LIST SABORA BOŠNJAČKIH ASOCIJACIJA HRVATSKE SREBRENICA DA SE NE ZABORAVI Muftija Ševko ef. Omerbašić Jasmin Imamović Svim muslimanima želimo lagan i imanom nadahnut ramazanski post s nadom da će im ramazanski dani ispuniti srca vjerom, dušu nadom i živote dovom za bolju budućnost te da u radosti i veselju dočekaju ramazanski bajram. BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN Sabor bošnjačkih asocijacija RH i Uredništvo glasila SABAH info. EKSKLUZIVNI RAZGOVOR ALEKSANDAR TOLNAUER Predsjednik Savjeta za nacionalne manjine RH Salkan ef. Herić III. smotra bošnjačkih kulturno-umjetničkih društava RH - Pula, 6. studenog 2010. GODINA VI. / BROJ 30 / ZAGREB, KOLOVOZ, 2010. / ISSN 1846-243X EU upozorava BiH Šefovi misija ambasada Europske unije u BiH izrazili su duboko žaljenje zbog namjernog bojkota sjednice Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH 29. srpnja 2010. od strane SNSD-a (Savez nezavisnih socijaldemokrata). U državnom domu naroda BiH se nije glasalo o Zakonu o popisu stanovništva i domaćinstava zbog protivljenja SNSD-a koje predvodi premijer RS-a Milorad Dodik. EU upozorava BiH da su statistički podaci od strateške važnosti za društveno-ekonomski razvoj zemlje, posebice u kontekstu pristupnih pregovora sa EU i korištenja sredstava iz predpristupnih fondova EU. Šefovi misija EU pozivaju sve strane da se hitno i konstruktivno uključe u rješavanje ovog zakonodavnog prioriteta tako što će iskoristiti priliku na slijedećoj sjednici zakazanoj za 2. rujna 2010. Političke stranke u BiH moraju demonstrirati da su ozbiljne i iskrene u svojoj posvećenosti da zemlju približe članstvu u EU, saopćio je press ured Evropske komisije u Sarajevu. 17. GODIŠNJICA TUNELA DOBRINJA - BUTMIR U Sarajevu je 30.srpnja 2010. obilježena 17. godišnjica puštanja u funkciju tunela Dobrinja - Butmir, koji je u ratu bio najstrožije čuvana javna tajna. Tim povodom položeno je i cvijeće na spomen obilježje devet poginulih građana ispred tunela, te je prikazan film o ratnom tunelu. Do njegove izgradnje, vezu sa ostatkom svijeta Sarajevo je plaćalo ljudskim životima na aerodromskoj pisti. Rad na tunelu započeo je u ožujku 1993. godine 24 sata dnevno, 7 dana u sedmici. Timovi vojnika i nekadašnjih rudara rudnika Miljevina (pored Foče), kopali su tunel u dužini od 720 metara s obje strane aerodroma koji je kontrolirao UN, koristeći motike i krampove uz svijetlo gasnih lampi. Kada je bio završen, dnevno je kroz tunel prolazilo 2.000 do 3.000 ljudi i do 30 tona tereta (nafta, oružje, lijekovi, brašno, šećer, cigarete i drugo). Ovaj tunel osigurao je hranu, struju i komunikacije izgladnjelim Sarajlijama i spasio grad. Danas tunel posjećuju turisti i bio je i ostao simbol četverogodišnjeg otpora opkoljenog grada i njegovih stanovnika, protiv genocida i urbicida koji je provođen od agresora nad ovim gradom u periodu 1992. do 1995. godine. Tunel je praktično bio 1.450 dana na usluzi hiljadama onih koji su u redovima čekali da prođu kroz njega, nerijetko udarajući glavama o niske potporne drvene stupove i gazeći kroz vodu i blato. Za vrijeme najvećeg korištenja, kroz tunel je dnevno prolazilo čak 4.000 do 5.000 ljudi, a tijekom 1994. tunelom su postavljene male šine po kojima su išla mala kolica. Godine 1994. za tunel je saznala vojska Republike Srpske tako da je Ratko Mladić zvao Aerodrom koji je držao UN i tražio da se tunel sruši i zatvori. Tako je VRS pokušala kopanjem drugog tunela i preusmjeravanjem rijeke Željeznice da potopi tunel te ga tako onesposobi, no tunel nikada nije bio srušen i onesposobljen. GRAĐANI BiH DOBILI NAOČALE Velike ulične akcije, koje imaju za cilj animirati građane da razmisle za koga dati svoj glas na predstojećim izborima u listopadu, bit će organizirane u 11 gradova u BiH (u Sarajevu , Banjoj Luci, Bihaću, Bijeljini, Bosanskom Grahovu, Bratunacu, Brčkom, Livnu, Mostaru, Tuzli i Zenici). U okviru akcije biti će podijeljene naočale koje će inspirirati građane da dobro pogledaju kandidatske liste prije nego što zaokruže bilo koju opciju. Također, građanima će poznate bosanskohercegovačke osobe dijeliti simboličan promotivni materijal kao što su kecelje, kuhinjske rukavice, kuhače, naočale, marame i brošure pod nazivom "101 razlog zašto glasati za ženu!". Projekt Osnaživanje uloge žena "101 razlog zašto glasati za ženu" koordinira TPO fondacija, Udruženje INFOHOUSE je 2 vlasnik brenda 101 razlog, a za edukaciju su zadužene Fondacija CURE i još 10 partnera iz cijele Bosne i Hercegovine. Glavni donator projekta je Švicarska vlada (Ured za suradnju na području BiH), a projekt su podržali Heinrich Boll Stiftung i Friedrich Ebert Stiftug. Cilj pokretanja projekta je podići nivo znanja o pitanju ženskih političkih prava, kapaciteta, mogućnosti i odgovornosti među ženama putem edukativnih treninga koji se već realiziraju u 36 bh. gradova i 105 ruralnih područja. Na edukativnim radionicama radi se na unapređenju kapaciteta u donošenju odluka kod žena, kao društveno isključene grupe iz političkog života BiH. Sabah br. 30 Mjesec ramazan je mjesec svakog dobra, kako kaže naš Poslanik, stoga se vjernici u ovom mjesecu posebno predaju svome Stvoritelju u molitvi, postu, solidarnosti i svakom dobročinstvu. Želimo svim muslimanima da ga provedu u zdravlju i rahatluku. RAMAZAN ŠERIF MUBAREK OLSUN! MJESEC RAMAZAN Mubarek ramazan stigao je u srijedu, 11. Kolovoza 2010. godine. Kao i svi dragi gosti dočekan je s velikim oduševljenjem. Tako već tradicionalno, mjesece koji su mu prethodili, redžeb i ša'ban, vjernici muslimani su nastojali provesti s povećanim ibadetom kao pripremom za doček dragog gosta. U tom smislu posebna je pažnja posvećena mubarek noćima: Lejletu-l-mi'radžu, Lejletu-r- regaibu i Lejletu-l-beratu koji su prigodnim programima obilježeni u svim džamijama i, naravno, povećanim pobožnostima u svojim domovima. Tako je u povodu Lejletu-l-mi'radža u Zagrebačkoj džamiji izvedena tradicionalna M'iradžijja, a s velikim je nestrpljenjem očekivan prvi teravihnamaz, u utorak 10. kolovoza 2010 godine. RAMAZANSKA PORUKA MUFTIJE ŠEVKA EF. OMERBAŠIĆA MUFTIJA OMERBAŠIĆ POZVAO MUSLIMANE NA POST I ODRICANJA OD UŽITAKA U ramazanskoj poruci muftija Ševko ef. Omerbašić navodi kako je u srijedu, 11. kolovoza 2010. godine prvi dan ramazana 1431. hidžretske godine. "To je deveti mjesec muslimanskoga kalendara koji je određen kao mjesec posta ne samo od jela i pića, već i svih drugih tjelesnih užitaka, kada je potrebno pojačati ibadete i svakovrsna dobročinstva i davanja. Muslimanski post u mjesecu ramazanu je veoma zahtjevan, ali vjernika ispunjava radošću i zadovoljstvom što ga je dočekao. U njemu će dovoditi svoje tjelesne potrebe u kušnju, ali će postom jačati svoju duhovnost, karakter, moralnu snagu i čistoću kao i spremnost na odricanja. Radost, zadovoljstvo i miris ramazanskih iftara su neusporedivi s bilo čime. U mjesecu ramazanu Allah dželle šanuhu je počeo s objavom Kur'ana Časnog, posljednje Božje objave, pa smo našu obvezu prema njemu u ovome mjesecu dužni pojačati, češće se s njime družiti, a posebno na zajedničkim mukabelama", navodi u ramazanskoj poruci ef. Omerbašić. Preporučuje i poziva vjernice i vjernike muslimane da se tijekom ramazana što više okupljaju na zajedničkim iftarima, mukabelama, teravijama i ramazanskim sijelima, koji Sabah br. 30 Muftija Ševko ef. Omerbašić im ostaju u dubokom sjećanju, a pogotovo djeci. "Neka se svatko prilagodi prostoru i vremenu i svoja druženja osmislimo da s njih ponesemo što više zadovoljstva u našim srcima i dušama. Imamo i dodatne materijalne obveze u ovom mjesecu prema osobama kojima su potrebne naše pomoći, ali i one prema našoj vjeri i zajednici. Zekat i sadekatu-l-fitr su materijalne obveze koje smo dužni izvršavati. To su davanja kojima dobivamo, a ne gubimo, kako stoji u Kur'anu: 'Tko čini dobro djelo, žena ili muškarac pod uvjetom da su vjernici, omogućit ćemo im ugodan život na ovom svijetu i nagradit ćemo ih više nego što su zavrijedili.' Molimo Svevišnjeg Allaha dželle šanuhu da nama svima podari radosti i zadovoljstva, strpljivost i darežljivost, kao i spremnost na žrtvu u nastupajućem ramazanu. Čestitamo vam, sestre i braćo, njegov dolazak riječima: 'Ramazan Šerif Mubarek Olsun!'" stoji u ramazanskoj poruci predsjednika Mešihata Islamske zajednice u Republici Hrvatskoj muftije Ševka ef. Omerbašića. 3 EKSKLUZIVNI RAZGOVOR Aleksandar Tolnauer, predsjednik Savjeta za nacionalne manjine RH Na popisu stanovništva ljudi ne treba da zaborave tko su i odakle su, i da se toga ne stide! Društvo sastavljeno od različitih kultura multinacionalno i multikulturalno itekako je obogaćeno! Aleksandar Tolnauer Ustav Republike Hrvatske kao nacionalno obilježje samobitne države donesen je 22. prosinca 1990. godine, i od tada je promijenjen četiri puta: 1997., 2000., 2001. i 2010. godine. Hrvatski je sabor 16. lipnja 2010. po četvrti puta izmijenio Ustav RH, čime je omogućen završetak pristupnih pregovora i ulazak RH u Europsku uniju. Ovogodišnjim ustavnim promjenama uz „europske promjene“ u Preambulu Ustava RH uvrštene su sve 22 nacionalne manjine, uključujući i bošnjačku, dok je izmjenama Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina osigurano pripadnicima tzv. malih manjina, da uz opće, imaju i dodatno biračko pravo. To je bio povod za susret i razgovor s Aleksandrom Tolnauerom, da kao predsjednik Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske, našim čitateljima kaže što te promjene znače za sve manjine RH, a posebice bošnjačku. Tijekom razgovora predsjednik Savjeta se osvrnuo i na druga aktualna pitanja iz života i djelovanja nacionalnih manjina Republike Hrvatske. 4 TOLNAUER: Pitanje uvrštavanja nacionalnih manjina u Ustav RH bilo je aktualno od prvog dana postojanja i djelovanja Savjeta za nacionalne manjine RH i na tom planu bili su vrlo angažirani i predstavnici Bošnjaka u Savjetu (prof. Berberović i prof. Tanković), a što su apsolutno podržavali svi članovi Savjeta. Sada se može reći da je bilo nepotrebno i nerealno da su Bošnjaci i Slovenci izostavljeni iz ondašnjeg Ustava kao nacionalna manjina, na što je Savjet proteklih godina ukazivao. No, pošto se ništa od takvih stvari ne rješava preko noći, valjalo je da se za promjene steknu odgovarajući uvjeti i da se taj, blago nazvano učinjeni propust ispravi, što je pravno legislativno vrlo važno. Možda to neki još uvijek ne shvaćaju u punom smislu riječi, a to je da se na taj način RH potvrđuje kao demokratska država koja priznaje tu nacionalnu različitost, i makar smo mi mala država, u njoj se izravno priznaje i to bogatstvo kultura. Znam da riječ bogatstvo zbog (pre)česte upotrebe zvuči kao fraza, ali je činjenica da društvo koje se sastoji od različitih kultura, odnosno da je multinacionalno i multikulturalno, itekako je obogaćeno. Spomenuta ustavna promjena - potpuno legitimna – bila je potrebna, premda je bilo izvjesnih otpora glede promjena, jer se u Ustavu više ne govori o autohtonosti manjina. Kada se mi hvalimo i govorimo da je legislativa, odnosno naše zakonodavstvo glede manjina, jedno od najnaprednijih u davanju prava i sloboda, onda su spomenute promjene Ustava zorna potvrda toga. Ipak, jedno je legislativa i zakoni, a život je nešto drugo i u njemu se treba izboriti da se propisano i ostvari. SABAH: S Vama smo imali intervju prije dvije godine o temi nacionalne manjine, njihova prava i zaštita u RH. Jeli i koliko Hrvatska napredovala na tom planu imajući u vidu gospodarske (ne)prilike kod nas i u svijetu? U protekle dvije godine napravljeni ogromni koraci u ostvarivanju prava i zaštite nacionalnih manjina RH! TOLNAUER: Neosporno je da su u protekle dvije godine napravljeni ogromni koraci u pogledu ostvarivanja prava i zaštite nacionalnih manjina u RH, i to nitko ne može negirati, jer je to stvarno vidljivo. Istina, u nekim razgovorima ponekad se čuje da se mi na tom planu puno hvalimo, ali oni koji dobro prate i poznaju ovu problematiku