MANJINSKI FORUM 2014 - Nacionalne Manjine Info

MANJINSKI
FORUM
Prosinac 2014.
Intervju s predsjednikom Savjeta za nacionalne manjine
Aleksandrom Tolnauerom
USUSRET NOVIM MANJINSKIM
IZBORIMA MORAMO RAZMIŠLJATI
O PROMJENAMA ZA DOBROBIT
MANJINE I VEĆINE
Mi ne možemo biti zadovoljni stanjem i funkcioniranjem manjinske
samouprave pri kraju trećeg mandata iako možemo konstatirati, bez kurtoazije, kako su napravljeni određeni pozitivni pomaci i iskoraci. Ali to je još uvijek daleko od kritične mase koja bi
učvrstila čitav sustav. Kada to konstatiramo, onda je jasno da
se moramo konačno suočiti s izazovima promjena i moramo vrlo
brzo početi razmišljati o promjenama i ovlasti i same organizacije
manjinske samouprave kako nam se ne bi dogodilo da ova odlična ideja u praksi atrofira i pokaže se potpuno neučinkovita. Između
ostaloga moramo biti svjesni opasnosti da postoje društvene i političke snage koje bi neučinkovitost pojedinih institucija manjinske
politike pokušale iskoristiti i za redukciju samih prava nacionalnih manjina koje su mukotrpno izborene i u nekim segmentima
predstavljaju sam vrh manjinskih prava u širem europskom okruženju.
Ušli smo u četvrtu godinu mandata
manjinske samouprave koja je izabrana
u srpnju 2011. Dogodine možemo očekivati novi ciklus izbora. Kako biste,
najprije, ocijenili ovo razdoblje? Da li je
manjinska samouprava napravila neke
nove iskorake ili je samo potvrdila stare
probleme i manjkavosti?
Naše analize, dobrim dijelom bazirane
na stalnim kontaktima s vijećima i predstavnicima na terenu, pokazuju da sustav
tzv. manjinske samouprave još uvijek nije
profunkcionirao na zadovoljavajući način.
U tom kontekstu treba jasno reći da manjinska samouprava, uza sve napore, nije
adekvatno osposobljena za svoju ulogu, ali
isto tako treba reći i da njena uloga i njeni
potencijali nisu još na odgovarajući način
prepoznati ni od strane lokalne i regionalne
samouprave. Pozitivne pokazatelje funkcioniranja manjinske samouprave mi imamo
u onim sredinama koje su mogle dati
odgovarajuću potporu ovom sustavu, a to
su uglavnom veći gradovi ili one sredine
●
gdje je postojala jedna duža i kontinuirana
tradicija uvažavanja manjinskih zajednica i
razvijen duh tolerancije i koje su shvatile da
to nije puka formalnost i nešto nametnuto,
već da su vijeća, predstavnici i koordinacije sastavni dio lokalne samouprave i
da bitno mogu doprinijeti njenom boljem
funkcioniranju.
Dakle, vrlo jasno i otvoreno,
mi ne možemo biti zadovoljni
stanjem i funkcioniranjem manjinske samouprave pri kraju
trećeg mandata. Jeste da možemo konstatirati, bez kurtoazije, kako su napravljeni određeni
pozitivni pomaci i iskoraci ali to
je još uvijek daleko od kritične
mase koja bi učvrstila čitav
sustav. Kada to konstatiramo,
onda je jasno da se moramo
konačno suočiti s izazovima
promjena odnosno da moramo
(Nastavak na stranici 2)
PONAVLJAJU
SE STARI
PROBLEMI
Hrvatski sabor je na svojoj 14. sjednici (24.10.2014.) prihvatio redovito godišnje Izvješće o provođenju
Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i o utrošku sredstava
osiguranih u državnom proračunu
Republike Hrvatske za 2013 za potrebe nacionalnih manjina. Donosimo
neke naglaske iz ocijena i aktivnosti
Savjeta za nacionalne manjine vezano
za provođenje Ustavnog zakona u
2013.
KVALITETA, A NE BROJNOST,
OSIGURAVAJU POTPORU
MANJINSKIM PROGRAMIMA
Savjet je u 2013. godini objavio Javni
poziv nevladinim udrugama i ustanovama nacionalnih manjina za predlaganje
programa koji će se sufinancirati sredstvima iz državnog proračuna. Na navedeni Javni poziv 118 nevladinih udruga i
ustanova nacionalnih manjina podnijelo
je ukupno 1297 prijedloga programa
(Nastavak na stranici 4)
Sljedeće godine trebaju se održati novi izbori za
vijeća i predstavnike nacionalnih manjina
MANJINSKI FORUM IZLAZI UZ FINANCIJSKU POTPORU SAVETA ZA NACIONALNE MANJINE REPUBLIKE HRVATSKE
Stajališta iznesena u ovoj publikaciji ne odražavaju nužno i stajališta Savjeta za nacionalne manjine
vrlo brzo početi razmišljati o promjenama i
ovlasti i same organizacije manjinske samouprave kako nam se ne bi dogodilo da
ova odlična ideja u praksi atrofira i pokaže
se potpuno neučinkovita. Mislim, da između
ostaloga moramo biti i svjesni opasnosti da
postoje društvene i političke snage koje bi
neučinkovitost pojedinih institucija manjinske politike pokušale iskoristiti i za redukciju
samih prava nacionalnih manjina koje su
mukotrpno izborene i u nekim segmentima
predstavljaju sam vrh manjinskih prava u
širem europskom okruženju.
JOŠ UVIJEK NEDOSTAJE KRITIČKA
MASA ZA RAZVOJ MANJINSKE
SAMOUPRAVE
Prije koju godinu svjedočili smo o vrlo
živoj raspravi o mogućim promjenama
Ustavnog zakona o pravima nacionalnih
manjina koja, kao da je sada zamrla. Što
se zbiva na tom planu i postoji li spremnost i interes za promjene?
Vidite, postoji jedan problem kojega smo
kao društvo nedovoljno svjesni, a mislim da
promiče i mnogim znalcima i ekspertima
koji se bave društvenim, legislativnim ili
drugim promjenama u našem globaliziranom društvu. Ako mi guramo i inzistiramo
na nekim promjenama položaja nacionalnih
manjina, na promjenama i unapređenju
manjinskih prava, a ne znamo to uklopiti
i povezati s širim društvenim kontekstom,
●
Svaka promjena je stvar demokratske procedure i demokratske
rasprave i prije toga te promjene
ne treba prejudicirati. Međutim
ima smisla istaknuti neke principe
tih promjena a to je da promjene
moraju pokazati što one donose
čitavom društvu, a ne samo nacionalnim manjinama. Primjerice
jedan od ključnih aktualnih problema hrvatskog društva je potreba
decentralizacije i nove regionalizacije, a to su ujedno i područja gdje
vi možete osnažiti ulogu nacionalnih manjina i njihovih institucija i
to na način da njihova veća prava
ujedno budu i doprinos boljem
funkcioniranju ukupnih društvenih
institucija i mehanizama.
Aleksandar
Tolnauer
2
s širim društvenim potrebama, onda su ta
nastojanja često osuđena na neuspjeh.
Vrlo je važno manjinska prava i manjinsku
politiku uopće uklopiti u opću društvenu
dobrobit. To mora biti i orijentir za eventualne promjene Ustavnog zakona o pravima
nacionalnih manjina. No svaka promjena
je stvar demokratske procedure i demokratske rasprave i prije toga te promjene
ne treba prejudicirati. Međutim ima smisla
istaknuti neke principe tih promjena i zato
sam naglasio da promjene moraju pokazati
što one donose čitavom društvu, a ne samo
nacionalnim manjinama. Primjerice jedan
od ključnih aktualnih problema hrvatskog
društva je potreba decentralizacije i nove
regionalizacije, a to su ujedno i područja
gdje vi možete osnažiti ulogu nacionalnih
manjina i njihovih institucija i to na način da
njihova veća prava ujedno budu i doprinos
boljem funkcioniranju ukupnih društvenih
institucija i mehanizama.
Mi moramo osmisliti i inaugurirati širu
društvenu strategiju koja bi omogućila to
međusobno prožimanje manjine i većine,
kvalitetnu integraciju manjina u društvo,
ali i očuvanje njihovog identiteta i što je
vrlo važno omogućavanje da to očuvanje
manjinskog identiteta bogati ukupno društvo. O tome treba voditi računa kada i ako
budemo mijenjali Ustavni zakon jer se u
tako važnom zakonu ne radi tek o nekim
tehničkim poboljšanjima.
STAGNACIJA
MANJINSKIH PRAVA
U međuvremenu Hrvatska je postala
članicom EU. Što je to donijelo nacionalnim manjinama ( ili što im može donijeti
u doglednoj budućnosti )? Hoće li proces
eurointegracija ojačati manjinska prava
ili im pak, kao što neki upozoravaju, prijeti i redukcija?
Opravdano jer pitanje koliko smo i kao
mi u ovih skoro godinu i po dana od kada
smo ušli u EU napredovali u političkom,
gospodarskom, socijalnom, kulturološkom
smislu. Mislim da trebamo jasno reći da
su problemi i slabosti, koje smo sa sobom
donijeli u EU još uvijek tu i nastavljaju se.
Ali bilo je zaista nerealno očekivati da ce se
ključne problemi promijeniti pukim ulaskom
u EU. Napredak smo bez sumnje postigli
kroz težak i kompleksan proces ulaska, u
prvom redu kroz razne zakonske prilagodbe
i promjene koje su u značajnim segmentima
išle i na ruku nacionalnih manjina. Međutim
glavni problem, koji se sada pojavljuje, jeste
činjenica da nas EU više ne može prisiljavati
i pritiskati da poštujemo i implementiramo te
zakone. Imamo negativnih primjera i iskustava s manjinskim pravima nakon ulaska u
EU ( Slovenija, Mađarska ) i raznim oblicima
njihove redukcije. Na nekim područjima koja
su bila najvažnija u predpristupnim pregovorima došlo je do apsolutnog usporavanja
pa i potpune stagnacije njihove provedbe,
a mnoga važna manjinska pitanja u okruženju opće krize se marginalizirana. Istovremeno suočavamo se s problemom naše
društvene i političke nedozrelosti jer smo s
izostankom vanjskog, europskog pritiska
●
ostali bez motiva i poticaja za razvoj daljnje
demokratizacije unutar korpusa manjinskog
pitanja i manjinskih prava. Istovremeno
unutarnji mehanizmi nadzora i kontrole,
koje smo imali u našem društvu pokazali su
se nedovoljno snažni i učinkoviti za obranu
dosegnute razine manjinskih prava pa bi
prvu godinu članstva u EU, kada su u pitanju
manjinska prava, mogli ocijeniti prije kao
stagnaciju nego li kao napredak.
● Kako ocjenjujte ukupnu društvenu
i političku situaciju u našem društvu
kada su u pitanju nacionalne manjine?
Postajemo li tolerantnije društvo ili pak
svjedočimo ponovnom zaoštravanju
antimanjinske politike?
Neki misle da su manjine preosjetljive,
međutim ja bih rekao da mi nemamo nikakvu najavu novih poteza koji bi ojačali
manjinska prava i to može u skoroj budućnosti pojačati zabrinutost pa i određene
strahove u manjinskim redovima. Stječe
se dojam kao da je u strukturama visoke
politike trenutno povučena kočnica kada je
u pitanju daljnji proces razvoja manjinskih
prava. I to kada smo u situaciji da je samo
ove godine prema podacima Pučkog pravobranitelja broj pritužbi vezan za ostvarivanje
manjinskih prava porastao za čak 63 posto.
Naravno nisu sve te pritužbe opravdane
ali to jasno upućuje da su nam potrebno
otvoreni razgovori o ostvarivanju manjinskih
prava i da nitko nema prava tu na monolog,
ni većina ni manjina.
POLITIZIRANJE PROBLEMA
DVOJEZIČNOSTI U IZBORNE SVRHE
● Teško je u tom kontekstu preskočiti
problem ćirilice iako se, naravno, ocjena
manjinske politike u Hrvatskoj ni u kom
slučaju ne može svesti na te incidente.
No stječe se dojam da se trenutno u
tom pogledu vrtimo u jednom začaranom krugu. Postoji li neki optimalan i
zadovoljavajući izlaz i razrješenje tog
problema?
Savjet je oko toga jasno zauzeo svoja
stanovišta i ne odnosimo se prema tom
problemu kruto i birokratski. Dapače, mislim
da smo vrlo senzibilizirani za svu složenost
toga problema. Međutim vrlo je razvidno da
se to pitanje politizira odnosno da se koristi
u političke svrhe u ovom periodu kada mi
ulazimo ili se pripremamo za ulazak u različite izborne procese. To se pitanje, da tako
kažem, naprosto „ pumpa“ i to od jedne grupe koja je sebi uzela za pravo da predstavlja
sve i govori u ime svih, a to je neprihvatljivo.
