RAČUNOVODSTVO I MENADŽMENT - RiM • 13. međunarodna znanstvena i stručna konferencija
UDRUGA „HRVATSKI RAČUNOVOĐA"
Neovisna Udruga računovođa,
poreznih savjetnika i financijskih djelatnika
ZAGREB, Vlaška 68
RAČUNOVODSTVO I MENADŽMENT - RiM
13. međunarodna znanstvena
i stručna konferencija
ZBORNIK RADOVA
Svezak II. – stručni radovi
Zagreb, 2012.
RAČUNOVODSTVO I MENADŽMENT - RiM
13. međunarodna znanstvena
i stručna konferencija
Zbornik radova s međunarodne
znanstvene i stručne konferencije
Svezak II. – stručni radovi
Zagreb, 2012.
©Copyright 2012.
„HRVATSKI RAČUNOVOĐA”
NEOVISNA UDRUGA RAČUNOVOĐA
POREZNIH SAVJETNIKA I FINANCIJSKIH DJELATNIKA
10 000 Zagreb, Vlaška 68, tel.: 01/4699-700, faks: 01/4699-703
Za nakladnika predsjednik:
Miroslav Buzadžić, dipl. oec.
Organizacijski odbor konferencije:
Miroslav Buzadžić, dipl. oec. (predsjednik)
Branimir Markota, dipl. oec.
Dr. sc. Vlado Brkanić
Mr. sc. Đurđica Jurić
Prof. dr. sc. Marijan Cingula
Mr. sc. Ljerka Markota (tajnica)
Mag. oec. Krešimir Jurun (tajnik)
Prof. dr. sc. Vinko Belak
Glavni urednik:
Prof. dr. sc. Vinko Belak
UDK 657.3/657.6/336.2/658.1/658.8
ISBN 978-953-7828-02-8
Grafička priprema:
EDIT d.o.o., Zagreb, Vlaška 64/III
Tisak:
„M.A.K. GOLDEN” d.o.o.
Zagreb, Augusta Prosenika 11
CIP zapis dostupan u računalnom katalogu
Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem: 808348
Predgovor
Nakon uspješno održane prve konferencije Računovodstvo i menadžment,
u ovom su Zborniku predstavljeni radovi s druge konferencije.
Radujemo se što ste svojim sudjelovanjem učinili održavanje ove konferencije mogućim i pridonijeli ostvarenju cilja – unaprjeđenje stručnih i znanstvenih dostignuća iz područja računovodstva i menadžmenta, ponajprije u
našoj regiji, ali i u širem kontekstu. Zbog toga je dragocjeno sudjelovanje svih
stručnjaka i znanstvenika iz neposrednog okruženja.
Ove su se godine, međutim, našim naporima da se poveća kvaliteta konferencije pridružili i znanstvenici iz vrlo udaljenih zemalja, što nam je posebno
drago.
Naš je cilj da se svi sudionici konferencije Računovodstvo i menadžment
osjećaju kao suorganizatori. Prema tome, ovaj je Zbornik radova rezultat našega zajedničkog rada, na što svi trebamo biti ponosni.
Uredništvo
U Zagrebu 4. lipnja 2012.
Sadržaj
Predgovor................................................................................................................................................................................................................................. III
TRANSPARENTNOST U OBJAVI GODIŠNJIH IZVJEŠTAJA KAO DIO PLANOVA
RAZVOJA PODUZEĆA U PRAVCU DRUŠTVENE ODGOVORNOSTI...........................1
Elvira Ćatić-Kajtazović
FINANSIRANJE PROJEKATA U FUNKCIJI ZAŠTITE ŽIVOTNE SREDINE........................12
Mila Jančetović, Jana Cvijić
UPRAVLJANJE EKONOMSKIM KRETANJIMA U PROCESU GLOBALIZACIJE......19
Tomislav Ivančević
PRIMJENA BUDŽETSKE KONTROLE I OBRAČUNA PO STANDARDNIM
TROŠKOVIMA U SUVREMENOM POSLOVNOM OKRUŽENJU.........................................32
Marijan Milinović
PORODIČNI BIZNIS – POKRETAČKA SNAGA PORODICE I EKONOMIJE....................43
Zvezdan Đurić
NAKNADNO MJERENJE ULAGANJA U NEKRETNINE....................................................................................53
Nenad Vudrić
INTEGRIRANJE OBRAČUNA TROŠKOVA NA BAZI AKTIVNOSTI
S EKONOMSKOM DODANOM VRIJEDNOSTI U FUNKCIJI
UPRAVLJANJA FINANCIJSKIM REZULTATOM................................................................................................60
Stjepan Kolačević, Baldo Hreljac
SPECIFIČNOSTI OBRAČUNA POREZA NA DODANU VRIJEDNOST
PRILIKOM KORIŠTENJA SLUŽBENIH AUTOMOBILA..........................................................................73
Luka Mladineo, Stjepan Laća
ANALIZA RENTABILNOSTI I TROŠKOVI .................................................................................................................................81
Maja Andrijašević, Vesna Pašić
UPRAVLJANJE PARCIJALNIM KOMPLEKSIMA REPRODUKCIJE
PREDUZEĆA U FUNKCIJI KONKURENTSKE DOMINANTNOSTI....................................87
Radmilo Todosijević, Snežana Todosijević Lazović
UTJECAJ SPECIFIČNOSTI HOTELIJERSKE DJELATNOSTI NA
REVENUE MENADŽMENT HOTELIJERSKIH PODUZEĆA............................................................99
Željko Deković, Jurica Matošin
EFEKTI IMPLEMENTACIJE POREZA NA DODATU VREDNOST
U REPUBLICI SRBIJI....................................................................................................................................................................................... 110
Silvana Ilić, Vesna Pašić
MODEL ZA PROCJENU USPJEŠNOSTI TVRTKI
PREHRAMBENE INDUSTRIJE...................................................................................................................................................... 121
Ivana Oruč Mijač
V
ŽENA KROZ PRIZMU MENADžMENT I RAČUNOVODSTVENE
PROFESIJE - OSVRT NA CRNU GORU......................................................................................................................... 132
Ana Lalević Filipović, Selma Demirovic
FINANCIRANJE KOMUNALNE INFRASTRUKTURE KROZ SUSTAV
POTPORA I NJEGOV UTJECAJ NA FINANCIJSKI POLOŽAJ I
USPJEŠNOST KOMUNALNIH DRUŠTAVA............................................................................................................ 142
Josipa Lisak Klepica
SPACE MANAGEMENT U SUVREMENOM
TRGOVINSKOM POSLOVANJU................................................................................................................................................ 153
Katija Vojvodić, Matea Matić
FINANCIJSKA ANALIZA - TEMELJ POSLOVNOG PLANIRANJA I
USPJEŠNOG POSLOVANJA............................................................................................................................................................. 163
Ivana Arbanas,
POVEZANOST TRANSFERNIH CIJENA I
FORENZIČNOG RAČUNOVODSTVA.............................................................................................................................. 175
Tajana Kramar Šandl, Ksenija Kramar
EKOLOŠKO OPOREZIVANJE - PUT U BOLJU BUDUĆNOST............................................................ 185
Olivera Đurić
UTJECAJ RAZLIČITIH (ALTERNATIVNIH) MODELA MJERENJA
DUGOTRAJNE MATERIJALNE IMOVINE NA REZULTAT
POSLOVANJA PODUZEĆA............................................................................................................................................................... 196
Melita Cita
POSLOVNA IZVRSNOST I STAKEHOLDERSKI PRISTUP PODUZEĆU............................ 207
Boris Sisek
UVOD U ORGANIZACIONE PROMENE.................................................................................................................................. 217
Nevenka Nićin, Zdravka Petković, Slobodan Nićin
NAPLATA POTRAŽIVANJA............................................................................................................................................................................ 223
Ivica Bašić, Anita Jovica, Maja Rodin
KOMPARATIVNE PREDNOSTI ULAGANJA U MALE OBITELJSKE
HOTELE S CILJEM PRUŽANJA KVALITETNIJE TURISTIČKE
PONUDE REPUBLIKE HRVATSKE......................................................................................................................................... 234
Joško Lozić, Toni Miljak, Maja Kitić
DEINDUSTRIJALIZACIJA SRBIJE....................................................................................................................................................... 244
Dragovan Milićević
POSLOVNO-FINANSIJSKO ODLUČIVANJE NA OSNOVU
DOBITI ILI GOTOVINE............................................................................................................................................................................... 258
Snežana Knežević, Veljko Dmitrović, Aleksandra Stanković, Miloš Mitrić
INSTITUCIONALNE POTPORE PODUZETNIŠTVU............................................................................................ 270
Boris Sisek, Barbara Gajšak
VI
Elvira Ćatić-Kajtazović: T RANSPARENTNOST U OBJAVI GODIŠNJIH IZVJEŠTAJA
KAO DIO PLANOVA RAZVOJA PODUZEĆA U PRAVCU DRUŠTVENE ODGOVORNOSTI
TRANSPARENTNOST U OBJAVI GODIŠNJIH
IZVJEŠTAJA KAO DIO PLANOVA RAZVOJA
PODUZEĆA U PRAVCU DRUŠTVENE
ODGOVORNOSTI
Elvira Ćatić-Kajtazović,
Ekonomski fakultet Univerziteta u Bihaću, Bihać, Bosna i Hercegovina
SAŽETAK:
Cilj provedenog istraživanja bio je utvrditi nivo razvijenosti svijesti o društveno odgovornom poslovanju poslovnih subjekata koji posluju na području Unskosanskog kantona. Dio istraživanja odnosio se i na transparentnost u objavi godišnjih izvještaja, posmatrana kao dio planova razvoja poduzeća u pravcu društvene odgovornosti. Da bi se utvrdila transparentnost u objavi godišnjih izvještaja,
anketiranima je bila ponuđena grupa pitanja koja se odnosila na objavu ne samo
finansijskih, nego i izvještaja o zaštiti životne sredine i izvještaja o socijalnim aktivnostima. Također su im ponuđene i dvije grupe napravljene kako bi se otkrio plan
aktivnosti u budućnosti, te stekla predodžba o tome šta su poduzeća do sad uradila
na tom polju, a šta planiraju uraditi u budućnosti.
1.UVOD
Uslijed odgovornog djelovanja poduzeća prema zajednici, okolišu, svojim
zaposlenima ili tržištu poduzeće kreira jedan od najsigurnijih načina stvaranja
pozitivnog imidža, koji veoma često predstavlja granicu između uspješnog i
neuspješnog poslovanja. Osim toga, za poduzeće nema boljeg „ambasadora“
od zadovoljnog kupca i sretnog zaposlenog. U bosanskohercegovačkim uslovima poslovanja veoma je važno izgraditi imidž društveno odgovornog poduzeća prvenstveno zbog preovladavajućeg negativnog stava prema privatnom
sektoru kao nemilosrdnom i korumpiranom. Također, proces globalizacije,
nametnuo je obavezu bh preduzećima za širenjem i iznalaženjem novih tržišta, ali jednako tako menadžment istih treba da ima u vidu da je većina tržišta
1
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
ugradila ili preferira ugradnji zakonske regulative koja u potpunosti zabranjuje ili otežava ulaz proizvodima koji ne zadovoljavaju zahtjevima zaštite okoliša, zaštite potrošača i slično. Ino partneri šalju jasnu poruku menadžmentu
bh poduzeća da u savremenim uslovima poslovanja zaštita okoliša, potrošača,
ljudskih prava više nije stvar izbora nego nužnost. Značaj neophodnosti i hitnosti u usvajanju nove poslovne prakse vidljiv je iz analize dosadašnje ne sistematske i spore primjenjivosti koncepta društvene odgovornosti poduzeća u
Bosni i Hercegovini. S druge strane, skandali Enron i Worldcom koji su se desili
2001. godine nametnuli su potrebu javnosti za mjerenjem i izvještavanjem ne
samo financijskih nego i „mekih“ performansi poduzeća. Tako prema Corporate Register u 2008. godini čak 88% poduzeća sa liste FTSE 100 objavili su
pored financijskih i nefinancijske izvještaje. Na sve navedene činjenice, nameću se slijedeća pitanja: Šta ako i imamo poduzeće koje posluje društveno
odgovorno, a o tome ne obavještava javnost? Šta ako i imamo poduzeće koje
posluje društveno odgovorno i o tome obavještava javnost, ali javnost takvu
poruku pogrešno tumači? Odgovori na navedena pitanja uistinu traže detaljne
dugoročne analize stanja „prije i poslije“, te ponašanja i reakcije javnosti „prije
i poslije“ objave o aktivnostima društveno odgovornog poslovanja. Cilj ovog
rada je ponuditi odgovor na samo dio pitanja da li poduzeća uopće objavljuju
i na taj način obavještavaju javnost o svojim aktivnostima na polju društvene
odgovornosti.
2. ZAŠTO DRUŠTVENA ODGOVORNOST PODUZEĆA
Kada je riječ o definiranju društvene odgovornosti poduzeća (u daljnjem
tekstu DOP) nezaobilazno tumačenje jeste ono koje je Evropska komisija predočila u svojoj Zelenoj knjizi, definišući DOP kao1 „skup aktivnosti poduzeća
usmjerenih ka ispunjavanju pravnih obaveza definisanih zakonom i ugovorima, ali i aktivnosti kojima poduzeće ispunjava obaveze, koje ne proističu iz
formalno-pravnog okvira, kao što su ulaganje u razvoj ljudskog kapitala, zaštita životne sredine i unapređenje odnosa sa svim interesnim grupama“. Ovaj
izveštaj djeli DOP na dvije dimenzije: internu i eksternu. Interna dimenzija uključuje upravljanje ljudskim resursima, zdravlje i sigurnost radnika na radnom
mjestu te upravljanje promjenama. Eksterna dimenzija obuhvata razvoj lokalne zajednice, unapređenje odnosa sa poslovnim partnerima, dobavljačima i
kupcima, zaštitu ljudskih prava te zaštitu životne sredine. Društvena odgovornost poduzeća2 je kompleksan i veoma širok pojam za koji još uvijek ne postoji
GREEN PAPER, Promoting a European framework for Corporate Social Responsibility, Commission Of
the European Communities, Brussels, 18.7.2001, COM(2001) 366 final, str. 4.
2 engl. Corporate Social Responsibility – CSR. U BiH se u prijevodu pored termina društvena koriste još i termini
korporativna, korporacijska ili socijalna odgovornost poduzeća.
1 2
Elvira Ćatić-Kajtazović: T RANSPARENTNOST U OBJAVI GODIŠNJIH IZVJEŠTAJA
KAO DIO PLANOVA RAZVOJA PODUZEĆA U PRAVCU DRUŠTVENE ODGOVORNOSTI
jedinstveno shvatanje niti postoji spisak aktivnosti i oblasti koje sadrži. Tako i
postoji niz autora i organizacija koji različito definišu društvenu odgovornost
poduzeća. Ipak, zajednički predmet interesovanja jeste pozitivan uticaj poduzeća na društvo te uloga privrede u održivom razvoju.3 Jedno od bitnijih područja društveno odgovornog poslovanja poduzeća je društveno odgovorno
investiranje (engl. social investment). Na tom području su posebno aktivni tzv.
okolišni i etični investicioni fondovi (engl. green and ethical funds), koji ulažu
samo u ona poduzeća koja ispunjavaju kriterije društvene odgovornosti. Primjer jednog takvog fonda je i Domini Social Equity Fund4, koji investiraju samo
u ona poduzeća koja:
1. Posjeduju inovativne i donatorske programe, posebno programe koji
promiču ekonomsku i socijalnu pravdu,
2. Zapošljavaju žene i pripadnike etničkih manjina,
3. Investiranje u poduzeća u vlasništvu žena ili etničke manjine,
4. Imaju odlične programe za zaposlene u području obiteljskog života npr. čuvanje djece, briga za starije osobe, fleksibilno radno vrijeme,
5. Posjeduju inovativne zaštićene programe zapošljavanja koji dovode
do progresivne politike homoseksualno-orijentiranih ljudi,
6.Nude zaposlenicima mogućnost vlasništva dionica i/ili sudjelovanja u
dobiti,
7.Nude zaposlenicima mogućnost sudjelovanja u društvu,
8.Nude obilje pogodnosti za svoje penzionere,
9.Koji se ponašaju odgovorno u manje razvijenim zemljama u kojima posluju.
Osnovne koristi koje ujedno možemo navesti i kao ključne razloge u sve
većem insistiranju na integrisanju ekonomske, socijalne i ekološke dimenzije u
poslovna djelovanja poduzeća, mogu se svesti na tri (za poduzeće) najvažnije
stavke, a to su:
1. Unapređenje finansijskih performansi poduzeća5- Više empirijskih studija je pokazalo da DOP proizvodi direktne pozitivne finansijske efekte. Istraživanje koju je uradila poznata konsultantska kuća Morgan Stanley u saradnji
sa poduzećem Oekom Research, koja se bavi DOP-om, je pokazalo da postoji
pozitivna korelacija između kvaliteta društvene odgovornosti poduzeća i njihovih finansijskih performansi.
3 Naša zajednička budućnost (“Our Common Future”) United Nations Commission on Environment and
Development, znanoj kao Brundtlandova komisija, prema norveškoj premijerki Gro Harlem Brundtland
(Bruntland, 1987) definira održivi razvoj kao :“razvoj koji zadovoljava potrebe i aspiracije sadašnjosti bez
ugrožavanja mogućnosti i potreba budućih generacija”.
4 http://www.domini.com/index.htm,
5 Dr Lončar D., Dr Rajić V.: Measuring and importance of Corporate Social Responsibility Ratings, Ekonomski
fakultet Beograd, Beograd, 2008.
3
riM konferencija - zbornik stručnih radova
2. unapređenje odnosa sa relevantnim interesnim grupama
3. Jačanje kredibiliteta i reputacije poduzeća6- Vrhunske doP performanse direktno utiču na unapređenje kredibiliteta i reputacije poduzeća u poslovnoj, ali i široj društvenoj javnosti.
Jedna od osnovnih funkcija praksi doP-a jeste da poduzeće na tržištu i u
društvu bude pozicionirano na taj način da ga ostale interesne grupe posmatraju kao odgovornije od drugih poduzeća. Pozitivni odnosi sa nekim interesnim grupama pružaju poduzeću odličnu poslovnu priliku diferencijacije od
ostalih poduzeća. koristi su međusobno povezane tako da i unapređenje odnosa sa relevantnim interesnim grupama omogućavaju jačanje kredibiliteta i
reputacije poduzeća. neke od tih prilika predstavljeni su u shemi 1: upravljanje
prednostima koje proizlaze iz ugleda poduzeća.
Shema 1: upravljanje prednostima koje proizlaze iz ugleda poduzeća
MEDIJI
L. ZAJEDNICA
Jamstvo medijskog
izvještavanja
Jamstvo legitimnosti
DRŽAVA-VLADA
AKTIVISTI-NVO
Jamstvo javnog
zagovaranja
Jamstvo
blagonaklonosti
POSLOVNE PRILIKE
KUPCI
INVESTITORI
Jamstvo novca
Jamstvo lojalnosti
ZAPOSLENI
Jamstvo predanosti
Izvor: Fombrun, C., Gardberg, N. i Barnett, M: “Opportunity Platforms and Safety Nets: Corporate
Citizenship and Reputational Risk”, Business and Society Review, 105:1, 85-106, 2000.
u shemi su predstavljene poslovne prilike poduzeća koje su pružaju u
onom slučaju kad poduzeće unapređenjem odnosa sa svojim zainteresiranim
stranama stvara samo sebi jednu novu vrijednost koja će biti moćno oružje u
stvaranju konkurentne prednosti. naime, stalnom brigom, razvojem i njegovanjem odnosa poduzeća sa njegovim interesnim stranama, jača se podrška
koju svaka grupa u određenom momentu može pružiti poduzeću i njegovim
6
4
Is there a correlation between the amount of effort and resources invested in social responsibility and a
company’s reputation,< http://www.bcccc.net/_data/global/designs/node_1/images/bcccc-banner.gif
Elvira Ćatić-Kajtazović: T RANSPARENTNOST U OBJAVI GODIŠNJIH IZVJEŠTAJA
KAO DIO PLANOVA RAZVOJA PODUZEĆA U PRAVCU DRUŠTVENE ODGOVORNOSTI
strateškim ciljevima. Sve navedeno upućuje da je društvena odgovornost poduzeća, uistinu ključni izvor konkurentne prednosti poduzeća. Da bi poduzeće
uživalo u ovim koristima7 koje pruža primjena koncepta društvene odgo-
vornosti, neophodna je implementacija, uspješno upravljanje DOP-om
u svim sferama poslovanja poduzeća, te konačno izvještavanje o navedenim aktivnostima. Riječ je o kontinuiranom procesu planiranja, implementacije i izvještavanja o društveno odgovornom poslovanju.
3. ZAŠTO IZVJEŠTAVATI O DRUŠTVENOJ ODGOVORNOSTI
PODUZEĆA
Menadžment bosanskohercegovačkih poduzeća treba biti svjestan činjenice da se danas poduzeće više ne ocjenjuje samo na bazi finansijske dobiti nego i na bazi doprinosa prema široj društvenoj zajednici. Uveden je nov
pristup mjerenja performansi poduzeća, baziran na principu ekonomske, ekološke i socijalne dimenzije. Kako država BiH ima za strateški cilj punopravno
članstvo u EU, i to je jedan od rijetkih ciljeva kod kojeg postoji opće slaganje u
kompleksnom uređenju navedene države, onda se i menadžmentu bh poduzeća nameće obaveza poznavanja činjenice da najveću podršku razvoju DOP-a
u svijetu pružaju institucije Evropske unije. Ta podrška je vidljiva iz činjenice
da je 2005. godina proglašena godinom DOP-a u EU. I ne samo to, kako su
potrošači ti koji donose odluku o kupovini proizvoda i na taj način potvrđuju
njegovu vrijednost, prema anketi8 koja je provedena u 12 evropskih država,
koja je imala za cilj otkriti stavove evropskih potrošača prema društveno odgovornom poslovanju poduzeća, čak 70 % ispitanika je izjavilo da primjena koncepta DOP-a igra važnu ulogu prilikom odluke o kupovini proizvoda ili usluga,
dok 44 % evropskih potrošača bi bilo spremno platiti veću cijenu proizvoda
ili usluga onih poduzeća koji se ponašaju odgovorno prema društvu i okolišu.
U navedenoj anketi potrošači su izrazili jasan stav da se aktivnosti trebaju da
provode i o njima javnost obaviještava u svrhu ostvarenja dugoročnih ciljeva očuvanja okoliša, filantropije, socijalne osjetljivosti. O značaju objavljivanja
nefinansijskih performansi govori i podatak, koji je objavio Fortune Magazine, da jedan od svakih deset dolara imovine u SAD-u (2,3 trilijuna dolara od
24 trilijuna dolara) ulaže se u poduzeća koja imaju visoku stopu rejtinga društvene odgovornosti. Upravo i to je razlog zašto Fortune od 2005. godine forPrema CSR Network postoji 10 osnovnih razloga tj koristi zašto poduzeće da bude društveno odgovorno. To
su: povećanje profita, pristup kapitalu, smanjeni troškovi poslovanja, poboljšanje reputacije, povećanje prodaje i
lojalnost kupaca, povećanje produktivnosti i kvaliteta, povećanje mogućnosti za privlačenje i zadržavanje radne
snage, moguće smanjenje upletanja države u poslovanje, bolje upravljanje rizikom te održavanje koraka sa
konkurencijom.
8 The First Ever European Survey of Consumers’ attitudes towards Corporate Social Responsibility, MORI Research
for CSR Europe, 2000.
7 5
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
mira listu najvećih svjetskih kompanija po tome koliko su dobre u skladu sa
društveno odgovornom poslovnom praksom. Također, krajem devedesetih uz
globalni indeks vrijednosti dionica, Dow Jones uvodi Indeks održivosti (Dow
Jones Sustainability World Index). Dow Jones Sustainability Indeks globalno
je priznat način ocjenjivanja kompanija. Područja koja se ocjenjuju su ekologija, ekonomski rezultati i društveni rezultati. Dow Jones je pred kompanije
postavio vrlo stroge kriterije kroz koje se određuje indeks održivosti, odnosno
društvene odgovornosti, te na taj način društveno odgovorno ponašanje utiče
i na indeks vrijednosti dionica. Poduzeća se u Dow Jones Sustainability World
Index uvrštavaju na temelju analiza rezultata poslovne održivosti koje provodi nezavisna švicarska kompanija za upravljanje sredstvima SAM (Sustainable
Asset Management). Odabir poduzeća, koje se uvrštavaju u indeks, temelji se
na odabiru najboljih u klasi: umjesto popisivanja svih poduzeća koje ispunjavaju određene ekonomske, ekološke i socijalne kriterije, biraju se samo poduzeća koje pokazuju najbolje rezultate u svakom sektoru. Najboljih deset posto
od 2.500 uvrštenih u Dow Jonesov globalni indeks može biti uvršteno u Dow
Jones Sustainability World Index. Dakle, odabrane navedene činjenice trebaju
biti jasan putokaz menadžmentu bh poduzeća o značaju društveno odgovornog poslovanja i izvještavanja o istom. Međutim, istraživanje po ovom pitanju
je donijelo poražavajuće rezultate, predstavljene u slijedećem poglavlju.
4. METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA
Da bi se došlo do što tačniji i preciznijih informacija o stanju razvijenosti
društvene odgovornosti poduzeća na području USK-a, provedeno je istraživanje pomoću Anketnog upitnika o primjeni koncepta društvene odgovornosti
poduzeća koja posluju na području USK-a. Dio istraživanja odnosio se i na transparentnost u objavi godišnjih izvještaja, posmatrana kao dio planova razvoja
poduzeća u pravcu društvene odgovornosti. U istraživanju je učestvovalo 90
poduzeća. Broj poduzeća koja se bave proizvodnjom je 27, finansijskim uslugama se bavi 12 poduzeća, ne finansijskim 3, dok se ostalim aktivnostima bavi
48 poduzeća-učesnika u istraživanju. Na odgovor o aktivnostima poslovanja, 6
poduzeća nije dalo svoj odgovor, mada ima i onih koji su zabilježili dvije ili više
djelatnosti istovremeno. Anketirana poduzeća stavljena su u određene kategorije u odnosu na broj zaposlenih na sljedeći način:
v
1 do 50 - veoma mala poduzeća,
v
51 do 250 - mala poduzeća,
v
251 do 1000 - srednja poduzeća,
v
1001 do 5000 - velika poduzeća,
v
Više od 5000 - veoma velika poduzeća.
73,33% anketiranih poduzeća su veoma mala, 12,22% su mala, 8,89 posto
6
Elvira Ćatić-Kajtazović: T RANSPARENTNOST U OBJAVI GODIŠNJIH IZVJEŠTAJA
KAO DIO PLANOVA RAZVOJA PODUZEĆA U PRAVCU DRUŠTVENE ODGOVORNOSTI
su srednja, te 5,22 posto su velika poduzeća koja su učestvovala u ovom istraživanju. Anketirani su bili upitani o finansijskoj situaciji u kojima se trenutno
nalaze, te im je ponuđeno da biraju između „veoma dobra”, „dobra”, „podnošljiva”, „loša” i „veoma loša”. 17 anketiranih predstavnika poduzeća smatra svoju
finansijsku situaciju vrlo dobrom, 27 dobrom, 41 zadovoljavajućom, 3 vrlo lošom i dva ispitanika nisu odgovororila na ovo pitanje. Primjetno je i da su velika poduzeća zadovoljnija svojom finansijskom situacijom od malih poduzeća.
Poduzeća koja su ovom anketom obuhvaćena su 90% u privatnom vlasništvu,
tačnije njih 81, u državnom vlasništvu je 8 poduzeća (8,89%), te 1 poduzeće
koje je u nekom drugom obliku vlasništva (1,11%). Uzorak mora biti i prostorno
reprezentativan, tako da su ispitivanjem obuhvaćena poduzeća iz svih opština
USK-a, ali ipak najviše ih je iz opštine Bihać, Cazin i Velika Kladuša. Također,
neka anketirana poduzeća su podružnice čija se centrala nalazi uglavnom u
Sarajevu, te je anketni upitnik morao biti upućen u centralu poduzeća.
5. TRANSPARENTNOST U OBJAVI GODIŠNJIH IZVJEŠTAJA
Da bi se utvrdila transparentnost u objavi godišnjih izvještaja, anketiranima je bila ponuđena grupa pitanja koja se odnosila na objavu ne samo finansijskih, nego i izvještaja o zaštiti životne sredine i izvještaja o socijalnim
aktivnostima. Također su im ponuđene i dvije grupe:
1. U protekle tri godine,
2. Planiramo u narednih pet godina.
Ove grupe napravljene su kako bi se otkrio plan aktivnosti u budućnosti,
te stekla predodžba o tome šta su poduzeća do sad uradila na tom polju, a šta
planiraju uraditi u budućnosti. Na pitanje o pisanju i objavi godišnjih finansijskih izvještaja, analiza odgovora na ovo pitanje dala je očekivane rezultate,
budući da su poduzeća zakonski obavezna ista pisati i objavljivati. Tako da je i
gotovo 90% anketiranih odgovorilo pozitivno na ovo pitanje, te jednako tako
planiraju i u budućnosti nastaviti sa takvim aktivnostima. Nešto drugi rezultati
dobiveni su analizom odgovora na pitanje u vezi s pisanjem i objavom izvještaja na planu zaštite životne sredine. Naime, 18,89% anketiranih izjavilo je da
piše i objavljuje izvještaje na planu zaštite životne sredine; 61,11% ne objavljuje niti vodi evidenciju o zaštiti životne sredine, dok je 14,44% izjavilo da ne
zna za te aktivnosti poduzeća; 5,56% nije dalo odgovor na postavljeno pitanje,
vezano za protekle tri godine. Kako su ciljano kreirana pitanja da otkriju planove razvoja poduzeća u pravcu društvene odgovornosti: 18,89% ispitanika je
izjavilo da planira pisati ove izvještaje u narednih 5 godina; 23,33% je izjavilo
da nema namjeru pisati niti ubuduće, 20 ispitanika ne zna odgovor na ovo pitanje, dok 37,78% nisu ni dali odgovor. Primjećuje se da poduzeća koja su pi7
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
sala ovakve izvještaje, planiraju ih pisati i u narednih 5 godina, a poduzeća koja
ovakve izvještaje nemaju u svojoj poslovnoj praksi, istu niti ne žele mijenjati
u pravcu poboljšanja i kreiranja ovih izvještaja. Također, poduzeća koja pišu
takve izvještaje su uglavnom velika poduzeća iz proizvodnog ili bankarskog
sektora. Da bi se ocijenio interes za edukaciju o značaju pisanja i objavljivanja ovakve vrste izvještaja, svima koji su negativno odgovorili na navedeno
pitanje, ponuđena je opcija da odgovora da li bi i pod kojim uslovima promijenili svoje mišljenje, odnosno šta bi ih moglo nagnati da počnu sa objavom
izvještaja na planu zaštite životne sredine. Da li često spominjana „bosanska
tvrdoglavost“ ili neki drugi razlog, međutim niko nije spreman mijenjati svoju
ustaljenu praksu i uglavnom pisanje i objavu ove vrste izvještaja smatraju dodatnim, a ujedno bespotrebnim opterećenjem. Na pitanje da li poduzeća pišu i
objavljuju izvještaje o socijalnim aktivnostima, analiza odgovora predstavljena
je u obliku grafikona, kako bi se dobila jasnija predodžba o pisanju i planu pisanja godišnjih izvještaja o socijalnim aktivnostima.
Graf 1: Pisanje izvještaja o socijalnim aktivnostima u protekle 3 godine
Nema
odgovora; 1,11%
Ne zna;
13,33%
Ne;
62,22%
8
Da;
23,33%
Nem
odgov
36,37
a;
33%
Elvira Ćatić-Kajtazović: T RANSPARENTNOST U OBJAVI GODIŠNJIH IZVJEŠTAJA
KAO DIO PLANOVA RAZVOJA PODUZEĆA U PRAVCU DRUŠTVENE ODGOVORNOSTI
Graf 2:Planirano pisanje izvještaja o socijalnim aktivnostima
Nema
odgovora
36,37%
Da;
16,67%
Ne; 30%
Ne
znam;
16,67%
Dakle, situacija je manje-više ista kao kad je riječ o izvještajima s rezultatima na planu zaštite životne sredine. Samo jedna petina anketiranih spremna je
da se bavi pisanjem izvještaja o učinku na planu socijalnih aktivnosti u narednih pet godina. Uglavnom su to poduzeća koja se bave proizvodnjom. Također,
poduzeća koja se bave proizvodnjom angažiraju se na projektima zaštite životne sredine više nego poduzeća koja pružaju usluge. Poduzeća koja učestvuju
u takvim projektima najviše učestvuju u onim projektima koji imaju direktne
veze sa njihovim poslovanjem. Edukacija o pitanjima zaštite životne sredine i
nije baš aktualna među ispitanicima.
6. PRIJEDLOG MJERA
Rezultati istraživanja su dali naznaka o neophodnim mjerama u svrhu promovisanja DOP-a kao sredstva za ostvarenje promjena, konkurentnosti, te privrednog i društvenog razvoja. Prije svega vlada bi trebala unaprijediti znanje
o DOP-u (organizirajući i pomažući seminare i sl događaje), partnerski raditi sa
ostalim preduzećima i nevladinim organizacijama na pružanju podrške u stvaranju i realizaciji praktičnih inicijativa, te stvoriti mehanizme koji će omogućiti
i olakšati implementaciju aktivnosti DOP-a. Nadležno ministarstvo bi trebalo
razviti integriranu strategiju DOP-a, te raditi na razvoju znanja, otvoreno komunicirati i više se uključiti u problematiku poduzeća, organizirati seminare za
menadžere o DOP-u, biti otvoreni prema partnerstvu, učestvovati i finansirati
projekte, te se općenito proaktivno uključiti u iznalaženju adekvatnih rješenja.
9
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
Potencijal poslovnih udruženja (prije svega Privredna komora USK), trebao bi
biti iskorišten u smjeru razvoja svijesti i edukacije o društvenoj odgovornosti.
Pod tim se podrazumijeva organizacija seminara, širenje informacija, pohvale
za dobre prakse poduzeća, stvarati i razvijati saradnju sa drugim poslovnim
udruženjima. Unsko-sanski kanton ima Univerzitet, čiji se potencijal može
iskoristiti u pravcu edukacije, te je moguće lobirati za uključivanje kolegija o
DOP-u u programe, prije svega Ekonomskog fakulteta, a zatim po mogućnosti
i drugim odgovarajućim fakultetima i visokim poslovnim školama. Za početak,
menadžmentu poduzeća odlično mogu da posluže Smjernice Globalne inicijative za izvještavanje. Smjernice Globalne inicijative za izvještavanje (GRI),9
su trenutno najrazvijeniji okvir za izvještavanje o društveno odgovornom
poslovanju i održivom razvoju. Imaju za cilj uspostavu opšte prihvaćenog izvještajnog okvira, koji će obaveznicima izvještavanja, omogućiti učinkovito i
dosljedno pružanje odgovora na zahtjeve interesnih strana, upoređivanje vlastitog učinka s ostvarenjem sličnih poduzeća, preuzimanje proaktivne uloge
u rukovođenju poslovanjem i vanjskim odnosima, te jačanje njihovog ugleda
na tržištima kapitala, rada i potrošača. U sklopu razvoja strategije, potrebno je
razmotriti koje grupe su poduzeću ključne za ostvarivanje tih ciljeva (analiza
interesnih strana), započeti konstruktivan dijalog s njima, te programe DOP-a
formulirati u skladu sa njihovim očekivanjima i prioritetima. Poduzeća bi trebala usvojiti provjerenu praksu zapadnoevropskih i multinacionalnih kompanija,
te omogućiti prijenos znanja, tehnologija i vještina koje će prilagoditi svojim
potrebama i mogućnostima. Svakako neophodno je nastaviti i kontinuirano
poticati usvajanja odgovornih praksi i standarda. Potencijal za DOP postoji. Taj
potencijal bi trebao na vrijeme biti iskorišten uzimajući u obzir činjenicu da se
u svijetu poduzeća rangiraju na osnovu svoje društvene odgovornosti, a veliki
su izgledi da će u Bosni i Hercegovini društveno odgovorno poslovanje nametnuti ne pripremljena borba poduzeća za opstanak.
7. ZAKLJUČAK
Općenito je potrebno posvetiti više pažnje strateškom pristupu razvoja
poduzeća. Bh poduzeća bi trebala biti spremna na nove izazove koje im nameće proces globalizacije i sve promjene proistekle iz tog procesa (uključujući
i društveno odgovorno poslovanje). Stalna borba s konkurencijom ne dozvoljava „uspavan“ pristup tržištu i potrošačima. Pri tome treba razmotriti kako
aktivnosti odgovornog poslovanja mogu doprinijeti ostvarivanju strateških
ciljeva. DOP je potrebno formulirati ne samo kao dio vizije i misije poduzeća,
već i kao eksplicitne i mjerljive poslovne ciljeve. Njegova implementacija treba
da rezultira u daljnjoj motivaciji i podsticaju za ovakvim vidom poslovanja. To
9 Smjernice Globalne inicijative za izvještavanje, GRI, dostupne su na: www.globalreporting.org
10
Elvira Ćatić-Kajtazović: T RANSPARENTNOST U OBJAVI GODIŠNJIH IZVJEŠTAJA
KAO DIO PLANOVA RAZVOJA PODUZEĆA U PRAVCU DRUŠTVENE ODGOVORNOSTI
će se postići samo ako se dobiju konkretni pokazatelji o isplativosti odgovornog poslovanja. Rezultati na ovom području trebali bi postati dijelom sistema
ocjenjivanja uspješnosti svih zaposlenih, posebno menadžera na kojima leži
i najveća odgovornost. O programima i rezultatima odgovornog poslovanja
potrebno je izvještavati. Početi se može izvještavanjem na web stranicama i
u godišnjim izvještajima, sve do redovitog i standardiziranog izvještavanja temeljem međunarodno usvojenih smjernica, ovisno o kapacitetima samog poduzeća. Uključivanje poduzeća u promociju DOP-a s ciljem širenja pozitivnog
stava o „novom“ načinu poslovanja stvara se neophodan lanac održivosti svake
privrede, prvenstveno male i ovisne kakva je bosanskohercegovačka.
LITERATURA:
1. Fombrun, C., Gardberg, N. i Barnett, M: “Opportunity Platforms and Safety Nets: Corporate
Citizenship and Reputational Risk”, Business and Society Review, 105:1, 85-106, 2000.
2.Lončar D., Rajić V.: Measuring and importance of Corporate Social Responsibility Ratings,
Ekonomski fakultet Beograd, Beograd, 2008.
3.GREEN PAPER, Promoting a European framework for Corporate Social Responsibility, Commission Of the European Communities, Brussels, 18.7.2001, COM(2001) 366 final,
4. Is there a correlation between the amount of effort and resources invested in social responsibility and a company’s reputation,<http://www.bcccc.net/_data/global/designs/node_1/
images/bcccc-banner.gif>
5.The First Ever European Survey of Consumers’ attitudes towards Corporate Social Responsibility, MORI Research for CSR Europe, 2000.
6. www.globalreporting.org
7. www.domini.com/index.htm
8. www.csrnetwork.com
11
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
FINANSIRANJE PROJEKATA U FUNKCIJI ZAŠTITE
ŽIVOTNE SREDINE
Mila Jančetović,
Beogradska poslovna škola, Beograd, Srbija
Jana Cvijić,
Beogradska poslovna škola, Beograd, Srbija
Sažetak
Zbog velikog broja ekoloških katastrofa, postalo je jasno da se narasli problemi moraju rešavati, pored ostalog i primenom strateški orijentisanog ekološkog
menadžmenta, pri čemu bi u fokusu bilo finansiranje ekoloških projekata. Težnja
za ostvarenjem održivog razvoja zahteva pronalaženje novih oblika instrumenata
kojima bi se delovalo na globalno zagađenje i da se ekološki projekti snažnije pozicioniraju kako na nacionalnom, tako i na regionalnom i na globalnom tržištu. U
tom pogledu, prirodno je problem posmatrati sa šire osnove, globalno – svetski, a
ne samo iz ugla nacionalnih ekonomija. Od medjunarodnih finansijskih institucija očekuje se proaktivan pristup u finansiranju projekata u funkciji zaštite životne
sredine. Izuzetno značajnu ulogu u finansiranju ekoloških projekata imaju banke,
od kojih se očekuje posebna finansijska podrška u zaštiti životne sredine, i razni
fondovi koji plasiraju odredjena sredstva.
Ključne reči: životna sredina, zaštita, finansiranje, ekološki projekti,
Uvod
Gledajući unazad kroz vreme, a i danas, snažno se oseća prisutnost različitih
izazova koji dolaze sa ugroženošću životne sredine, kao što su: globalno zagrevanje, nestanak šuma, pretvaranje plodnog zemljišta u pustinje, pojava kiselih
kiša, izumiranje životinjskih i biljnih vrsta i drugo. Dugoročni koncept održivog
razvoja1 podrazumeva kontinuirani ekonomski rast koji pored ekonomske efikasnosti i tehnološkog napretka treba da omogući efikasniju upotrebu resursa na
dugi rok, unapređenje kvaliteta života, smanjenje zagađenja i dr.
1 Ne postoji jedinstveni stav u smislu opšteprihvaćene definicije pojma održivog razvoja. Naravno, nesporno je
da postoji saglasnost o potrebi uvođenja ovog koncepta.
12
Mila Jančetović, Jana Cvijić: FINANSIRANJE PROJEKATA U FUNKCIJI ZAŠTITE ŽIVOTNE SREDINE
Najveći izazov pred društveno odgovornim donosiocima odluka predstavlja izbor takvih ekonomskih mera u oblasti zaštite životne sredine, čija bi primena dovela do ekoloških poboljšanja. Osnovni izvori finansiranja u oblasti
zaštite životne sredine potiču iz javnog i iz privatnog sektora, a mogu biti i
sredstva iz javno-privatnog partnerstva, posebno gde je to omogućeno odgovarajućom regulativom. Da bi jedno društvo na pravi način moglo da odgovori
na ekološke izazove, neophodno je da ima snažan oslonac u saradnji javnog,
privatnog i civilnog sektora. To je posebno važno za društva koja se nalaze u
razvoju.
1. Identifikovanje visine
troškova zaštite životne sredine
Zaštita životne sredine predstavlja vrlo značajno područje istraživanja,
kako, akademske, tako i široke stručne javnosti, odnosno različitih profila eksperata. Može se proučavati sa različitih aspekata imajući u vidu njeno sve kompleksnije delovanje na druge oblasti ljudskog opstanka, kao i njen interdisciplinarni karakter. Za adekvatno finansiranje zaštite životne sredine neophodno
je izvršiti procenu koliko treba da iznose finansijska sredstva neophodna da bi
se zaštitila životna sredina, a posle toga mogu da se projektuju sredstva za rast
fondova za zaštitu životne sredine i izaberu odgovarajući ekonomski instrumenti u funkciji zaštite životne sredine.
Jedan od centralnih zadataka ekonomista koji se bave pitanjima životne sredine je pitanje kako da se izračuna dobit i troškovi za proizvode i usluge u vezi
sa životnom sredinom i kako ih inkorporirati u finansijske tokove. Smatra se da je
primena makroekonomskog nivoa relativno daleko od sprovodljivosti pre svega
zbog toga što ona zahteva međunarodnu saradnju i politički pristanak.
Problematika održivog razvoja posmatrano sa aspekta praćenja ulaganja
u zaštitu životne sredine, ima nesumnjivo, poseban značaj. Problemi očuvanja
životne sredine ukazuju na potrebu povezivanja problema zaštite životne sredine sa teorijskom osnovom izveštavanja u sistemu tzv. bilansne ravnoteže,
na način da se sistemski suprotstavljaju relevantna ulaganja u zaštitu životne
sredine s koristima koje iz toga proizilaze. Međutim, da bi se nešto evidentiralo
i o tome izveštavalo, mora da se kvantifikuje a činjenica je da postoji realan
problem u postupku identifikacije i utvrđivanja visine troškova zaštite životne
sredine.
U daljem tekstu dat je prikaz eksternih i internih troškova zaštite životne
sredine.
13
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
Tabela 1. Pregled eksternih i internih troškova zaštite životne sredine
EKSTERNI TROŠKOVI ZAŠTITE ŽIVOTNE SREDINE
Primeri:
Iscrpljivanje prirodnih resursa
Dugoročno odlaganje otpada
Buka i estetski uticaji
Uticaji na zdravlje koji nisu obeštećeni
Emisija rezidualnog vazduha i vode
Promena kvaliteta života na lokalnom nivou
INTERNI TROŠKOVI ZAŠTITE ŽIVOTNE SREDINE
Kontingencijski ili nematerijalni troškovi zaštite
Neposredni ili posredni troškovi zaštite
životne sredine
životne sredine
Primeri:
Primeri:
Neizvesni troškovi uklanjanja otpada ili nadoknade
Upravljanje otpadom
u budućnosti
Troškovi ili obaveze uklanjanja otpada
Rizik kao posledica promene propisa u budućnosti
Troškovi usklađivanja
Kvalitet proizvoda
Troškovi dozvola
Zdravlje i zadovoljstvo zaposlenih
Obuka za zaštitu životne sredine
Sredstva za znanje o zaštiti životne sredine
I&R vezana u cilju zaštite životne sredine
Održivost inputa sirovina
Ekološki prihvatljivo održavanje
Rizik od smanjenja sredstava
Pravni troškovi i kazne
Percepcija javnosti/potrošača
Obveznice ekološkog obezbeđenja
Ekološka sertifikacija/oznaka
Inputi prirodnih resursa
Vođenje zapisnika i izveštavanje
Izvor: Financial and Management Committee – Environmental Management in Organizations – The role of Management Accounting, str.29., prilagođeno na osnovu: Whistler Centre for
Business and the Arts. Environmental Accounting, pripremio T. Berry
2. Uloga medjunarodnih finansijskih
institucija u finansiranju ekoloških projekata
Klimatske promene utiču na sve nas ali, očekuje se da će najteže pogoditi
zemlje u razvoju. Potencijalni efekti ovih promena na temperaturu, strukturu i
raspored padavina, visinu površine mora i učestalost nesreća povezanih sa vremenskim prilikama predstavljaju rizik za poljoprivredu, hranu i za vodosnabdevanje. Odgovor na ovaj ogromni izazov mora da obuhvati kako ublažavanje
– izbeći ono čime se ne može upravljati – tako i prilagođavanje – upravljati
onim što je neizbežno – a sve to zadržavajući fokus na njegovim socijalnim
dimenzijama.
Pristupanje klimatskim promenama zahteva globalnu saradnju koja prevazilazi granice jedne zemlje. World Bank Group (Svetska banka) pomaže u
pružanju podrške zemljama u razvoju i daje doprinos traženju globalnog rešenja, i istovremeno kreira i usklađuje naš pristup različitim potrebama partnerima – zemljama u razvoju. Nakon predstavljanja zelenih obveznica Svetske
banke američkim investitorima na godišnjoj Konferenciji SRI in the Rockies,
novembra 2010, prva zelena obveznica Svetske banke napravljena posebno za
14
Mila Jančetović, Jana Cvijić: FINANSIRANJE PROJEKATA U FUNKCIJI ZAŠTITE ŽIVOTNE SREDINE
distribuciju u SAD puštena je preko Skandinaviska Enskilda Banken (SEB).2 Zelene obveznice Svetske banke podržavaju finansiranje projekata koji pomažu
ublažavanju efekata klimatskih promena i pomažu zemljama da se prilagode
njihovim efektima. Projekti obuhvataju, ali nisu ograničeni na: instalacije postrojenja na sunčevu energiju i energiju vetra, upravljenje otpadom (emisijama
metana) izgradnju energetski efikasnih zgrada i smanjenje emisije ugljanika
putem pnovnog pošumljavanja i čuvanja šuma od uništenja. Po procenama
Svetske banke, za ublažavanje efekata klimatskih promena potrebno je približno 200 – 1000 milijardi američkih dolara godišnje.3, Nikko Asset Management
sarađuje sa Svetskom bankom, međunarodnom organizacijom za razvoj, a pokrenut je I Nikko AM World Bank Green Fund (Zeleni /Ekološki fond Nikko AM
i Svetske banke).4 Obveznicama se podržavaju projekti koji se bave izazovima
klimatskih promena. Godine 2008. Svetska banka je predstavila svoj „Strateški
okvir za razvoj i klimatske promene“ da bi stimulisala aktivnosti javnog i privatnog sektora u ovom domenu. Zelena obveznica Svetske banke predstavlja primer jedne vrste inovacije koju Svetska banka pokušava da podstakne u okviru
ovog okvira. Kada je u pitanju biodiverzitet, nadležna organizacija Ujedinjenih
Nacija za poslove zaštite biodiverziteta je UNEP/WCMC - United Nations Environmental Programme/ World Conservation Monitoring Center. Medju najuticajnijim mrežnim organizacijama civilnog društva na svetskom nivou ističu
se ‘ WWF - World Wildlife Fund, IUCN - International Union for Conservation
of Nature, Nature Conservancy i dr. Misija ovih organizacija je da pomognu
društvima u svetu da očuvaju integritet prirode i obezbede da svaka upotreba
prirodnih resursa bude ekološki održiva, a deluju kroz realizaciju raznovrsnih
projekata kako na globalnom, tako i na lokalnom nivou.5
Evropska unija svake godine izdvaja značajna sredstva iz zajedničkog
budžeta za pomoć manje razvijenim regionima i državama članicama, ali pojedine ,fondove za razvoj Evropska unija namenjuje i državama kandidatima,
potencijalnim kandidatima, zemljama u razvoju. Programi finansiranja LIFE III i
LIFE + (2007-2013)6 su kreirani sa namenom da finansiraju iz fondova Evropske
Unije ulaganje u životnu sredinu, kao što su: podrška delovanju NVO, strukturni
fondovi, program za konkurentnost i inovativnost – eko-inovacije (CIP) i drugi.
2 Audio verzija ove prezentacije može se naći na Web stranici Konferencije SRI in the Rockies: http://www.
sriintherockies.com/2010/audio/B-08.mp3
3 hhtp://treasury.worldbank.org/cmd/pdf/WorldBankGreenBondNewsletter2011.pdf
4 Ibid.
5 Joldžić, V., Jakovljev, Z., Spasić, S. (2010). Institucionalni okvir od značaja za zaštitu biodiverziteta na
međunarodnom nivou. Ecologica, 17(59), 445-448.
6 http://ec.europa.eu/environment/life/funding/lifeplus.htm
15
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
3. Stanje finansiranja zaštite
životne sredine u Republici Srbiji
Vlada Republike Srbije donela je Nacionalni program zaštite životne sredine, na osnovu Zakona o zaštiti životne sredine. To je najvažniji, sveobuhvatni,
intersektorski, strateški dokument iz oblasti zaštite životne sredine.
Najveći izazov pred donosiocima odluka je u obezbeđivanju adekvatnih
i održivih izvora finansiranja investicija u životnu sredinu, koje su u ovom
trenuku u Republici Srbiji na nivou koji nije zadovoljavajući. Usvojeno je i
načelo „onečišćivač plaća”. Važnu ulogu u zaštiti životne sredine u Republici
Srbiji imaju porezi i druge fiskalne takes. Učešće države i načina finansiranja
projekata ne zadovoljavaju realne potrebe, a šire uključivanje privatnog sektora tek se očekuje. Još jedan od izvora finansiranja predstavljaju sredstva
međunarodnih finansijskih institucija i Evropske Unije a mogu se iskoristiti
isključivo uz precizno definisanje strategije razvoja i prioriteta u životnoj sredini. Lokalnim zajednicama je na raspolaganju i formiranje eko fondova, uz
propisivanje lokanih naknada u oblasti životne sredine, kao sredstava finansiranja i izdavanje opštinskih obveznica kao još jedan atraktivan vid finansiranja ekoloških projekata. Neophodno je da se dalje razvija sistem upravljanja
otpadom i favorizuju investicioni projekti projekte na izgradnji infrastrukture
za upravljanje otpadom.
Prema Nacionalnom programu zaštite životne sredine, potrebno je izgraditi efikasan sistem finansiranja zaštite životne sredine, koji se zasniva na namenskim fondovima i širokoj primeni ekonomskih instrumenata7. Izvori finansiranja zaštite životne sredine su: sredstva budžeta Republike Srbije, prihodi od
naknada i taksi za zaštitu životne sredine i inostrana pomoć (donacije, krediti).
Mehanizmi zaduživanja jesu:8
- Krediti lokalnih poslovnih banaka;
- Finansijski aranžmani BOT za investiranje u oblasti životne sredine.
Inostrana pomoć fokusirana je na donatore i medjunarodne finansijske institucije koje obezbedjuju finansiranje zaštite životne sredine kao što su; Svetska banka, Evropska Unija, Evropska banka za rekonstrukciju i razvoj i bilateralni donatori.
7 Nacionalni program zastite životne sredine, Odluka o utvrdjivanju nacionalnog programa zaštite životne
sredine, Beograd, 2010.
8 Nacionalni prog.ram zastite životne sredine, Odluka o utvrdjivanju nacionalnog
sredine, Beograd, 2010. str. 101
16
programa zaštite životne
Mila Jančetović, Jana Cvijić: FINANSIRANJE PROJEKATA U FUNKCIJI ZAŠTITE ŽIVOTNE SREDINE
U Republici Srbiji, inostrana pomoć je po osnovu sledećih izvora:
- Finansijska pomoć EU kroz korišćenje pretpristupnih fondova;9
-Globalni fond za zaštitu sredine (GEF).
Osim domaćih i inostranih kredita i zajmova znatna sredstva za finansiranje projekata ekološke zaštite, važno je pomenuti učešće UNDP (United Nations Development Programme) u projektima u vezi sa zaštitom životne sredine
u Srbiji.
Zaključak
Nesporno je, da je posebno važno za finansijsku zajednicu da se ozbiljno
bavi finansiranjem ekoloških projekata i procenom sredinskih rizika radi donošenja jednoobraznih odluka o kreditima i drugim oblicima investicija. U tom
pogledu, prirodno je problem posmatrati sa šire osnove, globalno – svetski, a
ne samo iz ugla nacionalnih ekonomija.
Tržišta kapitala ima nesumnjivo značajnu ulogu u mobilisanju privatnog
kapitala za finansiranje postupaka ublažavanja klimatskih promena i projekata
prilagođavanja. Medjutim treba imati u vidu i to da bi se prikupila sredstva
potrebna da se postigne značajan učinak u borbi protiv klimatskih promena,
investicioni proizvodi moraju da budu tako dizajnirani da privuku investitore
koji raspolažu značajnim sredstvima. Zelene (ekološke) obveznice su veoma
dobar model za mobilisanje privatnog kapitala u cilju finansiranja postupaka
za ublažavanje klimatskih promena i projekata adaptacije. Kombinacija javnoprivatnih partnerstava, treba da odigra centralnu ulogu u finansiranju zaštite
životne sredine.
Problem zaštite životne sredine globalnog je karaktera, te su stoga neodložno potrebne privatne investicije kao dopuna ostalim izvorima finansiranja.
Na širem planu, ovo se može jedino postići putem globalnih finansijskih tržišta
koja mogu da ponude inovativna rešenja na nivou različitih tipova sredstava.
Važan izvor finansiranja predstavljaju između ostalih, i sredstva finansijskih institucija i fondova Neophodna je veća angažovanost finansijskih institucija u
domenu zaštite životne sredine, kao i široka dostupnost kapitala za finansiranje projekata za izgradnju energetski efikasnih postrojenja, projekata za očuvanje biodiverziteta.
9 Značajni su IPA Asset fondovi i finansijski instrumenti za životnu sredinu kreirani aod strane Evropske unije
(LIFE+) koji se odnose na pružanje podrške implementaciji, unapređenju i razvoju politike i zakonodavstva
zajednice i akcionog programa za životnu sredinu - klimatske promene, zdravlje, kvalitet života, i prirodna
bogatstva.
17
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
Reference
1. http://treasury.worldbank.org/cmd/htm/WorldBankGreenBonds.html [04.09.2011]
2. http://treasury.worldbank.org/cmd/pdf/InvestinginLowCarbon.pdf [11.11.2011]
3. http://treasury.worldbank.org/cmd/pdf/WorldBank_GreenBondFactsheet.pdf [11.09.2011]
4.http://treasury.worldbank.org/cmd/pdf/WorldBankGreenBondNewsletter2011.pdf
[06.05.2011]
5. Joldžić, V., Jakovljev, Z., Spasić, S. (2010). Institucionalni okvir od značaja za zaštitu biodiverziteta na međunarodnom nivou. Ecologica, 17(59), str. 445-448.
6.Knežević, S. (2011). Računovodstvo zaštite životne sredine. Računovodstvo 9–10, SRRS,
Beograd, str. 48 – 56.
7.Nacionalni program zastite životne sredine, Odluka o utvrdjivanju nacionalnog programa
zaštite životne sredine, Beograd, 2010., http://www.ekoplan.gov.rs/src/upload-centar/dokumenti/razno/npzzs.pdf [07.01.2012.}
8. Public Private Quity Partnerships: Accelerating the growth of climate related privated equity investment, International Finance Corporation, World Bank Group.
9. http://www.environmentalistonline.com/current-issue [21.10.2011.]
10.Financial and Management Committee (1988) – Environmental Management in Organizations – The role of Management Accounting
11.The World Bank Group Environment Strategy - Concept Note, Environment Department
Sustainable Development Network, (2009), Environment Strategy, Consultations,
18
Tomislav Ivančević: UPRAVLJANJE EKONOMSKIM KRETANJIMA U PROCESU GLOBALIZACIJE
UPRAVLJANJE EKONOMSKIM KRETANJIMA U
PROCESU GLOBALIZACIJE
Tomislav Ivančević,
Visoka poslovna škola Zagreb, Zagreb, Hrvatska
SAŽETAK
Svi društveni procesi u povijesti suočavali su se sa različitim načinima prihvaćanja i bili su izloženi kritikama. Globalizacija kao sveobuhvatni društveni proces
također se susreće sa ovom pojavom. Naime društvene promjene uvijek u društvu
nailaze na odobravanje i na kritike. Uzrok tomu je taj što svi članovi društva nemaju jednaku sposobnost prihvaćanja, niti djelovanja u različitim promjenama što
ih ovakvi društveni procesi donose. U ovakvim društvenim promjenama, mijenja
se cjelokupna društvena struktura. To znači da određene skupine u društvu gube
određene društvene privilegije, i da se najčešće u svakom društvenom procesu
stvara nova društvena elita. Nova društvena elita sastoji se od one skupine ljudi
koja je imala sposobnost da raspozna prednosti, koje donose novi društveni procesi te im se je prilagodila i iskoristila ih je u svom društvenom razvoju. Društvene
skupine koje nisu spremne, niti sposobne prihvatiti nove društvene realnosti u procesima društvenih promjena gube svoj status i položaj u društvu. Globalizacija kao
društveni proces, utječe na cjelokupnu društvenu, političku i ekonomsku strukturu
društva. Najvažniji utjecaj globalizacija upravo ostvaruje na ekonomsku strukturu
društva. Promjene ostvarene u ekonomskoj strukturi društva, djeluju kao glavna
inicijativna snaga za promjene u društvenoj i političkoj strukturi.
Ključne riječi : Globalizacija, ekonomska struktura, promjene
1.Uvod
Svi društveni procesi u povijesti suočavali su se sa različitim načinima prihvaćanja i bili su izloženi kritikama. Globalizacija kao sveobuhvatni društveni
proces također se susreće sa ovom pojavom. Naime društvene promjene uvijek
u društvu nailaze na odobravanje i na kritike. Uzrok tomu je taj što svi članovi
društva nemaju jednaku sposobnost prihvaćanja, niti djelovanja u različitim
19
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
promjenama što ih ovakvi društveni procesi donose. U ovakvim društvenim
promjenama, mijenja se cjelokupna društvena struktura. To znači da određene skupine u društvu gube određene društvene privilegije, i da se najčešće u
svakom društvenom procesu stvara nova društvena elita. Nova društvena elita
sastoji se od one skupine ljudi koja je imala sposobnost da raspozna prednosti,
koje donose novi društveni procesi te im se je prilagodila i iskoristila ih je u
svom društvenom razvoju. Društvene skupine koje nisu spremne, niti sposobne prihvatiti nove društvene realnosti u procesima društvenih promjena gube
svoj status i položaj u društvu. Ovakvo stanje dovodi do diferentnih ocjena
društvenih promjena i procesa. Naime društvene skupine koje su ugrožene novonastalim promjenama u društvu nekritički ukazuju na negativne posljedice
koje donose te promjene. Istovremeno društvene skupine koje su prepoznale
prednosti društvenih promjena, i iskoristile su ih u svom društvenom razvoju najčešće također nekritički ukazuju samo na prednosti što ih donose novi
društveni procesi. Globalizacija kao društveni proces, utječe na cjelokupnu
društvenu, političku i ekonomsku strukturu društva. Najvažniji utjecaj globalizacija upravo ostvaruje na ekonomsku strukturu društva. Promjene ostvarene
u ekonomskoj strukturi društva, djeluju kao glavna inicijativna snaga za promjene u društvenoj i političkoj strukturi. Svoje ishodište zagovornici i kritičari
ekonomskih promjena u procesu globalizacije, nalaze u dvije suprotstavljene
ekonomske doktrine koje su obilježile razdoblje gospodarskog razvoja nakon
Drugog svjetskoga rata. Te doktrine su: doktrina socijalnog kapitalizma1 i neoliberalna ekonomska doktrina2.
2. Odnos globalizacije i ekonomskih doktrina
Doktrina socijalnog kapitalizma je doktrina na kojoj se je temeljio gospodarski razvoj zemalja zapadne Europe, od završetka 2. svjetskog rata, pa sve
do današnjih dana. Najznačajniji predstavnici među državama su Njemačka i
Švedska, a ovaj ekonomski sustav karakterizira visok stupanj socijalne sigurnosti i nadzora nad cirkulacijom kapitala tržišno orijentiranog gospodarstva.
Neoliberalna ekonomska doktrina je doktrina koja je nosilac razvoja gospodarstva SAD – a. To gospodarstvo je danas najjače svjetsko gospodarstvo.
Za razliku od zemalja zapadne Europe, u gospodarskom sustavu SAD – a, država nema tako izražen nadzor nad gospodarskim kretanjima, već je glavni
regulator gospodarskih tokova samo tržište sa svojim mehanizmima. Stupanj
socijalne sigurnosti u ovom ekonomskom sustavu znatno je niži od stupnja
u zapadnoeuropskim gospodarstvima. Ipak gospodarstvo SAD – a znatno je
1 2 Keynesianska država; najznačajniji predstavnik J. M. Keyns
Najznačajniji predstavnik, M. Frideman
20
Tomislav Ivančević: UPRAVLJANJE EKONOMSKIM KRETANJIMA U PROCESU GLOBALIZACIJE
tržišno efikasnije, te i bilježi brži gospodarski i tehnološki razvoj, odnosno brže
se prilagođava gospodarskim procesima i prihvaća ih. Slobodno se može ustvrditi da je gospodarstvo SAD – a glavni ekonomski nosilac suvremenog procesa
globalizacije. To znači da u ovom trenutku američki kapital i tehnologija trasiraju ekonomske tokove proces globalizacije. Takva situacija smo dodatno stvara razliku pri ocjenjivanju procesa globalizacije. Nakon ovih nekoliko činjenica
koje su karakteristične za suvremeni proces globalizacije treba se osvrnuti na
poglede koji danas prevladavaju prema globalizaciji. Ti pogledi mogu se svrstati u tri skupine:
·Hiper – globalisti
·Skeptici
·Transformalisti
Hiper - globalisti na proces globalizacije gledaju kao na proces koji će pomoći stvaranju jedinstvene globalne ekonomije. Taj će proces integrirati vodeće ekonomske regije u svijetu.3 Tehnološke promjene nastale kroz informatičku i komunikacijsku revoluciju, dodatno su utjecale na proces integriranja ekonomskih aktivnosti. Djelovale su na denacionalizaciju strateških ekonomskih
aktivnosti u području globalnih financija i korporacijskog kapitala. Došlo je
do smanjivanja utjecaj države na organizaciju, lociranje i distribuciju ekonomske moći i gospodarskih dobara. Hiper – globalisti također smatraju da dok je
god autoritet države teritorijalno ograničen, globalna tržišta i globalni kapital
mogu veoma efikasno izbjegavati zakonsku i političku regulativu. Stoga kao jedina alternativa nameće se formiranje globalnih multilateralnih institucija koje
će imati mogućnost nadzora nad globalnim ekonomskim kretanjima. To znači
dodatno jačanje uloge i utjecaja Međunarodnog Monetarnog Fonda, Svjetske
Banke i Svjetske Trgovinske Organizacije na globalna ekonomska kretanja uz
veće ovlasti i nadzor nad tim ekonomskim kretanjima. Teoretičari koji pripadaju ovoj skupini smatraju da proces globalizacije vodi prema kraju ekonomskih
politika koje se bave samo matičnim nacionalnim gospodarstvima, te da to
u konačnici dovodi do kraja nacionalnih država, u smislu u kakvom ih danas
poznajemo.4 Hiper – globalisti imaju malo zagovornika u akademskom okruženju. Međutim poslovne škole izuzetnu važnost pridaju ovom globalističkom
svjetonazoru. To je i razumljivo s obzirom da upravo hiper – globalizam omogućava ubrzani razvoj kapitala. 5
3 Izvor: K. Ohmae «The End of Nation State. The Rise of Regional Economics. How New Engines of Prosperity are
Reshiping Global Markets», Harper Collins Publishers, London 1996.
4 Izvor: T. Frideman, «The Lexsus and the Olive Tree», Harper Collins, London 1999.
5 Izvor: J. Gray, «False Down: The Delusions of Global Capitalisam», Granta, London 1998.
21
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
Skeptici na proces globalizacije gledaju na obrnut način. Oni smatraju da
je proces globalizacije, samo pogodovao dobro razvijenim gospodarstvima. U
svojim prosudbama idu toliko daleko da tvrde kako globalizacija omogućava
upravo razvijenim nacionalnim ekonomijama da lakše zaštite svoje nacionalne
gospodarske interese. Nadalje smatraju da razvijena gospodarstva globalizacijske procese koriste na način da ekonomski razvoj usmjere u smjeru koji će omogućiti zadržavanje njihovog vodećeg položaja, pri tome ograničavajući gospodarski razvoj slabije razvijenih gospodarstava. Skeptici navode upravo državu,
kao glavnog nositelja ovog pristupa globalizaciji u razvijenim gospodarstvima.
Dakle država svojim djelovanjem i političkim utjecajem omogućava razvijenim
nacionalnim ekonomijama, da brane svoje gotovo monopolističke položaje u
međunarodnoj podjeli rada i kapitala. Stoga skeptici tvrde da je nasuprot mišljenju hiper – globalista, uloga države u procesu globalizacije ( kod razvijenih
nacionalnih gospodarstava ) još ojačala, te da je upravo država najjača poluga
koja osigurava vodeći položaj razvijenih gospodarstava u procesu globalizacije.
Transformalisti prema međunarodnom procesu globalizacije imaju bitno
drugačiji pristup od hiper – globalista i skeptika. Kod transformalista važan je
povijesni aspekt globalizacije. Njihov pogled na proces globalizacije kreće od
polazišta, da je globalizacija proces koji teče u kontinuitetu od samih početaka
civilizacije. Tehnološki napredak, smatraju transformalisti omogućio je da se ubrza evolucijski ciklus, odnosno da veći broj ljudi postane svjestan društvenih promjena i bude njihovim sudionikom. Oni proces globalizacije gledaju u znatno
širem kontekstu promjena u društvu, ne ograničavajući se samo na ekonomske
učinke globalizacije. Tako globalizacija ima značajnu ulogu u poboljšanju globalne kvalitete života. Njene su izuzetne zasluge u poboljšanju suradnje između svjetskih socijalnih i humanitarnih organizacija, što je diglo kvalitetu života i
znatno smanjilo negativne efekte siromaštva u svijetu. Transformalisti smatraju
da upravo socijalno – humanitarni aspekt globalizacije pridonosi društvenoj integraciji moderne civilizacije u današnjem svijetu. Što se pak tiče samoga gospodarstva, transformalisti smatraju da je proces globalizacije znatno ubrzao njegov
razvoj. Oni smatraju da regionalne gospodarske i političke integracije imaju vodeću ulogu pri održavanju globalne političke i ekonomske stabilnosti. Za transformaliste globalizacija je međunarodni proces šireg društvenog značaja. Stoga
se u ocijeni procesa ne mogu koristiti samo njegovi ekonomski učinci, već se moraju uzeti u obzir i učinci što ga proces globalizacije ima na sve aspekte društvenog razvoja i života. Prema transformalistima kod ocijene procesa globalizacije
treba uzeti u obzir učinak ovoga procesa na razvoj političkih, vojnih i kulturnih
prilika u modernom svijetu. Transformalisti smatraju da je sadašnji stupanj globalizacije samo još jedna stepenica u evolucijskom ciklusu svjetske civilizacije.6
6 Izvor: J. Perraton, «The scope and implications of globalisation», Edward Elgar Publishing 2003.
22
Tomislav Ivančević: UPRAVLJANJE EKONOMSKIM KRETANJIMA U PROCESU GLOBALIZACIJE
3. Odnos rada, proizvodnje i kapitala u procesu
globalizacije
Ocjene globalizacije mogu se još detaljnije promatrati kroz odnos rada,
proizvodnje i kapitala kao osnovnih ekonomskih kategorija koje su izravno
pod utjecajem ovog međunarodnog procesa.
Proces proizvodnje pod izravnim utjecajem procesa globalizacije, prolazi
kroz duboku preobrazbu. Ovu preobrazbu procesa proizvodnje pokreću informatičke tehnologije i društvene skupine koje su svjesne trajnog uništavanja
prirodnog okoliša i ograničenosti prirodnih resursa ( npr. nafte, vode ). Nezaposlenost, recesija i društveni nemiri koji su godinama bili prisutni u industrijskoj
proizvodnji omogućili su da financije dobiju dominantnu ulogu u nacionalnim ekonomijama, zamjenjujući na tome položaju industrijsku proizvodnju.
Danas uloga financijskog posredovanja između ponude ušteda i potražnje za
ulaganjima naglo raste svojim opsegom i složenošću. Aktivnosti redistribucije
financijskih rizika provode se uz mala ili gotovo nikakva zakonska ograničenja ( to podrazumijeva i da ne postoje gotovo nikakvi mehanizmi nadzora ).
To je omogućilo da oni koji kontroliraju financijske tokove postanu stvarni
vladari modernog svijeta. Služeći se slobodom kretanja danas kapital može u
veoma kratkom vremenskom intervalu, pokrenuti se prema gospodarstvima
koja imaju potrebu i želju za ubrzanim gospodarskim razvojem i koja pri tome
nude najbolje uvijete za njegovo ulaganje i oplodnju. Novac se uvijek povezuje sa nacionalnim ekonomijama i državama. Za razliku od novca, same financije su oduvijek bile sklone izlasku iz okvira nacionalnih ekonomija. Proces
globalizacije taj je postupak samo olakšao. Ovakva situacija i stupanj razvitka
doveli su do mogućnosti da posebni nacionalni i međunarodni propisi, koji su
propisivali što se smije, a što se ne smije činiti u međunarodnim financijskim
operacijama u potpunosti nestanu.7 To u današnjim uvjetima znači da su financije ostale dijelove ekonomije postavili u potpuno podređen i zavisan položaj u odnosu na same financije. Danas se novac sa dual – dobrima i uslugama
smatra bogatstvom. Ovdje nije jasno sa pozicije blagostanja, kakav je stvarni
i realni financijski saldo i učinak globalizacije. Odgovor na ovu dvojbu je dvoznačan. Naime financijski stručnjaci vjeruju da je učinak pozitivan. Međutim
ukoliko se promatra sa pozicije neutralnog promatrača taj odgovor nikako ne
može biti pozitivan, pogotovo ako se uzme u obzir činjenica da su ostali dijelovi ekonomskog sustava u podređenom položaju glede financija. Naime kako
bi financije postale pokretačka snaga globalne ekonomije potrebno je izvršiti
dodatni razvoj međunarodnih financijskih institucija ( potrebne reforme MMF
– a i Svjetske Banke u pogledu njihove učinkovitosti ). Nadalje potrebno je su7 Izvor: E. Fontela, «The era of finance – Proposal for the future», Futures Vol. 30, No 8, Pergamon, Cambridge
1998.
23
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
stav društvenih vrijednosti i sam obrazovni sustav postaviti tako da se stvori
potrebna ravnoteža između špekulativnog duha i duha poduzetništva.
Otpor prema liberalizaciji i deregulaciji u financijskom i ostalim ekonomskim
sektorima, mogli bi direktno ugroziti proces globalizacije. Špekulativni pristup
globalizaciji temeljen na financijama, predstavlja opasnost za razvoj slobodne
trgovine, konkurencije, dugoročnih ekonomskih investicija i za sam gospodarski
rast. Dodatni argument ovom svjetonazoru daje činjenica o nerazmjeru udjela
stvarnih troškova u pretjeranom davanju zajmova što ih u konačnici plaćaju zajmoprimatelji. Takva situacija navodi na potrebu stvaranja pravila koja bi pomogla smanjiti umjetno stvaranje rizika i nejednaku diobu gubitaka. Ovakav stav
nas navodi da vjerujemo kako se i sadašnja moderna ekonomija temelji na još
nekim pravilima, te da bi stoga i proces globalizacije, bar onaj dio koji se odnosi
na ekonomiju i gospodarstvo morao biti određen pravilima.8
Danas već postoje mišljenja koja ovakav pristup smatraju suviše konzervativnim. Uporište nalaze u tezi da je robna vrijednost ljudskog rada sve više
irelevantna, te da je stoga nužno pronaći način, kako ljudske vrijednosti i ukupne društvene odnose definirati na potpuno nov način. Postoji pretpostavka
da potencijal koji imaju suvremene informatičke i telekomunikacijske tehnologije oslobađa i istovremeno i destabilizira našu civilizaciju. Ovaj se pogled
zasniva na činjenici da multinacionalne kompanije grade proizvodne kapacitete zasnovane na najmodernijoj i najsuvremenijoj tehnologiji. Ovakav pristup
gradnje proizvodnih kapaciteta, dovodi do otpuštanja milijuna radnika diljem
svijeta, koji se ne mogu nositi sa troškovnom efikasnošću, kontrolom kvalitete
i brzinom isporuke što ih donosi automatizirani proces proizvodnje.9 Ovdje se i
postavlja pitanje dvosmislenosti suvremene tehnološke revolucije. Suvremena
tehnologija naime smanjuje broj potrebnih radnih sati, što milijunima ljudi donosi poboljšanje životnog standarda. Istodobno suvremena tehnologija može
dovesti do porasta nezaposlenosti i globalne depresije. Kako bi se izbjegao negativan efekt suvremene tehnologije moralo bi se pribjeći skraćivanju radnoga
tjedna na globalnoj razini, a udruženim naporom svjetskih Vlada alternativna
radna mjesta morala bi se pronaći u trećem sektoru ( socijalnoj ekonomiji ).
Ukoliko se ne postupi na ovaj način, realna je opasnost od dodatnog povećanja
jaza između bogatih i siromašnih, što na globalnoj razini dovodi do socijalne i
političke nestabilnosti. Ukoliko dođe do jednostranog sužavanja globalnog tržišta rada to može uslijed globalnog populacijskog buma i nedostatnih prilika
za zapošljavanje ugroziti našu civilizaciju. Ti problemi će oblikovati geopolitiku
novonastale visokotehnološke ekonomije u našem stoljeću.
8 9 Izvor: O. Hieronymi, «Agenda for a new monetary reform», Futures Vol. 30, No 8, Pergamnon Cambridge 1998.
Izvor: J. Rifkin, «The End of Work – The Decline of the Global Labor Force and the Dawn of the Post – Market
Era», Tacher – Putnam Book, New York 1995.
24
Tomislav Ivančević: UPRAVLJANJE EKONOMSKIM KRETANJIMA U PROCESU GLOBALIZACIJE
Alternativni pristup nudi mogućnost da se talenti i energija zaposlenih i nezaposlenih, a koji će biti oslobođeni uslijed suvremene tehnološke revolucije,
mogu usmjeriti prema izgradnji lokalnih zajednica, odnosno stvaranju treće
društvene sile koja bi se razvijala potpuno neovisna o tržištu i javnom sektoru.
To podrazumijeva svekoliku uzajamnu povezanost, razumijevanje, te motivira osobni osjećaj obaveze. Radi se o socijalnoj razmjeni koja ima ekonomske
posljedice za korisnike i za činitelje dobra. Nova vizija koja proizlazi iz ovoga
pogleda vidi svijet kao nedjeljivu organsku cjelinu, te u skladu sa ovom vizijom
djeluje se u ime interesa cjelokupne ljudske i biološke zajednice, a ne samo
u ime uskog materijalnog osobnog interesa pojedinaca i interesnih skupina.
Ovaj pristup pretpostavlja da smanjivanje rada u formalnoj ekonomiji, dovodi do smanjenja u privrženostima vrijednostima, svjetonazoru i vizijama koje
propovijeda društvo temeljeno na načelima tržišta. Nove vrijednosti se temelje na osobnoj preobrazbi, obnovi zajednice i svijesti o okolini. To bi trebalo,
u konačnici omogućiti da povećanje produktivnosti rada dovede do porasta
dobrobiti cjelokupne zajednice, a ne samo onih koji imaju nadzor nad materijalnim dobrima.
U prethodnim dijelovima ovog teksta uočavaju se i problemi koji utječu
na veoma kritički stav prema procesu globalizacije. Kao najznačajnija zamjerka
postavlja se nemogućnost iskorjenjivanja siromaštva. Kada se govori o neuspjesima globalizacije onda se ona može prikazati kroz nekoliko točaka:10
·Oko 30% svjetskog stanovništva je siromašno ( 2 milijarde ljudi preživljava sa manje od 2$ dnevno; u prosjeku 24 000 ljudi dnevno umire od
gladi11 );
·Povećava se broj izrazito bogatih – koji raspolažu sa 50% imovine u svijetu;
·Prirodni resursi i zalihe troše se ubrzanim tempom ( nafta, plin, voda ),
i oni će nestati u potpunosti ili će im zalihe biti nedostatne već za stotinjak godina. Došlo je do stvaranja ekološke neravnoteže i klimatskih
promjena;
·Zakonodavni i poslovni uvjeti, odnosno okvirni uvjeti koji su postavljeni
u globalnom poslovanju, postavljeni su pod utjecajem ekonomski najrazvijenijih zemalja u svijetu. Shodno ovoj činjenici svjetske globalne
institucije koje su zadužene za nadzor i provođenje tih okvirnih uvjeta (
MMF, Svjetska Banka i WTO ), najčešće vode računa samo o zaštiti interesa međunarodnog kapitala;
·Manipulacija informacijama – u informatičkom dobu, informacija čini
najvažniju robu i kapital. Razvijene tehnološke zemlje sklone su mani10 11 Izvor: J. Stiglitz, «Globalization and its discontents», Penguin Books 2002.
Izvor: Statistički podaci UN – a
25
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
puliranju informacijama, a sve u cilju održavanja svoje pozicije u međunarodnoj ekonomiji i politici.
·Problem razvoja znanosti i znanja. Naime suvremena tehnološka revolucija, omogućila je brzi snažan razvoj znanosti što je dovelo do velikog
broja novih znanstvenih spoznaja. Problem nastaje u tome, što novootkriveno znanje nije uvijek u službi dobrobiti razvoja čovjeka. Smatra se
da oko 35% novih znanstvenih otkrića koristi se protiv samog čovjeka i
njegovog životnog stila ( npr. genetska manipulacija ).
Ovo su ukratko sažete činjenice koje omogućavaju danas kritičarima ovog
međunarodnog procesa, da ukazuju na negativne posljedice globalizacije.
Značajno je istaknuti da to nije zanemariva skupina ljudi, a posebno je važno
istaći, da se sve veći broj ljudi iz razvijenih i bogatih zemalja o globalizaciji
izjašnjava u negativnom kontekstu.
4. Globalizacija i njezin odnos
prema nacionalnim ekonomijama
U sklopu političke ekonomije, rasprave o odnosu međunarodnog procesa
globalizacije prema nacionalnim ekonomijama zaokupljaju pažnju većeg broja
ekonomskih teoretičara. Raspon mišljenja koji se u tim raspravama pojavljuje,
kreće se od mišljenja da globalizacija donosi kraj nacionalnih država, pa samim
tim i nacionalnih ekonomskih politika, pa do toga mišljenja da globalizacija
zapravo nameće hegemoniju samo jedne države – supersile ili skupine bogatih
i razvijenih zemalja.
Hiper - globalisti smatraju da je utjecaj procesa globalizacije na nacionalnu
ekonomsku politiku velik, odnosno da upravo je globalizacija najvažniji čimbenik određivanja nacionalne ekonomske politike.12 Skeptici smatraju da smanjivanje utjecaja nacionalne države na nacionalnu ekonomsku politiku i uvjetima
globalizacije nije vjerojatno, odnosno oni takvu mogućnost svrstavaju u rang
mitologije.13 Transformalisti imaju mišljenje da je globalizacija donijela velike
promjene u društvu i državi, naravno da su se po njima te promjene odrazile i
na ulogu nacionalne države u određivanju ekonomske politike zemlje. 14 Ova
tri pogleda pojavila su se paralelno sa razmišljanjima o prijelazu sa odnosa vladanja, na odnos upravljanja u odnosima između privatnog i javnog sektora, te
razvoju sličnog odnosa između države i tržišta, te uzdizanju takve ekonomske
12 Najznačajniji predstavnik ovoga pravca je K. Ohmae
Izvor: L. Weiss, «The Myth of the Powerless State: Govering the Economy in a Global Era», Polity Press.
Cambridge 1998.
14 Izvor: A. Giddens, «The Third Way: The Renewal of Social Democracy», Polity Press. Cambridge 1998.
13 26
Tomislav Ivančević: UPRAVLJANJE EKONOMSKIM KRETANJIMA U PROCESU GLOBALIZACIJE
politike sa razine nacionalne i lokalne na globalnu razinu.15 Ideološko obilježje
ovih rasprava temeljilo se je na promjenjivosti i uvjerljivosti ekonomskih politika
koje svoje korijene imaju u neoliberalnom pristupu. Ovaj pristup svoje je uporište ima u dokumentu, poznatom pod nazivom «Washingtonski Konsenzus». Tim
dokumentom je tržišni fundamentalizam predstavljen kao službena politika Međunarodnog Monetarnog Fonda ( MMF – a ), Svjetske Banke i Svjetske Trgovinske Organizacije ( WTO ). Takav razvoj događaja donio je dosta kritika na rad ovih
globalnih institucija, prigovarajući im da štite samo razvijena tržišna gospodarstva. Jedno od polazišta u analizi odnosa globalizacije i nacionalnih ekonomija
je to da se je globalno okruženje od 70 – tih godina dvadesetog stoljeća dramatično promijenilo. Liberalizacija međunarodnog tržišta kapitala, dovela je do
fantastičnog rasta stranih direktnih investicija ( FDI – a ). To je dovelo do češćeg
pojavljivanja financijskih kriza, kao i koncentriranja velike političke i ekonomske moći u transnacionalnim kompanijama. Ove su činjenice imale veliki utjecaj
na nacionalne monetarne i fiskalne politike, te na nacionalnu gospodarsku konkurentnost. Tako je smo u 2000. godini zabilježen rast od 18% direktnih stranih
ulaganja na godišnjoj razini u svijetu ( 1,3 trilijuna $ ), u ovome je učestvovalo
60 000 transnacionalnih kompanija, sa svojih 800 000 prekomorskih podružnica.16 Istovremeno nacionalne vlade suočile su se sa problemom provođenja
ekonomske politike, koje od njih zahtijevaju MMF, Svjetska Banka i Svjetska trgovinska organizacija. Te politike i njihovi zahtjevi prezentiraju se putem pismenih
izvještaja što ih ove globalne institucije izdaju za svaku nacionalnu ekonomiju.
Obično se izvještaji podnose na godišnjoj razini, ali i češće ukoliko se za to iskaže
potreba ( npr. za nacionalna gospodarstva čiji ekonomski pokazatelji zabrinjavaju ). Pojedine regionalne organizacije kao npr. Europska Unija, također izrađuju
ovakva izvješća, te na temelju njih određuju regionalnu ekonomsku politiku, a
zemlje članice EU obvezne su svoju nacionalnu ekonomsku politiku prilagoditi regionalnoj ekonomskoj politici. Ovi izazovi globalnog razvoja zahtijevaju od
nacionalnih Vlada da istražuju mogućnost pronalaženja optimalnog modela razvoja nacionalnog tržišnog gospodarstva.
Kao poželjni modeli nacionalnog gospodarskog razvoja najčešće se uzimaju modeli koje su koristili Japan i Njemačka u svom razvoju nakon 1945.
godine. Istovremeno su kritizirani modeli koji su se temeljili na neoliberalnom
pristupu, a koji su modeli razvoja gospodarstava SAD – a i Velike Britanije. Naime modeli razvoja u Njemačkoj i Japanu imali su u sebi naglašenu socijalnu
komponentu ( visok stupanj socijalne zaštite zaposlenika ), a to je za posljedicu
imalo stvaranje odnosa prožimanja između financijskog i industrijskog sektora
nacionalnog gospodarstva. Za razliku od njih, u SAD – u i Velikoj Britaniji mo15 Izvor: J. Pierre, «Debating Governance: Authority, Steering and Democracy», Oxford University Press. Oxford
2000.
16 Izvor: Statistički podaci UNCTAD 2001.
27
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
deli razvoja, doveli su do odvajanja financijskog i industrijskog sektora. Ipak
međunarodne institucije u svojim izvješćima navode upravo gospodarstvo
SAD kao najkonkurentnije svjetsko gospodarstvo u posljednjih 50 godina.17
Nasuprot ovome u istom izvješću Japan je rangiran na 26. mjestu, na listi od 49
najrazvijenijih nacionalnih ekonomija svijeta. Ovakav rezultat naravno ukazuje
da u sadašnjem gospodarskom svjetskom poretku, gospodarstva temeljena na
neoliberalnom modelu razvoja imaju veću gospodarsku konkurentnost. Nacionalne su Vlade zbog ove konstatacije bile prisiljene nacionalne ekonomske
politike prilagoditi dominirajućem neoliberalnom ekonomskom svjetonazoru,
koji je i promoviran u «Washingtonskom Konsenzusu». Taj model predviđa da
se nacionalna ekonomska politika usuglasi sa globalnim normama koje zahtijevaju monetarnu stabilnost i fiskalnu disciplinu, te maleni budžetski deficit
koji ne zahtjeva dodatno oporezivanje. Dalji koraci koje ovaj model zahtjeva, je
da nacionalne Vlade u području ekonomske politike utvrde prioritete u javnoj
potrošnji, tako da se transfer dobara kroz društveno osjetljiva područja poput
socijalnih plaćanja, prebaci na zanemarena područja sa visokim ekonomskim
povratom. Nadalje ovdje se predviđa proširivanje porezne baze, i smanjivanje
graničnih poreznih stopa. Pa ipak je unatoč danim obećanjima o makroekonomskoj stabilnosti, obećanjima o povećanju stope gospodarskog rasta, nakon primjene «Washingtonskog Konsenzusa» došlo do usporenog gospodarskog rasta. Statistike tako bilježe da je prosječan rast svjetskog gospodarstva
u 70 – tim godinama 20. stoljeća iznosio 4,4% na godišnjoj razini. U osmom
desetljeću 20. stoljeća prosječna stopa rasta svjetskog gospodarstva pala je
na 3,4% godišnje. Devedesetih godina 20. stoljeća nastavilo se je usporavanje
svjetskog gospodarskog rasta a stopa godišnjeg rasta iznosila je 3%.18
Mnoge nacionalne vlade suočene sa ovakvim statističkim pokazateljima
odlučile su se za primjenu tzv. «Trećeg Puta» u provođenju nacionalne ekonomske politike. Na akademskoj razini ovu ekonomsku doktrinu promovirao je Anthony Giddens kao «obnovu društvene demokracije u suvremenim društvenim
uvjetima». Globalizacija, razvoj ekonomskih znanja i jačanje uloge pojedinca
u društvu u ovoj doktrini pridonijeti će promjeni političkog okruženja. Po Giddensu ova doktrina stvoriti će politiku sposobnu da rekonstruira društveno
okruženje, odnosno dovesti će do obnove javnih institucija. Također ova doktrina će ponuditi održiv politički program koji će se zasnivati na jakom civilnom
društvu kao ključnom faktoru u razvoju efikasne demokratske vlasti i efikasnog tržišnog gospodarskog sustava. Prvi puta u praksi ovu su doktrinu počele
primjenjivati Clintonova administracija u SAD – a i Vlada premijera T. Blaira u
Velikoj Britaniji. Ova je ekonomska doktrina naišla je na oštre kritike u društvu,
17 18 28
Izvor: World Competitiveness Scoreboard 2001.
Izvor: Statistike MMF – a ( IMF, 2002. )
Tomislav Ivančević: UPRAVLJANJE EKONOMSKIM KRETANJIMA U PROCESU GLOBALIZACIJE
pogotovo od društvenih skupina, lijeve političke orijentacije. I sam Giddens
priznaje da je to nerazrađen politički projekt kojem je teško održati zadani
razvojni pravac.19 Nadalje ovaj teoretičar smatra da ova doktrina nije uspjela
zadržati obilježja lijeve orijentacije, te da sve više poprima obilježja političkog
konzervativizma. Neki od kritičara «Trećeg Puta», uzrok problema u kojima se
je našla ova doktrina vide u tome što su i Vlada T. Blaira i Clintonova administracija imale previše obzira prema neoliberalnim ekonomskim politikama svojih
prethodnika, te se nisu upuštale u radikalnije reforme društvenih i ekonomskih
sustava.20 To je u konačnici dovelo do ocjene da je upravo «Treći Put» postao
najbolji ideološki štit ekonomskog neoliberalizma u današnjem svijetu.21
Vlada premijera Blaira odlučila se je nacionalnu ekonomsku politiku u uvjetima globalizacije i otvorenih dereguliranih tržišta kapitala, stabilizirati putem
stabilne i razborite monetarne i fiskalne politike. U fiskalnoj politici ova britanska Vlada je provodila plan smanjivanja javnih troškova. Takva fiskalna politika dovela je da se je udio javne potrošnje u BDP smanjio sa 41,2% u fiskalnoj
godini 1996. – 1997., na 37,8% u fiskalnoj godini 1999. – 2000. . To su ostvarili
pažljivim pristupom fiskalnoj politici. Prvo načelo tog pristupa baziralo se je na
tome da se zadužuje samo u svrhu investiranja, a ne u svrhu pokrivanja tekuće
javne potrošnje i njezinih troškova. Drugo se je načelo zasnivalo na održivom
investiranju pri čemu javni dug ne smije previše opterećivati nacionalni dohodak. Ta su pravila objedinjena u dokumentu pod nazivom «Pravila o fiskalnoj stabilnosti».22 Ovime dokumentom je obuhvaćeno porezno upravljanje,
transparentnost, odgovornost, dalekosežnost i efikasnost poreznog sustava.
Državna riznica postala je kontrolorom javnih financija, a samim time i jamcem monetarne stabilnosti zemlje. Ministarstvo financija zaduženo je zajedno
sa drugim ministarstvima da izradi dugoročne planove društvenog i ekonomskog razvoja. Takav način rada do dolaska Blaira na mjesto premijera, bio je nepoznat u Britaniji. Također ovaj je princip rada omogućio ravnomjerniji razvoj
svih krajeva Velike Britanije ( za prijašnjih Vlada došlo je do znatnih razlika u
stupnju razvoja između Londona i ostatka zemlje ).
Primjer ekonomske politike britanske Vlade T. Blaira poslužila je kao primjer, da pored neoliberalne ekonomske doktrine i tržišnog fundamentalizma
( politike koje zastupaju MMF, Svjetska Banka i WTO ), postoji i drugačija mogućnost razvoja nacionalnog gospodarstva u procesu globalizacije. Provođenje i implementiranje ekonomske politike koja je sadržana u «Trećem Putu»,
britanski je pokušaj da pomire nacionalnu ekonomsku politiku sa potrebama
19 Izvor: A. Giddens, «The Third Way and its Critics», Polity Press. Cambridge 2000.
Izvor: A. Callinicos, «Against the Third Way: An Anti – Capitalist Critique», Polity Press. Cambridge 2001.
21 Izvor: P. Anderson, «Renewals», New Left Review 2000.
22 Code for Fiscal Stability, March 1998.
20 29
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
i uvjetima što ih nameće proces globalizacije. Britanska vlada ovim pristupom
nije samo osigurala monetarnu stabilnost i fiskalnu stabilnost, već je prekinula praksu izradu kratkoročnih i nepouzdanih makroekonomskih analiza, a što
je u britanskoj Vladi bila praksa u posljednjih dvadeset godina. Blairova Vlada
kao dokaz uspješnosti svoje ekonomske politike navodi podatak da je stopa
inflacije najniža u posljednjih 30 godina ( slično tvrdi i za kamatne stope ) i
da je stopa nezaposlenosti najniža od 1975. godine. Uzrok ovako dobrih makroekonomskih pokazatelja nalazi se općenito niskoj cijeni proizvoda i dobara na svjetskom tržištu i niskoj cijeni glavnih energenata. Stoga izrazita opasnost prijeti od destabilizacije tržišta nafte i naftnih derivata, a što se upravo
događa, kao posljedica američke intervencije u Iraku. Opasnosti postoje i za
dugoročnu monetarnu i fiskalnu stabilnost. Naime koliko god nacionalna ekonomska politika, sadržana u doktrini «Trećeg Puta» bila pozitivna, ona ne može
garantirati dugoročnu monetarnu i fiskalnu stabilnost. Problem je u tome što
su svjetska financijska tržišta liberalizirana, te se nalaze pod znatnim utjecajem
špekulativnog kapitala.
5.Zaključak
U zaključku možemo ustvrditi, kako za diferentne ocijene međunarodnog
procesa globalizacije, nije kriv sam proces, već oni koji donose te ocjene. Zamjetno je da se u ocjenjivanju globalizacije i njenih učinaka, pristupa na način i
sa pozicija koje ovise o tome dali ocjenjivači dolaze iz razvijenih zemalja – lidera
globalizacije ili iz siromašnih zemalja. Također stav ocjenjivača ovisi o tome pripadaju li oni društvenoj skupini koja je iskoristila globalizaciju za svoj društveni
razvoj, ili društvenoj skupini koja nije uspjela prepoznati prednosti ovog društvenog procesa te se je našla direktno ugrožena procesom globalizacije.
Sve ove činjenice ukazuju da je međunarodni proces globalizacije ( kao i
većina dubokih društvenih procesa u evolucijskom ciklusu naše civilizacije )
prožet sa mnogo kontroverzi koje stvaraju određene rezerve prema tom procesu. Kako bi se izbjegle veće društvene konfrontacije, potrebno je suvremenu tehnologiju i međunarodni kapital staviti u funkciju globalnog društvenog
razvoja. U konkretnom kontekstu to znači da se suvremena tehnologija i međunarodni kapital moraju učiniti dostupnijima većem broju ljudi i društvenih
zajednica, a to će u konačnici dovesti do njihovog ubrzanog razvoja i smanjivanja jaza između bogatih i siromašnih. Ovo na kraju znači, da ma koliko danas
različite bile ocijene različite o globalizaciji, nesumnjivo je upravo globalizacija
onaj društveni proces koji jedini može dovest do stvaranja globalnog, slobodnog i razvijenog društva naše civilizacije.
30
Tomislav Ivančević: UPRAVLJANJE EKONOMSKIM KRETANJIMA U PROCESU GLOBALIZACIJE
U procesu globalizacije javlja se skupina problema, koji čine najveće izazove pri usuglašavanju globalizacije sa nacionalnim ekonomskim politikama.
Naime skupina problema kao što je dug, poslovni rizik i ekonomska nestabilnost u uvjetima globalizacije putem liberaliziranih svjetskih financijskih tržišta, vrlo brzo može ugroziti i najstabilnije nacionalne ekonomske sustave. Ova
konstatacija navodi na zaključak kako je u suvremenim ekonomskim uvjetima,
nemoguće osmisliti nacionalnu ekonomsku politiku koja bi na duži vremenski
period mogla garantirati makroekonomsku stabilnost nacionalne ekonomije.
Primjeri i ova dva modela ( neoliberalnog i «Trećeg Puta» ) ekonomskog razvoja samo potvrđuju ove činjenice. Proces globalizacije onemogućuje planiranje
dugoročnih nacionalnih ekonomskih politika. On od nacionalnih ekonomija
iziskuje fleksibilnost, i spremnost na prihvaćanje globalnih trendova ekonomskog razvoja. To nameće zaključak da uspješnost nacionalnih ekonomija, zavisi
od njihove sposobnosti prilagođavanja uvjetima globalizacije
LITERATURA :
Anderson P. , «Renewals», New Left Review 2000.
Callinicos A. , «Against the Third Way: An Anti – Capitalist Critique», Polity Press. Cambridge
2001.
Fontela E. , «The era of finance – Proposal for the future», Futures Vol. 30, No 8, Pergamon, Cambridge 1998.
Frideman T. , «The Lexsus and the Olive Tree», Harper Collins, London 1999.
Hieronymi O. , «Agenda for a new monetary reform», Futures Vol. 30, No 8, Pergamnon Cambridge 1998.
Gray J., «False Down: The Delusions of Global Capitalisam», Granta, London 1998.
Giddens A. , «The Third Way: The Renewal of Social Democracy», Polity Press. Cambridge 1998.
Giddens A. , «The Third Way and its Critics», Polity Press. Cambridge 2000.
Ohmae K. , «The End of Nation State. The Rise of Regional Economics. How New Engines of
Prosperity are Reshiping Global Markets», Harper Collins Publishers, London 1996.
Perraton J. , «The scope and implications of globalisation», Edward Elgar Publishing 2003.
Pierre J. , «Debating Governance: Authority, Steering and Democracy», Oxford University Press.,
Oxford 2000.
Rifkin J. , «The End of Work – The Decline of the Global Labor Force and the Dawn of the Post –
Market Era», Tacher – Putnam Book, New York 1995.
Stiglitz J. , «Globalization and its discontents», Penguin Books 2002.
Weiss L. , «The Myth of the Powerless State: Govering the Economy in a Global Era», Polity Press.
Cambridge 1998.
31
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
PRIMJENA BUDŽETSKE KONTROLE I OBRAČUNA
PO STANDARDNIM TROŠKOVIMA U
SUVREMENOM POSLOVNOM OKRUŽENJU
Marijan Milinović,
Veleučilište VERN, Zagreb, Hrvatska
SAŽETAK
Primjena budžetske kontrole i sustava obračuna po standardnim troškovima
postali su predmetom rasprava o njihovoj korisnosti i prikladnosti u uvjetima rastućih tehnoloških inovacija i intenzivnijeg konkurentskog okruženja koje obilježava
poslovanje od osamdesetih godina dvadesetog stoljeća. Ovaj je rad usmjeren na
usporedbu rezultata istraživanja primjene budžetske kontrole i sustava obračuna
po standardnim troškovima provedenih u nekoliko gospodarski razvijenih zemalja.
Usprkos sumnjama i kritikama, provedena istraživanja pokazuju na visok stupanj
korištenja budžeta i standardnih troškova u poslovnoj praksi ispitanih poduzeća.
Rezultati provedenog istraživanja mogu biti korisni istraživačima, menadžerima,
nastavnicima i ostalim zainteresiranima u razumijevanju uloge, značaja i razloga
primjene budžetske kontrole i obračuna po standardnim troškovima u suvremenom poslovnom okruženju.
Ključne riječi: budžet, budžetska kontrola, standardni troškovi, better budgeting, beyond budgeting.
1.UVOD
Koncept budžetiranja i obračuna po standardnim troškovima razvijen je
u početkom dvadesetog stoljeća kao instrument kontrole troškova u uvjetima
ubrzanog rasta i razvoja industrijske proizvodnje. Budžetiranje i sustav obračuna troškova temeljen na primjeni standardnih troškova postali su predmetom
rasprava o njihovoj korisnosti i prikladnosti u uvjetima rastućih tehnoloških
inovacija i intenzivnijeg konkurentskog okruženja koje obilježava poslovanje
od osamdesetih godina dvadesetog stoljeća.
32
Marijan Milinović: PRIMJENA BUDŽETSKE KONTROLE I OBRAČUNA
PO STANDARDNIM TROŠKOVIMA U SUVREMENOM POSLOVNOM OKRUŽENJU
Temeljna je svrha ovog rada ukazati na značaj i ulogu budžeta i obračuna po standardnim troškovima u planiranju, vođenju i kontroli poslovanja u
suvremenom poslovnom okruženju. Postavke i spoznaje u radu temelje se na
sustavnom pregledu i analizi literature koja obrađuje tematiku povezanu s
predmetom istraživanja.
U radu se daje koncizan pregled rezultata recentnih istraživanja značaja i
stupnja primjene budžetiranja i koncepta obračuna po standardnim troškovima u nekoliko gospodarski razvijenih zemalja, što može biti korisno računovođama, menadžerima, istraživačima, nastavnicima i ostalim zainteresiranim za
područje planiranja i kontrole poslovanja.
U radu se, nakon uvodnog dijela, razmatra položaj budžetiranja i budžetske kontrole u suvremenom poslovnom okruženju te ukratko prikazuju novi
pristupi i tehnike poboljšanja budžetiranja i uvođenje alternativnog pristupa
planiranju, mjerenju i kontroli rezultata poslovanja. Nakon toga, u trećem poglavlju razmatra se pojam, svrha i primjena obračuna po standardnim troškovima u kontroli poslovnih aktivnosti i ocjeni ostvarenih rezultata. U posljednjem,
zaključnom, poglavlju rada daje se pregled najznačajnijih spoznaja i zaključaka
proizašlih iz provedenog istraživanja.
2. BUDŽETSKA KONTROLA
Budžet je plan aktivnosti poduzeća kojim se kvantificira projekcija prihoda, rashoda i novčanih tokova za budžetsko razdoblje. Budžet sadrži operativne i financijske planove menadžmenta usmjerene postizanju strateških ciljeva poduzeća za budžetsko razdoblje. Budžeti se koriste u različite svrhe koje
uključuju planiranje i koordinaciju poslovnih operacija, komuniciranje planova
menadžerima različitih centara odgovornosti poduzeća, motivaciju u postizanju organizacijskih ciljeva, kontrolu provedenih aktivnosti i ocjenu ostvarenih
rezultata (Drury, 2007). Tradicionalno, budžet se drži integralnim dijelom sustava menadžerske kontrole (Ahmad et al., 2003).
Poslovno planiranje putem izrade godišnjih budžeta razvijeno je 1920-ih
godina kao instrument upravljanja troškovima i novčanim tokovima u velikim
poduzećima (Hope i Fraser, 2003). Iako je od samog početka primjene bilo kritizirano radi vremenske zahtjevnosti i skupoće, neefikasnosti i slično, budžetiranje je široko prihvaćeno u poslovnoj praksi uz uvjerenje da koristi od budžetiranja nadilaze s njime povezane troškove.
Devedesetih godina dvadesetog stoljeća u znanstvenim i stručnim krugovima intenzivirala se rasprava o korisnosti budžetiranja i nužnosti poboljšanja
ili čak njegovog odbacivanja kao instrumenta planiranja i kontrole. Najčešće
zamjerke budžetiranju odnose se na vremensku zahtjevnost i troškove izrade
33
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
budžeta, nefleksibilnost i zapreku promjenama, nedovoljnu stratešku usredotočenost, nedoprinošenju dodanoj vrijednosti, usredotočenosti na smanjenje
troškova umjesto na stvaranje vrijednosti, jačanje vertikalne kontrole i smetnji
decentralizaciji, poticanje „budžetskih igri“ i ponašanja protivnih interesu cjeline, premali broj izmjena i prilagodbi budžeta novonastalim okolnostima, nedovoljna utemeljenost budžetskih pretpostavki, slabljenje suradnje između dijelova poduzeća, te utjecanje na osjećaj podcijenjenosti zaposlenika (Nelly at
al., 2001). Kao odgovor na kritike tradicionalnog budžetiranja u teoriji i praksi
ponuđena su dva oprečna rješenja: poboljšanje budžetiranja (koncept „better
budgeting“) i napuštanje budžetiranja (koncept „beyond budgeting“).
2.1.Poboljšanje budžetiranja
Koncept poboljšanja budžetiranja zasniva se na poboljšanju procesa budžetiranja uvođenjem suvremenih pristupa i tehnika poput budžetiranja na osnovi aktivnosti, koncepta nultog budžeta i trajnog budžeta
(Nelly et al., 2003).
Budžetiranje na osnovi aktivnosti (Activity based budgeting) tehnika je budžetiranja zasnovana na konceptu upravljanja troškovima na
temelju aktivnosti. Upravljanje troškovima na osnovi aktivnosti polazi
od postavke da aktivnosti uzrokuju troškove te se upravljajući aktivnostima upravlja i troškovima. Koncept upravljanja troškovima na osnovi
aktivnosti promatra poslovanje kao skupinu povezanih aktivnosti koje
pridonose ostvarenju koristi za kupce. Nakon utvrđivanja glavnih aktivnosti utvrđuju se iznosi troškova povezani s pojedinim aktivnostima te
utvrđuju uzročnici troškova pojedinih aktivnosti. Buđetiranjem na osnovi aktivnosti nastoji se učinkovitije upravljati troškovima planirajući
potrošnju samo resursa potrebnih za izvođenje aktivnosti neophodnih
za postizanje budžetirane razine proizvodnje i prodaje.