vide da mi konstruktivno djelujemo. Apsolutno je legitimno i potrebno kritizirati, ali svaka kritika mora biti argumentirana i konstruktivna, sa ciljem unapređenja i poboljšanja položaja nacionalnih manjina, a nikako u cilju ostvarivanja nekih partikularnih i osobnih interesa. Također, valja upozoriti da se za ostvarivanje prava nacionalnih manjina moraju stvoriti i svi preduvjeti, što se odnosi prvenstveno na potrebna financijska sredstva, a što je danas u gospodarskim okolnostima u kojima se nalazi naše društvo, otežano. Ipak, i u ovakvoj recesijskoj gospodarskoj situaciji, odnosno krizi, mi smo primjerice lani uz sve rebalanse ostali ne na razini prethodne godine nego smo zabilježili porast sredstava od gotovo dva posto. Postoje mišljenja da se proračunska sredstva za nacionalne manjine dodjeljuju nekim automatizmom, međutim to uopće ne odgovara istini i nije točno. Nacionalne manjine i njihove nevladine udruge i ustanove svojim radom i aktivnostima su glavni argument pri prijedlogu Savjeta Vladi i Saboru za visinu Sabah br. 30 dodjele sredstava iz proračuna, te su oveliko zaslužne da prezentacijom upravo njihovog rada Savjet može argumentirano predlagati povećanje proračunskih sredstava za ostvarivanje programa kulturne autonomije nacionalnih manjina, čiji su glavni nosioci udruge i ustanove nacionalnih manjina. Savjet sukladno Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina podnosi šestomjesečna i godišnja izvješća Saboru i Vladi Republike HRvatske, koja se temelje na izvješćima nevladinih udruga i ustanova nacionalnih manjina koje one sukladno zakonu Kriterijima i Metodologiji Savjeta podnose tromjesečno, šestomjesečno i godišnje. Savjet je u ovih sedam i pol godina svog djelovanja od kako dodjeljuje i raspoređuje sredstva za ostvarivanje programa kulturne autonomije nacionalnih manjina nevladinim udrugama i ustanovama nacionalnih manjina, stvorio uvjete za izraziti napredak u javnom djelovanju i razvoju manjinskih nevladinih udruga i ustanova civilnog društva. Da je tome tako, najbolje svijedoči da su prije sedam godina sredstva namijenjena ostvarivanju programa kulturne autonomije nacionalnih manjina iznosila 20-tak milijuna kuna, a su ona danas preko 100% viša za iste programe. Tome su zasigurno doprinijele i političke okolnosti u društvu, prvenstveno tu mislim na pred pristupne pregovore o ulasku Europsku uniju, ali i snažna politička volja, da manjine stvarno uđu u javni i politički život Republike Hrvatske. U tom procesu Sabah br. 30 važnu ulogu odigrali su Savjet za nacionalne manjine, Vijeća i predstavnici nacionalnih manjina kao i udruge i ustanove nacionalnih manjina. Međutim nužno je upozoriti da se manjinske udruge već sada moraju pripremati za razdoblje kada RH uđe u Europsku uniju. Riječ je o standardima EU i načinu financiranju nevladinih i civilnih društava, što praktično znači neminovnost reduciranja sredstava koja država daje iz proračuna, pa je nužna priprema za fondove EU i druge izvore sredstava. Pri tom ne treba smetnuti s uma onu narodnu da ona vrata koja se nisu otvorila treba ostaviti i pokucati na druga. Jača sektor civilnog društva u bošnjačkoj manjini Do sada je država itekako vodila računa u svim nacionalnim manjinama, a Savjet posebice o takozvanim novim nacionalnim manjinama, što se odnosi na one nacionalne manjine koje su nastale iz bivših jugoslavenskih Republika, kao što je bošnjačka nacionalna manjina. Podsjećam da se sredstva dodjeljuju na osnovi predloženih projekata i podvlačim da nema nikakvog automatizma u raspodjeli sredstava već se ona dodjeljuju temeljem Kriterija Savjeta za utvrđivanje financijske potpore za programe nevladinih udruga i ustanova nacionalnih manjina usuglašenih sa Kodeksom pozitivne prakse, standarda i mjerila za ostvarivanje financijske potpore programima u projektima udruga, te da nema nikakvog automatizma u raspodjeli sredstava za programe kulturne autonomije. Mi smo posebno zadovoljni da je izraziti osnažio sektor civilnog društva u bošnjačkoj nacionalnoj manjini i to iz godine u godinu o čemu najbolje govore podaci, da je 12 bošnjačkih udruga u 2008. godini prijavilo programe, godinu dana kasnije 13, a u 2010. godini 14 udruga ima financijsku potporu RH, putem Savjeta za nacionalne manjine. To je dobro i želja nam je da njihovi programi budu još više vezani uz bogati kulturni i povijesni fundus Bošnjaka. U to spada muzika, folklor i književnost, ali u koncipiranju programa iskreno želimo da bude što manje tzv. derneka. Zastupnik Bošnjaka u Savjetu stalno se zalaže za financijsku potporu programima svih bošnjačkih udruga i naročito za pripreme koje treba obaviti u vezi s popisom stanovništva. Stoga su kriva tumačenja da je bilo forsiranja nekih udruga na štetu ostalih, što je nemoguće s obzirom na sastav Savjeta koji ima 19 članova. Očito bi rad Savjeta trebao biti više prisutan u javnosti, ali stoji činjenica da su naši članovi i saborski zastupnici koji su dosta eksponirani na javnoj sceni. Integracija manjina u hrvatsko društvo sa svojim identitetom SABAH: Kako gledate na problem integracije manjina u hrvatsko društvo? TOLNAUER: Reći ću vrlo kratko INTEGRACIJA U HRVATSKO DRUŠTVO SA SVOJIM IDENTITETOM. To je vrlo kratko, a vrlo jasno, premda nekada zvuči birokratski i parolaški, no to je bit te priče o problemu integracije nacionalnih manjina u hrvatsko društvo koje se neminovno mora dalje razvijati. Naime, postoje mnoge predrasude i stereotipi vezani na mnoge okolnosti iz naše povijesti. Savjet u svom radu i na tom planu pokušava dati svoj prilog, a koliko je on adekvatan moraju drugi ocijeniti. Sa zadovoljstvom mogu reći da je Savjet za svoj rad i djelovanje na svim razinama dobio vrlo pozitivne ocjene, uključujući i diplomatske predstavnike više zemalja i Europske komisije. SABAH: Popis stanovništva u Hrvatskoj 2011. godine itekako je zanimljiv za pripadnike svih nacionalnih manjina RH, a posebice bošnjačku. Već sada su nerijetki apeli upućeni Bošnjacima da se izjasne kao takvi – a ne kao Muslimani ili Bosanci, čime bi onda bili evidentirani kao nepoznati.? 5 Popis stanovništva prilika za Bošnjake da se izjasne kao takvi TOLNAUER: Predstojeći popis stanovništva prilika je za Bošnjake da se sami izjasne i sami odluče, tako da se konačno riješi to pitanje bošnjačke manjine. Sasvim sigurno Bošnjaka je puno više nego što se pojavljuju na popisu, ali je bitno, i na tome ćemo inzistirati, da sukladno Ustavnom zakonu na onim područjima gdje manjine žive, među popisivače budu uključeni i pripadnici manjina pri popisu stanovništva. Iskustva zadnjeg popisa govore da je bilo nerazumijevanja, nepravilnosti i da su neke ljude popisivači namjerno preskočili. Savjet će pokušati da što više animira ljude iz manjina da jako vode računa o popisu stanovništva, jer danas nisu više godine kada su ljudi morali izvoditi koje kakve nacionalne mimikrije. Slobodno se danas može svatko u RH nacionalno izjasniti i to je njemu na ponos, a što koristi i njegovoj nacionalnoj zajednici. SABAH: Mediji u životu manjina veoma su važan čimbenik. Kako vidite i ocjenjujete stanje na tom području? TOLNAUER: Pomaka ima, ali su oni veoma spori i nezadovoljavajući, te možemo reći da na tom pitanju manjine imaju još uvijek velikih problema. S pot6 punom odgovornošću ističem da su manjine najveće žrtve medijskog tržišta. Kada pred sobom imate statistiku o prisutnosti manjina u medijima, onda je vidljivo da se dosta piše o manjinama. Međutim, kada pogledate što se o njima piše, onda zaključite da je riječ o stvarima, temama, na rubu skandala ili problema. Dovoljno je krenuti već od naslova, primjerice „Rom pokrao…“, što je nedopustivo da se bilo kome na takav način ističe nacionalna pripadnost, ili primjerice „Slovenci se napili i…“. Dakle, s takvim pisanjem očito su manjine žrtve tržišta, naročito kada se radi o privatnoj medijskoj kući, no mi imamo i javnu TV, gdje se očekuje drukčiji pristup. Zar zaista čovjek mora nekoga udariti šakom ili učiniti nešto druge neprimjereno da bi dospio u novine ili na TV ekrane? Mi stalno ukazujemo na taj problem, a neki to tumače da se miješamo u uređivačku politiku i koncepciju programa, te da želimo biti urednici, što nam nije ni na kraj pameti. Savjet samo kontinuirano upozorava da je RH potpisnica Europske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima, te da je HRT dužan osigurati takve emisije, što nažalost do sada nije slučaj, već se pokušava nova emisija HRT-a „Manjinski mozaik“ prikazati kao ispunjenje te obveze, što ona zasigurno nije. Što se tiče programa za manjine, tu bi se HRT mogla ugledati na neke nama susjedne zemlje iz regije. Bitna je veća osjetljivost urednika i novinara za probleme manjina U ovom razgovoru nužan je osvrt i na PRIZMU, multinacionalni magazin, o kojem osobno, a ni Savjet također, nema ništa protiv, ali format te emisije je davno prevladan u odnosu na ono što su danas manjine u Hrvatskoj, što one znače u našem društvu. Ne može se u 45 minuta uvrstiti manjinsku problematiku i getoizirati je , i mi ne tražimo emisije koje se rade za manjine. Manjinska tematika treba biti unutar ukupnog radijskog i televizijskog programa, što je europska ideja i standard. Mi smo izrazili nezadovoljstvo i upozorili HRT da samo u jednom manjem dijelu ispunjavaju ono što je zacrtano Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina, člankom 5, Zakona o HRTu, naročito u onom dijelu koji se tiče programa na jezicima nacionalnih manjina. Što je učinjeno? Ima pomaka, uspjeli smo nedjeljom dobiti manjinski Mozaik i dokumentarni program, ali to još uvijek nije na razini onoga što bismo trebali imati i još uvijek se zalažemo da u manjinskim emisijama budu uključeni, odnosni da se za to školuju manjinski ljudi. Savjet je primjerice u jednom periodu dodijelio oko milijun kuna za manjinske radijske emisije, s ciljem da se potakne šire i jače medijsko prisustvo i razmatranje manjinske problematike. Sabah br. 30 Što se dogodilo? Neke su radijske postaje slikovito rečeno puštale po dvije-tri sevdalinke i onda u nastavku reklamirale, primjerice pojedine proizvođače i proizvode, što je nedopustivo. Stoga je neophodno definirati što su to manjinski programi, a upravo glede toga smo angažirali stručne ljude za to područje. Oni (među njima je i prof. Kanižaj, jedan od najpriznatijih europskih stručnjaka) s pravom naglašavaju da manjinama ne treba pozitivna diskriminacija u medijima nego uključivanje manjinskih tema i u sve druge emisije HTV-a čime bi se pridonijelo potpunom informiranju o problemima i uspjesima nacionalnih manjina, kao i većem senzibiliziranju hrvatske javnosti o pitanjima nacionalnih manjina. Jako je bitna i veća osjetljivost urednika i novinara u većinskim medijima za probleme manjina kao i kritičnost spram dosadašnje prakse te na kraju svima, novinarima i u većinskim i u manjinskim medijima očito je nužna dodatna edukacija za korektno izvještavanje o manjinama. Jer, rijetku su primjeri izvještavanja i pisanja o ljudima pripadnicima manjina koji svojim radom puno doprinose gospodarskom i društvenom napretku RH. To se može ilustrirati nizom primjera, a za ovu prigodu spomenut ću ime pok. Osmana Muftića, člana i izuzetno angažiranog čovjeka bošnjačke zajednice, čovjeka europskih pogleda, o kome s (pre)malo pisalo. Dakle, unatoč pomacima glede manjina u medijima, ipak se može reći da nedostaje afirmativan pristup nacionalnim manjinama, nedostaje sustavno praćenje njihovog društvenog i kulturnog života, i njihova postignuća u raznovrsnim segmentima života i stvaralaštva (gospodarskom, kulturnom, političkom ili nekom drugom području) rijetko su udarna tema i najčešće se nalaze na medijskim marginama ili u getoiziraSabah br. 30 nom medijskom prostoru. SABAH: Želite li zaključno nešto poručiti bošnjačkoj i ostalim manjinama RH? Naša je zajednička zadaća da sačuvamo naše manjinske zajednice TOLNAUER: Živimo u vremenu kada zaista treba biti čvrst i strpljiv, no