A posebno je opasno igrati na takve karte u
situaciji kada je zbog niza objektivnih okolnosti i teškoća dobar dio društva frustriran i
u teškoj situaciji. U toj situaciji suočavamo
i s teškim revizijama nedavne prošlosti i
onda osvjedočene neznalice, falsifikatori
i huškači dobivaju poziciju društvenih i
političkih arbitara i pokušava se negirati i
odbaciti one standarde koje je Hrvatska već
postigla na svom eurointegracijskom putu. A
naravno da to izaziva zabrinutost u redovima nacionalnih manjina za njihova stečena
prava i izaziva razne strahove i to se onda
može karakterizirati kao aktualna regresija
Mi stalno radimo na poboljšanju
kriterija za raspodjelu sredstava
za programe nacionalnih manjina.
Zadnje, nove, poboljšane Kriterije
Savjet je usvojio u listopadu ove
godine i s njima se želi dodatno
zaoštriti odgovornost za trošenje
proračunskih sredstava namijenjenih nacionalnim manjinama i to,
između ostaloga, i putem uvođenja
europskih standarda financiranja
civilnog društva. Mi stalno pokušavamo i predstavnike manjinskih
institucija i udruga educirati i na
ovom planu jer i u manjinskim redovima ima još uvijek dosta nerazumijevanja principa odgovornog
financiranja i trošenja sredstava.
Savjet stalno radi na poboljšanju kriterija za
raspodjelu sredstava
hrvatskog društva ako takve pojave i procesi
nailaze na širu podršku. No, treba znati
da se tu ne radi samo o manjinama nego
se radi o sustavu koji smo uspostavili i s
kojim smo ušli u EU, a taj sustav traži implementaciju zakona i vladavinu prava i ne
mogu se stvari primjenjivati parcijalno kako
netko hoće ili kako mu odgovara. Na taj se
način onda stvaraju presedani koji na kraju
mogu puno koštati jer se različite grupe
mogu mobilizirati oko drugih stvari i svojih
društvenih i političkih ciljeva i onda mnogi
demokratski standardi mogu biti ugroženi
ili se naći na velikoj kušnji, a to nije zdrava
atmosfera u jednom društvu. Dakle da rezimiram, mi smo da se primjenjuje zakon, ali
nismo autistični, znamo složenost problema
i važna je stvar kako se to prezentira i kako
se u čitav taj proces ulazi. I treba još jednu
stvar otvoreno reći. Mnogo se negativnog
sentimenta sada u vezi ovog problema sada
nataložilo oko srpske nacionalne manjine,
a ona nije proces ni pokretala. Uostalom
dvojezičnost je sasvim solidno bila prisutna
u Vukovaru i prije ovih zbivanja a onda je
jedna grupa odlučila da neke probleme u
vezi te dvojezičnosti pokuša iskoristiti u
neke sasvim druge svrhe.
STALNO JAČANJE I RAZVOJ
KRITERIJA ZA DODJELU
FINANCIJSKIH POTPORA
Hrvatsko je društvo u teškoj ekonomskoj krizi i svi segmenti života i javnih
davanja su pod velikim pritiskom štednje, imperativa smanjivanja troškova itd.
Kakva je situacija s financiranjem kultur-
●
ne autonomije nacionalnih manjina koja
se odvija preko Savjeta. Da li prijete oštri
rezovi i kako se uopće s tim problemom
nedostatka sredstava dalje nositi?
U protekle tri godine naša sredstava su,
kada se sve skupa zbroji, pala za oko 18
posto. Međutim ako proanalizirate rezanja
u hrvatskom državnom proračunu proteklih
godina, brzo će te uvidjeti da je to zapravo
i najmanji postotak rezanja sredstava.
Mislim da možemo slobodno kazati kako
i strukture vlasti i društvo prepoznaju ovaj
važan segment i njegovu, rekao bih ključnu,
važnost za legitimiranje manjinske politike
ali i opstanak samih nacionalnih manjina.
Dakle, u velikoj mjeri, unatoč zaista teškoj
gospodarskoj situaciji čitavog društva,
uspjeli smo očuvati zavidan nivo materijalne
potpore, a tome su bitno doprinijele bar dvije
stvari. Prva je sto mi od samog početka
zaista njegujemo jedan partnerski odnos
s Vladom( bez obzira o kojoj se vladi radi)
, jedan obostrano kvalitetan dijalog i što
onda imamo maksimalno razumijevanje i
podršku i u teškim momentima. A, druga je
što je trošenje tih sredstava uvijek bilo vrlo
transparentno do zadnje lipe i svatko je
to trošenje mogao analizirati i pratiti. Svih
ovih godina mi faktički nismo imali nikakvih
primjedbi na raspodjelu i potrošnju tih sredstava. I što je još važno, mi stalno radimo na
poboljšanju kriterija za raspodjelu sredstava
za programe nacionalnih manjina. Zadnje,
nove, poboljšane Kriterije Savjet je usvojio u
listopadu ove godine i s njima se želi dodatno zaoštriti odgovornost za trošenje proračunskih sredstava namijenjenih nacionalnim
manjinama i to, između ostaloga, i putem
uvođenja europskih standarda financiranja
civilnog društva. Mi stalno pokušavamo i
predstavnike manjinskih institucija i udruga
educirati i na ovom planu jer i u manjinskim
redovima ima još uvijek dosta nerazumijevanja principa odgovornog financiranja i
trošenja sredstava.
● Nedavno ste ponovno vrlo oštro kritizirali odnos najznačajnijeg hrvatskog
medija HRT prema nacionalnim manjinama. Upozorili ste na pogubnost medijske
getoizacije nacionalnih manjina i njihovog tretiranja i prikazivanja kao nekog
paralelnog društva što je dobilo i snažnu
podršku Programskog vijeća. Možemo li
konačno očekivati početak jedne nove,
medijski povoljnije koncepcije kada su
u pitanju nacionalne manjine?
U vezi medija ne bih želio ponavljati poznate stvari. Mi smo nezadovoljni mnogim
stvarima, ali da budem iskren nezadovoljni
su i ljudi iz HRT, članovi Programskog vijeća, novinari. Nedavno smo na Programskom
vijeću HRTa dobili podršku za mnoge naše
opravdane kritike. Dakle nismo ignorirani, ali
stvari se zaista sporo i teško mijenjaju. No i
mi smo svjesni teškoća s kojima se suočava
naša vodeća medijska kuća. Neke od tih
teškoća nas međutim dodatno zabrinjavaju
jer znamo da će opet posebno pogoditi
upravo nacionalne manjine kao što je npr.
slučaj s gašenjem mnogih dopisništava.
No, realno, zadovoljava nas situacija da i
na ovom planu jača dijalog i da ljudi s tele-
vizije nisu potpuno gluhi za naše argumente
i zahtjeve. Moramo u tom procesu istrajati
te zajedno tražiti programskokoncepcijske
okvire koji će doprinijeti boljoj medijskog
afirmaciji nacionalnih manjina. Uspjeli smo
doći do toga da postoji zajednički interes na
tom planu i sada moramo uporno dalje. To
nije lako ali ohrabruje bar činjenica da ima
pozitivnih pomaka. Dogovorili smo zajedničke sastanke i analize svakih šest mjeseci,
unatoč ekonomskim teškoćama dogovoreno
je zapošljavanje jednog novog novinara u
redakciji za nacionalne manjine, a posebno
cijenimo što je ta redakcija putem jednog
posebnog upitnika omogućila manjinskim
institucijama i udrugama da same ukažu
na sadržaje čiju bi medijsku prezentaciju
željeli. To je jedan vrijedan doprinos onome
što smo stalno predlagali, a to je da se i nacionalnim manjinama omogući da utječu na
programske sadržaje koji se njima bave.
U NOVE IZBORE
S OPTIMIZMOM
● Na kraju, kako se pripremiti za sljedeće izbore? Što biste u tom pogledu
poručili manjinskim udrugama i njihovim predstavnicima? Što će eventualno
Savjet poduzeti da bi ti izbori bili što
uspješniji?
Unatoč izrazitim organizacijskim, materijalnim pa i zakonskim teškoćama s
kojima smo se uvijek do sada susretali na
izborima za tzv. manjinsku samoupravu mi
nismo ni pred ove nove izbore – pesimisti.
U datim okolnostima ipak sazrijeva jedno
opredjeljenje među nacionalnim manjinama,
a to je da se iz ciklusa u ciklus kandidiraju
sve kvalitetniji ljudi, ljudi koji žele i mogu
pokrenuti određene pozitivne procese, pa
ako hoćete i neke nužne promjene kako bi
ovaj sustav ostvarivanja manjinskih prava
što bolje funkcionirao. Nama je vrlo bitno
dobiti ljude koji o manjinskim problemima
i o manjinskim potrebama mogu govoriti
na jedan kvalitetan, ako hoćete i stručna
način i koji će naći odgovarajuće forme
uspješne komunikacije s lokalnim vlastima,
neopterećene razno raznim frustracijama.
Vijeća i predstavnici zaista moraju postati
subjekti manjinske politike. Mora saživjeti
važno europsko načelo supsidijarnosti, da
se problem rješava tamo gdje se javlja i da
ga rješavaju oni koji su u njega involvirani,
a ne da se čeka da problem npr. rješava
Savjet za nacionalne manjine ili neke visoke državne institucije. Moramo podignuti
taj nivo odgovornosti na lokalnom nivou i
shvatiti da ono što želimo postići moramo
sami kreirati. A Savjet i druge institucije su
naravno tu da stvore uvijete da se zakoni
primjenjuju i prava ostvaruju na nivou lokalne i regionalne samouprave. Odgovorno
tvrdim da je uza sve moguće kritike, koje bi
se mogle uputiti svaki izborni ciklus i svaki
novi mandat manjinske samouprave, u ovih
proteklih skoro 12 godina, od kada smo uveli taj institut, donio napredak u ostvarivanju
manjinske politike i uvjeren sam da će tako
biti s narednim izborima i narednim mandatom koji bi trebali doći sljedeće godine.
●
3
za ostvarivanje kulturne autonomije
iz područja informiranja i izdavaštva,
kulturnog amaterizma i manifestacija,
programa koji proizlaze iz bilateralnih
sporazuma i ugovora. Od toga je odobreno 972 prijedloga. Savjet naglašava
da sufinanciranje navedenih programa
i projekata nije bilo uvjetovano brojnošću nacionalne manjine te da je
Odluka o odobravanju visine sredstava za programe ostvarivanja kulturne
autonomije, ovisila isključivo o kvaliteti i održivosti predloženih projekata i
programa, dosadašnjem radu udruge,
broju članova koje udruga okuplja i
na koju se odnosi predloženi projekt,
prethodnim rezultatima udruge ili ustanove, administrativnim sposobnostima
udruge ili ustanove u upravljanju financijskim sredstvima, procjeni rizika u
provedbi predloženog projekta, kao i o
kvartalnom, polugodišnjem i godišnjem
izvješću o radu i financijskom izvješću o
namjenskom korištenju sredstva.
Sabor je prihvatio Izvješće o ostvarivanju
Ustavnog zakona u 2013.
I DALJE NEZADOVOLJAVAJUĆA
ZASTUPLJENOST NACIONALNIH
MANJINA U JAVNIM SLUŽBAMA
Zastupljenost pripadnika nacionalnih
manjina u tijelima državne uprave i tijelima lokalnih jedinica, te pravosudnim
tijelima još uvijek je nedostatna. Savjet
za nacionalne manjine analizirao je provedbu Plana prijama pripadnika nacionalnih manjina u državnu službu u tijela
državne uprave za razdoblje od 2011.
do 2014., te godišnje planove prijama
tijela državne uprave. Unatoč činjenici
da se pripadnici nacionalnih manjina
imaju pravo pozvati na prednost pri zapošljavanju bez obveze dostave dokaza
o nacionalnoj pripadnosti, zastupljenost
pripadnika nacionalnih manjina u tijelima državne uprave s danom 31. prosinca 2013. godine iznosi 3,51 % a što
je znatno manje od ciljanog postotka od
5,5%.. Stoga Savjet smatra da je nužno
nastaviti sa dodatnom edukacijom pripadnika nacionalnih manjina o pravu
na pozivanje prednosti pri zapošljavanju, sukladno članka 22. Ustavnog
zakona. Savjet je također mišljenja da
je nedostatno zapošljavanje pripadnika
nacionalnih manjina u tijelima lokalnih
jedinica, posebno u onima u kojima nacionalne manjine imaju znatnije učešće
u stanovništvu.
4
HRT JE PRILIKOM PRIJENOSA SPORTSKIH DOGAĐAJA DUŽNA OSUDITI
POZIVE NA NETOLERANCIJU, KSENOFOBIJU I DISKRIMINACIJU
Ostvarivanje pristupa javnim medijima pripadnicima nacionalnih manjina i koncepcija
izvještavanja o pravima nacionalnih manjina od posebnog je interesa u razvijanju
opće društvene tolerancije, dijaloga i uvažavanja različitosti. Uloga javnih medija od
izuzetnog je značaja u stvaranju i provedbi visokih standarda jačanja kulture tolerancije. Savjet za nacionalne manjine posebno naglašava da je Hrvatska radiotelevizija
dužna ostvariti potpunu neovisnost i objektivno informirati javnost, te uspostaviti najviše
standarde medijskog djelovanja, a sukladno programskim načelima utvrđenim Zakonom o HRT-u, dužna je u pripremi svih programa kao i praćenju sportskih natjecanja
pridonositi razvijanju sportskog duha, promicati temeljna ljudska prava i slobode,
toleranciju i poštivanje različitosti i demokratskih vrijednosti, pravovremeno osuditi
svako iskazivanje nesnošljivosti i poticanje na diskriminaciju. Analizirajući izvješća o
proizvedenim, emitiranim emisijama i prilozima o pripadnicima nacionalnih manjina u
Republici Hrvatskoj, tretiranje manjinskih pitanja, prava nacionalnih manjina na pristup
javnim medijima i zastupljenost u programima, Savjet smatra nezadovoljavajućim. Nisu
u potpunosti primijenjene odredbe Zakona o elektroničkim medijima, a ne provode se
ni obveze utvrđene člankom 11. Europske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima, odnosno nisu uvedeni programi na talijanskom, mađarskom, češkom, slovačkom,
rusinskom, ukrajinskom i srpskom jeziku. Savjet smatra da je potrebno pokrenuti
postupak donošenja Izmjena i dopuna Pravilnika Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija, kako bi se povećala prednost u proizvodnji programa
namijenjenih pripadnicima nacionalnih manjina. Savjet je također Ministarstvu kulture
uputio svoje prijedloge za dopunu Zakona o elektroničkim medijima.
