VRSTE TRETMANA I NJIHOVA USPJEŠNOSTČNOG U RADU OSOBA SA POREMEČAJEM AUTISTIČNOG SPEKTRA Blatnik Stanko, Sanja Selimović, Mujezinović Amila This project has been funded with support of the Lifelong Learning Programme of the European Commission. This publication reflects the views only of the author, and the Commission cannot be held responsible for any use which may be made of the information contained therein. Sažetak U radu su prikazane najznačajnije i najviše primjenjivane metode rada za osobe sa poremečajem autističnog spektra. Poremečaji autističnog spektra zbog svoje raznolikosti u samoj kliničkoj slici i potrebe za individualnim i individualiziranim pristupom u radu zahtjevaju stalno istraživanje uspješnosti provođenja naučno dokazanih metoda rada, primjenjujući ih kao pojedinačan model rada sa osobom s autizmom ili u multidisciplinarnom pristupu i kombinaciji sa više modela rada. U radu su opisani najčešći i najviše u praksi upotreljavani modeli rada sa osobama sa poremečajem autističnog spektra kao i rezultati pojedinačnih istraživanja koji se odnose na uspješnost primjene određenog modela rada. Pervazivni razvojni poremećaji pripadaju poremećajima rane dječje dobi, koji kao obilježja navode specifična odstupanja na tri područja razvoja: međusobne društvene interakcije – socijalni razvoj, u verbalnoj i neverbalnoj komunikaciji uz ograničene, ponavljajuće i stereotipne obrasce ponašanja i interesa i aktivnosti. Na ova tri područja razvoja u kojima se ogleda zaostajanje i prisutnost simptoma poremečaja autističnog spektra usmjereni su i modeli rada. Klasifikacija edukacijski modela rada opisanih u radu jeste na : modeli usmjereni na ponašanje – bihevioralni pristup, razvojni modeli rada, terapijski bazirane intervencije koje su jasno definisane na koje se područje odnose i u okviru kojih se vrši klasifikacija intervencija usmjerenih na komunikaciju ili intervencije usmjerene na senzo-motoričko područje razvoja, te druge intervencije koje obuhvataju modele rada sa porodicom ili druge modele rada nespecifične samo za osobe sa poremečajem autističnog spektra. U radu su predstavljeni rezultati istraživanja najvažnijih modela rada i njihove uspješnosti provođenja u praksi korištenjem metode pregleda literature i do sada napravljenih naučno istraživačkih studija. 1. Uvod Pervazivni razvojni poremećaji pripadaju poremećajima rane dječje dobi, kojih su značajke specifična odstupanja na tri područja razvoja: međusobnim društvenim interakcijama, u verbalnoj i neverbalnoj komunikaciji uz ograničene, ponavljajuće i stereotipne obrasce ponašanja i interesa i aktivnosti. Prvi su ga opisali Leo Kaner (1943.) i Hans Asperger (1944.). Autistični poremećaj i slični poremećaji svrstani su u skupinu pervazivnih razvojnih poremećaja ili poremećaja autističnog spektra (autistični kontinuum). Glavni predstavnik ove skupine poremećaja jest autistični poremećaj, ostali su Rettov sindrom, Dječiji disintegrativni poremećaj, Aspergerov sindrom i Pervazivni razvojni poremećaj ne drugačije određen (BujasPetković i Frey-Škrinjar, 2010). Jedan od bitnih simptoma i pratećih ponašanja autizma su nepoželjni oblici ponašanja koji se ogledaju u prisutnosti autogresivnosti, agresije, specifičnih stereotipnih radnji i slično. Prvobitno su intervencije za uklanjanje nepoželjnih oblika bile reaktivne, dakle slijedile su nakon pojave nepoželjnih ponašanja. Uz kotinuirani razvoj programa za osobe s autizmom ukljućuju i sve uspješnije metode prevencije. U metode prevencije spadaju promjene fizičkih karakteristika prostora učenja, prilagođavanje rasporeda i curriculuma, ali također i podućavanje alternativnim, primjerenim ponašanjima ponašanjima (Doug i William, 2002). Kada je u pitanju tretman i terapija autizma, onda se tu izdvaja više modela i pristupa u radu. Mesibov, Adams & Klinger (1997) su intervencije rada podijelili u tri najvažnije grupe : biološke, psihodinamičke