ja sam osobno optimista, ali ne radi optimizma, nego zato što iskreno vjerujem da ćemo svi zajedno premostiti sve poteškoće, jer zato postoji potpuno realna osnova u hrvatskoj legistlativi, kao i u manjinskim zajednicama. Ove godine, međutim, morat će biti razumijevanja za situaciju i to od svih, pa i pripadnika manjina koji su sastavni dio ovog društva. Poteškoće koje ono ima moramo svi dijeliti i treba nam razumijevanje svih posebno za onaj dio koji dolazi, a to je rebalans. Ovo je prigoda i da se podsjetimo kako smo krenuli u zaštiti manjina prije 15-ak ili 10-ak godina, točnije kakav je nekada bio društveni status nacionalnih manjina i kakav je danas. Manjine su danas zastupljene i uključene u javni i politički život Republike Hrvatske kao ravnopravni partneri, a ta činjenica nije samo važna za manjine, već i za razvoj cjelokupnog demokratskog sustava Republike Hrvatske. Naša je zajednička zadaća da sačuvamo naše manjinske zajednice, bez obzira na broj pripadnika u njima i pri tom naročito skrećem pozornost, da na popisu stanovništva, koji će biti u idućoj godini, svatko može potpuno slobodno iskazati svoj nacionalni i vjerski identitet, bez ikakvog straha, i da nitko ne treba zaboraviti tko je i odakle je, te da se toga nema što stidjeti. Asim Čabaravdić III. SMOTRA BOŠNJAČKIH KULTURNOUMJETNIČKIH DRUŠTAVA REPUBLIKE HRVATSKE, Pula, 6. studenog 2010. Nakon Sisačko-moslavačke (Sisak) i Dubrovačko-neretvanske županije (Dubrovnik), gdje su održane 1. i 2. smotra bošnjačkih kulturno-umjetničkih društava Republike Hrvatske, III. Smotra folklora Bošnjaka u Hrvatskoj s kojom se čuva i njeguje bošnjačka nacionalna baština, održat će se u Istarskoj županiji, hrvatskoj regiji ponosnoj na svoje različitosti i multikulturalnost. Domaćin smotre je Grad Pula, a organizator Kulturno-umjetničko društvo „Bosna“ (koje djeluje diljem Istre sa sjedištem u Puli) u suradnji sa svim bošnjačkim asocijacijama Istre. Pokrovitelji manifestacije su Savjet za nacionalne manjine RH, Sabor bošnjačkih asocijacija Hrvatske, Istarska županija i istarski gradovi Pula, Umag, Vodnjan, Rovinj, Poreč i Buzet te općine Raša i Kršan. Očekuje se sudjelovanje 15-ak bošnjačkih društava iz zemlje i inozemstva s oko 800 sudionika. Prilika je to za daljnju afirmaciju bošnjačke zajednice u Istri i ujedno mogućnost da se i tom prigodom s pravom ukaže na istarske vrednote suživota svih njezinih građana bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost. Uz glavni program III. Smotre bošnjačkih KUD-ova RH u Puli biti će upriličene i popratne manifestacije i to stručni skup ˝Bošnjaci u Republici Hrvatskoj˝ i izložba zidnog slikarstva sarajevskog umjetnika Avde Panjete. Na stručnom skupu će osim znanstvenika iz RH sudjelovati i njihove kolege iz bošnjačke dijaspore diljem svijeta, a među njima i profesori s uglednih i poznatih svjetskih sveučilišta. 7 13. INTERNACIONALNI FESTIVAL PRIJATELJSTVA U GORAŽDU Zbor »Dubrovački zumbuli« Tradicionalno i uobičajeno kao i proteklih godina, 31. srpnja 2010., u Goraždu je održan 13. Internacionalni Festival prijateljstva i folklora mladih BiH i dijaspore, koji je svojom dugogodišnjom tradicijom i bogatim sadržajima postao prepoznatljiv diljem ovih regionalnih prostora, pa i u svijetu. Goraždani i Goraždanke, poznati po svom prepoznatljivom gostoprimstvu i ljubaznosti, rado su dočekali, smjestili i ugostili 15 gostujućih kulturnih društava, članove zborova i folklora, kako iz BiH tako i iz dijaspore, od gotovo tisuću sudionika Festivala. Tom prigodom mr. sc. Muhamed Ramović, gradonačelnik Goražda, primio je sve članove rukovodstva kulturnih društava Bošnjaka, a među njima i Izeta Spahovića, predsjednika Kul- turnog Društva Bošnjaka „Preporod“ iz Dubrovnika. Uz srdačnu dobrodošlicu i simbolične darove, gradonačelnik je uputio i pozdrave svim sudionicima Festivala, i njihovim Gradonačelnicima, a među prvima i dubrovačkom gradonačelniku dr. Andru Vlahušiću. U izvrsnom programu Festivala, iz RH, u ime grada Dubrovnika sudjelovale su aktivistice i članice ženskog zbora „Dubrovački Zumbuli“ . Svojim najnovijim izvedbama illahija i pjesama sevdaha, na izvanredno uređenoj i osvijetljenoj pozornici u centru Goražda, dale su dodatni i neizbrisivi pečat posebnosti, ljepote i raskoši ove manifestacije. Bogatom rapsodijom pjesama predstavile su grad Dubrovnik u najboljem svijetlu. Posebnu upečatljivost i draž ovog nastupa , činile su njihove najnovije nacionalne nošnje ukrašene svilom, zlatom, srebrom i bisernim sedefima, s dodatnom opremom i mogućnošću nastupa za više neobičnih varijanti. Ugodno je bilo osjećati se gostom iz Dubrovnika i sudionikom ovakvog programa, a osobito kad tako veličanstven nastup „Zumbula“ nije promaknuo brojnim novinarima i tv-kamerama, koji su uživo prenosili kompletan program. Kroz brojne intervjue novinarima, Izet Spahović, predsjednik KDB „Preporod“, s ponosom je istaknuo da je društvo bilo pozvano na gostovanje u mnoga mjesta, primjerice Zagreb, Pulu, Zenicu, Tuzlu, Sandžak, Mostar, ali i u Tursku Francusku, Njemačku i Nizozemsku. Zahvaljujući golemoj volji članica ženskog zbora ,a ponajprije znanju i umijeću poštovanog i cijenjenog, pedagoga, učitelja, glazbenog umjetnika i skladatelja maestra Đela Jusića, evidentan je njihov stalni napredak, dobrano vidljiv i prepoznatljiv. Bez obzira na ponekad i loše i neobične klimatske uvjete, „Dubrovački zumbuli“ sve češće i bogatije mirišu i cvatu, a njihov miris, raskoš i ljepota , nenadano se šire u duše brojnih meraklija i podižu njihovo raspoloženje. One su zato postale mezimice kojih se tretira s posebnim poštovanjem . Izet Spahović DANI KULTURE „PREPORODA“ BiH I DIJASPORE Od 19. do 21. lipnja 2010. godine u gradu Zvorniku (BiH) održan je 16-ti po redu, Zbor predsjednika općinskih društava bošnjačke Zajednice kulture „Preporod“, na kojemu je sudjelovala i delegacija Kulturnog društva Bošnjaka „Preporod“ iz Dubrovnika. U radu skupa sudjelovao je 71 predsjednik kulturnih društava iz gotovo svih krajeva BiH i dijaspore, a zbor su vodili i aktivno sudjelovali: prof. dr. Senadin Lavić, predsjednik ZK „Preporod“ BiH, dopredsjednik ZKP BiH prof. dr. Munib Maglajlić, prof. dr. Hadžem Hajdarović, prof. dr. Enes Pelidija prof. dr. Hasan Balić i drugi uvaženi 8 gosti. Ovom prigodom predstavljena je knjiga Godišnjak Bosanske Zajednice Kulture '' Preporod '' i dijaspore za 2009., koja je obuhvatila 155 društava, a ocijenjena je vrlo kvalitetnom. Tijekom Dana kulture sudionici su razgledali znamenitosti grada i posjetili likovnu izložbu „Zvornik nekad“ likovnog umjetnika Hariza Grahića. Također, posjetili su Memorijalni centar Potočari, gdje su prisustvovali satu povijesti i odali dužnu počast žrtvama geno- cida izvršenog nad nedužnim Srebreničanima tijekom nedavnog rata u BiH. Izet Spahović Sabah br. 30 VAŠE MIŠLJENJE O SABAH-u U prošlom broju SABAH-a info skrenuli smo vam pozornost na činjenicu da se naš list tiska već šestu godinu i obratili smo vam se sa željom da nam iskreno iznesete vaše mišljenje o listu. Konkretno, zanima nas kako nas vrednujete, točnije s čime ste ili niste zadovoljni i što predlažete za unapređenje SABAH-a. Možete biti sigurni da ćemo svaki vaš odgovor pročitati s velikom pozornošću te uvažiti vaša mišljenja. Stoga vas molimo da svoje pisane komentare uputite na adresu uredništva: SABAH, 10000 Zagreb, Nova cesta 4, odnosno na fax . 01/309-1084 ili na našu e-mail adresu: [email protected] Uredništvo glasila SABAH info PS. Prvi su nam se javili čitatelji Emir Kantarević i Medina Vakufac, a njihova je mišljenja zabilježio Izet Mujić, naš dopisnik iz Siska. PIŠITE O OBIČAJIMA BOŠNJAKA U BiH Emir Kantarević, Mošćenica Petrinja Redovni sam čitatelj glasila te se čisto opustim čitajući naš list SABAH u kojem su teme obrađene na zanimljiv način. Ono što ne mogu naći u masi drugih listova ( dnevni i tjedni) to pronalazim u SABAH-u. Po mom mišljenju tekstovi su vrlo prihvatljivi i dosta interesantni, vjerujem ne samo meni nego i ostalim čitateljima. Mislim da bi bilo dobro pisati o običajima Bošnjaka iz različiti krajeva naše nam matične domovine BiH, a bilo bi lijepo i da su sve stranice lista u koloru. Poetski kutak Majka i dijete (zabilježeni razgovor) Izetov dert (Sanski Most, ’85.) „Šta je svijet“?, - pita dijete; mati ga, u krilu, gleda… Svijet je sine zlatni dvorac koga pravi ljudska bijeda. Ne bilo ti kao meni, ni u tuzi ni u sreći; dao sam se boljoj ženi, a bol mi je samo veći. Prva ljubav si mi bila pa sam ti u ropstvo pao; u njoj sam ti, kao pijan, sve slabosti svoje dao. Stid me što te i sad volim I što mi se i sad smiješ, i boli me to što nećeš barem osmjeh da sakriješ. Ne bilo ti kao meni, ni zbog bola ni grehote, a biće ti, kad ti s lica Odleprša zar ljepote. Sjetićeš se, golubice, grijeha iz mladih dana; visoko si poletjela na krilima mojih rana. Mevludin Sejmenović (iz zbirke UDAHNI DUŠU) „Kako bijeda pravi zlato?“ Kamo sreće da ne znamo… Svijet sine pravi bijedu, a zlato se pravi samo. „A kako se pravi bijeda?“ Reći će ti majka tvoja: pravi se od suza sine, od nepravde i od znoja… „Hoćul’ ja u zlatni dvorac?“ -budi majku uz tišineHoćeš hoćeš, zlato moje ako ima pravde sine… „A kako se ima pravde?“ Odgovor ti ne znam dati. Nema pravde bez nepravde!,… Ako Bog da ti ćeš znati!. Misleći na zlatni dvorac dijete tiho u san kroči, a njoj dugo nije htio doletjeti san u oči.Mevludin Sejmenović Iz zbirke stihova UDAHNI DUŠU OTVORITE POETSKI KUTAK Medina Vakufac – Odavno sam redovita čitateljica lista SABAH, jer me zanimaju teme u životu i radu Bošnjaka u RH, počevši od politike, do djelovanja bošnjačkih udruga, Islamske zajednice i naročito kulturnih aktivnosti. Bilo bi veoma korisno kada bi se češće u listu našle teme iz života mladih Bošnjakinja i Bošnjaka, kako se školuju, studiraju, zapošljavaju. Posebno cijenim list što u njemu nema tzv. žutila karakterističnog za hrvatski medijski prostor. Poštovanom Uredništvu predlažem da otvori rubriku poetski kutak i da se u njemu nađe malo ljubavne poezije, ali ne samo poznatih i priznatih pjesnika nego i od početnika, posebice nas mladih. Vjerujem da će to biti prihvatljivo za sve uzraste čitatelja. Sabah br. 30 9 JASMIN IMAMOVIĆ PISAC I GRADONAČELNIK TUZLE Jasmin Imamović Zastavi Bosne i Hercegovine mjesto je na svakom jarbolu u Bosni i Hercegovini i Bosanci i Hercegovci trebaju imati poštovanja prema svima, ali najviše prema sebi, svojoj zemlji i svojoj zastavi. Bošnjaci su najmnogoljudnija i prema tome najodgovornija nacija u Bosni i Hercegovini. Zadatak najmnogoljudnije nacije je da bude najtolerantnija prema drugim nacijama. Jedini način da se razbije Bosna i Hercegovina je da Bošnjake, kao njenu najmnogoljudniju naciju, zahvati nacionalizam. Ja inače antinacionalizam smatram najvišim nivoom patriotizma u BiH, kaže Jasmin Imamović, pisac i gradonačelnik Tuzle, koji je bio posebno zapažen gost petnaestog jubilarnog pulskog festivala knjiga i autora. SABAH: Tuzla je veliki grad, pa Vas kao književnika i gradonačelnika najprije želimo upitati što je teže, upravljati gradom, baviti se politikom ili pisati? IMAMOVIĆ: Nije lako upravljati gradom, teško je baviti se politikom, a pisati mi je lako. Upravljanje gradom je naporan posao jer se bavite različitim oblastima života i rada i pokušavate harmonizirati želje velikog broja ljudi. To na momente bude nepodnošljivo teško, ali mene u mom poslu nose izazovi. Tako sam imao izazov prekinuti problem redukcija vode koji je trajao 70 godina, 10 napraviti plažu u centru grada, izgraditi nekoliko trgova i preporoditi Tuzlu. Te ciljeve sam ostvario i dobio veliku ljudsku, pa čak i autorsku satisfakciju. Ljudi mnoge realizirane projekte vežu za mene i ispoljili su mi veliko poštovanje i veliku zahvalnost za moj rad tako što sam na direktnim izborima dobio 76,68 % glasova. Nekada je gradonačelnički posao, kao i bavljenje politikom, teško ali nekada to doživim i kao ostvarenje svojih dječačkih snova, a