Arheoakustičke pojave Nekromanteiona kod Aheronta

Ozren Bilan
Arheoakustičke pojave u Nekromanteionu
Bilan Audio Site
Arheoakustičke pojave
Nekromanteiona kod
Aheronta
Kamena gluha komora stara 2500 godina
Ozren Bilan
2014.
U Nekromanteion u Aheronu, Grčka, sagrađenom prije 2500 godina, Sveučilište iz Soluna izvršilo je niz elektroakustičkih mjerenja, a zatim je
napravljen vrlo precizan 3D model primjenom najsuvremenijeg programa za akustičku simulaciju. Nakon simulacije primijećeno je da su
odstupanja od izmjerenih vrijednosti 85%. U prostoriji je izmjerena i vrlo niska razina buke. Ukupna kombinacija akustičkih parametara ne
nalazi se u prirodi nego jedino u gluhim komorama. Intenzivni psihološki učinci koji nastaju u Nekromanteionu isti su kao u gluhoj komori.
Isklesan je u podzemnoj vapnenačkoj stijeni. Volumen mu je veći od 375 m3. Vrijeme odjeka na 500 Hz oko 0,4 s, a na 63 Hz samo 0,49 s.
1
Ozren Bilan
Arheoakustičke pojave u Nekromanteionu
Nekromanteion kod Aheronta
Polovinom prošlog stoljeća, grčki arheolog S. Dakaris otkrio je kompleks koji se uzdiže iznad rijeke
Aheront, oko 2.5 km od ušća u zaljevu Fanari u Epiru na sjeverozapadnom dijelu Grčke. Arheološko
nalazište otkriveno je 1958., a iskapanju su se vršila do 1964., a nakon toga od 1976 - 1977.
Centralna struktura ima zidove debljine 3.5 m, napravljenih od šesterokutnih i peterokutnih
poligonalnih kamenih blokova. Ispod je podzemna komora. Mjesto je točka na spoju rijeka Aheront
(rijeka boli), Piriflegeton (rijeka vatre i ključale krvi) i Kokita (rijeka naricanja), kroz koje teku vode
kraljevstva mrtvih Hada. Dakaris je odredio zgradu kao Nekyomanteion ili Proročište mrtvih, u kojeg
je tiranin Korinta, Perijandar, slao emisare koji su trebali komunicirati s njegovom pokojnom ženom
Melisom, što je opisao Herodot. To je isto mjesto kojeg je opisao Homer, u epizodi Odisejeva posjeta
Hadu i Perzefoni, u kojem se savjetuje s mrtvim mudracem Tiresijom o tome kako će se vratiti na
Itaku.
Danas postoji i mišljenje stručnjaka da je
riječ o utvrđenoj farmi tipičnoj za
Helenistički period. Tu je pronađeno
dosta keramike te 21 brončani dio
(modioli) od najmanje sedam katapulta,
koje je Dakaris identificirao kao dijelove
krana dizalice. Na istom mjestu
proizvodilo se oruđe i oružje.
Stari Grci su vjerovali da mrtvi (Nekys ili
Nekroi) ostaju u zemlji, a da im duša na
putu u Podzemni svijet ima mogućnosti
predviđanja budućnosti. Homer u
pjevanju Nekyia, opisuje kako treba
pristupiti mrtvim dušama budući da je
mijazma mrtvih vrlo snažna. Zbog toga su
brojni drevni hodočasnici posjećivali
mjesta, za koja se vjerovalo da
predstavljaju ulaz u podzemni svijet
mrtvih, kako bi primili proročanstva.
Najpoznatija
proročišta
bila
su
Posejdonov hram u Taenaronu, Hermione
u Argolisu, Herakleja na Pontosu, a
najvažniji je bio Nekyomanteion. U drevna
vremena pristizali su hodočasnici sa svih
strana kako bi tražili savjet i dobili
odgovore od mrtvih. Pri tome su duže
odsjedali na posjedu Nekromanteio gdje
su ih gostili svećenici koji su ih pripremali
za uvid u svijet mrtvih. Ostaci kompleksa
izuzetno su složeni s brojnim dijelovima za
goste, svećenike i svetište gdje se događao
ritualni susret s mrtvima.
2
Ozren Bilan
Arheoakustičke pojave u Nekromanteionu
Budući da je susret s mrtvima vrlo velika opasnost prvo su se za susret trebali pripremiti promišljenim
i složenim ritualima, kako fizički tako i duhovno. Tijekom njihovog boravka prehranu hodočasnika
pomnjivo su kontrolirali svećenici koji su im malo po malo mijenjali percepciju i izazivali stanja
halucinacija psihotropnim drogama. Kroz podzemne tunele Necromanteiona, (grčki: Νεκρομαντεῖον),
hodočasnici su prolazili Labirintom prema centralnoj podzemnoj komori svetištu.