i edukacijske (Roberts, Prior, 2006). Pod biološkim intervencijama podrazumjevamo medicinske tretmane i druge alternativne metode liječenja. Psihodinamičke uključuju Holding therapiju i Pheraplay. U edukacijske intervencije ubrajamo : Bihevioralni pristup (Applied Behaviour AnalysisABA, (Early) Intensive Behavioural Interventions-EIBI/IBI, Lovaas program), Razvojne strategije (Developmental Social-Pragmatic Model – DSP, Floor time, Relationship Development Intervention), Terapijski bazirane intervencije ( Intervencije usmjerene na komunikaciju : Visual Supports/Alternative and Augmentative Communication – AAC, Picture Exchange Communication System – PECS, Social Stories, Facilitated Communication – FC, Functional Communication Training –FCT; Senzorne/Motorne intervencije : DomanDelacato method, Senzorna integracija; Kombinovane intervencije : SCERTS - SocialCommunication, Emotional Regulation and Transactional Support, TEACCH - Treatment and education of autistic and related communication handicapped children, LEAP - Learning Experiences – An Alternative Program for Preschoolers and Parents, Druge intervencije : Muzikoterapija, The Camphill Movement , Miller Method, Daily Life Therapy/Higashi School, Son-Rise Program ) i Terapije bazirane u porodici (The Hanen Program, The Help! Program, Family-centred positive behaviour support (PBS) programs). U daljem tekstu se daju preciznija objašnjenja nekih od edukacijskih intervencija djece sa autizmom. 1.1. Bihevioralni pristup u tretmanu autizma Bihevioralni pristup se u podućavanju osoba s poremečajima iz autističnog spektra koristi od sredine šezdesetih godina prošlog stoljeća. Ischreibman i njegovi suradnici su prvi razvili i evaluirali sveobuhvatni, sistemski program intervencije za podućavanje osoba s autizmom temeljen na bihevioralnom pristupu. On je uključivao programe za smanjivanje nepoželjnih oblika ponašanja kao što su samoozlijeđivanje, agresija, ali i programe za podućavanje vještina igre, socijalnih i akademskih vještina. Danas je, nakon niza istraživanja na tom području, vidljivo da intervencije za osobe s autizmom temeljene na primijenjenoj analizi ponašanja (ABA - Applied Behavior Analysis) imaju jake empirijske temelje i karakteriziraju ih kontinuirano praćenje napretka kroz sistemsko prikupljanje podataka i empirijsko vrednovanje. Primijenjena analiza ponašanja temelji se na tačnoj interpretaciji interakcije između prethodnog podražaja i posljedica te upotrebe dobivenih informacija za planiranje željenog učenja i programa promjene ponašanja. Applied Behavioral Analysis (ABA) ili Primjenjena analiza ponašanja je pristup koji ima jake empirijske temelje i najbolje je empirijski vrijednovan pristup u tretmanu autizma. On se oslanja na tačnu interpretaciju interakcije između prethodne varijable (podražaja, naloga) i posljedice (pojačanja, nagrade), te upotrebe tih informacija za sistematično planiranje željenog učenja i programa promjene ponašanja. ABA je sistem tretmana autizma koji se temelji na bihevioralnim teorijama koje, jednostavno rečeno, navode da ponašanje može biti podučavano kroz sistem nagrada i posljedica. Ovaj koncept se objašnjava na ovaj način: Primijenjena - principi se primjenjuju na socijalno značajno ponašanje, Bihevioralna utemeljena na znanstvenim načelima ponašanja i Analiza - napredak se mjeri i modificiraju intervencije. ABA metod se koriste kako bi se podržale osobe sa autizmom i drugim srodnim razvojnim poremećajima na najmanje pet načina: (a) da uče nove vještine (npr. sistematične instrukcije i procedure nagrađivanja za podučavanje funkcionalnim životnim vještinama, komunkacijskim vještinama ili socijalnim vještinama), (b) da pojačaju i održavaju prethodno stečene vještine, (c) da generaliziraju ponašanja iz jedne u drugu situaciju (npr. učenje i prenošenje durštvenih vještina u prirodno okruženje), (d) da ograniče ili usmjere stanja pod