kao dijete odraslo u blizini stadiona Tušanj često sam maštao da i mi u Tuzli imamo lijepe trgove, plaže i sve ono što sam vidio putujući sa roditeljima i poslije sam, širom Balkana i Evrope. Sada to Tuzla ima i sada je grad nekad poznat samo po uglju soli, jedan od najljepših gradova u BiH i jedan od najatraktivnijih turističkih centara u BiH. Što se pisanja tiče, ono me odmara od posla gradonačelnika i političara. SABAH: Što Vas pokreće na pisanje i kada najčešće pišete, kada stvarate djelo? IMAMOVIĆ: Čitanje i pisanje mi pomažu da se saberem. Ponekad kada stvarnost postane previše naporna i kada duhom postanem umoran ja bježim u samog sebe i pišem priče i romane. Pošto sam previše zauzet poslom ja ne čekam inspiraciju i ne trudim se da dođem do ideje. Inspiracija čeka mene. Tako da pišem samo onda kada unutarnja potreba za pisanjem postane toliko velika da je skoro nepodnošljiva i tada mi pisanje predstavlja veliko zadovljstvo. U računaru imam nekoliko započetih knjiga i posvetim se onoj temi koja me najviše zanima. Isto je i sa čitanjem. Uvijek paralelno čitamo nekoliko različitih knjiga, zavisno od toga za koju sam trenutno raspoložen. Tako pišem dok konkretna knjiga na kojoj radim nije blizu završetka, onda intenziviram svoj rad na knjizi, koristim vikende, a najviše uradim za vrijeme novogodišnjih vjerskih praznika kojih ima puno u dvanaestom mjesecu. Koliko sam u tome uspio neka procijene čitatelji. SABAH: Meša Selimović rođen je u Tuzli. Kako vidite njegovo književno stvaralaštvo i jeli imalo kakvog utjecaja na Vas? Jeste li imali uzor u književnosti? IMAMOVIĆ: Meša Selimović je jedan od najvećih evropskih pisaca. Imali smo sreću da se rodio u Bosni i Hercegovini i Tuzli. Ja ga kao pisca smatram nedostižnim. Kao pisac nisam imao neke posebne uzore, da jesam onda ne bih bio autorski slobodan i bavio bih se samo pokušajima da dostignem nivo djela nekog uzora. Pošto sam kao čitalac veoma izbirljiv tako bi se doveo u raskorak između želja i mogućnosti i išao ka nedostižnom cilju. Mnogi pisci su toliko dobri da su nedostižni. Imam svoje želje, svoje snove, svoje namjere i nastojim biti originalan. SABAH: Što je za Vas Bosna i Bošnjaštvo? IMAMOVIĆ: Bosna i Hercegovina je jedna višestoljetna država i sve generacije Bosanaca i Hercegovaca trebaju imati u vidu da su karika u nizu generacija i to karika koja ne smije pući. Dakle, moja zemlja je imala svoje velike i slavne periode samostalnosti i to su najvažniji periodi u njenoj istoriji. Kao što je doba Kulina bana, Stjepana II Kotromanića i kralja Tvrtka I Kotromanića koji je bio najmoćniji vladar zapadnog Balkana. Nakon toga, kontinuitet državnosti smo pokušali održavati ali u sklopu strane političke i Sabah br. 30 Jasmin Imamović i Miljenko Jergović na prošlogodišnjem pulskom festivalu knjiga i autora vojne sile, u sklopu Osmanske i AustroUgarske imperije. Faktička i pravna potvrda višestoljetnog kontinuiteta Bosne i Hercegovine dogodila se na zasjedanju ZAVNOBIH, na kojem su Bosanci i Hercegovci potvrdili taj kontinuitet i volju za BiH kao republikom i AVNOJ-u na kojem su i druge republike priznali status Republike Bosne i Hercegovine. Sljedeći važan period jeste period proglašenja i priznanja nezavisnosti BiH 1. Marta 1992 godine, kao i odbrana te nezavisnosti od 19921995 godine. I ovaj period je veoma značajan jer nam se još uvijek pravo na državnost osporava, pa nam se ovdje po Bosni i Hercegovini maše zastavama različitih država. Poštujem svaku državu i njenu zastavu, ali njima je mjesto u tim državama i nam diplomatskim, konzularnim i drugim predstavništvima. Zastavi Bosne i Hercegovine mjesto je na svakom jarbolu u Bosni i Hercegovini i Bosanci i Hercegovci trebaju imati poštovanja prema svima, ali najviše prema sebi, svojoj zemlji i svojoj zastavi. Bošnjaci su najmnogoljudnija i prema tome najodgovornija nacija u Bosni i Hercegovini. Zadatak najmnogoljudnije nacije je da bude najtolerantnija prema drugim nacijama. Jedini način da se razbije Bosna i Hercegovina je da Bošnjake, kao njenu najmnogoljudniju naciju, zahvati nacionalizam. Ja inače antinacionalizam smatram najvišim nivoom patriotizma u BiH. SABAH: Otkud i kako je nastala ideja o zadnjem djelu i kako biste Sabah br. 30 ukratko – koliko je to moguće definirali - svoj roman? IMAMOVIĆ: Moj roman „Molim te, zapiši“ je historijski roman koji opisuje jednu političku i ratnu dramu kao i dvije ljubavne drame. To je roman o Bosni kakva je možda bila i Bosni kakvu bih ja želio. SABAH: Na pulskom Sajmu knjiga publika Vas je lijepo primila. U kakvom je sjećanju ostala Vama Pula i Istra? IMAMOVIĆ: Nikada nisam bio u Puli i Istri, a da mi tu nije bilo dobro. Prvu ozbiljniju književnu nagradu dobio sam u Pazinu na Književnim susretima. U Puli imam prijatelje i za Pulu me vežu neke naročito lijepe uspomene. Pulu i Istru doživljavam kao lijepi prostor nastanjen dobrim ljudima. SABAH: Nemamo pitanja, no možete li odgovoriti na jedno od pitanja koje svakodnevno sami sebi postavljate kao i svi ljudi? IMAMOVIĆ: Samom sebi postavljam mnoštvo pitanja i odgovori na ta pitanja sadržani su u rezultatima moga rada u politici, književnosti, kao i u mom odnosu sa ljudima. Prije važnih odluka mnogo razmišljam, nakon tih odluka pitam se da li sam postupio ispravno i sebi neprekidno postavljam najrazličitija pitanja. Razgovarao: Asim Čabaravdić Književna nagrada „Meša Selimović“ Dobitnik nagrade „Meša Selimović“ bit će proglašen početkom rujna na skupu Cum grano salis u Tuzli. Selektori jubilarne desete nagrade „Meša Selimović“, najuglednijeg regionalnog književnog priznanja, odabrali su po pet romana koji ove godine ulaze u konkurenciju. Nagrada se dodjeljuje za najbolji roman objavljen u Srbiji, Crnoj Gori, Hrvatskoj i BiH, a procedura je takva da prvo selektori pojedinih zemlja odaberu svoje prozne favorite iz prethodne godine, a nakon toga žiri bira pet finalista i pobjednika. Selektorica za Hrvatsku Julijana Matanović odlučila je da su najbolji romani napisani u 2009. godini: “Polusan” Ratka Cvetnića, “Trajanovo pravilo” Pavla Pavličića, “Sat pjevanja” Nenada Rizvanovića, “Unterstadt” Ivane Šojat Kuči te “Čudo u Poskokovoj Dragi” Ante Tomića.Žiri 10. međunarodnih književnih susreta "Cum grano salis", koji se u Tuzli održavaju od 2. do 5. septembra, u sastavu Miljenko Jergović, Stevan Tontić, Alma Denić-Grabić, Zdenko Lešić i Angela Richter odabrali su pet romana koji će se takmičiti za književnu nagradu "Meša Selimović“. Riječ je o djelima objavljenim pošle godine na području bivše Jugoslavije: "Pjesme divljih ptica" Enesa Karića, "Sedam strahova" Selvedina Avdića, "Kaja, Beograd i dobro Amerikanac" Mirjane Đurđević, "Unterstadt" Ivane Šojat-Kuči te "Tri slike pobjede" Zvonka Karanovića.Kako je rečeno na pres konferenciji u Tuzli, ovogodišnji susreti bit će u znaku 100. godišnjice rođenja književnika Meše Selimovića. NačelnikTuzle Jasmin Imamović, koji je i začetnik ove manifestacije, najavio jen među ostalim, otvaranje književnog muzeja u Tuzli u kojem će se nalaziti stalna postavka posvećena životu i djelu Meše Selimovića . Podsjetimo, prošlogodišnji dobitnik Meše bio je Bekim Sejranović za roman “Nigdje, niotkuda”. Taj uspješni pisac i prevoditelj je u izdanju Profila objavio još jedan roman koji je popraćen izvrsnim kritikama, pod naslovom “Ljepši kraj”. 11 Poništena Skupština SDA Hrvatske i sve odluke koje su na sjednici donesene Ministarstvo Uprave RH odbilo zahtjev SDAH o upisu i promjeni osoba za predstavljanje i zastupanje Stranke Šemso Tanković Ministarstvo Uprave RH, na temelju članka 7. Stavka 3. Zakona o političkim strankama, povodom zahtjeva Stranke demokratske akcije Hrvatske (SDAH, sa sjedištem u Zagrebu) u predmetu upisa i promjene osoba ovlaštenih za predstavljanje i zastupanje političke stranke, u Registar političkih stranaka RH, donijelo je rješenje 24. lipnja 2010. (s potpisom ministra Davorina Mlakara) kojim je odbijen spomenuti zahtjev. U obrazloženju piše da je Ministarstvu 27. travnja 2010. podnesen zahtjev koji je za SDAH podnio Šemso Tanković, predsjednik Stranke, a kojim je zatraženo da se u Registar političkih stranaka RH upiše promjena osoba ovlaštenih za predstavljanje i zastupanje ove političke stranke , temeljem odluka usvojenih na sjednici 7. Izborne skupštine SDAH održane 27, veljače 2010. I sjednici Glavnog odbora, također 27. veljače. Ministarstvu su priloženi slijedeći dokazi i isprave: zapisnik sa sjednice 7. Izborne skupštine Stranke održane 27. 12 Veljače 2010., novi Statut Stranke donesen na istoj sjednici Skupštine, zapisnik sa sjednice Glavnog odbora Stranke održane 27. Veljače 2010 i Obrazac broj 9 – Popis članova upravnog tijela Stranke. ZAHTJEV JE NEOSNOVAN. Iz zbirke isprava koju Ministarstvo vodi za SDAH, utvrđeno je da je ista 29. Kolovoza 1990. upisana u Registar političkih stranaka RH, pod registarskim brojem 42, Knjiga 1. U predmetni upisan je podatak o osobama ovlaštenim za predstavljanje i zastupanje Stranke, predsjedniku Stranke Šemsi Tankoviću i glavnom tajniku Stranke, Mirsadu Srebrenikoviću, s mandatom u trajajnju od četiri godine od izbora na 6. Izbornoj sjednici Skupštine Stranke, održanoj 2. Listopada 2005. Uvidom u zahtjev s priloženim ispravama i dokazima, utvrđeno je da su na sjednici 7. Izborne Skupštine Stranke izabrana tijela Stranke koja, sukladno članku 19. Statuta Stranke od 18. Prosinca 1994., bira Skupština i to predsjednik Stranke, članovi Glavnog odbora i Suda časti, da je usvojen novi Statut Stranke. Iz zapisnika s navedene sjednice Skupštine vidljivo je da je istim utvrđeno da je Skupštini bilo nazočno 88 delegata. Pregledom zapisnika s konstituirajuće sjednice Glavnog odbora održane 27. Veljače 2010. utvrđeno je da su na navedenoj sjednici, a sukladno novousvojenom Statutu, izabrani članovi Predsjedništva, četiri potpredsjednika Stranke, glavni tajnik i predsjednik Glavnog odbora. O činjenicama koje su predmet razmatranja u ovom postupku očitovao se 24. Ožujka 2010., podneskom Mirsad Pezerović, potpredsjednik Stranke. U bitnom ističe da je Skupština održana 27. Veljače 2010. Sazvana i održana protivno odredbama Statuta, te traži od Ministarstva uprave RH da navedenu sjednicu Skupštine poništi kao i sve odluke koje su na sjednici donesene. Navodi da mu je zabranjeno kandidiranje i sudjelovanje na Skupštini Stranke iako je kao predsjednik Ogranka Gunja i potpredsjednik Stranke odlukom tijela Ogranka od 24. Siječnja 2010. Izabran za kadnidata za predsjednika Stranke. Podnesku prilaže odluku predsjednika Stranke o raspuštanju ogranka u Gunji od 2. Veljače 2010.., zapisnik s izborne Skupštine Ogranka Gunja održane 4. Listopada 2009. te žalbu na odluku o raspuštanju ogranka u Gunji upućenu Sudu časti Stranke. Radi utvrđivanja pravovaljanosti sazivanja i održavanja sjednice Skupštine održane 27. Veljače 2010. izvršen je uvid u važeći Statut Stranke. Odredbom članka 18. Stavka 1. Statuta utvrđeno je da je Skupština najviše tijelo Stranke kojeg čine delegati izabrani u općinskiom i gradskim ograncima , dok je stavkom 3. Istog članka propisano da prije svakog sazivanja izborne Skupštine Glavni odbor svojom odlukom utvrđuje broj delegata iz svakog ogranka razmSabah br. 30 jerno broju članova stranke u tim ograncima. Nadalje, temeljem uvida u Popis ustrostvenih oblika političkih stranaka utvrđeno je da Stranka demokratske akcije Hrvatske nema upisan niti jedan ustrojstveni oblik (općinski i gradski ogranak). Sukladno članku 8. Zakona o U dopisu predsjednicima ogranaka SDA Hrvatske o rješenju Ministarstva uprave RH, koje je uputio predsjednik Stranke, prof. dr. Šemso Tanković, između ostalog stoji: „ Molimo da u roku od 10 dana dostavite rješenja o prijavi rada ogranaka kako bismo u najkraćem mogućem roku otklonili formalne nedostatke nužne za registraciju održane Skupštine. Ukoliko ne postoje rješenja o prijavi rada ogranka tada je potrebno da hitno uputite zahtjeve nadležnim organima. O svemu tome treba promptno izvijestiti središnjicu Stranke. Ujedno bismo vas izvijestili da naš Mirsad Pezerović i dalje radi na sustavnoj destabilizaciji Stranke pozivanjem na sazivanje izvanredne Skupštine Stranke. Ovu provokaciju ne treba ozbiljno shvatiti nego samo kao pokušaj unošenja nemira u naše redove“, piše u dopisu središnjice SDAH. političkim strankama, politička stranka je dužna prijaviti osnivanje i djelovanje svojih ustrojstvenih oblika (podružnice, ogranci) Ministarstvu uprave RH u roku od 15 dana od dana osnivanja. S obzirom na navedeno, a prema podacima iz službene evidencije, u ovom je postupku utvrđeno da su u radu Skupštine stranke sudjelovale osobe koje u navedeno najviše tijelo Stranke nisu izabrane na način i u postupku kako je to utvrđeno u članku 18. Statuta Stranke. Slijedom navedenog , u predmetu ovog postupka nisu se stekli uvjeti na osnovu kojih bi se moglo utvrditi da se podneseni zahtjev temelji na odlukama donesenim po postupku i od strane osoba utvrđenim mjerodavnim odredbama Statuta. Naime, prema odredbi članka 10. Stavka 1, Zakona o političkim strankama, statut političke stranke mora sadržavati, između ostalog, odredbe o članstvu te upravnim tijelima, načinu njihova izbora i opoziva, trajanju mandata te načinu odlučivanja. Stoga isti akt svojom pravnom snagom obvezuje upravna tijela stranaka, osobe ovlaštene za predstavljanje i zastupanje, kao i sve članove stranaka, na postupanje sukladno sadržaju predmetnih odredbi, Mirsad Pezerović pirlikom donošenja odluka temeljem kojih se traži upis promjena u Registar političkih stranaka RH. Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor tužbom Upravnom sudu RH, u roku od 30 dana od dana primitka rješenja. BOŠNJACI IZJASNITE SE KAO TAKVI U povodu proslave 20. godišnjice rada Stranke demokratske akcije (SDA) pulski ogranak održao je konferenciju za novinare na kojoj je apelirao kod Bošnjaka da se prilikom idućeg popisivanja stanovništva u svibnju 2011. izjasne kao takvi - a ne kao Muslimani ili Bosanci, čime bi bili evidentirani kao nepoznati da bi dobili izbornu jedinicu. Trenutno se izjasnilo svega 10 posto Sabah br. 30 Bošnjaka, a cilj političkog osvješćivanja je da se dosegne 80 posto. U stranci, naime, smatraju da bi mogli imati 1,5 posto pripadnika manjine, čime bi povećali broj svojih zastupnika u parlamentu. Predsjednik ogranka Kemal Velagić osvrnuo se na dosadašnji rad stranke i kazao da su zadnjih 15 godina na uzlaznoj putanji te jači nego ikad. "Ostali smo čistog obraza i pošteni. U dogovoru s vlasti riješili smo problem groblja, a rješavamo i probleme zapošljavanja, stipendiranja, školarine, stanova, socijale… Također, u tijeku je osnivanje asocijacije mladih i žena. Kod nas nema privatnih interesa jer brigu usmjeravamo k našim članovima i simpatizerima", istaknuo je Velagić i dodao da će rođendanska proslava biti održana na jesen. Dopredsjednik Ilijaz Ališković dotaknuo se teme novoizglasanih ustavnih promjena o dodatnom pravu glasanja manjinskih zajednica koje omogućuju Bošnjacima da se izbore za Ustavom zagarantirana prava. "Za koordinaciju istarskih ogranaka uskoro će biti zadužen županijski ogranak SDA-a, čiji je postupak osnivanja pokrenut", najavio je član predsjedništva Mersudin Smajlović i dodao da će taj ogranak voditi računa o onim Bošnjacima koji žive izvan postojećih šest ogranaka. Na presici je bio prisutan i član predsjedništva bosanskog SDA Josip Jurišić, koji je kazao da Istra u RH i Europi predstavlja primjer uspješnog funkcioniranja multinacionalne sredine te najavio da je u tijeku formiranje tijela koje će biti zaduženo za koordinaciju stranaka na području bivše Jugoslavije, kao i da će predstavnik za Hrvatsku biti Hasan Čatić. (I. N) Glas Istre, I.N. 13 U nedjelju, 11. srpnja 2010., obilježena je 15. godišnjica genocida u Srebrenici, nekadašnjoj zaštićenoj zoni UN-a, kada je vojska i policija Republike Srpske, na čelu sa Ratkom Mladićem, 11. srpnja 1995. godine, ubila 8.372 Bošnjaka, u najvećem zločinu u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Obavljen je ukop 775 žrtava genocida, a najmlađe žrtve koje su ukopane su dvojica dječaka od 14 godina, dok je najstarija žrtva imala 78 godina. Najbrojnijem ukopu do sada prisustvovalo je oko 40 tisuća ljudi, članova obitelji, prijatelja. U Potočarima su bili prisutni i zvaničnici BiH, Hrvatske, Srbije, Crne 14 Gore i Slovenije te brojne delegacije evropskih zemalja, predsjednička delegacija SAD-a, te predstavnici diplomatskog kora u BiH. U Memorijalnom centru Potočari organizirana je do sada najmasovnija kolektivna dženaza u posljednjih deset godina od kada traju zajednička ukopavanja. Uz 774 ubijena Bošnjaka ukopan je i jedan katolik, Rudolf Hren, koji je također ubijen 11. srpnja 1995. godine. Na raznim lokacijama, od Potočara do Zvornika ubijeno je preko osam tisuća Bošnjaka, do sada ih je identificirano oko šest tisuća, a u zajedničkoj grobnici u Potočarima pokopano ih je gotovo četiri tisuće. Načelnik Općine Srebrenica Osman Suljić je naveo da je za njega kao preživjelog svjedoka genocida, svaka riječ je suvišna, poručivši da je ovo "najteži dan porodicama žrtava, a još teži onima koji nisu našli najmilije i dostojno ih sahranili". Suljić je pozvao i sve one koji su obavezni, sposobni i koji žele da učine sve da se uhvate svi počinioci genocida i pronađu ubijeni, a Srebrenica izgradi kao multietnička i stabilna sredina. Poruku predsjednika SAD Baracka Obame pročitao je američki ambasador u BiH Charles English. "Rekao sam i vjerujem da je užas Srebrenice mrlja na našoj kolektivnoj savjesti", poručio je Obama. U pismu američkog predsjedSabah br. 30 15. OBLJETNICA MASAKRA U SREBRENICI nika navodi se da "SAD pozivaju sve vlade da udvostruče napore na pronalaženju odgovornih, na njihovom hapšenju i izvođenju pred lice pravde". Poglavar Islamske zajednice u BiH Reis-ul-ulema Mustafa ef. Cerić Sabah br. 30 poručio je: da Srebrenica treba da bude nauk, ali i opomena da se takav zločin više ne ponovi. „Svi moramo učiti o genocidu, ne samo kao o povijesnim činjenicama, već kao način da upoznamo našu djecu o opasnosti rasizma, antisemitizma, islamofobije i drugih primjera ljudske netrpeljivosti. Moramo poučiti mlade naraštaje da cijene demokraciju i ljudska prava, te ih hrabriti da odbace mržnju, netoleranciju i etničke sukobe“ I ove godine je Sabor bošnjačkih asocijacija Hrvatske u suradnji s Udrugom Bošnjaka branitelja Domovinskog rata RH, a uz financijsku potporu Savjeta za nacionalne manjine RG i gradova Zagreba i Velike Gorice, organizirao konvoj pod nazivom SABAH – za SREBRENICU. Sudionici konvoja su nakon Potočara posjetili Sarajevo, gdje su 12. srpnja posjetili šehidsko mezarje Kovači i mezar rahmetli Alije Izetbegovića, prvog predsjednika Predsjedništva BiH. U ovom broju SABAH-a objavljujemo nekoliko fotografija iz Potočara, a u narednom SABAH-u objavit ćemo reportažu o utiscima sudionika Konvoja o Potočarima. 15 EKSKLUZIVNI RAZGOVOR Salkan ef. Herić, glavni imam MIZ Dubrovnik ČETVRT STOLJEĆA USPJEŠNOG DJELOVANJA! SABAH: Najprije, predstavite nam se? HERIĆ: Rođen sam 18.02. 1963. godine u jednom lijepom mjestu malo neobičnog naziva Vukovije Donje općina Kalesija koja se danas nalazi u tuzlanskom kantonu BiH. Mekteb i osnovno školovanje završio sam u svom rodnom kraju. Godine 1977. upisujem se u GHB medresu u Sarajevu a poslije nastavljam školovanje na tadašnjem ITF-u (Islamski teološki fakultet). Zbog tadašnjih (ne)prilika 1983.godine odlazim na služenje vojnog roka. 1.2.1985. godine imenovan sam od tadašnjeg Starješinstva IZ-e, za BiH, Hrvatsku i Sloveniju za imama u Dubrovniku. Zbog prekinutog studija na tadašnjem ITF-u školovanje završavam na Univerzitetu ''Džemal Bijedić'' u Mostaru odsjek Islamska vjeronauka. U Dubrovniku zasnivam obitelj s muallimom Džemilom. Otac dvoje djece kći Šejma studentica ekonomije i sin Nadir trenutno 4.godina Gimnazije. SABAH: Dobili ste veliko priznanje muftije Ševke ef. Omerbašića za četvrt stoljeća uspješnog rada i djelovanja u Dubrovniku! Jeli Vas iznenadio? HERIĆ: Dopustite mi da se vratim na godinu kada sam počeo raditi kao imam u Dubrovniku. Bilo je to davne 1985 god. Godina u kojoj sam nekoliko puta donosio odluku o napuštanju Zajednice, jer situacija nije bila nimalo ružičasta. Ostao sam zahvaljujući i uvaženom profesoru dr. Ahmedu Smajloviću koji mi je u to doba ulijevao nadu riječima: „ Zavrni rukave imamski poziv je častan ali i odgovoran.“ Riječi odgovoran poziv, stalno su mi odzvanjale u ušima, pa i dan danas. Nisam ni slutio da ću puno moći izdržati u džematu dubrovačkom koji je do 1985. godine, promijenio na desetine imama od svog osnutka. U takvim uvjetima koristio sam razne mehanizme kako bi uspostavio ravnotežu u Zajednici. Mislim da sam u tome uspio. 16 Uvaženog muftiju Ševka ef. Omerbašića poznajem punih 25 godina kao aktivnog i predanog borca u Islamskoj zajednici koji je sve svoje umijeće podredio razvoju i prosperitetu Zajednice što je danas itekako vidljivo. Zahvaljujem se muftiji Omerbašiću koji je prepoznao moj dugogodišnji rad na imamsko-muallimskom polju odajući mi priznanje 2007.godine za imama i muallima godine. Moram priznati kada sam osmišljavao program za 12. Rebiu-lewel, rođenje Allahovog poslanika Muhammeda a.s. razmišljao sam da samo džemat izvijestim o 25.godišnjem djelovanju i da malo sumiram to razdoblje. U međuvremenu rodila se ideja da se to malo osmisli i dobije drugačiju dimenziju. Poznata je činjenica da nam imami dolaze u džemate malo neprimijećeno, a pogotovo kada odlaze iz Zajednice, odnosno kada imaju svoj kakav jubilej. U razgovoru s muftijom Omerbašićem o toj ideji, saznao sam da je odlučio prisustvovati tom događaju. Naravno, bio sam vrlo ugodno iznenađen ne samo od strane muftije nego i velikim odzivom kolega iz Hrvatske i BiH te od strane džemata koji su došli da sa mnom podijele tu radost i odaju mi priznanje - kako Vi rekoste - za četvrt stoljeća uspješnog djelovanja. Zahvaljujem se suradnicima od 1985- 2010. kao i članovima islamske zajednice bez kojih Zajednica ne bi bila ono što danas jeste. Priznanje koje mi dodijelio muftija Omerbašić, odnosno Mešihat Islamske zajednice, rezultat je odgovornog pristupa i rada u Zajednici. Moram priznati da je u svemu tome imala udjela i moja supruga Džemila kao i moja djeca s kojima dijelim ovo priznanje, jer bez njihovog razumijevanja i podrške teško bi to bilo ostvarivo s obzirom na to da sam puno vremena izbivao iz obitelji radeći u džematu. Salkan ef. Herić SABAH: A vrijeme koje nam dolazi? HERIĆ: Vrijeme koje nam dolazi sve je složenije i bremenitije. Nadam se da ću i u tom vremenu znati odgovoriti na izazove koje me čekaju uzimajući u obzir i novu situaciju u raspodjeli poslova unutar Zajednice. Isto tako, nadam se, da će Islamska zajednica u cjelini zajedno s nama imamima imati sluha u rješavanju životnih potreba. Halil Džubran lijepo je rekao : „Koračaj dalje. Ne oklijevaj. Tko ide naprijed, korača prema potpunosti. Koračaj dalje i ne boj se trnja ni oštrih stijena na putu života.