NUŽNE PROMJENE ZAKONA O REGISTRU VIJEĆA, KOORDINACIJA VIJEĆA
I PREDSTAVNIKA NACIONALNIH MANJINA
U cilju ostvarivanja uvjeta za bolje funkcioniranje vijeća i predstavnika nacionalnih manjina Savjet je Ministarstvu uprave predložio da se donesu izmjene i dopune Zakona o
registru vijeća, koordinacija vijeća i predstavnika nacionalnih manjina (Narodne novine
broj 80/11 i 34/12) kojima bi se propisalo da se, kao i za vijeće, predstavniku dodjeljuje
OIB-pravne osobe. Naime, prema postojećim propisima, rješenje o upisu predstavnika
nacionalne manjine u Registar sadrži OIB predstavnika kao fizičke osobe. Budući da
se ovrha provodi po svim računima prema osobnom identifikacijskom broju ovršenika
bez njegove suglasnosti, nedostatak postojećeg zakonskog rješenja manifestira se
opterećenjem ovrhama žiro-računa za ostvarivanje manjinskih prava kojima se prisilno
naplaćuju tražbine od dužnika predstavnika kao fizičke osobe.
Ocjenjujući funkcioniranje vijeća i predstavnika nacionalnih manjina, Savjet je ustvrdio
da još uvijek u pojedinim lokalnim jedinicama, a posebno na područjima od posebne
državne skrbi, postoji njihova nedovoljna uključenost u javni život i upravljanje lokalnim
poslovima, većim djelom uzrokovana nedovoljnom suradnjom vijeća i predstavnika s
lokalnim jedinicama, te nedostatnim financijskim sredstvima za rad.
NA PODRUČJU OBRAZOVANJA POTREBNA VEĆA MEĐUETNIČKA SURADNJA
U području odgoja i obrazovanja na jeziku i pismu nacionalnih manjina, Savjet smatra
da još uvijek ostvarivanje ovog prava nije zadovoljavajuće na područjima posebne državne skrbi, a uslijed dodatnih otežavajućih okolnosti, odnosno nedovoljne razvijenosti
i nepotpune međuetničke suradnje. Stoga Savjet daje preporuku da je u narednom
razdoblju potrebno uložiti dodatne napore u postizanju veće međuetničke suradnje i
nastavka dijaloga, a provođenje stručnog usavršavanja učitelja u osnovnim školama
i nastavnika u srednjim školama o pravima nacionalnih manjina u okviru programa
„Obrazovanja za ljudska prava“ znatno će doprinijeti potpunijoj implementaciji ovog
prava. Provođenjem posebnih oblika nastave u ljetnim školama koje uz potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta provode udruge nacionalnih manjina znatno
će doprinijeti provedbi prava pripadnika nacionalnih manjina na odgoj i obrazovanja
na jeziku i pismu nacionalnih manjina.
NEUSKLAĐENI STATUTI
Savjet za nacionalne manjine, analizirajući stanje u području službene i javne uporabe
jezika i pisma nacionalnih manjina, ukazuje da u određenom broju lokalnih jedinica još
uvijek nije izvršeno usklađivanje statuta s odredbama Ustavnog zakona i Zakona o
uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina ili je usklađivanje izvršeno na neodgovarajući
način. Unatoč navedenim nedostacima, dosljednijom provedbom Naputka za dosljednu
provedbu Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj
i isticanjem letaka i brošura o pravu na uporabu manjinskog jezika i pisma u tijelima
državne uprave i tijelima lokalnih jedinica znatno je povećana informiranost pripadnika
nacionalnih manjina o načinu provedbe članka 9., 12. i 13. Ustavnog zakona.
NACIONALNA STRATEGIJA ZA ROME TREBA HITNU REVIZIJU
Veljko Kajtazi, zastupnik romske nacionalne manjine (i 11 drugih nacionalnih manjina) u Hrvatskom saboru na predstavljanju “Izvješća organizacija civilnog društva o provođenju Nacionalne strategije za uključivanje Roma i Akcijskog plana Desetljeća u Hrvatskoj u 2012. i 2013. godini” oštro je kritizirao Nacionalnu
strategiju i njeno ostvarivanje istaknuvši da bitna pitanja u rješavanja položaja Roma u hrvatskom društvu nisu na adekvatan način uključena u tu Strategiju i zato je pozvao na njenu hitnu reviziju. Posebno je
naglasio da u izradi Strategije nisu u dovoljnoj mjeri bile uključene romske udruge i njihovi predstavnici
te upozorio da bez definirane odgovornosti za izvršavanje utvrđenih mjera neće biti nikakvog uspjeha.
U Zagrebu je u Europskom Domu 15.
listopada u organizaciji Romskog nacionalnog vijeća predstavljena publikacija
“Izvješće organizacija civilnog društva o
provođenju Nacionalne strategije za uključivanje Roma i Akcijskog plana Desetljeća
u Hrvatskoj u 2012. i 2013. godini”.
Izvješće je, inače, sastavni dio šireg projekta “Civilno praćenje provedbe nacionalnih strategija za integraciju Roma i planova
u okviru desetljeća za uključivanje Roma”
koji se provodi u osam europskih država (
uz Hrvatsku još u Bosni i Hercegovini, Crnoj
Gori i Srbiji, ali i u Francuskoj, Italiji, Njemačkoj i Velikoj Britaniji ) uz potporu Fondacije
tajništva Desetljeća za uključivanje Roma
2005. – 2015. sa sjedištem u Budimpešti.
Unatoč činjenici da su hrvatske vlasti
od 2003. donijele niz važnih dokumenata i
formalno u niz navrata potvrdile svoju opredijeljenost za pružanje sustavne pomoći i
provođenje sustavne politike uključivanja
Roma u društvo i kvalitativnu promjenu
njihova društvenog položaja, Izvješće posebno apostrofira izražene probleme neučinkovite koordinacije različitih nivoa vlasti
u provođenju različitih mjera, nedostatak
kvalitetnih evaluacija poduzetih mjera te posebno nedovoljnu uključenost lokalnih i regionalnih vlasti. Dapače, uključenost lokalnih
i regionalnih vlasti u provođenje aktualne
Nacionalne strategije za uključivanje Roma
može se smatrati “najslabijom karikom” u čitavom procesu i ključnim faktorom izražene
diskrepancije i jaza između glavnih politika i
politika, odnosno mjera, koje “ciljaju” Rome.
Situaciju najbolje ilustrira podatak da su od
ukupno 33 jedinice lokalne i regionalne samouprave ( s većom koncentracijom Roma
) koje su imale obavezu donošenja lokalnih
Akcijskih planova za provođenje Nacionalne
strategije to do kraja 2013. učinilo samo njih
samo četiri !
Govoreći na predstavljanju Izvješća
Veljko Kajtazi, zastupnik romske nacionalne
manjine ( i još 11 nacionalnih manjina ) u
Hrvatskom saboru te član Povjerenstva za
praćenje ostvarivanja Nacionalne strategije
pohvalno se izrazio o naporima civilnog
društva, ali je vrlo kritički progovorio o samoj
Nacionalnoj strategiji za uključivanje Roma
2012. – 2020. i njenom provođenju. On je
posebno naglasio tri ključna segmenta romskih problema i to obrazovanje, stanovanje
i zdravstvenu zaštitu.
Istaknuvši da su mnoge stvari pokrenute
pa i osigurana značajna sredstva, Kajtazi
je ocijenio da ključni problemi još nisu u
procesu sustavnog rješavanja. Na području
obrazovanja za Kajtazija je evidentno, da
dok god sva romska djeca ne budu u mo-
Veljko Kajtazi
gućnosti da pohađaju vrtiće i predškolu (i to
kontinuirano i cjelovito, a ne formalno par
mjeseci po par sati pred samu školu), dok
se ogromni tzv. “drop out” odnosno prekid
školovanja (prema nepotpunim podacima
tek jedan od 9 romskih učenika iz osnovne
škole upiše srednju školu, a tek jedan od 25
romskih srednjoškolaca upiše fakultet) romske djece u osnovnoškolskom obrazovanju
ne dovede bar približno na nivo prosječne
populacije odnosno druge djece, dok srednja škola ne bude besplatna i obavezna i
dok broj romskih studenata po broju i profilu
ne bude približan općoj populaciji, mi ne
možemo govoriti o uspješnom rješavanju
ključnih problema romske populacije u RH.
Poseban problem za romsku populaciju,
naglasio je Kajtazi, je obrazovanje odraslih
koje, nažalost, nije adekvatno i konkurentno
uključen u Nacionalnu strategiju. Drugi veliki
institucionalni problem romske populacije
prisutan je na području zdravstva gdje Ministarstvo zdravlja odbija prikupljati podatke
o nacionalnoj pripadnosti pripadnika romske
nacionalne zajednice (pozivajući se na
zakonska ograničenja), a to bitno otežava
bolje planiranje i povećanje obuhvata kvalitetnije zdravstvene zaštite romske populacije. Na kraju, treće ključno pitanje za romsku
populaciju u ovom momentu po Kajtaziju je
pitanje stanovanja odnosno legalizacije bespravnih romskih objekata i naselja. I tu su
napravljeni određeni pozitivni pomaci, ali je i
dalje većina Roma u bespravnim objektima
i bez sustavnog pristupa tim problemima
mnogima prijeti beskućništvo, kategoričan
je Kajtazi.
Kajzati smatra da mnoga bitna pitanja
rješavanja položaja Roma u hrvatskom
društvu nisu na adekvatan način uključena
u Nacionalnu strategiju i zato je pozvao na
njenu reviziju i to što je prije moguće, a u
svakom slučaju prije donošenja novog Akcijskog plana za njeno provođenje za period
2016. - 2018. godine.
Kajtazi je oštro zamjerio institucijama
da u izradu Nacionalne strategije nisu u
dovoljnoj mjeri uključili romske udruge te
da su u velikoj mjeri ignorirale njihove pri-
mjedbe i prijedloge. Pri tome je podsjetio
na promašaje dosadašnje prakse ostvarivanja vladinih mjera i dokumenata kao npr.
Akcijskog plana Desetljeća za uključivanje
Roma. Sam Akcijski plan bio je operativno
dobro postavljen, bili su određeni rokovi,
nositelji, izvršitelji, osigurana sredstva,
ali izostalo je utvrđivanje odgovornosti za
neizvršene obaveze. Nedostatak preciznog utvrđivanja subjekata odgovornosti i
penaliziranje te odgovornosti ozbiljno prijeti
i uspješnom provođenju i ove Nacionalne
strategije i na kraju njenog ciklusa opet bi se
mogli suočiti s neugodnom činjenicom da su
veliko vrijeme, čitave godine, bespovratno
izgubljene bez pravih rezultata u promjeni
položaja Roma.
●
JEDAN OD NAJTEŽIH
ROMSKIH PROBLEMA
– STATUSNA PITANJA
U Slavonskom Brodu je 5. studenoga povodom 60. godišnjice Konvencije UNa o statusu osoba bez državljanstva u organizaciji
Informativno pravnog centra iz Slavonskog
Broda, UNHCRa te Ureda Predsjednika
RH održan okrugli stol na temu “Statusna
pitanja Roma U RH: dosadašnja postignuća
i izazovi i budućnosti”.
Prema novijim procjenama između 500 i
1000 Roma u Hrvatskoj nema državljanstvo
dok ih je još oko 1.000 do 2.000 s neutvrđenim državljanstvom i pod prijetnjom da
postanu osobe bez državljanstva dok se
za oko 25 % romske populacije procjenjuje
da nema osobne identifikacijske isprave ili
uvjerenja o državljanstvu i rodne listove iz
zemlje podrijetla.
Pravno informativni centar (IPC) iz Slavonskog Broda od 2011. u pet županija
provodi projekt “Besplatna pravna pomoć
romskoj populaciji u reguliranju statusnih
prava u Republici Hrvatskoj„ kroz koji se
nastoji pomoći pripadnicima romske zajednice da pribave dokumente i reguliraju
svoje državljanstvo ili boravište jer bez toga
u pitanju su i njihova osnovna ljudska prava
(stanovanje, obrazovanje, zapošljavanje.
zdravstvena zaštita, socijalna pomoć). Uz
stalnu potporu UNHCRa koji se s ovim
problemom bori na svjetskoj razini (gdje je
najmanje 10 milijuna ljudi bez državljanstva
od čega više od pola milijuna u Europi). IPC
putem svojih mobilnih timova nastoji olakšati skupi i komplicirani proces rješavanja
statusa te omogućiti ugroženoj romskoj
populaciji socijalnu integraciju. Prema
procjenama UNHCRa rješavanje statusnih
pitanja Roma moglo bi biti uspješno privedeno kraju do 2020. godine.
