sa sigurnim stilom vezanosti imaju pozitivniju percepciju roditelja iz perioda djetinjstva u odnosu na nesigurno vezane. Ključne riječi: afektivna vezanost, indeks prihvatanja/odbijanja, percepcija roditeljskog prihvatanja/odbijanja, uzrast [email protected] 97 IV KONGRES PSIHOLOGA BiH Brčko distrikt BiH, 26 - 28.02. 2015. god SPOLNO PONAŠANJE I ZNANJE O SPOLNO PRENOSIVIM BOLESTIMA STUDENATA SVEUČILIŠTA U MOSTARU Marija Jurišić, Josipa Zorić, Nikica Filipović, Mia Šušak, Marijana Šunjić Odsjek za psihologiju, Filozofski fakultet Sveučilišta u Mostaru, Bosna i Hercegovina Prema rezultatima dosadašnjih istraživanja mladi sve ranije stupaju u spolne odnose dok je istovremeno razina znanja o spolno prenosivim bolestima, zaštiti od neželjene trudnoće i ostalim rizicima povezanim sa spolnom aktivnošću jako niska. Cilj ovog istraživanja je bio ispitati neke aspekte spolnog ponašanja studenata i znanja, izvore znanja o spolnosti i spolno prenosivim bolestima. Istraživanjem su obuhvaćena 384 studenta s četiri fakulteta Sveučilišta u Mostaru (175 muškaraca i 209 žena) u dobi od 18-28 godina, prosječne dobi 19,58 (sd=1,41). U istraživanju je na grupama ispitanika primjenjen Upitnik o spolnom ponašanju i znanju o spolno prenosivim bolestima, koji sadrži čestice koje se odnose na sociodemografske varijable, znanje o spolno prenosivim bolestima i prevenciji, seksualnu povijest, stavove, ponašanje, izvore znanja i metode kontracepcije. Prema dobivenim rezultatima spolno aktivno je 49% sudionika. Od toga 4,5% je stupilo u prvi spolni odnos kada su imali manje od 14 godina, 35,5 % u periodu 14.-17. godine, 60% je imalo više od 17 godina. Jednog spolnog partnera imalo je 46,5% ispitanika, a više od pet spolnih partnera 19% studenata, Od metoda kontracepcije najčešće se koristi kondom (78,5%). Najveći broj ispitanika (94%) je prepoznao AIDS kao spolno prenosivu bolest. Hepatitis A i B su najmanje poznate spolne bolesti (20%). Ispitanici izvještavaju da informacije o spolnosti i spolno prenosivim bolestima najčešće dobivaju putem televizije i novina. S obzirom na zaključak da mladi rano stupaju u spolni odnos, da su neke od spolno prenosivih bolesti i dalje nedovoljno prepoznate, da kao izvor informacija koriste uglavnom medije, potrebno je uložiti dodatne napore kroz edukativne preventivne programe. Ključne riječi: Spolno ponašanje, znanja o spolnosti, znanja o spolno prenosivim bolestima [email protected] 98 Knjiga sažetaka SPOLNE RAZLIKE U EMOCIONALNIM, KOGNITIVNIM I PONAŠAJNIM ASPEKTIMA LJUBOMORE U ROMANTIČNIM VEZAMA KOD MLADIH Marijana Mikulić, Ivana Granić, Maja Perić, Marijana Šunjić Odsjek za psihologiju, Filozofski fakultet Sveučilišta u Mostaru, Bosna i Hercegovina Ljubomora se definirana kao set afektivnih, bihevioralnih i kognitivnih odgovora koji se javljaju kada je egzistencija i/ili kvaliteta veze realno ili imaginarno ugrožena od strane treće osobe. Prema teorijama evolucijske psihologije mladići i djevojke se ne razlikuju u intenzitetu ili učestalosti ljubomore, ali razlikuju se u reagiranju i osjetljivosti na različite vrste nevjere jer se nisu suočavali s identičnim problemom kad je riječ o zadržavanju partnera. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati spolne razlike u kognitivnim, emocionalnim i ponašajnim aspektima ljubomore u romantičnim vezama kod mladih. U istraživanju je sudjelovalo 150 studentica i 81 student Sveučilišta u Mostaru. Prosječna dob sudionika je M= 21.7 (SD=1.56). Primijenjena je Multidimenzionalna skala ljubomore koja mjeri tri aspekta ljubomore: emocionalni, kognitivni i ponašajni. Pouzdanost skale tipa unutarnje konzistencije (Cronbach alpha) na ovom uzorku bila je relativno visoka, i iznosila je 0.82 za kognitivnu, 0.9 za emocionalnu, te 0.81 za bihevioralnu skalu. Prema rezultatima Mann Whitney U testa, utvrđena je statistički značajna razlika između djevojaka i mladića u ponašajnoj komponenti (Z=0.03,p< o.o5), dok za emocionalnu (Z= 0.97,p>o.o5) i kognitivnu (Z= 0.63,p>o.o5) komponentu razlike nisu statistički značajne. Moguće je da su djevojke sklonije takvim zaštitničkim i istraživačkim ponašanjima zbog većeg ulaganja u dugoročne veze i potomstvo u situacijama prisutne prijetnje trenutnoj vezi. Ovim istraživanjem je potvrđenom da je za bolje razumijevanje ljubomore potreban upravo multidimenzionalni pristup. U budućim istraživanjima ljubomore potrebno je uzeti u obzir i faktore kao što su zadovoljstvo vezom, prethodno iskustvo, vrijednost kao partnera itd., koji bi mogli utjecati na odnose u romantičnim vezama. Ključne riječi: romantična veza, ljubomora, spolne razlike [email protected] 99 IV KONGRES PSIHOLOGA BiH Brčko distrikt BiH, 26 - 28.02. 