kojima se određena ponašanja pojavljuju (npr. modificiranje okruženja za učenje), (e) smanji ometajuća ponašanja smanjivanjem broja pojačavanja i pojačavanje željenih ponašanja zamjenjivanjem. Ove metode su inkorporirane u ABA edukacijske programe i sastoje se iz dvije komponente. Prva je procjena ponašanja u edukacijskom kontekstu i druga je intervencija zasnovana na procjeni sa ciljem unapređenja akademskih, stručnih, životnih vještina, i socijalnog ponašanja. U jednom od prvih radova o primijenjenoj analizi ponašanja, Baer, Wolf i Risely (1967) naglašeno sedam bitnih elementa ABA-baziranih programa: • Program mora biti primijenjiv. Ponašanje na koje se odlučite usredotočiti trebalo bi imati neki društveni značaj. Okoliš i doganaji bi trebali biti zabilježeni s preciznošću. • Program mora biti analitičan. Trebao bi pružiti jasane i uvjerljive pokazatelje, kroz pažljivo prikupljene podatake, da je intervencija odgovorana za promjene u ponašanju. • Program mora biti tehnološki. Tehnike koje se koriste bi trebale biti opisane dovoljno detaljno da bi mogle biti ponovljene od strane drugog pojedinca. • Program mora biti konceptualno sustavan. Treba pridati značaj ustanovljenim i prihvaćenim načelima. • Program mora biti učinkovit. Program treba nastojati promijeniti ciljano ponašanje do stupnja u kojem ponašanje ima smisla. • Program bi trebao prikazati neke općenitosti. Promjene u ponašanju treba promatrati u raznim okruženjima, ili bi ih trebalo proširiti na široku paletu srodnih ili sličnih ponašanja. U praksi se može naći šarenolikost pristupa ABA-baziranim intervencijama, za djecu s autizmom gdje svaki može koristiti jedinstveni sistem nastave, svaki može staviti različita ponašanja u fokus, ali svaki se temelji na ABA znanstvenom pristupu (Anonnymus 1). Lovaas metod ABA počinje s terapijom „Discrete trial“/Diskretene probe . Discrete trial sastoji se od toga da terapeuta zatraži od djeteta određeno ponašanja (na primjer, „Mirza, molim te podigni kašiku“). Ako dijete zadovoljava, on mu daje „pojačanje“ ili nagradu u obliku hrane, visoko pet, ili bilo koje druge nagrade koja znači nešto za dijete. Ako dijete nije ispunilo zahtjev, on ne prima nagradu, a proba se ponavlja. Diskretne proba je trodjelna metoda učenja koja korsti specifično ponašanje da bi se učenje dovelo do maksimuma. 1.2. Razvojne intervencije / strategije Developmental Social-Pragmatic Model – DSP ili Razvojni socio-pragmatični model je model intervencije koji se fokusira na iniciranju komunikacije i pokretanje spontanosti u komunikaciji sa dijetetom. Fokus intervencije jeste dijete naučiti da formira pozitivne i smislene odnose sa drugima koji su narušeni samim stanjem kao što je autizam. To podrazumjeva stvaranje svih oblika logičkih načina komuniciranja zasnovano na trenutnom dijetetovom razvojnom nivou komunikacije i repertoaru izražavanja, uz podsticanje i proširivanje načina i oblika smislene komunikacije sa drugima. DSP kao oblike rada uključuje : • fokusiranje na spontane društvene komunikacije unutar fleksibilne strukture i različitih aktivnosti • koristeći niz metoda kao što su govor, pjesme i geste kao komunikacijske strategije • dijete usmjeravati u smislu kontrole, skrenitanja pozornosti, mjenjanja dosadašnjih oblika reagovanja i komunikacije • smislene aktivnosti ili događanja su izabrani prema interesu i motivaciji za dijete • korištenje raznih socijalnih skupina za izgradnju sposobnosti složenih društvenih iskustava vizuelne podrške i geste koristiti u radu kao pomoć djetetu da shvati smisao aktivnosti i interakcije DSP staviti naglasak na razvoju komunikacijskih vještina u kontekstu razvoja odnosa i socioemocionalni rasta (Annonymus 2). • Floor time je intenzivan intervencijski program koji se temelji na djetetovom profilu, a razradio ga je dr.med. Stanley I. Greenspan. Ključ floor-timea je interakcija, roditelji i terapeuti su doslovno i figurativno