“ SABAH: Kakav je bio Vaš dolazak u Dubrovniku, kako ste bili prihvaćeni prije četvrt stoljeća i kako Vam to izgleda danas? HERIĆ: U Dubrovnik sam došao 15.1.1985. i javio se tadašnjem imamu Abdulgafar ef. Jukiću koji me je bratski primio i ukratko informirao o Zajednici. Vrlo kratko 2-3 dana ostao je sa mnom u Dubrovniku, jer je prešao u Sarajevo na novu dužnost. Kako sam prihvaćen tih prvih dana ili bolje rečeno prvu godinu s obzirom na ambijent i ''klimu'' u Zajednici? Bez pretjerivanja bilo je izuzetno teško i neizvjesno. Informacije radi , u to Sabah br. 30 jesima dubrovačkog džemata.'' Danas Islamska zajednica u Dubrovniku je prepoznatljiva ne samo unutar nas nego i šire. SABAH: Imate uzorno organiziran školski i mektebski vjeronauk. Kako uspijevate obuhvatiti gotovo svu djecu po čemu možete mnogima u RH biti primjer koji treba slijediti? Imam Salkan ef. Herić, Muallima Džemila Herić i zbor »Selam doba ambijent i klima, ovdje mislim na klimu u Zajednici, nije bila povoljna. Trebalo se snaći i reorganizirati u mnogo čemu te uspostaviti komunikaciju s ljudima u Zajednici i izvan nje, prihvatiti i biti prihvaćen. Mnogo je razloga, objektivnih i subjektivnih, zbog kojih sam razmišljao zahvaliti se na ukazanom povjerenju Starješinstva IZ-e, i vratiti ključeve. Tadašnja struktura koju sam zatekao u Odboru IZ-e, teško je prihvaćala bilo koju promjenu u radu a posebno mladog imama. Javio se tzv. ''sukob generacija'' . Opća previranja kako politička, tako i u samom vrhu Starješinstva IZ u BiH, rezultirala su smjenom tadašnjeg predsjednika dr. Smajlovića. U tom stanju vrlo teško sam se snalazio. Podrške ni otkud. Sve je davalo određene sumnje. U tom i takvom ambijentu 1985. na podne namaz navratila su dva gospodina u proljetnim mantilima koje nisam poznavao. Nisu mi se predstavili, namaz su obavili i pozvali me na ručak. Što sam i učinio. Jedan od njih me je iznenadio pitanjem zašto ti je ovako star džemat oni ti mogu biti djedovi. Moraš nešto učiniti da ovaj džemat postane agilniji da ne budeš najmlađi u džamiji. Uspostavi širu komunikaciju s džematom i pokušaj osmisliti rad s mladima. Zbunjeno sam nešto odgovorio i brzo prešao preko toga, a drugi me je pitao - imaš li problema? Razgovor je nastavljen o složenom radu imama, posebno u ovakvim džematima. Ukazivao mi je na psihološke barijere s kojim se susreću mladi imami. Dao mi je Sabah br. 30 savjet da izdržim tri godine po svaku cijenu stvarajući pozitivno ozračje. Dobro je vladao materijom. Rekao sam da sam tu tek tri mjeseca i da razmišljam o odlasku jer imami se ovdje ne zadržavaju puno, vrlo kratko ostaju u Dubrovniku. Preusmjerio sam razgovor na drugu temu i tako saznao da su moji sugovornici iz Zagreba i da nastavljaju službeni put za Rim. Ta dva visoka čila gospodina u mantilima bili su Salem Šabić, predsjednik OIZ Zagreb i Ševko ef. Omerbašić tadašnji imam zagrebački koji mi je ukratko ispričao o svojim imamskim počecima. Salema Šabića sam kasnije susretao u Zagrebu koji me je očinski bodrio i savjete davao. Neka mu je rahmet duši. Ševko ef. Omerbašić sadašnji muftija i predsjednik Mešihata mi je bio i ostao uzor i autoritet u imamskom pozivu. Imamska putanja kroz sva protekla vremena, mogu slobodno reći, bila je dosta zahtjevna. Dvije trećine imamaske dionice su iza mene. Sve sam to prebrodio i uspostavio komunikaciju među dubrovačkim vjetrovima od bure preko juga do maestrala. Prijeđena je 25. stepenica mog imamskog minbera. O svakoj bi mogao ponaosob kazati. Nadam se da će i narednih 15 stepenica koje su ispred mene biti uspješno savladane. Te davne 1985. u listu Preporod, Salih Smajlović, između ostalog piše o dolasku novog imama. « Stekli smo dojam da se je novi dubrovački imam Salkan ef. Herić uklopio u rad, pa se može nadati novim usp- HERIĆ: Uvođenjem vjeronauka u škole kao izbornog predmeta odmah sam pristupio realizaciji istog. Mora se priznati da smo malo bili nespremni iako smo imali mektebsko iskustvo. Rad u školamo tražio je novi pristup, počevši od programa, udžbenika, planiranja nastavnih sati do formiranja vjeronaučnih grupa koje je trebalo ukomponirati u redovnu nastavu. Roditelji kao i djeca, s rezervom su sve to prihvatili, a i odgovorne osobe u školama na samom početku malo su taktizirale. No, nisam se dao zbuniti. Izvršio sam osobno anketu među roditeljima, a rezultat je bio više nego zadovoljavajući: 98 posto roditelja izjasnilo se za islamski vjeronauk. Formirali smo vjeronaučne razrede ili grupe i tako pristupili organiziranoj nastavi. Tih godina u vjeronaučnom procesu bilo je 255 polaznika. Cijelo vrijeme što ratni i poslije, vjeronauk se je održavao u kontinuitetu. Razlog tomu je stalni kontakt s roditeljima i organizirane posjete članovima Zajednice. U Preporodu od 15.06. 1996. Hajrudin Vrnjak napisao je : '' U Dubrovnuku ostvarena dva krupna cilja – Vjeronauk u osnovnim i srednjim školama i - organiziranost islamske mladeži''. U posljednje vrijeme javlja se problem nataliteta. Mladi stupaju u bračnu zajednici u malo ''kasnijim'' godinama a time je i manje rođene djece (jedno ili dvoje) što naravno utječe na broj polaznika vjeronauka. Moram naglasiti da je i dalje je visok postotak na vjeronauku od ukupnog broja djece skoro 99%. SABAH: Jeste li Vi zadovoljni odzivom mladih u ostalim aktivnostima koje pokrećete? HERIĆ: Kada su u pitanju mladi i njihova aktivnost moram naglasiti da svi skupa ulažemo napore kako bi se što kvalitetnije pristupilo njihovom organiziranju. Da bi realizirali zadane ciljeve potrebno je imati: - Realnu težnju, realnu 17 njegovo unapređenje!? HERIĆ: Sabah info redovito pratim u kojem postoje sadržaji raznih profila. Tematski je dobro osmišljen i vodi računa da obuhvati problematiku koja se tiče svih struktura unutar bošnjačkog korpusa. Naravno da uređivački kolegij i dalje treba programski osmišljavati koncepciju kada je u pitanju problematika bošnjačkog korpusa. SABAH: Kako vidite viziju budućnosti Vašeg Medžlisa? procjenu situacije, jaku motivaciju i strpljivost. Ciljevi se mogu postići u okviru potencijalnih mogućnosti; -Djelovanje u okruženju, kvantitet i kvalitet. Kroz cijeli moj period radio sam i dan danas radim na unapređenju djelovanja mladih u Islamskoj zajednici. Aktivnosti su se odvijaju kroz komunikaciju s mladima i njihovu edukaciju te iznalaženju novih mogućnosti ka pobo-ljšanju postojećeg. Rezultat toga je osnivanje Kluba mladih pri Islamskoj zajednici 1990. godine, koji je i dan danas aktivan. Rad s mladima je koncipiran u obliku druženja, kroz informiranje o aktualnim vjerskim i drugim pitanjima. Sudjeluju u raznim manifestacijama u Zajednici i izvan nje. U vremenu u kojem djelujemo mladi moraju više pulsirati i živjeti u islamu a odgovorni za rad s njima imati razvijenu strategiju, pripremati ih što kvalitetnije, da sutra kada za to dođe vrijeme, preuzmu i kreiraju rad Zajednice, afirmiraju i profiliraju islamske kulturne vrijednosti. SABAH:Da li su žene posebno organizirane i kako ocjenjujete njihov doprinos u djelovanju Medžlisa? HERIĆ: Ženski dio džemata aktivno sudjeluje u svim vjerskim i kulturnim događanjima u Zajednici. Nisu posebno organizirane kroz neko udruženje ali imaju svoj kutak i vrijeme druženja. Rad sa ženama zadužena je muallima Džemila . U knjizi Islam i Muslimani u Hrvatskoj iz 1999. na str. 395 Muftija Ševko ef. Omerbašić napisao je. '' Nigdje kao u Dubrovniku žene i djeca ne posjećuju mesdžid, što ovoj zajednici daje 18 posebnu draž. U vjeri većina muslimana su vrlo postojani i drže se svoga porijekla i ponosni na krajeve iz kojih potiču. '' SABAH: Jeste li zadovoljni suradnjom s jedinicama lokalne samouprave? HERIĆ: Islamska zajednica na ovim prostorima egzistira preko 75 godina i stalno je pokušavala i pokušava ostvariti dobre odnose sa sredinom u kojoj djeluje. Političke strukture kroz sve ovo vrijeme bile su različite a s tim i različito se odnosile prema Zajednici. Ti odnosi mogu se podijeliti na nekoliko segmenata. Segment vjerske, nacionalne i kulturne različitosti i radnog okruženja, i sl. Sve ovo utiče na formiranje mišljenja i odnosa. Ovo su ključne stvari koje doprinose pozitivnom ili negativnom odnosu lokalne samouprave i Islamske zajednice Postoji jedno nepisano pravilo ako šutite i ne tražite ništa o vama svi lijepo govore. Ako malo glasnije kažete i nešto tražite u granicama skromnosti onda se o vama ima drugačije mišljenje. Iskustvo govori da je sve manje predrasuda o Islamskoj zajednici i da su se uspostavili temelji za bolju suradnju. Položaj Islamske zajednice je zadovoljavajući i ako oni nisu u onoj mjeri u kojoj bi trebali biti. SABAH: Šestu godinu izlazi SABAH info i zajedno s drugim glasilima namijenjenim Bošnjacima RH nastoji informirati o svim vidovima života i rada naših ljudi. U kojoj mjeri SABAH – prema Vašem viđenju - obrađuje životne teme i posebice problematiku vjerskog života? Imate li prijedloga za HERIĆ: U životu nije ništa jednostavno, pa tako ni unutar Islamske zajednice. Neosporno je da se od imama očekuje znatno efikasnije djelovanje na upoznavanju, očuvanju i prenošenju vjerskih sadržaja kako unutar Zajednice tako i izvan nje. Od imama se traži visok stepen moralne odgovornosti, bez prijekorno ponašanje u džamiji, mektebu, na ulici, korektno držanje prema džematlijama i jasnost u stavovima. Da je u psihičkom i materijalnom pogledu sređena stabilna i zdrava osoba. Naš Medžlis je specifičan po mnogo čemu. Smišljenim i upornim radom moramo jačati Zajednicu. Mnogi su došli do izražaja djelujući u strukturi Zajednice i tako postali prepoznatljivi javnosti. Bez zajedničkog truda, dogovora i odgovornosti koje su preuzete unutar Medžlisa / Mešihata ne može postojati ni vjernik, ni imam ni Zajednica. Činjenica je da imam trpi različite utjecaje. Prije svega, vanjski utjecaji, razna društvena gibanja,''moderni stilovi života'' i sl. Iz tog odnosa, britkost imama i sposobnost razlikovanja kiča od prave vrijednosti, kritički odnos prema jeftinom pomodarstvu, imamu pomaže da izađe jači i iskusniji u to sam se osobno uvjerio. Jer; ''Da nije vjetra pauci bi svojim mrežama pokrili Zemlju''. Znati ispravno i mudro postupiti u raznim situacijama je pred uvjet sretnije budućnosti. U Islamskoj zajednici ako ne postoji korelacija imam, džemat, Izvršni odbor, Mešihat, male su šanse za boljitak. Kroz odgovornost i suodgovornost na određenim razinama Zajednice još će više uozbiljiti jedinstvo Zajednice koja će biti prepoznatljiva budućim naraštajima. Razgovarao: Asim Čabaravdić Sabah br. 30 IN MEMORIAM PROF. MERITUS OSMAN MUFTIĆ Na zagrebačkom gradskom groblju Mirogoj 30. Srpnja 2010. godine je pokopan prvi hrvatski ministar znanosti i tehnologije i ugledni znanstvenik Osman Muftić. Osmana Muftića ispratili su brojni prijatelji i suradnici. Ispraćen je u skladu s islamskim običajima, a dženazu je klanjao zagrebački muftija Ševko Omerbašić. Omerbašić se od Osmana Muftića oprostio i u ime čitave islamske zajednice u Hrvatskoj, naglasivši da Osman Muftić nije bio samo istaknuti član zajednice, nego i jedan od njezinih autoriteta, na čijem je iskustvu zajednica nicala. Bio je izuzetno angažiran, kao i cjelokupna njegova obitelj u Islamskoj zajednici i bio je jedan od njenih stupova. Posebice je bio važan njegov angažman kao dopredsjednika Odbora za izgradnju Zagrebačke džamije. Bio je član Mešihata Islamske zajednice u RH i dekan Fakulteta islamskih znanosti u osnivanju. Suradnici Osmana Muftića sa zagrebačkih Fakulteta strojarstva i brodogradnje te Medicinskog fakulteta isticali su, pak, Muftićev doprinos biomehanici i činjenicu da je objavio više od 150 znanstvenih radova te bio mentor brojnim magistrima i doktorima znanosti. Osman Muftić preminuo je u noći 27. Srpnja 2010. u Zagrebu u 77. godini života. Rođen je 8. ožujka 1934. u Sarajevu. Gimnaziju je 1952. završio u Zagrebu gdje je 1959. diplomirao na Fakultetu strojarstva i brodogradnje (FSB), a 1969. i magistrirao, te tri godine poslije i obranio doktorsku disertaciju. Izvanredni profesor postaje 1976., a re- doviti 1982. Držao je nastavu iz mehanike i nauke o čvrstoći, teorije mehanizama, biomehanike, robota i manipulatora, ergonomije, konstrukcije zrakoplova i teorije giroskopa. Osim nastave na FSB-u držao je i dodiplomske i postdiplomske studije na Elektrotehničkom, Medicinskom, Šumarskom i Tehnološkom fakultetu te Fakultetu grafičke tehnologije gdje je bio i prvi dekan. Znanstveni rad Osmana Muftića obuhvaća istraživanja iz područja dinamike sustava, posebno u robotici, biomehanici i ergonomiji, i to kroz analizu gibanja robota ili ljudi. Autor je ili koautor u više od 150 znanstvenih i stručnih radova. Samostalan je autor četiriju knjiga, a kao koautor je sudjelovao u pet knjiga. Dekan na FSB-u postaje 1990., a nakon prvih višestranačkih hrvatskih izbora te godine i prvi ministar znanosti i tehnologije (od 1990. do 1991.), a zatim i prvi veleposlanik RH u Islamskoj Republici Iranu (od 1993. do 1996.). Nagrađen je znanstvenom nagradom "Nikola Tesla" 1989., dobitnik je Krambergerove medalje za antropologiju 1991. godine i državne nagrade za životno djelo 2000. SPOMEN BISTA ŠANTIĆEVOJ EMINI Ovogodišnji 8. međunarodni mostarski sajam „Dani trešnje 2010“ bio je u znaku otkrivanja Emininog kipa pored Lučkog mosta. Svečanošću punom poezije i muzike, u Mostaru je otkriven brončani kip Emine, lijepe Mostarke koju je Aleksa Šantić opjevao u svojoj najpoznatijoj pjesmi. Kip je u prirodnoj veličini i simbolizira univerzalnu ljepotu žene. Emina se vratila u Mostar, otjelotvorena u kipu velikokladuškog umjetnika Zlatka Dizdarevića Buce. Kip je našao svoje mjesto nedaleko od Šantića parka i mjesta gdje je živjela Mostarka Emina Sefić, koja je bila inspiracija Aleksi Šantiću za njeSabah br. 30 govu čuvenu pjesmu. Spomenik Šantićevoj Emini nastao je u suradnji Velike Kladuše i Mostara na inicijativu Turističkog udruženja Mostar-sjever. Svečanom otkrivanju Emine u Mostaru prisustvovao je i načelnik općine Velika Kladuša Admil Mulalić koji je zajedno sa gradonačelnikom Mostara Ljubom Bešlićem prezentirao istu kao simbol prijateljstva ova dva grada. 