2015. god RELACIJE IZMEĐU OSOBINA LIČNOSTI I STILA LJUBAVI MANIA Nevena Topalović, Ana Šušnjević Univerzitet Istočno Sarajevo, Bosna i Hercegovina Problem istraživanja je operacionalizovan kao ispitivanje i analiziranje relacija između osobina ličnosti i stila ljubavi Mania. Stil ljubavi Mania je opisan kao opsesivna, bezumna ljubav, prožeta ljubomorom. Ljubav protkana jakim i intenzivnim emocijama, ali je nestabilna, impulsivna, preidealizovana i nestvarna. Osobine ličnosti analizirane su u svjetlu Petofakatorskog modela ličnosti. Dimenzije ličnosti koje upitnik mjeri su: ekstroverzija, prijatnost, savjesnost, neuroticizam, otvorenost ka iskustvu, pozitivna valenca i negativna valenca. Cilj istraživanja je ispitati da li i na koji način osobine ličnosti determinišu stil ljubavi Mania, te ispitati relacije između socio – demografskih karakteristika i stila ljubavi Mania. Istraživanje je realizovano na uzorku od 222 ispitanika, od toga 163 ispitanika ženskog pola, a 59 ispitanika muškog pola. Raspon godina kretao se od 18 do 34 godine. U istraživanju su korištene metoda sistematskog neeksperimentalnog istraživanja i metod teorijske analize. Upitnici korišteni u istraživanju su: Upitnik za ispitivanje socijalno statusnih obilježja, Skala ljubavnih stilova, Upitnik za procjenu bazičnih dimenzija ličnosti Velikih pet plus 2. Statističkom obradom podataka pomoću hi – kvadrat testa identifikovano je postojanje statistički značajne razlike izmedju ekstroverzije (χ² =9.080; p = 0.05), prijatnosti ( χ² = 15.020; p = 0.05), neuroticizma ( χ² = 29.94; p = 0.00), negativne valence ( χ² = 19.994; p = 0.00) i stila ljubavi Mania. Između savjesnosti, otvorenosti ka iskustvu, pozitivne valence, socio – demografskih karakteristika i stila ljubavi Mania ne postoje statistički značajne razlike. Ispitanici kod kojih su ekstroverzija, prijatnost, neuroticizam i negativna valenca sniženi, sniženo je razvijen i stil ljubavi Mania. Ispitanici kod kojih su navedene osobine ličnosti umjereno razvijeni, umjereno je razvijen i stil ljubavi Mania, dok je kod ispitanika kod kojih su visoko razvijene, visoko razvijen i stil ljubavi Mania. Ključne riječi: stil ljubavi Mania, osobine ličnosti [email protected] 100 Knjiga sažetaka Radionice Complex Reactionmeter Drenovac - dinamičke osobine kognitivnih funkcija u izradi psiholoških profila ispitanika Mirko Drenovac, Duška Petranović 103 Konstrukcija psihološkog mjernog instrumenta Šuajb Solaković 104 Kako (ne)upropastiti porodicu komunikacijom Ivana Živković, Gabriela Ninković Došen, Snježana Miščević, Aleksandra Stojanović, Snježana Ivanović, Mihaela Gračanin 105 101 IV KONGRES PSIHOLOGA BiH Brčko distrikt BiH, 26 - 28.02. 2015. god 102 Knjiga sažetaka COMPLEX REACTIONMETER DRENOVAC - DINAMIČKE OSOBINE KOGNITIVNIH FUNKCIJA U IZRADI PSIHOLOŠKIH PROFILA ISPITANIKA Mirko Drenovac, Duška Petranović Drenovac j.d.o.o., Zagreb, Hrvatska CRD serija kognitivnih testova jedinstven je informatički sustav za kronometrijsko mjerenje niza kognitivnih funkcija koji se već više od 40 godina koristi u selekciji ispitanika. Za razliku od klasičnih psihologijskih testova, testovi CRD serije daju informaciju o dinamičkim osobinama mjerenih kognitivnih funkcija. To su brzina, stabilnost, izdržlljivost i pouzdanost odvijanja kogniivnih funkcija te njihovi detalji i međusobni odnosi. Za pojedina zanimanja od presudne je važnosti brzina koordinirane reakcije ili sposobnost percepcije i složenijih mentalnih procesa, dok u drugim zanimanjima veću vrijednost