uključeni u interakcije s djetetom na načine koji potiču 6 emocionalnih miljokaza: 1. Dvostruka sposobnost interesirana za prizore, zvukove i osjete iz okoline te sposobnost samosmirivanja; 2. Sposobnost uključivanja u odnose s drugim ljudima - intimnost; 3. Sposobnost uključivanja u dvosmjernu komunikaciju; 4. Sposobnost stvaranja kompleksnih gesta te nizanja serijski povezanih radnji u razrađeni i promišljeni slijed rješavanja problemskog zadatka; 5. Sposobnost stvaranja ideja emocionalne ideje; 6. Sposobnost građenja mostova između ideja kako bi one postale stvarne i logične emocionalno razmišljanje). Floor-time je, zapravo, 20-30minutno razdoblje u kojem vi i vaše dijete sjedite na podu, družite se i igrate. Od obične igre razlikuje ga to da vi u njemu imate razvojnu ulogu. Ta je uloga da budete djetetov vrlo aktivan partner u igri. Vaš je zadatak slijediti njegovo vodstvo i igrati se svega što ga zanima, ali na takav način da ga potiče na interakcije s vama. Npr., ako dijete želi voziti autiće, vi vozite autiće zajedno s njim, nudite mu brži autić ili nudite utrku, sudarajte svoj autić s njegovim - dajte sve od sebe da stvorite interakciju. Npr., kada je dijete potpuno usredotočeno na igračku konjića i izbjegava ponudu da vaš konjić razgovara s njegovim te se počinje udaljavati, vi i vaš konjić možete mu prepriječiti put, izazivajući ga da pregovara gestama i/ili riječima i tako da izazivati da otvara i zatvara više komunikacijskih cikljusa. Ne djelujte paralelno s njim, nego se nadograđujte na njegovo djelovanje (Anonnymus 3). 1.3. Terapijski bazirane intervencije 1.3.a Intervencije usmjerene na komunikaciju Visual Supports/Alternative and Augmentative Communication – AAC je termin koji obuhvaća komunikacijske metode koje koriste dopunjavanje ili zamijenu govora ili pisanja za one s teškoćama u proizvodnji i razumijevanju govornog ili pisanog jezika. AAC sustavi su raznovrsni: komunikacija bez tuđe pomoći u kojoj se ne koristi oprema i uključuje potpisivanje i govor tijela, ili potpomognuta komunikacija koja u svom pristupu koristiti vanjske alate i sastoji se od slika i drugih ICT pomoćnih sredstava. Simboli korišteni u AAC su geste, fotografije, slike, crteže, linije slova i riječi, koji se mogu koristiti sami ili u kombinaciji. Djeca sa autizmom imaju snažne vještine vizuelne obrade što ih ćini dobrim kandidatima za AAC (Cafiero, 2005). AAC sistem za ovu populaciju je zapravo započeo kao Picture Exchange Communication System- PECS (Mirenda, 2001) Picture Exchange Communication System – PECS ili Sistem komuniciranja zamjenom slika je jedinstvena dopunska metoda koja služi za učenje djelotvorne komunikacije. Taj je sistem prvotno razvijen za poticanje razvoja komunikacije kod male djece s autizmom i sličnim poteškoćama vezanim uz socijalnu komunikaciju. Sistem komuniciranja izmjenom slika (PECS) prvotno je razvijen za upotrebu sa predškolskom djecom s autizmom, progresivnim razvojnim poremečajima (PDD) i ostalim socijalno-komunikacijskim poremečajima. To su djeca koja ne koriste formalan i društveno prihvatljiv, tj. koristan govor. Time se misli na djecu koja uopšte ne govore, koja govore isključivo za ”samo-poticaj” ili djecu koja su krajnje eholalična. Ovi komunikacijski poremećaji kod djece se očituju u društvu kao izostanak situacija u kojima ona spontano prilaze nekome da bi s njime komunicirala, redovito izbjegavaju interakcije s drugima ili komuniciraju samo na izravni zahtjev za komuniciranjem postavljen od strane neke druge osobe. Djeca na koju se ovo odnosi su u dobi do 18 mjeseci. PECS se vremenom izmijenio i razvio i sada se koristi sa pojedincima svih dobnih skupina (uključujući i odrasle) i djelotvoran je kod djece sa širokim spektrom komunikacijskih poremećaja (Rajnović, 2001). Social Stories ili Socijalne priče je pristup koji je osmislio Carol Gray 1991 godine za poboljšanje socijalnih vještina osoba s poremečajem autističnog spektra. Socijalne priče su kratke priče pisane i prilagođene za autističnu djecu kako bi im pomogla razumjeti ponašanje i naučiti ih primjerenom ponašaju u socijalnim situacijama. Priče imaju posebno definiran stil i oblik. Oni opisuju situaciju u smislu relevantnih društvenih signala, perspektive drugih, a često i predlažu odgovarajući odgovor na ponašanje u određenoj socijalnoj situaciji (Reynhout, Carter, 2007). 