Koncept nultog budžeta (Zero base budgeting) polazi od zahtjeva
preispitivanja utemeljenosti i opravdanosti planiranog iznosa svakog
troška u postupku izrade budžeta. Pri procjeni budućih troškova ne polazi se od analize proteklog razdoblja, već se troškovi utvrđuju kao da se
poslovne aktivnosti izvode prvi puta. Koncept nultog budžeta (također
poznat kao budžetiranje temeljeno na prioritetu) proširio se u kasnim
šezdesetim godinama prošlog stoljeća kao pokušaj prevladavanja ogra-
34
Marijan Milinović: PRIMJENA BUDŽETSKE KONTROLE I OBRAČUNA
PO STANDARDNIM TROŠKOVIMA U SUVREMENOM POSLOVNOM OKRUŽENJU
ničenja inkrementalnog budžetiranja (Drury, 2007, str. 618.).1 Koncept
nultog budžeta uglavnom se koristi u neprofitnim organizacijama, ali
može biti prikladan i u planiranju diskrecijskih troškova ili troškova potpornih aktivnosti u profitnim organizacijama.
Kontinuirani budžeti i predviđanja (Rolling budgets and forcasts)
nisu fiksirani uz jednogodišnje razdoblje, već se sastavljaju na način da
se po isteku prvog razdoblja (mjeseca ili tromjesečja) prvotno sastavljenog budžeta ili predviđanja ispušta proteklo razdoblje, te se posljednjem razdoblju pridodaje slijedeće. Na taj su način u svakom trenutku
poduzeću dostupni budžet i predviđanje za slijedeće jednogodišnje razdoblje što omogućuje neprestano prilagođavanje planskih instrumenata novonastalim okolnostima, a time i podloga za učinkovitiju kontrolu
provedenih aktivnosti.
2.2.Napuštanje budžetiranja
Koncept napuštanja budžetiranja razvija udruženje CAM-I2 putem
projekta BBRT3 (Nelly at al., 2001.). Ideja napuštanja budžetiranja zasniva
se na postavci da je budžetiranje bilo prikladno za planiranje, vođenje i
kontrolu poslovanja u tržišnim i tehnološkim uvjetima od 1920-1970-ih
godina (Hope i Fraser, 1997), ali ne i u uvjetima novog poslovnog okruženja. Koncept napuštanja budžetiranja temelji se na provedenim istraživanjima putem studija slučajeva uspješnih poduzeća koji su djelomično
ili u potpunosti napustili sustav tradicionalnog planiranja i budžetiranja.
U osnovi ideje napuštanja budžetiranja je razdvajanje kontrolnih od motivacijskih procesa, postavljanje relativnih umjesto apsolutnih ciljeva,
delegiranju ovlasti i odgovornosti na niže razine, nagrađivanju prema
relativnim rezultatima i slično. Na osnovi istraživanja poduzeća koja su
u potpunosti ili djelomično napustila budžetiranje, uočene su dvije skupine načela uspješne primjene beyond budgeting koncepta: načela koja
omogućuju prilagodbu menadžerskih procesa i načela radikalne decentralizacije poduzeća (Hope i Fraser, 2003).
Načela prilagodljivih menadžerskih procesa omogućuju postavljanje prikladnih ciljeva, smanjenje manipulacija budžetskim postavkama i ostvarenim
1 Za razliku od nultog budžetiranja, inkrementalno budžetiranje predstavlja tradicionalni pristup izradi budžeta
pri čemu se planiranje prihoda i troškova temelji na korekciji prošlogodišnjih veličina u skladu s anticipiranim
promjenama za iduće budžetsko razdoblje.
2 Computer Aided Manufacturing-International
3 Beyond Budgeting Round Table
35
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
rezultatima, poticanje ambicioznih strategija i brze reakcije, smanjenje gubitaka, unapređivanje usluga kupcima te promidžbu učenja i etičkog ponašanja.
Prilagođavanje menadžerskih procesa uključuje slijedeća načela:
1.Relativni ciljevi. Ciljevi se temelje na usporedbi s izravnom konkurencijom uz uvažavanje tržišnih okolnosti. Postavljeni ciljevi
iskazuju težnju za neprestanim unapređenjem i ispunjenjem
srednjoročnih i dugoročnih strateških ciljeva poduzeća.
2.Relativno nagrađivanje. Nagrađivanje postignutih rezultata nije
vezano uz fiksne ciljeve postavljene unaprijed, već se temelji na
relativnom rezultatu i usporedbi s konkurencijom. Nagrađivanje
predstavlja kombinaciju vrednovanja individualnih i grupnih postignuća čime se jača duh zajedništva u organizaciji.
3.Kontinuirano oblikovanje strategije. Proces oblikovanja strategije odvija se neprekidno uz uključivanje nižih razina i korištenje
bottom-up pristupa. Strategija se neprekidno prilagođava novim
okolnostima na temelju informacija organizacijskih dijelova neposredno upoznatih s promjenama.
4.Upravljanje resursima. Alokacija potrebnih resursa usmjerava se
pravovremeno poslovnim jedinicama kojima je to najpotrebnije.
Alokacija resursa ne temelji se na unaprijed utvrđenim budžetskim iznosima, već na iskazanim tekućim potrebama uz izbor
projekata koji doprinose postizanju ukupnog cilja poduzeća.
5.Koordinacija. Umjesto unaprijed definirane dinamike internih
aktivnosti, suradnja različitih dijelova poduzeća odvija se prema
zahtjevima tržišne potražnje.
6. Mjerenje i kontrola. Mjerenje i kontrola poslovnih rezultata zasniva se na relativnim ključnim pokazateljima ostvarenja,4 analizama trendova, kontinuiranom predviđanju,5 rangiranju performansi, upravljanju izuzećima i slično.
Koncept napuštanje budžetiranja zasniva se i na provedbi radikalne decentralizacije u cilju uspostave fleksibilne organizacijske strukture kojom se
značajan dio menadžerske odgovornosti prenosi na niže razine. Radikalna decentralizacije zasniva se na provedbi slijedećih načela:
4 5 engl.: key performance indicators
engl.: rolling forecasts
36
Marijan Milinović: PRIMJENA BUDŽETSKE KONTROLE I OBRAČUNA
PO STANDARDNIM TROŠKOVIMA U SUVREMENOM POSLOVNOM OKRUŽENJU
1.Upravljački okvir. Donošenje odluka temelji se na jasnim načelima,
vrijednostima i postavljenim okvirima, a ne na detaljnim pravilima,
procedurama i budžetima. Provedba radikalna decentralizacije nalaže
zamjenu zapovjedno-kontrolnog stila upravljanja trenerskom i potpornom ulogom menadžera viši razina.
2.Visoke performanse. Motivacija zaposlenika i osiguranje održive
uspješnosti postiže se stvaranjem ozračja koje potiče vrhunsku izvedbu usmjerenu na postizanje relativnih ostvarenja, a ne na unaprijed
postavljenim ciljevima i strahu od neuspjeha.
3. Sloboda odlučivanja. Poticanje inovativnosti i odgovornosti omogućuje se dodjeljivanjem ovlasti donošenja odluka na lokalnim razinama
konzistentnih s upravljačkim načelima i organizacijskim ciljevima.
4. Mrežna struktura. Odgovornost za donošenje odluka koje doprinose
vrijednosti i rezultate delegira se na mrežu malih, kupcima usmjerenih
timova.
5.Usmjerenost na kupce. Zadovoljenje potreba kupaca važnije je od
ostvarenja interno postavljenih ciljeva.
6. Informacijski sustav. Informacije trebaju biti brze i lako dostupne svima kojima su potrebne, uz uvažavanje visokih etičkih standarda u njihovu oblikovanju.
Konceptom beyond budgeting tradicionalna budžetska kontrola zamjenjuje se spletom prilagodljivih menadžerskih procesa, relativnim vrednovanjem
ostvarenja te decentralizacijom poslovnog odlučivanja i vođenja poslovanja.
Uvođenje koncepta beyond budgeting ne napušta se planiranje, izvještavanja,
mjerenje i kontrola rezultata, u stvari, te se zadaće obavljaju efikasnije i efektivnije putem integriranog procesa (Fanning, 2000).
2.3.Značaj budžetiranja u suvremenom poslovnom
okruženju
Unatoč sumnji u prikladnost budžetiranja u suvremenom poslovnom okruženju, istraživanja prakse suvremenih poduzeća pokazuju da proces budžetiranja i dalje zauzima dominantno mjesto u postupku menadžerske kontrole.
Tako primjerice, istraživanje provedeno na širokom uzorku kompanija pokazuje da preko 95% britanskih i gotovo 98% novozelandskih proizvodnih poduzeća primjenjuje sustav budžetske kontrole (Guilding et al., 1998, str. 574).
Istraživanja o važnosti korištenja pojedinih instrumenata menadžerskog
računovodstva nekih razvijenih zemalja pokazuju na visoku ocjenu korisnosti
37
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
budžetiranja (3,99-4,54)6 i položaj u odnosu na ostale instrumente menadžerskog računovodstva (tablica 1). Iz provedenih istraživanja može se zaključiti
da budžetiranje u suvremenom poslovnom okruženju nije odbačeno, već se
tradicionalni sustav budžetiranja unapređuje postupnim uvođenjem novih instrumenata i tehnika.
Tablica 1: Značaj budžetiranja u nekim razvijenim zemljama
Država
Irska1
Australija2
Japan2
Malezija3
Značaj budžetiranje u odnosu na ostale tehnike
menadžerskog računovodstva
Srednjavrijednost
Rang
4,54
1
4,22
1
4,13
3
3,99
2
Izvor: 1) Pierce i O’Dea (1998, str. 12)
2) Wijewardena i De Zoysa (1999, str. 53)
3) Mahfar i Omar (2004, str. 54)
3. PRIMJENA STANDARDNIH TROŠKOVA
Standardni troškovi i njihova primjena u obračunu troškova omogućuje
učinkovitu kontrolu poslovnih aktivnosti, troškova i rezultata poslovanja. Standardni troškovi koriste se u izradi budžeta pri čemu standardni troškovi predstavljaju procjenu troškova proizvodnje pojedinog proizvoda, obavljanja usluge ili izvođenja procesa dok su pojmom budžet obuhvaćenu ukupni planirani
troškovi i prihodi poslovnih funkcija, dijelova poduzeća, i poduzeća u cjelini.7
U osnovi, standardni trošak je budžet proizvodnje jedinice proizvoda ili usluge
(Hilton et al., str. 676). Standardni troškovi predstavljaju unaprijed procijenjene
troškove utemeljene na pažljivim analizama koliko bi ti troškovi trebali iznositi u danim okolnostima i primjerenoj efikasnosti poslovanja. Pri postavljanju
standarda pojedinih troškova potrebno je voditi računa da budu dovoljno zahtjevni, ali dostižni za izvršenje. Preblago postavljeni standardni onemogućuju
racionalnu procjenu postignutih rezultata, dok prezahtjevni standardi djeluju
demotivirajuće na izvršitelje poslovnih aktivnosti i procesa.
Standardni troškovi mogu se koristiti u svim djelatnostima (proizvodnji,
trgovini i uslugama) bez obzira radi li se o profitnim ili neprofitnim subjektima,
a najprikladniji su za primjenu u uvjetima serijske proizvodnje, pružanja tipiziranih usluga te obavljanja serije istovrsnih aktivnosti.
6 7 Ocjene su izvedene prema Likertovoj ljestivi u rasponu od „1 = nema značaja“ do „5 = vrlo značajno“.
Izrada budžeta ne mora se temeljiti na standardnim troškovima, već polazište mogu biti ostvareni troškovi iz
prethodnog razdoblja, benchmarking, ciljani troškovi ili neka druga osnova.
38
Marijan Milinović: PRIMJENA BUDŽETSKE KONTROLE I OBRAČUNA
PO STANDARDNIM TROŠKOVIMA U SUVREMENOM POSLOVNOM OKRUŽENJU
U kontekstu kontrole poslovnih aktivnosti, standardni troškovi služe kao
mjerilo za prosuđivanje ostvarenih rezultata poslovanja. Primjena obračuna po
standardnim troškovima omogućuje usporedbu očekivanih troškova s ostvarenim, te analizu odstupanja radi utvrđivanja mogućih problema te poduzimanja
akcija za njihovo uklanjanje. Razlika između standardnih i ostvarenih troškova
naziva se odstupanje od standardnih troškova. Odstupanja od standardnih
troškova mogu biti povoljna (ostvareni troškovi su manji od standardom predviđenih) ili nepovoljna (kada su ostvareni troškovi veći od standardnih). Ukoliko su nepovoljna odstupanja značajna te se ocijene neprihvatljivim, primjenjuje se postupak analize odstupanja kojom se iskazano odstupanje raščlanjuje
na cjenovnu i količinsku komponentu s ciljem utvrđivanja uzroka i objašnjenja
razloga odstupanja te poduzimanja aktivnosti za njihovo uklanjanje. Analiza
odstupanja omogućuje provođenje kontrole u slučajevima kada troškovi značajno odstupaju od unaprijed postavljenih normi (standarda), menadžerske
tehnike koja se uobičajeno naziva „menadžment na osnovi izuzeća“.8
Koncept obračuna po standardnim troškovima razvijen je u početkom
dvadesetog stoljeća kao instrument kontrole troškova i budžetiranja u uvjetima ubrzanog rasta i razvoja industrijske proizvodnje (De Zoysa i Herath,
2007). Poput budžetiranja, sustav standardnih troškova postao je predmetom
rasprava o njegovoj korisnosti i prikladnosti u uvjetima rastućih tehnoloških
inovacija i intenzivnijeg konkurentskog okruženja koje obilježava poslovanje
od osamdesetih godina dvadesetog stoljeća. Ključne zamjerke primjene sustava standardnih troškova u suvremenom poslovnom okruženju odnose se na
utjecaj promjene strukture troškova, nekonzistentnost s modernim menadžerskim pristupima, prenaglašenost značaja direktnog rada i kašnjenje povratnih
informacija (Drury, 2007, str. 809). Usprkos kritikama, provedena istraživanja
prakse niza poduzeća u razvijenim tržišnim gospodarstvima pokazuju i nadalje
visok stupanj primjene sustava standardnih troškova u planiranju, vođenju i
kontroli poslovanja. Istraživanje na širokom uzorku američkih poduzeća pokazuje da preko 76% ispitanih poduzeća primjenjuju tradicionalne instrumente
poput sustava obračuna po standardnim troškovima (Garg et al., 2003, str. 34).
Rezultati drugog istraživanja pokazuju da 76% računovođa od 303 ispitanih iz
Ujedinjenog Kraljevstva i 73% od 85 ispitanih na Novom Zelandu primjenjuje
sustav standardnih troškova (Guilding et al., 1998, str. 580).
Stupanj korištenja sustava standardnih troškova u nekim razvijenim zemljama prikazan je u nastavku (tablica 2):
8 Radi se o tehnici kontrole u kojoj se pažnja usmjerava i poduzimaju potrebne mjere samo u situacijama kada
poslovanje u značajnoj mjeri odstupa od unaprijed određenih normi (engl. – Management by exception).
39
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
Tablica 2: Stupanj korištenja sustava standardnih troškova
Dubai1
Koriste
Ne koriste
Ukupno
Izvor:
Proizvodni
sektor
%
77
23
100
Malezija2
Uslužni
sektor
%
39
61
100
Japanske
podružnice
%
76
24
100
Lokalna
poduzeća
%
70
30
100
Novi
Zeland3
UK3
%
%
73
27
100
76
24
100
1) Marie i Rao (2010, str. 4)
2) Sulaiman et al. (2005, str. 114)
3) Guilding et al. (1998, str. 580)
Značaj pojedinih funkcija sustava standardnih troškova može se ilustrirati
slijedećom tablicom (Marie i Rao, 2010, str. 5):
Tablica 3: Značaj pojedinih funkcija sustava standardnih troškova
Funkcija
Kontrola troškova i procjena
uspješnosti
Obračun zaliha
Obračun troškova za poslovno
odlučivanje
Potpora budžetiranju
Ekonomičnija obrada
podataka
Izvor:
Dubai1
Proizvodni
Uslužni
sektor
sektor
%
%
Malezija2
U. K.2
Japanske
Lokalna
%
podružnice
poduzeća %
%
90
71
83
82
72
94
40
89
68
80
88
46
83
78
62
78
83
88
67
69
42
33
75
56
43
1) Marie i Rao (2010, str. 5)
2) Sulaiman et al. (2005, str. 114)
Iz prikazanih rezultata provedenih istraživanja proizlazi da primjena sustava standardnih troškova, unatoč promjenama u tehnologiji te globalizaciji
i intenziviranju konkurentskog i poslovnog okruženja, još uvijek zauzima značajno mjesto među instrumentima planiranja i kontrole poslovanja.
4.ZAKLJUČAK
Promjene poslovnog okruženja potkraj dvadesetog stoljeća, uzrokovane tehnološkim inovacijama i rastom globalne konkurencije, dovele su do sumnji i kritika
dijela znanstvene i stručne javnosti u prikladnost budžetske kontrole i primjene
sustava obračuna po standardnim troškovima u novonastalim okolnostima.
40
Marijan Milinović: PRIMJENA BUDŽETSKE KONTROLE I OBRAČUNA
PO STANDARDNIM TROŠKOVIMA U SUVREMENOM POSLOVNOM OKRUŽENJU
Kao odgovor na kritike tradicionalne primjene budžetske kontrole i obračuna po standardnim troškovima kao instrumenata kontrole troškova i poslovnih rezultata uvode se koncepti poboljšanja procesa budžetiranja novim pristupima i tehnikama (better budgeting) ili napuštanje budžetiranja (beyond
budgeting).
Unatoč iskazanim kritika, analiza rezultata istraživanja provedenih u nekoliko gospodarski razvijenih zemalja pokazuju na visok stupanj primjene
budžetske kontrole i obračuna po standardnim troškovima u poslovnoj praksi
ispitanih poduzeća.
Očigledno, postoji razmimoilaženje generalnog stava o prikladnosti tradicionalnih tehnika u promijenjenom poslovnom okruženju i njihove primjene
u poslovnoj praksi. Ispitivanje razloga visokog stupnja primjene tradicionalnih
menadžerskih tehnika u uvjetima suvremenog poslovnog okruženja te stvaranja pretpostavki za uvođenje mogućih poboljšanja i alternativnih pristupa
može biti zanimljivo za daljnja istraživanja.
LITERATURA
1.Ahmad, N. N. N., Sulaiman, M., Alwi, N. M. (2003): Are budgets useful? A survey of Malaysian
companies, Managerial Auditing Journal, Vol. 18, No. 9, pp. 717-724.
2.De Zoysa, A., Herath, S. K. (2007): Standard costing in Japanese firms, Industrial Management & Data Systems, Vol. 107, No. 2, pp. 271-283.
3.Drury, C. (2007): Management and Cost Accounting, Thomson Learning, London.
4.Dugdale, D., Lyne, S. (2010): Budgeting practice and organisational structure, Reserch executive summaries, CIMA, London.
5. Fanning J. (2000): Budgeting: Evolution or Revolution?, Accountancy, October.
6.Garg, A., Ghosh, J. H., Nowacki, C. (2003): Roles and Practices in Management Accounting
Today, Strategic Finance, July, pp. 30-35.
7.Guilding, C., Lamminmaki, D., Drury, C. (1998): Budgeting and Standard Costing Practices in
New Zealand and the United Kingdom, The International Journal of Accounting, Vol. 33, No.
5, pp. 569-588.
8. Hilton, R. W., Maher, M. W., Selto, F. H. (2000): Cost Management - Strategies for Business
Decisions, McGraw-Hill, New York.
9. Hope, J., Fraser, R. (1997): Beyond Budgeting ... Breaking trough the Barrier to ‘the Third
Wave’, Management Accounting, December.
10.Hope, J., Fraser, R. (2003): Beyond Budgeting: how managers can break free from annual
performance trap, Harvard Business School Press, Boston.
11.Mahfar, R., Omar, N, H. (2004): The Current State of Management Accounting Practice in
Selected Malaysian Companies: An Empirical Evidence, Universiti Tenaga Nasional, International Business Management Conference.
12.Marie, A., Rao, A. (2010): Is Standard Costing Still Relevant? Evidence from Dubai, Management Accounting Quaterly, Vol. 11., No. 2, pp. 1-10.
41
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
13.Neely, A., Bourne, M., Adams, C. (2003): Better budgeting or beyond budgeting, Measuring
Business Excellence, Vol. 7, No. 3, pp. 22-28.
14.Neely, A., Sutcliff, M. R., Heyns, H. R. (2001): Driving Value Through Strategic Planning and
Budgeting: A Research Report From Cranfield School of Management and Accenture.
15.Pierce, B., O’Dea, T. (1998): Management Accounting Practices in Ireland – The Preparers’
Perspective, DCU Business School, Dublin, Research Paper Series, Paper No. 34.
16.Sulaiman, M., Ahmad, N. N. N., Alwi, N. M. (2005): Is standard costing obsolete? Emirical
evidence from Malaysia, Managerial Auditing Journal, Vol. 20, No. 2, pp. 109-124.
17.Wijewardena, H., De Zoysa, A. (1999): Comparative Analysis of Management Accounting
Practices in Australia and Japan: An Empirical Investigation, The International Journal of
Accounting, Vol. 34, No. 1, pp. 49-70.
42
Zvezdan Đurić: PORODIČNI BIZNIS – POKRETAČKA SNAGA PORODICE I EKONOMIJE
PORODIČNI BIZNIS – POKRETAČKA SNAGA
PORODICE I EKONOMIJE
Zvezdan Đurić,
Beogradska poslovna škola - Visoka škola strukovnih studija, Srbija
SAŽETAK
Porodični biznisi su u vidnoj ekspanziji i u Srbiji, jer takva preduzeća beleže
zavidne rezultate. Kad se u Srbiji kaže porodični biznis, prvo na šta se pomisli su
pekare, poslastičarnice, zanatske radnje ili mala proizvodna preduzeća, u kojima je
otac vlasnik, majka vodi finansije, a deca uslužuju mušterije ili pomažu u proizvodnji. Osnivaju se često iz nužde, jer je nezaposlenost velika, i pokretanje porodične
manufakture deluje kao najrealniji put da se osigura egzistencija. U svetu, porodični biznis predstavlja osnov male i “velike” privrede i najprirodnija stvar je nadati se
da jednom izraste u veliku kompaniju. Veliki broj porodičnih preduzeća ne uspeva
da opstane nakon nestanka svog prvobitnog osnivača.Tome prvenstveno doprinosi nedostatak pripreme nadolazećih generacija za rastući biznis kao i brojčano
veću porodicu.
Upravo primenom dobrih upravljačkih struktura, edukacijom generacija koje
dolaze, definisanjem jasnih pravila u porodici, jasnim razdvajanjem vlasništva od
upravljanja, razvijanjem instrumenata poslovanja, šanse da biznis u porodičnom
vlasništvu bude pokretačka snaga razvoja u Srbiji su daleko veće.
1. PORODICA – OSNOVNA ĆELIJA DRUŠTVA
Kod svih naroda, od vajkada, porodici je davan veliki značaj. I religiozni
propovednici, i državnici, i filozofi težili su, da za porodični život donesu što bolje propise. Svi su se u jednom slagali: da je porodica osnov društva. Porodica
predstavlja osnovu ljudske zajednice i nezamenljiva je u procesu duhovnog i
socijalnog razvoja čoveka. U porodici se čuva vera predaka, drži se do osnovnih
duhovnih i moralnih vrednosti koje nas vode kroz život; porodica je izvor ljubavi, u njoj se učimo dužnosti, požrtvovanju, zajedničkom podnošenju nevolja,
životnoj borbi, kao i podeli radosti. Porodica nam stvara osećanje da smo za43
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
jedno u svemu, što važi i kada odemo iz svojih porodičnih kuća, tamo kuda nas
život vodi. Porodica je punoća smisla ličnog samoostvarenja i zajedničke sreće.
Porodica se više nego škola, i nego država i društvo, javlja kao činilac pripreme
čoveka za život u svim pravcima, i što se u njoj naučilo teško se odučava1.
Porodica je osnovna socijalna grupa u društvu, i obično se sastoji od jednog ili dva roditelja i njihove dece, ili koga još već... Porodica je i grupa ljudi
koja deli zajedničke vrednosti, ima zajedničke ciljeve, i obično živi u istoj kući,
stanu, prebivalištu. Svi članovi domaćinstva koji su pod jednim krovom su porodica. To je i grupa ljudi koja ima zajedničke pretke, zajedničko poreklo.2
Slobodno se može reći da se u porodici stvara smisao ličnog samoostvarenja i zajedničke sreće3. Prema istraživanjima agencije TNS Medijum Galup4
• čak 67 odsto građana Srbije najveće zadovoljstvo pronalazilo je u porodici.
• Isto istraživanje, takođe pokazuje da su ispitanike, na planu očekivanja,
najmanje razočarali njihovi najbliži.
Međutim, mnogi sociolozi smatraju da se ne treba zavaravati ovim rezultatima i da je porodica i dalje izuzetno ugrožena. Jer olujni vetrovi društvene i
političke krize uništili su porodicu.
Danas je biće porodice uništeno, pa je ona sve manje kolevka ličnosti, a sistem vrednosti mladih sve manje se uspostavlja u porodici. Društvene nevolje i
siromašni stil života su neki od uzroka propadanja porodice. Porodica odražava
stanje u društvu, a budući da je srpsko društvo i društvo u okruženju izuzetno
siromašno, čak i na granici bede, i uslovi života u porodici i njen opstanak postali su krajnje problematični.
Bez jake porodice, porodičnog biznisa i porodične žrtve za nove generacije nema društvenog, ekonomskog i biološkog oporavka našeg naroda.
2. OBLICI SRODSTVA, PORODICE I GENERACIJE
Porodica je središte oko koga se uobličava čitav niz srodničkih veza i odnosa. Najvažniji oblik srodstva je:
ü
Krvno srodstvo ili prirodno srodstvo (koje se zasniva rađanjem),
ü
Tazbinsko srodstvo ( koje se stvara ženidbom ili udajom),
ü
Adoptivno srodstvo ( nastaje usvajanjem) i
ü
Duhovno srodstvo (kumstvo, pobratimstvo).
Đurić, Z., 2011. Menadžment porodičnog biznisa, Beogradska poslovna škola - visoka škola strukovnih studija,
Beograd, str.1
2 Wikipedia
3 Đurić, Z., 2011. Menadžment porodičnog biznisa, Beogradska poslovna škola-visoka škola strukovnih studija,
Beograd, str. 5
4 Kraj decembra 2007.
1 44
Zvezdan Đurić: PORODIČNI BIZNIS – POKRETAČKA SNAGA PORODICE I EKONOMIJE
Postoje sledeći kriterijumi za odredivanje oblika porodice kao što su:5
ü
Tradicionalna porodica - gde su uloge raspodeljene prema polu
i uzrastu. U ovakvoj prodici tačno se zna položaj i uloga koju imaju
muški članovi porodice, i kakva prava i obaveze imaju žene.
ü
patrijahalna – počiva na vrhovnom neprikosnovenom autoritetu oca
“glave porodice”, u ovakvoj porodici najveći autoritet ima otac koji
donosi sve odluke i njegova reč je zadnja.
ü
egalitarna (demokratska) – porodica gde je raspodela uloga među
polovima i generacijama u skladu sa sklonostima i sposobnostima svojih članova.
ü
matrilinearna – to je porodica u kome se srodstvo računa po majci.
ü
patrilinearna – u kojoj se “porodična loza” vodi po ocu i njegovim
muškim precima
ü
bilateralna – srodstvo se računa po obe linije
ü
nuklearna – ovu porodicu sačinjavaju roditelji i deca. Ovakv oblik porodice je karakterističan za savremeno doba.
ü
Proširena - ovu porodicu čine i bliži i dalji srodnici koji žive pod istim
krovom i u zajedničkom domaćinstvu.
ü
potpuna – to je ona porodica koja se sastoji od supružnika i dece
ü
nepotpuna – ovo je porodica u kojoj nedostaje jedan supružnik – roditelj ( zbog razvoda, smrti ili iz drugih razloga),
ü
integrisana - to je porodica gde postoji čvrsta povezanost članova
porodice, gde postoji osećanje uzajamnosti. U ovakvoj porodici njeni
članovi se osećaju sigurno, zaštićeno i oni donose zajedničke odluke
koje su integrisane. Kod članova ove porodice usađen je veliki osećaj
pripadnosti.
ü
dezintegrisana – karakteriše udaljavanje članova jednih od drugih,
odsustvo zajedničkih vrednosti i ciljeva, emocionalno “hlađenje” i ravnodušnost, povlačenje u sebe ili vezivanje za osobe van porodice. Za
ovakvu porodicu možemo reći da ne postoji duboka emocionalna
vezanost za svoje članove, tako da se njeni članovi osećaju usamljeno i imaju strah da se povere jedni drugima, a izlaz iz takve situacije
nalaze u drugim porodicama, gde osećaju lažnu sigurnost.
Generacija ili pokoljenje je skup ljudi bliskih po godištima, vremenu življenja koja stoji u vezi sa srodstvom ukoliko ovo nosi podelu, ne samo na pretke
i potomke, već i na starije i mlade. Odnosi između oca i sina su generacijski
odnosi. Sa razvojem društva generacija je uglavnom dobijala društvena obeležja i razvrstavala se prema starosti, ekonomskoj aktivnosti i biološkoj reprodukciji. Tako je starija generacija ekonomski neaktivna, ali i biološki neproduktiv5 Milic, A., 1988. Rađanje moderne porodice, Beograd, str.36
45
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
na, srednja generacija je ekonomski aktivna i jedina sposobna za obezbeđenje
potomstva. Mladi su ekonosmki nekativni, a isključeni iz ljudske reprodukcije.
U današnjim porodicama često žive i po tri generacije, pa se zbog brzih
promena u društvu događa da nastupe krize u takvim porodicama, odnosno
sukobi generacija, iz razloga različitog tumačenja i shvatanja sveta. Porodica
je i bio-socijalna i psihička zajednica, što znači da porodica vodi brigu oko
podizanja, zaštite i vaspitanja dece. Ovo je jedna od bitnih uloga porodice.
Međutim briga oko podizanja i vaspitavanja dece zavisi mnogo od uslova i mogućnosti roditelja. Često se događa da zbog loših materijalnih uslova oba roditelja su previše posvećena poslu, pa brigu o deci ne preuzima niko i takva deca
su obično prepuštena sama sebi. Društvena zajednica je oduvek regulisala krvno-srodničke odnose u porodici. Najranije uređenje porodice vršilo se pomoću
običaja, morala, a naročito religije, a kasnije je ove oblike zamenilo pravo.
3. PORODICA, PREDUZEĆE I PORODIČNO PREDUZEĆE
„Samo neko ko nije imao porodični biznis, ne zna da je to pokretačka snaga
porodice.” Bernard Kliška, vlasnik porodičnog biznisa
“mali i srednji porodični poslovi kroz istoriju su se stalno prikazivali kao snažne
organizacije. Takve firme... postale su dominantni model u svetu čineći 60-tak
posto ukupne svetske zaposlenosti.” Nicholson, Londonska Poslovna škola
“Posebno je važno da se zadrži i porodica i posao, ne treba porodične prilike da
utiču na poslovanje. Pokrenite biznis kao biznis!” J.L. Ward.
Porodica i preduzeće su pojmovi koje u svakodnevnim razgovorima često
spominjemo i koji su većini ljudi laički jasni:
• porodica je ona grupa ljudi u kojoj se rađamo, odrastamo, koja se za nas
brine i štiti nas sve dok ne stvorimo sopstvenu porodicu, u kojoj se celi ciklus
ponavlja.
• Na drugoj strani, preduzeće je organizacija ljudi koju povezuje, pre svega,
interes obavljanja određene delatnosti radi sticanja dobiti, kojom pojedinci, zaposleni u preduzeću, obezbeđuju svakodnevnu egzistenciju, a vlasnici
i dugoročnije ulaganje svog kapitala.
Priroda biznisa je potpuno kontradiktorna prirodi porodice
Ø
porodice su vođene emocijom, biznis objektivnošću i realnošću,
Ø
porodice su zaštitnički orijentisane prema svojim članovima, biznisi
znatno manje,
Ø
porodice se iskonski odupiru promenama, biznisi bez toga ne mogu.
Nemali broj porodičnih firmi imaju problem s razdvajanjem ova dva sistema, no taj postupak je neophodan ukoliko želite da Vaš biznis napreduje, raste
46
Zvezdan Đurić: PORODIČNI BIZNIS – POKRETAČKA SNAGA PORODICE I EKONOMIJE
i razvija se. Preduzeća imaju definisane zadatke i ciljeve u sredini u kojoj obavljaju svoju delatnost, dok je porodici jedini zadatak da stvori povoljne i zdrave
uslove za odrastanje svojih članova.
4. POJAM I DEFINISANJE PORODIČNOG BIZNISA
Kada članovi jedne porodice pronađu zajednički interes u ostvarivanju
određenih egzistencijalnih, ekonomskih interesa u jednom specifičnom obliku
organizovanja, onda kao posledica nastaje porodično preduzeće. Veliki deo
stanovništva u Srbiji, porodični biznis vidi kao nasleđen, stari porodični zanat
u kojem ponosni otac vlastitom (najčešće) sinu prenosi i ostavlja sve tajne starog (porodičnog) posla. Međutim, nalazimo se u vremenu i okruženju kada sve
svetske ekonomije porodične biznise prepoznaju kao dominantne i naročio
važne za ekonomski i socijalni razvoj bilo koje države.
Prema najnovijim istraživanjima Međunarodne akademije za istraživanje porodičnog preduzetništva, u vlasništvu porodice nalazi se između 80
i 95% svih svetskih privatnih firmi (Francuska 60%, Nemačka 60%, Holandija74%, Švedska 79%, Grčka 80%, Italija 93%), više od 75% društvenog bruto
proizvoda generišu porodične firme i zapošljavaju više od 85% ukupnog broja zaposlenih.
Uprkos istraživanju koje traje više od 30 godina još uvek nije sasvim jasno
šta se misli pod pojmom “porodična firma”.6 Istraživači koriste operativnu definiciju porodične firme koja podrazumeva uključenost porodice u biznis kroz
vlasništvo, upravljanje ili višegeneracijsko nasleđe. Chrisman, Chua i Sharma7
su odvojili ovakav pristup od suštinskog pristupa. Naime, prema ovom pristupu, uključenost porodice nije dovoljna za definisanje porodične firme; njena
uključenost mora rezultirati određenim ponašanjem koje obezbeđuje specifičnost
porodične firme. Pratićemo definiciju porodičnog biznisa prema Chua, Chrisman and Sharma8, koji kažu da je to “biznis vođen i/ili upravljan sa namerom da oblikuje i teži viziji biznisa, kontrolisanom od strane članova iste
porodice ili malog broja porodica, na način koji je potencijalno održiv kroz
generacije te porodice, odnosno porodica”. Ova definicija jasno odvaja pojam
porodično vlasništvo od porodičnog upravljanja i/ili vođenja. U tom smislu,
porodice koje imaju u vlasništvu ovakav biznis mogu da se odluče da ne budu
deo izvršnog menadžmenta, ali da kao vlasnici firme, utiču na menadžment u
6 7 8 Astrachan, J.H., Shanker, M.C., 2003. “Family businesses” contribution to the U.S. economy: a closer look.
Family Business Review 16,
Chrisman, J.J., Chua, J.H., Sharma, P., 2005. Trends and directions in the development of a strategic
management theory of the family firm. Entrepreneurship: Theory & Practice, 25
Chua, J.H., Chrisman, J.J., Sharma, P., 1999. Defining the family business by behavior. Entrepreneurship:
Theory & Practice 23, 19–39.
47
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
formiranju strategijskih odluka kao što su promene u mendžmentu, formiranje
dugoročne vizije, vrednosti, i sl. Ovakvu firmu smatramo porodičnom firmom.
To nas okreće dvema primarnim kategorijama porodičnih biznisa i to:
ü
onih koje su u vlasništvu porodice i kojima članovi te porodice upravljaju i
ü
biznisa koji su vlasništvu porodice, ali vođeni od strane profesionalnih
menadžera.
Tabela 1. Alternativne definicije porodičnog preduzeća9
Autor
Alcorn (1982)
Barry (1975)
Lansberg Perrow,
Rogolsky (1988.)
Sterm (1986.)
Definicija
Profitna organizacija koja može biti samostalni preduzenik, partnerstvo ili
preduzeće. Ako je deo deonica u javnom vlasništvu, porodica i operativno
mora voditi poslove.
Preduzeće koje u praksi nadziru članovi samo jedne porodice.
Preduzeće u kojem članovi porodice imaju većinski udeo.
Preduzeće kojim upravljaju i njegovi su vlasnici članovi jedne ili dve
porodice.
5. PORODIČNI BIZNIS – DOBRO MESTO ZA RAD I SIGURAN
IZVOR PRIHODA
Porodični biznisi na Balkanu su čest oblik poslovanja. Postoje dva načina
rada u porodičnim firmama: da imate ili započeti iznova. I u jednom i drugom
slučaju ima više prednosti i rizika koji mogu doneti korist ili štetu poslovanju.
Da bi dobio porodični biznis šansu koju zaslužuje, i da bude uspešan, porodica koja učestvuje u poslu, mora da koristi definisana pravila igre. Ako se
to učini profesionalno i dobro, porodični biznis će imati velike šanse da bude
dobro mesto za rad i druženje za celu porodicu, a takođe će biti siguran izvor
prihoda.
Da bi porodični biznis bio siguran izvor prihoda, potrebno je učinite sledeće:
1. Izgraditi biznis kao što se gradi porodica - na zdravoj i racionalnoj
osnovi.
2. Čvrsto distanciranje porodice i biznisa - posao se tretira kao posao i
porodica kao porodica.
3. Postojanje jasnih metoda o tome ko će odlučiti o biznisu i koja je
struktura biznisa.
4. Tačno određivanje odgovornosti svakog člana - i pridržavanje istih.
5. Česta komunicija - u dva različita oblika: porodični razgovori i poslovni razgovori.
9 Handler W.C., 1989. Methodological Issues and Considerations in Studying Family Businesses, stranica 261.
48
Zvezdan Đurić: PORODIČNI BIZNIS – POKRETAČKA SNAGA PORODICE I EKONOMIJE
6. Povezivanje veštine svojih članova sa poslovnim interesima.
7. Odvojiti vreme za zabavu - van radnog vremena.
8. Ne zaposliti ljude samo zato što su porodica.
9. Ne terati članove porodice da se uključe u posao, osim ako oni žele.
10.Imati poverenje i poštovanje za sve osobe u biznisu - međutim, oni
su svi posebni pojedinci.
11.Doneti plan “Što ako ...” - U slučaju da neko želi odustati od porodičnog biznisa, šta ako prodajete ili šta ako odlučite da on obuhvati i
druge partenre.
12.Angažovanje spoljnih lica za stvari koje se ne mogu rešiti - u nekim
slučajevima bolje je angažovati konsultanta sa autoritetom i rešiti razlike u poslovanju
6. BIZNIS I PORODIČNI TRANSFER
Činjenica jeste da su skoro svi osnivači malih i srednjih preduzeća pokretači porodičnih kompanija, samo toga mnogi dugo nisu svesni.
Istraživanje Nacionalne agencije za regionalni razvoj pokazuje na primer, da se u Srbiji većina osnivača porodičnog biznisa pita:
ü
Kako da pripremi svoju decu za nasleđivanje kompanije?
ü
Da li da ih uvede u posao?
ü
Kako da ih uvede u posa?,
ü
Kome od njih da ostavi posao?
Preduzetnici koji spadaju u starosnu grupu 46-55 alarmantno se približavaju ovim pitanjima. Deca im završavaju visoke škole, po pravilu menadžment,
i kucaju na vrata firme. Biznis transfer traži odgovor kako da upravljanje i
vlasništvo (a to su dve potpuno odvojene kategorije) nad porodičnim firmama pređe sa osnivača na drugu generaciju. Ako osnivač svoju firmu „prepisuje“
deci, za života ili koji mesec posle, tada oni nasleđuju vlasništvo (uživaće plodove roditeljskog rada i naplaćivati dividende ili apanažu) i to je neosporno.10
To što nasleđuje vlasništvo ne mora da ima nikakve veze sa upravljanjem. Da
li će naslednici biti i novi generalni direktori u firmi posebno je veliko pitanje,
bez obzira na žarku želju roditelja. Prečesto ta želja rezultira direktorima pripravnicima, razmaženom decom koja rade u roditeljskoj senci, zamagljenim
odnosima u kompaniji i sličnim situacijama. Dakle, upravljanje i vlasništvo su
dve kategorije koje su važne kod biznis transfera i ne mora da znači da će obe pasti
u krilo istoj osobi. Biznis transfer i iskustvo, koje je kroz godine pretočeno u
teoriju, a i praksa prepoznaju nekoliko uobičajenih modela biznis transfera:
10 Može samo roditelj, nedajbože, da ga razbaštini i odrekne se neposlušnog deteta preko novina.
49
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
a) Porodični transfer – upravljanje i vlasništvo prelaze sa osnivača na
njegovo dete/decu ( varijacija na temu su bliski rođaci u nedostatku
biološke dece).
b) Kupovina iznutra – upravljanje i vlasništvo prelaze sa osnivača na
top menadžera/re i/ili zaposlene u firmi.
c) Kupovina napolju – treće lice ili neka druga kompanija, fond kupuje porodičnu firmu i time dobija upravljanje i vlasništvo.
Preovlađujući model, kako u našim zemljicama tako i u EU klubu, jeste
porodični transfer, a osnivači se okreću drugim modelima isključivo ako ne
mogu da realizuju porodični transfer. U okviru porodičnog transfera pokušavaju da reše zajedno vlasništvo i upravljanje. Razdvajanje ove dve kategorije razmatraju samo ako postoje zaista ozbiljni problemi sa kapacitetima
naslednika i ako su u stanju da ga primete. Svaki od modela skopčan je sa značajnim odlukama, dosta predradnji i post efekata transfera.
7. OGRANIČAVAJUĆI FAKTORI ZA RAZVOJ PORODIČNOG
BIZNISA U SRBIJI
Pokrenuti i voditi porodični biznis na početku 21. veka u Srbiji je
znatno teže nego u razvijenim zemljama i zemljama EU.
Ograničavajući faktori za razvoj porodičnog biznisa u Srbiji su:
• Ograničeni resursi (ljudski rad, kapital, tržišne mogućnosti),
• Specifične forme organizacije koje često imaju sopstveni, jedinstven
pristup (preduzetničkom) menadžmentu,
• Potrebu za odgovarajućim fokusom na dugoročnu politiku razvoja,
• Ranjivost u odnosu na različite stejkholdere - vladu, finansijske institucije, interesne grupe,
• Poteškoće u obezbeđivanju finansijske podrške,
• Ekonomske poteškoće (turbulencija) u okruženju,
• Nedostatak odgovarajuće institucionalne podrške,
• Poreski sistem (na republičkom i lokalnom nivou),
• Parafiskalni nameti
• Siva ekonomije i crno tržište
• Korupcija
• Stimulisanje zapošljavanja kroz budžet, a ne kroz partijske fondove.
• Regrutacija odgovarajuće (kvalifikovane) radne snage .
50
Zvezdan Đurić: PORODIČNI BIZNIS – POKRETAČKA SNAGA PORODICE I EKONOMIJE
8. MERE KOJE TREBA PREDUZETI KAKO BI PORODIČNI BIZNIS U
SRBIJI BIO POKRETNAČKA SNAGA RAZVOJA
• Jasna pravila u porodici
U srpskim firmama je potrebno uvesti jasna pravila u porodici: ko je i na
koji način uključen u upravljanje porodičnim preduzećem, a ko je vlasnik. Ključni činilac uspešnog upravljanja porodičnim preduzećem jeste
razumevanje činjenice da svaki član porodičnog poslovanja (od vlasnika
/ ce, preko vlasnikove supruge / supruga, dece, rođaka i drugih) ima različit pogled na porodično poslovanje i da odatle, kao i na relaciji vlasnik
/ ci - naslednik / ci, mogu proisteći potencijalni kako porodični, tako i
poslovni konflikti i problemi.
• Procena imovine
Veoma bitna stvar je procena imovine, tj. da se odvoji kapital firme od
novca za ulaganje u nekretnine i luksuzna dobra. Ako nema pravila,
deca vlasnika će trošiti kapital firme na luksuzne izlaske, automobile,
odeću itd. Tako da se često dešava da oni ne postanu uspešni preduzetnici.
• Brza reakija na promene
Porodična preduzeća moraju mnogo brže da reaguju na promene na
tržištu, jer sam proces odlučivanja u njima kraće traje. Međutim, češći je
slučaj u Srbiji da su porodične firme statične i teško menjaju mentalitet
u smislu da brže reaguju na promene.
• Razdvojiti vlasništvo od upravljanja
Vlasnik, recimo, može biti otac, a upravljači žena i deca, ali nije dobro
kad su svi u isto vreme i vlasnici i menadžeri.
• Porodično preduzeće mora da radi na četiri „stola“
Prvi je za vlasnike koji, zajedeno sa akcionarima, određuju strategiju porodičnog preduzeća. Za drugim je upravni odbor, u kome može biti neko
od vlasnika, ali ne svi. Za trećim su menadžeri – recimo direktor proizvodnje ili finansijski direktor, a četvrti pripada nadzornom odboru. U
srpskim porodičnim preduzećima, međutim, isti ljudi sede za nekoliko
“stolova“ i tu dolazi do konfuzije. Primera radi: sin ne može da bude
vlasnik, član upravnog odbora i menadžer u isto vreme. U mnogim
svetskim kompnijama sin je u početku menadžer nižeg nivoa, a ksnije
ako se dokaže napreduje dalje.
• Što više razviti instrumente poslovanja – budžet, biznis
plan, plan proizvodnje. Bez razvijenih instrumenata
poslovanja, banke neće podržati projekte porodičnih
preduzeća. Često se dešava da srpska porodična preduzeća
banku doživljavaju kao bankomat, a ne kao pratnera na
51
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
zajedničkom projektu. Međutim, banka neće biti partner
na projektu, ako nema dovljno informacija o proizvodu i
preduzeću, ako joj nije predočen biznis plan itd. U razvijenim
zemljama u svetu, banka koja daje novac traži da ima svog
čoveka u upravnom odboru preduzeća, da garantuje za
projekat u koji ulaže. Mnogi srpski preduzetnici nisu spremni
za to, jer bi time dobili nekoga ko će ocenjivati kako oni
posluju.
• Razvoj porodičnog preduzeća zavisi od ličnih karakteristika
naslednika (potomaka), obuke naslednika, spremnosti za
rad i želje potomaka za rad u preduzeću, itd.
LITERATUARA
1.Astrachan, J.H., Shanker, M.C., 2003. “Family businesses” contribution to the U.S. economy:
A closer look. Family Business Review
2. Chrisman, J.J., Chua, J.H., Sharma, P., 2005. Trends and directions in the development of a
strategic management theory of the family firm. Entrepreneurship: Theory & Practice,
3. Chua, J.H., Chrisman, J.J., Sharma, P., 1999. Defining the family business by behavior. Entrepreneurship: Theory & Practice
4.Golubović, Z., 1981. Porodica kao ljudska zajednica, Zagreb.
5. Handler W.C., 1989. Methodological Issues and Considerations in Studying Family Businesses,
6. Đurić, Z., 2011. Menadžmen malih i srednjih preduzeća, Beogradska poslovna škola visoka
škola strukovnih studija, Beograd.
7. Đurić, Z., 2011. Menadžment porodičnog biznisa, Beogradska poslovna škola visoka škola
strukovnih studija, Beograd.
8. Matić V., 2005. Sociologija, Beograd.
9. Milic, A., 1988. Rađanje moderne porodice, Beograd.
10.Kokotović, M., Tripković, M., Mitrović, M., 1993. Sociologija, Novi Sad.
11.Stojakovic, M., Stojakovi, M., 2005. Čovek i društvo,Vranje.
12.Vord, DŽ., 2004. Razvoj porodičnih kompanija-50 lekcija naučenih od porodica koje godinama uspešno posluju, prevod Asee Books, Novi Sad. ,
52
Nenad Vudrić:NAKNADNO MJERENJE ULAGANJA U NEKRETNINE
NAKNADNO MJERENJE ULAGANJA U NEKRETNINE
Nenad Vudrić,
VPŠ Libertas, Zagreb, Hrvatska
SAŽETAK:
Računovodstvenu evidenciju ulaganja u nekretnine propisuju MRS 40 –
Ulaganja u nekretnine i HSFI 7 – Ulaganja u nekretnine. Pod ulaganjem u nekretnine
podrazumijevaju se nekretnine koje vlasnik, ili najmoprimac u financijskom najmu,
koristi kako bi ostvario prihode od najma, radi porasta tržišne vrijednosti imovine ili radi jednog i drugog. Nakon početnog priznavanja ulaganja u nekretnine po
trošku nabave, poduzetnik u okviru svojih računovodstvenih politika odabire način vrednovanja tih nekretnina birajući između modela fer vrijednosti ili modela
troška nabave. Odabranu metodu poduzetnik je dužan primjenjivati na sva svoja
ulaganja u nekretnine.
U ovom radu autor će na praktičnim primjerima prikazati načine naknadnog
mjerenja ulaganja u nekretnine prema modelu fer vrijednosti i prema modelu troška nabave.
Ključne riječi: Dugotrajna imovina, ulaganje u nekretnine, nadoknadivi
iznos, gubitak od umanjenja, fer vrijednost.
1.UVOD
Nakon početnog priznavanja ulaganja u nekretnine poduzetnik u okviru
svojih računovodstvenih politika odabire način vrednovanja tih nekretnina birajući između modela fer vrijednosti ili modela troška nabave. Odabranu metodu poduzetnik je dužan primjenjivati na sva svoja ulaganja u nekretnine.
Prema MRS-u 40, iznimno od ovog pravila, mogućnost izbora ne postoji
za nekretnine koje je poduzetnik izgradio u vlastitoj izvedbi i kod ulaganja u
nekretnine koje se drže pod ugovorom o operativnom najmu. Na te nekretnine
poduzetnik mora primjenjivati model fer vrijednosti, osim u slučajevima kada
se fer vrijednost ne može pouzdano izmjeriti.
53
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
2. PRIMJENA MODELA TROŠKA NA NAKNADNO MJERENJE
ULAGANJA U NEKRETNINE
Ako nakon početnog priznavanja poduzetnik odabere model troška, ulaganja u nekretnine treba voditi sukladno odredbama MRS-a 16 ili HSFI-a 6 koje
se odnose na taj model1. Od toga su izuzeta ulaganja u nekretnine koje su klasificirane kao imovina koja se drži za prodaju i podliježu odredbama MSFI-a 5.
Primjena modela troška nabave prema MRS-u 16 (HSFI-u 6) podrazumijeva
da se ulaganje u nekretnine mjeri po trošku nabave, da se obračunava amortizacija i priznaje umanjenje vrijednosti, ukoliko je potrebno. Također, imovina
se ne revalorizira iznad nabavne vrijednosti, a njezina vrijednost može se povećati samo do visine ranijeg otpisa. Knjigovodstvena vrijednost jednaka je
nabavnoj vrijednosti umanjenoj za akumuliranu amortizaciju i sva umanjenja
vrijednosti.
Kad se primjenjuje model troška onda se značajni dijelovi imovine, klasificirane kao ulaganje u nekretnine koji imaju različiti vijek trajanja, knjiže odvojeno i amortiziraju zasebno.
Primjer 1. Početno priznavanje i naknadno mjerenje ulaganja u nekretnine
po modelu troška
1.Kupljeno je zemljište na kojem se nalazi zgrada. Ugovorom je utvrđena
cijena zemljišta od 800.000,00 kn i cijena zgrade 12.000.000,00 kn +
3.000.000,00 kn PDV
2. Porezna uprava procijenila je zemljište na 1.000.000,00 kn i obračunala
50.000,00 kn poreza na promet nekretnina koji je plaćen
3.Namjera je poduzetnika nabavljenu zgradu iznajmiti, pa su u tu svrhu
izvršeni ličilački radovi, za što je primljen račun dobavljača za tekuće
održavanje 45.000,00 kn + 11.250,00 kn PDV
4.Nabavljen je novi klimatizacijski sustav i primljen račun dobavljača u
iznosu od 800.000,00 kn + 200.000,00 kn PDV
5.Na temelju potpisanog ugovora o operativnom najmu zgrada se klasificira kao ulaganje u nekretnine. Za računovodstveni obuhvat odabran
je model troška. Procijenjeni vijek trajanja zgrade je 20 godina, a klimatizacijskog sustava 10 godina
6.Na kraju prve godine obračunata je amortizacija zgrade i klimatizacijskog sustava
7. Prema općepoznatim informacijama na tržištu je došlo do pada vrijednosti nekretnina, poduzetnik je utvrdio da je nadoknadivi iznos zemljišta 800.000,00 kn, a zgrade 11.000.000,00 kn. Ulaganje u nekretnine
vrijednosno se usklađuje.
1 HSFI 7. (t. 7.16.) i MRS 40 (t. 56.)
54
Nenad Vudrić:NAKNADNO MJERENJE ULAGANJA U NEKRETNINE
Tablica 1. Utvrđivanje gubitka od umanjenja vrijednosti sredstva
Zemljište
Zgrada
Knjigovodstveni iznos
850.000,00
11.400.000,00
Nadoknadivi iznos
800.000,00
11.000.000,00
Gubitak od umanjenja
50.000,00
400.000,00
1400 – Pretporez
(1) 3.000.000,00
(3)
11.250,00
(4)
200.000,00
2200 – Obveze prema dobavljačima
15.800.000,00 (1)
56.250,00 (3)
1.000.000,00 (4)
0570 – Ulaganje u zemljište u pripremi
(1)
800.000,00
850.000,00 (5)
(2)
50.000,00
0571 – Ulaganje u zgrade u pripremi
(1) 12.000.000,00 12.000.000,00 (5)
1000 – Žiro-račun
S=
XXX
4120 – Troškovi tekućeg održavanja
(3)
45.000,00
50.000,00 (2)
0572 – Ulaganja u opremu zgrade u
pripremi
(4)
800.000,00
800.000,00 (5)
050 – Ulaganje u nekretnine - zemljište
(5)
850.000,00
051 – Ulaganje u nekretnine - zgrada
(5) 12.000.000,00
0590 – Akumulirana amortizacija
zgrade
600.000,00 (6)
052 – Ulaganje u nekretnine – oprema
zgrade
(5)
800.000,00
0591 – Akumulirana amortizacija
opreme zgr.
80.000,00 (6)
430 – Troškovi amortizacije
(6)
600.000,00
(6)
80.000,00
4413 – Vrijednosno usklađenje
ulaganja u nekretnine
(7)
50.000,00
(7)
400.000,00
0580 – Vrijednosno uskl. ulaganja u
nekretnine za zemljište
50.000,00 (7)
0581 – Vrijednosno uskl. ulaganja u
nekretnine za zgrade
400.000,00 (7)
55
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
Primjer 2. Naknadno povećanje vrijednosti ulaganja u nekretnine po modelu troška
Poduzetnik je vlasnik zemljišta i zgrade koji su klasificirani kao ulaganje u
nekretnine i čije su vrijednosti u prethodnom obračunskom razdoblju umanjene (primjer 1.):
1.Obračunata je amortizacija zgrade i lifta
2.Na tržištu nekretnina promijenili su se uvjeti pa je poduzetnik na temelju raspoloživih informacija utvrdio da je nadoknadivi iznos zemljišta
950.000,00 kn, a zgrade 10.600.000,00 kn. Ulaganje u nekretnine vrijednosno se usklađuje.
Tablica 2. Utvrđivanje naknadnog povećanja vrijednosti sredstva23
Zemljište
Zgrada
Knjigovodstveni
iznos
Nadoknadivi
iznos
800.000,00
10.421.053,00
950.000,00
10.600.000,00
Umanjenja
prethodnih
razdoblja
50.000,00
400.000,00
Povećanje
vrijednosti
50.000,002
178.947,00
050 – Ulaganje u nekretnine - zemljište
S=
850.000,00
051 – Ulaganje u nekretnine – zgrada
S = 12.000.000,00
0580 – Vrijednosno uskl. ulaganja u
nekretnine za zemljište
(2)
50.000,00
50.000,00 S =
0590 – Akumulirana amortizacija
zgrade
600.000,00 S =
578.947,00(1a)
052 – Ulaganje u nekretnine – oprema
zgrade
S = 800.000,00
0591 – Vrijednosno uskl. ulaganja u
nekretnine za zgrade
(2)
178.947,00
400.000,00 S =
0591 – Akumulirana amortizacija
opreme zgr.
80.000,00 S =
80.000,00
(1)
7841 – Prihodi od ukidanja
vrijednosnog usklađenja
50.000,00 (2)
178.947,00 (2)
430 – Troškovi amortizacije
(1)
80.000,00
(1a) 578.947,003
2 Ukoliko poduzetnik primjenjuje model troška, kada dolazi do povećanja vrijednosti nekretnine ono se priznaje
samo do visine ranije priznatog otpisa.
3 Kako je na kraju prve godine zgrada vrijednosno usklađena, troškove amortizacije treba rasporediti na preostali
vijek trajanja, 19 godina: (12.000.000,00 – 600.000,00 – 400.000,00)/19 = 578.947,00 kn
56
Nenad Vudrić:NAKNADNO MJERENJE ULAGANJA U NEKRETNINE
3. PRIMJENA MODELA FER VRIJEDNOSTI NA NAKNADNO
MJERENJE ULAGANJA U NEKRETNINE
Nakon početnog priznavanja poduzetnik koji je izabrao model fer vrijednosti treba sva ulaganja u nekretnine mjeriti po fer vrijednosti4.
Dobit ili gubitak koji je nastao od promjene fer vrijednosti treba priznati u
računu dobiti ili gubitka u razdoblju u kojem je nastao kao prihod ili rashod5.
Ukoliko poduzetnik odluči primjenjivati model fer vrijednosti, amortizaciju na
ulaganja u nekretnine ne obračunava.
Fer vrijednost ulaganja u nekretnine treba odražavati tržišne uvjete na datum bilance odnosno izvještaja o financijskom položaju6. Prilikom određivanja
fer vrijednosti poduzetnik je ne umanjuje za iznose troškova transakcije koji
mogu nastati prilikom prodaje nekretnine zato što se ta nekretnina ne namjerava prodavati.
Prema MRS-u 40 (t. 45.) fer vrijednost najbolje predstavljaju sadašnje cijene
na aktivnom tržištu za slične nekretnine na istoj lokaciji i u istom stanju, te nekretnine koje podliježu sličnom ugovoru o najmu i ostalim ugovorima. U nedostatku informacija o cijenama s aktivnog tržišta, u cilju utvrđivanja fer vrijednosti,
poduzetnik treba razmatrati odredbe MRS-a 40 (t. 46.) koje uključuju trenutne
cijene na aktivnom tržištu nekretnina druge vrste, stanja ili lokacije usklađene za
sve razlike, zadnje cijene sličnih nekretnina na manje aktivnim tržištima, usklađene kako bi odražavale promjene ekonomskih okolnosti od datuma transakcije
koja je nastala po tim cijenama, te projekcije diskontiranih novčanih tokova na
temelju pouzdanih procjena budućih novčanih tokova, uz priložene uvjete svih
postojećih ugovora o najmu i ostalih ugovora te vanjskih dokaza (kada je to moguće) poput trenutnih tržišnih iznosa najma sličnih nekretnina na istoj lokaciji i u
istom stanju, primjenom diskontne stope koja odražava trenutnu tržišnu procjenu nesigurnosti iznosa i vremena novčanih tokova.
Primjer 3. Početno priznavanje i naknadno mjerenje ulaganja u nekretnine
po modelu fer vrijednosti
1.Kupljeno je zemljište na kojem se nalazi zgrada. Ugovorom je utvrđena
cijena zemljišta od 800.000,00 kn i cijena zgrade 12.000.000,00 kn +
3.000.000,00 kn PDV
2. Porezna uprava procijenila je zemljište na 1.000.000,00 kn i obračunala
50.000,00 kn poreza na promet nekretnina koji je plaćen
3.Namjera je poduzetnika nabavljenu zgradu iznajmiti, pa su u tu svrhu
izvršeni ličilački radovi, za što je primljen račun dobavljača za tekuće
održavanje 45.000,00 kn + 11.250,00 kn PDV
4 HSFI 7. (t. 7.17.) i MRS 40 (t. 33.)
HSFI 7. (t. 7.17.) i MRS 40 (t. 35.)
6 HSFI 7. (t. 7.18.) i MRS 40 (t. 38.)
5 57
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
4.Nabavljen je novi klimatizacijski sustav i primljen račun dobavljača u
iznosu od 800.000,00 kn + 200.000,00 kn PDV
5.Na temelju potpisanog ugovora o operativnom najmu zgrada se klasificira kao ulaganje u nekretnine. Za računovodstveni obuhvat odabran
je model fer vrijednosti.
6.Na datum bilance poduzetnik utvrđuje fer vrijednosti ulaganja u nekretnine tako da vrijednost zgrade iznosi 12.000.000,00 kn, a zemljišta
900.000,00 kn7.
1400 – Pretporez
(1) 3.000.000,00
(3)
11.250,00
(4)
200.000,00
2200 – Obveze prema dobavljačima
15.800.000,00 (1)
56.250,00 (3)
1.000.000,00 (4)
0570 – Ulaganje u zemljište u pripremi
(1)
800.000,00
850.000,00 (5)
(2)
50.000,00
0571 – Ulaganje u zgrade u pripremi
(1) 12.000.000,00 12.000.000,00 (5)
1000 – Žiro-račun
S=
XXX
4120 – Troškovi tekućeg održavanja
(3)
45.000,00
50.000,00 (2)
0572 – Ulaganja u opremu zgrade u
pripremi
(4)
800.000,00 800.000,00
(5)
051 – Ulaganje u nekretnine - zgrada
(5) 12.800.000,00 800.000,00
(6)
050 – Ulaganje u nekretnine - zemljište
(5)
850.000,00
(6a)
50.000,00
7842 – Prihod od povećanja vrijednosti
dug.imov.
50.000,00 (6a)
4413 – Vrijednosno usklađenje
ulaganja u nekretnine
(6)
800.00,00
7 Vrijednosna usklađenja poslovne zgrade i zemljišta nismo knjižili na posebnim kontima vrijednosnog usklađenja,
jer prilikom primjene modela fer vrijednosti nema obračuna amortizacije, a svaka promjena fer vrijednosti
prikazuje se u računu dobiti i gubitka u trenutku nastanka.
58
Nenad Vudrić:NAKNADNO MJERENJE ULAGANJA U NEKRETNINE
4.ZAKLJUČAK
Odabirom modela troška za naknadno vrednovanje ulaganja u nekretnine,
računovodstveno evidentiranje je mnogo jednostavnija nego kod modela fer
vrijednosti. Primjenom modela troška obračunava se amortizacija, a vrijednost
nekretnina se umanjuje samo do nadoknadivog iznosa ako dođe do smanjenja
vrijednosti nekretnina na tržištu. Međutim, ukoliko dođe do naknadnog porasta vrijednosti, ono se priznaje samo do iznosa koji poništava prethodno smanjenje vrijednosti, dok se ostatak ne prikazuje, što je i nedostatak ove metode
jer tržišna vrijednost nekretnina odstupa od vrijednosti nekretnina iskazanih u
poslovnim knjigama.
Za razliku od modela troška, model fer vrijednosti prikazuje naknadno
smanjenje i naknadno povećanje knjigovodstvene vrijednosti do fer vrijednosti. Kod naknadnog vrednovanja ulaganja u nekretnine prema modelu fer
vrijednosti po MRS-u 40 nema obračuna amortizacije, već se knjigovodstvena
vrijednost na datum bilance uspoređuje s fer vrijednosti. Razlika između fer
vrijednost i knjigovodstvene vrijednosti evidentira se kao prihod ili rashod razdoblja u izvještaju o dobiti.
5. LITERATURA
1. Belak, V.: Računovodstvo dugotrajne materijalne imovine, Belak excellens, Zagreb, 2009.
2. Belak, V. (skupina autora): Računovodstvo poduzetnika – s primjerima knjiženja, VII. izdanje,
RRiF plus, Zagreb, 2010.
3. Belak, V.: Profesionalno računovodstvo – prema MSFI i hrvatskim poreznim propisima ,
Zgombić & Partneri, Zagreb, 2006.
4.Odluka o objavljivanju Hrvatskih standarda financijskog izvještavanja (HSFI), Nar. nov. br.
30/08 - 58/11.
5.Odluka o objavljivanju Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja (MSFI), Nar. nov.
br. 136/09 - 58/11.
6. Pravilnik o porezu na dobit, Nar. nov. br. 95/05., 133/07.,123/10.
7. Zakon o porezu na dobit, Nar. nov. br. 177/04., 90/05.,57/06.,80/10.
59
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
INTEGRIRANJE OBRAČUNA TROŠKOVA NA BAZI
AKTIVNOSTI S EKONOMSKOM DODANOM
VRIJEDNOSTI U FUNKCIJI UPRAVLJANJA
FINANCIJSKIM REZULTATOM
Stjepan Kolačević,
Ministarstvo financija, Porezna uprava, Rijeka, Hrvatska
Baldo Hreljac,
Crikvenica, Hrvatska
SAŽETAK
Premda metoda obračuna troškova na bazi aktivnosti (activity-based costing
method-ABC) daje točnije podatke o troškovima proizvoda u odnosu na tradicionalne troškovne sustave, ne daje i dovoljno informacija o tome koji proizvodi su
kreatori ekonomske dodane vrijednosti (Economic Value Added-EVA). Taj nedostatak se može prebroditi integriranjem ABC i EVA-e što može rezultirati kvalitativnim
pomacima u donošenju menadžerskih odluka i provođenju korporacijske strategije. Koraci u implementaciji integriranog ABC i EVA-e su slični onima koji se koriste kod tradicionalne ABC pristupa obračunu troškova. Glavna razlika odnosi se na
određivanje ukupnog troška za pojedinu aktivnost, jer osim izravnih i neizravnih
resursa (izravnog i neizravnog rada, izravnog i neizravnog materijala i dr.) aktivnosti troše i uloženi kapital, pa je ukupni trošak za mnoge aktivnosti viši nego trošak
izračunat po tradicionalnom ABC pristupu obračunu troškova.
Ključne riječi: ABC, EVA, uzročnici troška resursa, uzročnici troška aktivnosti,
ACD analiza tipovi aktivnosti, troškovni indikatori, trošak
uloženog kapitala
1.UVOD
Tradicionalne metode raspoređivanja troškova kao relevantne metode
vrednovanja zaliha već su 80-tih godina prošlog stoljeća dovedene u pitanje.
Kao alternativu tradicionalnim metodama obračuna troškova R. Kaplan, R. Co60
Stjepan Kolačević, Baldo Hreljac: INTEGRIRANJE OBRAČUNA TROŠKOVA NA BAZI AKTIVNOSTI S
EKONOMSKOM DODANOM VRIJEDNOSTI U FUNKCIJI UPRAVLJANJA FINANCIJSKIM REZULTATOM
oper, te H. Tomas Johnson u drugoj polovici 80-tih godina razvijaju obračun
troškova na bazi aktivnosti (Activity-Based Costing-ABC).1 Sredinom 90-tih
W.W. Hubbell predlaže kombinaciju ABC metode s mjerilima performanse temeljene na vrijednosti koja uključuje povezivanje troškova kapitala s ABC sustavom kalkulacije troškova.2
ABC metoda u početku se je uglavnom koristila u proizvodnom sektoru,
da bi se kasnije proširila i na uslužni, te financijski sektor.
Dok tradicionalni pristupi obračunu troškova koriste jednostavne uzročnike troškova za alokaciju troškova na troškovne objekte koji su temeljeni na
obujmu kao što su izravni sati rada, strojni sati, proizvedene jedinice ili procesirani materijal, u pristupu obračunu troškova na bazi aktivnosti tvrtke najprije
identificiraju glavne aktivnosti koje konzumiraju resurse.
Cilj provedenog istraživanja je analitičkim metodama dokazati da se integriranim pristupom ABC metode i Ekonomske dodane vrijednosti (EVA-e) postiže učinkovitije upravljanje financijskim rezultatom poduzeća.
Rezultat ABC pristupa su složeni ali točniji troškovi u funkciji donošenja
poslovnih odluka, i, u konačnici, ostvarenja boljih poslovnih rezultata. Drugim
riječima, bit obračuna troškova na bazi aktivnosti nije u pružanju tradicionalnih računovodstvenih informacija (koje proizlaze iz potrebe sastavljanja financijskih izvještaja) već u stvaranju menadžerskih informacija: otkrivanju segmenata poslovanja koji mogu dati visoke profite ili biti uzrokom gubitaka. Iz
ovako postavljenog cilja proizlazi i svrha istraživanja a to je sjediniti i produbiti
spoznaje da je neizostavna uloga ABC sustava u određivanju cijena proizvoda,
promjenama proizvodne strukture i miksa kupaca, ili, općenito rečeno, u poboljšanju poslovnih performanci poduzeća.
1 Poznati su u tom smislu njihovi radovi iz tog razdoblja: Cooper, R.: The Rise od Activity-Based Costing-Part One:
What is an Activity-Based Cost System?, Journal of Cost management, Vol.1, No. 3, 1988, Cooper, R.: the rise of
Activity-Based Costing-Part Two: When Do I Need an Activity-Based Cost System?, Journal of Cost Management,
Vol. 2, No, 3, 1988., Johnson, H.T.: Activity Management: Reviewing the Past and Future of Cost management,
Journal of Cost management, Vol. 3, No. 4, 1990.
2 Ključni u tom smislu su njegovi slijedeći radovi: Hubbell, William W: Combinining Economic Value Added and
Activities-Based Management, Journal of Cost management, 1996.; Hubbell, William W.: A Case Study in
Economic Value Added and Activities-Based Management, Journal of Cost management, 1996.
61
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
2. OBRAČUN TROŠKOVA NA BAZI AKTIVNOSTI
Razlika između tradicionalnog i ABC pristupa obračunu obračuna u
osnovi se svodi na slijedeće:3
•kod tradicionalnog pristupa obračunu troškova proizvodi (troškovni
objekti) su ti koji konzumiraju resurse, dok se alociranje troškova na proizvode vrši korištenjem odgovarajućih ključeva temeljenih na obujmu,
•kod ABC pristupa proizvodi (troškovni objekti) konzumiraju aktivnosti, a
aktivnosti konzumiraju resurse, a alociranje troškova vrši se korištenjem
indikatora aktivnosti i resursa
Mnogi resursi neizravnih i neproizvodnih funkcija se, naime, ne koriste u
razmjeru s fizičkim obujmom proizvedenih proizvoda, te bi doznačivanje ovih
troškova korištenjem troškovnih indikatora troška koji su proporcionalni obujmu proizvedenih proizvoda stvorili značajne pogreške u doznačivanju troškova na pojedinačne proizvode. Ustvari, postoje 4 tipa aktivnosti:
1)Aktivnosti na razini proizvoda (unit-level activities),
2)Aktivnosti na razini serije (batch-level activities),
3)Aktivnosti podržavanja proizvoda (product-sustaining activities), odnosno, kupca (customer-sustaining activities),
4)Aktivnosti podržavanja proizvodnje (facility-sustaining activities).
Najopćenitiji karakter imaju aktivnosti vezane za funkcioniranje proizvodnog procesa One su potpuno neovisne od broja svih ostalih aktivnosti. Aktivnosti na održavanju proizvoda neovisne su od veličine serije i broja proizvedenih jedinica. Aktivnosti vezane za seriju, pak, neovisne su od aktivnosti koje se
odnose na jedinicu proizvoda. Samo aktivnosti vezane za jedinicu proizvoda
rastu ili padaju s brojem proizvedenih jedinica.
Tablica 1: Tipovi aktivnosti i njihovi troškovni indikatori
Kategorije
Aktivnosti na
održavanju
proizvodnje
âââ
Aktivnosti na
održavanju
proizvoda
âââ
Reprezentativne aktivnosti
-Odjel menadžmenta
-Obračun i personal
-Domaćinstvo, rasvjeta
-Najam, deprecijacija
-Dizajniranje proizvoda
-Dijelovi administracije
-Inženjering
-Otprema proizvoda
Troškovni indikatori
-Površina u m2
-Broj radnika
-Broj proizvoda
-Broj dijelova
-Broj ECOs
3 Belak, V.: Računovodstvo i revizija zaliha, Faber&Zgombić Plus, Zgb. 1996. str. 98 i dalje; Horngren, C.T., Sundem, G.L.,
Stratton, W.O.: Introduction to Management Accounting, Prentice-Hall International, N. Jersey, 2002.str. 138. i dalje
62
Stjepan Kolačević, Baldo Hreljac: INTEGRIRANJE OBRAČUNA TROŠKOVA NA BAZI AKTIVNOSTI S
EKONOMSKOM DODANOM VRIJEDNOSTI U FUNKCIJI UPRAVLJANJA FINANCIJSKIM REZULTATOM
Aktivnosti vezane za
seriju
âââ
Aktivnosti vezane za
proizvod
-Postavljanje strojeve
-Prva inspekcija
-Organiziranje nabave
-Rukovanje materijalom
-Raspoređivanje proizvodnje
-Inspekcija
-Nadgledanje direktnog rada
-Potrošnja struje i goriva po strojnoj liniji
-Utrošeni sati
-Utrošeni sati
-Broj izvršenih nabava
-Broj izvršenih manipulacija
-Broj proizvodnih linija
-Broj proizvoda
-Sati direktnog rada
-Strojni sati
Izvor: Atkinson A. A., Banker, R. D., Kaplan, R.S.,Young, S. M., Management Accounting, Prentice.
Hall, Inc, N. Jersey, 1995. str. 104
Dok se troškovi izravnih resursa (izravni rad i izravni materijal) troškovnim
objektima (proizvodima ili uslugama) doznačuju izravno, troškovi neizravnih
resursa, kao što je, primjerice, neizravni materijal ili neizravni rad, doznačavaju
se najprije aktivnostima temeljem uzročnika ili pokretača troškova resursa (resource cost drivers), tj na temelju njih izračunatih postotaka rasporeda.4 Troškovi resursa konzumirani obavljanjem aktivnosti u pravilu se prije doznačivanja
troškova aktivnosti na troškovne objekte grupiraju u tzv. troškovne centre aktivnosti (activity cost pools).5 Ti su centri homogeniji od tradicionalnih mjesta
troškova jer se svi troškovi u tim centrima odnose na aktivnost. S druge strane,
mjesta troškova sadrže troškove više različitih aktivnosti realiziranih na pojedinom mjestu troška. Troškovi aktivnosti doznačuju se troškovnim objektima
temeljem uzročnika troška aktivnosti (activity cost drivers).6 Uzročnici troška
aktivnosti identificiraju povezanost između aktivnosti i troškovnih objekata
reprezentirajući količinu aktivnosti korištenu za proizvodnju pojedinih artikala
i stopu uzročnika troška aktivnosti (activity cost driver rate) kao alokacijsku
stopu troška aktivnosti na troškovne objekte koja se dobiva dijeljenjem troškova aktivnosti s ukupnom količinom uzročnika troška aktivnosti. Grafički se
ABC pristup obračunu troškova može iskazati na slijedeći način:
4 Kaplan, R.S., Atkinson, A.,A.: Advanced Management Accounting, Prentice-Hall Accounting, Inc., N. Jersey, 1998.
str.98
5 Jiambalvo, J.: Managerial Accounting, John Wiley&Sons (Asia)Pte Ltd, Hoboken, 2010. str 210.
6 Kaplan, R.S., Atkinson, A.,A.: ibidem, str. 106 i dalje
63
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
Slika 1: ABC pristup obračuna troškova
Resursi (rad, el.
energija, zgrade,
strojevi, materijal i dr.)
Aktivnosti (montaža,
prijevoz, rukovanje
materijalom,
zavarivanje i dr.)
Troškovni objekti
(proizvodi, usluge,
odjeli, kupci i dr.)
Aktivnosti koriste resurse. Iznos se
utvrđuje pomoću indikatora resursa
(npr. kWh el. energije, sati rada, broj
pošiljaka i dr.
Troškovni objekti konzumiraju
aktivnosti. Iznos se utvrđuje pomoću
indikatora aktivnosti (sati rada, težina
proizvoda, broj proizvoda i dr.)
Izvor: autori
3. INTEGRIRANJE OBRAČUNA TROŠKOVA NA BAZI AKTIVNOSTI I
EKONOMSKE DODANE VRIJEDNOSTI
No, osim (izravnim i neizravnim operativnim troškovima) proizvodi i usluge, odnosno, troškovni objekti su obično opterećeni i troškovima uloženog
kapitala koje ABC pristup obračunu troškova ne uzima u obzir. Stoga je potrebno svojevrsno povezivanje ABC pristupa obračuna troškova s konceptom
ekonomske dodane vrijednosti (Economic Value Added-EVA).
Današnja prevladavajuća poslovna logika je osposobljavati poduzeće da
raste i dugoročno stvara vrijednost. Menadžment poduzeća kreira vrijednost
samo onda ako vrijednost koja će se ostvariti u budućem poslovanju prekoračuje ukupne troškove, dakle, ne samo operativne već i troškove ukupno uloženog (vlastitog i tuđeg) kapitala.
EVA je u osnovi neto operativna dobit poslije poreza (Net Operating Profit
after Tax-NOPAT) umanjena za trošak uloženog kapitala7:
Neto prodaja
- Poslovni rashodi
= Opertaivna dobit prije kamate i poreza (earnings before interest and
tax-EBIT)
7 Young, S.D., O’Byrne, S.F.:
EVA and Value-Based Management, A Practical Guide to
Implementation, Mc-Graw-Hill, N. York, , 2001.str.35
64
Stjepan Kolačević, Baldo Hreljac: INTEGRIRANJE OBRAČUNA TROŠKOVA NA BAZI AKTIVNOSTI S
EKONOMSKOM DODANOM VRIJEDNOSTI U FUNKCIJI UPRAVLJANJA FINANCIJSKIM REZULTATOM
-Porezi
= Neto operativna dobit poslije poreza (net operating profit after tax-NOPAT)
-Troškovi uloženog kapitala (uloženi kapital x trošak kapitala)
= EVA
NOPAT je, dakle, operativna dobit poduzeća prije kamata, a poslije poreza,
dok je trošak uloženog kapitala jednak visini uloženog kapitala pomnoženog s
ponderiranim prosječnim troškom kapitala (Weighted Average Cost of CapitalWACC). WACC je jednak tropška svake pojedine komponente kapitala: kamatnog duga i dioničke glavnice ponderirane s njihovim relativnim udjelima, po
tržišnoj vrijednosti, u tvrtkinoj kapitalnoj strukturi.8
Uloženi kapital, bez obzira da li bio iz vlastitih ili tuđih izvora, stvara određene troškove. Tako trošak dioničke glavnice predstavlja stopu povrata koju
zahtijeva vlasnik dioničke glavnice, a rasprostranjena metoda za izračunavanje tog troška poznata je pod nazivom „model određivanja cijene uloženog
kapitala“ (Capital Asset Pricing Model-CAPM).9 Ovaj model daje jaku analitičku
osnovu za evaluaciju odnosa između rizika i povrata. CAPM definira zahtijevanu stopu povrata kao nerizičnu stopu povećanu za premiju za rizik.10
ks = Rf + (Rm - Rf ) βs
gdje je:
ks = zahtijevana stopa povrata na tvrtkine obične dionice od strane investitora
Rf = očekivana nerizična stopa povrata (kao što je, primjerice, kamatna
stopa na državne obveznice)
βs = beta ili mjerilo sustavnog rizika za tvrtkine obične dionice
Rm =očekivani povrat u tržišnom portfelju
(Rm - Rf ) βs = premija rizika za tvrtkine obične dionice
Često se trošak dioničke glavnice poduzeća procjenjuje i dodavanjem premije rizika od 3-5% na tvrtkin trošak duga prije oporezivanja.
8 Ibidem, str. 43
9 10 Hillier, D., Ross, S., Westerfield, R., Jaffe, J., Jordan, B.: Corporate Finance, McGraw-Hill Education, Maidenhead
(UK), 2010. str. 282 i dalje
65
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
ks = kd + R
gdje je:
kd =stopa povrata na obveznice poduzeća
R = premija za rizik
Dakle, ovdje trošak duga prije oporezivanja čini osnovu za procjenu troška glavnice poduzeća.
Jedan od načina utvrđivanja troška vlastitog kapitala je pristup trošku dioničke glavnice s aspekta dividendi u kojem se trošak dioničkog kapitala može
promatrati kao diskontna stopa koja izjednačuje sadašnju vrijednost svih očekivanih budućih dividendi po jedinici s tekućom tržišnom cijenom dionice pri
čemu se polazi od slijedeće jednadžbe11:
∞
D1
Vrijednost po dionici =
(1+K e ) t
t=1
s tim da je:
D t =očekivana dividenda po dionici u vremenu t
ke = trošak dioničkog kapitala
Σ
Drugu sastavnicu uloženog kapitala predstavlja dugoročni dug. Postoje dva tipa dugoročnog duga: jedan s kojim se trguje i drugi s kojim
se ne trguje na tržištu vrijednosnih papira. Trošak dugoročnog duga se,
stoga, razlikuje s obzirom na to o kojem se tipu duga radi. U slučaju
javnog duga (javnog plasmana obveznica poduzeća) tržišna cijena obveznica na burzi može poslužiti za obračun prinosa do dospijeća (Yield
to Maturity-YTM). Prinos do dospijeća je diskontna stopa koja svodi novčane tokove od obveznica na tržišnu vrijednost duga.12 Prinos do dospijeća izračunava se korištenjem slijedeće formule:
T
B0 =
Σ
t=1
It
(1+r b ) t
+
N
(1+r b ) T
gdje je:
B0 = tekuća cijena obveznice
N = nominalna vrijednost obveznice
11 Vidučić, Lj.: Financijski menadžment, RRIFPlus, Zgb. 2004.str 141
12 Ibidem, str. 134 i dalje
66
Stjepan Kolačević, Baldo Hreljac: INTEGRIRANJE OBRAČUNA TROŠKOVA NA BAZI AKTIVNOSTI S
EKONOMSKOM DODANOM VRIJEDNOSTI U FUNKCIJI UPRAVLJANJA FINANCIJSKIM REZULTATOM
It = periodične kamate na obveznice
rb = zahtijevani prinos na obveznice
T = dospijeće obveznice
Ukoliko poduzeće nema dug kojim se trguje na tržištu kapitala kao aproksimacija troška na novi dug se može uzeti nominalna kamatna stopa određena
od strane kreditora na postojeće bankarske kredite poduzeća. Kako se trošak
duga izračunava poslije poreza, a kamata koja se plaća na dug smanjuje osnovicu poreza na dobit, to se formula za trošak duga može prikazati kako slijedi:
kd = (poslije poreza)= kd (prije poreza) x (1 – porezna stopa)
gdje je:
kd = trošak duga
Ako se je poduzeće skoro zadužilo, zahtijevana kamata je općenito dobar
indikator troška duga. Ako takve transakcije nije bilo mogu se koristiti kamatne
stope na skorašnje kreditne aranžmane sličnih poduzeća u istoj industriji.
Poduzeća uglavnom imaju nekoliko različitih izdanja duga. Zbog toga za
procjenu ukupnog troška duga poduzeća treba izračunati ponderirani prosjek
ovih troškova.
WACC predstavlja zbir ponderiranih prosječnih komponenti strukture kapitala:
WACC=wd kd (1-t) + ws ks
gdje je:
wd= ponder duga
ws= ponder dioničke glavnice
kd= trošak duga
ks= trošak dioničke glavnice
t = porezna stopa
Integracija ABC i EVA-e dovodi do izračunavanja troška kapitala za aktivnosti koje zahtijevaju kapitalna ulaganja. Trošak kapitala se potom dodaje trošku za pojedinu aktivnost prethodno izračunatom korištenjem ABC pristupa. U
integriranom sustavu ABC i EVA-e trošak kapitala se može prenijeti na pojedinu
aktivnost korištenjem Activity-Capital Dependence Analysis, dakle analize ovisnosti aktivnosti i kapitala.13. Redovi u ACD matrici označavaju aktivnosti, a
13 Roztocki, N., Needy, K.L.: Integrating Activity-Based Costing and Economic Value Added in Manufacturing, www.
logistics.tuc.gr (učitano 20.03.2012.), str. 5
67
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
kolone računovodstvene kategorije iz bilance. Vrijednosti u matrici se kreću
između 0 i 1 reprezentirajući postotak zahtijevanog kapitala za pojedinu aktivnost. Ovaj korak, naravno, ne postoji u tradicionalnoj ABC kalkulaciji. Naime,
mnoge aktivnosti konzumiraju ne samo resurse već isto tako i uloženi kapital,
pa je ukupni trošak za aktivnosti viši od troška izračunatog po ABC pristupu.
Primjer 1:
Proizvodno poduzeće između ostalog proizvodi dva modela istog proizvoda od kojih je drugi tehnološki zahtjevniji, te se proizvodi u puno manjoj
količini. Prema budžetiranoj bilanci za 2012. godinu uloženi kapital (ukupna
imovina umanjena za beskamatne obveze koje u našem primjeru čine obveze
prema dobavljačima i obveze za obračunato, a odgođeno plaćanje troškova)
za poduzeće iznosi 33.000.000 kn
Tablica 2: Procijenjena vrijednost kapitala po bilančnim pozicijama
Novac i novčani ekvivalenti
Potraživanja
Zalihe
Ostala kratkotrajna imovina
Nekretnine, postrojenje i oprema
Ostala dugotrajna imovina
Obveze prema dobavljačima
Obveze za obračunato a odgođeno plaćanje troškova
Uloženi kapital
700.000
+8.000.000
+4.000.000
+2.300.000
+23.000.000
+2.000.000
-5.000.000
-2.000.000
33.000.000
Stopa troška kapitala (WACC) za promatrano poduzeće iznosi 15%. Ukupni
trošak kapitala u iznosu od 4.950.000 kn dobiva se množenjem pojedinačnih
bilančnih pozicija s stopom troška kapitala. Primjerice, trošak kapitala za novac i novčane ekvivalente u vrijednosti od 105.000 kn se dobiva množenjem
te stavke u bilanci (700.000 kn) s stopom troška kapitala (15%) pri čemu se
50% tog troška (52.500 kn) odnosi na aktivnost zaprimanja materijala, a 50%
na upravno-prodajni menadžment.
68
Stjepan Kolačević, Baldo Hreljac: INTEGRIRANJE OBRAČUNA TROŠKOVA NA BAZI AKTIVNOSTI S
EKONOMSKOM DODANOM VRIJEDNOSTI U FUNKCIJI UPRAVLJANJA FINANCIJSKIM REZULTATOM
Tablica 3: Analiza ovisnosti aktivnosti i kapitala (ACD analiza)
Aktivnost
Zaprimanje materijala
Planiranje i priprema
proizvodnje
Strojna obrada
Pakiranje i distribucija
Upravno-prodajni
menadžment
Trošak kapitala
Računovodstvena kategorija
Trošak
Ostala Nekretnine, Ostala Obveze
Obračunati kapitala po
Novac Potraž. Zalihe kratkotr. postrojenje i dugotr. prema
rashodi aktivnosti
imovina oprema imovina dobavljač.
0,50
0,05
225.000
1,00
0,50
1,00
1,00
0,05
0,83
0,05
1,00
0,02
172.500
1,00 3.058.500
172.500
1.321.500
4.950.000
Trošak kapitala po aktivnostima dobiva se, pak, množenjem postotka zahtijevanog kapitala iz ACD matrice za svaku aktivnost s predviđenim troškom
kapitala po svakoj od bilančnih pozicija uloženog kapitala. Primjerice, trošak kapitala za aktivnost zaprimanja materijala čini 50% (52.500 kn) vrijednosti novca i novčanih ekvivalenata, te 5% (172.500 kn) od 3.450.000 kn koliko
iznosi vrijednost nekretnina, postrojenja i opreme.
Tablica 4:Trošak kapitala po aktivnostima primjenom analize ovisnosti aktivnosti i kapitala
Aktivnost
Novac
Potraž.
Računovodstvena kategorija
Trošak
Ostala Nekretnine, Ostala
Obveze
Obračunati kapitala po
Zalihe kratkotr. postrojenje dugotr.
prema
rashodi aktivnosti
imovina i oprema imovina dobavljač.
Zaprimanje
materijala
52.500
Planiranje
i priprema
proizvodnje
Strojna obrada
600.000
Pakiranje i
distribucija
Upravnoprodajni
menadžment
52.500 1.200.000
Trošak kapitala 105.000 1.200.000 600.000
172.500
225.000
172.500
345.000 2.863.500 300.000
(750.000)
172.500
(300.000) 3.058.500
172.500
172.500
69.000
1.321.500
345.000 3.450.000 300.000 (750.000 ) ( 300.000) 4.950.000
Slijedeći korak je izračunati trošak uloženog kapitala po jedinici uzročnika troška aktivnosti dijeljenjem godišnjeg troška pojedine aktivnosti s procijenjenom količinom troška aktivnosti.
69
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
Tablica 5: Trošak uloženog kapitala po jedinici uzročnika troška aktivnosti
(troškovnog indikatora)
Procijenjena
Godišnji
godišnja
trošak
Uzročnik troška
količina
Aktivnosti
kapitala po
aktivnosti
uzročnika troška
aktivnostima
aktivnosti
Zaprimanje materijala
225.000 Broj zaprimanja
25.000
Broj radnih
Planiranje i priprema
1.000
172.500
naloga
proizvodnje
Broj strojnih
35.000
Strojna obrada
3.058.500
sati
Pakiranje i distribucija
172.500 Broj otprema
5.000
Broj primljenih i
Upravno-prodajni
100.000
1.321.500
izdanih faktura
menadžment
Ukupni neizravni
4.950.000
troškovi
Trošak kapitala po
jedinici uzročnika
troška aktivnosti
9 po zaprimanju
172,5 po radnom
nalogu
87,39 po strojnom
satu
34,50 po otpremi
13,22 po izdanoj
fakturi
Trošak uloženog kapitala za modele 1 i 2 dobiva se množenjem procijenjene količine uzročnika troška aktivnosti s troškom kapitala po jedinici uzročnika troška aktivnosti.
Tablica 6: Trošak uloženog kapitala po proizvodu
Aktivnosti
Zaprimanje materijala (300x9)
Planiranje i priprema proizvodnje
(100x172,5)
Strojna obrada (3.000x87,39)
Pakiranje i distribucija (500x34,50)
Upravno-prodajni menadžment
(15.000x13,22)
Trošak uloženog kapitala
Model 1
Aktivnosti
2.700 Zaprimanje materijala (40x9)
Planiranje i priprema proizvodnje
17.250 (10x172,5)
62.170 Strojna obrada (50x87,39)
17.250 Pakiranje i distribucija (10x34,50)
Upravno-prodajni menadžment
198.300 (100x13,22)
297.670 Trošak uloženog kapitala
Model 2
360
1.725
4.369,50
345
1.322
8.121,5
Integrirani ABC-i EVA sustav pokazuje da je rentabilna samo proizvodnja
modela 1 što ne bi bio slučaj da se je koristio tradicionalni pristup obračunu
troškova.
Tablica 7: Kalkulacija troška proizvoda korištenjem integriranog ABC-i EVA
sustava
Broj jedinica
Prihodi prodaje
Trošak izravnog rada
Trošak izravnog materijala
70
Model 1
100.000
40.200.000
3.800.000
17.800.000
Broj jedinica
Prihodi prodaje
Trošak izravnog rada
Trošak izravnog materijala
Model 2
120
180.000
4.000
27.040
Stjepan Kolačević, Baldo Hreljac: INTEGRIRANJE OBRAČUNA TROŠKOVA NA BAZI AKTIVNOSTI S
EKONOMSKOM DODANOM VRIJEDNOSTI U FUNKCIJI UPRAVLJANJA FINANCIJSKIM REZULTATOM
Model 1
Neizravni troškovi:
Trošak zaprimanja materijala
(300x240)
Trošak planiranja i pripreme
proizvodnje (100x15.000)
Trošak strojne obrade
(3.000x1.500)
Trošak pakiranja i distribucije
(500x3.000)
Trošak upravno-prodajnog
menadžmenta (15.000x300)
Ukupni neizravni troškovi
Ukupni izravni i neizravni troškovi
EBIT
Porezi (20%)
NOPAT
Trošak kapitala
EVA
72.000
1.500.000
4.500.000
1.500.000
4.500.000
12.072.000
33.672.000
6.528.000
1.305.600
5.222.400
297.670
4.924.730
Model 2
Neizravni troškovi:
Trošak zaprimanja materijala
(40x240)
Trošak planiranja i pripreme
proizvodnje (10x15.000)
Trošak strojne obrade
(50x1.500)
Trošak pakiranja i distribucije
(10x3.000)
Trošak upravno-prodajnog
menadžmenta (100x300)
Ukupni neizravni troškovi
(350x100)
Ukupni izravni i neizravni
troškovi
EBIT
Porezi (20%)
NOPAT
Trošak kapitala
EVA
9.600
150.000
75.000
30.000
30.000
294.600
325.640
(114.600)
22.920
(137.520)
8.121,5
(145.641,50)
4.ZAKLJUČAK
Stalne tehnološke promjene donose smanjivanje udjela izravnih, a povećanje udjela neizravnih, operativnih troškova u strukturi ukupnih troškova.
Poduzeća počinju prihvaćati ABC pristup obračunu troškova kojim se obračun
troškova proizvoda ili usluga (troškovnog objekta) izvodi zbrajanjem troškova
aktivnosti koje su potrebne u njihovoj proizvodnji. Međutim, upotreba ABC
pristupa obračunu troškova ne uključuje i obračun troška uloženog kapitala
zbog čega je nemoguće identificirati koji proizvodi doprinose povećanju bogatstvu dioničara. Stoga se sve više nameće potreba integriranja ABC pristupa
i EVA-e u funkciji boljeg upravljanja financijskim rezultatom poduzeća.
71
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
LITERATURA
1.Atkinson, A.A., Banker, R.R., Kaplan, R.S., Young, S.M.: Management Accounting, PrenticeHall International, Inc., N. Jersey, 1995.
2. Belak, V.: Računovodstvo i revizija zaliha, Faber&Zgombić Plus, Zgb. 1996.
3. Hillier, D., Ross, S., Westerfield, R., Jaffe, J., Jordan, B.: Corporate Finance, McGraw-Hill Education, Maidenhead (UK), 2010.
4. Horngren, C.T., Sundem, G.L., Stratton, W.O.: Introduction to Management Accounting,
Prentice-Hall International, N. Jersey, 2002.
5. Jiambalvo, J.: Managerial Accounting, John Wiley&Sons (Asia)Pte Ltd, Hoboken, 2010.
6.Kaplan, R.S., Atkinson, A.,A.: Advanced Management Accounting, Prentice-Hall Accounting,
Inc., N. Jersey, 1998.
7.Roztocki, N., Needy, K.L.: Integrating Activity-Based Costing and Economic Value Added in
Manufacturing, www.logistics.tuc.gr (učitano 20.03.2012.)
8. Vidučić, Lj.: Financijski menadžment, RRIFPlus, Zgb. 2004.
9. Young, S.D., O’Byrne, S.F.: EVA and Value-Based Management, A Practical Guide to Implementation, Mc-Graw-Hill, N. York, , 2001.
72
Luka Mladineo, Stjepan Laća: SPECIFIČNOSTI OBRAČUNA
POREZA NA DODANU VRIJEDNOST PRILIKOM KORIŠTENJA SLUŽBENIH AUTOMOBILA
SPECIFIČNOSTI OBRAČUNA POREZA NA DODANU
VRIJEDNOST PRILIKOM KORIŠTENJA
SLUŽBENIH AUTOMOBILA
Luka Mladineo,
Sveučilišni odjel za stručne studije, Sveučilište u Splitu, Split, Hrvatska
Stjepan Laća,
AD Plastik d.d., Solin, Hrvatska
SAŽETAK
U svakodnevnom poslovanju trgovačkog društva uobičajena je situacija
da se automobil i ostala sredstva za osobni prijevoz, koja su u vlasništvu trgovačkog društva, osim u poslovne svrhe koriste i u privatne svrhe zaposlenika i
drugih osoba. Pritom je teško razlučiti troškove nastale njihovom uporabom,
odnosno jesu li ti troškovi nastali u privatne ili poslovne svrhe. Imajući u vidu
ovu situaciju, zakonodavac je ograničio mogućnosti korištenja odbitka pretporeza. U ovom članku obrađujemo zakonsku regulativu obračuna Poreza na
dodanu vrijednost, nabave i korištenja službenih automobila.
1. ZAKONSKA OSNOVA
Nabavna vrijednost i troškovi nastali uporabom automobila i ostalih vozila za osobni prijevoz (zrakoplova, plovila i ostalih motornih vozila) regulirani su
odredbama zakona o PDV-u, porezu na dohodak i porezu na dobit. U ovom poglavlju ćemo se bazirati na glavne odrednice, odnosno odredbe zakona o porezu
na dobit i porezu na dohodak, a u sljedećim poglavljima na najčešće situacije
koje se pojavljuju u poslovnoj praksi trgovačkog društva i obračun PDV-a.
Najvažnija zakonska odredba vezana za evidentiranje troškova nastalih
uporabom službenog automobila u privatne svrhe zaposlenika i drugih osoba,
proizlazi iz čl.7, st.4, Zakona o porezu na dobit (NN 177/04; 146/08, 90/05, 57/06,
80/10, 22/12) „osnovica poreza na dobit povećava se za 30% troškova, osim troškova osiguranja i kamata, nastalih u svezi s vlastitim ili unajmljenim motornim
73
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
vozilima i drugim sredstvima za osobni prijevoz (osobni automobil, plovilo, helikopter, zrakoplov i sl.) poslovodnih, rukovodnih i drugih zaposlenih osoba, ako
se na osnovi korištenja sredstava za osobni prijevoz ne utvrđuje plaća“.
Prema citiranom članku Zakona o porezu na dobit, proizlazi da trgovačko društvo može odlučiti hoće li za 30% svih troškova nastalih korištenjem
službenog vozila u privatne svrhe uvećati osnovicu poreza na dobit ili će svih
100% priznati u troškove i plaćati doprinose i porez na dohodak na utvrđeni
primitak u naravi.
Primitkom u naravi smatra se između ostalog, korištenje sredstava za
osobni prijevoz, prema čl.14, st.3, Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04;
73/08, 80/10, 22/12) „Primicima u naravi smatraju se korištenje zgrada, prometnih sredstava, povoljnije kamate pri odobravanju kredita i druge pogodnosti
koje poslodavci i isplatitelji primitka, odnosno plaće iz stavka 1. i 2. ovoga članka daju radnicima i fizičkim osobama koje ostvaruju primitke iz stavka 1. i 2.
ovoga članka. Nadalje Pravilnikom o porezu na dohodak čl.16, st.3 (NN 01/05,
14/05, 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 02/09, 146/09, 123/10, 137/11) precizirano
je kako treba obračunavati doprinose i porez na dohodak na plaću u naravi
„pri korištenju prijevoznih sredstava – primitak je iznos u visini od 1% nabavne
vrijednosti prijevoznih sredstava mjesečno (uvećano za porez na dodanu vrijednost) odnosno u visini 20 % od mjesečne rate za operativni leasing (uvećano za porez na dodanu vrijednost), bez obzira na opseg korištenja prijevoznih
sredstava u privatne svrhe. Primitak se može utvrđivati i prema opsegu stvarnog korištenja“.
2. ODBITAK PRETPOREZA PRI NABAVI SLUŽBENOG VOZILA
KOJE ĆE SE KORISTITI U PRIVATNE SVRHE
Nakon što smo naveli glavne odredbe Zakona o porezu na dobit i Zakona o porezu na dohodak, koje se bave problematikom korištenja službenog
vozila u privatne svrhe zaposlenika, sada ćemo promotriti posljednje izmjene
Zakona o porezu na dodanu vrijednost (NN 47/95, 106/96, 164/98, 105/99,
54/00, 73/00, 48/04, 82/04, 90/05, 76/07, 87/09, 94/09, 22/12), te prikazati
učinak tih promjena na evidentiranje pretporeza i usporediti ih s prethodnim
evidentiranjem.
Najveća novina proizlazi iz čl.18 st.11, Zakona o PDV-u
“Porezni obveznik ne može odbiti pretporez u sljedećim slučajevima:
a) za nabavu i najam plovila namijenjenih za razonodu, zrakoplova, osobnih automobila i drugih sredstava za osobni prijevoz, uključujući nabavu svih dobara i usluga u vezi s tim...“
74
Luka Mladineo, Stjepan Laća: SPECIFIČNOSTI OBRAČUNA
POREZA NA DODANU VRIJEDNOST PRILIKOM KORIŠTENJA SLUŽBENIH AUTOMOBILA
Iznimno, dozvoljen je odbitak ukupnog pretporeza pri nabavi osobnih automobila i drugih sredstava za osobni prijevoz koji se koriste za sljedeće namjene, ali samo ako služe isključivo za obavljanje registrirane djelatnosti:
- obuku vozača,
- prijevoz umrlih osoba
- daljnju prodaju,
- testiranje vozila,
-iznajmljivanje,
- servisnu službu, i
- taxi službu
Prilikom nabave osobnog vozila kod kojeg je zabranjen odbitak 100% zaračunatog PDV-a, taj iznos PDV-a uvećava nabavnu vrijednost osobnog vozila,
ali ga u knjigovodstvu treba evidentirati na posebnom računu. Taj dio može se,
otpisati kao trošak poreznog razdoblja jednokratno ili prema dinamici obračuna amortizacije, ali taj trošak uvećava osnovicu poreza na dobitak. Ukoliko
se ovo vozilo daje radniku na uporabu u privatne svrhe i utvrđuje se primitak u naravi, onda je to porezno priznati trošak, ako se radi o vozilu nabavne
vrijednosti manje od 400.000,00 kn. Osnovica za obračun primitka u naravi je
nabavna vrijednost osobnog vozila bez 100% nepriznatog pretporeza. U nastavku prikazujemo obračun pretporeza pri nabavi vozila nabavne vrijednosti
do 400.000,00 kn i preko navedenog iznosa, do 29.02.2012. godine i nakon
izmjena Zakona o PDV-u.
2.1.Nabava osobnog vozila nabavne vrijednosti do
400.000 kn
Kao što smo ranije napisali, prema posljednjim izmjenama Zakona o PDV-u,
prilikom nabave osobnog vozila nije dozvoljen odbitak 30% zaračunatog PDV-a,
a taj iznos PDV-a uvećava nabavnu vrijednost osobnog vozila. Kako bi se najbolje
uočili učinci izmjena Zakona o PDV-u, prikazat ćemo slijedeći primjer.
Primjer 1. Nabavili smo osobni automobil kupovne cijene 123.000,00 kn
Za nabavke prije 29.02.2012. godine
Nabavna vrijednost automobila = 100.000,00 kn
Nepriznati pretporez = 23.000,00 x 30% = 6.900,00 kn
Ukupna nabavna vrijednost automobila = 100.000,00 + 6.900,00 =
106.900,00 kn
Priznati pretporez = 23.000,00 x 70% =16.100,00 kn
75
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
Ovdje je važno napomenuti kako se amortizacija, obračunava na osnovicu
106.900,00 kn (iz primjera), međutim za obračun amortizacije na iznos 30%
nepriznatog pretporeza (6.900,00 kn iz primjera), potrebno je uvećati osnovicu
poreza na dobitak, ukoliko se ne obračunava primitak u naravi. Za ono trgovačko društvo koje obračunava primitak u naravi navedeni trošak je porezno
priznati trošak.
Za nabavke nakon 29.02.2012. godine
Nabavna vrijednost automobila = 100.000,00 kn
Nepriznati pretporez 25.000,00 kn
Ukupna nabavna vrijednost automobila = 100.000,00
Priznati pretporez = 0,00 kn
Ovdje je važno napomenuti kako se amortizacija, obračunava na osnovicu
od 100.000,00 kn (iz primjera).
2.2.Nabava osobnog vozila nabavne vrijednosti preko
400.000 kn
Kod nabave vozila čija nabavna vrijednost premašuje 400.000,00 kn, priznaje se 70% PDV-a kao pretporez, ali samo na dio nabavne vrijednosti do
400.000,00 kn, dok se 30% PDV-a ne može priznati. Dio PDV-a koji se odnosi na
nabavnu vrijednost iznad 400.000,00 kn se u cijelosti ne priznaje, te se pribraja
svoti od 30% nepriznatog PDV-a koji se odnosi na dio nabavne vrijednosti do
400.000,00 kn.
Primjer 2. Nabavili smo automobil kupovne cijene 615.000,00 kn
Za nabavke prije 29.02.2012. godine
Nabavna vrijednost automobila = 615.000 x 100/123 =500.000,00 kn
Priznati pretporez = (400.000,00 x 23%) x 70% = 64.400,00 kn
Nepriznati pretporez = (400.000 x 23%) x 30% = 27.600,00 kn
Nepriznati PDV na vrijednost iznad 400.000,00 kn = 100.000,00 kn x 23%
= 23.000,00 kn
Dio nabavne vrijednosti s osnove nepriznatog PDV-a = 27.600,00 +
23.000,00 = 50.600,00 kn.
Za nabavke nakon 29.02.2012. godine
Nabavna vrijednost automobila = 500.000,00 kn
Priznati pretporez = 0,00 kn
Nepriznati pretporez = 125.000,00 kn
76
Luka Mladineo, Stjepan Laća: SPECIFIČNOSTI OBRAČUNA
POREZA NA DODANU VRIJEDNOST PRILIKOM KORIŠTENJA SLUŽBENIH AUTOMOBILA
3. OSNOVICA ZA OBRAČUN PDV-A NA ISPORUKU USLUGE
KORIŠTENJA SLUŽBENOG VOZILA U PRIVATNE SVRHE
Korištenje službenih vozila u privatne svrhe bilo zaposlenika bilo drugih
osoba oporezivo je PDV-om usprkos tome prilikom nabave osobnog automobila nije dozvoljeno odbiti cjelokupni pretporez. Pravilnikom o PDV-u (NN
149/09, 89/11, 29/12) u čl. 8, st. 2 koji glasi „Isporukama obavljenima uz naknadu smatra se izuzimanje dobara i usluga vlastitog poduzeća za privatne
potrebe kao i izuzimanje dobara i usluga za privatne potrebe poduzetnika - fizičke osobe i članova njihove obitelji, odnosno za potrebe trećih osoba kojima
ih ustupa u nepoduzetničke svrhe ako se za ta dobra u cijelosti ili djelomično
mogao iskoristiti odbitak pretporeza. Te isporuke podliježu porezu na dodanu
vrijednost u cijelosti.“ Zabranjuje se odbitak pripadajućeg pretporeza u iznosu
od 30%. Pretporez se može odbiti u cijelosti samo u slučajevima u kojima se
osobni automobil koristi izričito za potrebe iznajmljivanja.
Usluge korištenja osobnih automobila koje su omogućene zaposlenicima
ili ostalim osobama oporezive su općom stopom PDV-a od 25%.
Pravilnik o PDV-u koji je stupio na snagu 1. siječnja 2010. godine u čl. 54., st.
4. definira tržišnu vrijednost korištenja osobnog automobila za privatne svrhe.
Osobni automobili koji se od strane zaposlenika koriste u privatne svrhe
mogu se nalaziti u vlasništvu poduzeća pa se osnovica za korištenje službenog
automobila u privatne svrhe određuje na jedan način ili u slučaju da poduzeće
koristi automobil temeljem ugovora o najmu tada se osnovica za korištenje
službenog automobila u privatne svrhe određuje na drugi način.
Kod osobnog automobila kojeg poduzeće posjeduje osnovica za
obračun PDV- a prilikom korištenja osobnog automobila u privatne svrhe je cijena kupnje osobnog automobila uvećana za ostale
zavisne troškove.
U slučaju kada je poduzeće osobni automobil koristi temeljem
ugovora o najmu tada osnovica za obračun PDV- a prilikom korištenja osobnog automobila u privatne svrhe je cijena usluge najma uvećana za ostale zavisne troškove.1
U osnovicu za obračun PDV-a prilikom korištenja osobnog automobila u
privatne svrhe morala bi biti uključena stvarna cijena koštanja ove usluge bez
ikakvog ostvarivanja prihoda.
1 Financijski leasing
77
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
4. OSNOVICA ZA ODREĐIVANJE PLAĆE U NARAVI PO OSNOVI
KORIŠTENJA SLUŽBENOG VOZILA U PRIVATNE SVRHE
U skladu sa čl. 14., st. 3. Zakona o porezu na dohodak koji glasi „Primicima
u naravi smatraju se korištenje zgrada, prometnih sredstava,...“ i čl. 32, st. 3, točka 5 koji za osobe koji nisu zaposlenici poduzeće definira korištenje osobnog
automobila u privatne svrhe kao drugi dohodak u naravi.
Pravilnik o porezu na dohodak u svom članku 16, stavku 5 definira različite
mogućnosti utvrđivanja osnovice za određivanja plaće u naravi po osnovi korištenja službenog vozila u privatne svrhe:
Osnovica je iznos od 1% nabavne vrijednosti osobnog automobila mjesečno uvećano za porez na dodanu vrijednost.
Osnovica je iznos 20% rate za operativni leasing uvećane za porez na
dodanu vrijednost.
Osnovica je stvarna uporaba osobnog automobila. (u visini od 2,00 kune
po prijeđenom kilometru).
4.1.Troškovi poslovanja i obračun poreza kod
poduzetnika koji obračunavaju plaću u naravi
Poduzeće je kupilo osobni automobil i primilo fakturu dobavljača na iznos
od 100.000,00 plus 25.000,00 kuna PDV-a. Poduzeće ne može priznati što poduzeću uvećava troškove kupnje osobnog automobila.
Prilikom obračuna plaće u naravi, a korištenjem osnovice od 1% nabavne
vrijednosti osobnog automobila dobijemo osnovicu za obračun plaće u naravi
od 1.250,00 kuna.
Osim ovog primitka radnik prima neto plaću od 5.351,00 kuna uz korištenje osobnog odbitka i plaćanje prireza po stopi od 10%.2
Ukupna neto plaća zaposlenika je 6.601,00 kuna mjesečno.
2 zaposlenik prima prosječnu plaću u RH i ima boravište u Splitu.
78
Luka Mladineo, Stjepan Laća: SPECIFIČNOSTI OBRAČUNA
POREZA NA DODANU VRIJEDNOST PRILIKOM KORIŠTENJA SLUŽBENIH AUTOMOBILA
Tablica 1.: Obračun plaće u naravi
TROŠKOVI KORIŠTENJA OSOBNOG AUTOMOBILA
PRILIKOM OBRAČUNA PLAĆE U NARAVI
Opis
Plaća u naravi
Plaća u naravi
2155,17
Doprinos za mirovinsko
431,04
Osobni dohodak
1724,13
Osnovica poreza na dohodak
1724,13
Porez: po stopi od 25%
431,03
Prirez po stopi od 10%
43,10
Ukupan porez i prirez
474,13
Neto plaća
1250,00
Doprinosi na plaću
370,70
Doprinos za zdrav osig.
323,28
Doprinos za zaštitu na radu
10,78
Doprinosi za zapošljavanje
36,64
Ukupni troškovi
1620,70
Ukupni troškovi (doprinosi iz i na plaću te porez na dohodak i prirez) vezani za obračun plaće u naravi prilikom korištenja osobnog automobila iznose
1.275,87 kuna mjesečno. 3
4.2.Troškovi nabavke osobnog automobila
Poduzeće je kupilo osobni automobil i primilo fakturu dobavljača na iznos
od 100.000,00 plus 25.000,00 kuna PDV-a. Poduzeće ne može priznati pretporeza što i poduzeću uvećava troškove kupnje osobnog automobila. Isto tako 30%
troškova nabavke osobnog automobila uvećava osnovicu poreza na dobit.
Tablica 2.: Porezno nepriznati troškovi prilikom korištenja osobnog automobila
TROŠKOVI KORIŠTENJA OSOBNOG AUTOMOBILA
Nabavna cijena
30% nabavne cijene osobnog automobila
Nepriznati pretporez
Uvećanje osnovice poreza na dobit
Iznos uvećanog poreza na dobit (zbog porezno nepriznatih troškova)
100.000,00
30.000,00
25.000,00
37.500,00
7.500,00
Ukupni troškovi nabavke osobnog automobila iznosili su 7.500,00 kuna
koliko se povećao iznos obveze poreza na dobit.
3 Obračun napravljen na osnovi nabavne vrijednosti automobila od 100.000,00 kuna.
79
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
5.ZAKLJUČAK
U svakodnevnom poslovanju trgovačkog društva uobičajena je situacija