5
INTEGRACIJA JE NEMOGUĆA DOK ROMI ŽIVE
U IZOLIRANIM I GETOIZIRANIM NASELJIMA
INTERVJU S DAVIDOM D. ORLOVIĆEM,
IZVRŠNIM DIREKTOROM ROMSKOG NACIONALNOG VIJEĆA
Romi uglavnom još uvijek žive u izoliranim i getoiziranim romskim naseljima i dok je tome tako, mi ni ne
možemo govoriti o nekoj pravoj socijalnoj inkluziji i integraciji. Jer integracija nije da se romsku djecu
stavi u autobus i onda ih se odveze u gradsku školu, već je integracija da ta djeca žive u tom gradu, da
žive pomiješano s drugim stanovnicima, u približno jednakim uvjetima življenja, obrazovanja, razvoja …
Mi smo još uvijek daleko od toga i u mnogim jedinicama lokalne samouprave se još uvijek poseže za
mjerama izolacije i odbijaju se mjere podrške integraciji. Upravo na tom planu mi ćemo se suočiti s velikim
problemima u dobivanju sredstava EU jer ta sredstva npr. neće moći biti korištena za programe koji ne
uključuju integraciju Roma u svakom pogledu. Tako, ako netko misli da je rješenje da Romi ostanu u svojim
naseljima i da im se tamo malo poboljšaju uvjeti življenja, to nije nešto što EU želi i što će ona podržati.
Ušli smo u drugu godinu primjene
važnog vladinog dokumenta Nacionalne
strategije za uključivanje Roma 2013.2020. Kako ocjenjujete taj dokument i
njegovu primjenu?
Donošenje vladine Nacionalne strategije za Rome 2013. – 2020. po mom sudu
predstavlja jedan novi kvalitetan iskorak u
odnosu na dosadašnje stanje. No, kada
pak prosuđujemo sadržaj te strategije
onda bih rekao da je od dva nužna koraka
napravljen samo jedan. Ona jeste pomak u
pravom smjeru, ali ona, nažalost, već u fazi
planiranja nije uključila sve one mogućnosti
koje države imaju na raspolaganju i koje bi
se mogle planirati i provoditi kada je riječ
o položaju romske nacionalne manjine u
RH. Kada je riječ o konkretnim rješenjima,
nažalost, u mnogim resorima, u mnogim
sektorima, u mnogim područjima rada Vlada
se opredijelila za manje ambiciozne ciljeve,
a tamo gdje su ciljevi ambiciozni, nedostaju
konkretne mjere kako bi se ti ciljevi mogli
ostvariti. Ako bismo željeli rezimirati, ja bih
istakao da Nacionalna strategija ima dva
ključna problema. Prvi je da je ona rađena
bez odgovarajućih empirijskih i statističkih
temelja i podataka o Romima, od njihovog
broja, strukture, teritorijalne rasprostranjenosti i koncentriranosti, njihovoj obrazovnoj,
socijalnoj i drugoj strukturi itd. Dakle nisu
utvrđene elementarne statističke, polazne
pozicije kako bismo uopće mogli planirati
određeni razvoj. Mi npr. često govorimo o
raznim poboljšanjima, a ne znamo kakva
nam je startna pozicija pa tako uobličena
strategija onda ne može biti ni precizna ni
kvalitetna već postaje samo spisak dobrih
želja. Drugi problem s Nacionalnom strategijom je taj da nju u najvećoj mjeri nisu ušli
mjerljivi mehanizmi učinkovitosti. Dakle,
nedostaju instrumenti koji bi precizno detektirali što se zaista ostvaruje i koliko, kako
i gdje napredujemo, a gdje zaostajemo. U
toku javne rasprave o Nacionalnoj strategiji
mi smo upravo insistirali na toj mjerljivosti
i uputili smo brojne primjedbe i sugestije
ali bez pravih rezultate i danas tvrdimo da
ni Nacionalna strategija ni Akcijski plan za
njeno ostvarivanje nemaju prave instrumente da se prati, provjerava i kontrolira
ostvarivanje i učinkovitost predloženih mjera
i u obrazovanju i na području stanovanja,
zdravstva i td.
NEDOREČENA STRATEGIJA
●
6
Kako ocjenjujete procese socijalne
integracije Roma?
U socijalnoj inkluziji Roma napravljen je
određeni pomak, ali mi još uvijek kaskamo
za jednim pravim modelom integracije.
Ključni problem je tu na području stanovanja
jer nama Romi uglavnom još uvijek žive u
izoliranim i getoiziranim romskim naseljima
i dok je tome tako mi ni ne možemo govoriti
o nekoj pravoj socijalnoj inkluziji i integraciji.
Jer integracija nije da se romsku djecu stavi
u autobus i onda ih se odveze u gradsku
školu, već je integracija da ta djeca žive u
tom gradu, da žive pomiješano s drugim
stanovnicima, u približno jednakim uvjetima življenja, obrazovanja, razvoja …. Mi
smo još uvijek daleko od toga i u mnogim
jedinicama lokalne samouprave se još uvijek poseže za mjerama izolacije i odbijaju
se mjere podrške integraciji. Upravio na
tom planu mi ćemo se suočiti s velikim
problemima u dobivanju sredstava EU jer
ta sredstva npr. neće moći biti korištena
za programe koji ne uključuju integraciju
Roma u svakom pogledu. Tako, ako neko
misli da je rješenje da Romi ostanu u svojim
naseljima i da im se tamo malo poboljšaju
uvjeti življenja, to nije nešto što EU želi i što
će ona podržati.
●
EU FONDOVI ĆE POMOĆI
INTEGRACIJU A NE IZOLACIJU
● U posljednje vrijeme sve su učestalije
diskusije o kvaliteti i primjeni samog
ustavnog zakona o pravima nacionalnih
manjina. Koliko je taj zakon, konkretno,
pomogao romskoj nacionalnoj manjini?
Kada govorimo o legislativi koja se tiče
nacionalnih manjina, onda iz perspektive
romske nacionalne manjine mi moramo reći
da se dio te legislative uopće ne provodi.
Jedan vrlo konkretan problem vezan je
npr. za jezik. Republika Hrvatska još nije
potvrdila romski jezik ( romani ćipe ) kao
službeni jezik romske nacionalne manjine
i zbog toga romska nacionalna manjina u
Hrvatskoj ne može ostvariti nikakva prava
na obrazovanje na svom jeziku odnosno
ne može konzumirati Zakon o obrazovanju
na jeziku i pismu nacionalnih manjina koji
je usvojen pred skoro 15 godina. Kada je
pak riječ o Ustavnom zakonu o pravima
nacionalnih manjina, on je bio hvaljen u
fazi njegova donošenja, ali kako su godine
njegove primjene odmicale, pokazao je
mnoge nedostatke. Jedan od najvećih na
koji ukazuju gotovo sve nacionalne manjine,
a posebno pogađa romsku, jeste članak
22. o zapošljavanju pripadnika nacionalnih
manjina u javnim službama srazmjerno
njihovom sudjelovanju u stanovništvu. To
je kod romske nacionalne manjine faktički
na nuli. Tako da i onaj mali broj Roma koji
se uspio školovati ili čak npr. završiti i dobiti fakultetsko obrazovanje nema gotovo
nikakvih šansi. Imamo npr. slučaj Roma
radiologa koji godinama čeka posao i ne
može ga dobiti. A to nije zbog toga što
nam ne treba radiologa. Imamo izvjestan
napredak u ostvarivanju političkih prava u
predstavničkim tijelima, ali i tu ima izrazitih
problema jer npr. nekih članovi općinskih
vijeća iz redova romske nacionalne manjine nisu izabrani, a mogli su biti izabrani, a
da ne pričamo da se mnogi izabrani Romi
uopće ne snalaze u svojim funkcijama i
nemaju nikakvu pomoć sa strane i nemaju
elementarne uvjete za rad. Zato mislim da
s pravom možemo konstatirati, opet ističem
iz romske perspektive, Ustavni zakon u
mnogočemu, što se nas tiče, ne funkcionira
ili loše funkcionira.
● Što ulazak Hrvatske u EU može donijeti romskoj zajednici?
Na europskom romskom sastanku koji
je organizirala Europska komisija u travnju
ove godine osobno je predsjednik Komisije
Barroso prenio odluku EK da se 20 posto
sredstava Europskog socijalnog fonda, a
to su ogromna sredstva, osigura za tzv.
ranjive skupine što se značajnim dijelom
odnosi baš na Rome. Dakle, kada govorimo o položaju Roma u kontekstu ulaska
Hrvatske u EU, on će se sigurno poboljšati
jer će značajna sredstava iz Europskih fondova moći biti korištena za poboljšanje toga
položaja. Naravno, sada je na Hrvatskoj da
uključi Rome u planske dokumente i ugovor
koji će uskoro sklopiti Hrvatska i EK i da
osigura da ta sredstava budu namijenjena
za poboljšanje položaja i Roma i drugih
ranjivih skupina u RH.
●
OSTVARIVANJE USTAVNOG ZAKON O PRAVIMA NACIONALNIH MANJINA
SAM ULAZAK U EU NIJE DONIO NAPREDAK,
TRENUTNA DRUŠTVENA ATMOSFERA ZABRINJAVA
PA SE I ZBOG TOGA TREBA ŠTO BOLJE PRIPREMITI
ZA PREDSTOJEĆE MANJINSKE IZBORE
Za ovogodišnji broj MANJINSKOG FORUMA članovima Savjeta za nacionalne manjine i zastupnicima
nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru postavili smo pitanje kako ocjenjuju trenutnu situaciju s
ostvarivanjem manjinskih prava u hrvatskom društvu i što nam je u tom pogledu donio ulazak u EU
te kako se pripremiti i što se može očekivati od sljedećih izbora za vijeće i predstavnike nacionalnih
manjina koji bi se po četvrti put trebali održati sljedeće godine.
FURIO RADIN, saborski zastupnik talijanske nacionalne manjine
i predsjednik Odbora za ljudska
prava i prava nacionalnih manjina
Hrvatskog sabora
NE PRIHVAĆAM TEZU PO KOJOJ JE
HRVATSKA VODILA RAČUNA O
MANJINSKIM PRAVIMA DOK NIJE
UŠLA U EU, A SADA KADA VIŠE NEMA
TOG MEĐUNARODNOG PRITISKA I
UVJETA ZA PRIKLJUČENJE,
MOŽE S MANJINSKIM PRAVIMA KAKO
HOĆE. TRENUTNO POGORŠANJE
MANJINSKIH PRAVA SE DOGAĐA
ZBOG POLITIKE, A POLITIČKA
RETORIKA JE TO ŽEŠĆA ŠTO SU
IZBORI BLIŽI.
Kada govorimo o
aktualnom stanju
manjinskih prava
u Hrvatskoj nakon
ulaska u EU, onda
možemo kazati da
nismo ostvarili neki
veliki pomak, a iskreno nismo ga ni očekivali. Projekt zaštite nacionalnih manjina i
njihovih prava ipak je u osnovi odnos koji se
ostvaruje i potvrđuje na unutarnjem planu
zemlje u kojoj manjine žive te odnosom
sa zemljom kulturnog odnosno etničkog
porijekla dotične manjine. No ako živiš u
EU zajedno s drugim zemljama etnokulturnog porijekla svojih manjina, s Italijom,
Mađarskom, Češkom, Slovačkom... onda je
normalno da ćeš s nacionalnim manjinama
pokušati pristupiti zajedno u suradnji s tim
zemljama, ali to ne znači da manjine sada
štiti neki posebni mehanizam i da uživaju
neka dodatna prava. Iako bismo mogli
konstatirati da su trenutni društveni uvjeti
ostvarivanja manjinskih prava pogoršani, to
nema veze s ulaskom u EU. Ja ne prihvaćam tezu po kojoj je Hrvatska vodila računa
o manjinskim pravima dok nije ušla u EU, a
sada, kada više nema tog međunarodnog
pritiska i uvjeta za priključenje, sada može s
manjinskim pravima kako hoće Trenutno se
pogoršanje manjinskih prava događa zbog
politike, a politička retorika je to žešća, kada
su u pitanju manjinska prava, što su izbori
bliži. Ali, u krivu su oni koji možda misle da
nema eu-monitoringa zato što on nije formalno uspostavljen. Što s tiče ekonomskih
pitanja i ljudskih prava za svaku zemlju
uvijek postoji EU monitoring.