1.3.b Senzorne/Motorne intervencije Senzorna integracija odnosi se na proces senzorne organizacije koju vrši Centralni Nervni Sistem (mozak i kičmena moždina). Senzorni ulaz se prima iz različitih senzornih sistema, interpretira se i organizuje da obezbjedi informaciju o našem tijelu i njegovom odnosu sa okolinom. Ova informacija je neophodna za efektivnu radnju ili za sposobnost planiranja motornih zadataka. Sve što radimo zahtjeva senzornu integraciju. Ayers definiše nivoe senzorne integracije i rezultujuće krajnje produkte. Ovi krajnji produkti (npr. sposobnost koncentracije, organizacije, samokontrole, itd.) su svi neophodni da bi dijete bilo spremno da uči. To je neurološki proces koji organizuje i interpretira senzacije iz sopstvenog tijela i iz okoline. Naša “centralna tjelesna” čula su ključna za kvalitet našeg života. Ona su neophodna za djetetov razvoj. Ona formiraju osnovu za više perceptivne vještine potrebne za čtanje, pisanje, i temelj su učenja i emocionalne regulacije. Četiri nivoa Senzorne Integracije su : Nivo 1 - Primarni Senzorni Sistemi- od 2.mjeseca; Nivo 2 - Perceptivna Motorna Osnova- od navršene 1.godine, Nivo 3 - Perceptivne Motorne Vještine- od navršene 3.godine, Nivo 4 - Akademska Spremnost- od navršene 6.godine (Ayers, 1979). Doman-Delacato metod je izvorno dizajniran od strane Doman Glen i Carl Delacato i predstavlja metodu senzorskog programa integracije obuke za djecu s ozljedama mozga, ali se koristi i s raznim drugim teškoćama. Program zagovara „pattering“ – ili povezivanje rukama koje podrazumjeva sistemsko vježbanje autistične djece od strane roditelja ili stručnjaka. Program se zagovarao kao lijek za autizam. Stimulirajući aktivnost mišića u kontroliranim uvjetima i na intenzivan način pokušava se obnavljanje pogođenih povredom neuronskih funkcija. 1.3. c Kombinovane intervencije SCERTS – (Social-Communication, Emotional Regulation and Transactional Support)Model je cjelovit, timski baziran, multidisciplinarni model za poboljšanje sposobnosti društvene komunikacije i regulacije emocija i provedbu transakcijske potpore za djecu i starije osobe s poremečajem autističnog spektra. SCERTS nije isključivi pristup, jer pruža okvir u kojem prakse i strategije s drugim pristupima mogu biti integrirane, kao što su ABA metoda, PECS, AAC model i socijalne priče. SCERTS model se može koristiti s pojedincima u širokom rasponu dobi i razvojnim mogućnostima. Razvijen je od strane Barry Prizant, Amy Wetherby, Emily Rubin, Amy Laurent i Patrick Rydell i multidisciplinarnog tima istraživača, kliničara i edukatora koji imaju više od 100 godina iskustva u području autizma. TEACCH - Treatment and education of autistic and related communication handicapped children je pristup nastao iz rada Mesibova, Schoplera i kolega i razvijan je na Univerzitetu Sjeverna Karolina posljednjih 40 godina. To je „važna kolijevka“ pristupa u definiranju autizma kao doživotnog oboljenja. Slično Lovaas metodu to je u osnovi bihevioralni pristup, ali sa velikom fleksibilnošću koja dozvoljava sporedno učenje isto kao i strukturirno, i sa fokusom na razvijanje odgovorajučih komunikacijskih vještina i lične neovisnosti. Upućuje na važnost psiho lingvističkih znanja i korištenje alternativnih metoda komunikacije. U suprotnosti od Lovaasa zahtjeva veću vizuelnu podršku-govorna riječ je potpomognuta pomoću vizuelnih materijala, kao fotografije, znakovi i simboli jezika. Obično, svaki učenik ima svoje područje