da se automobil i ostala sredstva koriste i za osobni prijevoz, pritom je teško
razlučiti troškove nastale njihovom uporabom, odnosno jesu li ti troškovi nastali u privatne ili poslovne svrhe. Zakodonavac je, kako bi izbjegao situaciju
da se izravni porez plaća dva puta, ostavio mogućnost trgovačkom društvu
da odluči hoće li za 30% svih troškova nastalih korištenjem službenog vozila u
privatne svrhe uvećati osnovicu poreza na dobitak ili će svih 100% priznati u
troškove i plaćati doprinose i porez na dohodak na utvrđeni primitak u naravi.
U ovom članku prikazana su opterećenja korištenja osobnog automobila za
privatne potrebe sa obračunanim svim vrstama poreza i doprinosa koji se na
osnovu postojećih zakona iz područja poreza na dodanu vrijednost, poreza na
dohodak i poreza na dobit moraju primjeniti. Upozoreno je na dodatne troškove koje uzrokuju doprinosi na plaće i iz plaće prilikom korištenja osobnog
automobila i obračuna plaće u naravi.
LITERATURA
1. Mr.sc. Ljerka Markota: Porez na dodanu vrijednost primjena u praksi IV. izmijenjeno izdanje,
RRIF., Zagreb, 2010.
2. Izmjene PDV-a, obračun plaća i drugog dohotka, RIF, Zagreb, siječanj 2010.
3. Zakon o porezu na dobit, Narodne novine br. 177/04; 146/08, 90/05, 57/06, 80/10, 22/12
4. Zakon o porezu na dohodak, Narodne novine br. 177/04; 73/08, 80/10, 22/12
5. Pravilnik o porezu na dohodak, Narodne novine br. 01/05; 14/05, 95/05, 96/06, 68/07,
146/08, 02/09, 146/09, 123/10, 137/11
6. Zakon o porezu na dodanu vrijednost, Narodne novine br. 47/95, 106/96, 164/98, 105/99,
54/00, 73/00, 48/04, 82/04, 90/05, 76/07, 87/09, 94/09, 22/12
7. Pravilnik o porezu na dodanu vrijednost, Narodne novine br. 149/09, 89/11, 29/12
80
Maja Andrijašević, Vesna Pašić: ANALIZA RENTABILNOSTI I TROŠKOVI
ANALIZA RENTABILNOSTI I TROŠKOVI
Maja Andrijašević,
Fakultet za menadžment Zaječar, Srbija
Vesna Pašić,
Fakultet za menadžment Zaječar, Srbija
SAŽETAK RADA
Rentabilnost zahteva kako efikasnost u upravljanju troškovima, tako i efikasnost u upravljanju sredstvima kompanije, što se često zaboravlja ili prenebegava.
Prilikom analize rentabilnosti se prvenstvo daje profitnoj marži, kao jednom od
parcijalnih pokazatelja, dok se značaj drugog pokazatelja – koeficijenta obrta sredstava, najčešće minimizira. Troškovima možda jeste lakše upravljati, ali stav veća
sredstva-veća sigurnost, upravo umanjuje pozitivne efekte kontrole troškova na
rentabilnost. Upravljati sredstvima zahteva efikasnu kontrolu svih resursa, što je
ne malo zahtevan zadatak, ali neplanska investiciona delatnost samo produžava
vreme povrata na investirano umanjujući time ukupnu rentabilnost kompanije.
1. POJAM I ZNAČAJ RENTABILNOSTI
Princip rentabilnosti proizilazi iz cilja preduzeća, odnosno iz težnje za maksimiranjem rezultata na dugi rok. S obzirom na to da, maksimiranje rezultata
na dugi rok pretpostavlja i maksimiranje periodičnih rezultata, menadžment
preduzeća će nastojati da maksimizira i te periodične rezultate, tako da će se
u svojim finansijsko – političkim merama rukovoditi principom kratkoročnog
maksimiziranja profita (dobitka).[1] Neto rezultat, kao mera uspešnosti, je dat
u apsolutnom iznosu što ne omogućava realno sagledavanje sposobnosti preduzeća da ostvaruje dobit, jer ne dovodi u vezu rezultat sa obimom sredstava
angažovanih na njegovom ostvarenju. Iz tog razloga je, prelaskom sa vlasničke na teoriju firme, izmenjen koncept rezultata i rentabilnost prihvaćena za
osnovno merilo uspešnosti koje reprezentuje zarađivačku moć kompanije i
predstavlja osnovnu garanciju sigurnosti uloženog kapitala.
Iako se definiše na različite načine, pod pojmom rentabilnosti se najčešće podrazumeva zahtev za ostvarenjem maksimalnog dobitka uz minimalno
81
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
angažovanje sredstava, odnosno resursa. Ovaj zahtev u sebi inkorporiše efikasnost upravljanja troškovima, u smislu njihovog smanjenja, i efikasnost upravljanja sredstvima kompanije, u smislu povećanja koeficijenta obrta. Upravo iz
tog razloga se smatra da je rentabilnost najsloženiji od tri osnovna ekonomska
principa. Kvantitativni izraz rentabilnosti je prikazan na sledeći način: [2, str.31]
R=
D
AS (1)
gde su, respektivno:
R – rentabilnost, D - ostvarena dobiti (profit), AS – angažovana (osnovna i
obrtana) sredstva.
Rentabilnost prikazana izrazom (1) zavisi od ukupnih prihoda i ukupnih
rashoda koje je preduzeće ostvarilo u procesu poslovne aktivnosti, čija razlika
daje dobit (ili profit), i veličine angažovanih sredstava za realizaciju te poslovne
aktivnosti.
Prilikom planiranja i analize rentabilnosti, bez obzira na prethodni način
definisanja, prednost se najčešće daje troškovima čijim smanjenjem se direktno, i mnogo brže, pozitivno deluje na stopu prinosa. Na ovaj se način princip rentabilnosti u velikoj meri poistovećuje sa principom ekonomičnosti iako
među njima ne postoji direktna međuzavisnost. Zanemaruje se potreba za efikasnim upravljanjem sredstvima što, usporavanjem obrta, u krajnjoj instanci
vodi smanjenju rentabilnosti kroz produženje vremenskog perioda povrata
uloženih sredstava.
2. ANALIZA RENTABILNOSTI
Rentabilnost predstavlja večito prisutan zahtev za ostvarivanjem što većih
prihoda uz što manja ulaganja (troškove), pa se za preduzeće kaže da je rentabilno ukoliko ostvaruje veće prihode od ukupnih troškova. [3, str.45-49]
Analiza rentabilnosti, zasnovana na analizi bilansa se najčešće sprovodi ispitivanjem parcijalnih i globalnih pokazatelja, i usmerena je na ocenu rentabilnosti prošlih aktivnosti. Parcijalni pokazatelj rentabilnosti je stopa dobiti, odnosno
profitna marža, koja pokazuje procentualno učešće dobitka u prihodina, a globalni pokazatelj je stopa prinosa, odnosno povrat na investirano, koja pokazuje
stopu ukamaćenja kapitala. Pored ovih pokazatelja, u analizi rentabilnosti, često
se koristi i prelomana tačka, odnosno grafikon rentabilnosti.
Stopa poslovnog dobitka kao parcijalni pokazatelj se dobija primenom
sledeće formule:[4, str 103]
82
Maja Andrijašević, Vesna Pašić: ANALIZA RENTABILNOSTI I TROŠKOVI
Stopa poslovnog dobitka =
Poslovni dobitak
Poslovni prihod
x 100 (2)
Utvrđena veličina pokazuje procentualno učešće poslovnog dobitka u poslovnim prihodima, što upućuje na zaključak da je jedan od mogućih načina da
se maksimizira stopa poslovnog dobitka smanjenje pojedinih vrsta poslovnih
rashoda. Rast stope poslovnog dobitka tokom niza obračunskih perioda ukazuje na povećanje raspona između poslovnih prihoda i rashoda što sa stanovišta rentabilnosti preduzeća predstavlja povoljnu tendenciju. Poslovni dobitak
pokazuje prirast ukupnih poslovnih sredstava koja su korišćena za obavljanje
redovne poslovne aktivnost preduzeća u istom periodu.
Stopa neto dobitka kao drugi parcijalni pokazatelj pokazuje procentualno
učešće neto dobitka u poslovnim prihodima, i za njeno izračunavanje koristi se
sledeća formula: [4, str. 104]
Stopa neto dobitka =
Neto dobitak
Poslovni prihod
x 100 (3)
Neto dobitak pokazuje ostvareni prirast onog dela poslovnih sredstava
koji je pribavljen iz sopstvenih izvora. Što je stopa neto dobitka veća to je veća
zarađivačka sposobnost preduzeća.
Prvi globalni pokazatelja rentabilnosti predstavlja stopa prinosa na ukupna poslovna sredstva koji se računa upotrebom sledeće formule: [5, str.452]
Poslovni dobitak
Stopa prinosa na ukupna
=
x 100 (4)
poslovna sredstva
Prosečna poslovna sredstva
Značaj dobijene stope treba posmatrati uvažavajući vremensku i prostornu dimenziju. Vremenska dimenzija podrazumeva upoređivanje tekuće stope
prinosa sa stopama prinosa ostvarenih prethodnih godina, dok prostorna dimenzija podrazumeva upoređivanje dobijene stope prino sa stopama ostalih
preduzeća u grani, odnosno granskim standardima, jer ona u velikoj meri zavisi
od vrste delatnosti kojom se preduzeće bavi. Samo na taj način se može adekvatno oceniti da li preduzeće na efikasan način koristi svoja sredstva. Cilj svakog preduzeća jeste da maksimira stopu prinosa na ukupna poslovna sredstva.
Drugi globalni pokazatelj rentabilnosti je stopa prinosa na sopstvena sredstva koji pokazuje intenzitet sa kojim preduzeće stvarno interno raste sa protokom vremena. Izračunava se putem sledeće formule: [5, str.453]
83
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
Neto dobitak
Stopa prinosa na sopstvena
=
poslovna sredstva
Prosečna poslovna sredstva
(5)
Stopa prinosa na sopstvena sredstva je indikator zarađivačke sposobnosti
sopstvenog kapitala. Cilj svakog preduzeća jeste da maksimira stopu prinosa
na sopstvena sredstva.
Upoređivanjem ove dve stope dobijaju se značajne informacije o celishodnosti privlačenja pozajmljenog kapitala.
Ocena rentabilnosti se može vršiti i na drugačiji način – preko Du Pont
analize koja dovodi u vezu stopu dobiti i koeficijent obrta sredstava.
Stopa prinosa = Stopa dobiti x Koeficijent obrta
(6)
Iz ovako prezentovanog pokazatelja se lakše uočava uzrok eventualno
nezadovoljavajuće rentabilnosti, obirom da stopa dobiti, kao što je rečeno,
ukazuje na efikasnost upravljanja troškovima, dok koeficijent obrta ukazuje na
efikasnost upravljanja sredstvima preduzeća. No, bez obzira na to, u praksi se
najčešće analiza vrši preko stope dobiti, a akcenat stavlja na smanjenje troškova kao meru povećanja rentabilnosti, zbog direktnije zavisnosti troškova i
dobiti. Ova se tvrdnja može ilustrovati jednostavnim primerom:
Predpostavimo da su sredstva u visini od 1.000 din uložena u poslovanje
i njima ostvaren prihod od 100 din uz rashode od 80 din. Stopa prinosa bi bila
100
1.000
x
100 - 80
100
= 0,1 x 20% = 2%
Da bi se stopa prinosa povećala za 1%, odnosno sa 2% povećala na 3%
potrebno je stopu dobiti povećati za 10% (sa 20% na 30%) što podrazumeva
smanjenje troškova za 12,5% (sa 80 na 70 din), ili koeficijent obrta povećati na
0,15 što podrazumeva smanjenje angažovanih sredstava za približno 33%.
Kada se problem ovako postavi, izbor je prilično jasan – daleko je lakše i
bezbolnije smanjivati troškove, naročito kada se u obzir uzmu razrađeni instrumenti računovodstvenog budžetiranja.
Međutim, povećanje koeficijenta obrta nužno ne podrazumeva smanjenje
angažovanih sredstava, već efikasnije upravljanje njima, odnosno ostvarenje
većih prihoda istim obimom sredstava.
U prethodnom primeru se povećanje koeficijenta obrta na 0,15 može postići i povećanjem prihoda za 50%, uz isti obim angažovanja sredstava, s tim
što će povećanje prihoda uz linearno povećanje rashoda pozitivno delovati i
na stopu dobiti.
84
Maja Andrijašević, Vesna Pašić: ANALIZA RENTABILNOSTI I TROŠKOVI
150
1.000
x
150 - 120
= 0,15 x 30% = 4,5%
100
Evidentno je da je efekat na stopu prinosa daleko veći od efekta prostog
smanjenja rashoda.
Nadalje, a u cilju održavanja obrta, je neophodno da svako povećanje
sredstava obezbedi povećanje prihoda u istoj meri, što i nije jednostavan zadatak ako se investicije finansiraju iz pozajmljenih izvora čija cena umanjuje
isplativost ulaganja.
Dakle ostaje zaključak da je lakše i brže delovati na troškove, ali potpunim
zanemarivanjem kontrole nad sredstvima može se poništiti pozitivan efekat
smanjenja troškova, što se takođe može ilustrovati primerom iz prakse. U sledećoj tabeli su predstavljeni rezultati analize rentabilnosti dve kompanije iz
oblasti hemijske industrije, razvrstane u srednja privredna društva.
Tabela 1: Rezultati analize rentabilnosti
R.br.
Pokazatelj
1.
Stopa poslovnog dobitka
2.
Koeficijent obrta poslovnih sredstava
3.
Stopa prinosa na ukupna sredstva- ROA
6.
Stopa prinosa na sopstvena sredstva- ROE
Kompanija
Rezultat
DCP-Hemigal
8%
Dahlia
18 %
DCP- Hemigal
1,31
Dahlia
0,29
DCP-Hemigal
11 %
Dahlia
7%
DCP-Hemigal
9%
Dahlia
1%
Izvor: http://www.dcp-hemigal.rs/, http://www.dahlia.rs/, datum dostupnosti 03.03.2012. god
Iz prezentovane tabele se vidi da je kompanija DCP Hemigal lošija u pogledu efikasnosti upravljanja troškovima zbog čega ostvaruje nižu stopu poslovnog dobitka u odnosu na kompaniju Dahlia. Međutim, takođe se može videti
da su stope prinosa, kao krajnji izraz rentabilnosti, u ovoj kompaniji daleko
veće zahvaljujući isključivo većoj efikasnosti u upravljanju sredstvima, odnosno većim koeficijentima obrta.
85
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
3.ZAKLJUČAK
Obzirom na direktnu međuzavisnost troškova i dobiti, kao i razrađene instrumente računovodstva troškova, prilikom analize rentabilnosti se akcenat
stavlja na upravljanje troškovima, što je u osnovi brži i lakši način kontrole.
Upravljanje sredstvima je, za razliku od toga, zatevniji poduhvat koji podrazumeva efikasnu povezanost svih funkcionalnih područja kompanije kao
i detaljan plan upravljanja svakim pojedinačnim oblikom sredstava. Uz to se
odluke o kapitalnim ulaganjima donose na osnovu pretpostavki i procene budućih poslovnih rezultata što uključuje veliki stepen nesigurnosti, a projekat
vezan za ulaganja u stalna sredstva je vrlo teško promeniti ili prekinuti.
Za rentabilnost su, međutim, jednako važni i troškovi i sredstva. Rast i
razvoj kompanije kroz investicije je dobra strategija, ali se njihova isplativost
najčešće testira preko interne stope prinosa koja ne uzima u obzir da se svakom investicijom povećava obim angažovanih sredstava što, bez odgovarajućeg povećanja prihoda, usporava koeficijent obrta sredstava i umanjuje
ukupnu rentabilnost.
LITERATURA
1.D. Harle, (1961) Finanzierungsregeln und ihre Problematik, Gabler Verlag
2.R. Bukvić (2009) Analiza poslovanja preduzeća, Megatrend univerzitet, Beograd.
3. S. Krstić, N. Mihajlović, (2009) „Zaduženost i rentabilnost kao faktor uspešnosti poslovanja
preduzeća u savremenoj privredi“, Poslovna politika br.7-8, Zemun.
4. M. Stojiljković, B. Krstić, (2000) Finansijska analiza - teorijsko metodološke osnove, Ekonomski fakultet Niš.
5. J:Van Horne, J.M.Wachowicz,Jr. Fundamentals of financial Management, Ninth Editions.
86
Radmilo Todosijević, Snežana Todosijević Lazović: UPRAVLJANJE PARCIJALNIM
KOMPLEKSIMA REPRODUKCIJE PREDUZEĆA U FUNKCIJI KONKURENTSKE DOMINANTNOSTI
UPRAVLJANJE PARCIJALNIM KOMPLEKSIMA
REPRODUKCIJE PREDUZEĆA U FUNKCIJI
KONKURENTSKE DOMINANTNOSTI
Radmilo Todosijević,
Profesor Emeritus Univerziteta u Novom Sadu, Srbija
Snežana Todosijević Lazović,
Razvojna banka Vojvodine, Novi Sad, Srbija
SAŽETAK
Planiranje razvoaja preduzeća posmatramo kao proces dinamičkog uskladjivanja razvoja proizvoda, razvoja kapaciteta, razvoja resursa i razvoja tržišta.
Razvoj kapaciteta preduzeća, Razvoj tržišta, Razvoj proizvoda ostvaruje se, ne
samo po liniji neprekidnog prilagođavanja proizvoda zahtevima kupaca, već i
pod uticajem aktiviranja raspoloživih naučnih i tehničkih dostignuća.
Kvalitet i stepen atraktivnosti novog proizvoda javlaju se kao faktori koji
određuju, ne samo razmere i prostorni domen plasmana nekog proizvoda, već
određuju i prostorni domen za obezbeđenje dopunskih izvora resursa koji su
potrebni za praktično uvođenje takvih proizvoda.
Kompleksna analiza upućuje na objašnjenje označenih odnosa uzajamnih
dejstava i uticaja među odabranim, glavnim parcijalnim kompleksima razvoja
preduzeća.
Problematiku planiranja razvoja u funkciji efikasnosti kao uslovu konkurentske prednosti detaljnije smo obradili sa aspekta dinamičnog ponašanja
ovih parcijalnih kompleksa razvoja preduzeća u okviru analiza i ilustracije dinamičkih svojstava preduzeća kao organizacionog sistema.
Ključne reči: Preduzeće, proizvod, kapacitet, tržište, resursi, menadžment,
kriza, efikasnost, konkurentska prednost.
87
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
Uvod
Na originalan način, nastojaćemo da predstavimo i kao zakonitosti utvrdimo, u funkciji ostvarivanja ekonomske efikasnosti i konkurentske dominantnosti, odnose zavisnosti izmedju parcijalnih kompoleksa reprodukcije preduzeća.
Efikasno preduzeće, kao ekonomsko pravni individum, i skup svih činilaca jedne nacionalne ekonomije, predpostavka su odgovora na krizu, ali istovremeno
i način sprečavanja krize. Jedino efikasna preduzeća i efikasne ekonomije ne
proizvode razvojne diskontinuitete, što je najbolji odgovor na moguću i potencijalnu krizu. Krize se javljaju kao grešđke u predpostavljenom kontinuitetu. Nismo predvideli ponašanje okruženja, nismo uočili tehnološke prodore,
nismo sagledali poteze konkurencije, nismo reagovali pre činjenice i zato kriza.
Reakcija pre činjenice je ustvari susret sa mogućim problemom, jer kako kaže
Ajnštajn u svom delu „Razvoj filike“ najteže je otkriti problem, a njegovo razrešenje je samo stvar matematike ili veštine eksperimentisanja. Živeti sa krizom
je najgora mnoguća navika ili ponašanje.
Problematika dugih talasa ne bi bila predmet proučavanja, da nisu nastajale krize i nužno izazivale autonomne ili nameravane akcije za prevazilaženje
odredjenih situacija.
Kvalitet outouta i njegova kvantitativna dovoljnost s jedne strane i potencijalno sagledana kupovno sposobna tražnja s druge strane, uz uvažavanje
tehničko tehnoloških dostignuća i ponašanja konkurencije, uslov su održavanja stabilne dugoročne ravnoteže. Poremećaje možemo predvideti a to znači
da možemo njima kontrolisano ovladavati. Tada ne bi ni bilo iznenadjenja.
1. Odnosi zavisnosti i dejstva između
parcijalnih kompleksa razvoja preduzeća
Preduzeće funkcioniše kao celina, sa različitim stepenom osamostaljenosti svoje strukture i definisanim procesnim tokovima. Kao karakteristične komplekse reprodukcije preduzeća, pod koje se može podvesti sve ostalo i projektiovati celovti sistemski pristup identifikovali smo: razvoj tržišta, razvoj resursa,
razvoj proizvoda, razvoj kapaciteta i procesa rada.
88
Radmilo Todosijević, Snežana Todosijević Lazović: UPRAVLJANJE PARCIJALNIM
KOMPLEKSIMA REPRODUKCIJE PREDUZEĆA U FUNKCIJI KONKURENTSKE DOMINANTNOSTI
Slika br. 1. Odnosi zavisnosti i uticaja izmedju parciijalnih kompleksa reprodukcije u
preduzeću (4. 2010. str. 460)
U centralnom krugu, postavili smo razvoj preduzeća kao proces dinamičkog usklađivanja razvoja proizvoda, razvoja kapaciteta, kao i efikasnosti izrade,
snabdevanja i prodaje, sa tehničkim i ekonomskim zahtevima kupaca, s jedne
strane, i sa tehničkim i ekonomskim mogućnostima i sistemom ciljeva preduzeća, sa druge strane.
Okruženje, sa kojim je preduzeće kao otvoreni sistem u interakciji, prikazali smo simbolično i uprošćeno, raščlanjeno na četiri karakteristična kompleksa,
u kojima se odvijaju promene bitne za razvoj preduzeća, kao što su:
89
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
a. tehno ekonomske, geografsko - prostorne, ljudske i infrastrukturne karakteristike okruženja,
b. karakteristike sistema vladajućih proizvodnih odnosa,
c. karakteristike ekonomskog okruženja tj. nivoa i strukture razvijenosti i
organizovanosti privrede.
Sa stanovišta razvoja preduzeća, od izuzetnog su značaja dve komponente okruženja, i to: karakteristike tržišta i karakteristike resursa preduzeća
Ova dva kompleksa nalaze se u tesnoj zavisnosti i sa društveno-ekonomskim, kao i sa geografsko-prostornim karakteristikama okruženja. Karakteristike potencijala tržišta i raspoloživih i dostupnih resursa posmatraju se, do
određene granice, kao podstičući, a preko toga, kao limitirajući faktori razvoja
proizvoda, kapaciteta i ekonomske aktivnosti preduzeća u celini.
Kompleks razvoja proizvoda ilustrovali smo, sa stanovišta kupaca, kao procese neprekidnog prilagođavanja upotrebnih svojstava i izbora proizvoda promenljivim zahtevima glavnih, odnosno, odabranih kategorija kupaca, na koje
se konkretno preduzeće orijentiše. Ove aktivnosti, sa druge strane prikazujemo i sa stanovišta interesa proizvođača ukazivanjem na potrebe prilagođavanja karakteristika komponenata proizvoda, tehničkim mogućnostima i želji
proizvođača da ostvaruju optimalni nivo ekonomije u njihovoj izradi i da tako
poboljšavaju konkurentni položaj na tržištu.
Razvoj kapaciteta preduzeća, kao komleksne kategorije koji po svojoj sadržini izražava veoma složenu problematiku, ilustrovali smo kao proces razvoja, koji se ostvaruje: po liniji pojedinih komponenata, u vidu promena njihovih
svojstava, cena, struktura, kao i njihove organizacije koje deluju na kapacitete;
po liniji nivoa tehnologije, kao i drugih procesa rada, i po liniji nivoa koncentracije faktora koji determinišu razmere kapaciteta.
Menadžment aktivnostima, posebnu pažnju poklanjamo resursima, kao
bitnom faktoru razvoja, prikazujući ih po njihovim komponentama, uz ukazivanje na promene u srazmerama pojedinih komponenata - u strukturi resursa,
promena u njihovim cenama i uslovima obezbeđenja.
Razvoj tržišta ilustrovali smo, uz naglašavanje uticaja zahteva glavnih kategorija stvarnih i potencijalnih kupaca, kao i uz isticanje uticaja uslova ekonomskih i tehnički najmoćnijih predstavnika proizvođača.
Kompleksna analiza upućuje na objašnjenje označenih odnosa uzajamnih
dejstava i uticaja među odabranim, glavnim parcijalnim kompleksima razvoja preduzeća. Pri tome ograničavaćemo se samo na najosnovnija objašnjenja,
potrebna, da čitaoci shvate osnovne ideje i da se upute na dalje samostalno
razmišljanje, iz aspekta problematike konkretnih, njemu poznatih preduzeća.
90
Radmilo Todosijević, Snežana Todosijević Lazović: UPRAVLJANJE PARCIJALNIM
KOMPLEKSIMA REPRODUKCIJE PREDUZEĆA U FUNKCIJI KONKURENTSKE DOMINANTNOSTI
2. Odnosi uzajamnih dejstava i uticaja
između razvoja tržišta i razvoja proizvoda
I/1. U slučajevima prerađivačke industrije, glavni podsticaj za razvoj proizvoda predstavljaju karakteristični zahtevi, pre svega, glavnih ili odabranih kategorija stvarnih i potencijalnih kupaca, u pogledu upotrebnih svojstava i cena
proizvoda, kao i količinskih i terminskih zahteva.
I/a. Na razvoj proizvoda, ukoliko se radi o već uvedenim proizvodima, vrlo
značajan uticaj ispoljavaju tehnički i ekonomski uslovi proizvoda, koje nude
postojeći i potencijalno najuticajniji proizvođači. Ton savremenoj proizvodnji,
u većini grana proizvodnje, u tržišnoj privredi, daju, pre svega, tehnički i ekonomski najuticajniji proizvođači, koji su ujedno i nosioci naučno-tehničkog i
poslovnog progresa u svojoj specijalnosti.
Kao što tržište utiče na razvoj proizvoda, postoji i povratno dejstvo razvoja
proizvoda na tržište koje se ispoljava u sledećem: (2. 1977. str. 74)
I/2. Razvoj proizvoda ostvaruje se, ne samo po liniji neprekidnog prilagođavanja proizvoda zahtevima kupaca, već i pod uticajem aktiviranja raspoloživih naučnih i tehničkih dostignuća. Tada se stvaraju mogućnosti da se razvoj
ostvaruje i po liniji kreiranja izvorno-novih proizvoda i tehnologija inspirisanih
idejama niklih u okviru fundamentalnih i primenjenih istraživanja, i po liniji
usavršavanja i prilagođavanja u toku razvojnih istraživanja, mogućnostima njihove praktične primene. Ovakvim potezima se često anticipira tekuća tražnja
koja svojim pozitivnim svojstvima i efektima deluje na prestrukturiranje dotadašnje tražnje. To je slučaj na primer sa takvim proizvodima izraslih iz laboratorijskih okvira, kao što su na primer, poluprovodnici, novi sintetski materijali,
primena ultrazvuka, atomske energije, lasera, kompjutera i tsl. Intenziviranjem
naučnog progresa, dejstvo razvojnih rezultata ove vrste sve intenzivnije će delovati na menjanje ranijih karakteristika tražnje.
I/2a. Otkriće i racionalna primena originalnih naučnih i tehničkih novina, u
vidu atraktivnih novih proizvoda i postupaka, delovaće ne samo na prestrukturiranje dotadašnje tražnje, nego će delovati, snagom svog posrednog ekonomskog uticaja, na interes uključivanja novih proizvođača, za izradu takvih
izvorno novih proizvoda, odnosno, za prihvatanje izvorno novih postupaka
izrade, što će se u većini slučajeva, odraziti i na menjanje položaja tradicionalnih proizvoda, samim tim i na položaj njihovih proizvođača, kao i preduzeća
koja primenjuju tradicionalne postupke u izradi
Visoki nivo ostvarenja po liniji razvoja proizvoda i postupaka izrade, čak,
i ako su ostvareni u proizvodnoj organizaciji koja predstavlja relativno mali
proizvodni potencijal, odražava se na menjanje karakteristika ponude i veoma moćnih, pa čak i najvećih organizacija, što se u kapitalističkim uslovima
91
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
većinom završava otkupom progresivnih malih preduizeća od moćnih velikih
kompanija. (4.2010. str. 462)
3. Odnosi uzajamnih dejstava i uticaja
između razvoja proizvoda i razvoja resursa
Kvalitet i stepen atraktivnosti novog proizvoda javlaju se kao faktori koji
određuju, ne samo razmere i prostorni domen plasmana nekog proizvoda, već
određuju i prostorni domen za obezbeđenje dopunskih izvora resursa koji su
potrebni za praktično uvođenje takvih proizvoda.
II/3 Razvoj novih proizvoda podstican je naročito, sledećim komponentama resursa:
1. energetski i sirovinski resursi. Ove vrste resursa imaju veliki uticaj na
razvoj materijalno intenzivnih proizvoda - standardne izrade;
2. industrijska tradicija I visokokvalifikovana radna snaga , tehnički resursi, razvijenost specijalizovane prateće industrije i poslovni ugled industrijskog preduzeća u većoj meri, podstiču razvoj radno intenzivnih
proizvoda, koji podležu dinamičnom tehničkom progresu;
3. intenzivniji razvoj proizvoda šire potrošnje podstican je komercijalnim
resursima;
4. razvijena infrastruktura i finansijski resursi predstavljaju podsticaj, manje-više, za sve industrijske grane;
5. tehnolški resrsi u smislu dominantnosti sa aspekta savremenosti, podstiču kapitalnu intenzivnost;
6. Znanje postaje dominantan resurs;
7. Implementacija znanja kroz ljudske resurse, ideje kao resursi, razni
oblici saradnje i kapaciteti, čine paradigmu ekonomije zasnovane na
znanju.
Nivo moguće koncentracije u obezbeđivanju potrebnog obima i strukture
resursa, potrebne za formiranje optimalnih kapaciteta određenih specijalnosti,
predstavlja vrlo značajnu ograničavajuću komponentu kod opredeljivanja za
određenu vrstu proizvoda. Ovaj stav je naročito prisutan kod proizvoda, koji
postavljaju izuzetno visoke zahteve u pogledu nivoa koncentracije i kvaliteta
potrebnih resursa za formiranje optimalnih kapaciteta, koji pokazuju tendenciju kontinuelnog rasta.
II/4. Razvoj novih kompozitnih materijala, supstituiše tradicionalne izvore
za resursima i utiče na proširivanje razvojnih opredeljenja i po liniji proizvoda
i po liniji tehnologije izrade i po tehnologiji obrade. Razvoj proizvoda deluje
i povratno na razvoj resursa, u tom smislu, što atraktivne novine u pogledu
92
Radmilo Todosijević, Snežana Todosijević Lazović: UPRAVLJANJE PARCIJALNIM
KOMPLEKSIMA REPRODUKCIJE PREDUZEĆA U FUNKCIJI KONKURENTSKE DOMINANTNOSTI
razvoja proizvoda, koje počivaju na šire pristupačnim, manje deficitarnim sirovinama, kao što je npr. ostvareno uvođenjem sintetskih vlakana, bitno utiče
na menjanje položaja tradicionalnih, prirodnih sirovina, što se bitno odražava
i na nivo tražnje i na nivo cena primarnih sirovina. Ilustraciju bi mogli proširiti
i na primere supstitucije tradicionalnih ambalažnih materijala na bazi drveta,
papira, sa savremenim sintetskim materijalima, nadalje na postupnu zamenu
obojenih metala, u sve širem domenu, primenom plastičnih materijala itd.
Nano tehnologije, čip, informatičke tehnologije i uopšte procesi minijaturizacije, ostvaruju proces delimitiranosti u eksploataciji pojedinih vrsti resursa, stavaraju pretpostavke za produžavanjem njihovog veka eksploatacije i stvaraju
prilike za primenu novih supstituišućih vrsta resursa za iste ili druge namene.
Izvorno nova otkrića dovode do porasta tražnje u novim, nedovoljnim eksploatisanim sirovinama npr.: otkriće atomske energije doprinelo je porastu
potrošnje i tražnje urana, otkrića nadzvučnih aviona povećala su tražnju za
primenom retkih metala otpornih na visoke temperature, kao titan itsl. Otkrića hormonskih lekova povećala su tražnju za korišćenjem klaničnih iznutrica,
proizvodnja veštačkih koža umanjuje tražnju prirodnih koža, itd.
Prema tome, resursi su dinamična kategorija, pa su izloženi promenama
pod uticajem menjanja intenziteta tražnje i sa povećanjem odnosno smanjenjem fizičke i ekonomske dostupnosti kao i pod uticajem drugih uslova.
4. Odnosi uzajamnih dejstava i uticaja
između razvoja kapaciteta i razvoja resursa
III/5 Kada raspolaažemo sa određenim komparativnim prednostima u pogledu nivoa kvaliteta i koncentracije određenih komponenata resursa, tada
možemo podsticati opredeljivanje za određenu vrstu, ne samo proizvoda,
nego i za određenu proizvodnju, pa samim tim i razvijanje određenih kapaciteta. Konstatacije o uticaju karakteristika sastava i nivoa koncentracije resursa na
opredeljivanje za određenu vrstu proizvoda važe, naravno, i za opredeljivanje
za formiranje određenih kapaciteta proizvodnje.
III/6. U sferi tehnološkog progresa razvoj deluje povratno na razvoj resursa, u tom smislu, što razvoj izvorno novih atraktivnih postupaka prerade sirovina ili izrade proizvoda, može da izazove i nametne preispitivanje ranijih
merila vrednovanja tradicionalnih sirovinskih izvora. Na primer, usvajanje racionalnih postupaka za izdvajanje obojenih metala iz siromašnih ruda dovodi
do potrebe izmene ranijih ocena u pogledu vrednosti i potencijala određenih
sirovinskih nalazišta. Ali, postoje i primeri sa suprotnim dejstvom koji dovode
do bitnog umanjivanja ekonomske vrednosti primarnih sirovina.
93
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
5. Odnosi uzajamnih dejstava i uticaj
između razvoja tržišta i razvoja kapaciteta
Na razvoj kapaciteta, tržište ispoljava svoj uticaj posredstvom zahteva
glavnih kategorija stvarnih i potencijalno mogućih kupaca, s jedne strane, a s
druge strane, tehnički i organizacioni i poslovni nivo najuticajnijih proizvođača
u okruženju, koji su nosioci progresa u svojoj specijalnosti, postavljaju određene limite koje treba da uvažavaju svi proizvođači koji žele da sačuvaju svoju
ekonomsku egzistenciju i svoj položaj na tržištu.
IV/7. Dejstvo uticaja glavnih kategorija kupaca kod proizvoda standardizovane izrade postavlja se kvantitativno, jer su upotrebna svojstva proizvoda
regulisana normativnim aktima, tj. nacionalnim i međunarodnim standardima.
Kvalitativna odstupanja od standarda tržište ne toleriše ili sve manje toleriše.
Po pravilu, kod standardnih proizvoda u većoj meri se postavlja pitanje uklapanja u kapacitete koji se kreću, u pogledu veličine, u rasponu ekonomskokonkurentnih kapaciteta, pošto u normalnim uslovima, kupac nije u toj meri
zainteresovan i vezan za konkretnog isporučioca, kao u slučaju proizvoda specijalne izrade. Samim tim, cene, rokovi i uslovi plaćanja, se oštrije postavljaju
nego u slučaju proizvoda nestandardne izrade. Neispunjavanje ovih uslova,
nužno dovodi do poremećaja u funkcionisanju preduzeća kao sistema a na širem planu pojavljuju se parcijalni elementi krize.
Kod kapaciteta za izradu proizvoda specijalne izrade, u većoj meri se poklanja pažnja upotrebnim svojstvima proizvoda i kvalitetu izrade, i uslugama
održavanja u slučaju investicionih i trajnih potrošnih dobara.
IV/7a. Intenzitet uticaja glavnih predstavnika proizvođača na razvoj konkurentnih kapaciteta zavisi naročito od vrste proizvoda, transportne mobilnosti proizvoda, od broja i stepena koncentracije proizvođačkih kapaciteta, tj. da
li dominira konkurencija usitnjenih kapaciteta ili preovladavaju karakteristike
oligopolske konkurencije.
Uslovi koje postavljaju, u ekonomskom i tehničkom smislu, najjači predstavnici proizvođača, služe kao reperi, koje novi kapaciteti i ostali konkurenti
moraju prihvatiti, kao uslov za konkurentno uklapanje u određenu granu. Ti
reperi se oštrije postavljaju u pogledu optimalne veličine, u slučajevima proizvoda standardne izrade, a u pogledu kvaliteta u slučaju investicionih dobara.
IV/8. Povratno dejstvo uticaja razvoja kapaciteta na razvoj tržišta dolazi
do izražaja u tom smislu, što povećana efikasnost u proizvodnji omogućuje
snižavanje troškova izrade i cena, a to omogućuje uključivanje novih segmenata kupaca, sa manjom kupovnom snagom u krug potencijalnih potrošača, a
kategorijama kupaca veće kupovne snage, omogućuje podmirivanje njihovih
potreba na višem kvalitativnom nivou i u većem obimu.
94
Radmilo Todosijević, Snežana Todosijević Lazović: UPRAVLJANJE PARCIJALNIM
KOMPLEKSIMA REPRODUKCIJE PREDUZEĆA U FUNKCIJI KONKURENTSKE DOMINANTNOSTI
IV/8a. Nadprosečna dostignuća ostvarena u okviru razvoja kapaciteta i
u pogledu efikasnosti rada deluju podsticajno i na postojeće proizvođače, u
pravcu racionalizacije svojih procesa, u sferi izrade i prometa, u cilju održavanja, pa i jačanja svog položaja kao ponuđača na tržištu.
6. Odnosi uzajamnih dejstava i uticaja
između razvoja proizvoda i razvoja kapaciteta
V/9. Između razvoja proizvoda, odnosno uvođenja novih proizvoda i razvoja kapaciteta, postoji tesan odnos zavisnosti. U zavisnosti od stepena specijalizovanosti kapaciteta, odnosno stepena specijalizovanosti njegovih proizvodnih postrojenja, zavisi elastičnost kapaciteta za prihvatanje novih proizvoda. Što je proizvodnja na nižem stepenu masovnosti izrade, a oprema u
manjoj meri predmetno specijalizovana, utoliko je u većoj meri podobna za
prilagođavanje izmenama koje se nameću u određenim granicama, u pogledu smenjivanja proizvoda, slične tehnološke strukture izrade i sličnog stepena
masovnosti izrade. To je slučaj, na primer, kod većine pojedinačne, maloserijske proizvodnje, i kod dela velikoserijske izrade standardnih elemenata.
Kapaciteti masovne izrade, iz oblasti procesne industrije, gde je oprema
predmetno specijalizovana, za određenu vrstu proizvoda, mogućnosti prilagođavanja kapaciteta promenama proizvoda svedena su na vrlo uske granice,
uglavnom na modifikacije alternativnih kvaliteta izrade.
V/10. Između razvoja tržišta i razvoja resursa odnos uzajamnog delovanja i uticaja ispoljava se uglavnom, u tome što povećavanje razmera plasmana
podstiče na veću tražnju i potrošnju u određenim komponentama resursa, a
to nalaže potrebu povećavanja dostupnosti tih komponenata resursa, što je
po pravilu vezano za nova investiciona ulaganja. Ove promene se, po pravilu, odražavaju i na nivo njihovih cena. Napomenuli smo, da tehnički progres
neprekidno deluje na menjanje ekonomskog značaja pojedinih komponenata
resursa, potrebnih za razvoj proizvodnje pojedinih grupacija proizvoda.
Progres u većoj dostupnosti pojedinih komponenata resursa, posebno,
razvoj energetske snabdevenosti, razvoj kapaciteta polufabrikata i određenih
delova za ugradnju, sve širi izbor specijalizovanih sredstava za rad - sve veće
efikasnosti, razvoj infrastrukture, porast finansijskih resursa, deluju u pravcu
širenja izvora pribavljanja deficitarnih komponenata resursa, a deluju istovremeno i u pravcu smanjivanja geografske vezanosti i ograničenosti, i u snabdevanju, i u plasmanu.
95
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
7. Menadžment popjava,
sprečavanja i savladavanja kriza u preduzeću
Uspešnost menadžmenta u osnovi se svodi na ovladavanje šansama pretnjama i eliminisanju rizika i neizvesnosti. Rizici i neizvesnost, usled sve veće nemirnosti okruženja, izazvanih bilo konkurencijom bilo rezultatima i posledicama tehničkog progresa dobili su neuobičajene razmere, što dovodi do uticaja
ne samo na preduzeće već i na branšu, izazivajući pri tome povećani senzibilitet i dobijajući pri tome jedan drugi “kvalitet”. Zbog toga, sa ciljem bezbednosti
za preduzeća ali i čitave branše, sve veći značaj dobija profesionalni krizni menadžment, koji je u stanju da uoči, spreči ali i efikasno savlada opasnosti i pretnje sa ciljem da ih pretvori u šanse. Globalno gledano, preduzeća su na različite
načine ugrožena krizom, koja po pravilu nastaje zbog nastalih poremećaja ili u
okruženju ili neadekvatnim reagovanjem u preduzeću. Rizik i neizvesnost sastavni su deo krize i ne mogu se otkloniti, ali se prognoziranjem i planiranjem
mogu svesti na meru koja je dozvoljiva. U mladim netradicionalnim granama
pod intenzivnim dejstvom tehničkog progresa, gde je smenljivost proizvoda i
tehnologije ubrzana, a tehnički ciklus skraćen, opasnost od krize, rizika i neizvesnosti je permanentna, dok je u branšama koje imaju tradicionalni karakter
gde su proizvodi i tehnologija relativno postojani rizik i neizvesnost prisutni,
ali se lakše mogu prognozirati, planirati pa i otkloniti. Jednokratni poremećaji
po pravliu brže ugrožavaju egzistenciju preduzeća i njih teže podnose manja
preduzeća. Osnovni princip menadžmenta za savlavadavanje rizika ili kriznog
menadžmenta je po pravilu sličan i za velika i za srednja i za mala preduzeća:
(1. 1989. str. 30-33.)
1. Neophodno je identifikovati sve moguće a naročito glavne izvore krize
i poremećaja i nih treba oceniti sa aspekta stepena opasnosti i uticaja
odnosno načina ugrožavanja firme. Radi se u stvari o utvrđivanju potencijala za krizu.
2. Potrebno je stvoriti i razviti strategiju za eliminisanje kriznih žarišta čime
se umanjuje ili eliminiše mogućnost delovanja pretnji i stvaraju se mogućnosti za njihovo savladavanje. Strategija anticipativnog karaktera u
monemtu nastanka krize trabaju biti aktivirane.
3. Završetak krize nalaže potrebu detaljnog analiziranja situacije radi izvlačenja pouka i poruka za budućnost kako nam događaji iz budućnosti
ne bi priredili nova neprijatnija iznenađenja.
Za efikasno funkcionisanje, celokupni krizni menadžment ili menadžment
kriznih situacija, mora biti integrisan u organizacionu strukturu i u tokove ciljeve organizacije. Predviđanje kriznih situacija izražene strateškim planiranjem
sastavni je deo strateškog menadžmenta. Metode i postupci se mogu uspeš96
Radmilo Todosijević, Snežana Todosijević Lazović: UPRAVLJANJE PARCIJALNIM
KOMPLEKSIMA REPRODUKCIJE PREDUZEĆA U FUNKCIJI KONKURENTSKE DOMINANTNOSTI
no primeniti ako preduzeće raspolaže odgovarajućim kadrovima i kvalitetnim
informacijama i ako je ostvareno funkcionisanje informacionih tokova i definisana sloboda i nivo odlučivanja. Sve je ovo potrebno kako bi se omogućila
odgovarajuća koordinacija u preduzeću i sa okruženjem.
8. Utvrđivanje kriznog potencijala preduzeća
Analiza rizika i neizvesnosti i ocena kriznih žarišta predstavlja prvi korak
analize potencijala koji mogu izazvati krizu. Firme uvek moraju računati sa mogućim teškoćama u radu i razvoju čak i na onim područjima u kojima se one
uopšte ne očekuju. U vezi sa tim potrebno je stvoriti odbrambeni-prognostičko planobilni mehanizam za adekvatnu akciju i reakciju. (3. 1994. str. 169)
Što je manje kriznih žarišta koja, istorijski gledano, nisu bila poznata, to
je sigurnije da će se problemi uspešnije rešiti. Identifikovali smo moguća krizna žarišta, koja međutim, svako preduzeće odnosno kompanija može imati
na sopstveni individualno-specifični način. Krizna žarišta mogu nastati unutar
preduzeća ili na tržištu preko koga preduzeće komunicira sa svojim promenljivim okruženjem. Postojanje kriznih žarišta po pravilu povećava rizik i neizvesnost i doprinosi rastućem diskontinuitetu u preduzeću i sa okruženjem.
Krizna žarišta unutar preduzeća mogu biti: kriza dostupnosti sirovina i materijala i ukupnih inputa; krize u proizvodnji; finansijska kriza; kadrovska kriza;
Know-how kriza; egzogeni faktori, itd.
Krizna žarišta van preduzeća na tržištu i okruženju mogla bi biti: kriza tržišta u užem smislu; krizni uticaj konkurencije; kriza prodaje i uopšte outputa;
kriza zbog supstituta; kriza zbog problema kupaca; kriza izazvana drugim regularnim i neregularnim uslovima.
Potencijal opasnosti raznih kriznih žarišta različit je sa aspekta uticaja ali
i delovanja od preduzeća do preduzeća i zavisi od intenziteta opasnosti, njegove vremenske dimenzije u smislu delovanja kao i sposobnosti preduzeća
da reaguje i uticaje učini impotentnim. Zbog toga krizna žarišta treba oceniti
prema:
1. Verovatnoći njihovog nastupanja za određeni vremenski ali i prostorni
horizont i
2. Posledicama u slučaju da do njih dođe.
Što je više kriznih žarišta, ugroženost preduzeća raste sa verovatnoćom
aktiviranja tih žarišta i nastupa krize, pa su posledice utoliko negativnije.
97
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
Zaključci:
Uskladjenosat strukture elemenata koji konstituišu preduzeće, pretpostavka je njegove stabilnosti. Razvojni procesi u kontinuitetu, ravnotežnog
karaktera, doprinose održavanju stabilnosti u dužoj, vremenski izvesnoj projekciji. Uticaji iz okruženja nisu zanemarljivi, naprotiv, prevashodno utiču i na
stabilnost i na ravnotežu.
Verovatnoća nastupa i posledice krize mogu se samo u izuzetno retkim
slučajevima “egzaktno” jt. tačno predvideti i izračunati. (1. 1989. str. 349.
Zbog nemogućnosti tačnog predviđanja potrebno je osloniti se na prognoze i procene. Tačnost prognoza i procena po pravilu zavisi od jasnoće definisanja problema, kvaliteta informacija i kompetentnosti kadrova. Ovo u osnovi važi za sve aktivnosti ukupnog a ne samo kriznog menadžmenta. Razrada
scenarija i rešenja u okviru problemski orijentisanih radnih grupa, nosi sa sobom poruku većeg uspeha od koncepata nastalih za pisaćim stolom ili na neki
drugi način.
Ako se kriza može predvideti, onda to olakšava postupke borbe protiv krize. Ako kriza naidje kao iznenadjenje, tada uvek predstoji reakcija posle činjenice, pa je dejstvo krize na efikasnost preduzeća i ekonomije uopšte veće – teže.
Literatura:
1.Dr Klaus Winterling: Risiken Unternehmen erkennen, verhindern, bewltigen u „Management“ HR 11, 1989.
2.L Varga, Politika I planiranje razvoja industrijskih OUR, Ekonomski fakultet Subotica 1977g.
3.Todosijević R., Ahmetagić, A. Babić, M. Penezić R. . Menadžment, Ekonomski fakultet Subotica, 1994 g.
4.Todosijević R, Strategijski menadžment, Tom 1. Ekonomski fakultet Suboitica 2010.
5.Todosijević R., Šušnjar G. Ahmetagić E. Perošević B. Promenama do uspešnog preduzeća,
Prometej Novi Sad 1995.
6.Todosijević Lazović S. Investicioni ciklusi i celovite promene u reprodukciji preduzeća u
uslovima ekonomske krize zasnovane na dominantnim tehnologijama, SM2012, Ekonomski
fakultet Subotica, XVII Internacionalni naučni skup,. April 2011 g.
7.Todosijević Lazović S. Novi proizvodni programi, rast proizvodne sposobnosti i ekonomska
efikasnost preduzeća, Ekonosmki fakultet Subotica, Doktorska disertacija, 2010g.
98
Željko Deković, Jurica Matošin: U
TJECAJ SPECIFIČNOSTI
HOTELIJERSKE DJELATNOSTI NA REVENUE MENADŽMENT HOTELIJERSKIH PODUZEĆA
UTJECAJ SPECIFIČNOSTI HOTELIJERSKE
DJELATNOSTI NA REVENUE MENADŽMENT
HOTELIJERSKIH PODUZEĆA
Željko Deković,
Veleučilište u Šibeniku, Šibenik Hrvatska
Jurica Matošin,
Veleučilište u Šibeniku, Šibenik, Hrvatska
SAŽETAK RADA
Primjena suvremenog menadžmenta prihoda u hotelijerstvu je osigurati relevantnu upravljačku osnovicu za donošenje kratkoročnih i dugoročnih poslovnih
odluka u specifičnim uvjetima poslovanja hotelijerske djelatnosti.
Menadžment upravljanja hotelskim prihodima i profitom je dinamičan i evoluirajući proces koji traži neprekidni monitoring i otklanjanje nedostataka i unapređivanje poslovanja. Visoka kapitalna intenzivnost u hotelijerskim poduzećima
implicira veoma visoku potrebu za financijskim sredstvima što zahtjeva i adekvatni
odgovor menadžmentom prihoda.
Zbog specifičnosti hotelijerske djelatnost moguće je upravljanje prihodima
temeljiti na instrumentariju menadžmenta prihoda koji je prilagođen pojedinim
vrstama hotelijerske imovine. Upotreba standarda za mjerenje uspješnosti u hotelijerstvu se drastično promijenila zamjenjujući tradicionalne pokazatelje i usmjeravajući se na odnose povećanja ukupnih bruto hotelskog prihoda i izračuna profita.
Ključne riječi: hotelijerstvo, menadžment prihoda, specifičnosti hotelijerstva,
revenue, profit
1. KLJUČNE SPECIFIČNOSTI HOTELIJERSKE DJELATNOSTI
Hotelsko poduzeće veoma je kompleksan sustav. Prema Ceroviću “Hotelsko poduzeće je pravna osoba, koja obavlja ugostiteljsko-hotelijersku djelat-
99
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
nost, na tržištu, radi stjecanja profita i realizacije postavljenih ciljeva.”1 Hrvatski Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti2 propisao je uvjete pod kojima fizičke i
pravne osobe mogu obavljati ugostiteljsku djelatnost. Hotelijerska djelatnost
podrazumijeva obavljanje usluge smještaja gostiju, a ugostiteljstvo obuhvaća:
• pripremanje hrane i usluge prehrane,
• pripremanje i posluživanje pića i napitaka,
• pripremanje hrane za potrošnju na drugom mjestu kao i opskrba tom
hranom (catering).
Riječ je o specifičnoj djelatnosti gdje se isprepliću elementi proizvodnje
(kuhanje, pripremanje obroka), trgovine i usluge, odnosno posluživanje hrane
i pića, a koja je i u Odluci o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti ( Nar. nov., br.
13/03. ) razvrstana u skupinu uslužnih djelatnosti, područje H, odjeljak 55, gdje
su navedene sljedeće skupine:
55.1. Hoteli
55.2. Kampovi i druge vrste smještaja za kraći boravak
55.3. Restorani
55.4. Barovi
55.5. Kantine (menze) i opskrbljivanje pripremljenom hranom ( catering ).
Hotelijerstvo je kao izrazito sezonska djelatnost, pod velikim utjecajem
tržišnih i netržišnih čimbenika okarakteriziran kroz visok rizik ulaganja i niske stope prinosa na uloženi kapital. Osnovne funkcije hotelskog poduzeća
ubrajaju se u područje smještaja i prehrane, pa predstavljaju iz toga izvedene
usluge nematerijalne prirode.
Na slici 1 - 1. su, uz osnovne funkcije, egzemplarno prikazane neke sporedne funkcije hotelskoga poduzeća.
1 Cerović, Z., Hotelski menadžment, Sveučilište u Rijeci, Fakultet za hotelski i turistički menadžment Opatija, 2003,
str. 102-105
2 Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti,”Narodne novine” broj 138/2006, 152/2008, 43/2009 i 88/2010
100
Željko Deković, Jurica Matošin: U
TJECAJ SPECIFIČNOSTI
HOTELIJERSKE DJELATNOSTI NA REVENUE MENADŽMENT HOTELIJERSKIH PODUZEĆA
Slika 1 - 1. Funkcije hotelskoga poslovanja
FUNKCIJE HOTELSKOG POSLOVANJA
Osnovne funkcije
Smještaj
F&B
Sporedne funkcije
Zabava
Sport
Wellness
Ostalo
Izvor: Ingram, H., Ransley,J. (2000), Developing Hospitality Properties and Facilities, ButterworthHeinemann, Oxford, p. 65.
Usluge, kako hotelske tako i sve ostale, po svojim se bitnim karakteristikama uvelike razlikuju od proizvoda što uvjetuje niz specifičnosti hotelskog
poslovanja. Četiri su temeljne takve karakteristike iz kojih se izvode sve ostale:
1. neopipljivost
2. istovremenost proizvodnje i potrošnje
3. direktan kontakt proizvodaca i korisnika
4. važnost ljudskog faktora.3
Iako dio poslovnih aktivnosti u hotelijerstvu ima karakter materijalne
proizvodnje ( ponuda hrane i pića ), upravo uslužni karakter hotelijerstva bitno
određuje ovu djelatnost, a što je vidljivo iz tablice 1 - 1.
3 Rispoli,
M., Tamma, M., Le imprese alberghiere nell’industria dei viaggi e del turismo, CEDAM, Padova, 1996,
str.153-154
101
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
Tablica 1 - 1. Specifičnosti hotelskog poslovanja
Specifičnosti hotelskog poslovanja
Nužnost neposrednog kontakta s gostom
Pružanje usluga smještaja, hrane i pića i izvan pansionske usluge je je potrebno permanentno
prilagođavati zahtjevima klijenata
Nepostojanje kontinuiranog tijeka radnih procesa i nejednak intenzitet poslovanja tijekom
dana i tijekom godine
Stalna pripravnost zaposlenika na pružanje usluga
Otežano planiranje i usklađivanje potrebe za zaposlenicima sa sa razinom zaposlenosti
kapaciteta
Kratko razdoblje trajanja proizvodnih i uslužnih procesa
Korištenje materijala relativno visoke vrijednosti (skupe živežne namirnice i pića)
Nužnost praćenja suvremene tehnologije
Neprenosivost usluga i ugostiteljskih proizvoda
Potreba diferenciranja prodajnih cijena hotelskih usluga
Promjenjivost ulaznih cijena
Izvor: Zaključci autora prema: Avelini Holjevac, I., (2002), Upravljanje kvalitetom u turizmu i hotelskoj industriji, Sveučilište u Rijeci, Fakultet za hotelski i turistički menadžment, Opatija
Osim navedenog, bitna obilježja hotelijerstva koja direktno utječu na financijske perfomanse u hotelijerskim poduzećima navedena su u tablici 1 - 2.
Tablica 1 - 2. Utjecaj obilježja hotelijerske djelatnosti na upravljanje prihodom i profitom poduzeća
Obilježja
hotelijerske
djelatnosti
1. Velika vrijednost
stalne i relativno
mala vrijednost
tekuće imovine.
102
Utjecaj na upravljanje prihodom i profitom u hiotelijerskom
poduzeću
Hotelijerstvo karakterizira prevladavajući udio stalne imovine, koja
čini od 80 do 90% ukupne vrijednosti hotelske imovine (a u kupnom
gospodarstvu udio stalne imovine iznosi oko 40% ukupne vrijednosti
imovine). Od stalne imovine najveći dio pripada materijalnoj imovini, oko
90%.1 To je posljedica velike vrijednosti hotelskih zgrada, koje su osnovni
dio imovine svakog hotela.
Specifičnost je hotelijerstva također, „krutost” stalne imovine, odnosno njezina ovisnost o veličini i kategoriji hotela. To se osobito odnosi na
na građevinske objekte i tehničke uređaje hotel, dok je oprema hotela
manje „kruta”, odnosno, postoji veća mogućnost za određene promjene,
a time i ekonomiziranje.2 Struktura stalne imovine razlikuje se ovisno o
kategoriji pojedinog hotela. Hoteli visokih kategorija ulaganja usmjeravaju prvenstveno u zgrade i u tehničku opremu, jer visoka kategorija
razumijeva stavljanje na raspolaganje gostima mnogo većih smještajnih
jedinica i zajedničkih prostorija te više opreme, za razliku od hotela niskih
kategorija. Sve ovo poskupljuje projektiranje, gradnju i opremanje takvih
hotela. Visina poslovnog rezultata u hotelijerstvu izravno ovisi o veličini
stalne imovine. Zato bi, na primjer, povećanje hotelskih kapaciteta (ako se
utjecaj drugih čimbenika na poslovni rezultat može zanemariti) redovito
trebalo rezultirati povećanjem poslovnog rezultata.
Željko Deković, Jurica Matošin: U
TJECAJ SPECIFIČNOSTI
HOTELIJERSKE DJELATNOSTI NA REVENUE MENADŽMENT HOTELIJERSKIH PODUZEĆA
Obilježja
hotelijerske
djelatnosti
2. Visoki fiksni
troškovi, niski
varijabilni
troškovi, visoki
nivo iskorištenja
kapaciteta za
postizanje točke
pokrića troškova
(osobito u
smještaju).
Utjecaj na upravljanje prihodom i profitom u hiotelijerskom
poduzeću
U hotelijerstvu u fiksne troškove ubrajamo plaće stalnih zaposlenika,
amortizaciju, troškove najamnine, premije osiguranja, kamate na zajmove
itd. Oni uobičajeno čine oko 60 do 70% ukupnih troškova hotela. Hotel
u cijelosti mora obuhvatiti te troškove neovisno o stupnju zaposlenosti.
Na primjer, ako amortizacija na godišnjoj razini za hotel koji posluje
sezonski iznosi 200.000 kuna mjesečno, ona se neće promijeniti ni
u sezoni, kada hotel posluje, ni izvan sezone, kad je hotel zatvoren.
Implicite, fiksni se troškovi u ukupnom iznosu ne mijenjaju s promjenama
stupnja zaposlenosti kapaciteta. S druge strane, raspoređeni po jedinici
učinka, fiksni se troškovi smanjuju s povećanjem proizvodnje. Budući da
fiksni troškovi prevladavaju i da se s povećanjem uslužnog procesa po
jedinici učinka smanjuju, ciljani se poslovni rezultat treba pokušati postići
povećanjem prometa, a ne povišenjem cijena, kao što se u praksi često
čini. Visoki udio fiksnih troškova u ukupnim troškovima znači da se točka
pokrića troškova (break even point) dostiže relativno kasno što zahtjeva i
adekvatni odgovor menadžmentom prihoda.
3. Visok udio
Posljedica je da se zajedno sa kratkim ciklusom trajanja proizvodnih i
gotovog novca
uslužnih procesa javljaju manje potrebe za tekućom imovinom, za razliku
i kratkoročnih
od proizvodnih poduzeća s dugim razdobljem pripreme proizvodnje i
potraživanja
dugim proizvodnim ciklusom koji imaju potrebu održavati viši tekući
omjer.
Takva situacija zahtijeva od ponuđača trajnu uslužnu pripravnost,
4. Hotelsko
pri čemu se samo za nekoliko sati (u pravilu noću) može pretpostaviti
poduzeće zbog
ograničena uslužna pripravnost pojedinih sektora hotela. Fiksno vrijeme
prirode svojih
i noćni rad dopuštaju ograničenje uslužne pripravnosti, pri čemu se
usluga smještaja
mogućnosti ograničene uslužne ponude svakako moraju promatrati
i prehrane može
ovisno o veličini i kakvoći dotičnog hotela i razini zahtjevnosti njezinih
se ubrojiti u vrste
gostiju. Zbog trajne uslužne pripravnosti hoteli su prisiljeni usmjeriti svoje
pogona koji su
obično otvoreni 24 kapacitete na procijenjeno vrijeme najveće potražnje, jer kapacitetima
sata na dan, i to 365 uvjetovana nefleksibilnost usluge onemogućuje kratkoročne prilagodbe.
Tako se između vremena vršnih opterećenja gube vremena nedovoljne
dana u godini.
popunjenosti kapaciteta tijekom kojih kapaciteti ostaju neiskorišteni, pa
se tako nepovratno gube za svrhe pružanja usluga. Ako hotel na primjer ne
proda sobu 101 u ponedjeljak navečer, ona nikad neće moći biti prodana
te noći, a potencijalni prihod koji će biti generiran iz prodaja je izgubljen
zauvijek. Smanjenje postojećih kapaciteta tijekom nepopunjenosti
istih čini se jedva mogućim, barem u smislu kratkoročne raspoloživosti.
Posljedica je visoka promjenjivost novčanog tijeka i zarada.
103
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
Obilježja
hotelijerske
djelatnosti
5. Strukturalna
prekapacitiranost
Utjecaj na upravljanje prihodom i profitom u hiotelijerskom
poduzeću
Strukturalna prekapacitiranost hotelijerskog poduzeća također stvara
probleme vezane na ekonomiju troškova jer je struktura troškova hotela
karakteristična po velikom iznosu fiksnih troškova, uglavnom uzrokovanih
troškovima opreme i osoblja / nefleksibilnost troškova i angažirane
imovine /. Visina troškova osoblja slijedi, s jedne strane, iz okolnosti da
je kod hotelskih usluga uglavnom riječ o osobno pruženim uslugama.
Uvjetovana dominantna orijentacija osoblja na vršnu iskorištenost hotela
izražena je u relativno visokom udjelu troškova osoblja u troškovima
poslovanja. Udio troškova osoblja iznosi, prema procjenama relevantnih
stručnjaka, prosječno oko 30%. Osim toga, visok udio troškova osoblja u
cjelokupnim troškovima poslovanja može se ocijeniti kao izraz visokih
zahtjeva za stručnim znanjem i kvalifikacijom zaposlenika.3 Nadalje,
valja primijetiti da je velik udio troškova osoblja u hotelu, ponajprije u
području izravnog kontakta s gostima, što otvara minimalne mogućnosti
racionalizacije poznate iz industrije. Time se objašnjava utvrđeno veće
opterećenje troškovima u segmentu hotelijerstva viših kategorija koje se
odlikuje velikom količinom servisnih usluga.
5. Visoka volatilnost
Potražnja u hotelijerstvu obilježena je visokom stopom nestabilnosti
potražnje i
potražnje. Kako je potražnja za hotelskim uslugama izvedena iz turističke
zasićenost ponude potražnje destinacije, to će pogođenost hotela fluktuacijama potražnje
na hotelskom tržištu u najvećoj mjeri ovisiti o karakteristikama područja u kojem je hotel
smješten. Problem sezonske koncentracije potražnje osobito je izražen
kod hotela koji posluju u područjima gdje je osnovni motiv dolaska
odmor na suncu i moru. Tako na primjer, u primorskim mjestima Hrvatske
tijekom četiri mjeseca (lipanj – rujan) ostvari se 70-80% ukupnih noćenja.4
Nešto blaže koncentracije turističkog prometa imaju prometna, kulturna
i gospodarska središta gdje su motivi putovanja uglavnom poslovni
ili manifestacijski iako se i kod njih mogu primijetiti vrhovi potražnje u
pojedinim godišnjim razdobljima.5 Osim na godišnjoj razini, oscilacije
potražnje za uslugama hotelskog smještaja mogu se promatrati i na
tjednoj razini. Tako poslovni hoteli bilježe veće stope popunjenosti
tijekom tjedna dok preko vikenda bilježe pad potražnje. U odmarališnim
hotelima situacija je upravo obrnuta. Konačno, kretanje potražnje
za uslugama prehrane, kao bitnog elementa hotelskog poslovanja,
može se promatrati čak na dnevnoj bazi te je uočljivo da je korelirana
s uobičajenim terminima obroka i lokacijom hotela. Toj vrlo volatilnoj
potražnji suprotstavlja se relativno neelastična ponuda ograničena
tehnički raspoloživim kapacitetima (npr. brojem ležaja) i dizajnirana na
maksimalni kapacitet.
104
Željko Deković, Jurica Matošin: U
TJECAJ SPECIFIČNOSTI
HOTELIJERSKE DJELATNOSTI NA REVENUE MENADŽMENT HOTELIJERSKIH PODUZEĆA
Obilježja
hotelijerske
djelatnosti
6. Proces
proizvodnje,
tj. pružanja i
konzumacije
usluge odvijaju
se istovremeno,
drugim riječima,
dolazi do
prostornog i
vremenskog
spajanja ponude i
potražnje
7. Problemi
komparabilnosti
podataka u analizi
financijske situacije
i financijskih
perfomansi
hotelijerskih tvrtki
8. Rizik ulaganja
Utjecaj na upravljanje prihodom i profitom u hiotelijerskom
poduzeću
Hotel neprodane kapacitete ne može na nijedan način uskladištiti za
kasniju prodaju, npr. sobu koja nije iznajmljena danas “uskladištiti” za sutra.
Zbog toga pad potražnje za uslugama hotela ima značajne negativne
efekte na poslovanje, jer se visoki fiksni troškovi svakako moraju pokriti,
dok, s druge strane, u špici sezone hotel neće biti u stanju apsorbirati
cijelu novonaraslu potražnju i tako navedene gubitke kompenzirati. Očito
je da nemogućnost “skladištenja” usluga čini hotelsko poslovanje iznimno
neelastičnim na promjene potražnje te nameće potrebu pažljivog
planiranja kapaciteta.
U analizi utjecaja na upravljanje prihodom i profitom hotelijerskih
poduzeća nužno je voditi računa o komparabilnosti podataka vezanih
ne samo za kvalitetu pojedinih hotela, njihovu veličinu, kategoriju i sl.
nego i o usporedivosti hotelijerskih tvrtki u ljetnim i zimskim turističkim
destinacijama, gradskih i sezonskih hotela, te drugim spefičnostima
karakterističnim za hotelijersku djelatnost.
Specifičnost hotelijerstva odražava se kroz rizik ulaganja pa je stoga i
zabrinjavajuća činjenica investiranja u turizmu pad povrata na investirana
sredstva.6 Povrat investicije vezuje se uz stopu rizika investiranog kapitala
(poslovnu neizvjesnost). Rizik investiranja u sektoru turizam predstavlja i
dalje skrivenu opasnost koja priliku može izroditi u neuspjeh poslovanja
posebice u kontekstu visoko zahtijevanih prinosa na “equity” kapital zbog
visoko propulzivne djelatnosti.
_______________________
Fusnote u tablici
1 Vrtiprah, V., Pavlic, I Menadžerska ekonomija u hotelijerstvu, Sveučilište u Dubrovniku, Dubrovnik, 2005, str. 42
2 Avelini Holjevac, Ivanka: Kontroling – upravljanje poslovnim rezultatom, Sveučilište u Rijeci, Fakultet za hotelski i
turistički menadžment, Opatija,1998. g., str. 186
3 Grgona, J., Supić, A. :Uloga marketinške koncepcije u hotelskom poslovanju, EKON. MISAO PRAKSA,DBK.GOD
XVI. (2007) BR. 1. (41-61) Hrčak.srce.hr/file/24331,UDK / UDC: 339.138(640.4), 03. srpnja 2007.str 47
4 Vrtiprah, V., Pavlic, I., Menadžerska ekonomija u hotelijerstvu, Sveucilište u Dubrovniku, Dubrovnik, 2005, str. 41
5 Gradski hoteli orijentirani na poslovna putovanja te osobito na kongresni turizam u pravilu bilježe natprosječne
stope popunjenosti u proljeće i na jesen, u vrijeme «špice» kongresne sezone.
6 Čimbenici ograničenja ulaganja u hotelijerstvu jesu otežani uvjeti poslovanja u hotelijerstvu vezani uz nisku
produktivnost, visoke fiksne troškove, nisku ekonomičnost i rentabilnost pa time i profitabilnost. O tome detaljnije cf. Avelini Holjevac, I. (1998) Kontroling: Upravljanje poslovnim rezultatom, Sveučilište u Rijeci, Fakultet za
hotelski i turistički menadžment Opatija.
105
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
2. MENADŽMENT UPRAVLJANJA PRIHODIMA U HOTELIJERSTVU
U suvremenim uvjetima uspješnost poslovanja u hotelijerstvu nije jednoznačan pojam, jer može značiti više aspekata poslovnog uspjeha: ostvareni
profit, manji gubitak u odnosu na prošlu godinu, manje troškove u odnosu
na prošle godine, bolje poslovanje u odnosu na konkurenciju itd. Revenue
menadžment (RM) odnosno upravljanje prihodima je posljednjih nekoliko
godina postala jedna od najzanimljivijih menadžerskih tehnika u hotelijerstvu, s ciljem maksimiziranja ukupnih prihoda ostvarenih u hotelu. Iako je sam
pojam star već 30 godina, krize s kojima se hotelijerstvo susrelo u posljednjih
10 godina, uključujući i svjetsku financijsku krizu, učinile su upravljanje prihodima veoma traženim znanjem. Revenue menadžment kao pojam potječe
od deregulacije američkog zračnog prijevoza krajem 1970.-ih (PEOPLExpress
Airlines vs. American Airlines/United Airlines) kada su avio kompanije shvatile
da pametnim upravljanjem cijenama i većim prilagođavanjem kupcima mogu
bolje prodati svoje kapacitete. Definira se kao primjena informacijskih sustava
i strategija određivanja cijena u svrhu raspodjele odgovarajuće i ograničene
jedinice opreme i inventara odgovarajućem kupcu na odgovarajućem mjestu
u odgovarajuće vrijeme (metoda postizanja najvećeg prihoda/profita iz postojećih kapaciteta). Nije trebalo dugo da se ovaj način razmišljanja udomaći i u
hotelijerskoj branši.
O čemu se zapravo radi kada se govori o upravljanju prihoda u hotelijerstvu? Zapravo najjednostavnije bi bilo reći da treba pronaći “primjerenu cijenu
za primjerenu sobu primjerenom gostu u primjereno vrijeme”4. To također
znači da hoteli moraju uvesti veći broj faktora prema kojima se obračunava
konačna cijena a sve u svrhu što većeg prihoda po smještajnoj jedinici. Upravljanje prihodima podrazumijeva detaljno analiziranje podatka o gostima i rezervacijama i na osnovi tih podataka prilagođavanje cijene paketa smještaja
sastavljenih od noćenja i ostalih usluga (doručak, ručak, večera, korištenje dodatnih usluga kao što su wellness…). U formulu izračuna ulaze i faktori kao što
su dužina boravka i ograničenja poput mogućnosti i uvjeta otkazivanja.
U razdoblju krize, kada se poslovanje u hotelijerstvo suočava sa sve manjim brojem gostiju s jedne strane, a sve većom konkurencijom sa druge strane
upravljanje prihodima je menadžerska tehnika koja može pomoći hotelima da
krizu i uspješno prebrode. U praksi, upravljanje prihodima predstavlja podešavanje cijena prema predviđenoj razini potražnje na način da:
- cjenovno osjetljiviji kupci, koji su voljni kupovati proizvode/usluge u vrijeme manjeg intenziteta, to mogu po povoljnijim (nižim) cijenama, dok
- cjenovno neosjetljiviji kupci, koji žele kupovati proizvode/usluge u vrijeme većeg intenziteta, to također mogu ali po nepovoljnijim (višim)
cijenama.
4 Pavlović, D: Upravljanje prihodom u hotelskoj industriji u susret recesiji, hrcak.srce.hr/file/67715, str. 1
106
Željko Deković, Jurica Matošin: U
TJECAJ SPECIFIČNOSTI
HOTELIJERSKE DJELATNOSTI NA REVENUE MENADŽMENT HOTELIJERSKIH PODUZEĆA
Primjena metode upravljanja prihodima je najučinkovitija kada je rabe
djelatnosti / tvrtke sa slijedećim svojstvima:
- razmjerno nepromjenjivi kapacitet,
- predvidljiva potražnja,
- kratkotrajne / prolazne zalihe,
- odgovarajuća struktura troškova i cijena,
- vremenski nepostojana i neizvjesna potražnja.
U velikom dijelu sva ova svojstva imanentna su hotelijerskoj gospodarskoj grani. Kako oprema i inventar u hotelijerskim tvrtkama s ograničenim
kapacitetima nije ništa drugo nego vrijeme kroz koje je jedinica kapaciteta
dostupna, ako predmetna jedinica nije zauzeta u određenom vremenu, taj
neiskorišteni dio nepovratno nestaje. Umjesto brojanja kupaca ili izračunavanja prosječnog prihoda po gostu suvremeni hotelski menadžeri bi trebali
mjeriti prihod i profit po raspoloživoj vremenski utemeljenoj jedinici inventara
[PHVUJI]5. Hotelijerstvo kao gospodarska grana s ograničenim kapacitetima
mora ostvariti dostatne prihode kako bi se pokrili varijabilni troškovi i nadoknadilo bar dio fiksnih troškova. Razmjerno niski varijabilni troškovi dopuštaju
nešto fleksibilniju politiku određivanja cijena i menadžerima daju mogućnost
snižavanja cijena u vrijeme smanjene potražnje6. Kako potražnja kupaca varira
ovisno o dobu godine, tjednu, danu i satu, za neke tvrtke potražnja, npr., može
biti veća vikendima, ljeti ili u određeno doba dana, menadžeri moraju biti u
stanju predvidjeti vremenski pripadajuću potražnju kako bi osmislili učinkovito određivanje cijena i raspodjelu kapaciteta u vremenu oko razdoblja visoke /
niske potražnje, uz dodatni otegotni čimbenik predviđanja trajanja korištenja
usluge od strane kupca.
Prihod po raspoloživoj vremenski utemeljenoj jedinici inventara [PHVUJI] ili eng. na ‘Revenue per
Avialable Time-Based Inventory Unit’ [RevPATI]). Avio industrija je Revenue per available seat-mile;
rent a car je revenue per available car; restoran ije revenue per available seat; golf course je revenue
per available tee-time, etc. U stvarnosti REVPATI predstavlja prosječnu cijenu iskorištenja uslužnog
kapaciteta.
6 Primjena revenue menadžmenta zahtijeva dužan oprez. Naime, mnogi profesionalci koji se bave
cijenama na turističkom tržištu upozoravaju da neselektivno i nekontrolirano spuštanje cijena
hotelskog smještaja može učiniti više štete nego koristi.Neki od recepata koji se mogu primijeniti na
upravljanje cijenama umjesto čistog spuštanja cijena su : 1.Nagrada lojalnosti. Recept koji također
dolazi iz avio industrije. Popuste se nude gostima koji se vraćaju ili onima koji planiraju duži boravak.
Važno je da se ne pretjeruje s restrikcijama vezanima uz ovakve programe. Često se gosti žale da
ne mogu dobiti popust za lojalnost zbog ograničenja koja idu uz njih (broj noćenja, datumi ili dani
dolazaka i odlazaka…). 2.Popusti za rane rezervacije su uvijek dobra ideja., 3.Držite svoju cijenu. Ne
spuštajte cijene samo zato što ih i konkurencija spušta. Ukoliko cijenu spustite toliko da ugrožava
dosadašnju kvalitetu usluge onda ste na krivom putu.
5 107
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
Revenue management se u osnovi temelji na maksimizaciji prihoda putem dinamičke (dnevne, trenutne) promjene cijena smještaja i usluga koje se
nude gostima a čiji izračun se radi na temelju: povijesnih podataka o cijenama
i popunjenju, trenutnog stanja bookinga i prognoza za naredno razdoblje, te
stanja u okruženju (konkurencije, očekivanja,...). To hotelijerima u osnovi omogućava da jednu te istu uslugu (npr. noćenje u dvokrevetnoj sobi) za jedno te
isto razdoblje boravka gosta, jednoj osobi proda za 400 Kn a drugoj osobi za
1000 Kn zavisno samo od trenutka kada je tko od njih izvršio rezervaciju.
First minute, last minute... samo su neki od posljedica uvođenja RM-a u
hotelska poduzeća, sa sljedećim pozitivnim efektima:
• povećanje prihoda za 4 – 10%,
• smanjenje broja slobodnih soba u kritičnim danima (tj. povećanje broja
prodanih),
• smanjenje odbijenih višestrukih noćenja,
• nadzor cijena i distribucije,
• proaktivno djelovanje (unaprijed).
Sa relativno ograničenom količinom i kvalitetom resursa (soba i usluga),
dovoljno (pre)niskim cijenama, te sa ograničenim mogućnostima snižavanja
ukupnih troškova poslovanja na koje hotelijeri mogu utjecati, jedan od odgovora na moguću ekonomsku krizu je kvalitetniji marketing i prodaja u hotelijerskim poduzećima. Pored revenue menadžmenta neka od rješenja koja se na
tom području nude su:
• Internetski kanali prodaje u realnom vremenu (on-line booking),
• Upravljanje odnosima i lojalnošću kupaca (CRM - Customer Relationship
Management i Loyalty Management).
3. ZAKLJUČAK
Poznavanje i primjena suvremenih metoda i tehnika upravljanja troškovima i prihodima, nezaobilazan je resurs u ostvarivanju ciljeva hotelijerskog
poslovnog sustava, koji djeluje u uvjetima globalnog tržišta.
Sve navedene tehnologije i sustavi, uključujući i RM su još uvijek nedostatno zastupljeni u hrvatskom hotelijerstvu i pretežito se koriste u hrvatskim
hotelima koji se nalaze u nekom svjetskom lancu (npr. Sheraton, Hilton, Marriot, Starwood,...) jer je njihovo korištenje standard poslovanja tih lanaca.
U djelatnostima za koje je karakteristično relativno visoko učešće fiksnog
kapaciteta kao što je hotelijerstvo moguće je upravljanje prihodima temeljiti
na instrumentariju revenue menadžmenta koji je prilagođen pojedinim vrstama odnosno specifičnostima hotelijerske imovine.
108
Željko Deković, Jurica Matošin: U
TJECAJ SPECIFIČNOSTI
HOTELIJERSKE DJELATNOSTI NA REVENUE MENADŽMENT HOTELIJERSKIH PODUZEĆA
LITERATURA
Knjige:
1.Avelini Holjevac, I. Upravljanje kvalitetom u turizmu i hotelskoj industriji, Sveučilište u Rijeci,
Fakultet za hotelski i turistički menadžment, Opatija, 2002.
2.Avelini Holjevac, I. Kontroling – upravljanje poslovnim rezultatom, Sveučilište u Rijeci, Fakultet za hotelski i turistički menadžment, Opatija,1998.
3. Cerović, Z., Hotelski menadžment, Opatija : Fakultet za turistički i hotelski menadžment,
2003.
4. Vrtiprah, V., Pavlic, I. Menadžerska ekonomija u hotelijerstvu, Sveučilište u Dubrovniku, Dubrovnik, 2005.
Časopisi i publikacije:
1.Grgona, J., Supić, A. Uloga marketinške koncepcije u hotelskom poslovanju, EKON.
MISAO PRAKSA, DBK. GOD XVI. (2007) BR. 1. (41-61) Hrčak.srce.hr/file/24331, UDK / UDC:
339.138(640.4), 03. srpnja 2007.
2. Pavlović, D: Upravljanje prihodom u hotelskoj industriji u susret recesiji, hrcak.srce.hr/
file/67715
3.Rispoli, M., Tamma, M., Le imprese alberghiere nell’industria dei viaggi e del turismo,
CEDAM, Padova, 1996.
109
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
EFEKTI IMPLEMENTACIJE POREZA NA DODATU
VREDNOST U REPUBLICI SRBIJI
Silvana Ilić,
Fakultet za menadžment Zaječar, Megatrend univerzitet, Srbija
Vesna Pašić,
Fakultet za menadžment Zaječar, Megatrend univerzitet, Srbija
SAŽETAK
Fiskalno izdašniji od ostalih poreskih oblika, porez na dodatu vrednost je noseći stub poreskih prihoda budžeta Republike Srbije. Iskustva u vezi sa primenom
poreza na dodatu vrednost u bilo kojoj zemlji, bez obzira na nivo privredne razvijenosti ili razlike u društveno-ekonomskom sistemu govore da su efekti gotovo uvek
pozitivni.
Porez na dodatu vrednost utiče na privredne tokove bilo direktno ili indirektno.
Ovaj rad ima za cilj da potvrdi uticaj koji porez na dodatu vrednost ima na smanjenje sive ekonomije, favorizovanje uvoza, stabilnost i efikasnost poreskih prihoda,
na obezbeđenju uslova za isti tretman svih poreskih obveznika na jedinstvenom
tržišnom području, na oporezovanje širokog spektra proizvoda i usluga kao i na
sprečavanju pokretanja inflatorne spirale.
Ključne reči: porez na dodatu vrednost, poreski prihodi, efikasnost poreskog
sistema.
1. UVODNA RAZMATRANJA
Zastupljenost poreza na dodatu vrednost u savremenim poreskim sistemima uglavnom se objašnjava njegovom prednošću u odnosu na druge forme
oporezivanja predmeta ali i nedvosmislenoj preporuci i tehničkoj podršci prilikom uvođenja ovog poreza od strane međunarodnih finansijskih institucija
(MMF i Svetske banke).1
1 Sandford Cedric (2000)“Why Tax Systems Differ – A Comparative Study of the Political Economy of Taxation”,
Bath, Fiscal Publications, str.79
110
Silvana Ilić, Vesna Pašić: EFEKTI IMPLEMENTACIJE POREZA NA DODATU VREDNOST U REPUBLICI SRBIJ
Nakon Francuske koja ga je uvela 1954. god., PDV se velikom brzinom
proširio po celom svetu, i podaci govore da je danas zastupljen u više od 140
zemalja, pri čemu taj broj ima tendenciju da se stalno uvećava. Danas, PDV
predstavlja jedan od najrasprostranjenijih oblika indirektnih poreza i njegova
primena predstavlja uslov za članstvo u Evropsku uniju.
Poreska reforma u Srbiji je uvođenjem PDV – a dobila najvažniji instrument
poreskog sistema koji je osnov za prikupljanje budžetskih prihoda i efikasan
mehanizam za smanjenje sive ekonomije. PDV je sveopšti porez na potrošnju
koji svaki učesnik u lancu proizvodnje plaća srazmerno dodatnoj vrednosti
koju je ostvario.
U Srbiji je porez na dodatu vrednost (PDV) uveden 1. januara, 2005. godine nakon višegodišnjeg pripremanja i odlaganja. Prihvaćen je Evropski model
ovog poreskog obilika koji se naplaćuje u svim fazama proizvodnog – prometnog ciklusa, što je u skladu sa direktivom Evropske zajednice o jedinstvenom
sistemu poreza na dodatu vrednost zemalja članica. Model PDV-a kakav se primenjuje u Srbiji karakteriše:2
- potrošni tip – nabavka investicionih dobara se ne oporezuje, pa je makroekonomska osnovica poreza jednaka ličnoj potrošnji,
- kreditni metod – poreska obaveza se utvrđuje indirektno kao razlika
između PDV naplaćenog na isporuke i PDV plaćenog na nabavke,
- princip odredišta – podrazumeva oporezivanje prometa proizvoda i
usluga prema mestu potrošnje, što znači da je izvoz oslobođen plaćanja poreza a uvoz se oporezuje,
- široka osnovica oporezivih transakcija koje podležu PDV‑u,
- dve poreske stope, od 8% i 18%.
Svaki učesnik sistema PDV – a ima pravo na naknadu od države u slučaju
kada je izlazni PDV manji od ulaznog PDV-a u suprotnom ima obavezu plaćanja poreske obaveze državnim organima. U slučaju poreskog kredita poreski
obveznika ima na raspolaganju dve mogućnosti: ili da zatraži od poreskih organa povraćaj viška novca ili da se opredeli za dobijanje knjigovodstvenih PDV
kredita koji se mogu prebijati sa budućim PDV obavezama prema poreskim
organima, odnosno državi.
Ovakav načina funkcionisanja PDV podrazumeva da celokupan poreski teret snosi krajnji potrošač, ali da bi se suzio prostor za izbegavanje izmirenja poreskih obaveza PDV se prikuplja tokom čitavog proizvodno-prodajnog lanca.
Iz praktičnih razloga dopušten je poseban režim oporezivanja određenih kategorija obveznika PDV – a. Iz sistema PDV – su isključene pojedine vrste uslu2 Zakon o porezu na dodatu vrednost , Službeni glasnik RS, br. 84/2004, 86/2004 - ispr., 61/2005 i 61/2007
111
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
ga (pre svega usluge finansijskog posrdovanja, ali i turističke usluge, usluge
osiguranja i dr.) jer je veoma teško proceniti kolika je novostvorena vrednost
kod ovakvih vrsta usluga. Takođe, samo privredni subjekti značajne poslovne
aktivnosti su obavezni da budu uključeni u sistem PDV, dok kategorija mali
preduzetnik može ali ne mora da bude uključena, što je određeno granicom
ostvarenog prometa (2 miliona dinara). Osnovni razlog se nalazi u činjenici da
postupak kontrole i naplate PDV-a za ovu grupu obveznika više opterećuje kapacitete poreskih vlasti nego što su prihodi koji se ostvaruju po osnovu ubiranja od ove kategorije obveznika.
Kreatori Zakona o porezu na dodatu vrednost u Srbiji su prilikom razmatranja usvajanja i primene Zakona uzeli u obzir međunarodna iskustva. Najveća pažnja je bila usmerena na to da se ne dozvole značajna odstupanja iz
poreske osnovice, praktično – samo promet roba socijalnog karaktera (hrana,
lekovi) se oporezuje po redukovanoj stopi, a investicije u osnovna sredstva se
stimulišu time što imaju poreski tretman repromaterijala.3 Uslovi za primenu
poreza na dodatu vrednost su bili izuzetno teški jer se Srbija, kao tranziciona
zemlja, suočavala sa nedostatkom institucionalnog kapaciteta u državi. Pored
toga, uvođenje i primena PDV u Srbiji je zahtevala modernizaciju poreske administracije u kadrovskom i tehničkom smislu. Razvijeni su moderni informacioni sistemi za praćeje sistema PDV, poreska prijava poreza na dodatu vrednost
je pojednostavljena, unapređena je infrastuktura za pravovremene novčane
PDV povraćaje. Pored toga uvedene su fiskale kase kao jedan od mehanizama
samoprijavljivanja poreskih obaveza, što je omogućilo poreskim vlastima da
efikasnije alociraju resurse i usredsrede se na otkrivanje poreske evazije.
2. ULOGA PDV U PORESKOM SISTEMU SRBIJE
Ulaskom Srbije u period tranzicije 2001. godine započeta je opsežna poreska reforma koja je svoj pečat dobila uvođenjem poreza na dodatu vrednost
2005. god. Uvođenje sistema PDV imalo je za cilj da se otkloni problem višestrukog oporezivanja iste dodate vrednosti koji je dodatno opterećivao nesmetano funkcionisanje privrede i uticalo na ponašanje ekonomskih činioca.
Porez na dodatu vrednost predstavlja najizdašniji poreski oblik u poreskim
sistemima savremenih država. Iako se smatra da su direktni poreski oblici poželjniji sa stanoviša poreske pravičnosti jer omogućuju progresivno oporezivanje, procesi globalizacije su primorali sve veći broj razvijenih zemalja da izmene svoje poreske strukture u korist indirektnih poreza kako bi zaštitile svoju
konkurentnost. U zemljama OECD se putem ovog poreza prikuplja oko 30%
budžetskih prihoda.
3 N. Altiparmakov (2006) „Dve godine poreza na dodatu vrednost u Srbiji“ Kvartalni monitor br.7, Fond za razvoj
ekonomske nauke, Beograd, str.70-78
112
Silvana Ilić, Vesna Pašić: EFEKTI IMPLEMENTACIJE POREZA NA DODATU VREDNOST U REPUBLICI SRBIJ
Tabela 1.: Učešće PDV i indirektnih poreza u ukupnim prihodima Republike
Srbije za period 2000.-2010. god
Godina
2000
2001
2002
2003
2004
2005
2006
2007
2008
2009
2010
Ukupni prihodi u mil. Učešće poreza na promet/ Učešće indirektnih poreza u
dinara
prihoda od PDV (%)
poreskom prihodu (%)
25,4
42
136.033,8
28,4
44,4
199.185,2
27,5
47,5
271.790,1
27,5
49,4
329.325,866
27,5
48,4
31,3
51,1
28,7
46
581.841,5
46,5
72,79
639.600,3
48,7
75,12
698.756,2
48,5
75,02
655.971,0
49,6
76,3
Izvor: Ministarstvo finansija RS, Revidirani memorandum o budžetu RS za 2011. god. sa projekcijama za 2011 i 2012. god, Budžet Republike Srbije za 2007.,2008., 2009., 2010. god.datum
dostupnosti 20.03.2012. god.
Tabela 1. pokazuje trend povećanja učešća indirektnih poreza u strukturi
ukupnih prihoda Republike Srbije. Trend je prekinut 2006. godine pre svega
zbog smanjenja akciza ali je u narednoj godini trend nastavljen usled smanjenja poreza i doprinosa na zarade. Može se videti da se učešće PDV u ukupnim
indirektnim porezima posle 2006. godi stabilizovalo blizu 50% ukupnih prihoda, što je karakteristično za nisko razvijene zemlje u kojima se najveći iznos
prihoda prikuplja putem indirektnih poreza.
Tabela 2.: Srbija: kretanje strukture javnih prihoda kao % BDP-a, za period
2005–2011. god.
Vrste poreza
PDV (%)
Akcize(%)
Carine(%)
Porezi na potrošnju ukupno(%)
Porezi na dohodak građana(%)
Socijalni doprinosi(%)
Porezi na dobit preduzeća(%)
Porezi na faktore proizvodnje
– ukupno(%)
Ostali javni prihodi (%)
Ukupni javni prihodi(%)
2005
2006
2007
2008
2009
2010
12,8
4,2
2,3
19,3
5,6
10,8
0,6
11,5
4,4
2,3
18,2
6,0
11,8
0,9
11,7
4,3
2,5
18,5
5,1
11,9
1,3
11,3
4,1
2,4
17,9
5,1
11,8
1,9
10,9
5,0
1,8
17,7
4,9
11,8
1,2
10,9
5,2
1,5
17,6
4,8
11,0
1,1
Q1
2011
10,5
4,7
1,2
16,4
4,3
10,4
1,9
17
6,4
42,7
19
7,1
44,1
18
7,2
44,0
18
6,8
43,1
18
6,8
42,3
17
7,3
41,8
17
5,9
39,0
Izvor: Kvartalni monitor br. 24 • januar–mart 2011, datum dostupnosti 15.03.2012. god. str.37
113
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
Tabela 2 pokazuje visinu pojedinih kategorija javnih prihoda u Srbiji merene kao % BDP. U posmatranom periodu porezi na potrošnju (kao % BDP-a) su
opali za 2,3 procentna poena BDP-a. Kako prihodi od PDV, uz doprinose, predstavljaju osnovni izvor finansiranja javne potrošnje, pitanje njihovog kretanja
u budućem periodu se nameće kao relevantno. Pad prihoda od PDV rezultat
je smanjenja domaće tražnje Osim toga, moguće je da je na ovakvo kretanje
prihoda od PDV uticalo i povećanje učešća egzistencijalnih proizvoda (oporezovanih po sniženoj PDV stopi od 8%) u potrošnji domaćinstava, a verovatno i
rastući nivo utaje poreza, jer se uočava trend slabljenja fiskalne discipline, naročito u domenu izdavanja fiskalnih računa u prometu roba i usluga na malo,
gde je dodata vrednost najveća.4
Prema priručniku MMF –a pod nazivom Statistika javnih finansija 2001. god
performanse javnih finansija (pa i PDV) se prate na osnovu obračunskog a ne
gotovinskog metoda novčanih tokova jer on ne uzima u obzir obračunate i prijavljene ali neizmirene obaveze poreskih obveznika (dug poreskih obveznika
prema državi), pa ne daje potpunu sliku o nivou izbegavanja plaćanja poreza.5
Naime, reč je o tome da pored potencijalnog duga poreskih obveznika prema
državi postoji i PDV kredit koji predstavlja dug države prema poreskim obveznicima, a koji oni mogu kumulirati.
Tabela 3.: Pregled naplate domaćeg PDV-a za period 2005.-2009. u milijardama din.
Godina
Prosečan broj obveznika
Obaveza iskazana u prijavi
Poreski kredit
Zahtev za povraćaj
Ispravke obaveze
Neto PDV
Bruto naplata
Refakcija greške
Povraćaj po zahtevima
Neto naplata
2005.
114.424
103.8
-19.6
-31.8
0.9
53.3
97.1
1.2
25.7
70.2
2006.
123.619
148.6
-29.1
-50.1
4.2
72.9
125.5
3.7
53.4
68.4
2007.
130.966
184.1
-37.5
-67.1
1.2
80.8
152.4
4.5
66.2
81.7
2008.
114.184
223.8
- 44.1
-83.8
1.1
97.0
179.6
7.3
83.4
88.9
2009.
115.278
238.4
- 43.8
-62.2
1.8
134.2
191.3
7.1
63.3
120.9
Izvor: “ Statistički godišnjak 2009., “ Republički zavod za statistiku, Beograd, 2009.godina, datum dostupnosti 21.03.2012
4 5 “Trendovi“ Kvartalni monitor br. 24 • januar–mart 2011, Fond za razvoj ekonomske nauke, Beograd, str.37
N.Altiparmakov (2006) „Dve godine poreza na dodatu vrednost u Srbiji“, Kvartalni monitor br. 7 oktobardecembar 2006. Fond za razvoj ekonomske nauke, Beograd, st.70-78
114
Silvana Ilić, Vesna Pašić: EFEKTI IMPLEMENTACIJE POREZA NA DODATU VREDNOST U REPUBLICI SRBIJ
Navedeni podaci u Tabeli 3 potvrđuju činjenicu da su se poreski obveznici
u startu uzdržavali od zahteva za povraćaj više plaćenog poreza, da bi u kasnijem periodu takve zahteve ispostavljali u sve većem obimu. Može se videti da
poreska obaveza poreskih obveznika koja je iskazana u poreskoj prijavi ima
konstantan trend rasta, počev od 2005. godine pa sve do 2009. godine. Takođe
je iskazan i neto porez na dodatu vrednost, koji predstavlja razliku bruto naplaćenog i povraćenog poreza na dodatu vrednost po zahtevima, uključujući tu
i refakciju greške. Neto naplaćeni porez na dodatu vrednost predstavlja praktično stvarni efekat naplate i suštinski prihod budžeta Republike Srbije i on je
sa 70.2 milijarde narastao na 120.9 milijardi za posmatrani vremenski period.
Ukoliko bi se htelo ići i korak dalje, pa se pretpostavi da u Republici Srbiji
postoji samo jedan poreski obveznik, u ime svih, kao i samo jedan poreski period, od 2005. do 2009. godine, može se dobiti njegova zbirna poreska prijava
(slika 1.)
Iz takve zbirne poreske prijave se mogu izvući veoma korisni podaci, ne
samo o obračunatom porezu na dodatu vrednost, već i podaci o tome koliki
je bio ukupan obim prometa u Republici Srbiji za posmatrani period. Tako se
može videti da je ukupan promet na koji se obračunava porez na dodatu vrednost za posmatrani petogodišnji period iznosio 32.316.453.149.087 dinara,
gde je od toga promet roba i usluga po opštoj stopi 19.166.328.746.825 dinara,
a promet dobara i usluga po posebnoj stopi 5.139.551.847.660 dinara. Ostalo
predstavlja promet roba i usluga koji je oslobođen plaćanja poreza na dodatu
vrednost sa ili bez prava na odbitak prethodno plaćenog poreza.
Na slici su jasno vidljivi i relativni odnosi bruto i neto poreza na dodatu
vrednost, kao i povraćaja i poreskog kredita. Tako se može videti da od bruto obračunatog poreza na dodatu vrednost 54.25% čine zahtevi za povraćaj i poreski kredit, dok neto porez na dodatu vrednost čini 45.75%. Ukupan
iznos obračunatog poreza na dodatu vrednost iznosi 3.928.537.503.681 dinara, dok je iznos prethodnog poreza 3.523.155.087.107 dinara. Razliku od
405.382.416.574 dinara prestavlja neto porez na dodatu vrednost.
115
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
Slika 1. Zbirna poreska prijava za poreski period od 01.01.2005. – 31.12.2009.
God.
I PROMET DOBARA
I USLUGA
Promet dobara i
usluga koji je osl.PDV
sa pravom na odbit.
prethodnog poreza
Promet dobara i
usluga koji je osl.PDV
bez pravom na odbit.
prethodnog poreza
Promet dobara i
usluga po opštoj stopi
Promet dobara i
usluga po posebnoj
stopi
Zbir (1+2+3+4)
II PRETHODNI POREZ
Prethodni porez
plaćen prilikom uvoza
PDV nadoknada
plaćena
poljoprivredniku
Prethodni porez osim
preth.poreza na red.
br.6 i 7
Zbir (6+7+8)
III PORESKA OBAVEZA
Iznos PDV u poreskom
periodu
pdv -306269146048
Izn.nakanade
bez PDV
001
2872690728662
002
5137881825940
003
19166328746825 103
004
5139551847660 104
005 32316453149087 105
PDV u din. bez
dec
Stope učešća
001/005
8,89
002/005
15,90
3508706767739 003/005
Stope učešća
59,31 103/105
006
4866100651356 106
810997904136 006/009
21,72 106/109
23,02
007
471598986590 107
24738822762 007/009
2,10 107/109
0,70
008 17068801996818 108 2687418360209 008/009 76,18 108/109 76,28
009 22406501634764 109 3523155087107
100,00
100,00
886141792108
110/
110
405382416574
Bruto PDV
bruto
45,75
kre
-174490229486
pov/bruto
34,56
kre/bruto
19,69
povraćaj i kredit /bruto
Povraćaj i kredit
-480759375534
PDV
54,25
Bird i Gendrom u svojoj studiji od dosadašnjim iskustvima PDV u zemljama
u tranziciji zaključuju da od svih oblika oporezivanja potrošnje, oporezivanja
kroz PDV ostavlja najmanje prostora za izbegavanje poreza, najmanje utiče na
ekonomski rast i superioran je sa aspekta ekonomske efikasnosti.6
Kao opšti zaključak vezan za efikasnost naplate i efekte poreza na dodatu
vrednost može se konstatovati da je njegovo uvođenje imalo jak fiskalni efekat
u smislu povećanja prihoda budžeta, a takođe da je naplata ovog poreskog
oblika efikasnija nego bilo kojeg do tada.
Nikola Altiparmakov (2006)„Dve godine poreza na dodatu vrednost u Srbiji“, Kvartalni monitor br. 7 oktobardecembar, Fond za razvoj ekonomske nauke, Beograd st.70-78
116
89,31
419830735942 004/005 15.90 104/105 10,69
3928537503681
100,00
100,00
Izvor: Porska uprava Republike Srbije, datum dostupnosti 03.03.2012. god.
6 Silvana Ilić, Vesna Pašić: EFEKTI IMPLEMENTACIJE POREZA NA DODATU VREDNOST U REPUBLICI SRBIJ
3. PORESKE STOPE I PRAVIČNOST POREZA NA DODATU
VREDNOST
Prilikom uvođenja poreza na dodatu vrednost u Srbiji dosta se rasparavljalo o tome da li treba primenjivati jedinstvenu poresku stopu ili uvesti i povlašćenu poresku stopu, imajući u vidu iskustva i praksu drugih zemalja.
Teorijska istraživanja i praktična iskustva govore u prilog favorizovanja PDV
sistema u kome je zastupljena jedinstvena stopa poraza, što šira poreska baza, uz
što manje oslobađanje od obračuna poreske obaveze.7 Međutim, imajući u vidu
pre svega regresivni karakter PDV, zakonodavac se u želji da zaštiti siromašnije
slojeve stanovništva opredelio za dve stope poreza na dodatu vrednost: opštu
od 18% i posebnu od 8%. Srbija, danas ima stopu PDV koja je među najnižim u
okruženju (manju stopu ima Bosna i Hercegovina i Crna Gora po 17%).
Regresivni efekat jedinstvene stope PDV ogleda se u tome što su siromašniji slojevi stanovništva više opterećeni jer su njihova primanja jedva dovoljna
za podmirivanje osnovnih životnih potreba. Pošto bogati sloj stanovništva ima
mnogo veća primanja, on u apsolutnom smislu troši više novca na hranu nego
siromašni, ali siromašniji troše relativno više dohodaka na hranu nego bogati.
Zbog toga se dugo vremena verovalo da je PDV nepravičan i regresivan porez
koji opterećuje siromašnije slojeve stanovništva. Međutim, poslednjih godina
rezultati teorijskih i empiriskih istraživanja značajno opovrgavaju hipotezu o
nepravičnosti oporezivanja PDV sistemom. U Srbiji je 2009. godine takođe urađeno istraživanje na temu pravičnosti poreza na dodatu vrednost čiji rezultati
potvrđuju istraživanja urađena u drugim evropskim gradovima.8
Podaci su pokazali da je struktura potrošnje u PDV sistemu relativno progresivna – potrošnja koja se oporezuje po redukovanoj stopi od 8% je najveća
kod domaćinstva sa najnižim prihodima (40,8%), a najniža kod domaćinstva sa
najvišim registrovanim prihodom (34,6%). Uzeta je u obzir i naturalna potrošnja
pod kojom se podrazumeva potrošnja hrane proizvedena u domaćoj radinosti
za sopstvene potrebe koja ne podleže oporezivanju, i podaci su pokazali da je
ona najzastupljenija kod domaćinstva sa najnižim prihodima. Pod pretpostavkom da bogata i siromašna domaćinstva mogu da štede podjednako dobijena
struktura potrošnje bi više opteretila bogatija domaćinstva. Međutim, bogatija
domaćinstva zbog većih primanja, imaju i veći procenat štednje u odnosu na
siromašnija domaćinstva i upravo je ovakva nepravična raspodela štednje domaćinstva prouzrokovala pogrešne zaključke o regresivnosti PDV – a. Takođe
istraživanja su pokazala da je pogrešno verovanje da oporezivanje osnovnih
životnih namirnica po stopi od 8% obezbeđuje socijalnu sigurnost siromašnih
7 8 D. Petković (2003) „O porezu na dodatu vrednost“ Industrija br.1-2, Ekonomski institut, Beograd, , str.21-38
N.Altiparmakov (2011) Poreska pravičnost glavnih poreskih oblika u Srbiji, Kvartalni monitor br.24,. Fond za
razvoj ekonomske nauke, Beograd str.86- 103
117
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
slojeva, jer upravo najbogatiji građani troše najviše novca na potrošnju dobara
po sniženoj PDV stopi. To znači da koristi od implicitnih PDV subvencija (smanjenje budžetskih prihoda usled oporezivanja po posebnoj stopi od 8%) imaju
mnogo više bogati građani u odnosu na siromašne.
U stručnim krugovima preovladava mišljenje da bi u narednom periodu
trebalo da se razmotri smanjenje liste proizvoda koja se oporezuje po sniženoj
ceni i da se prihodi koji će se po tom osnovu ostvariti (procena je dodatnih
2,5% BDP godišnje) iskoriste za povećanje socijalne pomoći.
4. PORESKA EVAZIJA U SISTEMU PDV
U segmentu horizontalne pravičnosti PDV je superiorniji u odnosu na druge poreske oblike ali to ne znači da nije podležan prevari i utaji. Procene sive
ekonomije u razvijenim zemljama Evropske unije se kreću oko 15% BDP-a , dok
u tranzicionim zemljama poput Srbije učešće sive ekonomije je mnogo veće,
oko 30% BDP-a. Empiriska iskustva govore da je poreska utaja najprisutnija u
oblasti neregistrovanih prihoda od rada, gde se procenjuje da gubici poreskih
prihoda iznose preko 25% ukupno ostvarenog dohotka. Značajan nivo sive
ekonomije otežava efikasnu raspodelu resursa i usporava privredni razvoj jer
privredni subjekti skloni poreskim utajama predstavljaju nelojalnu konkurenciju privrednim subjektima koji posluju u legalnim tokovima.9 Obim utaje u PDV
sistemu je značajno manji nego kod ostalih poreskih oblika i zato se smatra da
je porez na dodatu vrednost efikasan u suprotstavljanju poreskoj evaziji. Smatra
se da PDV utaje najviše uspevaju kod uslužnih delatnosti, poput ugostiteljskih ili
zanatskih jer se veliki deo dodate vrednosti stvara u poslednjoj fazi.
Već je ranije napomenuto da je porez na dodatu vrednost poreski oblik koji
omogućava da se prate sve faze prometa, od proizvođača do potrošača. Organizaciona struktura poreza na dodatu vrednost ima samoodbrambeni mehanizam u odnosu na poresku evaziju. Međutim, ova zaštita nije apsolutna, a iskustva mnogih država, pa i Republike Srbije, to nedvosmisleno potvrđuju. Generalno
gledano, porez na dodatu vrednost pruža dosta jaku zaštitu od poreske utaje, kontrolišući sve faze proizvodnje i prometa, je bi izostanak poreske utaje na bilo kom
stadijumu proizvodnje doveo do naplate poreza za celokupnu dodatu vrednost u
prethodnim fazama. PDV utaje se najlakše dokazuje jer je dovoljno identifikovati
transakciju koja nema pokriće u odgovarajućim fakturama ili fiskalnim računima.
Efekti poreza na dodatu vrednost koji ubedljivo pokazuju njegovu superiornost u odnosu na porez na promet su već jako dobro naglašeni. Međutim, nakon prvih uspeha u primeni novog oblika oporezivanja javljaju se i sve ozbiljnije
9 N.Altiparmakov (2010) Poreski sistem u funkciji zapošljavanja i ekonomskog rasta: nacrt za Srbiju, Fond za razvoj
ekonomske nauke, Beograd str.22-35
118
Silvana Ilić, Vesna Pašić: EFEKTI IMPLEMENTACIJE POREZA NA DODATU VREDNOST U REPUBLICI SRBIJ
opasnosti od novih oblika poreske evazije putem fantomskih preduzeća koja se,
zbog potpuno pojednostavljene procedure registracije preduzeća veoma lako
i masovno otvaraju, brzo deluju i isto tako iščezavaju bez traga, ostavljajući za
sobom ispražnjenu državnu kasu. Ova preduzeća je kasnije nemoguće naći na
navedenoj adresi, vlasnici su nedostupni ili su to osobe bez poslovne sposobnosti
itd., što stvara jako velike probleme.10 Evropska Unija je takođe veoma zabrinuta
zbog smanjenja poreskih prihoda usled pojave novih oblika utaje u PDV sistemu i
uveliko radi na donošenju novih rešenja kako bi se prevazišao ovaj problem. U Srbiji, trenutno, ne postoji pouzdani podaci o obimu utaje PDV – a, ali relativno veliko
učešće PDV prihoda u BDP – u sugeriše da se nivo PDV utaje ne razlikuje od obima
utaje u zemljama Evropske unije.
Uslov za kvalitetan odgovor na rizike i opasnosti koje okružuju sistem poreza
na dodatu vrednost jeste stalno jačanje institucionalnog kapaciteta administracije, brzi razvoj informatičke podrške, edukacija kadrova, razmena informacija sa
drugim relevantnim institucijama itd.
5. ZAKLJUČAK
Dosadašnja iskustva u pogledu primene PDV u Srbiji govore u prilog uspešne implementacije PDV u poreski sistem Srbije. Prelaskom na sistem PDV
prevaziđeni su nedostaci poreza na promet u pogledu dvosturkog oporezivanja, smanjen je promet kroz nelegalne tokove i povećan spoljnotrgovinski
promet time što je PDV izvoznike u potpunosti oslobodio oporezivanja na domaćem tržištu.
Među privrednicima u Srbiji postoji usaglašeno mišljenje da metod naplate PDV obaveze nije dobar jer suočava privredu sa problemom likvidnosti. Oni
zagovaraju mišljenje da PDV treba platiti na naplaćen promet a ne na fakturisani promet kao što se sada primenjuje, jer je u Srbiji period naplate potraživanja
veoma dug (prosečan period naplate potraživanja u Srbiji iznosi 128 dana što
je čak 110 dana duže nego u Nemačkoj, 94 dana duže nego u Hrvatskoj a 24
dana duže nego u BiH)11. Međutim treba imati u vidu da se evropski metod
PDV kakav se primenjuje u Srbiji, već decenijama funkcioniše u drugim evropskim zemljama veoma uspešno što ukazuje da Srbija ne treba da promeni metod plaćanja obaveza po osnovu PDV već treba da reši problem nelikvidnosti
privrede.
Ukoliko se posmatra celokupan poreski sistem Srbije činjenica je da on
nije efikasan i da predstavlja veliko opterećenje, kroz prevaljivanje, na najugro10 11 M. Keen and S. Smith (2007) VAT Fraud and Evasion: What Do We VAT Fraud and Evasion: What Do We, IMF, str.8
Podaci su preizeti iz Izveštaja o anketnom istraživanju o malim i srednjim preduzećima i preduzetnicima
u Srbiji u 2011. god.pod nazivom „ Stanje, potrebe i problemi preduzetnika u Srbiji“, Nacionalna agencija za
regionalni razvoj, Zaječar, str.6, datum dostupnosti 26.3.2012. god
119
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
ženije slojeve stanovništva.12 Stopa PDV je među najnižima u regionu i među
zemljama Evropske unije. To ostavlja prostor za povećanja stope PDV da bi se
s druge strane izvršila reforma u domenu direktnih poreza ako bi to doprinelo efikasnijem i pravičnijem poreskom sistemu. Dodatni prihodi od povećanja
stope PDV bi trebalo iskoristiti za povećanje programa socijalne pomoći. Međutim, postoji velika bojaznosti da će povećanje stopa PDV dovesti do povećanja inflacije. Iskustva su pokazala da povećanje stope PDV ima neutralan karakter, odnosno da uticaj na inflaciju može biti samo kratkoročan, u dugom roku
ne postoji pritisak na inflaciju.
LITERATURA
1.Dragana Petković (2003) „O porezu na dodatu vrednost“ Industrija br.1-2, Ekonomski institut, Beograd
2. J. Đurović-Todorović, M Đorđević (2010.) „ (Ne)efikasnost poreskog sistema Srbije“Finansije