imaju informacije o neiskorištenom mentalnom potencijalu, broju i vrsti pogrešaka te što se na emocionalnom planu događa nakon ispravne ili pogrešne reakcije. U radionici će biti prikazan: • teoretski okvir (“Teorija kronometrije mentalnog procesiranja“, sveučilišni udžbenik za studente psihologije, Sveučilište Jostipa Juraja Strossmayera u Osijeku, Filozofski fakultet, Osijek 2009.) • povijesni pregled razvoja i aplikacija CRD Serije • software za psihologijsko mjerenje • interpretacija rezultata. Autori će prenjeti vlastita iskustva s primjenom CRD serije kognitivnih testova, te kako nam CRD serija može pomoći pri prepoznavanju talenata i njihovom kontinuiranom praćenju. Polaznicima će biti omogućeno aktivno sudjelovanje u Ad-hoc definiranju profila te temeljeg istog, izbor vste mjerenja (testova) i mjernog postupka. Također, polaznicima će biti omogućena usporedba vlastitih postignuća prema odabranom profilu sa več postojećim standardiziranim rezultatima i profilima. [email protected] 103 IV KONGRES PSIHOLOGA BiH Brčko distrikt BiH, 26 - 28.02. 2015. god KONSTRUKCIJA PSIHOLOŠKOG MJERNOG INSTRUMENTA Šuajb Solaković Univerzitet u Istočnom Sarajevu, Bosna i Hercegovina Radionica je namjenjena svim psiholozima praktičarima koji u svom radu imaju potrebu da procjene ili izmjere određene psihološke fenomene za koje nemaju gotove mjerne instrumente. Ovo se čini posebno značajnim u situacijama kada okolnosti nalažu promptno reagovanje gdje bi naručivanje ili potraga za odgovarajućim mjernim instrumentom oduzeli previše vremena, ili bi pak takvi mjerni instumenti bili preskupi. Posebna pažnja će se posvetiti određivanju predmeta mjerenja, gdje će naglasak biti na definisanju predmeta mjerenja na osnovu generalizacije praktičnih iskustava polaznika radionice njihovih konkretnih potreba i različitih saznanja. U radionici će se posebno obraditi sljedeći segmenti konstrukcije psihološkog mjernog instrumenta: - Plan izrade mjernog instrumenta što uključuje sve planske, administrativne, logističke i druge pripreme - Definisanje predmeta mjerenja (zašto je važno, na šta posebno obratiti pažnju..) - Raščlanjivanje predmeta mjerenja na mjerljive indikatore - Određivanje vrste mjernog instrumenta i formata pitanja - Priprema i pisanje pitanja - Odabiranje konačne verzije mjernog instrumenta Broj učesnika: 8 – 12 Trajanje radionice: 45-65 minuta [email protected] 104 Knjiga sažetaka KAKO (NE)UPROPASTITI PORODICU KOMUNIKACIJOM Ivana Živković, Gabriela Ninković Došen, Snježana Miščević, Aleksandra Stojanović, Sandra Turudija, Snježana Ivanović, Mihaela Gračanin Filozofski fakultet, Univerzitet u Banjoj Luci, Bosna i Hercegovina Kvalitet porodičnih odnosa u značajnoj mjeri zavisi od kvaliteta komunikacije. Neadekvatna komunikacija može doprinijeti disfukcionalnim odnosima unutar porodice što se najviše odražava na najmlađe i najosjetljivije članove porodice. Imajući u vidu značaj komunikacije, kroz grupni proces ćemo naglasiti pojedine oblike komunikacije koji mogu značajno uticati na funkcionisanje porodičnog sistema. U uvodnom dijelu, svi učesnici asociraju osnovne pojmove značajne za proces komunikacije i diskutuju o načinima komuniciranja u okviru porodice. Zatim se formiraju male grupe u kojima učesnici na različite načine pristupaju obradi problema u komunikaciji sa naglaskom na disfunkcionalnim oblicima komunikacije i njihovim posledicama na članove porodice. Svaka grupa, na svoj način (igranje uloga, likovno predstavljanje, …) izlaže teme kojima su se bavili. Na osnovu toga, razvija se zajednička diskusija o funkcionalnosti i efektima predstavljenih oblika komunikacije i mogućim funkcionalnijim načinima komuniciranja. Radionica završava naglaskom na važnosti dobre komunikacije i značaju verbalnih i neverbalnih poruka koje će učesnici međusobno razmjeniti. [email protected] 105 IV KONGRES PSIHOLOGA BiH Brčko distrikt BiH, 26 - 28.02. 2015. god 106 Knjiga sažetaka zAHVALJUJemO Se SPONzORImA: Odjeljenje za zdravstvo i ostale usluge Одјељење за здравство и остале услуге GRADONAČELNIK ГРАДОНАЧЕЛНИК APARTHOTEL 107
© Copyright 2024 Paperzz