rada, koje je što više neometano. Tri su osnovne komponente postavljanja TEACCH učionice: vizuelna jasnoća, vizuelna organizacija i vizuelne instrukcije (Anonnymus 4). LEAP- Learning Experiences - An Alternative Program for Preschoolers and Parents je razvojno-integrirani predškolski model rada sa djecom s autizmom i njihovim vršnjacima. Model nudi sveobuhvatan program edukacije roditelja koji pruža pomoć u stvarnom svijetu i zajednici. Program se provodi u porodicama koje imaju više djece, a od kojih je jedno dijete sa dijagnozom autizma. Akcenat uspješnosti jeste u ranoj detekciji poremečaja i postavljanju dijagnoze, kao i ranoj intervenciji. Mnoge studije pokazuju uspješnost u provođenju programa koji imaju vršnjake, odnosno braću ili sestre u razlici godina do 36 mjeseci (Anonnymus 5). 2. Rezultati istraživanja uspješnosti primjene pojedinih intervencijskih postupaka u tretmanu osoba sa poremečajem autističnog spektra Studija iz 2009 koja daje pregled dokaza da je PECS lagan za učenje od strane većine pojedinaca s autizmom, nudi komunikaciju s onima s malo ili bez imalo funkcionalnog govora, i ima pozitivan utjecaj na socijalne interakcije i problematična ponašanja (Preston, Carter, 2009). Sadašnja istraživanja pokazuju da je PECS dobro prihvaćen od strane pojedinaca sa autizmom i njihovih roditelja te da rezultati istraživanja pokazuju njegovu uspješnost u primjeni zajedno sa drugim pristupima u tretmanu (Tincani, Devis, 2010 ). Istraživanja ocijenjena od Delprato (2009), kao što su Koegal i Bimbela i Schreibman (1996) i Schreibman i Kaneko i Koegel (1991) pokazuju da naturalističke intervencije imaju veći pozitivan učinak za roditelje djece s autizmom, za razliku od roditelja koji primjenjuju DTT. Roditelji koji koriste razvojne ili naturalističke odgovarajuće tehnike su sretniji, manje pod stresom i osjećaju da bolje komuniciraju sa svojim djetetom od roditelja osposobljenih za primjenu DTT-a (Roberts, Prior, 2006). Nije bilo sistemske procjene učinkovitosti Doman-Delacato programa za djecu s autizmom, i ozbiljne kritike o korištenju takvih metoda od strane nekog većeg broja autora. Prema Cummins (1988) metodološke nedostaci povezani s istraživanjima ovog programa čine ga je nemogućim za dobijanje zaključke o učinkovitosti ove metode (Roberts, Prior, 2006). Najutjecajniji i najviše citirani pregled literature o djelotvornosti tretmana za autizam je National Research Council's book Educating Children with Autism (2001) koje daje jasne zaključke kako je ABA najučinkovitiji pristup u tretmanu glavnih karakteristika autizma . Kliničko izvješće američke Akademije za pedijatriju iz 2007 godine zaključuje da je korist od ABA-baziranih intervencija u poremečaju autističnog spektra "dobro dokumentirana" i da "djeca koja primaju već intenzivno liječenje ponašanja su pokazala znatan, kontinuirano napredovanje u IQ, jeziku, uspjehu u školi, i adaptivnom ponašanju, kao i nekim mjerama socijalnog ponašanja "(Myers, Johnson, 2007). Istraživači sa MIND Instituta su 2008.godine objavili pregled sveobuhvatnih naučno dokazanih pristupa u tretmanu osoba sa poremečajem autističnog spektra. Na temelju nalaza iz četiri najbolje dizajnirane i kontrolirane studije, oni su zaključili da ABA-baziran pristup (Lovaas tehnika) je dobro uspostavljen pristup za poboljšanje intelektualnih sposobnosti kod male djece s poremečajem autističnog spektra. Studija iz 2009 godine koja je izvršila pregled psiho-obrazovnih intervencija za djecu s autizmom čija je srednja dob bila šest godina ili manje ocjenjuje ABA-baziran pristup tretmana kao onim koji pokazuje učinkovitost u povećanju globalnog funkcioniranja u predškolske djece s autizmom kada je liječenje intenzivna i provode ga obučeni terapeuti (Eikeseth, 2009). Istražitelji sa Vanderbilt University su 2011 godine obavljaju sveobuhvatnu analizu znanstvene literature o ABA-baziranim i drugim terapijama za poremečaj autističnog spektra i zaključuju da ovakav pristup pokazuje poboljšanje kognitivnih funkcija, jezičkih vještina, i adaptivnog ponašanja (Warren et all, 2011). 