br.1-6, Ministarstvo finansija Republike Srbije, Beograd
3. Kvartalni monitor br. 24 • januar–mart 2011, Fond za razvoj ekonomske nauke, Beograd str.37
4. Michael Keen and Stephen Smith (2007) VAT Fraud and Evasion: What Do We VAT Fraud and
Evasion: What Do We, IMF
5.Nikola Altiparmakov (2006) „Dve godine poreza na dodatu vrednost u Srbiji“ Kvartalni monitor br.7, Fond za razvoj ekonomske nauke, Beograd
6.Nikola Altiparmakov (2010) „Poreski sistem u funkciji zapošljavanja i ekonomskog rasta:
nacrt za Srbiju“, Fond za razvoj ekonmske nauke, Beograd
7.Nikola Altiparmakov (2011) „Poreska pravičnost glavnih poreskih oblika u Srbiji“, Kvartalni
monitor br.24, Fond za razvoj ekonomske nauke, Beograd
1. Sandford Cedric (2000)“Why Tax Systems Differ – A Comparative Study of the Political Economy of Taxation”, Bath, Fiscal Publications
8. Stanje, potrebe i problemi preduzetnika u Srbiji, (2011), Nacionalna agencija za regionalni
razvoj, Zaječar,
9. Statistički godišnjak (2009) Republički zavod za statistiku, Beograd
10.Zakon o porezu na dodatu vrednost , Službeni glasnik RS, br. 84/2004, 86/2004 - ispr.,
61/2005 i 61/2007
12 J. Đurović-Todorović, M Đorđević (2010) „ (Ne)efikasnost poreskog sistema Srbije“Finansije br.1-6, Ministarstvo
finansija Republike Srbije, str. 26-38
120
Ivana Oruč Mijač: MODEL ZA PROCJENU USPJEŠNOSTI TVRTKI PREHRAMBENE INDUSTRIJE
MODEL ZA PROCJENU USPJEŠNOSTI TVRTKI
PREHRAMBENE INDUSTRIJE
Ivana Oruč Mijač,
Badel 1862 d.d., Zagreb, Hrvatska
SAŽETAK RADA
Analizom prehrambene industrije u RH ne može se osporiti njena iznimna važnost, u njoj je zaposleno oko 20% svih zaposlenih u prerađivačkoj industriji te je
glavni sektor u okviru hrvatske prerađivačke industrije unutar kojeg posluju jake
tvrtke s ekspanzijom prema susjednim zemljama. Međutim, postavlja se pitanje
kako će se domaće tvrtke nositi s relativno slabom poljoprivrednom proizvodnjom,
visokim troškovima proizvodnje, ovisnosti o uvozu sirovina, te kupovnoj moći koja
je niža nego u zemljama Europske unije.
Što o navedenome misle hrvatski stručnjaci i menadžeri te na koje je financijske pokazatelje važno obratiti posebnu pozornost prikazat će ispunjavanjem upitnika, gdje će odabrati najvažnije financijske pokazatelje za procjenu uspješnosti.
Rezultat ovog rada bit će prijedlog modela za procjenu uspješnosti tvrtki prehrambene industrije koji će se izvesti na temelju najznačajnijih pokazatelja osnovom
vlastitog istraživanja i procjenom menadžera, stručnjaka i zaposlenika tvrtki prehrambene industrije.
Ključne riječi: financijski pokazatelji, prehrambena industrija, procjena
uspješnosti, analitički hijerarhijski proces, model za procjenu
poslovne uspješnosti
1. PREHRAMBENA INDUSTRIJA U REPUBLICI HRVATSKOJ
Ekonomska važnost prehrambene industriju u Republici Hrvatskoj još je
uvijek poprilično visoka, unatoč padajućem trendu kroz posljednjih nekoliko
godina. Ovaj sektor igra važnu ulogu na tržištu rada, budući značajan postotak
radno aktivnog stanovništva zarađuju svoj prihod iz prehrambene industrije.
Hrvatska je trenutno samodostatna u proizvodnji samo nekoliko proizvoda.
Uvoz je značajan ne samo zbog nedovoljne proizvodnje, već i iz razloga što
121
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
su uvezeni proizvodi u prosjeku jeftiniji od domaćih, a situacija se dodatno
pogoršala rastućom konkurencijom regionalnih i EU proizvođača. Vjerojatno je
kako će jednom kada Hrvatska uđe u Europsku uniju, neka od hrvatskih tržišta
prehrambenih proizvoda biti opskrbljena od drugih EU zemalja, te se očekuje
kako će Hrvatska imati problema ostati konkurenta u ovoj proizvodnji. Kako
je pretežni dio hrvatske prehrambene (prehrambeno-prerađivačke) industrije
baziran na uvezenim sirovinama, može se očekivati da će se dio prerađivačke
industrije Hrvatske preseliti u zemlje podrijetla sirovina. Hrvatski potencijal u
prehrambenom sektoru leži uglavnom u povećanju produktivnosti i konkurentnosti uz pomoć novih tehnologija, pored kontinuiranog procesa spajanja i
akvizicije, posebice između velikih tvrtki koje su već raširile svoju mrežu na susjedne zemlje. Kada se govori o osnovnim prehrambenim proizvodima može
se reći da tvrtke u RH zadovoljavaju EU standarde i proizvode visoko kvalitetne
proizvode, međutim opasnost od konkurencije postoji prvenstveno zbog veće
produktivnosti i nižih cijena tvrtki zemalja Europske unije. Zbog toga su ulaganja potrebna prvenstveno na polju produktivnosti i širenja/ akvizicija.
2. ISTRAŽIVANJE PERCEPCIJE MENADŽERA U TVRTKAMA
PREHRAMBENE INDUSTRIJE O NAJVAŽNIJIM POKAZATELJIMA
ZA PROCJENU USPJEŠNOSTI
U empirijskom dijelu rada, u prvom koraku istraživanja, ispitanici (stručnjaci, menadžeri i zaposlenici raznih specijalističkih područja) su odabrali najvažnije atribute, odnosno financijske pokazatelje, koji su prema njihovu mišljenju najbolji za procjenu uspješnosti tvrtki. Temeljem popisa svih atributa,
u drugom koraku istraživanja, anketirani ispitanici atribute su rangirali. Njihov
je zadatak bio odrediti važnost svakog od pokazatelja pri procjeni poslovne
uspješnosti temeljenoj na više pokazatelja istodobno. Pri određivanju važnosti
odabranih pokazatelja koristio se Analitički hijerarhijski proces.
Analitički hijerarhijski proces (AHP metoda) je razvio Thomas L. Saaty na
Wharton School of Business, a spada u najpoznatije i najčešće korištene metode
za višekriterijsko odlučivanje, posebno u SAD-u. Popularnost ove metode proizlazi prije svega iz činjenice da je vrlo bliska načinu na koji pojedinac rješava
složene probleme rastavljajući ih na jednostavnije. Kompleksni problem prikazuje se kao hijerarhijska struktura. Hijerarhijska struktura daje uvid u odnos
krajnjeg cilja problema, kriterija, podkriterija i mogućih alternativa. Analitički
hijerarhijski proces dodjeljuje pondere kriterijima na osnovu mišljenja eksperata.1
1 Costa, R.; Evangelista, S. (2007): An AHP approach to assess brand intangible assets, Measuring Business Excellence, The journal of
organizational performance management, Selected papers from the International Forum on Knowledge Assets Dynamics, Matera,
Italy, June 2007, 68.str.
122
Ivana Oruč Mijač: MODEL ZA PROCJENU USPJEŠNOSTI TVRTKI PREHRAMBENE INDUSTRIJE
Dakle, AHP metoda koristi pristup procesu donošenja odluka usporedbe
u parovima kako bi se došlo do hijerarhije prioriteta unutar skupa određenih
alternativa. Složen i nestrukturiran problem rastavlja se na dijelove koji se slažu
u hijerarhijsku strukturu. Nakon toga donositelj odluke prema svojoj subjektivnoj prosudbi o relativnom značaju svake varijable svakoj od njih dodjeljuje
brojčane vrijednosti. Odluke se tada spajaju kako bi se odredilo koja od varijabli ima najveću vrijednost, odnosno prioritet. Na slici 1. prikazan je osnovni
AHP model.
Slika 1.: Osnovni AHP model problema odlučivanja
CILJ
KRITERIJ 1
ALTERNATIVA 1
KRITERIJ 2
……… KRITERIJ k
ALTERNATIVA 2
………
ALTERNATIVA n
Izvor: Forman, E.; Selly M.A. (2001): Decision by Objectives, World Scientific, Washington, str. 43.
Iz Slike 1. je vidljivo da su kriteriji raspoređeni na razine, najviša razina sadrži samo jedan element koji reflektira ukupni cilj sustava. Niže razine obično
sadrže veći broj elemenata (kriterija ili podkriterija) koji su neovisni od ostalih
elemenata (kriterija) na istoj razini. Međutim navedeni elementi izravno se odnose ili utječu na elemente na razini ispod njih. Na najnižoj razini su alternative
koje su također uspoređene u parovima s obzirom na sve gore navedene kriterije. Intenzitet važnosti u kojoj je mjeri jedan kriterij važniji od drugog može
se izraziti Saaty-evom ljestvicom intenziteta važnosti. U Tablici 1. prikazana je
Saaty-eva ljestvica intenziteta važnosti.
123
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
Tablica 1.: Saaty-eva ljestvica intenziteta važnosti
INTENZITET
VAŽNOSTI
DEFINICIJA
1
JEDNAKA VAŽNOST
3
MALA PREDNOST JEDNOG U
ODNOSU NA DRUGI
5
BITNA ILI JAKA PREDNOST
7
UVJERLJIVA PREDNOST
9
APSOLUTNA PREDNOST
2,4,6,8
MEĐUVRIJEDNOSTI IZMEĐU
DVIJU SUSJEDNIH PROCJENA
OBJAŠNJENJE
OBA POKAZATELJA DOPRINOSE JEDNAKO
DANOM CILJU
ISKUSTVO I PROSUDBE SLABO FAVORIZIRAJU
JEDAN POKAZATELJ NAD DRUGIM
ISKUSTVO I PROSUDBE JAKO FAVORIZIRAJU
JEDAN POKAZATELJ NAD DRUGIM
JEDAN POKAZATELJ JE U PREDNOSTI NAD
DRUGIM I NJEGOVA DOMINACIJA JE DOKAZANA
U PRAKSI
OČITA PREDNOST NAJVIŠEG MOGUĆEG RANGA
JEDNOG POKAZATELJA NAD DRUGIM
KADA JE POTREBAN KOMPROMIS
Izvor: Saaty, T. L.; Vargas L. G. (2006): Decision Making with the Analityc Network Process;
Economic, Political, Social and Technological Applications with Benefits, Opportunities,
Costs and Risks, Springer Science Business Media, Pittsburgh, str 3.
Upravo primjena uspoređivanja elemenata u paru i određivanje prednosti
koju jedan član para ima u odnosu prema drugom čini temelj AHP metode.
Donositelj odluke se na ovaj naćin uvijek usredotočuje samo na dva elementa,
te mu je jednostavnije odrediti koji od njih ima veću važnost i koliko.
3. RANGIRANJE ATRIBUTA
Kao što je već prethodno rečeno, s obzirom da za donositelja odluke svi
kriteriji nisu podjednako važni, pomoću AHP metode procjenjuje se njihova
relativna važnost, a potom se uspoređuju relativne važnosti alternativa u parovima za svaki promatrani kriterij. Na ovaj način se za svaki pojedini kriterij,
svakoj alternativi pridružuje određena vrijednost koja određuje njeno mjesto
na rang listi tog kriterija. S obzirom da i kriterija i alternativa može biti veliki
broj, te svaki od kriterija može imati i podkriterije, kalkulacije koje se moraju
izraditi za AHP studije obično su prilično složene i zahtijevaju uporabu posebnih softvera. U ovom radu korišten je program Expert Choice 2000, kao jedan
od najčešće korištenih za analitički hijerarhijski proces.
Za dobivanje mišljenja hrvatskih menadžera u tvrtkama prehrambene industrije o najvažnijim pokazateljima za procjenu uspješnosti koristio se anketni upitnik. Upitnik se sastoji od dva dijela. U prvom dijelu su ukratko opisani
pokazatelji kako bi se olakšao i pojednostavnio postupak ispunjavanja upitnika ispitaniku te se na taj način smanjio omjer konzistencije. Drugi dio se sastoji od 8 kombinacija parova nastalih uspoređujući pokazatelje iz područja
124
Ivana Oruč Mijač: MODEL ZA PROCJENU USPJEŠNOSTI TVRTKI PREHRAMBENE INDUSTRIJE
likvidnosti, solventnosti, profitabilnosti i efikasnosti ulaganja dioničara. Empirijsko istraživanje provedeno je u razdoblju od početka rujna 2011. do sredine
studenog 2011. godine na odabranom skupu tvrtki prehrambene industrije
koje su u kotaciji tržišta kapitala u Republici Hrvatskoj. Cilj ovog istraživanja je
dobiti pondere za 10 kriterija – pokazatelja, a pomoću programa Expert Choice
odrediti će se relativne važnosti kriterijima temeljem upitnika. U nastavku se u
Tablici 2. daje prikaz pondera za sve odabrane pokazatelje.
Tablica 2.: Konačni ponder odabranih pokazatelja
KRITERIJI
Odnos radnog kapitala i ukupne aktive
Koeficijent ubrzane likvidnosti ili brzi odnos
Financijska snaga
Koeficijent financijske stabilnosti II
Koeficijent zaduženosti
Povrat na imovinu (ROA)
Povrat na vlasnički kapital (ROE)
Operativna profitna marža
Odnos tržišne cijene dionica i njihove
knjigovodstvene vrijednosti (P/B)
Odnos cijene i zarade (P/E)
PONDERI
0,787
0,213
0,635
0,257
0,108
0,544
0,336
0,120
0,696
0,304
Izvor: Rezultati istraživanja
4. PRIJEDLOG MODELA ZA PROCJENU USPJEŠNOSTI
Nakon rangiranja pokazatelja unutar svakog područja promatranja primjenom AHP metode i programskog paketa Expert Choice, procjenjuje se važnost
promatranih područja - profitabilnosti, solventnosti, likvidnosti i efikasnosti,
te se računaju konačni utjecaji svakog od njih na poslovnu uspješnost tvrtke.
Ako se područja promatranja – efikasnost, solventnost, likvidnost i profitabilnost, odrede redom kao početna slova abecede, kriterij A bi bila efikasnosti
ulaganja dioničara, kriterij B solventnost, kriterij C likvidnost, te kriterij D profitabilnost. Odnos važnosti među kriterijima određuje se procjenom, a mjeri od
1 do 9 Saaty-eve ljestvice intenziteta važnosti. Na temelju prethodnog, a kao
podloga za izradu matrice i računanje konačnog utjecaja svakog od područja
promatranja na poslovnu uspješnost tvrtke određuje se sljedeće:
• Kriterij B (solventnost) važniji je od kriterija A (efikasnost ulaganja dioničara) 2 puta - odnos B : A = 2 : 1.
• Kriterij C (likvidnost) važniji je od kriterija A (efikasnost ulaganja dioničara) 2 puta - odnos C : A = 2 : 1.
125
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
• Kriterij D (profitabilnost) važniji je od kriterija A (efikasnost ulaganja dioničara) 3 puta - odnos D : A = 3 : 1.
• Kriterij C (likvidnost) jednako je važan kao i kriterij B (solventnost) - odnos C : B = 1 : 1.
• Kriterij D (profitabilnost) važniji je od kriterija B (solventnost) 2 puta odnos D : B = 2 : 1.
• Kriterij D (profitabilnost) važniji je od kriterija C (likvidnost) 2 puta - odnos D : C = 2 : 1.
Pristupa se formiranju matrice i izračunavanju utjecaja svih prethodno navedenih kriterija na poslovnu uspješnost tvrtke.
• Matrica i izračun utjecaja svih kriterija na poslovnu uspješnost tvrtke
• Formiranje matrice
A
1
2
2
3
8
A
B
C
D
∑
B
1/2
1
1
2
9/2
C
1/2
1
1
2
9/2
D
1/3
1/2
1/2
1
14/6
STUPANJ
UTJECAJA
12,25%
22,72%
22,72%
42,31%
• Svaki element matrice dijeli se sa zbrojem stupca kojem pripada
A
A
B
C
D
1/8
1/9
1/9
1/7
B
1/4
2/9
2/9
3/14
C
1/4
2/9
2/9
3/14
D
3/8
4/9
4/9
6/14
• Težine (prioriteti) računaju se kao prosječne vrijednosti elemenata redova
A W1 = (1/8 + 1/9 + 1/9 + 1/7) /4 = 12,25 %
B W2 = (1/4 + 2/9 + 2/9 + 3/14) /4 = 22,72 %
C W3 = (1/4 + 2/9 + 2/9 + 3/14) /4 = 22,72 %
D W4 = (3/8 + 4/9 + 4/9 + 6/14) /4 = 42,31 %
Konačno daje se prijedlog modela za procjenu uspješnosti temeljem utvrđenih konačnih pondera kriterija (pokazatelja) i pondera područja promatranja - efikasnosti ulaganja dioničara, solventnosti, likvidnosti, te profitabilnosti,
na poslovnu uspješnost tvrtke.
126
Ivana Oruč Mijač: MODEL ZA PROCJENU USPJEŠNOSTI TVRTKI PREHRAMBENE INDUSTRIJE
• Prijedlog modela za procjenu poslovne uspješnosti tvrtki prehrambene industrije
= L x(X1 x P1+X2 x P2) + S x(X3 x P3+X4 x P4+X5 x P5) + P x(X6 x P6+X7 x
P7+X8 x P8)
= E x(X9 x P9+X10 x P10)
= 0,2272 x( X1 x 0,787+X2 x 0,213 ) + 0,2272 x(X3 x 0,635+X4 x 0,257+X5
x 0,108) + 0,4231 x(X6 x 0,544+ X7 x 0,336 +X8 x 0,120)
= 0,1225 x(X9 x 0,696+X10 x 0,304)
Gdje je:
L = Likvidnost; S = Solventnost; P = Profitabilnost; E = efikasnost ulaganja
dioničara
X1 = Odnos radnog kapitala i ukupne aktive = Radni kapital/ Ukupna aktiva
X2 = Koeficijent ubrzane likvidnosti = Tekuća aktiva - Zalihe/ Tekuća pasiva
X3 = Financijska snaga = 5x(Dobitak + Amortizacija + Deprecijacija)/ Ukupne obveze
X4 = Koeficijent financijske stabilnosti II = (Kapital i rezerve + Dug. obveze/
Dug. imovina + Zalihe)
X5 = Koeficijent zaduženosti = Ukupne obveze/ Ukupna imovina
X6 = Povrat na ukupni kapital (ROA) = Operativna dobit/ Prosječno korištena aktiva
X7 = Povrat na vlasnički kapital (ROE) = Neto dobit/ Prosječni vlasnički kapital
X8 = Operativna profitna marža = Operativna dobit/ Poslovni prihod
X9 = Odnos tržišne cijene dionica i njihove knjigovodstvene vrijednosti
(P/B) = Tržišna cijena po dionici/ Knjigovodstvena vrijednost po dionici
X10 = Odnos cijene i zarade (P/E) = Tržišna cijena dionice/ Zarada po dionici
P1 - P10 = Ponderi pokazatelja određeni analizom upitnika pomoću programskog paketa Expert Choice (Tablica 2.)
Model se sastoji od ukupno deset pokazatelja, dva pokazatelja su iz područja likvidnosti, po tri iz područja solventnosti i profitabilnosti, te dva iz efikasnosti ulaganja dioničara. Konačni ponderi svakog pojedinog područja promatranja, također su određeni procjenom. Tako profitabilnost ima najveći ponder
i on iznosi 0,4231, potom slijede solventnost i likvidnost s ponderom 0,2272, te
konačno efikasnost ulaganja dioničara s najmanjim ponderom 0,1225. Dakle,
za ocjenu poslovne uspješnosti tvrtki najvažnija se pokazala profitabilnost, po127
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
tom slijede solventnost i likvidnost, te efikasnost ulaganja dioničara, kao najmanje značajni pokazatelji za ocjenu poslovne uspješnosti tvrtke.
Navedeno bi se moglo interpretirati kako postoji veliko nepovjerenje u
cijene dionica na tržištu kapitala te da njihova vrijednost ne mora nužno biti
rezultat samo poslovnog rezultata prikazanog i objavljenog u financijskim izvještajima. Iako su u 2010. g. općenito gledajući cijene dionica na nižim razinama u odnosu na prethodne godine, tržište i dalje kod određenog broja tvrtki
prehrambene industrije vrednuje dionice iznad njihove knjigovodstvene vrijednosti. Razlog tome mogu biti solidni rezultati, ali mnogo više velika buduća
očekivanja.
S obzirom na određena odstupanja između poslovnog rezultata objavljenog u financijskim izvještajima i vrednovanja dionica na tržištu kapitala, pokazatelji efikasnosti ulaganja dioničara se prikazuju odvojeno te se pri izradi prijedloga modela neće zbrajati s ostalim područjima promatranja - likvidnosti,
solventnosti i profitabilnosti.
Pokazatelji efikasnosti ulaganja dioničara su uvršteni kod izrade prijedloga
modela za procjenu poslovne uspješnosti tvrtki prehrambene industrije jer su
ih ispitanici odabrali kao važne pokazatelje za procjenu poslovne uspješnosti,
ali s obzirom da se rangiranje tvrtki na ovaj način značajno razlikuje od onog
utemeljenog na poslovnim rezultatima prikazanim u financijskim izvještajima, pokazatelji efikasnosti ulaganja dioničara biti će samo ponderirani, ali ne
i uključeni u izradu prijedloga modela za procjenu poslovne uspješnosti tvrtki
prehrambene industrije.
U Tablici 3. rangirane su tvrtke prehrambene industrije prema Modelu
(L+S+P) za 2010. g.
128
Ivana Oruč Mijač: MODEL ZA PROCJENU USPJEŠNOSTI TVRTKI PREHRAMBENE INDUSTRIJE
Tablica 3.: Rangiranje tvrtki prehrambene industrije prema Modelu (L+S+P)
za 2010. g.
RNG
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
TVRTKA
PROSJEK INDUSTRIJE
Ledo d.d.
Franck d.d.
Dukat d.d.
Čakovečki mlinovi d.d.
Jamnica d.d.
Viro tvornica šećera d.d.
PIK d.d.
Zvijezda d.d.
Kraš d.d.
Mlinar d.d.
Zagrebačke pekare Klara d.d.
Podravka d.d.
Koestlin d.d.
Zvečevo d.d.
Brionka d.d
Maraska d.d.
IPK Kandit d.d.
Badel 1862 d.d.
Dalmacijavino d.d.
Đakovština d.d.
Zagrebačka pivovara d.d.
MODEL (L+S+P)
0,2729
0,6504
0,5131
0,5099
0,4505
0,4153
0,3124
0,3094
0,3049
0,2600
0,2563
0,2121
0,2037
0,1853
0,1735
0,1456
0,0303
-0,2935
n/a
n/a
Izvor: Rezultati istraživanja
U Tablici 3. rangirane su tvrtke prehrambene industrije prema Modelu
(L+S+P) koji uključuje osam pokazatelja iz područja likvidnosti, solventnosti
i profitabilnosti. Prvih pet tvrtki s najvećim vrjednostima po Modelu su: Ledo,
Franck, Dukat, Čakovečki mlinovi i Jamnica. Vrijednosti dobivene putem Modela uspoređene su s vrijednostima BEX indeksa koji je statistički potvrđen empirijskim testiranjem povijesnih podataka tvrtki na hrvatskom tržištu kapitala.
U Tablici 4. rangirane su tvrtke prehrambene industrije prema BEX indeksu
za 2010. godinu, te su vrijednosti BEX indeksa uspoređene s Modelom (L+S+P)
za 2010. g.
129
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
Tablica 4.: Rangiranje tvrtki prehrambene industrije prema BEX indeksu za
2010. g., te usporedba s Modelom (L+S+P)
RNG
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
TVRTKA
PROSJEK INDUSTRIJE
Dukat d.d.
Ledo d.d.
Jamnica d.d.
Podravka d.d.
Čakovečki mlinovi d.d.
Viro tvornica šećera d.d.
Zvečevo d.d.
Franck d.d.
Zvijezda d.d.
Kraš d.d.
Mlinar d.d.
PIK d.d.
Brionka d.d
Maraska d.d.
Zagrebačke pekare Klara d.d.
Koestlin d.d.
Dalmacijavino d.d.
Badel 1862 d.d.
IPK Kandit d.d.
Đakovština d.d.
Zagrebačka pivovara d.d.
BEX
-0,3828
2,9334
2,4044
2,3897
1,9019
1,6345
1,5859
1,4277
1,2761
0,9955
0,8907
0,8591
0,7875
0,6231
0,3313
0,0020
-0,8828
-1,6962
-11,6738
-13,0628
n/a
n/a
MODEL (L+S+P)
0,2729
0,5099
0,6504
0,4153
0,2037
0,4505
0,3124
0,1735
0,5131
0,3049
0,2600
0,2563
0,3094
0,1456
0,0303
0,2121
0,1853
- -0,2935
n/a
n/a
Izvor: Rezultati istraživanja
Prvih pet tvrtki prema BEX indeksu su: Dukat, Ledo, Jamnica, Podravka,
te Čakovečki mlinovi, dok su prema Modelu tvrtke rangirane na sljedeći načn:
Ledo, Franck, Dukat, Čakovečki mlinovi i Jamnica. Između prvih pet odstupanje je jedino kod tvrtki Podravka i Franck. Naime, prema BEX indeksu tvrtka Podravka se prema poslovnim rezultatima za 2010. g. nalazi na četvrtom mjestu
prvenstveno zbog pokazatelja stvaranja vrijednosti (poslovna dobit x 0,8/ vlastiti kapital x cijena) koji je kod Podravke vrlo visok (u 2010. g. iznosi 2,9566),
a to je ujedno i pokazatelj s najvećim ponderom unutar BEX indeksa. S druge
strane prema Modelu, među prvih pet nalazi se tvrtka Franck čemu je prvenstveno razlog iznimno dobar poslovni rezultat mjeren odabranim pokazateljima likvidnosti i solventnosti.
Prvenstveni cilj izrade ovog modela je pomoći menadžerima i zaposlenicima navedene industrije u razumijevanju važnosti pojedinih pokazatelja i kako
se pomoću njih može nadzirati financijska situacija tvrtke. Također, za očekivati
je da će u današnjim vrlo promjenjivim vremenima biti sve više novih modela
130
Ivana Oruč Mijač: MODEL ZA PROCJENU USPJEŠNOSTI TVRTKI PREHRAMBENE INDUSTRIJE
kao i novih pokazatelja koji će imati za cilj brzo i jednostavno dati što cjelovitije
podatke o poslovanju određene tvrtke.
5.ZAKLJUČAK
Rezultat ovog rada je prijedlog modela za procjenu uspješnosti tvrtki prehrambene industrije. Kako bi se ovaj cilj uspješno realizirao, stručnjaci,
menadžeri i zaposlenici raznih specijalističkih područja odabrali su najvažnije
atribute, odnosno financijske pokazatelje, za procjenu uspješnosti. Temeljem
popisa svih atributa, anketirani su ispitanici atribute rangirali. Pri određivanju
važnosti odabranih pokazatelja korišten je Analitički hijerarhijski proces, kao
jedan od najpoznatijih modela multi-kriterijskog odlučivanja. Konačno, temeljem provedenog teorijskog i empirijskog istraživanja dan je prijedlog modela
za procjenu uspješnosti tvrtki prehrambene industrije koji je rezultat istraživanja percepcije ispitanika. Model se sastoji od ukupno osam pokazatelja, dva
pokazatelja su iz područja likvidnosti te po tri iz područja solventnosti i profitabilnosti. Razlika između provedenog načina izbora pokazatelja uspješnosti
i poznatog postupka primjenom diskriminacijske analize je u tome što se u
ovom slučaju izbor pokazatelja i njihova utjecaja oslanja na percepciju onih
koji te procjene rade u praksi. Praktični doprinos ovog rada sastoji se u tome
što se može napraviti usporedba između rezultata mjerenja uspješnosti dobivenih primjenom modela utemeljenih na primjeni diskriminacijske analize odnosno jedne od uobičajenih statističko matematičkih metoda i ovog modela
utemeljenog na percepciji mjerodavnih eksperata.
LITERATURA
1. Belak, V. (1995) Menadžersko računovodstvo. Zagreb: Računovodstvo, revizija i financije.
2. Belak, V. i Aljinović Barać, Ž. (2008) Tajne tržišta kapitala. Zagreb: Belak Excellens.
3. Costa, R.; Evangelista, S. (2007): An AHP approach to assess brand intangible assets, Measuring Business Excellence, The journal of organizational performance management, Selected
papers from the International Forum on Knowledge Assets Dynamics, Matera, Italy, June
2007, 68.str.
4. Forman, E.; Selly M.A. (2001): Decision by Objectives. Washington: World Scientific.
5. Saaty, T. L.; Vargas L. G. (2006): Decision Making with the Analityc Network Process; Economic,
Political, Social and Technological Applications with Benefits, Opportunities, Costs and Risks,
Springer Science Business Media, Pittsburgh.
131
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
ŽENA KROZ PRIZMU MENADžMENT I
RAČUNOVODSTVENE PROFESIJE - OSVRT NA
CRNU GORU
Ana Lalević Filipović,
Ekonomski fakultet Podgorica, Univerzitet Crne Gore
Selma Demirovic,
Ekonomski fakultet Podgorica, Univerzitet Crne Gore
Abstrakt
Zbog dugo vremena usađenih patrijarhalnih stereotipa, pozicija žene u društvu, a posebno u poslovnom svijetu bila je marginalizovana. Međutim, izmjena uslova privređivanja uzrokovala je i rušenje predrasuda o „muško-ženskim“ poslovima,
te time promijenila i ukorijenjenu sliku o ulozi žene u poslovanju. Tradicionalno
uvijek sakrivena uloga žene u upravljanju i rukovođenju poslovima domaćinstva,
nikada na pravi način nije bila valorizovana. U tom smislu, navedeni rad ne pokušava da iznese nikakve feminističke stavove, nego ima za cilj da sagleda kroz prizmu računovodstvene i menadžment profesije, da li je promijenjena uloga žene u
tim sferama, odnosno da li je ženi čak i danas dozvoljen pristup samo do „staklenog plafona“. Ispunjenje ovako postavljenog cilja rada zahtijevalo je sprovođenje
određenog istraživanja, pri čemu će se u radu dati osvrt na još uvijek tranzicionu
privredu Crne Gore koja je posebno interensantna za analizu budući da se nalazi u
fazi pristupanja ka EU. Da li su žene odgovornije, analitičnije, preciznije, opreznije
i sklonije da realnije sagledaju zahtjeve te su time sposobnije kao računovođe, a
ne kao menadžeri ili obrnuto su neka od pitanja na koja ćemo u radu pokušati dati
odgovor.
Ključne riječi: računovodstvena profesija, menadžment profesija, žena, računovodstvena informacija...
Uvod
Brojni društveni, kulturološki i sociološki činioci su uticali na promjenu pozicije i uloge žene u ekonomskoj aktivnosti društva počev od praistorije do
132
Ana Lalević Filipović, Selma Demirovic:
ŽENA KROZ PRIZMU MENADžMENT I RAČUNOVODSTVENE PROFESIJE - OSVRT NA CRNU GORU
danas. Činjenica da već na završnim godinama studija studenti posredstvom
izbora usmjerenja determinišu svoj budući tok profesionalnog usavršavanja,
kao i činjenica da upravo navedeni izbor smjerova latentno ostavlja prostor za
razlikovanje „muške“ i „ženske“ profesije, je između ostalog bio jedan od glavnih pokretačkih motiva da sagledamo upravo poziciju i ulogu žene kroz prizmu menadžment i računovodstvene profesije.
U tom smislu, cilj rada je bio da, polazeći od spovedenog anketnog istraživanja, a oslanjajući se na još uvijeke tranzicionu privredu Crne Gore, sagledamo prisutnost žena u domenu izvršne odnosno operativne aktivnosti i da
konstatujemo da li je u Crnoj Gori, i pored aktivnog rada na polju pristupanja
EU i dalje prisutna teza o mogućnosti napredovanja žena do tzv „staklenog
plafona“, odnosno u zauzimanju pozicija „do“.
Rad je strukturiran tako, da se uz uvod i zaključak, njegov cilj obrazlaže
kroz dva dijela. Prvi dio ukratko daje teorijski uopšten osvrt na ulogu i poziciju
žene u Crnoj Gori, počev od istorije do danas. Drugi dio rada se više usmjerava
na praktičnu dimenziju obrazložene prethodne problematike, gdje će se na
bazi anketnog istraživanja na uzorku od 40 ispitanika sagledati činjenično stanje u pogledu uloge i učešće žena u oblasti menadžment odnosno računovodstvene profesije, kao i iznijeti mišljenja sa „ženskog“, „muškog“ i „zajedničkog“
ugla o karakteristikama, kvalitetima i motivima pojedinih polova i njihove sklonosti ka obavljanju strateških, odnosno operativnih aktivnosti. U tom smislu,
rad će ukazati na moguće pravce kulturoloških, društvenih i socioloških promjena pozicija pojedinih polova sa krajnjom svrhom davanja preporuka unapređenja ekonomsko-društvene i personalne aktivnosti kako zajednice tako i
pojedinca. Na kraju, činjenica da je Crna Gora još uvijek tranziciona ekonomija,
kao i činjenica da je nedavno dobila zeleno svjetlo za pristupanje u EU, ostavlja
dovoljno prostora interensantnosti i značajnosti istraživanja ove problematike
na njenom primjeru.
1. Pozicija i uloga žene kroz istoriju-osvrt na Crnu
Goru
Patrijarhalni stereotipi po pitanju žena i dalje nijesu u potpunosti iskorijenjeni u Crnoj Gori. Tradicionalna crnogorka je uvijek bila negdje skrivena, negdje u pozadini da pomogne, a nikome ne smeta. Čak i danas, u nekim djelovima Crne Gore, možemo sresti ovako crnogorke. Premda je žena i dalje ostala
iznad svega majka i supruga, danas žena u Crnoj Gori nastoji da se prilagodi
novonastalim okolnostima pokušavajući da uspostavi najpovoljniji balans između profesionalnog i privatnog angažmana. Često nemogućnost postojanja
razumijevanja u pogledu stvaranja kvalitetnijeg porodičnog i profesionalnog
133
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
statusa, odnosno nemogućnost da se izbori sa tradicionalnim shvatanjem svoje uloge, se veoma rijetko javljaju kao glavni kočioni mehanizmi njenog profeisonalnog napredovanja. Međutim, savremeni trendovi života i poslovanja su u
velikoj mjeri doprinijeli promijeni ovako tradicionalističkog shvatanja položaja
žena. Žena u Crnoj Gori postaje samostalnija, samopouzdanija, pokušavajući
da poruši tradicionalne i dominantne predrasude po pitanju „muško-ženskih“
poslova. Zapravo, nije rijedak slučaj danas u Crnoj Gori sresti žene koje su se
osmjelile da zatraže dovoljno prostora da iskažu svoje sposobnosti i kvalitete, i koje su imale dovoljno hrabrosti da poruše tradicionalne stereotipe koji
su dugo vladali u poslovnom okruženju. Istrajnost, analitičnost, odgovornost,
intuitivnost kod donošenja odluka, strpljivost, opreznost su samo neke od karakteristika koje su doprinijeli izgradnji sopstvenog stila ponašanja i nešto po
čemu su žene postale prepoznatljive u poslovnom svijetu. Žene danas veoma
uspješno pokazuju koliko su sposobne i spremne da se upuste u borbu na tadicionalno „muškom terenu“. Koliko su žene u Crnoj Gori do sada bile istrajne u
tome, i koliko su uspjele da probiju „stakleni plafon“ je samo jedno od mnogobrojnih pitanja na koja ćemo pokušati da damo odgovor posredstvom rezultata sprovedenog anketnog istraživanja.
2. Cilj, hipoteze i metodologija istraživanja
Namjera navedenog istraživanja nije usmjerena u pravcu dobijanja preciznih podataka o ulozi i razlozima zastupljenosti žena i muškaraca u pojedinim
poslovnim sferama. Zapravo, glavni fokus navedenog istraživanja je: viđenje
muškaraca i žena iz ugla menadžment i računovodstvene profesije, kao i razloga postojanja razlike u percepciji između muškaraca i žena u pogledu postojanja prepreka za profesionalno napredovanje.
U istraživačkom dijelu našeg rada pošlo se od postavljene hipoteze: da su
žene u Crnoj Gori mnogo više zastupljene u poslovima koji ne podrazumijevaju
donošenje strateških odluka u preduzećima. Dakle, žene su više zastupljene na
pozicijama računovodstvenih poslova i menadžment poslova nižeg nivoa, dok
su muškarci u većoj mjeri prisutni na pozicijama generalnih direktora, odnosno
vodećih menadžera u preduzeću.
U cilju pronalaženja korijena razloga zastupljenosti žena primarno smo
krenuli od strukture polaznika smjera Računovodstvo i revizija na Ekonomskom fakultetu u Podgorici. Smatrajući da je usmjerenje na polju visokog obrazovanja ujedno osnova za profesionalno opredjeljenje studenata nakon završenog fakulteta, smatrali smo datu tačku kritičnom za dalji tok istraživanja.
Uzimajući obzir polnu strukturu studenata (prosječna vrijednost za posmatrani
trogodišnji period, od 2010. do 2012. godine) došli smo do sljedećih rezultata:
134
Ana Lalević Filipović, Selma Demirovic:
ŽENA KROZ PRIZMU MENADžMENT I RAČUNOVODSTVENE PROFESIJE - OSVRT NA CRNU GORU
78,18% studenata koji su izabrali smjer Računovodstvo i revizija čine osobe
ženskog pola, dok 21,82% čine osobe muškog pola, pri čemu trend ide u korist
učešća osoba ženskog pola, sa 67,39% u 2009-oj na 82,14% u tekućoj godini.
Samim tim je očekivano da računovodstvene poslove u praksi u većoj mjeri
obavljaju žene u odnosu na muškarce.
Dalje istraživanje smo usmjerili ka zastupljenosti žena, odnosno muškaraca na pojedinim pozicijama (izvršnim ili rukovodećim) u preduzećima u Crnoj
Gori. Poslužili smo se anketnim istraživanjem sprovedenim na uzorku od 40
ispitanika. Pitanja u ankentom listiću su bila zatvorenog tipa, pri čemu je na
određena pitanja bilo moguće zaokružiti više odgovora. U procesu formiranja
uzorka vodilo se računa da se uključe ispitanici koji su teritorijalno dislocirani u
različitim regijama Crne Gore, odnosno ispitanici koji su iz privrednih društava
koja obavljaju različite djelatnosti1. Obzirom da je izvršeno elektronsko anketiranje (slanjem ankete na e-mail kompanije), nismo bili u prilici da sami definišemo polnu strukturu uzorka. Samim tim, u skupu ispitanika je bilo prisutno
87,5% osoba ženskog pola, odnosno 12,5% osoba muškog pola. Odgovore na
ankete smo dobili od lica koje obavljaju funkciju od vlasnika do zaposlenog u
preduzeću, pa je struktura ispitanika sa aspekta njihove pozicije u kompaniji
sljedeća:
Grafik 1. Pozicija ispitanika u preduzeću
1 U tom smislu, ističemo da je najveći broj ispitanika lociran u centralnom dijelu Crne Gore (52,5%),
zatim u južnoj regijii (32,5%), odnosno najmanje u centralnom dijelu (15%). Sama regionalna
struktura uzorka je izuzetno važna, posebno imajući u vidu stepen razvoja pojedinačno svake
regije u poslednjoj deceniji. Takođe, se vodilo računa da anketnim istraživanjem budu obuhvaćeni
ispitanici iz različitih djelatnosti (dominira uslužna djelatnost (33.33%), zatim trgovinska (19,05%),
finansijska (14,29%) i proizvodna (11,90%), ostalo (9,52%), građevinska (4,76%) i turizam i
ugostiteljstvo (4,76%).
135
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
Na osnovu datog grafika možemo da vidimo da je najveće učešće šefova
računovodstva (34%), a zatim finansijskih direktora (25%). Interesantno je napomenuti da je od 34% ispitanika na poziciji šefa računovodstva samo jedan
muškarac. U okviru pozicije finansijkog direktora učešće žena je približno 80%,
dok je u ukupnom broju vlasnika kompanija (generalnih direktora) učešće
žena oko 36%. U anketiranim preduzećima analizirana je polna struktura po
sljedećim funkcijama: generalni direktor, finansijski direktor i šef računovodstva. Rezultati su prikazani sljedećim grafikom (Grafik 2):
Grafik 2. Polna struktura po funkcijama u preduzeću
Na osnovu grafika možemo vidjeti da je učešće žena dominantno na pozicij šefa računovodstva sa čak 91,67%, dok je učešće minorno na pozicijama
generalnog direktora preduzeća, jer se na pozicijama generalnog direktora nalazi svega 8,33% žena. Pozicija finansijskog direktora je približno izjednačena.
Bez obzira na dobijeni pokazatelj, kao ograničenje navodimo da u određenim
kompanijama ista osoba obavlja i poziciju šefa računovodstva, odnosno finansijskog direktora, pa dobijenu strukturu ne možemo tumačiti u prikazanom
odnosu (sa grafika). Prikazani odnos u korist žena na funkcijama šefova računovodstva potvrđuje da se stanje prisutno u obrazovnim institucijama potvrđuje
i u praksi i to čak u većoj mjeri, što bi značilo da se pored datih kadrova i osobe
drugog obrazovnog profila kasnije usmjeravaju ka računovodstvenoj profesiji.
3. Rezultati sprovedenog istraživanja - viđenje
žena i muškaraca proz prizmu menadžment i
računovodstvene profesije
U nastavku istraživanja obrađeno je pitanje percepcije ispitanika u smislu
njegovog izbora polova u obavljanju funkcije izvršnog direktora, odnosno šefa
136
Ana Lalević Filipović, Selma Demirovic:
ŽENA KROZ PRIZMU MENADžMENT I RAČUNOVODSTVENE PROFESIJE - OSVRT NA CRNU GORU
računovodstva. U tom dijelu analize razdvojili smo ženski ugao od muškog
ugla viđenja prave osobe za datu funkciju i na kraju smo sumirali njihove rezultate. Na pitanje da li mjesto izvršnog direktora u kompaniji treba da obavlja
osoba muškog ili osoba ženskog pola 51,35% žena je odgovorilo da tu funkciju
treba da obavlja muškarac, dok je 48,65% osoba ženskog pola odgovorilo da tu
funkciju treba da obavlja žena. Dakle, i žene same u više od polovine slučajeva
poziciju izvršnog direktora bi prepustile muškarcima. Što se tiče muškaraca,
interesantno je napomenuti da su svi ispitanici muškog pola odgovorili da tu
funkciju treba da obavlja muškarac. Ukoliko sumiramo rezultate, dobićemo da
42,86% ispitanika smatra da tu funkciju treba da vrši žena, dok 57,14% ispitanika smatrala da tu funkciju treba da vrši muškarac. Svakako, ukoliko bi pol ispitanika bio ujednačen, a shodno odgovorima muškaraca, učešće žena bi bilo
značajno manje. Razlozi zbog kojih se navodi da tu funkciju treba da vrše žene
su prikazani sljedećim grafikom (Grafik 5):
Grafik 3. Razlozi za izbor žene na mjesto izvršnog direktora
Dakle, žene se smatraju preciznim, mogu realno sagledavati stvari, analitične su i oprezne, što su bili ključni razlozi za njihov izbor na poziciji izvršnog
direktora. Međutim, znajući da pozicija izvršenog direktora svakako zahtjeva liderske sposobnosti, ali i dinamičnost i odlučnost, vidimo da tih osobina nedostaje kod žena, čak i iz ugla odgovora osobe ženskog pola. Ostaje pitanje koje
osobine presuđuju kod izbora osobe za pozciju izvršnog direktora. Ukoliko je
to liderska spobnost, onda su šanse da to bude žena relativno male.
Obzirom da 57,14% ispitanika smatra da poziciju izvršnog direktora treba
da vrši muškarac, na sljedećem grafiku (Grafik 4) smo prikazali razloge takvog
mišljenja.
137
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
Grafik 4. Razlozi za izbor muškarca na mjesto izvršnog direktora
Kod muškaraca dominira liderska sposobnost, odlučnost i dinamičnost,
ali su blizu i objektivnost i ambicioznost, dok najmanje učešće imaju upravo
dominantne karakteristike kod žena: preciznost, realno sagledavanje stvari i
analitičnost. Iskustvo iz prakse zapravo navodi na zaključak da je na poziciju
izvršnog direktora najbolje angažovati one osobe koje posjeduju karakteristike koje su najviše zastupljene kod muškaraca, pa se shodno tome i dolazi do
odgovora zašto žene nisu dovoljno zastupljene na rukovodećim funkcijama.
Međutim, neosporna je činjenica, kako u svijetu pa tako i u Crnoj Gori da izuzeci uvijek postoje.
Na pitanje da li mjesto šefa računovodstva u preduzeću treba da vrši osoba ženskog ili muškog pola 94,59% žena je odgovorilo da to treba da bude
osoba ženskog pola, a 5,41% da to treba da bude osoba muškog pola. Što se
tiče muškaraca, odgovori su bili opet u korist ženskog pola (67%). Dakle, ni
sami muškarci nisu toliko radi da obavljaju funkciju šefa računovodstva. Zašto
bi to trebalo da vrše žene prikazano je sljedećim grafikom (Grafik 6):
138
Ana Lalević Filipović, Selma Demirovic:
ŽENA KROZ PRIZMU MENADžMENT I RAČUNOVODSTVENE PROFESIJE - OSVRT NA CRNU GORU
Grafik 6. Razlozi za žene na mjesto šefa računovodstva
Najveće učešće u razlozima izbora žene (24,44%) ima karakteristika preciznosti, zatim analitičnosti i opreznosti. Očigledno da se od osobe koja obavlja
funkciju šefa računovodstva očekuju uprave takve karakteristike, a obzirom da
iste više karakterišu žene dolazimo i do odgovora zašto baš žene na pozicijama
šefova računovodstva. Praksa pokazuje da se često i prilikom razmatranja prijavljenih na konkurs za poziciju šefa računovodstva u prvom koraku eliminišu
muškarci, zbog njihove dinamičnosti, manje urednosti i manje koncentracije u
obavljanju računovodstvenih poslova.
Shodno navedenom možemo da zaključimo da su muškarci, u dijelu osobina koje ih karakterišu više prigodni vodećim menadžment poslovima, dok
ženama, u dijelu njihovih ključnih osobina više odgovaraju precizno definisani
poslovi koji ne zahtjevaju liderske sposobnosti niti značajno strateško odlučivanje.
U kontekstu ove analize sagledali smo i mišljenje ispitanika da li žene u
Crnoj Gori u dovoljnoj mjeri učestvuju u javnim poslovima i javnom životu.
Na ovo pitanje 82,5% ispitanika je odgovorilo da žene ne učestvuju dovoljno,
a razlozi koje navode su tradicija (35,9%), zatim porodične obaveze (30,77%),
nesigurnost u sebe (14,1%), nedostatak ambicija (11,54%) i stres zbog posla
(7,69%). Shodno ovom segmentu analize možemo reći da je Crna Gora i dalje tradicionalna sredina po pitanju podjele poslova između muškaraca i žena.
Žena je i dalje ona koja se primarno brine o porodici, pa zbog tradicionalnih
okolnosti i porodičnih obaveza u osnovi nema vremena da doprinese većem
učešću žena u javnim poslovima.
139
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
Zaključak
Globalizacija uslova privređivanja izaziva brojne socijalne, ekonomske i
kulturološke promjene, dovodi do kreiranja savremenih trendova deindustrijalizacije i inovacija, te time i otvoreno traži odgovorne, visokokvalifikovane,
nezavisne, odgovorne, dinamične i fleksibilne profesionalce, koji su spremni da
brzo uče. Navedeni činioci koji kreiraju savremeni poslovni ambijent su u velikoj mjeri uspjeli da poruše tradicionalne stereotipe i predrasude o profesionalnim kvalitetima žena. U kontekstu navedenog, činjenica da je Crna Gora izrazila želju da bude dio EU, zapravo znači neophodnost implementacije određenih mjera i uputstava u dijelu kreiranja nacionalne strategije po pitanju rodne
ravnopravnosti, kreiranja boljih i podsticajnijih ambijentalno-pravnih uslova
za ostvarenje ekonomske samostalnosti žena, veću emancipaciju žena u pojedinim društveno-ekonomskim okvirima, kao i smanjenje kulturoloških razlika
po pitanju zastupljenosti žena na rukovodećim funkcijama. Stoga, u anketnom
istraživanju pozicije, uloge i razloga zastupljenosti žena odnosno muškaraca u
Crnoj Gori na polju upravljačkih, tj. operativnih aktivnosti, rezultati i analiza su
pokazali da:
√ su žene manje zastupljene u procesu donošenja strateških odluka upravo
iz razloga što postoji odsustvo liderskih odnosno harizmatskih karakteristika, odlikuje ih manja fleksibilnost kao i manje prisutna doza odlučnosti zbog imanentno prisutnih karakteristika preciznosti, analitičnosti,
sposobnosti za realnijim sagledavanjem stvari. Ako uključimo rezultate
prakse, možemo zaključiti da se vjerovatno za poziciju izvršnog direktora traže upravo karakteristike koje su najviše zastupljene kod muškaraca, pa se shodno tome i dolazi do odgovora zašto žene nisu dovoljno
zastupljene na rukovodećim funkcijama. Neosporna je činjenica da
praksa u Crnoj Gori upravo potvrđuje veću dominaciju muškaraca u
odnosu na žene u dijelu izvršne aktivnosti, odnosno da se žene skoro
uvijek nalaze negdje „do“. Ipak, izuzeci postoje;
√ ženama treba povjeriti posao šefa računovodstva iz razloga što su mnogo
preciznije, analitičnije i opreznije u sagledavanju stvari i okolnosti u odnosu na muškarce. Upravo, naprijed navedeno potvrđuje tezu da žene,
bilo svojom ili tuđom voljom mogu da napreduju u karijeri samo do
tzv.“staklenog plafona“, odnosno da je mnogo bolje da zauzmu poziciju „do“, poziciju glavnih i najbližih saradnika rukovodioca.
√ i pored velikog uspjeha žena u oblasti obrazovanja u odnosu na muškarce, ipak njihova najčešće tehnička nespremnost (tradicija, porodične
obaveze) se javlja kao glavni razlog manje zastupljenostu u javnim poslovima i javnom životu. Iako, savremena ali još uvijek u određenoj mjeri
tradicionalna, Crna Gora u dijelu izbora zanimanja ima još uvijek uko140
Ana Lalević Filipović, Selma Demirovic:
ŽENA KROZ PRIZMU MENADžMENT I RAČUNOVODSTVENE PROFESIJE - OSVRT NA CRNU GORU
rijenjene stereotipe, po kojima se žene više usmjeravaju da se bave
društvenim naukama (vaspitačice, ..), a muškarci tehničkim.
Na osnovu svega izloženog, možemo reći da je identifikovan „problem“
u stepenu i obrascima zastupljenosti žena, odnosno muškaraca u procesu
odlučivanja i da isti nastaje najvećim dijelom kao posljedica duboko ukorijenjenih tradicionalnih i kulturološko-društvenih stereotipa. U posljednjoj
deceniji uočava se u skoro svim domenima određeni napredak u modelima
ponašanja žena odnosno muškaraca, a koji nastaje kao posljedica globalnih
kretanja. Upravo iz tog razloga društvo u Crnoj Gori kroz određene, institucionalne okvire, mjere i preporuke EU nastoji da smanji diskriminacijuju
polova posredstvom rodne ravnopravnosti, zahtijevajući znatno aktivnije
participaciju žena u svim poljima.
Na kraju, mišljenja smo da sve dok isključivo žene u Crnoj Gori ne budu
željele sebe da reprezentuju na bolji način i ne budu uspjele da se same sa
sobom izbore sa patrijarhalnim stegama, o postizanju veće participacije u izvršnoj vlasti se ne može ni govoriti.
141
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
FINANCIRANJE KOMUNALNE INFRASTRUKTURE
KROZ SUSTAV POTPORA I NJEGOV UTJECAJ
NA FINANCIJSKI POLOŽAJ I USPJEŠNOST
KOMUNALNIH DRUŠTAVA
Josipa Lisak Klepica,
Moslavina d.o.o., Kutina, Hrvatska
1. SAŽETAK RADA
Komunalna su društva većinom organizirana kao javna poduzeća u većinskom
vlasništvu jedinica lokalnih samouprava. Osnovni su izvori financiranja komunalne
infrastrukture državna i lokalna javna sredstva, uključujući i nepovratna sredstva
europskih fondova.
U cilju što učinkovitijeg obavljanja komunalne djelatnosti kao i prilagođavanja europskim direktivama započeta je značajna reforma vodno - komunalnog sektora. Uvođenjem ekonomske cijene vode definira se načelo punog povrata troškova koji se odnosi na održavanje i izgradnju vodnog sustava.
Kako najveći dio financiranja komunalne infrastrukture proizlazi iz potpora cilj
je definirati njezine pravne, ekonomske uvjete i način evidentiranje u računovodstvu komunalnih trgovačkih društava. Izbor računovodstvenih politika državnih
potpora zauzima važnu ulogu jer određuje financijski položaj i uspješnost komunalnih trgovačkih društava. Njezin se utjecaj izražava primjenom dobitnog ili kapitalnog pristupa koji imaju različite učinke na društvo. Primjena računovodstvenog
tretmana putem MRS 20 kroz kapitalni pristup omogućuje uvođenje kategorije
«javnog kapitala».
2. JAČANJE UČINKOVITOSTI KOMUNALNIH DRUŠTAVA
Analiza postojećeg stanja u Republici Hrvatskoj upozorava da komunalnu djelatnost obavlja veliki broj komunalnih društava što je rezultat povijesnog razvoja i velikog broja gradova i općina. Različiti su stupnjevi uspješnosti
i uspostavljenih standarda usluga te postoji neujednačenost razine usluge na
142
Josipa Lisak Klepica: FINANCIRANJE KOMUNALNE INFRASTRUKTURE KROZ SUSTAV POTPORA
I NJEGOV UTJECAJ NA FINANCIJSKI POLOŽAJ I USPJEŠNOST KOMUNALNIH DRUŠTAVA
cjelokupnom području Republike Hrvatske. Time se neposredno otvara pitanje okrupnjivanja i spajanja u veće cjeline, a u funkciji učinkovitosti obavljanja
djelatnosti.1 Komunalna društva, ovisno o pojedinim područjima, u vlasništvu
su jedne ili više jedinica lokalne samouprave (grad, općina).2 Poslovanje komunalnog društva temelji se na Zakonu o trgovačkim društvima3 prema kojem, kao samostalna pravna osoba, trajno obavlja gospodarsku djelatnost radi
ostvarivanja dobiti. Pravno gledajući, komunalna društva, s pozicije trgovačkih
društava koja obavljaju gospodarsku djelatnost, moraju poslovati u skladu s
tržišnim ciljem – ostvarivanjem dobiti, a s druge strane moraju se prilagoditi
zahtjevima države u zadovoljenju javnih potreba. U praksi ta dva zahtjeva dovode do prevlasti društvenih prioriteta nad poduzetničkim ciljem. Nametanje
društvenih prioriteta stvorilo je negativno mišljenje o utjecaju političkih faktora na javni sektor umjesto ekonomskih ciljeva. (Stoga nam se nameće negativni utjecaj društvenih prioriteta odnosno mišljenje da je javni sektor pod jakim
utjecajem političkih faktora, a ne ekonomskih ciljeva.)
2.1. Ključne zakonske reforme vodno - komunalnog
sektora
Republika Hrvatska, kao zemlja pristupnica Europske unije, uskladila je
nacionalno zakonodavstvo kojim se uređuje opskrba pitkom vodom i odvodnja otpadnih voda s pravnom stečevinom Unije. Izradom Strategije upravljanja
vodama4 prema Okvirnoj direktivi o vodama (2000/60/EZ) i Direktivi o vodi za
piće (1998/83/EZ) utvrđeni su ciljevi zaštite okoliša na području voda i definirani su standardi kakvoće vode namijenjene za ljudsku potrošnju. Sukladno
odredbama novog Zakona o vodama5 i Zakona o financiranju vodnog gospodarstva6, koji su stupili na snagu 1.siječnja 2010. godine, vodne su usluge
prebačene u njihov opseg koji se do tada obavljao prema okvirima Zakona o
komunalnom gospodarstvu. Uz uređenje općih okvira kakvoće vode propisan
je i način obavljanja javnih usluga kao i važna pitanja vezana uz financiranje
komunalne infrastrukture, vlasništva i privatizacije koja dosad nisu bila zakonski uređena ili su bila nedorečena.
1 Regulatornim mehanizmom na državnoj razini propisati uslužna područja javne vodoopskrbe i javne odvodnje
prema kriterijima tehničke cjelovitosti, tehnološke povezanosti i ekonomske održivosti (načelo: „od izvorišta do
korisnika i od korisnika do ispusta u površinske vode“); težiti tomu da se uspostave jedinstvena uslužna područja za javnu vodoopskrbu i javnu odvodnju;
2 istraživanje je provedeno na uzorku od 32 komunalna poduzeća (NKD-36 – Sakupljanje, pročišćavanje voda)
2008 godine; J.Lisak (2010), Utjecaj izbora računovodstvenih politika državnih potpora na financijski položaj i
uspješnost komunalnih trgovačkih društva, Magistarski rad, Zagreb, Ekonomski fakultet
3 Narodne novine (br.111/93., 34/99.,52/00.- Odluka USRH, 118/03.,107/07,, 146/08. i 137/09.)
4 Narodne novine (2008), Strategija upravljanja vodama, Zagreb, Narodne novine d.d., 91(08)
5 Narodne novine (2009), Zakon o vodama, Zagreb, Narodne novine d.d., 153 (09)
6 isto
143
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
U cilju što učinkovitijeg obavljanja vodnih usluga kao i prilagođavanja
europskim direktivama započeta je značajna reforma vodno - komunalnog
sektora. Prvi je uvjet daljnjeg obavljanja komunalne djelatnosti vodnih usluga rješavanje pravnog statusa i predmeta poslovanja u skladu s odredbama
Zakona o vodama do 1. siječnja 2013. godine. Isporučitelj vodnih usluga ne
može obavljati druge djelatnosti osim javne vodoopskrbe i javne odvodnje
te je dužan iz predmeta poslovanja isključiti ostale komunalne djelatnosti. U
svrhu razvoja i jačanja tehničkih i tehnoloških znanja kao i uslijed potreba za
povećanim angažmanom kapitala komunalna društva sve više se segmentiraju po djelatnostima, čime se omogućuje i horizontalno širenje. Pravni status
isporučitelja vodnih usluga mora se urediti kao trgovačko društvo ili ustanova
isključivo u vlasništvu JLS, odnosno više se ne može obavljati kao služba - vlastiti pogon ili temeljem ugovora o koncesiji.7 Iako je smjernicama Strategije
pravnim osobama u privatnom vlasništvu ostavljena mogućnost obavljanja
djelatnosti vodnih usluga kroz koncesije bez prava građenja – uz uvjet ekonomičnosti8, Zakonom o vodama ta je mogućnost definitivno isključena. Stoga
možemo zaključiti da obavljanje djelatnosti vodnih usluga, kao i radova gradnje i održavanje građevina za javnu vodoopskrbu i odvodnju, mogu isključivo
obavljati javni isporučitelji vodnih usluga.
Za cijelo područje Republike Hrvatske može se reći da komunalnu djelatnost obavlja veliki broj komunalnih društava u odnosu na broj stanovnika.
Uzimajući u obzir geografske specifičnosti potrebno je provesti optimalizaciju
broja komunalnih društava kao drugi glavni preduvjet reforme vodno - komunalnog sektora u cilju smanjenja dugoročnih marginalnih troškova, čime se
otvara prostor stvaranju ekonomske cijene.
2.2.Utvrđivanje ekonomske cijene vode
Prema Okvirnoj direktivi EU o vodama, ekonomska cijena koja se temelji na punom povratu troškova predstavlja tržišnu cijenu koja treba osigurati
pokriće svih troškova kao i investicija, odnosno gradnju novih kapaciteta uz
ostvarenje realne dobiti trgovačkog društva.
Pretpostavka odvajanja djelatnosti vodoopskrbe i odvodnje od drugih
komunalnih djelatnosti proizlazi iz stava da je dosadašnji način obavljanja komunalne djelatnosti omogućavao da se prihodi od vodnih usluga prelijevaju
7 obavljanje djelatnosti vodoopskrbe i odvodnje vršilo se u skladu za Zakonom o komunalnoj djelatnosti (NN
35/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 82/04, 178/04, 38/09, 79/09) čl.4. do stupanja na snagu Zakona o
vodama (NN 153/09)
8 ekonomičnost - da je privatno upravljanje povoljnije uz jednak standard isporuke i poštivanja socijalno
prihvatljive cijene vode; Strategija upravljanja vodama, Zagreb, Narodne novine d.d., 91(08); točka. 4.3.1.
Upravljanje vodama;
144
Josipa Lisak Klepica: FINANCIRANJE KOMUNALNE INFRASTRUKTURE KROZ SUSTAV POTPORA
I NJEGOV UTJECAJ NA FINANCIJSKI POLOŽAJ I USPJEŠNOST KOMUNALNIH DRUŠTAVA
u druge djelatnosti. Unatoč tome, prema podacima iz istraživanja9, prethodnih godina događalo se upravo suprotno, komunalna društva su negativno
poslovanje iz djelatnosti vodoopskrbe i odvodnje nadoknađivala pozitivnim
poslovanjem ostalih djelatnosti koje obavljaju, stoga se postavlja pitanje hoće
li doista odvajanje djelatnosti povećati učinkovitost komunalnog sektora u danom segmentu. Istraživanje je ukazalo da postoji potreba za korekcijom cijene
vodnih usluga na ekonomsku cijenu što će utjecati na racionalizaciju potrošnje
kao i potrebu reforme vodno - komunalnog sustava.
Uvođenje ekonomske cijene vode, uz pokriće troškova upravljanja i održavanja vodnih sustava, otvorilo je pitanje potrošačeva uvažavanja socijalnoekonomske prihvatljivosti cijene vode.
3. FINANCIRANJE KOMUNALNE INFRASTRUKTURE
U Republici se Hrvatskoj financiranje vodnoga gospodarstva, odnosno razvitak komunalne infrastrukture temelji na domaćim javnim sredstvima koja
obuhvaćaju: Hrvatske vode, komunalna društva i njihove osnivače, državni
proračun i cijenu vode. Očekuje se povećanje i pristizanje novih sredstava iz
EU pretpristupnih te poslije iz strukturnih i kohezijskih fondova, a državna i
lokalna javna sredstva ostaju, uz zajmove domaćih i međunarodnih institucija,
glavni izvori financiranja gradnje komunalne infrastrukture.
Izvori financiranja su:
1.Tekuća investicijska sredstva
a) cijena vode
b) proračunska sredstva (državna i jedinica lokalne i regionalne samouprave)
2.EU fondovi
3.Kreditno zaduživanje
Provedbom vodno - komunalnih direktiva u cilju povećanja kapaciteta i
kvalitete usluge sustava vodoopskrbe i odvodnje otpadnih voda nastoji se sagraditi što više infrastrukture domaćim javnim sredstvima, smatrajući ih najpovoljnijima, uključujući i nepovratna sredstva iz europskih programa. Planirano
ulaganje oko 33 milijardi kuna namjerava se realizirati u petnaestogodišnjem
investicijskom ciklusu do 2023. godine.10. Potrebna ulaganja u vodnu infrastrukturu važno je usmjeriti i koordinirati putem državnog kanala mjerodavnog za upravljanje vodama - Hrvatskih voda. Raspored ulaganja sredstva ovisi
9 istraživanje je provedeno na uzorku od 32 komunalna poduzeća (NKD-36 – Sakupljanje, pročišćavanje voda)
2008. godine, J.Lisak, isto.
10 Ekonomsko-financijski aspekti provedbe vodno-komunalnih direktiva (Sažetak), Ekonomski institut, Zagreb,
2011 godina, str.41, Hrvatske vode, web stanica: www.voda.hr
145
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
o razvijenosti sustava po županijama, a u strukturi ukupnih ulaganja udio sustava vodoopskrbe iznosi 30%, a udio sustava odvodnje otpadnih voda iznosi
70%.11
3.1. Financiranje komunalne infrastrukture putem
tekućih investicijskih sredstva
Važan dio sredstava za razvoj komunalne djelatnosti, odnosno za gradnju
vodnih građevina za javnu vodoopskrbu i odvodnju otpadnih voda, sufinancira se namjenskim sredstvima kojima raspolažu Hrvatske vode i jedinice lokalnih samouprava.12
Postoje dva osnovna pristupa financiranju:
- cijenom usluge (iz naknade za razvoj, naknade za korištenje i naknade
za zaštitu voda)
- i fiskalnim izvorima (državni ili lokalni proračun).
Vodne naknade koje se neposredno prikupljaju plaćanjem cijene komunalnih usluga i naknada za priključenja predstavljaju glavni izvor financiranja
izgradnje komunalne infrastrukture.
Prihode od vodnih naknada koji se neposredno prikupljaju plaćanjem cijene komunalnih usluga čine: naknada za zaštitu i naknada za korištenje voda
koji su prihod Hrvatskih voda i naknada za razvoj koja je strogo namjenski
prihod isporučitelja vodnih usluga u interesu jedinica lokalne samouprave.
Naknada za priključenje prihod je proračuna jedinice lokalne samouprave,
a obračunava se jednokratno po površini građevine ili nekretnine koja se priključuje na komunalnu vodnu građevinu.
3.2.Financiranje komunalne infrastrukture putem
europskih fondova
Korištenje bespovratnih sredstava iz fondova Europske unije, putem programa ISPA13 i PHARE14, vrijedna je pomoć zemljama kandidatkinjama u procesu pristupanja EU. Pretpristupni programi ISPA i PHARE namijenjeni su pomoći
u razvoju infrastrukturnih projekata i zaštite okoliša koji se tiču komunalnog
11 isto
istraživanje je provedeno na uzorku od 32 komunalna poduzeća (NKD-36 – Sakupljanje, pročišćavanje voda)
2008 godine, J.Lisak, isto.
13 ISPA je pretpristupni instrument koji financira EK za pomoć zemljama kandidatkinjama u njihovim pripremama
za pristup, vezano uz infrastrukturne projekte u područjima zaštite okoliša i transporta.
14 Phare program nastao je 1989. godine Uredbom Vijeća (EEC) br. 3906/89, kao pretpristupni instrument namijenjen zemljama kandidatkinjama srednje i istočne Europe, kao program pomoći u pripremanju za članstvo u EU.
Danas se Phare program tiče zemalja pristupnica i zemalja kandidatkinja i primarno uključuje mjere za gradnju
institucija (s uključujućim investicijama) kao i mjere za promoviranje ekonomske i socijalne kohezije.
12 146
Josipa Lisak Klepica: FINANCIRANJE KOMUNALNE INFRASTRUKTURE KROZ SUSTAV POTPORA
I NJEGOV UTJECAJ NA FINANCIJSKI POLOŽAJ I USPJEŠNOST KOMUNALNIH DRUŠTAVA
gospodarstva u cilju regionalnog razvoja. Prioritetna i stalna zadaća vodnog
gospodarstva, jedinica lokalnih samouprava i komunalnih društava je priprema projekata, jačanje institucionalnih kapaciteta i organizacijska prilagodba
u svrhu povlačenja što više raspoloživih bespovratnih financijskih sredstava za
razvoj komunalne infrastrukture.
4.RAČUNOVODSTVENE POLITIKE DRŽAVNIH POTPORA U
KOMUNALOM DRUŠTVU
Danas su potpore glavni izvor financiranja komunalne infrastrukture i čine
temelj razvitka određenog gospodarskog, ekonomskog kao i političkog područja.
Potpore koje se tiču financiranja komunalne infrastrukture zauzimaju značajnu stavku u financijskim izvještajima. Primitak potpora može biti važan za
sastavljanje financijskih izvještaja subjekta iz dvaju razloga:
Prvo, ako su resursi transferirani, mora se za transfer naći prikladna metoda
računovodstvenog iskazivanja u trgovačkom društvu.
Drugo, poželjno je znati pokazatelje mjera u kojima je subjekt imao koristi
od takve pomoći tijekom izvještajnog razdoblja, što omogućava usporedbu
financijskih izvještaja subjekta s izvještajima iz prethodnih razdoblja i s izvještajima drugih subjekata.
Računovodstveni tretman sufinanciranja komunalnog društva moguće je
kroz sljedeće metode:
1. Potpore koje se tiču imovine
Državne potpore povezane s imovinom, uključujući nenovčane potpore
prema fer vrijednosti, trebaju se prezentirati u bilanci ili iskazivanjem odgođenog prihoda ili tretiranjem kao odbitne stavke pri izračunavanju knjigovodstvenog iznosa te imovine. Potpore povezane s materijalnom imovinom koja
se amortizira obično se priznaju kao prihod u razdobljima i u omjerima u kojima se tereti amortizacija tih sredstava.
2. Potpore povezane s dobiti
Ako je odobrena potpora za nadoknadu nastalih rashoda ili gubitka, ili kao
potraživanje u svrhu pružanja trenutačne financijske podrške subjektu, ali bez
budućih povezanih troškova, takvu potporu, u skladu s točkom 20. MRS-a 20,
treba priznati kao prihod razdoblja u kojem je potraživanje za potporu nastalo,
odnosno primljene potpore se priznaju i iskazuju povezano s odnosnim tekućim rashodima.
147
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
3. Potpore dokapitalizacijom
U cilju sufinanciranja gradnje infrastrukture, jedinice lokalne samouprave
mogu osim davanja potpora provoditi i dokapitalizaciju društva. Ta se dokapitalizacija može realizirati na dva načina:
1. povećanjem temeljnog kapitala ili
2. uplatom u rezerve društva.
Ako se sredstva za sufinanciranje tretiraju kao povećanje temeljnog kapitala društva, u skladu s adekvatnim odlukama članova društva, potrebno je
isto navesti u društvenom ugovoru i provesti izmjenu društvenog ugovora, a
povećanje kapitala registrirati na trgovačkom sudu kako bi se navedenim sredstvima osigurao status kapitala u skladu sa Zakonom o trgovačkim društvima
te kako ne bi bila oporezivana porezom na dobit u skladu s Pravilnikom o porezu na dobit. U slučaju uplate u rezerve društva, one se priznaju kao rezerve
kapitala, u skladu s čl. 406a. Zakona o trgovačkim društvima, u tom slučaju se
ovo povećanje ne registrira na Trgovačkom sudu.15 I tim načinom uplate kapitala ostaje problem dokapitalizacije članova društva kao i kod dokapitalizacije
koja se realizira povećanjem temeljnog kapitala.
U praksi se najčešće koristi dobitni pristup16, odnosno primljeni iznos
sredstava namijenjen za gradnju komunalne infrastrukture iskazuje se kao odgođeni prihod. U razdoblju korištenja sagrađene imovine odgođeni se prihod
u visini obračunate amortizacije prenosi na ostvareni prihod poslovne godine.
Znači, potpora se uključuje u utvrđivanje rezultata poslovanja kao prihod, odnosno dolazi do uključivanja u poreznu osnovicu što stvara obvezu plaćanja
poreza na dobit. Tijekom navedenog razdoblja dolazi do sučeljavanja prihoda
od potpora s troškovima amortizacije infrastrukture.
Kod kapitalnog pristupa, za iznos primljenih potpora za financiranje komunalne infrastrukture povećava se kapital. Tako uređen način sufinanciranja
zapravo odgovora dokapitalizaciji iz koje se novčana sredstva trebaju namjenski utrošiti za takva ulaganja. Pravilnikom o porezu na dobit propisano je da
se oporezivim prihodima ne smatraju ulaganja dioničara ili članova društva
u temeljni kapital društva, što znači da se u slučaju tretmana sufinanciranja
kao dokapitalizacije, takva dokapitalizacija ne uključuje u poreznu osnovicu, a
amortizacija tako nabavljene imovine je porezno priznati rashod.
U varijanti primjene kapitalnog pristupa novčani tok je veći u odnosu prema dobitnim pristupu za iznos razlike u plaćenom porezu na dobit.
15 Narodne novine (2003), Zakon o trgovačkim društvima. Zagreb, Narodne novine (br.111/93., 34/99.,52/00.Odluka USRH, 118/03.,107/07,, 146/08. i 137/09.) čl. 222. st. 2. t. 3.
16 istraživanje je provedeno na uzorku od 32 komunalna poduzeća (NKD-36 – Sakupljanje, pročišćavanje voda)
2008 godine, J.Lisak, isto.
148
Josipa Lisak Klepica: FINANCIRANJE KOMUNALNE INFRASTRUKTURE KROZ SUSTAV POTPORA
I NJEGOV UTJECAJ NA FINANCIJSKI POLOŽAJ I USPJEŠNOST KOMUNALNIH DRUŠTAVA
5. DEFINICIJA JAVNOG KAPITALA I UTJECAJ NA
RAČUNOVODSTVENE TEORIJE O DRŽAVNIM POTPORAMA
Stupanjem na snagu Zakona o vodama uređeno je pitanje vlasništva
komunalne infrastrukture koji je dao mogućnost da infrastruktura ostane u
vlasništvu komunalnih društva ili jedinica lokalne samouprave. U praksi su
najčešći slučajevi da su vlasnici objekata i uređaja komunalne infrastrukture
trgovačka društva17. U pogledu vlasništva objekata i uređaja komunalne infrastrukture moguća su dva pravna rješenja. Društvenim se ugovorom o osnivanju komunalnog društva može odrediti da jedinice lokalne samouprave ostaju
vlasnici objekata komunalne infrastrukture te ih trgovačkim društvima ustupaju na upravljanje u svrhu obavljanja komunalne djelatnosti. Drugo je rješenje
da jedinice lokalne samouprave novoosnovanom trgovačkom društvu prenesu vlasništvo nad komunalnom infrastrukturom.
Bez obzira na vlasništvo, ne smije se zanemariti činjenica da su komunalne
vodne građevine javno dobro i da je pravo na nesmetano uživanje komunalnih usluga jedna od najvažnijih zadaća jedinica lokalne samouprave.
Uvođenjem pojma „javni kapital“ u financijske izvještaje i primjenom kapitalnog pristupa za transfere namijenjene financiranju gradnje komunalne
infrastrukture, može se riješiti problem prikazivanja vlasništva javnog dobra i
realniji prikaz u financijskim izvještajima.
Pojam javni kapital nije definiran zakonom koji se tiče komunalnog sektora,
nego ga neposredno možemo izvesti iz Zakona o javnim cestama koji je usvojen
2004. godine. Osnovni razlog uvođenja javnog kapitala je obveza plaćanja naknade za financiranje građenja i održavanja koja su se uplaćivala na žiro račun
trgovačkog društva, a nisu njihov prihod, a niti su povećanje kapitala trgovačkog
društva.18
U bilanci trgovačkih društava u aktivi, u sklopu imovine, iskazuje se javno
dobro, odnosno komunalna infrastruktura, dok se u pasivi kao izvor financiranja građenja i održavanja uz javni kapital javljaju i privremeni izvori financiranja u obliku kredita kao obveza društva, koji s financijskog aspekta ima obilježje javnog duga. Iako se sagrađena komunalna infrastruktura nakon osnivanja
trgovačkih društva iskazuje u bilanci, nije u vlasničkopravnom smislu imovina
tog trgovačkog društva.
17 18 Isto.
Prilagođeno prema prof. dr.sc. Spajić F. , Javni kapital – ekonomski i financijski aspekti, Hrvatski javni sektor –
reforma i razvojne perspektive, Hrvatska zajednica računovođa i financijskih djelatnika, Opatija, 2007 g., str.158163
149
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
Odvajanjem javnog dobra iz bilance trgovačkih društva nastaju dvije podbilance:
- podbilanca javnog dobra i izvora financiranja javnog dobra,
- podobilanca imovine trgovačkog društva i izvora financiranja imovine
trgovačkog društva.
Tablica 1. Prikaz javnog kapitala kroz strukturu bilance
Bilanca na dan 31.12. …
Komunalno društvo d.o.o.
AKTIVA
POZICIJA
I. JAVNO DOBRO
Komunalna infrastruktura
74,500.000
Ukupno javno dobro
74,500.000
IZNOS
II. IMOVINA TRGOVAČKOG DRUŠTVA
Dugotrajna imovina
28,160.000
Materijalna imovina
25,800.000
Financijska imovina
2,360.000
Kratkotrajna imovina
15,340.000
Zalihe
2,360.000
Potraživanja
10,620.000
Novac na računu i blagajni
Ukupna aktiva
2,360.000
43,500.000
PASIVA
POZICIJA
IZNOS
I. IZVORI JAVNOG DOBRA
Javni kapital
54,500.000
Obveze za kredit
20,000.000
Ukupno javni kapital i
74,500.000
obveze za kredite
II. IZVOR IMOVINE TRGOVAČKOG DRUŠTVA
Kapital i rezerve
25,740.000
Upisani kapital
17,480.000
Zadržana dobit
7,080.000
Dobit tekuće godine
1,180.000
Dugoročne obveze
8,320.000
Kratkoročne obveze
9,440.000
Odgođeno plaćanje troškova
0
i prihodi budućeg razdoblja
Ukupna pasiva
43,500.000
U jednostavnom primjeru bilance trgovačkoga društva koja se sastoji od dvije
podbilance iskazana je ravnoteža u obje podbilance. U praksi to neće biti uvijek
tako, osim ako bi se u podbilance uvele stavke preko kojih bi se prikazivala potraživanja i obveze između „javnog dobra“ i trgovačkoga društva. 19 Jedna od najčešćih posljedica ove neravnoteže u podbilancama biti će što će novac koji
pripada javnom kapitalu biti na žiro računu trgovačkoga društva i obrnuto, što
će novcem trgovačkoga društva biti će plaćena obveza javnog dobra.
19 Prof. dr.sc. Spajić F., op.cit., str.158-163
150
Josipa Lisak Klepica: FINANCIRANJE KOMUNALNE INFRASTRUKTURE KROZ SUSTAV POTPORA
I NJEGOV UTJECAJ NA FINANCIJSKI POLOŽAJ I USPJEŠNOST KOMUNALNIH DRUŠTAVA
6. ZAKLJUČAK
Računovodstveni tretman državnih potpora reguliran je prvenstveno u
sklopu MRS-20 – računovodstvo državnih potpora i objavljivanja državne pomoći. Potpora kao način (su)financiranja zauzima važnu stavku u računovodstvu komunalnih društva i tako utječe na financijski položaj društva. U većini
komunalnih društava koja su sudjelovala u istraživanju, potpora se prikazuje
kao odgođeni prihod koji se priznaje kao prihod na sustavnoj i racionalnoj osnovi tijekom vijeka upotrebe imovine. Koristeći dobitni pristup, iznos potpore
priznaje se u prihode kompenzirajući ga s troškom amortizacije, čime se smanjuje pritisak troškova na povišenje cijena komunalnih usluga, uz pretpostavku da se ne naplaćuje amortizacija. Ako cijena komunalne usluge uključuje
naknadu amortizacije za infrastrukturu koja se financira iz proračuna, opravdana je primjena kapitalnog pristupa. Iako se MRS-om 20. točkom 12. propisuje
primjena dobitnog pristupa, prema točki 14. postoji mogućnost i opravdana
primjena kapitalnog pristupa jer državne potpore u tom slučaju predstavljaju
mehanizam financiranja komunalne infrastrukture gdje transfere za financiranje građenja komunalne infrastrukture uplaćuju vlasnici društva, odnosno jedinice lokalne samouprave. Primjenom kapitalnog pristupa za iznos primljenih
potpora povećava se kapital društva.
Pojam javni kapital nije definiran zakonom, a uvodi se potreba da se u
financijskim izvještajima vidi javni kapital, što zahtijeva prezentiranje javnih
izvora financiranja gradnje javnog dobra. U tom se smislu u bilanci trgovačkih
društava koja grade, koriste i održavaju komunalnu infrastrukturu može uvesti
podbilanca javnog dobra, u kojoj se kao imovina iskazuje javno dobro i novac
namijenjen financiranju javnog dobra, a u pasivi javni kapital i obveze za zajmove koji su korišteni za financiranje javnog dobra. Uvođenje javnog kapitala
na način da se javno dobro i izvor financiranja odvoje od drugih aktivnosti komunalnog društva u svrhu je rješavanja problema prikazivanja vlasništva komunalne infrastrukture jedinica lokalne samouprave i dobivanja realnije slike
poslovanja komunalnih trgovačkih društava iz kojih se tim pristupom izoliraju
učinci javnog dobra na rezultat poslovanja.
Zaključno se može reći da su moguća oba pristupa s različitim učincima.
Pitanje izbora rješava se unutar zakonskog okvira koji omogućuje i jedan i
drugi pristup, ali i stava jedinica lokalne samouprave koje određuju strukturu
cijene usluge. Usklađivanje s regulativom europske unije zahtijevati će ujednačeni pristup računovodstvenom tretmanu potpora.
151
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
LITERATURA
1.Antić: T., Upravnopravni aspekti komunalnih djelatnosti u Republici Hrvatskoj. Magistarski
rad. Zagreb: Pravni fakultet, 2000.
2. Međunarodni standardi financijskog izvještavanja (MSFI) uključujući Međunarodne
računovodstvene standarde i objašnjenja do 31. ožujka 2004., Hrvatska zajednica
računovođa i financijskih djelatnika, Zagreb, 2004.
3. Prof. dr. sc. Gulin D., Implementacija međunarodnih standarda financijskog izvještavanja u
hrvatskom javnom sektoru, Zbornik referata konferencije Hrvatski javni sektor – reforma i
razvojne perspektive, HZRIF, Zagreb, 2007.
4. Prof. dr.sc. Spajić F. , Javni kapital – ekonomski i financijski aspekti, Hrvatski javni sektor
– reforma i razvojne perspektive, Hrvatska zajednica računovđa i financijskih djelatnika,
Opatija, 2007.
5. Primjena Hrvatskih standarda financijskog izvještavanja – s poreznim propisima, Hrvatska
zajednica računovođa i financijskih djelatnika, Zagreb, 2008.
6. Mr. sc. Ćevizović. I., Oporezivanje dobiti trgovačkih društava u javnom sektoru, Zbornik
referata II: konferencije Hrvatski javni sektor - praksa i perspektive, HZRIF, Zagreb, 2008.
7. Prof. dr. sc. Mrša J., Knjigovodstvena i tržišna vrijednost nekretnina u funkciji upravljanja
imovinom, Zbornik referata II: konferencije Hrvatski javni sektor- praksa i perspektive, HZRIF, Zagreb, 2008.
8. Vašiček, Rogišić, Financiranje trgovačkih društava u javnom sektoru: dobitni ili kapitalni
pristup priznavanju državnih potpora, Hrvatski javni sektor 2009.
9.Lisak J., Utjecaj izbora računovodstvenih politika državnih potpora na financijski položaj i
uspješnost komunalnih trgovačkih društva, Magistarski rad, Zagreb, Ekonomski fakultet,
2010.
Pravni akti:
Strategija upravljanja vodama NN 91/08
Zakon o komunalnom gospodarstvu, NN broj 26/03, 82/04,178/04, 38/09 i 79/09
Zakon o vodama NN 153/09
Zakon o financiranju vodnoga gospodarstva NN153/09
152
Katija Vojvodić, Matea Matić, SPACE MANAGEMENT U SUVREMENOM TRGOVINSKOM POSLOVANJU
SPACE MANAGEMENT U SUVREMENOM
TRGOVINSKOM POSLOVANJU
Katija Vojvodić,
Sveučilište u Dubrovniku, Odjel za ekonomiju i poslovnu ekonomiju, Dubrovnik,
Hrvatska
Matea Matić,
Sveučilište u Dubrovniku, Odjel za ekonomiju i poslovnu ekonomiju, Dubrovnik,
Hrvatska
SAŽETAK RADA
Space management ili upravljanje prostorom integralni je dio category managementa, koji u središte poslovnog procesa stavlja upravljanje kategorijama kao
strateškim poslovnim jedinicama. Poseban naglasak stavlja se na oblikovanje asortimana vezano za uvođenje programa upravljanja kategorijama proizvoda. U uvjetima koncentracije u trgovini, rastuće konkurencije i povećanja prodajnih površina maloprodajnih objekata, odluke o upravljanju prostorom postaju od presudne
važnosti. Kvalitetno upravljanje prostorom, kao ograničenim resursom, posljedično utječe na jačanje odnosa između prodavatelja i kupaca, povećanje zadovoljstva
kupaca te bolje prodajne rezultate. Temeljni je cilj ovoga rada identificirati bitne
odrednice category managementa, istražiti ulogu space managementa u cilju povećanja prodaje i zadovoljenja potreba kupaca u trgovini te, u kontekstu te problematike, prezentirati rezultate provedenih empirijskih istraživanja.
1. UVOD
Category management (upravljanje kategorijama proizvoda ili menadžment robnih grupa) predstavlja sustavnu koncepciju upravljanja u okviru trgovinskog poslovanja koja se temelji na suradnji proizvođača i trgovca,
usklađenosti marketinških aktivnosti i stvaranju vrijednosnog lanca. Odgovarajuća identifikacija kategorija robnih grupa preduvjet je njihove optimalne
prilagodbe strukturi potreba potrošača. Upravljanje prostorom, kao sastavni
dio upravljanja kategorijama proizvoda, jedno je od temeljnih pitanja u okviru
153
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
maloprodajnog poslovanja. Neke su od njegovih temeljnih odrednica funkcionalno uređenje prodajnog mjesta, optimizacija zaliha i, posljedično, maksimiziranje profita. Mnogi se trgovci priklanjaju strategiji „učinkovitog asortimana“
koja eliminira proizvode koji se slabo prodaju, međutim ako trgovac smanji
izbor proizvoda unutar svih kategorija riskira manju privlačnost prodavaonice, gubitak kupaca i smanjeni promet. Od velike je važnosti izlaganje kategorija proizvoda unutar prodavaonice kako bi se zadovoljile potrebe kupaca te
njihovi zahtjevi i preferencije povezani s određenom kategorijom proizvoda.
Upravo space management u središte zanimanja stavlja kategorije proizvoda,
bazu podataka o proizvodima i njihovoj prodaji te pozicioniranju proizvoda na
policama prodajnog prostora u cilju povećanja zadovoljstva kupaca i ostvarivanja boljih prodajnih rezultata. U radu se polazi od koncepcije category managementa, njegovog pojmovnog određenja, zadataka i poslovnog procesa.
Potom se analiziraju različiti pristupi u razmatranju koncepta space managementa i njegove važnosti u suvremenom trgovinskom poslovanju. Na kraju se
rada daju zaključna razmatranja.
2. KONCEPCIJA CATEGORY MANAGEMENTA
Koncepcija category managementa razvijena je u okviru uspješnog odgovora na potrebe potrošača (ECR–efficient consumer response) te je usmjerena
na povećanje prometa optimalnim upravljanjem robnim grupama. U tom smislu, category management obuhvaća sve strategijske postupke kojima treba
povećati promet i stvaranje vrijednosti na temelju optimiranja marketinških
aktivnosti koje se odnose na robne grupe (Segetlija et al., 2011). U suvremenom trgovinskom poslovanju sve se više ističe kako se najvažniji strategijski
propusti odnose na nedostatno poznavanje zakonitosti kako se treba povezati
s kupcima u trgovini na malo (Segetlija, 2009).
Važnost implementacije category managementa temelji se na činjenici da
omogućuje trgovcima da se usredotoče na kupca, da koriste sve dostupne informacije za učinkovitije odlučivanje, da se obrane od konkurencije i da stvore
odnos između trgovaca i dobavljača koji olakšava njihovo strategijsko i taktičko prilagođavanje (Arkader i Ferreira, 2004). Segetlija (2006: 323) navodi da
category management „promatra grupe roba (kategorije) kao strategijske poslovne jedinice za koje trgovina i proizvođač zajednički razvijaju strategije da
bi postigli poboljšanje učinaka kod robnih grupa kroz usmjerenje na potrebe
potrošača“.
Category management pojavio se počekom 90-ih godina 20. stoljeća u
Sjedinjenim Američkim Državama i započeo je kao proces u okviru maloprodajnog formata supermarketa (ACNielson et al., 2006). Njegov je organizirani
154
Katija Vojvodić, Matea Matić, SPACE MANAGEMENT U SUVREMENOM TRGOVINSKOM POSLOVANJU
proces, koji počiva na osam koraka, temelj sustava upravljanja kategorijama
proizvoda (slika 1). Ovakav se temeljni proces category managementa prilagođava poslovanju tvrtke, njezinim specifičnostima i okruženju. Proces započinje
definiranjem kategorije, tj. proizvoda unutar kategorije i određivanjem uloge
koju ta kategorija ima za maloprodavača. Kriterije za svrstavanje proizvoda u
kategoriju i oblikovanje kategorije određuje kupac pa se proučavanjem ponašanja kupaca, njihovih načina odlučivanja u kupnji te percepcije o povezanosti
i/ili razdvojenosti pojedinih proizvoda dobivaju važne informacije za svrstavanje proizvoda u kategorije (Segetlija i Dujak, 2009).
Slijede faze procjene kategorije, mjerenje ostvarenih rezultata za kategorije, definiranje strategija i taktika kategorije te implementacija plana u prodajnim objektima. Završni korak predstavlja konačna ocjena kategorije čime
se zaključuje proces category managementa, tj. započinje novi ciklus procesa.
Slika 1.Proces category managementa
Definicija kategorije
Ocjena kategorije
Uloga kategorije
Procjena kategorije
Mjerenje rezultata
Strategije kategorije
Taktike kategorije
Implementacija plana
Izvor: ECR Europe, prema: Zentes, J. et al. (2007), Strategic Retail Management-Text and International Cases, p. 171.
Temeljne su razlike između koncepta category managementa i ostalih pristupa kupnji sljedeće (Gupta i Randhawa, 2008):
155
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
- kategorija predstavlja grupu proizvoda kojom se strateški upravlja i
svim proizvodima unutar određene kategorije može se upravljati koristeći posebno formuliranu strategiju;
- category management oslanja se na partnerstvo u trgovini – dobavljači imaju aktivnu ulogu u upravljanju grupom proizvoda i postaju partner maloprodavaču te zajednički djeluju u ostvarivanju obostranih
ciljeva;
- category management teži maksimiziranju prodaje i profita, a u središtu stavlja grupe proizvoda te ih izravno vezuje za zadovoljstvo potrošača;
- category management zadovoljava potrebe potrošača te se naglašava
da je proces category managementa orijentiran prema kupcima i da se
dugoročni uspjeh postiže jedino potpunim razumijevanjem potreba
kupaca, njihovog odnosa prema kategorijama proizvoda i stvaranjem
odgovarajućeg asortimana koji stoji na raspolaganju kupcima za zadovoljenje njihovih potreba.
Ostali glavni zadaci category managementa usmjereni su na (Segetlija,
2006:324; Segetlija i Maronić, 2002: 350): optimiziranje asortimana, optimiziranje polica, planiranje i kontrolu akcijskih prodaja, izravnu rentabilnost proizvoda i analizu potrošačke košare. Oblikovanje asortimana prema grupama
potreba potrošača utječe na privlačenje kupaca u određenu prodavaonicu i
ostvarenje impulzivnih kupnji, posebice uz stvaranje posebnog kupovnog doživljaja kod kupaca.
3. RAZMATRANJA SPACE MANAGEMENTA U TRGOVINSKOM
POSLOVANJU
Problematika space managementa zaokuplja pozornost brojnih znanstvenika u čijim se radovima izdvajaju teorijski i/ili empirijski pristupi. Primarno
u razmatranju space managementa je poznavanje potreba kupaca, njihovih
osnovnih obilježja i navika te, sukladno tome, uređenje prodajnog prostora
(Mađarac i Stojanović, 2009). Povećani broj izložaka jednog proizvoda može
ograničavati raspoloživi prostor za druge proizvode ili dovesti do uklanjanja
drugih proizvoda s polica što znači da potražnja za takvim proizvodima neće
biti izravno zadovoljena te može rezultirati odabirom drugog proizvoda ili druge prodavaonice (Hübner, 2011).
Empirijski pristupi razmatranju space managementa temelje se na modelima (Corstjens i Doyle, 1981) koji uzimaju u obzir različite varijable, koje utječu na razinu zaliha i odnos između zaliha, uslugu kupcima i prodaju. Koristeći
ekonometrijski model Desmet i Renaudin (1998) istraživali su odnos između
156
Katija Vojvodić, Matea Matić, SPACE MANAGEMENT U SUVREMENOM TRGOVINSKOM POSLOVANJU
udjela prostora i udjela prodaje. Naglasili su da se vanjskim utjecajima mogu
objasniti razlike u elastičnosti prostora, a rezultati su pokazali da se elastičnost prostora povećava sa stopom impulzivne kupnje kategorije proizvoda i
ne ovisi o vrsti prodavaonice. Cachon i Kök (2007) ističu da modeli planiranja
asortimana u središte pozornosti stavljaju selekciju proizvoda unutar jedne kategorije uz pretpostavku da cijene i izbor proizvoda unutar kategorije utječu
na potražnju, ali ne i na izbor prodavaonice. Osim toga, jedno je od obilježja
suvremenog trgovinskog poslovanja i sve veća zastupljenost trgovačkih marki.
Renko et al. (2010) ističu da sve veći broj proizvoda pod trgovačkim markama predstavlja izravnu prijetnju proizvođačkim markama budući da trgovačke
marke omogućuju trgovcima prodaju uz niže troškove te veću kontrolu nad
kreiranjem politike cijena i asortimana prodavaonice. U vezi s tim, Nogales i
Suarez (2005) istraživali su koncept space managementa i privatnih marki proizvoda na španjolskom maloprodajnom tržištu koristeći primarne izvore podataka metodom izravnog promatranja polica u prodavaonicama. Zaključili su da
se znatno veći prostor posvećuje privatnim markama proizvoda nego ostalim
markama s obzirom na to da maloprodavači privatne marke smatraju moćnim
konkurentskim sredstvom koje im omogućuje unaprjeđenje imidža prodavaonice, veću fleksibilnost pri utvrđivanju cijena i ostvarivanje većih marži.
Vezano za vrste strategija space managementa koje mogu primjenjivati
maloprodavači, Yang i Chen (1999) istraživali su odnos strategija space managementa, raspodjele prostora i rezultata poslovanja te su pri tom izdvojili tri
strategije – strategiju dominacije, strategiju adaptacije i strategiju pasivnosti.
Maloprodavači koji primjenjuju strategiju dominacije promatraju upravljanje
prostorom kao važnu stratešku odluku koja zahtijeva složenije funkcije sustava
upravljanja prostorom, dok oni koji primjenjuju strategiju adaptacije ne naglašavaju važnost odluka vezanih za upravljanje prostorom unutar prodavaonice
te su i zahtjevi njihovog sustava upravljanja prostorom određeni prema rezultatima analize sustava. Konačno, strategija pasivnosti ne prepoznaje važnost
odluka vezanih za prostor, a sustav upravljanja prostorom uključuje samo neke
osnovne funkcije kao što je planogram, tj. dijagram ili model koji prikazuje
smještaj, tj. raspored proizvoda na policama kako bi se maksimizirala prodaja.
4. SUVREMENO UPRAVLJANJE PROSTOROM U TRGOVINI
Jedna od primarnih uloga space managementa je planiranje izgleda trgovine, počevši od planiranja smještaja odjela do smještaja kategorija unutar
odjela po policama (Mađarac i Stojanović, 2009) te istodobno unaprjeđenje
financijske učinkovitosti pojedine trgovine (Buttle, 1984). Segetlija (2011) navodi da suvremeni supermarket ima oko 20 000 artikala, nabavlja od 500 dobavljača, a godišnje se utvrđuje i do 5 000 promjena artikala u asortimanu. U
157
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
razdoblju od 1985. do 1992. broj proizvoda rastao je 16% godišnje u odnosu na prostor u trgovini koji je rastao 1,5% godišnje tijekom istog razdoblja
(Quelch i Kenny, 1994). U novije vrijeme upravljanje prostorom postaje nužan
koncept u trgovinskom poslovanju. Tako su istraživači Walters i Bommer (1996)
istaknuli da se uspješno upravljanje prostorom može osigurati odgovarajućim
smještajem proizvoda, što u konačnici može potaknuti na impulzivnu kupnju i
dodatnu potrošnju kupca. Također, Yang i Chen (1999) istaknuli su da uspješno
upravljanje proizvodom može poboljšati gospodarenje zalihama i zadovoljstvo potrošača te time unaprijediti prodaju i dobit.
Prema rezultatima istraživanja Institute Food Marketing, standardna polica
u trgovini u 2008. obuhvaćala je oko 50 000 proizvoda, čak 50% više u odnosu
na 1996. S druge strane, istraživači Carlotti et al. (2006) zabilježili su rast broja
marki proizvoda veći od 40% u razdoblju od 1997. do 2001., dok je njihova
ukupna količina porasla za samo 0,8% u tom razdoblju (Hübner i Kuhn, 2011).
Stoga, odluke trgovaca na razini upravljanja prostorom obuhvaćaju dva
ključna pitanja (Reyes i Frazier, 2007):
1. Koliko prostora na policama treba za pojedinu kategoriju proizvoda?
2. Koliko prostora na policama treba za pojedinu marku proizvoda unutar kategorije proizvoda?
Mnogi kupci voljni su svoj kupovni izbor promijeniti na temelju rasporeda
kategorija proizvoda na policama trgovine (Borin i Farris, 1995). Zanimljivo je
istaknuti da upravljanje prostorom neće utjecati na kupovinu potrošača u situaciji kada je kupac lojalan marki proizvoda ili je takav proizvod uvijek dostupan
u trgovinama (Anderson, 1979).
Pokazalo se da asortiman proizvoda i lokacija proizvoda mogu uvelike
odrediti kupovnu odluku potrošača te navesti potrošača na dodatnu potrošnju (Chen i Lin, 2007). S druge strane, Russell i Petersen (2000) pokazuju da,
osim lokacije, položaj proizvoda može znatno privući pozornost kupaca, a time
i odrediti njihovu kupovnu odluku. Također, istraživanje koje su proveli Chung
et al. (2007) utvrdilo je da se prodaja proizvoda može povećati za 7% kao rezultat uspješnog upravljanja prostora, tj. smještajem proizvoda na vidljivo mjesto
u trgovini.
Pokazalo se da jedna četvrtina kupaca prijeđe samo do polovice prostora
trgovine dok ostalih 75% ne prijeđu niti taj prostor. Stoga, većina trgovaca najtraženije i osnovne proizvode stavlja na kraju trgovine, kao što su kruh, meso,
mlijeko. Također, na kraju reda polica stavljaju se oni proizvodi koji nisu namijenjeni planskoj kupnji, primjerice pasta za zube i sapun, dok se u sredinu
reda postavljaju oni proizvodi koji su namijenjeni impulzivnoj kupnji. Smještaj
proizvoda u odnosu na druge proizvode može različito utjecati na njegovu
158
Katija Vojvodić, Matea Matić, SPACE MANAGEMENT U SUVREMENOM TRGOVINSKOM POSLOVANJU
prodaju (Desrochers i Nelson, 2006). Zbog toga trgovine koje nude više kategorija proizvoda provode unakrsnu ponudu povezanih proizvoda izloženih na
policama koje su jedna nasuprot drugoj kao što su, primjerice, na jednoj strani
košulje, a na drugoj strani hlače kao moguća kombinacija. Takvo izlaganje proizvoda može potaknuti kupca na impulzivnu kupnju iako takav proizvod nije
namjeravao kupiti.
Ako je proizvodu osiguran veliki prostor na policama vjerojatnije je da će
ga potrošači lakše percipirati. Naime, kupac pretežno promatra proizvode s lijeva na desno, a ne odozgo prema dolje. Vertikalno izlaganje robe u odnosu
na horizontalno izlaganje, koje ograničava vidljivost, predstavlja cjelokupni
asortiman izloženog proizvodima po modelima, veličini i boji te kupcu pružaju
bolju preglednost ako su proizvodi složeni od najmanjeg do najvećeg broja i
od najsvjetlije do najtamnije boje. Takvo izlaganje proizvoda ovisit će uvelike
i o tipu prodavaonice, primjerice u ljekarnama, na policama koje su vidljive
kupcu, izloženi su proizvodi namijenjeni slobodnoj prodaji.
Vezano za izlaganje proizvoda, prema visini najbolji je položaj proizvoda
između pojasa kupaca i razne njegovih očiju (130-188cm). To je područje u
kojem se ostvaruje glavnina prodaje. Proizvodi s višom cijenom smješteni su
uglavnom u razini očiju kupaca, a oni s nižom cijenom ispod ili iznad navedene
razine. Tako se i proizvodi koji nisu namijenjeni planskoj kupnji ili koji se tek
uvode na tržište pozicioniraju u visini očiju. Međutim, takvo pravilo ne vrijedi
za kategorije proizvoda, primjerice igračke i druge proizvode namijenjene djeci. Proizvode koji su na akciji ili koji su najtraženiji, primjerice sezonske proizvode, poželjno je postaviti u sredinu prodavaonice kako bi kupci mogli prijeći jedan dio prodavaonice te usput razgledati i dio asortimana u ponudi. Područje
u kojem se nalaze blagajne čini zanimljivu cjelinu te se najčešće postavljaju na
početku trgovine. U tom se prostoru nalaze proizvodi koji podliježu impulzivnoj kupnji te nisu bili razlog dolaska kupca u prodavaonicu. Vrijeme provedeno
u redu ispred blagajne u većini će slučajeva stimulirati kupca na impulzivnu
kupnju s obzirom na to da se radi o proizvodima manjih, praktičnih pakiranja
kao što su čokoladice, sladoledi, žvakaće gume ili osvježavajući napitci (Mađarac i Stojanović, 2009).
U svrhu povećanja prodaje pojedine kategorije proizvoda treba osigurati
sekundarne police koje su postavljene neovisno o policama prodajnog prostora kako bi potakle kupce na spontanu kupnju. Mihić (2006) sugerira određene
promjene u prodajnom prostoru kao što su: čistoća i uređenje polica u cijelom
prodajnom prostoru, bolje označavanje cijena na policama i uz izloženu robu
te postavljanje određenih informacija o posebnim obilježjima i prednostima
robe. Također, pri izlaganju robe trgovci bi se trebali koristiti tehnikama ukošenosti i izvučenosti donjih polica te postavljanjem visećih modela proizvoda,
159
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
propagandnih i dekorativnih sredstava te kreirati prodajni prostor privlačno i
poticajno. Trgovac bi trebao stvoriti određenu dinamiku kod izlaganja koristeći
poticajna sredstva u kupnji, npr. kontraste, izolacije, simetrično i asimetrično
izlaganje robe, izlaganje veće količine robe na jednom mjestu i slično.
Uspješno upravljanje prostorom u trgovini ključna je odrednica za dobivanje prednosti u suvremenom konkurentskom okruženju. Istraživanje koje su
proveli Gutgeld et al. (2009) utvrdilo je da 19 od 24 europska maloprodavača
nisu uspjeli zadržati produktivnost prostora (Hübner i Kuhn, 2011). Zbog specifičnog okruženja proizvođači su primorani potrošiti 45-50% ukupnih novčanih
sredstava namijenjenih promocijskim aktivnostima u svrhu očuvanja lokacije
vlastitih proizvoda u trgovini. Također, proizvođači u nekim situacijama moraju dodatno plaćati uvođenje novih proizvoda na police trgovine (Drèze et al.,
1994). U istraživanju koje su proveli Boatwright i Nunes (2001) utvrdilo se, na
uzorku od 42 kategorije proizvoda, da smanjenje izloženih proizvoda za polovicu može dovesti do povećanja prosječne prodaje od 11% te povećanja prodaje za više od dvije trećine po pojedinim kategorijama. Pretjerani asortiman
proizvoda može imati negativne efekte na kupce. Prenatrpanost trgovine i pretjerana raznovrsnost proizvoda iste kategorije može dovesti do izbjegavanja
kupnje i takvog prodajnog prostora.
5. ZAKLJUČAK
Upravljanje prostorom jedan je od važnih koncepata suvremenog trgovinskog poslovanja koji ima za cilj maksimiziranje prodaje. Problem upravljanja
prostorom u trgovini i potreba za njegovim kvalitetnim upravljanjem javlja se
zbog rastućeg broja kategorija proizvoda u odnosu na ograničeni prostor pri
izlaganju proizvoda.
Temeljno je pravilo da se proizvod neće prodati ako nije vidljiv ili nije
izložen na odgovarajući način. Različite stimulacije u prodavaonicama poput
izgleda polica, asortimana proizvoda i kupovnog ozračja imaju važan utjecaj
na ponašanje potrošača u kupnji. Stvaranje ugodnog prodajnog prostora potaknut će kupca na dodatnu potrošnju što će u konačnici pridonijeti rastu prodaje i dobiti te njegovom zadovoljstvu.
Sustavan i kvalitetno organiziran space management utjecat će na bolju
organiziranost prodajnog prostora, smanjenje neurednosti, neuočljivosti i pretjerane zastupljenosti pojedine kategorije proizvoda te može privući veći broj
kupaca u prodavaonicu. Naglasak na kreativnosti u prodajnom prostoru osigurat će izraženu individualnost i prepoznatljivost prodavaonice što će rezultirati
povećanim zadovoljstvom ostvarenom kupnjom i povratkom u prodavaonicu.
160
Katija Vojvodić, Matea Matić, SPACE MANAGEMENT U SUVREMENOM TRGOVINSKOM POSLOVANJU
LITERATURA
1.ACNielson, Karolefski, J., Heller, A. (2006), Consumer-centric category management: how to
increase profits by managing categories based on consumer needs, John Wiley & Sons, Inc.,
Hoboken, New Jersey
2.Anderson, E. (1979), An analysis of retail display space: Theory and methods, Journal of
Business, Vol. 52, No. 1, 103-118.
3.Arkader, R., Ferreira, C. F. (2004), Category management initiatives from the retailer perspective: a study in the Brazilian grocery retail industry, Journal of Purchasing and Supply Management, Vol. 10, 41-51.
4. Boatwright, P., Nunes, J. C. (2001), Reducing assortment: An attribute-based approach, Journal of Marketing, Vol. 63, No. 3, 50-63.
5. Borin, N., Farris, P. (1995), A sensitivity analysis of retail shelf management model, Journal of
Retailing, Vol. 71, No. 2, 153-171.
6. Buttle, F. (1984), Retail space allocation, International Journal of Physical Distribution and
Material Management, Vol. 14, No. 4, 3-23.
7. Cachon, G. P., Kök, A. G. (2007), Category management and coordination in retail assortment planning in the presence of basket shopping consumers, Management Science, Vol.
53, No. 6, 934-951.
8. Chen, M. C., Lin, C. P. (2007), A data mining approach to product assortment and shelf space
allocation, Expert Systems and Applications, Vol. 32, 976-986.
9. Chung C., Schmit, T. M., Dong, D., Kaiser, H. M. (2007), Economic evaluation of shelf-space
management in grocery stores, Agribusiness, Vol. 23, No. 4, 583-597.
10.Corstjens, M., Doyle, P. (1981), A model for optimizing retail space allocations, Management
Science, Vol. 27, No. 7, 822-833
11.Desmet, P., Renaudin, V. (1998), Estimation of product category sales responsiveness to allocated shelf space, International Journal of Research in Marketing, Vol. 15, 443-457
12.Desrochers, D. M., Nelson, P. (2006), Adding consumer behaviour insights to category management: Improving item placement decisions, Journal of Retailing, Vol. 82, No. 4, 357-365.
13.Drèze, X., Hoch, S. J., Purk, M. E. (1994), Shelf management and space elasticity, Journal of
Retailing, Vol. 70, 301-326.
14.Gupta, S., Randhawa, G. (2008), Retail Management, Atlantic Publishers & Distributors Ltd,
New Delhi
15.Hübner, A. H., Kuhn, H. (2011), Retail shelf space management model with space-elastic demand and consumer-driven substitution effects, Working Paper, 1-19., dostupno na: http://
papers.ssrn.com/sol3/papers.cfm?abstract_id=1534665&http://scholar.google.hr/scholar?hl
=hr&q=Carlotti+shelf+space+management&as_ylo=&as_vis=0 (pristup 12.3.2012)
16.Hübner, A. (2011), Retail Category Management: Decision Support Systems for Assortment,
Shelf Space, Inventory and Price Planning, Springer-Verlag Berlin Heidelberg
17.Mađarac, S. M., Stojanović, S. (2009), Space management u funkciji povećanja prodaje, Poslovna logistika u suvremenom menadžmentu, IX. međunarodni znanstveni skup, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 179-187.
18.Mihić, M. (2006), Segmentacija kupaca u supermarketima na osnovi njihova zadovoljstva