I na sljedeće izbore za manjinsku samoupravu, vijeća i predstavnike i ovaj put
ulazimo nepripremljeni kao što je to bio
slučaj i prošli i pretprošli put. Opet ništa
nije definirano i struktuirano kako bi to jedni
važni i ozbiljni izbori zahtijevali. Ne postoji
poseban zakon po kojem bi se ti izbori
trebali odvijati nego se uglavnom sve radi
po analogiji s drugim zakonima tako da se
opet ne zna ni kako će se ti izbori financirati,
koliko će biti izbornih mjesta, kakva će biti
promidžba itd, a to je posebno pogubno za
one manjine koje svoju društvenu poziciji
žele graditi značajnim dijelom upravo preko
ovih vijeća i tako artikulirati svoje interese
i potrebe i zato moramo svi učiniti dodatne
napore da ih bolje organiziramo i da podignemo izlaznost.
DARKO ŠONC, Član Savjeta za
nacionalne manjine RH i
predsjednik Vijeća slovenske
nacionalne manjine Grada Zagreba
AKO ŽELIMO KVALITETNU MANJINSKU POLITIKU, ONDA I SAME NACIONALNE MANJINE MORAJU DOPRINOSITI TOLERANCIJI I SURADNJI. A,
BOLJE INFORMIRANJE I EDUCIRANJE
KLJUČ JE USPJEŠNIJEG OSTVARIVANJA USTAVNOG ZAKONA PA TAKO
I SLJEDEĆIH MANJINSKIH IZBORA.
Odgovoriti na pitanje
o aktualnom stanju
manjinskih prava u
našem društvu znači
dati ocjenu o primjeni
Ustavnog zakona o
pravima nacionalnih
manjina a primjena
tog krucijalnog zakona vrlo je složena i zahtjevna. Zakon je donesen pred 12 godina
i trebao je u potpunosti saživjeti a ipak se
još uvijek suočavamo s problemima njegove implementacije odnosno činjenicom da
se neke važne odrednice toga zakona ne
primjenjuju i ne ostvaruju. Više je razloga
tome i vrlo često za to opravdano krivimo
državne institucije, ali iz vlastitih iskustava
mogao bih slobodno reći da jedan dio krivice
za takvo stanje leži i na samim nacionalnim
manjinama. Naime, mnogi predstavnici nacionalnih manjina nisu dovoljno informirani
i educirani o tome koje mogućnosti Ustavni
zakon daje i koja prava osigurava. Naravno,
nema sumnje da su i različite relevantne
institucije na samoj državnoj razini trebale
više doprinijeti u tom procesu educiranja i
informiranja, ali sada smo tu gdje jesmo.
No treba imati u vidu da je Ustavni zakon
o pravima nacionalnih manjina vrlo cjeloviti
i kvalitetno definirao sve ključne potrebe
nacionalnih manjina i da je njegova daljnja
implementacija zaista vrijedna truda.U tom
kontekstu želim posebno naglasiti instituciju
vijeća i predstavnika nacionalnih manjina
kojima je bila namijenjena uloga značajnog
instrumenta u ostvarivanju prava nacionalnih manjina. Pa iako ne možemo biti
zadovoljni njihovim djelovanjem moramo
konstatirati da u ovom već 12godišnjem
razdoblju ipak bilježimo postupan ali stalan
napredak. No ostaje još veliki prostor za
poboljšanja, u boljem definiranju pravnog
subjektiviteta vijeća i predstavnika nacionalnih manjina i naravno u razvoju kvalitetnije
suradnje manjinske i lokalne i regionalne
samouprave.
No kada govorimo o manjinskoj politici
u Hrvatskoj, onda svakako treba naglasiti i
stalni doprinos nacionalnih manjina razvoju
tolerancije, razumijevanja i suradnje između
Hrvatske i njihovih matičnih država i mislim
da slovenska nacionalna manjina u tom pogledu predstavlja sigurno pozitivan primjer.
Tome je bar u nekim segmentima i ulazak
Hrvatske u EU išao na ruku iako se naravno
samim ulaskom stvari ne mijenjaju preko
noći ni u čemu pa ni u ovoj suradnji.
A što se tiče sljedećih izbora ako još
uvijek nismo u mogućnosti ove izbore povezati s lokalnim izborima, onda moramo u
svakom slučaju dogovoriti jedan primjeren
termin za njihovo održavanje. Mi u slovenskoj nacionalnoj zajednici još nismo te
izbore stavili na dnevni red, ali sigurno je
čim budu najavljeni da ćemo vrlo sustavno
7
i ozbiljno pristupiti pripremama i angažirati
sve naše potencijale kako bi ti za nacionalne
manjine važni izbori što bolje uspjeli. U tom
kontekstu već sada treba naglasiti da će
jedan od ključnih zadatka biti informiranje
pripadnika svih nacionalnih manjina o tim
izborima i njihovom značaju za daljnji razvoj
i ostvarivanje manjinskih prava.
NEDŽAD HODŽIĆ, saborski zastupnik bošnjačke nacionalne manjine
UKUPNA DRUŠTVENA ATMOSFERA
ZA NACIONALNE MANJINE JE U
ZADNJE VRIJEME POGORŠANA I NIJE
DOBRA. U TOJ SITUACIJI, NARAVNO
DA NAS JOŠ VIŠE ZABRINJAVAJU
PROBLEMI S OSPORAVANJEM
MANJINSKIH PRAVA KADA SE RADI
O DVOJEZIČNOSTI, KONKRETNO
UPORABI ĆIRILICE U VUKOVARU JER
SE NA TAJ NAČIN STVARA
ATMOSFERA U KOJOJ JE MOGUĆE
POKRENUTI PITANJE OSPORAVANJA
I DRUGIH NAŠIH PRAVA.
Što se tiče ostvarivanja
naših manjinskih prava
ja bih rekao da tu nema
nekih značajnih promjena ni na bolje ni na gore,
već da imamo nekakav
staus quo. Ali ukupna
društvena atmosfera
kada su u pitanju nacionalne manjine, u zadnje je vrijeme pogoršana i nije dobra. U fokusu se neka naša
prava, kao što je pravo na dvojezičnost, ali
ne na način da se to implementira nego da
se dovodi u pitanje. I u drugim krucijalnim
pitanjima , kao što je shodno zakonskim
odredbama pravo pripadnika nacionalnih
manjina na razmjerni broj radnih mjesta u
javnim službama, nema napretka.
Naravno i dalje će se sa strane EU pratiti
što se događa s manjinskim u Hrvatskoj
međutim kada je riječ o pravima nacionalnih manjina, onda moramo shvatiti da je
to naše unutarnje pitanje i da mi moramo
pokazati, upravo kao članica EU, određenu osviještenost i spremnost da ta prava
štitimo i dalje razvijamo. No,trenutno kada
je u pitanju kvaliteta našeg građanskog
društva onda mi se čini da smo od ulaska u
EU u izvjesnoj defanzivi pa i nazadovanju.
Vjerojatno na to utječe i tome doprinosi
ova izražena ekonomska kriza koja otvara
prostor jednom ekstremističkom politiziranju
koje nije dobro za nacionalne manjine. To
možda nije toliko bitno i vidljivo za EU ali
nama bez sumnje predstavlja problem i
donosi jednu opterećujuću atmosferu koja
reducira toleranciju i predstavlja prijetnju
nacionalnim manjinama.
Unatoč svemu ili upravo zbog sveg toga
naša bošnjačka zajednica će se nastojati što
bolje pripremiti za sljedeće izbore za vijeća
i predstavnike nacionalnih manjina. Držimo
ih važnim i držimo vrlo značajnim te institucije manjinske samouprave, smatramo da
one mogu doprinijeti rješavanju manjinskih
problema i tako se onda prema tim izborima
i odnosimo. No samu pripremu za izbore
želimo iskoristiti, i to držimo vrlo važnim,
8
da pripadnicima naše manjinske zajednice, ali i drugim zainteresiranim objasnimo
koja je uloga i koje su mogućnosti tih vijeća
i predstavnika, da proširimo kadrovsku
osnovu te da podignemo kadrovsku kvalitetu naših ovih manjinskih institucija. Biti
će interesantno vidjeti i moguće promjene
prava na izbor vijeća odnosno predstavnika
s obzirom na rezultate popisa stanovništva
iz 2011. Mislim da će tu biti zanimljivih pomaka odnosno da ćemo sada dobiti jednu
realniju sliku gdje se sve mogu birati vijeća
a gdje predstavnici.
VLADIMIR BILEK, saborski
zastupnik češke i slovačke
nacionalne manjine
TREBA NAGLASITI DA SREDSTAVA IZ
EU FONDOVA, KOJA SE POVUKU PREKO UDRUGA NACIONALNIH MANJINA,
NISU SAMO NJIHOVA KORIST VEĆ TO
OSTAJE U JEDINICAMA LOKALNE I
REGIONALNE SAMOUPRAVE KAO
SREDSTVA KOJA SE INVESTIRAJU
U DOMOVE, U INFRASTRUKTURU, U
KULTURU, U RAZVOJ TURISTIČKE
PONUDE, RAZVOJ RAZNOLIKOSTI,
KVALITETNIJI I BOGATIJI SUŽIVOT
SVIH GRAĐANA RH.
Što se tiče same provedbe Ustavnog zakona
o pravima nacionalnih
manjina moram konstatirati da ulaskom u EU nije
došlo do većih promjena.
Vidimo izražene probleme pri implementaciji
važnih odredbi Ustavnog zakona kao što
je pravo na dvojezičnost na određenim
područjima RH ( iako što se tiče češke i
slovačke nacionalne manjine ti su problemi
faktički u cijelosti riješeni ).
Možemo reći da tamo, gdje su izvršne i
predstavničke vlasti uvidjela pozitivne aspekte suradnje s vijećima i predstavnicima,
da tamo implementacija zakona napreduje,
da postoji aktivna komunikacija i suradnja
i da postoji rješavanje problema. Nažalost,
imamo još puno primjera gdje lokalne i
regionalne vlasti ignoriraju manjinski samoupravu i njihovu savjetodavnu ulogu,
zanemaruju ih pa čak i potpuno preskaču u
proceduri odlučivanja.
Međutim, manjinski položaj u društvu
dodatno otežava upravo ekonomska kriza.
Posebno je to važno u sferi kulturne autonomije i tu se ulažu ogromni napori da se
negativni ekonomski efekti amortiziraju i
da se proračunski rezovi što manje osjete.
Kada su u pitanju EU fondovi oni su zaista
velika mogućnost za nacionalne manjine,
ali tu moramo još puno učiti kako bismo
podigli efikasnost njihovih korištenja. A ono
što treba naglasiti jeste da sredstava iz
EU fondova koja se povuku preko udruga
nacionalnih manjina nisu samo njihova
korist već to ostaje u jedinicama lokalne i
regionalne samouprave kao sredstva koja
se investiraju u domove, u infrastrukturu, u
kulturu, u razvoj turističke ponude, razvoj
raznolikosti, kvalitetniji i bogatiji suživot svih
građana RH.
U ovom kontekstu treba spomenuti i dobar zakon vezan za odgoj i obrazovanje na
jeziku i pismu nacionalnih manjina. Mislim
da je upravo kroz ostvarivanje prava na
obrazovanje manjina na vlastitom jeziku i
pismu (kroz tri modela) Hrvatska kao država
uvidjela veliku prednost bogatstva različitosti kao prednosti koja može Hrvatsku bolje
pozicionirati unutar EU. EU nam je donijela
puno mogućnosti i mi se moramo organizirati da to iskoristimo Samo da spomenem
nove oblike prekogranične suradnje koji
otvaraju mogućnosti povezivanja općina,
gradova i županija iz različitih zemalja na
razvojnim programima, a tu nacionalne
manjine mogu biti značajna spona i most
tog povezivanja.
Što se tiče izbora za vijeće i predstavnike
nacionalnih manjina mislim da upravo češku
i slovačku nacionalnu manjinu možemo istaknuti kao pozitivan primjer organiziranosti i
djelotvornosti na tom planu Mi držimo do
tih izbora, do uloge manjinske samouprave
i shodno tome se i ponašamo nastojeći
potaknuti što veći izlazak na izbore i što
bolje kandidate jer držimo da je to važno za
ostvarivanje naših interesa i potreba.
BRANKA BAKSA, članica Savjeta
za nacionalne manjine RH i tajnica
Saveza Slovaka
IZ DOSADAŠNJIH REZULTATA JE
VIDLJIVO DA NIJE BITNA SURADNJA
I ZAJEDNIČKI NAPORI MANJINSKE
SAMOUPRAVE S JEDINICAMA LOKALNE I PODRUČNE SAMOUPRAVE
RADI OČUVANJA MANJINSKOG
POLOŽAJA, VEĆ POLITIČKA VOLJA I
“VELIČINA” PRORAČUNA POJEDINIH
JEDINICA LOKALNE SAMOUPRAVE, A
TO ZNATNO UTJEČE I NA MEĐUSOBNE
ODNOSE UNUTAR POJEDINE
NACIONALNE MANJINE.
Republika Hrvatska je u
samom procesu pristupanja u EU osigurala
standarde o zaštiti manjinskih prava, uskladivši
ih s evropskim, iako
su mnogi pripadnici
manjina jako dobro upoznati iz svojih “matičnih” zemalja da pojedine dugogodišnje članice EU nemaju niti
približne standarde koje su se zahtijevale
od hrvatske države te su se same suočile
sa smanjenjem manjinskih prava. Napredak
ili stagniranje manjinskih prava ovisi o
nama samima, o tome koliko smo spremni
konzumirati ista i koliki su pojedini „apetiti“.