Ritualna primjena Necromanteiona uključuje
složenu ceremoniju u kojoj bi učesnici koji
žele govoriti s mrtvima prvo okupljali u
hramovima nalik na ziggurat gdje su
konzumirali složeni obrok od graha,
svinjetine, kruha, kamenica i psihotropnog
narkotičkog sastojka. Nakon ceremonije
pročišćenja, počeli bi se spuštati kroz
meandar hodnika s troja željeznih vrata.
Kroz manji otvor na podu glavne prostorije
hodočasnici bi stupili u mračnu kriptu –
palaču Hada i Perzefone. Prostorija je i danas
zadivljujuća u kontradikciji nepravilnog
kamenog poda i velikog broja 15 izuzetno
pravilnih kamenih lukova. Kripta je
najvjerojatnije isklesana u živoj stijeni gdje je
vjerojatno u davnoj prošlosti kult započeo u
pećini.
Konačno bi se spustili u podzemno svetište.
Tu bi postavila niz pitanja uz molitveno
pjevanje, a učesnik bi zatim vidio svećenika
koji se podiže s poda i počinje lebdjeti iznad
tla hrama. To je omogućavala primjena
aeorema - kazališnih kranova. Seanse nisu
nikad duže trajala, a u nastavku ćemo vidjeti
zašto.
Necromanteione su opljačkali i uništili Rimljani.
Akustika prostora i psihoakustika
Arhitekt P. Karampatzakis i mr. V. Zafranas dipl.ing., sa Sveučilišta u Solunu, prilikom turističkog
obilaska primijetila su neobične akustičke osobine kripte, pa su je odlučili detaljnije ispitati. To su
opisali u članku Did Hades accept visitors? prikazanog na 15-tom sastanku Europske udruge
arheologa. http://invenio.lib.auth.gr/record/124480/files/Did%20Hades%20accepts%20Visitors.pdf
Prije nego u najkraćim crtama prikažemo rezultate mjerenja i upoznamo se s neobičnim rezultatima
potrebno je naglasiti neke činjenice vezane za psihoakustiku.
Svaka osoba vrlo lako shvaća koliko glasan zvuk može biti neugodan. Međutim, mnogo manje je
poznato da vrlo tiha okolina štetno djeluje na percepciju i psihologiju. Buka okoline od 15 - 20 dB je u
prirodi vrlo tiho mjesto i na njega ne nailazimo često. Suvremene gluhe komore imaju buku od 0 – 5
3
Ozren Bilan
Arheoakustičke pojave u Nekromanteionu
dB. Buka Nekromainteiona je oko 13 dB, a u tihim uvjetima i ako se primijeni pijesak na podu može
biti i manja od 10 dB.
Kronološki učinci deprivacije na ljudsku biologiju i psihologiju, kao posljedice boravka u gluhoj komori
prema trenutačnim saznanjima, su slijedeći:
0 - 10 min: stvara se osjećaj neugode sa simptomima stresa.
10 - 30 min: uho se prilagođava na vrlo nisku razinu buke pri čemu se čuju otkucaji srca sve glasnije.
30 – 60 min: osim otkucaja srca, čuje se i šum cirkulacije krvi u žilama.
60 - 120 min: osjetljivost uha dostiže maksimum, svi opisani zvukovi doživljavaju se kao vrlo glasni,
počinje se čuti slučajno kretanje molekula u prostoriji koje se sudaraju s bubnjićem. Ova situacija
postaje nepodnošljiva jer proizvodi vrlo jaki učinak na ljudsku psihu. Osoba se želi udaljiti.
Drugi aspekt psihoakustike je koncept prostornog
zvučnog prikaza u kojem osoba podsvjesno
mapira prostor prema zvučnim refleksijama.
Temeljem vremena odjeka na koje smo
podsvjesno naviknuti čovjek odmah određuje
dimenzije prostora u kojem se nalazi. To je još
važnije ako smo u mraku. U gluhoj komori
opisana funkcija neprestano podsvjesno stvara
stres jer ne možemo odrediti dimenzije prostora.
Stvara se deprivacija koju čovjek u mraku ne
može podnijeti nakon 15 – 20 min.
Prikaz mjerenja Karampatzakis i Zafranas
Autori su sa različitom mjernom opremom tri puta mjerili vrijeme odjeka i dobili su slijedeći rezultat u
frekvencijskom području od 63Hz do 5 kHz.
0.5 s
0.4 s
0.3 s
500 Hz
http://invenio.lib.auth.gr/record/124480/files/Did%20Hades%20accepts%20Visitors.pdf
Srednje vrijeme odjeka cijelog prostora, u čitavom spektru iznosi oko 0.4 s, a na višim oktavama oko
0.3 s. To vrijeme odjeka može se interpretirati na način da osoba u mjerenom prostoru praktično ne
može subjektivno čuti odjek. Situacije je vrlo neuobičajena za velike kamene prostorije bez
primijenjene apsorpcije.