19 In memoriam DR. MUHIDIN ALIČEHAJIĆ Vijeću se potvrdio kao izuzetna osoba koja je sjajno zastupala prava i interese Bošnjakinja i Bošnjaka Grada Zagreba. Smrt ga je zatekla na dužnosti potpredsjednika Vijeća, u kojem je nesebično pomagao svim kolegama u realizaciji brojnih projekata, među kojima valja posebno istaknuti Konvoj mladih Bošnjaka RH i njihovih prijatelja“DA SE NIKAD NE ZABORAVI” Zagreb – Srebrenica. Bio je to jedan od njegovih najvažnijih projekata koji se već četiri godine vrlo uspješno ostvaruje. U realizaciji Konvoja naš Muhidin je nesebično sudjelovao iako ga je teška bolest u tome pokušala omesti. Na jednom od sastanaka Organizacijskog odbora IV. Konvoja, predloženo je da se svake godine u srednjim zagrebačkim školama 11. lipnja održi “Sat sjećanja na genocid u Srebrenici“, što je prihvaćeno niti ni sluteći da će nas ovogodišnjeg 11. lipnja napustiti naš dragi prijatelj Muhidin. Dragi Muhidine! Svima nama u Vijeću, u KUD-u „Sevdah“, Crvenom križu i drugim organizacijama gdje si djelovao ostavio si nam svoju neizmjernu humanost i neumorni entuzijazam. Hilmo Hairlić Što napisati?! Otkuda početi?! Dr. med. Muhidina Alićehajića upoznao sam u ljeto 2003. godine. Od tada pa do 11. lipnja 2010. upoznavao sam ga na ovom dunjaluku (ovozemaljskom životu). I otišao je. Sada, kada želim o njemu napisati IN MEMORIAM shvatio sam da sam i ja i svi koji su ga poznavali izgubili prvenstveno prijatelja, dragog čovjeka. Nakon njegove dženaze (sahrane) u rodnom mu Tešnju, 12. lipnja 2010., rastrčo sam se oko svih koji su poznavali rahmetli (pokojnog) Muhidina da mi još nešto kažu o njemu...Ali nije lako govoriti i pisati o tako svestranom čovjeku, angažiranom u zdravstvu, kulturi, humanističkim aktivnostima… „Tek kad nas netko napusti shvatimo kakav je bio, koliko je vrijedio“, veli jedan od brojnih članova KUD-a Sevdah. Dr. Alićehajić, bio je i vijećnik Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba (VBNMGZ) u prva dva mandata (2003.-2007. te 2007.-2011.). U 20 BKUD „Sevdah“ osnovano je 15. siječnja 2006. godine i vodi se kao prvo registrirano Bošnjačko kulturno umjetničko društvo u Republici Hrvatskoj. Predsjednik društva je pjesnik Enes Kišević, a potpredsjednik i glavni koreograf bio je dr. Muhidin Alićehajić. Sabah br. 30 O DIKTATORU I DIKTATU Piše: Hamdija Malić Kada oni koji dokazuju i/ili to pokušavaju dokazati da je Josip Broz – TITO bio diktator, onda to čine diktatom. Oni diktiraju svojim diktatom o TITU «diktatoru» meni, a vjerujem i drugima. Takvi očekuju da ja i oni kojima taj diktat upućuju (čitatelji i/ili slušatelji) misle po diktatu kojeg takvi diktiraju o diktatoru za kojeg ti koji takve diktate diktiraju tvrde da je bio diktator. Tko je onda tak koji diktira takve diktate?????????. Tko je taj tko u okviru bilo koje stranke može reći kontra šefa stranke a da ne bude «diktiran». Tko je taj tko u okviru bilo koje vjerske zajednice može reći suprotno od onih koji zagovaraju prihvaćeno i/ili općeprihvaćeno, prorečeno i objavljeno, a da ne bude proglašen nevjernikom i/ili kontrašem. Tko je taj tko u okviru bilo koje države nije proglašen kontrašem, ako govori o drukčijoj politici, ili različito od politike stranke koja je trenutno na vlasti ili kad govori i/ili radi drukčije od politike koja vlada u društvu vladajućih i sl. Čak se ide do upita o njegovoj određenosti prema Ustavu, i samo ako se njegova retorika razlikuje od one koja odgovara samo onim koji su trenutno najjači, a to su oni koji su na vlasti. Dakle, diktati mogu biti «veći i/ili manji» kao i «diktatori» i diktatori, naravno ovisno o veličini teritorija na kojem i kojim diktiraju i/ili upravljaju i/ili ovisno o broju «korisnika» , bolje reći konzumenata takvih diktata i diktatorovih diktata. «Diktirao» je državom nekoliko decenija i manji mi je teret bio taj diktat u kojem je sav svoj život, u prvom redu privatni podredio državi, za razliku od nekih današnjih koji su državu podredili sebi i u svoje privatne svrhe i ciljeve. Razlika između diktatora i «diktatora» je samo u obujmu i veličini područja i broju diktiranih podanika i/ili bolje reći konzumenata diktata. U čemu je primjerice diktatura poreznih propisa manja i/ili veća od «diktature» takvih i/ili sličnih propisa iz ranijih vremena i sustava – sistema????. Pa upravo samo u području u kojem i na kojem se primjenjuju i u broju onih na koje se to i takvo što odnosi. Zar nije tako, sudite sami i bez diktata. Diktat je i diktatorstvo i to, ako i kad netko diktira mišljenja o turbo folku, rocend rollu, Mozartu, poljoprivredniku, Halidu Bešliću, Lepoj Breni, Krunoslavu Slabincu i sl., želeći mene i druge natjerati Sabah br. 30 Hamdija Malić i/ili «nadiktirati» da slušam i volim ono što on diktira, tjerajući me da budem «kulturan» isto kao i on i/ili da slušam ono što diktator takvog nečeg diktira i. t. d. Takav diktator je diktator. Danas ima toliko diktata i diktatora, da je teško utvrditi njihov broj i ograničiti im, i odrediti područja (bilo geografska i/ili društvena, kulturna, sportska i sl.) u kojim djeluju svojim diktatima i diktiranjem. Vjerojatno mnogi imaju kompleks što svoje diktiranje i diktate mogu primijeniti i uputiti samo ograničenom manjem području i/ili malom broju istih i/ili različitih podanika. Ali to je njihov, i vjerujem i najveći problem. Eto tako vam je to kad je u pitanju «diktator» za kojim mnogi i također nebrojeni nisu, ( ili to bar nije činila većina) gušeći se u jecajima i emocijama neskriveno plakali po diktatu, već sasvim prirodno i ne diktirano. Nažalost mnogih, takvi isti moraju danas plakati i gušiti se u jecajima i emocijama što neki diktatori ne odu. Što je to danas nekom krivo, to neka si sam objasni. I tad u to vrijeme i danas u ovo, niti sam bio veći ni manji a niti ću biti niti jesam, veći ili manji vjernik, ateist ili slušatelj «diktata» i/ili diktata i diktatora. Veliki su počinjali od «0» (nule) i stvarali nešto, malo ili puno. Drugima to bijaše start i od nečega, malog ili velikog (ra) stvoriše – napraviše (čast izuzecima) «0»,(nulu) a neki (mnogi) i minus. Stoga, oni koji u životu nisu napravili ništa nisu kvalificirani suditi o onima koji su napravili malo, kako rekoše pametni ljudi. Današnje «blago – stanje» («blagostanje») je rezultat doprinosa i rezultata rada i djelovanja suvremenika i novih «vođa»«svojih» naroda, «otaca» nacija. Nestao je najveći sin naroda sa ovih podneblja i prozvaše ga «diktatorom» i tad se živjelo drukčije nego sada. Dođoše «očevi» nacija i dolaskom napraviše «blago-stanje» (blagostanje), ali kako za koga. Uostalom veliki Meša Selimović reče:» na ovim našim prostorima svakih pedeset (50) godina digne se hajka na pametne ljude, budale se dočepaju vlasti, fukare se obogate, 21 a narod glavom plati». Sudite sami koliki je i čiji i kakav doprinos «blago – stanju» («blagostanju») današnjice. Jedno je sigurno i nepobitno. Taj i ti doprinosi se razlikuju i predstavljaju relativnu i mjerljivu veličinu. To možemo primjerice u nekim područjima rada i djelovanja iskazati ekvivalentnim relativnim odnosom ukupnog broja konzumenata tih doprinosa i građana koje su ti stvaratelji pred – vodili u odnosu na raniji taj isti relativni odnos kojem su ti predvođeni pripadali i/ili bili «diktirani». Razlika efekata tih doprinosa je omeđena samo internim, externim, ekstremnim ili dobrim i/ili boljim potporama i izvorima i snazi tih potpora iskazanih i danih izravno i/ili neizravno (endogeno i/ili egzogeno) vođama i njihovom osobnom doprinosu u stvaranju današnjeg «blagostanja», blagostanja. Prevaziđeni i preživjeli poreci i sustavi ostadoše u povijesti a neki i zaboravljeni. Neki od njih su i kopirani i/ili prilagođavani sa manje ili više uspješnosti današnjici. Međutim, ne znači da ako je jedan od možda najpoštenijih poreza u povijesti i bio harač, poznat i priznat u osmanskoj carevini, da osmanski poredak nije prevaziđen. Oni koji u tom i sličnom poretku i/ili drugim prevaziđenim i povijesnim porecima traže dobro i/ili se s takvim načinom rada i djelovanja poistovjećuju, prevaziđeni su i konzervativni, neovisno od titula koje nose i/ili ih imaju. Takvi ne vide dalje od nosa, a civlizacija im je najveći neprijatelj. Stvarati svoju karizmu na mrtvim, na tragediji, na genocidu, genocid je i 22 tragedija. Primjerice, na žalost ne jedina Srebrenica, Srebrenica i t.d. odista je mjesto na i u kojem se svatko treba pokloniti. Međutim, tu i na toj tragediji i/ili tome sličnom, graditi svoj kult i karizmu odista je u najmanju ruku neprimjereno. Dolaze političari i državnici iz raznih krajeva svijeta, raznih vjera i nacija, da potvrde koliku su grešku napravili njihovi prethodnici i/ili i neki od njih i sami, onda kad nisu spriječili genocid u Srebrenici. Američki ambasador tim povodom održa govor, predsjedavajući države to isto učini, evropski povjerenik nastavi u istom stilu i svi zajedno govoriše petnaestak minuta ili nešto više i izgovoriše sve što se danas, na ovoj distanci primjereno reći, treba i može za tu tragediju. Više se moglo učiniti samo da su ti i takvi tu i takvu tragediju zapriječili još prije njenog nastanka. Nakon toga neki održaše govor dugačak i ponavljajući na nekoliko različitih jezika i jezika svijeta i ništa više niti učiniše niti rekoše od prethodnika koji se uokviriše u diplomatske i koje sve ne protokole. Danas kada govorimo o diktatima i diktatorima, nije na odmet napomenuti da se u nekim bližim povijesnim trenucima i razdobljima i nama na našu žalost i pod vodstvom «otaca» nacija dogodiše stvari koje smo smatrali nemogućim. To se upravo dogodi nakon što se napusti pravilo i način na kojem je građen «diktat» prethodnika. U nesretnom ratu koji je na svu sreću iza nas i ne ponovio se više nikad i nikom, suvremenici «velikog diktatora» i njegovi učenici bijahu odgovorni za pojedina područja i zone u kojim su ih slušali oni kojim su zapovijedali i diktirali. I interesantno da upravo iz tih područja i za vrijeme poštivanja takvih diktata i dok su diktati diktatorovih suvremenika i učenika poštovani nema iz tih zona i iz tih razdoblja nitko u Hagu. Eto, i to je doprinos tvrdnji da nekad i diktate koji nekom ne odgovaraju ne treba u cjelini odbacivati, jer i crni pijevac ima svijetlu točku. Znanstvenici, e to je nešto posebno. Nikola Tesla - na primjer, nesumnjivo je jedan, ako ne i najveći, onda jedan od najvećih znanstvenika u povijesti ljudskog roda uopće. Njegov doprinos čovječanstvu je još uvijek neotkriven i ekvivalentan je doprinosu izumitelja točka (kotača), ako ne i veći. Njegova znanstvena postignuća koriste svi ljudi i u cijelom svijetu, sve tvrtke, svi sustavi, politike, političari, vjernici, nevjernici, teisti i ateisti i