Svjesni smo da asimilacija ima svojih
učinaka, ali i već duža nepovoljna globalna
gospodarska situacija. Ulaskom u EU dobili smo nove izazove, novu kvalitetu, ali i
neku vrstu pesimizma- straha od promjena
što dijelimo sa svim građanima Hrvatske.
Vjerojatno taj pesimizam koji je prevagnuo
utječe na sporost agilnijeg uključivanja u
nove mogućnosti koje pruža EU svima pa I
nacionalnim manjinama.
Ista situacija je i sa manjinskom samoupravom – vijećima i predstavnicima. Potreb-
no je još jako puno napora, samoinicijativne
edukacije kako bismo unaprijedili i ostvarili
svoju punu i pravu ulogu, koja također ovisi o spremnosti konzumiranja manjinskih
prava za efikasniju realizaciju te postojanja
želje za aktivnije uključivanje I sudjelovanje
u javno-političkom životu naših lokalnih
zajednica. No I s druge strane poneke jedinice lokalne samouprave još uvijek nisu
shvatile da je potrebna tijesna suradnja
sa manjinskom samoupravom, Nažalost,
iz dosadašnjih rezultata je vidljivo da nije
toliko bitna suradnja i zajednički napori
manjinske samouprave s jedinicama lokalne
i područne (regionalne) samouprave radi
očuvanja manjinskog položaja, već politička
volja i „veličina“ proračuna pojedinih jedinica lokalne samouprave. To znatno utječe
i na međusobne odnose unutar pojedine
nacionalne manjine. Mišljenja sam da je
potrebno hitno regulirati i izborni zakon za
manjinsku samoupravu jer je apsurdno da
poneki predstavnici mogu samo s jednim
glasom biti izabrani i imati desetak puta
veći proračun od pojedinih puno aktivnijih
vijeća. Takve nedostatke i apsurde moramo
uklanjati ako želimo bolje funkcioniranje
manjinske samouprave.
ANGEL MITREVSKI, Član Savjeta
za nacionalne manjine RH i
dopredsjednik Zajednice
Makedonca u RH
U SLJEDEĆEM PERIODU DO
RASPISIVANJA MANJINSKIH IZBORA
ISPRED SVIH PRIPADNIKA
NACIONALNIH MANJINA POSTAVLJA
SE JEDAN KLJUČAN ZADATAK: KAKO
ANIMIRATI I UKLJUČITI ŠTO VIŠE
MLADIH PRIPADNIKA NACIONALNIH
MANJINA DA SUDJELUJU U RADU
VIJEĆA I PREDSTAVNIKA
NACIONALNIH MANJINA. ONI KOJI
U TOME USPIJU, IMALI BI VEĆE
MOGUĆNOSTI DA U SLIJEDEĆEM
MANDATU “ODRADE” ONO ŠTO
NJIHOVI PRETHODNICI NISU USPJELI.
Ako promatramo situaciju s pravima nacionalnih manjina u
odnosu na period prije
ulaska u EU mogli bi
konstatirati da se ništa
“bombastično” nije ni
dogodilo. Nije se desio
nikakav kvalitativni iskorak tako da se mnogi
od onih koji su očekivali “med i mlijeko”
ovim ulaskom ostali duboko razočarani.
Svi koji su mislili da će se samim ulaskom
u EU otvoriti “zlatne slavine” EU fondova iz
kojih će poteći neograničene količine novca,
moraju se vratiti u realnost.
Izgleda da nije samo aktualna Vlada
dočekala nespremna ulazak u EU što se tiče
spomenutih EU fondova. To se sa velikim
postotkom može konstatirati i za pripadnike
svih naših nacionalnih manjina. Vjerujem da
se jednoznamenkastom znamenkom mogu
pobrojati projekti iz EU koje su pripremili i
realizirali pripadnici nacionalnih manjina
ili neka od njihovih udruga. Velika većina
manjinskih nacionalnih udruga i danas
svoj opstanak povezuje sa donacijama na
lokalnom, regionalnom i državnom nivou,
ali postavlja se pitanje “do kada”? S toga se
ovim pitanjima manjinske institucije moraju
što prije i što ozbiljnije pozabaviti.
Sljedeće godine nas očekuju četvrti po
redu izbori za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina na lokalnom i regionalnom
nivou, pa moram odmah izraziti sarkastičnu
nadu da će ih raspisati za sredinu sedmog
mjeseca jer “nema ništa bolje nego kad
pripadnika nacionalne manjine, koji ima
sedamdesetak godina, na temperaturi od 35
stupnjeva tjeraš da iskoristi svoje ustavno i
demokratsko pravo”. I onda slijede priče o
slaboj izlaznosti.
No, gledajući suštinu mislim da ni nakon
tri mandata vijeća i predstavnici nacionalnih manjina nisu do kraja postigli sve
ciljeve i iskoristili sve mogućnosti koje je
ovaj sustav otvorio. Ali tome nije razlog
samo neorganiziranosti i needuciranost
manjinskih predstavnika nego i zabrinjavajuće nepoznavanje zakonske regulative od
strane same lokalne i regionalne uprave i
samouprave.
Barijera koja još uvijek postoji kod mlađih
pripadnika nacionalnih manjina oko njihove
angažiranosti u ovim “savjetodavnim” tijelima lokalne i regionalne samouprave rezultira da se već u nekoliko mandata jedna te
ista garnitura starijih pripadnika nacionalnih
manjina prijavljuje na ove izbore, a poznato
je da bez “svježe krvi” i novih snaga nema
nikakvog pokreta prema naprijed. U slijedećem periodu do raspisivanja manjinskih
izbora ispred svih pripadnika nacionalnih
manjina postavlja se jedan ključan zadatak:
kako animirati i uključiti što više mladih pripadnika nacionalnih manjina da uzmu učešće u radu vijeća i predstavnika nacionalnih
manjina. Oni koji u tome uspiju, imali bi veće
mogućnosti da u slijedećem mandatu “odrade” ono što njihovi prethodnici nisu uspjeli.
MILE HORVAT, saborski zastupnik
srpske nacionalne manjine
KLJUČNI PROBLEMI PRENOSE SE
SE IZ IZVJEŠTAJA U IZVJEŠTAJ, IZ
GODINE U GODINU KAO NERIJEŠENI
PROBLEMI KOJI SE TU I TAMO MALO
DOTJERAJU I ULJEPŠAJU S MALO
NOVIH STATISTIČKIH PODATAKA, ALI
TO NE MIJENJA NJIHOVU SUŠTINU
I TEŽINU PA, NAŽALOST, NAKON
GODINU I PO DANA U ČLANSTVU EU
MORAMO KONSTATIRATI DA NEMA
NI PRIŽELJKIVANOG NI OČEKIVANOG
NAPRETKA.
Kada govorimo o
ostvarivanju manjinskih prava i manjinske politike u hrvatskom društvu, onda
mislim da situaciju
najbolje oslikava naša ocjena u vezi godišnjih izvješća o provođenju Ustavnog
zakona o pravima nacionalnih manjina koji
se redovito godišnje podnose Hrvatskom
saboru. Naime, upravo ta Izvješća pokazuju
da se kao u nekoj Resavskoj prepisivačkoj
školi ključni problemi prenose iz izvještaja u
izvještaj, iz godine u godinu, kao neriješeni
problemi koji se tu i tamo malo dotjeraju i
uljepšaju s malo novih statističkih podataka,
ali to ne mijenja suštinu i težinu problema.
Npr. kada govorimo o srpskoj zajednici u
RH, i dalje ostaju pitanja oko primjene dvojezičnosti. Vidjeli smo kako je to eskaliralo
u Vukovaru ali treba znati da Vukovar nije
jedini problem i te su se tenzije širile i u
druga mjesta pa čak i tamo gdje tih tenzija,
vezanih za dvojezičnost odnosno netrpeljivosti prema ćirilici direktno i srpskoj nacionalnoj zajednici indirektno nikada nije bilo
(npr. u Osijeku, Rijeci, Zagrebu … itd.). No,
poseban problem je, kada već govorimo o
ovoj temi i činjenica da u više od 20 jedinica
lokalne samouprave nakon lokalnih izbora
nije usklađen Statut s ustavnim zakonom o
pravima nacionalnih manjina što je konstatiralo ministarstvo uprave a ključni problem
je u tome što to Ministarstvo uprave nije u
tim lokalnim samoupravama provelo propisani nadzor i prisililo te lokalne vlasti da se
ponašaju u skladu s odredbama Ustavnog
zakona.
Isto tako i u sferi obrazovanja nisu ostvareni odgovarajući pomaci jer i dalje imamo
desetak škola na istoku Hrvatske, u istočnoj
Slavoniji i Baranji koje imaju mogućnost
i zakonsko pravo da se registriraju kao
škole na manjinskom jeziku i pismu ali do
dana današnjeg županijske skupštine kao
većinski osnivači tih obrazovnih institucija
to ne provode iz nekih politikantskih razloga
i zbog toga mi smatramo da se ta pitanja
moraju institucionalno drugačije riješiti.
Također, i dalje smo vrlo kritični prema
ulozi HRT. Mi želimo cjelovito medijski
pristup nacionalnim manjinama i što nam
je posebno važno da ta prezentacija bude
usmjerena i okrenuta prema većinskoj
javnosti koja treba dobiti informaciju o nizu
pozitivnih doprinosa koje pripadnici nacionalnih manjina daju ovom društvu i svojim
lokalnim zajednicama.
I na važnom pitanju zapošljavanja nacionalnih manjina u javnim službama prisutna
je podzastupljenost faktički svih manjina u
javnim i državnim uredima i institucijama.
Dakle, nažalost, moramo konstatirati
da godina i po članstva u EU nije na planu
manjinske politike donijela priželjkivani pa
ni očekivani napredak.
Ako želimo govoriti o samom institutu manjinske samouprave, posebno u kontekstu
sljedećih izbora, onda treba biti vrlo kritičan
prema tom sustavu jer u mnogim mjestima
nisu osigurani elementarni preduvjeti za rad
tih institucija premda je to zakonska obaveza. Poseban je i konstantan problem da
članovi vijeća i predstavnici nisu adekvatno
educirani i osposobljeni za svoje uloge, za
svoj rad u tim institucijama pa se ta vijeća
pretvaraju faktički u neke etnofolklorne
grupe čiji je glavni cilj organizirati neka kulturna i folklorna okupljanja, a ne rješavati
životne probleme nacionalnih manjina i biti
važni komunikacijski kanal prema lokalnim
vlastima u cilju unapređivanja manjinskog
položaja u datoj lokalnoj sredini.
●
9
EUROPSKI STANDARDI I KRITERIJI ZA
RASPODJELU PRORAČUNSKIH SREDSTAVA
NACIONALNIM MANJINAMA
Savjet za nacionalne manjine stalno radi na poboljšanju kriterija za raspodjelu sredstava za programe nacionalnih manjina. Zadnje, nove,
poboljšane Kriterije prema kojima će biti dodjeljivana sredstva u 2015. godini Savjet je usvojio na svojoj 59. sjednici održanoj 10. listopada
2014., a novu prilagođenu metodologiju za praćenje ostvarivanja programa donijet će početkom slijedeće godine. S novim Kriterijima želi
se potaknuti kvalitetnije programske iskorake manjinskih institucija ali i dodatno zaoštriti odgovornost za trošenje proračunskih sredstava
namijenjenih nacionalnim manjinama i to, između ostaloga, i putem uvođenja europskih standarda financiranja civilnog društva koji su
sukladni legislativi EU. To je ujedno i doprinos boljoj pripremi i educiranju manjinskih institucija u natjecanju za sredstva EU fondova.
KRITERIJI
ZA DODJELU FINANCIJSKE POTPORE ZA PROGRAME NEVLADINIH UDRUGA I USTANOVA NACIONALNIH MANJINA
PRIJAVLJENE NA JAVNI POZIV ZA PREDLAGANJE PROGRAMA ZA OSTVARIVANJE KULTURNE AUTONOMIJE KOJI ĆE SE
SUFINANCIRATI SREDSTVIMA DRŽAVNOG PRORAČUNA REPUBLIKE HRVATSKE
GLAVA I.
OPĆE ODREDBE
ČLANAK 1.
Ovim Kriterijima utvrđuju se pretpostavke
koje nevladine udruge i ustanove nacionalnih
manjina (u daljnjem tekstu: udruge i ustanove), trebaju ispunjavati pri zahtjevu za dodjelu
financijske potpore iz sredstava Državnog
proračuna Republike Hrvatske putem Savjeta
za nacionalne manjine Republike Hrvatske
(u daljnjem tekstu: Savjet), za programe
ostvarivanja kulturne autonomije iz područja
informiranja i izdavaštva, kulturnog amaterizma i kulturnih manifestacija te programa koji
proizlaze iz bilateralnih sporazuma i ugovora.
ČLANAK 2.
(1) Pri donošenju odluke o rasporedu sredstava koja se u Državnom proračunu Republike
Hrvatske osiguravaju za potrebe nacionalnih
manjina Savjet će formirati Povjerenstvo za
raspodjelu sredstava nevladinim udrugama i
ustanovama nacionalnih manjina za ostvarivanje programa kulturne autonomije nacionalnih
manjina.
(2) Povjerenstvo osnovano kao stručna
radna skupina ovlaštena za vrednovanje predloženih programa bit će sastavljeno od stručnih
osoba iz područja informiranja i izdavaštva, kulturnog amaterizma i kulturnih manifestacija.