Autori su zatim napravili 3D model koji je pokazao grešku 85% jer se uzima koeficijent apsorpcije
vapnenca, ovisno o poroznosti, 0.02 do 0.05, a model je pokazao da bi koeficijent apsorpcije za
izmjereno vrijeme odjeka trebao biti 0.30. Detaljniji model je pokazao da primjena lukova smanjuje
volumen za 15%, a povećava ukupnu površinu za 50%. Ni taj model nije pokazao 100% slaganje s
izmjerenim vrijednostima. Najneobičnije od svega bile su krivulje izmjerenog vremena odjeka koje su
4
Ozren Bilan
Arheoakustičke pojave u Nekromanteionu
pokazivale češljasto filtriranje. To dokazuje da je prostor između lukova apsorber koji praktički
prigušuju svu zvučnu energiju koja dospijeva između njih. Od 15 lučnih međuprostora, 16 lukova,
zvuk će uvijek ovisno o mjestu izvora, višestruko zatitrati između bar 10 do 11.
http://invenio.lib.auth.gr/record/124480/files/Did%20Hades%20accepts%20Visitors.pdf
Iz Sabineove relacije T60=0.163 V/ (αsr S) vidimo: ako izraz V/S teži maksimalnoj vrijednosti vrijeme
odjeka će biti maksimalno. Ako izraz V/S teži minimalnoj vrijednosti i vrijeme odjeka će biti
minimalno. To lakše uočavamo na crtežima:
Površina A i B su potpuno jednake. Ako su visine iste, okomito na crtež, u volumenu B vrijeme odjeka će biti kraće onoliko
koliko je površina S veća. Tome treba dodati i rezonanciju među lukovima
Osjet zvuka u prostoru
Iz Youtube videa Νεκρομαντείο.mp4 ekstrahiran
je zvuk u rezoluciji 24 bita 44100 Hz te je
izvršeno mjerenje spektra i spektrograma
govornog signala u kripti. Budući da je u signalu
bila veća količina šuma, signal je filtriran na
govorno područje te je šum filtriran adaptivnim
procesom učenja. Prikazan je spektar i
spektrogram signala. Rezultati su na grafovima.
Filtrirana zvučna datoteka nekromanteio.mp3
dostupna je sa;
http://www.audiologs.com/ozrenbilan/nekromanteio.mp3
Zaključak
U dijelu o psihoakustici uočili smo da ljudski organizam zbog stresa uslijed maksimalne osjetljivosti
uha i deprivacije koncepta prostornog zvučnog prikaza ne može u mračnoj gluhoj komori izdržati više
od 15 -20 minuta. Nitko ne tvrdi da je taj pristup u Nekromanteionu prije 2600 godina namjerno
napravljen ali je činjenica da postoji. Nakon prikaza mjerenja i preslušavanja govora, možemo se
5
Ozren Bilan
Arheoakustičke pojave u Nekromanteionu
zapitati koje je znanje prije 2500 godina imao arhitekt i akustičar koji je projektirao ovu kriptu? Što je
projektom želio postići i je li pri tome uspio?
Odgovore na ova pitanja možda nećemo nikad doznati ali možemo sa sigurnošću zaključiti slijedeće:
 Vrijeme odjeke kripte je 300% do 400% manje nego što bi bilo u normalnoj kamenoj prostoriji.
Ako je u vrijeme korištenja pod bio nasut pijeskom, rezultat bi bio mogao biti do 500%.
 S građevinskog stajališta, broj lukova potreban za statiku objekta može se smanjiti nekoliko puta.
Dakle, možemo zaključiti da je broj lukova namjerno povećan kako bi se djelovalo na akustiku
prostora.
 Primijenjeni materijal lukova je pomnjivo izabran šupljikavi vapnenac koji ima veći koeficijent
apsorpcije od običnog.
Očito projektant je znao kako smanjiti vrijeme
odjeka. Pitanje je što je uspio postići?
Moguć odgovor bi bio – htio je postići nešto vrlo
neobično, usudili bi se reći – onostrano,
nezemaljsko.
Htio je realizirati simulator otvorenog prostora
koji vara sustav sluha posjetitelja na način da se
osjeća da je u otvorenom prostoru iako se nalazi
u kripti – pećini i da mu se pri tome induciraju
psihoakustički efekti stresa suvremene gluhe
komore.
Prije više od 2500 godina drevni projektanti su
znali kako to realizirati.
Dodatne informacije na:
http://www.newsfinder.org/site/more/the_nekromanteio_at_acheron/
http://utenti.lycos.it/giuliodeflorio/oracle/oracolo.htm
http://www.mlahanas.de/Greeks/InventionsC.htm
http://en.wikipedia.org/w/index.php?oldid=611433575
http://en.wikipedia.org/w/index.php?title=File:Basement_of_Necromanteion.jpg
http://en.wikipedia.org/w/index.php?title=File:Labyrinth_halls_at_Nekromanteion.jpg
http://en.wikipedia.org/w/index.php?title=File:Nekromanteion_Main_Sanctuary.jpg
6