t. d. Njegove poruke i njegova «proročanstva» konzumira više različitih ljudi od proročanstava pojedinih proroka. Njegova «proročanstva» ne sukobljavaju i ne konfrontiraju ljude i njihove interese i dostupna su i preporučeno tražena, kako od bijelih, tako i od crnih, žutih, niskih, visokih, velikih, malih, siromašnih i bogatih. Dostupna su svima pod jednakim uvjetima i jednako, za razliku od proročanstava nekih proroka koja su dostupna samo onim koji ih kao takva prihvaćaju. Teslina prihvaćaju svi. Za upitati se kako to da ljudi koji stoje na čelu i/ili to hoće biti, pojedinih vjerskih institucija i/ili teologija ne iskoriste dobrotu svoje teologije kojoj pripadaju i koju predstavljaju i ne upotrijebe ju u izazivanju i stimuliranju dobrote različite teologije od njegove i/ili njihove, pa da se na temeljima tako postignutih rezultata dogovore o pojedinim pitanjima koja opterećuju ljudski rod i koja često predstavljaju motive za manje ili veće sukobe, ne često u povijesti ljudskog roda i sukobe različitih civilizacija. Sve teologije se slažu u tome da svaka svoju klijentelu podučava samo dobroti i dobrom i samo dobroti i dobrom. U takvom stajalištu nema ništa što bi korisniku takve dobrote odnosne teologije i ma čija ona bila, moglo predstavljati motiv za bilo što loše ili nevaljalo. Domet dobrote jedne teologije ograničen je dometom dobrote druge i različite teologije. U toj dodirnoj graničnoj zoni teologije se podnose. Međutim, čim dobrota jedne teologije pokuša preći u granično dometom dobrote te teologije omeđeno dosegnuto područje dobrote i njoj različite, ta suprotna i različita dobrota to ne dozvoljava i nastoji je što više zaustaviti i udaljiti. Sabah br. 30 Konzumenti jedne dobrote ne žele da dobrota druge teologije pređe u granično područje koje koristi ta skupina ograničenog broja konzumenata dobrote svoje teologije kojoj pripadaju. Pripadnici i konzumenti jedne teologije i njene dobrote čine sve da što manje dobrote različite teologije od one koju oni koriste, pređe u područje dobrote koju koriste ti konzumenti. Čak što više pripadnici iste teološke dobrote ne dozvoljavaju da se unutar te iste dobrote miješaju različite unutarnje dobrote iste teologije. Sukobljavaju se međusobno i to kako unutar kršćanstva tako i unutar islama i drugih teologija, bez obzira da li na te sukobe utječe dobrota različite teologije ili ne. Takvih primjera na žalost imamo i danas i rašireno na različitim meridijanima i paralelama – primjerice suniti, šiiti i vehabi u islamu, protestanti i katolici u kršćanstvu i sl. Međutim, svi ti isti i/ili različiti korisnici dobrota istih i/ili različitih teologija jednako i neovisno od toga kojoj teološkoj dobroti pripadaju, žele da imaju pod jednakim uvjetima i što više dobrote koju je u svijet plasirao Nikola Tesla putem naizmjenične struje. Svi oni jednako upiru sve snage i/ili to pokušavaju činiti s namjerom da se pojača oslabljeni napon struje ako iz bilo kojih razloga u nekom području ili vremenskom razdoblju ili periodu se to dogodi. Pozivam sve sljedbenike svih teologija i njihove predvodnike i misionare da koristeći dobrote teologija kojim pripadaju, učine sve da se na temelju dobrote dogovore o spornim pitanjima i da učine sve da ne dolazi do sukoba kako unutar iste, tako i između različitih teologija i dobrota. Ako pođemo od dobrota koje teologije imaju, nije moguće da se takav dogovor ne postigne, jer niti u jednoj od teologija nema zla nego samo dobrota. Neka im primjer takvog dogovora bude primjerice dogovor dobrote o svetom gradu Jeruzalemu i o tome da li i koliko i kojoj teologiji pripada jeruzalemskog zida i slično. Kratkoročne pogrešne i neonacističke i fašističke orijentacije i ideologije treba napuštati, što se također u svakom slučaju odnosi i na politike skorojevića. To, po mom sudu treba odbacivati uvijek i kad je god to moguće. Neki dan veliki čovjek osudi one koji pokušavaju prekrajati povijest i istoriju ili historiju, osudi i ustaše i četnike. Označi ih kako zajedničke pripadnike koji su radili za istog gospodara i da se kao takvi bez obzira na različitost nisu nikad međusobno sukobljavali u Sabah br. 30 svom razdoblju djelovanja, i zajedno su radili slične ili iste radnje na bazi iste ideologije – fašizma, za razliku od partizana. Biva čak i izviždan i označen kao crveni i sl. Ne pripadam onim koji podržavaju one koji su služili i/ili služe nacizmu i fašizmu, naprotiv sam suprotstavljen takvim. Danas neki žele pripadati tim mračnim ideologijama i žele prikazati da je nestali «diktator» protjerao pripadnike takvih ideologija iz zemlje. Međutim, neki ljudi nisu pripadali takvim ideologijama i danas na zalasku dvadesetog vijeka su također otišli iz svoje zemlje, bilo silom ili milom, a to ne učini nestali «diktator». Učiniše to oni i takvi koji se nisu ponašali po principima «diktiranja» zbog kojih smo mnogi ili apsolutna većina različitih i različitih i vjera i nacija, plakali i gušili se u jecajima i emocijama, što nam ode takav «diktator». Održa se skup o Hamdiji Pozdercu i Huski Miljkociću. Mnogi se potrudiše da Hamdiju Pozderca prikažu u što je moguće minornijem izdanju, stavljajući ga u kontest istih događanja i djelovanja kao i Huska Miljković. Ti i takvi koji to učiniše morali bi znati da je potpuno identično kao kad bi se u kontestu takvih predavanja i stručnih naukovanja, istog dana i na istom skupu ravnopravno raspravljalo o Aliji Izetbegoviću i Fikretu Abdiću, iako ta dva čovjeka ne mogu ni po čemu pripadati istoj orijentaciji, kao niti gore spomenuti. Hamdija Pozderac je bio jedan ili možda jedan od takvih koji je jedini ili jedan od takvih, vladao Bosnom i Hercegovinom kao državom jednako - pravnih naroda i narodnosti i u cjelini i na cijeloj teritoriji. Imao je skupštinu-zakonodavca Bosne i Hercegovine, predsjedinštvo, izvršno vijeće-vladu, teritorijalnu obranu - vojsku, miliciju, sudstvo i sve atribute normalne države. Danas se cijeli svijet bakće sa Bosnom i Hercegovinom želeći stanje normalizirati. Svakako bi to oni koji o tome raspravljaju morali imati na umu. 23 BOŠNJAČKI LIKOVNI LEKSIKON crta i piše Mesud Bužimkić, dipl. ing. arh. 24 Sabah br. 30 IZ SADRŽAJA Eu upozorava BiH str. 2 Mjesec Ramazan str. 3 Aleksandar Tolnauer str. 4,5,6,7 III. Smotra bošnjačkih KUD - ova RH str. 7 13 Internacionalni festival prijateljstva u Goraždu str. 8 Vaše mišljenje o SABAH-u str. 9 Razgovor: Jasmin Imamović str. 10,11 Poništena skupština SDA Hrvatske i sve donešene odluke str. 12,13 Srebrenica da se ne zaboravi str. 14,15 Salkan ef. Herić, glavni imam MIZ Dubrovnik str. 16,17,18 In memoriam: Prof. Meritus Osman Muftić str. 19 In memoriam: Dr. Muhidin Aličehajić str. 20 O diktatoru i diktatu, piše Hamdija Malić str. 21, 22, 23 Bošnjački likovni leksikon str. 24 Peti jubilarni festival Bošnjačke kulture u Puli str. 26,27 Nakladnik: Sabor bošnjačkih asocijacija Hrvatske /SABAH Za nakladnika: Mehmed Džekić Glavni i odgovorni urednik: Asim Čabaravdić, e-mail: [email protected], mob 091 441 00 41, 098 255 811 Uredništvo: Mehmed Džekić, Ishak Hodžić, Hamdija Malić, dr. Sinan Alispahić i Asim Čabaravdić. Dopisnički kolegij: Ibrahim Duraković, Halil Duraković i Adela Šehić (Splitsko-dalmatinska županija), Azemina Korajac i Samir Mutapčić (Vukovarsko-srijemska županija), Asim Čabaravdić (Istarska županija), Ibro Mešić i Nedžad Bašagić (Primorsko-goranska županija), Samira Draganović (Sisačkomoslovačka županija), Izet Mujić (grad Sisak) Admir Muhić (Karlovačka županija), Mirza Mešić (Zagrebačka županija), IzetSpahović , Armina Džano i Matija Lučić (Dubrovačko-neretvanska županija). Sabah br. 30 Između dva broja Poštovane čitateljice, Poštovani čitatelji! Evo i 30-og broja SABAH-a s kojim kasnimo zbog smanjene financijske potpore za 2010. iz državnog proračuna RH putem Savjeta za nacionalne manjine. S njegovim predsjednikom Aleksandrom Tolnauerom, imamo ekskluzivni intervju u kojem podsjeća kako se krenulo u zaštiti manjina prije 15-ak ili 10ak godina, točnije kakav je nekada bio društveni status nacionalnih manjina i kakav je danas. Manjine su danas zastupljene i uključene u javni i politički život RH kao ravnopravni partneri, a ta činjenica nije samo važna za manjine, već i za razvoj cjelokupnog demokratskog sustava RH. Tolnauer skreće i pozornost na popis stanovništva 2011., na kojem svatko može potpuno slobodno iskazati svoj nacionalni i vjerski identitet, bez ikakvog straha, i da nitko ne treba zaboraviti tko je i odakle je, te da se toga nema što stidjeti. Salkan ef. Herić, glavni imam MIZ Dubrovnik, koji već četvrt stoljeća vrlo uspješno djeluje, veli da je u svemu tome imala udjela i supruga Džemila i djeca s kojima dijeli ovo priznanje, jer bez njihovog razumijevanja i podrške teško bi to bilo ostvarivo s obzirom na to da je puno vremena izbivao iz obitelji radeći u džematu. Veoma nam je drago da u 30-om broju SABAH-a najavljujemo III. SMOTRU BOŠNJAČKIH KULTURNO-UMJETNIČKIH DRUŠTAVA HRVATSKE, koja će se održati 6. studenog 2010. u Puli. Domaćin smotre je Grad Pula, a organizator Kulturno-umjetničko društvo „Bosna“ (koje djeluje diljem Istre sa sjedištem u Puli) u suradnji sa svim bošnjačkim asocijacijama Istre. Naredni specijalni broj SABAH-a biti će u koloru i posvećen III. SMOTRI i ISTARSKOJ ŽUPANIJI. S poštovanjem, Glavni i odgovorni urednik Asim Čabaravdić Tajnik Uredništva: Ishak Hodžić Adresa uredništva: 10000 Zagreb, Nova cesta 4, tel: 00385/01/ 309-1083 Fax: 01/309-1084 e-mail: [email protected] Tisak: Labinska tiskara Tiskano uz financijsku potporu iz državnog proračuna Republike Hrvatske, putem Savjeta za nacionalne manjine 25 PETI JUBILARNI FESTIVAL BOŠNJAČKE KULTURE U PULI Sjajna večer folklora, sevdalinki, pita i bureka te raznovrsnih slastica 26. lipnja 2010. u pulskom Domu branitelja privukla je brojnu publiku koja je uživala u bosanskim delicijama i posebno dobrim, zapravo profesionalnim izvedbama igara i pjesama bošnjačkog KUD-a iz Jesenica. Među više uzvanika jubilarnom Festivalu bošnjačke kulture prisustvovali su Dino Kozlevac, predsjednik Skupštine Istarske županije, Erik Lukšić, pročelnik za društvene djelatnosti Grada Pule, delegacija Matice iseljenika BiH predvođena predsjednikom Avdom Hebibom, predstavnici manjinskih zajednica Istarske županije te brojni drugi gosti iz Grada i Županije. Završnoj manifestaciji u Puli prethodile su slične festivalske večeri u drugim is- 26 Sabah br. 30 novna cilja: prvi je upoznati sugrađane s našom kulturom i tradicijom jer smatram da je to najbolji put za dobar suživot, toleranciju i širenje multikulturalnosti koji su u Istri zaista na zavidnoj razini. Jer, kada se ljudi upoznaju mogu i bolje surađivati te se naravno bolje razumiju. Drugi je cilj biti most povezivanja, most prijateljstva između Istrana i Bošnjaka, istaknuo je u Puli 26. lipnja 2010. Senad Pršić, predsjednik Nacionalne zajednice Bošnjaka Istre, koja je utemeljena prije 15 godina i trenutno ima sedam ogranaka: u Puli, Poreču, Labinu, Buzetu, Kršanu, Raši i Rovinju. Na završnoj manifestaciji u Puli titulu ukupne pobjednice osvojila je Hava Kenjar. Žiri je u prvoj kategoriji (kuhana jela), prvo mjesto dodijelio Bahriji Begić, u drugoj (burek), Havi Kenjar, trećoj (pite), Mina Bajratović prvo a Hava Kenjar osvojila je treće mjesto te u četvrtoj kategoriji (slastice) najuspješnija je bila Faketa Beštalić. tarskim gradovima i općinama u kojima žive i djeluju Bošnjaci. Primjerice u Rovinju je to upriličeno 15. Svibnja, kada su se baklave, hurmašice, pite, bureci, bosanski lonac i ostale delicije tradicionalne bosanske kuhinje našli u rovinjskom restoranu Školjka. Pozdravljajući posjetitelje i uzvanike Edin Omerhodžić, predsjednik rovinjskog ogranka Nacionalne zajednice Bošnjaka Istre, rekao je da je cilj ove manifestacije promovirati bošnjačku kulturu i identitet. “Festival bošnjačke kulture ima dva osSabah br. 30 27 PETI JUBILARNI FESTIVAL BOŠNJAČKE KULTURE U PULI
© Copyright 2024 Paperzz