4. Zaključak Prema pregledu literature i postojećih rezultata istraživanja možemo zaključiti da ABA bazirani terapijski postupci u tretmanu i radu osoba sa poremečajem autističnog spektra su najviše primjenjivani oblici rada i model rada koji daje najviše uspješnosti. Aba-bazirani model u sebe uključuje više gore opisanih modela te zbog toga dovodi do uspješnosti u radu sa osobama sa poremečajem autističnog spektra. Razlog uspješnosti ABA modela jeste što unutar svog pristupa uključuje više pojedinačno opisanih metoda rada kao što su : DTT (Discrete Trail Training), NET (Natural Environment Teaching), PRT (Pivotal Response Training), PECS/Pyramid Model, TEACCH model, Speech Therapy… ABA baziran model rada temelji se na prilagođavanju okruženja dijetetu sa poremečajem autističnog spektra, poštujući u radu njegov nivo razvoja, vještine koje posjeduje, stepen motivacije i interesovanja. ABA model rada je sveobuhvatni pristup rada sa osobama s poremečajem autističnog spektra koji daje najviše uspješnosti u radu, pokazujući napredovanje na tri osnovna razvojna područja pogođena poremečajem autističnog spektra, a jeste : socijalni razvoj, intelektualno funkcioniranje i komunikacija. Iz svega gore navedenog možemo zaključiti da samo integracijom više pojedinačnih metoda i individualnim pristupom u radu sa osobama s poremečajem autističnog spektra možemo doći do uspjeha u radu i poboljšanja u funkcioniranju osobe. Literatura Roberts, J.M.A , Prior, M. (2006). „A Review of the Research to Identify the Most Effective Models of Practice in Early Intervention for Children with Autism Spectrum Disorders“, The University of Sydney, The University of Melbourne Rajnović, S. (2001) Poticanje komunikacije u radu s djecom s autizmom primjenom PECS (The Picture Exchange Communication System) programa – magistarski rad, Sveučilište u Zagrebu, Edukacijsko - rehabilitacijski fakultet Bujas-Petković, Z., Frey Škrinjar, J. (2010). „Poremećaji autističnog spektra : Značajke i edukacijsko-rehabilitacijska podrška“ , V.B.Z. Zagreb, školska knjiga Son, S. H.; Sigafoos, J.; o’Reilly, M.; Lancioni, G. E. (2006). "Comparing two types of augmentative and alternative communication systems for children with autism" Developmental Neurorehabilitation Mirenda, P. (2001). "Autism, Augmentative Communication, and Assistive Technology: What Do We Really Know?", Faculty of Education, University of British Columbia Cafiero, J. (2005). „Meaningful Exchanges for People with Autism: An Introduction to Augmentative & Alternative Communication“. Bethesda, MD: Woodbine House. Sansosti, F.J, Powell-Smith, K.A, Kincaid, D. (2004). "A research synthesis of Social Story intervention for children with autism spectrum disorder" Reynhout. G., Carter, M. (2007). "Social Story efficacy for a child with autism spectrum disorder and moderate intellectual disability" Eikeseth, S. (2009). "Outcome of comprehensive psycho-educational interventions for young children with autism". Res Dev Disabil Rogers, S.J.; Vismara, L.A. (2008). "Evidence-based comprehensive treatments for early autism" Warren, Z.; Veenstra-VanderWeele, J.; Stone, W.; Bruzek, J.L.; Nahmias, A.S.; Foss-Feig, J.H.; Jerome, R.N.; Krishnaswami, S.; Sathe, N.A.; Glasser, A.M.; Surawicz, T.; McPheeters, M.L. (2011). Therapies for children with autism spectrum disorders . Comparative Effectiveness Review No. 26., MD: Agency for Healthcare Research and Quality. http://dira.forums-free.com/bihevioralne-metode-u-poremecajima-iz-autisticnog-spektrat568.html http://urdosa.org/index.php?view=newsfeed&catid=5%3Aautizamnovosti&id=1autisticsociety&option=com_newsfeeds&Itemid=3 http://prekese.dadeschools.net/leap.html http://www.autismweb.com/teacch.htm
© Copyright 2024 Paperzz