prodajnim osobljem i izgledom prodavaonice: Multivarijantna analiza, Ekonomski pregled,
Vol. 57, No. 12, 919-938.
161
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
19.Nogales, A. F., Suarez, M. G. (2005), Shelf space management of private labels: a case study
in Spanish retailing, Journal of Retailing and Consumer Services, Vol. 12, Is. 3, 205-216.
20.Quelch, J. A., Kenny, D. (1994), Extend Profits, Not Product Lines, Harvard Business Review,
153-160.
21.Renko, S., Županić, I., Petljak, K. (2010), Trgovačke marke – imperativ svakog trgovca, u:
Izazovi trgovine u recesiji, Renko, S., Knežević, B., Vouk, R. (ur.), Ekonomski fakultet Zagreb,
Zagreb, 129-143.
22.Reyes, P. M., Frazier, G. V. (2006), Goal programming model for grocery shelf allocation, European Journal of Operational Research, Vol. 181, No. 2, 634-644.
23.Russell, G. J., Petersen, A. (2000), Analysis of cross-category dependence in market basket
selection, Journal of Retailing, Vol. 76, No. 3, 367-392.
24.Segetlija, Z. (2006), Trgovinsko poslovanje, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek
25.Segetlija, Z. (2009), Razvoj suvremenog menadžmenta trgovine na malo, Ekonomski vjesnik, No. 1, 87-92.
26.Segetlija, Z., Dujak, D. (2009), Novi vertikalni marketing proizvođača i maloprodavača, Ekonomski vjesnik, No. 2, 372-387.
27.Segetlija, Z. (2011), Logistika u trgovini – predavanja 2010./2011., Ekonomski fakultet u
Osijeku, Osijek
28.Segetlija, Z., Knego, N., Knežević, B., Dunković, D. (2011), Ekonomika trgovine, Novi informator, Zagreb
29.Segetlija, Z., Maronić, M. L. (2002), Marketing trgovine, Ekonomski fakultet Osijek, Osijek
30.Walters, R. G., Bommer, W. (1996), Measuring the impact of product and promotion-related
factors on product category price elasticities, Journal of Business Research, Vol. 36, No. 3,
203-216.
31.Yang, M. H., Chen, W. C. (1999), A study on shelf space allocation and management, International Journal of Production Economics, Vol. 60-61, 309-317.
32.Zentes, J., Morschett, D., Schramm-Klein, H. (2007), Strategic Retail Management – Text and
International Cases, Gebler
162
Ivana Arbanas, FINANCIJSKA ANALIZA - TEMELJ POSLOVNOG PLANIRANJA I USPJEŠNOG POSLOVANJA
FINANCIJSKA ANALIZA - TEMELJ POSLOVNOG
PLANIRANJA I USPJEŠNOG POSLOVANJA
Ivana Arbanas,
Veleučilište “Nikola Tesla“ u Gospiću, Gospić, Hrvatska
SAŽETAK RADA
Financijska analiza koristeći podatke iz financijskih izvještaja i ostale financijske podatke te njihovom analizom, komparacijom i predviđanjem daje menađžmentu informacije potrebne za donošenje poslovnih planova i upravljanje
poduzećem. U provođenju financijske analize i poslovnom upravljanju poseban
značaj imaju pokazatelji financijske analize, njihovo razumijevanje, tumačenje i
predviđanje.
Ciljevi rada: istražiti važnost financijske analize u poslovanju, prikazati osnovne skupine i značajke pokazatelja financijske analize, uputiti na literaturu koja detaljnije obrađuje izračun, značaj i kompleksnost odabira i tumačenja financijskih
pokazatelja te ukazati na nedovoljno korištenje podataka iz financijskih izvještaja,
tj. financijske analize, za planiranje i donošenje poslovnih odluka u malim poduzećima, a kod kojih je rizik financijskog poslovanja veći nego kod srednjih i velikih
poduzeća.
Ključne riječi: financijska analiza, financijska izvješća, pokazatelji financijske
analize, poslovno planiranje, uspješnost poslovanja.
1. UVOD
Analitička sredstva i tehnike financijske analize uvijek, a posebno u vrijeme ekonomske krize, predstavljaju važan alat za procjenu vrijednosti poduzeća, ostvarenih poslovnih rezultata i boniteta poslovnih partnera, za odlučivanje
o financiranju i investiranju, za restrukturiranje i buduće planiranje poslovanja,
tj. omogućuju upravljačku ekonomiku odnosno uspješno poslovanje i razvoj
poduzeća.
Nakon navedenih teorijskih odrednica i mogućnosti primjene financijske
analize, u radu su prikazani i analizirani uzroci i posljedice nedovoljnog korište163
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
nja financijske analize i planiranja u malim i srednjim poduzećima i dati prijedlozi za korištenje financijske analize u dijagnosticiranju problema poslovanja,
povećanju uspješnosti poslovanja poduzeća i njenu veću primjenu u malim i
srednjim poduzećima, a samim time i za neophodno restrukturiranje i povećanje konkurentnosti cjelokupnog gospodarstva.
2. CILJEVI I PRETPOSTAVKE FINANCIJSKE ANALIZE
2.1. Ciljevi financijske analize
Financijska analiza ima tri cilja: „a) tumačenje financijskih informacija b)
upotrebu usporednih podataka c) analizu financijskih tržišta.“1
Tumačenje financijskih informacija (financijskih izvještaja i ostalih financijskih podataka) provodi se uglavnom radi procjene i predviđanja rezultata i
vrijednosti poduzeća. Tumačenje financijskih informacija najčešće se provodi
analizom trenda i analizom novčanih tijekova.
Usporedni podaci se koriste za usporedbu poduzeća sa sličnim poduzećima ili poslovima, planiranim vrijednostima, standardima i sl. Najčešće se usporedba vrši s industrijskom granom (skupinom sličnih poduzeća) ili analizom
i usporedbom s izravnim konkurentima u određenom poslu. Za kvalitetno provođenje analize i usporedbe neophodno je usklađivanje financijskih podataka
i uzeti u obzir ekonomske uvjete poslovanja koji su utjecali na ostvarene rezultate i koji će utjecati na planirane rezultate i vrijednosti poduzeća u budućnosti
kao i specifičnosti poslovanja pojedinih djelatnosti pa i samih poduzeća.
Analiza financijskih tržišta podrazumijeva primjenu različitih tržišnih
modela (analizom odnosa i varijabli, statističkim i prognostičkim modelima,
računalnim simulacijama) radi analize i procjene tržišne vrijednosti dionica poduzeća i njegovih konkurenata u odnosu na tržišne trendove, koji odražavaju
ekonomsku vrijednost poduzeća, tj. analizira se pozicija poduzeća na financijskom tržištu te trendovi na tržištu kapitala i novčanom tržištu da bi se procijenilo sadašnje i uvećalo moguće buduće dobiti za dioničare, tj. vrijednosti
poduzeća.
2.2. Podloga za financijsku analizu
Podlogu za financijsku analizu čine financijske informacije. „Financijske
informacije predstavljaju rezultat poslovanja tvrtke izražen u novcu. Kao izvori
financijskih informacija mogu se koristiti: financijska izvješća, kako ona pripre1 Helfert, E. A.: Tehnike financijske analize, sedmo izdanje, Hrvatska zajednica računovođa i financijskih djelatnika
(RIF), Zagreb, 1997., str. 30.
164
Ivana Arbanas, FINANCIJSKA ANALIZA - TEMELJ POSLOVNOG PLANIRANJA I USPJEŠNOG POSLOVANJA
mljena za dioničare, tako i ona pripremljena za porezne svrhe, publikacije analitičara vrijednosnica i izvješća brokerskih kuća za tvrtku i industriju, interna
izvješća pripremljena za potrebe menađžmenta, tržišni podaci.“ �
Zakonom o računovodstvu (ZOR) određeni su kriteriji za klasifikaciju poduzeća u mala, srednja ili velika te njihove obveze po pitanju sastavljanja,
objavljivanja, revidiranja i prezentiranja financijskih izvještaja.
Temeljni financijski izvještaji prema (ZOR-u) u RH su:2
1. Bilanca - daje informacije o financijskom stanju poduzetnika, tj. o materijalnoj i financijskoj imovini poduzetnika, financijskim obvezama,
kapitalu i rezervama poduzetnika na određeni dan. Budući da se temelji na povijesnim troškovima, a ne tržišnim vrijednostima daje samo
sliku opće vrijednosti tvrtke.
2. Račun dobiti i gubitka - daje informacije o prihodima, rashodima,
bruto-dobitku (gubitku), porezu na dobitak i financijskom rezultatu u
određenom vremenskom razdoblju. Pokazuje profitabilnost poslovanja tvrtke tijekom nekog razdoblja (financijske godine).
3. Izvješće o novčanom toku - daje informacije o financijskom prometu
poduzetnika, tj. o novčanim primicima i izdacima iz poslovnih i ulagateljskih i financijskih aktivnosti, i o novcu na kraju razdoblja, ostvarenih
u obračunskom razdoblju (financijskoj godini) i služi za analizu tijekova gotovine u prošlim razdobljima i planiranje budućih.
4. Bilješke uz financijska izvješća - daju dodatna objašnjenja pojedinih
pozicija iz financijskih izvještaja (objašnjavaju računovodstvene politike i ostale podatke važne za razumijevanje izvještaja).
5. Izvješće o promjeni glavnice - daje informacije o promjenama kapitala tijekom obračunskog razdoblja, promjenama računovodstvenih
politika, ispravcima pogrešaka.
Velika poduzeća imaju obvezu provođenja revizije financijskih izvještaja
od strane revizora, koji revizorskim izvještajem jamči da su financijski izvještaji objektivno prezentirani i sastavljeni u skladu s važećim računovodstvenim
principima. Često su financijski izvještaji, u pogledu budućeg poslovanja, sastavljeni optimistično, tj. iz perspektive menađžmenta pri prezentiranju rezultata poslovanja dioničarima.
Vjerodostojnost računovodstveno-financijske podloge za financijsku analizu, tj. financijskih izvještaja, presudna je za primjenu odgovarajućih pokazatelja financijske analize, tj. za rezultate financijske analize i optimalno planiranje i poslovanje. Budući da financijski pokazatelji kombiniraju različite pozicije
2 Prilagođeno prema ibid., str. 375. – 376. i Bevšir, B., Kako čitati i analizirati financijske izvještaje, RRiF, Zagreb, 2008.,
str. 9. i 15.
165
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
financijskih izvještaja i omogućavaju njihovo objašnjenje i uspoređivanje, tek
oni ukomponirani u analizu poslovanja s ostalim financijskim i nefinancijskim
podacima o poslovanju, daju cjelokupnu podlogu za poslovno odlučivanje.
„Pored financijske analize u problematici upravljanja poduzećem potrebno je poznavanje i analiziranje nefinancijskih informacija, kao što su, na primjer, udio poduzeća na tržištu i njegova konkurentska sposobnost, kapacitet i
njegovo korištenje, itd.“ 3
Da bi financijska analiza izvršila svoju zadaću potrebno je jasno definirati:
cilj financijske analize, problem analiziranog predmeta, specifičnosti analizirane pojave, trendove, pouzdanost podataka, egzogene i endogene utjecaje,
svrhu i upotrebljivost rezultata financijske analize. Također je potrebno eliminirati nepotrebne postupke u analizi, odrediti redoslijed postupaka i isplativost
rezultata, pravovremenost i upotrebljivost informacija i rezultata financijske
analize i dobro poznavati metode i tehnike financijske analize te voditi računa
o prosudbenim i iskustvenim metodama analitičara.
3. KORISNICI, INSTRUMENTI I POSTUPCI FINANCIJSKE ANALIZE
Budući da se financijska analiza uglavnom temelji na podacima dobivenim
iz financijskih izvještaja često se naziva i analizom financijskih izvještaja.
3.1. Korisnici financijske analize (analize financijskih
izvještaja)
Korisnici analize financijskih izvještaja su: postojeći i potencijalni ulagači,
menađžeri, kreditori, brokeri, radnici, država, kupci, dobavljači i šira zajednica,
tj. svi oni koji provode analizu financijskih izvještaja ili na temelju njenih rezultata donose poslovne odluke ili oni imaju direktan ili indirektan utjecaj na
njihovo poslovanje ili interese.
3.2. Instrumenti i postupci financijske analize (analize
financijskih izvještaja)
Instrumente i postupke analize financijskih izvještaja, koji se temelje na
postupcima raščlanjivanja i usporedbe podataka radi ocjene sigurnost i učinkovitosti poslovanja, možemo podijeliti na: usporedive (komparativne) financijske izvještaje, tj. horizontalnu analizu, strukturne financijske izvještaje, tj.
vertikalnu analizu, pokazatelje financijske analize, tj. analizu pojedinačnih pokazatelja, skupine pokazatelja, sustava pokazatelja i zbrojnih pokazatelja. 4
3 4 Vujević, I.: Financijska analiza u teoriji i praksi, Ekonomski fakultet Split, Split, 2005., str. 31.
Prilagođeno prema Žager, K., Zager, L.: Analiza financijskih izvještaja, Masmedia, Zagreb, str., 158. - 159.
166
Ivana Arbanas, FINANCIJSKA ANALIZA - TEMELJ POSLOVNOG PLANIRANJA I USPJEŠNOG POSLOVANJA
3.2.1. Horizontalna i vertikalna financijska analiza
Horizontalnom financijskom analizom, kojoj za podlogu služe komparativni financijski izvještaji, uspoređivanjem (komparacijom) podataka u dužem
razdoblju (najmanje kroz dvije godine) nastoje se sagledati tendencija i dinamika promjena pojedinih pozicija financijskih izvještaja (financijskih podataka) na način da se jedna godina uzme kao baza, a ostale se kompariraju s njom.
Procjena tendencija promjena vrši se pomoću baznih indeksa. U horizontalnoj
analizi ključna varijabla je vrijeme, budući da se usporedbom vrijednosti imovine, obveza, prihoda, rashoda i ostalih pozicija financijskih izvještaja između
dva ili više razdoblja donose zaključci o kretanju pojedinih pozicija financijskih
izvještaja kako bi se utvrdila problematična područja poslovanja i mogući poremećaji koji zbog toga mogu nastati.
Vertikalna financijska analiza, kojoj za podlogu služe strukturni financijski izvještaji, raščlanjivanjem i razmatranjem istih, omogućuje uvid u strukturu financijskih izvještaja, jer se tijekom jedne godine međusobno uspoređuju
pojedini elementi financijskih izvještaja. „Vertikalna analiza prikazuje postotni
udjel svake stavke financijskog izvještaja u odnosu na odgovarajući zbroj. Primjerice, u aktivi će tekuća aktiva biti prikazana u odnosu na ukupnu aktivu.
Na jednak način troškovi za prodano, bruto dobit, troškovi uprave i prodaje,
kamate, dohodak itd., bit će prikazani kao postotak od prihoda.“5 Strukturni
financijski izvještaji su najkorisniji kod usporedbe s drugim poduzećima i za
usporedbe ostvarenih rezultata poduzeća u uvjetima inflacije.
Budući da horizontalna i vertikalna analiza ne daju dovoljno podataka za
provedbu komparativne analize (usporedbu s planiranim veličinama, standardima ili konkurencijom), i tržišnim vrijednostima i ne zadovoljavaju u potpunosti interese svih korisnika financijske analize poseban značaj u financijskoj
analizi imaju financijski pokazatelji.
3.2.2. Financijski pokazatelji (pokazatelji analize financijskih izvještaja)
„Pokazatelj je jednostavan matematički iskaz odnosa između dviju stavki.
Svaki se postotak može promatrati kao pokazatelj - odnosno jedan broj izražen
kao postotak drugog.“ 6 Pokazatelj je racionalan ili odnosni broj, koji stavljajući, uglavnom, u odnos podatke iz bilance, računa dobiti i gubitka i izvješća
o novčanim tokovima pokazuje odnos između ekonomskih veličina, s ciljem
utvrđivanja uspješnosti poslovanja. Financijski pokazatelji stvaraju podlogu za
poslovno odlučivanje.
5 6 Vujević, I. : op. cit., str. 123.
Meigs & Meigs: Računovodstvo: Temelj poslovnog odlučivanja, deveto izdanje, Mate d.o.o., Zagreb, 1999., str.
928.
167
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
Različiti korisnici financijske analize imaju različite interese i donose različite odluke, različito biraju pojedine pokazatelje financijske analize i preferiraju
njihov značaj, npr. bankari su više zainteresirani za financijsku situaciju poduzeća, tj. pokazatelje likvidnosti-mogućnosti vraćanja kredita, investitore više
zanimaju budući prihodi poduzeća i efikasnost poslovanja-isplativost investicije, odnosno pokazatelji profitabilnosti i efikasnosti nego likvidnosti, vlasnici
poduzeća su zainteresirani za sigurnost i dugoročnu profitabilnost poslovanja, dok su menađžeri, kao donosioci poslovnih odluka, zainteresirani za sve
pokazatelje financijske analize, jer ih sve trebaju koristiti u donošenje odluka
kojima moraju osigurati profitabilnost poduzeća (podmirenje kratkoročnih i
dugoročnih obveza) kao i zarade (dividende) vlasnicima (dioničarima) i sredstva za razvoj poduzeća (zadržanu dobit). „U skladu s tim zahtjevima razlikuje
se nekoliko skupina financijskih pokazatelja: 7
1. Pokazatelji likvidnosti („liquidity ratios“), koji mjere sposobnost poduzeća da podmiri svoje dospjele kratkoročne obveze.
2. Pokazatelji zaduženosti („leverage ratios“), koji mjere koliko se trgovačko društvo financira iz tuđih izvora sredstava.
3. Pokazatelji aktivnosti („activity ratios“), koji mjere kako efikasno trgovačko društvo upotrebljava svoje resurse.
4. Pokazatelji ekonomičnosti, koji mjere odnos prihoda i rashoda, tj.
pokazuju koliko se prihoda ostvari po jedinici rashoda.
5. Pokazatelji profitabilnosti („profitability ratios“), koji mjere povrat
uloženog kapitala, što se ponekad smatra najvišom upravljačkom djelotvornošću.
6. Pokazatelji investiranja („investment ratios“), koji mjere uspješnost
ulaganja u obične dionice.“
Da bi se uspješno upravljalo poduzećem potrebno je zadovoljiti dva temeljna kriterija dobrog poslovanja: kriterij sigurnosti, tj. osigurati odgovarajuću likvidnost, financijsku stabilnost i zaduženost i kriterij uspješnosti (efikasnost) poslovanja, tj. osigurati što veću profitabilnost (rentabilnost). „Pokazatelji ekonomičnosti, profitabilnosti i investiranja zapravo su pokazatelji uspješnosti (efikasnosti) poslovanja. Nasuprot tome, pokazatelji aktivnosti mogu se
smatrati i pokazateljima sigurnosti i pokazateljima uspješnosti. Naime, koeficijent obrtaja sredstava s jedne strane bitno utječe na likvidnost i financijsku
stabilnost, a s druge strane izravno utječe na rentabilnost poslovanja.“ 8 Iako
su kriteriji sigurnosti i uspješnosti u kratkom roku međusobno suprostavljeni
ciljevi, dugoročno gledano oni su međusobno uvjetovani.
7 Žager, K., Žager, L.: Analiza financijskih izvještaja, Masmedia, Zagreb, 1999., str., 172., prema J.F. Weston-E.F.
Brigham, Managerial Finance, p.18.
8 Ibid., str. 173.
168
Ivana Arbanas, FINANCIJSKA ANALIZA - TEMELJ POSLOVNOG PLANIRANJA I USPJEŠNOG POSLOVANJA
Osim pokazatelja koji se temelje na bilanci i računu dobiti i gubitka
sve više, a posebice u uvjetima inflacije i nelikvidnosti gospodarstva, kad
klasični pokazatelji mogu dati krivu predođžbu o ostvarenim rezultatima i vrijednostima, npr. ostvarena znatna dobit ne mora nužno značiti
i da je poduzeće likvidno, ili ako je poduzeće ostvarilo gubitak ne mora
značiti da nema novca, na značaju dobivaju pokazatelji koji se temelje
na izvještaju o novčanom tokovima, a to su: 9
1. Pokazatelji ocjene solventnosti – govore o novčanom pokriću kamata, tekućih obveza, ukupnih obveza i dividendi
2. Pokazatelji kvalitete dobiti – govore o odnosu novčanih primitaka
od poslovnih aktivnosti i prihoda od prodaje te o odnosu novčanih primitaka i dobiti
3. Pokazatelji kapitalnih izdataka – dovode u vezu razne vrste novčanih tokova i u tom kontekstu razmatraju mogućnost nabave kapitalne
imovine, financiranja i investiranja
4. Pokazatelji povrata novčanog toka – utvrđuju novčani tok po dionici, povrat novca na imovinu, obveze i glavnicu- novčani su izraz rentabilnosti.
Da bi se sagledalo cjelokupno poslovanje poduzeća ili problem neke pojave najučinkovitiji su sustavi pokazatelja. Najpoznatiji sustav pokazatelja
je Du Pontov sustav pokazatelja10, koji ima najveću primjenu u poslovnom
planiranju. U suvremenom poslovanju primjena osnovnih skupina pokazatelja ne daje dovoljno odgovarajućih informacija pa se financijska analiza sve
više usmjerava na sinteteske pokazatelje dodane vrijednosti (stopu povrata na
dodanu vrijednost, dodanu tržišnu vrijednost i dodanu vrijednost kao mjeru
proizvodnosti), koji uključuju deprecijaciju (trošak dugotrajne materijalne i nematerijalne imovine) i pokazatelje analize kompleksnog poslovanja.11
Poseban značaj u financijskoj analizi imaju sintetski pokazatelji (modeli) za procjenu financijskog položaja poduzeća, tj. izvrsnosti ili neuspjeha
poslovnih partnera (rizika od stečaja) od kojih su najznačajniji Altman, Argenti, i BEX (autori Belak i Aljinović Barać).
9 Prema ibid., str. 174. – 175.
Detaljnije o izračunu pokazatelja, njihovom tumačenju i zadovoljavajućim vrijednostima te sustavima
pokazatekja vidjeti u Žager, K., Žager, L.: Analiza financijskih izvještaja, Masmedia, Zagreb, Bevšir, B.: Kako čitati
i analizirati financijske izvještaje, RRiF, Zagreb, 2008., Vujević, I.: Financijska analiza u teoriji i praksi, Ekonomski
fakultet Split, Split, 2005., Vidučić, Lj.: Financijski menađžment, VII. dopunjeno i izmijenjeno izdanje, RRiF-plus,
d.o.o. za nakladništvo i usluge, Zagreb, 2011., Helfert, E. A.: Tehnike financijske analize, sedmo izdanje, Hrvatska
zajednica računovođa i financijskih djelatnika (RIF), Zagreb, 1997. i dr.
11 Detaljnije o tome Vujević, I.: Financijska analiza u teoriji i praksi, Ekonomski fakultet Split, Split, 2005., Bevšir, B.:
Kako čitati i analizirati financijske izvještaje, RRiF, Zagreb, 2008.
10 169
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
BEX model posebno je konstruiran model za procjenu trenutačne i očekivane poslovne izvrsnosti poduzetnika u Republici Hrvatskoj.12
Pokazatelj procjene vrijednosti poduzeća koristi se kod ulaganja, spajanja i razdvajanja poduzeća i stečaja pri čemu se utvrđuje knjigovodstvena,
tržišna i poslovna vrijednost poduzeća. Za izračun knjigovodstvene i tržišne
vrijednosti poduzeća koriste se podaci iz financijskih izvještaja (poslovanje u
prošlosti) pa se nazivaju statičkim metodama, dok se metoda izračuna poslovne vrijednosti poduzeća temelji na planiranim novčanim tokovima poduzeća
u budućnosti koji se svode na sadašnju vrijednost tehnikom diskontiranja pa
ona spada u dinamičke metode procjene vrijednosti poduzeća. Za donošenje
strateških poslovnih odluka potrebna je usporedba tržišne, knjigovodstvene i
poslovne vrijednosti poduzeća.
5. FINANCIJSKO PLANIRANJE
Za sva poduzeća koja posluju u suvremenim dinamičnim uvjetima poslovanja financijsko planiranje predstavlja presudnu i neophodnu aktivnost za
opstanak i razvoj poduzeća, jer osigurava spremnost na promjenu uvjeta poslovanja i nesmetano investiranje, održavanje likvidnosti i odvijanje svih ostalih poslovnih procesa.
Svrha financijskog planiranja je procijeniti učinke investicijskih i financijskih odluka. „Proces financijskog planiranja ima za rezultat planska financijska
izvješća (pro forma financial statements,engl.) i set proračuna (budgets,engl.).
Planska financijska izvješća daju prognozu financijskih izvješća, a proračun
(gotovine, prodaje, kapitalnih ulaganja) predstavlja detaljni plan financijskih
aktivnosti.“13
6. FINANCIJSKA ANALIZA I PLANIRANJE U MALIM I SREDNJIM
PODUZEĆIMA (MSP)
MSP čine 99,5% poduzeća od ukupnog broja registriranih poslovnih subjekata, a „od 2001. do 2010. godine broj malih i srednjih poduzeća u RH povećao se za 71%, a broj velikih poduzeća smanjen je za 34%“. Iako imaju značajan
udio u BDP-u (51,6% u 2010. godini) mala poduzeća imaju nižu financijsku efikasnost od srednjih i velikih poduzeća.14
12 Detaljnije o tome Belak, V., Aljinović Barać, Ž., Business excellence indeks – za procjenu poslovne izvrsnosti tvrtki
na tržištu kapitala u RH, RRiF 10/2007., RRiF Plus d.o.o., Zagreb, str. 15. – 25. i Bevšir, B., Kako čitati i analizirati
financijske izvještaje, RRiF, Zagreb, 2008.
13 Žager, K., Žager, L.: op. cit., str., 412.
14 CEPOR - Centar za politiku razvoja malih i srednjih poduzeća i poduzetništva, „ Izvješće o malim i srednjim
poduzećima u Hrvatskoj - 2011.“, Singer, S., Alpeza, M. (ur.), Zagreb, 2011., http://www.cepor.hr/SME%20godisnjak_final.pdf. , 25. 3. 2012.
170
Ivana Arbanas, FINANCIJSKA ANALIZA - TEMELJ POSLOVNOG PLANIRANJA I USPJEŠNOG POSLOVANJA
Osnovna područja i specifičnost analize malih poduzeća su:15
1. Izbor adekvatnog računovodstvenog sustava – koji daje podatke
vlasniku o smjerovima otjecanja novca, brzo i jednostavno identificira
dužnike, osigurava financijsku kontrolu i podatke potrebne za usmjeravanje poslovanja poduzeća prema planiranim razvoju.
2. Novčani tijekovi – analiza protoka novca osnovni je instrument u
sprječavanju propasti poduzeća, osiguravanju njegova efikasnog razvoja i osiguravanja zadovoljavajuće likvidnosti i solventnosti. Potrebno je unaprijediti protok novca što ranijim fakturiranjem, držanjem na
minimumu bankovnih računa, urednim podmirivanjem obveza, polaganjem viškova novčanih sredstava na depozitne račune radi ostvarivanja kamata, osiguravanjem popusta za gotovinska plaćanja, osiguranjem servisa kupcima radi smanjenja odgoda plaćanja, kontrolom naplate potraživanja, u uvjetima dodatne potražnje povećanjem ponude
dodatnim zapošljavanjem i povećanjem efikasnosti radnika-analizom
zaposlenih, povećanjem koeficijenta obrtaja zaliha-držati minimalne
zalihe-analizom zaliha, koristiti zakup (lizing) umjesto kupnje, ako to
osigurava snižavanje troškova, jeftinijim izvorima financiranja.
3. Kontrola dodatnih troškova – kontinuirano kontrolirati koliko rast
dodatnih troškova doprinosi rastu i razvoju poduzeća i povećavati efikasnost poslovanja.
4. Izvođenje omjera (racio analiza) – osim najčešće korištenih mjera financijskih učinaka MSP- prodaje i bruto profita, koristiti i druge mjere,
npr. povrat na korišteni kapital (ROCE) ili povrat na investirano (ROI),
koje su i najkorisnije mjere, jer odražavaju napredak poduzeća u pogledu njihove profitabilnosti, zatim bruto i neto profitna marža, omjer
troškova prodaje, omjer radnog kapitala, dividende po dionici i zaradu
po dionici, omjer likvidnosti . 16
Pretpostavka financijske analize je kvalitetno financijsko izvještavanje,
čemu je doprinijelo i uvođenje Hrvatskih standarda financijskog izvještavanja
(HSFI) za MSP, koji uvažavaju uvjete poslovanja malih poduzeća u RH, i Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja (MSFI) za MSP, koji omogućavaju harmonizaciju financijskog izvještavanja za MSP, ali je njihovo uvođenje
otvorilo i niz pitanja o njihovoj primjeni i potrebnim dodatnim prilagodbama.
Cilj uvođenja HSFI-a i MSFI-a za MSP bio je pojednostavljenje financijskog izvještavanja za MSP, uz manje troškove omogućiti jednostavniju primjenu računovodstvenih politika u MSP.
15 Prilagođeno prema Vujević, I.: Financijska analiza u teoriji i praksi, Ekonomski fakultet Split, Split, 2005., str. 164.
- 167.
16 Detaljnije o izračunu navedenih omjera vidjeti u Vujević, I.: Financijska analiza u teoriji i praksi, Ekonomski
fakultet Split, Split, 2005., str. 166. - 167.
171
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
Prema Ramljak17, „u praktičnoj primjeni HSFI-a posebni problemi odnose
se na područje usvajanja i primjene računovodstvenih politika, što je također
razumljivo“ i može biti upitna kvaliteta računovodstva i financijskog izvještavanja uopće kod MSP, budući da računovodstvene politike kao pravila za iskazivanje pojedinih pozicija imovine, kapitala, obveza, prihoda i rashoda potpisuje
osoba odgovorna za zastupanje poduzeća (menađžer, direktor), koji ne sudjeluje u procesu donošenja istih, jer u malim poduzećima vlasnik je i menađžer
i poduzetnik pa često nema volje, vremena i znanja za donošenje računovodstvenih politika, a i zbog neaktivnog nadzora, često manja poduzeća uopće
nemaju usvojene računovodstvene politike kao poseban akt poduzeća, ili je
sav posao prepušten samo računovođama u računovodstvenom ili knjigovodstvenom servisu u kojem jedna osoba vodi računovodstvo za više poduzeća, a
od kojeg MSP kupuju računovodstvene usluge.
Poduzeća koja imaju do pet zaposlenih trebaju poseban tretman u primjeni financijskog izvještavanja. “Za njih se predlaže primjena načela blagajne i
jednostavno knjigovodstvo, dakle računovodstvo koje vrijedi za sustav obrtnika i slobodnih zanimanja.“ 18
Analiza izvještaja o novčanom toku ponajviše doprinosi predviđanju nelikvidnosti, jer je on sastavljen prema načelu blagajne, a ne na načelu nastanka
događaja pa je i manje podložan tehnikama-manipulacijama kreativnog računovodstva. „Zbog značenja koje izvještaj o novčanom toku ima valjalo bi ga
preporučiti za izradu i malim poduzetnicima budući da oni prema ZOR-u nisu
obveznici sastavljanja ovog izvještaja, a problem likvidnosti kao što je poznato
strašno opterećuje upravo male poduzetnike.“ 19 Mala i srednja poduzeća „planiraju u hodu“, što ih može učiniti fleksibilnijim od velikih poduzeća, ali i uzrokovati veće troškove financiranja, nesposobnost restrukturiranja poslovanja,
osiguravanja likvidnosti, uočavanja slabosti i prednosti poduzeća i poslovnih
poremećaja, pogotovo u vrijeme krize. Također, menađžeri MSP-a slabo poznaju i primjenjuju tehnike financijske analize i većina ih odluke donosi na temelju
iskustva i vlastitih očekivanja. Za efikasnu primjenu financijske analize i planiranja u MSP potrebno je istražiti njihove specifičnosti.
17 Ramljak, B.: „ Stanje i perspektive razvoja financijskog izvještavanja za mala i srednja poduzeća“, poglavlje u
knjizi Računovodstveno izvještavanje u RH i harmonizacija sa zahtjevima EU, str. 21. - 46., Hrvatska znanstvena
bibliografija, 31. 3. 2010. , http://bib.irb.hr/datoteka/457116.B._Ramljak_Financijsko_izvjestavanje_za_SME.doc,
str.11., 20. 3. 2012.
18 Ibid., str. 23.
19 Ramljak, B.: „Korištenje financijskih izvještaja u funkciji razotkrivanja i rješavanja nelikvidnosti poslovnih
subjekata“, str.11. i 12., Financijske i računovodstvene mjere izlaska iz recesije, Gulin, D. (ur.), Hrvatska zajednica
računovođa i financijskih djelatnika, Zagreb, 2011., str. 116. – 124., Hrvatska znanstvena bibliografija, 9. 5. 2011.,
http://bib.irb.hr/datoteka/512615.Dubrovnik_svibanj_2011.doc, 30. 3. 2012.
172
Ivana Arbanas, FINANCIJSKA ANALIZA - TEMELJ POSLOVNOG PLANIRANJA I USPJEŠNOG POSLOVANJA
Prema istraživanju Hrvatske udruge banaka-HUB Analize 20 može se zaključiti: da se u vrijeme krize potvrđuje uvjerenje o većoj ranjivost MSP u odnosu na druga poduzeća; iako se često tvrdi suprotno, analiza je potvrdila da
su MSP ispodprosječno produktivna poduzeća, jer se susreću s nestabilnom
potražnjom i posluju s jednostavnijom tehnologijom, u Hrvatskoj i u razvijenim zemljama; istodobno iako su ispodprosječno produktivana, hrvatska mala
poduzeća pokazuju iznadprosječnu profitabilnost; važno obilježje MSP-a koje
potvrđuje njihovu razmjerno veću rizičnost je razmjerno mali udjel kapitala
i rezervi u pasivi što pokazuje da se dobit u pravilu isplaćuje, a zbog niskog
omjera kapitala i pasive povrat na kapital (ROE) je relativno veći u odnosu na
srednja i velika poduzeća, nego povrat na aktivu (ROA), tj. mala poduzeća se
razmjerno malo oslanjaju na kapital kao izvor financiranja, kod njih je omjer
kapitala manji od 30% i gotovo dva puta manji nego kod velikih poduzeća i
manji nego kod srednje velikih poduzeća, a dodatnim faktorom rizika smatra
se to što se u dijelu ostalih izvora financiranja MSP oslanjaju uglavnom na kratkoročne izvore, a s druge strane kreditori se ne žele izlagati riziku na dugi rok
kad MSP nemaju dovoljno angažiranog kapitala, dokazano je da je udjel loših
plasmana najviši u tom segmentu i najviše raste u uvjetima krize; kratkoročne
obveze su veće od vlastitog kapitala u mikrosegmentu, a srednja poduzeća su
sličnija velikim poduzećima- kod njih su vlastita sredstva veća od obveza. Zbog
većih rizika naplate potraživanja od kupaca i većih jediničnih troškova kredita,
banke kreditnom politikom ne prepoznaju specifičnosti-potencijale MSP.
7. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA I PRIJEDLOZI
Financijska analiza je nezaobilazan alat u suvremenom korporativnom
upravljanjanju, a poseban značaj dobiva u vrijeme krize, jer omogućava analizu uspješnosti poslovanja, troškova finaciranja, procjenu isplativosti ulaganja,
dijagnosticira insolventnost i rizik od stečaja poslovnih partnera, omogućuje
racionalizaciju i restrukturiranje poslovanja, a što znatno utječe na profitabilnost i likvidnost poduzeća, tj. osigurava odvijanje poslovnih procesa, uspješnost i sigurnosti poslovanja poduzeća te njegov razvoj, koji tada mogu biti
ugroženi. Za svrsishodnost financijske analize uz osiguravanje vjerodostojne
računovodstvene podloge potrebno je odrediti njenu svrhu i korisnike, izabrati odgovarajuće financijske pokazatelje, razumijeti njihov značaj i međuodnose kao i standarde i mjerila usporedbe, endo-gene i egzogene čimbenike poslovanja, specifičnosti analiziranih poduzeća i djelatnosti.
Zbog nedovoljne kapitaliziranosti, rizik poslovanja MSP je veći nego kod
ostalih, a što se očituje u težem pristupu financiranju, većim troškovima, te20 Hrvatska udruga banaka (HUB), HUB Analize 22, ožujak 2010., Financiranje malih i srednjih poduzeća u krizi Između želja i mogućnosti, http://www.hub.hr/Default.aspx?sec=566, 30. 3. 2012.
173
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
žoj naplati potraživanja i većoj pogođenosti financijskom nedisciplinom javnog sektora. Zbog svojih specifičnosti, ali i neznanja, većina MSP financijske
izvještaje shvaća kao zakonsku obvezu, a ne izvor informacija za donošenje
poslovnih planova i odluka. Radi smanjenja rizika poslovanja MSP, kao nosioca zapošljavanja i razvoja gospodarstva, potrebno je: više koristiti financijsku
analizu i planiranje u MSP, a posebice analizu novčanog toka u predviđanju nelikvidnosti, jer likvidnost direktno utječe na profitabilnost, djelovati na povećanje kapitaliziranosti MSP- donošenjem i provedbom usvojenih propisa o odgodi plaćanja poreza na dobit, zaštitnim kamatama, manjim stopama poreza
na reinvestiranu dobit i regulaciji kašnjenja plaćanja; razvijati računovodstvo,
financijsko izvještavanje i reviziju, pojednostaviti financijsko izvještavanje za
MSP, povećati ulogu menađžmenta u financijskom izvještavanju i donošenju
računovodstvenih politika, što će sve, nedvojbeno, utjecati na smanjenje nezaposlenosti i nelikvidnosti, tj. na rast i razvoj MSP i povećanje konkurentnosti
gospodarstva.
LITERATURA
1. Bevšir, B., Kako čitati i analizirati financijske izvještaje, RRiF, Zagreb, 2008.
2. Helfert, E. A.: Tehnike financijske analize, sedmo izdanje, RIF, Zagreb, 1997.
3. Meigs & Meigs: Računovodstvo: Temelj poslovnog odlučivanja, deveto izdanje, Mate d.o.o.,
Zagreb, 1999.
4. Vidučić, Lj.: Financijski menađžment, VII. dopunjeno i izmijenjeno izdanje, RRiF-plus, d.o.o.,
Zagreb, 2011.
5. Vujević, I.: Financijska analiza u teoriji i praksi, Ekonomski fakultet Split, Split, 2005.
6. CEPOR-Centar za politiku razvoja malih i srednjih poduzeća i poduzetništva, „ Izvješće o
malim i srednjim poduzećima u Hrvatskoj - 2011., Singer, S., Alpeza, M. (ur.), Zagreb, 2011.,
http://www.cepor.hr/SME%20godisnjak_final.pdf. , 25. 3. 2012.
7. Hrvatska udruga banaka (HUB), HUB Analize 22,ožujak 2010., Financiranje malih i srednjih
poduzeća u krizi - Između želja i mogućnosti, http://www.hub.hr/Default.aspx?sec=566, 30.
3. 2012.
8. Ramljak, B.: „Stanje i perspektive razvoja financijskog izvještavanja za mala i srednja
poduzeća“, poglavlje u knjizi Računovodstveno izvještavanje u RH i harmonizacija sa
zahtjevima EU, str. 21 - 46., Hrvatska znanstvena bibliografija, 31. 3. 2010. ,http://bib.irb.hr/
datoteka/457116.B._Ramljak_Financijsko_izvjestavanje_za_SME.doc, 20.3.2012.
9. Ramljak, B.: „ Korištenje financijskih izvještaja u funkciji razotkrivanja i rješavanja nelikvidnosti poslovnih subjekata“, str. 11. i 12., Financijske i računovodstvene mjere izlaska iz recesije, Gulin, D. (ur.), Hrvatska zajednica računovođa i financijskih djelatnika, Zagreb, 2011., str.
116. – 124., Hrvatska znanstvena bibliografija, 9. 5. 2011., http://bib.irb.hr/datoteka/512615.
Dubrovnik_svibanj_2011.doc, 30. 3. 2012.
174
Tajana Kramar Šandl, Ksenija Kramar: POVEZANOST TRANSFERNIH CIJENA I FORENZIČNOG RAČUNOVODSTVA
POVEZANOST TRANSFERNIH CIJENA I FORENZIČNOG
RAČUNOVODSTVA
Tajana Kramar Šandl,
Krako-Revizija d.o.o., Zagreb, Hrvatska
Ksenija Kramar,
Krako-Revizija d.o.o., Zagreb, Hrvatska
SAŽETAK RADA
Područje transfernih cijena je zadnjih godina postalo jedno od najvažnijih
područja kojima se bave porezna uprava i međunarodna društva. Međunarodna
društva pri određivanju transfernih cijena pokušavaju smanjiti ukupne porezne
obveze, pri čemu porezna uprava ubire manje poreza nego što bi ubirala iz poslovanja povezanih društava koje bi se odvijalo po tržišnim uvjetima. Osnovni je cilj
povezanih društava što veća racionalizacija poslovanja, smanjenje rashoda, povećanje prihoda i dobiti, a da bi se takav cilj ostvario iskorištavaju se različitosti
poreznih sustava pojedinih država. Zbog toga su transferne cijene jedna od strategija poreznog planiranja kojima multinacionalne kompanije dio svojih prihoda
premještaju iz jurisdikcije s višim poreznim opterećenjem u jurisdikciju s nižim poreznim opterećenjem. Međutim, to često dovodi do sumnje da transferne cijene
mogu predstavljati iskušenje za upravu i vlasnika budući da uz pomoć transfernih
cijena pokušavaju ostvariti svoje ciljeve koji bi gledano sa pravne osnove mogli biti
sporni, a to su, prije svega izbjegavanje plaćanja poreznih obveza, onemogućavanje konkurencije, prodor na nova tržišta, izbjegavanje manjinskih dioničara, itd...
1. POVEZANE OSOBE
Osnovni je cilj svih povezanih društava racionalizacija poslovanja, smanjenje rashoda, te povećanje prihoda i dobiti uz postizanje što povoljnijeg poreznog položaja društava unutar grupe. Zbog te poslovne povezanosti dva ili
više društva pojavljuje se u poreznom smislu problem transfernih cijena i smanjenja dobiti povezanih društava različite rezidentnosti. Različite su definicije
povezanih osoba unutar zakona Republike Hrvatske, no najvažnije su one iz
Zakona o trgovačkim društvima, Općeg poreznog zakona i Zakona o porezu
na dobit.
175
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
Tablica 1.: Usporedni prikaz definicija povezanih osoba unutar zakona Republike Hrvatske1
ZAKON
Zakon o trgovačkim
društvima,
članak 473. – 486.1
Definicija
povezana su društva definirana kao društva koja u drugim društvima
imaju većinski udio ili većinsko pravo o odlučivanju, ovisno i vladajuće
društvo, društva koncerna, društva s uzajamnim udjelima i društva
povezana poduzetničkim ugovorima. To su samostalne pravne osobe
koje mogu stjecati prava i obveze, mogu tužiti ili biti tuženi, te moraju
voditi poslovne knjige i sastavljati poslovna izvješća.
Opći porezni zakon, povezane su osobe pravno samostalna društva kod kojih jedno društvo
članak 41., stavak 2.2 u drugom društvu ima izravno ili neizravno više od 50% udjela ili ima
izravno ili neizravno većinska članska prava.
Zakon o porezu na
povezanim osobama smatraju se one osobe kod kojih jedna od osoba
dobit, članak 13.,
sudjeluje izravno ili neizravno u upravi, nadzoru ili kapitalu druge osobe,
stavak 2.3
a te iste osobe sudjeluju izravno ili neizravno u upravi, nadzoru ili kapitalu
društva.
2. ŠTO SU TRANSFERNE CIJENE?
Transferne cijene (lat. transfero = prenijeti) možemo definirati kao cijene
po kojima povezane osobe međusobno prodaju poslovne učinke, odnosno to
su cijene koje nastaju samo u poslovnim transakcijama između povezanih osoba.2 Nastaju kada u pravilu jedan ili više dijelova poduzeća ili povezanih osoba
koristi proizvode i usluge koje proizvodi drugi dio ili dijelovi poduzeća ili povezanih osoba. Postupak utvrđivanja transfernih cijena započinje utvrđivanjem
povezanosti između dvije osobe, jer porezni organi prvo moraju utvrditi da li
su dvije povezane osobe, u čijem poslovanju se želi utvrđivati transferne cijene, stvarno povezane osobe ili ne.
3. FORENZIČNO RAČUNOVODSTVO
Forenzično računovodstvo se može definirati kao primjena istražiteljskih i
analitičkih vještina s ciljem otkrivanja manipulacija u financijskim izvještajima
koje odstupaju od računovodstvenih standarda, poreznih zakona i ostalih zakonskih odredbi.
1 2 Izvor: Narodne novine br. 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09
Izvor: Pegan, J. C. I Wilkie, S.J. (1993) Transfer pricing strategy in a global economy. Netherland: IBFD
Publications, str.15
176
Tajana Kramar Šandl, Ksenija Kramar: POVEZANOST TRANSFERNIH CIJENA I FORENZIČNOG RAČUNOVODSTVA
4. POVEZANOST TRANSFERNIH CIJENA I FORENZIČNOG
RAČUNOVODSTVA PRILIKOM IZRAČUNA TRANSFERNIH
CIJENA UPOTREBOM RAZLIČITIH METODA3
Transferne cijene su važne za porezne obveznike i za porezna područja,
budući da u velikoj mjeri određuju prihode i rashode povezanih osoba, ponekad iz različitih poreznih nadležnosti, te time povezane dobitke koje je moguće oporezovati. U čemu je onda problem transfernih cijena? Transferne cijene u
pravilu odstupaju od tržišnih cijena, te se njima utječe na preraspodjelu dobiti
među povezanim osobama u različitim državama što je glavni problem poreznih uprava. Zbog transparentnosti oporezivanja dobiti između povezanih
društava unutar međunarodnog tržišnog sistema, transferne cijene bi trebale
biti potpuno jednake kao i između potpuno nepovezanih društava. Porezna
evazija je najčešći motiv zbog kojeg se povezana društva odlučuju za korištenje transfernih cijena. Upravo iz tih razloga postoje propisi koji sprečavaju
zlouporabu transfernih cijena. Pod zlouporabom transfernih cijena smatra se
mogućnost da podružnica međunarodnog društva u državi s nižom poreznom
stopom ispostavlja račune za nabavu robe podružnici istog međunarodnog
društva u državi s višom poreznom stopom i to po cijenama koje su veće od
ostvarenih cijena između nepovezanih osoba na domaćem i usporedivom tržištu. Da nema odgovarajućih propisa na taj bi način podružnice iz država s visokom poreznom stopom transferirale dobitak u druge podružnice na način da
bi plaćale veću cijenu od tržišne, te u bilanci iskazivale gubitak. Dobitak bi bio
iskazan u državi gdje je oporezivanje niže s time da je udio u dobiti za vlasnike
udjela viši što je i poželjno.
4.1. Primjer4
Napomena: Kroz cijeli primjer koriste se jedinstveni podaci.
Poduzetnik društvo „X“ d.o.o. iskazuje u poreznom razdoblju, za koje se
utvrđuje dobit poduzetnika društva „ABC“ d.o.o., porezni gubitak, pa sukladno odredbama članka 13. Zakona o porezu na dobit i članka 40. Pravilnika o
porezu na dobit5, poduzetnik društvo „ABC“ mora izvršiti usklađivanja prihoda
(dobiti) sukladno odredbama Zakona i Pravilnika.
Financijski podaci poduzetnika društva „ABC“ d.o.o.:
- ukupni prihodi
455.198,00 nj (novčanih jedinica)
- ukupni rashodi
400.839,00 nj
3 Izvor: Guzina, B. Inšpiciranje transfernih cen, Finance, 86/2006.
Izvor: Drakšić, D.: Diplomsko delo „Primerjava metoda za določanje transfernih cen“, Viša strokovna šola
Academia Maribor, 2008. – prilagođeno Zakonima RH
5 Izvor: Narodne novine br. 95/05, 133/07, 156/08, 146/09, 123/10, 137/11
4 177
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
- nabavna vrijednost prodane robe
249.484,00 nj
- neto dobit poslovne godine
9.429,00 nj
Poduzetnik društvo „ABC“ d.o.o. u promatranom je razdoblju prodalo poduzetniku društvu „X“ d.o.o.: - 1 komad proizvoda A po cijeni 1.124 nj iz odobrenje 5% popusta
- 240 komada proizvoda B po cijeni 0,34 nj uz odobrenje 10% popusta
- 240 komada proizvoda C po cijeni 0,24 nj uz odobrenje 10% popusta
- 1 komad proizvoda D po cijeni 144,40 nj uz odobrenje 10% popusta
- 4 komada proizvoda E po cijeni 17,70 nj uz odobrenje 15% popusta i
pri tome ostvarilo slijedeći prihod:
Tablica 2.: Ostvareni prihodi društva „ABC“ d.o.o. iz odnosa sa povezanim
društvom „X“ d.o.o.
Naziv
Mjerna
proizvoda jedinica
1
2
“A”
kom
“B”
kom
“C”
kom
“D”
kom
“E”
kom
Ukupni prihod
Količina
3
1
240
240
1
4
Cijena po
%
Popust po Prodajna
jedinici popusta
jedinici
cijena
4
5
6=4x5 7=4+6
1.124,00
5%
56,200 1.067,800
0,34
10%
0,034
0,306
0,24
10%
0,024
0,216
144,40
10%
14,440
129,960
17,70
15%
2,655
15,045
Prihod
8=3x7
1.067,80
73,44
51,84
129,96
60,18
1.383,22
Na temelju navedenih podataka uz upotrebu metodologije za izračun
transfernih cijena, moguće je izračunati transferne cijene za sve poslovne događaje.
4.1.1. Metoda usporedne nekontrolirane cijene - unutarnja usporedivost
Kod ove metode uspoređuje se cijena po kojoj se prodaju proizvodi povezanim ili nepovezanim osobama, te je kod korištenja ove metode, vezano uz
usporedivost, potrebno posebno paziti na razlike između proizvoda (količina i
vrijednost), prodajne uvjete, opseg posla (količinski popust), garancije, tečajne
razlike i sl.
178
Tajana Kramar Šandl, Ksenija Kramar: POVEZANOST TRANSFERNIH CIJENA I FORENZIČNOG RAČUNOVODSTVA
Tablica 3.: Cjenik poduzetnika društva „ABC“
Naziv proizvoda
“A”
“B”
“C”
“D”
“E”
Mjerna jedinica
kom
kom
kom
kom
kom
Cijena po jedinici
1.124,00
0,34
0,24
144,40
17,70
Budući da je društvo „ABC“ odobrilo svojim povezanim osobama određene popuste koje ne odobrava ostalim kupcima – nepovezanim osobama, društvo mora prilagoditi poreznu osnovicu.
Tablica 4.: Ispravak prihoda upotrebom metode unutarnje usporedivosti
cijena
Ukupno
Utvrđena
transferna Ostvareni
Naziv
Komada transferna
vrijednost
prihod
proizvoda
cijena
proizvoda
1
2
“A”
1
“B”
240
“C”
240
“D”
1
“E”
4
Ukupno prihod
3
1.124,00
0,34
0,24
144,40
17,70
4=2x3
1.124,00
81,60
57,60
144,40
70,80
1.478,40
5
1.067,80
73,44
51,84
129,96
60,18
1.383,22
Korekcija
prihoda
6=4-5
56,20
8,16
5,76
14,44
10,62
95,18
Ukoliko društvo koristi metodu unutarnje usporedivosti cijena, morati će
kod obračuna poreza na dobit povećati prihode, odnosno oporezivu osnovicu
za 95,18 nj.
4.1.2. Metoda usporedne nekontrolirane cijene - vanjska usporedivost
Društvo „ABC“ prodalo je društvu „X“ proizvode za koje u Hrvatskoj nema
drugog prodavatelja, pa je iz tog razloga potrebno prije izračuna vanjske usporedne cijene izvršiti analizu usporedivosti transakcija. Prilikom izrade analize,
društvo „ABC“ je utvrdilo da drugi poduzetnici u sličnim transakcijama, ali sa
proizvodima drugih proizvođača ostvaruju slijedeće cijene:
179
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
Tablica 5.: Prosječne usporedive tržišne cijene drugih proizvođača
Cijena kod
Cijena kod
Cijena kod
Prosječna
Naziv
nepovezanog nepovezanog nepovezanog
cijena
proizvoda
poduzetnika 1 poduzetnika 2 poduzetnika 3
1
2
3
4
“A”
“B”
“C”
“D”
“E”
1.120,00
0,29
0,24
135,00
16,00
1.050,00
0,28
0,22
141,00
17,00
1.089,90
0,32
0,20
128,00
14,48
5 = (2+3+4) / 3
1.086,63
0,30
0,22
134,67
15,83
Također, društvo „ABC“ je na temelju iskustva iz ranijih godina utvrdilo da
su na inozemnom tržištu proizvodi koje prodaje najmanje 8% skuplji od proizvoda drugih proizvođača, te je iz tog razloga potrebno povećati cijene dobivene usporedbom.
Tablica 6.: Ispravak prihoda korištenjem metode vanjske usporedivosti cijena
Naziv
proizvoda
Količina
1
2
“A”
1
“B”
240
“C”
240
“D”
1
“E”
4
Ukupno prihodi
Prosječna
Ukupno
Prosječna
cijena
transferna Ostvareni
cijena
uvećana za vrijednost prihodi
8%
proizvoda
3
1.086,63
0,30
0,22
134,67
15,83
4 = 3 + (3 x 8%)
1.173,560
0,324
0,238
145,444
17,096
5=2x4
1.173,56
77,76
57,02
145,44
68,39
1.522,17
6
1.067,80
73,44
51,84
129,96
60,18
1.383,22
Korekcija
prihoda
7=5-6
105,76
4,32
5,18
15,48
8,21
138,95
Kod proizvoda „B“ je utvrđeno da ostvareni prihodi prelaze prihode izračunane određenom metodom utvrđivanja transfernih cijena, međutim društvo
„ABC“ ne smije zbog toga umanjiti svoje prihode. Istovremeno, ukoliko povezano društvo „X“ , za utvrđivanje transferne cijene koristi tu metodu i iste
tržišne cijene, ono mora smanjiti svoje rashode, odnosno povećati oporezivu
osnovicu.
4.1.3. Metoda trgovačke (preprodajne) cijene
Transferna se cijena korištenjem ove metode utvrđuje na osnovi odgovarajuće marže koju na tržištu ostvaruju nepovezane osobe. Ova se metoda
koristi tako da se od konačne prodajne cijene oduzima odgovarajuća razlika
u cijeni.
Društvo „ABC“ je u promatranoj poslovnoj godini ostvarilo 355.807,00 nj prihoda od prodaje robe, a nabavna vrijednost prodane robe iznosi 249.484,00 nj.
180
Tajana Kramar Šandl, Ksenija Kramar: POVEZANOST TRANSFERNIH CIJENA I FORENZIČNOG RAČUNOVODSTVA
Prosječna razlika u cijeni = 100 – ((nabavna vrijednost prodane robe / prihod od prodaje robe) *100) à 100 – (249.484,00 / 355.807,00 * 100) = 29,88%
Iz dokumentacije (fakture dobavljača, primke) utvrdimo nabavne vrijednosti proizvoda, dodamo prosječnu maržu i izračunavamo cijene koje bi društvo zaračunalo nepovezanim osobama.
Tablica 7.: Utvrđivanje marže za nepovezane osobe
Nabavna
cijena
Marža
29,88%
1
2
3 = 3 x 29,88%
“A”
“B”
“C”
“D”
“E”
855,00
0,26
0,18
114,00
13,50
255,474
0,078
0,054
34,063
4,034
Proizvod
Prodajna cijena
s maržom
4=2+3
1.110,474
0,338
0,234
148,063
17,534
transferna cijena = prodajna cijena neovisnom kupcu - RUC
Iz prodajnih cijena za društvo „X“ izračunavamo svotu marže ostvarene pri
prodaji tom povezanom društvu.
Tablica 8.: Utvrđivanje marže za povezano društvo „X“
Proizvod
Količina
1
2
“A”
“B”
“C”
“D”
“E”
1
240
240
1
4
Prodajna
cijena
3
1.067,800
0,306
0,216
129,960
15,045
Nabavna
cijena
Marža po
komadu
4
5=3-4
855,000
0,260
0,180
114,000
13,500
212,800
0,046
0,036
15,960
1,545
Nakon što smo utvrdili koliku maržu ostvarujemo u transakciji prodaje nepovezanim osobama, a koliku maržu smo ostvarili u transakciji prodaje povezanoj osobi, možemo izračunati razliku:
181
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
Tablica 9.: Razlike u marži utvrđene korištenjem metode trgovačke cijene
Proizvod
Količina
1
“A”
“B”
“C”
“D”
“E”
Ukupno
Ostvarena
Utvrđena
marža kod
Razlika po
marža za
prodaje
jedinici
nepovezane
povezanom
osobe
društvu “X”
2
3
1
240
240
1
4
4
255,474
0,078
0,054
34,063
4,034
5 = 3 -4
42,674
0,032
0,018
18,103
2,489
212,800
0,046
0,036
15,960
1,545
Ukupno
razlika u
marži
6=2x5
42,674
7,680
4,320
18,103
9,956
82,733
Kada bi društvo „ABC“ koristilo ovu metodu tada bi kod obračuna poreza
na dobit moralo povećati prihode, odnosno oporezivu osnovicu za 82,73 nj.
4.1.4. Metoda dodavanja bruto dobiti na troškove (trošak plus)
Ova se metoda koristi kod prodaje proizvoda povezanim društvima. Sastavljena je od proizvodnih troškova na koje se dodaje dodatak na troškove.
Ova je metoda vrlo „osjetljiva“ na različite računovodstvene načine iskazivanja
troškova. Iz tog razloga potrebno je razdijeliti ispravno opće troškove, sukladno načelima troškovnog računovodstva.
Društvo „ABC“ prodaje trgovačku robu, pa je izračun u ovom primjeru približan, budući da nema proizvodnje. Također, ovo društvo ne knjiži odvojeno
troškove koji se odnose na usluge i one koji su nastali u vezi s prodajom robe.
Društvo procjenjuje da troškovi kod preprodaje robe iznose 15% nabavne vrijednosti, te ostvaruje 20% dobiti.
Tablica 10.: Cijene utvrđene metodom trošak plus
Proizvod
1
“A”
“B”
“C”
“D”
“E”
Kupoprodajna
cijena
Troškovi
15%
Ukupno
nabavna
cijena
20%
planirane
dobiti
Utvrđena
cijena
2
3 = 2 x 15%
4=2+3
5 = 4 * 20%
6=4+5
855,000
0,260
0,180
114,000
13,500
128,250
0,039
0,027
17,100
2,025
983,250
0,299
0,207
131,100
15,525
196,650 1.179,900
0,060
0,359
0,041
0,248
26,220
157,320
3,105
18,630
U skladu sa dobivenim cijenama društvo izračunava koliko bi se prihoda
ostvarilo ako bi se koristila ova metoda.
182
Tajana Kramar Šandl, Ksenija Kramar: POVEZANOST TRANSFERNIH CIJENA I FORENZIČNOG RAČUNOVODSTVA
Tablica 11.: Korekcija prihoda korištenjem metode trošak plus
Proizvod
1
“A”
“B”
“C”
“D”
“E”
Ukupno
Količina
2
1
240
240
1
4
Utvrđena Ukupno
Ostvareni Korekcija
transferna transferna
prihodi
prihoda
cijena
vrijednost
3
4=2x3
5
6=4-5
1.179,900 1.179,900 1.067,800
112,100
0,359
86,160
73,440
12,720
0,248
59,520
51,840
7,680
157,320
157,320
129,960
27,360
18,630
74,520
60,180
14,340
1.557,420 1.383,220
174,200
Kada bi društvo „ABC“ koristilo ovu metodu kod obračuna poreza na dobit
moralo bi povećati prihode, odnosno oporezivu osnovicu za 174,20 nj.
Tablica 12.: Zbirna tabela svih izračuna i korekcija prihoda
Proizvod
“A”
“B”
“C”
“D”
“E”
Ukupno
Obračunani
prihodi
1.067,80
73,44
51,84
129,96
60,18
1.383,22
Korekcija
Korekcija
Korekcija
Korekcija
prihoda
prihoda
prihoda
prihoda
- metoda
- metoda
- metoda
- metoda
vanjskih
unutarnjih
preprodajne dodatka na
usporedivih usporedivih
cijene
troškove
cijena
cijena
56,20
105,76
42,67
112,14
8,16
4,32
7,68
12,72
5,76
5,28
4,32
7,68
14,44
15,48
18,10
27,36
10,62
8,20
9,96
14,34
95,18
139,04
82,73
174,24
Simulirani izračuni ukazuju da treba ocijeniti i utvrditi transferne cijene za
svaku transakciju posebno, sukladno odredbama Zakona i Pravilnika o porezu
na dobit. Iz prikazanih primjera možemo zaključiti da je najbolja metoda za
izračun transfernih cijena metoda usporedne nekontrolirane cijene primjenom
vanjske usporedivosti cijena. Ukoliko bi društvo „ABC“ utvrđivalo transferne cijene na kraju godine samo za potrebe obračuna poreza na dobit, koristilo bi za
izračun metodu usporedne nekontrolirane cijene primjenom unutarnje usporedivosti cijena, jer se preporuča njezino korištenje, a i najlakša je za korištenje.
U tom bi slučaju društvo „ABC“ moralo povećati prihode za 95,18 nj, obzirom
da je samo povezanom društvu „X“ odobrilo određene popuste koje drugim
kupcima nije odobrilo.
Kod analize transfernih cijena postavlja se temeljno pitanje da li je poslovni rezultat za poslovnu godinu u skladu s neovisnim tržišnim načelom, a tu
183
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
nam je od velike pomoći upravo forenzično računovodstvo. Odgovore na postavljeno pitanje možemo dobiti iz analize računovodstvenih podataka: procjene gubitka, podacima je li poduzeće dokapitalizirano i na koji način, je li
poduzeće solventno, jesu li usluge koje su napravljene u poduzeću stvarno
izvršene, odnosno da li su izvršene od strane osoblja zaposlenog u poduzeću
kojeg uspoređujemo ili je sve to napravljeno s ciljem prijenosa dobiti u državu sa niskom stopom oporezivanja. Također, za određivanje transfernih cijena
bitno je osigurati što više podataka o globalnom poslovanju grupe uvidom u
financijske izvještaje svih poduzeća u grupi. Tako da na taj način zadiremo u
sferu forenzičnog računovodstva i uvelike olakšavamo izračun transfernih cijena unutar povezanih društava.
LITERATURA
1. Zakon o trgovačkim društvima, Narodne novine broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03,
107/07, 146/08, 137/09
2. Opći porezni zakon, Narodne novine broj 147/08, 18/11
3. Zakon o porezu na dobit, Narodne novine broj 177/04, 90/05, 57/06, 146/08, 80/10, 22/12
4. Pravilnik o porezu na dobit, Narodne novine broj 95/05, 133/07, 156/08, 146/09, 123/10,
137/11
5. Izvor: Pegan, J. C. I Wilkie, S.J. (1993) Transfer pricing strategy in a global economy. Netherland: IBFD Publications, str.15
6. Izvor: Guzina, B. Inšpiciranje transfernih cen, Finance, 86/2006.
7. Izvor: Drakšić, D.: Diplomsko delo „Primerjava metoda za določanje transfernih cen“, Viša
strokovna šola Academia Maribor, 2008. – prilagođeno Zakonima RH
184
Olivera Đurić: EKOLOŠKO OPOREZIVANJE - PUT U BOLJU BUDUĆNOST
EKOLOŠKO OPOREZIVANJE - PUT U BOLJU
BUDUĆNOST
Olivera Đurić
Visoka poslovna skola strukovnih studija Blace, Srbija
SAŽETAK
Ekonomska kriza je dovela do značajnog pada poreskih prihoda, a sa njima
i dramatičnog povećanja budžetskih deficita i javnog duga u mogim zemljama
sveta pa i kod nas na Zapadnom balkanu. Zato je povećanje poreskih prihoda
putem ekoloških poreza nekima danas veoma privlačna ideja. S druge strane
postoji realna opasnost da se u ovom teškom vremenu odustane od ekološkog
oporezivanja opravdajući to smanjenjem troškova proizvodnje i podizanjem posrnulih privreda na noge. Bez obzira na nedostatak prihoda u budžetima, države
ne smeju da odustaju, već moraju da koriste poresku politiku kao stimulativni instrument pozitivnih promena u stvaranje novih čistijih tehnologija u svetu kako
bi kreirali bolju budućnost za sve nas. Vlade zemalja bi morale da pokažu veću
odlučnost u vezi sa pitanjima zaštite životne sredine i održe poverenje privrede i
ukupne javnosti. Inače ACCA1 upozorava da će ekološki porezi samo postati način za povećanje prihoda.
“Neka sada svaki pojedinac i intitucija, misle i deluju kao odgovorni advokat
planete Zemlje, tražeći rešenja u ekologiji, ekonomiji i etici, koja će obezbediti
održivu budućnost, eliminisati zagađenje, siromaštvo i nasilje. Neka ljudska
avantura bude podsticanje mirnog napredaka i tad će se probuditi čudo života “
John McConnell, osnivač Međunarodnog dana planete Zemlje
1. POJAM I DEFINISANJE EKOLOŠKOG OPOREZIVANJA
Termin ekološko oporezivanje prvi put se pojavio kada je još pre 90 godina čuveni ekonomista sa Cambridgea Piguo, prvi razradio i obrazložio ideju
o ekološkom oporezivanju. Početkom šezdesetih i sedamdesetih godina XX
1 The Association of Chartered Certified Accountants, Ekološki porezi u recesiji, Avgust 2009.
185
riM konferencija - zbornik stručnih radova
veka, ponovo je ojačala ekološka svest i oživela Piguovu ideju o porezu na
eksterne efekte.
Skandinavske zemlje Švedska i danska pioniri su uvođenja i primene
ekološkog oporezivanja. ekološko oporezivanje je opravdano efektom dvostruke dividende. taj efekat se ogleda kroz: veće javne prihode u budžetima i
čistiju životnu sredinu.
Pojam ekoloških poreza u literaturi nije službeno definisan, a termini kao
što su: ekološki porezi ecological taxes, porezi za zaštitu životne sredine
environmental taxes, zeleni porezi green taxes, ekološke takse environmental fees ili porez na zagađenje taxes on pollution, pojavljuju se kao sinonim
koji označava ekološko oporezivanje.
Evropska komisija, Eurostat i OECD ekološke poreze definišu s aspekta
poreske osnovice. Po njima ekološki porez je svaki poreski oblik kod koga je poreska osnovica izražena u fizičkim jedinicama supstance, odnosno materije koje
imaju dokazan negativni uticaj na okruženje.
Međutim, najrasprostranjenije tumačenje koje je raspostranjeno među
ekolozima i ekonomistima je da su to dažbine koje plaćaju zagađivači životne sredine ili koje se plaćaju na robu čija upotreba zagađuje životnu
sredinu.
ekonomista deutsche Bank frank Zipfel kaže da “Eko-porez” sa takvim
nazivom zapravo ne postoji, ali da je ovaj termin postao standardni termin koji
se danas koristi u ekološkim poreskim reformama.
2. KLASIFIKACIJA EKOLOŠKIH POREZA U CILJU OSTVARENJA
EKOLOŠKIH CILJEVA
Poreski sistem može biti moćno sredstvo kojim se menja određeno neprihvatljivo ponašanje. tako su na primer ekološki porezi, bili nezamislivi pre
samo 20 godina, sada se koriste naširoko, i to najčešće u borbi protiv klimatskih promena.
ekološki porezi se najčešće grupišu u četiri kategorije:
Šema br. 1.
ekološki porezi u eu
EKOLOŠKI POREZI
POREZI NA ENERGIJU
186
POREZI NA
TANSPORT
POREZI NA
ZAGAĐENJE
POREZI NA PRIRODNE
RESURSE
olivera Đurić: EKOLOŠKO OPOREZIVANJE - PUT U BOLJU BUDUĆNOST
Porezi na energente se javljaju kao: porezi na mineralna ulja i motorna
goriva, benzin, dizel, lož-ulje, kerozin, petrolej, gas, struju. dominacija poreza
na energiju je zajednička za većinu država članica eu.
Porezi na transport se javljaju kao: porez na registaciju i korišćenje motornih vozila, porez na uvoz i prodaju motornih vozila, na korišćenje puteva,
osiguranje luksuznih jahti, na buku, putnike u vazdušnom prometu.
Porezi na zagađenje se javljaju kao: porezi na pesticide i vestačka đubriva, na pakovanje metala, plastike, stakla, keramike, na otpad na deponijama,
na zagađenje vazduha (Co2, So2, nox), na baterije, gume, otpadne vode, plastične kese .
Porezi na prirodne resurse se javljaju: se najčesće kao renta za ekspoataciju nekog neobnovljivog prirodnog dobra. na primer: u kini je prošle godine uveden porez na ekspoataciju nafte i gasa.
Grafikon br. 1. ukupni eko-porezi u 2007. godini u 27 zemalja eu u totalnom
i % iznosu izraženo u milionima evra
Izvor: Eurostat
u evropi su 2007. godine prihodi od poreza na energiju i poreza na transport činili oko 96% ukupnih ekoloških poreza. negde oko 4% ukupnih ekoloških poreza su bili prihodi od poreza na zagađenje i poreza na prirodne resurse.
države članice evropske unije imaju različite propise u području ekoloških poreza, pa je 2007. godine prvi put u Briselu organizovan Evropski poreski forum, na kojem se raspravljalo o poreskim podsticajima u energetskoj politici.
Održivi razvoj i sa njim povezano oporezivanje je takođe deo Lisabonske
strategije.
3. PRIHODI KOJI SE OSTVARUJU OD EKOLOŠKIH POREZA
Bez obzira na veliki značaj ekoloških poreza u unapređenju životne sredine, njihovo procentualno učešće u ukupnim javnim prihodima je na žalost
takoreći simbolično. to vidimo i iz grafikona br.2. Iz grafikona se vidi da je prosečno procentalno učešće je negde oko 6% za posmatrane zemlje članice.
187
riM konferencija - zbornik stručnih radova
Grafikon br. 2 učešče prihoda koji se ostvaruju putem ekoloskih poreza u
ukupnim javnim prihodima u nekim zemljama oeCd-a
Izvor: The ekonomist, Oporezivanje i loše stvari, Jun 2nd 2011, | WASHINGTON
Grafikon br. 3 Procenat eko-poreza u BdP zemalja eu u periodu od 19952008. godine
Izvor: Trendovi oporezivanja u EU, podaci za EU država članica, Islanda i Norveške, 2010,
Еуростат 149-158.2
grafikon 3. pokazuje sledeće: u 2008. godini, prihodi od poreza za zaštitu
prirodne sredine u eu-27 čine 2,4% BdP, što je u odnosu na 1999. godinu, kada
su ekološke takse dostigle svoj vrhunac i nivo od 2,9% BdP, prilično značajan
pad i može se smatrati da stabilno padaju još od 2004. Samo četiri članice u
promatranom periodu (estonija, letonija, Irska i rumunija) imaju nivo eko2
Đurić, O., Treća međunarodna konferecija mladih lidera ICONYL 2011, Srbija u svetlu ekološke poreske reforme
Evropske unije, Novi Pazar, oktobar 2011.
188
Olivera Đurić: EKOLOŠKO OPOREZIVANJE - PUT U BOLJU BUDUĆNOST
poreza ispod 2% BDP-a, dok ostale četiri imaju poreski prihod od eko-poreza
veći ili jednak od 3,5% BDP-a. U Danskoj je daleko najviši nivo ekoloske takse
od 5,7% u 2008, zatim u Holandiji (3,9%). Generalno bleži se blagi pad poreza
na energiju, a u nekoliko zemalja i rast (Kipar), i to povećanje blizu 1% BDP-a,
a (Bugarska, Poljska i Estonija) imaju povećanje iznad 0,5% BDP-a. Povećanje
prihoda od poreza u Danskoj, nastalo zbog promene u neenergetskim taksama i to od oporezivanja CO2.
Sve veća izdvajanja iz budžeta za rešavanje ekoloških problema tanje i ovako uzdrmane budžete, a iz napred navedenog smo videli da su poreski prihodi
ostvareni od ekoloških poreza mali a u ovoj krizi su još i manji. Uzmimo ЕU-27
kao primer: godine 1997, ekološki porezi su činili nešto manje od 3% ukupinih
prihoda. Do 2007. godine taj prihod je iznosio, 2,5%, ukupnih prihoda.
Katastrofalna greška bi bila ako bi se pomislilo da će ekološki porezi u
budućnosti rasti. Visina poreske osnovice, nadamo se, smanjivaće se putem
uspešnog sistema zaštite zivotne sredine. Smanjenje poreske osnovice putem smanjenja zagađenja dovešće do toga da će prihod od ekoloških poreza
opadati. To je dobro za ekologiju ali nije za budžet. Zato se novi poreski prihodi moraju obezbediti dobro izbalansiranom i širokom poreskom osnovicom na dugi rok.
4. POREZI NA UGLJENIK - USLOV ZA IZGRADNJU NOVE
EKOLOŠKE BUDUĆNOSTI
Dramatične klimatske promene i njihove posledice su svakim danom sve
više izraženije i ukazuju nam da smo došli do ivice zagađenja životne sredine.
Očigledno je da se mora vrlo brzo delovati. Sve zemlje veliki emiteri ugljenika
u atmosferu se se slažu da je neophodno smanjiti emisiju ugljenika na planeti.
Međutim, ne slažu se kako to uraditi.
189
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
Šema br. 2.Najveći svetski emiteri CO2
Izvor: Analiza klimatskih pokazatelja Alat (CAIT) Version 8,0 (Washington DC World Resource
Institute 2010).
4.1. Šta je porez na ugljenik?
Porez na ugljenik-carbon tax - je porez na korišćenje izvora energije koji
emituju ugljen-dioksid u atmosferu. On redstavlja jedan vid poreza na zagađnje. Evropska komisija je početkom devedesetih predloložila poseban metod oporezivanja energenata u zavisnosti od sadržaja ugljenika i od toga da li
energent spada u kategoriju obnovljivih ili neobnovljivih resursa. Iako je raz190
Olivera Đurić: EKOLOŠKO OPOREZIVANJE - PUT U BOLJU BUDUĆNOST
matrana mogućnost redukovanja poreskih stopa za pojedine energetski intenzivne sektore, predlog je naišao na žestoko protivljenje proizvođača energenata i sektora teške industrije, koji su i najveći emiteri CO2. Ipak, Skandinavske
zemlje su postale pioniri u uvođenu poreza na CO2 još od 1990. godine.
• Finska: prvi put uveden porez na ugljenik na svijetu u 1990. U početku od poreza su izuzeti mali industrjski proizvođači. U 2010. godini u
Finskoj je porez 20 € po toni CO2 a prirodni gas ima smanjenu poresku stopu.
• Švedska: godine 1991. uvela je porez na ugljenik. Švedska je podizanjem cena fosilnim gorivima donošenjem porez na ugljenik, umanjila
zagađenje ugljenikom za 9% između 1990. i 2006. god. U Stockholmu
su uvedene “crne kutije” koje registruju ulazak u centar grada i automatski naplaćuju porez na zagađenje. Time se broj vozila u centru
grada smanjio za 25%, a zagađenje je smanjeno za više od 10%.
• Norveška: Godine 1991. uvela porez na ugljenik. Međutim, emisija
ugljen dioksida je povećana 43mg posto po glavi stanovnika između
1991 i 2008.
• Danska: Ona je porez na ugljenik donela 1992.god. Porez se odnosi na
sve korisnike energije, što uključuje i industrijski sektor, ali su industrijska poreduzeća drugačije oporezovana u zavisnosti od svrhe korišćenja energije. Emisija CO2 je smanjena 15% u 2005. godini u odnosu na
1990. godinu.
• Švajcarska: Podsticajni porez na ugljenik uveden je Švajcerskoj u
2008. godini. Obuhvata sva fosilna goriva, ukoliko se koriste za energiju. Švajcarska preduzeća mogu biti izuzeta od poreza, ako učestvuju
u trgovani emisijama u zemljama EU. Emisija CO2 je u Švajcarskoj nije
pala ali je ostala stabilna između 1990 i 2007 godine .
• Irska: porez na naftu i plin stupio na snagu u 2010. god.
Ovaj porez su uvodile i neke druge zemlje van Evropskog kontinenta
• Indija: Taksa koju plaćaju proizvođači uglja, uvedena je 2010. godine.
Indija očekuje da podigne prihod za 535 miliona dolara od poreza.
Prvu korist koju očekuje od ove mere je da se smanji upotreba fosilnih
goriva u kompanijama.
• Kostarika: Kostarika je donela 1997. godine porez na zagađenja od
ugljenika 3,5% od tržišne vrijednosti od fosilnih goriva. Prihod prikupljen od toga ide nacionalnom šumskom fondu.
• Quebec, Bulder - Kanadska provincija Quebec, i američki grad Boulderu su uveli porez na ugljenik.
191
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
Neke nove države članice EU, sledile su primer skandinavskih zemalja. Tako
je na primer: Slovenija, od 1997. godine, uvela porez na CO2.
Prema poslednjim reakcijama država članica EU, Bruxelles bi mogao imati ozbiljnih problema ne samo s industrijski najrazvijenijim državama već is
novim zemljama članicama EU jer one nisu još uvek na određenom nivou razvoja koji bi im omogućio ekološku proizvodnju. Tako se na primer Rumunija
poslednja žalila na planove Evropske komisije, a Bukurešt je uložio žalbu Europskom sudu pravde protiv Odluke Evropske komisije da se smanji emisija
CO2 sa 20,7% na 10% u idućih 10 godina, jer je prema njihovom mišljenju to
nemoguće .
4.2. Šta je cap-and-trade (ili „emissions trading) program?
Danas se u svetu Cap-and-trade sistem više primenjuje od poreza na ugljenik. Pomoću ovakvih mera SAD su uspele da smanje količinu kiselih kiša tokom
90-ih godina XX veka. Ovaj program trgovine nastao je na osnovu važećeg Protokola iz Kjota.
Ovo je admistrativna mera koja se koristi za kontrolu zagađenja životne sredine. Centralna vlast (obično neka vladina agencija) utvrđuje limit ili
ograničenje (cap) količine štetne materije koja može emitovati. Kompanije ili
druge grupe koje emituju štetne materije dobijaju kredite (credits) ili dozvole (allowances) koje im daju pravo da emituju utvrđenu količinu te materije.
Ukupan broj kredita ne smije prelaziti utvrđeni limit ili ograničenje, ograničavajući ukupnu emisiju na tom nivou. Kompanije koje emituju više štetnih materija nego što je propisano njihovim ograničenjem, moraju kupovati kredite
od onih koje emituju manje od svog limita. Ovaj transfer se naziva trgovina
(trade). U suštini, kupac kredita je kažnjen zbog zagađenja koje izaziva, dok je
prodavac nagrađen za smanjenje emisije.
Dilema je koju od alternativa koristiti danas?
• cap-and-trade (ili „emissions trading) program , ili
• uvođenje poreza na ugljenik svim korisnicima?
Pristalice cap-and-trade sistema tvrde da bi porez na ugljenik, nesrazmerno opteretio porodice sa nižim primanjima, koje troše veći deo primanja na
energiju, nego bogatija domaćinstva. Pristalice poreza na ugljenik, ističu da će
biti veoma teško upravljati cap-and-trade sistemom, naročito onim koji bi bio
dovoljno globalan da doprinese smanjenju 8 milijardi tona ugljenika, koliko
se danas emituje u svetu. Uz to je ovaj sistem vrlo pogodan za korupciju i ima
mnogo kritičara danas.
192
Olivera Đurić: EKOLOŠKO OPOREZIVANJE - PUT U BOLJU BUDUĆNOST
Dakle, koji će sistem imati najveći uticaj na potrošnju ugljenika?
Izgleda da ako, uopšte želimo da imamo budućnost, i smanjimo emisiju gasova u atmosferu oba će nam sistema biti potrebna. Evropski ETS je najbolji primer, i ako je u prvoj fazi došlo do malog smanjena emisija ugljenika, u
drugoj fazi od 2008. do 2012. god. očekuje se značajno smanjenje.
5. MERE KOJE SE MORAJU PREDUZETI DA BI SE OBEZBEDILA
BUDUĆNOST EKOLOŠKIH POREZA
Razvoj ekoloških poreza u svetu je trenutno rastrzan između političara koji
daju visoki prioritet zaštiti životne sredine i opasnosti od globalnog zagrevanja
i pritisaka političara na smanjenje poreza na energiju zbog ekonomske krize u
svetu. Podaci, pokazuju da procenat ekoloških poreskih prihoda u BDP-a, polako opada od 2004, posebno u zoni EU.
Mere koje moramo preduzeti da obezbedimo ekološko oporezivanje su:
• Pažljivo odmeravanje vrste i visine poreskog opterećenja. Evropske zemlje kreirale su poreze koje su usmereni na proširenje poreske
baze, pa se sad ekološki oporezuju plastične kese, deponije, akumulatori, i đubrivo, sumpor-dioksid i gasovi koji izazivaju efekt staklene
baste a ne odnose se na energente (freon).
• Efikasnije korišćenje poreskih prihoda. Mnogi poreski obveznici tvrde da su ekoloski porezi samo sredstvo kojima se pune istanjeni bužeti
i da zaštita životne sredine nema realne koristi od njih. Međutim, ako
se prihodi od ovakvog vida oporezivanja koristili efikasno, to bi pomoglo da se kreiraju značajne ekološke i druge beneficije. Na primer:
povećanje poreskih prohoda koji bi se upotrebili za smanjenje tereta
ostalih direktnih poreza, kao što su porez na dohodak i doprinosi. Sve
to bi trebalo da izazove pozitivan ekonomski uticaj jer bi se smanjili
troškovi radne snage i izazvao rast zaposlenosti. Takođe bi se povećala
zaposlenost otvaranjem novih radnih mesta vezanih za delatnost očuvanja životne sredine.
• Kordinacija oporezivanja. Neophodna je kordinacija oporezivanja
ekološkim porezima na svetskom nivou, da se ne bi dešavalo da proizvođači prebacuju prljavu idustriju u zemljama u kojima ne postoje
ekološki porezi ili su takse na njih vrlo niske..
• Praćenje inpementacije i efektivnosti ekoloških poreza. Nakon
uvođenja određene vrste poreza potrebno je pratiti da li taj porez daje
određene efekte zbog kojih je i uveden. Stalnom informisanošću i transparentnošću garantovaćemo dobre rezltate.
193
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
• Primena novih poreskih podsticaja. Ekološki ciljevi se mogu postići
i nekim podsticajnim merama poreskog sistema. Na primer: može se
smanjiti PDV na proizvode čija proizvodnja i upotreba ne zagađuje životnu sredinu.
• Subvencije za energentsku efikasnost. Danas su u mnogim zemljama dostupni krediti i subvencije države za renoviranje domova kojima
bi se podstaklo smanjenje potrošnje energije (Čak je i Srbija izdvojila
300 miliona dinara 17. marta ove godine za smanjenje potrošnje energije) a negde čak i stimulisala proizvodnja obnovljive energije u domaćinstvima (solarni paneli, vetrenjače i sl.)
• Podizanje svesti o značaju ekološkog oporezivanaja. Ako se država
ne potrudi da objasni poizvođačima zašto se plaćaju ekološki porezi,
poreski obveznici će to doživeti kao prisilnu meru vlasiti i poreskog
sistema i neće u zaista poromeniti svoje ponašanje.
LITERATURA:
1. Crnkovic A., Ozelenjivanje ekonomije: ekološki porezi, Zb. Pravnog fakulteta Sveučilišta
Rijeka, br. 2, (2005)
2. Đurić, O., Treća međunarodna konferecija mladih lidera ICONYL 2011, Srbija u svetlu
ekološke poreske reforme Evropske unije, Novi Pazar, oktobar 2011.
3. Ecological Tax reform was first published by Zed Books Ltd 57 Caledonian Road, London
Nl 9BU, United Kingdom, and 165 First Avenue, Atlantic Highlands, New Jersey 07716, USA,
1992. (Why do we need this book in 2005?)
4. Enviromental Taxis, Eurostat (2006), Structures of the Taxation Systems in the European
Union – Data 1995–2004, Luxembourg. OECD (2007), Employment Outlook, Paris, 189–92.
5. Filipovic, S. Ekoloski porezi u pojedinim evropskim zemljama, Annals no 162, July 2004 September 2004.
6. Frenc, H.,Renier, M., Gardner, G., Na putu ka zelenom dogovoru ”Green New Deal” Institut
“Vorldvoc, 2009.
7. Fullerton, D., Leicester, A., Smith,S., Enviromental taxes, Natonal Bureau of Economic research, Massachusetts Avenue,Cambridge, July 2008.
8.Georgesku, M-A., Pendolovska, V., Cabeca, J-C.,Julio Cesar CABEÇA Distribution of environmental taxes in Europe by tax payers in 2007., Environment and energy Statistics in focus
67/2010.
9. Ilić - Popov, G., Implementacija ekoloških poreza u zemljama u tranziciji, Industrija
3/2007.
10.Klarer J, Mcnicholas J, Knaus E-M: Sourcebook on Economic Instruments for Environmental Policy Central and Eastern Europe, The Regional Environmental Center for Central and
Eastern Europe, Szentendre, Hungary, 2000.
11.Kolstad, C. D., Environmental Economics, New York, Oxford University Press, 2000.
12.Mayer, C. Germany’s Green Budget Reform 1999 – 2007, Good for ecology, good for economy, Lisbon, February 23, 2007.
194
Olivera Đurić: EKOLOŠKO OPOREZIVANJE - PUT U BOLJU BUDUĆNOST
13.Pesic, R., Predlozi novih “eko-poreza” Evropski forum, Dodatak Nedeljnika Vreme, maj 2005.
14.Stiglic, E.Džozef, Еkonomija javnog sektora, Ekonomski fakultet, Beograd, 2004. Str. 736-738.
15.Taxation trends in EU, Data for the EU Members States, Iceland and Norway, 2010,
Еуростат. 2010.
16.The Association of Chartered Certified Accountants, Green’ Taxation in a Recession, August
2009.
17.The ekonomist, Taxing the bad stuff, Jun 2nd 2011, Washington.
195
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
UTJECAJ RAZLIČITIH (ALTERNATIVNIH) MODELA
MJERENJA DUGOTRAJNE MATERIJALNE
IMOVINE NA REZULTAT POSLOVANJA
PODUZEĆA
Melita Cita
Veleučilište VERN, Zagreb, Hrvatska
SAŽETAK
U Republici Hrvatskoj kao i u svjetskoj računovodstvenoj teoriji i praksi za procjenu vrijednosti dugotrajne materijalne imovine nema opće korištenog modela.
Menadžment treba odabrati onu politiku i model procjene, koji će iskazati dugotrajnu materijalnu imovinu najbliže veličinama koje se mogu smatrati fer vrijednostima. Ovaj je rad usmjeren na računovodstvene postupke povezane s materijalnom imovinom u svim njenim namjenama u poslovanju poduzeća te na usporedbu
rezultata istraživanja primjene različitih (alternativnih) modela mjerenja dugotrajne materijalne imovine na poslovanje poduzeća. Rezultati provedenog istraživanja
mogu biti korisni menadžerima, nastavnicima i ostalim zainteresiranima u proširivanju saznanja o utjecaju različitih modela mjerenja na ocjenu efikasnosti poslovanja poduzeća, te iskazivanja istinitih i fer informacija o njegovom financijskom
položaju i uspješnosti poslovanja
Ključne riječi: Dugotrajna materijalna imovina, modeli procjene, fer vrijednost, pokazatelji uspješnosti poslovanja
1. UVOD
Dugotrajna materijalna imovina predstavlja dugotrajnu imovinu pri čemu
je važan način na koji je iskazana, mjerena i vrednovana u financijskim izvještajima jer to može značajno utjecati na poslovni rezultat.
U radu se daje prikaz računovodstvenog tretmana dugotrajne materijalne
imovine u njenim mogućim funkcijama (od nekretnina, postrojenja i opreme
196
Olivera Đurić: EKOLOŠKO OPOREZIVANJE - PUT U BOLJU BUDUĆNOST
koje koristi poduzeće, ulaganja u nekretnine i dugotrajnu materijalnu imovinu
povučenu iz upotrebe), a obrađena je u određenim MSFI11-jima i HSFI2-jima.
U radu se, nakon uvodnog dijela razmatra priznavanje i početno mjerenje,
naknadno mjerenje i prestanak priznavanja dugotrajne materijalne imovine
prema MSFI-jima odnosno
HSFI-jima, kao i razlike u vrednovanju dugotrajne materijalne imovine prema MSFI-jima i HSFI-jima. U trećem poglavlju uspoređeni su učinci naknadnog
mjerenja imovine na poslovni rezultat. U posljednjem poglavlju daje se pregled najznačajnijih spoznaja proizašlih iz provedenog istraživanja.
2. DUGOTRAJNA MATERIJALNA IMOVINA PREMA
MEĐUNARODNIM I HRVATSKIM STANDARDIMA
FINANCIJSKOG IZVJEŠTAVANJA
Računovodstveni standardi predstavljaju detaljniju razradu pojedinih računovodstvenih načela u pogledu računovodstvenog obuhvata, praćenja i
prezentiranja računovodstvenih informacija. Financijsko izvještavanje u Republici Hrvatskoj vezano je uz primjenu MSFI-a koje primjenjuju veliki poduzetnici i poduzetnici čiji vrijednosni papiri kotiraju na tržištu kapitala ili se obavljaju pripreme za njihovo uvrštavanje. Prema Zakonu o računovodstvu (Nar.
nov. 109/07) veliki su poduzetnici oni koji prelaze dva od sljedeća tri kriterija:
ukupna aktiva iznosi 130.000.000,00 kn, prihod 260.000.000,00 kn i prosječan
broj zaposlenih tijekom godine je veći od 250. HSFI primjenjuju svi ostali poduzetnici od 01.01.2008. godine.
Okvir za izvještavanje dugotrajne materijalne imovine dat je u sljedećim
standardima:
MRS 16 Nekretnine, postrojenja i oprema
MRS 36 Umanjenje imovine
MRS 40 Ulaganje u nekretnine
MSFI 5 Dugotrajna imovina namijenjena prodaji i prestanak poslovanja
HSFI 6 Dugotrajna materijalna imovina
HSFI 7 Ulaganja u nekretnine
HSFI 8 Dugotrajna imovina namijenjena prodaji i prestanak poslovanja
1 2 Međunarodni standardi financijskog izvještavanja
Hrvatski standardi financijskog izvještavanja
197
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
2.1. Priznavanje i početno mjerenje
Dugotrajna materijalna imovina u većini poduzeća predstavlja značajan
dio ukupne imovine i stoga je značajna u prezentiranju njihovog financijskog
položaja i uspješnosti poslovanja. Računovodstveni postupci s dugotrajnom
materijalnom imovinom u osnovi su regulirani MRS-om 16 Nekretnine, postrojenja i oprema za obveznike primjene MSFI-a, te HSFI-a 6 Dugotrajna materijalna imovina za ostala poduzeća, odnosno za mala i srednje velika poduzeća.
Prema definicijama iz navedenih standarda (toč.3 HSFI 6, toč.6 MRS 16) dugotrajna materijalna imovina je imovina koju poduzeće posjeduje za korištenje
u proizvodnji proizvoda ili obavljanju usluga, za iznajmljivanje drugima ili u
administrativne potrebe, te će se prema očekivanju koristiti duže od jednog
razdoblja. Ona obuhvaća sljedeće vrste imovine: zemljište, građevinske objekte, postrojenja i opremu, alate, pogonski inventar, namještaj i transportna
sredstva, dugotrajnu biološku imovinu, predujmove za dugotrajnu materijalnu
imovinu i ostalu dugotrajnu materijalnu imovinu.
Za priznavanje imovine u poslovnim knjigama poduzetnika (toč.18 HSFI 6,
toč.7 MRS 16) trebaju biti ispunjeni sljedeći uvjeti: vjerojatnost da će buduće
ekonomske koristi povezane s imovinom teći u poduzeće i da se trošak stjecanja imovine može pouzdano izmjeriti.
U računovodstvenom praćenju dugotrajne materijalne imovine važan je
izbor trenutka priznavanja imovine, kao i kriterij priznavanja i mjerenja imovine. U MSFI-ima postavljen je kriterij klasifikacije imovine u kratkotrajnu, a ostala imovina koja se ne može klasificirati u kratkotrajnu je dugotrajna imovina.
Dugotrajnu materijalnu imovinu (toč.19 HSFI 6, toč.15 MRS 16) koja ispunjava uvjete priznavanja imovine treba na početku mjeriti po trošku nabave
koji uključuje kupovnu cijenu, uključujući uvozne pristojbe i nepovratne poreze nakon odbitka trgovačkih popusta i rabata, zatim sve troškove koji se izravno mogu pripisati dovođenju imovine na mjesto i u radno stanje za namjeravanu upotrebu, kao i početno procijenjene troškove demontaže, uklanjanja
imovine i obnavljanja mjesta na kojem je imovina smještena, za koje je obveza
za poduzetnika nastala kada je imovina nabavljena.
Nekretnine se priznaju kao ulaganje u nekretnine (toč.5 i 6 MRS 40, toč. 5 i
7 HSFI 7) ako je vjerojatno da će buduće ekonomske koristi povezane s ulaganjem dolaziti u poduzeće, ako je moguće pouzdano izmjeriti cijenu ulaganja u
nekretnine i ako je u posjedu da bi donosila najamninu i/ili povećala vrijednost
dugoročnih ulaganja.
Ulaganje u nekretnine početno se mjeri po trošku nabave u koji su uključeni i transakcijski troškovi. Ako je nekretnina kupljena, troškovi nabave obuhvaćaju kupovnu cijenu i sve izravne troškove povezane s nabavom.
198
Olivera Đurić: EKOLOŠKO OPOREZIVANJE - PUT U BOLJU BUDUĆNOST
Trošak ulaganja u nekretnine koje je poduzetnik sam izradio je trošak nabave na datum završetka izgradnje ili obnove. Ne uvećava se za početne troškove (osim ako su isti neophodni da bi se nekretnina dovela u stanje u kojem
može poslovati na način koje je predvidjelo rukovodstvo), za gubitke poslovanja koji su nastali prije nego što je dostignut planirani kapacitet kao i za iznimno velike količine otpadnog materijala koji je nastao u izgradnji nekretnina.
Početni trošak nabave udjela u nekretnine koja se drži u najmu i klasificira kao ulaganje u nekretnine treba tretirati prema odredbama o financijskom
najmu iz HSFI 6.
Poduzetnici će svoju dugotrajnu imovinu klasificirati kao namijenjenu prodaji u okviru kratkotrajne imovine ako će njena knjigovodstvena vrijednost biti
uglavnom nadoknađena putem prodaje, a ne putem korištenja (toč. 6 MSFI 5,
toč. 17 HSFI 8). Da bi dugotrajna imovina mogla biti klasificirana kao namijenjena prodaji kumulativno trebaju biti ispunjeni uvjeti: da je imovina raspoloživa za trenutnu prodaju u postojećem stanju po uvjetima koji su uobičajeni za
prodaju takve imovine i da je prodaja imovine vrlo vjerojatna.
U trenutku klasifikacije dugotrajne imovine kao namijenjene prodaji prestaje obračun amortizacije, dok se kod reklasifikacije prethodno revalorizirane
imovine na dugotrajnu imovinu namijenjenu prodaji ne ukidaju revalorizacijske rezerve.
Nakon ostvarivanja uvjeta za priznavanje dugotrajne imovine namijenjene prodaji, poduzeće će takvu imovinu mjeriti po knjigovodstvenoj vrijednosti
ili fer vrijednosti umanjenoj za troškove prodaje ovisno o tome koja je niža
(toč.26 HSFI 6, toč.15 MSFI 5).
2.2. Naknadno mjerenje dugotrajne materijalne imovine
Nakon priznavanja i početnog mjerenja nekretnina, postrojenja i opreme
poduzeće može izabrati troškovni model ili model revalorizacije (toč.29 MRS
16, toč.30 HSFI 6). Po troškovnom modelu dugotrajna materijalna imovina knjiži se po trošku nabave umanjenom za akumuliranu amortizaciju i akumulirane
gubitke od umanjenja. Kod primjene ovog modela računovodstveni postupci
odnose se na jednostavniji način evidentiranja gdje se ta imovina nakon početno formirane nabavne vrijednosti amortizira tijekom razdoblja. Za računovodstvene svrhe moguće je amortizaciju obračunati po linearnoj metodi, degresivnoj metodi i funkcionalnoj metodi. Linearna metoda amortizacije rezultira
jednakim iznosom amortizacije tijekom vijeka uporabe ako nije promijenjen
ostatak vrijednosti, degresivna metoda rezultira smanjenjem iznosa amortizacije tijekom vijeka uporabe, dok funkcionalna metoda rezultira amortizacijom
zasnovanom na očekivanoj uporabi ili količini proizvoda. Računovodstvenom
politikom amortizacije zbog visine obračunate amortizacije se može utjecati
199
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
na visinu rashoda te stoga i na ukupni rezultat poslovanja te na visinu sadašnje
vrijednosti dugotrajne materijalne imovine.
Ako postoje razlozi za dodatno umanjenje vrijednosti imovine, na svaki
datum izvještavanja trebalo bi procijeniti nadoknadivi iznos odnosno na svaki
datum bilance poduzetnici bi trebali ocijeniti postoje li pokazatelji da je vrijednost sredstava dugotrajne materijalne imovine umanjena (toč.12 MRS 36
Umanjenje imovine). Ukoliko se utvrde takvi pokazatelji, a da bi se izbjeglo
precjenjivanje imovine, potrebno je utvrditi nadoknadivi iznos sredstva. Dopuštena su dva načina utvrđivanja nadoknadivog iznosa: neto prodajna vrijednost i vrijednost u uporabi.
Nadoknadivi iznos dugotrajne materijalne imovine je viši iznos između
fer vrijednosti imovine umanjene za troškove prodaje i vrijednosti u upotrebi
sredstava (toč.6 MRS 36, toč.11 HSFI 6). Fer vrijednost označava svotu za koju
određena imovina može biti razmijenjena između upućenih i voljnih stranaka
pred pogodbom i novi MSFI 13 Mjerenje po fer vrijednosti pruža jasniji okvir
za mjerenje kao i samu tehniku mjerenja fer vrijednosti3. Vrijednost u uporabi
računa se kroz dvije faze, i to procjenom budućih novčanih priljeva i odljeva i
primjenom odgovarajuće diskontne stope koja bi trebala odraziti tekuće tržišne promjene vremenske vrijednosti novca i rizika specifičnih imovini (Gulin,
2009.). Kako se ovdje radi o procjenama budućih događaja: vrijednost imovine
u uporabi i procjeni novčanih tokova najznačajnije su varijable diskontna stopa, konačna vrijednost, broj godina na kojima se temelje projekcije novčanog
toka, kao i pretpostavka i procjena koja se koristi za određivanje priljeva i odljeva novca (Alfredson, 2007.).
Poduzetnici mogu nakon početnog priznavanja imovine, dugotrajnu materijalnu imovinu iskazati po revaloriziranom iznosu, koju čini njezina fer vrijednost na datum revalorizacije umanjena za kasniji ispravak vrijednosti i kasnije
gubitke od umanjenja (toč.31 MRS 16, toč.31 HSFI 6). Kada se knjigovodstvena vrijednost imovine poveća kao rezultat revalorizacije, to povećanje treba
izravno odobriti kapitalu pod nazivom revalorizacijska rezerva (toč.39 MRS 16,
toč.36 HSFI 6). Revalorizacijske rezerve dugotrajne materijalne imovine koja
se amortizira mogu se realizirati korištenjem te imovine (toč.41 MRS 16, toč.42
HSFI 12, toč.38 HSFI 6). U tom slučaju iznos realizirane revalorizacijske rezerve
koja se prenosi izravno na zadržanu dobit je razlika između amortizacije zasnovane na revalorizacijskom knjigovodstvenom iznosu i amortizacije zasnovane
na izvornom trošku. Zbog činjenice da je došlo do povećanja knjigovodstvene
vrijednosti imovine, a da to nije izvršeno i za svrhe poreza na dobit već će se izvršiti u kasnijim razdobljima, nastaju privremene razlike, tj. odgođena porezna
3 Puna primjena MSFI 13 je od 01.01.2013. godine
200
Melita Cita: UTJECAJ RAZLIČITIH (ALTERNATIVNIH) MODELA MJERENJA DUGOTRAJNE MATERIJALNE
IMOVINE NA REZULTAT POSLOVANJA PODUZEĆA
obveza. Odgođena porezna imovina se iskazuje kao smanjenje revalorizacijske
rezerve.
Nakon početnog priznavanja ulaganja u nekretnine poduzetnik može
svojom računovodstvenom politikom odabrati model troška ili model fer vrijednosti (toč.13 HSFI 7, toč.30 MRS 40). Kod modela troška sva ulaganja u nekretnine mjere se u skladu sa zahtjevima HSFI 6 ili u skladu sa zahtjevima MRS
16 (toč.56 MRS 40). To znači da se nekretnina iskazuje po njezinom trošku nabave umanjenom za ispravak vrijednosti i akumulirane gubitke od umanjenja
vrijednosti. Vrijednost ovih nekretnina može se naknadno povećati samo do
iznosa ranijeg umanjenja vrijednosti.
Ako poduzeće za mjerenje i vrednovanje ulaganja u nekretnine odabere
model fer vrijednosti, tada mora procijeniti takve nekretnine na svaki datum
bilance prema njihovoj fer vrijednosti i priznati dobitke ili gubitke iz razlike
prema njihovoj prije iskazanoj vrijednosti u knjigovodstvu (toč.17 HSFI 7,
toč.35 MRS 40)4.
Fer vrijednost ulaganja u nekretnine treba održavati tržišne uvjete na
datum bilance. U ovom slučaju kod ulaganja u nekretnine ne obračunava se
amortizacija jer se radi o imovini koja ne sudjeluje u proizvodnom procesu, već
se radi o ulaganju društva u imovinu koja bi trebala sačuvati vrijednost ili je povećavati. Iako je preporuka i HSFI i MSFI primjena modela fer vrijednosti, većina
poduzetnika u praksi primjenjuje jednostavniji model troška nabave. Razlog
tome je u porezanom tretmanu primjene modela fer vrijednosti jer povećanje
fer vrijednosti dovodi do priznavanja prihoda u računu dobiti i gubitka, što u
konačnici dovodi i do povećanja osnovice poreza na dobit. Odnosno primjena
ovog modela ne omogućava priznavanje troškova amortizacije.
Mjerenje dugotrajne imovine sukladno MSFI 5 i HSFI 8 je da se predmetna
imovina i kod početnog i svakog naknadnog mjerenja mjeri po nižoj od knjigovodstvene vrijednosti i fer vrijednosti umanjene za troškove prodaje. Poduzeće
treba priznati gubitak od umanjenja za bilo koji početni ili naknadni djelomični
otpis dugotrajne materijalne imovine namijenjene prodaji do fer vrijednosti
umanjene za troškove prodaje (toč.20 MSFI 5, toč. 31 HSFI 8).
Svako naknadno povećanje fer vrijednosti umanjene za troškove prodaje
dugotrajne imovine namijenjene prodaji iskazuje se u računu dobiti ili gubitka,
ali samo do visine prethodno priznatog rashoda od umanjenja
4 dobici ili gubici koji proizlaze iz promjene fer vrijednosti u HSFI 6 i MRS 16 knjiže se na revalorizacijskim rezervama i tek kad se realiziraju dobici prenose se u zadržanu dobit i ne prolaze kroz Izvještaj o dobiti
201
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
2.3. Prestanak priznavanja dugotrajne materijalne imovine
Prema toč. 58 HSFI 6 i toč. 67 MRS 16 knjigovodstveni iznos pojedine materijalne imovine treba prestati priznavati u trenutku otuđenja ili kada se buduće
ekonomske koristi ne očekuju od njegove uporabe ili otuđenja.
Sukladno zahtjevima računovodstvenih standarda (toč.71 MRS 16, toč.
60 HSFI 15) dobici ili gubici od prodaje dugotrajne materijalne imovine uključujući dugotrajnu imovinu namijenjenu prodaji evidentiraju se primjenom
neto načela.
Kod ulaganja u nekretnine (toč.22 HSFI 7, toč.67 MRS 40) knjigovodstveni
iznos se prestaje priznavati prilikom otuđenja ili kod konačnog povlačenja iz
uporabe i bez očekivanja bilo kakve buduće ekonomske koristi od otuđenja.
U razdoblju u kojem je imovina isporučena ili prodana u prihode će se priznati pozitivna razlika između neto prodajne cijene i knjigovodstvenog iznosa
imovine, dok će se u rashode priznati negativna razlika između neto prodajne
cijene i knjigovodstvenih iznosa imovine.
Kada dugotrajna imovina namijenjena prodaji više ne zadovoljava kriterije za priznavanje, treba se iz kratkotrajne imovine reklasificirati u dugotrajnu
imovinu u uporabi.
Sukladno zahtjevima računovodstvenih standarda (toč.71 MRS 16, toč.60
HSFI 15) dobici ili gubici od prodaje dugotrajne imovine evidentiraju se primjenom neto načela.
2.4. Razlike u vrednovanju dugotrajne materijalne
imovine prema računovodstvenim standardima
Kod vrednovanja dugotrajne materijalne imovine prema MSFI i HSFI postoje određene razlike. Na primjer HSFI 6 ne govori o tome kako je moguće
utvrditi fer vrijednost kad ne postoje tržišni dokazi i da li je moguće u tom
slučaju provoditi revalorizaciju, za razliku od MRS-a 16 gdje je navedeno da se
fer vrijednost može procijeniti korištenjem metode prihoda ili amortiziranog
zamjenskog troška (toč.33 MRS 16).
Postoje razlike kod navedenih standarda i između učestalosti revalorizacije kod utvrđivanja fer vrijednosti dugotrajne imovine gdje MRS 16 sugerira
revalorizaciju svake 3 do 5 godina dok u toč. 33 HSFI 6 nije navedeno vrijeme u
kojem je potrebno revalorizirati imovinu.
Povećanje fer vrijednosti kod nekretnina, postrojenja i opreme unosi se
u kapital tj. revalorizacijske rezerve i izvještava u okviru ostale sveobuhvatne
dobiti i to kod obveznika primjene MSFI u posebnom dijelu izvještaja, dok obveznici HSFI to opisuju u bilješkama.
202
Melita Cita: UTJECAJ RAZLIČITIH (ALTERNATIVNIH) MODELA MJERENJA DUGOTRAJNE MATERIJALNE
IMOVINE NA REZULTAT POSLOVANJA PODUZEĆA
Također postoji međusobna neusklađenost kod prestanka priznavanja
dugotrajne imovine namijenjene prodaji vraćanjem u uporabu kod MSFI
5 i HSFI 8. Iz zahtjeva toč. 38 HSFI 8 proizlazi da će poduzeće kod reklasifikacije mjeriti takvu imovinu uspoređujući dvije vrijednosti5 koje u praksi
mogu imati značajan vremenski odmak. Postupanje je preciznije i kvalitetnije određeno toč.27 MSFI 5 gdje se mjere dvije različite vrijednosti ali u istom
vremenskom trenutku što dovodi do iskazivanja realno niže vrijednosti. Kod
obveznika HSFI će nakon objavljene reklasifikacije imovine namijenjene prodaji, imovina u uporabi imati u tom slučaju veću knjigovodstvenu vrijednost
nego kod obveznika MSFI.
3. SLUČAJEVI NAKNADNOG MJERENJA DUGOTRAJNE
MATERIJALNE IMOVINE
Za potrebe ovog istraživanja na slučaju poduzeća F istraženi su učinci naknadnog mjerenja opreme na poslovni rezultat i to utvrđivanjem nadoknadivog iznosa kod dodatnog umanjenja vrijednosti prema MRS 36 i utvrđivanjem
nadoknadivog iznosa kod revalorizacije opreme.
Uspoređeni su podaci između financijskih izvještaja po knjigovodstvenoj
nepromijenjenoj vrijednosti i promijenjenim knjigovodstvenim vrijednostima
(umanjenje vrijednosti i revalorizacija) i izračunati su učinci promjene na financijski rezultat i pokazatelje efikasnosti poslovanja.
Slučaj 1
Poduzeće u svojim poslovnim knjigama na dan 31.12.2011. godine ima
opremu po vrijednosti od 7.355.863 kn. Menadžment saznaje da se na tržištu pojavila nova proizvodna oprema čiji je trošak nabavke niži od knjigovodstvenog iznosa što je znak za mjerenje i priznavanje gubitka od umanjenja. Na datum bilance 31.12.2011. godine prema raspoloživim podacima
ovu opremu se može prodati po neto prodajnoj cijeni od 6.240.000 kn, dok
je vrijednost opreme u uporabi 6.439.224 kn i smatra se nadoknadivom vrijednošću (fer vrijednošću). Smanjenje vrijednosti proizvodne opreme iznosi
916.639 kn, pa je trošak nabave umanjen za akumuliranu amortizaciju i gubitke od umanjenja vrijednosti.
Slučaj 2
Poduzeće je revaloriziralo 01.01.2011. godine stroj za rotaciju koji je imao
sadašnju vrijednost od 476.399 kn (stanje na kontima opreme iznosi 1.881.792
kn, a na ispravku 1.405.393 kn). Iznos revalorizacije iznosi 276.318 kn i eviden5 Nadoknadiva vrijednost neke imovine je viša vrijednost između njene fer vrijednosti umanjene za troškove prodaje i njene vrijednosti u uporabi. Vrijednost u uporabi je sadašnja vrijednost procijenjenih budućih novčanih
tokova, za koje se očekuje da će proizaći iz neprestane uporabe nekog oblika imovine i njenog vijeka trajanja
203
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
tira se u korist revalorizacijskih rezervi. Revalorizacija dovodi do privremene
razlike to jest odgođene porezne obveze u visini poreza na dobit koji se obračunava prema važećoj stopi i iznosi 55.263 kn.
Revalorizirani će knjigovodstveni iznos imovine biti nadoknađen kroz
upotrebu ili kroz prodaju imovine i tada će biti uključen u poreznu osnovicu.
Tablica 1 – Usporedba bilance na dan 31.12.2011. godine po knjigovodstvenoj i promijenjenim vrijednostima u kunama
Knjigovodstvene
vrijednosti
AKTIVA
76.781.709
1.Dugotrajna materijalna imovina
39.639.974
2. Kratkotrajna imovina
37.141.735
PASIVA
76.781.709