GLAVA II.
OPĆI KRITERIJI
ČLANAK 3.
Pri utvrđivanju financijske potpore za
programe ostvarivanja kulturne autonomije
nacionalnih manjina iz sredstava Državnog
proračuna Republike Hrvatske Savjet će primjenjivati sljedeće opće kriterije:
1. Poticati financijsku potporu za ostvarivanje programa udruga i ustanova koje doprinose
očuvanju etničkog, kulturnog i jezičnog identiteta, a istovremeno integracijom u društvo
daju doprinos kulturnom, društvenom i gospodarskom razvoju Republike Hrvatske, vodeći
računa o broju pripadnika nacionalne manjine,
broju članova udruge i ustanove, dužini djelovanja i dosadašnjem radu udruge.
2. Održavati i podizati dostignutu razinu
ostvarivanja etničkih prava značajnih za pripadnike nacionalnih manjina.
10
3. Poklanjati posebnu pozornost kulturnom
amaterizmu i ustanovama kulture zbog njihove
važnosti u očuvanju etničkog identiteta.
4. Podupirati programe koji doprinose
promicanju vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske, unapređivanju tolerancije i
uspostavljanju multietničkog i multikulturalnog
povjerenja.
5. Provoditi zaključke i odredbe bilateralnih
sporazuma i ugovora o zaštiti prava nacionalnih manjina kojih je Republika Hrvatska
potpisnik
6. Neće se financirati političke djelatnosti
pojedinaca i grupa članova udruga i ustanova
odnosno cijelih udruga i ustanova na izborima
i slične aktivnosti.
GLAVA III.
POSEBNI KRITERIJI
ČLANAK 4.
Pri utvrđivanju financijske potpore za
programe ostvarivanja kulturne autonomije
nacionalnih manjina iz sredstava Državnog
proračuna Republike Hrvatske Savjet će primjenjivati sljedeće posebne kriterije:
1. Zahtjev za dodjelu financijske potpore
mogu uputiti udruge i ustanove nacionalnih
manjina koje su upisane u Registar udruga
Republike Hrvatske i Sudski registar ustanova,
koje aktivno djeluju u Republici Hrvatskoj najmanje 24 mjeseca prije podnošenja zahtjeva i u
čijem je sastavu najmanje 20 članova pripadnika nacionalne manjine. Udruge i ustanove koje
prvi put podnose zahtjev dužne su uz prijavu
priložiti dokaz o dosadašnjem djelovanju.
2. Predloženi programi vrednovat će se
na temelju njihove kvalitete i održivosti, broja
članova koje udruga okuplja, njezinih prethodnih rezultata, administrativne sposobnosti i
razgranatosti njezinih članica na lokalnoj razini,
upravljanja financijskim sredstvima, procjene
rizika u provedbi programa, kao i na temelju
dostavljenih izvješća o radu i ostvarivanju programa odnosno financijskih izvješća o utrošku
sredstava dodijeljenih u prethodnoj godini.
3. Prednost će imati programi udruga i
ustanova koje okupljaju većinu pripadnika pojedine nacionalne manjine, koje su kroz duže
vrijeme ostvarile značajne rezultate u očuvanju
etničkog i kulturnog identiteta, koje su poticale
pripadnike na tolerantno i usklađeno djelovanje
unutar svoje nacionalne manjine i vodile računa
o namjenskom korištenju sredstava.
4. Udruge i ustanove koje su podnijele
zahtjev za dodjelu financijske potpore dužne
su:
– dostaviti odluke posljednje izborne skupštine o odgovornim osobama i uvjerenja o
nekažnjavanju odgovornih osoba
– dostaviti izvješće o financijskom poslovanju za prethodnu godinu osim ako su takvo
izvješće dostavile Stručnoj službi Savjeta u
redovnom izvještajnom postupku
– ovjerene obrasce iz Financijske agencije:
PR-RAS-NPF i S-PR-RAS-NPF
– OIB, registarski broj o upisu u Registar
udruga Republike Hrvatske i registarski broj iz
Registra neprofitnih organizacija Ministarstva
financija
– dostaviti dokumentaciju i podatke navedene u obrascima za izvješća o radu i izvršenju
programa s financijskim izvješćem koji se s
obveznim prilozima objavljuju na službenim
internetskim stranicama Savjeta odnosno preuzimaju osobno u Stručnoj službi Savjeta
5. Savjet će imenovati Komisiju za otvaranje prijava prijedloga programa pristiglih na
Javni poziv za predlaganje programa kulturne
autonomije koji će se sufinancirati sredstvima
Državnog proračuna Republike Hrvatske.
Komisija sastavljena od djelatnika Stručne
službe Savjeta dužna je otvoriti pristigle prijave
te pravodobne i potpune prijave proslijediti
na postupanje Povjerenstvu za raspodjelu
sredstava nevladinim udrugama i ustanovama
nacionalnih manjina za ostvarivanje programa
kulturne autonomije nacionalnih manjina.
Izvješća o radu i izvršenju programa s financijskim izvješćem koja nisu podnesena pravodobno odnosno koja su nepotpuna i nisu u
skladu s ovim Kriterijima neće se razmatrati.
6. Raspoređena sredstva za sufinanciranje
programa doznačivat će se mjesečno po 1/12
prema mogućnostima izvršenja Državnog
proračuna Republike Hrvatske i prema planiranoj dinamici provedbe programa. Stručna
služba Savjeta ima pravo i obvezu praćenja
izvršavanja programa i kontrole namjenskog
korištenja sredstava za trajanja financijske
potpore i nakon završetka programa, pri čemu
vodi računa ostvaruju li se programi planiranom
dinamikom.
7. Maksimalni iznos utroška sredstava u
postotcima prema vrsti troškova za pojedine
programe za ostvarivanje kulturne autonomije
utvrdit će se ugovorom o financijskoj potpori
programa iz sredstava Državnog proračuna
između Savjeta i udruge ili ustanove sukladno
Metodologiji praćenja ostvarivanja programa
nevladinih udruga i ustanova nacionalnih
manjina.
8. Udruge i ustanove obvezne su vratiti
akontacije i novčana sredstva za programe
koji nisu ili su djelomično ostvareni razmjerno
neizvršenom dijelu, a u slučaju da sredstva ne
vrate daljnje će im se financiranje obustaviti.
Proračunska sredstva za odobrene programe
ne mogu se prenositi u sljedeću godinu i mora
se izvršiti povrat u Državni proračun Republike
Hrvatske.
9. Udruge i ustanove čiji se programi sufinanciraju iz Državnog proračuna Republike
Hrvatske putem Savjeta obvezne su Savjetu
podnositi tromjesečno, polugodišnje i godišnje
izvješće o radu i izvršenju programa s financijskim izvješćem u skladu s Metodologijom
praćenja ostvarivanja programa nevladinih
udruga i ustanova nacionalnih manjina.
10. Udrugama i ustanovama koje ne dostave izvješće o radu i utrošku sredstava,
dostave nepotpuno izvješće, ne dostave ga
u propisanom roku, ne opravdaju namjenski
utrošak sredstava za odobrene programe ili
kojima izvješća nisu u skladu sa Zakonom o
proračunu, Zakonom o fiskalnoj odgovornosti,
Metodologijom praćenja ostvarivanja programa
nevladinih udruga i ustanova nacionalnih manjina i ovim Kriterijima, obustavit će se daljnje
financiranje, primljena sredstva morat će vratiti
u Državni proračun i izgubit će pravo na sufinanciranje putem Savjeta na tri godine.
11. Udruge i ustanove dužne su vratiti
uplaćena sredstva ako u međuvremenu cjelokupna sredstva osiguraju iz drugih stavaka
Državnog proračuna Republike Hrvatske za
isti program.
12. Udruge i ustanove koje odbiju odobrena financijska sredstva za sufinanciranje
programa i ne potpišu ugovor gube pravo na
sufinanciranje putem Savjeta na dvije godine,
a akontirana sredstva dužne su vratiti u Državni
proračun Republike Hrvatske.
13. Savjet neće razmatrati zahtjeve za prenamjenom sredstava sa odobrenih programa
koji su se pokazali neodrživima na programe
koji nisu odobreni odlukom o rasporedu
sredstava, osim ako je neodrživost posljedica
objektivnih smetnji koje onemogućuju izvršenje
programa u ugovorenom roku.
14. Ako Savjet od nadležnog tijela dođe do
saznanja da se protiv udruge i ustanove provodi istraga u kaznenom postupku, prekršajni
postupak zbog nezakonitosti u podmirivanju
poreznih obveza ili se provodi ovrha, prijave
programa te udruge i ustanove neće uzeti u
razmatranje prilikom donošenja odluke o rasporedu sredstva.
15. U ocjenjivanju predloženih programa
primjenjivat će se Ustavni zakon o pravima
nacionalnih manjina (“Narodne novine”, broj
155/02 i 80/10), Zakon o proračunu (“Narodne
novine”, broj 87/08 i 136/12), Zakon o fiskalnoj
odgovornosti („Narodne novine“, broj 139/10),
Zakon o porezu na dobit (“Narodne novine“,
broj 177/04, 90/05, 57/06, 146/08, 80/10 i
22/12), Zakon o porezu na dohodak („Narodne
novine“, broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11,
22/12, i 144/12) i Zakon o porezu na dodanu
vrijednost (“Narodne novine”, broj 73/13) i
važeći propisi o financijskom poslovanju i računovodstvu neprofitnih organizacija.
16. Udruge i ustanove za koje se utvrdi da
radom i aktivnostima potiču netolerantnost
unutar svoje i prema drugim nacionalnim ma-
njinama i pripadnicima većinskog naroda te za
koje se utvrdi da javno iznose neprovjerene i
netočne informacije o ostvarivanju programa
kulturne autonomije i radu Savjeta, neće se
uzeti u razmatranje i gube pravo na prijavu
programa na Javni poziv na 3 godine.
17. Izvršenje programa i sredstva Državnog
proračuna Republike Hrvatske odobrena za
programe kulturne autonomije, udruge i ustanove ne mogu prenositi na treće osobe koje
nisu navedene u odluci Savjeta o rasporedu
sredstava.
18. Iznimno, Savjet će voditi računa o
specifičnim problemima pojedinih udruga i
ustanova koje će pri dodijeli financijske potpore
uzeti u obzir.
GLAVA IV.
ČLANAK 5.
Pri utvrđivanju financijske potpore za
programe ostvarivanja kulturne autonomije
nacionalnih manjina iz sredstava Državnog
proračuna Republike Hrvatske polazit će se od
sljedećih kriterija za pojedine vrste programa:
(1) Informiranje — standardni oblici informiranja
– vrste predložene tiskovine (dnevne novine, tjednik, mjesečnik, dvomjesečnik, tromjesečnik, godišnjak)
– broj primjeraka i termini izlaska iz tiska
– format, broj stranica, vrsta fotografija
– sadržaj tiskovine s najmanje 2/3 autorskih
priloga
– redakcija – glavni urednik, njegove novinarske i opće stručne kvalifikacije, stalni
suradnici, radni prostor i dopisništva
– specifikacija troškova – prihodi i rashodi
– prodajna cijena, način distribucije i razmjena
– ISSN broj.
(2) Izdavaštvo — standardni oblici izdavaštva
– sadržaj – tema – autor s kratkom biografijom
– broj primjeraka i termini izlaska iz tiska;
za nakladu
– format, broj stranica, vrsta korica, broj i
vrsta fotografija
– jedna recenzija afirmiranog autora iz
oblasti koja je tema knjige
– specifikacija rashoda i prihoda
– prodajna cijena, način distribucije i razmjena
– ISBN broj i CIP zapis.
(3) Kulturni amaterizam — standardni oblici
kulturnog amaterizma
– folklorne, plesne, zborne, glazbene, kazališne, likovne skupine s najmanje 10 aktivnih
članova te 5 javnih nastupa u kalendarskoj
godini.
Za svaku od navedenih skupina pri prijavi
programa navodi se planirani repertoar, dinamika nastupa i voditelj skupine s priloženim
stručnim kvalifikacijama.
Neće se financirati programi kulturnog amaterizma u školskim i izvanškolskim aktivnostima
s učenicima.
(4) Kulturne manifestacije — standardni
oblici kulturnih manifestacija
– smotre, festivali, obilježavanje obljetnica,
susreti, stručni skupovi, izložbe, sajmovi knjiga
i slični oblici manifestacija jedne ili više nacio-
nalnih manjina na mjesnoj, općinskoj, gradskoj,
regionalnoj i državnoj razini.
Prijedlog programa manifestacije mora
sadržavati:
– program ili katalog, mjesto održavanja,
predviđeni broj sudionika
– specifikaciju troškova.
GLAVA V.
PROGRAMI KOJI PROIZLAZE IZ
BILATERALNIH SPORAZUMA
I UGOVORA
ČLANAK 6.
(1) Financirat će se programi koji proizlaze
iz bilateralnih sporazuma i ugovora o pravima
manjina kojima je Republika Hrvatska preuzela financijske obveze, a ne financiraju se iz
drugih izvora.
(2) Programi iz stavka 1. ovoga članka
financirat će se ako se odnose na cjelokupnu
nacionalnu manjinu i pridonose uspostavi
međuetničkog povjerenja te potiču suradnju i
zajedništvo između udruga, ustanova i drugih
institucija pripadnika nacionalne manjine.
GLAVA VI.
PROGRAMI STVARANJA PRETPOSTAVKI ZA OSTVARIVANJE KULTURNE AUTONOMIJE NACIONALNIH
MANJINA
ČLANAK 7.
Financirat će se programi usuglašeni s
tijelima državne vlasti, jedinicama lokalne i
područne (regionalne) samouprave te s vijećima i predstavnicima odnosno koordinacijama
nacionalnih manjina kojima se stvaraju materijalne pretpostavke za ostvarivanje kulturne
autonomije kroz pomoć u održavanju ili izgradnji domova kulture, nabavi opreme i stvaranju
prostornih i drugih uvjeta za djelovanje udruga
i ustanova, kao i kroz programe edukacije i
izobrazbe koji su preduvjet za ravnopravno
uključivanje u društveni i javni život.
GLAVA VII.
SUDJELOVANJE UDRUGA I USTANOVA NACIONALNIH MANJINA U
ZAJEDNIČKIM PROGRAMIMA KOJE
ORGANIZIRA SAVJET
ČLANAK 8.
Udrugama i ustanovama može se odobriti
potpora za sudjelovanje na seminarima koji
će se organizirati radi upoznavanja sa zakonskim i drugim propisima te međunarodnim
dokumentima.
ČLANAK 9.
Danom stupanja na snagu ovih Kriterija
prestaju važiti Kriteriji za utvrđivanje financijske
potpore za programe nevladinih udruga i ustanova nacionalnih manjina („Narodne novine“,
broj 129/09 i 70/11).
ČLANAK 10.
Ovi Kriteriji stupaju na snagu osmoga dana
od dana objave u “Narodnim novinama”.
11
STUPIO NA SNAGU NOVI ZAKON O UDRUGAMA
Hrvatski sabor je na sjednici 6. lipnja 2014. donio novi Zakon o udrugama – temeljni propis za sve udruge u Republici Hrvatskoj. Zakon je objavljen u Narodnim novinama broj 74, od 18. lipnja 2014., a stupio je na snagu 1. listopada 2014. Sve udruge dužne su uskladiti svoje statute s ovim Zakonom i o tome
podnijeti zahtjev za upis promjena nadležnom uredu državne uprave u roku od godinu dana od stupanja Zakona na snagu (do 1. listopada 2015.). Bitne
izmjene koje je novi Zakon o udrugama propisao, kao i odredbe koje udruge trebaju imati u vidu u postupku usklađivanja, odnose se na jasnije uređivanje
osnivanja, pravnog položaja, djelovanja, registracije, financiranja, imovine, odgovornosti, statusnih promjena, nadzora i prestanka postojanja udruge sa
svojstvom pravne osobe. Donosimo neke važnije promjene, a širu prezentaciju novog Zakona možete naći na web stranici Savjeta za nacionalne manjine
www.nacionalne-manjine.info
POPIS ČLANOVA
VEĆA AUTONOMNOST
Radi zaštite pravne sigurnosti i interesa članova,
Zakon propisuje da je udruga obvezna voditi popis
članova pod prijetnjom prekršajne sankcije. Popis
se vodi elektronički ili na drugi prikladan način te
sadrži podatke o osobnom imenu (nazivu), OIB-u,
datumu rođenja, datumu pristupanja udruzi, kategoriji članstva, ako su utvrđene statutom udruge,
te datumu prestanka članstva. Popis mora biti
dostupan na uvid članovima i nadležnim tijelima
na njihov zahtjev, ali udruga nije dužna javno
objavljivati popis ni davati ga na uvid nečlanovima
i nenadležnim tijelima.
U novom Zakonu jasnije su propisane odredbe
vezane uz sastav, nadležnost i održavanje sjednica
skupštine. Naglašena je autonomnost udruge da
statutom uređuje pitanja načina izbora i mandata
predstavnika u skupštini udruge ako skupštinu ne
čine svi članovi udruge, što je posebno korisno kad
je riječ o udrugama s velikim brojem članova kao i
u slučajevima kada su članovi pravne osobe.
PROŠIREN SADRŽAJ STATUTA
Zakon je proširio obvezni sadržaj statuta udruge
kao temeljnog općeg akta (ostali opći akti, ako ih
udruga donosi, moraju biti u skladu sa statutom),
koji donosi skupština udruge. Tako statut obvezno treba sadržavati odredbe o nazivu i sjedištu,
zastupanju, izgledu pečata udruge, području
djelovanja, ciljevima, djelatnostima, gospodarskim
djelatnostima koje obavlja ili namjerava obavljati,
načinu osiguranja javnosti djelovanja udruge,
uvjetima i načinu učlanjivanja i prestanku članstva
te pravima, obvezama i odgovornosti i stegovnoj
odgovornosti članova (kako poslovno sposobnih,
tako i članova lišenih poslovne sposobnosti) i
načinu vođenja popisa članova, tijelima udruge,
njihovom sastavu i načinu sazivanja sjednica,
izboru, opozivu, ovlastima, načinu odlučivanja i
trajanju mandata te načinu sazivanja skupštine u
slučaju isteka mandata, izboru i opozivu likvidatora
udruge, prestanku postojanja udruge, imovini, načinu stjecanja i raspolaganja imovinom, postupku
s imovinom u slučaju prestanka udruge te načinu
rješavanja sporova i sukoba interesa unutar udruge. Novina je da je statut udruge javan i objavljuje
se, zajedno sa svim podacima o udruzi, u registru
udruga, na mrežnoj stranici Ministarstva uprave.
TRANSPARENTNOST GOSPODARSKE
DJELATNOSTI
Ako udruga obavlja ili namjerava obavljati gospodarsku djelatnost sukladno zakonu odnosno
posebnom propisu kojim se uređuje obavljanje
određene djelatnosti, to obvezno mora navesti u
statutu, a podatke o registriranim gospodarskim
djelatnostima udruge navedenim u statutu udruge
nadležno registracijsko tijelo dužno je dostaviti
nadležnoj Poreznoj upravi. Time se osigurava transparentnost u obavljanju gospodarskih djelatnosti
udruga i štite načela tržišnog natjecanja u kojima
udruge mogu sudjelovati pod istim uvjetima kao i
drugi gospodarski subjekti.
Odredbe o imovini i financijskom poslovanju
temeljito su dorađene u pogledu definiranja što čini
imovinu, pod kojim uvjetima udruga može obavljati
gospodarske djelatnosti, a propisan je i jači nadzor
ako udruga obavlja gospodarske djelatnosti.
Zakon propisuje ograničenja u neposrednom
obavljanju djelatnosti kojima se stječe prihod i to
a) obvezu da se statutom uredi obavljanje svake
ekonomske djelatnosti udruge bila ona vezana uz
ostvarivanje ciljeva ili bilo koja druga gospodarska djelatnost te b) obvezu da višak prihoda nad
rashodima ostvaren u obavljanju gospodarske
djelatnosti koristi isključivo za ostvarivanje ciljeva
udruge utvrđenih statutom, a nikako radi stjecanja
dobiti za članove ili treće osobe.
JAVNOST I DOSTUPNOST PODATAKA
Novi Zakon o udrugama poseban naglasak
stavlja na javnost i veći opseg podataka upisanih
u registar udruga. Tako će svi podaci upisani u
registre kao i statut udruge biti javno dostupni na
internetskoj stranici Ministarstva uprave. Imajući
u vidu propise kojima se uređuje računovodstvo
neprofitnih organizacija, Zakon je propisao da su
u registru udruga putem poveznice na Registar
neprofitnih organizacija javno dostupna i izvješća
o financijskom poslovanju udruge s propisanom
dokumentacijom, što će olakšati financiranje iz
javnih izvora i pridonijeti transparentnosti. Sadržaj
registra udruga i registra stranih udruga, način
njihova vođenja, obrasci zahtjeva za upis u registar
udruga i registar stranih udruga te zahtjeva za upis
promjena bit će propisani pravilnikom kojeg ministar uprave treba donijeti do 1. prosinca 2014.
UPIS PROMJENA
Propisan je rok od 60 dana za podnošenje zahtjeva za upis promjena, a zahtjev podnesen nakon
isteka roka biti će odbačen osim ako se odnosi na
prestanak udruge.
Važna je novina da Zakon propisuje da službena osoba nadležnog ureda, kad ocijeni da postoji
spor između članova udruge ili sukob interesa
unutar udruge koji nije riješen na način propisan
statutom, a rješavanje kojeg je od utjecaja na upis
promjena u registar, postupak upisa može prekinuti
rješenjem dok se to pitanje ne riješi mirenjem ili
pred općinskim sudom nadležnim prema sjedištu
udruge.
FINANCIRANJE PROJEKATA
Zakon propisuje da državna tijela, jedinice lokalne
i područne (regionalne) samouprave i druge javne institucije, na temelju javnog poziva odnosno
natječaja ili posebnog propisa o financiranju
javnih potreba, sklapaju ugovore s udrugama o
financiranju programa ili projekta od interesa za
opće dobro. Kriteriji, mjerila i postupci financiranja
programa i projekata od interesa za opće dobro
pobliže će biti uređeni Uredbom Vlade Republike
Hrvatske u roku od 90 dana od stupanja na snagu
Zakona. Donošenjem Uredbe prestat će važiti
Kodeks pozitivne prakse, standarda i mjerila za
ostvarivanje financijske potpore programima i
projektima udruga.
NADZOR
Zakonom se propisuju nadležnosti za obavljanje
nadzora nad radom udruge. Pritom se i dalje
primarni unutarnji nadzor povjerava članovima
udruge. Član je ovlašten, ako smatra da je udruga
povrijedila statut ili drugi opći akt, upozoriti na to
statutom određeno tijelo odnosno skupštinu, ako
statutom nije određeno, nadležno tijelo te zahtijevati da se nepravilnosti otklone. Propisano je da
općinski sud (a ne županijski sud kao u dosadašnjem Zakonu), treba biti nadležan za tužbu, koja
se može podnijeti ako se upozorenje ne razmotri
u propisanim rokovima.
Detaljno se propisuje inspekcijski nadzor nad
radom udruge od ureda državne uprave koji mogu
nadzirati prijavljuju li udruge promjene statuta,
naziva, adrese sjedišta, izbor osoba ovlaštenih za
zastupanje i prestanak rada, ili rabe li u pravnom
prometu podatke o promjenama, odnosno postupaju li po promjenama prije nego što su upisane
u registar, rabe li naziv pod kojim su upisane u registar, održavaju li sjednice skupštine i dostavljaju
li zapisnike s redovnih sjednica skupštine, vode li
popis članova na način propisan Zakonom te jesu
li prestale djelovati temeljem statusnih promjena,
neodržavanja redovnih sjednica skupštine dvije
godine zaredom ili im je broj članova pao ispod
broja osnivača potrebnog za osnivanje udruge.
Inspekcijski nadzor nad obavljanjem djelatnosti
udruge uključujući i nadzor nad gospodarskim
djelatnostima udruge povjerava se nadležnim
inspekcijama i ovlaštenim državnim službenicima
ovisno o djelokrugu udruge.
Ministarstvu financija povjeren je nadzor nad
financijskim poslovanjem i podnošenjem propisanih financijskih izvješća. Isto tako, propisano je da
nadzor nad upravljanjem financijskim sredstvima
iz javnih izvora obavljaju i nadležna državna tijela,
jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i druge javne institucije koje odobravaju
ta sredstva.
Upravni nadzor na provedbom Zakona povjeren je Ministarstvu uprave.
KAZNE
Zakon za kršenje pojedinih odredbi propisuje
prekršajne novčane kazne u visini od 2.000 do
10.000 kuna za udrugu i 1.000 do 5.000 kuna
za odgovornu fizičku osobu. Prekršajne kazne
izriču se za nevođenje propisnog popisa članova,
korištenje pogrešnog naziva udruge, korištenje
promijenjenih podataka prije nego što su upisane
u registar, korištenje viška prihoda nad rashodima
suprotno ciljevima utvrđenima statutom, ne postupanje po nalozima inspekcije, nastavak djelovanja
suprotno statusnim promjenama ili prestanku postojanja u skraćenom postupku, te nepravilnosti u
postupanju likvidatora.
ROKOVI
Vodeći se bitnim izmjenama ovog Zakona, u
prijelaznim i završnim odredbama, utvrđena je
obveza udruga da u razumnom roku od godinu
dana od dana stupanja na snagu ovog zakona
(1. listopada 2014.), usklade svoje statute sa
Zakonom (do 1. listopada 2015.). Za udruge
koje ne usklade svoje statute sukladno odredbama
ovog Zakona nadležni ured će po službenoj dužnosti utvrditi jesu li ispunjeni uvjeti za prestanak
djelovanja udruge i pokretanje postupka likvidacije
udruge. Usklađivanje nema konstitutivni karakter i
ne utječe na svojstvo pravne osobe koje je udruga
prethodno stekla upisom u registar.
Šetalište Bačvice 10, 21000 SPLIT, Croatia
tel./fax: ++385/21/321-421, 488-945
e-mail: [email protected][email protected]
web stranica: www.stina.hr
Odgovorni urednik: Stojan Obradović