1. Kapital i rezerve
39.869.376
2. Dugoročni krediti
8.499.088
3. Kratkoročne obveze
28.413.245
Umanjene
vrijednosti
75.865.070
38.723.335
37.141.735
75.865.070
38.952.737
8.499.088
28.413.245
Revalorizirane
vrijednosti
77.058.027
39.916.292
37.141.735
77.058.027
40.090.431
8.554.351
28.413.245
Izvor: Autorov rad na temelju podataka poduzeća F
Tablica 2 – Usporedba računa dobiti i gubitka za 2011. godinu po knjigovodstvenoj i promijenjenim vrijednostima u kunama
Ukupni prihodi
Troškovi mat.i usluga
Amortizacija
Vrijednosno usklađenje
DOBIT PRIJE KAMATA I
POREZA (EBIT)
Financijski rashodi
DOBIT IZ REDOVNOG
POSLOVANJA
Porez na dobit
Dobit iz redovnog poslovanja
poslije oporezivanja
Knjigovodstvene
vrijednosti
56.687.578
-50.782.816
-3.691.118
-
Umanjene Revalorizirane
vrijednosti
vrijednosti
56.687.578
56.687.578
-50.782.816 -50.782.816
-3.691.118
-3.746.698
-916.639
-
2.213.644
-1.045.640
1.297.005
-1.045.640
2.158.381
-1.045.640
1.168.004
-233.600
251.365
-50.273
1.112.741
-222.548
934.404
201.092
890.193
Izvor: Autorov rad na temelju podataka poduzeća F
U tablici 3 uspoređeni su rezultati istraživanja pokazatelja dobiti prije poreza i kamata (EBIT) pokazatelja povrata na kapital (ROE) i pokazatelja povrata
204
Melita Cita: UTJECAJ RAZLIČITIH (ALTERNATIVNIH) MODELA MJERENJA DUGOTRAJNE MATERIJALNE
IMOVINE NA REZULTAT POSLOVANJA PODUZEĆA
na imovinu (ROA) za 2011. godinu po knjigovodstvenim i promijenjenim vrijednostima.
Tablica 3Usporedba pokazatelja učinkovitosti poslovanja prije i poslije
uključivanja vrednovane opreme 6,7
POKAZATELJ
Dobit prije kamata i poreza
(EBIT) u kunama
Povrat na kapital (ROE)6 %
Povrat na imovinu (ROA)7 %
VRIJEDNOST
KNJIGOVODSTVENA UMANJENA REVALORIZIRANA
2.213.644
2,34
2,8
1.297.005
0,51
1,7
2.158.381
2,22
2,8
Izvor: Autorov rad na temelju podataka poduzeća F
Može se zaključiti da su uzroci lošijih pokazatelja povrata na kapital (ROE) i
pokazatelja povrata na imovinu (ROA) nastali smanjenjem knjigovodstvene vrijednosti dugotrajne imovine zbog usklađivanja s nadoknadivom vrijednošću.
Smanjenje knjigovodstvene vrijednosti dugotrajne imovine istovremeno smanjuje kapital poduzeća, a time i troškove kapitala. Vrijednosno usklađenje opreme uzrok je povećanim rashodima koji smanjuju dobit nakon oporezivanja.
Kod revalorizacije opreme nadoknadiva vrijednost se povećala u bilanci
za 276.318 kn kao i vrijednost kapitala za 221.055 kn i dugoročne obveze (odgođena porezna obveza) za 55.263 kn. Navedene promjene utjecale su i na
promjene pokazatelja učinkovitosti poslovanja.
ZAKLJUČAK
Dinamičan razvoj računovodstvenih standarda zahtjeva pravovremenu
implementaciju suvremenih računovodstvenih rješenja u poslovnim knjigama
poduzetnika.
U radu se na sustavan način razmatraju računovodstveni postupci povezani s dugotrajnom materijalnom imovinom u njenim namjenama u poslovanju
poduzeća čime se na temelju uočavanja sličnosti i razlika u računovodstvenom
tretmanu pojedinih oblika dugotrajne materijalne imovine doprinosi boljem
razumijevanju složenih računovodstvenih koncepata, metoda i postupaka.
Analiza rezultata istraživanja vrijednosti dugotrajne materijalne imovine
u financijskim izvještajima na slučaju poduzeća pokazala je da različiti modeli
naknadnog mjerenja dugotrajne imovine utječu na iskazivanje rezultata poslovanja poduzeća.
6 7 ROE= Dobit nakon oporezivanja/kapital
ROA = EBIT/imovina
205
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
LITERATURA
1. Abramović, K. i sur.: Primjena hrvatskih standarda financijskog izvještavanja – s poreznim
propisima, Hrvatska zajednica računovodstvenih i financijskih djelatnika, Zagreb, 2008.
2. Alfredson, K. et.al.: Appling International Financial Reporting Standards, Enhaced Edition,
John Wiley & Sons Australia, Ltd; 2007.
3. Gulin D.: Utvrđivanje nadoknadivog iznosa prema MRS 36, Hrvatska zajednica
računovodstvenih i financijskih djelatnika, Računovodstvo i financije 6/2009, Zagreb, 2009.
4. Međunarodni standardi financijskog izvještavanja (MSFI) 2004., prijevod s engleskog,
Hrvatska zajednica računovođa i financijskih djelatnika, Zagreb
5. Odluka o objavi Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja , Nar., nov.36/09-58/11
6. Odluka o objavi Hrvatskih standarda financijskog izvještavanja, Nar., nov. 30/08-58/11
7. Zakon o računovodstvu, Nar.,nov. 109/07
206
Melita Cita: UTJECAJ RAZLIČITIH (ALTERNATIVNIH) MODELA MJERENJA DUGOTRAJNE MATERIJALNE
IMOVINE NA REZULTAT POSLOVANJA PODUZEĆA
POSLOVNA IZVRSNOST I STAKEHOLDERSKI
PRISTUP PODUZEĆU
Boris Sisek
Ekonomski fakultet Zagreb, Zagreb, Hrvatska
SAŽETAK RADA
Poduzeće je društveni sustav čija je primarna svrha ekonomska, što znači da
u svojim aktivnostima na prvo mjesto treba staviti ekonomsku djelotvornost. U
skladu s takvim pristupom su i mjerila uspješnosti koja se svode na pokazatelje
ekonomske i poslovne uspješnosti. Stakeholderski pristup poduzeću predstavlja
određeni kritični odmak od takvog shvaćanja. Uključivanje interesa različitih stakeholdera u poslovnu strategiju poduzeća nije samo pitanje etike i društvene odgovornosti, već neophodna pretpostavka za osiguranje efikasnosti, konkurentnosti i
profitabilnosti. U novim se uvjetima poduzeće orijentira u svom djelovanju prema
zadovoljstvu svih stakeholdera s ciljem dostizanja poslovne izvrsnosti tj. superiornosti u odnosu na konkurente. Cilj ovoga rada je dopuniti spoznaje o razlozima,
uvjetima i kontekstu u kojem se događaju promjene poslovne izvrsnosti (načinu
stjecanja poslovne izvrsnosti), polazeći od osnovnih postulata stakeholderskog
pristupa poduzeću.
Ključne riječi: poslovna izvrsnost, stakeholderski pristup, modeli poslovne
izvrsnosti, društvena odgovornost, korporativno upravljanje
1.UVOD
Vlasnička teorija (pristup) poduzeća temeljni cilj poduzeća vidi u maksimizaciji profita i bogatstvu njegovih vlasnika, što je posljedica činjenice da jedino
vlasnici snose tzv. rezidualni rizik. Za razliku od takvog pristupa, u stakeholderskom se pristupu poduzeće tretira kao društvena institucija što znači da
korporacijska uprava mora voditi računa i o zahtjevima i interesima ostalih stakeholdera (interesno-utjecajnih grupa i pojedinaca) koji nisu vlasnici. Pitanje
odgovornog socijalnog ponašanja i ostvarivanja poslovnih ciljeva nametnulo
je i teorijske debate o prirodi povezanosti između etičkih načela i financijskih
207
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
rezultata. U novim se okolnostima javio problem šire društvene odgovornosti i
osviještenosti ciljeva korporacije, tako da je društvena odgovornost poduzeća
postala sastavni dio strategija suvremenih organizacija. Promjene koje se neprestano događaju u okolini suvremenih poslovnih subjekata utječu i na modifikaciju cilja poduzeća, na promjenu korporativnog upravljanja, upravljanje
ljudskim resursima i na organizacijsku kulturu. Poduzeće se u takvim okolnostima orijentira prema zadovoljstvu svih stakeholdera s ciljem dostizanja poslovne izvrsnosti tj. superiornosti u odnosu na konkurente (Sisek, 2008b, str. 256).
To znači biti izvrstan u ključnim performansama. Glavno obilježje poslovne
izvrsnosti sastoji se u istovremenom mjerenju zadovoljstva različitih stakeholdera s ciljem da se postigne sveobuhvatna ocjena poslovnih rezultata. U novije
vrijeme koncept poslovne izvrsnosti sve se češće koristi i u upravljanju kvalitetom. Osim toga, poslovna izvrsnost se učestalo poistovjećuje s najpoznatijim
svjetskim nagradama za kvalitetu.
2. DVA PRISTUPA PODUZEĆU: VLASNIČKI I STAKEHOLDERSKI
Od samih početaka djelovanja poduzeća, u praksi i u ekonomskoj teoriji,
prevladavao je stav da je najvažnija svrha poduzeća-ekonomska. Zbog toga je
ekonomska efikasnost stavljena na prvo mjesto, a ona se mjerila putem maksimizacije vlasničkih prinosa. Takav je pristup bio i ostao dominantan do danas,
no stupanj te dominacije se mijenjao tijekom vremena. Sredinom 80-tih godina
prošlog stoljeća u menadžerskoj literaturi u Americi te u istraživanjima u okviru
strateškog menadžmenta pojavio se stakeholderski pristup poduzeću, u kojem
se poduzeće tretira kao društveni entitet i naglasak se stavlja na odnos korporacije i društva. Jedan od prvih autora koji se bavio oblikovanjem stakeholderskog pristupa bio je E. Freeman. U svojoj je knjizi ukazao na okolnosti nastanka
i na bit stakeholderskog pristupa (Sisek, 2008a, str. 366-369). Socijalni pokreti
60-tih i 70-tih godina za civilna prava, antiratni pokreti, pokreti za zaštitu okoliša i zaštitu ženskih prava služili su kao katalizator za ponovno promišljanje
uloge poslovnih organizacija u društvu. U prvi plan se ističu netradicionalne
stakeholderske grupe za koje se uobičajeno smatralo da imaju suprotstavljene
odnose s poduzećem i njihovim vlasnicima. Freeman je naglasio da je motiv
implementacije novog pristupa ne samo povećanje pravednosti nego i djelotvornije upravljanje kompanijama. Njegova definicija stakeholdera ističe da je
to bilo koja grupa ili pojedinac koji mogu utjecati ili se na njih utječe pri ostvarivanju ciljeva organizacije. To mogu biti: vlasnici, menadžment, klijenti, dobavljači, društvo, lokalna zajednica, mediji itd. Stakeholderski se pristup u velikoj
mjeri oblikovao kao suprotnost vlasničkom pristupu kako bi uklonio njegove
nedostatke. U vlasničkom se pristupu naglašava da se interesi svih najbolje zadovoljavaju ako poduzeće svoje aktivnosti temelji na maksimizaciji dioničarske
208
Melita Cita: UTJECAJ RAZLIČITIH (ALTERNATIVNIH) MODELA MJERENJA DUGOTRAJNE MATERIJALNE
IMOVINE NA REZULTAT POSLOVANJA PODUZEĆA
vrijednosti, tj. vlasničkih prinosa jer jedino vlasnici snose tzv. rezidualni rizik.
Čitav se problem svodi na agencijski odnos između agenta (menadžment) i
principala (vlasnik ili vlasnici), te se stakeholderi u ovom pristupu prikazuju kao
instrument bogatstva vlasnika. Smatra se da davanje nekih obveza poduzeća
prema stakeholderima koja idu iznad zakonskih propisa i ugovornog odnosa
modu ugroziti njegovu ekonomsku svrhu. Posljedica pristupa poduzeću kao
društvenom entitetu je da korporacijska uprava mora voditi računa o zahtjevima ostalih pojedinaca i grupa koji nisu vlasnici. „Stakeholderski koncept korporativnog upravljanja mora objasniti kako poduzeće treba odrediti prioritete
u odnosima sa stakeholderima i kako upravljati tim odnosima. Nova praksa
upravljanja treba uskladiti (pomiriti) djelotvorno upravljanje korporacijama s
njihovom društvenom odgovornošću, dakle, da novi pristup poboljšava poslovni rezultat i ugled korporacije“ (Sisek, 2008a, str. 368). Osnovna pitanja koja
su se postavila pred zagovornike stakeholderskog pristupa su sljedeća: koji su
to elementi kojima treba proširiti svrhu poduzeća, u čemu leži opravdanje za
njihovu inkluziju, tko će balansirati različitim potrebama, zahtjevima i očekivanjima i prevoditi ih u ciljeve poduzeća, koji će kriteriji tada vrijediti za evaluaciju uspjeha poduzeća i tko će snositi odgovornost za neuspjeh? (Tipurić i
Lovrinčević, 2008, str. 169). U okviru stakeholderskog pristupa uobličila su se
tri modela koji objašnjavaju motive djelovanja korporacije: deskriptivni, normativni i instrumentalni. Prema deskriptivnom pristupu opisuju se aktivnosti
korporacije kojima se nastoji zadovoljiti interese stakeholdera. U normativnom
pristupu tvrdi se da korporacija ima normativne (moralne) obveze postupati sa
stakeholderima na ispravan način, bez obzira na njihovu instrumentalnu vrijednost za korporaciju. U instrumentalnom pristupu objašnjava se da je glavni
motiv donošenja odluka u korporaciji tržišni uspjeh, te poduzeće želi iskoristiti
sve faktore u svome okruženju da postigne bolji financijski rezultat. Poduzeće
respektira interese stakeholdera ne samo zato što je to etično nego zato što je
to probitačno. „Instrumentalna teorija stakeholdinga postulira kako uključivanje stakeholdera u procese oblikovanja ciljeva poduzeća i strategija kojima će
ono konkurirati ima snažnu operativnu vrijednost u određivanju uspješnosti
poduzeća. Stakeholderi su strateški važni u osiguranju efikasnosti, konkurentnosti i profitabilnosti poduzeća“ (Tipurić i Lovrinčević, 2011, str. 271-272). Iako
postoji stanovito približavanje između ta tri modela, smatramo da je važniji
problem pomirba vlasničkog i stakeholderskog pristupa. Zbog toga se smatra da cilj poduzeća mora i dalje biti efikasnost i stvaranje profita, a odnos sa
stakeholderima ulazi u poslovnu strategiju kojom se određuje način i smjer
djelovanja te stvaranje odnosa koji poboljšavaju konačni rezultat. U novim se
okolnostima pojavio problem šire društvene odgovornosti korporacije, te ona
postaje sve više dio korporativnog upravljanja i korporativnih strategija, kao i
bitan čimbenik uspjeha.
209
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
3. POSLOVNA IZVRSNOST I MODELI NJENE PROCJENE
3.1. Definicija poslovne izvrsnosti
U prethodnom poglavlju je naglašeno da se poduzeća u suvremenim uvjetima sve više orijentiraju u svom djelovanju prema zadovoljstvu svih stakeholdera s ciljem dostizanja poslovne izvrsnosti. No, poslovna izvrsnost se koristi
u raznim kontekstima, te nema uvijek isto značenje. Jedna od definicija je da
„poslovna izvrsnost predstavlja multidimenzionalan pojam i znači biti izvrstan
u ključnim performansama…dok se njen dinamički aspekt odražava u osiguranju potpune integriranosti unaprjeđujućih aktivnosti u organizaciji“ (Belak,
2007., str. 17). Poslovna izvrsnost često se javlja kao sinonim za organizacijsku
izvrsnost ili izvrsnost performansi. Izvrsnost performansi vezana je uz integrirani pristup upravljanju organizacijskim performansama koji rezultira isporukom kontinuirano poboljšavajućih vrijednosti klijentima i stakeholderima, doprinosi organizacijskoj održivosti, povećanju cjelokupne organizacijske učinkovitosti i kapaciteta, kao i organizacijskom i osobnom učenju (Evans, 2008.,
str. 7). Poslovna izvrsnost često se analizira u sklopu potpunog upravljanja
kvalitetom (TQM) i poistovjećuje s najpoznatijim svjetskim nagradama za kvalitetu. Tako npr. Kanji (2002., str. 1 i 80) smatra da su TQM i poslovna izvrsnost
građeni na istim vrijednostima, tako da je izvrsnost evolucija odnosno viši stupanj razvoja TQM-a. Poslovna izvrsnost je istovremena mjera zadovoljstva klijenata, poslodavaca i dioničara (stakeholdera) unutar organizacije s ciljem da
se postigne sveobuhvatno vrednovanje organizacijskih performansi. Jedna od
mogućih definicija poslovne izvrsnosti je da ona predstavlja određenu superiornost koju je poduzeće ostvarilo u odnosu na tržište na kojem djeluje (tj. u
odnosu na konkurente) u interesu svojih stakeholdera (Mele, C., Colurcio, M.,
2006., str. 467-482). Cilj je ostvariti održivu konkurentsku prednost te je zbog
toga potrebna sveobuhvatna ocjena poslovnih rezultata. Zbog toga se može
reći da je poslovna izvrsnost naredni korak nakon TQM-a u postizanju uspjeha
u konkurentskoj borbi. O povezanosti glavnih nagrada za kvalitetu i poslovne
izvrsnosti bit će riječi kasnije.
3.2. Područja i načini mjerenja uspješnosti
Da bi se moglo utvrditi nečiju poslovnu izvrsnost, moraju postojati neka
područja te mjere i indikatori za performanse. Najopćenitije se područja i načini procjene uspješnosti kompanije mogu prikazati na sljedeći način (Belak,
op. cit. str. 7):
1. EKONOMSKA USPJEŠNOST – FINANCIJSKI POKAZATELJI (povrat na investirano, EVA, ekonomski profit itd.)
210
Boris Sisek: POSLOVNA IZVRSNOST I STAKEHOLDERSKI PRISTUP PODUZEĆU
2. POSLOVNA USPJEŠNOST – NEFINANCIJSKI POKAZATELJI (zadovoljstvo
kupaca, zadovoljstvo zaposlenih, intelektualni kapital)
3. USPJEŠNOST ZAŠTITE OKOLIŠA I ETIČNA USPJEŠNOST (sve značajnija za
imidž kompanije pogotovo u međunarodnim razmjerima)
4. USPJEŠNOST PO SEGMENTIMA (utvrđivanje uspješnosti po dijelovima
kompanije tj. po svim centrima odgovornosti).
Svaka organizacija mora izabrati mjere i indikatore za vrednovanje performansi koji bi najbolje reprezentirali faktore koji poboljšavaju sve bitne
performanse. No, kad se govori o poslovnoj izvrsnosti i njenom dostizanju,
onda svatko tko želi ostvariti održivu konkurentsku prednost mora ostvariti
poslovnu izvrsnost barem na četiri ključna područja (Kanji, op. cit., str. 125)
a ne se koncentrirati isključivo na financijsko vrednovanje: 1. maksimizacija
stakeholderske vrijednosti; 2. dostizanje izvrsnosti svih procesa; 3. poboljšanje
organizacijskog učenja i 4. zadovoljstvo svih stakeholdera. Ako se želi ova četiri područja konkretizirati i naglasiti ključne aspekte koji određuju različitost
u odnosu na konkurente, onda se može naglasiti sljedeće mjere i indikatore:
• zadovoljstvo klijenata
• razvoj znanja i sposobnosti
• razvoj inovacija u stvaranju vrijednosti
• pokazatelji neprekidnih poboljšanja procesa
• procjena tržišta
• performanse dobavljača
• usporedbe s konkurentima
• financijske i troškovne performanse
• performanse proizvoda i usluga
• performanse zaposlenika.
U čemu je važnost ovih mjera i indikatora? U tome što se pomoću njih
postiže trostruka prednost i korist za poduzeće: 1. pomoću njih se usuglašavaju aktivnosti kompanije s njenim ciljevima; 2. stvara se osnova za jaku
orijentaciju ka budućnosti i spremnost da se ispune dugoročne obveze prema ključnim stakeholderima i 3. preko fokusiranja na izvrsnost kvalitete daje
se ključna važnost strateškom poslovnom planiranju (Evans, op. cit., str. 48).
Koliko god je mjerenje performansi neke organizacije conditio sine qua non
njenog uspjeha, toliko je mjerenje povezano s nizom teškoća. Praksa stalno
pokazuje da rezultati nekih aktivnosti organizacije nisu precizno mjerljivi.
Primjerice, mjerenje oportunitetnih troškova kao nemonetarnih posljedica
neke odluke; utjecaj intelektualnog kapitala na stvaranje dodane vrijednosti;
zadovoljstvo klijenata; zadovoljstvo zaposlenika ili utjecaj ulaganja u obrazo211
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
vanje zaposlenika na poslovne rezultate poduzeća. Tu se primjenjuju meka i
tvrda mjerila, financijski i nefinancijski pokazatelji ili njihova kombinacija kao
npr. u primjeni Balanced Scorecarda.
3.3. Modeli procjene poslovne izvrsnosti
Postoji velik broj modela, metodologija, alata i tehnika za mjerenje poslovne izvrsnosti. Da spomenemo samo najpoznatije: Balanced Scorecard, Six
Sigma, Performance Management. Međutim, ovdje smo se odlučili za analizu
mjerenja poslovne izvrsnosti na primjeru najpoznatijih svjetskih nagrada za
kvalitetu, i to iz nekoliko razloga. Prije svega, te su nagrade odigrale ključnu
ulogu u svjetskoj promociji poslovne izvrsnosti i postale najkorišteniji svjetski okvir za samo-procjenu kompanija. Te su se nagrade dokazale kao najbolji
modeli za implementaciju strategija izvrsnosti i kao uzor prilikom oblikovanja
raznih nacionalnih nagrada. No, možda najvažniji razlog, sa stanovišta ovoga
rada, je da se utvrdi u kojoj mjeri ti modeli izvrsnosti, njihove ključne vrijednosti i koncepti, korespondiraju sa stakeholderskim pristupom poduzeću. Ne
interesiraju nas toliko pojedini kriteriji u nagradama i njihovo ponderiranje
već temelji na kojima su se oni formirali. Demingova nagrada (Deming, 2000.)
je najstarija nagrada za kvalitetu i njena prvotna namjena je bila da se djelovanje kompanije poboljša kroz primjenu kontrole kvalitete diljem kompanije.
Osnovni naglasci u konceptu su na vodstvu vrhovnog menadžmenta, kontinuiranom unaprjeđivanju svih procesa, budućem planiranju i uključivanju svih
zaposlenika u aktivnosti kompanije. Godine 2004. izvršena je određena dopuna s određenim kriterijima iz američke i europske nagrade za kvalitetu, a odnosi se na društvenu odgovornost organizacije. Tako se npr. u jednoj od točaka
ocjenjivanja ističe da kompanija treba poslovati pošteno, uvažavati lokalnu zajednicu, doprinositi društvu i razmatrati pitanja vezana uz okoliš.
Nacionalna nagrada za kvalitetu Malcolm Baldrige (MBNQA, 2012.) je najpoznatiji model izvrsnosti, a ustanovljena je 1987. godine. Kriteriji te nagrade
koji su osnova za samo-procjenu i za dodjelu same nagrade, oblikovani su na
temelju sljedećih ključnih vrijednosti i koncepata (MBNQA, 2012., str. 49-54):
1. Vizionarsko vodstvo. Vodstvo treba odrediti smjer, vrijednosti i očekivanja u vezi s djelovanjem zaposlenika na taj način da budu uravnotežene potrebe svih stakeholdera.
2. Izvrsnost koju potiču klijenti. Treba se voditi računa o zahtjevima klijenata i njihovim preferencijama jer je to jedini način da se postigne njihovo zadovoljstvo i lojalnost koja je ključna za njihovo zadržavanje i
dugoročni odnos.
3. Organizacijsko i osobno učenje. Organizacijsko učenje uključuje i neprekidno poboljšanje postojećih pristupa i značajne promjene odnosno
212
Boris Sisek: POSLOVNA IZVRSNOST I STAKEHOLDERSKI PRISTUP PODUZEĆU
inovacije, što vodi prema novim ciljevima i pristupima. Osobno učenje
također pridonosi poboljšanju organizacijskih performansi.
4. Vrednovanje zaposlenika i partnera. Uključuje suradničku okolinu koja
podstiče zaposlenike, a također i stvaranje unutarnjih i vanjskih partnerstava čime se potpunije ispunjavaju opći ciljevi.
5. Agilnost. Da bi se uspjelo u današnjem globalno konkurentskom okruženju potrebna je agilnost – sposobnost za brze promjene i fleksibilnost.
6. Fokus na budućnost. Težnja za održivim rastom kompanije i poslovna
izvrsnost zahtijevaju jaku orijentaciju k budućnosti i volju da se ispune
dugoročne obveze prema ključnim stakeholderima.
7. Upravljanje za inovacije. Inovacija znači stvaranje značajnih promjena
s ciljem poboljšanja proizvoda, programa i procesa organizacije i stvaranje poslovnog modela koji stvara novu vrijednost za stakeholdere
organizacije.
8. Upravljanje na temelju činjenica. Organizacije ovise o mjerenju i analizi
performansi. To uključuje selekciju i korištenje mjera ili indikatora performansi jer se time usklađuju svi procesi s ciljevima organizacije.
9. Društvena odgovornost. Vodstvo organizacije treba voditi računa o odgovornosti prema javnosti, etičkom ponašanju i potrebi da se uzme u
obzir društveno blagostanje i korist. Naglašava se etička odgovornost
organizacije u svim njenim transakcijama i međuodnosima sa stakeholderima.
10. Fokus na rezultatima i stvaranju vrijednosti. Rezultati trebaju biti korišteni tako da stvaraju i uravnotežuju vrijednost za sve ključne stakeholdere. Organizacijska strategija treba eksplicitno uključiti zahtjeve
ključnih stakeholdera.
11. Sistemska perspektiva. Sistemska perspektiva ili pogled znači da se
upravlja organizacijom na takav način da se ostvare rezultati i da se
bori za izvrsnost performansi. To znači povezivanje strategija i ključnih procesa sa kriterijima Baldrigove nagrade kako bi se poboljšale sve
performanse i fokusiralo se na klijente i stakeholdere.
Interesantno je da je došlo do promjena u važnosti pojedinih kriterija ove
nagrade, što je svakako posljedica promjena u ključnim vrijednostima i konceptima. Naime, 2003. godine naglasak na kriterijima se pojačao na korporacijsko upravljanje i etiku što je posljedica korporativnih skandala krajem 90-tih
godina prošlog stoljeća (Enron, World Com). Isto tako, 2005. godine MBNQA
uvodi u kriterije koncept održivosti čime se pred kompaniju stavljaju zahtjevi
da uskladi svoje dugoročne i kratkoročne ciljeve.
213
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
Europska nagrada za kvalitetu (EQA) je nagrada koju je ustanovila Europska
zaklada za upravljanje kvalitetom (EFQM, 2012.) 1991. godine i ona definira izvrsnost u smislu organizacijske izvrsnosti, kao način djelovanja koji omogućuje
nekoj organizaciji da dostigne uravnoteženo zadovoljstvo stakeholdera i time
poveća vjerojatnost dugoročnog uspjeha. EFQM model izvrsnosti zasniva se
na osam fundamentalnih načela (EFQM, op. cit., Kanji, op. cit., str. 62):
1. Orijentacija na rezultate. Izvrsnost ovisi o uravnoteženju i zadovoljavanju svih relevantnih stakeholdera.
2. Usmjerenost na klijente. Klijent je konačni presuditelj kvalitete proizvoda i usluga, te zbog toga mora postojati jasna fokusiranost na potrebe
sadašnjih i budućih klijenata.
3. Vodstvo i postojanost svrhe. Lideri trebaju svojim ponašanjem stvarati
jasnoću i jedinstvo svrhe unutar organizacije i okruženje u kojem se
organizacija i njeni ljudi mogu isticati.
4. Upravljanje na temelju procesa i činjenica. Učinkovit sustav upravljanja
zadovoljit će potrebe i očekivanja stakeholdera. Procesi trebaju biti
kontinuirano unaprjeđivani koristeći pri tome pouzdane informacije
koje uključuju opažanja stakeholdera.
5. Razvoj i uključivanje radne snage. Puni potencijal zaposlenika neke organizacije najbolje se oslobađa putem zajedničkih vrijednosti i kulture
povjerenja i ovlasti, koji ohrabruju uključivanje svih.
6. Kontinuirano učenje, inoviranje i unapređivanje. Organizacijske performanse su maksimizirane ako se baziraju na upravljanju i zajedničkom
korištenju znanja unutar kulture kontinuiranog učenja, inovacija i poboljšanja.
7. Razvoj partnerstva. Razvijanje i održavanje partnerstava koja stvaraju
vrijednost za stakeholdere važni su za ostvarenje izvrsnosti.
8. Društvena odgovornost. Organizacije trebaju prihvatiti etički pristup,
biti odgovorne spram stakeholdera te na taj način premašiti očekivanja i regulacije zajednice u najširem smislu.
Ako usporedimo temeljne vrijednosti i koncepte u ovim modelima izvrsnosti, onda vidimo da su bitne postavke stakeholderskog pristupa (perspektive) prisutne naročito u EQA i MBNQA. To se kasnije odrazilo u kriterijima za
dodjelu nagrada u kojima su ključne vrijednosti konkretizirane. Zajednički kriteriji, po područjima, za sve nagrade su: vodstvo, planiranje, klijenti, zaposlenici, procesi, dobavljači i rezultati. Razlike glede kriterija su u tome što su različito raspoređeni po nazivima i prema bodovnim ponderima. Međutim, ono
što je zajedničko u svim kriterijima je da ohrabruju neprekidna poboljšanja
214
Boris Sisek: POSLOVNA IZVRSNOST I STAKEHOLDERSKI PRISTUP PODUZEĆU
u tehnikama vodstva, strateškim planovima, procesima unutar organizacije i
odnosima sa stakeholderima pomoću analize i promjene poslovnih rezultata.
Svaki od kriterija nudi okvir standardiziranih stavki za mjerenje performansi, i
ta standardiziranost omogućuje usporedbu između organizacija i identifikaciju najboljih tj. tko ostvaruje superiornost u odnosu na konkurente, odnosno
poslovnu izvrsnost. Navedeni modeli poslovne izvrsnosti predmet su dugogodišnjih osporavanja ali i pokušaja njihova poboljšanja. Ovdje navodimo dva
takva pokušaja koji polaze od stakeholderskog pristupa poduzeću.
Kanji, (2002.) je oblikovao model poslovne izvrsnosti na temelju osnovnih načela TQM-a te ustanovio podjelu na unutarnje i vanjske stakeholdere.
Da bi realizirale poslovnu izvrsnost, kompanije moraju pokriti sva ključna područja performansi (stakeholderska vrijednost, procesi, organizacijsko učenje,
zadovoljstvo klijenata) od kojih je svako pokriveno odgovarajućim kriterijima
mjerenja. Zbog toga autor uvodi indeks poslovne izvrsnosti (sredstvo mjerenja
zadovoljstva unutarnjih stakeholdera) i Business Scorecard (kao komplement
modelu, a koji se fokusira na mjerenje performansi sa stanovišta vanjskih stakeholdera).
Drugi pokušaj daju Joseph i George (2011.) oblikovanjem integrativnog
pristupa planiranju i upravljanju koristeći sustav upravljanja znanjem koji je
baziran na stakeholderima. S jedne strane, upravljanje zasnovano na stakeholderskom pristupu oblikuje teorijsku i upravljačku osnovu za uključivanje vanjskih faktora i usuglašavanje unutarnjih snaga kompanije zbog implementacije
strategije. S druge strane, stakeholderski menadžment omogućuje koheziju s
drugim alatima i tehnikama koje se koriste u analizi poslovne izvrsnosti (Balanced Scorecard, menadžersko računovodstvo, menadžment operacija). Podaci i informacije prikupljeni za dnevne operacije i organizacijske performanse
omogućuju ne samo odgovarajuće kriterije mjerenja poslovne izvrsnosti, nego
i prilagodbu strategije promjenjivoj okolini a time i konkurentsku prednost.
4.ZAKLJUČAK
Promjene koje su se dogodile u okolini suvremenih poduzeća utjecale su
i na promjenu korporativnog upravljanja. Ono ima dvostruku zadaću, jer treba
odrediti što određene stakeholdere legitimira kao interesno-utjecajne pojedince i poduzeća te kakve to ima posljedice na realizaciju cilja poduzeća. Osim
toga, potrebno je pomiriti vlasnički i stakeholderski pristup: biti konkurentan
i istovremeno zadovoljiti interese stakeholdera. Poduzeće koje uz ekonomske
obraća pozornost i na druge dimenzije (etičke, ekološke, socijalne) svog poslovanja moći će računati na dugoročni opstanak. U nastojanju da zadovolji
interese svih stakeholdera, poduzeće ima glavni cilj a to je ostvarenje poslovne izvrsnosti. Poslovna izvrsnost poduzeća vezana je uz svojstvo poduzeća da
215
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
postigne superiorne rezultate u odnosu na konkurente. U modelu poslovne
izvrsnosti postoje dvije bitne sastavnice: održiva konkurentska prednost i isporučivanje stakeholderske vrijednosti. U našoj smo analizi usporedili temeljne
vrijednosti i koncepte u modelima poslovne izvrsnosti, kako su oblikovani u
najpoznatijim svjetskim nagradama za kvalitetu. Bitne postavke stakeholderskog pristupa prisutne su naročito u europskoj (EQA) i američkoj (MBNQA)
nagradi, što se kasnije odrazilo u kriterijima za dodjelu nagrada u kojima su
ključne vrijednosti konkretizirane. Da bi se postigla sveobuhvatna ocjena poslovnih rezultata, potrebno je da poduzeće ima jednaki ponder u vrednovanju
za sva četiri ključna područja na kojima se ostvaruje poslovna izvrsnost, a ne
da se koncentrira isključivo na financijsko područje. Ta područja su: maksimizacija stakeholderske vrijednosti; dostizanje izvrsnosti svih procesa; poboljšanje
organizacijskog učenja i zadovoljstvo svih stakeholdera. Dakle, da bi poduzeće ostvarilo poslovnu izvrsnost ono mora pokriti sva bitna i različita područja
performansi od kojih je svako pokriveno odgovarajućim kriterijima mjerenja.
LITERATURA
1. Belak, V. (2007.) Mjerenje performansi i poslovna izvrsnost, Prezentacija za predavanja na
poslijediplomskih specijalističkim studijima na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu.
2.Deming (2000.) Deming Prize Criteria and Accompanying Viewpoints, JUSE, 2000., http://
deming.eng.clemson.edu/den/deming_prize_2000.pdf
3.EFQM (2012.) http://www.efqm.org/en/tabid/169/default.aspx
4.Evans, J. R. (2008.) Quality & Performance Excellence: Management, Organization and Strategy, 5e, Thomson South Western Mason, OH.
5. Joseph, G., George, A. (2011.) An Integrative Approach to Planning and Control using a
Stakeholder-Based Knowledge Management System, JAMAR, Vol. 9, No 1., str. 1-19
6.Kanji, G. K. (2002.) Measuring Business Excellence, Routledge.Taylor and Francis Group
7. MBNQA (2012.) Criteria for Performance Excellence Baldrige National Quality Programme,
NIST Department of Commerce, http://www.quality.nist.gov/PDF_files/2008_Business_
Nonprofit_Criteria.pdf
8. Mele, C., Colurcio, M. (2006.) The evolving path of TQM: towards business excelence and
stakeholder value, International Journal of Quality and Reliability Management, No. 5, str.
464-489
9. Sisek, B. (2008a) Stakeholderski pristup ekonomiji i društvu, u Korporativno upravljanje
(urednik D. Tipurić), Sinergija, Zagreb
10. Sisek, B. (2008b) Kvaliteta-zadovoljstvo svih stakeholdera, Zbornik Ekonomskog fakulteta u
Zagrebu, No. 1, prosinac
11. Tipurić, D., Lovrinčević, M. (2008.) Stakeholderski pristup poduzeću, u Korporativno upravljanje (urednik D. Tipurić), Sinergija, Zagreb
12. Tipurić, D., Lovrinčević, M. (2011.) Stakeholderska orijentacija i promjene vrhovnog menadžmenta, u Promjene vrhovnog menadžmenta i korporativno upravljanje (D. Tipurić i suradnici), Sinergija, nakladništvo d.o.o., Zagreb
216
Boris Sisek: POSLOVNA IZVRSNOST I STAKEHOLDERSKI PRISTUP PODUZEĆU
UVOD U ORGANIZACIONE PROMENE
Nevenka Nićin
Zdravka Petković
Slobodan Nićin
Beogradska poslovna škola - Visoka škola strukovnih studija, Beograd, Srbija
SAŽETAK RADA
Problem menjanja organizacija da bi se učinile funkcionalnijim u pogledu njihovih delova i (članova) je dosta detaljno proučavan, i postoje “eksperti” i praktičari
koji se time bave. Sigurno je da je promena u organizaciji retko, ako je uopšte ikada, laka i brza, ali se o njoj već dosta pisalo, pa je uopštena pomoć na dohvat ruke.
Šta više, često je promena preko potrebna jer samo ona može da pomogne. Dok je
uopštena pomoć dostupna, uzimajući u obzir specifičnu okolnost/situaciju/organizaciju koju imate na umu, ne bi bilo mudro reću da birokratija na koju mislite treba
da uradi ovo ili ono, rešavajući problem iz daleka i bez znanja o problemu koji ne
razumemo. Pomoć je dostupna, ali ne postoje univerzalna rešenja.
Ono čime raspolažemo je opšti skup ideja, principa i tehnika koje se mogu primeniti na problem. Ono što osoba koja razmišlja o promeni može da uradi jeste da
se naoruža generalizovanim znanjem o organizacionoj promeni i razvoju, i da, ako
želi da ide dalje, osmisli logičan način pristupanja problemu organizacione promene i poboljšanja. Tako da, iako nemamo univerzalno rešenje, možemo se naoružati
znanjem do koga se do sada došlo, i onda osmisliti rigorozan postupak za obavljanje teškog zadatka koji se tiče promene bilo koje organizacije.
Ključne reči:
organizaciona promena, ekspert, birokratija
1.UVOD
Što se tiče karakteristika srpskih preduzeća u vezi odnosa korporativnog
upravljanja i organizacionog rasta kompanija, brojna istraživanja pokazuju da
su vlasnici nespremni da delegiraju autoritet na profesionalne menadžere što
predstavlja glavnu barijeru daljeg organizacionog rasta njihovih kompanija.
Kao početna i najbitnija poslovna aktivnost preduzetnika pomoću koje se on
217
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
transformiše iz potencijalnog u aktivnog preduzetnika predstavlja planiranje
biznisa i izrada adekvatnog biznis plana (Nićin,2009).
Ovaj rad počinje sa nekoliko uopštenih komentara koji se tiču organizacione promene, bitnim principima u vezi sa promenom, a zatim će se dati prikaz
prilično standardnih opštih pristupa rešavanju skoro svih problema organizacionih promena.
Postoje dve osnovne vrste organizacionih promena: organizaciona adaptacija tj. Prilagođavanje organizacije promenama u okruženju i organizacioni
razvoj kao kompetencija posledica internih procesa i promena u organizaciji.
1. Organizacije ne padaju s neba; one se osnivaju sa nekom svrhom, ciljem
ili misijom. Ako je svrha dobra i klijenti/građani imaju koristi od onoga što organizacija donosi, organizacija napreduje. U suprotnom, ona propada i nestaje – osim u slučaju kada se veštački održi. Organizacije koje zaborave koja je
njihova svrha pate od tzv. “pomeranja ciljeva”. Ovo je zaista ozbiljan, ali nimalo
redak problem.
2. Članovi organizacije zajedno sastavljaju tzv. Formalnu organizacionu
strukturu. Organizaciona struktura treba da prikaže kako ćemo se racionalnim
planom i namerom pripremiti i raditi da bismo dobili proizvod ili uslugu. Formalna struktura bi uključila cilj, politike, procedure, hijerarhiju, procese, organizacionu strukturu itd. – one stvari koje se vide na grafikonu organizacije ili u
tekstu standardnog menadžmenta i predmet je identifikacije i posmatranja.
3. Ali, pošto su ljudi dinamični element u organizacijama, možete biti sigurni da će te racionalne karakteristike formalne organizacije biti modifikovane od strane tih samovoljnih bića zaduženih za obavljanje poslova formalne
organizacije. Neformalna društvena struktura (ili strukture) će se normalno
razvijati unutar formalne strukture, i imaće svoje prioritete, lidere, pravila (norme), statusni sistem itd. Ono što je još važnije, neformalna organizacija ima
svoju interpretaciju onoga što organizacija treba ili ne treba da radi – ali i moć
da značajno utiče na događaje. Neformalna struktura nije očigledna za običnog posmatrača.
4. Neki autori govore o strukturi moći/autoriteta u organizaciji, i ona zaista
postoji. Međutim, to ne znači da viši menadžeri imaju neograničenu moć, i da
mogu jednostavno da zamahnu čarobnim štapićem i utiču na ostale tako što
će učiniti da oni pomno ispunjavaju naredbe. Verovatnije je da se čak ni viši
menadžeri neće složiti oko toga koja promena je, ako takva uopšte postoji,
odgovarajuća.
5. Neki će se šokirati, ali ljudi su u suštini koristoljuiva bića, i kakva god da je
planirana promena koja dolazi, ona će biti ocenjena u svetlu uticaja koji će imati
na svemogućeg “Mene”. (Nije poznato da neko moe da prenaglasi ovu ideju.)
218
Boris Sisek: POSLOVNA IZVRSNOST I STAKEHOLDERSKI PRISTUP PODUZEĆU
6. Uzimajući u obzir sve te ljude sa njihovim ličnim interesima, i sve te grupe
sa svim njihovim potpuno različitim interesima, nije čudno što je pregovaranje
o organizacionoj promeni teško – a ono to svakako jeste. Donošenje odluke
o tehničkim/proceduralnim/strukturalnim promenama koje treba sprovesti je
dovoljno teško; pridobijanje zaposlenih koji su voljni da ih prihvate je još teže.
7. Ljudska bića imaju ličnosti, ali i organizacije imaju ličnosti takođe. Ta
“ličnost” organizacije se zove organizaciona kultura, i sastoji se od niza pretpostavki i pravila o tome “kako mi ovde obavljamo posao”. Uopšteno govorimo
o etosu organizacije, a taj etos se sastoji od niza individualnih normi, normi
koje odslikavaju ne samo priznate pretpostavke formalne organizacije, već i
implicitna, nepisana pravila (norme) neformalne organizacije. Zaista sumnjamo da biste mogli značajno promeniti kulturu bez poznavanja, dostizanja i bilo
kakvog uticaja na te norme.
8. Nekoliko tipova “eksperata” su specijalizovani za “popravljanje” organizacija: industrijski inženjeri koji pripadaju tipu “pokreta i vremena”, stručni menadžeri-konsultanti koji preporučuju najbolje načine za korišćenje formalnih
aspekata organizacije, i bihejvioralni tipovi koji su specijalizovani za tehnike
organizacionig razvoja (OR). Ovi tipovi nisu neizbežno međusobno isključivi,
ali se njihovi pristupi “u filozofskom smislu” bitno razlikuju.
1.1. Savet upozorenja
Uzimajući u obzir sve što je prethodno pomenuto, oni koji se upuste u projekte i programe za promene u organizacijama velikog obima, treba da znaju
da proces može biti dug, skup, komplikovan, i dosta problematičan. Nadoknade mogu biti velike, ali projektu ne treba pristupiti sa ležernim samopouzdanjem amatera.
Ono što obično prethodi organizacionoj promeni: (Zašto uopšte dolazi do
promene?)
Žalbe klijenata
Problemi u proizvodnji
Problemi sa zaposlenima
Društvena previranja
Gubitak ključnih/ključnog menadžera
Sukob generacija
Problemi efikasnosti
Razdor među radnicima
Odsustvo sa posla
Velika smanjenja budžeta
Jaka konkurencija
Konflikt unutar organizacije
Pomenuti slučajevi koji prethode promeni nisu uvek uzročnici, ali mogu
ukazati na dublje probleme koji se moraju otkriti u dijagnostičkom delu procesa promene, čiji se opšti pregled nalazi u daljem tekstu.
219
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
1.2. Agenti promena
Agent promene je neko ko je verovatno ključni igrač u glavnom programu organizacione promene. Obično je to spoljni saradnik sa poprilično velikim
iskustvom u uvođenju organizacione promene ili razvoja (to su ljudi koji pišu
ove priručnike, često bihejvioristički tipovi sa završenim poslovnim ili školama menadžmenta). Moguće je angažovati agente promene iz organizacije,
ali kombinovati spoljnog saradnika sa nekim iz kompanije, s tim da je obično
prisutan stručnjak koji sve nadgleda, i on/ona često blisko sarađuje sa timom
odabranih ljudi iz organizacije. Potrebno je pomenuti nekoliko principa kada
govorimo o agentima promene:
a)Dokazana ekspertiza i hrabrost su od velike važnosti.
b) Sa time u vezi, čuli smo glasine da postoje “haksteri” u ovom polju –
možete li da verujete?
c)Ne postoji pravilo po kome kvalifikovana osoba – osoba kvalifikovana
za organizaciono ponašanje ili razvoj naravno – ne moe biti iz organizacije, ali njena ekspertiza, podrška, veštine i objektivnost moraju biti
utvrđeni unutar organizacije.
1.3. Uvertira za principe
Tekst koji sledi bavi se opštim principima uspešne organizacione promene ili razvoja. Pre toga, potrebno je dati kratak pregled procesa promene ili
razvoja. On započinje prepoznavanjem velikih problema od strane “krupnih
zverki”. Oni onda odaberu agenta promene, i kažu mu da proučava, analizira
i dijagnostikuje organizaciju. Ta dijagnostička ili analitička faza treba da obezbedi ne samo definiciju i srž problema, već i podjednako važan, logički temelj
za dalje značajno (i verovatno skupo) remećenje organizacije od strane višeg
menadžmenta. Sa definicijom i središtem problema, agent promene predlaže
jednu (ili nekoliko) metoda intervencije, i, uz odobrenje “vrhovnog lidera”, dalje obavlja implementaciju tzv. “intervencije”. Intervencija se može sastojati iz
jedne ili niza tehnika/metoda koje se navode u daljem tekstu. Nakon nekoliko
meseci – ako ne i godina – implementacije, uspeh ili neuspeh projekta se određuje praćenjem stanja koje sledi.
1.4. Nekoliko osnovnih principa
Sledi lista nekoliko očevidno validnih zapažanja od strane ljudi koji se ovime bave. Lista vas upoznaje sa principima dobre organizacione promene, ali
može da posluži i kao vrsta preliminarne liste koju treba pregledati pre daljeg
delovanja, jer nepoštovanje jednog ili nekoliko principa ne obećava uspeh. U
zavisnosti od toga šta se analizom traži, ovi programi organizacionog razvoja
220
Nevenka Nićin, Zdravka Petković, Slobodan Nićin: UVOD U ORGANIZACIONE PROMENE
su obično veliki, sa velikim ličnim i organizacionim ulaganjima. Prostim jezikom rečeno: Bolje se stvarno saberite pre nego što se upustite u ovako nešto.
Sledeći principi su poređani po važnosti u ovoj oblasti.
1.Jedan od (ili više) realnih rezultata moraju slutiti na veći problem.
2. Jedan od (ili više) realnih rezultata moraju stvoriti osećaj značajne potrebe za promenom.(Nezadovoljstvo među podređenima nije dovoljno. Na sreću,
što je ozbiljniji problem, vrhovni lider će osećati veću potrebu da reaguje.)
3. Mora postojati stvarna i stalna obaveza viših administratora da se ne
bave samo određenim problemom, već i da istraju do kraja. (To ne podrazumeva slepu posvećenost nečemu što ne funkcioniše, već, i razumevanje da,
uz snage koje se opiru promeni, ako viši menadžer postane kolebljiv, prava
promena se verovatno neće desiti niti održati.)
4. Agent promena i tim organizacije moraju biti kompetentni.
5. Pošto pretpostavljeni verovatno pre opažaju nagoveštajne, a ne uzročne
faktore, problem će se morati proučavati sa aspekta prikupljenih činjenica i
otkrivanja pravog izvora problema. To podrazumeva detaljnu studiju i analizu
pre odlučivanja na bilo kakvu intervenciju.
6. Pretpostavljenima koji podržavaju projekat biće potrebne pouzdane
informacije kako bi prodali svoj konačni plan drugim “igračima” u organizaciji
– a možda i nekima van organizacije, takođe. Detaljna studija i analiza koje
daju “pouzdane” informacije biće neophodne pošto one daju obrazloženje za
neophodnost promene – za njeno sprovođenje, a protiv snaga koje pružaju
otpor promeni.
7. Projekat treba smatrati parcipativnim, osim u slučaju da postoji neuobičajena koncentracija moći u onima koji se zalažu za program. Jezikom laika, to
znači da ćete morati brzo da obezbedite podršku gomile ključnih igrača – uključujući podređene. Pošto drugi ključni igrači mogu da podrivaju ili sabotiraju
program promene koji im ne odgovara, njihovo aktivno učešće, obuka, i ubeđivanje će biti jedini izlaz. Oni moraju da veruju da imaju neke koristi od toga
(šargarepa ili izbegavanje štapa) ako želite kooperaciju. Bilo bi zaista lakoverno
pretpostaviti da će oni automatski sarađivati.
8. Intervencije koje se na kraju prihvate mogu biti participativne, takođe.
Detaljnije, većina (bihejviorističjih) intervencija OR podrazumeva participativne tehnike koje uključuju učešće ne samo menadžera srednjeg nivoa, već i top
menadžera i radnika takođe. (Suština ideje je u tome da ako radnici sarađuju,
uslediće poboljšanje i, što je još bolje, program će na kraju postati sastavni deo
prakse, normi i etosa organizacije – a to je upravo ono što tražite.)
9. Važna je otvorena, pravovremena i iskrena komunikacija među svim
grupama i pojedincima. (Možete li to da ostvarite?)
10. Intervencije mogu biti prilagođene, prilagođene ciljevima i poteškoćama koje su otkrivene u studiji/analizi te određene organizacije.
221
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
11. Prethodno pomenuto pod brojem 10 podrazumeva da specifični ciljevi
intervencije moraju biti jasno određeni i izraženi pre nego što se obavi bilo kakva implementacija. Bez toga, ljudi (i sektori) mogu otići u različitim pravcima.
12. Pošto svi koristoljubivi zaposleni pridaju dosta važnosti sistemu nagrađivanja i evaluacije u organizacji, mora se pažljivo razmotriti svaki uticaj na
izveštaje o performansama, unapređenju i plati.
13. Zaposleni će morati biti obučeni kako bi uvideli jasnu vezu između
onoga što program pokušava da postigne i legitimnih ciljeva organizacije. (Delimično pokušaj legitiizacije/racionalizacije.)
14. Predloženi pokušaj uopšteno treba da bude kompatibilan sa normama
i etosom organizacije i šireg društvenog okruženja.
15. Razmatranje uticaja predloga na bitne celine različitih strana.
Dodatno mogu se pomenuti i drugi opšti principi, ali suština je da neće biti
lako. Specifičniji principi karakteristični su za određene faze procesa organizacionih promena.
2. ZAKLJUČAK
Menadžerski informacioni sistem podešen za praćenje napretka trebalo
bi da generiše informacije koje nam govore da li je došlo do ostvarenja cilja ili
ciljeva. Trebalo bi “imati uvid” u to sve vreme, beležeći napredak i zastoje. Trebalo bi da nas obavesti ne samo da li je cilj ostvaren, već i da li treba napustiti
određeni plan ako nema izgleda da se on moe ostvariti.
Zabeleženo iskustvo će zasigurno biti još jedna od naučenih lekcija, onih
lekcija koje će postati principi u literaturi o organizacionoj promeni.
3. LITERATURA
1. Jones G. R. (2004), Organisational Theory, Design and Change, Fourth edition, Prentice Hall
2. Janićijević N. (2004), Upravljanje organizacionim promenama, Ekonomski fakultet, Beograd
3.Adizes I (1971), Industrial Democracy, Jugoslav Style, Graduate School of Business, Columbia University and “The Free Press”
4.Dale F. (1967), Planning and Developing the Company Organization Structure (prevod.
Obradio i pripremio za štampu D. Petrović), Trstenik
5. Michael S., and Jones H. (1973), Organizational Management: Contepts and Practice, Intext
Educational Publishers, New York
6.Nićin S. (2009), Biznis plan i njegova primena u poljoprivrednom biznisu, Ekonomski pogledi 3/2009,Ekonomski fakultet, Priština.
7. Stanivuković D., Carić N, Marić B. (1991), Organizacija i menadžment, Fakultet tehničkih
nauka, Novi Sad
8.Thompson J. (1967), Organizations in Action, Mc Grow-Hill Book Company, New York
222
Nevenka Nićin, Zdravka Petković, Slobodan Nićin: UVOD U ORGANIZACIONE PROMENE
NAPLATA POTRAŽIVANJA
Ivica Bašić
Deltron d.o.o, Split, Hrvatska
Anita Jovica
Split, Hrvatska
Maja Rodin
Deltron d.o.o, Split, Hrvatska
SAŽETAK RADA
Problematika naplate potraživanja je sveprisutna i zapravo ne postoje pojedinci ili pravne osobe koji se nisu s njom susreli. Otežana naplata potraživanja i
nedostatak kredita najveći su problemi u poslovanju poduzeća. Kako uspješno naplatiti svoja potraživanja i uspostaviti funkcionalan sustav naplate u uvjetima krize
i recesije je zaista diskutabilno. Uvođenjem internih politika i pravila u regulative
naplate potraživanja, korištenjem instrumenata osiguranja, te uz pomoć novog
Zakona o rokovima ispunjenja novčanih obveza može se stati na kraj ne platišama
i poboljšati likvidnost poduzeća.
Ključne riječi: naplata potraživanja, instrumenti osiguranja potraživanja,
rokovi ispunjenja novčanih obveza.
1.UVOD
Jedan od velikih problema u Republici Hrvatskoj predstavlja neučinkovita
naplata potraživanja, a gospodarska kriza i recesija pogađaju sve zemlje i sva
poduzeća te se svi bore kako bi recesiju prošli sa što manje posljedica. Financijska disciplina u RH nikada nije bila na visokoj razini, a s gospodarskom krizom
se situacija još više pogoršala. Problemi s naplatom potraživanja postoje u svim
gospodarskim sustavima i u svim zemljama i u svakom razdoblju, a razlikuje
se njihova veličina i intenzitet ovisno o poduzeću ili državi. Da bi se uspješno
riješili problemi naplate potraživanja potrebni su izgrađeni mehanizmi za otklanjanje problema naplate potraživanja. Događa se da poduzeća koja su nelikvidna posluju mjesecima ili godinama te ne plaćaju svoje dospijele obveze,
te vjerovnici od njih ne mogu ni sa instrumentima osiguranja naplate naplatiti
223
riM konferencija - zbornik stručnih radova
svoja potraživanja, a iz toga proizlazi da pravni sustav nefunkcionira jer su i sami
procesi naplate dugotrajni i mukotrpni, a neka od tih poduzeća su davnih dana
trebala otići u stečaj po sili Zakona. Sami vjerovnici bi mogli pokrenuti postupak
stečaja, ali ga ne pokreću jer znaju da će sama naplata njihovih potraživanja
biti neizvjesna ili će jednostavno trajati čitavu vječnost. dužnici na sve moguće
načine izbijegavaju plaćanje svojih obveza npr. prodajom i prijepisom imovine
i sl. danas u vremenima otežane naplate potraživanja pravi procvat u razvoju
doživjele su tvrtke koje pružaju uslugu naplate potraživanja iz razloga što jako
mali broj građana, obrtnika i poduzeća može kvalitetno provjeriti dužnika i na
najbolji mogući način osigurati i naplatiti svoja potraživanja.
u današnjim uvjetima poslovanja nije bitno samo sklopiti posao već je
mnogo važnije napraviti dobru procijenu sa kim se ulazi u posao kako bi se
moglo naplatiti potraživanje. Prije sklapanja samog posla potrebno je provijeriti bonitet potencijalnog poslovnog partnera i konstanto pratiti njegovu financijsku situaciju. usluge procijene boniteta pruža Financijska agencija, ali i
nekolicina privatnih agencija kao što su Bonline, Coface Hrvatska i dr., koji iz
izvješća mogu procijeniti rizičnost poslovne suradnje, njihovu sposobnost plaćanja dospijelih obveza. u poslovnoj praksi najčešće se koristu obrasci Bon-1 i
Bon-2 koje izrađuje FIna uz naknadu kako bi se provijerilo financijsko stanje i
položaj poslovnog partnera. Međutim na tržištu se nude i drugi proizvodi kao
što je tzv. monitoring u kojem se automatski klijenta informira u slučaju pogoršanja boniteta njegovog poslovnog partnera.
Bilo kako bilo zastrašujući podaci dolaze od strane Financijske agencije
koji su objavljeni na stranicama Hgk o likividnosti i solventnosti poslovnih subjekata u rH.
Slika. 1
224
Broj nelikvidnih/insolventnih pravnih osoba i obrtnika te njihove
neizvršene obveze
Ivica Bašić, Anita Jovica, Maja Rodin: NAPLATA POTRAŽIVANJA
Iz prikazanog grafikona vidljivo je da je vrijednost neizvršenih obveza poslovnih subjekata u RH dosegla rekordan iznos u zadnjih pet godina kao i broj
blokiranih pravnih osoba zbog neizvršenih novčanih obveza. Zanimljiv je i podatak koji je FINA objavila po prvi put o stanju duga 211.234 privatnih osoba
(građana) koji je krajem siječnja dosegao čak 13,2 milijarde kuna. Ali s obzirom
da do sada nije bilo nikakvih objava za privatne osobe morat ćemo čekati da
vidimo na koji će se način razvijati situacija po tom pitanju.
2. SUSTAV KONTROLE NAPLATE POTRAŽIVANJA
Kako bi na kvalitetan način imali efikasnu naplatu potraživanja potrebno
je da svako poduzeće ima kvalitetno organiziran sustav naplate potraživanja u
kojem se glavna pozornost temelji na svakom kupcu i to pojedinačno. Sustav
bi trebao biti organiziran na slijedeći način:
1. detaljnom analizom kupca prije sklapanja posla kao i kontinuiranom
kontrolom financijskog stanja tokom cijele poslovne suradnje,
2. definiranje uvjeta prodaje koji uključuje načine isporuke, plaćanja, osiguranja plaćanja, obračun penala, reklamacijski rok i sl.
3. definiranje uvjeta naplate koji se odnose na rokove plaćanja, način
obračuna zakonskih zateznih kamata, načine dostave opomena i troškove koji proizlaze iz takvih aktivnosti i sl.
4. pravovremena isporuka robe i usluga i naplata potraživanja kao zadnje
stavke dobro obavljenog posla.
Kada govorimo o detaljnoj analizi kupca potrebno je prvenstveno prije
svakog sklapanja ugovora o poslovnoj suradnji provijeriti bonitet potencijalnog poslovnog partnera. Podatke o bonitetu poslovnog partnera na jednostavan način možemo dobiti putem obrazaca koje uz određenu naknadu izrađuje
Financijska agencija, a to su:
- BON-1 prikazuje opće podatke o poduzetniku, podatke i pokazatelje o
njegovu poslovanju u protekle dvije godine, kretanje broja zaposlenih
i njihove prosječne plaće, stanje novčanih sredstava tijekom protekle
godine, rang tvrtke u razredu, tj. u odnosnoj djelatnosti, objašnjenja
navedenih pokazatelja. Popis također sadrži podatke o tražiteljima koji
su u određenom razdoblju zatražili bonitetnu informaciju koja se odnosi na vašu tvrtku. Za jedan izdani primjerak cijena je 292,00 kn sa
pdv-om, zahtjev se može predati putem telefaksa ili putem interneta.
- BON-2 prikazuje opće podatke o poslovnom subjektu; stanje sredstava na računu; ukupan iznos primitaka u korist računa u prethodnih
225
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
30 dana; prosječno stanje sredstava na računu u prethodnih 30 dana;
iznos odobrenoga okvirnoga kredita; iznos evidentiranih nepodmirenih obveza; broj dana neprekidne blokade računa i broj dana blokade računa u proteklih 6 mjeseci. BON-2 najbolje je tražiti kod matične
banke poslovnog partnera kojeg se procijenjuje jer naime FINA izdaje
samo ovakvu vrstu izvještaja za određene banke (Banka Brod d.d., Veneto banka d.d., Samoborska banka d.d. ,Slatinska banka d.d., Štedbanka d.d. ,Volksbank d.d.).1
- BON-PLUS je nova proširena verzija bonitetne informacije koja sadrži
još kvalitetnije, jasnije, preglednije te lako razumljive podatke i informacije koje vam mogu pomoći u poslovnom odlučivanju. Po prvi puta,
bonitetna informacija sadrži i ocjenu financijskog rejtinga, odnosno
procjenu buduće sposobnosti poduzetnika da svoje obveze ispunjava
u preuzetim rokovima iskazanu ocjenom od 1 do 10 prema Fininoj rejting skali. Osim osnovnih podataka o poduzetniku, sadrži i sljedeće:
• Podatke i informacije:
o registraciji društva (mjesto i datum osnivanja)
o obliku vlasništva te članovima Uprave i većinskim vlasnicima
o iznosu temeljnog kapitala
popis djelatnosti za čije je obavljanje poduzetnik registriran
• Financijske informacije tijekom posljednje tri godine:
o imovini i izvorima sredstava
o rezultatima poslovanja
o pokazateljima poslovanja s objašnjenjima
• Ocjenu financijskog rejtinga
procjena buduće sposobnosti poduzetnika da svoje obveze ispunjava u preuzetim rokovima
Za jedan izdani primjerak cijena je 498,00 kn sa pdv-om, zahtjev se može
predati putem telefaksa ili putem interneta. Osim Financijske agencije, detaljnu analizu boniteta izrađuju i privatne agencije kao što su Coface Hrvatska,
Prvi faktor ili BonLine. Također osim usluga Financijske agencije u izradi gore
navedenih obrazaca, te usluga privatnih agencija za ocjenu boniteta poslovnih
partnera, Financijska agencija nudi uslugu uvida u Jedinstveni registar računa.
Jedinstveni registar računa omogućuje uvid podatka o statusu žiro računa poslovnih subjekata. Status (blokiran/neblokiran) se ažurira na dnevnoj bazi, a
1 http://www.fina.hr/
226
Ivica Bašić, Anita Jovica, Maja Rodin: NAPLATA POTRAŽIVANJA
korištenje takve usluge za polugodišnju pretplatu iznosi 298,37 kn, a godišnje
498,37 kn sa pdv-om. Prilikom sklapanja ugovora dogovaraju se obveze i prava
ugovorenih strana. Pri tome je potrebno otkloniti sve moguće dvojbe da se
izbjegnu moguće kasnije osporavanje valjanosti ugovora.
Nakon provjere klijenta, dogovaranja i isporuke robe ili usluge zadnja stavka u realizaciji poslovnog procesa je sama naplata potraživanja. Da bi naplata
potraživanja bila dobra, vrlo je važno utvrditi odgovornost na razini prodajnog
odjela. Proces naplate potraživanja veže se za dane kašnjenja, pa je vrlo bitna
dobra suradnja financijskog i prodajnog odjela. Kada financijski odjel ažurno i
na dnevnoj bazi evidentira poslovne promjene, za prodajni odjel bitno je biti u
kontaktu sa kupcima i voditi računa o rokovima dospijeća i prekoračenju istih.
Potrebno je dobro organizirati arhivu svih postupaka u naplati potraživanja
koja podazumijeva bilježenje svih radnji kao što su svi telefonski pozivi, pismeni dopisi ili opomene, sastanci da bi se imao kompletan uvid u ponašanje
pojedinog kupca odnosno dužnika. Način na koji će se pristupiti naplati potraživanja razlikovat će se od dužnika do dužnika na temelju iskustva kojeg je
prodajni odjel formirao na temelju poslovne suradnje i kontakta sa dužnikom.
Jedan od sigurno najjačih alata je metoda psihološkog pritiska na klijenta. Telefonskim kontakima, sastancima, te ponovnim susretima i razgovorom klijent
će se odlučiti na plaćanje.. Međutim ako i to ne pomogne u naplati onda je na
financijskom odjelu uloga da pisanim pritiskom odnosno dopisima ili opomenama pokuša utjecati na klijenta. Bitno je da iz svih prethodno navedenih radnji prilikom naplate potraživanja kupac shvati ozbiljnost pregovora i prepiske
te podmiri svoja dugovanja Ukoliko se klijent ogluši i na te metode naplate,
jedino što preostaje je prisilna naplata putem suda ili aktiviranjem primljenih
instrumenata osiguranja.
3. INSTRUMENTI OSIGURANJA NAPLATE POTRAŽIVANJA
U nastavku su obrađeni najznačajniji vrijednosni papiri kojima se nastoji
osigurati naplata potraživanja u situacijama otežanog poslovanja poslovnih
subjekata i neredovitog podmirenja dospijelih obveza. Mjenica je vrijednosni papir na određeni iznos novca koji svom imatelju dalje pravo da taj iznos
naplati od osobe koja je u njoj naznačena kao dužnik. Mjenica je jednostrani
pravni posao u kojem njen izdavatelj (trasant) daje nalog drugoj osobi (trasatu)
da korisniku mjenice (remitentu) isplati određeni iznos novca ili se njime obvezuje da će sam ispuniti tu isplatu. Trasirana mjenica je ona kojom izdavatelj
(trasant) poziva drugu osobu (trasat) da imatelju isplati određenu svotu novca. Izdavanjem trasirane mjenice trasant daje uputu trasatu da izvrši isplatu
imatelju mjenice. U trenutku izdavanja trasirane mjenice u pravilu postoje tri
subjekta: trasant, trasat i mjenični vjerovnik (remitent). Vlastita mjenica je ona
227
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
kojom izdavatelj obvezuje da će sam o dospijelosti isplatiti mjeničnu svotu.
Izdavatelj se sam obvezuje platiti mjenicu pa umjesto bezuvjetne upute da se
plati određeni iznos novca ona sadrži bezuvjetno obećanje izdavatelja da će
platiti određeni iznos novca. Stoga kod takve mjenice nema trasata.
Mjenica se može koristiti kao sredstvo ispunjenja novčane tržbine. U tom
će slučaju ugovorene strane ugovoriti da će dužnik dugovanu svotu isplatiti
mjenicom. U ugovoru treba odrediti vrstu mjenice kojom se obavlja plaćanje.
Dospijeće mjenice odredit će se ovisno o ugovornom roku plaćanja. Dospijeće
se može odrediti na određeni dan, na određeno vrijeme od izdavanja. Ako se
dospijeće želi učiniti ovisnim o volji vjerovnika, tada će se ugovoriti izdavanje
mjenice po viđenju. Mjenična svota će biti svota duga. U svrhu plaćanja dužnik
će, u pravilu, izdati vlastitu trasiranu mjenicu koja treba biti i prihvaćena. Izdavanjem mjenice dolazi zapravo do ispunjenja novčane obveze, dakle obavlja se
plaćanje, samo što se to ne obavlja izravno, davanjem naloga banci za bezgotovinski prijenos novca, već posredstvom mjenice.2 Svrha korištenja ovog instrumenta može biti da se vrijeme plaćanja i inicijativa za plaćanje čine ovisnim
o volji vjerovnika, a ne dužnika. Kao instrument plaćanja može biti ugovorena
vlastita ili trasirana mjenica. Mjenica treba imati dospijeće unutar rokova iz ZRINO-a da bi novčana obveza dužnika iz osnovnog posla bila namirena u roku.
Jamstvo je ugovor kojim se treća osoba, jamac obvezuje vjerovniku da će
ispuniti obvezu dužnika ako to dužnik ne učini. Jamčeva obveza je akcesorna,
što znači da jamčeva obveza postoji ako postoji valjana obveza glavnog dužnika. Jamčiti se može i za uvjetnu obvezu, a i za određenu buduću obvezu.
Jamstvo za buduću obvezu može se opozvati prije nego što obveza nastane,
ako nije predviđen rok u kojem ona treba da nastane. Jamstvo se može dati
i za obvezu nekoga drugog jamca (jamac jamčev).Jamčeva obveza ne može
biti veća od obveze glavnog dužnika, a ako je ugovoreno da bude veća, ona se
svodi na mjeru dužnikove obveze. Jamac odgovara za ispunjenje cijele obveze za koju je jamčio, ako njegova odgovornost nije ograničena na neki njezin
dio ili na drugi način podvrgnuta lakšim uvjetima. Jamac odgovara i za svako
povećanje obveze koje bi nastalo dužnikovim zakašnjenjem ili dužnikovom
krivnjom. On odgovara samo za onu ugovorenu kamatu koja je dospjela nakon sklapanja ugovora o jamstvu.
Razlikujemo nekoliko vrsta jamstva:
1. redovito ili obično jamstvo u kojem je obveza jamca akcesorna i supsidijarna.
Daljnja karakteristika jamstva je supsidijarnost, što znači da vjerovnik može tražiti
ispunjenje obveze od jamca tek onda kad se nije uspio namiriti od glavnog dužnika.
2. solidarno jamstvo u kojem se jamac obvezuje kao jamac-platac, što znači da
2 Časopis Pravo i Porezi, br.3/12 str. 47
228
Ivica Bašić, Anita Jovica, Maja Rodin: NAPLATA POTRAŽIVANJA
vjerovnik može zahtijevati ispunjenje cijele obveze bilo od glavnog dužnika
bilo od jamca, bilo od obojice istodobno. Kad za neki dug jamči više jamaca
(sujamstvo, suporučanstvo), ono je ex lege solidarno, osim ako se solidarnost
ugovorom isključi.
3. podjamstvo – ugovor kojim se netko treći obvezuje vjerovniku, ali ne za
dužnika nego za jamca (jamčev jamac).
Bankarsko jamstvo je svaka obveza na plaćanje određenoga novčanog
iznosa, bez obzira na to kako je nazvana, na pisani zahtjev korisnika i uz podnošenje banci dokumenata, ako su navedeni u jamstvu. Razlike između jamstva i
bankarskog jamstva su:
- Jamac se u pravilu obvezuje na ispunjenje tuđe obveze tj. na ispunjenje obveze dužnika, ako je ovaj ne ispuni, dok se banka jamac obvezuje na ispunjenje svoje obveze ako dužnik ne ispuni svoju obavezu.
- Jamac osigurava ispunjenje dužne činidbe glavnog dužnika ovisno
o postojanju, o punovažnosti i utrživosti dužne obveze sadržane u
osnovnom ugovoru dok banka jamac osigurava ispunjenje dužnikove obveze bez obzira na to postoji li punovažna i utrživa Jamčeva je
obveza u pravilu akcesorna dok je obveza banke jamac, u pravilu samostalna. Bankarsko jamstvo osigurava korisnika protiv rizika neplaćanja dužnikove obveze iz osnovnog ugovora, ali i protiv rizika njezina
postojanja, dakle protiv svih slučajeva kad je upravo postojanje takve
obveze iz bilo kojih razloga sporno.
Zadužnica je novi instrument za naplatu tražbine utemeljen na Ovršnom
zakonu (“Narodne novine” broj 57/96,29/99) i javlja se u dosadašnjoj praksi kao
vrlo djelotvoran i efikasan instrument osiguranja plaćanja koji vjerovniku pruža visok stupanj i široku mogućnost za osiguranje njegove tražbine. 3Zadužnica je isprava na kojoj je javno ovjeren potpis dužnik kojom dužnik daje suglasnost da se radi naplate tražbine određenoga vjerovnika zaplijene svi računi
koje ima kod banaka te da se novac s tih računa u skladu s njegovom izjavom
sadržanom u toj ispravi izravno isplaćuje vjerovniku. Takva isprava izdaje se
u jednom primjerku i ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi kojim se zaplijenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja radi naplate. Obična
zadužnica je najkraće rečeno pisana isprava koju izdaje dužnik uz javnu ovjeru
svojeg potpisa kojom daje suglasnost da se radi naplate tražbine određenog
vjerovnika zaplijene njegovi određeni ili svi računi koje ima kod banaka, te da
se novac s tih računa izravno isplaćuje vjerovniku na način određen tom izjavom. Karakteristike obične zadužnice su:
3 Skupina autora „Plaćanje i osiguranje plaćanja u zemlji“ RiF, Zagreb 2006. str.279
229
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
- može je izdati svaka pravna osoba, obrtnik ili druga osoba koja obavlja neku samostalnu djelatnost ili fizička osoba koja ima poslovnu
sposobnost.
- može se izdati svakoj fizičkoj i pravnoj osobi prema kojoj izdavatelj ima
novčanu obvezu.
Zakonom nisu izrijekom propisani obvezni sastojci zadužnice, međutim iz
odredbe članka 183. Ovršnog zakona može se zaključiti koji su to nužni sastojci potrebni da bi neka isprava imala obilježje zadužnice. Bjanko zadužnica se
razlikuje od obične po tome što je ne mogu izdati sve pravne ili fizičke osobe
već samo one koje imaju status trgovca, ona se izdaje na propisanom blanketu,
ne mora imati upisanog vjerovnika i iznos tražbine i može se izdati samo na
najviše propisane svote.
Prema čl. 183 st. 1 OZ zadužnica ima svojstvo ovršne isprave temeljem koje
ovrhovoditelj može tražiti ovrhu protiv dužnika ili jamca platca i u smislu učinka izjednačena sa pravomoćnim rješenjem o ovrsi kojim se ovrha provodi u
izvansudskom postupku namirenja ovrhovoditelja. No prema st. 7 čl. 182 OZ,
zadužnica ima i svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha
na drugom predmetu ovrhe.Ovrha na zadužnici kao ovršnoj ispravi u smislu čl.
183 st. 7 OZ ne bi se u užem smislu te riječi mogla tretirati kao nastavak ovrhe
prema čl. 5 OZ, no u svakom bi slučaju ona predstavlja ovršnu ispravu u smislu
čl. 21 OZ te se temeljem nje i kao takve može tražiti ovrha na drugom predmetu. Ujedno da bi zadužnica imala svojstvo, ali i funkciju ovršne isprave te da bi
bila podobna za ovrhu u njoj moraju biti naznačeni, dužnik i vjerovnik, vrsta,
opseg i vrijeme ispunjenja obaveze. Specifičnosti ovrhe na temelju zadužnice kao ovršne isprave očituje se primarno u činjenici da se na određeni način
presumpira njen «neučinak» na predmetu ovrhe na kojem je primarno ovrha
pokušana - na novčanim sredstvima na računu ovršenika, dok kod drugih slučajeva promjene predmeta ovrhe to se može odnositi na bilo koji drugi predmet ovrhe, uključujući i novčane tražbine. No za razliku od drugih slučajeva, u
ovom slučaju promjene predmeta ovrhe zakon kao pretpostavku ne propisuje
nemogućnost provedbe ovrhe na ranije određenom predmetu ovrhe.
Vjerovnik može od banke zahtijevati da mu vrati zadužnicu ako njegova
tražbina nije u cijelosti namirena, i u tom slučaju banaka naznačuje na zadužnici u kojem je iznosu i s kojih naslova vjerovnik namiren. Zadužnicu na
naplatu dostavlja vjerovnik na provedbu te je banka dužnika dužna izvršiti
isplatu vjerovnika ako na računu dužnika ( odnosno jamca ) ima sredstava, ali
ako nema dužna ga je izvijestiti o nemogućnosti provedbe i držati zadužnicu
u očevidniku i izvršiti prijenos kada sredstva stignu na račun. Budući kako je
navedeno, zadužnica ima učinak rješenja o ovrsi, na postupanje banke od230
Ivica Bašić, Anita Jovica, Maja Rodin: NAPLATA POTRAŽIVANJA
govarajući se primjenjuju odredbe čl. 211 OZ prema kojoj je banka dužna
obavijestiti sud, odnosno u ovom slučaju vjerovnika, u roku od osam dana,
da na računu ovršenika nema sredstava, te u suprotnom odgovara za štetu
koju je pretrpio ovrhovoditelj.
Prateći malo istraživanja, ukupno gledajući, tek su u oko 10% poduzeća
ispitanici naveli da nisu upoznati s načinima naplate instrumenata osiguranja
plaćanja u platnom prometu, dok ostali navode da su uglavnom ili u potpunosti upoznati s navedenom tematikom. Najveći broj poduzeća najčešće prihvaća
zadužnicu (65%) i mjenicu (54%) kao instrument osiguranja plaćanja. Bankovnu garanciju je navelo 30% poduzeća, a ukupno se 19% poduzeća ne koristi
niti jednim instrumentom osiguranja. Kod obrtnika je situacija nešto drugačija;
čak 57% obrtnika ne koristi se instrumentima osiguranja plaćanja. Čak 57%
obrta izdaje zadužnice, a 54% mjenice. Oko 20% obrta ne koristi se niti jednim
instrumentom osiguranja plaćanja.Većina ispitanika od početka primjene novog sustava platnog prometa nije imala problema pri naplati nekoga od instrumenata osiguranja. One ispitanike koji su imali probleme pri naplati pitalo se o
kojim se instrumentima osiguranja radi. Najviše poduzeća (51%) imalo je problema s mjenicama, dok je 26% poduzeća imalo problema i sa zadužnicama.
Nemoguće je izdvojiti jedan instrument osiguranja plaćanja kao najsigurniji jer
svaki može postati nesiguran ako ga dužnik svjesno izigrava.
4. DRŽAVNA REGULACIJA NAPLATE POTRAŽIVANJA
Kao što je navedeno u uvodu podmirenje obveza nije problem samo u
Republici Hrvatskoj već i u cijelom svijetu. Tako je u veljači 2011. godine u EU,
čija ćemo mi članica postati u skoroj budućnosti, stupila na snagu Direktiva EU
parlamenta i Vijeća EU o borbi protiv kašnjenja u komercijalnim plaćanjima, a
članice EU imaju rok od dvije godine kako bi u svojim nacionalnim gospodarstvima to područje regulirali zaključno sa 16.03.2013. godine. Odredbama regulative predviđene su sankcije, novčane kazne u slučaju ne pridržavanja rokova plaćanja. Svi rokovi plaćanja u javnom i privatnom sektoru iznose 30 dana,
a duže plaćanje može biti maksimalno do 60 dana jedino u slučaju opravdanih
razloga. Tako je Republika Hrvatska slijedeći direktivu EU donijela Zakon o rokovima ispunjenja novčanih obveza (Narodne novine br.125/11)4 koji je stupio na snagu dana 01. siječnja 2012. godine. Odredbama Zakona definirani su
rokovi ispunjenja novčanih obveza između poduzetnika te javnih i sektorskih
naručitelja, a sve u svrhu suzbijanja kašnjenja u plaćanjima. Zakonom su regulirane i pravne posljedice ukoliko se dogode zakašnjenja. Zakon će se primjenjivati na sve obveze plaćanja proizašle iz ugovora između poduzetnika koje
4 http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/
231
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
oni sklapaju među sobom, kada se ugovori odnose na predmet poslovanja
barem jednog od poduzetnika u tom odnosu, te na sve obveze plaćanja proizašle iz ugovora koje poduzetnici sklapaju s osobama javnog prava. Osobe javnog prava čine država, jedinice lokalne samouprave, ustanove i druge pravne
osobe koje sredstva dobivaju iz sredstava državnog proračuna, kao i obveznici primjene Zakona o javnoj nabavi. Rokove ispunjenja novčanih obveza kod
ugovora poduzetnik – poduzetnik može biti određen na maksimalno 60 dana
(čl. 2. St. 1. Zakona). Ako rok plaćanja nije ugovoren, po Zakonu se smatra da
je dogovoreni rok plaćanja 30 dana, uz napomenu da vjerovnik u tom odnosu
nije u obvezi pozvati dužnika da ispuni obvezu. Odredbama čl. 2. st. 2. Zakona,
iznimo se može dogovoriti i dulji rok ispunjenja novčanih obveza od 60 dana.
Duži rok moguće je ugovoriti samo za obvezne odnose između poduzetnika
pod uvjetom da to dopuštaju trgovački običaji i narav predmetnog ugovora.
Takvi ugovori dogovoreni na dulji rok od 60 dana sukladno odredbama čl. 4.
Zakona biti će podložni sudskoj ocjeni o ništetnosti. Međutim kako odredbama
Zakona taj slučaj nije niti približno definiran zatraženo je mišljenje Ministarstva
financija, pa dok se Ministrastvo financija ne očituje bilo bi dobro ne ugovarati
duži rok plaćanja od 60 dana iako to u praksi uvijek i nije moguće. Što možemo
vidjeti iz slijedećeg primjera u kojem je obveznik javne nabave propisao javni
natječaj u 2011. godini s rokom plaćanja od 120 dana. Javni natječaj je završen
krajem 2011. godine te je objavljena o odluka o odabiru, a ugovor za obavljanje radova po tom natječaju sklopljen u veljači 2012. godine temelje čega se
dovodi u sukob Zakon o javnoj nabavi i ZRINO. Zakonom su regulirani od kada
počinje teći rok za ispunjenje novčane obveze i to:
1. od dana kada je dužnik primio račun ili drugi odgovarajući zahtjev za
isplatu, ili
2. od dana kada je vjerovnik ispunio svoju obvezu, ako nije moguće sa
sigurnošću utvrditi dan primitka računa ili drugog odgovarajućeg zahtjeva za isplatu , ili ako je dužnik primio račun ili drugi zahtjev za isplatu prije nego li je vjerovnik ispuni svoju obavezu ili
3. od dana kad je istekao rok za pregled predmeta obveze, ako je ugovorom predviđen određeni rok za takav pregled, a dužnik je primio račun
ili drugi odgovarajući zahtjev za isplatu prije isteka toga roka.
Rok za pregled predmetne obveze ne može biti duži od 30 dana od primitka predmetne obveze, osim ako je iznimno ugovoren duži rok za pregled predmetne obveze. Takvim pravilima nastoji se zaštiti i vjerovnik i dužnik. Zakonom
su propisane i novčane kazne od 10.000,00 do 1.000.000,00 kuna za prekršaj
dužnika koji ne ispuni novčanu obvezu u rokovima određenim suklano Zakonu. Za ovaj prekršaj kaznit će se novačanom kaznom od 1.000,00 do 50.000,00
232
Ivica Bašić, Anita Jovica, Maja Rodin: NAPLATA POTRAŽIVANJA
kuna odgovorna osoba dužnika. Po članku 5. provedbu ovoga Zakona kod
poduzetnika i osoba javnog prava nadzire Financijska policija, s obzirom da
je Financijska policija ukinuta početkom 2012. godine Ministarstvo financija
obavljati će nadzor i provedbu Zakona.
5.ZAKLJUČAK
S obzirom na sve prethodno navedeno očigledno je da naplata potraživanja predstavlja vrlo bitnu stavku poslovanja i kontinuiteta poduzeća, stoga
zahtjeva i vrlo ozbiljan pristup. Poduzeće treba unaprijed organizirati sustav
kontrole naplate, kontinuirano ga kontrolirati i usavršavati, kako bi izbjeglo
najgore moguće posljedice. Vjerovnici često zanemaruju funkciju upravljanja rizicima naplate potraživanja i posežu za instrumentima osiguranja kao
sigurnim alatom, a zapravo u sveprisutnoj nelikvidnosti oni postaju bezvrijedni i teško ili gotovo nikako se ne naplaćuju. Od esencijalne je važnosti za
svako poduzeće na samom početku uspostavili odnose sa kupcima jer samo
na taj način osiguravamo zdravu poslovnu suradnju. Osim koraka koje poduzimaju poslodavci unutar svog sustava naplate potraživanja, nadamo se da
će vjetar u leđa biti i Zakon o rokovima ispunjenju novčanih obveza iako ne
sasvim jasan i dorečen.
LITERATURA
1.Skupina autora„Plaćanje i osiguranje plaćanja u zemlji“ RiF, Zagreb 2006.
2. Momčinović Z. i Rotar D. „Učinkovita naplata potraživanja“ Poslovni zbornik, Zagreb 2002.
3. Časopis Pravo i Porezi, br.3/12
4. http://www.limun.hr/
5. http://www.fina.hr/
6. http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/
7. http://liderpress.hr/arhiva/
233
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
KOMPARATIVNE PREDNOSTI ULAGANJA U MALE
OBITELJSKE HOTELE S CILJEM PRUŽANJA
KVALITETNIJE TURISTIČKE PONUDE
REPUBLIKE HRVATSKE
Joško Lozić, Sveučilište u Splitu
Sveučilišni odjel za stručne studije, Split, Hrvatska
Toni Miljak, Sveučilište u Splitu
Sveučilišni odjel za stručne studije, Split, Hrvatska
Maja Kitić, Sveučilište u Splitu
Sveučilišni odjel za stručne studije, Split, Hrvatska
SAŽETAK RADA
Turizam je jedna od najznačajnih grana u gospodarstvu Republike Hrvatske.
Ukupni udio turizma u bruto društvenom proizvodu, prema procjeni Državnog zavoda za statistiku, iznosi između 15 i 20%. Glavni turistički aduti Republike Hrvatske
su očuvan okoliš, kulturno i povijesno naslijeđe, razvedena obala, blaga mediteranska klima te duga turistička tradicija. Prema Strateškom planu Ministarstva turizma za razdoblje 2011.-2013. godine, država se odredila za kvalitetni a ne masovni
turizam. Cilj je dostići brojku od 12 milijuna turista i ne prelaziti ju kako se ne bi
ugrozila kvaliteta.
Jedan od istaknutijih problema hrvatskog turizma jest sezonska orijentiranost. Posljedica toga je mali broj kapaciteta smještaja u hotelima naspram broju
smještajnih kapaciteta u kućanstvima. Kao jedan od načina poboljšanja kvalitete,
produljenja sezone te povećanja broja smještajnih kapaciteta, ističu se mali obiteljski hoteli. Država je prepoznala njihovu važnost te kroz brojne programe potiče
razvoj ovakvog oblika turizma.
Ključne riječi: kvalitetan turizam, mali obiteljski hoteli, poduzetništvo, SWOT
analiza
234
Dragovan Milićević: KOMPARATIVNE PREDNOSTI ULAGANJA U MALE
OBITELJSKE HOTELE S CILJEM PRUŽANJA KVALITETNIJE TURISTIČKE PONUDE REPUBLIKE HRVATSKE
1.UVOD
Turizam je skup odnosa i pojava koje proizlaze iz putovanja i boravka posjetitelja nekog mjesta, ako se tim boravkom ne zasniva stalno prebivalište i
ako s takvim boravkom nije povezana nikakva njihova gospodarska djelatnost1. To je najbrže rastuća i jedna od najprofitabilnijih industrija u svijetu.
Ključan je oslonac svekolike dugoročne razvojne strategije Hrvatske a utemeljen je na prirodno-prometnim resursima i ljudskom kapitalu.2
Dvije su bitne uloge turizma3:
• stabilizator platno-bilančnih odnosa,
• stabilizator nacionalnog tržišta radne snage.
Turizam treba pomoći uravnoteženju ekonomskih odnosa nacionalnog
gospodarstva s inozemstvom. Također, značajan je faktor u rješavanju nezaposlenosti novim zapošljavanjem u turizmu. Gospodarska kriza, kao i negativna
kretanja na svjetskom i domaćem tržištu, uzrokovali su povećanje broja nezaposlenih u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2005. do 2011.godine. Prosječna
stopa nezaposlenosti 2005.godine je iznosila 8,6%, 2010.godine 17,6% a 2011.
godine, prema izračunu HZZ-a4, 17,9%.
2. ULOGA TURIZMA U GOSPODARSTVU REPUBLIKE HRVATSKE
U Republici Hrvatskoj, udio turizma u bruto domaćem proizvodu iznosi
između 15 i 20%. Prema procjeni Hrvatske narodne banke, dobivenoj pomoću
metodologije zasnovane na otkupu i prodaji deviza, prijelaznoj metodologiji te anketnim istraživanjem potrošnje inozemnih putnika u Hrvatskoj, iznos
prihoda od turizma u 2011. godini trebao bi iznositi 6,67 milijarde eura dok je
2010. godine ukupni prihod od turizma iznosio 6,23 milijarde eura. U turizmu
je zaposleno, što direktno a što indirektno, između 120 i 130 tisuća zaposlenih.
U razdoblju 2008.-2011. godine turizam bilježi pozitivnu stopu rasta dolazaka
turista u iznosu od 2,6% što je vidljivo u tablici 1.:
1 Hunziker, W; Krapf, K (1942) (in German), Grundriß Der Allgemeinen Fremdenverkehrslehre, Zürich
Družić, I., (2003), Hrvatski gospodarski razvoj, Zagreb: Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
3 Ibidem
4 www.hzz.hr/default.aspx?id=6191
2 235
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
Tablica 1.:Turistički promet u Republici Hrvatskoj u razdoblju 2008.-2011.
Godina
2008.
2009.
2010.
2011.
Stopa promjene
2008. - 2011. (u %)
Dolasci
(u 000)
Indeks
Noćenja
(u 000)
Indeks
10.454
10.270
10.604
11.456
101,00
98,24
103,25
108,03
55.669
54.988
56.416
60.354
101,91
98,78
102,60
106,98
+2,6
Dužina
boravka
(u danima)
5,3
5,4
5,3
5,3
+2,6
Izvor: Državni zavod za statistiku
Iako je trend na globalnom turističkom tržištu smanjenje dužine boravka,
za cijelo promatrano razdoblje dužina boravka je gotovo identična i iznosila je
5,3 dana.
Tablica 2.:Ukupan broj kreveta u Republici Hrvatskoj po vrstama objekata za
smještaj
Hoteli i aparthoteli
Turistička naselja
Kampovi
Kućanstva - sobe,
apartmani, kuće za odmor
Ostali objekti
Ukupno objekti
Ukupan broj kreveta (u 000)
2008.
2009.
2010.
2011.
118
121
123
128
48
32
32
30
214
229
232
231
Stopa promjene
2008.-2011.
102,50
88,18
100,75
442
435
428
452
101,85
85
907
92
909
95
910
94
935
108,86
101,34
Izvor: Državni zavod za statistiku
Prema tablici 2., Republika Hrvatska je u 2011. godini raspolagala
s ukupno 935 tisuća kreveta što je za 25 tisuća više (rast 2,7%) nego
godinu prije. Hotelskih postelja je bilo 128.000 od čega ih je tek 15.000
u malim obiteljskim hotelima.5 Od ukupnog broja raspoloživih kapaciteta u Hrvatskoj, 48% otpada na privatni smještaj, 25% na kampove te
svega 14% na hotele.
5 www.omh.hr/default.aspx?id=249
236
Dragovan Milićević: KOMPARATIVNE PREDNOSTI ULAGANJA U MALE
OBITELJSKE HOTELE S CILJEM PRUŽANJA KVALITETNIJE TURISTIČKE PONUDE REPUBLIKE HRVATSKE
Tablica 3. Iskorištenost kapaciteta smještaja u razdoblju 2008.-2011.
Hoteli i aparthoteli
Turistička naselja
Kampovi
Kućanstva - sobe,
apartmani, kuće za odmor
Ostali objekti
Ukupno objekti
Iskorištenost kapaciteta u danima
2008.
2009.
2010.
2011.
128,99
118,33
122,32
126,13
76,63
88,53
87,19
90,57
62,38
60,24
60,92
65,75
Stopa promjene
2008.-2011.
99,17
103,34
102,74
41,14
43,22
44,53
45,88
102,72
61,60
61,38
56,96
60,49
56,74
62,00
59,18
64,55
97,08
101,06
Izvor: Državni zavod za statistiku
Prema tablici 3., prosječna popunjenost kapaciteta u hotelima tijekom
2011. godine iznosila je 126 dana što je povećanje za 4 dana u odnosu na
2010. godinu. Prema podacima Nacionalne udruge malih i obiteljskih hotela6,
prosječna popunjenost smještaja u malim obiteljskim hotelima u 2011. godini
iznosila je čak 180 dana.
3. HOTELIJERSTVO U HRVATSKOJ
Hotelijerstvo je djelatnost koja gostima pruža usluge smještaja, prehrane,
točenja pića, rekreacije i raznovrsne druge usluge. Za vrijeme privremenog
boravka u hotelskim objektima u izabranoj destinaciji turistima hotelijerstvo
omogućuje odmor i relaksaciju, poslovnim ljudima ostvarivanje poslovnih
kontakata, sudionicima kongresa, seminara i različitih drugih stručnih, znanstvenih i političkih skupova stvara uvjete za konstruktivan rad, izletnicima
omogućuje upoznavanje s prirodnim atrakcijama i kulturno-povijesnim spomenicima a domicilnom stanovništvu pruža usluge prehrane i točenja pića te
različite zabavne sadržaje.7 Dalje u radu bit će naglasak na položaju hotela u
odnosu na ostale oblike smještaja u Republici Hrvatskoj.
6 www.omh.hr
7 Bunja, Đ. (2007.) Skripta predavanja iz predmeta Turističko poslovanje, Zadar:
Sveučilište u Zadru
237
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
Tablica 4. Broj poslovnih jedinica u turizmu u razdoblju 2008.-2011.
Broj poslovnih jedinica
2008. 2009. 2010. 2011.
587
600
616
636
58
48
49
46
67
44
46
48
Hotel i aparthoteli
Turistička naselja
Turistički apartmani
Kampovi iii
232
231
236
243
kampirališta
Sobe zaiznajmljivanje
220
263
274
287
Hosteli
38
43
50
56
Ostali objekti
783
861
846
873
UKUPNO OBJEKTI
1.985 2.090 2.117 2.189
Broj kućanstava
koja se bave
iznajmljivanjem soba, 58.333 59.238 57.598 61.465
apartmana i kuća za
odmor
2008.
29,57
2,92
3,38
Struktura u %
2009. 2010.
28,71
29,10
2,30
2,31
2,11
2,17
2011.
29,05
2,10
2,19
11,69
11,05
11,15
11,10
11,08
1,91
39,45
100,00
12,58
2,06
41,20
100,00
12,94
2,36
39,96
100,00
13,11
2,56
39,88
100,00
Izvor: Državni zavod za statistiku
Prema tablici 2., u 2011. godini kao i u prethodnim godinama, najveći se
dio smještajnog kapaciteta u Hrvatskoj nalazi u privatnom smještaju (48%)
dok se na hotele odnosi tek 14% smještajnih kapaciteta iako hoteli čine 29%
ukupnog broja poslovnih jedinica u turizmu (tablica 4.). Ovakva struktura
posljedica je:
• sezonske orijentiranosti hrvatskog turizma,
• nedovoljne organiziranosti turističke ponude.
238
dragovan Milićević: KOMPARATIVNE PREDNOSTI ULAGANJA U MALE
OBITELJSKE HOTELE S CILJEM PRUŽANJA KVALITETNIJE TURISTIČKE PONUDE REPUBLIKE HRVATSKE
Graf 1:.
Struktura poslovnih jedinica u turizmu u razdoblju 2008.-2011.
godine
Izvor: Prema tablici 4.
Iz grafa 1. vidljiv je lagani porast poslovnih jedinica u turizmu tijekom
2011. godine. udio hotela, turističkih naselja i kampova se neznatno smanjio
dok se povećao udio turističkih apartmana, soba i hostela.
na važnost razvoja hotelijerstva, prije svega malih i obiteljskih hotela, ukazala je i Vlada republike Hrvatske donošenjem programa ‘’Poticaj za uspjeh’’
kojim se u razdoblju 2006.-2009. godine stimuliralo malo i srednje poduzetništvo davanjem kredita za osnivanje malih obiteljskih hotela. također, Hrvatska
banka za obnovu i razvoj pomoću svojih projekata omogućuje povoljno financiranje ovakog oblika turizma.
dobar primjer ulaganja u male obiteljske hotele je Istra. takvi su objekti
velikim dijelom zaslužni za turistički uspjeh, prije svega, unutrašnjosti Istre, ali
relativno su rijetki u dalmaciji i na otocima gdje se ponuda obiteljski upravljanog turizma svodi na iznajmljivanje soba ili restorane. Jedan od bitnijih razloga
tomu je nedostatak infrastrukture u dalmaciji (nedovrešna auto-cesta, plinofikacija kasni a struja je skupa za grijanje).
unatoč nedostatcima, mali obiteljski hoteli imaju potencijala za razvoj budući da omogućuju uključivanje malih poduzetnika u turističku utrku. otvaranjem hotela, smanjuje se broj nezaposlenih što nije za odbaciti s obzirom na
stopu nezaposlenosti od 17,9% u 2011. godini.
239
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
4. PODUZETNIŠTVO I TURIZAM
Glavni turistički aduti Republike Hrvatske su: očuvan okoliš, kulturno i
povijesno naslijeđe, razvedena obala, blaga mediteranska klima te duga turistička tradicija. Država se odredila za kvalitetni a ne masovni turizam. Cilj je u
narednom razodblju doći na broj od 12 milijuna turista i ne prelaziti ga kako bi
se osigurao održivi razvoj. Kao jedan od bitnijih faktora kvalitetnog turizma su
i mali obiteljski hoteli.
Poduzetništvo je splet poslovnih aktivnosti u sklopu kojih poduzetnik
ima (ili pribavlja) ideju koju drži dobrom poslovnom prigodom, ulaže vlastiti
ili pozajmljeni novac (investira), nabavlja stalna i obrtna sredstva, zapošljava
ljude, organizira i vodi biznis te obavlja još mnoštvo poslova s temeljnim ciljem ostvarenja svoje poduzetničke misije; to je svaka proizvodna, trgovačka,
uslužna ili mješovita aktivnost poduzetnika, pojedinca ili skupine ljudi, koja
je usmjerena na zadovoljavanje nekih individualnih ili društvenih potreba te
stvaranje dobiti ili profita8.
Vlasnička struktura je bitan mehanizam poslovnog upravljanja i jedan od
mnogih čimbenika konkurentnosti tvrtke ili sektora. Učinkovitost tvrtke je pod
snažnim utjecajem vlasničke strukture9.
4.1.Mali obiteljski hoteli
Mali obiteljski hoteli obično imaju do 40 soba, bar, restoran te mogućnost
pružanja usluga i u ostalim sadržajima poput wellnessa, fitnesa ili pak manjih
prostorija za sastanke. Po pravnom obliku, mogu biti organizirani kao obrti ili
društvo s djelomičnom odgovornošću. Vlasnik je ujedno i menadžer te vodi
brigu o uklupnoj isplativosti poslovanja hotela.
Mali obiteljski hoteli pružaju usluge na specijaliziranom tržištu – ciljna
skupina su im individualni gosti kojima nude neposredno, blisko i obiteljsko
okruženje u kojem se uvažava posebnost gosta te se poštuju njegove osobne
želje i sklonosti. Ovakav tip hotela, također, nudi i lokalne specijalitete, izletničke ture, sportske aktivnosti. Interijeri malih obiteljskih hotela su u skladu s
podnebljem u kojem se nalaze.
Uz potporu Republike Hrvatske raznim programima kreditiranja pomoću
Hrvatske banke za obnovu i razvoj, potiče se razvoj poduzetništva u turizmu a
samim time i izgradnja i otvaranje malih obiteljskih hotela kako bi se omogućila što kvalitetnija usluga u turizmu.
8 9 Kuvačić, D. (2006.) Marketing obiteljskoga poduzetništva, magistarski rad, Zagreb: Ekonomski fakultet Zagreb
Mihalič, T., Knežević Cvelbar, Lj. (2008.), Vlasnička struktura hotela kao čimbenik konkurentnosti, Zagreb: Acta
turistica
240
Dragovan Milićević: KOMPARATIVNE PREDNOSTI ULAGANJA U MALE
OBITELJSKE HOTELE S CILJEM PRUŽANJA KVALITETNIJE TURISTIČKE PONUDE REPUBLIKE HRVATSKE
4.2. SWOT analiza
Prilikom planiranja osnivanja malog obiteljskog hotela, vlasnik treba kreirati strategiju poslovanja analizom unutarnje i vanjske okoline poduzeća.
SWOT je akronim za snage (Strenghts), slabosti (Weaknes), prilike (Oportunities) i prijetnje (Threats). Temeljna pretpostavka SWOT analize je da uspješna
strategija nastaje iz optimalnog podudaranja i sukladnosti između unutarnjih
resursa i sposobnosti odnosno organizacijskih snaga i slabosti i njezine vanjske
situacije, odnosno prilika i prijetnji u okolini10.
U poljima SWOT matrice ponuđene su određene stavke koje se odnose na
svako pojedino područje proučavanja. Pri SWOT analizi, menadžeri se fokusiraju
na specifična područja koja su usko vezana za djelatnost organizacije. Zbog toga
je ova vrsta analize široko prihvaćena i primjenjiva. Ne postoje ograničenja na
profitni i neprofitni sektor ili ograničenja s obzirom na veličinu organizacije.
UNUTARNJI
FAKTORI
VANJSKI
FAKTORI
10 SNAGE
• fleksibilniji u prilagodbi tržišnim
uvjetima,
• personalizirani odnos prema gostu,
• obiteljski ambijent kojeg gosti traže,
• neformalizirana struktura upravljanja
situacijama,
• lakša prilagodba specifičnim
zahtjevima gostiju,
• stvaranje povjerenja gostiju i njihova
povezanost s destinacijom što
rezultira povratkom u destinaciju,
• niži troškovi redovitog održavanja,
• fleksibilnost zapošljavanja dodatne
radne snage i s tim povezanih
troškova.
PRILIKE
• udruživanje u cehove i klastere malih
obiteljskih hotela s ciljem snižavanja
troškova nabave i opskrbe,
• ulazak u EU i povećanje broja
noćenja gostiju sa tih tržišta,
• razvoj infrastrukture koja će
smanjiti utjecaj sezonskog karaktera
turističke aktivnosti,
• daljnja nestabilnost zemalja na
Mediteranu i odljev turista s tih
područja na područje RH,
• uređenja vlasničkih i posjedovnih
odnosa s ciljem razvoja turističke
infrastrukture u cjelini.
SLABOSTI
• nedostatak kvalitetnog osoblja,
• nedostatak upravljačkih znanja,
• viši troškovi nabave i opskrbe zbog
izostanka obujma,
• nedostatak kontinuiteta poslovanja
zbog sezonskog karaktera turističke
djelatnosti u RH,
• problemi likvidnosti u razdobljima
bez turističkih noćenja,
• nedostatak vizije razvoja vezan uz
nerazvijenu infrastrukturu koja bi pratila
razvoj turističke djelatnosti u RH,
• neriješeni imovinsko-pravni odnosi
vezani za veliki dio turističkog
zemljišta u priobalnom dijelu RH.
PRIJETNJE
• nedostatak vizije razvoja turizma u
RH i s tim povezani problemi razvoja
malih obiteljskih hotela,
• ulazak u tržišni segment velikih
svjetskih lanaca hotela koji bi
ponudili istu ili sličnu uslugu,
• stabilizacija opće sigurnosne
situacije u okolini te odljev gostiju na
ta tržišta,
• razvoj obiteljskih hotela na
mediteranskom tržištu.
Sikavica, P., Bahtijarević-Šiber, F., Pološki Vokić, N., (2008.) Temelji menadžmenta, Zagreb: Školska knjiga
241
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
Kao prednost, odnosno snaga, unutrašnjih faktora ističe se fleksibilnost u
prilagodbi tržišnim uvjetima te neformalizirana struktura upravljanja. Sukladno tome, odnos prema gostu je presonaliziraniji a ugođaj obiteljski čime se
dobiva povjerenje gosta što rezultira ponovnim dolaskom gosta u istu destinaciju.
Jedna od bitnijih slabosti ovakve vrste turističke ponude jest nedostatak
kvalitetnog osoblja kao i nedostatak upravljačkih znanja. Zbog sezonske orijentiranosti turizma u Republici Hrvatskoj, odnosno razdoblja bez turističkog
prometa, javlja se nedostatak kontinuiteta poslovanja te problem likvidnosti.
Mali obiteljski hoteli imaju i više troškove nabave te opskrbe zbog nedostatka
obujma poslovanja.
U cilju snižavanja troškova nabave i opskrbe, mali obiteljski hoteli mogu
se udružiti u razna udruženja. Zajedničkim nastupom na tržištu Europske unije
mogu sniziti i troškove promidžbe a osigurati veći broj gostiju s tog tržišta.
Također, jedna od prednosti malih obiteljskih hotela trenutno je i nestabilnost
u zemljama konkurentima na Mediteranu što uzrokuje odljev turista s tih područja na područje Republike Hrvatske.
Prema SWOT analizi, kao vanjska prijetnja, ističe se nedostatak vizije razvoja turizma u Republici Hrvatskoj što rezultira problemom razvoja malih
obiteljskih hotela. Također, stabilizacija političke situacije, ili pak razvoj malih
obiteljskih hotela, u konkurentskim zemljama na Mediteranu mogu dovesti do
odljeva gostiju.
5.ZAKLJUČAK
Republika Hrvatska jedna je od najznačajnijih turističkih destinacija na
Mediteranu. Turizam čini do petine bruto društvenog proizvoda te se ne smije
ignorirati njegov razvojni potencijal.
Mali obiteljski hoteli su jedna od mogućnosti razvoja turističke ponude.
Njihova komparativna prednost je u tom što svojim personaliziranim pristupom prema gostu, obiteljskim ambijentom i lakšim prilagođavanjem specifičnim zahtjevima stvaraju povjerenje kod gosta.
Kao glavna prepreka bržem razvoju ovakve turističke ponude ističu se nedostatak vizije razvoja turizma zbog čega je turizam u Republici Hrvatskoj još
uvijek sezonskog karaktera. Nedostatak kvalificiranog osoblja trebalo bi riješiti
stručnim usavršavanjem. Također, nisu riješeni ni mnogi imovinsko-pravni odnosi nad turističkim zemljištima u priobalnom dijelu kao ni problemi s infrastrukturom u pojedinim područjima. Država bi trebala, omogućavanjem bržih
rješavanja imovinsko-pravnih odnosa te ulaganjem u infrastrukturu, osigurati
sve predispozicije za kvalitetniju turističku ponudu a samim time i razvoj po242
Dragovan Milićević: KOMPARATIVNE PREDNOSTI ULAGANJA U MALE
OBITELJSKE HOTELE S CILJEM PRUŽANJA KVALITETNIJE TURISTIČKE PONUDE REPUBLIKE HRVATSKE
duzetništva u obliku malih obiteljskih hotela čime bi se pridonijelo i povećanju
zaposlenosti.
LITERATURA
1. Bunja, Đ. (2007.) Skripta predavanja iz predmeta Turističko poslovanje, Zadar: Sveučilište u
Zadru
2.Družić, I., (2003), Hrvatski gospodarski razvoj, Zagreb: Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
3. Hunziker, W; Krapf, K (1942) (in German), Grundriß Der Allgemeinen Fremdenverkehrslehre,
Zürich
4.Kuvačić, D. (2006.) Marketing obiteljskoga poduzetništva, magistarski rad, Zagreb: Ekonomski fakultet Zagreb
5. Mihalič, T., Knežević Cvelbar, Lj. (2008.), Vlasnička struktura hotela kao čimbenik konkurentnosti, Zagreb: Acta turistica
6. Sikavica, P., Bahtijarević-Šiber, F., Pološki Vokić, N., (2008.) Temelji menadžmenta, Zagreb:
Školska knjiga
7.www.dzs.hr/Hrv/system/first_results.htm
8.www.hzz.hr/default.aspx?id=6191
9.www.omh.hr/default.aspx?id=249
243
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
DEINDUSTRIJALIZACIJA SRBIJE
Dragovan Milićević
Visoka poslovna škola strukovnih studija Valjevo, Srbija
SAŽETAK
Srbija je već duži niz godina izložena problemu deindustrijalizacije. Taj
proces se ne može u poptunosti kvalifikovati kao samo tranzicioni fenomen
(značajan deo pripada i periodu tranzicji) već je skopčan sa procesom dezinvestiranja u industriju. Proces dezinvestaranja je bio posebno izraženo u peridou
1993-2005 (godina kada je dostignut nivo investicija u osnovne fondove industrije i rudarstva na nivou 1993 u stalnim cenama iz 1994). Industrija je devastirana ne samo nominalnim iznosom neulaganja nego lišena i neophodnih
tehnoloških dostignuća. Kao rezultat toga imamo generalno pad proizvodnje
najvećeg broja industrijskih grana. To se naročito osetilu u izvoznoj ponudi i
strukturi spoljnotrgovinske razmene
Ključne reči: industrijska proizvodnja, deindustrijalizacija, spoljnotrovinska
razmena, konkurentnost
1. UVOD
Proces deindustrijalizacije označava smanjenje učešća industrije u stvaranju ukupnog društvenog proizvoda jedne zemlje.
Ovaj proces je moguće indetifikovati kroz sledeće pojavne oblike:

Relativno smanjenje učešća industrije u društvenom proizvodu (rast
industije je sporiji od rasta ukupnog društvenog proizvoda na račun
drugih deltanosti (pre svega usluga i dr);

Stagnacija rasta novododate vrednosti industrije uz blagi ili umereni
rast društvenog proizvoda;

Pad dodate vrednosit industrije uz rast ili stagnaciju društvenog proizvoda.
244
Dragovan Milićević: KOMPARATIVNE PREDNOSTI ULAGANJA U MALE
OBITELJSKE HOTELE S CILJEM PRUŽANJA KVALITETNIJE TURISTIČKE PONUDE REPUBLIKE HRVATSKE
Kakav je scenario prisutan u Srbiji? Iz dosadašnjih istraživanja i praćenja
kretanja industrijske proizvodnje zastupljen je drugi i treći pojavni oblik.
Zašto je došlo do deindustrijalizacije zemlje? Prvo i osnovno objašnjenje
koje će dati svi iole autoritarni analitičari tiče se tranzicionog perioda i promene vlasničke strukture koja je najzastupljenija baš u industriji obzirom na značaj ove privredne grane za zemlje bivšeg socijalističkog uredjenja. To je samo
delimično tačno. Medjutim, deindustrijalizacija Srbije počinje pre više od dve
decenija kada tranzicija nije bila ni na vidiku.
Naime, zlatno doba rasta industrije i njenog velikog udela kako u stvaranju bruto dodate vrednosti tako i u spoljnotrgovinskoj razmeni osamdesetih
godina je zaustavljeno velikom dužničkom krizom i nametanjem modela stabilizacije MMF koji je u svojoj osnovnoj biti restriktivnog karaktera, zatim smanjenje priliva izvora kreditiranja (naš model privrede predominanto zavisi od
eksternih izvora finansiranja), smanjenja ukupne agregatne tražnje i naravno
povećenje neefikasnosti celokupne privrede. O tome svakako da se može napisati mnoštvo tekstova, medjutim nije namera da se kritikuje i analizira već daleka prošlost, samo da se ukaže na dublje uzroke ove svakao veoma negativne
pojave koja u ovim vremenima i vremenima koja slede će odrediti ekonomsku
sudbinu zemlje i njen već dobrano ograničen i onemogućen privredni razvoj.
Drugi period su pogubne sankcije medjunarodne zajednice s početka
devedsetih, nemogučnosti izvoza roba i usluga, velikih troškova poslovanja i
nadasve hiperinflacije u periodu 1992-1993 godina. Period posle 1995 počinje blagim oporavkom industrije, njenim povećanim učešćem u društvenom
proizvodu i naravno polako vraćanje izvoznim aktivnostima.
Pravi ’’cunami’’ kreće početkom ovog veka sa privatizacijom, nerezonskom
liberalizacijom tržišta, enpormnim uvozom kako robe široke potrošnje tako i
kapitala gde odgovorni nosioci ekonomkse politike nisu prstom mrdnuli za delimičnom sterilizacijom velikog deviznog priliva i izražene apresijacije domaće
valute. U ovom okolnostima privredi i tržištu je poslat lažan signal o isplativosti ili neisplativosti čitavih delatnosti, favorizovanja uvoza svega i svačega i
naravno velikog zaostajanja izvoza. Izvoznici su bili kažnjeni dvostruko: preko
cenovnog faktora i dobijanja mnogo manje količine dinara za izvezenu robu,
tako i preko efekta domaće inflacije odnosno porasta troškova poslovanja.
2. DINAMIKA INDUSTRIJSKE PROIZVODNJE
U narednim tabelama će biti prikazano kretanje industrijske proizvodnje
najdominantnijih industrijskih delatnosti. Pri tome je uzet reper 1998 godina,
kao baza i prema njoj su se uporedjivale godine pre i posle ovog perioda.
245
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
Tabela 1:Kretanje idnustrijske prozvodnje od 1980-2001 godine
Proizv.prehrambenih proizvoda
Proizv.duvanskih prizvoda
Proiz. tekstilnih proizvoda i tkan.
Proizv.odevn.predm.od krzna
Proizv. kože i predmeta od kože
Prerada i proiz. drveta i plute
Proiz.celuloze i papira i preradj.
Izdavanje, štampa i reprodukcija
Proiz. koksa i derivata nafte
Proizv. hemikalija i hemij.proizv.
Proizv. proizv. od gume i plastike
Proizv.proiizvoda od ostal.miner.
Proizv. osnovnih metala
Proiz.metaln. proiz. osim mašina
Proizv. ostalih mašina i uredjaja
Proizv. kanc. i račun. mašina
Proizv. drugih električnih maš.
Proizv. radio,TV i komun.opreme
Proiz.preciznih i optičk.instrum.
Porizv.motornih voz.i prikolica
Proizv.ostal.saobr.sredstava
Proizv.nameštaja i slič.proizvoda
Reciklaža
246
1980
110,0
135,0
183,0
127,0
223,0
150,0
131,0
147,0
102,0
45,0
39,0
124,0
65,0
228,0
526,0
1985
117,0
147,0
197,0
145,0
241,0
152,0
143,0
144,0
99,0
57,0
50,0
140,0
69,0
251,0
679,0
1989 1990
120,0 116,0
109,0 115,0
205,0 205,0
174,0 149,0
256,0 199,0
168,0 137,0
159,0 130,0
142,0 138,0
121,0
92,0
74,0
75,0
47,0
39,0
144,0
76,0
72,0
92,0
227,0 195,0
671,0 1361,0
108,0
126,0 128,0
98,0
203,0
221,0 287,0
238,0
221,0
209,0 226,0
253,0
188,0
200,0
1995 1998 1999
99,0 100 95,6
119,0 100 95,2
96,0 100 80,3
74,0 100
58
125,0 100 62,9
93,0 100
74
99,0 100 77,9
87,0 100
65
52,0 100
45
72,0 100 51,5
48,0 100 72,3
85,0 100 70,7
94,0 100
43
72,0 100 70,4
104,0 100 66,6
100 123,8
71,0 100 80,9
100 90,4
100 84,4
68,0 100 62,5
100 58,4
109,0 100 78,3
69,0 100 41,7
2000
95,6
111,3
89,4
72,7
70,8
91,2
100,6
59
47,7
58,4
84,7
91,2
63,6
93,6
77,2
207,7
84,6
76,2
92,6
91,6
61,7
93,2
52,8
2001
93,2
101,8
93,8
74,8
72
74,5
102,5
54,4
79,9
65,8
96,5
94,5
57,8
80,1
77
131,1
79,6
58,1
87,2
79,5
54,1
100,3
59,6
Dragovan Milićević: KOMPARATIVNE PREDNOSTI ULAGANJA U MALE
OBITELJSKE HOTELE S CILJEM PRUŽANJA KVALITETNIJE TURISTIČKE PONUDE REPUBLIKE HRVATSKE
Tabela 2:Kretanje industrijske proizvodnje od 2002-2011 godine
Proizv.prehrambenih proizvoda
Proizv.duvanskih prizvoda
Proiz. tekstilnih proizvoda i tkan.
Proizv.odevn.predm.od krzna
Proizv. kože i predmeta od kože
Prerada i proiz. drveta i plute
Proiz.celuloze i papira i preradj.
Izdavanje, štampa i reprodukcija
Proiz. koksa i derivata nafte
Proizv. hemikalija i hemij.proizv.
Proizv. proizv. od gume i plastike
Proizv.proiizvoda od ostal.miner.
Proizv. osnovnih metala
Proiz.metaln. proiz. osim mašina
Proizv. ostalih mašina i uredjaja
Proizv. kanc. i račun. mašina
Proizv. drugih električnih maš.
Proizv. radio,TV i komun.opreme
Proiz.preciznih i optičk.instrum.
Porizv.motornih voz.i prikolica
Proizv.ostal.saobr.sredstava
Proizv.nameštaja i slič.proizvoda
Reciklaža
1998
100
100
100
100
100
100
100
100
100
100
100
100
100
100
100
100
100
100
100
100
100
100
100
2002
100.6
121.3
81.8
50.1
54.3
51.2
105.5
51.9
104.6
66.3
104.2
95.1
62.2
81.3
78.3
18.6
85.6
99.7
85.5
91.1
57.1
94.1
58.1
2003
98.6
115.9
58.8
29.4
43
36.5
91.6
50.4
104.2
75.5
103.8
82.2
63.2
78.8
70.6
0.5
80.2
76.3
62.2
83.1
49.9
92.7
51.2
2004
101.9
113.2
57.9
28.2
36
42.3
94
53.5
127
89.2
108.7
84.5
89
88.3
101.1
0.7
93
37.1
69.2
82.9
44.4
85.4
64.4
2005
106.6
129.7
53.7
22.4
36.2
32.8
87.1
50.3
123.6
92.6
118.7
82.6
108.4
91.1
61.6
0.2
97.5
33.5
55.6
99.7
41.2
78.7
42.5
2006
112
144
51.5
22
35.8
32.1
83.7
52.8
128
100
114
88
133
95.2
53.1
0.1
97
13.3
51.6
90.9
40.4
130
54.7
2007
118.8
140.7
48.7
18.9
35
39.8
93.5
59
123.8
105.3
122.8
88.3
130.4
103.5
63
0.1
106.8
14.8
43.9
88.9
54
136.3
69.9
2008
117.5
140.2
43.2
16.7
34.1
32.8
95
62.5
121.8
110.1
121.8
84
134.8
113.6
67.1
0.2
118.6
9.6
33.2
76.7
72.5
150.1
67.4
2009
108.5
137.2
33.3
11.5
27.9
18.5
89.2
66.7
110.7
87.2
98.7
67.4
96
61.7
56.8
0.1
99.4
7.8
26
48.7
69.8
95.3
64.5
2010
109.3
147.8
35.9
10.9
27.4
14.9
103.7
68.3
106.5
96.0
99.4
67.6
116.2
94.7
57.4
0.1
115.6
3.7
20.5
42.3
60.5
97.1
84.3
2011
106.2
151.7
32.9
54.9
28.6
15.1
118.0
76.6
100.5
82.2
99.3
72.5
113.9
99.3
55.4
0.1
143.6
4.0
22.3
52.6
32.6
77.0
Izvor:www.stat.gov.rs
Uporedjujući periode od 18 godina pre izabranog baznog perioda i 12 godina posle izabranog perioda može se zaključiti sledeće:
Veoma mali broj industrijskih delantosi ima veću proizvodju, samim tim i
bruto dodatu vrednosti nego pre tri decenije;
Prehrambena industrija koja se smatra vitalnom (uistinu je tako) u odnosu
na druge grane industrije ima manju proizvodnju 2010 nego 1980 godine ili
barem na istom nivou.
Metalska industrija je preko 5 puta izgubila onaj obim proizvodnje koji
je imala ranih osamdesetih. Proizvodnja osnovnih metala je porasla u ovom
periodu ali kao rezultata rada US Steel-a (osamdesetih i devedesetih godina
tadašnji Sartid nije tržišno bio potentan uporedjujući ga sa današnjim vlasnikom pomenutog preduzeća. Medjutim šta je ovde statistička prevara: pre
svega ponder koji proizvodnja gvoždja i čelika ima u ukupnom statističkom
obračunu industrijske proizvodnje tako da veći rast proizvodnje čelika ’’vuče’’
ukupni rast industrijske proizvodnje što sa stanovišta pravih analitičkih vrednosti nema nikakav značaj.
247
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
Grafikon1 :
kretanja industrijske proizvodnje:
Izvor: Statistički godišnjak Srbije 2010, RZS Srbije
Ukupna industrijska prizvodnja je od 2000-2010 čak 2.4 puta manja nego
1990 godine. Koliko iznos bruto dodate vrednosti je izgbuljen preko simulacije
početnog iznosa bruto dodate vrednosti i projektovanih stopa rasta (umesto
pada) za predhodnih dvadeset godina.
Praktično sem 2008 godine, Srbija u celom posmatranom desetogodišnjem periodu od promena bivšeg režima 2000. do danas ima potpuno stagnantan razvoj industrije, ona je praktično dovedene do veoma niskog nivoa
aktivnosti i veliki broj delatnosti nema nikakve ekonomske rezone da opstane
u narednom periodu jer1:

Najveći broj grana industrije nema održivu stopu rasta delatnosti;

Sve su finansirane pozajmljenim finansijskim kapitalom na koga plaćaju enormno visoke kamate od oko 20% na godišnjem nivou uz indeksaciju kursa;

Rizici prezaduženosti su enormno visoki, veliki deo preduzeća je pred
bankrotstvom

Industrija ne ulaže u svoje poslovanje ni predvidjenu amortizaciju
opreme što je čini potpuno tehnološki neefikasnom i nerentabilnom
1 Sektorska analiza privrede Srbije, ADM Konsalting i Privredna komora Srbije studija, novembar 2010, nosilac i
autor dr Dragovan Milićević
248
Dragovan Milićević: KOMPARATIVNE PREDNOSTI ULAGANJA U MALE
OBITELJSKE HOTELE S CILJEM PRUŽANJA KVALITETNIJE TURISTIČKE PONUDE REPUBLIKE HRVATSKE
3. UZROCI PADA INDUSTRIJSKE PROIZVODNJE
Neke od uzroka su navedeni na početku teksta, mogu se sintetizovati u
političke i ekonomske faktore.
Osnovni ekonomski faktori su:

Pad i stagnacija investicija u osnovne fondove;

Pad tražnje i izvoza
Investicije u osnovne fondove:
INVESTICIJE U OSNOVNA SREDSTVA 1993-2008 GODINE
CENE 1994
u 000 dinara
1993
1994
1995
1996
1997
1998
UKUPNO
Industrija i rudarstvo
Poljoprivreda, šumarstvo, vodopriv.
Gradjevinarstvo
UKUPNO
Industrija i rudarstvo
Poljoprivreda, šumarstvo, vodopriv.
Gradjevinarstvo
1999
2000
693,932
454,271
24,479
680,954
419,955
21,469
676,684
357,052
19,948
645,035
324,157
18,676
621,936
326,177
23,271
611,165
318,961
22,376
453,099
239,621
13,541
506,033
268,410
16,657
2001
2002
2003
2004
2005
2006
2007
2008
513,432
237,239
104,047
516,832
226,622
103,997
546,595
216,053
97,520
684,825
215,772
123,968
712,518
218,486
124,199
713,098
100,095
202,634
908,304
70,333
333,982
930,128
222,833
304,707
Izvor: Statistički godišnjak RS, razne godine, RZS Srbije
Potpuni izostanak porasta investicija u osnovna sredstva u industriji je evidentan. Bruto investicije iz 1993 nisu premašene ni 2004 godine, tek od 2005
do 2009 postoji blagi rast investicija ali kao rezultat izgradnje ’’greenfield’’ investicija od strane inostranih ulagača. Za razliku od industrije, gradjevinarstvo
beleži desetostruki rast investicija, trgovina takodje (izgrandja šoping molova)
i druge delatnosti pre svega banke, telekominikacije i sl.
Šta je negativna posledica ovih pojava. Pre svega sve delatnosti izuzev poljoprivrede i industrije proizvode tzv. ’’nerazmenjiva’’ dobra, tj. ona dobra koja
nisu namenjena medjunarodnoj razmeni i popravljanju eksterne pozicije zemlje. Srbija je upala u zamku ’’holandske bolesti’’ tj. priliv inokapitala je doveo
do narušavanja eksterne pozicije zemlje.
Industrija je takodje zabeležila i enormni pad učešća u društvnom proizvodu Srbije.
249
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
Kretanje reltivnog učešća industrije u stvaranju društvenog proizvoda
Srbije 1997-2009.
Godina
% uces.
Godina
% uces.
1997
34.49
2004
19.34
1998
34.76
2005
18.42
1999
34
2006
18.32
2000
26.8
2007
17.8
2001
24.76
2008
19.19
2002
23.28
2009
16.7
2003
21.69
Izvor,ibid (u 2010 godini učešće industrije je bilo značajno niže i iznosilo je samo 15,6% GDP)
Medjunarodna razmena:
Svakako da su ove pojave značajno ugrozile eksternu poziciju zemlje, odnosno smanjile izvozni potencijal zemlje.
Robna sturktura izvoza u 1990 godini
250
Dragovan Milićević: DEINDUSTRIJALIZACIJA SRBIJE
Robna struktura izvoza u 1997 godini:
Već u 1997. se dogadja značajna prekompozicija izvoza na proizvode svrstane po materijalu tj. uglavnom proizvode relativno niže faze prerade sa manje bruto dodate vrednosti. U 1990. godini preko polovine izvoza čini izvoz
industrijskih proizvoda više faze prerade (mašinogradnja, vozila, gotovi proizvodi isl), u 1997. to je oko 40%
Medutim, tek analizom izvoza u 2011. godini se vidi koliko se promenila
robna struktura izvoza Srbije.
U 2011 godini, analizirajući učešće dvadeset najvećih grupa u izvozu može
se zaključiti:
01
Hrana i žive životinje
2091
17.76%
02
Pića i duvan
274
2.33%
03
Sirovi materijali nejestivi
656
5.57%
04
Mineralna goriva i maziva
496
4.21%
05
Životinjska i biljna ulja i masti
201
1.71%
06
Hemijski i slični proizvodi
1001
8.50%
07
Gotovi proizvodi svrstani po materijalu
3481
29.57%
08
Mašine i transportna sredstva
1959
16.64%
09
Razni gotovi proizvodi
1509
12.82%
10
Nerazvstani proizvodi
106
0.90%
11774
100.00%
11
Proizvodi niskog nivoa prerade sa malom bruto dodatnom vrednošću
imaju dominantno učešće u izvozu. To učešće je u 2011. godini bilo preko
60% u zoni proizvoda za reprodukciju, tj. proizvoda namenjenih daljoj preradi, obradi i sl.
251
riM konferencija - zbornik stručnih radova
Srbija je za jednu deceniju praktično inverzno okrenula učešće industrijskih proizvoda više faze prerade u strukturi izvoza. najveći izvozni aduti Srbije
su sada gvoždje i čelik, kukuruz, sirovo i smrznuto voće isl. Jedini adut industrije su lekovi, medjutim njihov izvoz u 2009 je i pored rastuće veličine daleko
ispod izvoza koji je bio u ranim devedesetim ili krajem osamdesetih godina.
u sledećoj tabeli je dat spoljnotrgvonski bilans ključni prozvoda razvrstanih po carinskoj tarifi i opadajućim vrednostima izvoza. Srbija ima konkurentsku prednost samo u proizvodima niske faze prerade i poljoprivrednim proizvodima takodje niže faze prerade i manje bruto dodate vrednosti.
252
Dragovan Milićević: DEINDUSTRIJALIZACIJA SRBIJE
Trgovinski pokazatelji
Tar.stav
Proizvodi
TOTAL
'72
'85
Svi proizvodi
Gvožđe i čelik
Električna , elektronska opreme
'27
'39
'10
'08
'40
'76
'61
'73
Mineralna goriva, ulja, proizvodi destilacije, itd
Plastika i proizvodi od plastike
Zitarice
Voć e , jezgrasto voće , k ore agruma , dinje
Guma i proizvodi od njih
Aluminijum i proizvodi od njih
Odeća , pribor, štrika ili heklani
Proizvodi od gvožđa ili čelika
Papir i k arton , proizvodi od celuloze, papira i kartona
Obuće, k amašne islično, delovi
Šećer i proizvodi od šećera
Vozila , osim železničkih i tramvaja
Nameštaj , rasveta , znaci , montažne zgrade
Farmaceutski proizvodi
Pića, alkoholi i sirće
Drvo i proizvodi od drveta , drveni ugalj
Životinjska, biljnih masti i ulja, proizvodi razlaganja , itd
Roba na drugom mestu nepomenuta
Odeća , pribor, ne štrikani ili heklani
Organski hemijski proizvodi
'84
'74
'48
'64
'17
'87
'94
'30
'22
'44
'15
'99
'62
'29
'19
'21
'20
'07
'23
'34
'69
'18
'12
'01
'04
'89
'32
'90
Mašine, nuklearni reaktori , k otlovi, itd
Bakar i proizvodi od bakra
Žitarica , brašno , gustin, preparati i proizvodi
Razni proizvodi za ishranu
Povrć e, voć e, orasi idr. prehrambeni proizvodi
Povrć e , korenje i krtole
Ostaci , otpaci prehrambene industrije, hrana za životinje
Sapuni , maziva, voskovi , sveće, paste za modeliranje
Keramički proizvodi
Kakao i proizvodi od k akaa
Uljana repica , oleagic voć e , žitarice, seme , voć e , itd , NSZ
Žive životinje
Mlečni proizvodi , jaja, med, jestive masnoć e životinjskog proizvoda nigde pomenuti
Brodovi, čamci i drugi plovni objekti
Proizvodi za stavljenje , bojenje , tanini , derivs , pigmenti itd
Optički , foto , tehnički, medicinsk, itd aparati
Godisnji Godisnji rast rast Vrednost Rang u svetskog Ucesce u Trgovinsk
vrednos
izvoza u svetkso
uvoza u svetskom i bilans u o o d 2010 u m % p.a. o d izvozu
000 USD
2006-­‐
000 USD
izvozu
2006-­‐
2010 p.a.
2010
Koncent
racija u uvoznim zemljam
a
9,794,541 -­‐6,939,894
1,053,973
578,255
729,969
-­‐399,455
8
-­‐2
26
3
-­‐2
3
0.1
0.3
0
81
45
60
0.06
0.08
0.15
501,331 -­‐2,479,013
476,986
-­‐264,356
429,022
414,586
356,496
212,619
331,589
88,887
313,960
-­‐9,487
267,589
131,096
254,344
-­‐103,194
23
2
25
13
1
-­‐3
14
5
5
4
9
7
6
-­‐4
4
2
0
0.1
0.5
0.5
0.2
0.2
0.1
0.1
99
58
27
37
45
57
54
60
0.14
0.08
0.36
0.15
0.07
0.11
0.43
0.07
151,782
103,681
140,423 -­‐2,698,459
135,796
512
131,612
-­‐46,764
36
160
-­‐1
-­‐19
12
10
0
3
0.2
0
0.1
0
47
54
64
60
0.1
23
13
534,007
506,040
-­‐740,640
166,210
215,321
209,689
208,166
200,456
197,654
197,213
180,418
171,021
-­‐212,276
84,197
182,016
-­‐380,419
53,822
-­‐164,288
125,289
-­‐36,142
105,418
83,234
82,743
74,289
56,947
9,761
39,104
15,901
71,023
68,744
68,042
-­‐84,267
17,090
-­‐9,965
65,837
64,753
23,268
43,291
73,925
67,518
66,579
60,843
59,760
36,397
11
0
11
5
4
21
9
11
14
3
10
7
-­‐3
9
1
0
1
4
8
-­‐2
1
9
4
-­‐5
9
8
5
7
0
0.3
0.1
0.2
0.5
0
0.1
0
0.2
0.2
0.2
0.2
0.2
0.1
0.1
61
45
50
42
37
67
51
56
45
63
50
62
52
58
54
0.06
0.11
0.07
0.39
0.16
0.09
0.08
0.15
0.31
0.09
0.16
0.13
0.25
0.14
0.13
0.09
0.2
27
-­‐8
8
6
0
12
0.2
0.2
0.2
55
46
48
0.15
0.19
0.29
15
23
6
12
0.1
0
63
63
0.36
0.6
-­‐734
60,314
27
122
-­‐69,460
-­‐187,712
7
14
19
4
2
3
0.1
0.4
0.1
0
55
34
51
65
253
0.1
0.47
0.24
0.12
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
4.ZAKLJUČAK
Više autora se bavilo analizom komplementarnosti srpske izvozne ponude
uvoznoj tražnji najvećih tržišta, pre svega Evropske unije, CEFTA-e, Istočnoevropskog tržišta, pre svega Rusije, Ukrajine, Belorusije i sl.
Zaključak je da je srpska izvozna ponuda poslednjih godina sve manje
komplementarna sa uvoznom tražnjom EU, kod CEFTA-e je nešto bolja situacija, dok na drugim tržištima srpska industrija (reč je pre svega o ovom privrednom sektoru) mora još mnogo raditi na prilagodjavanju svoje izvozne ponude.
Privatizacija je u velikoj meri srpsku industriju vratila mnogo koraka unazad, jer:
Privatizovana industrijska preduzeća nisu poboljšala efikasnosti poslovanja kao logičnu posledicu promene svojinske strukture, mnoge kompanije su
privatizovane uvažavajući rentni princip, novi vlasnici nisu bili zainteresovani
za inteziviranje postojeće proizvodnje.
U industriji je sporiji obrt kapitala i traži neuporedivo više znanja i rukovodećih veština koje domaći privatinici niti imaju niti ih mogu steći za kratko vreme;
Mali broj privatizovanih preduzeća su napravila značajno bolje rezutlate
nego pre privatizacije i to zahvaljujući ulaskom u vlasništvo pre svega stranog
kapitala (Slovenačkog i Hrvatskog) jer te kompanije uglavnom nemaju probleme loših privatizacija (pad proizvodnje, gašenje pogona, otpuštanje radnika i sl).
Deindustrijalizacija Srbije će u kratkom roku imati sledeće posledice:
• Dalje narušavanje spoljnotrgovinske razmene, tj, nemogućnosti inteziviranja izvozne ponude industrijskih proizvoda veće dodate vrednosti;
• Stagancija i dalji realni pad zaposlenih je očekivan, jer postojeći privredni model nije radno intezivan, poznato je da najveći broj radnika
angažuju industirjska preduzeća gde je stepen automatizacije još uvek
relatnivno ograničen i gde nije moguća brza supstitucija živog rada
automatizacijom;
• Porast industrijskog sektora dovodi do prekompozicije privrede na
proizvodnju razmenjivih dobara, prateće delatnosti dobijaju na intezitetu (saobraćaj, usluge, konsalting, trgovina i sl).
No nova industrijska politika mora poći od realnosti koja podrazumeva
izrazito velika ulaganja u ovu privrednu granu. U postojećim uslovima to nije
suviše realno na kratki rok. Takodje sazrevanje svesti aktuelnih preduzetnika
da je vreme lakih zarada i brzog obrta definitivna prošlost, tgovina je iscrpela
mogućnosti rasta jer je i u ovom sektoru došlo do značajne prekompozicije
aktivnosti (veliki trgovinski lanci, ograničena ponuda i sl.)
254
Dragovan Milićević: DEINDUSTRIJALIZACIJA SRBIJE
5. Dodatak: Konkurentska pozicija Hrvatske u 2010 godini:
Tar.stav
TOTAL
'27
'89
'85
'84
'44
'39
'30
'94
'73
'61
'76
'31
'87
'64
'25
'48
'21
'72
'62
'17
'22
'70
'24
'90
'03
'10
'42
'19
'68
'71
'16
'74
'04
'34
'49
'88
'18
'33
'12
'93
Proizvodi
Svi proizvodi
Mineralna goriva, ulja, destilacijom proizvoda, itd
Brodovi, čamci i drugi plovni objekti
Električna, elektronske opreme
Mašine, nuklearni reaktori, kotlovi, itd
Drvo i proizvodi od drveta, drveni ugalj
Plastika i proizvodi od plastike
Farmaceutski proizvodi
Nameštaj, rasveta, znaci, montažne zgrade
Proizvodi od gvožđa ili čelika
Odeća, pribor, štrika ili heklani
Aluminijum i proizvodi od aluminijuma
Đubriva
Vozila, osim železničkih i tramvaja
Obuće, kamašne i slično, delovi
So, sumpor, kamen, gips, kreč i cement
Papir i karton, proizvodi od celuloze, papira i odbora
Razni proizvodi za ishranu
Gvožđe i čelik
Odeća, pribor, ne štrika ili heklani
Šećer i proizvodi od šećera
Pi ća, alkoholi i si rće
Staklo i proizvodi od stakla
Duvan i proizvodi zamene duvana
Optički, foto, tehničke, medicinski, itd aparati
Ribe, ljuskari, mekušci, vodeni beskičmenjaci NSZ
Žitarice
Proizvodi od kože, životinjskih creva, Iskoriscena odeca
Žitarica, brašno, gustin, preparati i proizvodi
Kamena, gipsa, cementa, azbesta, liskuna, itd članci
Biseri, drago kamenje, metalni novac, itd
Meso, riba i morski plodovi prehrambeni proizvodi nigde nepomenuti
Bakar i proizvodi od bakra
Mlečni proizvodi, jaja, med, jestive masnoće životinjskog proizvoda nigde pomenuti
Sapuni, maziva, voskovi, sveće, paste za modeliranje
Štampane knjige, novine, slike itd
Delovi za avinone, kosmičke letilice i delovi
Kakao i proizvodi od kakaa
Eterična ulja, parfemi, kozmetika, toaletne vode
Uljana repica, ulje od voća, žitarice, seme, voće, itd, NSZ
Oružje i municija i delovi i pribor
Trgovinski pokazatelji
Godisnji Godisnji rast Vrednost Trgovins
rast svetskog Ucesce u Rang u izvoza u ki bilans vrednosno uvoza u % svetskom svetksom 2010 u u 000 od 2006-­‐
p.a. od izvozu
izvozu
000 USD
USD
2010 p.a.
2006-­‐
2010
11,810,676 -­‐8,256,329
1
3
0.1
77
1,472,494 -­‐2,309,477
1,444,128 1,078,327
1,093,099 -­‐548,409
931,641 -­‐1,135,417
499,616 278,363
483,754 -­‐330,064
409,761 -­‐325,951
350,928
-­‐44,580
332,053 -­‐297,353
320,188
16,556
316,496
-­‐32,357
255,288 103,837
215,803 -­‐812,127
193,967
-­‐45,896
192,759 100,115
-­‐3
-­‐2
4
3
2
2
14
-­‐2
0
2
-­‐2
6
4
1
-­‐2
5
12
3
1
-­‐5
4
9
1
2
4
-­‐4
10
-­‐2
4
3
0.1
0.8
0.1
0.1
0.5
0.1
0.1
0.2
0.1
0.2
0.2
0.5
0
0.2
0.5
81
16
53
55
42
57
41
42
52
50
56
35
66
43
44
-­‐5
21
4
9
0.1
0.1
70
44
190,078
157,407
147,250
146,695
139,564
132,043
129,712
123,712
116,569
-­‐335,318
-­‐14,005
-­‐441,225
-­‐95,849
73,679
15,908
26,313
54,767
-­‐223,872
3
2
-­‐2
-­‐12
-­‐12
11
4
0
0
106,774
96,277
46,745
-­‐92,287
10
16
113,119
111,535
34,577
80,290
1
8
-­‐2
0
8
4
2
7
3
4
9
0.1
0.3
0
0.1
0.3
0.2
0.2
0.4
0
0.2
0.2
Prosek Koncentr
rastoja
acija u nja uvoznim uvoznih zemljama
zemalja
1578
0.07
1264
3446
1648
1702
776
725
3101
855
1701
543
679
1586
625
644
1543
0.13
0.17
0.08
0.07
0.17
0.12
0.18
0.18
0.09
0.63
0.13
0.1
0.23
0.21
0.12
3934
591
0.34
0.24
56
43
82
60
53
55
46
47
61
442
1486
612
704
635
694
543
1179
1498
31
51
503
1309
0.12
0.1
0.22
0.31
0.13
0.35
0.12
0.21
0.27
0.17
0.14
93,592
84,716
-­‐15,797
33,913
13
-­‐19
0
10
0.3
0
45
94
546
4034
0.25
0.23
62,693
-­‐68,091
11
6
0.1
65
309
0.43
78,222
71,301
19,574
-­‐32,052
12
-­‐1
6
0
58,755
58,535
58,002
57,776
-­‐109,352
-­‐12,325
-­‐28,749
-­‐59,395
8
2
97
-­‐17
6
1
0
12
53,568
52,889
-­‐7,201
47,641
32
15
19
7
57,406
-­‐182,176
32
6
0.2
0
49
71
0.1
0.1
0
0.2
59
54
52
50
0.1
0.6
61
22
0.1
63
894
570
519
516
678
927
1646
462
7817
0.2
0.28
0.15
0.18
0.5
0.23
0.25
0.26
0.87
255
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
Tar.stav
'29
'69
'38
'41
'15
'23
'08
'83
'02
'56
'20
'86
'47
'55
'54
'01
'82
'95
'40
'63
'11
'65
'96
'09
'28
'07
'05
'52
'59
'66
'35
'43
'37
'36
'58
'78
'26
'97
'91
'46
'79
'51
'06
'75
'60
'57
'92
'81
'67
'50
'80
'53
'13
'45
'14
Proizvodi
Organski hemijski proizvodi
Keramički proizvodi
Razni proizvodi hemijske industrije
Sirova koža (osim krzna) i kože
Životinja, biljnih masti i ulja, proizvodi razlaganja, itd
Ostaci, otpaci prehrambene industrije, hrana za životinje
Voć e, jezgrasto v oć e, kore agruma, dinje
Razni proizvodi od prostih metala
Meso i jestivi mesni drugi klanični proizvodi
Vata, f ilc, netkane tkanine, prediva, kanapi, užad, itd
Povrć e, v oć e, orasi itd prehrambeni proizvodi
Železnicke, tramvajske lokomotive, oprema
Celuloza drveta, v laknastih c eluloznih materijala, otpad itd
Rucno sečena v lakna
Rucno radjeni f ilamenti
Žive životinje
Alati, nožarski itd od prostih metala
Igračke, igre, sportski rekviziti
Guma i proizvodi od gume
Ostali gotovi tekstilni proizvodi, setovi, nošena odeć a itd
Mlinski proizvodi, slad, skrobovi, inulin, pšenični gluten
Pokrivke za glavu i njihovi delovi
Razni gotovi proizvodi
Kafa, č aj, mate i začini
Neorganski hemijski proizvodi, plemeniti metali složeni, izotopi
Povrć e, korenje i krtole
Proizvodi životinjskog porekla, nigde nepomenuti
Pamuk
Impregnisane, prevučene ili laminirane tekstilne tkanine
Kišobrani, štapovi za setnju, štapovi-­‐stolice, bičevi, itd
Albumini i modifikovani skrobovi, lepkovi, enzimi
Prirodno i v eštačko krzno, proizvodi od krzna
Fotografska ili kinematografska roba
Eksplozivi i pirotehnika, šibice, itd pirophorics
Specijalno tkana ili Čupava tkanina, č ipka, tapiserija itd
Olovo i proizvodi od olova
Rude, šljaka i pepeo
Dela umetnosti, kolekcionarski antikviteti i delova
Časovnici i njihovi delovi
Proizvodi od pletarija, rucno radjeni
Cink i proizvodi od c inka
Vuna, životinjska dlaka, prediva i tkanine od konjske dlake
Živo drveć e, biljke, lukovice, korenje, rezano cveć e, itd
Nikl i proizvodi od nikla
Pletena ili heklana tkanina
Tepisi i ostali tekstilni podni pokrivači
Muzički instrumenti, delovi i pribor
Ostali prosti metali, kermete i proizvodi od njih
Ptica koža, perje, v eštačko c već e, ljudska kosa
Svila
Kalaj i proizvodi od kalaja
Biljna tekstilna v lakna NSZ, predivo, tkanine
Lac, desni, smole, sokovi od povrca i ekstrakti NSZ
Pluta i proizvodi od plute
Biljni materijali za pletarstvo, biljno proizvodi nigde nepomenuti
256
Vrednost izvoza u 2010 u 000 USD
49,275
48,930
47,343
45,611
36,899
Trgovinski pokazatelji
Godisnji Godisnji Prosek rast Trgovins
Koncentr
Rang u rast rastoja
svetskog Ucesce u ki bilans acija u vrednosno uvoza u % svetskom svetksom nja u 000 uvoznim izvozu
izvozu
od 2006-­‐
uvoznih p.a. o d USD
zemljama
2010 p.a.
zemalja
2006-­‐
2010
-­‐390,123
-­‐12
3
0
73
1924
0.14
-­‐92,196
-­‐11
0
0.1
51
368
0.24
-­‐230,981
4
7
0
68
432
0.2
-­‐21,293
-­‐20
-­‐6
0.2
57
2161
0.15
-­‐44,447
9
12
13
7
20
4
5
8
36,665
36,470
32,898
31,692
-­‐121,343
-­‐109,532
-­‐88,717
-­‐167,274
5
23
3
22
26,587
25,254
22,224
20,949
17,990
17,932
17,698
10,580
-­‐30,435
-­‐37,267
-­‐117,101
-­‐60,704
-­‐87,331
-­‐196,412
14,210
13,900
13,135
9,059
-­‐9,169
5,328
-­‐33,762
-­‐57,231
6,726
6,537
29,427
27,980
26,913
16,303
8,163
7,246
6,429
5,669
62
91
59
59
9
4
17
33
-­‐5
4
5
6
1
-­‐2
4
1
4
6
0.1
0.1
0.1
0.1
0
0
0
3
12
-­‐1
10
10
3
3
11
0.1
0.2
0
0
-­‐6,413
-­‐46,305
20
-­‐18
7
0
0.1
0
-­‐1,661
10
5
0.2
-­‐13,033
-­‐79,403
5,213
-­‐48,183
-­‐15
-­‐61,457
-­‐89,626
-­‐29
4
-­‐28,247
-­‐6
-­‐30,665
1,699
-­‐21,147
-­‐6,130
-­‐5
-­‐13
-­‐4
47
2,875
2,380
1,610
1,568
1,647
-­‐13,165
-­‐803
-­‐8,421
1,290
1,173
1,028
934
772
744
277
195
84
82
42
1,414
81
56
81
0.1
0
0.1
0
5,510
5,413
4,598
3,375
3,162
3,154
2,924
0
13
7
1
8
5
4
7
2
0.1
0.1
0.1
0
0
0
0.1
0
-­‐44,339
-­‐9,479
-­‐47,910
-­‐18,813
-­‐6,686
-­‐1,492
-­‐5,776
-­‐3,164
-­‐1,234
-­‐2,517
3
53
-­‐8
-­‐17
0
1
-­‐6
19
3
-­‐21
3
-­‐9
1
-­‐2
1
-­‐4
3
-­‐7
10
-­‐6
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
-­‐505
1
5
0
-­‐49,639
-­‐5,454
-­‐3,823
-­‐19
-­‐8
-­‐19
-­‐4
5
13
-­‐6
4
-­‐5
0.28
0.37
0.75
0.3
0.19
0.14
0.17
68
31
62
100
381
3877
1136
853
0.38
0.17
0.1
0.26
56
103
792
726
81
60
-­‐4
5
-­‐3
-­‐13
17
8
31
318
4861
169
1587
1386
706
898
0
6
1
-­‐7
-­‐21
-­‐16,669
246
-­‐17,406
45
52
56
55
60
62
89
57
76
38
105
105
0
0.1
0
0.1
0
0
0
0
0
0
0.23
0.12
0.13
0.12
0.41
0
0
4
0
-­‐5
3
338
2598
728
715
431
22
473
1902
324
706
0.42
0.13
0.26
0.16
361
907
0.33
0.16
887
0.29
652
0.31
0.28
0.11
70
44
52
60
477
4542
675
926
58
72
38
64
1619
872
1370
664
86
56
91
80
60
77
69
60
71
87
780
523
675
627
1214
1022
299
603
810
550
0.15
0.27
0.17
0.27
0.12
0.28
0.56
0.29
0.47
0.38
102
141
0.79
66
77
120
78
119
65
787
251
390
782
325
213
0.17
0.26
0.19
0.31
0.21
0.62
0.2
0.31
0.37
0.19
0.18
0.28
0.35
0.44
Dragovan Milićević: DEINDUSTRIJALIZACIJA SRBIJE
Kao i privreda Srbije, i privreda Hrvatske je nekonkurentna kod istih ili sličnih grupa proizvoda. Jedino je brodogradnja obzirom na tradiciju i postojanje
velikih kompanija u ovoj oblasti izrazito konkurenta, Srbija tu granu metalske
industrije i nema, odnosno više ne postoje kompanije koje su se bavile brodogradnjom (u Sr.Mitrovici, Apatinu, Novom Sadu, Beogradu i sl).
Hravatska ima (kao i Srbija) odredjene konkurentske prednosti u proizvodima poljoprivrede. Sličnost srpske i hrvatske privrede se ogleda i u prisustvu
konkurentskih prednosti kod sirovinsko intezivnih i radno intezivnih delatnosti.
LITERATURA:
1. www.trademap.org, pristupljeno tokom 2011 i 2012 godine (različiti datumi)
2. www.stat.gov.rs prisutpljeno tokom 2012 različiti datumi
3.Drzavni ured za statistiku R Hrvatske, pristupljeno 23.04.2012.
4.Dr Dragovan Milićević: Sektorska analiza privrede Srbije, PKS i ADM Konsalting, septembar 2011.
5.Dr Dragovan Milićević: Analiza konkurentosti privrede Srbije sa stnovišta sektora i industrijskih grana, PKS i ADM Konsalting, februar 2012.
257
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
POSLOVNO-FINANSIJSKO ODLUČIVANJE NA
OSNOVU DOBITI ILI GOTOVINE
Snežana Knežević
Fakultet organizacionih nauka, Univerzitet u Beogradu, Srbija
Veljko Dmitrović
Fakultet organizacionih nauka, Univerzitet u Beogradu, Srbija
Aleksandra Stanković
Fakultet za hotelijerstvo i turizam u Vrnjačkoj Banji, Srbija
Miloš Mitrić
LeitnerLeitner d.o.o., Beograd, Srbija
Rezime
Adekvatna likvidnost i dostupnost gotovine od vitalnog su značaja za uspešno funkcionisanje preduzeća. Bilans stanja i uspeha ne obezbeđuju adekvatne
informacije o tim faktorima zbog toga što je evidentiranje finansijskih transakcija u računovodstvu fokusirano na kategorije prihoda i rashoda. Poslovanje može
da bude rentabilno, ali da u isto vreme ima ozbiljan nedostatak gotovog novca.
Rentabilnost upućuje na sposobnost preduzeća da generiše višak prihoda nad rashodima. Menadžment i eksterni korisnici finansijskih informacija često koriste racija
rentabilnosti kako bi procenili uspešnost preduzeća u generisanju dobiti. Međutim,
mnogi analitičari su kritični prema “accrual-based” ciframa zbog toga što smatraju
da proces usklađivanja omogućava veliku diskreciju menadžmenta. Izveštaj o tokovima gotovine, koji nije baziran na principima evidentiranja finansijskih transakcija,
fokusira se na protok gotovine kroz posmatrani period i stoga olakšava predviđanje
mogućeg ili verovatnog kretanja gotovinskih tokova u budućnosti.
Ključne reči:
poslovne odluke, dobit, gotovina
Uvodni deo
Danas su prisutne značajne evolutivne promene koje idu u pravcu stvaranja savremenijeg preduzeća usklađenog s promenama koje inicira internacionalizacija biznisa, razvoj informacionih tehnologija i posebno konku258
Snežana Knežević, Veljko Dmitrović, Aleksandra Stanković, Miloš Mitrić: POSLOVNO-FINANSIJSKO ODLUČIVANJE NA OSNOVU DOBITI ILI GOTOVINE
rentan privredni ambijent. Neprekidne interakcije događaja u okruženju
i unutar preduzeća razlog su neophodnosti primene ozbiljne analize dve
grupe tokova u procesu donošenja poslovnih odluka – tokova rentabiliteta
(profitabilnosti) i tokova novca. Kao što je nivo znanja potencijalnih korisnika finansijskih informacija različit, tako su potrebe za informacijama takođe
različite u zavisnosti od tipova poslovnih odluka. Razmatrajući da li da proda
robu određenom preduzeću, dobavljač želi da proceni mogućnost naplate.
Potencijalni investitor preduzeća želi da predvidi mogućnost povećanja tržišne vrednosti osnovnog kapitala preduzeća. Finansijski izveštaji, međutim,
dizajnirani su za opšte potrebe. Oni nisu specificirani ni za jednu određenu
grupu korisnika. Zbog toga neke obelodanjene informacije mogu da budu
irelevantne za jednu vrstu korisnika, ali relevantne za drugu. Neophodno je
da korisnici primenjuju različite vrste analiza kako bi identifikovali informacije koje su relevantne za određene odluke.
Finansijski izveštaji mogu da obezbede podatke o sažetim ekonomskim
informacijama. Troškovi pribavljanja isključivo detaljnih informacija bili bi preterano visoki. Pored toga, previše detalja dovodi do suvišnih informacija, tako
da informacije koje su bitne postaju nejasne. Korisnici koji se susreću s prevelikom količinom informacija mogu često da dođu u situaciju da, pokušavajući
da ih koriste u procesu poslovnog odlučivanja, zanemare značaj ključne informacije koja je potrebna.
Analitičari traže bitne stvari koje mogu da ukažu na finansijski problem.
Računovodstveni skandali podvlače značaj definisanja tzv. crvenih zastavica.
Analitičari određuju podesnost menadžerskih predviđanja koja impliciraju izbor računovodstvenog metoda i obračuna. Ovo zahteva razumevanje poslovne aktivnosti preduzeća i relevantnih računovodstvenih pravila koja su korišćena u pripremi finansijskih izveštaja. Finansijski analitičari posebnu pažnju
fokusiraju na analizu izveštaja o novčanim tokovima i transparentno obelodanjivanje napomena, kako bi zaključci i ocena koja sledi na osnovu finansijske
analize bili adekvatan odraz ekonomske realnosti ostvarenih finansijskih performansi preduzeća. Izveštaji analitičara investitorima mogu da obezbede informacije o tome da li su finansijske odluke preduzeća validne ili je reč o tome
da menadžeri precenjuju ekonomske performanse preduzeća kako bi zaštitili
svoje poslovne interese, te povećali svoje bonuse.
Gotovina je kao krv u organizmu jednog preduzeća. Velika, srednja i mala
preduzeća moraju vrlo pažljivo da upravljaju svojom gotovinom. Čak i preduzeća koja su na svaki drugi način uspešna mogu doći do bankrotstva ukoliko
ne uspeju da sačuvaju gotovinu koju koriste u poslovanju. Menadžeri moraju
da znaju kako efikasno da koriste gotovinu i kako da je zaštite. Zbog svoje likvidne prirode gotovina se najlakše otuđuje.
259
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
Mnoga preduzeća jedva opstaju, ne zbog toga što ne mogu da obave prodaju svoje robe ili usluge, već zato što ne umeju efikasno da upravljaju gotovinom. Neophodno je da preduzeće u svakom momentu raspolaže optimalnim
nivoom gotovine. U slučaju da preduzeće dođe u situaciju nelikvidnosti, neophodno je da se razmotre sledeća važna pitanja:
• Gde su izvori nelikvidnosti - analiza kritičnih tačaka?
• Koje su determinante nelikvidnosti?
• Da li je problem samo u nedovoljnom obimu prodaje ili su razlozi ipak
diferencirani?
• Rešava li se nedostatak gotovine isključivo reduciranjem troškova poslovanja?
• Da li se na nelikvidnost deluje ex-post uzimanjem kratkoročnih kredita
kod banaka, kreditima za refinansiranje, ili pak u najboljoj varijanti uzimanjem kratkoročnih pozajmica od preduzeća - poslovnih partnera.
U preduzeću se svakodnevno odvijaju kratkoročne poslovne transakcije
koje dovode do priliva i odliva gotovine po različitim osnovama. Ukoliko postoje razlike između priliva i odliva gotovine u iznosu višem od transakcionog
salda gotovine koji svako preduzeće određuje prema svojim potrebama (obim
i broj dnevnih transakcija i specifičnosti poslovnog ciklusa), neophodno je da
drži tzv. sigurnosni saldo gotovine.
1. Tokovi rentabiliteta i tokovi gotovine
Tradicionalni računovodstveni proces neodređen je i kompleksan u smislu
da je utvrđivanje ostvarenog dobitka ne samo složeno, već potencijalno može
da dovede do zablude. U svakoj računovodstvenoj godini postoji miks dovršenih i nedovršenih transakcija1. Transakcija je dovršena kada dovodi do konačnog gotovinskog sravnjenja i ove transakcije ne doprinose teškoćama u merenju ostvarene dobiti. Značajni problemi nastaju kada su u pitanju nedovršene
transakcije, kada dobit ili gubitak mogu da budu procenjeni vrednovanjem
sredstava i obaveza u bilansu stanja ili načinima tradicionalnog računovodstva
u kojem se prihodi i troškovi sučeljavaju onoliko koliko je tu relaciju moguće
uspostaviti ili opravdano pretpostaviti i oni se obrađuju u bilansu uspeha za
period u kojem su i nastali.
Postoje dve računovodstvene metode (tehnike) koje se mogu primeniti u
računovodstvu: (1) obračunska i (2) gotovinska metoda2. Kod bilansa uspeha
1 Videti - Klinefelter D., M Day W. J, Acrual vs. Cash, http://agecoext.tamu.edu/fileadmin/user_upload/Documents/
Resources/Risk_Management/rm5-16.pdf
2 Klinefelter D., Mc Corkle D., Klose S., Financial Management: Cash vs. Accrual Accounting, AgriLife Communications, The Texas A&M System, http://www.docstoc.com/docs/37633957/Financial-Management-Cash-vs-Ac
260
Snežana Knežević, Veljko Dmitrović, Aleksandra Stanković, Miloš Mitrić: POSLOVNO-FINANSIJSKO ODLUČIVANJE NA OSNOVU DOBITI ILI GOTOVINE
koristi se koncept obračunskog (akrualnog) računovodstva jer se priznavanje
prihoda vrši u trenutku fakturisanja – kada se izvrši prodaja (ne čeka se trenutak uplate), a troškova kada nastanu (ne kada su plaćeni) – prikaz 1.
Prikaz 1.Obračunski vs. gotovinski metod
1. Elementi bilansa uspeha Vrste računovodstvenih metoda
(Izveštaj o finansijskoj
Obračunski (аkrualni) меtоd Gotovinski (novčani) меtod
poziciji na kraju perioda)
Prihodi
Каda se zaradi (princip
Каda se naplati, оdnosno
fakturisane realizacije)
primi novac
Rashodi / izuzetno troškovi Kada nastane
Каda se izvrši plaćanje,
odnosno izvrši izdavanje
novca
Finansijski izveštaji – bilans Оbuhvataju se potraživanja Ne obuhvataju se
stanja (Izveštaj o ukupnom i obaveze, kao i unapred
potraživanja i obaveze, kао
rezultatu za period)
plaćeni troškovi/rashodi i
ni unapred plaćeni troškovi/
unapred naplaćeni prihodi
rashodi i unapred naplaćeni
prihodi
Iznos prihoda koji proističe iz određene transakcije obično se utvrđuje dogovorom između prodavca i kupca dobara ili korisnika usluga (IAS 18). Meri
se utvrđivanjem fer vrednosti primljenih naknada ili neizmirenih potraživanja,
respektujući pri tom odobrene prodajne popuste i količinski rabat. Fer vrednost reflektuje iznos za koji neko sredstvo može da se razmeni ili izmiri obaveza
između upoznatih, voljnih strana u jednoj nezavisnoj transakciji3. Priznavanje
prihoda vrši se kada je izvršen prenos vlasništva na kupca, a uplata može da
se izvrši u narednom periodu. Kada kupac uplati gotovinu primljeni iznos ne
predstavlja prihod, već smanjenje potraživanja od kupaca i povećanje gotovine i gotovinskih ekvivalenata, dok se iznos neto dobiti, naravno, ne menja.
Sistem računovodstva na obračunskoj osnovi daje sveobuhvatniji pregled
poslovnih aktivnosti, jer je ovaj metod fokusiran na sve računovodstvene kategorije – imovinu, obaveze, kapital, prihode i rashode, umesto da se zasniva
isključivo na novčanim tokovima. Računovodstvo zasnovano na obračunskoj
osnovi povećava transparentnost informacija, ali i zahteva napredne tehnike i
znanja za adekvatno upravljanje informacijama i tumačenje ostvarenih finansijskih performansi.
Ni bilans stanja, niti bilans uspeha ne pokazuju dinamiku novčanih priliva
i odliva preduzeća.
Ciklus konverzije zaliha u gotovinu podrazumeva ulaganje gotovine u
nabavku sirovina, posle čega se one skladište, transformišu, te rezultuju go3 Međunarodni standardi finansijskog izveštavanja: objavljeni do 1. januara 2009., IAS 8 – Prihodi, (2009); prevod,
Savez računovođa i revizora Srbije, str. 127.
261
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
tovim proizvodima. Ukoliko se gotovi proizvodi prodaju uz odloženu naplatu
nastaju potraživanja od kupaca, a kada se ona naplate transformišu se u gotovinu (prikaz 2).
Prikaz 2. Ciklus konverzije gotovine
Gotovina → Nabavka sirovina → Skladištenje sirovina → Transformacija sirovina →
Uskladištenje gotovih proizvoda → Prodaja → Nastanak potraživanja → Gotovina
Za preduzeće je od posebnog značaja da ciklus konverzije zaliha u gotovinu što kraće traje. Obrt zaliha bitno se razlikuje u zavisnosti od prirode posla.
Primera radi, kompanija Gugl (Google) nema obrt zaliha zbog toga što kompanija i nema zalihe. Većina kompanija koje se bave proizvodnjom mašina za
proizvodnju ima nizak racio obrta zaliha, za razliku od kompanija koje eksploatišu prirodni gas iz zemlje, a koje svoje zalihe drže veoma kratko, tako da imaju
mnogo viši prosečan obrt zaliha.
Operativni ciklus trgovinskog preduzeća obično je kraći od ciklusa proizvodnog preduzeća.
2. Identifikovanje ključnih
aktivnosti u upravljanju gotovinom
Za sva preduzeća od posebne je važnosti da obezbede stabilne izvore novčanih sredstava za podršku rastu. Visok je procenat svih osnovanih preduzeća
koja nestanu u prvih pet godina, a sve zbog nedostatka gotovine. Dok ovakve
izjave deluju toliko očigledno, značajan je broj menadžera, vlasnika i investitora koji stavljaju akcenat isključivo na brojke dobiti i prihoda, a ignorišu operativne tokove gotovine.
Upravljanje gotovinom jeste skup aktivnosti koje uključuju planiranje,
sprovođenje i kontrolu mera u te svrhe4. U tom smislu od posebnog su značaja sledeći zadaci: (1) optimizacija kratkoročnih plasmana, (2) kontinuirano
pribavljanje informacija o stanju likvidnosti, (3), ocena i buduće projekcije, (4)
primena adekvatne informatičke tehnologije, (5) kreiranje i primena upravljačkog informacionog sistema, sa posebnim fokusom na informacioni sistem
upravljačkog računovodstva.
Zadovoljavajući nivo operativne gotovine ostvaruje se efikasnim upravljanjem ključnim komponentama neto obrtnog kapitala, a to su zalihe, kratkoroč4 Videti - Business Basics Cash-flow Management, CIMA, London, http://www.griequity.com/resources/BusinessGuides/entrepreneur/cimacashflowmgmtguide.pdf
262
Snežana Knežević, Veljko Dmitrović, Aleksandra Stanković, Miloš Mitrić: POSLOVNO-FINANSIJSKO ODLUČIVANJE NA OSNOVU DOBITI ILI GOTOVINE
na potraživanja iz poslovanja i kratkoročne obaveze iz poslovanja5. Sa mikro
aspekta likvidnost predstavlja sposobnost preduzeća da dospele obaveze za
plaćanje i obaveze čije se izvršenje argumentovano zahteva u roku izmiruju.
Razlozi i uzroci zbog kojih dolazi do nedostatka gotovine u poslovanju
brojni su i međusobno se mogu više ili manje razlikovati, ali se većina njih na
vreme može prepoznati i na osnovu toga pravilno i pravovremeno reagovati.
U praksi se ipak ne poklanja dovoljna pažnja prvim znacima upozorenja problema s likvidnošću, te se uglavnom reaktivno reaguje, što za posledicu ima
upadanje u nove zamke, krećući se iz jedne greške u drugu.
Upravljanje novcem tokom radnog ciklusa preduzeća, gde se javljaju kašnjenja, otkazi porudž bina itd. jedan je od najvećih izazova s kojima se preduzeća suočavaju. Važno je da menadžment obezbedi da preduzeće ima dovoljno
raspoložive gotovine da izmiri obaveze, a da istovremeno što pre naplati potraživanja ili dođe do gotovine od svojih kupaca6. Preduzeća mogu da povećaju
brzinu naplate potraživanja7. Novac koji kupci duguju preduzeću jeste novac
koji ono može da koristi. Što je brža naplata od kupaca, to će menadžment brže
moći da iskoristi ova sredstva. Primera radi, umesto da ostavi period naplate od
30 dana, finansijski menadžer će možda želeti da prosečni period kreditiranja
kupaca bude 15 dana. Međutim, on mora pažljivo da proceni svaki pokušaj da
podstakne kupce-dužnike da ranije izmire svoju obavezu, jer se na taj način kupci mogu čak i izgubiti, odnosno preći kod konkurencije koja ima drugačiju kreditnu politiku kada je reč o upravljanju potraživanjima od kupaca. Čest način da
se brže naplate potraživanja od kupaca jeste da im se ponudi kasa skonta. Za
praćenje potraživanja koristi se koeficijent obrta potraživanja iz poslovanja koji
predstavlja odnos neto prodaje i potraživanja iz poslovanja (bez poreza na dodatu vrednost). Kada broj dana u godini se stavi u odnos sa koeficijentom obrta
potraživanja iz poslovanja dobija se broj dana za koje se naplaćuju potraživanja
iz poslovanja, odnosno prosečan period naplate potraživanja8.
Za praćenje potraživanja od kupaca9 bitno je strukturirati interne izveštaje
tako da obuhvate potraživanja od kupaca po analitičkim partijama kupaca, a
prema rokovima naplate, za šta se predlaže sledeći izveštaj:
5 Videti šire - Knežević S., Fabris M. (2010); Upravljanje obrtnim sredstvima i kratkoročnim obavezama, Računovodstvo br. 11-12, Savez računovođa i revizora Srbije, Beograd, str. 61-73.
6 Improving cash flow using credit management – The outline case, CIMA, http://www.cimaglobal.com/Documents/
ImportedDocuments/cid_improving_cashflow_using_credit_mgm_Apr09.pdf.pdf
7 Za efikasnost naplate potraživanja bitno je da se prate nastali gubici zbog nenaplativih potraživanja.
8 O racio analizi videti šire - Knežević S., Barjaktarević Rakočević S., Đurić D. (2011); Primena i ograničenja racio
analize finansijskih izveštaja u poslovnom odlučivanju, Management - Časopis za teoriju i praksu br. 61. Fakultet
organizacionih nauka, Beograd, str.5-13.
9 Knežević S., Dmitrović V., Jovanović M., Obradović T. (2011); Upravljanje potraživanjima od kupaca u funkciji podrške uspešnosti poslovanja, časopis Management - Časopis za teoriju i praksu br. 58, Fakultet organizacionih nauka,
Beograd, str. 49-58.
263
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
Prikaz 3. Interni izveštaj o prometu kupaca-dužnika po kategorijama rokova
naplate
Naziv kupca
Preduzeće X
Preduzeće Y
Preduzeće Z
Ukupno
Ukupna potraživanja
od kupaca
xxxx
xxxx
xxxx
Tekuća
potraživanja
xxx
xxx
xxx
Od 1-30 dana
Preko 60 dana
xxx
xxx
xxx
xxx
xxx
xxx
Pored toga, neophodno je uložiti „stajaći“ (neoperativni) novac. Gotovina
koja se nalazi na poslovnim računima ne omogućava zarađivanje. Bitna stavka
u upravljanju gotovinom jeste obezbeđivanje da preduzeće stalno ulaže svaki
višak gotovine, čak i ako je takvo stanje samo preko noći. Da bi se izbegla kriza sa
gotovinom, međutim, veoma je bitno da ulaganja “stajaćeg” novca budu veoma
likvidna i bez rizika. Likvidno ulaganje je ono na čijem tržištu uvek postoji neko
ko je voljan da kupi ili proda ulaganje. Ulaganje bez rizika znači da ne postoji
bojazan da će treća strana prekršiti svoje obećanje, npr. o plaćanju glavnice i
kamate. Najčešći vid likvidnih ulaganja predstavlja kupovina vladinih obveznica.
Uključivanje obrtnog kapitala u analizu novčanih tokova može da ukaže
na probleme koji ne mogu da se uoče posmatrajući trend kretanja pokazatelja
Dobitak pre kamate, poreza, depresijacije/amortizacije (eng. EBITDA – Earnings
Before Interest Taxes Depreciation and Amortisation) ili vrednost finansijskih
kategorija iz bilansa uspeha - Neto dobit + Amortizacija.
Kako je gotovina tako bitna za opstanak i rad preduzeća, planiranje potreba preduzeća za gotovinom jeste ključna poslovna aktivnost. Ono preduzeću
omogućava da unapred isplanira pokrivanje deficita gotovine i uloži stajaći
novac. Za pažljivo planiranje novčanih tokova od posebne je važnosti sastavljanje budžeta gotovine. Neophodno je da se pažljivo usklade rokovi naplate
potraživanja i isplate kratkoročnih obaveza. Budžet gotovine pokazuje očekivane tokove novca, obično tokom jednogodišnjeg ili dvogodišnjeg perioda.
U novije vreme zbog prisustva ekonomske krize, neizvesnosti i rizika u kojem
preduzeća posluju, favorizuju se kvartalni budžeti gotovine. Preduzeće treba
da priprema podatke u budžetu u nizu, jedan za drugim, jer je kraj bilansa jednog perioda osnov za početak bilansa drugog. Podaci za pripremu budžeta dobijaju se iz prethodnog budžeta i pomoću informacija koje daje menadžment
preduzeća. U praksi, preduzeća često pripremaju budžete (operativne planove) za sledećih 12 meseci na mesečnoj osnovi.
Budžet doprinosi efikasnijem upravljanju gotovinom. Na primer, može da
pokaže kada će preduzeće imati potrebu za dodatnim finansiranjem pre nego
što do same potrebe dođe, a može i ukazati na to kada će preduzeće imati
264
Snežana Knežević, Veljko Dmitrović, Aleksandra Stanković, Miloš Mitrić: POSLOVNO-FINANSIJSKO ODLUČIVANJE NA OSNOVU DOBITI ILI GOTOVINE
višak gotovine koji može da uloži u različite poslovne svrhe. Za opterećenje
gotovine može se koristiti koeficijent opterećenosti gotovine koji predstavlja
odnos između obrtne imovine i prosečnih dnevnih operativnih rashoda.
3. Bitne odrednice u
analizi rentabiliteta i novčanih tokova
Priznavanje prihoda i rashoda koji predstavljaju ključne kategorije izveštaja, priznaju se na obračunskoj osnovi, za razliku od izveštaja o novčanim tokova koji se zasniva na novčanoj osnovi, odnosno prilivima i odlivima gotovine
i gotovinskih ekvivalenata. Razlika u vrednostima prezentovanih stavki u ova
dva izveštaja predstavlja bazu za ocenu kvaliteta dobiti.
Za ocenu kvaliteta poslovne dobiti koristi se koeficijent koji predstavlja
odnos između novčanog toka iz poslovnih aktivnosti i dobiti iz poslovnih aktivnosti. Pored toga, za ocenu kvaliteta prihoda od prodaje upotrebljava se koeficijent koji pokazuje odnos između novčanih primanja po osnovu prodaje dobara
i usluga i prihoda od prodaje.
Prodaja, potraživanja i zalihe obično se menjaju zajedno. Povećana prodaja vodi višim potraživanjima i zahteva više zaliha kako bi se zadovoljila
tražnja. Neuobičajena kretanja između prodaje, zaliha i potraživanja od kupaca utiču na to da finansijski izveštaji deluju nepouzdano. Koristeći finansijske informacije u svrhu poslovnog odlučivanja, neophodno je obratiti pažnju na sledeće:
Problemi u realizaciji dobitka - Da li su dobitak nakon oporezivanja i
poslovni dobitak značajno opadali nekoliko godina uzastopno?
Smanjen priliv gotovine - Da li je priliv gotovine od poslovanja konzistentno niži od neto dobitka?
Prevelika zaduženost - Kakav je racio zaduženosti posmatranog preduzeća u poređenju sa ključnim konkurentima?
Nemogućnost da se naplate potraživanja10 - Da li deo dnevne prodaje koji ostaje u potraživanjima od kupaca raste brže u odnosu na
konkurente?
Nagomilavanje zaliha - Da li je koeficijent obrta zaliha veoma nizak, a
vreme zadržavanja zaliha dugo?
I drugo.
10 Videti - Žarkić Joksimović N., Knežević S., Dmitrović V., Andrić T. (2007); Accounts Receivable Management – an
Important task Under Conditions of Globalization, International Conference – Business and Globalization, Faculty
of Economics, Prilep, Ohrid.
265
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
4. Finansijsko izveštavanje u funkciji
poslovno-finansijskog odlučivanja
Budući da svaka odluka može da bude dobra samo toliko koliko i njena informaciona osnova, kvalitet odluka menadžmenta takođe zavisi od toga u kojoj se meri uspešno mogu optimizirati osnove odlučivanja. Finansijski izveštaji
obezbeđuju informacije o poslovanju za potrebe menadžmenta, tj. internih i
eksternih korisnika11. Izveštaji treba da ispune svrhe (ciljeve) zbog kojih su sačinjeni: da pruže relevantne finansijske informacije koje se mogu koristiti za
donošenje poslovnih odluka, razumljivu finansijsku informaciju koja će poslužiti u predviđanju sposobnosti preduzeća o njegovoj uspešnosti i finansijskom
položaju i da se finansijska informacija odnosi na imovinu, kapital i obaveze,
kao i efekte događaja ili okolnosti koji menjaju kapital i obaveze.
Finansijsko izveštavanje doprinosi podizanju transparentnosti procesa
na tržištu kapitala, zaštiti interesa investitora i povećanju sigurnosti u procesu
donošenja odluka. Kao takvo, ono ima veoma važnu ulogu u procesima ublažavanja informacione asimetrije i održavanja stabilnosti finansijskog sistema.
S druge strane, kompleksnost poslovnih transakcija, neophodnost postojanja
računovodstvene alternative, zahtevaju prepoznavanje informacionih rizika, a
to podrazumeva širok spektar računovodstvenih znanja.
Bilans stanja i uspeha ne pružaju uvek kompletnu sliku o finansijskom
stanju jednog preduzeća. Primera radi investitor može, gledajući u finansijske izveštaje, da postavi pitanje kako je moguće da jedno preduzeće kupi
novu tehnologiju u vrednosti od pola miliona dinara, a pri tom je u istoj
godini neto gubitak u bilansu uspeha iskazan u iznosu od dva miliona? Bilans stanja i uspeha omogućavaju ograničen uvid u novčane tokove preduzeća. Na primer, bilans stanja prikazuje uvećanje vrednosti imovine, na
primer broj mašina i opreme tokom godine, ali ne prikazuje kako je dodatna
vrednost finansirana ili plaćena. Bilans uspeha, između ostalog, prikazuje
neto dobitak. Nijedan od ovih izveštaja ne pruža detaljan pregled odakle je
novac došao i kako je korišćen.
Izveštaj o gotovinskim tokovima jeste finansijski izveštaj koji pokazuje
odakle gotovina dolazi (gotovinski prilivi) i gde odlazi (gotovinski odlivi) za
određeni računovodstveni period, kao i to kakva je bila promena bilansa gotovine tokom tog perioda. Osnovni element u izveštaju o novčanim tokovima je
gotovina, uključujući i ekvivalente gotovine kao visoko likvidna sredstva.
Gotovina obuhvata gotovinu i depozite po viđenju. Ekvivalenti gotovine
su kratkoročno visoko likvidne investicije koje mogu brzo da se pretvore u
11 Međunarodni standardi finansijskog izveštavanja – Prezentacija finansijskih izveštaja MRS 1 (IAS), (2009); Savez
računovođa i revizora Srbije, Beograd.
266
Snežana Knežević, Veljko Dmitrović, Aleksandra Stanković, Miloš Mitrić: POSLOVNO-FINANSIJSKO ODLUČIVANJE NA OSNOVU DOBITI ILI GOTOVINE
poznate iznose gotovine i koje nisu pod uticajem značajnog rizika promene
vrednosti12. Preduzeća drže ekvivalente gotovine radi ispunjenja kratkoročnih
gotovinskih obaveza, a ne za ulaganje ili u neku drugu svrhu.
Izveštaj o tokovima gotovine jednog entiteta predstavlja osnovni izbor informacija koji se upotrebljava za donošenje operativnih odluka u vezi sa upravljanjem gotovinskim tokovima, za kontrolu finansijske solventnosti preduzeća,
kao i za interpretaciju razlika između finansijskih rezultata i promena u iznosima gotovine. Razlikuju se tri grupe aktivnosti preduzeća:
(1) Poslovne (operativne) aktivnosti predstavljaju osnovni izvor profita
preduzeća i samim tim treba da budu i osnovni izvor gotovine.
(2) Aktivnosti investicija – Profitabilno preduzeće teži da proširi kapacitete
ili osavremeni postojeće proizvodne kapacitete, što u kratkoročnoj perspektivi
nužno dovodi do odliva gotovine.
(3) Aktivnosti finansiranja – Rezultat aktivnosti finansiranja treba da poveća gotovinska sredstva u preduzeću, što može da se iskoristi u poslovanju i za
ulaganje preduzeća.
Informacije sadržane u izveštaju o gotovinskim tokovima mogu da pomognu investitorima, poveriocima i drugim korisnicima u proceni aspekata finansijskog položaja preduzeća i to: (1) sposobnosti preduzeća da kreira buduće
tokove gotovine i gotovinske ekvivalente, (2) sposobnosti preduzeća da isplaćuje dividende i ispunjava svoje obaveze, (3) razloge za nastalu razliku između
neto dobiti i neto gotovine ostvarene po osnovu poslovnih aktivnosti i (4) aktivnosti investiranja i finansiranja za određeni obračunski period.
Menadžer mora obraćati pažnju na protok novca najmanje isto toliko koliko i na dobit. Naime, računovodstvena dobit nije jednaka protoku novca,
odnosno činjenica da preduzeće posluje sa dobitkom ne obezbeđuje da će
protok novca u njemu biti dovoljan da se održi likvidnost, kao i solventnost.
Tradicionalno, investitori i kreditori uobičajeno su koristili racija zasnovana
na obračunskom računovodstvu (eng. Accrual Accounting). U sadašnje vreme
finansijski analitičari sve više koriste racija zasnovana na gotovini. Racio koji
delimično ispravlja ovaj problem jeste racio pokrića tekućeg novčanog duga
(eng. Current Cash Debt Coverage Ratio) . Izračunava se na taj način što se
gotovina iz poslovnih aktivnosti podeli sa prosečnim tekućim obavezama. S
obzirom na činjenicu da gotovina iz poslovnih aktivnosti uključuje pre celu
godinu nego bilans u nekom delu godine, ovaj racio češće je smatran boljim
pokazateljem dnevne likvidnosti.
Solventnost predstavlja meru sposobnosti preduzeća da opstane na duži
12 Međunarodni standardi finansijskog izveštavanja: objavljeni do 1. januara 2009., IAS 7 – Izveštaj o tokovima
gotovine, (2009); prevod, Savez računovođa i revizora Srbije, str. 31.
267
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
rok. Meru solventnosti kada se kao stavka koristi gotovina prezentuje racio
pokrića duga gotovinom (eng. Cash Debt Coverage Ratio). Izračunava se na
taj način što se gotovina iz poslovnih aktivnosti podeli sa prosečnim ukupnim
obavezama. Ovaj racio ukazuje na sposobnost preduzeća da izmiri obaveze sa
gotovinom iz poslovnih aktivnosti, apstrahujući pri tom različite vidove otuđivanja poslovnih sredstava kao što su - zemljište, zgrade i fabrička i kancelarijska oprema. Uobičajeno je da vrednost ovog racija ispod 0.20 predstavlja
alarm za dodatnu analizu.
Zaključak
Investitorima su neophodne informacije o finansijskom poslovanju, kao i o
finansijskoj poziciji preduzeća. Finansijsko poslovanje odnosi se na dobitak koji
je preduzeće realizovalo koristeći raspoložive resurse i primenjujući određene
poslovne strategije. Ova informacija korisna je za ocenu uspešnosti poslovanja
menadžmenta u posmatranom periodu, a može se koristiti i za procenu mogućnosti preduzeća da generiše zaradu iz postojećih resursa. Finansijska pozicija kao odnos imovine prema obavezama i sumi uloženog kapitala takođe je
važna za procenu uspešnosti upravljanja menadžmenta, a pored toga pomaže
i da se razume kako će se u budućnosti generisati protok gotovine, te distribuirati između onih koji imaju interes ili zahteve prema preduzeću (kreditori,
poverioci, zaposleni i akcionari). Informacije o poziciji gotovine i likvidnosti investitorima pomažu da procene sposobnost preduzeća da ispuni finansijske
obaveze koje ima u određenom momentu.
Informacije o promenama gotovine preduzeća korisne su da bi se procenila njegova ulaganja, finansijske i operativne aktivnosti tokom obračunskog perioda. Ove informacije različitim interesnim grupama daju osnovu da procene
sposobnost preduzeća da generiše gotovinu i njene ekvivalente, kao i potrebe
biznisa da koristi te protoke na odgovarajući način.
Centralna kategorija u upravljanju finansijama preduzeća jeste “kako generisati novac”. Upravljanje gotovinom (novcem) predstavlja proces planiranja, kontrole i računovodstvenog praćenja novčanih transakcija i stanja u cilju
sprečavanja gubitka novca i održavanja njegovog adekvatnog nivoa.
Menadžer mora da obraća pažnju na protok novca najmanje isto toliko
kao i na dobitak. Naime, dobitak nije jednak protoku novca, odnosno činjenica
da preduzeće posluje sa dobitkom ne obezbeđuje da će protok novca u njoj
biti dovoljan da se održi solventnost. Za donošenje prave ocene o kvalitetu prihoda nije bitno samo posmatrati dinamiku realizacije, već je važno da se prati i
dinamika naplate realizacije (prodaje) radi ocene kvaliteta zarade.
268
Snežana Knežević, Veljko Dmitrović, Aleksandra Stanković, Miloš Mitrić: POSLOVNO-FINANSIJSKO ODLUČIVANJE NA OSNOVU DOBITI ILI GOTOVINE
Literatura
1. Business Basics Cash-flow Management, CIMA, London, http://www.griequity.com/resources/
BusinessGuides/entrepreneur/cimacashflowmgmtguide.pdf [pristup dana 15.02.2012. 17 č.]
2.Day W. J, Acrual vs. Cash, http://agecoext.tamu.edu/fileadmin/user_upload/Documents/Resources/Risk_Management/rm5-16.pdf [pristup dana 17.01.2012. 19:20 č.]
3. Improving cash flow using credit management – The outline case, CIMA, http://www.cimaglobal.com/Documents/ImportedDocuments/cid_improving_cashflow_using_credit_mgm_
Apr09.pdf.pdf, [pristup dana 24.09.2012. 18:13 č.]
4.Klinefelter D., Mc Corkle D., Klose S., Financial Management: Cash vs. Accrual Accounting, AgriLife Communications, The Texas A&M System, http://www.docstoc.com/
docs/37633957/Financial-Management-Cash-vs-Ac [pristup dana 01.02.2012. 21:30 č.]
5.Knežević S., Barjaktarević Rakočević S., Đurić D. (2011); Primena i ograničenja racio analize
finansijskih izveštaja u poslovnom odlučivanju, Management - Časopis za teoriju i praksu, br.
61. Fakultet organizacionih nauka, Beograd, str. 5-13.
6.Knežević S., Fabris M. (2010); Upravljanje obrtnim sredstvima i kratkoročnim obavezama,
Računovodstvo br. 11-12, Savez računovođa i revizora Srbije, Beograd, str. 61-73.
7.Knežević S., Dmitrović, V., Jovanović, M., Obradović T. (2011), Upravljanje potraživanjima od
kupaca u funkciji podrške uspešnosti poslovanja, časopis Management - Časopis za teoriju i
praksu br. 58, Fakultet organizacionih nauka, Beograd, str. 49-58.
8. Međunarodni standardi finansijskog izveštavanja – Prezentacija finansijskih izveštaja MRS 1
(IAS), (2009); Savez računovođa i revizora Srbije, Beograd.
9. Međunarodni standardi finansijskog izveštavanja: objavljeni do 1. januara 2009, IAS 8 – Prihodi (2009); prevod, Savez računovođa i revizora Srbije, Beograd.
10.Međunarodni standardi finansijskog izveštavanja: objavljeni do 1. januara 2009, IAS 7 – Izveštaj o tokovima gotovine (2009); prevod, Savez računovođa i revizora Srbije, Beograd.
269
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
INSTITUCIONALNE POTPORE PODUZETNIŠTVU
Boris Sisek,
Ekonomski fakultet Zagreb, Zagreb, Hrvatska
Barbara Gajšak,
studentica Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, Hrvatska
SAŽETAK
Malim i srednjim poduzetnicima potrebno je u počecima njihovih pothvata
osigurati institucionalnu potporu. Da bi se iskoristile prednosti malih i srednjih
poduzeća, potreban je adekvatan rad državne uprave i potpornih poduzetničkih
institucija. Institucije koje su u Hrvatskoj zadužene za poticanje poduzetništva nisu
kvalitetno povezane, nema usklađenosti i protoka informacija o njihovim aktivnostima, iako te institucije, svaka zasebno, posjeduju odgovarajuće alate i ljudske
resurse za provedbu njihovih aktivnosti. Na lokalnoj razini od takvih se institucija
traži poboljšanje razvojnih uvjeta, aktiviranje vlastitih potencijala i povezivanje poduzetnika putem potpornih institucija.
Ključne riječi: institucionalna potpora, poduzetnici, poslovni pothvat, Republika Hrvatska.
1.UVOD
Institucionalna potpora poduzetništvu poprima sve veću važnost i značenje. Sve veći broj ljudi želi promijeniti način na koji zarađuju, žele promijeniti
svoj životni stil. Poduzetnici početnici ne posjeduju potrebna tehnička znanja
i poslovne vještine, stoga im institucionalna potpora značajno olakšava razvoj,
unaprjeđenje i ekonomski rast. Sama svrha institucionalne potpore poduzetnicima je pružiti im potrebna znanja i vještine, osigurati dostupnost i omogućiti
raspolaganje resursima, kako bi započeli svoje poduzetničke aktivnosti.
U Hrvatskoj Program razvoja malog gospodarstva kao nositelji provode
Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva, Hrvatska agencija za malo
gospodarstvo, Hrvatska gospodarska komora, Hrvatska obrtnička komora, Zavod za zapošljavanje, Zavod za statistiku, jedinice područne (regionalne) i lo270
Boris Sisek, Barbara Gajšak: INSTITUCIONALNE POTPORE PODUZETNIŠTVU
kalne samouprave, te razne udruge malog gospodarstva i poduzetništva.1 Njihovim intenzivnim djelovanjem u proteklom razdoblju u malom gospodarstvu
postignuti su značajni pomaci. Pružanje podrške poduzetnicima početnicima
ima višestruke učinke na cjelokupno gospodarstvo: otvaranje novih radnih
mjesta, povećanje konkurentnosti, razvoj lokalne i regionalne zajednice, te u
konačnici rast životnog standarda. Posebno je malom i srednjem poduzetništvu (SME) nužna institucionalna potpora u samim počecima.
Cilj ovog rada je proanalizirati glavne oblike institucionalnih potpora poduzetništvu općenito, a zatim objasniti glavne oblike tih potpora u Republici
Hrvatskoj. Iako je institucionalni okvir tek jedan od čimbenika uspješnog poduzetništva, njegova uloga je nesumnjivo važna.
2. PODUZEĆE I PODUZETNIČKO OKRUŽENJE
Poduzetništvo je skup isprepletenih i međusobno ovisnih funkcija s ciljem
pokretanja inovacija i ostvarivanja profita, ono znači izvanrednu sposobnost
da se prepozna prava poslovna prilika te da se aktivira prema ostvarivanju te
prilike iako i rizik bio velik. Talentiranim pojedincima ono omogućuje priliku za
kreiranje vlastite sudbine - vlastiti biznis, ostvarenje punog potencijala, prilika
za ubiranje visokih profita te priznanje za vlastite napore i doprinos društvu.
Vlasnici malih poduzeća često su među najuglednijim članovima u lokalnoj zajednici. Upravo ta važnost u lokalnom poslovnom sustavu i priznanje za njihove napore i rad jesu nagrada za vlasnike malih poduzeća.2
Poduzetništvo obuhvaća niz aktivnosti koje se svode na osnivanje, formiranje i upravljanje poduzećem. Poduzeće je temeljni djelatni oblik povezivanja
interesa i aktivnosti pojedinaca i grupa te šire društvene zajednice u privredi.
U istraživačkom projektu GEM (Global Entrepreneurship Monitor) Hrvatska
koji je tijekom 2002. godine proveden na području Hrvatske s ciljem procjene
poduzetničke situacije u zemlji, definirano je poduzetničko okruženje koje se
sastoji od: društvenog, kulturnog i političkog konteksta (ulaganje u obrazovanje, društvene norme i ponašanja vezana za osobnu neovisnost, razinu demokratizacije zemlje i percepcije poduzetnika), općih uvjeta (otvorenost nacionalnog gospodarstva, uloga vlade, efikasnost financijskih tržišta i tržišta rada,
vladavinu prava, razinu ulaganja u istraživanja i razvoj, kvalitetu i snagu fizičke infrastrukture u zemlji i upravljačku kompetenciju), uvjeta poduzetničkog
djelovanja (raspoloživost financijskih resursa za pokretanje novih poslovnih
pothvata, programi za potporu novih poslovnih pothvata, razina obrazovanja
onih koji žele postati poduzetnici, pristup profesionalnim uslugama potpore),
1 2 web.efzg.hr/dok/pds/Strat_pod
Kolaković, M.: Poduzetništvo u ekonomiji znanja, Zagreb, 2006.
271
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
poduzetničkih prilika (postojanje i percepcija tržišnih prilika), poduzetničkog
kapaciteta (motivacija pojedinaca za pokretanje poslovnih pothvata i posjedovanje potrebnih vještina i znanja), poslovnog previranja (proces rađanja, rasta
i umiranja poduzeća) i nacionalnog ekonomskog rasta (bruto društveni proizvod i zaposlenost). 3
3. OBLICI INSTITUCIONALNE POTPORE PODUZETNIŠTVU
Osim sustava različitih oblika financijske potpore i poticaja razvoja poduzetništva koji su regulirani zakonima, država bi morala skrbiti i o izgradnji ukupne poduzetničke infrastrukture, odnosno izgradnji tržišnih, prometnih, financijskih, upravnih, samoupravnih, zakonskih i drugih institucija i mehanizma
koji će poticajno djelovati na razvoj poduzetništva. Neki od oblika institucijske
potpore poduzetništvu su: poduzetničke zone, zone malog gospodarstva, slobodne zone, poduzetnički centri, poduzetnički inkubatori, tehnološki parkovi,
investicijski fondovi, Hrvatska agencija za malo gospodarstvo i Hrvatska banka za obnovu i razvitak. Važnost pružanja potpore poduzetnicima očituje se u
transferu i realizaciji inovativnog razmišljanja, te naprednih tehnoloških procesa i uspješnih poduzetničkih pothvata.
Kako bi se poduzetnička ideja pretvorila u uspješan poduzetnički pothvat,
neophodno je uravnotežiti kreativnost i inovaciju sa sposobnim managementom te prilagoditi poslovni pothvat za optimaliziranje razvojnog procesa tijekom svih faza životnog ciklusa. To se ne odnosi samo na upravljanje na dnevnoj bazi, nego i na poslovne ambicije i strategiju.4
Prema istraživanju Europske komisije koje je započelo krajem 80-tih godina prošlog stoljeća, a koje se bavi tematikom poduzetništva, utvrđeno je da
postoji značajna razlika u postotku ljudi koji žele pokrenuti poslovni pothvat
u Europi (45%) u odnosu na SAD (67%).5 Iz navedenog istraživanja može se
zaključiti da se institucionalna potpora kod poduzetnika početnika treba značajnije usmjeriti na edukaciju i informiranje o mogućnostima i značaju poduzetničkog načina razmišljanja, polazeći od osnivanja novog pravnog subjekta
do razvoja poduzetničkog načina poslovanja unutar postojećih poduzeća.
Poduzetničke zone mogu biti poslovne, gospodarske i institucijske. Vlada
RH donijela je Program razvoja poduzetničkih zona putem kreditiranja lokalne
i regionalne samouprave, čime se žele stvoriti povoljniji uvjeti za poduzetnike. Cilj Programa je da lokalna i regionalna samouprava stvara uvjete te pri
3 Singer, Slavica et. al: Što Hrvatsku čini (ne)poduzetničkom zemljom, Global Entrepreneurship monitor Hrvatska 2002., CEPOR, Zagreb, 2003.
4 Green Paper: Entrepreneurship in Europe, European Commission, Entreprise publications, Brussels, 2003.
5 Flash Euromarometer: Entrepreneurship, European Commission, Brussels, 2002.
272
Boris Sisek, Barbara Gajšak: INSTITUCIONALNE POTPORE PODUZETNIŠTVU
tome potiče razvoj vlastitih mogućnosti i pomaže poduzetnicima u pripremi
prostornih, infrastrukturnih i drugih uvjeta za ulaganja u poduzetničke zone.
Poduzetničke zone podrazumijevaju područje koje je prostorno - planskim
dokumentima određeno za obavljanje gospodarskih djelatnosti, s izgrađenim
prometnicama i komunalnom infrastrukturom. Poduzetničke zone dugoročno rješavaju potrebe poduzetnika za poslovnim prostorom, te im omogućuju
zajedničku uporabu pripadajuće i već pripremljene infrastrukture. Uz jedinice
lokalne i regionalne samouprave u provođenje Programa uključeni su Vlada RH
i njezina tijela te poslovne banke koje odobravaju sredstva za kreditiranje poduzetničkih zona. Korisnici tog Programa i kredita mogu biti jedinice lokalne i
regionalne samouprave, odnosno trgovačko društvo ili ustanova koju osnuju
te jedinice, a koje ispunjavaju uvjete i kriterije iz Programa. Korisnik kredita
sredstva može koristiti za izradu projektne i druge dokumentacije, otkup i uređenje zemljišta, uređenje okoliša, izgradnju i uređenje poslovnog prostora, te
druge potrebe poduzetničke zone ili poduzetnika. U većini slučajeva program
unutar poduzetničkih zona nudi razne porezne poticaje i druge povlastice
za tvrtke koje posluju u određenim područjima s gospodarskim teškoćama.
Općenito, poduzetničke zone obuhvaćaju područja unutar kojih se obavljaju
komercijalne ili industrijske djelatnosti, a nalazi se u mjestu koje zadovoljava
određene demografske kriterije. Poticaji unutar poduzetničke zone uglavnom
se odnose na proizvođače i ostale tvrtke koje većinu svog poslovanja obavljaju
izvan svog djelokruga. U svijetu postoji praksa da tvrtke koje pružaju specifične usluge, poput financijskih i zdravstvenih, također ispunjavaju uvjete za
dobivanje beneficija.6
Ciljevi razvoja poduzetničkih zona:
1. Povećanje broja poduzetničkih proizvodnih zona na prosječno 20 po
županiji,
2. Povećati broj proizvodnih subjekata na 80% (sa sadašnjih 20%),
3. Izrada programa dovršenja postojećih i otvaranja novih zona u svakoj
županiji,
4.Ujednačiti standard sadržaja u zonama,
5.Utvrditi uvjete davanja na korištenje ili otkupa terena s infrastrukturom po povlaštenim cijenama,
6.Uspostaviti izdavanje dokumenata na jednom mjestu za otvaranje poduzetničkog objekta,
7.Utvrditi način financiranja podizanja poduzetničkih zona,
8.Utvrditi način kreditiranja poduzetnika u zonama,
6 Orlando, J., Enterprise zones; OLR research report, 2011.
273
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
9.Utvrditi oblike poticaja za pokretanje proizvodnje u poduzetničkim
zonama,
10.Postaviti principe rada poduzetničkog centra kao savjetodavnog i edukativnog sadržaja u svakoj poduzetničkoj zoni,
11.Broj malih i mikro poduzeća povećavati po stopi od 5% godišnje (umjesto sadašnjih 2,2%),
12.Broj zaposlenih u malom i srednjem poduzetništvu povećati sa sadašnjih 250.000 na 400.000, odnosno sa 3.000 novozaposlenih godišnje
na 10.000 novozaposlenih godišnje u novim poduzetničkim zonama,
13.Povećati poticaje za otvaranje novih poduzetničkih zona sa sadašnjih
84 mil. kuna/god. na 300 mil. kuna/god.7
Slobodna zona je posebno područje u kojem se uz određene uvjete obavljaju gospodarske djelatnosti. Način osnivanja i upravljanja uređen je Zakonom
o slobodnim zonama, kao i samo ustrojstvo, uvjeti obavljanja djelatnosti i porezna opterećenja u zoni. Slobodne zone namijenjene su za različite gospodarske djelatnosti, osim vršenja djelatnosti vezane uz trgovinu na malo.
Zona se osniva na temelju koncesije, osim u dva slučaja:
1. Vlada RH može sama osnovati zonu ako postoji poseban gospodarski
interes (u tom slučaju Vlada osniva trgovačko društvo u vlasništvu RH
koje će upravljati tom zonom),
2.Na lučkome području zona se može osnovati na temelju odluke Vlade
o davanju suglasnosti za osnivanje zone u određenoj luci. Ulaganje u
zonu oslobođeno je poreza na dobit u prvih pet godina poslovanja,
ako korisnik gradi ili sudjeluje u gradnji infrastrukturnih objekata u
iznosu od milijun kuna. Ostali plaćaju porez na dobit u visini od 50%
od propisane stope.
Unutar slobodne zone osim samog osnivača, poslovati mogu i druge pravne i fizičke osobe, koje imaju sklopljen ugovor sa ovlaštenom osobom, tj. osnivačem. Dakako, njihovo poslovanje mora biti transparentno, u svakom trenutku dostupno nadležnim institucijama.
Jedan od najvažnijih faktora koji utječu na smještaj industrije, svakako je
razvijenost područja, odnosno prostora u koji se određena industrija želi locirati. Dobro razvijena područja sa svojom adekvatno izgrađenom infrastrukturom, obiljem radne snage i čestim pogodnostima za investitore, pri tome su u
velikoj prednosti pred slabije razvijenim krajevima. S druge strane, siromašnim
područjima smještaj velikog proizvođača na njihovu području označio bi prekretnicu i mogućnost ubrzanog razvoja radi privlačenja i drugih vrsta indu7 www.business-navigator.biz
274
Boris Sisek, Barbara Gajšak: INSTITUCIONALNE POTPORE PODUZETNIŠTVU
strije, a time i daljnjega gospodarskog razvoja. Može se reći da su slobodne
zone po svome statusu ekonomske enklave, što im osigurava poseban režim
povlastica, olakšica i stimulacija kojima privlače strane i domaće investitore
da ulažu svoja sredstva u obavljanje određenih gospodarskih djelatnosti. Poslije Drugog svjetskog rata znatno se proširio broj slobodnih zona u svijetu.
Na području Republike Hrvatske također je djelovalo više slobodnih zona u
morskim lukama i riječnim pristaništima od 1964. do 1996. godine, ali su njihovi nacionalno - gospodarski rezultati bili dosta ograničeni. Slobodne zone
su u svom dosadašnjem razvoju postale važan čimbenik razvoja regionalnog
i nacionalnog gospodarstva. Njihove funkcije, način rada, uvjeti i pokazatelji
uspješnosti već su dostigli razinu svjetskih standarda, što olakšava objektivnu
ocjenu njihove djelotvornosti. Nacionalno - ekonomska korist zona zavisi ne
samo o povoljnosti njihova smještaja na frekventnim prometnim raskrižjima,
povlasticama koje im pružaju javne vlasti i o zadovoljavajućoj infrastrukturnoj
logistici nego i o njihovoj besprijekornoj unutrašnjoj organizaciji.8
Poduzetnički inkubatori predstavljaju skupinu malih poduzetnika početnika, kojima je potrebna pomoć i podrška do njihovog osamostaljenja. Prostorni
kapaciteti u kojima djeluju poduzetnički inkubatori u svojim počecima najčešće su u vlastništvu jedinica lokalne i regionalne samouprave. Poduzetnicima
koji djeluju unutar inkubatora pruža se podrška u obliku samog prostora koji je
nužan za poslovanje, odgovarajuće potrebne infrastrukture, organizacija cjelokupnog poslovanja, administrativna potpora i sl.
Istraživanje i identifikacija proizvodnog i uslužnog sektora u regiji, osnovnih područja njihovog djelovanja i planovi budućeg razvoja uvelike mogu
pomoći pri definiranju potencijalnih poslovnih partnera poduzetničkog inkubatora. Uvidom u postojeću infrastrukturu na određenom području, posebno
transport i komunikaciju, moguće je ostvariti znatne uštede prilikom izgradnje
inkubatora. Blizina i povezanost inkubatora s obrazovnim i istraživačkim institucijama može predstavljati znatnu potporu razvoju poduzetničkih pothvata,
a posebno u slučaju inkubatora unutar kojih su djelatnosti poduzeća vezane uz
napredne tehnologije.9
Da bi se započelo sa radom nekog poduzetničkog inkubatora, nužno je
ispunjenje nekoliko uvjeta: propisan minimalan broj poduzetnika da bi uopće
počeo rad inkubatora, povezanost i zainteresiranost lokalne i regionalne samouprave za osnivanje inkubatora, te financijskih institucija za praćenje takvog oblika programa i potpore.
U svijetu se iz dana u dan pojavljuju novi inkubatori a njihovo nastajanje
uvelike ovisi o potpori društva, državne politike, sveučilišta, privatnih poduze8 9 Lončar, J., Industrijske, poslovne i slobodne zone - pojam, značenje i faktori lokacije; PMF, Zagreb, 2008.
Irwin, D., The importance of Incubator Workspace; SBS, Department of Trade and Industry, Engleska, 2001.
275
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
ća i ostalih sudionika. Činjenica da ta podrška postoji govori o percepciji javnosti da je takva vrsta inicijative pozitivna, te da ju je potrebno poticati. S druge
strane, određeni broj inkubatora se gasi upravo zbog nedostatka navedene
potpore. Stoga se može zaključiti da o uspješnom poslovanju inkubatora najbolje govori njegova mogućnost da opstane na tržištu, te da se dovoljan broj
klijenata uključuje u projekte koje im inkubator pruža.
Tehnološki park se zapravo može definirati kao zajednica raznih subjekata, a zajednički cilj im je gospodarski razvoj. Taj gospodarski razvoj se prvenstveno oslanja na razvoj tehnologije i tehnoloških otkrića. Naravno da su za
razvoj, usvajanje i primjenu suvremene tehnologije nužni visokoobrazovani
ljudi, koji svojim znanjem i sposobnostima čine okosnicu svakog tehnološkog
parka. Upravo zbog tog transfera znanja, istraživačkih sposobnosti, kvalitetnih
obrazovnih performansi, tehnološki parkovi usko surađuju sa svim srodnim institucijama. Tehnološki parkovi su svojim djelovanjem slični poduzetničkim inkubatorima, odnosno potrebni su poduzetnicima početnicima koji započinju
svoj poslovni pothvat. Proces tehnološkog učenja uključuje stjecanje znanja,
pravne zaštite intelektualnog vlasništva, složene tehnološke i znanstvene spoznaje, svladavanje novih vještina, koje omogućuju razvoj i komercijalizaciju
proizvoda i usluga temeljenih na tehnološkom razvoju.10
Tehnološki parkovi počeli su se osnivati u 50-im godinama, a veliku ekspanziju doživljavaju sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća. Hrvatska je na početku razvoja tehnoloških parkova kao svjetskog trenda povezivanja znanosti i tehnologije radi dinamiziranja gospodarskog razvoja. Pojavu
tehnološkog parka i njegovo ubrzano širenje uvjetovala je znanstveno - tehnološka revolucija i s njom povezana potreba povezivanja znanosti i industrije.
Do danas je razvijeno više organizacijskih oblika tehnoloških parkova. Svima
njima temeljni je zadatak podupirati inovativne aktivnosti i komercijalizacija
rezultata znanstvenih istraživanja. Za hrvatsko bi gospodarstvo njihov razvoj
bio od posebne važnosti, jer potiče mala i srednja poduzeća orijentirana na
visoke tehnologije, što multiplikativno djeluje na ubrzavanje procesa suvremenoga poduzetničkoga gospodarskog razvoja utemeljenoga na znanju. Parkovi
su vrlo pogodan organizacijski oblik koji daje ne samo početni poticaj suzbijanju tehnološkog konzervatizma i inercije, nego raspolažu i s dostatno jakim stimulativnim instrumentima za izgradnju racionalnijega tehnološkog i poslovnog sustava u svim ključnim sektorima gospodarstva i društvenih djelatnosti.
Razvojne agencije predstavljaju još jedan od oblika poticanja i razvoja
poduzetništva. Njihova je zadaća iniciranje i potpora u razvoju obrta, malog
i srednjeg poduzetništva, kreiranje uvjeta za razne međunarodne investicije,
10 Buche, W. M., Scillitoe, L. J., Influence of Gender and Social Networks on Organizational Learning within Technology Incubators; American Journal of Business, 2007.
276
Boris Sisek, Barbara Gajšak: INSTITUCIONALNE POTPORE PODUZETNIŠTVU
kvalitetno upravljanje raznim programima iz EU fondova, stvaranje pozitivne
klime za ulaganje i jačanje ekonomije na regionalnoj razini. Međutim, to ne
znači da regionalan razvoj ne mora biti usklađen, već naprotiv, cilj je da je regionalan razvoj uravnotežen, da nema znatnih odstupanja među regijama. U
Hrvatskoj unutar pojedine regije (sa geografskog gledišta) djeluje više razvojnih agencija. Postoje oscilacije u razvijenosti među regijama, a upravo je svrha
razvojnih agencija svesti te razlike na minimum. Regionalne razvojne agencije
su u biti posrednici između EU, tj. njezinih strukturnih fondova, te regionalne
samouprave. Sukladno tome, EU je i definirala statističke teritorijalne jedinice
(NUTS 1, NUTS 2 i NUTS 3), radi lakše i kvalitetnije prerspodjele sredstava. Tako
je RH na temelju modela NUTS 2 (>800.000 stanovnika) podijeljena na tri regionalne jedinice: sjeverozapadnu, središnju i istočnu, te jadransku Hrvatsku,
a unutar njih djeluju pripadajuće županije. Razvojne agencije osim državnog
vlasništva, odnosno zastupanja javnog interesa, mogu biti i u privatnom vlasništvu, a u svakom slučaju osnovni cilj je jačanje ekonomskog i socijalnog razvoja pripadajućeg područja.
4. STRUKTURA INSTITUCIONALNIH POTPORA PODUZETNIČKIM
POTHVATIMA U HRVATSKOJ
Malo i srednje poduzetništvo (SME) u Hrvatskoj dobiva sve više na značaju,
s obzirom na njegovu ulogu u gospodarstvu gotovo svih europskih zemalja.
Neke studije pokazuju da, sa stanovišta rukovođenja i upravljanja, u brandiranju malog i srednjeg poduzetništva prevladavaju četiri varijable: karakteristike
malih i srednjih poduzeća, uloga i važnost klijenta, uloga menadžmenta i ostalog osoblja, te tržišna vrijednost same marke. Kod malih i srednjih poduzetnika utjecaj na njihovo upravljanje, brandiranje i uspjeh poslovanja, zasigurno
imaju proračunska ograničenja, želja za dokazivanjem i postizanje uspjeha, te
utjecaj samog vlasnika ili menadžera na promjenu.11
4.1. Institucionalno i gospodarsko okruženje
Makroekonomsko okruženje predstavlja temelje za razvoj poduzetništva.
Nacionalne odredbe trebaju biti prilagođene određenim regulativama, čiji je
cilj povećati razinu poduzetničkih aktivnosti. Za uspješan razvoj poduzetništva i stvaranje pozitivne „poduzetničke klime“, vrlo je važna dobra koordinacija između zakonski odredbi i institucionalnih okvira. U Hrvatskoj, nacionalne
politike za uspješnu komercijalizaciju znanja nastoje sprovoditi Poslovno-inovacijski centar Hrvatske (BICRO), Hrvatski institut za tehnologiju (HIT), razne
11 Horan, G., O’Dwyer, M., Tiernana, S., Exploring management perspectives of branding in service SMEs; Journal
of Services Marketing; 2011.
277
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
katedre za razvoj i transfer tehnologije na sveučilištima, te Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa. Poduzetništo je samo po sebi multidisciplinarna
aktivnost, tj. posrednik između vlade (zakonski akti) i istraživačkih aktivnosti.12
Vrlo je teško istražiti utjecaj poduzetničkog procesa na gospodarski i poslovni uspjeh, jer postoji mnogo varijabla koje treba uzeti u obzir. On se može
definirati kao složen evolucijski proces, koji se može u potpunosti razumjeti
samo u kontekstu šireg društveno-ekonomskog okruženja. Uspješni poduzetnici su sposobni za učinkovito upravljanje svojim poduzećima, što postaje sve
presudniji faktor. U prilog tome pripisuje se i argument da su poduzetničke i
upravljačke, tj. menadžerske vještine nužne za poslovni uspjeh, te da su one
ovisne i komplementarne.13 Za kvalitetnu orijentaciju i usmjerenje poduzeća
bitno je definirati samu svrhu, metodologiju/pristup, nova otkrića, istraživačka
ograničenja, te temeljne vrijednosti. Originalni konceptualni okvir treba pružiti
uvid u kreativne poduzetničke pothvate, koji će omogućiti bolje usmjerenje
obrazovanju, pružanju potpore i razvoju politike. Teorijski pristup pruža dobre
kontekstualne spoznaje i služi kao predložak za daljnja istraživanja koja će biti
potrebna za uspostavu šire primjene okvira.14
Hrvatska agencija za malo gospodarstvo je neprofitna financijska organizacija osnovana od strane Vlade RH s ciljem poticanja i razvijanja malog i srednjeg
poduzetništva. Ima najveću ulogu u provođenju zakona i Programa poticanja
razvoja malog gospodarstva. Uz nju ostali nositelji su i Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva, jedinice lokalne i regionalne samouprave, Hrvatska
obrtnička komora, Hrvatski zavod za zapošljavanje, Hrvatska gospodarska komora, Državni zavod za statistiku, Hrvatski savez zadruga kao i udruge malog i
srednjeg poduzetništva te druge pravne osobe osnovane u tu svrhu.
Osnovne djelatnosti HAMAG-a:
- poticanje osnivanja i razvoja subjekata malog gospodarstva,
- poticanje ulaganja u malo gospodarstvo,
- kreditiranje subjekata malog gospodarstva,
- davanje jamstva na kredite,
- davanje financijske potpore za smanjivanje troškova kredita,
- razvoj poduzetništva žena i mladih,
- pomoć u finaliziranju poslovnih projekata.
12 Dabić, M., Pietrzykowski, M., Fostering Education in Entrepreneurship; Bogucki Wydawnictwo Naukowe;
Poznań, 2011.
13 Kodithuwakku, Sarath S., Rosa, P., The entrepreneurial process and economic success in a constrained environment; Journal of Business Venturing, 2002.
14 Mills, C., Enterprise orientations: a framework for making sense of fashion sector start-up; International Journal
of Entrepreneurial Behaviour&Research, 2011.
278
Boris Sisek, Barbara Gajšak: INSTITUCIONALNE POTPORE PODUZETNIŠTVU
Deset jamstvenih programa koje provodi HAMAG su: Mikrokrediti, Financiranje pronalazaka, Novi poduzetnik, Rast i razvoj, Poljoprivreda, Područja posebnog državnog interesa, Poduzetnik u zoni, Nove tehnologije, Obrtni kapital,
Žene poduzetnice. Agencija omogućuje poduzetnicima dobivanje kredita koje
inače ne bi uspjeli dobiti jer ne ispunjavaju uvjete poslovnih banaka u pogledu vrijednosti instrumenata osiguranja povrata kredita. Korištenjem garancija Agencija bitno smanjuje rizik kreditora, što rezultira povoljnijim uvjetima
kredita. Uzmemo li u obzir da za obveze Agencije jamči RH, ta garancija ima
prvoklasnu vrijednost za banke i ostale kreditore. Kao što je već ranije spomenuto, ulazak Hrvatske u Europsku uniju znači i transfer sredstava iz Strukturnih
fondova. U tom procesu HAMAG, uz pojedine institucije, ima ulogu posrednika
i zadužen je za uspješno provođenje projekata financiranih iz EU.
Hrvatska banka za obnovu i razvitak je razvojna i izvozna banka Republike
Hrvatske čija je osnovna zadaća poticanje razvitka hrvatskog gospodarstva.
Kreditiranjem, osiguranjem izvoza od političkih i komercijalnih rizika, izdavanjem garancija te poslovnim savjetovanjem, HBOR gradi mostove između
poduzetničkih ideja i njihovih ostvarenja s ciljem osnaživanja konkurentnosti
hrvatskog gospodarstva.15 Osnovana je kao HKBO - Hrvatska kreditna banka
za obnovu, radi financiranja obnove ratom porušenih područja i gospodarstava, da bi poslije promijenila ime i znatno proširila svoj djelokrug rada. Njezina
je djelatnost regulirana Zakonom o Hrvatskoj banci za obnovu i razvoj, a prije
svega obavlja sljedeće poslove: kreditiranje projekata obnove i razvoja hrvatskog gospodarstva, kreditiranje obnove i izgradnje stanova i obiteljskih kuća
te objekata infrastrukture, kreditiranja izvoznih poslova pravnih i fizičkih osoba
sa sjedištem u Hrvatskoj, te osiguranje izvoznih poslova od nekomercijalnih
rizika. Posebnu pozornost, između ostalih svojih aktivnosti, HBOR usmjerava
i na razvoj i unapređenje malog i srednjeg poduzetništva, te pružanje potpore poduzetnicima početnicima. Stoga, pod određenim uvjetima, odobravaju
kredite za osnovna sredstva, kao i trajna obrtna sredstva i to putem poslovnih
banaka ili izravnim načinom kreditiranja. Kreditnu aktivnost HBOR provodi prvenstveno dugoročnim financiranjem razvojnih i izvoznih pothvata poslovnih
subjekata u cilju učinkovite financijske podrške cjelovitom i održivom razvitku
hrvatskog gospodarstva. Kreditni programi provode se izravno ili putem poslovnih banaka s kojima HBOR ima zaključene ugovore o suradnji. U cilju što
kvalitetnije podrške gospodarstvenicima, HBOR sustavno prati tržišna kretanja
i potrebe gospodarstvenika te sukladno tome proširuje ili mijenja svoju ponudu kredita.
Hrvatska banka za obnovu i razvitak u ime i za račun Republike Hrvatske
provodi i poslove osiguranja potraživanja koja nastaju prilikom izvoza roba i
15 http://www.hbor.hr/Default.aspx
279
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
usluga, od neutrživih komercijalnih i političkih rizika. Neutrživi rizici su komercijalni i politički rizici prema dužnicima u državama koje nisu članice Europske
unije ili OECD-a, a čije trajanje, uključujući razdoblje proizvodnje, prelazi dvije
godine. Svi ostali rizici smatraju se utrživima. Obzirom da hrvatsko privatno
tržište osiguranja trenutno nema dovoljno ponuda za sve utržive rizike, HBOR
temeljem „klauzule izuzeća“ AZTN-a, može osiguravati i dio tih rizika za koje
ne postoji ponuda na privatnim tržištima. Na taj način HBOR dopunjuje postojeću tržišnu ponudu u skladu s regulativom Europske komisije. HBOR je kao
nacionalna izvozno kreditna agencija uvela niz proizvoda izvozno kreditnog
osiguranja koji izvoznicima pružaju mogućnost smanjenja i podjele rizika, koji
ih prate prilikom izlaska na strano tržište. Osim programa za izvoznike, HBOR
nudi i poslovnim bankama i financijskim institucijama mogućnost osiguranja
izvoznih kredita.
Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva vodi aktivnu politiku zapošljavanja, te obavlja upravne i druge poslove koji se odnose na industriju (osim
prehrambene i duhanske industrije), brodogradnju, energetiku, rudarstvo,
obrtništvo, zadrugarstvo (osim poljoprivrednoga), malo i srednje poduzetništvo, djelatnost trgovine, trgovinsku politiku, politiku zaštite domaće proizvodnje te gospodarsku suradnju s inozemstvom. Nadalje, uključivanje u europske
gospodarske integracije, usklađivanje aktivnosti u svezi s članstvom Republike
Hrvatske u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji te sudjelovanje u multilateralnim
trgovinskim pregovorima u sklopu ove organizacije, poticanje izvoza i stranih
ulaganja, osnivanje i poslovanje slobodnih i poduzetničkih zona, sustavno poticanje poduzetništva, praćenje stanja i pojava na tržištu, opskrbe i cijena, zaštite potrošača, strateških robnih zaliha, privatizacije dionica i udjela u trgovačkim društvima u vlasništvu Republike Hrvatske, te restrukturiranje i sanaciju
pravnih osoba. Obavlja upravne i druge poslove koji se odnose na uređivanje
radnih odnosa, tržište rada i zapošljavanje, odnose sa sindikatima i udrugama
poslodavaca, radnopravni status hrvatskih državljana zaposlenih u inozemstvu
i poslove u svezi s njihovim povratkom i zapošljavanjem u zemlji, radnopravni
status stranih državljana zaposlenih u Republici Hrvatskoj, zaštitu na radu, međunarodnu suradnju na području rada i zapošljavanja te sustav i politiku mirovinskoga i invalidskog osiguranja. Ministarstvo također obavlja poslove koji
se odnose na promicanje i sustavno unaprjeđivanje obrtništva, zadrugarstva
(osim poljoprivrednoga), te malog i srednjeg poduzetništva. Obavlja i druge
poslove koji su mu stavljeni u nadležnost posebnim zakonom.16 Ministarstvo
je sukladno nazivu podijeljeno u tri segmenta: gospodarstvo, rad i poduzetništvo. Hrvatska vlada odluku o ujedinjavanju ta tri segmenta objašnjava željom
za formiranjem snažnijeg Ministarstva koje će biti jamstvo da će se rješavanju
16 http://www.mingorp.hr/default.aspx?id=21
280
Boris Sisek, Barbara Gajšak: INSTITUCIONALNE POTPORE PODUZETNIŠTVU
pojedinih problema pristupiti sveobuhvatno, što bi omogućilo kvalitetnija rješenja nego ranije.
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa pridonosi razvoju i uvođenju
novih tehnologija, potpora je znanosti, visokoj naobrazbi te unapređuje primjenu informacijskih tehnologija na svim razinama s ciljem primjene tih znanja u gospodarskom i socijalnom razvoju. Na „web” stranici Ministarstva moguće je pronaći sve zakone, pravilnike, uredbe, odluke, ugovore i druge propise
i temeljne dokumente iz djelokruga rada Ministarstva. Za poduzetnike početnike koji temelje svoje poslovanje na uporabi naprednih tehnologija značajan je projekt pod nazivom: “Program hrvatskog inovacijskog tehnologijskog
razvitka (HITRA)”. On predstavlja oblik integracije znanstvene i tehnologijske
politike usmjerene na povezivanje javnog znanstveno-istraživačkog sektora i
gospodarstva a sastoji se od dva komplementarna potprograma: Tehnologijski
istraživačko - razvojni projekti i Razvoj na znanju utemeljenih poduzeća. Prvi
potprogram usmjeren je na pred-kompetitivna istraživanja novih proizvoda,
procesa/postupaka i usluga, te na istraživanja strategijskog karaktera koja čine
temelj dugoročnog tehnologijskog razvoja gospodarstva. Drugi potprogram
usmjeren je na razvoj na znanju utemeljenih poduzeća čiji se razvoj i rast temelji, u pravilu, na vlastitom razvoju i istraživanju što uključuje i suradnju s domaćim istraživačko-razvojnim potencijalima.17 Inovacije i nove tehnologije su
ključni čimbenici gospodarskog i društvenog razvitka, stoga je cilj Ministarstva
znanosti, obrazovanja i športa stvoriti uvjete za brzu i uspješnu transformaciju istraživačkih rezultata i tehnoloških inovacija u proizvode konkurentne na
svjetskim tržištima, potaknuti međunarodni tehnološki transfer te razvoj tehnološki utemeljenih malih i srednjih poduzeća.
Hrvatska gospodarska komora je neprofitna, nevladina, stručno poslovna
udruga svih pravnih subjekata koji se bave gospodarskom djelatnošću. Funkcionalno HGK sastoji se od trinaest Sektora koji predstavljaju grane gospodarskih aktivnosti (graditeljstvo, industrija, poljoprivreda, malo gospodarstvo,
financijske institucije, informatika i dr.), te 36 udruženja, 87 grupacija i 13 zajednica.18 Osnovna uloga Hrvatske gospodarske komore je zastupati interese gospodarstva prema kreatorima gospodarske politike (ministarstva, Vlada,
Sabor), promicanje hrvatskog gospodarstva u zemlji i inozemstvu, te poduzimanje aktivnosti za unapređenje rada i poslovanja tvrtki. Mnoštvo projekata
Hrvatske gospodarske komore ima značajnu vrijednost za početničke poduzetničke pothvate.
Hrvatska obrtnička komora, njena osnovna svrha osnivanja je zaštita i promicanje interesa obrtništva. S tim je ciljem Hrvatska obrtnička komora osnova17 18 http://public.mzos.hr
www.hgk.hr
281
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
na 1852. godine i svoju tradiciju promocije zaštite obrtnika ima i danas nakon
150 godina. U 2004. godini je u Hrvatsku obrtničku komoru bilo učlanjeno oko
91.000 obrtnika koji su organizirani u udruženja obrtnika, područne obrtničke komore i strukovne organizacije, putem kojih provode svoje aktivnosti, te
ostvaruju ciljeve i interese. Hrvatska obrtnička komora aktivno je uključena u
obrazovanje učenika kroz dvojni sustav školovanja i njihovo naukovanje obrta
u licenciranim radionicama.19 Jedan od najnovijih projekata kojeg je započela
Hrvatska obrtnička komora odnosi se na promicanje obrta putem Interneta. U
cilju promocije obrtnika, obrtničkih proizvoda i usluga i poslovnog povezivanja gospodarskih subjekata u zemlji i inozemstvu, Hrvatska obrtnička komora
izradit će elektronski e-Katalog obrtništva 2012. (obrtničkih / poduzetničkih
proizvoda i usluga).
Hrvatski Zavod za zapošljavanje javna je ustanova u vlasništvu Republike
Hrvatske, ustrojena Zakonom o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za
vrijeme nezaposlenosti, sa zadaćom rješavanja pitanja iz problematike vezane
uz zapošljavanje i nezaposlenost u najširem značenju tih pojmova.20 Vodeći
je sudionik u razvoju hrvatskog tržišta rada, poglavito u objedinjavanju cjelokupne ponude i potražnje rada da bi se postigla puna zaposlenost. Za poduzetnike početnike Zavod vrši stručnu selekciju budućih djelatnika poduzeća,
njihovo stručno usavršavanje, sufinanciranje zapošljavanja i obrazovanja te
kreditiranje za otvaranje novih radnih mjesta. Navedeni poticaji vezani su uz
status odabrane osobe.
Hrvatska udruga poslodavaca osnovana je 1993. godine kao dobrovoljna,
neprofitna i neovisna udruga poslodavaca koja štiti i promiče prava i interese
svojih članova. Osnovala ju je grupa uglednih hrvatskih gospodarstvenika. Od
stupanja na snagu Zakona o radu iz 1996. godine, kojim se na potpuno novi
način uređuju radni odnosi u Republici Hrvatskoj, HUP kao dobrovoljni i neovisni predstavnik poslodavaca dobiva legitimno pravo na kolektivno pregovaranje i sklapanje kolektivnih ugovora. Osim aktivnosti u području radno-socijalnog zakonodavstva te industrijskih odnosa, štiti privatno vlasništvo, promovira
razvoj i uređenje tržišnih uvjeta poslovanja, jačanje konkurentnosti i povoljne
poduzetničke klime. Danas predstavlja snažan i neovisan glas poslodavaca i
poduzetnika, a ima više od 5.000 članova koji zapošljavaju 400.000 radnika.21
Članovima udruge pružaju se pravni i ekonomski savjeti, komercijalni kontakti
u zemlji i inozemstvu, edukacijski programi te pomoć pri izradi pravnih akata
iz područja radnog zakonodavstva. Neovisno o tome je li član Hrvatske udruge
poslodavaca dugogodišnji poduzetnik ili poduzetnik početnik, može se uklju19 www.hok.hr
www.hzz.hr
21 www.hup.hr
20 282
Boris Sisek, Barbara Gajšak: INSTITUCIONALNE POTPORE PODUZETNIŠTVU
čiti u njihove projekte sukladno potrebama koje se javljaju tijekom poduzetničkog pothvata.
Poslovno-inovacijski centar Hrvatske - BICRO d.o.o. je temeljem Uredbe Vlade RH (NN br. 129 od 19. studenog 2010.) o osnivanju Poslovno-inovacijske
agencije Republike Hrvatske - BICRO promijenio pravni oblik koji je optimalan
za provođenje programa i projekata u okviru EU fondova. Tom Uredbom BICRO
prestaje biti trgovačko društvo i postaje javna ustanova pod nazivom Poslovno - inovacijska agencija Republike Hrvatske. Djeluje kao središnja ustanova za
razvoj i unaprjeđenje inovacijskog i tehnologijskog sustava.22 BICRO je ključna
organizacija u nacionalnom inovacijskom sustavu čija je osnovna uloga razvoj
i provedba programa državne potpore s ciljem jačanja tehnologijskog razvoja
kao pokretača održivog gospodarskog rasta zemlje. Osnovni zadatak je organiziranje sustava financijske potpore te pronalaženje dodatnih izvora kapitala za
razvoj i rast tehnološki utemeljenih poduzeća te uvođenje novih tehnologija u
proizvodni i uslužni sektor.
Hrvatski institut za tehnologiju - HIT
Vlada Republike Hrvatske osnovala je u ožujku 2006. godine Hrvatski institut za tehnologiju - HIT d.o.o. s ciljem da isti postane središnjom institucijom
hrvatske tehnologijske mreže. HIT pruža podršku i usmjerava hrvatska razvojno-tehnologijska istraživanja, prati i predviđa svjetska tehnologijska kretanja,
savjetuje i pruža podršku u pitanjima intelektualnog vlasništva i transfera tehnologija, pruža podršku i promiče sudjelovanje u europskim projektima istraživanja i razvoja te na međunarodnoj razini promiče hrvatsku tehnologijsku proizvodnju i istraživačko-razvojni potencijal.23 Hrvatski institut za tehnologiju
povezat će kreativne sudionike iz područja znanosti, istraživanja i industrije u
jedinstvenu zajednicu znanja ili trokut znanja (obrazovanje - istraživanje - inovacije). S tim u vezi, djelatnost HIT-a obuhvaća financiranje i provedba tehnologijskih projekata; praćenje, analizu i predviđanje utjecaja svjetskih tehnologijskih zbivanja na području RH; savjetovanje i podrška u zaštiti intelektualnog
vlasništva i transferu tehnologija; poticanje domaćih sudionika na sudjelovanje u europskim istraživačkim i razvojnim projektima; promicanje hrvatskih
tehnoloških dostignuća i istraživačko-razvojnih potencijala u svijetu.
Hrvatski institut za tehnologiju teži postati vodećom institucijom koja razvojem i provedbom tehnologijske politike osigurava uvjete za snažan i trajan
razvoj gospodarstva temeljenog na znanju.
22 23 www.bicro.hr
http://www.hit.hr/web/?id=219&vijest=40&l=hr
283
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
Hrvatska udruga poslovnih žena KRUG
Poslovne žene u Republici Hrvatskoj prvi su se puta organizirale 1992. kao
Sekcija poslovnih žena pri Hrvatskoj udruzi menadžera CROMA. Pojavljivanje
hrvatskih poslovnih žena na svjetskoj sceni uvjetovalo je osnivanje samostalne
organizacije i tako je u studenom 1995. godine osnovan KRUG. Rade na poboljšanju položaja poslovnih žena u društvu, poticanjem ženskog poduzetništva,
poslovne kulture i etike poslovanja. Aktivnosti KRUG-a su edukacija, umrežavanje, promocija postignuća poslovnih žena, djelovanje prema javnim organizacijama i institucijama, te povezivanje sa srodnim udrugama u zemlji i inozemstvu.24 Krug nije politička organizacija i nije osnovan kako bi predstavljao
samo žene. Žele ciljeve ispunjavati zajedno s muškim kolegama. Zadatak je
povećati razinu suradnje unutar i između tvrtki, a prema etičkom kodeksu ponašanja, jednako u društvenoj kao i u gospodarskoj sferi. Podržavaju promociju sposobnih, vrijednih, odlučnih i etičnih poslovnih ljudi, osobito poslovnih
žena, čiji velik potencijal nije prepoznat ili nije dovoljno cijenjen u postojećem
okružju.
Centar za politiku razvoja malih i srednjih poduzeća i poduzetništva (CEPOR)
je prvi think-tank u Hrvatskoj koji se bavi problematikom malog i srednjeg
poduzetništva (MSP). Neprofitna je organizacija, osnovana 2001. godine temeljem Sporazuma između Republike Hrvatske i Instituta Otvoreno društvo
- Hrvatska. 10 institucionalnih osnivača CEPORA lideri su u svojim područjima
djelovanja - od akademske zajednice do udruženja gospodarstvenika, razvojnih agencija i poduzetničkih centara.25
CEPOR provodi sljedeće aktivnosti:
1. Istraživanje - neovisna istraživanja vezana za politiku razvoja sektora
malih i srednjih poduzeća radi osiguranja objektivnog definiranja problema i predlaganja rješenja.
2.Razvoj politike - graditi zakonodavni i izvršni kapacitet Vlade za vođenje politike razvoja sektora malih i srednjih poduzeća u cilju dizajniranja i implementiranja djelotvornih i nediskriminirajućih politika
razvoja malih i srednjih poduzeća.
3. Zagovaranje - organizirati aktivnosti, utjecati na javnost i oblikovanje
politike relevantne za sektor malih i srednjih poduzeća. Zagovaranje treba omogućiti sektoru malih i srednjih poduzeća da se o njihovim problemima čuje i raspravlja, te da se postignu neka konkretna rješenja.
24 25 www.krug.com.hr
www.cepor.hr
284
Boris Sisek, Barbara Gajšak: INSTITUCIONALNE POTPORE PODUZETNIŠTVU
4.2. Edukacija poduzetnika
Poduzetnicima se obično nazivaju vizionarski mislioci koji započinju razne
poslovne pothvate u brzo promjenjivom okruženju. No, određene poduzetničke sposobnosti se mogu i naučiti. Svrha edukacije koju pružaju sveučilišta su
prije svega razviti, odnosno usaditi poduzetničke sposobnosti koje su kompatibilne sa načinom razmišljanja svakog pojedinca. Poduzetništvo kao edukacijska disciplina proučava kako, tko i sa kojim učincima, otkriva, vrednuje i iskorištava mogućnosti i prilike za stvaranje budućih dobara i usluga. Postoji razlika
između onoga što se uči o poduzetništvu, te učenju poduzetništva. Zasigurno
da tijekom formalnog obrazovanja nismo upoznati sa nekim situacijama iz
stvarnog svijeta, ali je bitno da usvojimo vještine i znanja kako bi se danas-sutra što bolje snalazili upravo u takvim nepoznatim prilikama. Smatra se da je za
opstanak, a potom rast i profitabilnost, ključno stalno ulaganje u nove proizvode i usluge, ali i u ljude. Obrazovanje sadašnjih ali i budućih poduzetnika postaje, zbog toga, temeljna preokupacija suvremenog društva. Kvalitetan sustav
obrazovanja poduzetnika mora omogućiti lokalnim poduzetnicima početnicima (pripravnicima), načine i sredstva za povezivanje studenata sa stvarnim ili
virtualnim mentorima, te s malim studentskim poduzetničkim inkubatorima.
Institucije koje su u Hrvatskoj zadužene za poticanje poduzetništva nisu
kvalitetno povezane i koordinirane, nema usklađenosti protoka informacija
o njihovim aktivnostima, iako one, svaka zasebno, posjeduju odgovarajuće
alate i ljudske resurse za njihovu uspješnu provedbu. U većini slučajeva programi koji su namijenjeni poticanju i potpori poduzetništvu, podudaraju se u
mnogim smjernicama, pa tako dolazi do suvišnih izdataka koji su potrebni za
njihovu implementaciju. Uz onu nacionalnu, bitna je i lokalna institucionalna
potpora, s obzirom da je svaka lokalna jedinica privrženija i bolje upoznata s
potrebama svojega područja.
5. PODUZETNIČKI INKUBATORI - SPECIJALIZIRANA
INSTITUCIONALNA PODRŠKA POČETNIM PODUZETNIČKIM
POTHVATIMA
Poduzetnički inkubatori predstavljaju jednu od rijetkih specijaliziranih institucija isključivo fokusiranih na potrebe poduzetnika početnika. U kritičnom
razdoblju pokretanja poslovnog poduhvata inkubatori pružaju značajan oslonac poduzetnicima početnicima. U tom razdoblju poduzetnicima početnicima
nedostaju sredstva, znanje i iskustvo koje u značajnom dijelu može nadomjestiti poduzetnički inkubator.
Prvi poduzetnički inkubatori pojavljuju se u SAD u 1970-tim godinama
iako se najstarijim smatra inkubator u Batavia, New York, koji je počeo djelovati
285
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
1959. godine. Osnovali su ga stanovnici Batavie u suradnji s lokalnom upravom, kao odgovor na stvaranje velikog broja nezaposlenih zbog zatvaranja
velike tvornice.26 Inkubatori su nastali kao rezultat tri paralelna procesa: pokušaja da se iskoriste napuštene tvornice, podupiranja poduzetništva i inovacija
na univerzitetima te namjere uspješnih poduzetnika i investitora da prenesu
svoja znanja i iskustva na nove poduzetnike s ciljem tehnološke inovacije i komercijalizacije njihovih ideja.
Službena definicija pojma „Poduzetnički inkubator“ prema Europskoj komisiji glasi: „Poduzetnički inkubator predstavlja ograničeni prostor na kojem se
koncentriraju novostvorena poduzeća. Njegov cilj je unaprijediti mogućnost
za rast i opstojnost tih poduzeća pružajući im modularni prostor sa zajedničkom infrastrukturom (telefax, kompjutorska oprema, itd.) kao i s managerskom podrškom i ostalim uslugama. Glavni naglasak je na lokalnom razvoju i
zapošljavanju nove radne snage.“ Za razliku od Europske komisije, Nacionalna
udruga poduzetničkih inkubatora SAD (USNBIA) pri definiciji poduzetničkih inkubatora ne stavlja naglasak na prostor nego na usluge koje se pružaju stanarima: „Poduzetnički inkubator predstavlja jedan od alata za ekonomski razvoj
osmišljen da ubrza rast i uspješnost poduzetničkih tvrtki kroz niz resursa i usluga koje potiču poslovni razvoj. Osnovni cilj inkubatora je „proizvesti“ uspješna
poduzeća koja su pri izlasku iz inkubatora financijski samoodrživa i neovisna.“
Ciljevi se razlikuju ovisno o tipu inkubatora:
1. Inkubatori za lokalni ekonomski razvoj:
-zapošljavanje,
- revitalizacija određenih djelatnosti,
- ekonomski razvoj,
- pružanje podrške ciljnim skupinama ili djelatnostima,
- razvoj malog i srednjeg poduzetništva i klastera.
2. Akademski i znanstveni inkubatori:
- komercijalizacija tehnologija,
- razvoj poduzetničke okoline,
- društvena odgovornost,
-imidž,
- novi izvori financiranja.
26 Lewis, David: Does Technology Incubation Work? - A Critical Review, Rutgers University, New Jersey, USA,
2001.
286
Boris Sisek, Barbara Gajšak: INSTITUCIONALNE POTPORE PODUZETNIŠTVU
3. Poslovni inkubatori
- razvoj poduzetničkog duha među zaposlenicima (zadržavanje talenata),
- pristup novim tehnologijama i novim tržištima,
-profit.
4. Privatni investicijski inkubatori
- ostvarivanje profita prodajom dionica poduzeća iz inkubatora uz
smanjivanje rizika,
- suradnja poduzeća unutar inkubatora.
Nacionalna udruga inkubatora Amerike identificirala je sljedeće tipove
inkubatora: za sve vrste djelatnosti, opći tehnološki inkubatori, proizvodni inkubatori, za određene djelatnosti, za uslužne djelatnosti, za poticanje razvoja
postojećih poduzeća i ostali.
Uzimajući u obzir očekivanja i razloge za pokretanje inkubatora potrebno
je definirati ulogu inkubatora u lokalnim programima namijenjenim razvoju
poduzetništva, odnosno programima socijalnog, ekonomskog i tehnološkog
razvoja. Razlozi zbog kojih bi inkubatori trebali dobiti lokalnu potporu jesu
stvaranje novih radnih mjesta, pružanje potpore poduzetnicima početnicima,
utjecaj na lokalni ekonomski razvoj, povezivanje znanosti i poduzetništva, diverzifikacija lokalne ekonomije, poticanje razvoja poduzetništva među manjinskim skupinama društva, tehnološko istraživanje i razvoj, poticanje izvoza i poslovanja na globalnim tržištima, stvaranje klastera i umrežavanje poduzetnika.
Određivanje ključnih ljudi, poduzeća, državnih tijela i institucija za poticanje
poduzetništva, koji će biti uključeni u projekt, određuje budući smjer razvoja inkubatora. Jedan od najvažnijih preduvjeta je način financiranja projekta.
Ovisno o podršci lokalne zajednice, političara, snažnih privatnih poduzeća i
planiranim vlastitim prihodima od pružanja usluga stanarima inkubatora, neophodno je u studiji izvodljivosti definirati dugoročne izvore financiranja. Oni
trebaju biti usklađeni s odlukom pokretača inkubatora o njegovoj profitnoj ili
neprofitnoj profiliranosti jer će to utjecati na osnovne ciljeve rada inkubatora.
Veliki broj ljudi želi postati poduzetnik, međutim mnogima nedostaje odlučnost i vještina da pretvore svoje ambicije u realnost. Upravo za taj segment
društva inkubatori predstavljaju dodatni poticaj i podršku koja im je neophodna za ulazak u svijet poduzetništva. Bilo da se radi o malim proizvodnim
ili uslužnim obrtima ili projektima koji su vezani uz napredne tehnologije, zajednička im je potreba za edukacijom, prostornom ili financijskom podrškom,
savjetodavnim uslugama, administrativnim uslugama i sl. Korisnici poslovnih
usluga poduzetničkih inkubatora su one skupine ljudi kojima je zbog njihovog
položaja u društvu, stupnja obrazovanja, godina poslovnog iskustva, nacional287
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
ne ili rasne pripadnosti, osobnog invaliditeta i sl., otežano započinjanje poduzetničkog pothvata. Među navedenim skupinama posebno se ističu mlade
osobe.
Poduzetnički inkubatori pružanjem usluga svojim stanarima podupiru njihov rast i razvoj. Usluge koje se pružaju stanarima ovise o modelima inkubatora, no veliki dio usluga je sličan i međusobno se nadopunjavaju te ih je moguće
grupirati. U Hrvatskoj se navode sljedeće karakteristične usluge koje pružaju
hrvatski inkubatori: usluga suvremene razmjene poslovnih informacija, podrška pri ulasku na nova tržišta, pristup specijaliziranom aplikativnom software-u
za izradu investicijskih projekata i pristup konferencijskim prostorijama.
5.1. Prednosti i nedostaci poduzetničkih inkubatora
Prednosti poduzetničkih inkubatora, koje naglašava A., Szabo27:
1. Poduzetnički inkubatori mogu postati dugoročni razvojni čimbenik za
društvo u cjelini osobito kroz pomoć u diversifikaciji ekonomije regije
i povećanje broja poreznih obveznika,
2. Poduzetnički inkubatori pomažu u kreiranju pozitivnog mišljenja prema poduzetničkoj inicijativi, inovacijama, poduzimanju rizika i poduzetništvu,
3. Poduzetnički inkubatori u većini slučajeva povećavaju stupanj vjerojatnosti uspjeha poduzetnika početnika,
4. Veliki značaj poduzetničkih inkubatora je i u samoj činjenici da stari i
napušteni objekti dobivaju novu ulogu u stvaranju adekvatnih uvjeta
za razvoj poduzetništva.
S druge strane, poduzetnici koji nisu stanari poduzetničkih inkubatora kritiziraju ulogu inkubatora kao diskriminatornu, jer njihovu podršku mogu koristiti samo neki, a ne svi. Pored toga, većina inkubatora se ne može financirati
iz vlastitih prihoda, te koriste sredstva iz proračuna u čijem punjenju veći udio
imaju poduzetnici koji nisu stanari poduzetničkih inkubatora.
O uspješnom poslovanju inkubatora najbolje govori njegova mogućnost
da opstane na tržištu, te da se dovoljan broj klijenata uključuje u projekte koje
im inkubator pruža. Uspješni poduzetnički inkubatori povećavaju inovacijski
potencijal određenog područja bilo da se radi o inovativnom pristupu poslovanju ili inovacijama u tehničkom i tehnološkom smislu. Poduzeća koja svoju
djelatnost zasnivaju na takvom načinu poslovanja mogu postati važan čimbenik u suradnji s većim poduzećima u regiji, pružajući im usluge ili proizvode koji
oni, zbog svoje veličine, ne žele ili ne mogu samostalno pružati ili proizvoditi.
27 Szabo, A., Promoting and Sustaining Business Incubators for the Development of SME-s; dokument za
diskusiju; Ženeva, Švicarska, 2002.
288
Boris Sisek, Barbara Gajšak: INSTITUCIONALNE POTPORE PODUZETNIŠTVU
5.2. Hrvatska iskustva u razvoju poduzetničkih
inkubatora
Poduzetnički inkubatori i tehnološki parkovi pojavljuju se u Hrvatskoj od
1994. godine i uglavnom se oslanjaju na financijsku potporu resornih ministarstava, županija, gradova i ostalih institucija za poticanje poduzetništva. Svi
postojeći inkubatori i tehnološki parkovi neprofitnog su karaktera i služe kao
potpora lokalnom ekonomskom razvitku.
Ciljevi poduzetničkih inkubatora i tehnoloških parkova u Hrvatskoj:
1. Pružati podršku razvoju poduzeća čija djelatnost je vezana uz napredne tehnologije,
2. Stvarati nova radna mjesta za kvalificiranu radnu snagu,
3.Komercijalizirati inovacije,
4. Promovirati nacionalne proizvode, usluge i tehnologiju,
5. Privući strane investicije,
6. Pružati pomoć pri stvaranju klastera (umrežavanjem sličnih ili srodnih
djelatnosti regije),
7.Ojačati nacionalnu konkurentnost,
8.Osnažiti internacionalno umrežavanje.
Broj poduzetničkih inkubatora i tehnoloških parkova u Hrvatskoj neprestano se povećava. U Hrvatskoj trenutno djeluje 24 poduzetnička inkubatora.
6. ZAKLJUČAK
Započinjanje poslovnog pothvata predstavlja velik izazov i naporan proces tijekom kojeg se poduzetnik suočava s mnogim problemima, te mu je
potrebna pomoć i podrška okoline. Za stvaranje adekvatnog poduzetničkog
okruženja nužno je da se pruži pomoć poduzetnicima početnicima prilikom
osnivanja, ali i daljnjeg razvoja njihova poslovnog pothvata. Cilj je da sve institucije, kojima je osnovna zadaća pružanje pomoći i podrške poduzetnicima početnicima, utječu na okruženje putem programa za poticanje razvoja
poduzetništva u kojima se prvenstveno vodi briga o naobrazbi, raspoloživosti
potrebnih usluga, općem pristupu informacijama i podacima te osigurava potrebni kapital i stvaranje adekvatnog okruženja za kvalitetan i uspješan rad poduzetnika početnika. Poduzetnici početnici, svojim uspješnim gospodarskim
djelovanjem, mogu višestruko utjecati na lokalnu zajednicu odnosno na rast i
razvoj općih društvenih dobara.
Institucionalna potpora tek je jedan od elemenata koji omogućuju uspješno poduzetničko djelovanje. Ostali elementi su adekvatno makroekonomsko
289
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
okruženje, organizacijska kultura koja je poduzetnički orijentirana i postojanje
strategije ekonomskog razvoja na državnoj razini. Na temelju te strategije treba se realizirati njena implementacija, upravo putem institucionalnih oblika.
Institucije koje su u Hrvatskoj zadužene za poticanje poduzetništva nisu
kvalitetno povezane i koordinirane, nema usklađenosti protoka informacija
o njihovim aktivnostima, iako one, svaka zasebno, posjeduju odgovarajuće
alate i ljudske resurse za njihovu uspješnu provedbu. U većini slučajeva programi koji su namijenjeni poticanju i potpori poduzetništvu, podudaraju se u
mnogim smjernicama, pa tako dolazi do suvišnih izdataka koji su potrebni za
njihovu implementaciju. Uz onu nacionalnu, bitna je i lokalna institucionalna
potpora, s obzirom da je svaka lokalna jedinica privrženija i bolje upoznata s
potrebama svojega područja.
LITERATURA
1. Buche, W. M., Scillitoe, L. J., Influence of Gender and Social Networks on Organizational
Learning within Technology Incubators; American Journal of Business 22(1): 59-67; 2007.
2.Dabić, M., Pietrzykowski, M., Fostering Education in Entrepreneurship; Bogucki Wydawnictwo Naukowe; Poznań, 2011.
3. Flash Euromarometer: Entrepreneurship, European Commission, Brussels, 2002.
4.Green Paper: Entrepreneurship in Europe, European Commission, Entreprise publications,
Brussels, 2003.
5. Horan, G., O’Dwyer, M., Tiernana, S., Exploring management perspectives of branding in
service SMEs; Journal of Services Marketing 25(2): 114-121; 2011.
6. Irwin, D., The importance of Incubator Workspace; SBS, Department of Trade and Industry,
Engleska, 2001.
7.Kodithuwakku, Sarath S., Rosa, P., The entrepreneurial process and economic success in a
constrained environment; Journal of Business Venturing 17(5): 431-465; 2002.
8.Kolaković M.: Poduzetništvo u ekonomiji znanja, Sinergija, Zagreb, 2006. god.
9.Lewis, David: Does Technology Incubation Work? - A Critical Review, Rutgers University,
New Jersey, USA, 2001.
10.Lončar, J., Industrijske, poslovne i slobodne zone-pojam, zančenje i faktori lokacije; geografski odsjek; PMF, Zagreb, 2008. god.
11.Mills, C., Enterprise orientations: a framework for making sense of fashion sector start-up;
International Journal of Entrepreneurial Behaviour & Research 17(3): 245-271; 2011.
12.Orlando, J., Enterprise zones; OLR research report, 2011.
13.Singer, Slavica et. al; Što Hrvatsku čini (ne)poduzetničkom zemljom, Global Entrepreneurship monitor - Hrvatska 2002., CEPOR, Zagreb, 2003. god.
14.Szabo, A., Promoting and Sustaining Business Incubators for the Development of SME-s;
dokument za diskusiju; Ženeva, Švicarska, 2002.
15.Škrtić, M.: Poduzetništvo, Sinergija, Zagreb, 2006. god.
290
Boris Sisek, Barbara Gajšak: INSTITUCIONALNE POTPORE PODUZETNIŠTVU
Pristup podacima na internet stranicama
1.http://web.efzg.hr/dok/pds/Strat_pod
2. http://www.business-navigator.biz
3.http://www.hzz.hr
4.http://www.hup.hr
5.http://www.bicro.hr
6.http://www.hit.hr
7.http://www.krug.com.hr
8. http://www.cepor.hr/projekti.html
9.http://www.hamag.hr
10.http://www.hbor.hr
11.http://hgk.biznet.hr
12.http://www.hok.hr
13.http://www.mingorp.hr
14.http://public.mzos.hr
291
RiM Konferencija - zbornik stručnih radova
292
RAČUNOVODSTVO I MENADŽMENT - RiM • 13. međunarodna znanstvena i stručna konferencija
UDRUGA „HRVATSKI RAČUNOVOĐA"
Neovisna Udruga računovođa,
poreznih savjetnika i financijskih djelatnika
ZAGREB, Vlaška 68
RAČUNOVODSTVO I MENADŽMENT - RiM
13. međunarodna znanstvena
i stručna konferencija
ZBORNIK RADOVA
Svezak II. – stručni radovi
Zagreb, 2012.

Najčešća pitanja i odgovori

Četvrto pismo - hrvatska verzija

Ekonomska pozicija Bosne i Hercegovi

Andreja Rosandić, NESsT Croatia

Ocjenjujući da izvori globalne ekonomske krize proističu iz

sljedećoj stranici

Branko Grisogono, redoviti profesor u trajnom zvanju na PMF

DIJASPORA|KAKO OnA mOže DOPRInIJetI RAzvOJu zemAlJA

Društveno poduzeće